I L I S T E U O S I J E K U

SVEUC
Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

Zlatko Pavic Vedran Novoselac Velimir Pavic

KA ANALIZA
NUMERIC
n a s t a v n i s a d r z a j z a s t u d e n t e

Slavonski Brod, 2011.

Sadr
zaj
1 Pogrje
ske
1.1 Apsolutna i relativna pogrjeska . . . . .
1.2 Pouzdane znamenke priblizne vrijednosti
1.3 Pogrjeske u radu s funkcijama . . . . . .
1.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.5 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

2 Rje
savanje jednad
zbi
2.1 Metoda iteracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2 Metoda promjenljive tangente . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3 Metoda cvrste sekante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.4 Rjesavanje jednadzbi u programskom paketu Mathematica 7.0
2.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

3
3
5
6
14
15

.
.
.
.
.
.

19
19
25
29
34
34
37

3 Interpolacijski polinomi
3.1 Lagrangeov polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2 Newtonov polinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.3 Spline polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.4 Polinomska interpolacija u programskom paketu Mathematica 7.0
3.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.6 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

41
41
43
46
49
49
51

4 Ra
cunanje odredenih integrala
4.1 Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.2 Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.3 Numericka integracija u programskom paketu Mathematica
4.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4.5 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

55
55
58
60
60
62

. .
. .
7.0
. .
. .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

5 Rje
savanje diferencijalnih jednad
zbi
5.1 Eulerova formula . . . . . . . . . . . . .
5.2 Runge-Kuttina formula . . . . . . . . . .
5.3 Numericka diferencijacija u programskom
5.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.5 Rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Literatura

Sadrzaj

. . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . .
paketu Mathematica
. . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . .

. .
. .
7.0
. .
. .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

65
65
68
74
74
76
79

Poglavlje 1
Pogrje
ske
U ovom se poglavlju definiraju apsolutna i relativna pogrjeska, a zatim se posebno
promatraju pogrjeske u radu s funkcijama.

1.1

Apsolutna i relativna pogrje

ska

Pretpostavimo da je a neka tocna vrijednost i da je a jedna njena priblizna vrijednost.

Apsolutna pogrje
ska priblizne vrijednosti a je nenegativan broj
a = |a a | .

(1.1)

Relativna pogrje
ska priblizne vrijednosti a je nenegativan broj
a
a =
|a|

(1.2)

a
.
|a |

(1.3)

ili
a =

Formula (1.3) ima prakticni smisao zato sto u primjenama najcesce raspolazemo s
apsolutnom pogrjeskom i pribliznom vrijednoscu, dok nam sama tocna vrijednost nije
ni poznata.
Primjer 1.1. Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrijednosti a = 0, 3
broja a = 13 .
Rjesenje. Nakon zapisivanja obaju vrijednosti u obliku razlomaka,
a=

1
3

i a =
3

3
,
10

1 Pogrjeske

po formuli (1.1) slijedi



1
3 
1

a = |a a | =   = .
3 10
30

Po formuli (1.2) izlazi

a =

1
a
1
=
= 30
= 10 % ,
1
|a|
10
3

dok po formuli (1.3) izlazi

1
a
1
30 

a = =  3  = 11 % .
|a |
9
10

Primjer 1.2. Ocijeni na tri

decimale apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrije
dnosti a = 1, 41 broja a = 2.
Rjesenje. Uz pomoc formula i kalkulatora, slijede ocjene na tri decimale:
a = |a a | < 0, 005
a =

a
< 0, 003 = 0, 3 %
|a |

Primjer 1.3. Ocijeni na dvije decimale apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrijednosti a = 0, 7 broja a = sin 4.
Rjesenje. Sluzeci se formulama i kalkulatorom, dobivaju se ocjene na dvije decimale:
a = |a a | < 0, 06
a =

a
< 0, 09 = 9 %
|a |

Primjer 1.4. Zaokruzi broj a = 123, 455 na jedno i dva decimalna mjesta. Izracunaj
apsolutne pogrjeske nastale pri tom zaokruzivanju.
Rjesenje. Za jedno decimalno mjesto
a = 123, 5 i a = 0, 045.
Za dva decimalna mjesta
a = 123, 45 i a = 0, 005
ili
a = 123, 46 i a = 0, 005.

1.2 Pouzdane znamenke priblizne vrijednosti

1.2

Pouzdane znamenke pribli

zne vrijednosti

Na pocetku podpoglavlja cemo ponoviti dekadski zapis realnog broja, to jest zapis s
istaknutom bazom 10:
376, 24 = 3 102 + 7 101 + 6 100 + 2 101 + 4 102
31
= 5, 1666 . . . = 5 100 + 1 101 + 6 102 + 6 103 + 6 104 + . . .
6
Neka je uzeta jedna priblizna vrijednost a nekog broja a. Pouzdane ili korektne
znamenke priblizne vrijednosti
a = am 10m + am1 10m1 + . . .
su znamenke
am , am1 , . . . , amn+1
gdje je n najveci nenegativni cijeli broj za koji vrijedi
a 0, 5 10mn+1 .
Primjer 1.5. Odredi pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 68514 broja a =
68714.
Rjesenje. Iz
a = 68514 = 6 104 + . . .
slijedi da je m = 4. Dalje, iz
a = 200 < 500 = 0, 5 103 = 0, 5 1042+1
slijedi da je n = 2. Zato su pouzdane samo prve dvije znamenke 6 i 8.
Primjer 1.6. Odredi pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 0, 0416 broja a =
0, 0365.
Rjesenje. Iz
a = 0, 0416 = 4 102 + . . .
slijedi da je m = 2. Dalje, iz
a = 0, 0051 < 0, 05 = 0, 5 101 = 0, 5 1020+1
slijedi da je n = 0. Zato nije pouzdana nijedna znamenka.

1 Pogrjeske

Primjer 1.7. Odredi pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 2, 87 broja a =

2, 8695.
Rjesenje. Iz
a = 2, 87 = 2 100 + . . .
slijedi da je m = 0. Dalje, iz
a = 0, 0005 = 0, 5 103 = 0, 5 1004+1
slijedi da je n = 4. Zato su pouzdane sve cetiri znamenke priblizne vrijednosti a =
2, 87 = 2, 870. Jos jedno malo objasnjenje: zaokruzene vrijednosti broja a = 2, 8695
na tri decimale su a = 2, 869 ili a = 2, 870.

1.3

Pogrje
ske u radu s funkcijama

Neka je F = F (x1 , . . . , xn ) realna funkcija s realnim varijablama x1 , . . . , xn . Neka

su a1 , . . . , an tocne vrijednosti varijabli te neka su a1 , . . . , an neke njihove priblizne
vrijednosti. Tamo gdje ne bude postojala mogucnost zabune, koristit cemo skracenice:
F = F (a1 , . . . , an )
F = F (a1 , . . . , an )
xi F =

F
(a1 , . . . , an )
xi

Diferencijal dF funkcije F pri prijelazu od tocke A (a1 , . . . , an ) do tocke A(a1 , . . . , an )

je odreden izrazom
dF =

n
X

xi F (ai ai ) = x1 F (a1 a1 ) + . . . + xn F (an an ) .

i=1

Ako su tocke A i A dovoljno blizu, onda je prirast

F = F (a1 , . . . , an ) F (a1 , . . . , an )
funkcije F priblizno jednak diferencijalu dF , odnosno imajuci u vidu izraz za diferencijal, vrijedi
F

n
X
i=1

xi F (ai ai ) = x1 F (a1 a1 ) + . . . + xn F (an an ) .

1.3 Pogrjeske u radu s funkcijama

Uzmemo li apslutne vrijednosti svih clanova u prethodnom izrazu, dobivamo formulu (1.4), to jest formulu za apsolutnu pogrjesku F = |F F | = |F | priblizne
vrijednosti F .
Formula za apsolutnu pogrjesku, na primjer a1 , priblizne vrijednosti a1 prve varijable x1 proizlazi iz formule (1.4) uz pretpostavke
a1 = . . . = an

|x1 F | = . . . = |xn F | .

Ako se na isti nacin postupi za bilo koji ai , onda se dolazi do formule (1.5).
Ako raspolazemo s pribliznim vrijednostima a1 , . . . , an i njihovim apsolutnim pogrjeskama a1 , . . . , an , onda apsolutnu pogrjesku F vrijednosti funkcije racunamo
pomocu formule

F =

n
X

|xi F | ai = |x1 F | a1 + . . . + |xn F | an .

(1.4)

i=1

Ako raspolazemo s pribliznim vrijednostima a1 , . . . , an i apsolutnom pogrjeskom

F vrijednosti funkcije, onda apsolutne pogrjeske a1 , . . . , an vrijednosti varijabli
racunamo pomocu formula
ai =

F
n |xi F |

za i = 1, . . . , n.

(1.5)

Ako funkcija F ima samo jednu varijablu x, onda se na desnoj strani u formulama
(a ).
(1.4) i (1.5) pojavljuje obicna derivacija dx F = dF
dx
Primjer 1.8. Geometrijskom konstrukcijom crta se kvadrat sa stranicom duljine 50 mm.
Pri crtanju stranice pravimo apsolutnu pogrjesku ne vecu od 2 mm. Izracunaj najveci
iznos apsolutne i relativne pogrjeske povrsine kvadrata pri toj konstrukciji.
Rjesenje. Prvo se zapisu priblizna vrijednost i apsolutna pogrjeska stranice a promatranog kvadrata:
a = a a = 50 2 mm ,

a = 50 mm ,

a = 2 mm

Potom se povrsina P promatranog kvadrata izrazi ovisno o stranici a (ako zelimo

dosljednu primjenu formule (1.4), onda umjesto P uzmemo F i umjesto a uzmemo x):
P = a2

P = a 2 = 2500 mm2

Nakon toga se racuna derivacija:

da P =

dP
= 2a ,
da

da P = 2a = 100

1 Pogrjeske

Sada se po formuli (1.4) racuna apsolutna pogrjeska povrsine kvadrata:

P = |da P | a = 200
Provedeni racun govori da ce se povrsina konstruiranog kvadrata kretati izmedu vrijednosti
P = P P = 2500 200 mm2 .
Na kraju se po formuli (1.3) izracuna relativna pogrjeska povrsine kvadrata:
P
200
P =
=
= 0, 08 = 8 %

|P |
2500

Primjer 1.9. Konstruiramo romb sa stranicom a = 80 4 mm i siljastim kutom =

60o 3o . Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjeske povrsine P tog romba.
Rjesenje. Zapisimo priblizne vrijednosti i apsolutne pogrjeske stranice i kuta kojeg
moramo izraziti u radijanima:
a = a a = 80 4 mm , a = 80 mm , a = 4 mm

,
=
,
=
= =
3 60
3
60
Izrazimo povrsinu P naseg romba ovisno o stranici a i kutu (ako zelimo dosljednu
primjenu formule (1.4), onda umjesto P uzmemo F , umjesto a uzmemo x1 i umjesto
uzmemo x2 ):

P = a2 sin , P = a 2 sin = 3200 3 mm2

Izracunajmo parcijalne derivacije:

P
= 2a sin , a P = 2a sin = 80 3
a
P
P =
= a2 cos , P = a 2 cos = 3200

Izracunajmo pomocu formule (1.4) apsolutnu pogrjesku povrsine romba:



160 
=
6 3+
P = |a P | a + | P | = 80 3 4 + 3200
60
3
Racun govori da ce se povrsina konstruiranog romba kretati izmedu vrijednosti


160 

6 3 + mm2 .
P = P P = 3200 3
3
Izracunajmo pomocu formule (1.3) relativnu pogrjesku povrsine romba:

160
6 3+
P

P =
=
= 0, 13 = 13 %
|P |
3200 3
a P =

1.3 Pogrjeske u radu s funkcijama

Primjer 1.10. Geometrijskom konstrukcijom crtamo jednakokracan trapez s tocnoscu

crtanja osnovica a = 60 3 mm i c = 40 2 mm, te visine v = 20 1 mm. Izracunaj
apsolutnu i relativnu pogrjesku povrsine P konstruiranog trapeza.
Rjesenje. Prvo zapisemo priblizne vrijednosti i apsolutne pogrjeske osnovica i visine:
a = a a = 60 3 mm ,

a = 60 mm ,

a = 3 mm

c = c c = 40 2 mm ,

c = 40 mm ,

c = 2 mm

v = v v = 20 1 mm ,

v = 20 mm ,

v = 1 mm

Zatim izrazimo povrsinu P naseg trapeza ovisno o osnovicama a i c, te visini v

(ako zelimo dosljednu primjenu formule (1.4), onda umjesto P uzmemo F , umjesto a
uzmemo x1 , umjesto c uzmemo x2 i umjesto v uzmemo x3 ):
1
P = (a + c)v
2

1
P = (a + c )v = 1000 mm2
2

Racunamo parcijalne derivacije:

a P =

P
1
= v
a
2

1
a P = v = 10
2

1
1
P
= v , c P = v = 10
c
2
2
P
1
1
v P =
= (a + c) , v P = (a + c ) = 50
v
2
2
Po formuli (1.4) racunamo apsolutnu pogrjesku povrsine trapeza:
c P =

