KONTROVERZE O GUVERNADURIMA U

CRNOGORSKOJ ISTORIOGRAFIJI
Radovan Radonji
Montenegrin historiography showed that recent challenges
and aspirations, to which guvernadur-ship component undoubtedly belongs, cannot be understood nor explained by method in
which lack of scientific is replaced with redundancy of epic and
metaphysical, concludes the author.

Cilj ove studije, kako je u uvodu reeno, nije bio da se ulazi u

poslove istoriara i traga za novim dokumentima i izvorima, na
osnovu kojih bi se, povodom predmetne teme, umjesto postojeih, promovisale neke nove, drugaije istine. Ovom knjigom* se
htjelo neto drugo: pokazati kako istorijska nauka objanjava
jedan od najvanijih politikih dogaaja (i sukoba) u crnogorskoj drutvenoj i dravnoj prolosti i kakve poruke odnosno
pouke povodom njega emituje. To je razlog to rad na njoj nije
izlazio iz okvira nastojanja da se ostvari uvid u to koliko aktuelni istoriografski tekstovi o guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi, koji su bili predmet analize, poniru u sutinu pojave
kojom se bave, kako objanjavaju njen karakter i smisao, te da
li ono to tim povodom nude moe da bude:
* Prilog koji objavljujemo je zavrno poglavlje studije Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

299

Radovan Radonji

- najprije, pouzdano svjedoanstvo o ljudima i dogaajima na

koje se odnosi;
- zatim, valjana osnova za razumijevanje, s jedne strane, stvarnosti epohe u kojoj se ta kontroverza javlja i, s druge, njenih
implikacija na kasniji crnogorski povijesni tok;
- najzad, realna pretpostavka da se istorijska svijest crnogorskih graana o tom dijelu prolosti njihovog drutva i drave,
umjesto na mitovima i kultovima, razvija na elementima nauno
(sa)znatog.
Vanost takvog uvida u predmet kojim se knjiga bavi utoliko je
vea to se tek njime, i pomou njega moe objasniti prilino
zamrena, na momente ak i zbunjujua misaona situacija koju
crnogorska istoriografija stvara time to, s jedne strane, nudi
ocjene da je upravo period uspjene borbe protiv guvernadurstva bio prvo i pravo istorijsko vrijeme crnogorskog dravotvornog uklona i uspona te da su mitropoliti kao pobjednici nad
guvernadurima, i ba zato to su bili pobjednici nad guvernadurima, bili utemeljivai (ponekad se kae i tvorci) crnogorske
drave i to, s druge strane, iznosi mnotvo podataka koji (uprkos tome to ih ona ne prepoznaje kao takve) govore potpuno
suprotno. Bez tih saznanja nije mogue shvatiti kako i zato
crnogorska istoriografija razrjeenje guvernadursko-mitropolitske kontroverze putem ukidanja guvernadurstva smatra odlukom
koja je imala izvanredan politiki znaaj,1 odnosno pozitivne
implikacije na daljnji politiki ivot Vladikata Crne Gore,2 a da
pri tome ne prui nijedan argument kojim bi osporila:
- da je Crna Gora u vrijeme kad je uspjela da se oslobodi guvernadurstva bila kudikamo vie posvaana sa suedima, vie
odbojna (zatvorena) prema emancipatorski ekspanzivnom
Zapadu, vie zavisna od geografski i u mnogom drugom pogle1 oko D. Pejovi: Crna Gora u doba Petra I i Petra II, Beograd 1981, str. 83.
2 Dragoje ivkovi: Istorija crnogorskog naroda, Cetinje 1992, tom II, str.

512.
300

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

du daleke Rusije i manje unutra sreena i spremna da samostalno uradi bilo to dobro i progresivno nego u doba epana Malog, kad je (dobrim dijelom i njegovim zalaganjem) institucija
guvernadurstva revitalizovana;
- da je takvo stanje, u dijelu e je zavisilo od internih politikih orijentacija i uinaka, mnogo manje bilo posljedica uea
guvernadura u vrenju vlasti, odnosno primjene koncepta drutvenog razvoja kome su oni inklinirali, nego nastojanja mitropolita da u politikom ivotu zemlje sprijee pojavu bilo ega
to bi se kosilo s njihovom ambicijom da budu vansistemski i
nadsistemski gospodari pod ruskim pokroviteljstvom, koji
za sve to rade, i kako rade, odgovoraju samo Bogu i Rusiji;
- da se kao jedini faktiki rezultat permanentnog suzbijanja, a
potom i uklanjanja guvernadurske poasti moe smatrati odgaanje, za gotovo itav vijek, svih vanijih poslova na uvoenju civilne (svjetovne, sekularne) vlasti u Crnoj Gori, odnosno
isto toliko dugo spreavanje svakog ukljuivanja Crne Gore u
civilizacijske tokove evropske moderne;
- da se samo iz rakursa nedovoljno razvijene svijesti (istorijske
i naune) mogu izvlaiti racionalizacije tipa da su Crnoj Gori
druge polovine XVIII i prve polovine XIX vijeka vie odgovarale (bile potrebne) molitve i kletve nego racionalne ideje i dijalog, te da su se crnogorska plemena (inae dorasla izazovu da,
saobrazno najviim pravnim i moralnim uzusima svog vremena,
rjeavaju sva svoja unutranja pitanja i ak vode spoljnu politiku), samo strahom od kazne boje mogla drati na okupu ili privoljeti da neto uine na svojoj organizaciji i emancipaciji.
Takav pristup predmetnoj temi, zajedno s metodoloko-teorijskim principima na kojima se temelji, omoguio je:
- prvo, da kritika opservacija slike koju crnogorska istoriografija nudi povodom guvernadursko-mitropolitske kontroverze
bude izvrena uspostavljanjem neto jasnije, preciznije, loginije
i uvjerljivije veze izmeu istih onih elemenata i momenata na
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

301

Radovan Radonji

kojima crnogorska istoriografija pokuava da afirmie priu po

kojoj Crnu Goru nijesu stvorili i sauvali njena priroda i ljudi, ve
svetitelji (kako crnogorski istoriari sa strahopotovanjem nazivaju mitropolite - zemaljske gospodare), svojim izuzetnim
dravotvorakim darom i veliki imperatori (kako crnogorski
istoriari s ushienjem nazivaju ruske careve), svojom milou;
- drugo, da sve to ne bude uraeno u znaku umanjivanja, osporavanja ili poricanja bilo koje istine o Crnoj Gori i onima koji su
Crnu Goru stvarali i sauvali, ve u znaku uklanjanja s objanjenja crnogorske povijesti raznih religijsko-metafizikih,
eshatolokih i ideolokih naslaga od kojih nije mogue vieti
njeno pravo lice i razumjeti njenu sutinu.
Rezultati tako ostvarenih spoznaja mogu se saeto iskazati u
sljedeih nekoliko osnovnih zakljuaka:
I
Crnogorska istoriografija se u pristupu guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi, formalno i faktiki, vie iskazuje kao arhiv
vie ili manje nadahnutih literarnih ogleda i zapisa o neemu to
je neko, nekad, nekome uzgredno (na)pomenuo i time ga uinio
izvorom neke vrste optepoznatog (sa)znanja o jednom vremenu i ljudima koji su tom vremenu davali peat, nego kao
nauka kojoj je stalo do toga da, saobrazno odgovarajuim metodama i principima, objasni (ili makar samo opie) ono ime se
bavi. Korienje nedovoljno pouzdanih izvora (ili ak izvora
kojih nema), zajedno s odve velikim respektom prema ostavtini iz kazivanja i zabiljeki crnogorskih mitropolita i njihovih
sekretara, sprijeilo je njeno uzdizanje do nivoa na kome moe
da pravi razliku izmeu mita i stvarnosti i shvati da su nauni
principi i metode jedina podloga na kojoj ima pravo i moe da
pokazuje svoj raison detre. Liena tih dviju pretpostavki, ona
nije bila dovoljno spremna i sposobna da se iz neke vrste sage o
velikanima iz jedne svakako zaslune crnogorske dinastije, i njihovim uincima, transformie u tumaenje prolosti:
302

