BIBLIOTEKA LOGOS

PAUL FEYERABEND

Ureuju

Jelena Berberovi, Aleksa Buha, Spasoje Cuzulan,

Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premec,
Vanja Sutli i Abdulah Sarevi

PROTIV METODE
Odgovorni urednik
Abdulah $arevi

SKICA JEDNE ANARHISTICKE

TEORIJE SPOZNAJE

Naslov izvornika

Against Method
Verso, London, 1979

Paul Feyerabend, 1975

S engleskog preveo
Mario Suko

Redakcija prevoda i pogovor.

Abdulah arevi

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo

165.721
FEYERABEND, Paul
Protiv metode : skica jedne anarhistike teorije
spoznaje l Paul Feyerabend ; s engleskog preveo Mario
Suko ; redakcija prevoda i pogovor Abdulah Sarevi.
- Sarajevo : "Veselin Maslea", 1987. - 362 str. ; 20
cm. - (Biblioteka Logos)
Prevod djela: Against Method. - Znanost, ovjek i slobodno drutvo : Feyerabendova teorija znanosti i kritika zapadnog racionalizma: str. 307-356.
ISBN 86-21-00181-0

ZA IMRA LAKATOSA
PRIJATELJA I SUANARHISTU

---- ---------------

Ovaj ogled ini prvi dio knjige o racionalizmu koju smo

imali napisati Imre Lakatos i ja. Moja zadaa bila je da napadnem poloaj racionalista, Imrova da ga nanovo formulira i brani, te da me u procesu potpuno pobije. Uzeta zajedno, dva dijela trebalo je da daju opis nae duge raspre
u pogledu ovih stvari koja je poela 1964. i nastavila se, putem pisama, pre&avanja, telefonskih razgovora i rasprava,
gotovo do poslednjeg dana Imrova ivota, postavi naravni
dio moje dnevne rutine. I zvor objanjavanja stil ogleda: on
ini dugo i dobrano osobno pismo Imru i svaki zlobni izraz
koji sadri napisan je u oekivanju jo zlobnijeg odgovora
primaoca. Takoer je jasno da je knjiga, ovakva kakva je,
alosno nepotpuna. Manjka joj najvaniji dio: odgovor osobe kojoj je upuena. Ipak, objelodanjujem je kao dokaz jakog i uzbudljivog utjecaja 'koji je Imre Lakatos imao na
sve nas.
Broirano izdanje ini nepromenjeni tekst izdanja u tvrdom uvezu. Odgovori na kritiku i daljnji razvoji nai e se
u posebnom svesku koji se ima pojaviti potkraj 1978. Neki dodatni materijal ve je tiskan u nemakom izdanju
Wider den Methodenzwang, Frankfurt 1976. Citatelj koji eli odmah znati to mislim o mnogim ljudima koji su izopi
li moju knjigu mogu konzultirati moje djelo Znanost u slobodnom drutvu (NLB, 1978).
Paul K. Feyerabend

UVOD
Ordnung ist heutzutage dort,
wo nichts ist.
Es ist eine Mangelerscheinun~.
Brecht

Znanost je u biti anarhistiki pothvat: teorijski anarhizam je humanitarniji i vjerojatniji u pogledu poticanja
napretka nego njegove alternative zakona-i-reda.
Ovaj ogled napisan je u uvjerenju da se anarhizam, koji
moda nije najatraktivnija politika filozofija, nedvojbeno
pokazuje kao najbolji lijek za epistemologiju i za filozofiju
znanosti.
Razlog za to nije teko nai.
"Povijest openito, a osobito povijest revolucija, uvijek
je bogatija po sadraju, raznolikija, viestranija, ivahnija i
ingenioznija" nego to najbolji povjesniar i metodiar mogu zamisliti,! Povijest je puna "sluajeva i nagaanja i neobinih jukstapozicija dogaaja"2 ; ta povijest nam pokazuje
"sloenost ljudske promjene i nepredvidiv karakter konanih
1 "Povijest openito, a osobito povijest revolucija, uvijek je bogatija po sadraju, raznolikija, viestranija, ivahnija i ingenioznija
nego to najbolje partije, najsvjesnije voe najnaprednijih klasa mogu
zamisliti" (V. L Lenjin, "Left-Wing Communism-An Infantile Disorder", Selected Works, cv. 3, London, 1967, str. 401). Lenjin se prije obraa partijama i revolucionarnim voama nego znanstvenicima i metodiarima; meutim, poruka je ista (v. biljeku b.r. 5).
2 Herbert Butterfield, The Whig Interpretation of History, New
York, 1965, str. 66.

lO

PAUL FEYERABEND

posljedica odreenog ,ljudskog Una Hi odluiva:nja".3 Trebamo li doista vjerovati da naivna i prostoduna pravila koja
metodiani prihvaaju kao mjerilo mogu rajzasniti takvu
"zbrku interakcija"?" I nije li jasno da je uspjeno sudjelovanju u takvom procesu mogue samo za nemilosrdnog oportunistu koji nije vezan za neku posebnu filozofiju, te koji
prihvaa samo onaj postupak koji se ini primjeren prilici?
Ovo je doista zakljuak koji su izveli inteligentni i misaoni promatrai. "Dva vrlo vana zakljuka slijede iz ovog
[karaktera poVTijesnog procesa]", veH Lenjin u nastavku ulomka koji sam upravo citirao.' "Prvo, da u cilju ispunjenja
svoje zadae, revolucionarna klasa [tj. klasa onih koji ele
promijeniti bilo dio drutva, kao to je znanost, bilo drutvo
u cjelini) mora biti kadra svladati sve oblike ili aspekte drutvene djelatnosti [mora biti kadra razumjeti i primijeniti ne
samo jednu odreenu metodologiju, nego svaku metodologiju, kao i svaku varijaciju tih metodologija koju moe zamisliti] ... ; drugo, mora biti pripravna prijei s jedne na
drugu na najbri i najneoekivaniji nain." "Vanjski uvjeti",
veli Einstein, "koje [za znanstvenika] postavljaju injenice
iskustva ne doputaju mu da, u konstruiranju svojeg pojmovnog svijeta, bude preve ogranien pr.ianjanjem uz epistemoloki sistem. Zato on sistematinom epistemologu mora
1 Ibid., str. 21.
' Ibid., str. 25; usp. Hegel, Philosophie der Geschichte, Werke. &v.
9. ured. Edward Gans, Berlin, 1837, str. 9: "No iskustvo i povijest ue
to da narodi i vlade nikada nita nijesu nauili iz povijesti i da nik~
da nijesu postupali prema naukama. koie su se iz njih mogle izvui.
Svako vrijeme ima svoje tako osebujne prilike, jest takvo individualno
stanje da se u niemu mora i jedino moe odluivati na osnovu njega samoga." (Filozofija povijesti, Zagreb: Naprijed, 1966, str. 12; op.
prev.) - "Vrlo pametno", "pronicavo i vrlo pametno", "NB" komentira Lenjin u biljekama (Collected Works, sv. 58, London, 1961, str.
307).
' Ibid., Ovdje vidimo, i to vrlo jasno, kako se s nekoliko zamjena
politiki ulomak moe pretvoriti u ulomak o metodologiji. Ovo uope
ne iznenauje. I metodologija i politika su naini kretanja od jednog
povijesnog stupnja do drugog. Jedina razlika je u tomu to standardne metodologije zanemaruju injenicu da povijest stalno stvara no\'e
znaajke. Takoer vidimo kako pojedinac, takav kao Lenjin, koji nije zastraen tradicionalnim granicama i kojeg miljenje nije sputano
ideologijom profesije, moe dati koristan savjet svakomu, pa i filozofima znanosti.

PROTIV METODE

ll

izgledati kao beskrupulozan oportunist ... " 6 Kompleksan predmet koji sadri iznenaujue i nepredviene razvoje zahtijeva sloene postupke i opire se analizi na temelju pravila
koja su unaprijed postavljena i koja ne uzimaju u obzir
promjenljive uvjete povijesti.
Dakako, mogue je pojednostaviti predmet kojim se znanstvenik bavi tako to e se pojednostaviti njegovi glavni
akteri. Na kraju krajeva, povijest znanosti ne sastoji se samo od injenica i zakljuaka izvedenih iz injenica. Ona takoer sadri ideje, tumaenja injenica, problema stvorenih
na temelju konfliktnih tumaenja, pogreaka i tako dalje.
U jednoj podrobnijoj analizi mi ak otkrivamo da znanost
ne poznaje nikakve "gole injenice", nego da se "injenice"
koje ulaze u nau spoznaju ve na jedan odreeni nain vide, te su zato u biti ideelne. I budui da je tako, povijest
znanosti bit e isto tako kompleksna, kaotina, puna pogreaka i zabavna kao i ideje koje sadri, a ove ideje opet bit
e isto tako kompleksne, kaotine, pune pogreaka i zabavne kao i umovi ljudi koji su ih stvorili. Obratno, mala
indoktrinacija uvelike e pridonijeti da povijest znanosti postane nezanimljiva, jednostavnija, uniformnija, "objektivnija" i dostupnija tretmanu pomou strogih i nepromjenljivih
pravila.
Upravo je to cilj znanstvenog obrazovanja kakvo danas
imamo. Ono pojednostavnjuje "znanost" tako to pojednostavnjuje same sudionike: prvo, odreuje se domena istraivanja, koja se odvaja od ostatka povijesti (primjerice, fizika od matefizike i teologije) i kojoj se daje vlastita ,,logika". Temeljita izobrazba u takvoj "logici" odreuje one koji rade u toj domeni; ona ini njihova djelovanja uniformnijim i zaleuje velike dijelove povijesnog procesa. Nastaju
postojane "injenice" koje ustrajavaju unato promjenljivostima povijesti. Bitan dio izobrazbe koji dovodi do pojave
ovakvih injenica lei u pokuaju da se obuzdaju intuicija,
budui da bi mogLe voditi zamagljenju granica. Primjerice,
religija ili metafizika ili pak samo smisao da alu neke osobe (njezin prirodan smisao za alu, a ne priroena i uvijek
prilino neprijazna vrsta aljivosti koju otkrivamo u speci' Albert Einstein, Albert Einstein: Philosopher Scientist, ured. P.
A. Schilpp, New York, 1951, str. 683. i dalje.

12

PAUL FEYERABEND

j~liziranim profesijama) ne smije imati nikakve veze s n.je~

zmom znanstvenom djelatnou. Imaginacija te osobe je obuz"
dana, ak i njezin jezik prestaje biti vlastiti njezin3 Ovo se
ponovo odraava u prirodi znanstvenih ,;injenica" koje se
iskuuju kao neto nezavisno od mnijenja, vjerovanja Lkulturne podloge.
Mogue je, dakle, stvoriti tradicijU koja se odrava pomou strogih pravila, to je u stanovitoj mjeri takoer uspjeno. Ali, je li poeljno podupirati takvu tradiciju iskljuivi sve drugo? Hoemo li na nju prenijeti sva prava kad
se radi o znanju, tako da se svaki zakljuak do kojeg se
dolo drugim metodama automatski odbacuje? To je pitanje koje kanim postaviti u ovom ogledu. A n'l.oj odgovor ria
nj bit e jedno odluno i glasno NE.

Postoje dva razloga zato se t3.kav od,govor ini. phmjerenim. Prvi je taj to je svijet koji elimo istraivati uveli.ke nepoznat entitet. Mi zato. moramo ostaviti sebi slobodne
ruke i ne ograniavati se unaprijed. Epistemoke preskri'pcije mogu izgledati sjajne kad se usporede s drugim ,epistemolokim preskripcijama ili opim priricipima-alitko m()~
e jamiti da su one najbolji nain da .se otkrije ne samo
nekoliko izoliranih "injenica" nego i neke duboke tajne prirode? rugi razlog je taj to se znanstveno obrazovanje kakvo smo gore opisali (i kakvo se prakticira u naim kolama) 1ne moe pomiriti lS humanitann1m stavom. O:o,o
u
sukobu s "kultiviranjem individualnosti koje jedino styara
ili moe stvoriti dobro razvijena ljudska bia"8.; ono ,,osakauje stezanjem, poput kineskih cipela za oblikovanje stopala, svaki dio ljudske prirode koji odskae i teii .uiniti
osobu izrazito drukijom" 9 od ideala racionalnosti koji su v
tom asu u modi u znanosti ili filozofiji znanosti. Pokuaj
da se povea sloboda, da se vodi pun i koristan ivotr..kao
i odgovarajui pokuaj da se otkriju tajne prirode i ovjeka,

je

,)

' O izopaenju jezika koje nastupa kao posljedica poveanja profesionalizma, v. moj ogled "Experts in a Free Society", The Critic,
November/December, 1970.
John Stuart Mill, "On Liberty", T/ze Philosophy of John Stuart
Mill, ured. Marshall Cohen, New York, 1961, str. 258.
' Ibid., str. 265.

PROl':lVMETODE

13

povlai

za sobom, dakle, odbacivanje svih sveopih mjerila

i krutih tradicija. (Naravno, on takoer podrazumijeva odbacivanje velikog dijela suvremene znanosti.)
Zaudo, profesionalni anarhisti rijetko ispituju isprazan
uinak "Zakona uma" ili znanstvene prakse. Profesionalni
anarhisti suprotstavljaju se svakom ogranienju i zahtijevaju slobodan razvoj jedinke, neoptereene zakonima, obvezama ili dunostima. A ipak, isti ti ljudi ne prosvjeduju protiv otrih mjerila koja znanstvenici i logiari nameu istraivanju i svakoj vrsti djelatnosti koja stvara i mijenja znanje. Katkada su ak zakoni znanstvene metode, ili ono to
pojedini pisac smatra za zakone znanstvene metode, uklopljeni u anarhizam. "Anarhizam je", veli Kropotkin, "shvaa
nje svijeta koje se temelji na mehanikom objanjenju svih
fenomena." 10 "Njegova metoda ispitivanja proistjee iz egzaktnih prirodnih znanosti ... , metoda indukcije i dedukcije.''
"Nije ba tako jasno", veli moderni "radikalni" profesor na
Columbiji, "da znanstveno istraivanje zahtijeva apsolutnu
slobodu govora i raspre. Na temelju dokaza moglo bi se pnje kazati da odreene vrste neslobode ne stavljaju nikakve
zapreke na put znanosti ... " 11
Ima nedvojbeno ljudi kojima ovo nije "ba tako jasno".
Ponimo zato s naim nacrtom anarhistike metodologije 1
odgovarajuom anarhistikom znanouY Ne treba se bo'" Petar Aleksejevi Kropotkin, "Modern Science and Anarchism",
Kropotkin's Revolutionary Pamphlets, ured. R. W. Baldwin, New York.
1970, str. 150--52. "Jedna od Ibsenovih velikih distinkcija je da za nj
nita nije .neosporno osim znanosti", B. Shaw, Back to Methuselah,
New York, 1921, XCVII. Komentirajui o ovim i slinim fenomenima, Strindberg pie (Antibarbarus): "Pokoljenje koje je imalo odvanosti da :se oslobodi Boga, da satre dravu i crkvu i da srui drutvo
i .:moral' jo UV!ijek 'se klanjala pred Znanou. I u Znanosti, gdje bt
trebala vladati sloboda, dnevna zapovijed glasila je Vjeruj u autori
tete ili ti ode glava<<."
11 R.
P. Wolff, The Poverty of Liberalism, Boston, 1968, str. 15.
Za detaljniju kritiku Wolffa, v. biljeku br. 52 mojeg ogleda "Against
Method" u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, sv. 4,
Minneapolis, 1970.
12 Kad
sam se odluivao za. termin "anarhizam", imao sam na
umu njegovu opu upotrebu. Anarhizam, meutim, kakav se prakticirao u skoranjoj . prolosti i kakav danas prakticira sve vei broj
ljudi, posjeduje syojstva koja nisam pripravan podupirati. Takav anarhizam: ne mari posebno za ljudske ivote i ljudsku sreu (osim za ivote 1 sreu onih koji pripadaju. nekoj posebnoj skupini); on sadri

14

PAUL FEYERABEND

jati da e smanjeno zanimanje za zakon i red u znanosti i

drutvu koje karakterizira anarhizam ove vrste voditi kaosu.
Ljudski ivani sustav preve je dobro organiziran za to.U
Dakako, moe doi vrijeme kad e se umu morati dati privremena prednost i kad e biti mudro braniti njegova pravila
iskljuujui sve drugo. Mislim da danas jo uvijek ne ivimo u takvom vremenu.

l
Ovo se vidi kako na temelju ispitivanja povijesnih epizoda, tako i apstrakne analize odnosa miljenja i djelovanja. Jedini princip koji ne koi napredak jest: sve
je mogue.

upravo onu vrstu puritanske predanosti i ozbiljnosti koju predrem.

(Postoje neke sjajne iznimke, poput Cohna-Bendita, ali one su u manjini.) Iz tih razloga sada bih dao prednost terminu dadaizam. Dadaist ne bi ni mrava zgazio, a kamoli ozlijedio jedno ljudsko bie. Dadaist ostaje posve ravnoduan prema svakom ozbiljnom pothvatu i kadar je nanjuiti opasnost kad god se ljudi prestanu smijeiti i zauzmu stav i poprime izraz lica koji nagovjetava da e se rei neto
vano. Dadaist je uvjeren da e vrijedan ivot nastati samo onda kad
postanemo bezbrini i kad iz naeg govora izbacimo dubokoumna ali
ve istroena znaenja koja su se akumulirala tijekom stoljea ("traganje za istinom", "obrana pravde", "strastveno zanimanje" itd.). Dadaist je spreman uvesti vesele pokuse ak i u onim domenima za
koje se ini da promjena i eksperimentiranje ne dolaze u obzir (primjerice, u temeljnim funkcijama jezika). Nadam se da e me se, nakon itanja pamfleta, itatelj sjeati kao aljivog dadaiste, a ne kao
ozbiljnog anarhiste; v. biljeku br. 4 u drugom poglavlju.
" Cak i u neodreenim i dvosmislenim situacijama brzo e se
postii uniformnost djelovanja uz koju e se tvrdoglavo prianjati; v.
Muzafer Sherif, The Psychology of Social Norms, New York, 1964.

Ideja o metodi koja sadri vrste, nepromjenljive i apsolutno obvezatne principe kada se radi o znanosti nailazi
na znatne tekoe ako se suoi s rezultatima povijesnog istraivanja. Tada otkrivamo da ne postoji ni jedno pravilo,
ma kako uvjerljivo i ma kako vrsto utemeljeno u epistemologiji, koje jednom nije narueno. Oito je da takva naruavanja nisu sluajne prosudbe, niti posljedice nedostatnog znanja ili nepanje koje su se mogle izbjei. Naprotiv,
mi 1shvaamo da su ona nuna za napreda~k. Doi'Sta, jedna od
najistaknutijih znaajki skoranjih rasprava u povijesti i filozofiji znanosti je spoznaja da su se prosudbe i razvoji,
takvi kao to su izum atomizma u antici, kopernikanska revolucija, uspon modernog atomizma (kinetika teorija, teorija disperzije, stereokemija, kvantna teorija), kao i postupni nastanak valne teorije svjetlosti, dogodili samo zato to
su neki mislioci odluili da ne budu vezani odreenim "oi
tim" metodolokim pravilima ili zato to su ih nehotice prekrili.
Ova liberalna praksa, ponavljam, nije samo injenica povijesti znanosti. Ona je kako 'logina, tako i apsolutno nuna
za razvoj znanja. Odreenije, ovjek moe pokazati sljedee:
kod svakog pravila, ma kako "fundamentalnog" ili "nunog"

16

PAUL FEYERABEND

za znanost, uvijek postoje okolnosti kad je uputno ne samo

zanemariti pravilo nego i prihvatiti njegovu suprotnost. Primjerice, postoje okolnosti kad je uputno uvesti, razraditi i braniti ad hoc hipoteze ili hipoteze koje protuslove utvrenim i
openito prihvaenim eksperimentalnim rezultatima ili hipoteze kojih je sadraj manji od sadraja postojee i empirijski odgovarajue alternative ili pak hipoteze koje su nedosijedne same sebi i tako dalje. 1
Ima i okolnosti-i one su dobrano este-kad argument
gubi svoj dalekovidan aspekt i postaje smetnja napretku.
Nitko nee tvrditi da je pouavanje male djece iskljuivo
stvar argumenta (premda argument moe biti u veoj mjeri
nego je uobiajeno) i danas se gotovo svi slau da ono to
izgleda kao posljedica uma-vlast nad jezikom, postojanje
bogato artikuliranog opaajnog svijeta, logika sposobnosttreba pripisati djelomice indoktrinaciji, a djelomice procesu
razvoja koji se nastavlja silom prirodnog zakona. I gdje
se ini da argumenti doista imaju uinka, to je vie posljedica njihova fizikog ponavljanja negoli semantikog sadraja.
Dopustivi ovo, moramo takoer dopustiti mogunost neargumentativnog razvoja kod odrasla ovjeka, a i kod institucija (teorijskim dijelovima institucija) kao to su znanost,
religija, prostitucija i tako dalje. Zacijelo, ne moemo uzeti
kao gotovu injenicu da je ono to je mogue za malo dijete-da prihvati nove oblike ponaanja pri najmanjem povodu, da klizne u njih bez ikakvog zamjetljivog napora-izvan dosega njegovih starijih. ovjek e prije oekivati da e
katastrofalne promjene u fizikoj okolini, ratovi, slom sveobuhvatnih sistema moralnosti, politike revolucije, preob1 Jedan od malobrojnih mislilaca koji su shvatili ovu znaajku
razvoja znanja bio je Niels Bohr: " ... Nikada ne bi pokuao dati gotovu sliku, nego bi strpljivo iao kroz sve faze razvoja problema, poinjui od nekog prividnog paradoksa i napredujui postupno ka njegovu razjanjenju. Zapravo, nikada nije gledao poluene rezultate u
nekom drugom svjetlu nego kao polazne toke za daljnje istraivanje.
Ra:Mniljajui o izgledima nekog predmeta istraivanja, odbacivao bi
uobiajene pojmove o jednostavnosti, eleganciji ili ak dosljednosti,
zamjeujui da se o takvim kvalitetima moe suditi nakon [kurziv
moj] ispravne prosudbe ... " L. Rosenfeld, Niels Bohr. His Life and
Work as seen by his Friendc and Colleagues, ured. S. Rosental, New
York, 1967, str. 117. Znanost nikada nije dovren proces, te je zato
uvijek "ispred" prosudbe. S tog razloga, jednostavnost, elegancija ili
dosljednost nikada nisu nuni uvjeti (znanstvene) prakse.

PROTIV METODE

17

raziti obrasce reagiranja odrasle osobe, ukljuujui vane

obrasce argumentacije. Takva preobrazba moe opet biti potpuno prirodan proces i jedina funkcija racionalnog argumenta moe leati u injenici da ona poveava mentalnu napetost koja prethodi erupciji ponaanja i prouzrokuje je.
Sada, ako postoje prosudbe, ne nuno argumenti koji
prouzrokuju da prihvatimo nova naela, ukljuujui nove i
kompleksnije oblike argumentacije, nije li na braniocima
statusa quo da nau ne samo protuargumente, nego i suprotne uzroke? ("Krepost bez terora je nedjelotvorna", veli Robespierre.) I ako se pokae da su stari oblici argumentacije
preslab uzrok, nije li zadaa tih branitelja da odustanu ili
pak pribjegnu jaim i "iracionalnijim" sredstvima? (Vrlo je
teko, moda i potpuno nemogue, boriti se argumentom
protiv posljedica indoktrinacije.) ak i najpuritanskiji racionalist bit e tada prisiljen da prestane prosuivat~ i pribjegne propagandi i prisili, ne zato to su neki njegovi razlozi
prestali biti valjani, nego zato to su nestali psiholoki uvjeti koji ih ine djelotvornim i kadrim da utjeu na druge.
A kakva korist od argumenta koji ostavlja ljude raznodunima?
Dakako, problem se nikada ne javlja ba u ovom obliku. Pouavanje o naelima i njihovoj obrani nikada se ne
sastoji samo od toga da ih se predoi studentu i uini to
je mogue jasnijim. Od naela se oekuje da imaju i maksimalnu kauzalnu djelotvornost. A to doista oteava da razlikujemo izmeu logike snage i materijalnog uinka argumenta. Kao to e dobro uvjebano psetance sluati gospodara bez obzira na zbrku u kojoj se nalazi i bez obzira na
prijeku potrebu da prihvati nove obrasce ponaanja, tako
e i dobro obuen racionalist sluati sliku predstavljanja
svojeg gospodara, ravnati se po mjerilima argumentacije koja je nauio, prianjati, uz ta mjerila bez obzira na zbrku u
kojoj se nalazi, te biti prilino nesposoban shvatiti da je
ono to on smatra za "glas uma" samo uzrona posljedica
njegova obrazovanja. Bit e prilino nesposoban otkriti da
prizivanje na um, emu on tako spremno podlijee, nije
nita drugo nego politiki manevar.
injenica da zanimanje, drutvene i moralne snage, propaganda i tehnike indoktrinacije igraju mnogo veu ulogu
nego to se obino vjeruje kad se radi o razvoju nae spoz2 Protiv metode

r
18

PAUL FEYERABEND

naje i, razvoju znanosti moe se takoer vidjeti iz analize

odnosa miljenja i djelovanja. esto se prihvaa kao gotova
injenica da jasnom i odreenom razumijevanju novih ideja
prethodi i treba da prethodi njihovo formuliranje i institucionalni izraz. (Ispitivanje poinje s problemom, veli Popper.) Prvo, imamo ideju, ili problem, zatim djelujemo, tj, ili
govorimo ili gradimo ili pak razaramo. Pa ipak, to zacijelo
nije nain na koji se mala djeca razvijaju. Ona upotrebljavaju rijei, povezuju ih, igraju se njima, dok ne shvate znaenje koje je do tada bilo izvan njihova dosega. A poetna
razigrana djelatnost bitan je preduvjet konanog ina razumijevanja. Nema nikakvog razloga zato bi ovaj mehanizam
prestao djelovati u odrasla ovjeka. Primjerice, mi moramo
oekivati da ideja slobode moe postati jasna samo kroz upravo ona djelovanja za koja se pretpostavlja da stvaraju slobodu. Stvaranje stvari i stvaranje, plus potpuno razumijevanje tone ideje te stvari vrlo esto su dijelovi jednog te istog nedjeljivog procesa i ne mogu . biti odijeljeni bez zaustavljanja samog procesa. Sam proces nije voen dobro definiranim programom, i ne moe biti voen takvim programom, budui da sadri uvjete za realiziranje svih moguih
prograana. On je pr:ije voen nejasnim porivom, "strau"
(Kierkegaard). Strast prouzrokuje specifino ponaanje koje opet stvara okolnosti i ideje nune za analiziranje i tumaenje procesa, za to da ga se uini "racionalnim".
Razvoj kopernikanskog gledita od Galileja do dvadesetog
stoljea ini savren primjer situacije koju elim opisati. Imamo. jako vjerovanje koje se protivi suvremenom umu i suvremenom iskustvu. Vjerovanje se iri i nalazi potporu u drugim vjerovanjima koja su jednako neumna, ako ne i vie
(zakon inercije, teleskop). Istraivanje se sada skree u nove
smjerove, prave se nove vrste instrumenata, "dokaz" se dovodi u vezu s teorijama na nove naine, dok ne nastane
ideologija koja je dovoljno bogata da pribavi nezavisne argumente za svaki njezin poseban dio, kao i dovoljno pokretljiva da nae takve argumente kad god se ini da su oni
potrebni. Danas moemo rei da je Galilej bio na pravom
tragu, jer je njegovo uporno bavljenje onim to se jednom
inilo da je aava kozmologija stvorilo do sada grau po,trebnu da je se obrani od svih onih koji e prihvatiti gledite samo ako je iskazano na odreen nain, te koji e mu

PROTIV METODE

19

vjerovati samo ako sadri odreene magine izraze zvane

,.opservacijski izvjetaji". I ovo nije iznimka, ovo je normalan sluaj : teorije postaju jasne i "umne" samo nakon
to su njihovi inkoherentni dijelovi bili dugo upotrebljavani.
Na taj nain, takva neumna, besmislena, nemetodika predigra pokazuje se konano kao neizbjean preduvjet jasnoe
i empirijskog uspjeha.
Sada, kad razvoje ove vrste pokuavamo opisati i razumjeti na openit nain, mi smo, dakako, prinueni utjecati se postojeim oblicima govora koji ih ne uzimaju u obzir
i koji moraju biti iskrivljeni, pogreno upotrebljavani, utjerani u nove obrasce da bi odgovarali nepredvienim situacijama (bez stalne pogrene upotrebe jezika ne moe biti otkria, ni napretka). "tovie, budui da su tradicionalne kategorije sveto pismo svagdanjeg miljenja (ukljuujui obi
no znanstveno miljenje) i svagdanje prakse, [ovakav pokuaj razumijevanja] donosi zapravo pravila i oblike lanog
miljenja i djelovanja-to jest, lanog sa stajalita (znanstvenog) zdravog razuma."2 Ovo pokazuje kako se dijalektika
miljenje javlja kao oblik misli koji "detaljne odredbe razuma pretvara u nita"} ukljuujui i formalnu logiku.
(Usput, treba istaknuti da moja esta upotreba rijei
kao to su "napredak", "napredovanje", "poboljanje" itd. ne
znai da posjedujem posebno znanje o onom to je dobro,
a to loe u znanostima i da ga eli:m nametnuti itateljima.
Svatko moe itati termine na svoj nain i u skladu s tradicijom kojoj pripada. Tako e za empiriara "napredak" znaiti prijelaz ka teoriji koja osigurava izravne empirijsko provjere za veinu njegovih temeljnih pretpostavki. Neki ljudi
vjeruju da je kvantna teorija ovakva vrst teorije. Za druge,
"napredak" moe znaiti unifikaciju i sklad, moda ak na
raun empirijske primjerenosti. Na ovaj je nain Einstein
vidio opu teoriju relativiteta. A moja teza je da anarhizam
pomae da se polui napredak u onom smislu u kojem sam
ovjek odabere. ak e i znanost zakona-i-reda uspjeti samo
ako se dopuste povremeni anarhistiki koraci.)
' Herbert Murcuse, Reason and Resolution, London, 1941, str. 130.
3 Hegel, Wissenschaft der Logik, sv. l, Meiner, Hambu11g, 1965,
str. 6.

20

PAUL FEYERABEND

Jasno je, dakle, da ideja fiksne metode ili fiksne teorije

racionalnosti poiva na preve naivnom gleditu o ovjeku
i njegovoj drutvenoj okolini. Onima koji obraaju panju
na bogat povijesni materijal i koji nisu skloni da ga osiromauju u cilju zadovoljavanja niih poriva, njihove enje
za intelektualnom sigurnou u obliku jasnoe, preciznosti,
"objektivnosti", "istine", tim e ljudima postati jasno da postoji samo jedan princip koji se moe braniti u svim okolnostima i u svim stadijima ljudskog razvoja. Taj princip
glasi: sve je mogue.
Mi emo ovaj apstraktni princip morati ispitati i objasniti u svim njegovim konkretnim pojedinostima.

2
Primjerice, moemo koristiti hipoteze koje protuslove dobro potvrenim teorijama i/ili dobro utemeljenim eksperimentalnim rezultatima. Moemo unapreivati znanost
tako to emo postupati protuinduktivno.
Ispitivati princip potanko i konkretno znai slijediti posljedice "protupravila" koja se suprotstavljaju nekim poznatim pravilima znanstvenog pothvata. Da bismo vidjeli kako
ovo djeluje, razmotrimo pravilo da su "iskustvo" ili "inje
nice" ili "eksperimentalni rezultati" mjerila uspjenosti naih teorija, da slaganje teorije i "podataka' daje prednost
teoriji (ili ostavlja situaciju nepromijenjenom), dok je neslaganje ugroava i moda nas ak prisiljava da je eliminiramo.
Ovo pravilo je vaan dio svih teorija potvrde i provjere.
Ono ini bit empirizma. Odgovarajue "protupravilo" potie nas da uvodimo i razraujemo hipoteze koje su nedosljedne dobro utemeljenim teorijama i/ili dobro utemeljenim i
njenicama. Ona nas potie da idemo protuinduktivno.
Protuinduktivni postupak dovodi do sljedeih pitanja: je
li protuindukcija razumnija od indukcije? Postoje li okolnosti koje idu u prilog njezinoj upotrebi? Koji su argumenti
za nju? Koji su argumenti protiv nje? Je li moda indukcija
uvijek poeljnija od protuindukcije? I tako dalje.
Na ova pitanja odgovorit u u dvije etape. Prvo kanim
ispitati protupravilo koje nas potie da razvijamo hipoteze
oprene prihvaenim i uvelike potvrenim teorijama. Zatim

22

PAUL FEYERABEND

ispitati protupravilo koje nas potie da razvijamo hipoteze protivne dobro utemeljenim injenicama. Rezultati se
mogu rezimirati na sljedei nain.
U prvom se sluaju pokazuje da se dokaz koji bi mogao opovrgnuti teoriju moe esto otkriti samo uz pomo
inkompatibilne alternative: savjet (koji datira jo od Newtona i koji je jo uvijek vrlo popularan) da se alternative
upotrebljavaju samo onda kad su opovrgavanja ve diskreditirala ortodoksnu teoriju izvre redoslijed. Takoer, neka
od najvanijih formalnih svojstava teorije otkrivaj u se suprotnou, a ne analizom. Znanstvenik koji eli maksimalizirati empirijski sadraj svojih gledita i razumjeti ih to je
mogue jasnije mora zato uvesti druga gledita; to jest, on
mora prihvatiti pluralistiku metodologiju. On mora usporeivati ideje s drugim idejama prije nego s "iskustvom", te
prije pokuati poboljati nego odbaciti gledita koja nisu
prola u natjecanju. Postupajui na ovaj nain, znanstvenik
e zadrati teorije o ovjeku i kozmosu koje se nalaze u Prvoj
knjizi Mojsijevoj ili u Pimanderu, razraditi ih i upotrijebiti
da ocijeni uspjeh darvinizma i drugim "modernih" gledita.'
Pritom moe otkriti da teorija evolucij'e nije tako dobra kao
to se openito pretpostavlja i da je se mora dopuniti ili
posve zamijeniti poboljanom verzijom Postanka. I poznavanje tako zaeto nije niz samodosljednjih teorija koji konvergira jednom idealnom gleditu; ono nije postupno pribliavanje istini. Ono je prije sve vei ocean uzajamno inkom
patibilnih (moda ak nesumjerljivih) alternativa, svake pojedinane teorije, svake bajke, svakog mita koji je dio skupa, prisiljavajui druge na veu artikulaciju, a svi zajedno
pridonosei, putem ovog procesa natjecanja, razvoju nae
svijesti. Nikada nita nije utvreno, nijedno gledite ne moe biti izostavljeno iz sveobuhvatnog opisa. Plutarh ili Diogen, a ne Dirac ili von Neumann, ine modele znania ove
vrste u kojem povijest jedne znanosti postaje neodjeljiv dio
same znanosti-ona je bitna za njezin daljni razvoj kao i za
davanje sadraja teorijama koje u odreenom asu sadri.
Strunjaci i laici, profesionalci i amateri, istinoljupci i laci-svi su pozvani da sudjeluju u natjecanju i dadu svoj
1 O ulozi Pimandera u kopernikanskoj revoluciji, v. biljeku br.
12 u osmom poglavlju.

PROTIV METODE

23

doprinos obogaenju nae kulture. Meutim, zadaa znanstvenika ne sastoje se vie u tomu da "traga za istinom" ili da
"slavi boga" ili "sistematizira opservacije" ili "pobolja predvianja". Ovo su samo popratne pojave djelatnosti na koju
je sada njegova panja uglavnom usmjerena i koja "ima ui
niti slabiji sluaj jaim", kako su govorili sofisti, i time
odrati kretanje cjeline.
Drugo "protupravilo" koje daje prednost hipotezama oprenim opservacijama, injenicama i eksperimentalnim rezultatima ne treba posebno braniti, budui da nema ni jedne
zanimljive teorije koja se slae sa svim znanim injenicama
u svojoj domeni. Pitanje, dakle, 'l1ije treba l1i protluinduktivne teorije pripustiti u znanost, nego prije treba li postojea nesuglasja teorije i injenice poveati ili smanjiti ili
uiniti neto drugo s njima.
Da se odgovori na ovo pitanje dovoljno je sjetiti se da
opservacijs~i izvjetajii, eksperimentalni rezUiltati, "injeni
ni" iskazi sadre teorijske pretpostavke ili ih utvruju nainom na koji se koriste. (O ovom, v. raspravu o prirodnim
tumaenjima u estom poglavlju i dalje.) Otuda naa navika
da kaemo "Stol je sme" kad ga promatramo u normalnim
okolnostima i naa osjetila funkcioniraju kako treba, ali "Cini se da je stol sme", kad je svjetlo slabo ili kad nismo
sigurni u nau sposobnost opservacije, izraava vjerovanje
da postoje poznate okolnosti kad su naa osjetila kadra vidjeti svijet "kakav doista jest" i druge, jednako poznate, kad
su obmanuta. Ona izraava vjerovanje da je stanovit broj
naih osjetnih 'rmpresija istinit, dok 'drugi nije. Mi takoer
uzimamo kao gotovu injenicu da materijalni posrednik izmeu objekta i nas ne vri nikakav iskrivljujui utjecaj i da
fiziki entitet koji uspostavlja kontakt-svjetlo-prenosi zbiljsku sliku. Sve su ovo apstraktne i uvelike dvojbene pretpostavke koje oblikuju na nazor na svijet, a da nisu dostupne
izravnoj kritici. Mi ih obino nismo ni svjesni i prepoznajemo njihove posljedice tek kad se susretnemo s potpuno drukijom kozmologijom: predrasude se otkrivaju suprotnou,
ne analizom. Materijal koji znanstvenik ima na raspolaganju,
ukljuujui njegove najuzvienije teorije i najrafiniranije tehnike, strukturiran je na upravo isti nain. On opet sadri
principe koji su nepoznati i koje bi, da jesu poznati, bilo

24

PAUL FEYERABEND

krajnje teko provjeriti. (Kao posljedicu imamo da se teorija moe sukobiti s dokazom ne zato to je netona, nego zato to je dokaz neist.)
Sada-kako uope moemo ispitivati neto to neprestano upotrebljavamo? Kako moemo analizirati termine kojima obino izraavamo nae najjednostavnije i najizravnije
opservacije i otkriti njihove presupozicije? Kako moemo
otkriti svijet koji pretpostavljamo kad postupamo na nain
na koji to inimo?
Odgovor je jasan: ne moemo ga otkriti iznutra. Potrebno nam je vanjsko mjerilo kritike, skup alternativnih pretpostavki ili, budui da e ove pretpostavke biti prilino openite, konstituirajui, tako rei, jedan cijeli alternativni svijet, potreban nam je svijet mate da otkrijemo znaajke zbiljskog 1svijeta koji mislimo da nastavamo (i koji zapravo moe biti samo jo jedan svijet mate). Prvi korak u naoj kritici poznatih pojmova i postupaka, prvi korak u naoj kritici "injenica", mora se, dakle, sastojati od pokuaja da se
razbije krug. Moramo izmisliti novi pojmovni sistem koji
iskljuuje najpomnije utemeljene opservacijske rezultate ili
se kosi s njima, osujeuje najplauizibilnije teorijske principe i uvodi opaanja koja ne mogu oblikovati dio postojeeg
opaajnog svijeta.2 Ovaj korak takoer je protuinduktivan.
Protuindukcija je, dakle, uvijek umna i uvijek ima izgleda
da uspije.
U sljedeih sedam poglavlja ovaj zakljuak bit e potanko razraen i razjanjen pomou povijesnih primjera. Netko
bi na temelju ovog mogao stei dojam da preporuujem novu metodologiju koja indukcija zamjenjuje protuindukcijom
i umjesto uobiajenog para teorija/opservacija upotrebljava
mnotvo teorija, metafizikih gledita ili bajki.3 Ovakav dojam bio bi nedvojbeno pogrean. Ja ne kanim jedan skup
opih pravila zamijeniti drugim: moja nakana je uvjeriti i
tatelja da sve metodologije, ak i one najjasnije, imaju svo' Za "iskljuuje" i "kosi" misli se da su openitiji od "pr_otus~o
vi". Kazat u da se s.kup ideja ili djelovanja "kosi" s pojmovmm. slstemom ako je oprean sistemu ili ga ini apsurdnim; o potankostima,
v. sedamnaesta poglavlje.
' Ovako je profesor Ernan McMullin tumaio ne~e moje ranij~
rasprave; v. "A Taxonomy of the Relations between H1story and Philosophy of Science", Minnesota Studies, 5, Minneapolis, 1971.

PROTIV METODE

25

je granice. Najbolji nacm da se ovo pokae jest da se te

granice dokau, ak i iracionalnost nekih pravila koja se
vjerojatno smatraju za temeljima. U sluaju indukcije (ukljuujui indukcija putem falsifikacije) to znai dokazati moe li argument valjano poduprijeti protuindukivni postupak.
Citatelj mora imati na umu da dokazivanja i retorika koje
upotrebljavam ne izraavaju moja "duboka uvjerenja". Oni
samo pokazuju kako je lako vladati ljudima na racionalan
nain. Anarhist je poput agenta koji slua Um da bi potkopao autoritet Uma (Istine, Potenja, Pravde i tako dalje.) 4

"Dada", veli Hans Richter u djelu Dada: Art and Anti-Art, "n~
samo da nije imala prograra, bila je protiv svih programa." To ne iskljuuje vjetu obranu programa da pokae himerian karakter svake
obrane, ma kako "racionalne"; v. takoer esnaesto poglavlje, biljeke
br. 21, 22 i 23. (Na isti nain, glumac ili pisac drama moe stvoriti sve
vanjske manifestacije "duboke ljubavi" da bi razobliio samu ideju
"duboke ljubavi"; primjerice, Pirandello.) Ove e opaske, nadam s~.
ublaiti bojazan gospoice Koertge da kanim lansirati jo jedan pokret, a da e parole "proliferacija" ili "sve je mogue" zamijeniti parole falsifikacionizma ili induktivizma ili istraivakog programizma.

-~----~------------

T
PROTIV METODE

3
Uvjet konzistencije koji zahtijeva da se nove hipoteze
slau s prihvaenim teorijama lll'lli11W1 je jer brani stariju teoriju, a ne bolju teoriju. Hipole::.e koje protuslovc
dobro potvre11im teorijwna pruaju nam dokaz do kojeg se ne moe doi na nijedan drugi nain. Proliferacija
teorija plodotvoma je za znanost, dok uniformnost umanJUJe njezinu kritiku mo. Uniformnost takoer ugroava slobodan razvoj jedinke.
U ovom pogledu kanim pruiti detaljnije argumente za
"protupravilo" koje nas potie da uvedemo hipoteze inkonzistentne dobro utemeljenim teorijama. Argumenti e biti neizravni. Poet e s kritikom zahtjeva da nove hipoteze moraju biti konzistentne takvim teorijama. Ovaj zahtjev zvat
emo uvjet konzistencije. 1
Prima facie, pitanje uvjeta konzistencije moe ~e objasniti u nekoliko rijei. Dobro je poznato (i Duhcm Je to potanko demonstrirao) da je Newtonova teorija protivna Galilijevu zakonu slobodnog pada i Keplerovim zakonima, da je
statistika termodinamika protivna drugom zakonu fenomenofoke teorije, da je valna optika protivna geometrijstkoj op1 Uvjet
kcmzi"tencije potjee bar~m od vremena Aristotela; u
Newtonovoj filozofiji igra vanu ulogu (premda ga je sam Newton
stalno naruavao). U dvadesetom stoljeu, veina filozofa znanosti
prihvaa ga kao gotovu injenicu.

27

tici i tako dalje. 2 Imajmo na umu da se ono to se ovdje tvrdi

odnosi na logiku inkonzistenciju; moe lako biti da su razlike predvianja premalene da bi se otkrile eksperimentom.
Imajmo takoer na umu da se ono to se ovdje tvrdi ne odnosi na inkonzi,stenciju, recimo Newtonove teoriJe i Galiljeva zakona, nego prije inkonzistenciju nekih posljedica Newtonove teorije u domeni valjanosti Galilejeva zakona, kao
i Galilejeva zakona. U potonjem sluaju, situacija je posebno
jasna. Galijejev zakon tvrdi da je akceleracija slobodnog pada konstantna, dok primjena Newtonovc teorije na povrm1
Zemlje pokazuje akceleraciju koja nije konstantn<~ nego se
smanjuje (premda nezamjetljiva) s udaljenou od sredita
Zemlje.
Kazano apstraktnijim jezikom: uzmimo teoriju T' koja
uspjeno opisuje situaciju u domeni D'. T' sc slae s kona
nim brojem opservacija (neka to bude klasa F), kao i s ovim
opservacijama unutar margine M pogreke. Svaku alternativu
koja protuslovi T' i~:van F i unutar M podravaju upravo iste
opservacije i ona je zbog toga prihvatljiva ako je T' bila
prihvatljiva. (Pretpostavit u da su F jedine izvrene opservacije.) Uvjet konzistencije je daleko netolerantniji. On iskljuuje teoriju ili hipotezu ne zato to se ne slae s injem
cama, nego zato to se ne slae s drugom teorijom, tovie,
s teorijom s kojom dijeli primjene potvrde. On otuda ini do
sada neispitani dio te teorije mjerom valjanosti. Jedina razlika izmeu takve mjere i skoranje teorije je starost i poznavanje. Da je mlaa teorija dola prva, uvjet konzistencije
djelovao bi u njezinu korist. "Prva primje~ena teorija ima
' Pierre Duh em, La Th eri e Physique: Son Ob jet, Sa Structure, Pariz, 1914, poglavlje IX i X. U knjizi Objective Knowledge (Oxford, 1972,
str. 204. i dalje), Karl Pop per me ci tira u prilog svojoj tvrdnji d:1
je od njega potekla ideja "da teorije mogu ispraviti Opservacijski ili
>>fenomenoloki zakon koji treba da objasne". Popper pravi dvije
pogreke. Prva je to uzima moja unuivanja na nj kao povijesni dokaz u pogledu vlastita prioriteta, dok su ona samo prijateljske geste.
Druga je to citiranu ideju nalazimo kod Duhema. Einsteina i posebice Boltzmanna koji je anticipirao svaku filozofsku opscrvaciju "Cilja znanosti", Ratio, I, str. 24. i dalje i njezinih prethodnika. O Boltz~
mannu, v. moj lanak u Enciklopediji filozofije, ured. Paul Edwards.
O Duhemu, v. Objective Knowledge, str. 200.

T
28

PAUL FEYERABEND

prioritet nad jednako primjerenim novopridoli teorijama." 3

U tom pogledu, uinak uvjeta konzistencije prilino je slian
uinku tradicionalnijih metoda transcendetalne dedukcije,
analize esencija, fenomenoloke analize, jezine analize. On
pridonosi sauvanju starog i uobiajenog ne zato to ono sadri neku inherentnu prednost-primjerice, ne zato to je
bolje utemeljeno u opservaciji od novopredloene alternative ili zato to je elegantnije-nego zato to je staro i uobiajeno. Ovo nije primjer gdje se prilikom pomnijeg ispitivanja pojavljuje prilino iznenaujua slinost izmeu modernog empirizma i nekih kola filozofije koje ovaj napada.
Sada, premda ova kratka razmatranja vode zanimljivoj
taktikoj kritici uvjeta dosljednosti i stanovitim prvim tragovima potpore protuindukciji, ona, ini mi se, jo uvijek ne
idu u sr stvari. Ona pokazuju da se alternativa prihvae
nom gleditu koje dijeli svoje potkrepljujue primjere ne
moe elitninirati injeninim zakljuivanjem. Ona ne pokazuju da je takva alternativa prihvatljiva, jo manje da je
treba upotrijebiti. Zagovaratelj uvjeta konzistencije mogao
bi istaknuti da je dovoljno loe to prihvaeno gledite ne
posjeduje potpunu empirijsku potporu. Dodavanje novih teorija jednako nedostatnih osobina nee poboljati situaciju,
niti ima posebnog smisla pokuati zamijeniti prihvaene teorije nekim njihovim moguim alternativama. Takva zamjena
nee biti laka. Vjerojatno e se morati nauiti nov formalizam i poznati problemi procijeniti na nov nain. Morat e se
preraditi udbenici, prilagoditi sveuilini nastavni planovi,
ponovo protumaiti eksperimentalni rezultati. I kakav e biti rezultat svog tog napora? Jo jedna teorija koja, s empirijskog stajalita, nema nikakvu prednost nad teorijom koju
zamjenjuje. Jedino zbiljsko poboljanje, nastavit e zagovaratelj uvjeta konzistencije, pmizilazi iz dodavanja novih i
njenica. Takve nove injenice ili e podravati postojee teorije ili e nas prisiliti da ih modificiramo ustvrujui tono
gdje padaju. U oba sluaja, one e ubrzati zbiljski napredak,
a ne puku proizvoljnu promjenu. Ispravan postupak mora
se, dakle, sastojati u konfromtaciji prihvaenog gledita sa
' C. Truesdell, "A Program Toward Rediscoverin~ the Rational
Mechanics of the Age of Reason", Archives for the Htstory of Exact
Sciences, sv. l, str. 14.

PROTIV METODE

29

to je mogue veim brojem relevantnih injenica. Iskljui

vanje alternativa je onda jednostavno mjera za svrsishodnost:
njihovo iznalaenje ne samo da ne pomae nego ak koi
napredak, vezujui vrijeme i ljudsku snagu koji bi se mogli
posvetiti boljim stvarima. Uvjet konzistenciji iskljuuje takvu
neplodnu raspravu ni prisiljava znanstvenika da se usredotoi na injenice koje su, na kraju krajeva, jedini prihvatljivi prosuditelji teorije. Ovako e aktivni znanstvenik braniti svoje usredotoavanje na jednu teoriju iskljuujui empirijski mogue alternative. 4
Vrijedi ponoviti umnu bit ovog argumenta. Teorije ne
treba mijenjati ako za to ne postoje potrebni razlozi. Jedini
potrebni razlog za promjenu teorije je neslaganje s injeni
cama. Rasprava o inkompatibilnim injenicama vodit e dakle napretku, dok rasprava o inkompatibilnim hipotezama nee. Iz tog razloga, ispravan postupak je u poveanju broja
relevantnih injenica. Neispravan postupak je poveavati broj
injenino primjerenih, ali inkompatibilnih alternativa. Netko
bi mogao dodati da ne treba iskljuivati formalna poboljanja kao to su poveana elegantnost, jednostavnost, openi
tost i koherentnost. AH, kad se obave ova poboljanja, skup
injenica u svrhu provjeravanja je, ini se, jedina stvar koja ostaje znanstveniku.
I jest-pod uvjetom da injenice postoje i da su dostupne neovisno o tomu da li netko uzima ili ne uzima u obzir
alternative teoriji koju treba provjeriti. Ovu pretpostavku,
koja je od presudne vanosDi za valjanost gore 'spomenutog argumenta, nazvat u pretpostavka relativne autonomije inje Podrobniji dokaz za postojanje ovog stava i njegov utjecaj na
razvoj znanosti moe se nai u knjizi Thomasa Kuhna The Structure
of Scientific Revolutions, Chicago, 1962. Stav je krajnje uobiajen u
kvantnoj teoriji. "Uivajmo u uspjenim teorijama koje imamo i ne
gubimo vrijeme u kontempliranju to bi se dogodilo da se koriste
druge teorije" - ovo je, ini se, vodea filozofija gotovo svih suvremenih fiziara (usp. primjerice Physics and Philosophy W. Reisen
berga, New York, 1958, str. 56. i 144) i "znanstvenih" filozofa (primjerice N. R. Hansona u "Five Cautions for the Copenhagen Critics",
Philosophy of Science, br. 26, 1959, str. 325. i dalje). On se moe otkriti jo u Newtonovim papirima i pismima (u Hookea, Pardiesa i
drugih) o teoriji boja i u njegovoj opoj metodologiji (v. moj prikaz
u "Classical Empiricism", The Methodological Heritage of Newton,
ured. Butts, Oxford, 1970).

30

PAUL FEYERABEND

nica ili princip autonomije. Ovim ~e pri~cipom n~ .tvr~~ da

su otkrie i opis injenica neovism o svzm teoretlziranJima.
Ali, njime se tvrdi da injenice koje pripada~u empi~ijskom
sadraju neke teorije jesu dostupn~ bez o.bz1ra . ~a h netko
uzima ili ne uzima u obzir alternative OVOJ teorzJl. Ne znam
je li ova vrlo vana pretpostavka ik~~~ bila eksplicitno. fo:mulirana kao poseban postulat empmJs~e r_ne~o.de. ~a 1pak,
ona se oito podrazumijeva u gotovo sv1m lSpltlv~nJl.IJ?-a k?ja se bave pitanjima potvrde i pr'?vjere . .Sv~ ova IS_I?Itlvanp
upotrebljavaju model u koje se Jedna. .1e4mq. teOriJa usp?reuje s klasom injenica (ili opser':aCIJSklh .~skaz~) .za. ko)e
se pretpostavlja da su na neki _nam ....dane .. Pri~Jem~ ~u
da je ovo preve jednostav~a . ~hka zbilJske situa~IJe. ~mJ.e
nice i teorije daleko su prismJe povezane nego sto princip
autonomije doputa. Ne samo da je opis svake pojedinane
injenice ovisan o nekoj teor1iji (koja se, d~k~~o, moe. uve~
like razlikovati od teorije koju treba provJeriti) nego Ima 1
injenica koje se ne mogu iznijeti ~a .v~djelo o~im uz ~omo
alternativa teoriji koju treba provJeriti, te koJe posta]~ nedostupne im se takve alternative isklju~. Ovo navodi ~~
zakljuak da metodoloka jedinstvo na k~Je ~oram~ ~puci
vati kad raspravljamo o pitanjima provJere 1 empiriJskog
sadraja konstituira cijeli skup djelomice prekl~p'!.juih, . ~i
njenicama primjerenih, ali uzajamno r:ep?n~v!!zvzh teonJa.
U ovom poglavlju naznait u samo naJopcemtiJe crte ovakvog modela provjere. Prije toga, meutim, ~tio bih ra~mot
riti primjer koji vrlo jasno pokazuje funkciJU alternativa u
otkriu kritikih injenica.

Sada se zna da je Braunova estica perpetuum mobil~

druge vrste i da njezino postojanje opovrga:va fenomeno~ok1
drugi zakon. Braunovo kretanje, dakle, pripada dome~I relevantnih injenica za zakon. Sada, da li bi se ta veza Izmeu Braunova kretanja i zakona mogla otkriti na izrava_"! n.ain, tj. da li bi se mogla otkriti ispitivanj~~ ops~r~aCIJSkih
posljedica fenomenoloke teorije koja se niJe koristila alternativnom teorijom toplote? Pitanje se l~ko dijeli na d~a.: (!)
da li bi se relevantnost Braunove estice mogla otkriti na
ovaj nain i (II) da li bi se moglo pokazati da doista opovrgava d:rugi zakon?