P = |a P | a + |c P | c + |v P | v
= 10 3 + 10 2 + 50 1 = 100
Racun govori da ce se povrsina konstruiranog trapeza kretati izmedu vrijednosti
P = P P = 1000 100 mm2 .
Po formuli (1.3) izracunamo relativnu pogrjesku povrsine trapeza:
P =

P
100
=
= 0, 10 = 10 %
|P |
1000

10

1 Pogrjeske

Primjer 1.11. Izraduje se maketa stosca uz tocnost izrade polumjera r = 30 2 cm i

visine v = 5 0, 4 dm. Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku obujma V koja nastaje
prilikom izrade makete stosca.
Rjesenje. Najprije uskladimo mjerne jedinice, na primjer u centimetrima:
r = r r = 30 2 cm ,

r = 30 cm ,

r = 2 cm

v = v v = 50 4 cm ,

v = 50 cm ,

v = 2 cm

Zatim izrazimo obujam V naseg stosca ovisno o polumjeru r i visini v:

2
r v
3

V =

V =

2
r v = 15000
3

Nakon toga izracunamo parcijalne derivacije:

r V =

V
2
=
rv
r
3

v V =

= r2
v
3

r V =

2
r v = 1000
3

v V =

2
r = 300
3

Sada racunamo apsolutnu pogrjesku obujma stosca:

V = |r V | r + |v V | v
= 1000 2 + 300 4 = 3200
Prema tome, obujam izradene makete stosca ce se kretati unutar vrijednosti
V = V V = 15000 3200 cm3 .
Na kraju izracunamo relativnu pogrjesku obujma makete stosca:
V =

V
3200
=
= 0, 213 = 21, 3 %

|V |
15000

se postici
Primjer 1.12. Izraduje se vodospremnik sfernog oblika polumjera 5 m. Zeli
tocnost izrade pri kojoj apsolutna pogrjeska obujma pripadne kugle nece biti veca od
20 m3 . Odredi uz koju se tocnost treba izradivati polumjer.

1.3 Pogrjeske u radu s funkcijama

11

Rjesenje. Oznacimo polumjer s r, a obujam s V . Trebamo izracunati r . Zapisimo

pribliznu vrijednost polumjera i apsolutnu pogrjesku obujma:
r = 5 m ,

V = 20 m3

Izrazimo obujam kugle ovisno o polumjeru r:

V =

4 3
r
3

Nakon toga racunamo derivaciju:

dr V =

dV
= 4r2
dr

dr V = 4r 2 = 100

Sada mozemo izracunati apsolutnu pogrjesku polumjera:

r =

V
20
=
= 0, 0637

1 |dr V |
100

Prema tome, apsolutna pogrjeska polumjera ne smije biti veca od 0, 0637 m = 6, 37 cm,
odnosno vrijednosti izradenog polumjera moraju biti izmedu
r = r r = 5 0, 0637 m.
Na kraju mozemo izracunati jos i relativnu pogrjesku polumjera:
r =

0, 0637
r
=
= 0, 0127 = 1, 27 %

|r |
5

Relativna pogrjeska ostvarenog polumjera ne smije biti veca od 1, 27 % sto znaci da

polumjer treba izradivati s tocnosu od barem 98, 73 %.
Primjer 1.13. Gradi se piramida s kvadratnom osnovicom brida duljine 60 m i visinom
se postici tocnost izgradnje pri kojoj apsolutna pogrjeska obujma
duljine 45 m. Zeli
piramide nece biti veca od 216 m3 . Izracunaj uz koju tocnost treba graditi brid osnovice
i visinu.
Rjesenje. Oznacimo brid osnovice s a, visinu s v i obujam s V . Trebamo izracunati
a i v . Zapisimo pribliznu vrijednost brida osnovice i visine, te apsolutnu pogrjesku
obujma:
a = 60 m , v = 45 m , V = 216 m3

12

1 Pogrjeske

Izrazimo obujam piramide ovisno o bridu a i visini v,

1
V = a2 v,
3
pa racunamo parcijalne derivacije:
a V =

V
2
= av
a
3

V
=
a
Racunamo apsolutne pogrjeske
v V =

2
a V = a v = 1800
3

1 2
1
a , v V = a 2 = 1200
3
3
brida i visine:

a =

V
216
=
= 0, 06
2 |a V |
2 1800

v =

V
216
=
= 0, 09
2 |v V |
2 1200

Prema gornjem racunu apsolutna pogrjeska brida ne smije biti veca od 0, 06 m = 6 cm,
a apsolutna pogrjeska visine ne smije biti veca od 0, 09 m = 9 cm, odnosno mora biti
a = a a = 60 0, 06 m i v = v v = 45 0, 09 m .
Relativne pogrjeske brida i visine:
a =

a
0, 06
=
= 0, 001 = 0, 1 %

|a |
60

v =

v
0, 09
=
= 0, 002 = 0, 2 %

|v |
45

To nam govori da brid treba graditi s tocnosu od barem 99, 9 %, a visinu s tocnosu od
barem 99, 8 %.
Primjer 1.14. Pravimo maketu prizme cija je osnovica pravokutni trokut s katetama

duljina 6 cm i 8 cm, te cija je visina duljine 10 cm. Zelimo

imati tocnost izrade pri kojoj
apsolutna pogrjeska obujma prizme nece biti veca od 36 cm3 . Odredi uz koju tocnost
treba praviti katete i visinu.
Rjesenje. Slijedi ispis oznaka i racun:
a i b katete ,

v visina ,

V obujam

1.4 Zadaci

13
a = 6 cm ,

b = 8 cm ,

v = 10 cm ,

V = 36 cm3

1
V = abv
2
1
a V = bv
2

1
a V = b v = 40
2

1
b V = av
2

1
b V = a v = 30
2

1
v V = ab ,
2

1
v V = a b = 24
2

a =

V
36
=
= 0, 3

3 |a V |
3 40

b =

V
36
=
= 0, 4

3 |b V |
3 30

v =

V
36
=
= 0, 5
3 |v V |
3 24

a =

a
0, 3
=
= 0, 05 = 5 %

|a |
6

b =

b
0, 4
=
= 0, 05 = 5 %

|b |
8

v =

v
0, 5
=
= 0, 05 = 5 %
|v |
10

Primjer 1.15. Za prizmu cija je osnovica pravokutni trokut s razlicitim katetama,

izrazi relativne pogrjeske kateta i visine, pomocu pribliznih vrijednosti kateta i visine te
apsolutne pogrjeske obujma.
Rjesenje. Uz pomoc opcenitog racuna provedenog u prethodnom primjeru, proizlazi
a = b = v =

2 V
.
3 a b v

14

1.4

1 Pogrjeske

Zadaci

Zadatak 1. Zaokruzi broj a = 36, 1151 na dva decimalna mjesta. Izracunaj apsolutnu
pogrjesku nastalu pri tom zaokruzivanju.
Zadatak 2. Zaokruzi broj a = 8, 765499 na tri decimalna mjesta. Izracunaj apsolutnu
pogrjesku nastalu pri tom zaokruzivanju.
Zadatak 3. Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrijednosti a = 4, 17
broja a = 25
.
6
Zadatak 4. Ocijeni
na tri decimale apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrijednosti

a = 1, 44 broja a = 3 3.
Zadatak 5. Ocijeni na cetiri decimale apsolutnu i relativnu pogrjesku priblizne vrijednosti a = 2, 719 Eulerovog broja a = e.
Zadatak 6. Pronadi sve pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 76, 4249 broja
a = 76, 4149.
Zadatak 7. Izdvoji sve pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 0, 0053 broja
a = 0, 00529.
Zadatak 8. Odredi sve pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 0, 000641 broja
a = 0, 000741.
Zadatak 9. Odredi sve pouzdane znamenke priblizne vrijednosti a = 35, 204 broja
a = 35, 20361.

Zadatak 10. Zelimo

konstruirati kvadrat sa stranicom duljine 6 cm. Pri crtanju stranice pravimo apsolutnu pogrjesku ne vecu od 3 mm. Izracunaj najveci iznos apsolutne
i relativne pogrjeske povrsine kvadrata pri toj konstrukciji.
Zadatak 11. Konstruiramo pravokutnik sa stranicama a = 1004 mm i b = 502 mm.
Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku povrsine tog pravokutnika.
Zadatak 12. Konstruiramo paralelogram sa stranicama a = 603 mm i b = 402 mm,
te siljastim kutom = 30o 3o . Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku povrsine P
tog paralelograma.

Zadatak 13. Zelimo

napraviti maketu kocke s bridom duljine 1 dm. Pri izradi makete pojavljuje se apsolutna pogrjeska brida ne veca od 4 mm. Izracunaj najveci iznos
apsolutne i relativne pogrjeske obujma te kocke.

1.5 Rjesenja

15

Zadatak 14. Gradi se silos za zito oblika kruznog valjka s polumjerom osnovice r =
100, 05 m i visinom v = 200, 10 m. Izracunaj apsolutnu i relativnu pogrjesku obujma
V tog silosa.
se postici tocnost
Zadatak 15. Konstruira se kvadrat sa stranicom duljine 5 cm. Zeli
konstrukcije pri kojoj apsolutna pogrjeska povrsine kvadrata nece biti veca od 2 cm2 .
Izracunaj uz koju tocnost treba crtati stranicu.
Zadatak 16. Konstruira se trokut sa stranicom a = 10 cm i njoj pridruzenom visinom
se postici tocnost konstrukcije pri kojoj apsolutna pogrjeska povrsine P
v = 8 cm. Zeli
tog trokuta nece biti veca od 6 cm2 . Izracunaj uz koju tocnost treba crtati stranicu i
visinu.
Zadatak 17. Pravimo maketu prizme s trapeznom osnovicom a = 4 cm, c = 1 cm,

h = 3 cm i visinom v = 10 cm. Zelimo

postici tocnost izrade pri kojoj apsolutna
pogrjeska obujma V te makete nece biti veca od 15 cm3 . Izracunaj uz koju tocnost treba
praviti a, b, h i v.
Zadatak 18. Za piramidu cija je osnovica pravokutni trokut s razlicitim katetama,
izrazi relativne pogrjeske kateta i visine, pomocu pribliznih vrijednosti kateta i visine te
apsolutne pogrjeske obujma.

1.5

Rje
senja

Rje
senje 1.
a = 36, 12 ,

a = |a a | = 0, 0049

Rje
senje 2.
a = 8, 765 ,

a = |a a | = 0, 000499

Rje
senje 3.
a = |a a | =

1
300

a =

a
1
=
= 0, 0008 = 0, 08 %
|a |
1250

Rje
senje 4.

a = |a a | < 0, 003 ,

a
a = < 0, 003 = 0, 3 %
|a |

16

1 Pogrjeske

Rje
senje 5.
a = |a a | < 0, 0008 ,

a =

a
< 0, 0003 = 0, 03 %
|a |

Rje
senje 6.
Pouzdane su prve tri znamenke: 7 , 6 , 4
Rje
senje 7.
Pouzdane su zadnje dvije znamenke: 5 , 3
Rje
senje 8.
Nije pouzdana nijedna znamenka
Rje
senje 9.
Pouzdane su sve znamenke
Rje
senje 10.
a = 60 mm ,

a = 3 mm

P = 360 mm2

P = 10 %

P = 400 mm2

P = 8 %

Rje
senje 11.

Rje
senje 12.
P = ab sin ,

P 229 mm2

P 19 %

Rje
senje 13.
V = 0, 12 dm3

V = 12 %

Rje
senje 14.
V = 30 m3

V = 1, 5 %

Rje
senje 15.
a = a a = 50 2 mm

1.5 Rjesenja

17

Rje
senje 16.
a = a a = 10 0, 75 cm ,

v = v v = 8 0, 60 cm

Rje
senje 17.
a = a a = 4 0, 25 cm ,
h = h h = 3 0, 15 cm ,

c = c c = 1 0, 25 cm
v = v v = 10 0, 50 cm

Rje
senje 18.
a = b = v =

2 V
9 a b v

18

1 Pogrjeske

Poglavlje 2
Rje
savanje jednad
zbi
U ovom se poglavlju najpogodnijim numerickim postupcima, odnosno numerickim metodama, odreduju piblizna rjesenja jednadzbi. Nas je osnovni cilj ta priblizna rjesenja
izracunati po volji tocno, sto znaci izracunati ih na zeljeni broj pouzdanih decimala.
Rjesavanje postavljene jednadzbe bilo kojom od metoda koristeci njenu iterativnu
formulu, uz pomoc racunala, se odvija u tri faze:
(1) Zada se pogrjeska .
(2) Zada se broj iteracija.
(3) Izabere se pocetna vrijednost x0 uz procjenu u postavljenoj jednadzbi. Dalje
se racunaju priblizne vrijednosti x1 , x2 , x3 , . . . pomocu iterativne formule uz
pracenje pogrjeske . Ako u okviru zadanog broja iteracija dodemo do pribliznog
rjesenja xm koje zadovoljava uvjet
|xm xm1 | < ,
onda to priblizno rjesenje prihvatimo kao zavrsno, to jest zapisemo x = xm .
Ako u okviru zadanog broja iteracija ne dodemo do pribliznog rjesenja koje
zadovoljava gornji uvjet, onda se postupak prekida.