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

- u kome seriozan, nepristrasan, na stvarnim argumentima utemeljen opis ljudi i dogaaja ni u jednom trenutku i nipoto ne
uzmie pred bilo kojim specifinim politikim, etikim i inim
razlozima i nalozima, obzirima i interesima;
- u kome objanjenja zasnovana na stvarno spoznatom, kakvo
god ono bilo, ne ustupaju mjesto konstrukcijama proizalim iz
pukog nagaanja o tome to je moglo ili trebalo da bude,
odnosno kazivanjima o dogoenom na temelju fatalistiki indukovanih slobodnih procjena o jedino moguem;
- u kome se potuje pravilo da isto kao to strujanja epohe
nije mogue razumjeti bez poznavanja smjera i karaktera
sezonskih talasanja, tako ni smjer i karakter sezonskih talasanja nije mogue razumjeti odvojeno od strujanja epohe;
- u kome se uvaava princip da izricanje vrijednosnih sudova
nije stvar istorijske nauke, budui da njihova validnost, ak i
kada su tani (istiniti), obino ne traje due od onoga povodom
ega su nastali, te da ukoliko eventualno takve sudove ne moe
da izbjegne, oni moraju biti dovoljno uvjerljivi (argumentovani)
da mogu izdrati probu vremena.
Ima li se to u vidu, nije nimalo iznenaujue to crnogorska
istoriografija ne uspijeva da shvati i prihvati:
- prvo, da orijentacija guvernadura na to da se u Crnoj Gori na
prelasku iz XVIII u XIX vijek uspostavi svjetovna vlast, koja u
traenju spoljnih oslonaca i podrke ne robuje religijsko-etnikim predrasudama, objektivno nije mogla da bude reakcionarna, ak i pod uslovom da su guvernaduri sami bili takvi, te da
suprotstavljanje toj orijentaciji, nezavisno od toga u ime ega se
vri, i ko ga vri, nije moglo da bude progresivno;
- drugo, da ambicija elnika Cetinjske mitropolije da radi
zadovoljenja vlastitih unutranjih potreba za veliinom i
priznanjem - to se konkretno iskazuje kroz nastojanje da na
temelju suavanja prostora za uspostavljanje u Crnoj Gori svjetovne vlasti koju ne bi direktno kontrolisali namaknu sebi pravo
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

303

Radovan Radonji

da, osim sluenja Bogu, budu i neka vrsta neprikosnovenog

opteg upravnika drutva i drave (dispensator communis), koji
izdaje nareenja (ordonances), organizuje rad izvrnih organa,
kontrolie pravosue i vodi ratove - nije mogla da korespondira
sa stvarnim interesima i potrebama Crne Gore, ak ni pod pretpostavkom da su mitropoliti u svemu dobrom i pozitivnom
odista bili nedostino iznad ostalih Crnogoraca svog doba;
- tree, da to to mitropoliti uporno opstruiraju svako konstituisanje centralnih organa vlasti koji ne bi bili pod njihovom
kontrolom, to perspektivu zemlje vide u slaveno-srpskom
carstvu pod ruskom kontrolom i s njima na elu, to unutranju
organizaciju u njoj hoe da uspostave po projektima ruskih vojnih i inih izaslanika i instruktora (samo da se u tom pocesu ne bi
pojavio neko domai, ko bi ugrozio njihovu poziciju i presti), nije stvar nikakvog provienja i sree za Crnu Goru i
Crnogorce, ve oblik surove borbe za politiku vlast, koja - uprkos svekolikoj podrci u narodu (vazda spremnom da gine
za svoju vjeru i Rusiju) - u krajnjem bilansu ima kudikamo vie
negativnih nego pozitivnih referenci;
- etvrto, da to to mitropoliti nastoje da svako protivljenje njihovim idejama, ambicijama i samovolji prikau kao otpor miru,
progresu i dobru Crne Gore, nikako ne znai i obavezu istoriografije da ini isto.
U kontekstu tih ogranienja, pristup crnogorske istoriografije
guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi, odnosno irokoj
paleti krucijalnih pitanja i problema drutvenog i dravnog razvoja zemlje to se u njoj otvaraju, ili kroz nju prelamaju, nije
mogao biti ni objektivan, ni nauno skrupulozan. To dvoje, zajedno s uvjerenjem da su mitropolitski zapisi i iskazi povodom
predmetne teme jedine istine na koje se moe i smije osloniti,
dovelo je crnogorsku istoriografiju na poziciju apologete koji,
na jednoj strani, u gotovo svakom mitropolitskom postupku i
opredjeljenju prepoznaje neku vrstu ovaploenja ne samo njiho304

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

ve vlastite umnosti, nego i umnosti crnogorske istorije same usljed ega, ne slijediti um i naum svetih otaca, tj. ne misliti i
ne raditi onako kako oni politiki misle i rade, znai isto to i biti
protiv Crne Gore i njenog dobra i napretka i, na drugoj, u svemu
to rade i emu tee crnogorski guvernaduri vidi samo sirovi
pohod na vlast, radi koje su uvijek spremni da sponzorima
predaju (prodaju) Crnu Goru - tako da slijediti ih, ili u njihovoj
orijentaciji i akciji prepoznati neto dobro i korisno, takoe
znai isto to i biti protiv Crne Gore i njenog napretka.
II
Zasnovanost gotovo svih njenih etikih i politikih sudova o
guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi na racionalizacijama
crnogorskih mitropolita, odnosno na argumentaciji koju nude
dokumenti iz portfolija ruskih specijalnih izaslanika koji im
pomau onda kad to Rusiji odgovara, uinila je crnogorsku istoriografiju ne samo krajnje rezistentnom nego u izvjesnoj mjeri
ak i resantimanski nastrojenom prema guvernadurstvu i guvernadurima Radonjiima. Uvjerena da je na pravom putu, tj. da
radi samo ono to joj nalae njen nepatvoreni patriotizam, ona
u crno-bijelom fokusiranju aktera pomenute dionice crnogorske povijesti ide toliko daleko da ne pridaje nikakav znaaj ak
ni injenicama:
- da se guvernaduru Vuku Radonjiu formalno sudilo i presudilo na osnovu optubi proitanih iz odgovora Jeremije Gagia na njegovo pismo, a ne na osnovu njegovog pisma Jeremiji
Gagiu, u koje se ni onda, ni zadugo kasnije nije imalo uvida i
koje, uostalom, svakim dijelom svog sadraja govori suprotno
od onoga kako je i onda, i kasnije, tumaeno;
- da niko nikad nije pokazao ili makar kazao e je vidio neko
od uhvaenih guvernadurovih tajnih pisama austrijskim
nalogodavcima, na osnovu ijih je tobonjih sadraja osuen
kao veleizdajnik, ili bilo koje drugo (tajno ili otvoreno)
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