PROTIV METODE

31

Odgovor na prvo pitanje glasi da ne znamo. Nemogue

je rei to bi se dogodilo da kinetika teorija nije bila uvedena u raspravu. Ja, meutim, mislim da bi se, u tom sluaju,
na Braunovu esticu ugledalo kao na neto neobino, na
vrlo slian nain na koji se gledalo na neke zapanjujue uin
ke pokojnog profesora Ehrenhafta,5 i da joj ne bi pripalo
presudno mjesto koje 'Zauzima u suvremenoj 't eoriji. Odgovor na drugo pitanje je jednostavno-ne. Razmotrimo to bi
zahtijevalo otkrie inkonzistencije izmeu fenomena Braunovog kretanja i drugog zakona. Zahtijevalo bi (a) mjerenje
tonog kretanja estice da se ustvrdi promjena u njezinoj
kinetikoj energiji, plus energija potroena na nadvladavanje
otpora tekuine i (b) mjerenja temperature i prijenosa toplote "':!._okolnoj sredini kako bi se ustanovilo da je bilo kakav gubitak doista kompenziran poveanjem u energiji kreue estice i radom uinjenim nasuprot tekuini. Takva mjerenja su izvan eksperimentalnih mogunosti: 6 ni prijenos toplote, ni putanja estice ne mogu se mjeriti sa eljenom to
nou. Otuda je "izravno" opovrgavanje drugog zakona koji
bi uzeo u obzir samo fenomenoloku teoriju i "injenice"
Braunovog kretanja nemogue. Nemogue je zbog strukture
' Budui da sam promatrao ove pojave pod vrlo razliitim u vjetima, daleko sam neskloniji odbaciti ih kao puki Dreckeffekt nego dananja znanstvena zajednica . (Usp. moj prijevod Ehrenhaftovih bee
kih predavanja iz 1947, ko.ii se moe dobiti na pismeni zahtjev.) Mnoge kolege smatr ale su Ehrenhafta za arlatana . Ako .ie to i bio, kao
nastavnik bio je daleko bolji od veine njih i kod s tudenata s tvarao
daleko bolju predodbu o neizvjesnom kar akteru fizikalne spoznaje.
Jo uvijek se sjeam kako smo revno prouavali Maxwellovu teoriju
(iz Abraham-Beckerova udbenika, od Heavisidea, koje~ Ehrenhaft es
to spominje u svojim predavanjima, i iz Maxwellov1h izvornih predavanja) i teoriju relativite ta kako bi opovrgnuli njegovu tvrdnju da
je teorijska fizika jednostavno besmislena; kako smo bili zapanjeni
i razoarani kad smo otkrili da ne postoji izravan deduktivni lanac
od teor ije do eksperimenta i da su m noga objelodanj ena izvoenj a
bila dobrano arbitrarna. Takoer, spoznali smo da gotovo sve teorije
vuku svoju snagu od nekoliko paradigmatskih s luajeva i da ovi moraju biti iskrivljeni da bi se mogli nositi s os talima. Steta to se filozofi znanosti samo rijetko bave graninim sluajevima poput Ehrenhafta ili Velikovskog i to vie cijene priznanje monika u znanosti
(i u vlastitom njihovom podruju katastrofe) od poveanog uvida u
znanstveni pothvat.
' Detaljnije, v. R. Furth, Zs. Physik, sv. 81(1939), str. 143. i dalje.

32

PAUL FEYERABEND

svijeta u kojem ivimo i zbog zakona koji vrijede u ovom

svijetu. I kao to je dobro poznato, stvarno opovrgavanje izvedeno je na vrlo drukiji nain. Izvedena je preko kinetike
teorije i Einsteinove upotrebe te teorije u kalkuliranju statistikih svojstava Braunovog kretanja. U toku ovog postupka, fenomenoloka teorija (T') inkorporirana je u iri sklop
statistike fizike (T) na takav nain da je naruen uvjet konzistencije, i tek je tada izveden presudan elQsperitment (ispitivanja Svedberga i Perrina).7
Ovaj primjer je, ini mi se, tipian to se tie odnosa
izmeu prilino opih teorija ili gledita i "injenica". I relevantnost i opovrgavajui karakter presudnih injenica mogu se ustanoviti samo uz pomo drugih teorija koje se, premda injenino primjerene,8 ne slau s gleditem ikoje treba
7 O ovim
ispitivanjima (kojih filozofsku podlogu nalazimo u
Boltzmanna), v. Einstein, Investigations en the Theory of tlze Brownian
Motion, ured. R. Ftirth, New York, 1956; knjiga sadri sve relevantne Einsteinove spise i iscrpnu bibliografiju koju je sastavio R. Ftirth.
O eksperimentalnom radu J. Perrina, v. Die Atome, Leipzig, 1920, a vcze izmeu fenomenoloke teorije i kinetike teorije von Smoluchowske, "Experimentell nachweisbare, der tiblichen Thermodynamik widerskrechende Molekularphanomene", Physikalische Zs., XIII, 1912, str.
1069, kao i kratku biljeku K. R. Poppera, "Irreversibility, or, Entropy
since 1905", British Journal for the Philosophy of Science, VIII, 1957,
str. 151. koja rezimira bitne argumente. Unato Einsteinovim epohalnim otkriima i sjajnom prezentiranju njihovih posljedica koj~ je
dala von Smoluchowska (Oeuvres de Marie Smoluchowski, Krakov,
1927, sv. II, str. 226, 316, 462, 530. i dalje), sadanja situacija u termodinamici je krajnje nejasna, pogotovu s obzirom na stalnu prisutnost
nekih vrlo dvojbenih ideja redukcije. Da budem specifiniji, esto se
pokuava odrediti ravnotea entropije kompleksnog statistikog procesa upuivanjem na (opovrgnuti) fenomenoloki zakon po kojem su
fluktuacije uvedene na ad hoc nain. Glede ovog, v. moju biljeku
"On the Possibility of a Perpetuum Mobile of the Second Kind", Mind,
Matter and Method, Minneapolis, 1966, str. 409, kao i ogled "In Defence of Classical Physics", Studies in the History and Philosophy of Science, I, br. 2, 1970.
Usput, treba spomenuti da je 1903, kad je Einstein poeo svoj
rad na termodinamici, postojao empirijski dokaz koji je ukazivao na
to da Braunovo kretanje ne moe biti molekularni fenomen; v. F. M.
Exner Notiz zu Browns Molekularbewcgung", Ann. Phys., br. 2, 1900,
str. g,b': Exner je tvrdio da je kretanje u golemim koliinama ispod
vrijednosti koja se moe oekivati na principu ekviparticije.
' Uvjet injenine primjerenosti bit e uklonjen u petom poglavlju.

1
l

PROTIV METODE

33

provjeriti. I budui da je tako, moda e pronalaenje i artiku:lacija a:ltennativa morati prethoditi osiguravanju opovrgavajuih injenica. EmpiriZJam, barem u nekim od svojih
rafinirajuih verzija, zahtijeva da empirijski sadraj kojeg god
naeg znanja bude povean to je mogue vie. Otuda iznalaenje alternativa gleditu u sreditu rasprave ini bitan
dio empirijske metode. Obratno, injenica da uvjet konzisencije alternative pokazuje sada da se kosi ne samo sa znanstvenom praksom nego i samim empirizmom. Iskljuivanjem
vrijednih provjera on smanjuje empirijski sadraj doputenih teorija (a to e, kao to sam ve naznaio, obino biti
one teorije koje su prve dole); nadalje, on osobito smanjuje broj onih injenica koje bi mogle pokazati svoja ogranienja. Ovaj potonji uinak odlune primjene uvjeta konzistencije za nas je od posebnog interesa. Moe lako biti da
opovrgavanje kvantna-mehanikih neizvjesnosti pretpostavlja
upravo takvo ukljuivanje sadanje teorije u iri sklop koji
se vie ne slae s idejom komplementarnosti i koji zato podrazumijeva nove i odlune eksperimente. I moe se takoer
dogoditi da e, ako se pokae uspjenim, inzistiranje, od strane veine suvremenih fiziara, na uvjetu konzistencije zauvijek tititi neizvjesnosti od opovrgavanja. Na taj nain uvjet moe konano stvoriti situaciju u kojoj se odreeno gledite pretvara u dogmu, budui da je, u ime iskustva, potpuno odijeljeno od svake mogue kritike.
Vrijedi malo pomnije ispitati ovu oito "empirijsku"
obranu dogmatinog gledita. Pretpostavimo da su fiziari,
bilo svjesno, bilo nesvjesno, prihvatili ideju jedinstvenosti
komplementarnosti, da razrauju ortodoksno gledite i odbijaju uzeti u obzir alternative. U poetku takav postupak moe biti prilino nekodljiv. Na kraju krajeva, ovjek, ak i
utjecajna kola, moe uiniti samo toliko koliko moe i bolje
je kad se bavi teorijom koja ga zanima nego onom koja mu
je dosadna. Sada, pretpostavimo da je bavljenje odabranom
teorijom dovelo do uspjeha i da je teorija objasnila, na
zadovoljavajui nain, okolnosti, koje su prilino dugo bile
3 Pra.tiv metode

34

PAUL FBYBRABEND

neshvatljive. To daje empirijsku potporu _ideji .za -~oj~ se

prvo inilo da ima samo ovu prednost: da Je zammlJIVa 1 zagonetna. Pristajanje uz teoriju bit e sada pojaano i stav
prema alternativama postat e manje tolerantan. Sada, ako
je istina, k,ao to se dokazivalo u posljednjem ulomku, d~
mnoge injenice postaju dostupne samo uz pomo alternativa, onda e odbijanje da ih se uzme u obzir dovesti i do iskljuenja potencijalno opovrgavajuih injenica. Jo odree.
nije, iskljuit e injenice kojih bi otkrie pokazalo potpunu
i nepovratnu nedostatnost teorije.9 Ako se takve injenice ui:
ni nepristupanim, izgledat e da je teorija bez mane i da SVI
"dokazi upuuju, s neumoljivom odreeno~ ... , n~. to ...
da se svi procesi koji ukljuuju ... nepoznate mterakciJe rav"JO 0
,
naju prema fundamentalnom kvantnom ~a k o~u .
v~. e~
jo vie pojaati vjeru u jedinstvenost pnhv~~~~e t~_onJe I
ispraznost svakog opisa koji postupa na drukciJI nacm. Bu9 Kvantna teorija moe se prilagoditi mnog_im teko~ma. To je
otvorena teorija, u smislu da s7 privr_edne ~epnmJereno~t.t mogu objasniti na ad hoc nain dodavanjem pnkladmh operato~~ 1h elemenata
u Hamiltonovu operatoru, prije nego preradbom CIJele st0ktur~.
Opovrgav~nje temeljn~g..formal~zma m~rao bi, dakle, dokazati ~a n~
postoji mkakvo zamtslJtVD_ pr_tlago_enJe. Hannltm!?v.a. operat01 a _z_lz
operatora koji se upotreblJaVaJU, koJe b1 moglo ~ct.mtl da s~ teonja
prilagodi danoj injenici. Nedvojbeno, takav opel. Iskaz ~oze samo
osigurati alternativna teorija koja mora b!ti ~o.volJnO dctal_Jna da uzme u obzir presudne provjere. Ovo su objasmli D: Bo~m 1 J. Bub. _u
Reviews of Modern Physics, br. 38, 1966, ~tr. 456. 1 dalJe: Opserva<;IJe
koje opovrgavaju teoriju nisu uvijek otkrtvene u~ pom?c alternatiVe,
one se esto unaprijed znaju. Tako )e ods_t_upanJe .P7nhela ~erkura
bilo poznato davno prije izuma opce teonJe rela:1v1~ta ~kOJ~ opet
nije izumljena da rijei ovaj problem). Braunova. cestica. b1la _Je P,oznata davno prije nego to su bile dostupne detaljne verZIJe kmet_Ike
teorije. Meutim, njihovo tumaenje uz pon.J.O altern<;tttve zacijelo
nam omoguuje da ih vidhl!-9 u novo~ sv}_et~u: otknvamo d~. se
kose s ope prihvaenim gled1stem. Mem se cm1 da se sve "falsifikacije", ukljuujui ak i otrcan sluaj bijelog gayra.Jl;a eni ~rnog labuda) temelje na otkriima potonje vrste. O naJzammlJIVIJim rasprava~a o ideji "novine" koja se ja~lja ~ vez_i ,s ovim, v. odsjeak l. l.
u ogledu Elie Zaharova "Why D1d E~stem s Progr~mme supersede
Lorentz's?", British Journal for the Phtlosophy of Sctence, June 1973.
10 L. Rosenfeld, "Misunderstanding about ~he Foundati_<;ms of the
Quantum Theory", Observation and Interpretatwn, ured. Korner, London, 1957, str. 44.
o

PROTIV METODE

35

dui da su sada nepokolebljivo uvjereni da postoji samo jedna valjana mikrofizika, fiziari e pokuati objasniti protivne injenice iskljuivo pomou nje i nee imati nita protiv
ako se pokae da su takva objanjenja katkada poneto nespretna. Zakljuak onda postaje poznat javnosti. Popularne
znanstvene knjige (a tu ukljuujemo i mnoge knjige o filozofiji znanosti) ire osnovne postulate teorije; dolazi do primjene u udaljenim podrujima, novac se daje ortodoksnima,
a uskrauje buntovnicima. ini se, vie nego nikada, da teorija ima golemu empirijsku potporu. Mogunosti da se uzmu
u obzir alternative sada su doista vrlo male. Konani uspjeh
fundamentalne kvantne teorije, a i ideje komplementarnosti,
izgleda osiguran.
Unato ovom, jasno je, na temelju naih razmatranja,
da se na ovaj formalni uspjeh ne moe nikako gledati kao
na znak istine i korespondencije s prirodom. Upravo suprotno, poinjemo vjerovati da je odsutnost veih tekoa posljedica smanjenja empirijskog sadraja prouzrokovanog iskljuenjem alternativa, kao i injenica koje se mogu oktriti pomou njih. D.rug.Um rijeima poinjemo vjerovati da je
taj navodni uspjeh posljedica injenice da se teorija, kad je
otila dalje od svoje poetne toke, pretvorila u krutu ideologiju. Takva ideologija je "uspjena" ne za1to to se tako
dobro slae s injenicama, nego zato to ni jedna injenica
nije bila oznaena kao injenica koja moe konstituirati pro.
vjeru i zato to su neke takve injenice ak bile uklonjene.
Njezina "uspjenost" je posve umjetna. Odlueno je da se,
to bilo da bilo, prianja uz neke ideje i ishod je, posve pr:irodno, bio da su se te ideje odrale. Ako je sada ta inicijelna odluka zaboravljena ili je samo implicitno donesena, primjerice, ako postaje obiajni zakon u fizici, onda e se initi
da samo odranje konstituira nezavisnu potporu, ono e pojaati odluku ili je pretvoriti u eksplicitnu i na taj nain zatvoriti krug. Ovo pokazuje kako empirijski "dokaz" moe biti
stvoren postupkom koji kao svoje opravdanje navodi upravo
isti onaj dokaz koji je proizveo.

36

PAUL FEYERABEND

U ovom asu "empirijska" teorija kakva je ovdje opisana

(nemojmo zaboraviti da su osnovni principi sadanje kvantne
teorije, osobito ideja komplementarnosti, uznemirujue blizu
stvaranja takve teorije) postaje gotovo nerazlikovljiva od dru.
gorazrednog mita. Da bismo to shvatili, dovoljno je samo
da razmotrimo mit kao to je mit o arobnjatvu i demon.
skoj opsjednutosti koji su razvili rimokatoliki teolozi i ko
ji je u petnaestom, esnaestom i sedamnaestom stoljeu do.
minirao milju na evropskom kontinentu. Taj mit ini komp
leksni objasnidbeni sistem koji sadri brojne pomone hipo
teze zasnovane da pokriju specijalne sluajeve, tako da on
lako postie visoki stupanj potw de na temelju opservacije.
Dugo je pouavan, njegov sadraj potkrijepljen je strahom,
predrasudom i neznanjem, podravan ljubomirnim i surov1m
sveenstvom. Njegove ideje prodiru u najobiniji idiom, in
ficirajiU sve na6ine miljenja i mnoge odlu:ke koj.e imaju
golemu vanost u ljudskom ivotu. On pribavlja modele za
objanjenje svakog zamiljivog dogaaja-zamiljivog , to e
rei, za one koji su ga prihvatili.U Budui da stvari tako sto
je, njegovi kljuni termini bit e fiksirani na nedvosmislen
nain i ideja (koja je upravo mogla dovesti do takvog pos
tupka) da su oni kopije nepromjenljivih entiteta i da je prom.
jena znaenja, ako bi do nje dolo, posljedica ljudske pog
reke-ta ideja bit e sada vrlo uvjerljiva. Takva uvjerlji
vost pojaava sve manevre koji se koriste za sauvanje mita
(ukljuivi iskljuenje protivnilm). PojmoV'ni a~parat teorije i
emocije vezane njegovom primjenom, koji je prodro u sva
sredstva komunikacije, sva djdovanja i doista u cijeli ivot
zajednice, jami sada uspjeh metoda kao to su transcendentalna dedukcija, analiza upotrebe, fenomenoloka analiza-ko.
je su sredstva za daljnje uvrenje mita (to usput, pokazu.
je da sve te metode, koje su bile zatitni znak razliitih fi.
lozofskih kola, kako starih tako i novih, imaju jednu zajed
11 Detaljniji opisi u Ch. H. Lea, Materials for a History of Witchcraft, New York, 1957, kao i u H. Trevor-Roper, The European Witch
Craze, New Yor k, 1969, koja sadri obilnu, kako drevnu tako i modernu literaturu.

PROTIV METODE

37

niku

stvar: one tee sauvanju statusa quo intelektualnog

ivota). Opservacijski rezultati, takoer, govorit e u prilog
teoriji, budui da su formulirani njezinim terminima. Cinit
e se da se konano dolo do istine. Istodobno, oito je da
je izgubljen svaki kontakt sa svijetom i da postignuta stabilnost, prividnost apsolutne istine, nije nita drugo nego posljedica apsolutnog konformizmaY Jer, kako uope moemo
provjeriti ili usavriti istinu teorije ako je ona oblikovana
tako da se svaki zamiljivi dogaaj moe opisati i objasniti
pomou njezinih principa? Jedini nain da se ispitaju takvi
sveobuhvatni principi bio bi da ih se usporedi s drukijom
skupom jednako sveobuhvatnih principa-no ovaj postupak
iskljuen je od samog poetka. Mit, dakle, nema nikakvu
objektivnu vanost; on i dalje postoji iskljuivo kao posljedica napora zajednice vjernika ili njihovih predvodnika, bili oni sveenici ili nobelovci. Ovo je, mislim, najodluniji argument protiv svake metode koja potie uniformnosti, bilo
da je empirijska, bilo da nije. Svaka takva metoda jest, u
krajnjem smislu, metoda obmane. Ona namee neprosvijeen konformizam, a govori o istini; ona vodi izopaenju intelektualnih sposobno!Sti i moi imaginacije, a govori u dubokoumnom uvidu; ona unitava najdragoceniji dar mladihnjihovu golemu mo imaginacije, a govori o obrazovanju.
Da rezimir amo: uniformnost mnijenja moe biti pogodba za crkvu, za prestraene ili lakome rtve nekog (drevnog
ili modernog) mita ili za tupave i voljne sljedbenike nekog
silnika. Raznolikost mnijenja nuna je za objektivnu spozna" Da uzmem? sa~o Jedan primjer; analiza upotrebe pretpostavpravilnosti u pogledu te upotrebe. Sto se ljudi vie razilaze u SVOJim fundamenta lnim ide jama, to e tee biti otkriti takve
pravilnosti. Tako, analiza upotrebe djelovat e najbolje u zatvorenom
d_rutvu koje vezuje moan mit, kao to je bilo drutvo oksfordskih
filozofa pred dvadesetak godina. - Vjerovanja izofreniara vrlo es
to su kruta, sveproimajua i nepovezana sa zbiljom, kao to su i
najbolje. dogmatine filozofije. Pa ipak, njima su takva vjerovanja
neto pnrodno, dok ,,kritiki" filozof moe katkada provesti cijeli ivot u pokuajima da pronae argumente koji stvaraju slino duevno
raspoloenje.
.

~Ja odreen.t:

38

PAUL FEYERABEND

ju. I metoda koja potie raznolikost takoer je jedina metoda koja je kompatibilna s humanitarnim gleditem. (U onoj
mjeri u kojoj uvjet konzistencije ograniava raznolikost on
sadri i teoloki element koji se, oituje u oboavanju "i
njenica" svojstvenom gotovo cijelom empirizmu.) 13

4
Nema ni jedne ideje, ma kako drevne i apsurdne, koja
nije kadra poboljati nae znanje. Cijela povijest milJenja zaokupljena je znanou i koristi se za poboljanje
svake pojedine teorije. Ne odbacuje se ni politiko upletanje. Ono moe biti potrebno da se nadvlada ovinizam znanosti koji se opire alternativama u korist statusa quo.

~ 3 Z~nimljivo je qa su. otrcanosti ko.it; su usmjerile protes_tante na

Bibhju cesto gotovo Istovjetne otrcanostJma koje usmjeravaJU empiriare i ne konzervativne protestante na njihov fundament, tj. iskustvo. Tako u svojem djelu Novum Organum Bacon zahtijeva da svi
unaprijed stvoreni pojmovi (aforizam 36), mnijenja (aforizam 42. i
dalje), ak i rijei (aforizam 59, 121) "budu istjerani i naputeni s
vrstom i uzvienom odlunou, i razum mora biti potpw1o osloboen i oien od njih, tako da pristup kraljevstvu ovjejem, koje se
temelji na znanostima, moe nalikovati kraljevstvu nebeskom, u koje
nikom, osim djeci, nije dan pristup" (aforizam 68). U oba sluaja,
,,rasprava" (koja je razmatranje alternativa) podlijee kritici; u oba
sluaja od nas se trai da je se okanemo i u oba sluaja nama je
obeano "neposredno opaanje" Boga, u prvom sluaju, tj. Prirode,
u drugom. O teorijskoj pozadini ove slinosti, vidi moj ogled "Classical Empiricism", The Metheodological Heritage of Newton, ured. R.
E. Butts, Oxford i Toronto, 1970. Glede jakih veza izmeu puritanizma i moderne znanosti, v. R. T. Jones, Ancients and Moderns, California, 1965, poglavlja 5-7. Temeljito ispitivanje brojnih inilaca koji
su utjecali na uspon modernog empirizma nalazi se u knjizi R. K.
Mertona, Science, Technology and Society in Seventeenth Centurv
England, New York, Howard Fertig, 1970 (verzija lanka iz 1938).

Ovim zavrava rasprava o prvom dijelu protuindukcije

koji se bavi iznalaenjem i raZJradbom hipoteza oprenih gleditu koje je uvelike potvreno i opeprihvaeno. Istaknuto
je da ispitivanje takvog gledita esto treba inkompatibilna
alternativnu teoriju zato to (njutnovski) savjet da se alter.
native odloe do izbijanja prve tekoe znai ii naopako.
Znanstvenik koji se zanima za maksimalni empirijski sadraj i koji eli razumjeti to vie aspekata svoje teorije prihvatit e prema tomu pluralistika metodologiju, usporeiva
ti teorije s drugim teorijama prije nego s "iskustvom", "podacima" ili "injenicama", te pokuati poboljati prije nego
odbaciti gledita za koja se ini da zaostaju u natjecanju.1
Jer alternative, koje znanstvenik treba da bi odrao natje1 Vano je zato da se alternative stave nasuprot jedna drugoj,
a ne da ih nekakav oblik "demitologizacije" izolira ili osiromauje.
Za razliku od Tillicha, Bultmanna i njihovih sljedbenika, mi trebamo
promatrati nazore na Bibliju, Gilgame, Ilijadu, Eddu kao potpuno
izgraene alternativne kozmologije koje se mo~u upotrijebiti da modificiraju, pa i zamijene "znanstvene" kozmologije danog razdoblja.

40

PAUL FEYERABEND

canje, mogu biti uzete i iz prolosti. Zapravo, one mogu biti

uzete gdje god ih se moe nai-iz drevnih mitova i modernih predrasuda, iz uenih radova strunjaka i fantazija u
daka. Cijela povijest discipline koristi se da se pobolja njezin najnoviji i "najuznapredovaniji" stadij. Odvajanje povijesti znanosti, njezine filozofije i same znanosti rasplinjuje
se u nita, kao i odvajanje znanosti i ne-znanostU
Ova tvrdnja, koja je prirodna posljedica gore iznesenih
argumenata, esto se napada-ne pi'otuargumentima na koje
bi se lako odgovorilo, nego retorikim pitanjima. "Ako je mogua svaka metafizika", pie dr Hesse u osvrtu na jedan moj
raniji ogled, "tada se postavlja pitanje zato se ne vratimo
' Prikaz i zaista humanitarna obrana ovog miljenja moe se nau djelu O slobodi J. S . Milla. Papperova filozofija, koju bi nam neki ljudi eljeli nametnuti kao jedini, postojei humanitarni racionalizam danas, samo je blijedi odsjev Milla. Ona je daleko vie specijalizirana, formalistika, elitistika i sasvim liena zanimanja za ind.ivi:
dualnu sreu koje je tako karakteristino za Milla. Moe mo r azumjeti
njezine svojstvenosti kad uzmemo u obzir (a) pozadinu logikog pozitivizma, koji igra vanu ulogu u Logici znans tvena o t k ria, (b) nepopustljiv puritanizam njezina autora (i veine njegovih pristaa), t~
kada se sjetimo utjecaja Harriet Taylor na Millov ivot i njegovu h:
lozofiju. U Popperovu ivotu nema nikakve Harriet T~ylor. Navedem
argumenti zacijelo su morali pokazati da na proliferaciJU gledamo ne
samo kao na "vanjski katalizator" napretka, kako to \-akatos sugerira u svojim ogledima ("History of Science and Its RatJonal Re~ns
tructions", Boston Studies, sv. VIII, str. 98; "Popper on pema~catiO~
and Induction", MS, 1970, str. 21), nego kao na njegov bitan dw. Jo"
u "Explanation, Reduction, and Empir icism" (Minnesota Studies, sv.
III, Minne apolis, 1962), a osobito u tekstu "How . to be a Good Empiricist" (Delaware Studies, sv. II, 1963), raspravljao s~m o tomu. da
alternative poveavaju empirijski sad.r_aj . ~ledi.~~a k<?J.'l. se. ~luaJno
nalaze u sreditu panje i zato su "nuzm diJelovi falsifiCiraJuceg procesa (Lakatos u History, biljeka br. 27, opisujui vlastiti pol?aj). U
tekstu "Reply to Criticism" (Boston Studies, sv. J~. ~965), _ISt~knuo
sam da ,;princip proliferacije ~.e samo. da. p_;ep?ruCUJt; ..Iznalaz~!lJe n?"
vih alternativa nego i da spriJeava I~~lJuc~nJe starz}th . t~OriJ~ koJe
su opovrgnute. Razlog je to takve teOriJe pndonose sadrzaJu nJihOvih
pobjednikih suparnika" (str . .224) . .Ovo se slae s .Lakat.osov?.m ops~.r
vacijom iz 1971. da "alternative m su samo .kat~h~,ator~, koJI ~<l;S~IJ e
mogu biti uklonjeni u raciona~nOII_l rek.onstr:Uiran~u. JHtstory_,. bdjeska
br. 27), osim to Lakatos mem pripiSUJe psihologisticko gledis!e, a s~
bi moja zbiljska gle~it.a. Im~~ui. u _vidu .~rgument ':l .tekstu, Jasno J~
da je sve vee odvaJanJe poVIJesti, fi~ozofiJe znanos.h ~ s~~e znanosti
tetno i da ;treba biti zauS'tavljeno u mteresu sve tn discrphne. U protivnom, imat emo na tone podrobnih, tonih, ali krajnje jalovih zaki

ljuaka.

PROTIV METODE

41

-natrag i ne koristimo objektivnu kritiku moderne znanosti

dostupnu u aristotelijanizmu ili ak u arobnjatvu ?"3 I dr
Hesse aludira da bi kritika ove vrste bila sasvim smijena. Naalost, njezi:na aluzija pretpostavlja dobrano neznanje
kod itatelja. Napredak je esto poluen " kritikom iz prolosti", upravo one v.r ste koju ona odbaouje. Nakon Aristotela i Ptolomeja, ideja da se Zemlja kree-to udno, drevno i "krajnje smijeno" pitagorejsko gledite4-baena je na
smetite povijesti, da bi je oivio Kopernik i pretvorio u
oruje za poraz njezinih porazitelja. Hermetiki tekstovi igrali su vanu ulogu u ovom preporodu, koji jo uvijek nije
dovoljno shvaen,5 a i sam Newton ih je pomno prouavao .~
Takvi razvoji ne iznenauju. Ni jedna ideja nikada nije ispitana u svoj svojoj razgranjenosti i ni jednom gleditu nikada nisu pruene sve prilike koje zasluuje. Teorije su naputene i nadomjetene pomodnijim opisima davno prije
nego to su imale priliku da pokazuju svoje vrijednosti. Nadalje, drevne doktrine i "primitiVIlli" rmotivi izgledaju udni
i besmisleni samo zato to njihov znanstveni sadraj nije
poznat Hi s u ga filoJoZTi ili antropolozi iskrivili jer im je strano najjednostavnije fizikalno, medicinsko ili astromonsko znanje.7 arobnjatvo, koje je piece de resistance dr Hesse, ini
3 Mary Hesse, Ratio, br. 9, 1967, str. 93; u sp. B. F. Skinner, Beyond Freedom and Dignity, New York, 1971 , str . 5: "Ni jedan moderni
fiziar n e bi se okrenuo Aristotelu za pomo." Moda je to tono, ali
jedva da .ie neka prednost.
' Ptolomej , Syntax is, citirano po prijevodu Manitiusa , Des Clau
dius Ptolemaeus Handbuch der Astronomie, sv. I, Leipzig, 1963, str.

18.

' O pozitivnom vrednovanju uloge hermeti kih tekstova u renesansi v. F. Yates, Giordano B runo and th e H ermetic Tradition (London, 1963), kao i literaturu navedenu u tom djelu. O kritici njezina
gledita v. lanke Mary H esse i Edwarda Rosen a u petom svesku Minnesota Studies for the Philosophy of Science, ured . Roger Stuewer ,
Minn esota, 1970; takoer, biljeku br. 12 u osmom poglavlju.
Usp. J . M. Keynes, "Newton the Man", E ssays and S k etches in
Biography, New York, 1956 i, dale ko opirnije, McGuire & Ra ttan si,
"Newton and the Pipes of Pan", Notes and R ecords of the Royal
Society, sv. 21 , br. 2, 1966, str. 108. i dalje.
' O znan s tvenom sadraju nekih mitova vidi C. de Santillana,
The Origin of S cientific Thought, New York, 1961, osobito predgovor .
Moemo tada vidjeti, veli de San tillana, kako tako mn ogo mitova, prividno fantastinih i arbitrarnih, od kojih je grka pria o Argonautima krasan proizvod, moe osigurati terminologij u za slikovne molitve,

PAUL FEYERABEND

42
tipian primjer. Nitko ga ne zna, svatko ga koristi kao paradigmu zaostalosti zbrke. _A ipak, ~robnjatv~ yosjeduje vrs:
tu, premda jo ne~ovolJn~ shva~_enu n3atenplnu ?.sn~v.u, 1

prouavanje njegovih mamfestac1p moze_ se up<;>tnJt;l;>.I~l da

obogati, moda ak i korigi:ra, nae znanJe o. hzwlo~l.Jl.

Jo zanimljiviji primjer ini oivljav<;mJe trad~cwnalne
medicine u NR Kini. Poinjemo s poznatim ra~voJem9 : go_lema zemlja s velikim tradicijama_ y<;>dvrgn~_ta Je zapadnoJ
dominaciji i iskoritavana na uobicaJen nacm. Novo pokoneku vrstu kodeksa koji poinje propadati. On .i_e imao zav c;ilj d?pustiti onima koji su znali da (a) odrede nedvosmisleno polozat dan~h
planeta u odnosu na Zemlju, nebo Uedan dru~og, d~Jb) predoce koJe
god postojee znanje o ustroju sviJeta u obhl~u pnca o . ~omu .'!kako
ie nastao svijet"; postoje dv~ raz~oga za.to ~vaJ kodeks ~IJe ram]e o;kriven. Jedan je vrsto uvJerenje pov_Jesmcara. 1.nanost1 d!!-.. znano.-.t
ne poinje prije Grka i da se znanstvem rezultati mogu post1c1 Z?.ans_t:
venom metodom kakva se danas prakticira (i kakvu s~ na&o~IJestlh
grki znanstvenici). Drugi razlog je astr<?noms~o, geolosko 1. mo _ne~
znanje veine asirologa, egiptolo~a, proucava.telJa Staro~ z_ayJeta 1td.
pri vi dni primitivizam mnogih mltoya s~mo . Je odraz. P!l~Itlvnog, .a~
tronomskog, biolokog i inog znanJa nJihov_I!1 saku~lJaca ~ prevodltc
!ja. Nakon Hawkinsovih, Marshackovih ~tknca, kao 1 ~.t:ug1h,_ m?ra~JO
dopustiti postojanje meunarodne paleol~tske as_tr:<;mo:UIJe. koJ.a I~ l?!lh
uzrokom kola, opservatorija, znanstvemh tradiCIJa 1 n~JZanlm Jl~lJI
teorija. Te teorije, izraene soci~lo~im, a ne matem.atsklm termmim,a,
ostavile su tracrove u sagama, mitoVLma, legenda~a 1 mogu s~ :rekonst;
ruirati na dva"'naina - tako to e se ii naprt jed a sadasnJOS~, ou
f
kih ostataka astronomije kamenog doba k_ao t? ,.su oznacem k~
:~~ovi kameni opservatoriji itd. ili tako to ce se ICI _na~rag u proslost od knjievnih ostataka koje nalazimo u sagama. PnmJer prvi 9ne),_
tod~ ini The Roots of Civilization A. Marshacka (New York,
,
a druge Hamlet's Mill de Santillane-von Dechenda (Bo~ton, 1~69). Gk
de pregleda i tumaenja, v. Einfilhrug in die Naturphtlosophte P. Fe
yerabenda (Braunschweig, 1974).
h
1
s Us . deveto poglavlje Levi-Stra~svsove ~tructural Ant rol?o og~
(New Yo~k, 1967). O fiziolokoj osnovi carobnJat~a, v. C. R. _R1ch~erf
The Phenomenon of Unexplained Sudden Death , The PJ:ryswlogtca
Basis of Psychiatry, ured Gantt, zatim W. H. Ca1111on, Joddly C~anf~~
hz Pain, Hunger, Fear and Rage, New York, 1915, te "?' . oo o_o e!l .
American Anthropologist, n. s., x;uv, 1_942 .. q detalJmrr:t b10~o).<~m. ,;
meteorolokim opservacijama koJe su Izvril_I takozvam fPJ6mitlVCI
ovori se u djelu Levi-Straussa The Savage Mmd, London,_ 9
g
' R. C. Croizier, Traditional Medicine i~ N!?de_rn c;htrza, Ha~ard
University Press 1968. Pisac daje vrlo zammlJIV.. l primJeren pnkat
razvoja, zajedno' s brojnim citatima iz novina, knJI~a, pamfleta, pr~~1;
da je esto inhibiran potovanjem prema znanosti dvadesetog sto Jev

a.

PROTIV METODE

43

ljenje prepoznaje ili misli da prepoznaje materijalnu i intelektualnu nadmo Zapada, nalazei njezine izvore u znanosti.
Z_nanost se uvozi, pouava, uklanjajui postupno sve tradicwnalne elemente. Znanstveni ovinizam slavi pobjedu: "Ono
to je kompatibilno sa znanou treba da ivi, ono to nije
treba da umre." 10 U ovom sklopu, "znanost" ne znai samo
specifinu metodu, nego i sve rezultate koje je do sada dala.
Stvari koje su imkompatibilne s rezultatima moraju biti iskljuene. Primjerice, lijenici staro!! stila mora ju se ukloni.
ti iz lijenike prakse ili preodgo]iti. Lijeenje ljekovitim
biljem, akupunktura i filozofija koja se krije iza njih pripadaju prolosti i ne smiju se vie uzimati ozbiljno. Takav stav
vladao je negdje do 1954. kad je osudom burujskih elemenata u Ministarstvu zdravlja pokrenuta kampanja za oivljavanje tradicionalne medicine. Kampanja je nedvojbeno bila
politiki potaknuta. Sadravala je barem dva elementa: (l)
identificiranje zapadne znanosti s graanskom znanou i (2)
odbijanje partije da ispusti znanost iz politikog nadzorall
i dade strunjacima posebne povlastice. Ali, kamp~nja je osigurala protupoticaj koji je bio potreban da se prevlada znanstveni ovinizam vremena i otvori mogunost pluraliteta (zapravo dualiteta) gledita. (Ovo je vano naglasiti. esto se
dogaa da dijelovi znanosti postanu kruti i netolerantni, tako da se proliferacija mora nametnuti iz vana i politikim
sredstvima. Dakako, uspjeh nije zajamen-v. sluaj Lisenko. Ali, to ne uklanja potrebu za neznanstvenim nadzorom
nad znanou.)
Taj politiki nametnuti dualizam doveo je do najzanimljiV'i}ih i ~agonetnih otkria, ~kako u Kini, tako i na Zapadu,
kao i do spoznaje da postoje uinci i naini dijagnoze koje
moderna medicina ne moe podvostruiti i za koje nema
nikakvog objanjenja. 12 Otkrio je da u zapadnoj medicini po10

Chou Shao, 1933; citirano u Croizieru, str. 109. Usp.

takoer

D.

W. Y. Kwok, Scientism in Chinese Thought, New Haven, 1965.

11 O racionalnosti ovog odbijanja vidi moj lanak
Experts in a
Free Society", The Critic, November/December 1970. i os~mnaesto pog.
lavlje ovdje. O napetosti izmeu "crvenih" i "strunjaka" vidi F. Sshur,
mann, Ideology and Organization in Communist Crlina, Universitv ot
California Press, 1966.

12 O ranijim rezultatima, usp. T. Nakavama, Acupu11cture et Medicine Chinoise Verifiees au Japan, Pariz, 1934. i F. Mann, Acupwzcture,
New York, 1962 (revidirano izdanje iz 1937). U tradicionalnoj medicini

T
44

PAUL FEYERABEND

stoje povee praznine. Ne moe se oekivati da e uobiaje

ni znanstveni pristup konano nai odgovor. U sluaju lijeenja ljekovitim biljem pristup se sastoji od dvije faze.B Prvo
se biljna mjeavina ralanjuje na kemijske kompone?te. Zatim se odreuju specifini uinci svake komponente 1 na temelju njih objanjava potpuni uinak na pojedi~i . o:rga~.
Ovim se zanemaruje mogunost da trava, uzeta u CJehm, mijenja stanje cijelog organizma i da je to novo stanje cijelog organizma prije nego specifini dio biljne mje?-vine o~o
to izljeuje oboljeli organ. Ovdje je, kao i drugdJe, znanJe
polueno na temelju proliferacije gledita prije nego odreene primjene favorizirane ideologije. I mi shvaa:no d~yr?
liferaciji mo~da moraju narrnetnuN ne:zmanstvene s1le ,koJih JC
mo dovoljna da nadvlada i najjae znanstvene insHtucije. Kao
primjere moemo navesti crkvu, dravu, politiku stranku,
nezadovoljstvo javnosti, novac; najbolji pojedinani entitet
kojim e se moderni znanstvenik udaljiti od onog to mu
njegova "znanstvena savjest" govoni da 'sHjedi jo uvijek je
dolar (ili, u zadnje vrijeme, njemaka marka).
Primjeri Kopernika, atomske teorije, arobnjatva, kineske medicine pokazuju da ak ni najnaprednija i prividno
najsigurnija teorija nije sigurna, da moe biti modificira~a
ili posve oborena uz pomo gledita koje je tato neznanJe
ve bacilo na otpad povijesti. I ovo je primjer kako dananje znanje moe postati sutranja bajka i kako se najsmje~
niji mit moe konano pretvoriti u najvaniji dio znanosti.
Pluralizam teorija i metafizikih gledita ne samo da je
vaan za metodologiju nego je takoer bitan dio humanitarnih nazora. Napredni pedagozi uvijek su pokuavali razviti
individualnost kod svojih aka i osloboditi onaj poseban i
katkada dobrano jedinstven dar i vjerovanje koje dijete posjeduje. Takvo obrazovanje, meutim, izgledalo je vrlo esto
mjerenje pulsa je glavna metoda dijagnoze, ~adravajui 12 razliitih
pulseva. V knjizi Doctors East and West (Balumore, 1940, st~. 190-92),
E. H. Hume daje zanimljive primjere g<:lje dijagnoza pulsa 1 moderna
znanstvena dijagnoza vode_ i~tim rez1;1ltat1ma; usp. tako~~r E. _H. HuD}e!
The Chinese Way of Medzcme, Baltimore, 1940. O poviJesnoJ poz~dm1
daljnjem materijalu, v. proslov knjizi The Yellow Emperor's Classzc uf
Internal Medicine (prev. Ilza Veith), Berkeley and Los Angeles, 1966.
13 Usp. M. B. Krieg, Green Medicine, New York, 1964.

PROTIV METODE

45

,kao jalovo sanjarenje. Jer, ne sastoji li se posao u tomu da

se mladi pripreme za ivot kakav zaista jest? Ne znai li LO
da mora i u nauiti jedan odreen skup gledita, iskljuujui
sve drugo? I, ako u njima jo uvijek budu postojali tragovi
njihove imaginacije, nee li ova nai svoju pravilnu primjenu u umjetnostima ili prozirnoj domeni snova koja ima male
veze sa svijetom u kojem ivimo? Nee li taj postupak konano voditi raskolu izmeu omraene zbilje i eljenih fantazija, znanosti i umjetnosti, pomnog opisa i neobuzdanog
izraavanja vlastite linosti? Argument za proliferaciju pokazuje da se to ne mora dogoditi. Mogue je zadrati ono to
se moe nazvati sloboda umjetnikog stvaranja i upotrijebiti
je u cjelosti, ne samo kao nain bijega, nego kao nuno sredstvo za otkrivanje i moda ak mijenjanje znaajki svijeta u
kojem ivimo. Ovo podudaranje dijela (individulanog ovje
ka) s cjelinom (svijetom u kojem ivimo), isto subjektivnog
i arbitrarnog s objektivnim i zakonitim ini jedan od najvanijih argumenata u korist pluralistike metodologije. Glede potankosti, itatelj se upuuje na Millov sjajni ogled O
slobodi. 14

" U_sp. moj prikaz ovog ogleda u treem odsjeku ,.Against Met
hod", Mmnesota Studies in the Philosophy of Science, sv. 4 Minnea'
polis, 1970.

l
!

PROTIV METODE

47

Tako je kopernikansko gledite u doba Galileja bilo prokoje su bile tako jasne i oite da ga je
GalileJ morao okarakterizirati kao "nesumnjivo pogreno".~
"Nema granica mojem uenju", pie on u kasnijem djelu,3
"kad razmiljam o tomu kad su Aristarh i Kopernik uspjeli
da um u takvoj mjeri pobijedi osjetilo da je prvi, unato potonjem, postao gospodar njihova vjerovanja." Newtonova teo.
rija gravitacije bila je, od samog poetka, pritisnuta tekoama dovoljno ozbiljnim da osiguraju grau za opovrgavanje. ak i danas postoje, i u nerelativistikoj domeni, "brojne
diskrepancije izmeu opservacije i teorije".4 Bohrov atomski
model uveden je i zadran unato preciznom i vrstom suprot.
nom dokazu.' Specijalna teorija relativiteta zadrana je unato Kaufmannovim nedvosmislenim eksperimentalnim rezultatima iz 1906. i D. C. Millerovu opovrgavanju. (Govorim o
opovrgavanJU zato to je eksperiment, s gledita suvremenog dokaza, bio barem isto tako dobro izveden kao i raniji eksperimenti Michelsona i Morleyja.6) Opa teorija relativ~o .injenicama

5
Ni jedna teorija ne slae se sa svim injenicama u svojoj
domeni, premda krivnja nije uvijek na teoriji. Cinjenice
konstituiraju starije ideologije, a sukob izmeu injenica
i teorija moe biti dokaz napretka. On takoer ini prvi
korak u naem pokuaju da otkrijemo principe implicitne u poznatim opservacijskim pojmovima.
Razmatrajui

je su
tima,

otkrivanje, razradbu i upotrebu teorija ko-

oprene ne samo drugim teorijama nego ni eksperimeninjenicama, opersvacijama, moemo poeti tako to

emo

istaknuti da se ni jedna teorija ne slae sa svim poznatim injenicama u svojoj domeni. A tekou nisu stvorile glasine, niti je ona posljedica povrnog postupka. Ona je proizvod eksperimenata i mjerenja najvee tonosti i pouzda..
nosti.
U ovom asu, bit e uputno da razlikujemo dvije razlii
te vrste neslaganja izmeu teorije i injenici:!: numeriko neslaganje i kvalitativni promaaji.
Prvi sluaj je dobrano poznat: teorija daje odreeno
numeriko predvianje i vrijednost koja se stvarno dobija
razlikuje se od danog predvienja vie nego to granica pogreke doputa. Ovdje se obino radi o preciznim instrumentima. Znanost je puna numerikih neslaganja. Ona dovode
do "mora anomalija" koje okruuje svaku pojedinu teoriju. 1
' Sto se tie "mora" i razliitih naina bavljenja njime, vidi moj
tekst "Reply to Criticism" Boston Studies, sv. 2, 1965, str. 224. i dalje.

' Galileo Galilei, The Assayer, citirano u Tf1e Controversy on the

Comets of 1618, ured. S. Drake i C. D. O'Malley, London 1960 str. 323.
' Galileo Galilei, Dialogue Concerning tlze Two crtief W~rld Systems, Berkeley, 1953, str. 328.
' Brower-Clemence, Methods of Celestial Mechanics New York
1961. Takoer, R. H . Dicke, "Remarks on the Observati~nal Basis of
General Relativity", Gravitation and Relativity, ured. H. Y. Chiu i W.
F. Hoffman, New York, 1964, str. 1-16. Glede opirnije rasprave o
nekim tekoama klasine nebeske mehanike, v. J. Chazy, La Theorie
de la relativite et la Mechanique celeste, sv. I, poglavlja 4 i S Pariz
1928.
'
'
' U~p . Max Jammer, The C,onceptual Development of Quantum
Mechamcs, New York, 1966, odsJeak 22. Radi analize, usp. odsjeak
3c/2 Lakatosova teksta "Falsification and the Methodology of Scientific
Research Programmes", Criticism and the Gerowth of Knowledge.
ured. Lakatos-Musgrave, Cambridge, 1970.
' W. Kaufmann je iznio svoj zakljuak potpuno nedvosmisleno,
i u kurzivu ("'Gber die Konstitution des Elektrons", Ann. Phys., br. 19,
1906, str. 487): "Rezultati mjerenja nisu kompatibilni s fundamentaln?"! pretposta_v kom Lorentza i Einsteina." Lorcntzovo reagiranje: " ...
Cmt se vrlo VJerovatnim da emo morati sasvim napustiti ovu ideju"
(Theory of Electrons, drugo izdanje, str. 213). Ehrenfest: "Kaufmann
dokazuje da mjerenja iskljuuju Lorentzov deformativni elektron"
("Zur Stabilitatsfrage bei den Bucherer-Langevin Elektronen", Phys.
Zs.,. sv. 7, 1906, str. 302). Poincareova nevoljkost da prihvati "novu mehanlku" Lorentza moe se barem djelomice objasniti ishodom Kaufmannova eksperimenta; usp. Science and Method, New York, 1960,

48

T
PAUL FEYERABEND

tiviteta, premda iznenaujue uspjena u nekim domenirrna (vidi meutim, neke opaske dalje u tekstu), nije uspjela objasniti 10" u ;kretanju vorova Venere i vie od 5" u kretanju
vorova Marsa/ tovie, ona je ponovo suoena 'S tekoom
s obzirom na nova izraunavanja kretanja Merkura koja su
izvrHi Dicke i drugi. 8 Sve su to kvantitativne tekoe koje
se mogu rijeiti otkrivanjem boljeg skupa brojeva, ali koje
nas ne prisiljavaju da vrimo kvalitativna podeavanja.9
knjiga trea drugo poglavlje, peti odsjeak, gdje se potanko govori
o Kaufmann~vu eksperimentu, kojeg je zakljuak da "princip relati_vnosti .. . ne moe imati fundamentalnu vanost koju mu je netko bw
sklon pripisati"; usp. takoer St. Goldberg, "P<?incare's Sil~nce and
Einstein's Rclativity", British Journal for the Htstory of Sctence, sv.
5, 1970, str. 73. i daije, kao i navedenu literaturu. Sam Einstein smatr~o
je rezultate "nevjerojatnim zato to njihova. ?snovna _pretposta':~a .. I7
koje se izvodi masa kreueg elektrona, ni]e sugenrana teon}skim
sistemima koji obuhvaaju ire komplekse fenomena" (Jahrb!fch der
Radioaktivitiit und Elektrizitiit, sv. 4, 1907, str. 439). Lorentz Je dugo
godina prouavao Millerov rad, ali J?-ije ~ogao otJ~.riti teko? . Tc~
1955, dvadeset pet godina nakon to Je Miller zavrsio s ekspenmenhma dolo se do zadovoljavajueg opisa Millerovih rezultata; usp. R.
S. Shankland, "Conversations with Ei~st~i!l" Am. Jour;t. Phys., sv. 31.
1963, str. 47-57, osobito str. 51, kao .I bilJeke br. 19 I_ 34; usp. takoer nedefinitivnu raspravu na "Conference on the Mic~elso~-Morley
Experiment", Astrophysical Journal, sv. 68, 1928, str. 341. 1 dalJe.
7 J. Chazy, op. cit., str. 230.
Vidjeti R. H. Dicke, op. cit. Zamijetit emo da ka_snije kor":~
cije Dickea ne umanjuju argument. koji glasi da _se_ ~okmut~. teOnJ~
(kao to je klasina nebeska mehamka) IJ?pgu kor_Is~tti za kr~ttku njihovih najuspjenijih zamjena . (op~ teonJe relatlVlteta). 9sim toga,
Dick je bio prolazna opasnost 1 to Je_ sve to trebamo z!lat1.
9 Herbert Feigl (Minnesota Studtes, 5, 1971 , str. 7) 1 Karl Popper
(Objective Knowledge, str. 78) yoku~ali su pretv?riti. Einsteina u. naivnog falsifikacionistu. Tako Fe~gl veh: "Ako se Emstem, u grae~JU. .
svoje ope teorije relativiteta, _oslanjao ~a ljepotu, ~klad, SimetrijU<<, elegantnost<<, mora se Ipak tmah na umu_ da Je ?D takoe_r
rekao (u predavanju odranom u Pragu 1920. g?_dme - bw sam pnsutan .kao vrlo mlad student): Ako se opservaciJe crvenog pomaka u
spektrima masivnih zv.ije~d~ ne pokau, kvan~itativn~ u ~k.ladu s principima ope teorije relattvtteta, onda ce moJa teOriJa b1~1 prah 1 pepeo<<." Popper veli: "Einstein ... je r ekao da ako se umak crven.<?g
pomaka ... ne bude opazio u sluaju bijelih patuljaka, njegova teoriJa
opeg relativiteta bit e opovrgnuta."
Popper ne navodi izvor svojeg citata, kojeg je ~ajv_jerojatnije
uzeo od Feigla. Ali, Fe.iglova pria i Papperova ponavlJanJe ~ose ~e
s brojnim prilikama u kojima Einstein naglaava "um stvari" ("dte
Vernunft der Sache") povrh "verifi~acije malim ui!lcima" i _on to ne
ini samo u usputnim opaskama tiJekom predavanJa, nego 1 u rada-

PROTIV METODE

49

Drugi sluaj, koji se tie kvalitativnih promaaja, manje

je poznat, ali je daleko zanimljiviji. U ovom sluaju, teorija nije protuslovna skrov1toj inj,enici, koja ,s e moe iznijeti
na vidjelo uz pomo kompleksne opreme i koja je poznata
samo strunjacima, nego okolnostima koje su lako zamjetljive o poznate svima.
Prvi i, prema mojem miljenju, najvaniji primjer in.
konzistencije ove vrste je Parmenidova teorija nepromjenljivog i jedinstvenog Jednog kojoj protuslovi gotovo sve to
znamo i iskuujemo. Mnogo toga ide u prilog ovoj teoriji/a
koja, primjerice, i danas ima odreenu ulogu u opoj teoriji relativiteta. Premda ju je Anaksimander koristio u nerazvijenom obliku, teorija je dovela do uvida, koji je Heisenberg ponovio u svojoj teoriji elementarnih estica,n da se osvima; usp. citat u gornjoj biljeci, biljeci br. 6, koji se odnosi na
tekoe specijalne teorije relativiteta i prethodi predavanju kojem
je Feigl prisustvovao; usp. takoer ptsrna M. Bessou i K. Seeligu citirana u G. Holtonovu tekstu "Influences on Einstein's Early Work",
Organon, br. 3, 1966, str. 242. i u Seeligovoj knjizi Albert Einstein,
Ziirich, 1960, str. 271. Godine 1952, Born pie Einsteinu (Born-Einstein
Letters, New York, 1971, str. 190, u vezi s Freundlichovom analizom
svijajue svjetlosti pokraj Sunca i crvenog pomaka): "Doista se ini
da tvoja formula nije posve tona. Izgleda jo loije u sluaju crvenog pomaka [presudne stvari na koju upuuju Feigl i Popper]; ovaj
je mnogo manji od teoriJske vrijednosti prema sreditu Suneva
diska, a mnogo vei na rubovima .. . Radi li se moda o nelinearnosti?''
U pismu datiranom 12. svibnja 1952 (op. cit., str. 192), Einstein odgavara: "Freundlich . .. me ni najmanje ne pogaa. Cak i da su otklon
svjetlosti, perihelsko kretanje ili pomak pravca nepoznati, gravitacijske jednadbe bile bi i dalje uvjerljive zato to zaobilaze inertne
sisteme (fantoma koji djeluje na sve, a sam nije zahvaen). Doista
je neshvatljivo da su ljudska bia obino gluha za najjae argumente,
a uvijek sklona precijeniti ispravnosti mjerenja" (kurziv moj). Kako
objasniti ovo protuslovlje (izmeu Feiglova iskaza i Einsteinovih rijei)? Nije ga mogue objasniti tako to emo rei da je dolo do
promjene u Einsteinovu stavu. Kao to smo vidjeli, Einsteinov_ omalovaavajui stav prema opservaciji i eksperimentu bio je prisutan
od samog poetka . On se dakle moe tumaiti ili kao Feiglova zabluda ili kao jo jedan primjer Einsteinova "oportunizma"; v. tekst u
biljeci br. 6 u Uvodu.
10 O obrani parmenidovskih postupaka, v. moj tekst "In Defence
of Classical Physics", loe. cit.; usp. takoer odsjeak o Parmenidu u
mojem Einfiihrung in die Naturphilosophie.
11 W. Heisenber:g, "Der gegenwartige Stand der Theorie der Elementarteilchen", Naturwissenschaften, br. 42, 1955, str. 640. i dalje.
Glede opsenog prikaza Heisenbergove filozofije, v. Herbert Horz,
Wern~r Heisenberg und die Philosophie, Berlin, 1966.
4 Protiv me tode

so

PAUL FEYERABEND

novna supstanca, ili osnovni elementi kozmosa, ne moe pokoravati istim zakonima kao vidljivi elementi. Teorija je nalazila potporu u Zenonovim argumentima, koji su pokazali
tekoe inherentne u ideji kontinuuma .koji 'Se sastoji od izoliranih elemenata. Aristotel je ove argumente shvatio ozbiljno i razvio vlastitu teoriju kontinuumaY Pa ipak, pojam kontinuuma kao kolekcije elemenata ostao je i dalje se koristio
unato prilino oitim tekoama, sve dok te tekoe nisu
bile gotovo uklonjene na poet:ku dvadesetog stoljeaY
Newtonova teorija boja ini jo jedan primjer teorije s
kvalitativnim nedostacima. Prema ovoj teoriji, svjetlo se sastoji od zraka razliite prelomljivosti, koje mogu biti razdvojene, ponovo spojene, lomljene, ali koje se nikada ne mijenjaju u svojem unutranjem sastavu i ;koje imaju vrlo malenu
lateralnu ekstenziju u prostoru. Ako se uzme da je povrina
zrcala mnogo grublja od lateralne ekstenzije zraka, teorija
zraka pokazuje se nespojivom sa postojanjem ogledalnih slika (to je sam Newton priznao): ako se svjetlo sastoji od zraka, onda bi se zrcalo trebalo ponaati kao hrapava povrina, tj. trebalo bi nam izgledati kao zid. Newton je zadrao
svoju teoriju iskljuivi tekou pomou ad hoc hipoteze:
"odbijanje zrake nije prouzroeno jednom jedinom tokom
tijela koje se odraava, nego nekom silom tijela koja je jednako rairena preko oijele njegove povrine". 14
U Newtonovu sluaju, kva~litativna diskrepancija izmeu
teorije i injenice uklonjena je ad hoc hipotezom. U drugim
" Physics, knjiga Vl, De Coelo, 303a3 i dalje, De Generatione et
Corruptione, 316a. Aristotelova teorija kontinuuma izgleda usko povezana s njegovim empirizmom. Meutim, Aristotelov "empirizam"
nije samo filozofska dogma; on je kozmologijska hipoteza koja je
jasno formulirana (ovjek, za promjenu, uje kakva vrsta procesa treba biti iskustvo) i vodi, meu onim stvarima, do rjeenja problema
koji su se javili u drugim i "metafizinijim" tradicijama. Cini se <:fa
je problem kontinuuma jedan od tih problema. Povodom prikaza mtljenja o Zenonovim paradoksima, v. Zeno's Paradoxes, ured. Salmon,
New York, 1970.
13 A. Griinbaum, ,,A Consistent Conception of the Extended Linear Continuum as an Aggregate of Unextended Elements", Philosophy
of Science, br. 19, 1952, str. 283, kao i lanci u Salmonu, op. cit.
" Sir Isaac Newton, Vptics, knjiga 2, trei dio, propozicija 8 New
York, 1952, str. 266. Povodom rasprave o ovom aspekttu Newtonow
metode, v. moj lanak "Classical Empiricism", op. cit.