2.1

Metoda iteracije

Metodom iteracije ili ponavljanja se odreduju fiksne ili cvrste tocke funkcije f , to
jest traze se rjesejna jednadzbe
x = f (x) .
(2.1)
19

20

2 Rjesavanje jednadzbi

Prednost metode iteracije je njena izuzetna jednostavnost. Zato je pogodno bas

ovu metodu uzeti kao pocetnu metodu u rjesavanju jednadzbi. Nedostaci ove metode
se ocituju u dva ogranicenja. Prvo je ogranicenje na samu funkciju y = f (x) koja se
ne smije brzo mijenjati, sto ce reci da apsolutna vrijednost njene derivacije na radnom
podrucju ne smije biti veca od 1. Drugo je ogranicenje u samoj metodi jer ona vrlo
sporo konvergira.

Slika 2.1: Graficki prikaz konvergencije za metodu iteracije

Zelimo
odrediti iterativnu formulu, to jest vezu za prijelaz s n-tog koraka na (n+1)korak. Promatrano geometrijski, mi trazimo sjeciste pravca y = x i krivulje y = f (x).
Po toj logici, ako u n-tom koraku imamo priblizno rjesenje xn , onda cemo u narednom
(n + 1)-om koraku za priblizno rjesenje uzeti xn+1 = f (xn ). Dakle, iterativna formula
za metodu iteracije je
xn+1 = f (xn ) .
(2.2)
Odredivanje gornje iterativne formule za metodu iteracije moze biti od koristi pri
odredivanju iterativnih formula kod ostalih numerckih metoda.
Primjer 2.1. Metodom iteracije s pogrjeskom manjom od = 0, 01 izracunaj korijen
jednadzbe
ln x = 3 x .
Rjesenje. Prije svega jednadzbu svedemo na kanonski oblik (2.1), koji u ovom slucaju

2.1 Metoda iteracije

21

Slika 2.2: Graficki prikaz divergencije za metodu iteracije

glasi x = 3 ln x, pa istaknemo iterativnu funfciju:

f (x) = 3 ln x

Zatim zapisemo iterativnu formulu (2.2) za nas primjer:

xn+1 = 3 ln xn

Potom odredimo pocetnu vrijednost x0 = 3 i racunamo po iterativnoj formuli uz

ocjenu pogrjeske:

22

2 Rjesavanje jednadzbi

priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = 3 ln xn

|xn+1 xn |

x0 = 3
x1 = 3 ln x0 = 1, 901

|x1 x0 | = 1, 099

x2 = 3 ln x1 = 2, 357

|x2 x1 | = 0, 456

x3 = 3 ln x2 = 2, 142

|x3 x2 | = 0, 215

x4 = 3 ln x3 = 2, 238

|x4 x3 | = 0, 096

x5 = 3 ln x4 = 2, 194

|x5 x4 | = 0, 044

x6 = 3 ln x5 = 2, 214

|x6 x5 | = 0, 020

x7 = 3 ln x6 = 2, 205

|x7 x6 | = 0, 009 <

x = 2, 20

Primjer 2.2. Metodom iteracije s pouzdanoscu na dvije decimale (pri cemu je =

0, 005) pronadi korijen jednadzbe
3x 100 = cos x .

Rjesenje. Svodenje jednadzbue na kanonski oblik x = 31 (100 + cos x) i isticanje iterativne funkcije:
1
f (x) = (100 + cos x)
3
Zapisivanje iterativne formule:
1
xn+1 = (100 + cos xn )
3
Odredivanje pocetne vrijednosti x0 = 33 i racunanje po iterativnoj formuli uz
pracenje pogrjeske:

2.1 Metoda iteracije

23

priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = 31 (100 + cos xn )

|xn+1 xn |

x0 = 33
x1 = 13 (100 + cos x0 ) = 33, 3289

|x1 x0 | = 0, 3289

x2 = 13 (100 + cos x1 ) = 33, 2215

|x2 x1 | = 0, 1074

x3 = 13 (100 + cos x2 ) = 33, 2558

|x3 x2 | = 0, 0343

x4 = 13 (100 + cos x3 ) = 33, 2447

|x4 x3 | = 0, 0111

x5 = 13 (100 + cos x4 ) = 33, 2483

|x5 x4 | = 0, 0036 <

x = 33, 24

Primjer 2.3. Metodom iteracije s pogrjeskom manjom od = 0, 001 odredi rjesenje

jednadzbe
log 2x = sin x .

Rjesenje. Nakon svodenja jednadzbe na implicitni oblik 0 = sin x log 2x, doda se x
na obje strane i tako se postigne kanonski oblik
x = x + sin x log 2x
iz kojeg se ocita iterativna funkcija
f (x) = x + sin x log 2x .
Iterativna formula u ovom slucaju ima oblik
xn+1 = xn + sin xn log 2xn .
Za pocetnu vrijednost x0 = 2 slijedi racun uz pracenje pogrjeske:

24

2 Rjesavanje jednadzbi

priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = xn + sin xn log 2xn

|xn+1 xn |

x0 = 2
x1 = 2, 3072

|x1 x0 | = 0, 3072

x2 = 2, 3840

|x2 x1 | = 0, 0768

x3 = 2, 3928

|x3 x2 | = 0, 0088

x4 = 2, 3936

|x4 x3 | = 0, 0008 <

x = 2, 393
Napomena 2.4. Rjesavanjem jednadzbe iz prethodnog primjera s kanonskim oblikom
x = x sin x + log 2x ,
to jest s iterativnom funkcijom
f (x) = x sin x + log 2x ,
ne dolazi se do rjesenja zato sto je
f 0 (x) = 1 cos x +

1
>1
x ln 10

u okolini rjesenja jednadzbe. Na primjer f 0 (2, 393) = 1, 914.

Primjer 2.5. Mogu li se metodom iteracije izracunati priblizna rjesenja jednadzbe
3x = 3x .
Rjesenje. Primijetimo da je broj x = 1 tocno rjesenje jednadzbe. Po Zadatku 33
priblizna rjesenja su x1 = 0, 826 i x2 = 1, 000.
Zapisimo iterativnu funkciju
f (x) = 3x1
i iterativnu formulu
xn+1 = 3xn 1 .

2.2 Metoda promjenljive tangente

25

Krenemo li racunati s pocetnom vrijednoscu x0 = 0, 825 nakon dvadesetak iteracija

stizemo do priblizne vrijednosti x1 = 0, 826. Pocnemo li racunati s pocetnom vrijednoscu x0 = 1, 001 nakon dvadesetak iteracija stizemo do vrlo velike priblizne vrijednosti.
Zasto je tome tako? Razlog lezi u brzini promjene iterativne funkcije, to jest u
njenoj derivaciji
f 0 (x) = 3x1 ln 3 .
Buduci da je
f 0 (0, 826) = 0, 9 < 1
metodom iteracije uz dobar odabir pocetne vrijednosti x0 mozemo doci do pribliznog
rjesenja x1 = 0, 826. S druge strane
f 0 (1) = ln 3 = 1, 1 > 0
zbog cega metodom iteracije ni za koji izbor pocetne vrijednosti x0 6= 1 ne mozemo
doci do pribliznog rjesenja x2 1.

2.2

Metoda promjenljive tangente

Metodom tangente ili diralice se odreduju nul-tocke funkcije f , to jest pronalaze

se rjesejna jednadze
f (x) = 0 .
(2.3)
Koriste se metoda cvrste tangente i metoda promjenljive tangente. U numerickoj
analizi metoda promjenljive tangente je poznata pod nazivom Newton-Raphsonova
metoda.
Prednost metode promjenljive tangente pred ostalim metodama je u njenoj brzoj
konvergenciji. Nedostatak metode je izracunavanje derivacije u nazivniku za svaki
korak, a posebni se problemi mogu pojaviti kada se derivacija priblizi nuli.
Sada cemo odrediti iterativnu formulu za metodu, odnosno veznu formulu za prijelaz
s n-tog koraka na (n + 1)-korak. Kratak geometrijski opis metode kaze da mi u svakom
koraku krivulju y = f (x) zamjenjujemo njenom tangentom. Ako dakle u n-tom koraku
imamo priblizno rjesenje xn , onda cemo prvo u tocki Tn (xn , f (xn )) postaviti tangentu
y f (xn ) = f 0 (xn )(x xn ) .
Zatim cemo u narednom (n + 1)-om koraku za priblizno rjesenje xn+1 uzeti sjeciste
tangente s osi x. Preme tome, nakon uvrstavanja x = xn+1 i y = 0 u jednadzbu

26

2 Rjesavanje jednadzbi

Slika 2.3: Graficki prikaz konvergencije za metodu promjenljive tangente

tangente, slijedi iterativna formula

xn+1 = xn

f (xn )
.
f 0 (xn )

(2.4)

Primjer 2.6. Metodom promjenljive tangente s pogrjeskom manjom od = 0, 001

izracunaj korijen jednadzbe
ln x = 3 x .
Rjesenje. Prije svega jednadzbu svedemo na kanonski oblik (2.3) koji je u nasem
slucaju ln x + x 3 = 0. Onda zapisemo iterativnu funkciju
f (x) = ln x + x 3
i njenu derivaciju
f 0 (x) =

1
+ 1.
x

2.2 Metoda promjenljive tangente

27

Zatim zapisemo iterativnu formulu (2.4) za nas primjer:

xn+1 = xn

ln xn + xn 3
1
+1
xn

Uzmemo pocetnu vrijednost x0 = 2 i racunamo po iterativnoj formuli uz pracenje

pogrjeske:
priblizna rjesenja
xn+1 = xn

apsolutne pogrjeske

ln xn +xn 3
1
+1
x

|xn+1 xn |

x0 = 2
x1 = x0

ln x0 +x0 3
1
+1
x

= 2, 2046

|x1 x0 | = 0, 2046

ln x1 +x1 3
1
+1
x

= 2, 2079

|x2 x1 | = 0, 0033

ln x2 +x2 3
1
+1
x

= 2, 2079

|x3 x2 | = 0, 0000 <

x2 = x1

x3 = x2

x = 2, 207
Primjer 2.7. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale (pri cemu
je = 0, 0005) odredi realni korijen jednadzbe
3x3 + x = 1 .
Rjesenje. Prvo se obavi svodenje jednadzbe na kanonski oblik 3x3 + x 1 = 0, a
odmah potom isticanje iterativne funkcije
f (x) = 3x3 + x 1
i njene derivacije
f 0 (x) = 9x2 + 1 .
Zapisivanje iterativne formule:
xn+1 = xn

3x3n + xn 1
9x2n + 1

Odredivanje pocetne vrijednosti x0 = 0 i racunanje po iterativnoj formuli uz ocjenu

pogrjeske:

28

2 Rjesavanje jednadzbi

priblizna rjesenja
xn+1 = xn

apsolutne pogrjeske

3x3n +xn 1
9x2n +1

|xn+1 xn |

x0 = 0
x1 = x0

3x30 +x0 1
9x20 +1

= 1, 00000

|x1 x0 | = 1, 00000

x2 = x1

3x31 +x1 1
9x21 +1

= 0, 70000

|x2 x1 | = 0, 30000

x3 = x2

3x32 +x2 1
9x22 +1

= 0, 56525

|x3 x2 | = 0, 13475

x4 = x3

3x33 +x3 1
9x23 +1

= 0, 53763

|x4 x3 | = 0, 02762

x5 = x4

3x34 +x4 1
9x24 +1

= 0, 53657

|x5 x4 | = 0, 00106

x6 = x5

3x35 +x5 1
9x25 +1

= 0, 53657

|x6 x5 | = 0, 00000 <

x = 0, 536

Primjer 2.8. Metodom promjenljive tangente s pogrjeskom manjom od = 0, 0001

odredi rjesenja jednadzbe
x2 + 2x = 20 .
Rjesenje. Svodenjem jednadzbue na kanonski oblik x2 + 2x 20 = 0 ocitamo
f (x) = x2 + 2x 20 ,
zatim odredimo
f 0 (x) = 2x + 2x ln 2 ,
te formiramo iterativnu formulu
xn+1 = xn

x2n + 2xn 20
.
2xn + 2xn ln 2

Za pocetnu vrijednost x0 = 4 dobivaju se vrijednosti zapisane u tablici:

2.3 Metoda cvrste sekante

29

priblizna rjesenja
xn+1 = xn

apsolutne pogrjeske

x2n +2xn 20
2xn +2xn ln 2

|xn+1 xn |

x0 = 4
x1 = 4, 49487

|x1 x0 | = 0, 49487

x2 = 4, 46717

|x2 x1 | = 0, 0277

x3 = 4, 46707

|x3 x2 | = 0, 0001 <

x = 4, 4670
Za pocetnu vrijednost x0 = 3 dobivaju se vrijednosti zapisane u tablici:
priblizna rjesenja
xn+1 = xn

apsolutne pogrjeske

x2n +2xn 20
2xn +2xn ln 2

|xn+1 xn |

x0 = 3
x1 = 3, 25985

|x1 x0 | = 0, 25985

x2 = 3, 24424

|x2 x1 | = 0, 01561

x3 = 3, 24417

|x3 x2 | = 0, 00007 <

x = 3, 2441

2.3

Metoda
cvrste sekante

Metodom sekante ili sje

cnice se odreduju nul-tocke funkcije f , odnosno traze se
rjesejna jednadze
f (x) = 0 .
(2.5)
Koriste se metoda cvrste sekante i metoda promjenljive sekante koja je poznata pod
nazivom regula falsi (pravilo laznog).
Metoda cvrste sekante nema ni posebnih prednosti, a niti posebnih nedostataka
ukoliko se zanemari njena relativno spora konvergencija. Problemi se jos mogu pojaviti
ako se racuna s iterativnim koeficijentom koji je blizu nule.