305

Radovan Radonji

pismo, bilo kome u Crnoj Gori ili izvan nje, u kome trai pomo
i podrku da doe na elnu politiku poziciju u zemlji;
- da nikada i niim nije dokazana nijedna od optubi navedenih
u odluci Senata o progonu Vuka Radonjia iz zemlje, koju su
osim dvojice ruskih izaslanika, inae na funkcijama predednika i
potpredsjednika tog tijela, potpisali i svih deset domaih senatora, mada nijedan od njih nije znao ni da ita, ni da pie;
- da je proaustrijski orijentisani i antiruski nastrojeni
guvernadur, koji je s nalogodavcima iz Bea stalno rovario
protiv Crne Gore, oba puta smijenjen s funkcije nakon njegovih
pisama ruskim visokim adresatima (prvi put ruskom caru, a
drugi put ruskom konzulu u Dubrovniku), ija je sadrina bila
proruskija od sadrine slinih pisma koja su crnogorski mitropoliti redovno slali na iste adrese.
Crnogorska istoriografija na sve to ne reaguje i ne smatra se
obaveznom da u svojoj interpretaciji tog dijela prolosti bilo to
mijenja. Ukoliko nekad, uzgredno, i primijeti neku od naknadno otkrivenih stranica istorije na kojoj drugaije pie, ini to
vie radi toga da bi dozvolila mogunost da se nege i pogrijeilo, nego s ciljem da greku ispravi i makar sa svojih stranica ukloni kojekakva opanjkavanja, klevetanja i nauna linovanja guvernadura Radonjia.
Tako, desie joj se da prizna kako je sasvim mogue da su
crnogorski glavari tek u vrijeme kad su odluivali o progonu
Vuka Radonjia iz zemlje doli do one optube to je guvernadur uputio Gagiu protivu Petrovia, ili do samog Gagievog
odgovora, pa da je to sva ta tajna prepiska 3 na temelju koje je
optuen za veleizdaju, ali joj se nee desiti da nakon tog saznanja postavi pitanje ko krivotvori istinu o crnogorskoj istoriji, te
ko i zato spreava da se sudovi ustanovljeni na krivotvorinama
promijene (opozovu, anuliraju).
3 Risto J. Dragievi: Guvernaduri u Crnoj Gori (1717-1830), Zapisi,

XXIII/1940, str. 154.

306

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

Desie joj se da kae kako je Jeremija Gagi, ruski konzul u

Dubrovniku, iako neprobirljiv u pogledu sredstava koja je koristio u nastojanju da s ruskog puta u Crnoj Gori ukloni guvernadursku prepreku, u jednom trenutku ipak ustao protiv falsifikata u crnogorskim zvaninim dokumentima povodom sadraja
pisma koje mu je uputio guvernadur Vuko Radonji, ali joj se
nee desiti da neki od sopstvenih falsifikata nastalih istim povodom dovede u pitanje ili ga eventualno izbrie sa spiska pouzdanih izvora na kojima gradi sliku tog dijela crnogorske prolosti i temelji vlasititu osudu izdajnikog guvernadura.
Desie joj se da uzgredno podeti da je iza Jovana Radonjia ostala bogata korespondencija, naroito u pojedinim fondovima Kotorskog dravnog arhiva, a posebno za one godine
narodnog ivota kad je Petar I boravio van zemlje, koja potvruju gledite suprotno shvatanjima koje su isticali, po pravilu,
svi crnogorski i srpski istoriari, optereeni kriterijumima crnogorske dvorske istoriografije,4 ali joj se nee desiti da zaviri
u te arhive, objelodani to to oni nude i izloi stanovita suprotna kriterijumima crnogorske dvorske istoriografije.
Desie joj se da na stranicama svog najnovijeg (reprintovanog) izdanja u est tomova za guvernadura Jovana Radonjia
napie i to da je bio izuzetno snana figura, osvjedoeni ratnik
i narodni voa, koji je svojim sunarodnicima ulivao povjerenje,5 i to da je bio netalentovan, povodljiv, nametljiv i lakom
ovjek, usljed ega ostaje blijeda figura crnogorske istorije,6
ali joj se nee desiti da se povodom takvog pisanja zamisli i
pokua da presudi koja je od tih ocjena tana, a koja nije.
Desie joj se da u svojim novijim izdanjima ponudi dvije verzije o kraju zetske drave i vremenu predaje svjetovne vlasti
elnicima Cetinjske mitropolije - onu, po kojoj je ure
4 Branko Pavievi: Petar I Petrovi Njego, Podgorica 1997, str. 214.
5 Istorija Crne Gore, Podgorica 2004, knj. 4, tom 1, str. 18.
6 Isto, knj. 3, tom 1, str. 460.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

307

Radovan Radonji

Crnojevi 1516. godine svojom poveljom prenio svjetovnu vlast

na duhovnike, kako to tvrdi mitropolit Vasilije Petrovi u svojoj
Istoriji o Crnoj Gori, a potvruje mitropolit Petar I u svojoj
Kratkoj istoriji Crne Gore; i onu, po kojoj je, blagoastivi
Gospodin Ivan Crnojevi, vie od etvrt vijeka ranije, svojom
hrisovuljom vlast i naalstvo dao mitropolitu cerkve cetinjskija Kir Visarionu i po njem bivem mitropolitom do dnenjago
dnevi, kako kau potpisnici Odluke zbora starjeina Crmnike,
Rijeke i Ljeanske nahije o dodjeljivanju prava na voenje
spoljne politike vladici Petru I, od 3. septembra 1797. godine, a
bez ikakvog komentara prenose prireivai za tampu Crnogorskih zakonika 1796-1916 7- ali joj se nee desiti da se zapita
kako je mogue imati razumijevanja za ovako oprena tumaenja iste stvari i to sve implicira verzija po kojoj ure
Crnojevi faktiki nikad nije bio na vlasti, jer je njegov otac
Ivan vlast i naalstvo dao mitropolitu kir Visarionu.
Nedoumice u pogledu toga koji su djelovi pomenutih i slinih
pria tani, te kako se uopte moe vjerovati tako tolerantnim
i kreativnim tumaenjima povijesti u kojima ima mjesta za
kojekakve proizvoljnosti, kontroverze i sudove bez dokaza nije
ono to brine crnogorsku istoriografiju. Kad bi bilo drugaije, ne
bi se moglo desiti da karavan vrijednosnih antipoda, logikih
apsurda i meusobno otro sukobljenih opisa i objanjenja
istih pojava i procesa sasvim mirno prolazi ne samo pored
autora iz oblasti koja ih se profesionalno najvie tie, nego i
pored najviih naunih institucija u zemlji. I ne bi bilo mogue
da tako dugo opstanu sudovi koje je o guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi izrekla crnogorska dvorska istoriografija,
iako se radi o tumaenjima koja ne nanose nepravdu samo jednoj porodici, nego i iz temelja mijenjaju sliku o crnogorskoj
istorijskoj prolosti. I ne bi se zavjera utanja u tom pogledu
7 Crnogorski zakonici 1796-1916 / priredili Branko Pavievi i Radoslav

Raspopovi, Podgorica 1998, knj. I, str. 305.