PROTIV METODE

Sl

sluajevima ne koristi se ak ni ovakav labav manevar: zadrava se teorija i pokuavaju zaboraviti njezini nedostaci.

Kao primjer moe se uzeti stav prema Keplerovu zakonu

po kojem se objekat gledan kroz leu opaa u toki u kojoj
.se presijecaju zrake koje putuju od lee prema oku. 15 Zakon
podrazumijeva da e objekt 1s:mjeten u fokus biti vien beskrajno daleko.
vien objekt
u beskrajnosti

stvaran
objekt u
fokusu

"Ali, suprotno tomu", veli Barrow, Newtonov uitelj .i

prethodnik u Cambrigdeu, komentirajui o ovom predv-ia.
nju16 "iskustvo nam pokazuje da [toka smjetena blizu fo15 Johannes Kepler, Ad Vitellionem Paralipomena, Johannes Kepler, Gesammelte Werke, sv. 2, Miinchen, 1939, str. 72. Opimiju rasp~avu o Kep_lerovu zakp!Ju i njegovu utjecaju v. u yasco Ronchi, Optzcs: The Sczence of Vzszon, New York, 1957, poglavlJe 43. i dalje usp.
takoer poglavlja 9-11 ovdje.
'
.
" Lectiones XVIII Cantabrigiae in Scholio publicis habitae in qutbus Opticorum Phenomenon genuinae Rationes investigantur ac exponentur, London, 1669, str. 125. Berkeley koristi ulomak za napad na
tradicionalnu, "objektiv~stiku" optiiku (All Essay Towards a New
Theory of Vision , Djela, sv. I , ured. Frazer, London, 1901, str. 137. i
dalje).

i
l

PAUL FEYERABEND

52

kusa] izgleda razliito udaljena, prema razliitim poloajima

oka ... I ona gotovo nikada ne izgleda dalja nego to bi bila
da je opaana golim okom; ali, suprotno tomu, katkad izgleda mnog<;> blia . . . I sve to kao da se kosi s naim principima." "AIDi; za mene", nastavlja Barrow "ni ovo, niti ijedna
druga tekoa nee toliko utjecati na mene da se odreknem
onog to znam da je oito u skladu s umom."
Bar.row spominje kvalitativne tekoe i veli da e unato tomu zadrati teoriju. Ovo nije uobiajen postupak. Uobiajen postupak je da se zaborave tekoe, da se nikada ne
govori o njima i nastavi ,ka!O da je teorija bez pogreke. Takav stav danas je vrlo uobiajen.
Tako klasina elektrodinamika Maxwella i Lorentza podrazumijeva da se kretanje slobodne estice samo ubrzavaY
Uzimajui u obzir vlastitu energiju elektrona, dobijamo divergentne izraze za naboje toke, dok se naboji konane
protenosti mogu dovesti u sklad !S relativnou samo ako
se dodaju neprovjerljivi naponi i pritisci u elektronu. 18 Problem se nanovo javlja u krvantnoj teoriji, premda je OVIdje djelomice pri'k riven "renormalizacijom". Ovaj postupak sastoji
se u krianju rezultata odreenih kalkulacija i njihovom
nadomjetanju opisom onog to se doista opaa. Tako se,
17 Uzimajui da je M promatrana masa nabijene
mo za njezino ubrzanje u vremenu t vrijednost

b(t)=b(o) exp [ 3/2

:e' J

estice,

dobija-

t.

Vidjeti D. H. Sen, Fields and/or Particles, New York, 1968, str. 10.
O ovoj posebnoj tekoi v. takoer H. R. Post, "Correspondence, lnvariance and Heuristics", Studies in the History and Philosophy of
Science, November, 1971, biljeka br. 14. Postova tvrdnja da je fizika
"zamjetljivo neuspjena ..." kao znanost (str. 2l<J) i da, ako usporedi
mo, "botanika posjeduje prilinu mo predvianja u vlastitu podru~
ju primjene" (biljeka br. 14) slae se s mojim miljenjem i pokazuJe
da je, uzeta u cjelini, aristotelovska znanost bila moda primjerenija
od njezinih uvelike apstraktnih nasljednika. Ipak, Post i ja se ne
slaemo u pogledu mnogih drugih stvari. itatelj se upuuje na Postav
sjajan ogled kao djelomini protuotrov gleditu koje ja pokuavam
braniti.
18 Vidi: W. Heider, The Quantum Theory of Radioation, Oxford,
1954, str. 31.

PROTIV METODE

53

implicitno, priznaje da je teorija u nevolji, a istodobno formulira na nain koji navodi na zakljuak da je otkriven novi princip.19 Nije nikakvo udo da filozofski nesofisticirani
autori stiu dojam da "cjelokupan dokaz ukazuje s nesmiljenom odreenou na to . . . [da] se sva nepoznata uzajamna
djelovanja ... koja ukljuuju procese ravnaju po fundamentalnom kvantnom zakonu" :}j)
J edan drugi primjer moderne fizike vrlo je pouan, budui da je mogao odvesti do potpuno drukijeg razvoja naeg znanja to se tie mikrokozmosa. Ehrenfest je dokazao
teorem prema kojem Lorentzova klasina teorija elektrona,
uzeta zajedno s principom ekviparticije, iskljuuje inducirani magnetizam.21 Zakljuivanje je vrlo jednostavno; prema
prindpu ekvirparticije, rvjerojla,t nost danog kretanja proporcionalna je exp(-U/RT), gdje je U energija kretanja. Sada,
19 Osim ovog metodolokog prigovora, postoje
takoer injeni
ne tekoe; usp. raspravu na 12. Solvay konferenciji, The Quantum
Theory of Fields, New York, 1962, osobito priloga Heitlera i Feynmana. Danas (1971) situacija je u biti ista; v. Brodsky i Drell, "The Present Status of Quantum Electrodynamics", Annual Review of Nuclear
Science, sv. 20, Palo ALto, 1970, str. 190. Svaki primjer u biljekama
3-16 moe se koristiti kao osnova za prouavanje kakva emo vriti u poglavljima 6--12 (Galileo i kopernikanska revolucija). To pokazuje da sluaj Galilea nije "iznimka koja oznaava poetak takozvane

znanstvene revolucije" (E. Radnitzky, "Theorienpluralismus Theorienmonismus", Der Methoden-und Theorienpluralismus in den Wissenschaften, ured. Diemer Meisenheim, 1971, str. 164), nego je tipian za
znanstvenu promjenu u svako doba. Ipak, slaem se s Radnitzkym
da je "danas", tj. u fizici izmeu 1960. i 1970, situacija moda neto
drukija. Razlog je to se fizika nalazi u razdoblju stagnacije, u kojem
golem porast u opsegu prikriva zapanjujuu oskudicu novih fundamentalnih ideja. (Ova stagnacija povezana je s injenicom da se fizika mijenja iz znanosti u biznis i da najmlai fiziari ne koriste
vie povijest i filozofiju kao sredstvo istraivanja.)
20 Rosenfeld
u Observation and Interpretation, London, 1957,
str. 44.
21 Bohr je spoznao ovu .tekou u svojoj doktorskoj disertaciji;
v. Niels Bohr, Collected Works, sv. I, Amsterdam, 1972, str. 158, 381.
Bohr je pokazao da e se promjene brzine zbog promjena u vanjskom
polju izjednaiti nakon to je polje ustanovljeno, tako da nee doi
do nikakvih magnetskih efekata. Vidjeti takoer Heilbron i T. S.
Kuhn, "The Genesis of the Bohr Atom", Historical Studies in the
Physical Sciences, br. l, 1969, str. 221. Argument u tekstu uzet je iz
The Feynman Lectures, sv. 2, California and London, 1965, poglavlje
34. 6. Neto jasniji opis v. u R. Becker, Theorie der Elektrizitiit, Leipzig, 1949, str. 132.

54

PAUL FEYERABEND

energija elektrona koji se kree u konstantnom magnetskom

polju B je, prema Lorentzu, U=Q(E+VXB).V, gdje je Q
naboj 'kreue estice, V njezina brzina i E elektrino polje.
Ova veliina svodi se na QEV u svim sluajevima osim ako
netko nije pripravan priznati da postoje pojedinani magnetski polovi. (Ako postoji pravi sklop, ovaj rezultat uvelike
potvruje ideje i eksperimentalne nalaze pokojnog Felixa Ehrenhafta.22)
Ka~k.ada je nemogue ispitati sve zanimljive posljedice i tako otknti apsurdne rezultate teorije. To moe biti zbog manjkavosti u postojeim matematskim metodama, a i zbog neznanja onih koji brane teoriju. U takvim okolnastima, najuobiajeniji postupak je da se starija teorija koristi do odree
ne toke (koja je esto prilino arbitrarna) i dodaje nova
teorija zbog dotjerivanja u ka:lkuliranju. Gledan s metodolokog gledita, postupak je prava mora. Objasnimo je koristei kao primjer relativistiko raunanje putanja Merkura.
Perihel Merkura kree se naprijed brzinom od oko 5600"
na stoljee. Od te vrijednost, 5026" se geometrijske, odnosei se na kretanje referencijalnog sistema, dok su 531" dinamike, zbog pertubacija u Sunevu sistemu. Svaka od tih
pertubacija osim glasovitih 43", razjanjena je Hasinom mehanikom. Tako se obino objanjava ta situacija.
Objanjenje pokazuje da premisa iz koje izvodimo 43"
nije opa teorija relativiteta plus prikladni poetni uvjeti.
Premisa ukljuuje klasinu fiziku pored bilo kakvih relativistikih pretpostavki koje se iznose. Stavie, relativistiko
proraunavanje, takozvano "Schwarzschildovo rjeenje", ne
bavi se planetarnim sistemom kakav postoji u zbiljskom svijetu (tj. vla stitoj naoj asimetrinoj galaksiji); ono se bavi
potpuno fikcionalnim sluajem sredinjeg simetrinog kozmosa koji sadri singularitet u sredini i nita vie. Koji su
razlozi da se upotrebljava tako udan spoj premisa?
Razlog tomu je, glasi uobiajen odgovor, to imamo posla 'S aproksimacijama. Formule klasine fizike ne javljaju se
zato to je teorija relativiteta nepotpuna. Niti se sredinje
simetrini sluaj koristi zato to teorija relativiteta ne nudi
nita bolje. Obje sheme proizilaze iz ope teorije pod specijalnim oko!1nostima nastalim u naem planetarnom sistemu
1

22

Vidi biljeku br. S u

treem

poglavlju.

PROTIV METODE

ss

pod uvjetom da .z anemarimo veli1ne k oje su premalene da

bi se uzimale u obzir. Otuda mi cijelo vrijeme kodstimo teoriju relativiteta, i to na primjeren nain.
Obratimo panju na to ik ako se ova ideja aproilosimacije
razlikuje od pravovaljane ideje. Netko obino ima teoriju,
kadar je ka,l ikulirati odreen s'luaj ik ojim se bavi, primjeu
je da ta kalkulacija vodi veliinama ispod eksperimentalne
tonosti, zanemaruje takve veliine i dobija jako pojednostavljen formalizam. U naem sluaju, odreivati potrebne
aproksimacije znailo bi kalkulirati potpun problem n-tijela
relativistiki (ukljuujui dugotrajne rezonancije izmeu razliitih planetarnih orbita), zanemariti veliine koje su manje
od onih dobijenih tonou opservacije, te pokazati da se
tako suena teorija podudara s klasinom nebeskom mehanikom kako ju je korigirao Schwarzschild. Ovaj postupak
nitko nije koristio jednostavno zato to se relativistiki problem n-tijela do sada opirao rjeenju. Ne postoje ak ni aproksimativna rjeenja za vane probleme kakav je, primjerice, problem stabilnosti (jedan od prvih velikih kamena smutnje za Newtonovu teoriju). Klasini dio eksplanata, dakle, ne
dogaa se samo zbog pogodnosti, on je apsolutno nuan. I
odreene aproksimacije nisu rezultat relativistikih kalkulacija, one su uvedene zato da bi ,relativnost odgovarala sluaju. Moemo ih s pravom nazvati ad hoc aproksimacije.
Moderna matematska fizika puna je ad hoc aproksimacija. One i.gmju vrlo vanu ulogu u kvantnoj teoriji po'l ja i
ine bitnu komponentu principa korespondencije. Mi se u
ovom asu ne zanimamo razlozima za ovu injeniou, nego
samo njezinim posljedicama: ad hoc aproksimacije prik,r ivaju, ak posve iskljuuju kvalitativne tekoe. One stvaraju
laan dojam o izvrsnosti nae znanosti. Iz ovog proizilazi da
filozof koji eli prouavati primjerenost znanosti kao slike
svijeta tli 'koji eli izgradi;t i realisti~ku znanstvenu metodologiju mora gledati na modernu znanost s posebnim oprezom.
U veini sluajeva, moderna znanost je zakutnija i daleko
varljivija nego to su to bili njezini praoci u esnaestom i sedamnaestom stoljeu.
Kao poslednji primjer kvaJlitativnih tekoa ponovo spominjem heliocentriku teoriju u doba Galileja. Uskoro u pokazati da je ova teorija bila neprimjerena, kako kvalitativno
tako i kvantitativno, te da je bila filozofski apsurdna.

56

PAUL FEYERABEND

Da rezimiramo ovaj kratki i vrlo nepotpuni popis: kamo

god pogledamo, kad god imamo malo strpljenja i odaberemo
na dokaz na nepristran nain, otkrivamo da teorije ne uspijevaju da primjereno reproduciraju odreene kvantitativne
rezultate i da su kvalitativno nesposobne u iznenaujuoj
mjeri. Znanost nam daje teorije goleme ljepote i otroumlja. Moderna znanost razvila je matematske ustroje koji nadmauju sve to je postojalo do 'Sada u pogledu koherentnosti
i oposti. Ali, da bi se poluila to udo, sve postojee teko.
e morale su biti gurnute u odnos izmeu teorije i injeni
ce,23 prikriti ad hoc aproksimacijama i drugim postupcima.
Ako stvar tako stoji, to nam valja initi s metodolokim
zahtjevom da se o teoriji mora suditi na temelju iskustva i
da teorija mora biti odbaena ako protuslovi prihvaenim
temeljnim iskazima? Kakav emo stav zauzeti prema razlittim teorijama potvrde i potkrepe, koje sve poivaju na pretpostavci da je mogue navesti teorije da se potpuno slau s
.poznatim injenicama, te koje postignut opseg suglasnosti
upotrebljavaju kao princip vrednovanja? I ovaj zahtjev i ove
teorije smatraju se danas sasvim neupotrebljivim. Oni su isto
tako beskorisni kao i lijek koji e izlijeiti bolesnika samo
aim je ovaj osloboen bakterija. U pralksi ih nikada nitko
23 Von Neumannov rad u kvantnoj
mehanici osobito je pouan
primjer ovog postupka. Da bi stigao do zadovoljavajueg dokaza teorema ekspanzije u Hilbertovu prostoru, von Neumann zamjenjuje Diracove (i Bohrove) kvaziintuitivne pojmove vlastitim, sloenijim pojmovima. Teorijski odnosi izmeu ovih pojmova dostupni su rigoroznijoj obradi od teorijskih odnosa izmeu pojmova koji im prethode
("rigoroznijoj" s gledita von Neumanna i njegovih sljedbenika). Stvar
drukije stoji s njihovim odnosom prema eksperimentalnim postupcima. Ni jedan mjerni instrument nije specificiran za golemu veinu
opserviranih stvari (Wigner, American Journal of Physics, sv. 31, 1963,
str. 14), a u sluajevima gdje je specifikacija mogua, postaje nuno
da se dobro poznati i neopovrgnuti zakoni modificiraju na arbitrarni
nain ili da se prizna da za neke sasvim obine probleme kvantne mehanike, kao to je problem rasprenja, nema rjeenja (J. M. Cook,
Journal of Mathematical Physics, sv. 36, 1957). Tako teorija postaje
pravo udovite krutosti i tonosti, a njezin odnos prema iskustvu nt:jasniji nego ikad. Zanimljivo je da se slini razvoji dogaaju i u "pnmitivnoj misli". "Najizrazitije crte proricanja pomou pijeska u Nupea", pie S. F. Nader (Nupe Religion, 1954, str. 63), "jest suprotJ?OSt
i2'Jllleu njegova pretencioznog teorijskog okvira i njegove primitiVne
i nemarne primjene u praksi." Nije mu potrebna znanost da stvori Neumannove more.

PROTIV METODE

57

ne slijedi. Metodiari mogu ukazivati na znaaj falsifikacija-pa ipak, oni spremno koriste falsificirane teorije; om
mogu propovijedati kako je vano uzeti u obzir svaki relevantan dokaz, a nikada ne spomenuti one krupne i drastine
injenice koje pokazuju da teorije kojima se oni dive i koje prihvaaju, poput teorije relativiteta ili kvantne teorije,
mogu stajati isto tako loe kao i starije teorije koje odbacuju. U praksi oni ropski ponavljaju najnovija izricanja prvaka u fizici, premda pritom sigurno naruavaju neka vrlo temeljna pravila svojeg zvanja. Je li mogue postupiti na mnniji nain? Da vidimo! 24
Prema Humeu, teorije ne mogu biti izvedene iz injenica.
Zahtjev da se priznaju samo one teorije koje slijede iz i
njenica ostavlja nas bez ijedne teorije. Otuda znanost kakvu
znamo moe postojati samo ako uklonimo taj zahtjev i revidiramo nau metodologiju.
Prema naim sadanjim rezultatima, gotovo ni jedna teorija nije konzistentna sa injenicama. Zahtjev da se priznaju samo one teorije koje su spojive sa dostupnim i prihva.
enim injenicama ponovo nas ostavlja bez ijedne teorije.
(Ponavljam: bez ijed11e teorije, budui da nema ni jedne teorije koja nije souena s ovom ili onom tekoom). Otuda,
znanost kakvu znamo moe postojati samo ako uklonimo i
ovaj zahtjev i ponovo revidiramo nau metodologiju, priznajui protuindukciju kao i nepodudarne hipoteze. Ispravna
metoda ne smije sadravati pravila koja nas prisiljavaju
da biramo izmeu teorija na temelju falsifikacije. Zapravo, njezina pravila moraju nam omoguiti da biramo izmeu teorija koje smo ve provjerili i koje su falsificirane.
Nadalje, ne samo da su injenice i teorije u stalnom
neskladu nego one nikada nisu tako jasno odijeljene kao
to to svatko nastoji prikazati. Metodoloka pravila govore o ,.teorijama'', ,.opservacijama" i ,.eksperimentalnim rezultatima" kao da su ovi jasne, dobro definirane stvari kojih je svojstva lako vrednovati i koje svi znanstvenici razumiju na isti nain.
24 Postojanje kvalitativnih tekoa ili ,.arita otpora" (sv. Augustin, Contra Julianum, V, XIV, Sl - Migne, sv. 44) koristili su crkveni oci da neutraliziraju objekcije koje je znanost njihova doba stavljala protiv dijelova kranske vjere, kao to je, primjerice, uskrsnue Krista (koje je Porfirije smatrao inkompatibilnim s fizikom).

T
l

58

PAUL FEYERABEND

Pa ipak, materijal koji znanstvenik zaista ima na raspolaganju, njegovi zakoni, eksperimentalni rezultati, matematske tehnike, epistemoloke predrasude, stav prema apsurdnim posljedicama teorija koje on prihvaa, u mnogom pogledu je neodreen, dvomislen i nikada potpuno odvojen od
povijesne pozadine. Ovaj materijal uvijek je kontaminiran
principima koje on ne zma i koje bi, sve da su i pozna~~
bilo krajnje teko provjeriti. Dvojbena gledita o spoznaJI,
kao to je gledite da naa osjetila, koritena u normalnim okolnostima, daju pouzdanu informaciju o svijetu, mogu prodrijeti u same jezine opservacije, konstituirajui OJ:?servacijske termine kao i razlikovanje izmeu zbiljske i pnvidne pojave. Kao ishod ovog, jezici opservacije mogu postati vezani za starije tokove spekulacije koji, na ovaj neiz.r avan nain, djeluju ak i na najnapredniju metodologiju.
(Primjer: sustav apsolutnog prostora-vremena ldasine fizike koji je Kant kodificirao i posvetio). Ma kako jednostavan, osjetilni dojam uvijek sadri komponentu koja izraava fizioloku reakciju opaajueg organizma i nema objektivnog korelata. Ova ,;subjektivna" komponenta esto se
stapa s ostalima i oblikuje nestruktuiranu cjelinu koja se
onda mora dalje dijeliti iz vana uz pomo protuinduktivnih postupaka: (Primjer ovog je nain na koji se golom
oku pojavljuje zvijezda stajaica, koji sadri subjektivne uin
ke iradijacije, prelamanja, difuzije, ograniene lateralnom
smetnjom susjednih elemenata mrenice.) ~onano_, postoje pomone premise koje su potrebne za IzvoenJe prov]erljivih zakljuaka, te koje povremeno formiraju itave pomone znanosti.
Uzmimo u obzir sluaj Kopernikove hipoteze, koje se
izum, obrana i djelomina potvrda protivi g~to~o sv~kc;n~
metodolokom pravilu koje bi danas netko zeh~. sm1sht~.
Pomone znanosti su ovdje sadravale zakone koJI su op~
sivali s vojstva i utjecaj zemal,jske atmosfere (meteoro~ogi
je); optike zakone, koji su se bavili strukturom oka 1 teieskopa, kao i ponaanjem svjetlos_ti; i. dina_make zak~ne
koji su opisivali kretanje u ikreu~Im s:stemrma. ~eutrm,
najvanije je to to su te znanosti. sadrzavale teonJU _spoznaje koja je postulirala . odreen Jednostavan odno? IZI~e
u opaanja i fizikih objekata. Nisu sv: ove pomocne ~~s
cipline bile dostupne u eksplicitnom obhku. Mnoge od nJih

'

PROTIV METODE

59

,stopHe su se s jezikom opservacije i dovele do situacije

,opisane na poetku prethodnog ulomka.
Uzimanje u obzir svih ovih okolnosti, termina opservacije, bitnosti opaanja, pomonih znanost i, pozadinske spe,kulacije, sugerira da teorija moe biti nespojiva s doka,zom, ne zato to je netona, nego zato to je dokaz kontaminiran. Teorija je ugroena zato to dokaz sadri neanalizirane !'enzacije koje se samo djelomice podudaraju s
vanjskim procesima i'li zato to je predstavlj ena pomou
zastarjelih gledita ili pak zato to je vrednovana uz pomo natranih pomonih predmeta. Kopernikova teorija imala je neprilika iz svih ovih razloga.
Upravo nas ovaj povijesno-fizioloki karakter dokaza,
injenica da on ne opisuje s amo neko objektivno stanje
stvari, nego takoer izraava neka subjektivna, mitska i davno zaboravljena gledita u pogledu ovog stanja stvari, prisiljava da bacimo novo svjetlo na metodologiju. On pokazuje da bi bilo krajnje nepromiljeno dopustiti da dokaz
sudi o naim teorijama izravno i bez daljnjeg truda. Iz,ravno i bezuvjetno prosudba o teorijama pomou "inje
,nica" mora iskljuiti ideje jednostavno zato to se one ne
,u klapaju u sustav neke starije kozmologije. Ako se ekspe,r imentalni rezultati i opservacije prihvate kao gotova i
njenica i teret dokaza stavi na teoriju, to znai da se opservacijska ideologija prihvaa kao gotova injenica i da nikada nije ispitana. (Pretpostavlja se, ne zaboravimo, da su
eksperimentalni rezultati dobijeni najveom moguom pomnjom. Otuda, "uzimati opservacije itd. kao gotovu injenicu"
znai "uzimati ih kao gotovo injenicu nakon najpomnijeg
ispitivanja njihove pouzdanosti": jer ak i najpomnije ispitivanje iskaza opservacije ne dolazi u sukob s pojmovima
kojima je izraen, ni sa strukturom opaajne slike.)
Sada, kako je mogue ispitati neto to stalno koristimo i pretpostavljamo u svakom iskazu? Kako je mogue
kritizirati termine kojima obino izraavamo nae opservacije? Da vidimo!
Prvi korak u naoj kritici uobiajene upotrebe pojmova jest da se stvori mjera krit~ke, neto s im se ovi pojmovi mogu usporeivati. Dakako, kasnije emo htjeti znati neto vie o samom mjerilu; primjerice, htjet emo znati
,je li ono bolje od ispitanog materijala ili moda slabije od

T
l

60

PAUL FEYERABEND

njega. Ali, da bi ovo ispitivanje poela, mora prije svega

postojati mjerilo. Zato, prvi korak u naoj kritici uobia
jenih pojmova i uobiajenih reakcija jest da se izae iz
kruga i iznae novi pojmovni sistem, primjerice, nova teorija, koji se sukobljuje s najpomnije utemeljenim opservacijskim rezultatima i zbunjuje najuvjerljivije teorijske principe, ili pak da se takav sistem unese iz vanjske znanosti,
iz religije, mitologije, iz ideja nesposobnih ljudi25 ili brbljanja luaka. I ovaj korak je protuinduktivan. Protuindukcija je tako i injenica-znanost ne bi mogla postojati bez
nje-i pravovaljan i uvelike potreban potez u igri znanosti.

6
Kao primjer takvog pokuaja ispitat u glavni argument
koji su aristotelovci koristili da opovrgnu kretanje Zemlje. Argument sadri prirodna tumaenja-ideje koje su
tako vrsto povezane s opservacijama da je potreban poseban napor da se spozHa 11jihovo postojanje i detenni11ira 11jihov sadraj. Galileo identificira prirodna tumaenja koja su nespojiva s Kopernikovim i zamjenjuje
ih drugim.
"Cini mi se da (Galileo) boluje od neprestanih digresija
i da se on ne zaustavlja da bi objasnio sve ono to je
relevantno u svakoj danoj toki; to pokazuje da ih nije
ispitao po redu i da je samo traio razloge za odreene
uinke, a da nije uzimao u obzir.
prauzroke;
na taj
nain, gradio je bez temelja."
DESCARTES
o

" Zanimljivo je da je Filolaj, koji se nije obazirao na dokaz osjetila i koji je stavio Zemlju u gibanje, bio "nematematski konfuzionist.
I upravo je konfuzionist prikupio hrabrost koja je nedostajala mnogim velikim promatraima i matematski dobro obavijetenim znanstvenicima da ne mari za neposredan dokaz osjetila kako bi ostao u
skladu s principima u koje je vrsto vjerovao"; K. von Fritz, Grundprobleme der Geschichte der antiken Wissenschaft, Berlin- New York
1971, str. 165. .,Zato ne iznenauje to je sljedei korak na ovoj stazi pripadao ovjeku kojeg djela, koliko ih mi znamo, otkrivaju jednog
nadarenog stilistu i popularizatora s povremeno zanimljivim vlastitim
idejama prije nego dubokoumnog mislioca ili egzaktnog znanstvenika' .
(op. cit., 184). Konfuzionisti i povrni intelektualci idu naprijed, dok
.,duboki" mislioci silaze u tamnije sfere statusa quo ili, drukije kazano, ostaju zaglibljeni u glibu.

..{~ (doist~) nisam ~klo:r~ zbi~i. filoz~fske doktrine u najuzi moguci. prostor 1 pnhvat1tJ onaJ krut, koncizan i nesklapa!~ stil, be~ ikakvog ukrasa koji isti geometriari
~matr_aJu _za. svOJ, n~ koristei, ni ~ednu j edinu rije koja
Im niJe d1kt1ran~ s tnktnom nuznocu ... Za mene nije pogreno ako govonm o mnogim i razliitim stvarima, ak i
~ on!m ~aspravama koje imaju jednu j edinu temu . .., jer
.Ja VJeruJem da ono to naim dj elima i izumima daje
veliinu, plem enitost i izvrsnost ne lei u onom to je
nuno - premda bi odsutnost ovog bila golema pogreka
- nego u onom to nije . . ."
GALILEO
.,Ali ako iroka javnost uobraava da dovitljivi sofisti potkopavaju same temelje optega blagostanja, onda je ne

62

PAUL FEYERABEND

samo pametno ve .. . i doputeno, tavie pohvalno, da sc

dobroj stvari pr itekne u pomo i prividnim dokazima, a
ne da se njenim protivnicima prizna ... preimustvo."
KANT'

U svrhu konkretnog primjera i kao temelj za daljnju

raspravu, opisat u ukratko nain na koji je Galilej neutralizirao vaan protuargument protiv ideje kretanja Zemlje.
Velim "neutralizirao", a ne "opovrgnuo", zato to imamo
posla s pojmovnim sistemom koji se mijenja, kao i odreenim pokuajima prikrivanja.
Prema argumentu koji je uvjerio Tycha i koji se upotrebljava protiv kretanja Zemlje u Galilejevom T rattato della
sfera, opservacija pokazuje da "teka tijela ... koja padaju
odozgo, kreu se pravom i okomitom putanjom prema povrini Zemlje. Ovo se smatra za neoboriv argument da je
Zemlja nepomina. Jer, ako bi Zemlja izvrila dnevno kru:Jooje, toranj s ijeg bi se vrha plllst<io kamen, 111oen vrtnjom
' Descartesov cita t je iz njegova pisma Mersenneu ll. listopada
1638. (Oeuvres, II, str. 380), Galilejev iz pisma Leopoldu od Toskanje
1640, koje se obino navodi pod naslovom Sul Candor Lunare, Edizione Nazionale, VIII, str. 491. Iscrpniju raspravu o Galilejevu stilu i
njegovoj vezi s Galilejevom prirodnom filozofijom v. u L. Olschki, Galileo und seine Zeit: Geschichte der neusprachlichen wissenschaftlichen
Literatur, sv. III, Halle, 1927, nanovo izdao Vaduz 1965. Pismo Leopoldu citirano je i razmatrano na str. 455. i dalje.
. .
.
Descartesova pismo razmatra Salmon k ao pnmjer rasprave JZmeu racionalizma i empirizma u "The Foundations of Scientific Inference" Mind and Cosmos, ured. Colodny Pittsburgh , 1966, str. 136.
Pismo prije tr eba smatrati za primj er r asprave izmeu dogmatski~l
metodologija i oportunis.tikih metodologija imajui na umu da empirizam moe biti isto tako krut i nepopustljiv kao i najrigorozniji tipovi racionalizma.
Kantov citat je iz Critique of Pure Reason, B777, 8 i dalje. (Panju mi je na nj skrenuo rad profesora Stanleyja Rosena o Plato!lovu
S ymposionu.) Kant veli: ,,Ali ipak rekao bih da u svetu nema mega
to bi se tee moglo dovesti u sklad sa namcrom odbrane jedne dobr~
stvari nego to su lukavstvo, pretvornost i prevara . .. Ali kada bi bllo mogue da se ma kar i sa tim najmanjim rauna sa sigurnou, onda bi spor spekulativnog uma ... bio ve odavno reen ili bi se uskoro
zavrio. Tako istota savesti stoji esto u obrnutoj razmeri prema
dobroti same stvari ..." (Kritika istog uma, Beograd: Kultura, 1970,
prev. N. M. Popovi; op. prev.) Treba takoer dodati da Kant objanjava uspon civilizacije na temelju neiskrenih koraka kojih je "funkcija da uzdignu ovjeanstvo iznad njegove surove prolosti" (op. cit.,
776, 14). Sline ideje imamo i u njegovu opisu svjetske povijesti.

PROTIV METODE

63

Zemlje, pomaknuo bi se stotine jardi na istok do vremena

kada bi kamen dovrio svoj pad, i kamen treba pasti na
tlo upravo na toj udaljenosti od osnovice tornja". 2
Razmatrajui argument, GaJlilej odmah pdznaje ilspravnost osjetilnog sadraja izvrene opservacije, tj. da " teka
tijela . . . koja padaju s visine, putuju okomito do povrine
Zemlje".3 Razmatrajui pisca (Chiaramontija) koji se laa
posla oko obraenja kopernikanaca tako to opetovano spominje ovu injenicu, on veli: "Volio bih da se ovaj pisac ne
trudi toliko pokuavajui nas uvjeriti kako su naa osjetiJa ta od kojih moramo saznati da je ovo kretanje tijela koja padaju jednostavno pravocrtno kretanje i nikakvo drugo, niti da se ljuti i ali to se takva jasna, oita i nedvojbena stvar moe dovesti u pitanje. Jer na taj nain on aludira na to da se onima koji kau da takvo kretanje uope
nije pravocrtno, nego kruno, ini da vide kako se kamen
kree u luku, budui da on trai da njihova osjetila prije
nego njihov um razjasne uinak. Nije tako, Simplicije; jer
.kao to ni ja . . . nikada nisam vidio, niti ikada oekujem
da u vidjeti, da kamen pada drukije osim okomito, isto
,t ako vjerujem da ga i svi drugi vide. Zato, bolje je ostaviti
po strani pojave, o emu se svi slaemo, i upotrijebiti mo
uma, bilo da potvrdimo njegovu zbilju bilo da otkrijemo
njegovu prividnost."4 Nije, dakle, u pitanju ispravnost. opservacije; u pitanju je njezina "zbiljnost" ili "prividnost".
Sto se misli pod ovim izrazom?
Odgovor na pitanje nalazi se u primjeru koji Galilej
daje u slj edeem ulomku, "iz kojeg ... svatko moe razabrati kako je lako biti obmanut jednostavnom pojavom ili, recimo, dojmovima osjetila. Radi se o pojavi kad oni koji
nou putuju ulicom, praeni Mjesecom koji ih slijedi istim
korakom, iznenada opaze kako Mjesec poinje kliziti du
streha krovova. Mjesec im tamo nalikuje na ma6ku koja
doista juri po krovnim ploicama i ostavlja ih za sobom;
ta pojava bi, da um ne posreduje, vrlo lako obmanula
osjetila".
' Dialogue, op. cit., str. 126.
' Ibid., str. 125.
' Ibid., str. 256.

64

PAUL FEYERABEND

O ovom primjeru od nas se trai da krenemo od osjetilnog dojma i razmotrimo iskaz koji ovaj uvjerljivo suge.
rira. (Sugestija je tako snana da je dovela do cijelih sistema vjerovanja i do obreda, to postaje jasno iz temeljitog
prouavanja lunarnih aspekata arobnjatva i drugih kozmOilokih hipoteza.) Onda "posreduje um"; ispituje se iskaz
.koji je dojam sugerirao, uzimaju se u obzir drugi iskazi.
Ova djelatnost uope ne mijenja prirodu dojma. (Ovo je samo aproksimativno tono; ali, mi moemo, u svrhu sadanjeg razmatranja, zanemariti komplikacije koje proizilaze iz
uzajamnog djelovanja dojma i propozicije.) Ali, ona ulazi
u nove iskaze opservacije i igra nove, bolje ili loije uloge
u naoj spoznaji. Koji su uzroci i metode koji reguliraju
'takvu izmjenu?
Prije svega, moramo biti naisto u pogledu prirode potpunog fenomena: pojava vie iskaz. Ne postoje dva ina
jedan: opaanje fenomena, drugi: izraavanje tog fenomena
pomou primjerenog iskaza-nego sal1'zo jedan, tj . izricanje
u odreenoj opservacijskoj situaciji: "Mjesec me slijedi" ili
"Kamen pada ravno dolje." Dakako, moemo apstraktno dijeliti ovaj proces na manje dijelove, moemo takoer pokuati stvoriti situaciju u kojoj se ini da su iskaz i fenomen
psiholoki odijeljeni i ekaju da budu dovedeni u vezu. (Ovo
je dobrano teko poluiti, a moda je i sasvim nemogue.
Ali, u normalnim okolnostima, ovakva se dioba ne dogaa;
opisivanje poznate situacije ini, za govornika, prosudbu u
kojoj su iskaz i fenomen vrsto spojeni.
Ovo jedinstvo je rezultat procesa uenja koji poi11je
u djetinjstvu. Od naih najranijih dana uimo da reagiramo
na situacije primjerenim odgovorima, jezinim ili drugim.
Postupci pouavanja i oblikuju "pojavu" ili "fenomen"i stvaraju vrstu vezu s rijeima, tako da konano izgleda da fenomeni govore za sebe bez pomoi sa strane ili vanjskog znanja. Oni jesu ono to asocirani iskazi tvrde da jesu. Dakako, na jezik kojim oni "govore" utjecala su vjerovanja r,?nijih pokoljenja koja su tako dugo podravan a da_ se vise
ne javljaju kao odijeljeni principi, nego ulaze u termme svagdanjeg diskursa i, nakon odreenog obuavanja, kao da proizilaze iz samih stvari.
U ovom asu mogli bismo poeljeti da, u naoj imaginaciji i posve apstraktno, usporedimo rezultate pouavanja

PROTIV METODE

65

razliitih
smo ak

jezika koje ukljuuje razliite ideologije. Mogli bipoeljeti da svjesno promijenimo neke od ovih
ideologija i prilagodimo ih ,;modernijim" gleditima. Vr1o je
teko rei kako e ovo izmijeniti nau situaciju, osim ako,
nadalje, ne pretpostavimo da su kakvoa i struktura senzacija (opaanja) ill barem kakvoa i 1struktura onih senzacija koje ulaze u korpus znanosti nezavisne od njihovog jezinog izraza. Ja sam vrlo sumnjiav u pogledu ak i aprok.
simativne valjanosti ove pretpostavke, koju je mogue opovrgnuti jednostavnijim primjerima, i uvjeren sam da se liavamo novih i neoekivanih otkria dokle god ostajemo u
njezinim granicama. Pa ipak, naas u, posve svjesno, ostati unutar tih granica. (Prva moja zadaa , ako bih se nekada vrato pisanju, bila bi da istraim ove granice i pokuam otii izvan njih.)
Polazei od dodatne pojednostavljujue pretpostavke, moemo sada razlikovati izmeu opaaja i onih "mentalnih
operacija koje proizilaze neposredno iz osjetila",5 te koje su
tako vrsto povezane s njihovom reakcijama da je svako
odjeljivanje teko postiljivo. S obzirom na poriJeklo i ui
nak takvih operacija, oznait emo ih kao prirodna tumaenja.

U povijesti miljenja, prirodna tumaenja smatrana su

ili za apriorne presupozicije znanosti ili za predrasude koje
se moraju ukloniti prije svakog ozbiljnog ispitivanja. Prvo
gledite pripada Kantu i, na jedan v.r lo razliit nain i na
temelju vrlo razliitih darovitosti, nekim suvremenim filozofima jezika. Drugo gledite pripisuje se Baconu (koji je,
meutim, imao prethodnike, primjerice, u grkim skepticima).
Galilej je jedan od rijetkih mislilaca koji ne eli niti
da zauvijek sauva prirodna tumaenja , niti da ih potpuno
iskljui. Ovakvi sudovi na veliko posve su tui njegovu naemu miljenja. On inzistira na kritikoj raspravi da bi tek
.tada odluio koja se prirodna tumaenja mogu zadrati, a
koja se moraju nadomjestiti. Ovo nije uvijek jasno precizirano u njegovim tekstovima. Naprotiv. Metode r eminiscencije, kojima se on tako otvoreno utie, zasnova!lle su da stvo.r e dojam kako se nita ne mijenja i kako mi i dalje izraavamo nae opservacije na stare i poznate naine. Ipak,
' Francis Bacon, Novum Organum, Uvod.
S Pr oti v me tode

T
PAUL FEYERABEND

66

;njegov stav je relativno lako ustanoviti: prirodna tumaenja

jesu potrebna. Sama osjetila, bez pomoi uma, ne mogu nam
istinski razjasniti prirodu. Da bi se dolo do takvog istinitog razjanjenja, potrebna su "osjetila koja prate umova.nje".6 Nadalje, kada se radi o argumentima koji se tiu kretanja Zemlje, upravo ovo umovanje, podrazumijevanje opservacijskih termina, a ne poruka osjetHa ili pojava, jest ono
to stvara potekou. "Zato, bolje je ostaviti po strani pojave, o emu se svi slaemo, i upotrijebiti mo uma bilo da
potvrdimo njegovu .zbilju, bi'lo da otkrijemo njegovu prividnost."7 Meutim, potvrivanje zbilje ili otkrivanje prividnos
ti pojave znai ispitivanje valjanosti onih prirodnih tumae
nja koja su tako tijesno povezana s pojavama da ih ne moemo vie smatrati za odjelite pretpostavke. Prelazim sada
na prvo prirodno tumaenje implicitno u argumentu koji se
tie kamenja koje pada.
Prema Koperniku, kretanje kamena koji pada treba biti
"mjeovito, ravno-i-kruno".8 Pod "kretanjem kamena" ne misli se samo kretanje koje se odnosi na neku vidljivu oznaku
u vidnom polju promatraa ili njegovo opservirano kretanje,
nego prije njegovo kretanje u solarnom sistemu ili u (apsolutnom prostoru) tj. njegovo zbiljsko kretanje. Poznate Oinjenice na koje se poziva u argumentu potvruju drukiju
vrst kretanja, jednostavno okomito kretanje. Ovaj rezultat
opovrgava Kopernikovu hipotezu samo ako je pojam kretanja koji se nalazi u opservacijskom iskazu isti kao i pojam
kretanja koji se nalazi u Kopernikovu predvianju. Opserva.
cijski iskaz "kamen pada ravno dolje" mora se, dakle, odnositi na kretanje u (apsolutnom) prostoru. On se mora odnositi na zbiljsko kretanje.
Jakost "argumenta zasnovanog na opservaciji" proizilazi iz injenice da su opservacijski iskazi vrsto povezani s
pojavama. Nema svrhe pozivati se na opservaciju ako ne znamo opisati ono to vidimo ili ako je opis dan s oklijevanjem, kao da smo upravo nauili jezik u kojem ga formuliramo. Stvaranje opservacijskog iskaza, dakle, sastoji se od
dvije vrlo razHite psiholoke prosudbe: (l) jasne i nedvos6 Dialogue, op. cit., str. 255 (kurziv je moj).
' Ibid., str. 256.
Ibid., str. 248.

PROTIV METODE

67

mislene opaaje i (2) jasne i nedvosmislene veze izmeu ove

senzacije ~.dijelova jezika. Na ovaj nain se doilazi do toga
da senzaCIJa progovara. Govore li opaaji u gornjem argumentu jezikom zbHjskog kretanja?
One govore jezikom zbiljskog kretanja u sklapu svagda~n~e m~sl~ l~- stoljea. Tako nam barem Galilej kae. SvagdasnJe milJenJe tog doba, veli on, pretpostavlja "operativni"
kar~kter svakog ~retanja ili, da upotrijebimo dobro poznate filozofske termwe, ono pretpostavlja naivni realizam to
s~ tie kretanja: izuzevi povremene i neizbjene iluzije, privi_dno kretanje identino je zbiljskom (apsolutnom) kretaTIJU. Dakako: o-ya r~z'~ika nije e~splicitno izvedena. Covjek
prvo ne razh~uJe pnvidno kretanJe od zbiljskog kretanja, a
onda povezuJe ta dva kretanja pravilom korespondencije.
On prije opisuje, opaa, ponaa se prema kretanju kao da
je ve zbiljska stvar. On ne postupa na ovaj nain u svim
okolnostima. Doputa se da se objekti kojih. se kretanje ne
vidi mogu kretati, kao i to da su odreena kretanja iluzorna (usp. primjer s Mjesecom koji smo spomenuli u ovom
poglavlju). Prividno kretanje i 2'Jbiljsko kretanje nisu uvijek identificirani. Ipak, postoje paradigmatski sluajevi u kojima je, psiholoki, vrlo teko, ako ne i jednostavno nemogue, dopustiti varku. I upravo iz ovih paradigmatskih slua
jeva, a ne iz !iznim/ld, naih'l1i realizam to se tie 'kretJanja
vue svoju snagu. Postoje takoer situacije u kojima mi prvo
uimo na kinematski rjenik. Od samog djetinjstva mi ui
mo reagirati na njih pojmovima u koje je izravno ugraen
naivni realizam i koji nerazmrsivo dovode u vezu kretanja
i pojavu kretanja. U glavnom argumentu kretanje kamena
ili navodno kretanje Zemlje predstavlja takav paradigmatski sluaj. Kako bi netko samo mogao biti nesvjestan brzog
kretanja golemog komada tvari kakva je navodno Zemlja!
Kako bi netko samo mogao biti nesvjestan injenice da kamen koji pada trasira uvelike produenu putanju kroz prostor! Sa stajalita miljenja i jezika 17. stoljea, argument
je, dakle, besprijekoran i sasvim uvjerljiv. Pa ipak, zamijetit emo kako teorije ("operativni karakter" svakog kretanja; bitna tonost osjetilnih izvjetaja) koje nisu eksplicitno
formulirane ulaze u raspru preruene u opservacijske termi-

68

PAUL FEYERABEND

ne. Ponovo spoznajemo da su opservacijski termini trojanski konji na koje se treba najpomnije paziti. Kako postupiti u takvoj neugodnoj s ituaciji
Argument koji se tie kamenja koje pada kao da opovrgava Kopernikova gledite. To moe biti zbog iherentnog
nedostatka koperni:kanizma, premda i zbog prisutnosti prirodnih tumaenja kojima treba poboljanje. Prva je dakle,
zadaa, otkriti i izolirati te neispitane zapreke napretku.
Bacon je vjerovao da se prirodna tumaenja mogu otkriti metodom analize koja ih odvaja jedno za drugim sve dok
se ne razotkrije osjetilna sr svake opservacije. Ova metoda
ima ozbiljnih nedostataka. Prvo, prirodna tumaenja, ona
koja Bacon razmatra, nisu samo pridodana prethodno postojeem polju senzacija. Ona, kako sam Bacon veli, posreduju u konstituiranju polja. Ako bi se iskljuila sva prirodna
tumaenja, iskljuila bi se takoer sposobnost da mislimo
i opaamo. Drugo, ako se ne bi obazirala na ovu fundamentalnu funkciju prirodnih tumaenja, postalo bi jasno da bi
osoba suoena s orpaajnim poljem bez ,i jednog prigodnog
tumaenja na raspolaganju bila potpuno dezorijentirana; ona
se ne bi ni poela baviti znanou. injenica da se poinje
,mo baviti, ak i nakon stanovite bekonovske analize, poka
zuje dakle da je analiza prerano zaustavljena. Stal a je upravo kod onih prirodnih tumaenja kojih nismo svjesni i bez
kojih ne moemo ii dalje. Slijedi da je nakana da se pone
,iz niega, nakon potpunog uklanjanja svih prirodnih tumaenja, samoporazna.
Nadalje, nije mogue ak ni djelomice razmrsiti mnotvo
prirodnih tumaenja. Na prvi pogled, zadaa bi mogla izgledati dobrano jednostavna. Uzmemo opservacijske iskaze, jedan po jedan, i analiziramo njihov sadraj. Meutim, pojmovi skriveni u opservacijskim iskazima vjerojatno se nee
pokazati u apstraktnijim dijelovima jezika. Ako se i pokau,
bit e jo uvijek teko ustvrditi ih; kao i predmeti opaanja, pojmovi su dvosmisleni i ovisni o podlozi. K tomu,
sadraj pojma odreen je takoer nainom na koji je on
.povezan s opaanjem. Ipak, kako moe ovaj nain biti otkrivan bez krunosti? Opaanja moraju biti identificirana i mehanizam identifikacije sadravat e neke od istih onih elemenata koji upravljaju upotrebom pojma kojeg treba ispitati. Nikada potpuno ne dokuujemo taj pojam, jer uvijek

PROTIV METODE

69

,koristimo dio njega u pokuaju da iznaemo njegove bitne

dijelove. Postoji samo jedan nain da se izae iz ovog kruga i on se sastoji u tomu da se koristi vanjska mjera usporedbe, ukljuujui nove naine odnosa pojmova i predmeta
.opaanja. Uklonjena iz domene prirodnog diskursa i iz svih
onih principa, navika i stavova koji konstituiraju njegov oblik ivota, takva vanjska mjera izgledat e doista neobina.
,Meutim, ovo nije argument protiv njezine upotrebe. Napro.
tiv, ovakav dojam neobinosti otkriva da se radi o prirodnim tumaenjima, i to je prvi korak ka njihovu otkrivanju.
Pokuat emo objasniti ovu situaciju na temelju vodeeg
primjera.
Nakana primjera je da pokae kako Kopernikova gledite nije u skladu s "injenicama". Promatrana sa stajalita ovih "injenica", ideja kretanja Zemlje je egzotina, apsurdna i oito netona, da spomenemo samo nekoliko izraza
koji su se esto upotrebljavali u to doba i koji se jo uvijek koriste kad god su profesionalni konzervativci suoeni s
novom i protu-injenikom teorijom. Ovo nas navodi na pomisao da je Kopernikova gledite eksterno mjerilo upravo
one vrste koju smo opisali.
Moemo sada obrnuti argument i upotrijebiti ga kao
sredstvo za otkrivanje, uz iju emo pomo otkriti prirodna
tumaenja ,koja iskljuuju kretanje Zemlje. Obrtanjem argumenta prvo ustanovljujemo kretanje Zemlje, a zatim istraujemo kakve e promjene ukloniti protuslovlje. Takvo istraivanje moe poprilino trajati i nije nerazborito rei da ak
ni danas nije zavreno. Protus1lovlje, dakle, moe biti prisutno desetljeima, pa i stoljeima. Ipak, ono mora biti podravana sve dok ne zavrimo s ispitivanjem, inae ispitivanje,
pokuaj da se otkriju prastare komponente naeg znanja,
ne moe ni poeti. Ovo je, vidjeli smo, jedan od razloga koji se moe dati u pogledu zadravanja, moda i iznalaenja
teorija koje su inkonzistentne injenicama. Ideoloki sastavni dijelovi naeg znanja i, posebice, naih opservacija
otkrivaju se pomou teorija koje ovi opovrgavaju. Oni se
otkrivaju protuinduktivno.
Dopustite da ponovim to je do sada ustvreno. Teorije se provjeravaju i na mogui nain opovrgavaju injeni
cama. injenice sadre ideoloke komponente, starija gledita koja su ieznula iz vida ili moda nikada nisu bHa for-

70

PAUL FEYERABEND

mulirana na eksplicitan nacm. Takve komponente su jako

sumnjive. Prvo, zbog njihove starosti i nejasnog porijeklami ne znamo zato su i kako uvedene; drugo, zbog toga to
ih sama njrhova priroda titi, i uvijek ih ie titila, od kritikog ispitivanja. U sluaju protuslovlja izmeu nove i zanimljive teorije i skupine vrsto utemeljenih injenica, naj.
bolji je postupak, dakle, ne odbaciti teoriju nego je korisHti da se otkriju skriveni principi koji su odgovorni za protuslovlje. Protuindukcija je bitan dio takvog procesa otkrivanja. (Izvrstan povijesni primjer: argumenti protiv kretanja i atomizma Parmenida i Zenona. Diogen, cinik iz Sinope, krenuo je jednostavnim putem kojim e poi mnogi suvremeni znanstvenici i svi suvremeni filozofi: opovrgnuo je
angJUmente tako to se digao i etao gore-dolje. Suprotan put,
koji se ovdje preporuuje, doveo je do mnogo zanimljivih
rezultata, to povijest sluaja i pokazuje. Ipak, ne smijemo
biti nesmiljeni prema Diogenu, jer se takoer pria da je
prebio aka koji se zadovoljio s njegovim opovrgavanjem,
.uzvikujui da je iznio razloge koje ak ne treba prihvatiti
bez dodatnih vlastitih razloga. 9)
Kad otkrijemo pojedinano prirodno tumaenje, kako
ga moemo ispitati i provjeriti? Oito je da ne moemo postupiti na uobiajen nain, tj. izvesti predvianja i usporediti
~h s "rezultatima opservacije". Ovi rezultati nisu vie na
raspolaganju. Tako je ideja da osjetila, upotrijebljena pod
normalnim okolnostima, stvaraju ispravne izvjetaje o zbilj~kim dogaajima, primjerice, izvjetaje o zbiljskom kretanju
fizikih tijela, uklonjena iz svih opservacijskih iskaza. (Sje.
timo se da se ovaj pojam smatrao za bitni dio antikopernikanskog argumenta.) Ali, bez nje nae osjetilne reakcije
prestaju biti relevantne za provjere. Ovaj zakljuak uopi
li su neki stariji racionalisti, koji su odluili izgraditi svoju
znanost iskljuivo na umu, pripisavi opservaciji sasvim nevanu pomonu funkciju. Galilej ne usvaja ovaj postupak.
Ako jedno prirodno tumaenje stvara tekou privlanom
gleditu, te ako njegovo iskljuenje uklanja gledite iz domene opservacije, onda je jedini prihvatljivi postupak upotrijebiti druga tumaenja i vidjeti to e se dogoditi. Tumae' Hegel, Vorlesungen uber dio Geschichte der Philosophie, l, ured.
C. L. Michelet, Berlin, 1840, str. 289.