30

2 Rjesavanje jednadzbi

Slika 2.4: Graficki prikaz konvergencije za metodu cvrste sekante

Odredimo iterativnu formulu za metodu, odnosno vezu za prijelaz s n-tog koraka

na (n + 1)-korak. Geometrijski predoceno, u svakom se koraku krivulja y = f (x)
zamjenjuje pravcem koji je usporedan sa sekantom odabranom na pocetku postupka,
a cija tetiva sijece os x. Dakle, na pocetku se daberu dvije pocetne vrijednosti x0 i x1
koje moraju biti s razlicitih strana rjesenja jednadzbe, to jest koje moraju zadovoljavati
uvjet
f (x0 )f (x1 ) < 0 ,
a zatim se izracuna iterativni koeficijent
f (x1 ) f (x0 )
,
x1 x0
kao koeficijent nagiba sekante koja prolazi tockama T0 (x0 , y0 ) i T1 (x1 , y1 ). Ako u n-tom
koraku imamo priblizno rjesenje xn , onda cemo prvo u tocki Tn (xn , f (xn )) postaviti
pravac usporedan sa sekantom, to jest pravac
y f (xn ) =

f (x1 ) f (x0 )
(x xn ) .
x1 x0

Zatim cemo u sljedecem (n + 1)-om koraku za priblizno rjesenje xn+1 uzeti sjeciste
postavljenog pravca s osi x. Preme tome, nakon uvrstavanja x = xn+1 i y = 0 u

2.3 Metoda cvrste sekante

31

jednadzbu pravca, proizlazi iterativna formula

x1 x0
xn+1 = xn
f (xn ) .
f (x1 ) f (x0 )

(2.6)

Primjer 2.9. Metodom cvrste sekante s pogrjeskom manjom od = 0, 001 izracunaj

korijen jednadzbe
ln x = 3 x .
Rjesenje. Prvo jednadzbu svedemo na kanonski oblik f (x) = 0, u ovom slucaju to je
oblik ln x + x 3 = 0, pa zatim zapisemo iterativnu funkciju
f (x) = ln x + x 3 .
Nastavimo s odabirom pocetnih vrijednosti
x0 = 1 i x1 = 3
za koje provjerimo da je f (x0 )f (x1 ) = 2, 2 < 0, pa potom izracunamo iterativni
koeficijent
x1 x0
= 0, 6455 .
f (x1 ) f (x0 )
Nakon toga odredimo iterativnu formulu
xn+1 = xn 0, 6455 (ln xn + xn 3) .
Sada provodimo racunski postupak po iterativnoj formuli uz ocjenu pogrjeske:
priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = xn 0, 6455 (ln xn + xn 3)

|xn+1 xn |

x0 = 1
x1 = 3

|x1 x0 | = 2, 0000

x2 = x1 0, 6455 (ln x1 + x1 3) = 2, 2908

|x2 x1 | = 0, 7092

x3 = x2 0, 6455 (ln x2 + x2 3) = 2, 2135

|x3 x2 | = 0, 0773

x4 = x3 0, 6455 (ln x3 + x3 3) = 2, 2083

|x4 x3 | = 0, 0052

x5 = x4 0, 6455 (ln x4 + x4 3) = 2, 2079

|x5 x4 | = 0, 0004 <

x = 2, 207

32

2 Rjesavanje jednadzbi

Napomena 2.10. Ako u prethodnom primjeru rjesenje x zadane jednadzbe ogradimo

s blizim pocetnim vrijednostima x0 = 2 i x1 = 3, onda racunski postupak traje krace:
x2 = 2, 2183
x3 = 2, 2076
x4 = 2, 2079
Primjer 2.11. Metodom cvrste sekante s pogrjeskom manjom od = 0, 001 izracunaj
korijen jednadzbe
2 sin x + x + 4 = 0 .
Rjesenje. Iz zadanog kanonskog oblika se ocita iterativna funkcija
f (x) = 2 sin x + x + 4 .
Odrede se pocetne vrijednosti
x0 = 6 i x1 = 5
uz provjeru f (x0 )f (x1 ) = 1, 3 < 0, pa se izracuna iterativni koeficijent
x1 x0
= 0, 4239 .
f (x1 ) f (x0 )
Zapise se iterativna formula
xn+1 = xn 0, 4239 (2 sin xn + xn + 4) .
Provede se racun pomocu iterativne formule uz pracenje pogrjeske:
priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = xn 0, 4239 (2 sin xn + xn + 4)

|xn+1 xn |

x0 = 6
x1 = 5

|x1 x0 | = 1, 0000

x2 = x1 0, 4239 (2 sin x1 + x1 + 4) = 5, 3891

|x2 x1 | = 0, 3891

x3 = x2 0, 4239 (2 sin x2 + x2 + 4) = 5, 4612

|x3 x2 | = 0, 0721

x4 = x3 0, 4239 (2 sin x3 + x3 + 4) = 5, 4628

|x4 x3 | = 0, 0016

x5 = x4 0, 4239 (2 sin x4 + x4 + 4) = 5, 4628

|x5 x4 | = 0, 0000 <

x = 5, 462

2.3 Metoda cvrste sekante

33

Primjer 2.12. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na dvije decimale (pri cemu je
= 0, 005) odredi rjesenja jednadzbe
x2 + 2ex = 17 .
Rjesenje. Iz kanonskog oblika x2 + 2ex 17 = 0 se ocita iterativna funkcija
f (x) = x2 + 2ex 17 .
Za pocetne vrijednosti x0 = 2 i x1 = 1 za koje vrijedi f (x0 )f (x1 ) = 18, 8 < 0,
se odredi iterativni koeficijent pa se zapise pripadna iterativna formula
xn+1 = xn + 0, 0810 (x2n + 2exn 17) .
Pomocu iterativne formule se, uz pracenje pogrjeske, provede racun zapisan u tablici:
priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = xn + 0, 0810 (x2n + 2exn 17)

|xn+1 xn |

x0 = 2
x1 = 1

|x1 x0 | = 2, 000

x2 = 1, 856

|x2 x1 | = 1, 000

x3 = 1, 918

|x3 x2 | = 0, 062

x4 = 1, 894

|x4 x3 | = 0, 024

x5 = 1, 904

|x5 x4 | = 0, 010

x6 = 1, 900

|x5 x4 | = 0, 004 <

x = 1, 90
Na isti nacin, za pocetne vrijednosti x0 = 4 i x1 = 5 koje zadovoljavaju preduvjet
f (x0 )f (x1 ) = 7, 7 < 0, se odredi iterativni koeficijent pa se zapise pripadna iterativna
formula
xn+1 = xn 0, 1105 (x2n + 2exn 17) .
Pomocu iterativne formule se, uz pracenje pogrjeske, provede racun zapisan u tablici:

34

2 Rjesavanje jednadzbi

priblizna rjesenja

apsolutne pogrjeske

xn+1 = xn 0, 1105 (x2n + 2exn 17)

|xn+1 xn |

x0 = 4
x1 = 5

|x1 x0 | = 1, 000

x2 = 4, 115

|x2 x1 | = 0, 885

x3 = 4, 119

|x3 x2 | = 0, 004 <

x = 4, 11

2.4

Rje
savanje jednad
zbi u programskom paketu
Mathematica 7.0

2.5

Zadaci

Zadatak 19. Metodom iteracije s pogrjeskom manjom od = 0, 01 izracunaj korijen

jednadzbe
x2 + log x = 100 .
Zadatak 20. Metodom iteracije s pogrjeskom manjom od = 0, 01 izracunaj korijen
jednadzbe
ln x + log x = 2 .
Zadatak 21. Metodom iteracije s pogrjeskom manjom od = 0, 001 izracunaj korijen
jednadzbe
ln x + log x = 1 .
Zadatak 22. Metodom iteracije s pouzdanoscu na dvije decimale izracunaj korijen
jednadzbe

1
x = x 3.
2
Zadatak 23. Metodom iteracije s pouzdanoscu na dvije decimale izracunaj korijen
jednadzbe
ln x = cos x .

2.5 Zadaci

35

Zadatak 24. Metodom iteracije s pouzdanoscu na dvije decimale izracunaj korijen

jednadzbe
sin3 x 2x + 1 = 0 .
Zadatak 25. Metodom iteracije s pouzdanoscu na tri decimale izracunaj korijen jednadzbe

x + x = 10 .
Zadatak 26. Metodom promjenljive tangente s pogrjeskom manjom od = 0, 01 odredi
realni korijen jednadzbe
x3 + 6x 8 = 0 .
Zadatak 27. Metodom promjenljive tangente s pogrjeskom manjom od = 0, 001
odredi realni korijen jednadzbe
3x3 + x 1 = 0 .
Zadatak 28. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na dvije decimale odredi
realni korijen jednadzbe
x + arctan x = 6 .
Zadatak 29. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale odredi
korijen jednadzbe
ln x + log x = 10 .
Zadatak 30. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale odredi
korijen jednadzbe
x ln x = 1 .
Zadatak 31. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale odredi
korijen jednadzbe
x ln x = 5 .
Zadatak 32. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale odredi
rjesenja jednadzbe
x2 = 2 cos x .
Zadatak 33. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale pronadi
rjesenja jednadzbe
3x = 3x .
Zadatak 34. Metodom promjenljive tangente s pouzdanoscu na tri decimale pronadi
rjesenja jednadzbe
5x x2 + ln x = 4 .

36

2 Rjesavanje jednadzbi

Zadatak 35. Moze li se metodom promjenljive tangente s bilo kojom pocetnom vrijednoscu rijesiti jednadzba
x2 6x + 9 = 0 ?
Zadatak 36. Metodom cvrste sekante s pogrjeskom manjom od = 0, 01 izracunaj
korijen jednadzbe
sin x + x + 2 = 0 .
Zadatak 37. Metodom cvrste sekante s pogrjeskom manjom od = 0, 01 izracunaj
korijen jednadzbe
x3 + ex = 0 .
Zadatak 38. Metodom cvrste sekante s pogrjeskom manjom od = 0, 001 izracunaj
korijen jednadzbe
x log x = 1 .
Zadatak 39. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na dvije decimale izracunaj korijen jednadzbe
x4 x3 10x = 1 .
Zadatak 40. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na tri decimale izracunaj korijen
jednadzbe
ln x = sin x .
Zadatak 41. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na tri decimale izracunaj korijen
jednadzbe
cos x = (x 3)3 + 3 .
Zadatak 42. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na tri decimale izracunaj korijen
jednadzbe
ln x ex = e .
Zadatak 43. Metodom cvrste sekante s pouzdanoscu na tri decimale izracunaj korijen
jednadzbe
1
x2 5x = 0 .
x
Nekom od metoda s pouzdanoscu na tri decimale rijesi jednadzbe
Zadatak 44.
x 7 = ex

2.6 Rjesenja

37

Zadatak 45.
x2 + 2x + 1 = ex
Zadatak 46.
(x + 5)2 = ex
Zadatak 47.

x=

50
x

Zadatak 48.
sin3 x = ln x
Zadatak 49.
x2 + arctan x = 10

2.6

Rje
senja

Rje
senje 19.
x = 9, 94
Rje
senje 20.
x = 4, 02
Rje
senje 21.
x = 2, 007
Rje
senje 22.
x = 13, 29
Rje
senje 23.
x = 1, 30
Rje
senje 24.
x = 0, 58
Rje
senje 25.
x = 7, 298

38

2 Rjesavanje jednadzbi

Rje
senje 26.
x = 1, 10
Rje
senje 27.
x = 0, 536
Rje
senje 28.
x = 4, 64
Rje
senje 29.
x = 1066, 426
Rje
senje 30.
x = 1, 763
Rje
senje 31.
x = 6, 936
Rje
senje 32.
x = 1, 021
Rje
senje 33.
x1 = 0, 826 ,

x2 = 1, 000

x1 = 0, 999 ,

x2 = 4, 433

Rje
senje 34.