308

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

odravala u ime tobonje odbrane pravila da se istorija ne moe

mijenjati, iako u itavoj stvari nije rije o promjeni istorije ve
o uklanjanju raznih krivotvorina s njenog tumaenja.
III
Uprkos svom mnogo puta iskazanom uvjerenju da guvernaduri, od momenta kada su tu funkciju poele da vre linosti iz
porodice Radonji, ni u emu ne mogu biti u pravu, niti pak do
kraja uraditi neto korisno i stvarno dobro za Crnu Goru (ni kao
elnici centralnih organa vlasti u kojima mitropolita nije bilo; ni
kao diplomatski predstavnici zemlje; ni kao vojni zapovjednici
u ratovima koji su voeni i onda kada su mitropoliti bili odsutni ili su ekali da im Rusija kae protiv koga treba da se bore;
ni kao politiki djelatnici, koji su preduzimali akcije na rjeavanju unutranjih ekonomskih i socijalnih problema u zemlji, u
vrijeme dok su mitropoliti nemono dizali ruke nebu i uzaludno
upirali pogled u Rusiju), crnogorska istoriografija, svojim bavljenjem guvernadursko-mitropolitskom kontroverzom, nije
uspjela da dokae:
- ni to kad se, kako i zato guvernadurstvo u Crnoj Gori pojavilo;
- ni to kad je, kako i zato guvernadurstvo prenijeto na porodicu Radonji i koliko je guvernadura Radonjia na toj funkciji
bilo;
- ni to ko je, kad, kako i zato u vie navrata ukidao, i konano ukinuo, guvernadurstvo u Crnoj Gori;
- ni to da su crnogorski mitropoliti ikada imali svjetovnu vlast,
ne samo onu naslijeenu od Crnojevia nego bilo kakvu;
- ni to da su guvernaduri Radonjii, kao elnici jedinih organa
centralne vlasti u zemlji (onih kojih je u njihovo vrijeme bilo i
takvih kakvi su bili), mogli biti opozicija mitropolitima koji opet
nikad nijesu bili na elu nekog od tih organa, ili pak u poziciji
da nekome od tih organa legalno i legitimno odreuju ili nareuju to mu u nekoj prilici valja initi ili ne initi;
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

309

Radovan Radonji

- ni to da su guvernaduri Radonjii bilo kad, u bilo emu, omanuli u vrenju najviih politikih i vojnih dunosti, ugrozili
nacionalne i dravne interese ili uinili bilo to od onoga to im
je stavljano u grijeh prilikom pokuaja da se eliminiu iz politikog ivota zemlje;
- ni to da je guvernadurstvo manje od mitropolitstva korespondiralo s istorijskom zbiljom vremena i faktikim potrebama
i interesima Crne Gore, da je borba guvernadura za elnu poziciju u zemlji usporavala procese politike i dravne emancipacije Crne Gore i da su mitropoliti prije i vie od njih mogli biti, i
bili, arhitekte i graditelji centralnih organa vlasti i uopte institucionalno-pravne organizacije i regulacije drutvenog ivota;
- ni to da su ukupni unutranji i spoljnopolitiki uinci guvernadura za Crnu Goru bili manji i manje vrijedni od uinaka
prvaka Cetinjske mitropolije;
- ni bilo to drugo ime bi vlastitu priu o mitropolitskoj
navigaciji u istorijskom tjesnacu izmeu tursko-mletakoaustrijsko-francuske Scile i guvernadurske Haribde, kao jedinoj
relevantnoj pretpostavci za put Crne Gore od crnojevike do
moderne drave, uinila elementarno vjerodostojnom.
Nije ni glavni, ni najvei problem crnogorske istoriografije u
tome to su njeni iskazi povodom navedenih pitanja nepotpuni i
nesigurni. U principu, ona ni o tim, ni o drugim pitanjima relevantnim za guvernadurstvo nije niti morala, niti mogla da kae
nita vie od onoga to su joj nudili esto prilino oskudni izvori i graa kojima je raspolagala. To vai i za objanjenje karaktera i sutine guvernadursko-mitropolitske kontroverze, osobito za
onaj njen dio koji se odnosi na kritiku valorizaciju orijentacije i
uinaka subjekata tog procesa - guvernadura, na jednoj, i mitropolita, na drugoj strani. Glavni i najvei problem crnogorske istoriografije jeste u tome to ona hoe i ono to ne moe, tj. to hoe
vie od onoga o emu moe pisati i suditi na temelju pouzdanih
izvora i grae. Njeno pregnue da ide preko granice objektiv310

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

no mogueg, s ciljem da tamo nae argumente kojima bi potvrdila validnost svoje aprioristike konstrukcije da se guvernadurstvo pokazalo kao neodriva ustanova u Crnoj Gori, jer je zaista ometalo unutranje politiko sreivanje i organizovanje dravne vlasti,8 a ne bilo to drugo, odvelo ju je tamo e je tim
putem jedino mogla stii - u mitomaniju i konspirativizam.
Bez argumenata kojima bi takve i sline svoje tvrdnje o guvernadurstvu uinila uvjerljivim, i zarobljena dobrovoljno preuzetom hipotekom obaveze da mitropolitsko-rusku istinu o tome
predstavi kao neku vrstu emanata i supstrata volje boje, koja ne
podlijee nikakvim ovozemaljskim, a pogotovo ne naunim i
teorijskim provjerama i verifikacijama, crnogorska istoriografija, prirodno, ni za jednu stvar za koju su mitropoliti i njihovi
ruski pokrovitelji optuivali guvernadure Radonjie nije uspjela
da nae valjan, uvjerljiv dokaz. Usidrena na uvjerenju da Crna
Gora moe biti samo ono to njeni mitropoliti za nju kau, i to
uz rusku pomo od nje stvore, radi ega je i vlast mitropolita
pod neupitnim ruskim pokroviteljstvom za nju predstavljala
jedinu dobitnu kombinaciju, crnogorska istoriografija, jednako kao i njeni obogotvoreni idoli, i na isti nain kao i oni, odbacuje i nemilosrdno derogira, rui i rui sve to je izvan tog referentnog okvira - ne pitajui se ni kuda to vodi, ni ime, i u emu, e se zavriti. Apologetika takvoj strategiji, koja u nekim
elementima ima sva svojstva ideoloke i vjerske ostraenosti,
objektivno je mogla rezultirati samo onim ime je zapravo i rezultirala - njenim sopstvenim uruavanjem. Nije rije samo o tome da se, nakon objanjenja i obrazloenja to ga daje o dijabolinoj prirodi guvernadurstva i srenoj okolnosti da je
Crna Gora uspjela da ga se oslobodi, pokazalo da glavni hendikep guvernadura Radonjia nije bio tamo e ga je ona nala8 Tomica Nikevi: Politike struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja dra-