PROTIV METODE

71

nje koje Galilej koristi vraa osjetila u poloaj orua za istraivanje, ali samo to se tie zbilje relativnog kretanja. Kre.tanje "meu stvarima koje ga jednako dijele" jest "neoperativno", tj. "ostaje neosjetljivo, nezamjetljiva i bez ikakvog
uinka". 10 U njegovu zajednikom ispitivanju Kopernikove
doktrine i poznatog, premda skrivenog prirodnog tumaenja,
Galilejev prvi korak sastoji se, dakle, u nadomjetanju potonjeg drukijim tumaenjem. Drugim rijeima, on uvodi novi jezik opservacije.
Ovo je, dakako, potpuno pravovaljan potez. Openito, jezik opservacije koji ulazi u argument bio je ve dugo u upotrebi, tako da je sasvim poznat. Ako se, s jedne strane, uzme
u obZJir strlllktura opih idioma, a s dr.uge aristotelijanska fiJozofija, ni ova upotreba ni ovo poznavanje ne mogu se gledati kao provjera temeljnih principa. Ovi principi, ova pri10 Dialogue, op. cit., str. 171. Galilejev kinematski relativizam nije
dosljedan. U citiranom ulomku, on predlae gledite (l) da dijeljeno
kretanje nema nikakvog uinka. "Kretanje", veli on, "u onoj mjeri u
kojoj jest kretanje i djeluje kao kretanje, u tolikoj mjeri jest relativno stvarima koje ga nemaju; i meu stvarima koje jednako sudjeluju u kretanju, ono ne djeluje i jest kao da nije" (str. 116); "koje se
god kretanje moe pripisati Zemlji, mora nuno ostati nezamJetljivo ... dotle dok gledamo samo na zemaljske predmete" (str. 114); " ...
kretanje koje je zajedniko mnogim kreuim stvarima isprazno je i
nevano u pogledu odnosa onih koje su pomine meu sebi samim ... "
(str. 116). S druge strane, (2) on takoer sugerira da se "nita .. .
po prirodi ne kree u ravnoj liniji. Kretanje svih nebeskih predmeta
ide ukrug; brodov.i, koije, konji, ptice, svi se kreu ukrug oko Zemlje; kretanja dijelova ivotinja su kruna; ukratko - mi smo prisiljeni pretpostaviti da se samo gravia deorsum i levia sursum kreu u
ravnoj liniji; ali, ak i to nije sigurno sve dotle dok se ne dokae da
Zemlja miruje" (str. 19). Ako se (2) prihvati, tada e labavi dijelovi
sistema koji se kreu u ravnoj liniji teiti opisivanju krumih putanja,
protuslovei na taj nain (1). Upravo me je ova nedosljednost ponukala da podijelim Galilejev argument u dva dijela, jedan: koji se bavi
relativnou kretanja (samo je relativno kretanje zamjetljivo), drugi:
zakonima inercije (i samo inercijsko kretanje ostavlja odnos izmeu
dijelova sistema nedirnutim - dakako, pod pretpostavkom da su
susjedna inercijska kretanja aproksimativno paralelna). Glede dva dijela argumenta, v. slijedee poglavilje. Mora se imati na umu da prihvaanje relativnosti kretanja, ak i za inercij.ske putanje, znai naputanje teorije poticaja. ini se da je Galilej to uinio, budui da
se njegov argument za postojanje "beskrajnih" ili "neprekidnih" kr.etanja, koji on skicira u Dijalogu na str. 147. i dalje, poziva na kretanJa
koja su neutralna, tj. ni prirodna, ni umjetna, za koje se stoga moe
pretpostav~ti da vjeno traju.

72

PAUL FEYERABEND

tumaenja, nalaze se u svakom opisu. Izvanredni slu~ajevi koji mogu stvoriti potekoe neutralizirani su pomo.u "rijei prilagodbe",H primjerice, "kao" ili "analogan", ko-

rodna

je ih otklanjaju, tako da osnovna ontologija ostaje neosporna. Ipak, provjera je prijeko potrebna, osobito u onim sluajevima gdje se ini da principi ugroavaju novu teoriju.
Tada je posve razborito uvesti alternativne jezike opservacije i usporediti ih s izvornim idiomom i s teorijom koja je
podvrgnuta ispitivanju. Kad tako postupamo, moramo biti
,sigurni da je usporedba nepristrana; tj. ne smijemo kritizi,rati idiom koji treba funkcionirati kao jezik opservacije zato to nije jo dovoljno poznat, te kao takav labavije povezan s naim sjetilnim reakcijama i neuvjerljiviji od jednog
drugog, "opijeg" idioma. Takve povrne kritike, koje su katkada uzdignute do potpuno nove "filozofije", obiluju u raspravama o problemu duha-i-tijela. Filozofi koji ele uvesti i prov.
jeriti nova gledita suoavaju se tako ne s argumentima, na
.koje bi najvjerovatnije bili kadri odgovoriti, nego s neprobojnim zidom uvrijeenih reakcija. Ovo se uope ne razlikuje od stava ljudi koji ne znaju strane jezike, a koji osjeaju da je odreena boja mnogo bolje opisana rijeju "crven"
nego "rosso". Nasuprot takvim pokuajima obraenja pozivanjem na poznavanje ("Znam to su boje i znam takoer,
na temelju introspekicje, da nemaju nikakve veze sa materijalnim procesima!"), moramo naglasiti da poredbeno sue
nje o jezicima opservacije, tj. o materijalistikim jezicima
.opservacije, fenomenalistikim jezicima opservacije, objektri.V'Il'im idealistiokim jezicima opsePVacije, teolokim jezicima
opservacije itd, moe poeti samo onda kad se svi ti jezici
govore jednako teno.
Sad moemo nastaviti s naom analizom Galilejeva umovanja.

jei

11 J. L. Austin, Sense and Sensibilia, New York, 1964, str. 74. Riprilagodbe igraju vanu ulogu u aristotelijanskoj filozofiji.

7
Nova prirodna tum.aenja konstituiraju nov i vrlo apstraktan jezik opservacije. Ona se uvode i kriju, tako
da ne zamjeujem.o promjenu koja se dogodila (metoda
anamneze). Ona sadre ideju relativnosti svakog kretanja i zakon krune inercije.
Galilej zamjenjuje jedno prirodno tumaenje vrlo razlido sada (1630) barem djelomice neprirodnim tumaKakav je njegov postupak? Kako mu uspijeva uvesti
apsurdne i protuinduktivne tvrdnje, poput tvrdnje da se Ze~
lja kree, a ipak im osigurati pri~jer~no poz~rn? slu_at~~-)
stvo? Covjek oekuje da argumenti nece dostapti-zammlJIvo i uvelike vano ogranienje racionalizma-i Galilejevi iskazi su doista argumenti samo u pojavnom smislu. Jer, Galilej koristi propagandu. On ~potrebljava p~ih~lok~ tr~kov~
povrh kojih gdd intelektualmh razloga koJe Iznosi. TI tnkovi su vrlo uspjeni: oni ga vode pobjedi. Ali, oni zasjenjuju nov stav prema iskustvu koje_ je u_. nastaj_anju. i ~tC?ljes~
ma odgaaju mogunost umne filozofiJe. Om zasJenJUJU CInjenicu da iskustvo na kojem Galilej el~ t~meljiti _Kop~r
nikovo gledite nije nita drugo nego poslJedica :ria~ti!e nJegove plodne imaginacije, da je iz~mljeno. ?ni ~~sJenJUJ_u o:vu
injenicu insinuirajui da su novi rezultati koJI. ~e p~pvlJ':
ju poznati i ope priznati, te samo tr~ba svrat1t1 nasu paznju na njih pa da se pojave kao najoitiji izraz istine.
Galilej nas ,.podsjea" da ima situacija u kojima je neoperativni karakter dijeljenog kretanja isto tako oit i nepoditim i
enjem.

74

PAUL FEYERABEND

loan sumnji kao to je to ideja operativnog karaktera kretanja u drugim okolnostima. (Ova potonja ideja, dakle, nije
jedino prirodno tumaenje kretanja.) Te situacije su: dogaaji u amcu, u koiji koja se kree po ravnoj povrini i
u drugim sistemima koji sadre promatraa i doputaju mu
da izvodi neke jednostavne operacije.
"Sagredo: Upravo mi je pala na pamet predodba koja
mi je prola kroz matu dok sam plovio za Aleppa, kamo
samo iao kao konzul nae zemlje .. . Da je vrh pera bio na
brodu tijekom cijelog mojeg putovanja od Venecije do Ale_
xandrette i imao svojstvo da ostavlja vidljive znakove svojeg putovanja, kakav bi trag--.kakav :maJk-kakvu crtu ostavilo?
Simplicije: Ostavilo bi crtu koja bi se protezala od Venecije do tamo; ne savreno ravnu-ili prije, koja ne lei u
savrenom luku kruga-nego manje-vie fluktuirajuu prema
povremenom ljuljanju broda. Ali, ovo naginjanje na nekim
mjestima, jard ili dva nadesno ili nalijevo, dizanje ili sputanje, u duini od mnogo stotina milja, ne bi bitno promijenili cijeli opseg cr te. Ovi jedva da bi bih zamjetljivi i, bez
pogreke u nekom odreenom asu, moe se smatrati za dio
savrenog luka.
Sagredo: Dakle, ako se oduzme fluktuacija valova, a kretanje broda je nepomueno i pravilno, stvarno i tono kretanje vrha pera oznaivalo bi luk savrenog kruga. Sada, ako
bih ja neprestano drao to pero u ruci i pokretao ga neznatno od vremena 'd o vre mena u ovom ili onom ;s mje ru, kakve
bi promjene uveo u glavni opseg crte?
Simplicije: Manje od onih koje bi se pokazivale kod rav.
ne crte duge tisuu jardi koja tu i tamo odstupa od apsolutne ravnoe u vidnom polju buhe.
Sagredo: Onda, ako bi umjetnik poeo risati perom na
arku papira kad je napustio luku i nastavio tako sve do
Alexandrette, bio bi kadar izvesti iz kretanja pera cijeli niz
figura, potpuno nacrtanih i oblikovanih u tisuama smjerova, zajedno s krajobrazima, zgradama, ivotinjama i inim
stvarima. A ipak, zbHjsko pravo bitno kretanje vrha pera
ne bi bilo nita drugo nego crta, duga, dodue, ali vrlo jednostavna. Ali, to se tie umjetnikovih djelova, ova bi bila
sasvim ista kao da brod stoji. Razlog to od dugog kretanja pera ne bi ostao nikakav trag osim znakova narisanih

PROTIV METODE

75

na papiru lei u tomu to je fiziko kretanje od Venecije

.do Alexandrette zajedniko papiru, peru i svemu drugom na
brodu. Ali, malena kretanja amo~tamo, nadesno i nalijevo,
koja umjetni:koV'i p11sti daju peru, premda ne papiru, te pripa~dajui i'Sikljuivo prvom, mogla bi pritom ostaviti trag na
papiru koji je stacionaran u pogledu tih kretanja."'
Ili:
"Salviati: .. . zamisli da si u amcu pogleda uprta u kri
jarbola. Misli li da e zato to se amac kree morati pok.retati oi da bi ti pogled slijedio kri jarbola i njegovo
kretanje?
Simplicije: Siguran sam da ne bih nita trebao mijenjati; ne samo to se tie mojeg pogleda, nego ako sam uperio
muketu, ne bih je morao pomaknuti ni za dlaku da ostane
na toj meti, bez obzira kaiko se kretao amac.
Salviati: I to se dogaa zato to se kretanje koje brod
prenosi na jarbol prnosi i na tebe i tvoje oi, tako da ih
uope ne treba pokretati da bi zurio u hi jarbola, koji
se tebi dakle ini nepominim . (I zrake pogleda idu od oka
do jarbola kao da je izmeu dva kraja amca vezan konop.
I, stotine konopa vezano je za razliite fiksne toke , od kojih svaka zadrava svoj poloaj bez obzira kree li se brod
1"l"1 ne.)"2
Jasno je da ove situacije vode neoperativnom pojmu
kretanja ak i unutar zdravog razuma.
S druge strane, zdrav razum, i ovdje mislim na zdrav
razum talijanskih umjetnika sedamnaestog stoljea, sadri takoer ideju operativnog karaktera kretanja. Ova potonja ideja javlja se kad se ogranien objekt ne sadri previe dijelova kree u golemoj i stabilnoj okolini; primjerice, kad deva ide kroz putinju ili kad kamen pada s tornja.
Sada, Galilej trai da se "sjetimo'' uvjeta u kojima, i u
ovom sluaju , ustvrujemo neoperativni karakter dijeljenog
kretanja, te da drugi sluaj podvedemo pod prvi.
' Dialogue, op. cit., str. 171. i dalje .
' Ibid., str. 249. i dalje. E u klid je u Optici ustvrdio da feno meni
vienog kretanja ovisi o relativnom kretanju (Theon red , ul. 49 i dalje). Stari komentator iz ul. 50 koristi primjer amca k oji naputa
luku: Heiberg, VII, 283. Primjer ponavlja Kopernik u De Revol., knjiga I, poglavlje VIII. U srednjovjekovnoj optici ovo je bio ope poznati primjer; usp. Witelo, Perspectiva, iv, ul. 138 (Basel, 1572, str. 180).
Danas znamo da je valjan samo za konstantne brzine.

76

PAUL f'EYERABEND

Tako, prvu od dvije spomenute paradigme za neoperativno kretanje slijedi tvrdnja: "isto ta'ko je istinito da budui da je Zemlja pokrenuta, kretanje kamena koji pada
ini zapravo dug odsjek od stotina jardi, ak i tisuu; i kada bi kamen oznaio svoju putanju u nepominom zraku
ili na nekoj drugoj povrini, ostavio bi vrlo dugu kosu crtu.
Ali, taj dio cijelog tog kretanja koje je zajediko kamenu,
tornju i nama samima ostaje nezamjetljiva, kao da ne postoji. Opaljiv je samo onaj dio u kojem ni toranj, ni mi nismo
sudionici; jednom rijei, onaj kojim kamen, padajui, mjeri
toranj".3
I druga paradigma prethodi poticaju. "da se ovaj argument prenese na vrtnju Zemlje i kamen na vrhu tornja, koje kretanje ne moe razabrati zato to, zajedno s kamenom,
posjeduje od Zemlje ono kretanje potrebno da slijedi toranj; ne treba pokTetati oi. Nadalje, a!ko doda kamenu
kretanje prema dolje, koje je svojstveno tom kamenu i koje ti ne dijeli s njim, te koje je pomijeano s ovim krunim
kretanjem, kruni dio kretanja koji je zajedniki kamenu i
oku ostaje nerazaberiv. Samo je ravno kretanje zamjetljivo,
jer da bi ga slijedio mora kretati oi prema dolje."4
Ovo je doista jako uvjerljivo.
Popustivi pred ovim uvjerenjem, mi sada posve auto.
matski poinjemo brkati uvjete dva sluaja i postajemo relativisti. To je bit Galilejeve lukavtine! Kao posljedicu imamo 'da sukob izmeu Kopemika i "uvjeta koj-i djeluju na nas
i one u zraku iznad nas"' jednostavno nestaje i mi konano
spoznajemo "da bi nam svi zemaljski dogaaji na temelju
kojih se obino smatra da Zemlja stoji, a Sunce i nepomi
ne zvijezde da se kreu, nuno izgledali isti da se Zemlja
kree, a drugo stoji". 6
Ibid., str. 172. i dalje.
Ibid., str. 250.
' Ptolomej, Syntaxis, i I, str. 7.
Dialogue, str . 416; v. Dialogues Concerning Two New Sciences
(prev. Henry Crew i Alfonso de Salvio), New York, 1958, str. 164: "Is~i
ekspedment prema kojem je, na prvi pogled, izgledalo da pokazuJe
jednu stvar, uvjerava nas, kad se pomnije ispita, u suprotno." Kritizirajui ovaj nain vienja stvari, profesor McMullin trai jae "logiko i biografsko opravdanje" za moju tvrdnju da Galilej nije sa~o
raspravljao, nego i varao [,,A Taxonomy of the Relation between His3

PROTIV METODE

77

Pogledajmo sada tu situaciju s apstraktnijeg gledita. Pos dva pojmovna podsistema "obine" misli (v. tablicu). Jedan uzima kretanje kao apsolutan proces koji uvijek
ima uinke, ukljuujui uinke na naa osjetila. Opis ovog
pojmovnog sistema koji je ovdje dan moe biti poneto idealiziran; ali, argumenti Kopennikovih protivnika, koje sam
Galilej navodi, te koje smatra "vrlo uvjerljivim"/ otkrivaju da je postojala opa tendencija ka takvom miljenju i
da je inila ozbiljnu zapreku raspravi o alternativnim idejama. Povremeno otkrivamo jo primitivnije naine miljenja,
gdje se pojmovi poput "gore" i "dolje" upotrebljavaju u apsolutnom smislu. Primjere ine: tvrdnja "da je Zemlja preteka da se uspne preko Sunca i zatim ponovo padne dolje''8
ili tvrdnja da bi "zakon kratkog vremena brda, koja tonu
prema dolje s okretanjem zemaljske kugle, dola u takav
poloaj da bi se netko tko se prije kratkog vremena morao
penjati strmo prema njihovim vrhovima morao, nekoliko
sati kasnije, pogrbiti i silaziti da bi doao tamo". 9 U biljekama na rubu stranice, Galilej naziva ovo "kranje djetinjasinjemo

tory and Philosophy of Science", Minnesota Studies, sv. 5, Minneapolis,

1971 str. 39]; on takoer ne odobrava nain na koji putam da Galilej' uvede dinamiki relativizam. Prema njemu, "ono to Galilej raspravlja jest da budui da njegov _protiynik ye tumai op~e.rva~ij_e nainjene U takvom Stk\opu [kretanJ.e. U can:_c~ma] na v>>relatiVIStlckl~<. n ain ka!m moe doslJedno postupiti drukCIJC u slucaJu opservaciJa o
po~rini Zemlje?" (op. ci_t., str. 40) . GalileJ dois.ta tak? raspr~vlja. Ali,
on raspravlja tako protiv protlvn~ka kOJI, prema. nJemu, "C}lti golemu odbojnost prema prepoznavanJu ove neoperatlvne kakvoce. kretanja, meu stvarima koje im je zajedni~o " (Dialogue, op. Cit., ~~~
171), te koji je svakako stvorio pravu umJetno~t od upotreb~ razhcitih pojmova u razliitim zgodama, a ~a ne uleti u. pro_tuslovlJe. ~ad_a ,
ako je to stajalite koje treba napasti, tada po~aziVan.Je _da p~ot1_vmk
ima relativnu ideju kretanja ili esto upotreblJava relativnu IdeJ u u
svojim svagdanji~n _pos_lovim~ nije ni _u ~oj,em sluaj~ "dokaz. nedos_ljednosti u vlastitOJ nJegovOJ para~tgmi (MclV~ul~m:. op. c_It., str.
407). Ono otkriva jedan dio te paradigme, I?e dodiruJu_ci d.rug1. Argument se pretvara u eljen dokaz samo .a~o Je apsol.u~m . .P~Jam z_atomljen ili tajno odstranjen ili pak poistovJecen. s relatiV1Sticklm poJm?m
- i upravo to ini Galilej, premda kradomice, kao to sam pokusao
pokazati.
' Dialogue, op. cit., str. 131.
' Ibid., str. 327.
' Ibid., str. 330.

T!
PAUL FEYERABEND

78

tim razlozima [koji] su zadovoljavali vjerovanja bedaka da

je Zemlja nepomina", 10 te zakljuuje da se ne treba "uznemirivati zbog takvih ljudi, ima ih bezbroj, niti se obazirati
na njihove budalatine".U Pa ipaik, jasno je da je apsolutna
ideja kretanja bila .,uvrijeena" i da je pokuaj da bude zamijenjena morao naii na jak otpor.12
Drugi pojmovni sistem izgraen je oko relativnosti kretanja i takoer je uvrijeen u vlastitoj domeni primjene. Galilej ide za tim da prvi sistem zamijeni drugim, i to u svim
sluajevima, kako zemaljski, tako i nebeskim. Sto se tie kretanja, naivni realizam treba biti potpuno iskljuen.

PROTIV METODE

PARADIGMA 1: kretanje kompaktnih objekata u stabilnoj

okolini golemog prostornog
opsega - jelen kojeg lovac
promatra.
Prirodno

PARADIGMA II: kretanje objekata u amcima, koijama

i inim pokretnim sistemima.

tumaenje:

Prirodno

svako kretanje je operativno.

Kamen koji
pada
dokazuje

Ibid., str. 327.

" Ibid., str. 327 (kurziv je moj).
" Ideja da postoji jedan apsolutni smjer u svemiru ima vrlo
zanimljivu povijest. Ona poiva na strukturi gravitacijsk og polja na
povrini Zemlje ili onog dijela Zemlje koji promatra zna i uopava
iskustva stvorena u njemu. Uopavanje se samo rijetko kada smatra
za posebnu hipotezu, ono ulazi u ,.gramatiku" zdravog razuma i daje
terminima ,.gore" i "dolje" apsolutno znaenje. (Ovo je .,prirodno tumaenje", upravo u onom smislu u kojem je objanjeno u tekstu.)
Laktanije, crkveni otac iz etvrtog stoljea, poziva se na ovo znae
nje kad postavlja pitanja: .,Hoe li netko doista biti tako smuen da
pretpostavi postojanje ljudskih bia kojih su stopala ponad glave?
Gdje stabla i voke ne rastu prema gore, nego prema dolje?" (Divinae
Jnstitutiones, III, De Falsa Sapientia). Ista upotreba jezika oekuje
se od onog .,mnotva nepouavanih ljudi" koji postavljaju pitanje
zato antipodi ne padaju sa Zemlje (Plinije, Natural History, II, str.
161-66; v. takoer Ptolomej, Syntaxis, I, 7). Pokuaj Talesa, Anaksi
mana i Ksenofana da nau potporu za Zemlju koja je spreava da
padne .,dolje" (Aristotel, De Coelo, 294a12 i dalje) pokazuje da gotovo
svi rani filozofi, s izuzetkom Anaksimandera, dijele ovakav nain miljenja. O atomistima, koji pretpostavljaju da atomi prvobitno padaju
.,dolje", v. Galilej, koji potpuno ismijava ideju antipoda koji padaju
(Dialogue, op. cit., str. 331), govori povremeno o ,.gornjoj polovini
Mjeseca", smatrajui pod tim onaj dio Mjeseca "koji nam je nevidljiv". I ne zaboravimo da neki suvremeni filozofi jezika "koji su preglupi da prepoznaju vlastita ogranienja" (Galilej, op. cit., str. 327)
ele oivjeti, barem lokalno, apsolutno znaenje ,,gore"-i-.,dolje". Otuda, ne smije se potcjenjivati mo nad umovima njegovih suvremenika
s primitivnim pojmovnim sustavom, koji su pretpostavljali anizotropijski svijet, protiv ega se Galilej takoer morao boriti. O ispitivanju
nekih aspekata britanskog zdravog razuma u doba GalHeja, ukljuu
jui astronomski zdravi razum, v. E. M. W. Tillyard, The Elizabethan
Wordld Picture, London, 1963. Aristotel esto zagovara suglasnost iz
meu popularnog mnijenja i sredinje simetrinog svemira (primjerice, u De Coelu, str. 308a23 i dalje).

79

.Kretanje
Zemlje
predvia

Kamen koji
pada

!Kretanje
Zemlje

dokazuje

predvia

10

l
Zemlja miruje

nema nikakvof!,
relativnog kretanja izmeu
polazne toke
i Zemlje

nema nikakvog
relativnog kretanja izmeu
polazne toke
i kamena

l
koso kretanje
,kamena

tumaenje:

samo je relativno kretanje

operativno.

Vidjeli smo da je, zgodimice, ovaj naivni realizam bitni

dio naeg opservacij,skog rjenriJka. U r~m prilikama (paradigma I), jezik opservacije sadri ideju djelotvornosti svakog
kretanja. Ili, reeno materijaLnim jezikom, nae iskustvo u
ovim situacijama jest iskustvo objekata koji se kreu apsolutno. Uzimajui ovo u obzir, oito je da Galilejev prijedlog
znac1 djelomi'mu reviziju naeg jezi,ka opservacije i naeg
iskustva. Iskustvo koje djelomice protuslovi ideji kretanja
Zemlje pretvorena je u iskustvo koje je potvruje, barem
to se tie ,,zemaljS'kih stvari"Y I to je ono to se stvarno
dogaa. No, Galilej nas eli uvjeriti da se nije dogodila nikakva promjena, da je drugi pojmovni sistem ve sveope
poznat, premda nije sveope koriten. I Salviati, Galilejev
predstavnik u Dijalogu, i Simplicije, njegov protivnik, i Sagredo, inteligentni la~k. povezuju Galilejevu metodu argumentacije s Platonovom teorijom anamneze-lukav taktiki po" Dialogue, op. cit., str. 132. i dalje.

80

PAUL FEYERABEND

tez, tipino galilejevski skloni smo rei. Pa ipak, ne smijemo

dopustiti da budemo zavarani u pogledu revolucionarnog razvoja koji se zaista dogaa.
Otpor prema pretpostavci da je dijeljeno kretanje neoperativno bio je izjednaen s otporom koji zaboravljene ideje pokazuju prema pokuaju da budu obznanjene. Prihvatimo ovo tumaenje otpora! Ali, ne zaboravimo njegovo postojanje. Moramo onda priznati da suava upotrebu relativistikih ideja, ograniavajui ih na dio naeg svagdanjeg
iskustva. I zvan tog dijela, tj. u interplanetarnom prostoru,
one su "zaboravljene" i zato nedjelatne. Ali, izvan tog dijela
ne postoji potpuni kaos. Upotrebljavaju se drugi pojmovi,
meu njima i oni kojih upravo isti apsolutistiki pojmovi
proizilaze iz prve paradigme. I mi ne samo da ih upotrebljavamo nego moramo priznati da su posve primjereni. Dokle
god netko ostaje unutar granica prve paradigme, ne javljaju
se nikakve te-koe. "Iskustvo", tj. totalitet svih injenica iz
svih domena ne moe nas prirsihti da izvrimo promjenu koju Galilej eli uvesti. Motiv za promjenu mora doi iz drukijeg izvora.
Prvo, on proizilazi iz elje da se vidi da "cjelina [korespondira sa ] svojim dijelovima s prekrasnom jednostavnou",'4 kako se ve Kopernik izrazio. On proizilazi iz "tipino
metafizikog poriva" za jedinstvom razumijevanja i pojmovnog predstavljanja. I, kao drugo, motiiv za rpromjenu povezan
je s nakanom da se prokri put za kretanje Zemlje, koje Galilej prihvaa l nije pripmvan napustiti. Ideja kretanja Zemlje bHa je prvoj paradigmi nego drugo, iH je barem to bila
u doba Galileja. To je dalo snagu aristotelovsk:im argumentima i uinilo ih uvjerljivim. Da bi se uklonila ova uvjerljivost,
" Ibid., str. 341. Galilej citira ovdje Kopernikova obraanje papi
Pavlu III u De Revolutionibusu; usp. takoer deseto poglavlje i Narratio Prima (cit. iz E. Rosena, Three Copernican Treatises, New York,
1959, str. 165): "Jer ini se da su svi ovi fenomeni spojeni na najplemenitiji nain, kao zlatnim lancem; i svaki planet, prema svojem poloaju i redu i svojom nejednakou vlastita kretanja, svjedoi da se
Zemlja kree i da mi koji obitavamo na zemljinoj kugli, umjesto da
prihvatin.1o promjene njezina poloaja, vjerujemo da planeti lutaju na
temelju svakovrsnih vlastitih kretanja." Zamijetit emo da su empirijski razlozi odsutni iz argumenta i da moraju biti, budui da i sam
Kopernik priznaje (Commentariolus, op. cit., str. 57) da je ptolomejska
teorija "dosljedna numerikim podacima".

T
i

PROTIV METODE

81

bilo je nuno podesiti p~u paradigmu drugoj i proiriti

relativne pojmove na sve fenomene. Ideja anamneze funkcionira ovdje kao psiholoka potpora, kao uporite koje olakava proces supsumcije tako to prikriva njegovo postojanje.
Kao ishod imamo da smo sada pripravni primijeniti relativne pojmove ne samo na amce, koije, ptice, nego i na
"masivnu i dobro UJtemeljonu Zemlju" kao cjelinu. Imamo
tarkoer dojam da je ova pripravnost bila sve vrijeme u nama, premda je bio potreban stanovit napor da je postanemo
svjesni. Taj dojam je nedvojbeno pogrean: on nastaje kao
posljedica Galilejevih rpropagandistikih makinacija. Za nas
je bolje da opiemo situaciju na drukiji nain, kao promjenu naeg pojmovnog sistema. Ili, zato to imamo posla s
pojmovima koji pripadaju prirodnim tumaenjima i koji su,
dakle povezani s osjetilima na vrlo ~drukiji nain, treba da
je opiemo kao promjenu iskustva koja nam doputa da se
prilagodimo Koperni!kovoj doktrini. Promjena savreno pristaje obrascu opisanom u jedanaestom poglavlju: nedostatno
gledite, Kopernikovu teoriju, podrava drugo nedostatno gledite, ideja neoperativnog karaktera dijeljenog kretanja, i
obje teorije dobijaju na snazi i podupiru jedna drugu u procesu. I upravo ova promjena lei u osnovi prijelaza s aristotelovskog gledita r..a epistemologiju moderne znanosti.
Jer, iskustvo sada prestaje biti nepromjenljiv fundament
koji to jest kako u zdravom razumu tako i u aristotelovskoj
filozofiji. Pokuaj da se podri Kopernilka ini iskustvo "tekuim" na isti nain na koji ini nebeski svod tekuim, "tako da svaka zvijezda tumara njime sama od sebe". 15 Empirist koji poinje od iskustva i gradi na njemu, nikada se
ne osvrui, gubi sada samo tlo na kojem stoji. Ni Zemlji,
"masivnoj, dobro utemeljenoj Zemlji", ni injenicama na koje se on obino oslanja nije vie mogue vjerovati. Jasno je
da filozofija koja koristi takvo tekue i promjenljivo iskustvo
treba nove metodoloke principe koji ne inzistiraju na asimetrinom sudu o teorijama pomou iskustva. Klasina fizika prihvaa takve principe intuitivno; barem veliki i nezavisni mislioci, poput Newtona, Faradaya, Boltzmaill:na, postupaju na taj nain. Ali, njezina oficijelna doktrina jo uvijek
15

Dialogue, op. cit., str. 120.

6 Protiv metode

82

PAUL FEYERABEND

se dri ideje stabilnog i nepromenljivog temelja. Sukob izove doktrine i zbiljskog postupka prilkriven je tendencioznim predstavljanjem rezultata istraivanja koji krije njihovo revolucionarno porijeklo i sugerira da su proizali iz
stabilnog i nepromjenljivog izvora. Ove metode prikrivanja
poinju s Galilejevim pokuajem da uvede nove ideje pod
platom anamneze, a kulminiraju s Newtonom. 16 One moraju
biti razotkrivene ako elimo doi do boljeg objanjenja naprednih elemenata u znanosti.
Moja rasprava o antikopernikansikom argumentu nije jo
dovrena. Do sada pokuao sam otkriti koja e pretpostavka pokazati da kamen koji se kree pokraj kreueg tornja
pada "ravno dolje" umjesto da se kree u lulku. Pokazalo
se da pretpostavka, koju u zvati princip relativnosti, da naa osjetila zamjeuju samo .relativno kretanje i posve su neosjetljiva na kretanje koje je zajedniko objektima poluuje cilj. Ostaje da se objasni zato kamen ostaje uz toranj,
,tj. zato ga ovaj ne ostavlja za sobom. Da bismo zatitili ko.pernikansko gledite, moramo objasniti ne samo zato kretanje koje odrava odnos meu vidljivim objektima ostaje
neopaeno, nego i zato zajedniko kretanje raznih objekata
ne djeluje na njihov odnos. To jest, moramo objasiiliti zato
takvo kretanje nije kauzalni agens. Ako okrenemo ovo pitanje, na nain objanjen u tekstu za biljeku br. 10 u estom poglavlju, postaje jasno da antikopernikanski argument
koji je tamo opisan poiva na dva prirodna tumaenja: naime, na epistemolokoj pretpostavci da je apsolutno kretanje
uvijek opaeno i na dinamikom principu da objekti (kao to
je kamen koji pada) kod kojih ne postoji interferencija poprimaju svoje prirodno kretanje. Problem je sada da se princip relatiVIIlosti nadopuni novim zakonom inercije na taj nain to e se jo uvijek moi braniti kretanje Zemlje. Vidimo odmah da sljedei zakon, princip krune inercije, kako
u ga ja zvati, osigurava potrebno rjeenje: objekt koji se
.kree danom kutnom brzinom na sferi bez trenja oko sredita Zemlje nastavit e se zauvijek kretati istom kutnom
brzinom. Ako spojimo poja>vu kamena koji pada 'S principom relativnosti, principom krune inercije i nekim jednosmeu

16

"Classical Empiricism", op. cit.

PROTIV METODE

83

.tavnim pretpostavkama koje se tiu sastava brzinaP dobija,mo argument koji ne ugroava vie Kopernikova gledite, nego moe biti upotrijebljen da ga djelomino podri.
Princip relativnosti hranjen je na dva naina. S jedne
strane, dokazivalo se kako on pomae Kopemiku; takva obrana je doista ad hoc. S druge, ukazivalo se na njegovu funkciju u zdravom razumu i potajno poopavalo tu funkciju (v.
gore spomenuto). Nije dan ni jedan nezavisan argument za
njegovu valjanost. Na upravo isti nain Galilej podrava princip krune inercije. On uvodi princip, ne upuujui na eksperiment ili nezavisnu opservaciju, nego na ono to bi svatko
ve trebao znati.
"Simplicije: Dakle, nisi izvrio stotine provjera, ak ni
jednu? A ipak tako otvoreno izjavljuje da je siguran ... ?
"Salviati: Siguran sam, bez eksperimenta, da e uinak
postojati, kao to ti kaem, zato to mora tako biti; i mogu
dodati da i ti sam zna da ne moe biti drukije, bez obzira Ikoliko 1se gradio da ne zna ... No ja ISam taJko 'Spretan u
izvlaenju ideja iz ljudi da u te prisiliti na priznanje unato tebi." 18
Postupno, Simplicije je prisiljen priznati da e tijelo koje se kree, bez trenja, na sferi koncentrinoj sreditu Zemlje vriti "neogranieno", "neprekidno" kretanje. Dakako, mi
;mamo, osobito nakon upravo izvrne analize neoperativnog
karaktera dijeljenog kretanja, da se ono to Simplicije prihvaa ne temelji ni na eksperimentu, ni na potkrijepljenoj
teoriji. Ovo je smion nov prijedlog \koji ukljuuje golem imaginativni skok. Jo malo analize pokazuje zatim da je ovaj
prijedl'Og povezan s eksperimentima kao to su "eksperimenti" u Discorsima/9 pomou ad hoc hipoteza. (Koliina trenja
17 Ove pretpostavke nisu uope bile same po sebi razumljive nego
su se protivile nekim temeljnim idejama Aristotelove fizike.
' 8 Dialogue, op. cit., str. 147.
19 Usput, mnoga "iskustva" ili "eksperimenti" upotrebljeni u argumentima o kretanju Zemlje potpuno su fiktivni. Tako u djelu Trattato della Sfera (Edizione Nazionale), sv. Il, str. 211. i dalje, koji "slijedi nazore Aristotela i Ptolomeja" (str. 223), Galileo koristi ovaj argument protiv vrtnje Zemlje: " ... objekti koje netko pusti da padaju
s visine prema Zemlji, kao to je kamen koji pada s vrha tornJa,
ne bi pali kod podnoja; jer, za ono vrijeme koje kamen, putujui
pravolinijski prema tlu, provede u zraku, Zemlja, koja mu izmie,
kreui se prema istoku, prihvatila bi kamen na mjestu vrlo udalje-

84

PAUL FEYERABEND

koju treba ukloniti ne slijedi iz nezavisnih ispitivanja-takva

ispitivanja poinju tek mnogo kasnije, u 18. stoljeu-nego
iz rezultata koji treba poluiti, tj. krunog zakona inercije.)
P,romatranje prirodnih fenomena na ovaj nain vodi, kao
to smo vidjeli, ponovnom vrednovanju svakog iskustva. Mo.emo sada dodati da ono vodi iznalaenju nove vrste iskustva koje ne samo da je kompliciranije, nego i daleko spekulativnije od iskustva Aristotela ili zdravog razuma. Paradoksalno, premda ne i netono, mogli bismo kazati da Galilej
iznalazi iskustvo koje sadri metafizike komponente. I upravo ;se pomou ta:kvog iskustva polu6uje prijelaz s geostatike
kozmologiJe na gledite Kopernika i Keplera.

8
Poetne tekoe prouzroene

promjenom neutralizirane
su ad hoc hipotezama za koje se tako pokazuje da povremeno imaju pozitivnu funkciju; one omoguuju predah
teorijama i ukazuju na smjer budueg istraivanja.
nom od podnoja tomja na upravo isti onaj nain na koji kamen puten s vrha jarbola broda koji brzo plovi nee pasti prema njegovu
podnoju, nego vie prema krmi" (str. 224). Kurzivno upuivanje na
ponaanje kamenova na brodovima upotrijebljeno je ponovo u Dijalogu (str. 126), kad se raspravlja o ptolomejskim argumentima, ali sc
ne prihvaa vie kao tono . .,Sada je, ini se, vrijeme", veli Salviati
(ibid., str. 180), ,.da ukaemo na odrec1enu velikodunost od strane
kopernikanaca prema njihovim protivrnicima kad, s moda prevelikom
irokogrudnou, doputaju da su izvjesni eksperimenti koje njihovi
protivnici n~kada nisu izvrili nepatvoreni i toni. Takav je, primjerice, ekspe11iment glede tijela koje pada s jarbola broda dok se ovaj
kree ..." Ranije, na str. 154, posredno se izraava, ne na temelju opaanja, da e kamen pasti u podnoje jarbola, ak i ako se brod kree, dok se o eventualnom eksperimentu raspravlja na str. 186. Bruno
(La Cena de le Ceneri, Opere Italiane, I, ured. Giovanni Gentile, Bari,
1907, str. 83) prihvaa kao gotovu injenicu da e kamen pasti u
podnoje jarbola. Treba primijetiti da se problem nije mogao tako
lako rijeiti pomou eksperimenta. Eksperimenti su vreni, ali su njihovi rezultati bili daleko od konanih; v. A. Armitage, ,.The Deviation
of Falling Bodies", Annals of Science, 5, 1941- 7, str. 342. i dalje, te A.
Koyre, Metaphysics and Measurement, Cambridge, 1968, str. 89. i dalje.
Glavni argument moe se nai kod Aristotela, De Coelo, 296b22, i Ptolomeja, Syntaxis, l, 8. Kopernik raspravlja o njemu u istom poglavlju
De Revol., ali ga pokuava neutralizirati u sljedeem poglavlju (usp.
biljeku br. 12 u osmom poglavlju ovdje). Njegovu ulogu u srednjem
vijeku opisuje M. Clagett u knjizi The Science of Mechanics in the
Middle Ages, Madison, 1959, deseto poglavlje.

Na ovom mjestu moemo spomenuti neke od ideja koje

je razvio Lakatos, budui da bacaju novo svjetlo na problem razvoja znanja i u stanovitoj mjeri potkopavaju vlastito njegovo traganje za zakonom i redom u znanosti.
Obino se pretpostavlja da dobri znanstvenici odbijaju
uvesti ad hoc hipoteze i da imaju pravo to ih ne koriste.
Nove ideje, misli se, idu mnogo dalje od raspoloiva dokaza
i moraju ii da bi bile valjane. Ad hoc hipoteze e se na koncu nedvojbeno uvui, premda im se treba opirati i drati ih
na odstojanju. To je uobiajeni stav kakav, primjerice, nalazimo u K. R. Poppera.
Suprotno ovom, Lakatos je istaknuo da "ad hoc karakter" nije vrijedan prezira, ni odsutan iz korpusa znanosti. 1
Nove ideje, naglaava Lakatos, obino su gotovo potpuno ad
hoc, i ne mogu biti drukije. Njih se samo malo-pomalo pre.
' Vidi: Lakatos, Criticism and the Growth of Knowledge, Cambridge, 1970. Upotreba ad hoc hipoteza u znanostima istovjetna je onom
to su antropolozi nazvali ,.sekundarne razrade" (v. R. Horton, .,Afircan Traditional Thought and Western Science", Witchcraft and Sorcery, ured. N. Mrawick, London, 1970, str. 35). Sekundarne razrade trebaju biti jedna differentia specifica, odjeljujui znanost od arobnja~t
va. Naa razmatranja ovdje (i u dvanaestom poglavlju) opovrgavaJU
ovu pretpostavku i ~pokazuju da se razlike - ako one postoje - moraju traiti drugamo.

86

PAUL FEYERABEND

obliuje,

postupno ih proteui, tako da se dadu primijeniti

na situacije koje se nalaze izvan njihove polazne toke. Iskazano shematski:
Popper: nove teorije imaju, i moraju imati, viak
sadraja k~ji je, premda to ne bi trebao biti, postupno zarazen ad hoc preradbama.
Lakatos: nove teorije su ad hoc, i ne mogu biti nita
drugo negoli ad hoc. Viak sadraja je, i treba biti, stvoren malo-pomalo, postupno ih. proteui na
nove injenice i domene.

Povijesni materijal o kojem sam raspravljao (kao i materijal u poglavljima 9-11) svjedoi nedvosmisleno u prilog
Lakatosu. Rana povijest Galilejeve mehanike otkriva upravo
istu stvar.
U De Motu, Galilej raspravrlja2 o kretanjima sfera u sreditu svemira i van njega, homogenih i nehomogenih, podravaJ?ih. u sreditu gravitacije i podravanih izvan nje, te ih
opiSUJe kao prirodna, prinudna ili ni jedna ni druga. Ali,
na tom mjestu ujemo vrlo malo o 2lbiljSikom kretanju takvih sfera, a ono to ujemo, ujemo samo implicitno. Primjerice, javlja se pitanje hoe li se homogena sfera koja se
pokrenula u sreditu svemira kretati zauvijek.3 Citamo, "ini
se da bi se trebala neprekidno kretatli", ali nedvosmiS'len odgovor nije dan. Za mramornu sferu koju dri osovina kroz
sredite i koja je stavljena u gibanje veli se da "dugo krui";4 tako u De Motu, dok se u Dijalogu o kretanju veli da je
neprekidno kretanje "sasvim u neskladu s prirodom same
Zemlje, kojoj, ini se, vie odgovara mirovanje nego kretanje".5 Jo jedan, specifiilliji argument protiv neprekidnih vrtnji nalazi se u Benedettijevu djelu Razliite spekulacije.6 Vrtnje, veli Benedetti, "zacijelo nisu neprekidne", budui da su
2 Galileo Galilei, De Motu; citirano iz Galileo Galilei on Motion
and Mcchanics, ured. Drake i Drabkin, Madison, 1960, str. 73.

3 Ibid., str. 73.

Ibid., str. 78.
' Citirano iz Mechanics in Sixteenth Century Italy, ured. Drake i
Drabkin, Madison, 1969, str. 338. U biljeci br. 10 na istoj strani, Drake
komentira da "Galilej nije bio kopernikanac kad je ovo pisao".
Ibid., str. 228.

PROTIV METODE

87

dijelovi sfere, koji se ele kretati u ravnoj crti, protuprirodno ogra:nieJ]i, "tako da se prirodno zaustavljaju". U De Motu, opet, nalazimo kritiku tvrdnje da bi dodavanje zvijezde
nebeskoj sferi moglo usporiti sferu tako to bi promijenilo
odnos izmeu sile kreuih inteligencija i njezina otpora.7
Ova tvrdnja, veli Galilej, vrijedi za ekscentrinu sferu. Dodavanjem teine ekscentrinoj sferi znai da e se teina povremeno odmaknuti od sredita i biti dignuta na viu razinu.
Ali, "tko bi pomislio da teina predstavlja zapreku koncentncnoj sferi, budu6i da se teina na svojoj krunoj putanji
nee ni pribliiti, ni udaljiti od sredita". 8 Zamijetimo da se,
u ovom sluaju, za prvobitnu vrtnju veli da je prouzroena
,,inteligencijama"; ne pretpostavlja se da se dogaa sama od
sebe. Ovo se savreno slae s Aristotelovom opom teorijom
kretanja, gdje je pokreta postuliran za svako Nretanje, a ne
samo za ona naprasna. 9 ini se da Galrlej prihvaa ovaj dio
teorije, i kada doputa da rotirajue sfere usporavaju i kada prihvaa "silu inteligencija". On takoer prihvaa teoriju
poticaja koja svako kretanje pripisuje unutarnjoj kreuoj
sili slinoj sili zvuka koje je u zvonu dugo nakon to je
udareno,l 0 i za koji se pretpostavlja da "postupno slabi"Y
Promatrajui ovih nekoliko primjera, vidimo da Galilej
pripisuje poseban poloaj kretanjima koja nisu ni prirodna,
ni prinudna. Takva kretanja mogu trajati dosta dugo; ak i
kad ih ne podrava okolna sredina. AH, ona ne traju zauvijek i trebaju unutarnju pogonsku silu da bi opstala ak i tijekom ogranienog vremenskog razdoblja.
Sada, ako netko eli nadvladati dinamike al'gwnente protiv kretanja Zemlje (i ovdje mislimo na njezinu vrtnju prije
nego na njezino kretanje oko Sunca), moraju se revidira1Ji
oba osnovna principa. Mora se pretpostaviti da "neutralna"
kretanja, o kojima Galilej raspravlja u ranim tekstovima o
dinamici, mogu trajati zauvijek ili barem za razdoblja usporediva s povijesnim zapisima. I njih moramo smatrati za
,;prirodna" u posve novom i revolucionarnom 'smislu, tako da
nije potreban ni vanjski, ni unutarnji motor da ih odri u
' Ibid., str. 73. i dalje.
' Ibid., str. 74.
' Physics, VII, I, 241b34-6.
De Motu, op. cit., str. 79
11 De Motu, op cit., VIII (u Drabkinovom podrazdjelu).

88

PAUL FEYERABEND

pogonu. Prva pretpostavka je nuna da objasni fenomen dnev_nog izlaza i zalaza zvijezda. Druga pretpostavka je nuna ako
elimo gledati na kretanje kao na relativni fenomen, ovisei
o izboru prikladnog koordinatnog sustava. U kratkim opaska.
ma o problemu, Kopernik iznosi prvu pretpostavku, a moda
J drugu_12 Galileju je potrebno prilino dugo da doe do usporedive teorije. On formulira neprekidnost po horizontali
kao hipotezu u Discorsima'13 dok se ini da u Dijalogu iznosi obje pretpostavlke.14 Mislim da se jasna ideja neprekidnog
kretanja s poticajem/bez poticaja razvila u Galileja samo s
njegovim postupnim prihvaanjem kopernikanskog gledita.
12 De Revolutionibus, I, osmo poglavlje: "Meclutim, kruno kretanje uvijek ima [konstantnu brzinu] zato to ima trajni uzrok" (kurziv moj). Kopernik prihvaa aristotelovsku teoriju kretanja i elemenata i pokuava objasniti vrtnju Zemlje kao takvu. Upuivanje na
,,uzrok" je dvosmisleno. Ono moe podrazumijevati verziju teoriJe poticaja, ali moe jednostavno znaiti da se Zemlja vrti konstantnom
kutnom brzinom zato to se nalazi na svojem prirodnom mjestu:
"Zato, jednostavno tijelo ima jednostavno kretanje koje sc uglavnom
oituje u krunom kretanju, dokle god se jednostavno tijelo nalazi
na svojem prirodnom m jestu i odrava svoje jedinstvo. Na tom
mjestu kretanje ne moe biti drukije nego kruno, koje ostaje potpuno u sebi, kao da tijelo miruje." S obzirom da Kopernik smatra da
je podjela kretanja na ravna i kruna matematska varka, "usporediva s nainom na koji razlikujemo crtu, toku i povrinu, premda jedno ne moe postojati bez drugog, i premda ni jedno ne moe postojati
bez tijela", ini se da se drugom tumaenju daje prednost (iako on
jo uvijek pretpostavlja, promatrajui svijet kao "ivotinju", apsolutan prostor - v. dolje) . Sto se ti e ovih problema, v. Bir kenmajerove opaske u biljeci br. 82 idalje u djelu Copernicus uber Kreisbew egung, ured. G. Klaus, Berlin, 1959; v. takoer trei dijalog u La Cena
de le Ceneri, op. cit., str. 76-85, osobito 82. i dalje. Princip koji Bruno
koristi (a moda i Kopernik) da je zemlja organizam kojeg se dijelovi
moraju kretati s cjelinom mogao je biti uzet iz Discourse of Hermes
to Tat (u prijevodu Scotta, Hermetica, sv. I). Kopernik spominje Hermesa (De Revol., I, 10) r,aspravljajui o poloaju Sunca: ,,Ali, u sreditu poi<va Sunce . . . kog Trimegistus [sic] naziva vidljivi bog ... "; v.
biljeku hr. 5 u etvrtom poglavlju. On sravnjuje svijet s organizmom
u kojem kruno kretanje koegzistira s pravolinijskim kretanjem up:
ravo kao to organizam koegzistira sa svojom boleu . (Cijeli ovaJ
problem odnosa i2lmeu ravnog i krunog kretanja raspravlja se potanko u "Prvom danu" Galilejeva Dijaloga.) Ipak, Zemlja je "zaeta
od Sunca i svake je godine bogata roenj em" (deseto poglavlje). Glede
pregleda reakcija to se tie fizikih tekoa kretanja Zemlje, v. A.
Koyre, Etudes Galiteennes (prvo poglavlje, sv. III), Pariz, 1939.
u Two New Sciences, New York, 1954, str. 215. i 250.
14 Op. cit., str. 147. i dalje.

PROTIV METODE

89

Galilej je promijenio gledite o "neutralnim" kretanj,ima-ova

su postala neprekidna i "prirodna"-zato da bi ih uinio
kompatibilnim s vrtnjom Zemlje i izbjegao tekoe glavnog
argumenta_IS Njegove .n ove ideJe to se tie takvih kretanja jesu, dakle, barem djelomice ad hoc. Poticaj u starom
smislu je nestao, djelomice iz metodQilo1kih razloga (zanimanje za kako, ne zato-----sam ovaj razvoj zasluuje da bude
pomno prouen), djelomice zbog neodreeno opaene nedosljednosti u pogledu ideje relativnosti svakog kretanja. elja
da se spasi Kopernik igra ulogu u oba sluaja.
Ako, imamo pravo pretpostavljajui da je Galilej ~u tom
asu stvorio ad hoc hipotezu, onda ga takoer moemo hvaliti zbog njegove metodoloke otroumnosti. Oito je da Zemlja koja se kree zahtijeva novu dinamiku. Jedna provjera
stare dinamike sastoji se u pokuaju da se ustanovi kretanje Zemlje. Pokuaj da se ustanovi kretanje Zemlje jednak
je pokuaju da se otkrije opovrgavajui primjer za staru dinamiku. Meutim, kretanje Zemlje inkonzistentno je glavnom eksperimentu ako se taj eksperiment tumai u skladu
sa starom dinamikom. Dakle, tumaenje glavnog eksper imenta
u skladu sa starom dinamikom znai pokuaj da se stara dinamika spasi na ad hoc nain. Ako se to ne eli uinti, mora
se nai drukije tumaenje za fenomene slobodnog p ada. Koje tumaenje odabrati? Covjek eli tumaenje koje kretanje
' 5 Prema Anneliesi Maier (Die Vorliiufer Galileis im 14. Jahrhundert, Rim , 1949, str. 151. i dalje), Galilej je poticaj zamijenio inercijom zato da objasni ,.injenicu" d a "neutralna " kretanja traju zauvi
jek. Prvo, takva "injenio" nije uope postojala. Drugo, Galilei nije
na poetku vjerovao, i to s pravom, da takva injenica postoji. To
smo upravo vidjeli. Dakle, nije bilo potrebe da "ob janjava odreene
novootkrivene fenomene" (str. 151). Potreba je bila isto teorij ska: da
prilagodi, da "spasi", ne fenomen, nego nov nazor na svijet. O nedostatnosti suvremenih eksperimenata v. biljeku br. 19 u pre thodnom
poglavlju. Stillman Drake tvrdi na najzanimlj iviji i najprovokativniji
nain da, "kao fiziar, Galilej tr etira inercijska kret anja kao pravolinijska . Ipak, kao protagonist , kad pie Dijalog, Galilej izjavljuje 9-a
pravolinijsko kre tanje, za r azliku od krunog, ne moe biti neprekidno . . . Prema tomu, kad u Dijalogu itam o m etafizikom velianju
krugova, ne zakljuujem, poput veine povjesniara, da pisac nije bio
kadar osloboditi se drevnih tr adicija; prije, ja uvelike predmnijevam
konanu svrhu u tim ulomcima" (Galileo Studies, Ann Arbor, 1970, str.
253). U prilog ovoj tvrdnji Drake iznosi golem ~roj ~raj nje __uvjerljivih argumenata. Sve ovo, dakako, savreno se slaze s IdeologiJOm mojeg ogleda.

90

PAUL FEYERABEND

Zemlje pretvara u opovrgavaJUCI primjer stare dinamike, a

da ne prua ad hoc potporu samom kretanju Zemlje. Prvi
korak ka takvom tumaenju jest da se ostvari veza, ma kako neodreena, s "fenomenlima", tj. s kamenom koji pada,
te da se ostvari na takav nain da oito ne proturjei kretanju Zemlje. Najprimitivniji element ovog koraka je da se
stvori ad hoc hipoteza s obzirom na vrtnju Zemlje. Sljedei
korak bio bi da se ta hipoteza razradi, tako da dodatna
predvianja postanu mogua. Kopernik i Galilej poduZJimaju
prvi i najprimitivniji korak. Njihov postupak izgleda sumnjiv samo ako zaboravio da je cilj provjeriti starija gledita,
a ne dokazati nova, ,j aJko takoer zaboravimo da je razvoj
dobre teorije sloen proces koji poinje skromno i koji traje zato to domena moguih fenomena mora prvo biti definirana daljnjim razvojem Kopernikove hipoteze. Mnogo je
bolje da neko vrijeme ostane ad hoc i da se u meuvremenu
razvije heliocentrizam sa svim svojim astronomskiim granjanjima nego da potone natrag u ranije ideje koje se, u svakom sluaju, mogu braniti samo uz pomo drugih ad hoc
hipoteza.
Dakle, Galilej jest koristio ad hoc hipoteze. Dobro je da
ih je koristio. Da nije tako uinio, ne bi svakako bio ad hoc,
ali ovaj put s obzirom na stariju teoriju. Dakle, budui da
netko ne moe a da ne bude ad hoc, bolje je biti ad hoc s
obzirom na novu teoriju, jer nova teorija, kao i sve nove
stvari, stvara osjeaj slobode, uzbuenja, napretka. Galileju
treba klicati zato to je vie vol!io braniti zanimljivu hipotezu
nego nezanimljivu.

l!o.vrh prir?dnihvfu.maenja, VGali!ej takoer mijenja opaZaJe za koJe se cmt da ugrozavaJu Kopernika. On priznaje da takvi opaaji postoje, hvali Kopernika to se nije
obazirao na njih,. tvrdi da ih je uklonio uz pomo svojeg
teleskopa. Meutim, on ne prua ni jedan teorijski raz. log zato se od teleskopa treba oekivati da dade zbiljsbilibMk
.
Ponavljam i rezimiram. Iznesen je argument koji opovrgava Kopernika na temelju opservacije. Argument je obrnut zato da otkrije prirodna tumaenja koja su odgovorna
za protuslovlje. Napadna tumaenja zamijenjena su drugim,
pr~paganda 'i obraanje udaljenim, uvelike teorijskim dijelovima zdravog razuma koriste se da neutraliziraju stare navike i ustolie nove. Nova prirodna tumaenja, koja su tako~er formulirana eksplicitno, kao pomone hipoteze, utemelJena su djelomice potporom koju pruaju Koperniku, djelomice razmatranjima uvjerljivosti i ad hoc hipotezama. Na
taj se nain javlja jedno potpuno novo ,,iskustvo". Nezavisan
dokaz do sada je potpuno odsutan, ali to nije nikakav nedostatak, budui da je za oekivati da se nezavisna potpora
nee zadugo pojaviti. Jer, ono to je potrebno jest teorija
vrstih objekata, aemdinamilka, a sve to znanosti jo uvijek
su skrivene u budunosti. Ali, njihova zadaa sada je dobro
definirana jer su Galilejeve pretpostavke, ukljuivi njegove
ad hoc hipoteze, dovoljno jasne i jednostavne da odreuju
smjer budueg istraivanja.