Rje
senje 35.
Moze, sredena iterativna formula glasi xn+1 =
Rje
senje 36.
x = 1, 10
Rje
senje 37.
x = 0, 77

xn + 3
2

2.6 Rjesenja

39

Rje
senje 38.
x = 2, 506
Rje
senje 39.
x = 2, 57
Rje
senje 40.
x = 2, 219
Rje
senje 41.
x = 1, 559
Rje
senje 42.
x = 15, 15
Rje
senje 43.
x = 5, 039
Rje
senje 44.
x = 7, 000
Rje
senje 45.
x1 = 1, 477 ,

x2 = 0, 000 ,

x3 = 2, 512

Rje
senje 46.
x1 = 5, 078 ,

x2 = 4, 914 ,

x3 = 4, 503

Rje
senje 47.
x = 13, 572
Rje
senje 48.
x = 2, 037
Rje
senje 49.
x1 = 3, 358 ,

x2 = 2, 958

40

2 Rjesavanje jednadzbi

Poglavlje 3
Interpolacijski polinomi
U ovom se poglavlju bavimo osnovnim interpolacijskim problemom. Taj problem pretpostavlja da je u ravnini s koordinatnim sustavom zadano nekoliko tocaka s medusobno
razlicitim apscisama. Problem zahtijeva da se odredi polinom najmanjeg moguceg stupnja koji prolazi zadanim tockama.

3.1

Lagrangeov polinom

Neka su u ravnini s koordinatnim sustavom zadane tocke T0 (x0 , y0 ), T1 (x1 , y1 ), . . .,

Tn (xn , yn ). Pretpostavimo da su njihove apscise xi za i = 0, 1, . . . medusobno razlicite.
Lagrangeov polinom fLag (x) koji prolazi kroz n + 1 zadanih tocaka odreden je izrazom
fLag (x) =

n
X
i=0

yi

(x x0 )(x x1 ) . . . (x xi1 )(x xi+1 ) . . . (x xn )

(xi x0 )(xi x1 ) . . . (xi xi1 )(xi xi+1 ) . . . (xi xn )

(x x1 )(x x2 ) . . . (x xn )
(x x0 )(x x2 ) . . . (x xn )
= y0
+ y1
(x0 x1 )(x0 x2 ) . . . (x0 xn )
(x1 x0 )(x1 x2 ) . . . (x1 xn )
+ . . . + yn

(3.1)

(x x0 )(x x1 ) . . . (x xn1 )
.
(xn x0 )(xn x1 ) . . . (xn xn1 )

Polinomi u svim brojnicima n-tog su stupnja pa zato stupanj Lagrangeovog polinoma

nije veci od n, to jest deg fLag (x) n.
Primjer 3.1. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (2, 3),
T1 (0, 5) i T2 (1, 1).
41

42

3 Interpolacijski polinomi

Rjesenje. Sluzeci se formulom (3.1) za n = 2, slijedi

fLag (x) = y0

(x x1 )(x x2 )
(x x0 )(x x2 )
(x x0 )(x x1 )
+ y1
+ y2
(x0 x1 )(x0 x2 )
(x1 x0 )(x1 x2 )
(x2 x0 )(x2 x1 )
= 3

(x + 2)(x 1)
(x + 2)(x 0)
(x 0)(x 1)
+5
+1
(2 0)(2 1)
(0 + 2)(0 1)
(1 + 2)(1 0)

8
4
= x2 x + 5.
3
3
Primjer 3.2. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (1, 0), T1 (1, 2),
T2 (2, 24) i T3 (3, 68).
Rjesenje. Uz pomoc formule (3.1) za n = 3, izlazi
fLag (x) = y0

(x x1 )(x x2 )(x x3 )
(x x0 )(x x2 )(x x3 )
+ y1
(x0 x1 )(x0 x2 )(x0 x3 )
(x1 x0 )(x1 x2 )(x1 x3 )

+y2

(x x0 )(x x1 )(x x3 )
(x x0 )(x x1 )(x x2 )
+ y3
(x2 x0 )(x2 x1 )(x2 x3 )
(x3 x0 )(x3 x1 )(x3 x2 )
=0

(x 1)(x 2)(x 3)
(x + 1)(x 2)(x 3)
+2
(1 1)(1 2)(1 3)
(1 + 1)(1 2)(1 3)

+24

(x + 1)(x 1)(x 3)
(x + 1)(x 1)(x 2)
+ 68
(2 + 1)(2 1)(2 3)
(3 + 1)(3 1)(3 2)
= x3 + 5x2 4.

Primjer 3.3. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (1, 10),
T1 (0, 3), T2 (2, 11) i T3 (3, 18).
Rjesenje. Koristeci formulu (3.1) za n = 3, dobivamo
fLag (x) = y0

(x x0 )(x x2 )(x x3 )
(x x1 )(x x2 )(x x3 )
+ y1
(x0 x1 )(x0 x2 )(x0 x3 )
(x1 x0 )(x1 x2 )(x1 x3 )

+y2

(x x0 )(x x1 )(x x3 )
(x x0 )(x x1 )(x x2 )
+ y3
(x2 x0 )(x2 x1 )(x2 x3 )
(x3 x0 )(x3 x1 )(x3 x2 )
= 10

(x 0)(x 2)(x 3)
(x + 1)(x 2)(x 3)
3
(1 0)(1 2)(1 3)
(0 + 1)(0 2)(0 3)

+11

(x + 1)(x 0)(x 3)
(x + 1)(x 0)(x 2)
+ 18
2 + 1)(x2 0)(2 3)
(3 + 1)(3 0)(3 2)
= 7x 3.

3.2 Newtonov polinom

3.2

43

Newtonov polinom

Newtonov interpolacijski polinom je poseban slucaj Lagrangeovog interpolacijskog polinoma. Opet su u ravnini s koordinatnim sustavom zadane tocke T0 (x0 , y0 ), T1 (x1 , y1 ),
. . ., Tn (xn , yn ) cije su apscise medusobno razlicite. Za Newtonov polinom fN ew (x) se jos
zahtijeva da su apscise svih susjednih tocaka jednako udaljene. Uz ove se pretpostavke
bez smanjenja opcenitosti moze uzeti da je
x1 x0 = x2 x1 = . . . = xn xn1 = x > 0.
Newtonov interpolacijski polinom se zapisuje pomocu straznjih razlika 0 y0 , 1 y0 ,
. . ., n y0 . Na primjer ako imamo cetiri ordinate y0 , y1 , y2 , y3 , onda to uz pomoc trokuta
izgleda ovako:
0 y0
y1
y2
y3
1 y0

1 y1

2 y0

1 y2
2 y1

3 y0
Za nultu razliku se stavi
0 y0 = y0 ,
a ostale straznje razlike se racunaju po pravilu, gornji desni clan minus njegov prethodnik:
1 y0 = y1 y0 , 1 y1 = y2 y1 , 1 y2 = y3 y2
2 y0 = 1 y1 1 y0

2 y1 = 1 y2 1 y1

3 y0 = 2 y1 2 y0
Newtonov polinom fN ew (x) koji prolazi kroz n + 1 zadanih tocaka uz gornje pretpostavke je odreden izrazom
fN ew (x)(x) =

n
X
(x x0 )(x x1 ) . . . (x xi1 ) i y0
i=0

i!

xi

= 0 y0 +

x x0 1 y0 (x x0 )(x x1 ) 2 y0
+
1!
x
2!
x2

+... +

(x x0 )(x x1 ) . . . (x xn1 ) n y0
.
n!
xn

Iz prikaza Newtonovog polinoma (3.2) se jasno vidi da je deg fN ew n.

(3.2)

44

3 Interpolacijski polinomi

Primjer 3.4. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (0, 4), T1 (3, 2)
i T2 (6, 10).
Rjesenje. Razlike apscisa susjednih tocaka su
x1 x0 = x2 x1 = x = 3,
dakle jednake, pa zato mozemo koristiti Newtonov polinom. Prije ispisivanja formule
izracunamo straznje razlike za ordinate y0 = 4 , y1 = 2 , y2 = 10 :
0 y0 = 4

1 y0 = 6

10
12

2 y0 = 18
Uvrstavanjem izracunatih straznjih razlika u formulu (3.2) za n = 2, dobivamo
Newtonov polinom
x x0 1 y0 (x x0 )(x x1 ) 2 y0
+
fN ew (x)(x) = y0 +
1!
x
2!
x2
0

=4+

x 0 6 (x 0)(x 3) 18
+
1 3
2
9
= x2 5x + 4.

Primjer 3.5. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (3, 17), T1 (1, 5)
i T2 (5, 7).
Rjesenje. Dakle,
x1 x0 = x2 x1 = x = 4,
pa mozemo raditi s Newtonovim polinomom. Zatim izracunamo straznje razlike za
ordinate y0 = 17 , y1 = 5 , y2 = 7 :
0 y0 = 17

1 y0 = 12
2 y0 = 0

7
12

3.3 Spline polinomi

45

Straznje razlike uvrstimo u formulu (3.2) za n = 2, pa tako izracunamo Newtonov

polinom
fN ew (x)(x) = 0 y0 +

x x0 1 y0 (x x0 )(x x1 ) 2 y0
+
1!
x
2!
x2
= 17 +

x + 3 12
1
4

= 3x + 8.
Primjer 3.6. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (2, 1), T1 (0, 1),
T2 (2, 1) i T3 (4, 49).
Rjesenje. Razlike apscisa susjednih tocaka su
x1 x0 = x2 x1 = x3 x2 = x = 2,
pa tako mozemo koristiti Newtonov polinom. Sada izracunamo straznje razlike za
ordinate y0 = 1 , y1 = 1 , y2 = 1 , y3 = 49 :
0 y0 = 1

1 y0 = 0

1
0

2 y0 = 0

49
48

48

3 y0 = 48
Uvrstavanjem straznjih razlika u formulu (3.2) za n = 3, dobivamo trazeni Newtonov polinom
fN ew (x)(x) = 0 y0 +

xx0 1 y0 (xx0 )(xx1 ) 2 y0 (xx0 )(xx1 )(xx2 ) 3 y0

+
+
1! x
2!
x2
3!
x3
=1+

(x + 2)(x 0)(x 2) 48
6
8
= x3 4x + 1.

46

3.3

3 Interpolacijski polinomi

Spline polinomi

Odredivanje Lagrangeovog ili Newtonovog polinoma za veci broj tocaka zahtijeva dosta
truda. Na primjer za 11 tocaka to je polinom vjerojatno desetog stupnja. Ovisno
o problemu za koji interpoliramo polinom, nije nam bas uvijek potrebna prevelika
preciznost. Nase potrebe cesto puta moze zadovoljiti i polinom znatno manjeg stupnja.
U ovakvim su prakticnim razmisljanjima nastali spline polinomi. U primjenama se
najcesce koriste spline polinomi drugog ili treceg stupnja.
Kvadratni spline kroz n + 1 zadanih tocaka u ravnini s koordinatnim sustavom
podrazumijeva n kvadratnih polinoma (kvadratnih parabola) glatko spojenih (dervabilnih) u zajednickim tockama. Vrlo slicno, kubni spline kroz n + 1 zadanih tocaka
podrazumijeva n kubnih polinoma (kubnih parabola) vrlo glatko spojenih (dvaput
dervabilnih) u zajednickim tockama.
Primjer 3.7. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (0, 0), T1 (3, 3) i
0
T2 (5, 1) uz uvjet da bude fspl
(0) = 2. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline ima
prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Rjesenje. Zbog zadanog uvjeta na lijevom kraju moramo krenuti s lijeve strane, to jest
prvo odrediti kvadratni polinom f1spl (x) koji prolazi tockama T0 i T1 te koji zadovoljava
0
uvjet f1spl
(0) = 2. Ako je
0
onda je f1spl
(x) = 2a1 x + b1 ,

f1spl (x) = a1 x2 + b1 x + c1 ,
odakle dalje slijedi:

c1 = 0
9a1 + 3b1 + c1 = 3
b1 = 2
Rjesenje gornjeg sustava je trojka brojeva a1 = 1 , b1 = 2 , c1 = 0 pa izlazi da je
f1spl (x) = x2 + 2x za 0 x 3.
Sada treba odrediti kvadratni polinom f2spl (x) koji prolazi tockama T1 i T2 te koji
0
0
zadovoljava uvjet f2spl
(3) = f1spl
(3) = 4. Slicno kao malo prije, neka je
f2spl (x) = a2 x2 + b2 x + c2

0
pa je f2spl
(x) = 2a2 x + b2 ,

a odatle dalje slijedi:

9a2 + 3b2 + c2 = 3

3.3 Spline polinomi

47

25a2 + 5b2 + c2 = 1
6a2 + b2 = 4
Rjesenje gornjeg sustava je trojka brojeva a2 = 3 , b2 = 22 , c2 = 36 pa dobivamo da
je
f2spl (x) = 3x2 22x + 36 za 3 x 5.
Na kraju jos preostaje zapisati trazeni kvadratni spline

x2 + 2x
za 0 x 3
fspl (x) =
.
3x2 22x + 36 za 3 x 5

Primjer 3.8. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 0), T1 (1, 0),
0
T2 (4, 3) i T3 (5, 6) tako da bude fspl
(4) = 4. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni
spline ima prvu derivaciju u unutarnjim tockama T1 i T2 .
Rjesenje. Zbog zadanog uvjeta u tocki T2 najzgodnije je krenuti s desne strane, to jest
prvo odrediti kvadratni polinom f3spl (x) koji prolazi tockama T2 i T3 te koji zadovoljava
0
uvjet f3spl
(4) = 4. Ako je
f3spl (x) = a3 x2 + b3 x + c3

0
onda je f3spl
(x) = 2a3 x + b3 ,

odakle dalje slijedi:

16a3 + 4b3 + c3 = 3
25a3 + 5b3 + c3 = 6
8a3 + b3 = 4
Rjesenje gornjeg sustava je trojka brojeva a3 = 1 , b3 = 12 , c3 = 29 pa izlazi da je
f3spl (x) = x2 12x + 29 za 4 x 5.
Sada mozemo odrediti kvadratni polinom f2spl (x) koji prolazi tockama T1 i T2 te
0
0
koji zadovoljava uvjet f2spl
(4) = f3spl
(4) = 4. Neka je
f2spl (x) = a2 x2 + b2 x + c2

0
pa je f2spl
(x) = 2a2 x + b2 ,

a odatle dalje slijedi:

a2 + b 2 + c 2 = 0

48

3 Interpolacijski polinomi

16a2 + 4b2 + c2 = 3
8a2 + b2 = 4
Rjesenje gornjeg sustava je trojka brojeva a2 = 1 , b2 = 4 , c2 = 3 pa dobivamo da
je
f2spl (x) = x2 + 4x 3 za 1 x 4.
Treba jos odrediti kvadratni polinom f1spl (x) koji prolazi tockama T0 i T1 te koji
0
0
(1) = 2. Neka je
(1) = f2spl
zadovoljava uvjet f1spl
f2spl (x) = a1 x2 + b1 x + c1

0
pa je f2spl
(x) = 2a1 x + b1 ,

odakle slijedi:
a1 b 1 + c 1 = 0
a1 + b 1 + c 1 = 0
2a1 + b1 = 2
Rjesenje gornjeg sustava je trojka brojeva a1 = 1 , b1 = 0 , c1 = 1 pa izlazi da je
f1spl (x) = x2 1 za 1 x 1.
Na kraju zapisemo trazeni kvadratni spline

x2 1
za 1 x 1

fspl (x) =
x2 + 4x 3 za
1x4 .

x2 12x + 29 za
4x5
Primjer 3.9. Odredi kubni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (0, 0), T1 (2, 2) i
0
0
T2 (3, 13) uz uvjete fspl
(0) = 5 i fspl
(2) = 7. Takoder se zahtijeva da taj kubni spline
ima i drugu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Rjesenje. Zbog zadanih uvjeta u tockama T0 i T1 moramo krenuti s lijeve strane, to
jest prvo odrediti kubni polinom f1spl (x) koji prolazi tockama T0 i T1 te koji zadovoljava
0
0
uvjete f1spl
(0) = 5 i f1spl
(2) = 7. Ako je
f1spl (x) = a1 x3 + b1 x2 + c1 x + d1 ,

0
(x) = 3a1 x2 + 2b1 x + c1 ,
onda je f1spl

odakle dalje slijedi:

d1 = 0
8a1 + 4b1 + 2c1 + d1 = 2

3.5 Zadaci

49

c1 = 5
12a1 + 4b1 + c1 = 7
Rjesenje gornjeg sustava je cetvorka brojeva a1 = 1 , b1 = 0 , c1 = 5 , d1 = 0 pa izlazi
da je
f1spl (x) = x3 5x za 0 x 2.
Sada treba odrediti kubni polinom f2spl (x) koji prolazi tockama T1 i T2 te koji
0
0
00
00
zadovoljava uvjete f2spl
(2) = f1spl
(2) = 7 i f2spl
(2) = f1spl
(2) = 12. Slicno kao malo
prije, ako je
f2spl (x) = a2 x3 + b2 x2 + c2 x + d2 ,
onda je
0
f2spl
(x) = 3a2 x2 + 2b2 x + c2

00
i f2spl
(x) = 6a2 x + 2b2 .

Iz svih uvjeta proizlazi sustav jednadzbi:

8a2 + 4b2 + 2c2 + d2 = 2
27a2 + 9b2 + 3c2 + d2 = 13
12a2 + 4b2 + c2 = 7
12a2 + 2b2 = 12
Rjesenje gornjeg sustava je cetvorka brojeva a2 = 2 , b2 = 6 , c2 = 7 , d2 = 8 pa
dobivamo da je
f2spl (x) = 2x3 6x2 + 7x 8 za 2 x 3.
Na kraju jos preostaje zapisati trazeni kubni spline

x3 5x
za 0 x 2
.
fspl (x) =
2x3 6x2 + 7x 8 za 2 x 3

3.4

Polinomska interpolacija u programskom paketu

Mathematica 7.0

3.5

Zadaci

Zadatak 50. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (0, 5), T1 (2, 3)
i T2 (5, 15).

50

3 Interpolacijski polinomi

Zadatak 51. Pronadi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (1, 2),
T1 (2, 10) i T2 (3, 2).
Zadatak 52. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (3, 3), T1 (1, 3)
i T2 (3, 3).
Zadatak 53. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (5, 1), T1 (6, 1)
i T2 (8, 5).
Zadatak 54. Potrazi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (2, 5),
T1 (1, 1), T2 (0, 1) i T3 (2, 7).
Zadatak 55. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (7, 7),
T1 (2, 2), T2 (0, 0) i T3 (5, 5).
Zadatak 56. Pronadi polinom s najmanjim stupnjem koji prolazi tockama T0 (1, 2),
T1 (1, 1), T2 (2, 1) i T3 (3, 0).
Zadatak 57. Pronadi polinom s najmanjim stupnjem koji prolazi tockama T0 (6, 6),
T1 (0, 1) i T2 (6, 10).
Zadatak 58. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (5, 7), T1 (0, 3)
i T2 (5, 1).
Zadatak 59. Pronadi polinom s najmanjim stupnjem koji prolazi tockama T0 (3, 17),
T1 (1, 1), T2 (1, 5) i T3 (3, 13).
Zadatak 60. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (4, 4), T1 (0, 0),
T2 (4, 4) i T3 (8, 8).
Zadatak 61. Potrazi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (1, 7),
T1 (0, 1), T2 (1, 1) i T3 (2, 17).
Zadatak 62. Odredi polinom najmanjeg stupnja koji prolazi tockama T0 (1, 1), T1 (0, 0),
T2 (1, 1) i T3 (2, 4).
Zadatak 63. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 3), T1 (0, 5)
0
i T2 (3, 4) uz uvjet da bude fspl
(1) = 4. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline
ima prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Zadatak 64. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (3, 0), T1 (0, 0) i
0
T2 (3, 0) uz uvjet da bude fspl
(3) = 3. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline ima
prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .

3.6 Rjesenja

51

Zadatak 65. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 3), T1 (1, 1)
0
i T2 (4, 0) uz uvjet da bude fspl
(1) = 1.
Zadatak 66. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (0, 0), T1 (2, 2) i
0
T2 (3, 1) uz uvjet da bude fspl
(0) = 1. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline ima
prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Zadatak 67. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (2, 1), T1 (4, 1)
0
(5) = 2. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline
i T2 (5, 3) uz uvjet da bude fspl
ima prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Zadatak 68. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 1), T1 (3, 0) i
0
(2) = 21 . Takoder se zahtijeva da taj kvadratni spline
T2 (6, 6) uz uvjet da bude fspl
ima prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Zadatak 69. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 5), T1 (0, 0),
0
(0) = 4. Takoder se zahtijeva da taj
T2 (1, 5) i T3 (2, 10) uz uvjet da bude fspl
kvadratni spline ima prvu derivaciju u unutarnjoj tocki T2 .
Zadatak 70. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (4, 22), T1 (2, 0),
0
T2 (0, 0) i T3 (1, 4) uz uvjet da bude fspl
(1) = 3. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni
spline ima prvu derivaciju u unutarnjim tockama T1 i T2 .
Zadatak 71. Odredi kvadratni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 0), T1 (0, 0),
0
T2 (2, 2) i T3 (3, 4) uz uvjet da bude fspl
(1) = 1. Takoder se zahtijeva da taj kvadratni
spline ima prvu derivaciju u unutarnjim tockama T1 i T2 .
Zadatak 72. Odredi kubni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (1, 1), T1 (0, 4) i
0
00
T2 (1, 5) uz uvjete fspl
(1) = 1 i fspl
(1) = 6. Takoder se zahtijeva da taj kubni spline
ima prvu i drugu derivaciju u unutarnjoj tocki T1 .
Zadatak 73. Odredi kubni spline fspl (x) koji prolazi tockama T0 (2, 0) , T1 (1, 9) ,
0
00
T2 (2, 17) i T3 (3, 42) uz uvjete fspl
(2) = 12 i fspl
(2) = 12. Takoder se zahtijeva da
taj kubni spline ima prvu i drugu derivaciju u unutarnjim tockama T1 i T2 .

3.6

Rje
senja

Rje
senje 50.
fLag (x) = x2 3x + 5
Rje
senje 51.
fLag (x) = 3x2 + 7x + 8

52

3 Interpolacijski polinomi

Rje
senje 52.
fLag (x) = 3
Rje
senje 53.
fLag (x) = 2x 11
Rje
senje 54.
fLag (x) = x3 x + 1
Rje
senje 55.
fLag (x) = x
Rje
senje 56.
1
3
fLag (x) = x2 x
2
2
Rje
senje 57.
1
1
fN ew (x) = x2 + x 1
4
3
Rje
senje 58.
4
fN ew (x) = x + 3
5
Rje
senje 59.
fN ew (x) = x3 + 4x + 2
Rje
senje 60.
fN ew (x) = x
Rje
senje 61.
fN ew (x) = 3x3 2x2 + x 1
Rje
senje 62.
fN ew (x) = x2

3.6 Rjesenja

53

Rje
senje 63.
fspl (x) =

2x2 5 za 1 x 0
x2 5

0x3

za

Rje
senje 64.
fspl (x) =

x2 3x za 3 x 0
x2 3x

za

x2 2x

za 1 x 1

0x3

Rje
senje 65.
fspl (x) =

1 x2 + 8 za
2

1x4

Rje
senje 66.
fspl (x) =

x2 + x

za 0 x 2

6x2 27x + 28 za 2 x 3

Rje
senje 67.
fspl (x) =

5 x2 14x + 17
2

za 2 x 4

4x2 + 38x 87 za 4 x 5

Rje
senje 68.
fspl (x) =

1 x2 + 1 x +
4
2
1 x2 + x
3

3
4

za 1 x 3
za 3 x 6

Rje
senje 69.

x2 4x
za 1 x 0

fspl (x) =
x2 4x za
0x1

x2 x + 2 za
1x2
Rje
senje 70.