ve u XIX vijeku (otpor stvaranju drave), II izdanje, Podgorica-Niki 1999,

str. 114.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

311

Radovan Radonji

zila, ve na posve drugoj strani. Rije je, podjednako ili jo vie,

i o injenici da tu drugu stranu, na kojoj se toboe nalazio glavni hendikep guvernadura Radonjia, nije tvorila ni izdaja sopstvene zemlje i njenih interesa, odnosno agenturna djelatnost u
korist stranih zemalja, ni manje razumijevanje ritma svog vremena i naloga koje je ono davalo drutvenom i dravnom razvoju zemlje, ni slabije zapaanje i sporije identifikovanje sutine i karaktera stranih stratekih odmjeravanja u unutarcrnogorskim (dez)orijentacijama i preko lea Crne Gore, ni manja
spremnost na rtvu radi ouvanja njene slobode i samostalnosti,
ni manji doprinos njenom drutvenom i dravnom razvoju,
odnosno konstituisanju centralne vlasti u njoj, nego to to su oni,
u odnosu na svoje kompetitore (rivale u borbi za vlast):
- vie bili orijentisani na politiku ekvidistance prema suednim
velikim silama, a manje spremni da sluaju diktate spolja, iako se
ne moe porei da su stranu pomo u rjeavanju problema svoje
zemlje smatrali nunom, te da su u tom smislu i sami pisali
Mleanima, Austrijancima i Rusima, molei ih da poure s proglaenjem pokroviteljstva nad Crnom Gorom, pri emu su u ruskom sluaju oba takva obraanja platili gubitkom funkcije;
- vie ratovali, i uopte praktino radili na rjeavanju unutranjih i spoljnopolitikih problema zemlje, a manje pisali i pjevali o sebi ili istoriju diktirali u pero;
- vie insistirali na suoavanju sa stvarnou novog doba i zahtjevima koje ono namee drutvenom i dravnom razvoju Crne
Gore, a manje odravali iluziju o vaskrsu starog carstva i gospodarstva, zahvaljujui kojoj patriotski nadahnuti potomci - kad god
oete potrebu da lijee kosovske i ine rane, ili se svete Turcima
i Latinima - imaju na raspolaganju izdane izvore nadahnua.
Krajnji ishod svojevrsnog krstakog rata crnogorske istoriografije protiv guvernadurstva, dakle, ogleda se u tome da je ona
sama, nevoljno ali uvjerljivo, pokazala da je istoni grijeh
guvernadura Radonjia bio u tome to su manje od mitropolita
312

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

Petrovia bili podloni ideji integralizma, odnosno diktatu pravoslavnog fundamentalizma iz vrhova ruske crkve i drave, i
vie od njih privreni ideji izgradnje Crne Gore kao moderne
sekularne drave, pa sljedstveno tome i ideji njene otvorenosti
prema Zapadu i njegovim drutvenim (ekonomskim, politikim,
pravnim) standardima i imperativima.
Otkrivajui tako i ono to je htjela da sakrije, crnogorska istoriografija prua dovoljno dokaza da njena rezerva prema
guvernadurstvu, koja se esto granii s animozitetom, nema
uporita ni u jednom stvarnom interesu ivog ivota crnogorskih graana. Konkretno, to znai da opravdanje za svoj antiguvernadurizam ne moe da nae:
- ni u tome to je ambicija guvernadura Radonjia da sa elne
(vladajue) politike pozicije u zemlji nametnu ovoj svoj koncept razvoja, bila manje legalna i legitimna od iste takve ambicije njihovih kompetitora;
- ni u tome da su guvernaduri Radonjii - time to su se borili
za vlast, nainom na koji su tu vlast vrili (tamo e su je imali i
koliko su je imali), ili bilo ime drugo - nanijeli tetu svojoj
zemlji ili joj ostali duni;
- ni u tome to je orijentacija guvernadura Radonjia na uvoenje svjetovne vlasti po uzoru na evropska graanska drutva koja nuno podrazumijeva iznalaenje novih eksternih oslonaca na koje je Crna Gora mogla raunati na takvom svom putu bila pogrena, suprotna stvarnim interesima i potrebama Crne
Gore ili na bilo koji drugi nain insuficijentna u odnosu na
mitropolitski koncept.9
9 U osnovi guvernadursko-mitropolitske kontroverze, koja e vremenom

izrasti u vie ili manje otvoreni sukob izmeu Radonjia i Petrovia, veli
Milovan ilas, ne nalaze se ni lini i porodini interesi, ni izdajstvo Crne Gore
u interesu nekog treeg, ve razmimoilaenje u pogledima i nainu kako da
se pomogne Crnoj Gori (Milovan ilas: Njego pjesnik, vladar, vladika,
Beograd-Ljubljana 1988, str. 88).
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

313

Radovan Radonji

I znai, takoe, da crnogorska istoriografija, takvim svojim

otkriima, bjelodano pokazuje da se stvarni uzroci njene rezistencije prema guvernadurstvu i guvernadurima Radonjiima
nalaze u njoj samoj, tanije u njenoj:
- odbrani, po svaku cijenu, ideje sveslovenskog integralistikog uklona pod ruskom egidom, odnosno teze o uslovljenosti
postojanja crnogorskog drutva i drave njihovom besprizivnom
pripadnou sloven(sk)o-srpsko-pravoslavnom korpusu;
- nespremnosti da kritiki prosuuje ak ni o onim ponaanjima
Rusije prema brai u Crnoj Gori koja su sezala do dovoenja
crnogorskih prvaka u tako groteskne situacije kakva je bila ona
kad mitropolit Danilo pie 27. IX 1714. Karlu Pizoniju s molbom da izda paso glavarima koji putuju u Rusiju da bi utvrdili
da li se zaista Rusija, poslije rata s Turskom, pomirila s njom;10
- boleivosti prema crnogorskim gospodarima, koji su a
conto pretpostavljenih ruskih subvencija, odnosno protekcija, ponizno gutali cinine pokroviteljske poruke i podnosili
postupke koji su duboko zasijecali u ast, ponos, pa i u nezavisnost Crne Gore.11
10 Mitropolit Vasilije Petrovi: Istorija o Crnoj Gori, Cetinje-Titograd