92

PAUL FEYERABFSD

Zamijetit cemo usput da Galilejev postupak drastino

reducira sadraj dinamike. Aristote1ova dinamika inila je opu teoriju promjene, obuhvaajui promjenu mjesta, kvalitativnu promjenu, nastajanje i propadanje; osigurala je ta.koer
teorijsku osnovu za teoriju arobnjatva. Galilejeva dinamika
i njezine nasljednice bave se samo promjenom mjesta, a i
tu opet samo promjenom mjesta materije. Druge vrste kretanja uklonjene su uz obeanje (zahvaljujui Demokritu) da
e promjena mjesta moi na 1koncu objasniti svaJko kretanje.
Tako je sveobuhvatna teorija kretanja zamijenjena daleko
uom teorijom i metafillikom kretanja, 1 upravo kao to je
.,empirijsko" iskustvo zamijenjeno iskustvom 'koje sadri spe:kulativne elemente. Meutim, sada se pokazuje da protuindukcija igra va~nu ulogu kako vis-a-vis teorija, tako i injeni
ca. Ona nedvojbeno pridonosi napretku znanosti. Ovim se
' Takozvana znanstvena revolucija dovela je do zapanjujuih oti znatno proirila nae znanje fizike, fiziologije i astronomije.
To je postignuto tako to su se zanemarivale i smatrale za irelevantne, a esto i nepostojee one injenice koje su podupirale stariju filozofiju. Tako je sav dokaz za arobnjatvo, demonsku opsjednutost,
postoianje d:avola itd. bio odbaen zajedno s "praznovjerjima" koja
je nekad potvrivao. Ishod je bio takav da je "potkraj srednjeg vijeka znanost bila otjerana iz ljudske psihologije, tako da ak ni golemi trud Erazma i njegova prijatelja Vivesa, kao najboljih predstavnika humanizma, nije bio dovoljan da prouzroi ponovni pristup, _a
psihopatologija ie morala stoljeima kaskati iza razvojnog kretanja
ope medicine i kirurgije. Zapravo ... , razdvojenost medicinske znanosti i psihopatologije bilo je tako odreena da je potonja bila potpuno prognana u domenu teologije, te crkvenog i graanskog zakC!na - dva oodruja koja su se, nanovo, sve vie udaljavala od medicine ... " (G. Zilhoorg, The Medical Man and the Witch, Baltimore,
1935 str. 3. i dalje i 70. i dalje) Astronomija je napredovala, ali je
zna~je ovjeka palo natrag na raniji i primitivniji stupanj. A~trologi
ja moe POSluiti kao jo jedan primjer. "U ranom stupnju lJudslwg
duha", pie A. Comte (Cours de Philos?phi~ Positive, sv. III;. st~. 27380, ured. Littre, Pariz, 1836), "ove kanke 1zrneu astronomije 1 bwlogije prouavane su s vrlo drukijeg stanovita, ali su barem pr~ua
~ane i nisu bile isputene iz vida, kao to je to opa tendenCIJa. ~
nae doba pod ograniujuim utjecajem nastalog i nepotpunog poz1t1:
vizma. Iza h1merinog vjerovanja stare filozofije u fiziol?k! '!tjecaJ
zvi jez da le?.alo je snano, premda konfuzno prepoznavanje 1stme .da
in"; enice ivota ovise na neki nain o Sunevu sistemu. Kao i sv1_rn
dni'gim primitivnim nadahJ?U~ima. ovj~kov.e intclige1~c.ije, ovom osJe
anju bilo je potrebno dotJenva~je koJ~ b1 da~~ po~ttlvna. zna~ost, a
ne unitenje; naalost, u znanost!, kao 1 u pohttcl, cesto Je tesko reorganizirati stvari bez nekog kratkog razdoblja ruenja."
kria

PROTIV METODE

93

svravaju razmatranja zapoeta u estom poglavlju. Sada

prelazim na jedan drugi dio Gali'lejeve propagandne kampanje, dio koji se ne bavi prirodnim tumaenjima, nego osjetilnom jezgrom opservacijskih iskaza.
Odgovarajui sugovorniku koji je izrazio svoje .iznenac"!enje zbog malog broja koperni!kanaca, Salviati, koji .,igra
ulogu Kopernika"/ daje sljedee objanjenje: "udi se zato ima tako malo sljedbenika pitagorejskog nazora [da se
Zemlja kree], dok sam ja imenaen da je uope bilo onih
k>oji su ga prihvatili i slijedili. Niti se mogu dovoljno nadiviti izvanrednoj pronicavosti onih koji su prihvatili ovaj nazor kao istinit: oni su, istom snagom intelekta, nainiH takvo nasilje nad vlastitim osjetilima, budui da su ono to im
je um govorio pretpostavili onom to im je osjetilno iskustvo
kazivalo da je suprotno. Jer, argumenti protiv okretanja [vrtnje] Zemlje koje smo ve ispitali [dinamiki argumenti o
kojima smo ve raspravljali] jesu, kao to smo vidjeli, vrlo
uvjerljivi; i injenica da su ih ptolomejci, aristotelijanci i svi
njihovi uenici prihvatili kao potpune doista je jak argument
to se tie njihove djelotvornosti. No, iskustva koja otvoreno
protuslove godinjem kretanju [kretanju Zemlje oko Sunca]
doista su tako nadmona u svojoj prividnoj uvjerljivosti da,
ponavljam, nema granica mojem uenju kad razmiljam o
tomu da su Aristarh i Kopernilk uspjeli da um u takvoj mjeri pobijedi razum da je prvi, unato potonjem, postao gospodar njihova vjerovanja." 3
Neto kasnije, Galilej primje6uje da su "oni [kopernikanci] bili sigur.ni u ono to im je njihov um go~orio!"4 I
Galilej zakljuuje kratki pri:kaz poetaka kopernikanizma rije~ma da je "s umom kao vodiem od [Kopernilk] odluno
nastavio tvrditi ono to se inilo da osjetilnom iskustvu protuslovi". "Ne mogu se dovoljno nauditi", ponavlja Galilej,
"da je on neprestano bio v10ljan tvrditi da Venera moe ii
oko Sunca i biti vie od est puta isto tako daleko od nas
2 Dialogue, op. cit., str. 131. i 256.
' Ibid., str. 328. Na drugim mjestima Galilej je mnogo ratoborniji i dogmatiniji i oito nesvjestan tekoa koje su ovdje spomenute; usp. njegove pripremne biljeke za pismo velikoj vojvotkinji Chris.
tini, Opera, V, str. 367. i dalje.
Ibid., str. 335.

94

PAUL FEYE.RABE.ND

jednom kao i drugi put, a opet uvijek izgledati jednaka, premda bi se trebala initi etrdeset puta veom."5
"Iskustva koja otvoreno protuslove godinjem kretanju"
i koja su "mnogo vea po svojoj prividnoj snazi" ak i od
dinamikih argumenata iznesenih gore, lei u injenici da
bi ,,Mars, kad nam je blizu ... morao izgledati ezdeset puta
vei nego kad je najudaljeniji. Pa ipak, takva razlika nije zamjetljiva. Prije, kad je u opreci sa Suncem i blizu nas, pokazuje se samo etiri ili pet puta vei nego kad, pri konjukciji,
postaje skriven iza sunevih zraka".6
"Drugu i daleko veu tekou priinja nam Venera koja
bi, <!ko krui oko Sunca, .k ao to Kopernik veli, sada bila iza
njega, a sada ispred njega, udaljavajui se od nas i pribliavajui nam se za promjer kruga koji opisuje. Onda, kad je
ispod Sunca i vrlo blizu nas, njezin kolut trebao bi nam se
pojaviti neto manje od etrdeset puta vei nego kad je iza
Sunca i blizu konjukcije. A ipak, razHka je gotovo nezamjetljiva.''"~

U ranijem ogledu "Ispitiva", Galilej je jo otvoreniji.

protivnilru koji je pokrenuo pitanje kopemikanizma, on zamjeuje da "ni Tycho, ni ini astronomi, pa ak ni
Kopernik nisu mogli jasno opovrgnuti (Ptolomeja), budui da
im je na putu uvijek stajao najvaniji argument uzet iz kretanja Marsa i Venere". (Ovaj "argument", koji smo upravo
citirali, ponovo se spominje u Dijalogu.) On zakljuuje da su
"dva sistema" (kopernikanski i ptolomejs1ki) "zacijelo neto
na".8
Ponovo vidimo da se GalilejeVIO gledite o poetku kopernikanizma izrazito razlikuje od poznatijih povijesnih prikaza.
Galilej ne upozorava na nove injenice koje pruaju induktivnu potporu ideji Zemlje koje se kree, niti spominje ikakve opservacije koje bi opovrgnule geocentriko gledite, a koje bi kopernikanizam razjasnio. Naprotiv, on istie da injeOdgovarajui

' Ibid., str. 339.

Ibid., str. 334.
1 O detaljima u vezi s prouavanjem varijacije planetarnih veli
ina v. prvi dodatak.
The Assayer, citirano iz The Colltroversy on the Comets of 1918,
op. cit., str. 184.

PROTIV METODE

95

nice opovrgavaju ne samo Ptolomeja nego i Kopernika,9 te

hvali Aristarha i Kopernika to nisu odustali pred takvim golemim tekoama. Hvali ih zato to su nastavili protuinduktivno.
Ovo, meutim, jo uvijek nije sve.10
Za neko vrijeme moglo bi se dopustiti da se Kopernik
jednostavno uzdao u uvjerenje; 11 moe se takoer rei da je
Galilej otkrio u sebi potpuno drukije gledite. Na kraju krajeva, Galilej je pmnaao novu dinamiku. Izumio je i teleskop.
Nova dinamika, moglo bi se istaknuti, uklanja inkonzistenciju izmeu !kretanja Zemlje i "uvjeta koji djeluju na nas i
one u zraku iznad nas"Y A teleskop uklanja "jo oevidniji"
' Ovo se odnosi na razdoblje prije kraja 16. stoljea; v. Derek
J. de S. Price, "Contra-Copernicus: A Critical Re-Estimation of the
Mathematical Planetary Theory of Ptolemy, Copernicus ann Kepler",
Critical Problems in the History of Science, ured. M. Clagett, Madison,
1959, str., 197-218. Price se bavi samo kinematikim i optikim tekoama novih gledita. (Razmatranje dinamikih tekoa samo bi ojaalo njegov dokaz.) Price istie da "pod najboljim uvjetima, geostatiki ili helios tatik!i sustav koji upotrebljava e kscentrike krugove
(ili njihove ekvivalente) sa sredi]ljim epiciklima moe objasniti sva
kutna kretan.ia planeta do tonosti bolje od 6' . .. izuzimajui samo
specijalnu teoriju potrebnu da se objasni ... Merkur i izuzimajui takoer planet Mars koji pokazuje devijacije do 30' od takve teorije.
[Ovo je] zacijelo bolje od tonosti od 10' koju je sam Kopernik naveo kao zadovoljavajui cilj za vlastitu teoriju" koju je bilo teko
provjeriti, osobito s obzirom na injenicu da refrakcija (gotovo l" na
obzorju) nije uzimana u obzir u doba Kopernika i da opservacijski
temelj predvianja nije uope zadovoljavao.
Carl Schumacher (Untersuchungen uber die ptolemiiisc.he Theorie der untern Planeten, Miinster, 1917) je otkrio da se predvianja
to se tie Merkura i Venere koja je dao Ptolomej razLikuju u najboljem sluaju u vrijednosti od 30' od Kopernikovih. Devijacije otkrivene izmeu modernih predvianja i Ptolomejevih (i Kopernikovih),
koje u sluaju Merkura mogu ii i do 70', uglavnom su posljedica
pogrenih konstanti i poetnih uvjeta, ukljuujui netonu vrijednost
konstante precesije. O mnogostranosti ptolomejske sheme v. N. R.
Hanson, / sis, br. 51, 1960, str. 150-58.
10 Neki poV'ijesni iSJkazi u ovom poglavlju, i zakljuno s jedanaestim poglavljem, te zakljuci izvedeni iz nj ih osporeni su u skoranjem
ogledu u Studies in the History and Philosophy of S cience, May 1973,
str. 11--46, koji je skovao P. K. Machamer uz pomo G. Buchdahla,
L. Laudana i onih strunjaka. Rasprava o ovom ogledu nalazi se u
drugom dodatku.
11 Nije, to se moe vidjeti iz biljeaka br. 12 (osmo poglavlje) i
br. 7 (deveto poglavlje).
12 Ptolomej, Syntaxis, I, 7.

96

PAUL FEYERABEND

sukob izmeu promjena u prividnoj svjetlosti Marsa i Venere kako je predvieno na temelju kopernikanske sheme i kako je golo oko vidi. Ovo je, usput, i Galilejevo gledite. On
priznaje da "ako ne bi postojalo nadmonije i bolje osjetilo
od prirodnog i zdravog razuma koje zdruuje snage s umom",
on bi bio "mnogo sumnjiaviji prema kopernikanskom sistemu".13 Dakako, "nadmonije i bolje osjetilo" je teleskop i
ovjek je sklon primijetiti da je prividno protuinduktivan postupak bio u stvari indukcija (ili nagovjetaj plus opovrgavanje plus nov nagovjetaj), ali ind;u kcija temeljena na boljem
iskustvu, sadravajui ne samo bolja prirodna tumaenja, nego i bolju sjetilnu jezgi1ll nego to je bila dostupna Galilejevim aristotelovs.kim prethodnicima. 14 Ova stvar mora se potanje ispitati.
Teleskop je "nadmonije i bolje osjetilo" koje donosi
nov i pouzdaniji dokaz za suenje o astronomskim stvarima.
Kako se ispituje ova hipoteza i koji su argumenti dani u
prilog te hipoteze?
U publikaciji Sidereus Nuncius,I 5 koja sadri prve opservacije o teleskopu i koja tarooer ini prvi vani doprinos
njegovoj glasovitosti, Galilej pie da je "uspio . [napraviti teleskop] nakon dugog prouavanja teorije lomljenja zraka".
To sugerira da je imao teorijskih razloga to je davao prednost rezultatima telesko pskih opservacija nad opservacijama
golog oka. Ali, konkretni razlog koji on daje - uvid u teoriju lomljenja zraka - nije toan, niti dovoljan.
Razlog nije toan, jer postoje ozbiljne sumnje to se tie
Gali.lejeva znanja onih dijelova suvremene Hzike optike koji
su bili relevantni za razumijevanje teleskopskih fenomena.
U pismu Giuliana de Medici od l. listopada 1610,16 vie od
pola godine nakon tiskanja Sidereusa Nunciusa, on trai primjerak Keplevove Optike iz 1604,17 istiui da je jo nije bio
13 Dialogue, op. cit., str. 328.
" Sto se tie ovog gledita, v. Ludovico. Geymonat, Galileo Galilei (prev. Stillman Drake), New York, 1965 (prvo talijansko izdanje
1957), str. 184.
.
. .
15 The Sidereal Messenger of Galzleo Galtlez, prev. E. Carlos, London, 1880 (ponovno izdanje Dawsons of Pall Mall, 1960, str. JO.
" Galileo, Opere, Edit. Naz., X, str. 441.
.
17 Ad Vitellionem Paralipomena quibus Astronomie Pars Optzca
Traditur Frankfurt, 1604; citirat e se iz Johannes Kepler, Gesammelte Werk~. sv. II, Mi.inchen, 1939, ured. Franz Hammer. Ovo djelo ozna-

PROTIV METODE

97

kadar pribaviti u Italiji Jean Tarde, koji je 1614. pitao Galileja o konstruiranju teleskopa zadanih veliina, izvjetava u
svojem d::1 evniku da je Galilej 'smatrao da je rpredrnet teak i da je Keplerova Optika iz 1611.18 tako ops1k urna "da je
moda ni njezin pisac nije razumio". 19 U pismu Licetiju, napisanom dvije godine prije smrti, Galilej zamjeuje da je, to
se njega tie, priroda svjetlosti jo uvijek u mraku. 20 Cak i
ako razmotrimo ovakve izjave s oprezom koji je potreban
kad se radi o hirovitom piscu kao to je Galilej, moramo
ipak priznati da je njegovo znanje optike daleko slabije od
Keplerovog. 21 Do ovog zakljuka dolazi i profesor E. Hoppe,
koji ovako rezimira tu situaciju:
"Galilejeva tvrdnja da je, nakon to je uo za nizozem.
S>ki teleskop, rekonstruirao napravu pomou matematskog
prorauna mora se dakako uzeti s oprezom; jer, u njegovim
djelima nema nikakvih prorauna i izvjetaj pismom koji on
it_ '~!llo kao 1,optika iz 1604". Ono je inilo jedinu upotrebljivu optiku
koJa Je postoJala u to doba. Razlog Galilejevoj radoznalosti najvjerojatnije su mnoga upuivanja na ovo djelo u Keplerevu odgovoru na
Sidereusa Nunciusa. Glede povijesti ovog odgovora, kao i prijevoda,
V. Kepler's Conversation with Galileo's Sidereal Messenger, prev. E.
Rosen, New York, 1965. Neki Galilejevi neprijatelji protumaili su
mnoga upuivanja na raniji rad sadran u Conversation kao znak da
,.mu je maska strgnuta s lica" (G. Fugger Kepleru, 28. svibnja 1610,
Galileo, Opere, sv. X, str. 361) i da ga je on (Kepler) "dobro ogolio"
(Macstlin Kepleru,. 7. kolovoza, Galilej, Opere, sv. X, str. 428). Mora
da je Galilej primio primjerak Keplerova Conversation prije 7. svibnja (Opere, X, str. 349) i on potvruje primitak u pismu Kepleru od
19. kolovoza (opere, X, str. 421).
" Dioptrice, Augsburg, 1611, Werke, sv. IV, Mi.inchen, 1941. Djelo
je napisano nakon Galilejevih otkria. Keplerovo upuivanje na njih u
predgovoru preveo je E. St. Carlos, op. cit., str. 37, 79. i dalje. Problem
na koji Tarde upuuje obrauje se u Keplerovu djelu Dioptrice.
" Geymonat, op. cit., str. 37.
20 Pismo Licetiju datirano 23. lipnja 1640 (Opere, VIII, str. 208).
21 Kepler, najupueniji i najprivlaniji Galilejev suvremenik, jasno opisuje razloge zato se, unato nadmonom znanju optikih stvari, "uzdrao od pokuaja da konstruira napravu". "Ipak", obraa se on
Galileju, "Zasluujete moju pohvalu. Ostavljajui na stranu sve bojazni, izravno ste se utekH vizuaLnim eksperimentima" (Conversation,
op. cit., str. 18). Treba jo dodati da Galilej, zbog pomanjkanja znanja o optici, nije morao otklanjati nikakvu "bojazan": "Galilej ... je
bio potpuno neupuen u teoriju optike i nije presmiono pretpostaviti
da je to bila najsretnija stvar kako za njega, tako i za ovjeanstvo",
Ronchi, Scientific Change, ured. Crombie, London, 1963, str. 550.
7 Protiv metode

98

PAUL FEYERABEND

daje o svojem prvom pothvatu govori da nisu bile dostupne

nikakve bolje lee; est dana kasnije on je, kako otkrivamo,
na putu u Veneciju s boljim uzorkom kao darom za duda
Leonardija Donatija. Ovo ne izgleda kao proraun, prije kao
pokuaj iznalaenja najboljeg naina da se doe do cilja.
Proraun se lako mogao odnositi na neto drugo i ovdje je
bio uspjean, jer mu je 25. kolovoza 1609. plaa poveana za
fak,t or od tri."22
Iznalaenje najboljeg naina - to znai da je "u sluaju
teleskopa iskustvo, a ne matemati1ka, dovelo GaHleja do ne22 Die Geschichte der Optik, Leipzig, 1926, str. 32. Hoppeovo mi
ljenje o izumu teleskopa dijele Wolf, Zinner i drugi. Huyghens istie
da bi bila potrebna nadljudska inteligencija da se izumi teleskop na
temelju dostupne fizike i geometrije. Na kraju krajeva, veli on, mi
jo uvijek ne razumijemo rad teleskopa. (,.Dioptrica", Hugenii Opus
cula Postuma, Lung. Bat., 1903, 163, parafrazirano po A. G. Kastneru,
Geschichte der Mathematik, sv. IV, Gottingen, 1800, str. 60.)
Razni pisci, kojih je pomanjkanje ma te i temperamenta nadomjeteno njihovim visokim moralnim mjerilima, bili su smeteni brojnim znaikovima svjetovnosti kod Galileja, te su dali sve od sebe da
njegova djelovanja objasne kao posljedicu visokih (i suhoparnih) pobuda. Mnogo nevanija epiwda, tj. Ga lilejeva utnja o Kopernikovu postignuu u njegovom Trattato della Sfera (Opere, II, 211. i dalje spominje se ideja kretanja Zemlje, ali ne i Kopernikova ime) u vrijeme kad je, prema nekima ve prihvatio kopernikanski kredo dovela je do velikog ispitivanja savjesti i nekih prikladnih ad hoc hipoteza ak i od strane jednog takvog svjetovnog pisca kao to je L. Geymonat (op. cit. 23). A ipak, ne postoji nikakav razlog zato bi se ?v
jek, i k tomu silno inteligentan ovjek, ravnao po mjerilima dananJih
akademskih konzervativaca i zato ne bi pokuao na svoj nain promicati vlastita zanimanja. Doista , 6uda n je onaj m oralni princip koji
zahtijeva od mislioca da bude brbljivac koji "izraava" samo ono
tO vjeruje da je "istina" i koji nikada ne spominje ono to ne vjeruje. (Je li to ono to suvremeno traganje za autentinou zahtijeva?) Puritansko gledite poput ovog zacijelo je preve naivna pocpoga za razumijevanje ovjeka kasne renesanse i ranog b a roka . Stov1e,
Galilej opsjenjiva daleko je zanimljivija linost od zatvorenog "tragaoca za istinom" kojeg u praV'i1u trebamo tova,tL Konano, u to posebno doba napredak je, kao to emo vidjeti, upravo bio mogu samo pomou ovakvih trikova; V. takoer biljeku br. 19 u ovom poglavlju.
.
Galilejev propagandne makinacije voene su esto spoznaJOm d~
utemeljene institucije, drutveni uvjeti, predrasude mogu prijeiti pnhvaanje novih ideja i da nove ideje moraju zato biti u vedene n~
neizravan" nain tako to e se krivotvoriti veze izmeu okolnost1
~jihova porije~la 'i sila ~oje bi mog~e ugroz~-t-i. njiho~ opstanak. ~ine
i to u sluaJU Kopermkove doMnne, Gable] ne Jednom skrece s
pravog puta istine (to god to bilo). U pismu velikoj vojvotkinji Chris-

PROTIV METODE

99

P?muene vjer~. u pouzdanost njegove naprave".23 Ova druga

hipoteza o ponJeklu teleskopa takoer je podrana Galilejevim svjedoanstvom, u kojem on pie da je provjerio teleskop "sto tisua puta na sto tisua zvijezda i drugih obje.
k~ta". 24 Takve prov~ere donijele su goleme i iznenaujue uspJehe. Suvremene literatura - pisma, knjige, tra-rubrike potvruje izvanredni dojam koji je teleSJkop ostavio kao sredstvo poboljanja zemaljskog vienja.
Julije Cezar Lagala, profesor filozofije u Rimu, opisuje
susret 16. travnja 1611. kad je Galilej demonstrirao svoju
napravu : .,Bili smo na vrhu Janikula, blizu gradskih vrata
kojima je dano ime po Duhu sveto m, gdje je, goV'Orilo se,
stajala vila pjesnika Marcijala, sada vlasnitvo preuzvienog
Malvazija. Pomou ovog instrumenta vidjeli smo palau najuzvienijeg vojvode Altempsa na Toskanskim breuljcima i
to tako jasno da smo lako prebmjili svaki njezin prozor, ak
i najmanj-i, a udaljenost iznosi esnaest talijanskih milja. S
istog mjesta proitali smo slova na galeriji koju je Siksto

tini (oitirano po St. Dra keu, Discoveries and Opinions of Galileo, New
York, 1957, str. 178), on veli da je ,.Kopernik bio . . . ne samo katolik,
nego i sveenik i kanonik. Crkva ga je zapravo toliko tovala da ga
je, kad se Lateranski koncil pod Leom X dao na ispravljanje crkvenog kalendara, pozvala iz najudaljenijih dijelova Njemake da se lati
reforme". U stvari, Kopernik se nikada nije zaredio , nije bio pozvan
u Rim, a gregorijanski kalendar odluio je protiv Kopernika. "Zato
onda GaHleo krivotvori ovaj a spekt Kopernikove b iografije? Kao odani ka toli:k, Galilej je hrabro pokuao spasiti svoj u crkvu od ozbiljne
pogreke [?] - osuivanja koper rnka nizma kao kr ivovjerja. Za vrijeme ove grozniave ka mpanje, Galilej je iznio nekoliko povijesno pogrenih podata ka o Koperniku, od kojih je svaki im ao za cilj da revolucionarnog astronoma dovede u tjenju vezu s rimokatolikom
crkvom nego to su to injenice opravdavale"; Rosen, Kopernikova
biografija, Three Copernican Treatises, New York, 1971, str. 320. Ovo
podsjea na Kantovu primjedbu da lai mogu imati, pod ovakvim okolnostima, "funkciju da uzdignu ovjeanstvo iznad n jegove surove prolosti", Critique, B776, 15.
23 Geymona t , op. cit., str. 39.
" U pismu Cariosu, 24. svibnja 1616, Opere, X, str. 357; u pismu
P. Diniju od 12. svibnja 1611, Opere, IX, s tr. 106, on pie: "Niti se
moe sumnjati u to da sam, tijekom dvije godine, provjerio moj instrument (ili prije niz tih instrumenata) na tisue i tisue objekata,
kako onih blizu, tako i on-ih udaljenih, golemih i m alenih, svijetlih i
mranih; zato, ne mogu shvatiti kako netko moe uope pomisliti
da sam i dalje bio lakovjerno zaveden vlastitim opservacijama." Stotine i tisue eksperimenata podsjeaju nas na Haookea i najvjerojatnije su isto tako patvoreni; v. biljeku b r. 9 u desetom poglavlju.
1

100

PAUL FEYERABEND

podigao u Lateranu za blagoslivanje, opet tako jasno da smo

prepoznavali i razmake izmeu slova, a sve to na udaljenosti od barem dvije milje." 25
Drugi izvjetaji potvruju ovaj i sline dogaaje. Sam
Galilej ukazuje na "brojne i vane kcristi koje instrument
moe donijeti, bilo da se koristi na kopnu, bilo na moru".Z6
Zemaljski uspjeh teleskopa bio je, dakle, zajamen. Njegova
primjena na zvijezde predstavljala je, meutim, neto sasma
drugo.
" LagaHa, De phaenomenis in orbe lunae novi telcscopu usa a lJ.
Galileo Galilei nunc iterum suscitatis physica disputatio (Venecija,
1612), str. 8; citirano iz E. Rosena, The Naming of the Telescope, New
York, 1947, str. 54. Redovni izvjetaj (Avvisi) vojvodine Urbino o dogaajima i ogovaranju u Rimu sadre sljedeu obavijest o dogaaju:
"Matematiar Galileo Galilei doao je ovamo iz Firenze prije Uskrsa.
Nekada profesor u Padovi, danas je u slubi to&kanskog velikog vojvode s plaom od 1000 skuda. Promatrao je kretanje zvijezda s occiali
koje je izumio ili prije poboljao. Suprotno svim drevnim filowfijama, on tvrdi da postoje jo etiri zvijezde ili planeta koje su sateliti Jupitera i koje on naziva Mediejska tijela, kao i dva pratioca Saturna. Ovdje je raspravljao o ovom svojem nazoru s ocem Klavijem,
koji je jezuit. U etvrtak uveer, na veleposjedu monsinjora Malavazija, izvan vrata Svetog Pankracija, na visokom i otvorenom prostoru,
markiz od Monticellija i neak kardinala Cesija, Frederik Ce,si, kojeg
je u pratnji bio njegov roak Paul Monaldesco, priredio je banket u
njegovu ast. Osim Galileja, u toj skupini bili su jo jedan Flamanac
po ,imenu Terencije, zatim Persio, iz pratnje kardinala Cesija, [La]
Galla, ovdanji sveuilini profesor, jedan Grk koji je matematicar
kod kardinala Gonzage, Piffari, profesor u Sieni, te ne manje od
osam drugih uzvanika. Neki su izili samo zato da izvre ovo promatranje i premda su ostali do jedan ujutro, nisu se jo uvek mogli sloiti oko svojih gledita" (citirano iz Rosena, op. cit., str. 31).
" Sidereal Messenger, op. cit., str. II. Prema Berellusu (De Vero
Telescopii Inventare, Hague, 1655, str. 4), princ Moritz odmah je shvatio vojnu vrijednost teleskopa i naloio da se njegov izum - koj i
Berellus pripisuje Zachariasu J ansenu - dri u tajnosti. Tako se ini
da je teleskop zapoeo kao tajno oruje i da je tek kasnije usmjeren
na astronomsku upotrebu. U literaturi se mogu nai mnoga predvia
nja to se tie teleskopa, ali ona veinom pripadaju domeni prirodne
magije i tako se i koriste. Primjer ini Agrippa von Nettesheim koji
u svojoj knjizi o okultnoj filozofiji (napisanoj 1509, knjiga II, dvadeset tree poglavlje) pie "et ego novi ex ellis miranda conficere, et
specula in quibus quis videre poterit quaecunque voluerit a longissima distantia". "I tako, neka igraka jednog doba postane dragocjeno
blago drugog", Henry Morley, The Life of Cornelius Agrippa von Nettesheim, sv. II, str. 166.

PRVI DODATAK

Varijacija veliina planeta igrala je povremeno vanu

ulogu u razvoju planetarne teorije. Prema Simpliciju (De
Coelo, II, 12), Aristotel je opazio taj fenomen, ali nije revidirao svoju astronomiju koncentrinih sfera. Hiparh je uredio veliine zvijezda stajaica prema numerikoj skali od 1
(najsvijetlije zvijezde) do 6 (jedva vidljive) i odredio ih prema vidljivosti u zoru (Zinner, Entstehung und Ausbreitung
der Kopernikanschen Lehre, Edangen, 1943, str. 30), te izveo radijalna kretanje iz promjene svjetlosti u zvijezdama
stajaicama (Plinije, Hist. Nat., II, 24), i planetarna (II, 13).
Za Ptolomeja (Syntaxis, IX, 2) zadaa planetne teorije je po.
kazati "da se sve prividne anomalije dogaaju uz pomo krunih kretanja (konstantne kutne brzine)"; on se onda bavi
dvjema anomalijama promjene mjesta, a da nikada ne spominje svjetlost. "Spaava" anomalije tako to ih rajzanjuje
pomou krugova koji ,krue konstantnom kutnom brzinom,
a ne tako to nalazi (arbitrarnu formulu za predvianje fenomena (da je ovo "spaavanje" ispravno tvrdio je F. Krafft,
Beitrage zur Geschichte der Wissenschaft und Technik, br. 5,
Wiesbaden, 1955, str. 5. i dalje). Prema Simpliciju (De Coelo,
II, 12) i Proklu (Hypotyposis, I, 18), fenomeni koje treba
,;spasiti" u ovom smislu ukljuujui injenicu da "sami planeti mijenjaju svoju svjetlost" i da ova promjena jest ou
vana "ekscentrima i epiciklima" (Hypot., VII, 13). Kasnije,
kad se epicikliki mehanizam smatrao za puki trik rauna
nja (u cilju upuivanja, v. Duhem, To Save the Phenomena,
Chicago, 1969), promjena svjetlosti uklonjena je iz domene
fenomena koje treba ouvati, rte se ak katkada koristila

102

PAUL FEYERABEND

kao argument protiv doslovnog tumaenja promjene udaljenosti izmeu Zemlje i planeta (v. nie dolje, o Osianderu).
Meutim, neki astronomi kori,stili su diskrepanciju izmeu
varijacije udaljenosti kakva je proraunata iz nekih verzija
Ptolomeja i stvarnih promjena u veliini kao argument protiv sistema epicikla. Primjerice, Heinrich von Hesse, De improbatione concentricorum et epicyclorum (1364) i Magister
Julmann, Tractatus de reprobationibus epicyclorum et eccentricorum (1377) (parafrazirano po Zinneru, str. 81 i dalje).
Prema Heinrichu von Hesseu, svjetlost Marsa, izraunato po
al-Farghaniju, varira u omjeru od oko l: 100, dok usporedba sa svijeom, koja je prvo postavljena na udaljenost s
koje izgleda kao Mars kad je najsvjetliji, a onda udaljena
na deset puta veu daljinu, poka:zmje da bi trebala biti nevidljiva u svojem minimumu. Magister Julmann izraunava
promjene veliine kao 42: l u shJJaju Venere, ll: 1 u slua
ju Marsa, 4: l u sluaju Mjeseca i 3: l za Jupilter, od kojih
svaka, veli on, p:rotuslovi opservaciji. Regiomontanus upuu
je na nevjerovatne promjene na Veneri i Marsu (Zinner,
str. 133).
Koristei podatke iz Syntaxisa, X, 7, proraun u sluaju
Marsa daje varijaciju promjera od oko 1:8, varijaciju koluta od oko l : 64 (to se, u skladu s Euklidovom optikom, smatra za to6no mjerenje za vartijaciju svjetlosti). Stvama varijacija je etiri veliine, tj. izmeu 1:16 i 1:28, tj. izmeu
jedne i etiri veliine u odnosu na izraunate veliine (raspon
je posljedica raspona u osnovi vehina). U sluaju Venere,
razlika je jo zamjetljivija. Kopernik, De Revol., deseto poglavlje, poslednji ulomak, i Rhatikus, Narratio Prima u E. Rosenu (ured.), Three Copernican Treatises, New York, 1969, str.
137, smatraju da je problem rijeen-aH nije. U Commentariolusu, vrijednosti za Mars su sljedee: polumjer "velikog
kruga", 23; polumjer deferenta, 38; polumjer prV'og epicikla,
S (v. Rosen, str. 74, 77), otuda najdua udaljenost/najmanja
udaljenost~ 50(38-25) + 5/(38-25)-5 ~ 8 kao prije (Galilej,
op. cit., str. 321. i dalje, daje vrijednost l :8 za Mars i 1:6 za
Veneru): ako su procjene veliine, dostupne od 14. do 17
stoljea bile dovoljno precizne da otkriju diskrepanciju izmeu Ptdl10mejevih predvianja i zbiljskih varijacija-a Hein-

PROTIV METODE

103

rich von Hesse, Regiomontanus i Kopernik su mislili da jesu-onda se problem planetnih veliina javlja nepromijenjen
u Kopernika (ovo je takoer miMenje Dereka Pricea, "Contra Copernicus', loe. cit., 213).
Uvelike zlobni Osiander uoava situaciju i sp10minje problem u svojem predgovoru De Revol., pretvarajui ga u argument za "hipotetiku", tj. instrumentalistiku prirodu kopemikanske ko21mologije. "Nije nuno", veli on, ,jda su ove
hipoteze istinite; ne trebaju ak ni biti sline istini; dosta
je ako vode kalkulacijama koje se slau s rezultatima opservacije; osim a1ko netko nije taikva neznalica to se 'tie geometrije i opHke da je pripravan uzeti da je epicikl Venere
slian istini, te pretpostaviti da je uzrok to je sada etr
deset (ili vie) stupnjeva ispred Sunca, sada isto toliko iza
njega. Jer tko ne vidi da ova pretpostavka nuno podrazumijeva da promjer planeta kad je blizu Zemlji mora biti e
tiri puta vei nego kad je u toki najudaljenijoj od Zemlje,
a njegovo tijelo vie od ezdeset puta vee-to je injenica
kojoj protuslovi iskustvo svih doba" (kurziv moj).
Ulomak u kurzivu koji i Osianderovi kritiari i prijatelji izostavljaju (Duhem, str. 66, citira Osiandera prije i nakon ulomka, ali sam ulomak preskae) razjanjuje prirodu
njegova instrumentalizma. Znamo da je bio instrumentalist
kako iz filozofskih, tako i taktinih razloga (pismo Rhatikusu
od 20. travnja 1541, iznova tis:~anom u djelu K. H. Burmeistera Georg ]achim Rheticus, III, Wiesbaden, 1968, str. 25),
a i zato 1to se i:nstrumentalizam slagao s monom tradicijom u astronomiji (pismo Koperniku od 20. travnja 1541.
prevedeno u Duhemu, str. 68). Sada vidimo da je takoer
imao fizikih razloga za svoju filozofiju: tumaen realisti
ki, Kopernik je bio nedosljedan oitim injenicama. Ova stvar
nije spomenuta u Popperovu bombastinom tekstu "Three
Views Concerning Human Knowledge", Conjectures and Refutations, New York, 1962, str. 97. i dalje, gdje Osiander jest
citiran, ali samo do "osim" koji uvodi fizike razloge za njegov korak. Popperov Osiander pokazuje se tako kao filo2'lofski dogmatiar, dok je on zapravo pravi poperijanac: on
opovrgavanja u:llima ozbiljno. Takoer, v. moj ogled "Realism and Instrumentalism", The Critical Approach, ured. Bun-

104

PAUL FEYERABEND

ge, New York, 1964. Bruno raspravlja o Osianderovu argumentu i odbacuje ga; v. La Cena de le Ceneri, Opere Italiane,
I, ured. Gentile, Bari, 1907, str. 64: "Prividna veliina isijavajueg objekta ne doputa nam da izvodimo njegovu zbiljsku veliinu ili udaljenost." Ovo je tono, ali Galilej to ne
prihvaa, budui da mu treba tekoa da usavri svoju propagandu za teleskop.

DRUGI DODATAK

Premda je zamiljen tako da Galileja pretvori u dobrog

momka, to se tie metodologije, Machamerov ogled ne obara
glavni moj argument: Galilej naruava vana pravila znanst.
vene metode koja je izumio Aristotel, poboljao Grosseteste
(meu drugima), kanonizirali logiki pozitivisti (oput Carnapa i Poppera); Galilej uspijeva zato to nije slijedio ova
pravila; njegovi suvremenici, uz malobrojne iznimke, zanemarili su fundamentalne tekoe koje su postojale u to doba; i moder-na znanost se brzo razvijala i u "pravom" smjeru
(s gledita dananjih zaljubljenika znanosti) upravo zbog ovog
nemara. Neznanje je bilo blaenstvo. Obratno, odlunija primjena kanona znanstvene metode, odlunije traganje za relevatnim injenicama, kritikiji stav, nipoto ne bi ubrzali ovaj
razvoj, nego bi ga doveli do zastoja. Ovo su stari koje elim dokazati u prouavanju Galileja. Imajui ih na umu, to
moemo kazati o argumentima Machamera i njegovih istomii j enika?
"Raspravljujui o ovom", veli Machamer, "Feyerabend
neprestano ... zanemaruje druge relevantne ulomke"; ;pod tim
on misli da raspravljam samo o onom to smatram da ini
loa mjesta u Galileja, a ne obazirem se na mnoge udesne
argumente koje navodno ima za kretanje Zemlje. S obzirom
na moju svrhu, mogao bih sigurno tako postupiti: da bi se
pokazalo da se "svi gavranovi su crni" podupire sumnjivim
sredstvima dovoljno je predoiti jednog bijelog gavrana i
otkriti pokuaje da se on prikrije, pretvori u crnog gavrana
ili da se natjeraju ljudi da povjeruju kako je on doista crn;
ovjek moe sa sigurnou zanemariti dobre elemente hipoteze koja je, usput kazano, mnogo krhkija i dvosmislenija u

..,..
106

PAUL FEYERABEND

sluaju Galileja nego u sluaju gavranova: faze Venere koje

Machamer spominje ne ine kretanje Zemlje uvjerljivijim,
kao to on sam vidi (Tycho!), a Galilej ih takoer netono
crta, te tako pridonosi dokazu protiv vlastita gledita. T_eorija plime i oseke, koju Machamer uvodi na istalmutom mJestu kao glavni argument za kretanje Zemlje, moe 'pretpostavi,ti ovu funkciju samo ako se netko ne obazire na njezine
tekoe (koje su bile dovoljno velike da ih je poznavao i
najkrmeljiviji mornar) upravo na isti nain na koji Galilej
odluuje zanemariti dokaz protiv kretanja Zemlje (ovo Machamer priznaje, str. 9). injenica-ako se radi o injenici---:-d.a
su je neki minorniji umovi meu Galilejevim suvrememcima smatrali zanimljivom, prihvatili je i radili na njoj samo
dokazuje moju tvrdnju, tj. da istraivanje uvijek naruav~
glavna metoddlo,ka pravila i ne moe drukije ni postupa~I.
Vea koherencija Kopernikovog sistema (str. 12) predstavlJa
osobito lo primjer za pisca i osobito dobar primjer za mene: u Commentariolosu Kopernik je doista razvio sistem koji je jednostavan i koherentniji od Ptolomejeva. Kad je objeiodanio De Revolutimzibus, vea jednostavnost i koherencija
ve su ustuknuli pred zahtjevom za tonim predstavljanjem
kretanja planeta. Galilej zanemaruje ovaj gubitalk koherencije i jednostavnosti jer zanemaruje sve epicikle. On se vraa teoriji koja je jo primitivnija od teorije c;ommentariolusa, a koja je empirijski podreena PtolomeJu. Ja ga ne
kritiziram zbog toga (ni zbog utnje u odnosu na problem
kretanja planeta). Naprotiv - mislim da je to. bio jedini nain na koji je moglo doi do napretka. Da b1smo napredovali, moramo se odvojiti od dokaza, reducirati stupanj empirijske primjerenosti (empirijski sadraj) naih teorija, ostaviti ono to smo ve poluili i poeti iznova. Gotovo svi
suvremeni metodiari, ukljuujui Machamera, ne misle tako-i upravo to elim ustvrditi!
Da rezimiram ovaj dio rasprave: s obzirom na moj cHj,
mogao bih sa sigunnou izostaviti "argumente" koje Galilej
iznosi za kretanje Zemlje. Pridodavanje ovih argumenata raspravi ojaava moju stvar.
Smatram da sada mogu uiniti nekoliko manjih metodolokih primjedaba. Prvo, Machamer esto ne shvaa moj
nain argumentiranja. On prigovara mojoj izjavi da jedno-

PROTIV METODE

107

stavne injenice opovrgavaju Keplerovu optiku jer sam takoer izjavio da injenice ne mogu opovrgnuti teorije. Ovo bi
bila valjana tvrdnja da sam u tom ulomku govorio samome
sebi. U tom sluaju, bio bih doista prisiljen odgovoriti: "Ali,
dragi moj PKF, zar se ne sjea da si rekao da ak ni najvea injenica ne moe opovrgnuti teorije?" Meutim, nisam
govorio samome sebi. Obraao sam se ljudima koji prihvaaju pravilo falsifikacije, i za njih primjer podrazumijeva
nevo~lju. Logiari su skloni da ovo nazovu argumentom ad
hominem. Sasvim tono: ja se u ogledu obraam ljud'skim
biima. Ne obraam se ni psima, ni logiarima. Sline primjedbe dadu se primijeniti na mnoge druge Machamerove komentare. (Usput, nikada ne bih prihvatio Machamerovo "dobrostivo" itanje mojih rijei u biljeci br. 13. Moj argument
je daleko djelotvorniji takav kakav jest.)
Drugo, Machamer esto doziva duhove rasprava koje sam
napisao prije mnogo godina (subjektivno doba!) kako bih
pobijao neto to sam napisao u novije vrijeme. Na taj njegov postupak nedvojbeno su utjecali filozofi koji su doli
do nekog malenog ot1kria i onda mu se nepreiStano vraaju
jer nemaju nita novo za rei i koji pretvaraju ovu slabostpomanjkanje ideja-<u vrhovnu krepost, tj. dosljednost. Kad
piem raspravu, obino zaboravljam ono to sam napisao
prije i primjena ranijih argumenata i,de na rizi'k onoga tko
ih primjenjuje.
Tree, Machamer ne shvaa ak ni one ideje koje jo
uvijek zagovaram. Nikad nisam rekao, kao to on pretpostavlja, da su bilo koje dvije suparnike teorije nesumjerljive
(biljeka br. 35). Meutim, jesam rekao da se odredene suparniake teorije, tzv. "sveope" teorije ili "ne-istantne" teorije, ne mogu, ako se tumae na odreden nain, tako la:ko
usporeivati. Specifine, nikada nisam pretpostavio da su Ptolomei i Kopernik nesumiedjivi. Oni to nisu.
Vratimo se povijesti. Machamer nastoji pokazati da se
cijela stv;ar to se tie teleskopa odigravala dobrano drukije
nego to je ja prikazujem. Da bismo ustvrdili t'ko ima pravo, a tko nema, ponov:it u svoju tvrdnju. Ona je dvostruka:
(l) optike teorije koje su u to doba postojale nisu bile dovoljne kao teoriJska osnova za gradnju teleskopa, i dio ovih
teorija doveo je njegovu pouzdanost u pitanje nakon to je
bio izum'ljen; (2) Galilej nije znao optike teorije svojeg doba.

108

PAUL FEYERABEND

to se tie (2), Machamer istie, s velikim razmetanjem

da je Galilej znao da se svjetlo prua pravolinijski
i odbija pod jednakim kutovima, te da je takoer znao osnove triangulacija (i na to se svode njegova upuivanja na
str. 14 i 15). Sancta simplicitas! Sljedei put kad u predavanju o diferencijalnim jednadbama budem rekao da Strawson i njegovi egrti ne znaju matematiku, netko e ustati i
rei mi da Strawson zacijelo zna tabHcu mnoenja! U tom
smislu, kad sam rekao da Galilej nije znao optiku, nisam
pod tim mislio da nije znao osnove optike. Mislio sam da
nije bio upuen u one dijelove optike koji su u to doba bili
nuni za gradnju teleskopa, a pod pretpostavkom da je teleskop napravljen na temelju uvida u osnovne principe optike. O kojim se principima radilo?
Pos toj alla su dva elementa optike u ranom 17. stoljeu
koja su bHa nuna, premda ne dovoljna, za razumijevanje teleskopa. Ni jedan nije bio potanko razraen, niti su ikada
bili udrueni u jednu koherentnu cjelinu teorije. Ta dva elementa bili su: (a) znanje slika stvorenih leama i (b) znanje
stvari vienih kroz lea.
Prvi element je ista fizika. Ni u kakvoj literaturi o optici na koju Machamer upuuje nema opisa slika koje projiciraju konveksna lea. Bilo je ve dovoljno teko objasniti tokaste slike bez lea (usp. muke kroz koje prolazi Pecham u svojem djelu Perspectiva, John Pecham and the Science of Optics, ured. David Lindberg, Madison and London,
1970, str. 67. i dalje). Tono objanjenje (bez lea) daje Maurolvocus, ali njegova se knjiga pojav,ljuje u tisku tek 1611,
godinu dana nakon Sidereusa Nunciusa. to se tie drugog
elementa, koji kao da je nepomat Machameru, situacija je
mnogo neuvjerljhnija. Pecham, koji je svjestan fenomena nepromjenljivosti (Lindberg, op. cit., str. 147), naglaava "da
je nemogue potvrditi veliinu objekta vienog pod zrakama
koje se odbijaju" (str. 217), to znai da je za nj fizioloka
optika rcfraktivnih sredina manjkava u najvanijoj toki:
ne kazuje nam to e "sposobnost veliine" uiniti s prelomljenim zrakama. Dodajmo ovom (aristotelovski) princip
da opaanje, primijenjena pod izvanrednim okolnostima, daje
rezultate koji se ne slau sa zbiljom, i tekoe (a) i(b), kad
se odvoje, bit e oite.
uenosti,

PROTIV METODE

109

Dva su procesa spojena u teleskopu da dadu jedinstven

Teorijski, nije postojao nain da se ovo spajanje
ostvari, osim na temelju potpuno novih principa. Ove principe-lane principe-uveo je Kepler 1604. i 1611. godine.
Toliko o povijesnoj situaciji. to Machamer ima rei o
njoj? On pie: "Tko god je itao Pechama ... znao je da je
svaki optiki instrument konstruiran od lea razjanjiv pomou optikih zakona-zakona lomljenja zraka i prirode
svJetla" (str. 18). Vidjeli smo da e :svatko tko je "itao
Pechama" doi do potpuno drukijeg zakljuka. Shvatit e
da "zakoni lomljenja zraka i prirode svjetla" nisu dostatni,
da se moraju uzeti u obzir reakcije oka i mozga, a te su reakcije nepoznate u sluaju refraktivnih sredina. Shvatit e
da je umovanje potrebno da se doe do teleskopa "dovoljno
sirovo da bi ga izveo netko t,ko je prouavao optiku" (biljeka br. 61) samo ako pod "optikom" netko misl~i postkeplerovsku optiku: Machamer, koji smatra da su zakoni lomljenja zraka dostatni za razumijevanje teleskopa, te koji utke
prihvaa Keplerova gledite i projicira ga natrag na Pechama (koji je opet argumentirao protiv pojednostavljene verzije tog gledita), nema razumijevanja za postignue koje lei u prijelazu od starijih gledita do Keplera i Descartesa.
Jer, dok se Keplerove (pogrene) ideje mogu initi sirovim
nekim dananjim "povjesniarima" znanosti koji su im glatko
povjerovali, bez ispitivanja, izum ,ovih ideja u povijesnim
okolnostima koje sam opisao bio je daleko od sirovog. Je li
GalHej tvorac ovog izvanrednog izruma? Malo je vjerojatno
da jest. U njegovim pismima ili djelima nema nikakve rasprave. U kolama, udbenici, kao to je Pechamov, predstavljali bi gornju granicu sofisticiranosti koja se rijetko dostizala, i nisu bili dovoljni. Osim toga, vodili su u pogrenom
smjeru. Dakako, mogue je da je Galilej, zanemarujui upravo detaljne psiholoke za!kone proglaene u ovim knjigama,
koristio zakon lomljenja zraka, prihvatio kao gotovu injeni
cu da vei kutovi znae veu veliinu ak i u refraktivnim
sredinama, te nastavio na toj osnovi. Prema meni, malo je
vjerojatno da je postupio na ovaj nain, ali ako jest-a Machamer je vrlo blizu tvrdnji da jest-onda to opet ojaava
moj stav: Galilej je napredovao tako to je zanemario vane
injenice (kao to je fenomen nepromjenljivosti), razumna
rjeenja (koja nije znao ili nije razumio), te tako to je guuinak.