3x2 + 7x + 2 za 4 x 2

5 2
fspl (x) =
x + 5x
za 2 x 0
2

x2 + 5x
za
0x1

54

3 Interpolacijski polinomi

Rje
senje 71.

x2 x
za 1 x 0

fspl (x) =
x2 x
za
0x2

x2 + 7x 8 za
2x3
Rje
senje 72.
fspl (x) =

x3 + 2x + 4

za 1 x 0

x3 + 2x + 4 za

0x1

Rje
senje 73.

x3 + 8
za 2 x 1

fspl (x) =
2x3 3x2 + 3x + 7 za
1x2

x3 + 3x2 9x + 15 za
2x3

Poglavlje 4
Ra
cunanje odredenih integrala
Osnovni problem numericke integracije je priblizno izracunavanje odredenog integrala
funkcije f (x) na zatvorenom intervalu [a, b], odnosno priblizno racunanje broja
Z b
f (x) dx .
a

Najlakse je funkciju f (x) zamijeniti polinomom fpol (x) uz uvjet da bude f (x) fpol (x).
Iz ove jednostavne ideje, koja se provodi vec nekoliko stotina godina, nastaje priblizna
formula
Z b
Z b
fpol (x) dx .
f (x) dx
a

4.1

Trapezna formula

Trapezna formula nastaje zamjenom integranda linearnim ili konstantnim funkcijama,

a izvod formule tece kroz tri koraka:

(1) rastav zatvorenog intervala [a, b] na n podintervala iste duljine h =

ba
n

(2) zamjena funkcije f (x) na svakom podintervalu [xi1 , xi ] pravcem koji prolazi
tockama Ti1 (xi1 , yi1 ) i Ti (xi , yi )
(3) zbrajanje povrsina Pi = h2 (yi1 + yi ) svih n trapeza za i = 1, . . . , n daje desnu
stranu priblizne formule


Z b
y0 + yn
f (x) dx h
+ y1 + y2 + . . . + yn1
(4.1)
2
a
55

56

3 Racunanje odredenih integrala

Za pogrjesku P koja se pojavljuje pri ovom racunanju povrsine P vrijedi ocjena:

1
P h2 (b a) max {|f 00 (x)|}
axb
12
Primjer
4.1. Trapeznom formulom izracunaj pribliznu vrijednost odredenog integrala
R4
x ln x dx uz korak h = 0, 2.
3
Rjesenje. Za sest vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y = x ln x
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 2

y = x ln x

x0 = 3, 0

y0 = 3, 296

x1 = 3, 2

y1 = 3, 722

x2 = 3, 4

y2 = 4, 161

x3 = 3, 6

y3 = 4, 611

x4 = 3, 8

y4 = 5, 073

x5 = 4, 0

y5 = 5, 545

i uvrstiti ih u formulu (4.1):



Z 4
y0 + y5
x ln x dx h
+ y1 + y2 + y3 + y4 = 4, 398
2
3
R6
Primjer 4.2. Trapeznom formulom priblizno izracunaj 4,8 2x sin x dx za korak h = 0, 3.
Rjesenje. Za pet vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y = 2x sin x
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 3

y = 2x sin x

x0 = 4, 8

y0 = 27, 751

x1 = 5, 1

y1 = 31, 752

x2 = 5, 4

y2 = 32, 629

x3 = 5, 7

y3 = 28, 627

x4 = 6, 0

y4 = 17, 883

4.2 Simpsonova formula

57

te ih uvrstiti u formulu (4.1):



Z 6
y0 + y4
x
2 sin x dx h
+ y1 + y2 + y3 = 34, 748
2
4,8
Primjer 4.3. Pomocu trapezne formule odredi pribliznu vrijednost broja racunajuci
povrsinu jedinicnog kruga pomocu odredenog integrala za korak h = 0, 1.
Rjesenje. Povrsina jedinicnog kruga iznosi
Z 1
=4
1 x2 dx .
0

Za jedanaestest vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y =

vrijednosti varijable
xn+1 = xn + 0, 1

vrijednosti funkcije

y = 1 x2

x0 = 0, 0

y0 = 1, 000

x1 = 0, 1

y1 = 0, 995

x2 = 0, 2

y2 = 0, 980

x3 = 0, 3

y3 = 0, 954

x4 = 0, 4

y4 = 0, 917

x5 = 0, 5

y5 = 0, 866

x6 = 0, 6

y6 = 0, 800

x7 = 0, 7

y7 = 0, 714

x8 = 0, 8

y8 = 0, 600

x9 = 0, 9

y9 = 0, 436

x10 = 1, 0

y10 = 0, 000

1 x2

i uvrstiti ih u formulu (4.1) pomnozenu s 4 :



y0 + y10
tra 4h
+ y1 + y2 + y3 + y4 + y5 + y6 + y7 + y8 + y9 = 3, 105
2

58

3 Racunanje odredenih integrala

4.2

Simpsonova formula

Trapezna formula nastaje zamjenom integranda kvadratnim ili linearnim ili konstantnim funkcijama, a izvod formule tece kroz tri koraka:

(1) rastav zatvorenog intervala [a, b] na 2n podintervala iste duljine h =

ba
2n

(2) zamjena funkcije f (x) na svakom dvointervalu [x2i2 , x2i1 ] [x2i1 , x2i ] parabolom koja prolazi tockama T2i2 (x2i2 , y2i2 ), T2i1 (x2i1 , y2i1 ) i T2i (x2i , y2i ) (ili
pravcem ako su tocke kolinearne)
(3) zbrajanje povrsina P2i = h3 (y2i2 +4y2i1 +y2i ) svih n parabolnih ili ravnih trapeza
za i = 1, . . . , n daje desnu stranu priblizne formule
Z b
h
f (x) dx (y0 + y2n + 4y1 + 4y3 + . . . + 4y2n1 + 2y2 + 2y4 + . . . + 2y2n2 )
3
a
(4.2)
Za pogrjesku P koja nastaje pri ovom racunanju povrsine P vrijedi ocjena:
P



1 4
h (b a) max |f IV (x)|
axb
180

Primjer
R 2 4.4. Simpsonovom formulom izracunaj pribliznu vrijednost odredenog integrala 1 x2 arctan x dx uz korak h = 0, 25.
Rjesenje. Za pet vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y = x2 arctan x
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 25

y = x2 arctan x

x0 = 1, 00

y0 = 0, 785

x1 = 1, 25

y1 = 1, 400

x2 = 1, 50

y2 = 2, 211

x3 = 1, 75

y3 = 3, 221

x4 = 2, 00

y4 = 4, 429

4.2 Simpsonova formula

59

i uvrstiti ih u formulu (4.2):

Z

x2 arctan x dx

h
(y0 + y4 + 4y1 + 4y3 + 2y2 ) = 2, 343
3

Primjer 4.5. Simpsonovom formulom priblizno izracunaj

0, 2.

R 0,2
1

3 cos x2
x3 2

dx za korak h =

Rjesenje. Za sedam vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y =

vrijednosti varijable

3 cos x2
x3 2

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 2

y=

3 cos x2
x3 2

x0 = 1, 0

y0 = 0, 126

x1 = 0, 8

y1 = 0, 036

x2 = 0, 6

y2 = 0, 215

x3 = 0, 4

y3 = 0, 370

x4 = 0, 2

y4 = 0, 468

x5 = 0, 0

y5 = 0, 500

x6 = 0, 2

y6 = 0, 472

te ih uvrstiti u formulu (4.2):

Z

0,2

h
3 cos x 2
dx (y0 + y6 + 4y1 + 4y3 + 4y5 + 2y2 + 2y4 ) = 0, 356
3
x 2
3

Primjer 4.6. Pomocu Simpsonove formule odredi pribliznu vrijednost broja ln 2 racunajuci
ga pomocu odredenog integrala za korak h = 0, 1.
Rjesenje. Trazeni broj se moze izraziti odredenim integralom,
Z
ln 2 =
1

1
dx .
x

Za jedanaestest vrijednosti x-sa treba izracunati vrijednosti integranda y =

1
x

60

3 Racunanje odredenih integrala

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 1

y=

1
x

x0 = 1, 0

y0 = 1, 000

x1 = 1, 1

y1 = 0, 909

x2 = 1, 2

y2 = 0, 833

x3 = 1, 3

y3 = 0, 769

x4 = 1, 4

y4 = 0, 714

x5 = 1, 5

y5 = 0, 667

x6 = 1, 6

y6 = 0, 625

x7 = 1, 7

y7 = 0, 588

x8 = 1, 8

y8 = 0, 556

x9 = 1, 9

y9 = 0, 526

x10 = 2, 0

y10 = 0, 500

i uvrstiti ih u formulu (4.2):

(ln 2)Sim

h
(y0 + y10 + 4y1 + 4y3 + 4y5 + 4y7 + 4y9 + 2y2 + 2y4 + 2y6 + 2y8 ) = 0, 693
3

4.3

Numeri
cka integracija u programskom paketu
Mathematica 7.0

4.4

Zadaci

Trapeznom formulom, uz zadani korak h, izracunaj pribliznu vrijednost integrala

Zadatak 74.
Z
2

sin(x2 + 1) dx

za h = 0, 2

4.4 Zadaci

61

Zadatak 75.

x2 cos x dx za h = 0, 4

Zadatak 76.

1,5

ln2 (x3 + 10) dx

za h = 0, 1

Zadatak 77.

x2 5x 6 dx

za h = 0, 25

Zadatak 78.

x2 15
dx
log x

Zadatak 79.

12

10

Zadatak 80.

ex
dx
sin x + 2

Zadatak 81.
3

Zadatak 82.
Z

x3 + 3
dx
x+1

1 2x
dx
x

za h = 0, 2

za h = 0, 4

za h = 0, 2

za h = 0, 5

0,7

(x 3 arctan x) dx

za h = 0, 1

Zadatak 83.
Z

arcsin(x + ex ) dx

za h = 0, 2

Simpsonovom formulom, uz zadani korak h, izracunaj pribliznu vrijednost integrala

Zadatak 84.

ex ln x dx za h = 0, 25

Zadatak 85.
Z
8

11

x2 log x dx za h = 0, 5

62

3 Racunanje odredenih integrala

Zadatak 86.

x3 2
dx
x+2

Zadatak 87.

4,2

Z
3

Zadatak 88.

0,8

za h = 0, 25

3x + 3
dx
x2 + 2

x x2 dx

za h = 0, 2

za h = 0, 1

Zadatak 89.

x + ex dx

za h = 0, 5

Zadatak 90.
Z

x tan2 x dx za h = 0, 5

Zadatak 91.

4x cot x dx za h = 0, 25

Zadatak 92.

1,1

0,5

Zadatak 93.
Z
4

4.5

x + ln x
dx
cos x

sin x x
dx
arctan x

za h = 0, 1

za h = 0, 25

Rje
senja

Rje
senje 74.
0, 165
Rje
senje 75.
13, 811
Rje
senje 76.
3, 093

4.5 Rjesenja

63

Rje
senje 77.
0, 342
Rje
senje 78.
8, 018
Rje
senje 79.
223, 054
Rje
senje 80.
1, 585
Rje
senje 81.
16, 083
Rje
senje 82.
0, 439
Rje
senje 83.
0, 195
Rje
senje 84.
2, 063
Rje
senje 85.
268, 383
Rje
senje 86.
21, 998
Rje
senje 87.
4, 554
Rje
senje 88.
0, 334

64

3 Racunanje odredenih integrala

Rje
senje 89.
0, 732
Rje
senje 90.
0, 000
Rje
senje 91.
87, 786
Rje
senje 92.
0, 635
Rje
senje 93.
4, 022

Poglavlje 5
Rje
savanje diferencijalnih jednad
zbi
U ovom poglavlju cemo se baviti numerickim rjesavanjem diferencijalnog pocetnog
problema

dy = f (x, y)
dx
(5.1)

y(x ) = y
0

sa poznatom funkcijom f (x, y) dviju varijabli x i y, te poznatom pocetnom vrijednoscu

y(x0 ) = y0 . Problem je dakle za neki xi izracunati y(xi ) = yi . U dva podpoglavlja sto
slijede ponudit cemo dvije formule za rjesavanje ovog problema. Prva potjece jos od
Eulera i danas se vise ne koristi, a druga je zapravo poboljsanje prve i danas se dosta
koristi.

5.1

Eulerova formula

Nakon integracije diferencijalni pocetni problem 5.1 se moze zapisati u vidu integralne
jednadzbe
Z x
y(x) = y0 +
f (t, y(t)) dt .
x0

Za novi x1 = x0 + h zelimo izracunati y(x1 ) = y1 . Sada se pretpostavi da je funkcija

f (t, y(t)) konstantna na zatvorenom intervalu [x0 , x1 ], iz cega slijedi da je
f (t, y(t)) = f (x0 , y0 ) .
Dalje se dobiva da je
Z

x1

y1 = y(x1 ) = y0 +

f (x0 , y0 ) dt = y0 + hf (x0 , y0 ) .
x0

65

66

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

Prijelaz s koraka na korak zgodno je zapisati u notaciji stari (sta) i novi (nov). U
poopcenom obliku i spomenutoj notaciji prethodni izraz poprima oblik
ynov = ysta + hf (xsta , ysta )

(5.2)

i osnovna je formula za racunanje u takozvanoj Eulerovoj metodi poligona.

Primjer 5.1. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = sin x + cos y
dx

y(4) = 0
od x = 4 do x = 4, 3 uz korak h = 0, 1.
Rjesenje. Dakle, zadani su
f (x, y) = sin x + cos y , x0 = 4 , y0 = 0 .
Racun cemo obaviti pomocu formule 5.2, prilagodene nasem primjeru:
ynov = ysta + h (sin xsta + cos ysta )

to jest yn+1 = yn + 0, 1 (sin xn + cos yn )

Slijedi racunanje zapisano u tablici:

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

xn+1 = xn + 0, 1

yn+1 = yn + 0, 1 (sin xn + cos yn )

x0 = 4, 0

y0 = 0, 000

x1 = 4, 1

y1 = y0 + h (sin x0 + cos y0 ) = 0, 024

x2 = 4, 2

y2 = y1 + h (sin x1 + cos y1 ) = 0, 042

x3 = 4, 3

y3 = y2 + h (sin x2 + cos y2 ) = 0, 055

Primjer 5.2. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = y x
dx
x

y(1) = 3
od x = 1 do x = 2 uz korak h = 0, 2.