1985, str. 12. Radilo se o rusko-turskom ratu iz 1711. godine, koji su Rusi
izgubili uprkos tome to su Crnogorci, na poziv ruskog cara, priskoili u
pomo slovenskoj brai. Da nevolja bude vea, veliki imperator i
saveznik zaboravio je da Crnogorce obavijesti o ishodu tog rata, pa su oni
nastavili sa samostalnim akcijama protiv Turske. Gorko iskustvo s produetkom rata, kombinovano s oeanjem tuge i beznaa zbog primljenih
glasova o sklapanju rusko-turskog mira (na Prutu, 1711), primoralo je
Crnogorce da krenu na put kako bi na licu mjesta saznali to se desilo i to
im valja initi.
11 Pravdae to konstatacijom da nema morala kojega u diplomatiji nema, te

da i u diplomatiji vai deviza da cilj opravdava sredstva (Vojvoda Gavro

Vukovi: Memoari, Cetinje-Titograd 1985, knj. 1, str. 75).
314

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

Prirodno je da s pozicije takvog ideoloko-teorijskog i nauno-etikog pristupa drutvenim, osobito politikim okolnostima u kojima se odvija drama guvernadursko-mitropolitske kontroverze, crnogorska istoriografija, sve i da je htjela, nije mogla
da apsolvira prostu injencu:
- da robovanje slaveno-srpskom velikodravnom mitu, praeno smjernim kleanjem pred ikonom majke Rusije, nije
moglo da vodi prevladavanju nijednog crnogorskog problema,
ni na unutranjem, ni na spoljnopolitikom planu;
- da je promjena krajnje nepovoljnog stanja u Crnoj Gori u
posmatranom periodu podrazmijevala premjetanje oslonca u
crnogorskom povijesnom kretanju s volje boije i ruskog milosra na vlastiti in i uinak, utemeljen na opipljivijoj eksternoj podrci;
- da se tako krupan strateki zaokret nije mogao izvriti prije
nego Crna Gora promijeni orijentir po kome e odreivati kurs
svog istorijskog kretanja i ne pone da se, umjesto po zvijezdi
evernjai, upravlja prema nalozima vremena, odnosno potrebama i mogunostima koje joj namee drutveni kontekst okruenja u kome se nalazi;
- da je u tom pogledu, tj. u pogledu drutveno-ekonomskog i
svakog drugog preporoda zemlje na temelju izbavljenja iz ralja
posvemanje oskudice i zavisnosti od drugoga, koncept unutranjeg ureenja i spoljnopolitike orijentacije koji implicira
guvernadurstvo od vremena kad tu funkciju vre linosti iz
porodice Radonji, bio onoliko prihvatljiviji od solucija koje su
emanirale iz ideje vladikata, koliko su ideje i solucije civilizacije utemeljene na tekovinama evropskih graanskih revolucija bile u prednosti nad svijetom prolosti;
- da drutvo i dravu iji razvoj treba da slijedi duh i zahtjeve
evropske moderne, ne mogu (pred)voditi zakanjeli rapsodi,
koji zakonitosti istorijskog kretanja posmatraju iz fatalistikog
rakursa stranog suda i posljednjeg obrauna to e uslijewww. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

315

Radovan Radonji

diti kad pijemont pravovjerja i pravednosti, s njima na elu,

stane na biljegu izazovima civilizacije;
- da ukidanje guvernadurstva nije bilo pretpostavka za razvoj
Crne Gore i njene dravnosti nego in uzmaka pred izazovima
novog drutva i vremena, ija se visoka cijena i dalje plaa,
budui da nita uistinu emancipativno u crnogorskom istorijskom kretanju tokom potonja dva vijeka nije uinjeno s one strane principa i zahtjeva na kojima se ono temeljilo i ciljeva kojima je teilo.
IV
Izbjegavajui da iz onoga to objanjava izvede jasne i precizne zakljuke, koji bi bili saglasni s faktikim rezultatima do
kojih se u tom procesu dolo, odnosno nastojei da neizvravanje te obaveze nadoknadi raznim na svoju ruku sroenim
vrijednosnim sudovima u funkciji ouvanja jednom strvorene
opte slike o prolosti, crnogorska istoriografija faktiki ostavlja po strani odgovore na krucijalna pitanja guvernadurskomitropolitske kontroverze. Taj njen manir osobito se manifestuje na primjeru kada, uprkos mnotvu vlastitih nalaza koji je na
to snano upuuju, nee da konstatuje dvije notorne injenice:
- da Crnoj Gori druge polovine XVIII i prve polovine XIX
vijeka ne odgovara vlast uspostavljena na premisama tradicionalizma i misticizma, u ije osnove je ugraena vizija svijeta
nekorespondentna s nazorima i nalozima istorijskog kretanja
ovjeanstva od niih ka viim oblicima drutvene organizacije;
- da takva vlast ne odgovara Crnoj Gori iz prostog razloga to
joj ne otvara put emancipacije i razvoja u skladu s mogunostima i potrebama novog doba, nego je uporno i beznadeno vraa
pod skute milostivog carstva, koje radi ostvarivanja svojih
ciljeva i interesa hoe da joj produi status vjeitog tienika,
prinuenog da sigurnost steenu po tom osnovu plaa ropskom potinjenou i poslunou.
316

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

Posljedice svoje nepopustljivosti pred tim injenicama, oigledno sraunate na to da se sauva autoritet onih koji su mislili
da je Crna Gora ona prava jedino onda kada je okrenuta Bogu i
Rusiji, te da je vaskrs srednjovjekovnog slaveno-srpskog carstva
(u kome e nai svoje mjesto pod suncem) za nju najbolje rjeenje, najvie trpi crnogorska istoriografija sama. Utoliko vie to
je ta njena upornost liava mogunosti da shvati i objasni:
- najprije, to je to to u posmatranom periodu institucionalno
i realno ini dravnu organizaciju u Crnoj Gori;
- zatim, na kojim se (ekonomskim, socijalnim, politikim, psiholokim, etikim i inim) pretpostavkama ta organizacija tada
pokuava uspostaviti;
- najzad, kako se ukidanje guvernadurstva faktiki odraava
na taj proces, tj. na proces stvaranja drave, a ne na ambiciju
mitropolita da budu zemaljski gospodari.
Probleme crnogorske istoriografije u pogledu razumijevanja
stanja dravne organizacije u Crnoj Gori u posmatranom
periodu, proizale iz njenog izbjegavanja da se suoi s pomenutim dvijema injenicama, poveava i to to uporno nee ni da
zna a kamoli da se otvori za iskustveno provjerena pravila:
- da realizam i pragmatizam, a ne romantizam i idealizam,
ine osnovu na kojoj se stvaraju i organizuju drutvo i drava, te
da nijedna mjera drugog ne moe da zamijeni prvo;
- da je organizovana dravna vlast neto drugo, mnogo vie i
ozbiljnije od nekoliko slubi, koje funkcioniu uglavnom na
konspirativistikim uslugama stranih logistiara i odgovorne
su jedino duhovnim licima postavljenim izvan i iznad institucionalnog poretka;
- da dravna organizacija sa ureenim sistemom centralne vlasti ne moe ni nastati, ni opstati na neemu to nije pravilo onih
koji su je formirali i ne nalazi se pod njihovom kontrolom;
- da svaki nadzor nad dravom, koji vri neko spolja, tj. izvan
i nezavisno od volje onih koji su je stvorili - svejedno da li se
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