110

PAUL FEYERABEND

rao lanu hipotezu do kranje granice (lanu ak i za Pechama, i to s razlogom). Osim toga, Machamerova esta upui
vanja na tradicionalne udbenike bila bi, u ovom sluaju,
posve irelevantna.
Sljedea stvar je priroda Galilejevih opservacija. Ja ost~Jem. pri tomu da su neke Galilejeve teleskopske opservaCIJe bile protuslov:ne, dok bi se druge mogle ko11igirati op.
servacijama golim okom. Sto se tie potonjeg, Machamer
~el~ da "l?ovijesno, ~i j~~ar; od Galilejevih suvremenika nije
Izmo ovaJ argument (bllJeska br. 13). Netono i irelevantno.
Kepler je prigovorio dojmu o glatkoi Mjeseeva ruba i pozvao
Ga:lileja da "ponovo ispita stvar". I ako se niko drugi nije ukljuio, onda to samo pokazuje da 1judi nisu vriH pomne opservacije i da su zbog toga bili pripravni prihvatiti nova astronomska uda Galileja. Ponovo je neznanje, ili povrnost,
predstavljalo blaenstvo. Na mene "kalkulacije" profesora
Righinija, to god one bile, ne ostavljaju nikakav dojam. Za
takve kalkulacije nije potrebno nita drugo osim ope raspodjele i sjena, to je GaLilej vjerojatno razumio. Niti me se
dojima injenica da neki ljudi prepoznaju neke stvari u Galilejevu Mjesecu. Meutim, ono to me se dojima jest golema
razlika izmeu Galilejeva Mjeseca i onog to je svat~o mogao vidjeti golim okom. Ako je razlika posljedica Galilejeva pokuaja da naglasi odreene aspekte Mjeseca koje je
smatrao za bitne, kao to Machamer predmnijeva, Olllda se
opet vraamo na moju tezu da se Galilej es'to udaljava od
injenice da iznese svoj~u tvrdnju. Toliko o Machamerovim
komentarima.
Ono to Machamer ne spominje jesu paradoksni aspekti
Galilejevih opservacija, primjerice, injenica da Mjesec izgleda hrapav iznutra, ali savreno gladak na rubovima, ili inje.
nica da su se planeti poveali, dok su zvijezde stajaice izgubile na veli6ni. Nikoga osim Keplera nisu smetale takve
diskrepancije, to opet pokazuje kako je malo misli bilo posveeno opservacijama. (Upravo je ovo nemiljenje njegovih
suvremenika omoguilo Galileju da napreduje ba tako kako je uinio.)
Machamer se pretjerano uzrujava (na vie od tri stranice) zbog deset redova koje posveujem razlici i:zJmeu zemaljskih i nebeskih opservacija. U tih deset redova govorim o
tomu da postoje kako fiziki tako i psiholoki razlozi za raz-

PROTIV METODE

111

liku. Machamer pak govori o prvom, ali ne i potonjem. On

tvrdi, posve tono, da su se kozmoloki argumenti temeljili,
od samog poetka, na meuplanetarnim triangulacijama i da
je ak i Aristotel pretpostavio da se svjetlo pokorava istim
za~onima na nebeskom svodu i na Zemlji. Tono, ali ja nisam pokuavao to dokazati, nego da svjetlo, kao "meuodjel
ni agens", ima posebna svojstva i da je podlono drukijim
uvjetima u oba podmja. Pogled na povijest teorija svjetla
od Parmenida do Einsteina potvruje prVii dio moje tvrdnje.
Drugi dio je mnogo neprimjetniji, nitko mu nije poklanjao
panju, a oni koji mu u nekim prilikama jesu poklanjali
panju, u drugim su ga zaboravljali. Zvijezde su se smatrale
za toke kondenzacije u nebeskim sferama (A11istotel, De Coelo, 289aU i dalje, S1mplicije, te mnogi srednjovekovni pisci),
postojala je promjena tvari od zraka do vatre do etera, a
ipak nitko, ini se, nije iznio problem lomljenja zraka koji
iz toga nastaje. Rasprave su poele u vrijeme Tycha, njego.
v,im dijalogom s Rothmannom, i Kepler je pravovremeno komentirao o njima. Kepler ak uz~ma stanovitill pretposta!\Tku
o "nebeskoj esenciji" kao jedan od svojih razloga to nije
konstruirao teleskop. "Vi ste se", veli on u odgovoru Galilejevu Nunciusu (ured. Rosen. str. 18), "odbacujui sve sumnje ... izravno okrenuli vizualnom eksperimentiranju". Dakle, istina je da su optiari zanemarili razHke koje su kozmomozi ustvrdili i odvano triangulirali prostor. Time su pokazali neoprostiv nemar ili neznanje ili potpuno neobaziranje na zahtjeve dosljednosti (koJe ja ne podupirem, ali koje
podupire ak ,i najbeznaajniji metodiar). A ipak, bili su
uspjeni. Jo jedanput se pokazalo da je neznanje ili povrnost iH smuenost blaenstvo. Machamer, koji ne gleda na
cjelokupnu povijesnu situaciju, nego samo na dio koji njemu
odgovara, potpuno je nesvjestan ovog plodnog nereda. Dikle,
uope ne zauuje to on misli da je otkrio povijesnu pogreku u mojem ogledu. (Treba dodati da Kepler raspravlja o
nebeskim esencijama unato Tychovom radu na kometima i
na novi iz 1572, te da je jo 1630. Galilej branio atmosfersku
prirodu kometa. To pokazuje da "aris<totelovsko razlikovanje" izmeu nebeskog podruja i zemaljskog podruja nije
moglo "potpuno propasti" do 1577. kao to Machaer aludira (str. 21). Kod nekih ljudi je to bilo tako, kod drugih
nije, ali razlikovanje nije propalo bez traga. Ovdje, kao i

112

PAUL FEYERABEND

drugamo, Machamer lako poopcuJe na temelju stava onih

koji su mu smdni.) Toliko o fizikim problemima nebeskih
opservacija.
Stvar drukije stoji s psiholokim problemima koje su
teleskopske opservacije potaknule. Ove probleme uvidjeli su
Pecham i drugi (kao to je Roger Bacon) i oni jo uvijek
ostaju (iluzija Mjeseca). U doba Galileja ti problemi bili su
golemi i objanjavaju mnoge udne izvjetaje (o nekim od
tih raspravlja se u mojem tekstu). Problemi su bili usporedivi s problemima nekoga tko nikada nije vidio lea, a gleda u vrlo lo mikroskop. Ne znajui to moe oekivati (na
kraju krajeva, ne sreemo na ploniku muhe veliine ovje
ka), on nije kadar odijeliti svojstva "objekta" od "iluzija"
stvorenih instrumentom (iskrivljenja, obojeni vanjski rubovi,
obezbojenje itd.) i ne moe dati smisao samim objektima.
Na povrini Zemlje-sa zgradama, brodov~ma itd.-teleskop
e naravno biti djelotvoran; to su poznate stvari nae znanje
glasa i jezika iskljuuje iskrivljenja telefona. Kompenzacioni proces ne djeluje kad se radi o nebu, kao to su prvi
primijenili i rekli. Dakle, istina je da teleskop prouzrokuje
iluzije, kako u sluaju neba tako i Zemlje (str. 20), premda
su samo prve inile zbiljski problem, i to iz razloga koji su
upravo navedeni. Zanimljivo je vidjeti da je Pecham shvatio sjedinjeni uinak fizike razlike i psiholokog inioca; on
veli da "veliine zvijezda nisu poznate s potpunom vjerojatnou, budui da je nebo finije tijelo nego zrak i vatra"
(op. cit., str. 219).
Machamer zavrava svoj ogled sljedeim upozorenjem:
"Povijest mora biti promiljena, i to dobro promiljena, prije nego to se uzmu u obzir filozofske implikacije" (str. 46).
Izvrstan savjet-no zato ga je on sam zanemario? Takoer,
dodao bih da se mora razmisliti, i to dobro razmisliti, prije
nego to se uzme u obzir ak i najjednostavnija povijesna i
njenica.

10
Ni poetno iskustvo s teleskopom ne prua takve razloge. Prve teleskopske opservacije neba su nejasne, neodreene, protuslovne i u sukobu sa svim to svatko mue
vidjeti golim okom. I jedina teorija koja je mogla pumoi da se teleskopske iluzije udvoje od zbiljskih fenomena bila je opovrgnuta jednostavnim provjerama.
Prije svega, problem teleskopskog vienja postoji. Problem jest razliit za nebeske i zemaljske objekte; a i mislilo
se da jest razliit u ta dva sluaja. 1
Mislilo se da je razliit zbog suvremene ideje da su nebeski objekti i zemaljski objekti stvoreni iz razliitih tvari
i pokoravaju se razliitim zakonima. Ova ideja namee da
se ishod interakcije svjetla (koja povezuje obje domene i ima
posebna svojstva) sa zemaljskim objektima ne moe, bez
daljnje rasprave, proiriti na nebo. Ovoj fizikoj ideji dodala
se, posve u skladu s aristotelovskom teorijom spoznaje2 (i
.
' Ovo gotovo. nikada ne ~~vaaju oni koji tvrde (S Kastnerom, op.
c1t., str. 133) ela 1e "neshvatlJIVO kako teleskop moe: biti dobar i koristan kad sc radi o Zemlji, a ipak prijcvaran k<:~d se radi o nebu".
Kastnerov komentar je uperen protiv Horkyja; v. dalje, tekst za biljeke 9-16 u ovom poglavlju.
2 O ovoj teoriji, V. G. E. L. Owen, "TIOENAI TA FAINOMENA",
Aristote et les Problemes de la mctlwde, Louvain, 1961, str. 83-103.
O razvoju aristotelovske mi~Ji u stcdnjem vijeku, V. A. C. Crombie,
Robert Grosseteste and the Origins of Experimental Science, Oxford,
1953, kao i Clemens Baumker, "Witelo, ein Philosoph und Naturfor
scher des 13. Jahrhunderts", Beitri.i.ge zur Gechichte der Philosophie
des Mittelalters, I3d. III, Miinster, 1908. Relevantna Aristotelova djela
R Protiv mdode

114

PAUL FEYERABEND

takoer sa sadanjim gleditima o materiji), ideja da su osjetila upoznata s neposrednom pojavom zemaljskih objekata
i da su ih zato kadra jasno opaati ak i da je teleskopska
sHka uvelike iskrivljena ili nagrena obojenim rubovima. Zvijezde nisu poznate iz blizine. Otuda u njihovu sluaju ne
moemo upotrijebiti nae pamenje za. odjeljivanje doprinosa
teleskopa i onih koji dolaze od samog objekta.3 Stavie, svi
poznati znaci (poput porzadine, pre klapanja, znanja oblinje
veliine itd.), koji tvore na vid i pomau mu na povrini
Zemlje, odsutni su kad se radi o nebu, tako da e se sigurno
dogaati novi i iznenaujui fenomeni. 4 Samo je nova teorija vienja, sadravajui kako hipoteze koje se tiu ponaanja
svjetla unutar teleskopa, tako i hipoteze koje se tiu reakcije oka pod izuzetnim okolnostima, mogla premostiti bezdan
izmeu nebeskog svoda i Zemlje koji je bio i jo uvijek je

su Anal. Poast., De Anima, De Sensu. to se tie kretanja Zemlje, v.

De Coelo, 293a28: "Ali, postoje mnogi drugi ljudi koji bi se sloili d a
je pogreno davati Zemlji sredinji poloaj , traei potvrdu u teoriji
prije nego u injenicama opserl'acije" (kurziv moj) . Kao to smo vidjeli u sedmom poglavlju, upravo je na ovaj nain Galilej uveo Ko
pemika, mijenjajui iskustvo tako da odgovara njegovoj omiljenoj teoriji. Pojava Mjeseca istodobno dokazuje da su osjetila upoznata s n aom svagdanjom okolinom, ali da lako mogu dati varave izvjetaje
o objektima izvan ove domene. Na Zemlji, veliki ali udaljeni objekti
u poznatoj okolini, kao to su brda, vieni su kao objekti koji su
veliki i udaljeni. Meutim , pojava Mjeseca daje nam posve lanu ideju o njegovoj udaljenos ti i veliini.
3 Nije preve teko odijeliti slova pozna te abecede od pozadine
koja se sastoji od nepoznatih crta, ak i ako su n apisana gotovo neitljivim rukopisom. Takvo odjeljivanje nije mogue ako se radi o
nepoznatoj abecedi. Dijelovi takvcih slova ne dre se jedni drugih da
bi oblikovali jasne obrasce koji se razlikuju od pozadine ope (optike) buke (u smislu u kojem je opisuje K. Koffka, Psychol. B ull., 19,
1922, str. 551. i dalje; djelomice iznova tiskano u Experiments in Visual Perception, ured. M. D. Vernon, London, 1966; v. takoer Gottschaldtov lanak u istom svesku).
O vanosti znakova kao to su membrane, una krsne ice, pozadina itd. u lokaliziranju i obliku teleskopske slike i udnih situacija
kada su znakovi odsutni, V. Ronchi, Optics, the Science of Vision, et
vrto poglavlje, posebice str. 151, 174, 189, 19~. i~d; v. takoer R._ L.
Gregory Eye and Brain, New York, 1966, passzm 1 O>tr. 99 (a autokmetikom fenomenu). Explorations in Transactional Psychology, ured. E.
P. Kilpatrick, New York, 1961, sadri obilan materijal o tomu to
se dogaa kad nema poznatih znakova .

r
l

PROTIV METODE

115

taJm oita injenica fizike i astronomske opservacije.5 Uskoro emo imati priliku komentirati o teorijama koje su u to
doba bile na raspolaganju i vidjeti da su bile nepodesne za
zadau i opovrgnute jednost avnim i oitim injenicama. Za
sada, zadrat u se na samim opservacijama i kazati neto o
pmtuslovljima i tekoama koje nastaju kad netko pokua
prihvatiti nebes'ke rezultate teleskopa bez provjeravanja, kao
postojana, objektivna svoJstva vienih stvari.
Neke od ovih tekoa ve se oglaavaju u izvjetaju suvremenog Avvisa6 koji zavrava opaskom da "premda su (sudionici opisanog skupa) izili samo zato da izvre ovo promatranje (,jo etiri zvijezde ili planeta, koji su Jupiterov!
sateliti . .. , kao i dva pratioca Saturna'7) i premda su ostali do
jedan ujutro, nisu se jo uvijek mogli sloiti oko svojih gledita".
Jedan drugi sastanak koji je takoer postao poznat diljem Evrope jo vie razjanjuje situaciju. Godinu dana ranije, 24. i 25. travnja 1610, Gali1ej je odnio teleskop u kuu
svojeg protivnika Maginija u Bologni kako bi ga pokazao
dvadeset etvorici p vofesora sa svih sveuilita. Keplerov ak
Hor1kt' koji je bio previe uzbuen, napisao je u povodu
toga: "Nisam uope spavao 24 ili 25. travnja; provjeravao
sam Galilejev instrument na tisue naina,9 kako na stvarima
dolje ispod, tako i na onima gore. Kod prvih, instrument djeluje izvrsno; kad se radi o nebu, postaje varav, budui da se
neke zvijezde vide dvostruko [primjerice, spominje se Klas
i zemaljski plamen]. 10 Meu moje svjedoke spadaju najizvrsniji ljudi i plemeniti doktori . . . i svi s u dopustili varljivost
' Zbog ovog bi "svesrdno prouavanje teorije lomljenja zraka",
na to se Galilej pozivao (tekst u biljeci br. 15 u devetom poglavlju),
bilo posve nedostatno za utvrivanje korisnosti teleskopa; v. takotor
biljeku br. 16 u ovom poglavlj u .
' Detalji u devetom poglavlju, biljeka br. 25.
' Tako je u to doba vien prsten Saturna ; v. takoer R. L.
Gregory, The Intelligent Eye, str. 119.
' Galilej , Opere, sv. X, str. 342 (Kurziv je moj i upuuje na gore
opisanu razliku izmeu nebeskih i zemaljskih opservacija.
' "Stotine" i "tisue" opservacija, pokusa itd. - iskaz koji ovdje
ponovo nalazimo - jedva da mogu biti neto vie od retorikog izraza (slinog naem "Rekao sam ti sto puta"). Takvi izrazi ne mogu
se koristiti za izvoenje zakljukao nepreklidnoj opservaciji.
.
10 Ovdje ponovo otkrivamo da vanjski znaci nedostaju; V. Ronchi,
op cit., to se tie pojave plamenova, malenih svje tala itd.

116

PAUL FEYERABEND

instrumenta ... Ovo je uutkala Galiileja i on je potpuno potiten otiao 26. svibnja vrlo rano ujutro ... , ak se nije ni
zahvalio Maginiju na sjajnom obroku ... " 26. svibnja, Magini
je napisao Kepleru: "Nita nije postigao jer je vie od dvadeset uenih ljudi bilo prisutno; ipak, Dlitko nije vidio nove
planete jasno (nemo perfecte vidit); bit e mu teko zadrati
ih." 11 Nekoliko mjeseci kasnije (u pismu potpisanom Ruffini), on ponavlja: "Samo su neki s otrim vidom bih donekle
uvjereni."12 Nakon to su ovi i ini negativni izvje taji preplavili Keplera poput neke papirne lavine, ovaj je pitao Galileja za svjedoke: 13 "Ne dim kriti od vas da je prilian
broj Talijana poslao pisma u P.rag tvrdei da nisu mogli
vidjeti te zvijezde [mjesece Jupitera] s vaim teleskopom.
Pitam se kako je mogue da toliko njih porie fenomen, ukljuujui i one koji upotrebljavaju teleskop. Sada, ako uzmem u obzir ono to ,s e meni povremeno dogaa, onda uope
ne smatram nemoguim da jedna osoba moe vidjeti ono to
tisue drugih nije kadro vidjeti . .. 14 Ipak, alim to jo uvij ek
nema potvrdnog miljenja drugih ... Dakle, usrdno vas molim, Galilej, dajte mi svjedoke to prije ..." U odgovoru, datiranom 19. kolovoza, Galilej upuuje na sebe troskanskog
vojvodu Giuliana de Medicija, "kao i mnoge druge u Pisi, Firenzi, . Bologni, Veneciji i Padovi, koji mectutim i dalje ute
i oklijevaju. Veina ih uope nije kadra razaznati Jupiter ili
Mars ili ak Mjesec kao planet ... " 15 - to, blago reeno, nije bilo vrlo ohrabrujue stanje stvari.
Danas malo bolje razumijemo zato je izravno pozivanje na teleskopske vienje moralo voditi razoaranju, posebice u poetnim fazama. Glavni razlog, koji je ve Aristotel
predvidio, bio je da osjetila, upotrijeblj ena pod neobinim
" Pismo od 26. svibnja, Opere, III.e
" Ibid., str. 196.
13 Pismo od 9. kolovoza 1610, citirano iz Caspar-Dyckova djela.
Johannes Kepler in Seinen Briefen, sv. l, Miinchen, 1930, str. 349.
14 Kepler, koji je bolovao od poliopsije ("umjesto jednog malog
predmeta na velikoj udaljenosti, ljudi koji boluju od ove mane v1de
dva ili tri. Otuda, umjesto jednog Mjeseca, meni se prikazuje deset
ili vie, Conversations, op. cit., biljeka br. 94; v. takoer preostali
dio biljeke za daljnje citate), te koji je poznavao Platterova anatomska ispitivanja (glede potankosti i literature, v. S. L. Polyak, Tile
R etina, Chicago, 1942, str. 143. i dalje), bio je posve svjestan potrebe
za fiziolokom kritikom astronomskih opservacija.
" Caspar-Dyck, op. cit., str. 352.

PROTIV METODE

117

uvjetima, mogu lako dovesti do neobine reakcije. Neki stariji povjesniari na'sluivaH su o emu se radi, ali oni govore
negativno, oni pokuavaju objasniti odsutnost zadovoljavajuih opservacijskih izvjetaja, siromatvo onog to se vidi u
teleskopu. 16 Oni ni'SU svjesni mogunosti da su promatrai
mogli takoer biti smueni jakim pozitivnim iluzijama. Opseg takvih iluzija zna s e tek odskora, zahvaljujui uglavnom
rezultatima rada Ronchija i njegove kole.17 Najvee varijacije pokazuju se u postavljanju teleskopske slike i, prema
tomu, u opserviranom poveanju. Neki promatrai postavljaju sliku pravo u teleskop, tako to ova mijenja svoj lateralan poloaj s lateralnim poloajem oka, upravo kao to bi
to bio sluaj sa slikom koja ostaje na ekranu, ili tako to je
" Tako , Emil Wohlwill pie (Galileo und sein Kampf fur die
Kopernikanische Lehre, sv. I, Hamburg, 1909, str. 288): "Nedvojbeno,
neugodni ishodi bili su posljedica nedostatka obuavanja u teleskopskoj opservaciji, kao i ogranienog vidnog polja Galilejeva teleskopa
i odsutnosti svake mogunosti mijenjanja udaljenosti staklenih lea
da bi odgovarale svojstvenostima oiju uenih ljudi . . ." Slino miljenje, premda dramatinije i skazano, nalazimo u djelu Arthura K ostlera
Sleepwalkers, str. 369.
" Vidi: Ronchi, Optics, op. cit.: Histoire de la Lumiere, Pariz,
1956; Storia del Cannochiale, Vatikan, 1964; Critica dei Fondamenti
dell' Acustica e del'Ottica, Rim, 1964; v. takoer E. Cantorov rezime
u Archives d'histoire des Sciences, December 1966, str. 333. i dalje.
Htio bih ovdje rei da su ispitivanja profesora Ronchija uvelike utjecala na moje razmiljanje o znan~~venoj metodi. ~rat\d. povijesni
pri kaz Galilej eva rada sadri RonchiJeV lanak ur S_c_zentzfzc . Change,
ured. A. C. Crombie, London, 1963, str. 542-61. KnJiga Optzcal Illusions (London, 1964) S. Tolanskog jasno nam pokazuje slab~;~ istraenost ovog podruja. Tolansky je fiziar kojt;!g su u njeg?vu mi~;osk?P
skom istraivanju (kristala i metala) smu!vale bezbroJne ~pt1cke Il_uzije. On pie: ,;Ovo je usmjerilo na~e z~ni~anje na .~nal~zu .~rugih
situacija, i konano neoekivano otkne bilo Je da opt1cke I_luZIJe mogu igrati i doista igraju zbiljsku. ulogu u l!lnog1m s':ako~ne'\'mm z~anst
venim opservacijama .. vTC! n~~ Je upozonlo da vpr~paZI!f l k~? ~shod
toga, sreo sam se s vise IlUziJa nego to sam oct;kiva?.- ..~luZIJe Izravn og vienja", kojih se uloga u znanstven~m _Istraz~van.J ';l polagan~
nanovo otkriva, bile su dobro poznate srednJ<,>_YJe~ovmm pisCima k<;JJI
su im u svojim udbenicima o optici posvecivah posebna poglavlJa.
Stovie, oni su smatrali slike lea kao psiholo~ke fen~mene,_ kao posljedice krivog shvaanja, jer je slika "s_amo. poJava ob1ekta Izvan syojeg mjesta", veli John Pecham (v. David Lmdbe~g, "The .''~erspectlva
Communis of John Pecham", Archives Internatwnal_e~ . d hzstozre des
sciences, 1965, str. Sl, kao i poslj~dnji ulo~ak Pr.<?p_oziCIJe 11/ 19 Pechamove Perspectiva Communis koJI. se nalazi ~ knJI_zi John Pecham and
the Science nf Optics, ured. D. Lmdberg, W1sconsm , 1970, str. 171)

118

PAUL FEYERABEND

PROTIV METODE

119

ova odraz u teleskopu- izvrstan dokaz da se tu nedvojbeno

radi o "iluzij1i".18 Drugi postavljaju sliku tako da ne dolazi do
nikakvog poveanja, premda se moglo oekivati linearno poveanje od preko trideset. 19 Ca:k se i udvostruavanje slika mo.
e objasniti kao posljedica pomanjkanja pravilnog fokusiranja.20 Ako se ovim psiholokim tekoama pridodaju mnoge
manjkavosti tadanjih teleskopa,21 postaje nam jasno zato
su zadovoljavajui izvjetaji bili rijetki; no, iznenauje brzina kojom je zbiljnost novih fenomena prihvaena i, kao to
je bio obiaj, javno priznavana.22 Ovaj razvoj postaje jo za-

gonetniji kad uzmemo u obzir da su mnogi izvjetaji, ak i

najboljih promatraa, bili ili jednostavno lani, te kao takvi
i mogli biti oznaeni u to doba, ili pak protuslovni sami sebi.
Tako Galileo izvjetava o neravnosti, "golemim izboina
ma, dubokim bez:danima i zavojima" 23 na unutarnjoj granici
najsvjetlijeg dijela Mjeseca, dok se vanjska granica "ne ini
neravnom, hrapavOIITI i nepraviLnom, nego savreno okruglom i krunom, isto tako otro defin~rranom kao da je oznaena estarom, i bez nezupanosti ikakvih izboina i upljina".24 Dakle, inilo se da je Mjesec pun brda u unutranjos-

10 Ronchi, Optics, op. cit., str. 189. Ovo moe objasniti esto puta iskazanu elju da se gleda unutar teleskopa. Takvi problemi se ne
javljaju u sluaju zemaljskih objekata 'kojih su slike redovito postavljene "u ravni objekta" (ibid., str. 182).
19 Glede poveanja Galilejeva teleskopa, v. The Sidereal Messenger, op. cit., str. ll; takoer, A. Sonnefeld, "Die Optischen Daten der
Himmelsfernrohre von Galileo Galilei", Jenaer Rundschau, sv. 7, 1962,
str. 207. i dalje. Staro pravilo, koje potjee jo od Euklida, da "veliina, poloaj i raspored prema kojima se stvar vidi ovisi o velii
ni kuta kroz koji se vidi" (R. Grosseteste, De !ride, citirano iz Crombieja, Robert Grosseteste, Oxford, 1953, str. 120), gotovo uvijek je
pogreno. Jo uvijek pamtim koliko je bilo moje razoaranje kad sam,
napravivi dalekozor s navodnim linearnim poveanjem od oko 150,
otkrio da je Mjesec b10 povean samo oko pet puta i smjeten sasvim
blizu okulara (1937).
20 Slika ostaje otra i nepromiljena prilino dugo pomanjkanje fokusiranja moe se, meutim, manifestirati kao udvostruavanje.
21 Prvi upotrebljivi teleskop koji je Kepler primio od kelnkog
izbornog kneza Ernsta (koji ga je opet primio od Galileja) i na kojem
se temelji njegovo djelo Nanatio de observatis a se quartuor Jovis
satellibus (Frankfurt, 1611) prikazao je zvijezde kao etverokutove i
intenzivno obojene (Ges. Werke, IV, str. 461). Sam Ernst von KOln
nije mogao nita vidjeti s teleskopom, tako da je traio od Klavija
da mu poalje bolju napravu (Archivio della Pontifica Universita Gregoriana, 530, f 182r). Francesco Fontana, koji je od 1643. promatrao
faze Venere, zamjeuje neravnost granice (i ukazuje na brda); v. R.
Wolf, Geschichte der Astronomie, Mlinchen, 1877, str. 398. O idiosinkratinosti tadanjih suvremenih teleskopa i literature, v. Ernst Zinzer Deutsche und Niederliindische Astronomische Instrumente des JJ.
bis 18. Jahrhundrets, Mtinchen, 1956, str. 216-21; takoer, popis pisaca u drugom dijelu knjige.
22 Otac Klavije (u pismu od 17. prosinca 1610, Opere, X, str. 485),
astronom monog jezuitskog Collegiuma Romanuma, hvali Galileja kao
prvog oveka koji je otkrio mjesece Jupitera i priznaje njihovu zbiljnost. Uskoro su to uinili Magini, Grienberger i drugi. Jasno je da
u tomu nisu eostupili prema metodama koje je diktirala njihova filozofija ili su bdi vrlo nemarni u ispitivanju. Profesor McMullin (op. cit.,

biljeka br. 32) pridaje previe vanosti ovom brzom prihvaanju Galilejevih teleskopskih opservacija: "Pravilni periodi promatranja za
satelite i faze Venere jasno su pokazali da ovi nisu artefakti fiziologije
ili optike. Zacijelo nije bilo potrebe za pomonim znanostima ... "
"Nije bilo potrebe za pomonim znanostima", veli McMullin, premda
sam upotrebljava neispitanu pomonu hipotezu da se astronomski dagaaji razlikuju od fiziolokih po svojoj pravilnosti i intersubjektivnosti. Ali, ova hipoteza je lana, kao to to pokazuju iluzija mjeseca,
fenomen fatamorgane, duga, svijetli kolutovi, mnoge mikroskopske iluzije koje je Tolansky tako ivo opisao, fenomeni arolije (svaka ena
izvijestila je da nona mora ima ledeno udo), kao i brojni drugi fenomeni. Da je hipoteza lana znali su kako Pecham, tako i Witclo i drugi
srednjovjekovni uenjaci koji su prouili pravilne i intersubjektivne
"iluzije" stvorene leama, zrcalima i onim napravama. U drevna vremena lanost McMullinove hipoteze bila je ope poznata stvar. Galilej
eksplicitno raspravlja o njoj i opovrgava je u knjizi o kometima. U
tom smislu, bila je potrebna nova teorija vienja, ne samo da bi se
prihvatila Galilejeve opservacije, nego da bi se takoer dobili argumenti za njihovu astronomsku zbiljnost. Dakako, Klavije moda nije
bio svjestan ove potrebe. To gotovo da i ne iznenauje. Na kraju
krajeva, nisu je svjesni ni neki njegovi sofisticirani nasljednici u dvadesetom stoljeu, kao to je profesor McMullin. K tomu, moramo istaknuti da "pravilni periodi" Jupiterovih mjeseca nisu bili ba tako
poznati kao to McMullin aludira. Galilej je cijeli ivot pokuavao odrediti ove periode da bi otkrio bolje naine odreivanja longitude na
moru. Nije uspio. Kasnije, isti problem ponovo se javio u drukijem
obliku kad je pokuaj da se odredi brzina svjetla s vie od jednim
mjesecom doveo do nedosljednih ishoda (Cassini). Glede stava Klavija
i znastvenika Collegiuma Romanuma. v. vrlo zanimljivu knjigu Pasquala M. d'Elije S. J., Galileo in China, Harvard University Press, radu "Nuncius Sidereus", Ed. Naz., 111/1, str. 291-98.
" The Sidereal Messenger, op. cit., str. 8.
2' Op. cit., str. 24; v. lik br. l koji je uzet iz Galilejeve knjige. U
Optici iz 1604, Kepler pie (na temelju opservacija golim okom): "Cinilo se kao da neto nedostaje u krunosti krajnje obodnice" (Werke,
sv. II, str. 219). On se vraa ovoj tvrdnji u djelu Conversation (op. cit.,
str. 28. i dalje), kritizirajui Galilejeve teleskopske rezultate na teme-

120

PAUL FEYERABEND

ti, no savreno gladak na obodnici i to unato injenici da

se obodnica mijenjala kao posljedica neznatnih titmnja Mjeseeva tijela. Mjesec i neki planeti, primjerice, Jupiter, bili
su poveani, dok se prividni promjer zvijezda stajaica smanjio prvi su bili bliJi, potonje, udaljenije. "Zvijezde stajai
ce", veli Galilej, "kao i planeti, kad ih se promatra teleskopom, podnipoto se ne pokazuju veim u istom razmjeru u
kojem drugi objekti, pa i .s am Mjesec, dobijaju na veliini;
no, u sluaju ZVIijezda, takvo poveanje izgleda mnogo manje,
tako da moete uzeti u obzir da e teleskop, koji je (poradi
~lustracije) dovoljno jak da povea druge objekte sto puta,
Jedva prikazati zvijezde poveane etiri ili pet puta". 25
Iju o!log ..to je on sam vidio golim. okom: "Pitate zato se Mjeseev

ponaJ~alp krug takoe: !le. pokazuJe nepravilnim. Ne znam u kojoj

S!e IJ.IJer~. pomno. r~zmilJah o ovoj stvari ili je vae pitanje, to je
~JeroJatm_Je, pos~Jedica popul~rnog dojma. Jer u mojoj knjizi [Optics

IZ 1604] Ja tvrdim da Je zacuelo postoiala neka nesavrenost u tom

ponajdaljem krugu za vrijeme punog Mjesec:~. Prouite stvar i kaite. _nam Jo jednom kako vam izgleda ... " Ovdje se rezultati opservaCIJe gohm okom navode protiv Galilejevih teleskopskih izvjetaja
- i, k.ao ~~o em~ .vi?jeti, s razlogom. itatelj koji se sjea Keplerove ~ohopsiJe (v. bliJesku br. 14 u ovom poglavlju), moe se pitati kako Je mogao u tolikoj mjeri vjerovati vlastitim osjetilima. Odgovor
se nalazi u sledeem citatu (Werke, II, str. 194 i dalJe): "Kad poinju
pomraenja Mjeseca, ja, koji bolujem od ove mane, postajem svjestan pomraenja prije svih drugih promatraa . Mnogo prije nego to
pomraenje pone, ja ak otkrivam smjer iz kojeg se pribliava sjena, dok su drugi, koji imaju vrlo otar vid, jo uvijek u dvojbi ... Za
mene, gore spomenuta valovitost Mjeseca (usp. predidui citat) prestaje kad se mjesec pribliava sjeni i najjai dio sunevih zraka je prekinut ..." Galilej daje dva objanjenja za protuslovnu pojavu Mjeseca.
Jedno ukljuuje Mjeseevu atmosferu (Messenger, op. dt., str. 26. i
dalje), drugo (str. 25. i dalje), koje ukljuuje tangencijalnu pojavu niza brda poredanih jedan iza drugog, nije zapravo vrlo uvjerljivo, budui da raspodjela brda kraj vidljive strane Mjeseeve kugle ne pokazuje raspored koji bi bio potreban. (Ovo je sada jo bolje utvreno
nakon objelodanjenja ruske fotografije Mjeseca od 7. listopada 1959;
V. Zdenek Kopal, An Introduction to the Study of the Moon, North
Holland, 1966, str. 242.)
25 Messenger, op. cit., str. 38; V. takoer detaljniji prikaz u Dijalogu, op. cit., str. 336. i dalje. "Teleskop, tako rei, udaljuje nebeski
svod od nas", pie A. Chwalina (Kleomedes, Die Kreisbewegung der
Gestirne, Leipzig, 1927, str. 90), Komentirajui o smanjenju prividnog
promjera svih zvijezda osim Sunca i Mjeseca. Kasnije se koristilo
drukije poveanje planeta (ili kometa) i zvijezda stajaica kao sredstvo njihova razlikovanja. "Znam iz iskustva", veli Herschel u ogledu
u kojem izvjetava o prvoj svojoj opservaciji Urana (Phil. Trans., 71,

I'ROT!V M ETODE

121

Najneobinije znaajke rane povijesti teleskopa pojavljuju se, meutim, kad pomnije pogledamo Galilejeve slike Mjeseca.
Dovoljan je letimian pogled na Galilejeve crtee i fotografije slinih faza da uvjeri itatelje da se "ni jedna zabiljeena osobina ... ne moe sa sigurnou poistovjetiti s poznatim oznakama Mjeseeva krajoEka". 26 S obzirom na takav
dokaz, moe se vrlo lako zaklju:iti da "Galileo nije bio velik'i astronomski promatra ili da je uzbuclenje u pogledu mnogih njegovih teleskopskih otkria u to doba privremeno za.
maglilo njegovo umijee ili kritiku pmsudbu".27
Lako bi moglo biti da je ova tvrdnja istinita (premda
dobrano sumnjam u nju s obzirom na izuzetno opservacij-

1781 , str. 493 . i dalje- planet je t u identificiran kao komet), "da promjeri zviiezda stajaica nisu p ropo rcionalno povea n i s jaim leam a,
kao to je to kod planeta; dakle, s tavio sam l ~L' e od 460 i 932 i o tkrio da se pro m jer kometa po veao proporcio'l.alno lei. kao to i
treba biti ... " Valja spomenuti da pravilo nije nuno vrijedilo za teleskope koji su ~e upotrebljavali u Galilejevo doba. Tako, komen tl
rajui o korne tu iz studenog 1618, Horatio Grassi ist ie (..On the Three
Come ts of 1618", The Controv ersy of the Co met.> of 1618, op. cit., str.
17) da "kad se komet proma trao kroz teleskop, nije dolo do gotovo nikakvog poveanja" i on zakljuuje, posve u skladu s Herschelovim "iskustvom", da "se mora rei kako je bio udaljeniji od nas nego Mjesec ..." U djelu Astronomical Balance (ibid., str. 80) on ponavlja
da prema zajednikom iskustvu "glasovitih astronoma" iz "mnogih
dijelova Evrope", "komet koji je promatran dobrano produenim teleskopom gotovo da nije pokazao nikakvo poveanj e .. ." Galileo (ibid.,
str 177) prihvaa ovo kao injenicu , kritizirajui samo zakljuk e koje
Grassi eli izvesti iz toga. Svi ovi fenomeni opovr gavaju Galile jevu
tvrdnju (Assayer, op. cit., str. 204) da teleskop "uvijek radi na ist i
nain". Oni takoer potkopavaju njegovu teoriju iradijacije (v. biljeku br. 55 u ovom poglavlju).
" Kopal, op. cit., str. 207.
" R. Wolf (Geschichte der Astronomie, str. 396) stavlja primjedbu
na lou kakvou Galilejevih crtea Mjeseca (" ... seine Abbildung des
Mondes kann man ... kaum . .. eine Karte nennen") , dok Zinner (Geschichte der Sternkunde, Berlin, 1931, str. 473) naziva Galilejeve opservacije Mjeseca i Venere "tipinim za opservacije poetnika". Prema
Zinneru, Galilejeva slika "nema nikakve slinosti s Mjesecom" (ibid.,
str. 472). Zinner takoer spominje mnogo bolju kak vou g~tovo istodobnih opservacija koje su vrili jezuiti (str. 473) i na kraju .postavlja pitan je nisu li Galilejeve opservacije Mjeseca i Venere bile posljedica plodnog mozga prije nego paljivog oka ("sollte dabei .. . der
Wunsch der Vater der Beobachtung gewesen sein?") - to je. vrlo
opravdano pitanje, osobito s obzirom na fenomene ukratko opisane
u biljeci br. 33 u ovom poglavlju.

+
l

PAUL FEYERABEND

122

sko umiJece koje Gal.ilej pokazuje u dr.ugim prilikama).28 Ali,

sadrajno ona je siromana i, smjerno primjeujem, ne ba
zanimljiva. Ne potie nikakve nove prijedloge u smislu dodatnog istraivanja, a mogunost provjere je prilino daleka.29 Meutim, postoje druge hipoteze koje vode novim prijedlozima i koje nam pokazuju slonost situacije u doba Galileja. Razmotrimo dvije takve hipoteze.
Hipoteza I. Galilej je vjerno zabiljeio ono to je vidio
i tako nam ostavio dokaz o nedostacima prvih teleskopa, kao
i o svojstvenostima tadanjeg teleskopskog vienja. Shvaeni
na ovaj nain, Galilejevi crtei ine izvjetaje koji su upravo
iste vrste kao i oni koji proizilaze iz eksperimenata Strattona, Ehrismanna i Kohlera 30 - osim to se znaajke fizike
naprave i nepoznavanje promatranih objekata moraju takoer uzeti u obzir. 31 Nadalje, moramo imati na umu mnoga protuslovna gledita koja su postojala u povrsmi Mjeseca, ak i
u Galilejevo doba, 32 i koja su mogla utjecati na ono to su
i identifikacija mjeseca Jupitera nisu inili siromana
osobito kad upotrebljiva postojana potpora za teleskop
jo uvijek nije bila razvijena.
" Razlog je, meu inim stvarima, to teleskopsko vienje jednog
promatraa uvelike varira u odnosu na drugoga; v. Ronchi, op. cit.,
(etvrto poglavlje).
30 Poradi pregleda i uvodne literature, v. Gregory, op. cit. (j_cdanaesto poglavlje). Detaljnij_u raspravu i literaturu _nalazirr:to u kn_:Jl
zi K. W. Smitha i W. M. Smitha Perceptw11 and Motwn, Philadelphia ,
1962, djelomice nanovo tiskano u M. D. Vernonu, op. cit. itatelj takoer treba pogledati Amesov lanak "Aniseikonic Glasses", Exploratwns
in TransactioHal Psychology, koji se bavi promjenom n?rmalm~g .VJenja prouzroenoj katkada sasvim neznatno abnormalmm optickim
uvjetima. Opsean prikaz daje I. Rock, Th e Nature of PerceptuaL
Adaptation, New York, 1966.
" Mnogi stari instrum~nti jo uvijek su dos~upni , ka? i izvrsni
opisi tih instr umenata; v. Zmner, Deutsche und Nrederlandrsche astro
nomische Instrumente.
" Za zanimljivu informaciju itatelj . se . upuuj e na , relev~nti~e
ulomke u Keplerovim djelima Conver~q.twn 1 So~l!n!um ~potonJe Je
sad dostupno u novom Rosenovom pnJevodu, . kOJI .le dodao znatan
popratni materijal; Somn~um, ured. R?sen, Madl~on, 1967). Stand~rdno
djelo to se tie VJerovanJa tog doba J<;J UVIJek J~ Plutarhova face .C!n
the Moon (citirat emo iz H. Chermssova pnJevoda MoralrJe Xll,
London, 1967).
"

PROTIV METODE

123

promatrai vidjeliY Da se
e nam empirijska zbirka

cijela stvar bolje osvijetli, trebat

svih ranih teleskopskih rezultata,
po mogunosti u paraleLnim stupcima, ukljuujui koja god
preostala sHkovna predstavljanja. 34 Ako odbijemo svojstvenosti instrumenata, takva zbirka pridodaje fascinantan materijal-ne-napisanoj povijesti opaanja (i znanosti). 35 To je sadraj Hipoteze I.
Hipoteza II je specifinija od Hipoteze I i razvija je u
odreenom smjeru. Razmatrao sam je, s razliit;im stupnjevima oduevljenja, u posljednje dvije ili tri godine, a moje
zanimanje za nju nanovo je oivjelo nakon skoranjeg pisma
profesora Stephena Toulmina, kojem sam zahvalan za jasno
i jednostavno predstavljanje gledita. Ipak, ini mi se da je hipoteza suoena s mnogim tekoama i da se moda mora odbaciti.
Upravo kao i Hipoteza I , Hipoteza II pristupa teleskopskim izvjetajima s gledita teorije opaanja; meutim, ona
dodaje da je praksa teleskopske opservacije i poznavanja novih teleskopskih izvjetaja promijenila ne samo ono to je

Otkrie

postignua,

" "ovjek opisuje Mjesec po obj ektima koje misli da o paa na

njegovoj povrini", veli Kastner (op. cit., sv. IV, s tr. 167), Komentirajui o Fontaninim opservacijskim izvetajima iz 1646. "Maestlin .ie
ak vidio kiu na Mjesecu" (Kepler, Conversation, op. cit., str. 29, iznosei Maestlinov opservacijski izvjetaj); v. takoer da Vinci jeve biljeke (citirano iz The Notebooks of Leonardo ria Vinci, J. P. Richtera,
sv. II, New Yor k, 1970, str. 167): "Ako usredotoite na detalje Mjeseevih pjega, esto puta e te otkr iti da u njima postoje velika variranja, to sam dokazao u crteima. Uzrok tomu su oblaci koji se diu
s voda na Mjesecu ... " Glede nestabilnosti slika nepoznatih objekata
i njihove ovisnosti o vjerovanju (ili "znanju"), V. Ronchi , op. cit. (et
vrto poglavlje).
" Petnaesto poglavlje Kopalove knjige (op. cit.) sadri zanimljivu
zbirku upravo ove v~ste. Siri opseg _ima W. Schulzova Die Anschll;~ung
vom Monde und semen Gestalten m Mythos wzd Kunst der Volk er,
Berlin, J912.
" Dakako mora se takoer ispitati ovisnost onog to je vieno
o sadanjim ~etodama slikovnog predstavljanja. Izvan P?druja astronomije to je uradio E. Gombrich u knjizi. Art and Illusron, Lond_on ,
1960 kao i L. Choulant u A H1story and Brblwgraphv o f Anatomrcal
Illu;tration New York 1945 (u prijevodu, s dodacima, Singera i drucrih) koji s~ bavi anat~mijom. Astron omija je u prednosti, budui da
Je j~dmi s trana zagonetke, tj. zvije7;~e, pri!ino j~dnos_tavna po strukturi (primjerice, mnogo jednostavmJa od !nater:uce) 1 relativno dobro poznata; v. takoer sedamnaesta poglavlje ovdje.

124

PAUL FEYERABEND

T
l
l

PROTIV METODE

125

pretpostavka da su pomraenja i faze prouzroene okretanjem

l..~c,~ c.l:c: , kuJ! su za nj predstavljali Sunce i Mjesec~ sva
ova gledita kosila su se s postojanjem stabilne i jasno vidljive povrine, "lica" kakvog "znamo" da posjeduje Mjesec.
Isto vrijedi i za teoviju Berossosa koja se nalazi jo kod Lukrecija37 i, ak i kasnije, u Alhazena.
Sada, takvo neobaziranje na fenomene , koji su za nas
sasvim oiti, moe se pripisati odreenoj ravnodunosti prema postojeem dokazu, koji je, meutim, bio isto tako jasan
i iscrpan kao i danas, ili pak razlici u samom dokazu. Nije
lako odabrati izmeu ove dvije alternative. Nalazei se pod
utjecajem Wittgensteina, Hansona i drugih, neko sam vrijeme bio sklon drugoj verziji, ali mi se sada ini da je isklj uuju, kako fiziologija (psihologija)l8 tako i povijesni podaci.
Dovoljno je da se sjetimo kako je Kopernik zanemario tekoe koje su nastajale iz varijacija svjetlosti Marsa i Venere,
koje su u to doba bile dobro poznate.39 A to se tie lica Mjeseca, vidimo da Aristotel sasvim jasno upuuje na nj kad
primjeuje da se "zvijezde ne kotrljaju. Jer, kotrljanje ukljuuje vrtnju: ali, ,lice' Mjeseca, kako ga zovemo, uvijek se
vidi".40 Dakle, moemo zakljuiti da povremeno neobaziranje

Lik l . Oblik Mjeseeva brda i obzidane nzzme (Galileo, Sidereus

Nuncius, Venecija, 1610 (v. lik 2 u dvanaestom poglavlju).
vieno kroz teleskop, nego i ono to je vieno golim okom.
Ona je oito od vanosti za nae vrednovanje suvremenog stava prema Galilejevim izvjetajima.
Postojanje razliitih teorija o Mjesecu koje su inkompatibilne s onim to s vatko moe jasno vidjeti vlastitim ooima nagovijestila mi je na poetku da je pojava zvijezda, i
Mjeseca, mogla u jedno odreeno vrijeme biti daleko neodreenija nego to je danas. Anaksimanderova teorija djelominog zaustavljaaja (koja je nastojala objasniti faze Mjeseca), Ksenofanovo vjerovanje u postojanje razliiitih sunaca i
razliitih mjeseca za razliite pojaseve Zemlje, Heraklitova

36 to se tie ovih teorija i potanje literature, v. J . L. D. Dreyer,

A History of Astronomy from Tlzales to K ep/er, New York, 1953.
" O Berossosu v. Toulminov lanak u Isisu, br. 38, 1967, str. 65.
Lukrecije pie (O n the Natu re uf Things, prev. Leonard , New York,
1957, s tr. 206) "Moda se i vrti (k'o lopta kojoj jedna pola obla) t reperi sja jem, te n a mene razne (u obrtanju lopta otkrije,) i najzad deo
to je obasjan (okrene oku n aem sav i liku" (0 prirodi stvari, Beograd: Prosveta, 1951, prev. A. S. Rebac, str. 239; op. prcv.).
" Vidi tekst u biljeci br. SO i dalje u mojem lanku "Repley
to Criticism", op. cit., str. 246.
" U drevna vremena smatralo se da su razli ke u veli in :1ma Venere i Marsa "oite naim o ima", Simplicius, De Coelo, Il, 12, Heiberg,
str. 504. Ovdj e Polemarh razma tra tekoe Eudoksove teorije hor!-1-ocentrinih sfera, tj . da se Venera i Mars "pojavljuju mnogo puta SvJetliji u sredini retrogradnog kre tan ja, tako da [Vener a ] u noima b ez
mjese ine prouzrokuje da tijela bacaju sjene" (prigovor Autolika ), i
lako bi moglo biti da se on poziva na mogunost prijeva1e osjetila
(o emu su drevne kole esto raspravljale). Aristotel, koji mora da
je bio upoznat sa svojim injeni cama, ne spominje ih n igdje u D~
Coelu ili u Metafizici, primda daje prikaz Eudoksova siste ma i J?ObolJanja Pole marha i Kalipa; v. biljeku br. 7 u devetom poglavlJu.
,,. De Coelo, 290a25 i dalje.

126

PAUL FEYERABEND

na. postojanost lica nije bila posljedica pomanjkanja jasnih

doJmova, nego stanovitih rasprostranjenih gledita o nepouzdanosti osjetila. Ovakav zakljuak nalazimo u Plutarhovoj
raspravi, koja se oito ne baVIi onim to je vieno (osim kao
dokaz za ili protiv odreenih gledita), nego odreenim objanjenjem fenomena za koje se inae pretpostavljalo da su
d_obro poznati:41 "Ponajprije", veli on, "apsurdno je zvati lik
v1en na Mjesecu afekcija vida . . . stanje koje zovemo zaslijepljenje (bljetavilo). Tko god ovo tvrdi, ne primjeuje da
se ovaj fenomen trebao prije javiti u vezi sa Suncem budui da nas Sunce obasjava jarkim i jakim zrakama, i o~im toga ne objanjava zato slabe oi ne razabiru nikakvu razliku
oblika na Mjesecu nego za njih njegova kugla ima jednako i
jako svjetlo, dok oni otra vida razaznaju tonije i odreenije
strukturu oblija lica i jasnije opaaju varijacije." "Takoer",
nastavlja Plutarh,42 "nejednakost sasvim opovrgava hipotezu,
jer sjena koju netko vidi nije neprekidna i nejasna, nego je
prilino dobro prikazana rijeima Agesiana: ,Sjaji okruen
yatrom, al unutra (Plavlje od lapisa oko) I ubavo elo, lice
Jasno.' Uistinu, tamne mrlje uranjaju ispod sVIijetlih koje okruuju ... i potpuno opliu jedna drugu, tako da obris lika
nalikuje slici." Kasnije, postojanost lica koristi se kao argument protiv teorija koje uzimaju da je Mjesec napravljen od
vatre ili zraka, budui da je "zrak rijedak i bez konfiguracije,
te je prirodno da klizi i ne stoji na mjestu".43 Cinilo se, dakle, da je pojava Mjeseca dobro poznat i nedvojben fenomen.
Ono to je dol,azilo u pitanje hHa je relevantnost fenomena
za astronomsku teoriju.44
" Op. cit., str. 37; v. takoer S. Sambursky, The Physical World
of the Greeks, New York, 1962, str. 244. i dalje.
42 Ibid: v. meutim biljeku br. 17 u ovom poglavlju, Plinijevu
opasku (Hist. Nat., II, 43, 46) da je mjesec "sad iaran pjegama, sad
iznenada blistavo ist", kao i da Vincijev izvjetaj na koji se upuuje
u biljeci br. 33 u ovom poglavlju.
., Ibid., str. SO.
Sve ovo zahtijeva daljnje istraivanje, pogotovu s obzirom na
postojeu sumnju u vienje izraenu principom Non potest fieri scientia per visum solum. O ovom principu Ronchi pie ("Complexities,
Advences, and Misconceptions in the Development of the Science of
Vision: What is being Discovered?", Scientific Change, op. cit., str.
544 - no, vidi kritiku u D. C. Lindbergovu i N. H. Steneckovu tekstu
"The Sense of Vision and the Origins of Modern Science", Science,
Medicine and Society in the Renaissance, New York, 1900): "Niemu

PROTIV METODE

127

Moemo sa sigurnoscu pretpostaviti da je to isto bilo istinito u doba Galileja.41

Ali, onda moramo dopustiti da se Galilejeve opservacije
mogu provjeravati golim okom i da se na taj nain mogu
razot kriti kao varave.

Dakle, kruna neman ispod sredita diska Mjeseca46 dobrano je iznad praga opservacije golim okom (njegov promjer
je vei od 3 Vz minute luka), dok nas jedan jedini pogled uvjerava da lice Mjeseca nigdje nije nagreno mrljom ove vrste.
t<?. je prom<;>treno iskljuivo v!~om. ne treba pripisivati znanstvenu
vnJednost. V1zuelna se opservaCIJa. mkada ne moe smatrati za valjaJ~ u ako mJe d<?stupna. potvrda opipom." Otuda, "nitko nije upotreb.
lJ~vao ... povecane shke [stvorene konkavnim zrcalima] kao temelj
mikroskop~. R~zlog _za ovu bitnu i~jenicu je jasan: nitko nije vjero
vao onom sto Je nd10 u zrcalu kad Je spoznao da ga ne moe potvrditi opipom." ~ostoje takoer iznenaujue promjene normalnog zemaljskog opaanJa, to se moda moe zakljuiti iz rezultata SneBa i
Doddsa (v. sedam~a~sto poglavlje ovdje). Takoer, moda je malo
neumno __Pretpostaviti da e fenomeni biti nedirnuti neijim gleditima ? ~Jihovu odnosu prema svijetu. (Paslike mogu biti svijetle i uznemi~Ju~c;: ne~omu t_ko je tek ~obio vid. Kasnije one postaju gotovo
nezamJetlJIVe .~ mo~a1u ~e proucavati posebniJ!l metodima.) Hipoteza
u tekstu ra2JVIJena Je u jednom posebnom smjeru, ne toliko zato to
sam uvjeren da j e istina, koliko zato da ukae na mogue avenije istraivanja i dade jasnu sliku kompleksnosti situacije u Galilejevo
doba.

. ~ ~ak argument u prilog ovoj tvrdnji je Keplerov opis Mjeseca u

Opttct 1z 1604: on komentira o nepravilnom svojstvu granice izmeu
svjetla i sjene (Werke, II, 218) i opisuje tamnu stranu Mjeseca za
vrijeme pomraenja kao neto nalik na raskinuta meso ili razbijeno
drvo (ibid., str. 219). U Razgovoru on se vraa ovim ulomcima (op.
cit., str. 27) i veli Galileju da "ovim vaim vrlo pronicavim opserva
cijama ne manjka potpora ak vlastitog mojeg svjedoanstva. Jer u
[mojoj] Optici imate da je polovina Mjeseca podijeljena valovitom
crtom. Iz ove injenice sam izveo vrhove i uleknua na Mjesecu. [Kas.
nije] opisujem Mjesec za vrijeme pomraenja kao neto nalik na
raskinuto meso ili razbijeno drvo, sa svijetlim prugama koje probija
ju u podruje sjene". Sjetimo se takoer da Kepler kritizira Galilejeve teleskopske izvjetaje na temelju vlastitih opservacija golim okom;
v. biljeku br. 24 u ovom poglavlju.
"Postoji jo jedna stvar koju nikako ne smijem zaboraviti, a
koju sam zamijetio i dobrano joj se udio. Radi se o ovom: na sredini Mjeseca je, ini se, odreena upljina koja je vea od svih drugih, po obliku savreno okrugla. Gledao sam to uleknue i blizu prve
i tree etvrti i predstavio ga to sam bolje mogao na ve danoj
drugoj ilustraciji. Ono stvara istu pojavu to se tie svjetla i sjene

128

PAUL FEYERABEND

Bilo bi zanimljivo vidjeti to su suvremeni promatrai imali

rei u ovoj stvari47 ili, ako su bili umjetnici, to su imali nacrtati.
Rezimirat u ono to je do sada izalo na vidjelo.
Galilej je bio samo povrno upoznat sa suvremenom optikom teorijom. Njegov teleskop pokazao je iznenaujue
rezultate na Zemlji i ovi su bili primjerno hvaljeni. Nevolju
je trebalo oekivati s neba, kao to sada znamo. I ona je
uskoro dola teleskop je proizveo patvorene i protruslovne fenomene i neki njegovi rezultati mogl;i su se opovrgnuti golim
okom. Samo je nova teorija teleskopskog vienja mogla unijeti reda u kaos (koji je moda bio jo vei zbog razliitih
fenomena vienih u to doba golim okom) i odvojiti pojavu
od zbilje. Takvu teoriju razvio je Kepler, prvo 1604, a onda
ponovo 1611.48
Prema Kepleru, mjesto slike tokastog objekta otkriva
se tako to se prvo odreuje putanja zraka koje idu od objekta po zakonima refrakcije (i odbijanja) dok ne dou do
oka i onda koristi princip (koji se danas jo uvijek pouava)
da e "slika biti viena u toki odreenoj stranjim presjekao podruje koju bi eka stvorila na Zeml ji da je sa svih strana
okruena vrlo visokim brdima kojih je opseg savrc>n krug; jer podruje na Mjesecu je obzidano vrhovima takve goleme visine da se
najdalja strana koja granii s tamnim dijelom Mjeseca vidi okupana
sunanim svjetlom prije nego to granica izmeu svjetla i sjene doe
do polovine krunog prostora ... " (Messenger, op. cit., str. 21 i dalje)
Mislim da opis jasno opovrgava Kopalov nagovjetaj opservacijskog
ne haja. Zanimljivo je uoiti razliku izmeu drvoreza u Nunciusu (str.
131, lik l) i izvornog Galilejevog crtea. Drvorez prilino vjerno odgovara opisu, dok je izvorni crte s impresionistikim crtama ("Kaum
eine Karte", veli Wolf) dovoljno nejasan da izmie optubi zbog grube opservacijske pogreke.
" "Ne mogu a da se ne pitam o znaenju te goleme krune upljine u onom to obino zovem lijevi kut usana", pie Kepler (Conversation, op. cit., s tr. 28) i nastavlja da iznosi pretpostavke u vezi s
njezinim porijekiom (ukljuujui svjesne napore inteligentnih bia).
" Zanemario sam rad della Porte (De Refractione) i Maurolycusa
koji su u odreenom pogledu bili pretee Keplera (i koje on primjere
no spominje). Maurolycus ini vaan korak [Photismi de Lumine, prev.
Henry Crew, New York, 1940, str. 45 (to se tie zrcala) i str. 74 (to
se tie lea)] u razmatranju samo vrka inice; meutim, veza s omm
to je vieno pri izravnom vienju jo uvijek nije utemeljena. O te~
koama koje je Keplerova jednostavna i ingeniozna hipoteza uklomla, v. Ronchi, Histoire de la Lumiere, op. cit. (tree poglavlje).