5.1 Eulerova formula

67

Rjesenje. Dakle, zadani su

f (x, y) =

y
x , x 0 = 1 , y0 = 3 .
x

Racun cemo obaviti pomocu formule 5.2, prilagodene nasem primjeru:


ynov = ysta + h

ysta
xsta
xsta


to jest yn+1 = yn + 0, 2

yn
xn
xn

Slijedi racunanje zapisano u tablici:

vrijednosti varijable
xn+1 = xn + 0, 2

vrijednosti funkcije


yn+1 = yn + 0, 2 xynn xn

x0 = 1, 0
x1 = 1, 2

y1

x2 = 1, 4

y2

x3 = 1, 6

y3

x4 = 1, 8

y4

x5 = 2, 0

y5

y0 = 3, 000


y0
= y0 + h x0 x0 = 3, 400


= y1 + h xy11 x1 = 3, 727


= y2 + h xy22 x2 = 3, 979


y3
= y3 + h x3 x3 = 4, 156


= y4 + h xy44 x4 = 4, 258

Napomena 5.3. Linearna diferencijalna jednadzba iz prethodnog primjera uz zadani

pocetni uvjet ima eksplicitno pojedinacno rjesenje
y = 4x x2 .
Neposrednim uvrstavanjem x-seva u funkcijski izraz dobivaju se tocna rjesenja:

68

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

y = 4x x2

x0 = 1, 0

y0 = 3, 000

x1 = 1, 2

y1 = 3, 360

x2 = 1, 4

y2 = 3, 640

x3 = 1, 6

y3 = 3, 840

x4 = 1, 8

y4 = 3, 960

x5 = 2, 0

y5 = 4, 000

Usporedbom tablica se jasno vidi kako se rjesenja dobivena u Primjeru 5.2 kvare
sto se vise udaljavamo od pocetne vrijednosti x0 = 1.

5.2

Runge-Kuttina formula

Eulerova formula (5.2) se moze poboljsati. Ako se na integral

trapezna formula,
Z

f (t, y(t)) dt
x0

R x1
x0

f (t, y(t)) dt primijeni

h
(f (x0 , y0 ) + f (x1 , y1 )) ,
2

dobiva se
y1 = y0 +

h
(f (x0 , y0 ) + f (x1 , y1 )) .
2

Zatim se vrijednost y1 na desnoj strani izracuna po Eulerovoj formuli. Priredeno za

rad na racunalu, s dva parametra a1 i b1 , to izgleda ovako:

y
=
y
+
(a1 + b1 )

1
0

a1 = hf (x0 , y0 )

b1 = hf (x1 , y0 + a1 )

5.2 Runge-Kuttina formula

69

Gornje poboljsanje Eulerove formule se naziva formula tipa Runge-Kutta drugog reda.
U notaciji stari-novi Runge-Kuttina formula s dva parametra ima oblik:

ynov = ysta + (anov + bnov )

anov = hf (xsta , ysta )

bnov = hf (xnov , ysta + anov )

(5.3)

Za sto tocnija racunanja upotrebljavaju se formule s tri i cetiri parametra, odnosno

formule tipa Runge-Kutta treceg i cetvrtog reda.
Primjer 5.4. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = x ln y
dx

y(5) = 2
od x = 5 do x = 5, 3 uz korak h = 0, 1.
Rjesenje. Dakle, imamo zadano
f (x, y) = x ln y , x0 = 5 , y0 = 2 .
Racun cemo obaviti pomocu formule 5.3, prilagodene nasem primjeru:

anov = hf (xsta , ysta ) = hxsta ln ysta

bnov = hf (xnov , ysta + anov ) = hxnov ln(ysta + anov )

ynov = ysta + 21 (anov + bnov )

Slijedi racunanje:

a1 = h x0 ln y0 = 0, 347

b1 = h x1 ln(y0 + a1 ) = 0, 435

y1 = y0 + 21 (a1 + b1 ) = 2, 391

70

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

a2 = h x1 ln y1 = 0, 445

b2 = h x2 ln(y1 + a2 ) = 0, 542

y2 = y1 + 21 (a2 + b2 ) = 2, 884

a3 = h x2 ln y2 = 0, 551

b3 = h x3 ln(y2 + a3 ) = 0, 654

y3 = y2 + 21 (a3 + b3 ) = 3, 486
Na kraju sve izracunate vrijednosti y-ona pregledno zapisemo u tablici:
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 5, 0

y0 = 2, 000

x1 = 5, 1

y1 = 2, 391

x2 = 5, 2

y2 = 2, 884

x3 = 5, 3

y3 = 3, 486

Primjer 5.5. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni

problem

dy = y x
dx
x

y(1) = 3
od x = 1 do x = 2 uz korak h = 0, 2.
Rjesenje. Dakle, imamo zadano
y
x , x 0 = 1 , y0 = 3 .
x
Racun cemo obaviti pomocu formule 5.3, prilagodene nasem primjeru:



ysta

a
=
hf
(x
,
y
)
=
h

x
nov
sta sta
sta

xsta



ysta +anov
bnov = hf (xnov , ysta + anov ) = h
xnov
xnov

ynov = ysta + 12 (anov + bnov )

f (x, y) =

5.2 Runge-Kuttina formula

Slijedi racunanje:



y0

a1 = h x0 x0 = 0, 400



y0 +a1

x
b
=
h
1 = 0, 327
1
x1

y1 = y0 + 21 (a1 + b1 ) = 3, 363




y1

a2 = h x1 x1 = 0, 321



y1 +a2
b
=
h

x
2
2 = 0, 246
x2

y2 = y1 + 21 (a2 + b2 ) = 3, 646




y2

a
=
h

x
= 0, 241
3
2

x2



y2 +a3

x
b
=
h
3 = 0, 166
3
x3

y3 = y2 + 21 (a3 + b3 ) = 3, 849




y3

a
=
h

x
= 0, 161
4
3

x3



y3 +a4
b
=
h

x
4
4 = 0, 086
x4

y4 = y3 + 21 (a4 + b4 ) = 3, 972




y4

a
=
h

x
= 0, 081
5
4

x4



y4 +a5
b
=
h

x
5
5 = 0, 005
x5

y5 = y4 + 21 (a5 + b5 ) = 4, 016
Na kraju sve izracunate vrijednosti y-ona pregledno zapisemo u tablici:

71

72

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 1, 0

y0 = 3, 000

x1 = 1, 2

y1 = 3, 363

x2 = 1, 4

y2 = 3, 646

x3 = 1, 6

y3 = 3, 849

x4 = 1, 8

y4 = 3, 972

x5 = 2, 0

y5 = 4, 016

Napomena 5.6. Usporedbom tablica iz Primjera 5.2 i Primjera 5.5 s tocim vrijednostima u tablici iz Napomene 5.3 se jasno vidi da su tocnije vrijednosti dobivene uz
pomoc Runge-Kuttine formule (5.3).
Primjer 5.7. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = x + sin y
dx

y(0) = 0
od x = 0 do x = 1 uz korak h = 0, 25.
Rjesenje. Zadani su
f (x, y) = x + sin y , x0 = 0 , y0 = 0 .
Racun cemo obaviti pomocu formule 5.3, prilagodene nasem primjeru:

anov = hf (xsta , ysta ) = h (xsta + sin ysta )

bnov = hf (xnov , ysta + anov ) = h (xnov + sin(ysta + anov ))

ynov = ysta + 21 (anov + bnov )

Slijedi racunanje:

a1 = h (x0 + sin y0 ) = 0, 000

b1 = h (x1 + sin(y0 + a1 )) = 0, 062

y1 = y0 + 21 (a1 + b1 ) = 0, 031

5.4 Zadaci

73

a2 = h (x1 + sin y1 ) = 0, 070

b2 = h (x2 + sin(y1 + a2 )) = 0, 150

y2 = y1 + 21 (a2 + b2 ) = 0, 141

a3 = h (x2 + sin y2 ) = 0, 160

b3 = h (x3 + sin(y2 + a3 )) = 0, 262

y3 = y2 + 21 (a3 + b3 ) = 0, 352

a4 = h (x3 + sin y3 ) = 0, 274

b4 = h (x4 + sin(y3 + a4 )) = 0, 396

y4 = y3 + 21 (a4 + b4 ) = 0, 688

Na kraju vrijednosti y-ona zapisemo u tablici:

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 0, 00

y0 = 0, 000

x1 = 0, 25

y1 = 0, 031

x2 = 0, 50

y2 = 0, 141

x3 = 0, 75

y3 = 0, 352

x4 = 1, 00

y4 = 0, 688

74

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

5.3

Numeri
cka diferencijacija u programskom paketu Mathematica 7.0

5.4

Zadaci

Zadatak 94. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = x y
dx

y(2) = 3
od x = 2 do x = 2, 3 uz korak h = 0, 1.
Zadatak 95. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = y 2 ln x
dx

y(5) = 5
od x = 5 do x = 5, 3 uz korak h = 0, 1.
Zadatak 96. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = 1 xy
dx

y(3) = 4
od x = 3 do x = 3, 6 uz korak h = 0, 2.
Zadatak 97. Eulerovom formulom rijesi diferencijalni pocetni problem

dy = 3 x + sin ln y
dx

y(0) = 2
od x = 0 do x = 1 uz korak h = 0, 25.
Zadatak 98. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = y + 2
dx

y(0) = 1
od x = 0 do x = 0, 3 uz korak h = 0, 1.

5.5 Rjesenja

75

Zadatak 99. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni

problem

dy = log y
dx
x

y(3) = 100
od x = 3 do x = 3, 3 uz korak h = 0, 1.
Zadatak 100. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

3
dy =
y 3x
dx

y(4) = 3
od x = 4 do x = 4, 6 uz korak h = 0, 2.
Zadatak 101. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = 1
dx
y y2

y(2) = 2
od x = 2 do x = 3 uz korak h = 0, 25.
Zadatak 102. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = x2 + xy
dx

y(0) = 1
od x = 0 do x = 0, 5 uz korak h = 0, 1.
Zadatak 103. Runge-Kuttinom formulom s dva parametra rijesi diferencijalni pocetni
problem

dy = y tan x + 1
dx
cos x

y(0) = 0
od x = 0 do x = 0, 5 uz korak h = 0, 1.

76

5.5

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

Rje
senja

Rje
senje 94.
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 2, 0

y0 = 3, 000

x1 = 2, 1

y1 = 2, 900

x2 = 2, 2

y2 = 2, 820

x3 = 2, 3

y3 = 2, 758

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 5, 0

y0 = 5, 000

x1 = 5, 1

y1 = 9, 024

x2 = 5, 2

y2 = 22, 290

x3 = 5, 3

y3 = 104, 200

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 3, 0

y0 = 4, 000

x1 = 3, 2

y1 = 1, 200

x2 = 3, 4

y2 = 11, 800

x3 = 3, 6

y3 = 11, 600

Rje
senje 95.

Rje
senje 96.

5.5 Rjesenja

77

Rje
senje 97.
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 0, 00

y0 = 2, 000

x1 = 0, 25

y1 = 2, 160

x2 = 0, 50

y2 = 2, 491

x3 = 0, 75

y3 = 2, 887

x4 = 1, 00

y4 = 3, 333

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 0, 0

y0 = 1, 000

x1 = 0, 1

y1 = 1, 315

x2 = 0, 2

y2 = 1, 663

x3 = 0, 3

y3 = 2, 048

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 3, 0

y0 = 100, 000

x1 = 3, 1

y1 = 100, 066

x2 = 3, 2

y2 = 100, 129

x3 = 3, 3

y3 = 100, 191

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 4, 0

y0 = 3, 000

x1 = 4, 2

y1 = 0, 780

x2 = 4, 4

y2 = 1, 823

x3 = 4, 6

y3 = 4, 875

Rje
senje 98.

Rje
senje 99.

Rje
senje 100.

78

5 Rjesavanje diferencijalnih jednadzbi

Rje
senje 101.
vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 2, 00

y0 = 2, 000

x1 = 2, 25

y1 = 1, 861

x2 = 2, 50

y2 = 1, 679

x3 = 2, 75

y3 = 1, 384

x4 = 3, 00

y4 = 2, 729

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 0, 0

y0 = 1, 000

x1 = 0, 1

y1 = 1, 006

x2 = 0, 2

y2 = 1, 023

x3 = 0, 3

y3 = 1, 056

x4 = 0, 4

y4 = 1, 106

x5 = 0, 5

y5 = 1, 178

vrijednosti varijable

vrijednosti funkcije

x0 = 0, 0

y0 = 0, 000

x1 = 0, 1

y1 = 0, 101

x2 = 0, 2

y2 = 0, 205

x3 = 0, 3

y3 = 0, 315

x4 = 0, 4

y4 = 0, 435

x5 = 0, 5

y5 = 0, 571

Rje
senje 102.

Rje
senje 103.

Literatura
[1] R. Scitovski: Numericka matematika, Osijek 1999.
[2] D. D. Tosic: Uvod u numericku analizu, Naucna knjiga, Beograd 1978.

79