317

Radovan Radonji

ini u ime nekog provienja, ili po naredbi neupitnog vrhovnog

autoriteta - nuno vodi potiranju smisla njenog postojanja;
- da za dravnu organizaciju, kao i za svaki sistem racionalno i
funkcionalno uspostavljenih veza i odnosa, vai zakonitost da daje
onoliko koliko se u njega unese, to faktiki znai da molitve, kletve, podjele na vjeru i nevjeru, ba kao i posezanja za tim da
se u ime uvjerenja u sopstvena nasljedna, boanska ili druga prava
tutorie i terorie logika zdravog razuma i realnog interesa ljudi,
predstavljaju inpute koji i nakon svih sistemskih konverzija
proizvode ono to sami jesu i na emu kao takvi opstojavaju;
- da za formiranje centralne vlasti u dravi, odnosno svrsishodno funkcionisanje njenih institucija, osim rodoljubive retorike i jakih emotivnih naboja, valja imati i mnogo ega drugog,
ukljuujui i odgovarajuu interesnu strukturu, odnosno faktika operativna znanja i sposobnosti njenih socijalnih i politikih nosilaca.
Usljed nespremnosti da se pomiri s tim da sva ta pravila
vae i za konstituisanje i funkcionisanje dravne organizacije u
Crnoj Gori, crnogorska istoriografija nije uspjela da odoli iskuenju da se i u ovom aspektu svog bavljenja guvernadruskomitropolitskom kontroverzom prikloni logici zakljuivanja koje
ne korespondira s faktikim premisama. Samo na taj nain se o
ukidanju guvernadurstva moe pisati kao o istorijski progresivnom inu, kod injenice:
- da ideja mitropolitske svjetovne vlasti pod ruskom egidom
podrazumijeva ne samo domau vansistemsku i nadsistemsku
diktaturu u ime vaspostavljanja ideala prolosti, nego i bespogovornu odanost pokrovitelju, kombinovanu s pravom ovog
da kad god nije zadovoljan uincima svog tienika, sam preduzima odgovarajue mjere, i to po svojim a ne po crnogorskim zakonima;
- je guvernadurstvo kudikamo manje smetalo mitropolitstvu u
nastojanju da se u Crnoj Gori stvore organi centralne vlasti, nego
318

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

to je mitropolitstvo, karakterom i sutinom svog posredovanja u

tom procesu, objektivno deformisalo i usporavalo njegov prirodni
tok, budui da se zalagalo za soluciju koja Crnoj Gori - uprkos
priama o njenoj bezgraninoj odanosti svetim vladikama i
majci Rusiji - nije odgovarala niti ju je organski prihvatala;
- da su obje smjene Vuka Radonjia sa guvernadurske funkcije bile svojevrsni spolja dirigovani i logistiki voeni dravni
udari, izvreni s ciljem da se u Crnoj Gori ne dozvoli uspostavljanje vlasti koja ne bi bila u slubi viih interesa i usmjeravana s nadlenog mjesta;
- guvernadurstvo nije ukinuto ni zbog veleizdaje, ni onda
kad su uhvaena guvernadurova tajna pisma austrijskim
vlastima, nego onda kad je guvernadur svojim pismima ruskim
zvaninicima jasno stavio do znanja da je on, a ne mitropolit,
politiki partner na koga u Crnoj Gori moraju (i mogu) raunati, to Rusija nikako nije htjela, budui da je njen interes bio ne
da Crna Gora bude drava sa svojom vlau, ve prostor koji e
pokroviteljica drati pod punom kontrolom i, saobrazno vlastitim imperijalnim potrebama i stratekim evropskim preokupacijama, usmjeravati kako da se ponaa i to da radi;
- da guvernadurstvo nije ukidano i (konano) ukinuto onda kada
je bilo najslabije, nego onda kada je svojim realnim prestiom i
uticajem prijetilo da ugrozi mitropolitsko-rusku zamisao o toboe
jedino moguem sistemu vlasti u Crnoj Gori, radi ega su obje
smjene guvernadura Vuka Radonjia s funkcije bile izvedene po
konspirativistikom scenariju i pod optubom da se odmetnuo od
prave vjere i postao strani plaenik, dok je njegov progon iz
zemlje izvren uz primjenu najsurovijih oblika torture;
- da ukidanje guvernadurstva i rasputanje Centralnog vijea s
guvernadurom na elu, radi pravljenja prostora za formiranje
zakonodavno-politikog tijela, u ijem su se sastavu, pod ravnateljstvom dvojice ruskih izaslanika, nalazile iskljuivo linosti koje ne znaju da itaju i da piu, nije bilo emanat iskoraka ka
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

319

Radovan Radonji

velikom drutvenom i dravnom preporodu, nego postulat uzmaka u tom i svakom drugom pogledu, odnosno jo veeg podanikog priklanjanja zemlje i mladog gospodara ruskom diriizmu i hegemonizmu.
V
Nainom na koji se generalno bavi guvernadursko-mitropolitskom kontroverzom, spoznajama koje nudi o karakteru i sutini
tog procesa, te vrijednosnim sudovima o njegovom optem znaaju i implikacijama, crnogorska istoriografija je pokazala da se
novovjekovni izazovi i stremljenja, kojima guvernadurska komponenta u toj kontroverzi nesumnjivo pripada, ne mogu ni razumjeti,
ni objasniti metodom njenih oeva osnovaa, u kome se manjak
naunoteorijskog nadomijeta vikom epskog i metafizikog.
Odnjegovana na zasadima apologetskog odnosa prema tvoratvu svetorodne dinastije i njenim jedino moguim uincima u razvoju zemlje i njenoj meunarodnoj orijentaciji, vie
povoenju za dvorskim reminiscencijama nego traganju za
naunim objanjenjima, ona i tamo e svom predmetu prilazi
multidisciplinarno, tj. sa stanovita potrebe da pojave i procese
kojima se bavi objasni ne samo s politike ili ideoloke nego i
sa socijalne, ekonomske i kulturoloke strane, zavrava u onome
to je sudbina svake istoriografske kole posveene promociji i divinizaciji neke apriorno odreene velike ideje. U fokusiranju guvernadursko-mitropolitske kontroverze, takvu veliku
ideju, iz koje se i unutar koje se razumijeva i taj dogaaj sam i
njegov uticaj na svekoliko novovjekovno crnogorsko povijesno
kretanje, predstavlja ideja besprizivne privrenosti sloven(sk)osrpsko-pravoslavnom uklonu i slici prolosti koja njemu odgovara. Svaka drugost u tom pogledu, nezavisno od toga ime je
motivisana i to podrazumijeva, za nju moe biti samo jedno:
znak intelektualne insuficijencije ili, to je jo gore, in otpadnitva i izdaje. Ona validnim smatra, i u prvi plan istie, iskljui320