PROTIV METODE

129

ko~ zr~;ka ~~enja iz o?a ?k~"; 49 ili, u sluaju jednookog vi.

enJa, IZ dviJe strane ZJemce.- 0 Ovo pravilo, koje proizilazi iz
pretp~~tavke _da j~ "shka dje~? ina vienja", djelomice je

empmJsko, djelomice geometnJrsko.51 Ono temelji poil oaj slike na "metrikom tro!kutu"52 ili "telemetrikom trokutu", kako ga Ronchi naziva,53 koji je konstruiran iz zraka to kona
no dolaze do oka i koriten od strane 01ka i svijesti da postavi
sl_iku na pravu udaljenost. Koji god optiki sistem, koja god
CJelokupna putanja zraka od objekta do promatraa, svijest
pl'omatraa upotrebljava samo njezin krajnji dio i na tomu
temelji svoj vizualni sud, svoje opaanje.
Jasno je da je ovo pravilo tvorila znatnu prednost nad
~vom prijanjom milju. Meutim, vrlo brzo se pokazuje da
Je ono potpuno lano: uzmite povealo, odredite njegov fokus
i pogledajte objekt koji je tik do njega. Telemetriki trokut
ide sa:da dalje od objekta u beskrajnost. Neznatna promjena
udaljenosti donosi keplerovsku shku iz beskrajnostri u neposrednu bliziJnu i vraa natrag u beskrajnost. Takav fenomen
nikada nije utvren. Mi vidimo sliku, neznatno poveanu, na
udaljenosti koja je ,kroz najvei dio vremena identi6na zbilj.
skoj udaljenosti izmeu objerk ta 1j lea. Vizualna udaljenost
slike ostaje konstantna, ma koliko varirali udaljenost izmeu lea i objekta i ak kad slika postaje izobliena i, kona
no, difuzna. 54
" Werke, II , str. 72. Optiku iz 1604. djelomice je na njemaki preveo F. Plchn, J. Keplers Grundlagen der geometrischen Optik, Leipzig,
1922. Relevantni ulomci nalaze se u drugom odsjeku treeg poglavlja, str. 38--48.
" Ibid., str. 67.
" "Cum imago sit visus opus", ibid. str. 64. "In visione tenel
sensus communis oculorum suorum distantiam ex assuefactione, angulos vero ad illam distantiam notat ex sensu contortionis oculorum'',
ibid., str. 66.
" "Triangulum distantiae mensorium", ibid., str. 67.
" Optics, the Science of Vision, op. cit., str. 44. O povijesti predkeplerijanske optike, treba takoer pogledati drugo poglavlje ove knjige.
;, Ronchi, Optics, str. 182, 202. Ovaj fenomen bio je poznat svakomu tko je barem jedanput upotrijebio povealo, ukljuujui Keplera. To pokazuje da zanemarivanje poznatih fenomena ne povlai za
sobom da su fenomeni bili drukije vieni (v. biljeku br. 44 u ovom
poglavlju). Prikaz tekoe Keplerova pravila koji daje Isaac Barrow
ve je spomenut (biljeka br. 16 u petom poglavlju). Prema Berkeleyju (op. cit., str. 141), "ovaj fenomen . .. potpuno potkopava mnijenje
9 Protiv metode

130

PAUL FEYERABEND

Ovo je, dakle, billa zbiljska situacija 1610. kad je Galilej

objelodanio svoje teleskopske nalaze. Kako je Galilej reagirao na nju? Odgovor je ve dan: uzdignuo je teleskop do pOloaja "nadmonijeg i boljeg osjetila".55 Koji su razlozi bili
onih koji bi eljeli da o udaljenostima sudimo po crtama i kutovima ..." Berkeley ovo mnijenje zamjenjuje vlastitom teorijom prema
kojoj svijest sudi o udaljenostima po jasnoi ili zbrci prvih dojmova.
Keplerovu ideju telemetrikog trokuta odmah su prihvatili gotovo svi
mislioci u podruju. Descartes joj je dao fundamentalno mjesto; prema njemu, "Distantiam . .. discimus, per mutuam quandam conspirationem oculorum" (Dioptrice, citirano iz Renati Descartes Specima Philosophiae, Amsterdam, 1657, str. 87). ,,Ali", veli Barrow, "ni ova, ni
neka druga tekoa nee me prisiliti . . . da se odrelmem onog to
znam da je oito u skladu s umom." Upravo je ovaj stav bio odgovoran za sporo napredovanje znanstvene teorije okulara i openito
optike. "Razlog za ovaj osobiti fenomen", pie Moritz von Rohr (Das
Brillenglas also optische Instrument, Berlin, 1934, str. 1), "treba potraiti u bliskoj vezi izmeu okulara i oka, i nemogue je dati prihvatljivu teoriju okulara, a da se ne razumije to se dogaa u samom
procesu vienja ..." Telemetriki trokut isputa upravo ovaj proces
ili prije daje pojednostavljen i laan prikaz tog procesa. Stanje optike
na poetku 20. stoljea dobro je opisao A. Gullstrand u tekstu "Appendices to Part I" u Helmholtzu, Treatise on Physiological Optics'',
prev. Southall, New York, 1962, str. 261. i dalje. Tu nalazimo k ako je
povratalk psihofiziolokom procesu vienja omoguio fiziarima da
dou do umnijeg prikaza ak i fizike optike slikovnosti: "Razlog zato su zakoni zbiljske optike slikovnosti bili, tako rei, dozvani u ivot zahtjevima fiziolok e optike djelomice se pripisuje injenici da je
pomou trigonometrijskih raw1anja, zacijelo dosadnih, ali lako izvodljivih, bilo mogue da -s e optiki inenjer priblii sutinama s':ojeg
problema. Tako, zahvaljujui na porima ljudi kao to su Abbe i njegova kola, tehnika optika stigla je do svojeg sadanjeg sjajnog razvoja; dok naproti:y, ~ dostupnim zn~n~tve~im sred_stvima, s~eo~?uhvatno
shvaanje zamrsenih odnosa u slucaju shkovnost1 u oku bilo je zapravo nemogue."
55 "0 Nikola Kopemie, kako biste samo zadovoljstvo osjetili da
vidite kako jedan tako jasan eksperiment potvruje taj dio vaeg
sistema!" pie Galilej, podrazumijevajui da novi teleskopski fenomeni
ine dodatnu potporu za Kopernika (Dialogue, op. cit., str. 339). Razliku o pojavi planeta i zvijezda stajaica (v. biljeku br. 27 u ovom
poglavlju) on objanjava hipotezom da "sam instrument vienja [okoJ
postavlja vlastitu zapreku" (ibid., str. 335) i da teleskop uklanja ovu
zapreku, tj. iradijaaiju, doputajui oku da vidi zvijezde i planete kakvi zbilja jesu. (Mario Giuducci, sljedbenilk Galilejev, pripisao j e iradijaciju lomljenju zraka vlanou na povrini oka, Discourse on the
Comets of 1618, op. cit., str. 47) Ovo objanjenje, premda se moe
initi uvjerljivim (osobito s obzirom na Galilejev pokuaj da pokae
kako iradijacija moe biti uklonjena drugim sredstvima osim teles-

PROTIV METODE

131

da to uini? Pitanje me vraa problemima prouZToenim do.

kazom (protiv Kopernika) o kojem smo govorili i raspravljali u devetom poglavlju.

kopa), n~je tak~ j ednostavno kao to bi netko mogao eljeti. Gullstrand veh (op.. CI~., str. 426) da "zbog svojstva va valne povrine snopa
z~aka pre~o~l]emh 1:1 oku ..., _o;Iatematski je n<?mo~ue da i jedan preSjek pre~Jece kaus~I~u ~,vrmu _glatko~ ~nvuljom u obliku kruga
konc;entncn?~ _sa ZJ~mco!ll . Drugi autontet1 ukazuju na ,,nehomogenosti u ra~h1t1m tecnostlma, a nadasve u kristalnoj lei" (Ronchi, Optlcs, op.. Cit.,. str. 104). Kepl~r d~je ~>Vaj prikaz (Conversation, op cit.,
str. 3~. 1 dalJe); "Tokasti IZvon svjt:tla_ vode svoje_ konusne snopove
do knstalne lece. Tu se dogaa lomljenje zraka a Iza lea konusi se
opet S'kupljaju. u toku. Meutim, ova toka ne' dosee sve do mremc~. Dakle,. svjetlo s': jo jedanput r~spruje i iri preko malene povr_I_n~ mr~1ce, dok ~~ s_e trt?b~lo sraziti u toku. Otuda teleskop, uvodeci JO jedno lomljenJe, im da se ova toka podudara s mrenico:n -.-.. " l! svoj_em klasinom djelu The Retina, Polyak pripisuje iradijaCIJU dJelomice "manama dioptri6kih sredstava i nesavrenom prilagoenju", no "uglavnom" "svojstvenom strukturnom sastavu same
mreice" (str. 176), dodajui da ona takoer moe biti funkcija mozga (str. 42_9). ~ij~~~a ova hipoteza ne_ pokriva sve injenice koje su
poznate o ~radiJaCIJI. Gullstrand, Ronclu 1 Polyak (ako zanemarimo njegovo upuivanJe na mozak koje se moe upotrijebiti da objasni to
god elimo) ne. mogu ~bjasniti nestanak iradijacije u teleskopu. Kepler, Gullstrand 1 Ronch1 takoer ne razjanjuju injenicu, koju Ronchi
naglaava, da veliki objekti ne pokazuju nikakvu iradijaciju na ruboyima_. ("Tko god se l~ti r~zjl;lnjenJa fenomena iradijacije, mora
pnznat1 da kad gleda u zarulju IZ dail.Jine tako da se ini kao toka
on je vidi okruenu golemom krunom zraka, a kad je gleda iz blizine:
ne vidi nita oko nje", Optics, op. cit., str. 105). Danas znamo da su
veliki ~l;Jjekti ~dr~eni_lateralnom i~ibitomo~. interakcijom elemenata mrez1ce (koJa Je osim toga povecana funkciJom mozga); v. Ratlift,
Ma~h Bands_st:- 146, premda varijacija fenomena s promjenom objekt~ 1 pod uvJ_eti_o;Ia teleskopskog vi.enja ostaje neistraena. Galilejeva
h1:1,>0teza ~ob1la Je ~otporu ugl':lvnom zbog podudaranja sa kopernikanskim gleditem, te Je, dakle, bila uvelike ad hoc.

ll
S druge strane, postoje neki teleskopski fenomeni koji st_{
oito kopernikanski. Galilej uvodi ove fenomene kao nez:zvtsan dokaz za Kopernika, dok je situacija prije takva da Jedno opovrgnuto gled'ite - kopemikanizam - ima odreenu
slinost s fenom.enima koji proizilaze iz jednog drugog apo
vrgnutog gledita - ideje da su teleskopski fenomeni vjerne
slike neba. Galilej prevladava zbog svojeg stila i vjetih tehnika uvjeravanja, zato to pie na talijanskome prije nego
na latinskome i to odgovara ljudima koji se po temperamentu suprotstavljaju starim idejama i mjerilima uenja povezanim s njima.
Prema kopern:ikanskoj teoriji, Mars i Venera pribliuju
se Zemlji i udaljuju od nje po faktoru l :6, odnosno l :8. (Ovi
brojevi su pribli~ni.) Njihova promjena svjet'l osti treba biti
l :40, odnosno l :60. (Ovo su Galilejeve vrijednosti.) Ipak, Mars
se mijenja vrlo malo i varijacija u svjetlosti Venere "goto~o
je nezamjetljiva".' Ova iskustva "otvoreno protll..l's love godinjem kretanju Zemlje".2 S druge strane, teleskop stvara nove
i nepoznate fenomene, od kojih se neki pokazuju v~ravin: na
temelju opservacije golim okom, neki protuslovm, neki se
ak samo prividno ine varavim, dok je jedina teorija koja
je mogla unijeti reda u ovaj kaos, Keplerova teorija vienja,
opovrgnuta dokazom najooitije mogue vrste. Meutim
1 Zbiljske varijacije Marsa i Venere su
jedna veliina.
' Dialogue, op. cit., str. 328.

etiri v eli:::in~,

odnosno

PROTIV METODE

133

i ovim dolazim do onog to smatram da je sredinja znaaj

ka Galilejeva postupka - postoje teleskopski fenomeni, to
jest, teleskopska varijacija ~svjetlosti planeta, koji su blii Koperniku od rezultata opservacije golim okom. Vien kroz te
leskop, Mars se doista mijenja, kao to i treba prema Kopernikovom gleditu. Usporeena s cjelokupnim uinkom teleskopa, ova promjena je jo uvijek dobrano zagonetna; isto
je tako zagonetna kao i kopemikanska teorija kad se usporedi s predteleskopskim dokazom. Ali, promjena je u skladu
s predvia-njima Kopernika. Za Galileja, upravo ovaj sklad,
prije nego neko dJUboko razumijevanje kozmologije i optike,
potvruje Kopernika i tonost teleskopa kako u zemaljskim,
tako i nebeskim stvarima. I upravo na ovom skladu Galilej
gradi potpuno novo gledite svemira. "Galilej", veli Ludovico
Geymorrat, 1 upuujui na ovaj aspekt situacije, "nije bio prvi
koji je shvatio golemu korist stvari vienih na taj nain. I
on je odmah uvidio da se te stvari savreno slau s Kopernikovom teorijom, a da protuslove staroj astronomiji. Galilej
je godimma vjerovao u i1s tinitost kopernikanizma, ali nikada
to nije bio kadar demonstrirati, unato krajnje optimistinim
iskazima, prijateljima i kolegama [nije ak bio :k adar, kao to
smo vidjeli i kao to on sam kae, otkloniti opovrgavajue
sluajeve]. Treba li izravan dokaz [treba l:i ak puko slaganje
s dokazom] najzad traiti ovdje? Sto jae je ovo uvjerenje
postajala u njegovoj svijesti, to jasnija mu je bivala vanost
novog instrumenta. U Galilejevoj svijesti, vjera u pouzdanost
teleskopa i prepoznavanje njegove vanosti nisu bila dva odjelita ina, nego prije dva aspekta istog procesa." Moe li odsutnost nezavlisnog dokaza biti jasnije izraena? "Nuncius", pie Franz Hammer u najkonciznijem prikazu koji sam proitao
o ovoj stvari,4 "'s adri dvije nepoznanice, od kojih se jedna
rjeava pomou druge." Ovo je potpuno tono, osim to "nepoznanice" nisu bile toliko nepoznate koliko poznate kao lane, kao to sam Galilej veli. I upravo ovu prilino neobioou
' Op. cit., str. 38. i dalje (kurziv moj).
Johannes Kepler, Gesammelte Werke, op. cit., sv. IV, str. 447.
Kepler (Conversation, op. cit., str. 14) govori o "uzajamno nezavisnom
dokazu". Imajmo na umu, meutim, da ono to je "uzajamno nezavisno" jesu dvije opovrgnute hipoteze (ili dvije hipoteze koje ak mogu
biti nesumjerljive dostupnim temeljnim iskazima), a ne dvije hipoteze

134

PAUL FEYERABEND

ovaj sklad izmeu dvije zanimljive, ali opovrgnute

ideje on koristi da bi sprijeio rsldjuenje bilo jedne, bilo
druge.
Tono isti postupak upotrijebljen je da se sa6uva njegova nova dinamika. Vidjeli smo da je i ova znanost bila ugroena opaljivim dogaajima. Da bi uklonio tu opasnost, Galilaj uvodi trenje i druge poremeaje uz pomo ad hoc hipoteza, tretirajui ih kao tendencije definirane oevidnom diskrepancijom izmeu injenice i teorije, prije nego kao fizike
dogaaje razjanjene teorijom trenja za koju bi jednog dana
nezavisan dokaz mogao postati dostupan. (Takva teorija nastala je tek mnogo kasnije, u 18. stoljeu.) Ipak, slaganje izmeu nove dinamike i ideje kretanja Zemlje, koje Galilej
poveava uz pomo metode anamneze, ini da obje izgledaju umnije.
itatelj e shvatiti da detaljnije prouavanje povijesnih
fenomena kao to su ovi stvara znatne telme za gledite da
se prijelaz s predkopernikanske kozmologije na onu iz 17.
stoljea sastojao u zamjeni opovrgnutih teorija opijim nagovjetajima koji !SU raa:jasni'li opovrgavajue sluajeve, stvorili nova predvianja i bili potkrijepljeni opservacijama izvrenim da provjere ova nova predvianja. I on e moda
vidjeti vrijednost drukijeg gledita koje tvrdi da dok je predkopemikanska astronomija bila u nevolji (suoena s nizom
opovrgavajuih slua'jeva i neuvjerljivosti), kopernikanska teorija bila je u jo veoj nevolji (suoena s jo drastinijim
opovrgavaju6m sluajevima i neuvjerljivostima); meutim,
budui da je to bilo u skladu s jo drugim nedostatnim teorijama, dobila je na snazi i bila zadrana, dok su ad hoc hipoteze i vjete tehnike uvjeravanja uinile opovrgavanje nedjelotvornim. Ovo je, ini se, daleko primjereniji opis razvoja
u doba Galileja od onog koji nude gotovo svi alternativni
prikazi.
S1ituaciju,

koje imaju nezavisnu potporu u domeni temeljnih iskaza. U pismu

Herwarthu, datiranom 26. oujka 1598, Kepler govori o ,,mnogim raz
lozima" koje eli navesti za kretanje Zemlje, dodajui da bi se "svakom od ovih razloga, uzetom samom za sebe, jedva povjerovalo" (Caspar-Dyck, Johannes Kepler in seinen Briefen, sv. I, Mlinchen, 1930,
str. 68).

PROTIV METODE

135

Prekinut u povijesni priikaz da bih pokazao kako opis

ne samo da je injeniki primjeren, nego i savreno uman i
kako bi svaki pokuaj da se nainu neke od poznatijih metodologija 20. stoljea - kao to je, primjerice, metoda nagovjetaja i opovrgavanja - imao katastrofalne posljedice.

PROTIV METODE

12
Takve "iracionalne" metode potpore potrebne su zbog
"nejednakog razvoja" (Marx, Lenjin) razliitih dijelova
znanosti. Kopernikanizam i ine bitne komponente moderne znanosti odrali su se samo zato to je um vie
puta bio nadglasan.
Prevladavajua tendencija u metodolokim raspravama
je da se problemima spoznaje prilazi, tako rei, sub specie
aeternitatis. Iskazi se usporeuju, a da se ne uzima u obzir
njihova povijest, niti da bi mogli pripadati razliitim povijesnim slojevima. Primjerice, ako netko postavi pitanje: pod
pretpostavkom da su nam dani podloga znanja, poetni uvjeti, temeljni pdncipi, prihvaene opservacije, kakve zakljuke
moemo stvoriti o novopredloeno j hi potezi? Odgovori se
znatno razlikuju. Neki vele da je mogue odrediti stupnjeve
potvrde i da se hipoteza moe vrednovati pomou njih. Drugi odbacuju svaku logiku potvrde i sude o hipotezi na temelju njihova sadraja, kao i na temelju falsifikacija koje su se
zapravo dogodile. No gotovo svi uzimaju kao gotovu inje
nicu da su tone opservacije, jasni piJ.""incipi i dobro potvre
ne teorije ve presudni, da se mogu i moraju upotrijeb.i ti u
ovom asu da ili iskljue predloenu hipotezu ili je uine
prihvatljivom, moda je ak i dokau! 1

' U nizu zanimljivih i izazovnih tekstova, prof::sor Kurt Huebner

sa sveuilita u Kielu kritizirao je ,.apstraktni" karakter suvremenih
metodologija i tvrdio da .,vrelo znanstvenog napretk:1 ne lei ni u
apstraktnim pravilima falsifikacije, ni u induktivnim zakljucima i
slinom, nego u cijeloj mentalnoj i povijesnoj situaciji u kojoj se
znanstvenik nalazi. Upravo iz ove situacije on uzima svoje presupozi-

137

Takav postupak ima smisla samo ako moemo pretposta

viti da su elementi naeg znanja - teorije, opservacije, principi naih argumenata - bezvremeni entiteti koji dijele isti
stupanj savrenosti, jednako su dostupni, te koji su povezani
jedni s drugima na nain koji je neovisan o dogaajima koji
su ih proizveli. Ovo je, dakako, krajnje uobiajena pretpostavka. Svaki logiar prihvaa je kao gotovu injenicu; ona je
temelj poznate distinkcije izmeu sklopa otkria i sklopa dokazivanja; i ona se esto izraava tvrdnjom da se znanost bavi propozicijama, a ne iskaz.i ma ili reenicama. Meutim, postupak previa da je znanost kompleksan i heterogen povijesni
proces koji sadri nejasne i nesuvisle anticipacije buduih
ideologija uporedo s vrlo razvijerim teorijskim sistemima i
drevnim i okamenjenim forma:na miljenja. Neki njegovi
elementi dostupni su u obliku uredno napisanih iskaza, dok
su drugi zatomljeni i postaju poznati samo pO!ll1ou opreke,
usporedbe s novim i neobinim gleditima. (Na taj nain je
obrnuti glavni argument pomogao Galileju da otkrije prirodna tumaenja koja su bila oprena Koperniku. Na taj nain
je takoer Einstein otkrio odreene temeljne pretpostavke
klasine mehanike, kao to je pretpostavka o postojanju neogranieno brzih signala. Sto se tie opih razmatranja, v.
poslednji ulomak u petom poglavlju.) Mnogi sukobi i protuslovnosti koji se dogaaju u znanosti posljedica su ove h eterogenosti materijala, ove "nejednakosti" povijesnog razvoja,
kao to bi marksist rekao, i nemaju neposednu teorijsku
cije i upravo na nju njegova djelatnost reagira. . . ini mi se da
presudna slabost suvremene filozofije znanosti lei u ovom: unato
golemoj raznol ikosti kola i mislilaca, ona j o uvijek postupa nepo
vijesno. Nastoji rijeiti svoje temeljne probleme - karakter metoda
koje treba primijeniti i doLazivanje iskm.a dobijenih pomou njih pukom refleksijom, gdje je miljenje oito preputeno sebi i svojoj
sofisticiranosti .. ." (..Was zeigt Kepler's ,Astronomia Nova' der modernen Wissenschaftstheorie?", Philosophia Natura!is, sv. ll, 1969, str.
267. i dalje). Huebner takoer ispituje neobian razvoj koji ide od
povijesno usmjerenih mislilaca kao to su Duhem, Mach, Poincan!,
Meyerson i drugi do dananjeg suhoparnog, nepovijesnog i zato u biti neznanstvenog stava (Phil. Nat., br. 13, 1971, str. 81-97) i pripre
ma teoriju znanosti koja uzima u obzir povijest, iznosei je u skici
.,Structural Theory of History" (St udium Generale, br. 24, 1971, str.
851-64, osobito 858. i dalje) . To je nain koji treba slijediti u budu
nosti ako se eli prevladati jalovost dananje filozofije znanosti.

138

PAUL FEYERABEND

vanost. 2 Oni imaju mnogo toga zajednikog s problemima

koji nastaju kad treba sagraditi elektranu tik do gotske katedrale. Povremeno, takve znaajke se uzimaju u obzir; primjerice, kad je ustvreno da fiziki zakoni (iskazi) i bioloki
zakoni (iskazi) pripadaju razliitim pojmovnim domenama i
ne mogu biti izravno usporeivani. Ali, u veini sluajeva,
osobito u sluaju opservacije vs. teorije, nae metodologije
projiciraju sve raznolike elemente znanosti i razliite povi.jesne slojeve koje zauzimaju na jednu te istu razinu i odmah
prelaze na izricanje poredbenih sudova. To je kao da netko
e.ranira borbu izmeu malog djeteta i odraslog mukarca i
pobjedniki objavljuje ono to je u svakom sluaju oito, a
to je da e mukarac pobijediti. (Povijest kinetike teorije i
novija povijest teorija skrivenih varijabli u kvantnoj mehanici puna je prazne kritike ove vrste, a isto se moe rei
i za povijest psihoanalize i marksizma.) U naem ispitivanju
novih hipoteza, mi oito moramo uzeti u obzir povijesnu sL
tuaciju. Da vidimo kako e to djelovati na na sud!
' Prema Marxu, "sekundarni" dijelovi drutvenog procesa, kao to
su potranja, umjetnika proizvodnja ili pravni odnosi, mogu ii ispred materijalne proizvodnje i povlaiti je za sobom; V. The Poverty
of Philosophy, no osobito Introduction to the Critique of Political Economy, Chicago, 1918, str. 309: "Primjerice, nejednak odnos izmeu
razvoja materijalne proizvodnje i umjetnosti. Openito, pojam napretka ne treba uzeti u smislu uobiajene apstrakcije. U sluaju umjetnosti itd. nije tako vano i teko razumjeti ovu disproporciju kao onu u
sluaju praktinih drutvenih odnosa, primjerice, odnos obrazovanja.
Odnos Amerike prema Evropi. Meutim, doista teka stvar o kojoj
ovdje treba raspraviti jest nejednak razvoj odnosa proizvodnje kao
zakonskih odnosa." Trocki opisuje istu situaciju i veli : "Sr stvari lei u ovom, razliiti aspekti povijesnog napretka - ekonomija, politika, drava, rast radnike klase - ne razvijaju se simultano, u paralelni,m linijama" ("The School of Revolutionary Strategy", govor odran na partijskom zboru Moskovske organizacije u srpnju 1921, objelodanjen u The Fi,-st Five Years of the Communist International, sv.
II, New York, 1953, str. 5), v. takoer Le njin. Lest-Wing Communism-an
lnfantile Disorder (op. cit., str. 59) to se tie injenice da mnogostruki uzroci dogaaj a mogu biti izvan faze razvoja i imati posljedicu samo kad se dogaaju zajedno. U drukijem obliku, teza "nejednakog
razvoja " bavi se injenicom da je kapitallizam dosegnuo razliite stadije u razliitim zemljama, ak i u razliitim dijelovima iste zemlje.
Ovaj drugi tip nejednakog razvoja moe voditi do obrnutih odnosa izmeu popratnih ideologija, tako da se djelotvornost u proizvodnji i
radikalne politike ideje razvijaju u obrnutim proporcijama. "U civiliziranoj Evropi, s njezinom izvanredno razvijenom mainskom indust-

PROTIV METODE

139

VGe?centrika hipc;>teza i Ar!stotelova teorija spoznaje

~pazanJa .~obro su. pnlag~ene Jedna drugoj. Opaanje podr,zava teOriJU J?rO:UJe?e J?Jestav k? ja povlai za sobom nepokrenu tu ~erniJu 1 naiZmJence c1m poseban sluaj sveobuhvat-

~og. gl~d1ta ~re~anja k?je _ukljuuje promjenu mjesta, pove-

can~e

1 smanJenJe, kvalitativnu izmjenu, generiranje i propadanJe. Ovo sveobuhvatno gledite definira kretanje kao prijelaz. fornne ?d o_dailjaa. do primaoca koji se svrava kad primalac posJeduJe tacno Istu formu koja je karakterizirala oda~ilja na poetiku intera'kcij:e. Dakle, opaanje je proces u koJem forma opaenog objekta ulazi u opaatelja kao ista forn:a koj~ je karak.terizirala objekt, tako da opaatelj, u stanoVItu smislu, popnma svojstva objekta.
Te~rija opaai?-.Ja ov~ vrste (koja bi se mogla smatrati
za profmJenu verziJU naivnog realizma) ne doputa nikakvu
veu diskrepanciju izmeu opservacija i promotrenih stvari.
"Z<! k~.snu antiku, kao i za srednji vijek bilo je sasvim neJ?OJ'J?lJlVO da mogu po.stojati stvari koje su nepristupane
covJeku. ne samo sa~a 1 _zasada, nego u principu i zbog njeg_ova P.~Irodn~ dara, 1 koJe on zato nikada nee vidjeti."3 Nitl teOriJa potiCe upotrebu instrumenata, bndui da oni smev

rijom .. _bo&atom, raznoli~om kulturom i ustavima, dolo se do toke

u. povi] es tr ka~ se vlada!ua buroazija, u strahu od rasta i sve sna!1-IJeg p:ol~tan]ata, stav\Ja !-! zatitu svega to je natrano, na umoru
1 sredn.t<nqekovno ... Ah, CIJela mlada Azija goji snaan demokratski
po~ret, koji se iri i jaa" (Lenjin, "Backward Europe and Advanced
Asi~" ~oll_ect_ed "!~rks, . sv. 19, p~ - cit., str. 99. i dalje). O ovoj vrlo
zamml.J~VOJ SituaciJI, kota zasl_u~u1e da bude iskoriena za filozofiju
znano_st1, V. A. C. Meyer, Lenmzsm (dvanaesto poglavlje), Cambridge,
1957. 1 ~- Alt~usser, For Marx, London i New York, 1970 (tree i esto
poglavlje). Filozofska pozadina sjajno je razjanjena u ogledu Mao
Cetunga "On Contradiction" (Selected Readings Peking 1970 str 70
osobito odsjeak IV).
'
'
'

'
3 F. Blumenberg, Galileo Galilei, Sidereus Nuncius, Nachtricht von
neuen. _.~ternen, sv. I , Fra!lkfurt, 19?5, str. 13. Sam Aristotel bio je otvor~mJ_I: "Dokaz ~~to se t1e nebesk!Jl fenomena) samo je oskudno potkn.Jepl.Jen. se~z~CI]am~, dok na~rot1v. o odgovarajuim prolaznim biljkama 1 lvotmjama Imamo obilnu mformaciju budui da ivimo u
njih~voj sredin~ ...". f!e Part: Anim., 644b26 i dal:je. U onom to slijedi
d_a';l Je uve~~ke Ide~l!Zlran pnkaz kasnijeg aristotelizma. Ako nije specific~rano, !!Je "Ar:Isto!el" upuuje na . ovo idealiziranje. O tekoama
koJ_e se t1cu fo_rmiranJa koherentne _shke samog Aristotela, v. During.
Arz.stoteles, Herdelberg, 1966. O nekim razlikama izmeu Aristotela i
njegovih srednjovjekovnih sljedbenika, V. Wolfgang Wieland Die Aristotelische Physik, Gottingen, 1970.
'

140

PAUL FEYERABEND

taju procesima u sredini. Ovi procesi donose istinsku sliku

samo dotle dok su neporemeeni. Poremeenja stvaraju forme koje nisu vie istovjetne obliku opaenih objekata-ona
stvaraju iluzije. Takve iluzije mogu se lako prikazati ako
se ispitaju slike stvorene krivim zrcalima ili neobraenim leama (imajmo na umu da su lea koje je Galilej upotrebljavao bila daleko od onog stupnja savrenosti dostignutog
danas): one su iskrivljene, slike lea imaju takoer obojene
rubove i mogu se pojaviti na mjestu razliitom od mjesta
objekta. Astronomija, fizika, psihologija, epistemologija-sve
ove discipline suraduju u Aristotelovoj filozofiji da stvore
sustav koji je koheren tan, racionalan i u skladu s rezultatima opservacije, to se moe vidjeti iz ispitivanja Aristotelove filozofije na n8.in koji su razvili neki srednjovjekovni
filozofi. Takva analiza pokazuje inherentnu snagu aristotelovskog sistema.
Uloga opservacije kod Aristotela dobrano je zalllimljliva.
Aristotel je empiriar. Njegova upozorenja protiv previe teorijskog pristupa isto su tako ratoborna kao ona "znanstvenih" empiriara iz 17. i 18. stoljea . Ali, dok potonja uzimaju
i istinu i sadraj empirizma kao gotovu injenicu, Aristotel
razjanjuje (l) prirodu iskustva i (2) zato je vana. Iskustvo jest ono to normalan promatra (promatra kojeg su osjetila u redu, koji nije pijan, ni pospan itd.) opaa pod normalnim okolnostima (po bijelom danu, bez upletanja sredine) i opisuje idiomom koji odgovara injenicama i razumljiv
je svima. Iskustvo je vano za spoznaju zato to, pod normalnim okolnostima, opaanja promatraa sadre posve iste forme koje se nalaze u objektu. Niti su ova razjanjenja ad
!zoe. Ona su izravna posljedica Aristotelove ope teorije kretanja, uzeta zajedno s fiziolokom idejom da se senzacije
pokoravaju istim fizikim zakonima kao i ostali dro s vemira. I ona su potvrena dokazom koji potvruje oba ova gledita (postojanje iskrivljenih slika lea dio 'SU dokaza). Danas malo bolje razumijemo zato je teorija kretanja i opaanja koja se sada smatra za lanu mogla biti tako uspjena (evolucijsko objanjenje prilagoivanja organizma; kretanje u sredinama). Ostaje injenica da nikakav presudan empirijski argument nije mogao biti iznesen pro tiv nje (premda
nije bila osloboena tekoa).

PROTIV METODE

141

Zagovaratelji kretanja Zemlje smatraju da je ovaj sklad

ljudskog opaa,nja i aristotelovske kozmologije iluzoran. to se tie pristalica kopernikanizma, imamo opsene
procese koji ukljuu1u goleme kozmike mase, a ipak ne
ostavljaju nikakav trag u naem iskustvu. Postojee opservacije dakle ne vrijede vie kao provjere novih osnovnih
zakona koji se predlau. One nisu izravno vezane za ove zakone i mogu biti potpuno odijeljene. Danas, nakon to nas
je uspjeh moderne znanosti uvjerio da odnos izmeu ovje
ka i svemira nije tako jednostavan kao to je naivni realizam
pretpostavljao, moemo rei da je ovo bilo ispravno naga-

izmeu

Lik 2. Mjesec star sedam dana (prva

e tvrt ) .

142

PAUL FEYERABEND

anje, da je promatra doista odijeljen od zakona .s vijeta

posebnim tizikim uvjetima opservacijske platforme, Zemlje koja se kree (gravitacijski uinci, zakon inercije, Koriolisove sile, utjecaj atmosfere na optike opservacije, aberacija, zvjezdana paralaksa i tako dalje), idiosinkratinostima njegova osnovnog instrumenta opservacije, ljudskog oka (iradijacija, paslike, uzajamne smetnje susjednih mreninih elemenata i tako dalje), kao i starijim gleditima koja su prodrla u opservacijski jezik i pretvorila ga u jezik naivnog
realizma (prirodna tumaenja). Opservacije mogu sadravati
doprinos promatranih svari, ali taj je doprinos obino optereen drugim uincima (od kojih smo neke upravo spomenuli), a ka1lkada i potpuno zatrt njima. Primjerice, uzmimo sliku zvijezde stajaice gledanu kroz teleskop. Slika je pomaknuta uincima lomljenje zraka, aberacije i, moda, gravitacije. Ona sadri spekta'I' zvijezde ne kakav je sada, nego
kakav je bio pred neko vrijeme (u sluaju izvangalaktikih
supernova razlika moe biti milijuni godina), te koji je iskrivljen Doplerovim uinkom, intervenirajuom galaktikom
materijom itd. K tomu, protenost i ,unutarnja struktura
slike potpuno je odreena teleskopom i oima promatraa:
teleskop je taj koji odluuje kolika e biti difrakcija kolutova, a ljudsko oko koliko e se vidjeti od strukture koluta.
Potrebna je znatna vjetina i mnogo teorl.je da se odvoji
doprinos izvornog uzroka, zvijezde, i upotrijebi za provjeru,
ali to znai da se nearistotelovske kozmologije mogu provje
ravati samo nakon to smo odvojili opservacije i zakone pomou pomonih znanosti koje opisuju 's loene procese izmeu oka i objekta i jo sloenije procese izmeu ronice i
mozga. U sluaju Kopernika, potrebna nam je nova meteorologija (u dobrom starom smislu rijei, kao ono to se bavi
stvarima ispod Mjeseca), nova znanost fizioloke optike koja
se bavi subjektivnim (duhom) i objektivnim (svjetlom, sredinom, leama, strukturom oka) aspektima vienja, kao i nova dinamika koja ustanovljuje nain na koji bi kr etanje Zemlje moglo utjecati na fizike procese na njezinoj povrini.
Opservacije postaju relevantne samo nakon to su prcesi opisani ovim novim subjektima umetnuti izmeu svijeta i oka.
Jezik kojim izraavamo opservacije moda e se takoer morati revidirati, tako da nova kozmologija ima izgleda na uspjeh i nije ugroena neopaenom suradnjom senzacija i sta-

PROTIV METODE

143

rijih ideja. Ukratko, ono to je potrebno za provjeru Kopernika jest jedan potpuno nov nazor na svijet, sadravajui
novo gledite ovjeka i njegovih sposobnosti spoznavanja.
Oito je da e trebati dosta vremena da se takav novi
nazor na svijet pojavi i da ga moda nikada neemo uspjeti
u potpunosti fonmuHrati. Krajnje je nevjerojatno da e pojava, u punom formalnom sjaju, svih znanosti za koje se sada veli da tvore cjelinu "klasine fizike" odmah slijediti ideju kretanja Zemlje. Ili, da budemo malo realistiniji, takav
slijed dogaaja ne samo da je krajnje nevjerojatan nego je
nemogu u principu, s obzirom na prirodu ovjeka i sloenosti svijeta koji nastanjuje. A ipak, za provjeru se moe
rei da ima smisla tek nakon to su se ove znanosti pojavile.
Ova potreba da se eka, da se zanemari golemo mnotvo
kritikih opservacija i mjerenja gotovo nikada nije predmet rasprave u naim metodologijama. Zanemarujui mogunost da bi
se o novoj fizici ili novoj astronomiji trebalo suditi po novoj teoriji spoznaje i da hi ona mogla zahtijevatri. rpotjpuno nove provjere, znanstvenici je odmah suprotstavljaju statusu quo i objavljuju pobjedniki da "nije u skladu s injenicama i ope
prihvaenim principima". Dakako, imaju p ravo, ak i u trivijalnom smislu, aH ne u smislu u kojem oni ele. Jer na ranom stupnju razvoja, protuslovlje samo naznauje da su staro i novo raz/iitz i izvan faze. Ono ne pokazuje koje je gledite bolje. Sud ove vrste pretpostavlja da se konkurenti
suprotstavljaju jedan drugom na ravnopravnoj osnovi. Kako
emo postupiti da bi doli do takve pravedne usporedbe?
Prvi korak je jasan: mor amo zadrati novu kozmologiju
sve dok ne bude nadopunjena potrebnim pomonim znanostima. Moramo je zadrati unato oitim i nedvosmislenim
opovrgavajuim injenicama. Dakako, moemo pokuati objasniti nae djelovanje tako to emo rei da kritike opservacije ili nisu relevantne ili su varave, premda ne moemo
podrati takvo objanjenj e ni je dnim objektivnim raz~o8?m .
Ma kakvo objanjenje J ali, ono nij e ni ta drugo nego J ezzna
gesta, obziran poziv na sudjelovanj e u razvoju nove filozofije . Niti moemo umno ukloniti prihvaenu teoriju opaanja koja veli da su opservacije relevantne, prua razl~ge za
tu tvrdnju i potvrena je nezavisnim dokazom. Tako Je novo gledite sasvim arbitrarno odvojeno od onih podataka koji su podupirali njegovog prethodnika i uinjeno jo vie

144

PAUL FEYERABEND

"metafizikim": novo razdoblje u povijesti znanosti zapoi

nje kretanjem unatrag; ono nas vraa ranijem stupnju na
kojem su teorije bile neodreenije i imale manji empirijski
sadraj. Ovo kretanje unatrag nije puki suaj; ono ima odreenu funkciju; ono je nuno ako elimo prevladati status
quo, budui da nam daje vremena i slobodu koji su potrebni
da se potanko razvije glavno gledite i otkriju potrebne pomone znanosti.4
Ovo kretanje unatrag doista je nuno-ali, kako moemo
uvjeriti ljude da posluaju na savjet? Kako ih moemo odmamiti od dobro definiranog, sofistidiramog i empirijski
uspjenog sistema i uvjeriti ih da se priklone nedovrenoj i
apsurdnoj hipotezi? tovie, hipotezi kojoj opservacije listom
protuslove ako se 's amo potrudimo da je usporedimo s onim
to se oito pokamje na temelju naih osjetila? Kako ih
moemo uvjeriti da je uspjeh statusa quo samo prividan i
da e se sigurno pokazati takvim kroz SOO ili vie godina,
kad uz nas ne stoji ni jedan argument (a imajmo na umu
da ilustracije koje sam iznio prije dva ulomka vuku svoju
snagu iz uspj eha klasine fizike i nisu bile dostupne kopernikancima5)? Jasno je da e se privrenost novim idejama
morati zadobiti drugim sredstvima, a ne argumentima. Morat
e se ostvariti iracionalnim sredstvima kao to su propaganda, emocija, ad hoc hipoteze i pozivanje na predrasude svake vrste. Ova "iraciooalna sredstva" su nam potrebna da
bismo podrali ono to nije nita drugo negoli slijepa vjera
dok ne otkrijemo pomone znanosti, injenice , argumente
koji pretvaraju vjeru u pouzdanu "spoznaju".
Upravo u ovom sklopu uspon nove svjetovne klase s novim pogledom i znatnim prijezirom prema znanosti kola,

' Primjer ovakvog kretanja unatrag je Galilejevo vraanje kine!llatici Commentariolusa i njegovo neobaziranje na m ehanizam epiCikla
kakav je razvijen u De Revol. Glede izvrsnog_ racionalnog prikaza ovog
koraka, v. predavanje Imra Lakatosa "A Plulosopher looks at th~ C?pernican Revolution" (Leeds, 6. sijenja 1Y73; profesor Lakatos bw 1e
ljubazan i poslao mi primjera~ predavanj_a).
.
..
..
..
' Bile su dostupne skeptlcima, osobito Enes1dcmu koJI, shjedecl
Fila istie ela se nijedan objekt ne pojavljuje kakav jest, nego je modifi~iran povezana;u sa zrakom, S'~jetlop1,. vlano_u, topli~SJm itd;
v. Dio genes Laerttus, IX, 84. Meutim, c1m se da Je. ~keptlcko gledite imalo malen utjecaj na razvoj moderne astronomiJe, I to sasma
razumljivo: netko ne zainje pokret tako to je uman.

PROTIV METODE

145

njezinim metodama, rezultatima, ak i jez.Uku, postaje iznimno vaan. Barbarski latinski uenjaka (koji ima mnogo toga
zajednikog s nita manje barbarskim "obinim engleskim"
oksfordih fil ozofa), intelektualna bijeda akademske znanosti,
njezino okretanje od svijeta koje se uskoro tumai kao beskorisnost, njezina veza s crkvom-svi ovi elementi sada su
uzeti skupno s aristotelovskom 'koZJmologijom i prijezir koji se osjea prema njima prenesen je na svaki pojedini aristotelovski argument. 6 Ova krivnjapo-asocijaciji ne ini argumente manje racionalnim ili manje uvjerljivim, ali smanjuje njihov utjecaj na duh koji su voljni slijediti Kopernika.
Jer Kopernik sada predstavlja napredak i u drugim podru
jima, on je simbol za ideale nove klase koja se okree klasinim vremenima Platona i Cicerona, aH i buduem slobodnom i pluralistikom drutvu. Dovoenje u vezu astronomskih ideja i povijesnih i klasnih tendencija ne proizvodi ni
nove argumen te. Ali, ono ugroava vrsto pristajanje uz heliocentriko gledite-a to je, kao to smo vidjeli, sve to
je potrebno na ovom stupnju. Takoer, vidjeli smo kako majstorski Galilej iskoritava situaciju i kako upotpunjuje tu
situaciju varkama, alama i vlastitim non-sequiturima.
Mi ovdje imamo posla sa situacijom koja se mora analizirati i razumjeti ako elimo usvojti umniji stav prema
prijepornom pitanju "uma" i "iracionalnosti" od onog koji
se nalazi u dananjoj kolskoj filozofiji. Um doputa da se
ideje koje uvodimo da bismo proirHi i poboljali nae znanje mogu pojaviti na vrlo nepravilan nain i da porijeklo
odreenog gledita moe ovisiti o klasnoj predrasudi, strasti,
osobnim idiosinkratinostima, pHanjima stila, ak i o is
toj zabludi. Ali, on takoer zahtijeva da u suenju o takvim
idejama slijedimo odreena dobro definirana pravila: nae
vrednovanje ideja ne smije biti proeta iracionalnim elementima. Sada, ono to se ini da nai povijesni primjeri pokazuju jest: postoje situacije kad bi nai najliberalniji sudo.
vi i naa naj!Jiberalnija pravila :zmali iskljuiti ideju ili gledite koje danas smatramo kao bitno za znanost, ne doputajui mu da prevlada-a takve situacije su prilino este (v.
' O ovim drutvenim pritiscima, v. izvrsno djelo Olschkija Ges
c11icl1te der Heusprachlichen wissenschaftlichen Literatur. O ulozi puritanizma, v. R. F . Jones, op. cit. (peto i esto poglavlje).
10 Protiv metode

146

PAUL FEYERABEND

primjere u petom poglavlju). Ideje su se odrale i sada se

moe rei da su u skladu s umom. Preivjele su zato to
,su se predrasuda, strast, tatina, zablude, ista tvrdoglavost,
ukratko zato to su se svi oni elementi koji obiljeavaju sklop
otkria oprli diktatima uma i zato to je doputeno da ovi
iracionalni elementi postupe po volji. Drugom rijeju, kopernikanizam i ina "racionalna" gledita postoje danas samo
zato to je u jednom trenutku u njihovoj prolosti um bio
nadglasan. (I suprotno, to je takoer tono: arobnjatvo i
~na "iracionalna" .gledita prestala su biti utjecajna samo zato to je u jednom trenutkru u njihovoj prolosti um bio
nadglasan.)1
Sada, ako pretpostavljamo da je kopernikanizam Neto
dobro, moramo takoer dopustiti da je njegovo preivljenje
Neto dobro. I, s obzirom na uvjete njegova preivljenja,
moramo nadalje dopustiti da je bilo Dobro to je um bio
nadglasan u 16, 17, ak i u 18. stoljeu. K tomu, kozmol~zi
16. i 17. stoljea nisu posjedovali znanje koje mi danas posJedujemo; nisu znali da je kopernikanizam sposoban dovesti
do znanstvenog sistema koji je prihvatljiv s gledita "znanstvene metode"; nisu znali koje e gledite od mnogih postojeih glediita u njihovo doba voditi buduem umu kad ga
se brani na "iracionalan" nain. Bez takvog vodstva, morali
su nagaati i u tom nagaanju su, kao to smo vidjeli, mogli
slijediti samo svoje sklonosti. Zato je uputno pustiti da se
sklonosti protive umu u svim okolnostima, jer znanost moe
c11psti korist iz toga. 8
Jasno je da ovaj argument, koji nam savjetuje da ne
dopustimo da um prevlada nae sklonosti i da povremeno
(ili estD-'Usp. ponovo materijal u petom poglavlju) sasvim
1 Ova razmatranja opovrgavaju J. Dorlinga koji u British Journ~l
for the Philosophy of Science (sv. 23, 1972, 189. i dalje) predstavlja
moj "iracionalizam" kao presupoziciju mojeg istraivanja, ne kao ~e
zultat. Veli on: " ... netko bi mislio da e se filozof znanosti vie
zanimati za iznalaenje i potanko analiziranje onih znanstvenih argumenata za koje je izgledalo da ih se m?e r~cioJ?.alno. reko:~Jstr:ui~ati".
Net!ko bi mislio da e se filozof znanosti zammat1 za 1znaJazen]e 1 potanko analiziranje onih kretanja koja su nu~n'!- za _napredoVI;mje znanosti. Takva kretanja, to sam pokuao pokazati, op1ru se racionalnom
rekOIJJStruiranju.
"Um" ovdje ukljuuje liberalizira:niju racionalnost naih suvremenih kritikih racionalista.

PROTIV METODE

147

~sk~juimo um, ne OVISI o povijesnom materijalu koji sam

Ako je moj prikaz Galileja povijesno toan, onda formulacija a~gument~ stoji. Ako _se pokae da je bajka, onda
nam ta haJika kazuJe da sukob Izmeu uma i preduvjeta napret~~ Jest mogu, ona. po_kazuje kako bi on mogao nastati
1 pnsrljava nas da zaklJUimo da nai izgledi da napredujemo mogu biti opstruirani naom eljom da budemo racionalni. Zamijetit emo da je napredak ovdje definiran kako
bi ga racion~listi~ki oboavatelj znanosti definirao, tj. kao
napredak koJI nuzno povlai za sobom da je Kopernik bolji
od Aristotela, a Einstein od Newtona. Da-kako, nema potrebe da se prihvati ova definicija koja je zacijelo sasvim uska.
Upotrebljavamo je samo da bismo pokazali kako ideja uma
koju veina racionalista prihvaa (ukljuujui sve kritike
racionaliste) moe sprijeiti napredak kako ga je definirala
u pr~ vo ista ta ~eina .. _Sada se ponovo vraam raspravi o
nekim potamkostlma pnJelaza s Aristotela na Kopernika.
Rekao sam da je prvi korak ka novoj kozmologiji korak
natrag_: P? sve:n~ sudei relevantan dokaz je uklonjen, novi
podacr pnbavljem su ad hoc vezama, empirijski sadraj znanosti drastino je reduciran. 9 Sada, kozmologija koja je sluajno u sreditu panje i koje prihvaanje prouzrokuje da
provedemo upravo opisane promjene razlikuje se od drugih
~ledita samo u j~dnom pogledu: ona posjeduje znaajke ko_
Je se u doba o kojem se radi ine privlanim nekim ljudima.
Ali, jedva da postoji neka ideja koja je potpuno bez vrijednosti i koja takoer ne bi mogla postati polazna toka
koncentriranog napora. Nilkada ni Jedan izum nije stvoren
izdvojeno, i, prema tomu, ni jedna ideja nije potpuno bez
(apstraktne ili empirijske) potpore. Sada, ako djelomina potpora i djelomi6na uvjerljivost dostaju da se zapone nov
sm~er-a s~~erirao sam da dostaju-ako zapoinjanje novog
smJera znacr korak natrag od dokaza, ako svaka ideja moe
postati uvjerljiva i poluiti djelominu potporu, onda je korak. natrag _zapravo kor~k I?aprijed, a i dalje od tiranije uree~uh, . uvehke potvremh 1 nesklapno predstavljenih teorijskrb srstema. "Jo jedna drukija zabluda", pie Bacon o
IZJlllO.

' ~~rrl:mljiv?. je vidje~i da se up~avo ovo dogaa u sluaju kvantne teon]e 1 teonJe relativlteta: v. moJ ogled Problems of Empiricism
Part II", Pittsburgh Studies, sv. IV, Pittsbu;gh, 1970, odsjeci 9 i 10:

148

PAUL FEYERABEND

upravo ovoj stvari,'0 "jest . . . uporno pretvaranje znanja u

umjetnosti metode, iz ega rijetko dolazi do poboljanja
znanosti; jer kao to se mladi ljudi rijetko kada razvijaju nakon to su im udovi i drugo potpuno oformljeni, tako i znanje, dok se nalazi u aforizmima i opservacijama,
ostaje u stanju razvoja; ali, kad je jednom uobliena u me.
tode, premda moe biti dotjerana, razjanjeno i pripremljeno za upotrebu, ne poveava se vie u opsegu i supstanciji."
Ova slinost s umjetnostima, koja je esto puta iznoena, pojavljuje se upravo u ovom asu. Kad se shvati da
vrsto empirijsko pristajanje nije vrlina i ,da mora biti poputeno u vrijeme promjene, onda stil, elegancija izncaJa,
jednostavnost iznoenja, napetost radnje i pripovijedanja,
kao i privlanost sadraja postaju vane znaajke naeg znanja. Oni daju ivot onom to je kazano i pomau nam da
nadvladamo otpor opservacijskog materijalaY Oni stvaraju
i odravaju zanimanje za teoriju koja je djelomice uklonjena s opservacijske razine i koja e zaostajati za svojim suparnicama kad se o njoj sudi uobiajenim mjerilima. Veliki
dio Galilejeva rada treba promatrati upravo u ovom sklopu.
Ovaj rad esto je sravnjivan s propagandom 12- i on zacijelo
jest propaganda. Meutim, propaganda ove vrste nije marginalna stvar koja se moe ili ne mora dodati navodno supstancijalnijim sredstvima obrane i koju bi moda "profesionalno poten znanstvenik" trebao izbjegavati. U okolnostima
koje sada razmatramo, propaganda je od bi!ne vanosti. Od
bitne je vanosti zato to zanimanje mora biti stvoreno u
vrijeme kad uobiajeni metodoloki propisi nemaju nikakvu
toku napada; i zato to se ovo zanimanje mora odravati,
moda stoljeima, sve dok se ne pojave novi razlozi. Takoper je jasno da se takvi razlozi, tj. primjerene pomone
znanosti, ne moraju odmah pojaviti u punom formalnom
,sjaju. Oni s poetka mogu biti dobrano neartikulirani i ak
se protiviti postojeem dokazu. Sve to je potrebno na po10 Advmzcernent of Learning (izdanje iz 1605), New York, 1944, str.
21; v. takoer Novum Organum, aforizmi 79. i 86, kao i sjajnu malu
knjigu J. W. N. Watkinsa Hobbe's System of Ideas, London, 1965, str.
169.
" "Ono to znanstvenom fenomenu vraa ivot jest umjetnost"
(The Diary of Anais Nin, sv. I, str. 277).
u Vidi A. Koyre, Etudes Galilennes, sv. l, Minneapolis, str. 47.

PROTIV METODE

149

etku

je slaganje ili djelomino slaganje s kozmologijom.

Slaganje pokazuje da su oni barem relevantni i da jednog
dana mogu proizvesti potpun pozitivan dokaz. Tako ideja
da teleskop prikazuje svijet kakav zbilja jest vodi mnogim
tekoama. Ali potpora koju prua Kopernitku i prima od
njega ini nagovjetaj da se moda kreemo u pravom smjeru.
Imamo ovdje neobino zanimljiv odnos izmeu opeg
gledita i posebnih hipoteza koje tvore njegov dokaz. Cesto
se pretpostavlja da opa gledita ne znae mnogo ako relevantni dokaz ne moe biti potpuno specificiran. Primjerice,
Carnap tvrdi da "ne postoji nezavisno tumaenje za [jezik
ijim se terminima formulira odreena teorija ili nazor na
svijet]. Sistem T [aksiomi teorije i pravila izvoenja] sam
je sistem neprotumaenih postulata. [Njegovi] termini pribavljaju samo neizravno i nepotpuno tumaenje zbog inje
nice da su neki od njih povezani pravilima korespondencije
s opservacijskim termin1ma"Y "Ne postoji nezavisno tumaenje", veli Carnap, a ipak ideja kao to je ideja ;kretanja
Zemlje, koja je inkonzistentna (moda ak i nesumjerljiva)
suvremenom dokazu, koja je podrana tvrdnjom da je ovaj
dokaz irelevantan i koja je, dakle, iskljuena iz najvanijih
injenica suvremene astronomije, uspijeva postati jezgra, kristalizirajua toka za sakupljanje inih ,nedostatnih gledita
koja se postupno poveavaju u svojoj artikulaciji i konano
stapaju u novu kozmologiju ukljuujui nove v~ste dokaza.
Nema boljeg prikaza ovog procesa od opisa koji nam je
John Stuart Mill ostavio o promjenljivostima vlastita obrazovanja. Aludirajui na objanjenja koja mu je otac dao o
logikim stvarima, Mill veli: "U to vrijeme, objanjenja mi
uope nisu razjasnila stvar; ipak, nisu zato bila beskorisna;
ostala su kao jez:gra oko koje su se kristalizirale moje opservacije i razmiljanja; smisao njegovih opih primjedaba protumaili su mi pojedinani sluajevi koji su tek kasnije privukli moiu pozornost." 14 Na upravo isti nain je kopernikansko gledite, premda lieno spozmajnog sadraja s gledita
strogog empirizma, drukije opovrgnuto, bilo potrebno za
razvoj pomonih znanosti ak prije nego to je postalo prov" ,.The Methodological Character of Theoretical Concepts", Minuesota Studies in the Philosophy of Science, sv. I, Minneapolis, str. 47.
" Autobiography, citirano iz Essential Works of John Stuart Mill,
ured. Lerner, New York, 1965, str. 21.