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

vo one sadraje o dramatinim zbivanjima tokom druge polovine XVIII i prvih decenija XIX vijeka, za koje pretpostavlja da
e istorijsku svijest njenih kolaraca obogatiti uvjerenjima da
je i tada, kao i vazda u Crnoj Gori, pravu stranu mogao da
predstavlja samo onaj ko se uzda u Boga i Rusiju, i spreman je
da njihovu volju pretpostavi svemu drugom, ukljuujui i naloge vlastitog praktinog uma. Saobrazno tome, guvernadurskomitropolitska kontroverza, u njenom poimanju, nije nita drugo
do neka vrsta svetog rata izmeu pravovjernih elnika Cetinjske mitropolije, koji uz pomo i podrku svemone pokroviteljice zduno rade na tome da njihovo stado sluajno ne zaluta pod uticajem jakobinsko-framasonskih ili drugih mranjakih zapadnih ideja, ne odvoji se od pravoslavno-slovenske porodice i okrene tuem (inorodnom i inovjernom) svijetu i izdajnikih guvernadura, spremnih ne samo na to da uz
pomo inorodnika i inovjernika Crnu Goru iupaju iz korijena i odvoje od njenih prirodnih saveznika, nego i da na
talasu vlasti koja ne bi bila kontrolisana ni s mitropolitske ni s
ruske strane, zaednu na njeno elo.
U saznajnom fondu crnogorske istoriografije, potrebnom za
utvrivanje pravih istina o guvernadursko-mitropolitskoj kontroverzi i njenim implikacijama nema mjesta za bilo koji izvor
ili argument koji svojim sadrajem i porukom ne bi korespondirao s faktografijom sadranom u zapisima oeva osnivaa i
arhivama koje su oni ostavili, odnosno s njihovom filozofijom i
logikom razumijevanja tog procesa. Sve njene glavne analize i
sinteze, opisi i objanjenja, ukljuujui i one iji autori nastoje
da bar u neemu budu objektivno kritini prema idejama i
postupcima crnogorskih guvernadura, kreu se vie-manje unutar tog referentnog okvira, orijentiui se gotovo iskljuivo
prema mitomansko-konspirativistikim porukama i poukama
formulisanim u manastirskoj radionici vlastoljubivih mitropolita i njihovih ruskih akona i instruktora, filtriranim u istiliwww. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

321

Radovan Radonji

tu religijske arbitrae o pravovjerju i krivovjerju i usaglaenim

s ruskom varijantom panslavistikog rjeenja svih problema
zagranine pravoslavne brae, pa i crnogorskog dravnog pitanja. Za njen pristup rjeenju crnogorskog dravnog pitanja s
njegove unutranje strane, tj. sa stanovita unutranjeg ureenja centralne vlasti, skandalozna je i ravna svetogru i izdaji najgore vrste ve i sama pomisao na mogunost razdvajanja svjetovne i duhovne vlasti po uzoru na solucije karakteristine za
modernu evropsku civilizaciju, kojom bi se prvi duhovnik Cetinjske mitropolije liio pozicije neprikosnovenog zemaljskog
gospodara. Na njenim stranicama nema zapisa u kojima bi se
mogla makar naslutiti, a kamoli jasno vieti bar jedna bezrezervna podrka nekom od epanovih reform(ator)skih poduhvata,
koji pokazuju da se u Crnoj Gori moglo i drugo i drugaije.
Meu izvorima koje koristi u potrazi za objanjenjima uzroka
datog stanja u zemlji, te mogunosti njegovog prevladavanja,
nema knjige Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori, iji neki sadraji
snano sugeriu da je Crna Gora dio Evrope, ija pria o slobodi ima smisla samo onoliko koliko je u funkciji odbrane njenog
autentinog duhovnog i politikog nasljea. Ona izlaz Crne
Gore na more ne poima kao pretpostavku za opti materijalni i
kulturni razvoj zemlje, nego kao teritorijalno proirenje na prirodno bogatije podruje, pogodno i za razvoj poljoprivrede i
trgovine, i ansu da se na samoj obali stvori to vra brana
prema krajnje opasnom (lacmanskom) kulturnom uticaju
Mediterana. Francusko suedstvo je za nju stvar loe sree, a
Austriju, ije je prisustvo na prostorima s kojih je potisnula
Osmanlije ak i violentne Dinarce zadralo u okvirima evropskog civilizacijskog kruga, posmatra kao protivnika od ijih se
zadnjih namjera treba uvati kao od kuge. Kritinija je prema
crnogorskim elnicima koji ne slijede, nego prema stratezima
koji nameu logiku po kojoj Otomanska imperija nije protivnik
kojega treba proerati da bi se stvorili uslovi za slobodan i
322

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me

Kontroverze o guvernadurima u crnogorskoj istoriografiji

samostalan razvoj crnogorskog drutva i drave, nego okupator

ijeg se prisustva treba osloboditi da bi se stvorili uslovi za stupanje pod puno pokroviteljsvo jednorodnog i jednovjernog zatitnika svega slovenskog i pravoslavnog i tako mu se
povjerila vlastita sudbina.
Ideal unutranjeg ureenja i meunarodne pozicije Crne Gore,
to ga crnogorska istoriografija afirmie i profilie iz ugla prezentiranog objanjenja sutine i implikacija guvernadursko-mitropolitske kontroverze, isti je onaj za koji se mitropolitska strana
borila u tom procesu. Njega ini orijentalni monarh, u sjenci ije
nepatvorene duhovnosti, intelektualnog sjaja, dravnike mudrosti i neprikosnovene politike volje gospoduju lokalni poslunici.
Egzistencijalne probleme tog zemaljskog gospodara, jednako
kao i zemlje na ijem je elu, rjeava drugi, tako da i on i ona
imaju smisla i izgleda za opstanak samo dotle dok su u funkciji
ostvarivanja nekog vieg etniko-religijskog cilja, ili stratekog (veliko)dravnog interesa glavnog pokrovitelja.
Politiko-psiholoku i etiko-aksioloku okosnicu tog ideala,
ine:
- rodoljubiva retorika, iji su sadraji kudikamo blii onima
koji bi eljeli da, u ime srpsko-slovensko-pravoslavnog jedinstva i opteg dobra koje ono po sebi podrazumijeva, obesmisle crnogorski nacionalni, dravni, kulturni i svaki drugi
identitet i integritet, nego onima koji ele da ove afirmiu i
nadograuju novim vrijednostima;
- opti pristup povijesnoj zbilji, indukovan nastojanjem da
se, na jednoj strani, stalno izazivaju novi lomovi u crnogorskom
psiholokom i etikom biu, kako bi se onemoguila svaka njegova konsolidacija na autentinim vlastitim vrijednostima i interesima i, na drugoj strani, otvara duhovni prostor dovoljan za
nesmetano djelanje protagonista vizije Crne Gore kao entiteta
nastalog i uvijek pripravnog samo za jedno - da bude zahvalan
materijal onima koji hoe da od njene istorije prave svoju, a da
www. maticacrnogorska.me

MATICA, Jesen 2009.

323

na temelju potiranja njenog nacionalnog i dravnog bia grade i

poveavaju svoje;
- futuristika agenda, u kojoj ni u jednoj varijanti ne moe
biti, i nema, mjesta za projekat nezavisne crnogorske drave.
Na Crnoj Gori je da odlui. eli li da svoju budunost projektuje, uz ostalo, i iz naslijeene slike prolosti - ima sve to joj je
za to potrebno: od predominantne krive svijesti o vlastitoj esenciji i egzistenciji, preko aktuelne istoriografije kojom se takva svijest hrani, do kritine mase onih koji voeni njenim naukom,
svjesno ili nesvjesno, neumitno hrle u susret nekoj novoj hiljadu
devetsto osamnaestoj. eli li, pak, da izae iz tog komara i razvija se kao slobodna zemlja, odnosno demokratsko drutvo i drava ija se budunost temelji, pored ostalog, i na istinski spoznatim
nalozima i razlozima svog milenijumskog trajanja, morae, uz
neke druge, da okrene i novu istoriografsku stranicu.

324

MATICA, Jesen 2009.

www. maticacrnogorska.me