150

PAUL FEYERABEND

jerljivo pomou njih i ak prije nego to im je samo osiguralo .najsna~niji yotkrijepljujui dokaz. Nije li oito da bi
J?Od ov1~ ok.olnostima nae krasne i blistave metodologije, koJe z~~~IJeVaJU o~ ~!-as d~ se usredotoimo na teorije jakog
empmJslk.og sadrzaJa, koJ.e nas mole da rizikujemo i ozbiljno. shv~hmo ?P.o.vrgaval!-}a, ~e koj~ usporeuju iskaze koji
pnpadaJu razhc1tim poviJesmm sloJevima kao da su svi jednako savrene platonske ideje, dale krajnje lo savjet? (Sav.
jet da provjeri svoje teorije bio bi sasvim beskoristan Galil~ju koji je bi? ~~oen s .neugodno velikim brojem prima fa~te opov~~avaJU~~h .sluaJeva, koji nije bio kadar objasniti
1h, buduci da. lllJ~ .I.mao. pot.~e?n~ znanje [premda nije bio
bez potre~ne mtm~.IJeJ. I k~Jl 1h Je, dakle, morao opravdati,
tako da b1 potenCIJalno valJana hipoteza mogla biti spaena
od preranog ugasnua.) I nije li takoer oito da moramo
postati realistiniji, da moramo prestati zuriti u imaginarne
oblike idealnog fi_lozo~ij~kog neba (:,trei svije~" kako ga Popper sada zove~. 1 poceh ~~zmatratl ono to ce nam pomoi
u ovom matertJalnom SVIJetu, s obzirom na na nesavren
mo~ak, nesavrene mjerne instrumente i manjka ve teorije?
Mozemo se samo uditi nevoljkosti filozofa i znanstvenika
da. pr~lago.de svoja ?pa ~le~ita djelatnosti u kojoj ve sudjeluJu (l koJ~ se, .da Ih se lS}Jlta, vne bi odrekli). Upravo je zbog
ove nevo~Jkosh, ovog ps1holoskog otpora potrebno spojiti
~pstraktm a~gument s batom povijesti. Apstraktni argument
J~ potreban Jer usmjeruje nae miljenje. Povijest je, meu
hm, takoer potrebna, barem u sadanjem stanju filozofije, Jer ona daje naim argumentima snagu. Ovo objanjava
mOJU dugu ekskurziju u fiziku i astronomiju 17. stoljea .
Da re~imiramo sadraj zadnjih est poglavlja.
Kad Je Kopernik oivio .;pitagorejsku ideju" kretanja
Zemlje, ta ideja naila je na tekoe 1koje su nadmaile tekoie s kojima se suoilta ptolomejska astronomiia. Strogo uzevi.' mo~a'la je ~iti. ~matrana za. opovrgnutu. Galilej , koji je
biO UVJeren u 1stm1tost kopern1k anskog gledita i koji nije
d!jelio dobrano ope, premda ni u kojem sluaju sveope
VJerovanje u postojano iskustvo, traio je nove vrste inje
nica koje bi mogle podrati Kopernika i jo uvijek biti prih'VIatljive za sve. Do taikvih je injenica doao na dva razliita
naina. Prvo, iztUmom teleskopa koji je promijenio osjetilnu
sr svagdanjeg iskustva i zamijenio je zagonetnim i neob-

PROTIV METODE

151

janjenim fenomenima; i svojim principom relativnosti i dinamikom koja je promijeni'la pojmovne komponente. Ni teteleskopski fenomeni, ni nove ideje kretanja nisu bile prihvatljive zdravom razumu (ili aristotelijandma). Osim toga, moglo se lako pokazat i da su popratne teorije lane. A ipak,
Galilej iskrivljuje ove lane teorije, ove neprihvatljive fenomene i pretvara ih u snanu potporu Kopernika. Cijeli bogati rezervoar svagdanjeg iskustva i intuicije njegovih ita
telja iskoriten je u argumentu, ali injenice na koje se oni
podsjeaju ureene su na nov nain, dane su aproksimacije,
po21nati uinci isputeni, postavljene drukije pojmoVlile granice, tako da se pojavljuje nova vrst iskustva, proizvedena
gotovo iz niega. To novo iskustvo se onda uvruje tako
to se insinuira da je itatelj sve vrijeme bio upoznat s njim.
Uvruje se i uskoro se prihvaa kao gola istina, unato
injenici da su njegove pojmovne komponente neusporedivo
spekulativnije od pojmovnih komponenti zdravog razuma.
Moemo, dakle, rei da Galilejeva znanost poiva na ilustrirano; metafizici. Iskrivljenje doputa Galileju da napreduje,
ali spreava gotovo sve druge ljude da njegov pothvat ui
ne tem eljom kritike filozofije. (Oak i danas naglasak se stavlja na njegovu matematiku ili na njegove navodne eksperimente ili pak na njegovo esto pozivanje na "istinu", dok su
njegovi propagandni potezi potpuno zanemareni.) Smatram
da je Galilej uinio sljedee--'pustio je da opovrgnute teorije
potkrijepljuju jedna drugu, na taj nain je razvio novi nazor
na svijet koji je bio samo labavo (aiko je uope bio!) povezan s prethodnom ko:zmologijom (ukljuujui svagdanje iskustvo), ustanovio lane veze s opa:ajnim elementima ove
kozomologije koje se tek sada zamjenjuju nepatvorenim teorijama (fiziolokom opHkom, teorijom kontinuuma), te kad
god je bilo mogue zamijenio stare injenice novom vrstom
iskustva koje je jednostavno izmislio por.a di podravanja Kopernika. Usput, podsjetimo se da Galilejev postupak drastino reducira sadraj dinamike: aristotelijanska dinamika
bila je opa teorija promjene, sadravajui promjenu mjesta,
kvalitativnu promjenu, generiranje i propadanje. Galilejeva
dinamika i njezine nasljednice bave se samo promjenom
mjesta, dok su druge vrste kretanja gurnute u stranu s obeanjem (zahvaljujui Demokritu) da e promjena mjesta biti na koncu kadra obuhvatiti svako kretanje. Na taj nain,

152

PAUL FEYERABEND

sveobuhvatna empirijska teorija kretanja zamijenjena je mnogo uom teorijom plus metafizika kretanja, upravo kao to
je "empirijsko" iskustvo zamijenjeno iskustvom koje sadri.
spekulativne elemente. To je, pretpostavljam, bio zbiljski. postupak koji je Galilej slijedio. Postupajui na ovaj nain, Galilej je ispoljio stil, smisao za humor, elastinost i otmjenost,
i svijest o dragocjenim sl,abostima ljudskog miljenja koja
nije nadmaena u povijesti znanosti. Ovdje nalazimo gotovo
neiscrpljiv izvor materijala za metodoloku spekulaciju i, to
je jo vanije, za ponovno otkrivanje oni, znaajki znanja
koje ne samo da nas pouavaju, nego i ushiuju.

13
Galilejeva metoda funkcionira i u drugim podrujima.
Primjerice, moe se upotrijebiti da ukloni postojee argumente protiv materijalizma i dokraji filozofski problem duha/tijela. (Meutim, analogni znanostveni problemi ostaju nedirnuti.)
Galilej je napredovao tako to je mijenjao poznate veze
i rijei (uveo je nove pojmove), rijei i dojmova (uveo je nova prirodna tumaenja), tako to je upotrebljavao nove i nepoznate principe (kao to su njegov zakon
inercije i princip sveope relativnosti) i tako to je mijenjao
sjetilno jezgro svojih opservacijskih iskaza. Galilejevu motivaciju inila je elja da uskladi kopernikansko gledite. Kopernikanizam se kosi s nekim oevidnim injenicama, nedos,ljedan je uvjerljivim i oito dobro utemeljenim principima
i ne slae se s "gramatikom" openito govornog idioma. Ne
slae se s "formom ivota" koji sadri ove injenice, principe
i gramatika pravila. Ali, ni pravila, ni principi, pa ak ni
injenice nisu sakrosantni. Nedostatak je moda u njima,
a ne u ideji da se Zemlja kree. Mi ih dakle moemo promijenniti, stvoriti nove injenice i nova gramatika pravila
i vi,djeti to se dogaa kad ova pravila postanu dostupna i
poznata. Takav pokuaj moe oduzeti dosta vremena, i galilejevski pothvat nije, u stanovitu smislu, ak ni danas dovren. Ali, moemo ve vidjeti da su promjene bile mudre i
da bi bilo neumno prianjati za aristotelijansku formu ivota
iskljuivi sve drugo.
izmeu rijei

154

PAUL FEYERABEND

Situacija je potpuno ista to se tie problema duha/tijela. Opet imamo opservacije, poj:move, ope principe i gramatika pravila koji, uzeti zajedno, tvore "formu ivota" koja prividno podupire neka gledita, poput dualizma, i iskljuuje druga, poput materijalizma. (Velim "prividno", budui
da je situacija ovdje daleko nejasnija nego u sluaju astronomije.) I opet moemo postupiti na galilejevski nain, tra
iti nova prirodna tumaenja, nove injenice, nova gramati
ka pravila, nove principe koji mogu obuhvatiti materijalizam
i onda usporeivati cjelokupne sustave-materijalizam i nove injenice, pravila, prirodna tumaenja i principe, s jedne
strane, dualizam i stare "forme ivota", s druge. Prema tomu, nema potrebe pokuavati, poput Smarta, pokazati kako
je materijalizam kompatibilan s ideologijom zdravog razuma.
Niti je predloeni postupak tak o "oajniki" (Armstrong) kako se moe initi onima koji su neupoznati s pojmovnom
promjenom. Postupak je inio ope mjesto u drevna vremena i dogaa se kad god imaginativni istraivai krenu novim
smjerovima (skoranji primjeri su Einstein i Bohr) .1

14
Dosada postignuti rezultati sugeriraju ukinue distinkcisklopa otkria i sklopa dokazivanja i zanemarzva_nje s:_od:ze di~tinkcije izmeu opservacijskih pojmova l teorzJskzh poJmova. Ni jedna distinkcija ne igra ulof?U u_ z~anstvenoj praksi. Pokuaji njihova provoenja
unalt bt kobne posljedice.
j~ izmeu

Po~u~jmo ~pot~ijebitiv ~aterijal prethodnih odsjeaka

d~ ?SVIJ.~thT?o sljedece macaJke suvremenog empirizma: (l)
d~st~nkc~~u ~zmeu sklopa otkria i sklopa dokazivanja, (2)
dist.n1kCIJU Izmeu opservacijskih termina i teorijskih termi-

' Sto se tie detaljnije rasprave itatelj se upucuJe na poglavlja

9-15. mojeg ogleda "Problems of Empiricism", Beyound the Edge of
Certaint y, ured. Colodny, New York, 1965; jo bolje, na pobolj anu
verziju tiskanu na talijanskome, I problem i dell' Empirismo, Milano,
1971, s tr. 31-69.

~a 1 (3) problem .n esumjerljivosti. Posljednji problem odves t

ce nas natrag problemu racionalnosti i reda vs. anarhizma
to je glavni p redmet ovog ogleda.
'
. Jed~ od prigovo~a koj'i se moe staviti mojem pokuaju
da IZ~?dim metodoloske zakljuke iz povijesnih primjera je
da miJea dva sklopa koji su u biti razliiti, tj. sklop otkril:a
i sklop dokazivanja. Otkrie moe biti iracionalno i ne mora
slije?~ti ni jednu priznatu metodu. Dokazivanje, s druge strane, Ih---<da upotrijebimo svetu rije jedne druge kole-kritika, poinje tek nakon to su otkria izvrena i postupa na
metodiki nain. "Jedna je stvar", veli Herbert Feigl
nanovo pregledati povijesne izvore, psiholoku genezu i, ~~voj ,
socia-politiko-ekonomske uvjete da bi se znanstvene teorije
prihvatile ili odbacile, a sasma druga osigurati logiku rekonstrukciju pojmovnog sustava i provjeravanja znanstvenih

156

PAUL FEYERABEND

teorija." 1 Ovo su doista razliite stvari, pogotovu kad se ima

u vidu da se njima bave dvije razliite discipline (povijest
znanosti, filozofija znanosti) koje prilino ljubomorno uva
ju svoju nezavisnost. Ali, pitanje nije kakve distinkcije moe plodan duh izmisliti kad je suoen s kompleksnim procesom ili kako dogaaji povijesti mogu jo dalje dijeliti neki
homogeni materijal; pitanje je do koje mjere napravljena
distinkcija odraava zbiljsku razliku i da li znanost moe
napredovati bez jalke interakcije izmeu odijeljenih domena.
(Rijeka moe biti podijeljena nacicnalnim granicama, premda
je to ne ini diskontinualnim entitetom.) Dakako, postoji vrlo
zamjetljiva razlika izmeu pravila provjere kako su ih "rekonstruirali" filozofi znanosti i postupaka koja znanstvenici
upotrebljavaju u stvarnom istraivanju. Ova razlika je oita
i po najpovrnijem ispitivanju. S druge strane, najpovrnije
ispitivanje takoer pokazuje da bi odluna primjena metode
kritike i dokaza za koje se veli da pripadaju sklopu dokazivanja unitila znanost kakvu znamo-i ne bi joj nikada ni
dopustila da nastane. 1 Obrnuto, injenica da znanost postoji
dokazuje da su ove metode esto nadglasane. Bile su nadglasane upravo onim postupcima za koje se sada veli da pripadaju sklopu otkria. Drukije kazano: u povijesti znanosti,
mjerila dokazivanja esto ne doputaju poteze koji su prouzroeni psiholokim, socio-ekonomska-politikim i inim "vanjskim" uvjetima, i znanost se odrava samo zato to je ovim
potezima doputeno da prevladaju. Na taj nain, pokuaj da
se "nanovo pregledaju povijesni izvori, psiholoka geneza i
razvoj, socia-politiko-ekonomski uvjeti da bi se znanstvene
teorije prihvatile ili odbacile", daleko od toga da je pothvat
koji je potpuno drukiji od razmatranja provjera, vodi zapravo kritici ovih razmatranja-pod uvjetom da se dvije domene, povijesno istraivanje i rasprava o postupcima provjere, ne dre odvojeno arbitrarnom odlukom.
U s'koranjem ogledu, Feigl ponavlja svoje argumente i
dodaje .io neke stvari. On je "iznenaen da ... uenjaci poput
N. R. Hansona, Thomasa Kuhna, Michaela Polanyja, Paula
Feyerabenda, Sigmunda Kocha i nih smatraju da je distink' "The Orthodox View of Theories", Analysc:s of Theories and Met.
hods of Physics and Psyclzologv, t'red. Radner i Winokur, Minneapolis, 1970, str. 4.

2 Usp. primjere u petom poglavlju.

PROTIV METODE

157

cija nevaljana ili barem varava". 3 I on istie da ni psiholo.

gija otkria, ni bilo kakva slinost, ma kako velika, izmeu
znanosti i umjetnosti ne moe pokazati da ona ne postoji.
to se ovog tie on zacijelo ima pravo. Cak i najudnije prie o nainu na koji znanstvenici dolaze do svojih teorija ne
mogu iskljuiti mogunost da postupaju na potpuno drukiji
nain kad su ih otkrili. Ali, ova mogunost nikada nije ostvarena. Pronalazei teorije i promiljajui ih na oputen i "umjetniki" nain, esto poduzimamo korake koje metodoloka
pravila ne doputaju. Primjerice, tumaimo dokaz tako da
pristaje naim matovitim idejama, iskljuujemo tekoe ad
hoc postupcima, sklanjamo ih u stranu ili jednostavno odbijamo da ih shvatimo ozbiljno. Djelatnost koje prema Feiglu
pripadaju sklopu otkria nisu dakle naprosto drukije od
onog to se dogaa u sklopu dokazivanja, one su u sukobu
s njim. Dva sklopa ne napreduju uporedo, esto se kose. I
mi se nalazimo pred problemom kojem sklopu treba dati
prednost. Ovo je prvi dio argumenta. Sada, vidjeli smo da
u sluaju sukoba znanstvenici 'povremeno odaberu poteze koje preporuuje sklop dokazivanja, premda takoer mogu odabrati poteze koji pripadaju sklopu otkria i esto imaju izvrsne razloge to to ine. Doista, znanost kakvu znamo danas ne bi mogla postojati bez estog nadglasavanja sklopa
dokazivanja. Ovo je drugi dio argumenta. Zakljuak je ja.
san. Prvi dio pokazuje da nemamo samo razliku nego i alternativu. Drugi dio pokazuje da su obje strane alternative
jednako vane za znanost i da im se mora pridavati jednaka
vanost. Zato, mi nemamo posla ni s alte;.-nativom, nego s
jednom uniformnom domenom postupaka od kojih je svaki
jednako vaan za razvoj znanosti. Ovo uklanja distinkciju.
Slian argument vrijedi za obrednu distinkciju izmeu
metodolokih propisa i povijesnih opisa. Kae se da se metodologija bavi onim to treba uiniti i ne moe biti kritizirana upuivanjem na ono to jest. Ali, mi se, dakako, moramo
uvjeriti da nai propisi imaju toku napada u povijesnom
materijalu, kao i da njihova odreena primjena vodi poeljnim rezultatima. Osiguravamo se tako to razmatramo (povijesne, socioloke, fizike, psiholoke itd.) tendencije i zakone
koji nam pokazuju to je mogue, a to nije mogue u da' "Empiricism at Bay", MS, 1972, str. 2.

T
158

PAUL FEYERABEND

nim okolnostima, te tako odvajaju provedive propise od onih

koji e nas odvesti u orsokake. I opet, napredak je mogu
samo ako se distinkcija izmeu treba i jest smatra za privremeno sredstvo prije nego za fundamentalnu graninu crtu.
Distinkcija koja je nekad moda imala svrhu, ali koju
je sada definitivno izgubila, jest distinkcija izmeu opservacijskih termina i teorijskih termina. Danas je openito prihva.
eno da ova distinkcija nije tako otra kao to se misHlo
pred samo nekoliko desetljea. Takoer je prihvaeno, u potpunom skladu s Neurathovim izvornim gleditima, da kako
teorije, tako i opservacije mogu biti naputene: teorije mogu
biti uklonjene zbog protuslovnih opservacija, opservacije mogu biti uklonjene poradi teorijskih razloga. Konano, otkrili
smo da uenje ne ide od opservacije do teorije, nego da uvijek ukljuuje oba elementa. Iskustvo nastaje zajedno s teorijskim pretpostavkama, ne prije njih, i iskustvo bez teorije isto je tako neshvatljivo kao to je i (navodno) teorija
bez iskustva: iskljuite dio teorijskog znanja sjetilnog subjekta i imate osobu ~koja je potpuno dezorijentirana i nesposobna izvesti najjednostavniju akciju. Iskljuite daljnje znanje i njegov sjetilni svijet (njegov "opservacijski jezik") poet e se raspadati, boje i ine jednostavne senzacije e iez
nuti, dok je on u stadiju koji je ak primitivniji od malog
djeteta. S druge strane, dijete ne posjeduje postojan opaajni svijet koji se upotrebljava za davanje smisla teorijama
stavljenih pred njega. Upravo suprotno-ono prolazi kroz
razliite opaajne stadije koji su samo labavo povezani (raniji stadiji iezavaju kad novi stadiji preuzimaju njihovo
mjesto; v. sedamnaesta poglavlje) i koji ukljuuju cjelokupno
teorijsko znanje dostupno u odreenom trenutku. K tomu,
cijeli proces poinje samo zato to dijete reagira pravilno na
signale, tumai ih ispravno, zato to posjeduje sredstva za
tumaenje ak prije nego to je imalo iskustva s prvom
jasnom senzacijom.
Sva ova otkria vape za novom terminologijom koja vie ne odjeljuje ono to je tako intimno povezano u razvoju
kako jedinke, tako i znanosti u cjelini. A ipak, distinkciju
izmeu opservacije i teorije jo uvijek podravaju i brane gotovo svi filozofi zmanosti. Ali, to je njezin smisao? Nitko
nee zanijekati da se reenice znanosti mogu klasificirati u

PROTIV METODE

159

druge i kratke reenice ili da se njezini iskaz mogu klasificimti u one koji su intuitivno oevidni i druge koji to nisu.
Nitko nee zanijekati da se takve distinkcije mogu napravti. Ali, nitko im nee pridavati veliku vanost, nee ih ak
ni spomenuti, budui da one ne igraju nikakvu. presudnu.
ulogu u. bavljenju. znanou.. (Nije uvijek bilo tako. Primjerice, nekad se mislilo da je intuitivna uvjerljivost najvaniji vodi ka istini; iz metodologije je ieznula onog asa
kad su intuiciju zamijenili iskustvo i formalna razmatranja.)
Igra li iskustvo takvu ulogu? Ne igra, kao to smo vidjeli.
A ipak, zakljuak da je distinkcija izmeu teorije i opservacije prestala biti relevantna nije stvoren, a ni eksplicitno
odbaen. 4 Krenimo naprijed i ostavimo ovaj poslednji ttrag
dogmatizma u znanosti!

"Neurath ne uspijeva postaviti ... pravila [koja empirijske iskaze razlikuju od drugih] i tako nesvjesno die ruke od emp1rizma",
veli K. R. Popper (The Logic of Scientific Discovery, New York i London, 1959, str. 97). Glede detaljnijeg argumenta u vezi s dihotomijom
opservacija - teorija, v. moj ogled "Die Wissenschaftstheorie - eine
bisher unbekannte From des lrrsinns?" Proceedings of the German
Conference of Philosophy, Kiel, 1972, Felix Meiner, Hamburg, 1973.
"Cini se", veli Giedymin, "da je neodreenost standardni prigovor koji
se upuuje distirukcijama analitiko - sintetiko, opservacijsko - teorijsko", British Journal for the Philosophy of Science, August 1970,
str. 261. Mnogi pisci koriste ovaj prigovor, ali zacijelo ne ja; v. razmatranja u tekstu gore, "Science without Experience", Journal of Phzlosophy of Science, 1969 (opservacijsko - teorijsko), kao i opaske u
raspravi u sv. I Salzburg Studies in the Philosophy of Science, Salzburg, 1967 (analitiko - sintetiko). Glavni moj p_rigovor je da su
distinkcije, premda privlane jednostavnom duhu, rrelevantne za uspjeh znanosti i da pokuaj da se nametnu moe zaustaviti napredak.

-,

PROTIV METODE

vike

15
Konano,

rasprava od 6. do 13. poglavlja pokazuje da

Papperova verzija Millova pluralizma nije u sklad'u sa
znanstvenom praksom i da bi unitila znanost kakvu
znamo. Kad se radi o znanosti, um ne moe biti sveopi i ne-um ne moe biti iskljuen. Ova znaajka znanosti
trai anarhistiku epistemologiju. Uvid da znanost nije
sakrosantna i da je raspra izmeu znanosti i mita prestala, a da ni jedna strana nije pobijedila jo vie jaa
razlog za anarhizam.
Nesumjerljivost, o kojoj u sada raspravljati, tijesno je
povezana s pitanjem racionalnosti znanosti. Doista, jedan
od najopijih prigovora ne samo upotrebi nesumjerljivih teorija nego ak i ideji da u povijesti znanosti postoje takve
teorije jest strah da bi one opasno ograniile djelotvornost
tradicionalnog, ne-dijalektikog argumenta. Pogledajmo zato
malo poblie _kiritika mjerila koja, prema nekima, tvore sadraj "racionalne" argumencije. Specifinije, pogledajmo mjerila poperovske kole ija nas raciomanija uglavnom zanima. To e nas pripremiti za poslednji korak u naoj raspravi o pitanju odnosa metodologija zakona-i~reda i anarhizma
u znanosti.
Kritiki je racionalizam, ta najliberalnija :pozitivi'st,ika
metodologija danas, ili znaajna ideja ili samo skup krilatica (kao to su "istina", "profesionalni integritet", ,intelektuaLno potenje" i tako dalje) zamiljenih da zastrae kuka-

161

protivnike. (J er, tko ima odvanosti ili ak pronicavosti da proglasi kako "istina" moe biti nevana, a moda
i nepoeljna?
U sluaju prvog, mora da je mogue proizvesti pravila,
mjerila, ogranienja koji nam doputaju da odvojimo kritiko ponasanje (miljenje, pjevanje, pisanje drama) od drugih vrsta ponaanja, tako da moemo otkriti iracionalna djelovanja i ispraviti ih pomou konkretnih sugestija. Nije teko proizvesti mjerila racionalnosti koje poperovska kola zagovara.
Ta mjerila su mjerila kritike: racionalna rasprava lei
u pokuaju da se kritizira, ne u pokuaju da se dokae ili
uini vjerojatnim. Svaki korak koji titi gledite od kritike,
koji ga ini sigurnim iH "dobro obrazloeni,m" jest korak
dalje od racionalnosti. Svaki korak koji ga ini ranjivim je
dobrodoao. K tomu, preporuuje se da se napuste ideje za
koje se otkrilo da su manjkave; nije ih doputeno zadrati
nasuprot jakoj i uspjenoj kritici ako netko ne moe iznijeti primjerene protuargumente. Razvijte svoje ~ideje tako da
mogu biti krizirane; nemilosrdno ih napadajte; ne pokuavajte ih zauititi, ali otkrijte njihove slabe toke; uklonlite ih
im te slabe toke postanu vidljive-ovo su neka od pravila
koja kritiki racionalisti iznose.
Ta pravila postaju odreenija i detaljnija kad se okrenemo filozofiji znanosti i, pogotovu, filozofiji prirodnih znanosti.
Unutar prirodnih znanosti, kritika je povezana s eksperimentom i opservacijom. Sadraj teorije lei u ukupnom
zbroju onih temeljnih iskaza koji joj protuslove; on ini
klasu njezinih potencijalnih falsifikatora. Poveani sadraj
znai poveanu ranjivost, te se otuda prednost daje teorijama velikog sadraja. Poveanje sadraja je dobrodolo, dok
smanjenje sadraja treba izbjegavati. Teorija koja protuslo''i prihvaenom temeljnom i:skazu mora biti naputena. Ad
hoc hipoteze nisu dopustive-i tako dalje i tako dalje. Meutim, znanost koja prihvaa pravila kritikog empirizma
ove vrste razvijat e se na sljedei nain.
Poinjemo s problemom kakav je problem planeta u doba Platona. Taj problem (o kojem e ,se raspravljati u poneto
idealiziranom obliku) nije samo posljedica radoznalosti, on
je teorijska posljedica. Moe se pripisati injenici da su se
ll Protiv metode

162
.odreena oekivanja

PAUL FEYERABEND

izjalovi'la: s jedne strane, ini se da je

jasno da zvijezde moraju biti neto boansko, te se otuda
od njih oekuje da se ponaaju po mjeri reda i zakona. S
druge strane, ne moe se otkriti bilo kakva lako zamjetljiva
pravilnost. Planeti se, zapravo, kreu na sasvim kaotian nain. Kako se ova injenica moe pomiriti s oekivanjem i
principima koji lee u osnovi oekivanja? Pokazuje li da je
oekivanje pogreno shvaeno? Ili smo pogrijeili u naoj
analizi injenice? To je problem.
Vano je shvatiti da elementi problema nisu jednostavno
dani. "injenica" nepravilnosti nije, primjerice, dostupna bez
daljnjeg truda. Nju ne moe otkriti iSvatko tko ima zdrave
oi i zdrav duh. Ona postaje objekt nae pozornosti tek kroz
odreeno oekivanje. Ili, da budemo toniji, ova injenica
nepravilnosti postoji zato to postoji oekivanje pravilnosti.
Na kraju krajeva, tenmin "nepravilnost" ima smisla samo
ako imamo pravilo. U naem sluaju, pravilo (koje je specifiniji dio oekivanja) zagovara kruno kretanje s konstantnom kutnom brzinom. Zvijezde stajaice slau se s ovim pravilom, kao i Sunce, ako trasiramo njegovu putanju razmjerno zvijezdama stajaicama. Planeti se ne pokoravaju pravilu,
ni izravno, IS obzirom na Zemlju, ni neizravno, s obzirom na
zvijezde stajaice.
(U problemu koji sada ispitujemo, pravilo je formulirano eksplicitno i o njemu se moe raspravljati. To nije uvijek
lako. Prepoznavanje da je boja crvena mogue je na temelju
uvrijeenih pretpostavki to se tie strukture nae okoline i
prepoznavanje se ne dogaa kad ove pretpostavke prestaju
biti primjenljive.)
Da rezimiramo ovaj dio poperovske doktrine: istraivanje poinje problemom. Problem je posljedica sukoba izmeu oekivanja i opservacije koja je opet konstituirana oeki
vanjem. Oito je da se ova doktrina razlikuje od doktrine
induktivizma, gdje objektivne injenice ulaze u pasivni duh
i tamo ostavljaju traga. Pripremili su je Kant, Poincare, Dingler i Mill (O slobodi).
Nakon to je problem formubran, pokuavamo ga rijeiti. Rjeavanje problema znai iznalaenje teorije koja je
11elevantna, koju je mogue falsificirati (do stupnja koji je
vei od svake alternative), ali koja jo nije falsificirana. U
gore spomenutom sluaju (plaiileti u doba Pla'tona), prob-

PROTIV METODE

163

lem je otkriti kruna kretaiilja konstantne kutne brizne da

bi se spasili planetni fenomeni. Problem su rijeili Eudoks
i Heraklid sa Ponta.
Zatim dolazi kritika teorije koja je iznesena u pokuaju
da se rijei problem. Uspjena kritika uklanja teoriju jednom
zasvagda i stv:ara novi problem, tj. da objasni (a) zato je
teorija do sada bila uspjena, (b) zato nije uspjela. Pokuavajui rijeiti ovaj problem mi trebamo novu teoriju koja
reproducira uspjene posljedice starije teorije, porie njezine
nova
teorija

dodatna

predvianja

uspjesi stare
teorije (dio
istinosnog
sadraja nove
teorije)

pogreke i stvara dodatna predvianja koja nisu prije stvorena. Ovo su neki formalni uvjeti koje primjeren nasljednik
opovrgnute teorije mora ispuniti. Prihvaajui uvjete, nas-

164

PAUL FEYERABEND

tavljamo pomou nagovjetaja i opovrgavanja od manje opteorija do opijih teorija i proirujemo sadraj ljudskog
znanja.
Sve vie i vie injenica je otkriveno (ili konstruirana pomou oekivanja) i zatim objanjeno teorijama. Ne postoji
nikakvo jamstvo da e ovjek rijeiti svaki problem i zamijeniti svaku teoriju koja je opovrgnuta nasljednikom koji
zadovoljava formalne uvjete. Pronalazak teorija ovisi o naim nadarenostima i inim sluajnim okolnostima, kao to je
zadovoljavajui spolni ivot. No, dokle god ove nadarenosti
dostaju, priloena shema je toan prikaz razvoja z:nanja koji zadovoljava pravila kritikog racionalizma.
ih

Netko sada moe postaviti dva pitanja.

l. Je li poeljno ivjeti u skladu s pravilima kritikog
racionalizma?
2. Je li mogue imati
znanost kakvu znamo
ova pravila?
Sto se mene tie, prvo pitanje je daleko vanije od drugog. Tono, znanost i ine sve deprimantnije i ogranienije
institucije igraju vanu ulogu u naoj kulturi i one ine sredite zanimanja mnogih filozofa (veina filozofa su oportunisti). Tako, ideje poperovske kole dobivene su uopava
njem rjeenja za metodoloke i epistemoloke probleme. Kritiki racionalizam nastao je iz pokuaja da se rijei Humeov
problem i razumije ajntajnovska revolucija, a onda je proiren na politiku, pa ak i voenje neijeg privatnog ivota.
(Cini se zato da Habermans i drugi imaju pravo kad Poppera nazivaju pozitivistom.) Takav postupak moe zadovoljiti
kolskog filozofa, koji na ivot gleda kroz naoale vlastitih
tehni6kih problema i prepoznaje mrnju, ljubav, sreu samo
u onoj mjeri u kojoj se oni dogaaju u ovim problemia. Ali,
ako razmatramo zanimanja ovjeka i, nadasve, pitanje njegove slobode (slobode od gladi, oaja, od tiranije zatvorenih
sustava misli, a ne akademsku "slobodu volje"), onda postuparno na najgori mogui nain.
Jer, zar nije mogue da znanost kakvu danas znamo ili
"traganje za istinom" u stilu tradicionalne filozofije stvori

PROTIV METODE

165

neman? Zar nije mogue da naudi ovjeku, pretvori ga u

jadan, neprijazan, kreposan st<roj bez privlanosti i temperamenta? "Zar nije mogue", pita Kierkegaard, "da moja
djelatnost kao objektivnog [ili kritiko-racionalnog] promatraa prirode oslabi moju snagu kao ljudskog bia ?" 1 Mislim
da odgovor na sva ova pitanja mora biti potvrdan i vjerujem
da je hitno potrebna reforma znanosti koja ih ini anarhistinijim i subjektivnijim (u Kierkegaardovom smislu).
Meutim, ovo nisu problemi o kojima elim sada raspravljati. U ovom ogledu ograniit u se na drugo pitanje i
u vezi s njim postaviti sljedee pitanje: je li mogue imati i
znanost kakvu znamo i pravila kritikog racionalizma kakva
su upravo opisana? Cini se da se na ovo pitanje moe odgovoriti samo jednim odlunim i glasnim NIJE.
Ponajprije, vidjeli smo, premda nakratko, da stvarni
razvoj institucija, ideja, praksi i tako dalje esto ne proizilazi iz problema nego prije iz neke irelevantne djelatnosti,
kao to je igra, koja, kao neko popratna djelovanje, vodi
razvojima koja se kasnije mogu tumaiti kao rjeenja nepoz.
natih problema. 1 Treba li takve razvoje iskljuiti? I ako ih
iskljuimo, nee li to voditi znatnom reduciranju broja naih prilagodljivih reakcija i kakvoe naeg procesa uenja?
Drugo, vidjeli smo, u poglavljima 8-12, da bi strog princip falsifikacije ili "naivni falsifikacionizam", kako ga Lakatas naziva, 3 unitio znanost kakvu znamo i ne bi joj nikada
ni dopustio da nastane.
Zahtjev za poveanjem sadraja takoer nije zadovoljen.
Teorije koje obore sveobuhvatno i uvrijeeno gledite i pre' Papirer, ured. Heiberg, VII, Pt. I, odsjeak A, br. 182. Mill nastoji pokazati kako se znanstvena metoda moe razumjeti kao dio teorije ovjeka i tako pozitivno odgovara na Kierkegaardovo pitanje; v.
biljeku br. 2 u etvrtom poglavlju.
2 Vidi
kra:tke komentare o odnosu izmeu ideje i djelovanja u
prvom poglavlju. Glede potankosti, v. biljeku br. 31 i dalje u "Against
Method", Minnesota Studies, sv. 4, 1970.
' "Falsification and the Methodology of Scientific Research Prog:
rammes" Criticism and the Growth of Knowledge, ured. Lakatos 1
Musgrav~, Cambridge, 1970, str. 93 i dalje. (Ovdje se "naivni falsifikacionizam" naziva jo "dogmatskim".)

166

PAUL FEYERABEND

uzmu nj~gavo ~je_sto. ograniene su, u poetku, na prilino

usku domenu cmJemca, na mz paradigmatinih fenomena
koji im pruaju potporu, i samo se polagano proiruju na
druga podruja. To se moe vidjeti iz povijesnih primjera
_(osmo i deveto poglavlje; biljeka br. l u devetom poglavlju), i takoer je uvjerljivo zbog opeg razloga: nastojei
razviti novu teoriju, mi prvo moramo uiniti korak natrag
od dokaza i nanovo razmotriti problem opservacije (o tomu
smo raspravljali u dvanaestom poglavlju). Dakako, teorija se
kasnije proiruje na dru:ge domene; ali, modus proirenja
samo je rijetko kad odreen elementima koji tvore sadraj
njegavih prethodnika. Pojmovni aparat teorije koji se polagano pojavljuje uskoro poinje definirati vlastite probleme,
i raniji problemi, injenice i opservacije su ili zaboravljeni
ili gurnuti u stranu kao irelevantni (v. dva primjera u biljeci br. l u devetom poglavlju i raspraV'll u zavrnom dijelu
sljedeeg poglavlja). Ovo je potpuno prirodan razvoj i sasvim
besprijekoran. Jer zato bi jednu ideologiju ograniavali stariji problemi koji, u svakom sluaju, imaju smisla samo u
naputenom sMopu i koji sada izgledaju besmisleni i neprirodni? Zato bi ak uzimala u obzir "injenice" koje su prouzroile probleme ove vrste ili igrale ulogu u njihovu rjeavanju? Zato ne bi zapravo proslijedila na svoj nain, postavljajui vlastite zadae i sastavljajui vlastitu domenu "i
njenica"? Na kraju krajeva, od sveobuhvatne teorije se oe
kuje da sadri i ontologiju koja odreuje to postoji na taj
nain razgraniuje domenu moguih injenica i moguih pitanja. Razvoj znanosti slae se s ovim razmiljanjima. Nova
gledita uskoro kreu novim smjerovima i mrgode se na starije probleme (Koii!ka je osnorva na kojoj lei svijet? Koja je
specifina teina flogistona? Kolika je apsolutna brzina Zemlje?) i starije injenice (veina iinjenica opisanih u Malleusu
Maleficarumu-deveto poglavlje, biljeka br. l-injenice vraanje-etvrto poglavlje, biljeka br. S-svojstva flogistona
iH etera) koje su toliko zaokupljale umove ranijih mislilaca.
I tamo gdje doista obraaju panju na prethodne teorije,
nastoje prilagoditi njihovu injeniku jezgru na nain koji
je ve opisan, uz pomo ad hoc hipoteza, ad hoc aproksimacija, redefiniranja termina ili jednostavno tvrdei, bez nekog

PROTIV METODE

167

detalj.D!ijeg prouavanja .stvari, da jezgra ,isliJedi iz" novih

osnoV1nih pri:ncipa.4 Ona su "nakalemljena na starije programe kojima su oito nedosljedna".'
Ishod ovih postupaka je zanimljiva (epistemoloka iluzija: zamiljeni sadraj ranijih teorija (koji je presijecanje posljedica ovih teorija s novopriznatom domenom problema i
injenica) smanjuje se i moe oslabiti do te mjere da postaje manji od zamiljenog sadraja novih ideologija (koje su
stvarne posljedice ovih ideologija vie sve te "injenice", zakoni, principi koji su povezani s njima ad hoc hipotezama,
ad hoc aproksimacijama ili miljenjem nekog utjecajnog fiziara ili filozofa znanosti-i koji s pravom pripadaju prethodniku). Usporeujui staro i novo, pokazuje se da odnos
empirijskih sadraja izgleda ovako:

Qstaro

ili moda ovako:

po opem priznanju nerazjanjen dio stare teorije

.,Einsteinova teorija bolja je od ... Newtonove teorije anno

1916 ... zato to je razjasnila sve to je Newtonova teorija uspjeno
razjasnila ... " Lakatos, op. cit., str. 124.
' Lakatos, raspravljajui o Koperniku i Bohru, ibid., str. 143.

PAUL FEYERABEND

168
dok, po svemu

sudei,

on prije izgleda ovako:

stara
teorija

gdje domena D predstavlja probleme i injenice stare teorije koji se jo uvijek pamte i koji su iskrivljeni tako da su
u skladu s novim sustavom. Upravo je ova iluzija odgovorna za ustrajan zahtjev za P'Jveanim sadrajem.6
Konan~, pokazalo se nedvojbenim da postoji potreba
za ad hoc lnpotezama: ad hoc hipoteze i ad hoc aproksima.
cije stvaraju pokusno podruje dodira izmeu "injenica" i
onih dijelova novog gledita koji se ine sposobnim da ih
razjasne nekom zgodom u budunosti i nakon dodavanja mnogo drugog materijala. One specificiraju mogua explananda
i explanantia i tako odreuju smjer budueg istraivanja.
One se moda moraju zadrati zauvijek ako je novi sustav
djelomice nedovren (to se dogodilo u sluaju kvantne teorije, kojoj su klasini pojmovi potrebni da bi je pretvorili
u potpunu teoriju). 7 Ili su inkorporirane u novu teoriju kao
teoreme, vodei redefiranj u osnovnih termina prethodne ide' Ova se iluzija dogaa a k i u izvrsnoj raspravi Elieja Zahara o
mzvoju od Lorentza do Einsteina. Prema Zaharu, Einstein je istisnuo Lorentza razjanjeniem perihelija Merkura (1915). Ali, 1915. nitko jo nije uspio dati relativistiki opis klasine perturbacione teorije u onoj mjeri aproksimacii e koju su dostigli Laplace i Poincar ,
a ni implikacije Lorentza u pogledu atomske razine (elektronska teorija metala) takoer nisu bile razjanjene, nego su postupno zamijenjene kvantnom teorijom : Lorcntza nije " is ti ~; nuo " jedan program ,
nego barem dva razliita i uzajamno nesurnjerljiva programa. U izvrsnoj rekonstrukciji razvoja istraivakog programa Kopernika od
Commentariolusa do De Revol., Lakatos zarnjeuje progresivne promjene, ali sarno zato to izostavlja dinamike i optike probleme i usredotouje se na kinematiku, istu i jedmostavnu. Nije nikakvo udo
da su i Zahar i Lakatos pod dojmom da je uvjet sadraja ipak zadovoljen; v. takoer moju kratku biljeku u tekstu "Zahar on Einstein",
British Journal for the Philosophy of Science, March 1974.
7 V. "Problems of Empiricism", drugi dio, odsjeci 9 i 10.

PROTIV METODE

169

ologije (t? se dogodilo u sluaju Galileja i teorije relativiteta). Zahtjev da istinosni sadraj ranije teorije kakav je stvoren dok je ranija teorija neogranieno vladala bude ukljuen
u istinosni. s~draj nasljednika naruen je u oba sluaja .
Da rez1m1ramo. Kamo god pogledamo, koje god primjere
uzmemo u obzir, vidimo da principi kritikog racionalizma
(shvaati falsifikacije ozbiljno, poveati sadraj, izbjegavati
ad hoc hipoteze, "biti iskren"--to god to znailo--i tako
dalje), i a fortiori, principi logikog empirizma (biti precizan,
temeljiti teorije na mjerenjima, izbjegavati neodreene i nepostojane ideje i tako dalje) daju nedostatan opis pro]oorazvoja znanosti i mogu koiti znanost u "budunosti. Dajt~
nam nedostatan opis znanosti zato to je znanost daleko
.,nemarnija" i "iracionalnija" nego to to njezina metodoloka slika pokazuje. Mogu je ukoiti zato to pokuaj da
se znanost uini "racionalnijom" i preciznijom sigurno. vodi, kao to smo i vidjeli , njezinu unitenju. Razlika izmeu
znanosti i. metodologije, koja je tako oita povijesna injeni
ca, ukazuJe, dakle, na slabost potonje, a moda i "zakona
um'_!" J~r ono to izgleda kao "nemarnost", "kaos" ili "oportumz~~ kad se. usporedi s t~ kvim zakonima ima najvaniju
funkcqu u raZVOJU upravo omh teorija koje danas smatramo
za bitne dijelove nae spoznaje prirode. Ove devijacije'' ove
"z~blude" ine preduvjet napretka. One om;guuju da ~poz
naJa opstane u sloenom i tekom svijetu koji nastanjuje,
one nama omoguuju da ostanemo slobodni i sretni inioci .
Bez "kaosa" nema ni spoznaje. Bez estog odbacivanj a uma
nem~ ni napretka . Ideje koje danas tvore sam temelj znanosti postoJe samo zato to su postojale takve stvari kao
to su predrasuda, tatina, strast, zato to su se te stvari
suprotstavljale umu i zato to im je bilo omogueno d'a ine
po svojoj vol ji. Moramo dakle zakljuiti da se ak i u znanosti ne moe dopustiti i ne treba dopustiti da um bude sveobuhvatan, da esto mora biti nadglasan ili iskljuen u korist inih djelatnih ini!aca . Ne postoji jedno jedino pravilo
koje ostaje valjano u svim okolnostima, kao ni jedan jedini
djelatni inilac na koji se uvijek moe pozivati.
Sada , moramo imati na umu da je ovaj zakljuak stvoren pod uvjetom da znanost kakvu znamo ostaje nepromijenjena i da postupcima koje koristi bude doputeno odrei.
vati njezin budui razvoj. Kad se radi o znanosti, um ne mo-

PAUL FEYERABID

170
e biti

sveopi

ne-um ne moe biti

iskljuen.

Ova svojstvena

znaajka razvoja :zmarrosti govori odluno u prilog anarhi~

tike

epistemologije. Ali, znanost nije sakrosantna. Ogram-

enja koja namee (i takvih ogranienja ima mnogo, premda

ih nije lako tono objasniti) nisu nuna da bi se imalo ope

koherentne i uspjene nazore na svijet. Postoje mitovi, postoje dogme teologije, postoji metafizika, kao i mnogi drugi naini konstruiranja nazora na svijet. Oito je da e plodnoj
razmjeni izmeu znanosti i takvih "neznanstvenih" nazora
na svijet jo vie trebati anarhizam nego samoj znanosti. Tako, anarhizam ne samo da je mogu, on je nuan, kako za unutarnji napredak znansti tako i za razvoj nae kulture k_ao
cjeline. I, Um se, na kraju pridruuje svim onim drug1m
apstraktnim nemanima kao to su Obv~a, Dunost: Moral,
Istina i njihovim konkretnijim prethodmc1ma, Bogov1ma, koji su nekada straili ovjeka i ograniavali njegov slobodan
i sretan razvoj: on odumire ...

16
Weil er uns sons t niederhaut,
Preisen wir ihn alle laut.
Iz uvodne zbon1e pjesme
"Judite i Holoferna".

Cak ni ingeniozan pokuaj Lakatosa da konstruira metodologiju koja (a) ne izdaje naredbe, a ipak (b) stavlja
ogranienja na nae djelatnosti koje poveavaju spoznaju, ne uspijeva izbjei ovaj zakljuak. Jer, filozofija
Lakatosa izgleda liberalna samo zato to je anarhizam
pod krinkom. I njegova mjerila koja su apstrahirana iz
moderne znanosti ne mogu se smatrati za neutralne arhitre u raspravi izmeu moderne znanosti i aristotelijanske znanosti, mita, arolije, religije itd.
Ovo bi bio kraj mojeg ogleda o obrani epistemolokog
anarhizma da nije injenice da i dalje postoji nesmanjen
poticaj za zakonom i redom u znanosti i tilorwtiji, koji Je naao ovog i najdjelotvornijeg pobornika u osobi Imra Lakatosa. Zadaa koju Lakatos postavlja-da se povea broj Prijatelja uma i uvjere dvojbeni i zabrinuti racionalisti-nije u
stanovitu smislu uope teka. Jer, potrebno je samo nekoliko
dobro tempiranih fraza da se strah od Kaosa usadi u najprosvjeenije sluateljstvo i nagna da ezne za jednostavnim
pravilima i jednostavnim dogmama koje moe slijediti, a

172

PAUL FEYERABEND

da ne mora svaki as nanovo razmatrati stvar. Kao to smo

vidjeli, neki od najotvorenijih anarhista oslanjaju sc na znanost i um, ak i na indukciju. 1 Ni mlae pokoljenje, koje je
tako glasno u svojem prijeziru prema autoritetu, nije pripravno ivjeti bez autoriteta Uma. Moram priznati da mi je
ova i gotovo sveopi ar za "objektivnim" vodstvom poneto
zagonetan. Ne udi me kad strunjaci koji su u godinama,
lwji moraju braniti svoj ugled (ili ga bi:w ster2i, prije nego to umn1) i koji posve prirodno zamjenjuju znanje s
mentalnim koenjem, gledaju s nepovjerenjem na pokuaje
otvaranja znanosti ili pokazivanje da je \'elika znanost (koja
nije znanost kola, ni znanost korporacije Rand, zacijelo ne
znanost Fallowfielda ili Londonske kole ekonomije) intelektualna pustolovina koja ne poznaje granice i ne priznaje nikakva pravila, ak ni pravila logike. Ali, pomalo me udi da
vidim s bkvom se gorljivou studenti i ini neupucnici
dre ocrcanih izraza i oronulih principa, kao da im je sasvim r.epodnuljiva situacija u kojoj oni snose odgovornost
za svako djelovanje i predsi.avljaju izvorni uzrok svakoj
pravil:tosti duha. Uzimajui u obzir ovaj stav, pozivanje na
um mora naii na pozorno sluateljstvo ak i kad je potpuno
lieno <;aJmo uma. Upravo sam na ovo mislio kad sam rekao
da zadaa koju sam Lakatos postavlja nije u stanovitom smislu uope teka. No, zadaa je jako teka u jednom drugom
pogledu: vrlo je teko prevladati zapreke umu koje je skoranje istraivanje otkrilo i razviti oblik racionalizma kojl
se moe nositi s njima. A ipak, Lakatos pokuava uiniti upravo to. Da vidimo na koji nain postupa!
Lakatos kritizira postojee metodologije i dolazi do rezultata koji je gotovo identian mojem. Razmatrajui nain
na koji su teorije iskljuene, on veli: "Ako pogledamo povijest znanosti, ako pokuamo vidjeti kaka je dolo do nekih najglasovitijih falsifikaeija, moramo doi do zakljuka
ili da su neke od njih jednostavno iracionaLne ili da poivaju
na principima racionalnosti drukijim od onih o kojima smo
upravo raspravljali." 2 "Principi racionalnosti o kojima smo
upravo raspravljali" jesu principi kritikog racionalizma kak' Vidi .. Uvod", tekst u bilieki br. 12.
' I .akatos, "Falsification and the Methodology of Research Programmes", Criticism and the Growth of Knowledge, Cambridge, 1970,
str. 114; nadalje citirano kao "Falsification".

PROTIV METODE

173

vi su izloeni u prethodnom odsjeku; ali, Lakatos bi bio

pripravan proiriti svoju opservaciju na druge metodologije
i prosudbe koje nisu falsifikacija.' On je jedan od onih malobrojnih mislilaca koji su zamijetili da izmeu razliitih slika znanosti i "zbiljske stvari" postoji golemi jaz; on je takoer shvatio da pokuaj reformiranja znanosti tako to e
biti pribliene slici mora voditi njihovu oteenju, pa ak i
unitenju. S takvim rezultatom ja se zacijelo slaem.
Takoer se slaem s dva prijedloga koji ine bitan dio
Lakatosove teorije znanosti. Prvi je da metodologija mora
omoguiti "prostor"4 idejama koje elimo razmatrati. Ako
imamo novu teoriju, ne smijemo odmah upotrijebiti uobia
jena mjerila za odluivanje o njezinu opstanku. Ni oite unutarnje nedosljednosti, ni oevidno pomanjkanje empirijskog
sadraja, ni golem sukob s eksperimentalnim rezultatima ne
treba nas sprijeiti da zadrimo i raZIadimo gledite koje
nam se iz ovog ili onog razloga svia. 5 Jer, ono to vrijedi
u naim metodolokim procjenama jest evolucija teorije u
toku dugog vremenskog razdoblja, a ne njezin oblik u odreenom asu. Ova sugestija uklanja veinu prigovora koje
sam stavio u prethodnim poglavljima.
Drugo, Lakatos sugerira da metodoloka mjerila nisu
izvan kritike. Ona mogu biti ispitana, poboljana, zamijenjena boljim mjerilima. Ispitivanje nije apstraktno, ono koristi
povijesne podatke: povijesni podaci igraju odlunu ulogu
u raspri izmeu suparnikih metodologija. Ova druga sugestija odvaja Lakatosa i mene od logiara koji obraanje povijesti smatraju za "metodu vrlo siromane djelotvornosti", 6
' Vidi ,.Falsification", str. 104, o dosljednJsti.
4
"History ot Science and Its Rational Rconstructions", Boston
Studies for_ the Philosophy of Science, sv. VIII, str. 113; nadalje citirano kao "History".
' Primjeri su: pomanjkanje sadraja - atomska teorija kroz cije.
lu svoju povijest, Filolajeva ideja kretanja Zemlje; nedosljednost Bohrov program (v. "Falsification", str. 138. i dalje); golem sukob s
eksperimentalnim rezultatima - ideja krctania Z~n~lje kakva je opisana u estom. poglavlju i dalje, Proutova tcorij:1 kakva k o~isana
u "Falsification", str. 138. i dalje.
' R. Carnap, Logical Foundations of Probability, Chicago, 1950,
str. 217.

174

PAUL FEYERABEND

te koji vjeruju da metodologija treba djelovati samo na temelju jednostavnim modela. (Mnogi logiari ni ne vide problem; oni uzimaju kao gotovu injenicu da je konstruiranje
formalnih srstema i igranje njima jedini pravovaljani nain
razumijevanja znanstvene promjene.7)
Moja raspra s Lakatosom tie se mjerila koja on predlae, njegovog vrednovanja moderne znanosti (ru usporedbi,
recimo, s mitom ili aristotelijanskom znanou), njegove
tvrdnje da postupa "racionalno", kao i odreenih povijesnih
podataka koje upotrebljava u raspravi o metodologijama.
Krenut u s prvom stva'ri na popisu.
Kad jedna nova teorija ili nova ideja izlazi na vidjelo,
ona je obino prilino neartikulirana, ona sadri protuslovnosti, odnos prema injenicama je nejasan, ona je puna
dvosmislenosti. Teorija obiluje pogrekama. Meutim, ona se
7 R. Carnap (str. 202) pravi razliku izmeu logikih i metodolokih problema i upozorava nas da na probleme psihologije i sociologije koji prate primi enu sistema induktivne logike "ne treba gledati kao
na tekoe same indu ktivne logike" (str. 254). Cini se da on, dakle,
shvaa potrebu za inj eninim vrednovanjem primijenjene induktivne logike. Ali, ovo injenino vrednovanje izvodi se na isti apstraktni
nain koji je, prije svega, doveo do konstruiranja induktivne logike.
Pored "jednostavnog svemira" bez kojeg zadaa induktivne logike ne
bi mogla ni zapoeti, mi takoer koristimo "promatraa X s pojednostavljenom biografijom" (str. 213). Sada, ne protivim se postupku
samog apstrahiranja, Ali kad apstrahiramo odredenu znaajku znanosti, moramo biti uvjereni da znanost moe postojati bez nje, da
djelatnost, ne nuno znanost, kojoj ona nedos,t aje jest (fiziki, povijesno, psiholoki) mogua; takoer se mor amo pobrinuti da vratimo
isputenu znaajku ka d se apstraktna r aspra zavri. (U ovom pogledu, znanstvenici i filozofi znanosti djeluju na vrlo razliite naine.
Fiziar koji je upotrijebio geometriju [koja zanemaruje teinu] da izrauna neka svojstva fizikog objekta vraa teinu nakon to je zavrio s izraunavanjima. Ni u jednom asu on ne zagovara pretpostavku da je svijet pun besteinskih oblika. Filozof koji je upotrijebio
deduktivnu logiku [koja zanemaruje protuslovnosti] da ustvrdi neka
svoj-stva znanstvenog argumenta nikada ne vraa protuslovnosti natrag u argument nakon to je zavrio svoj rad, i on pre tpost avlja da
je svijet pun samodosljednih t eorijskih sistema.) Sada, jedini nain
da se otkrije je tli odreena znaajka nuna za znanost jest da se
izvri funkcionalno prouavanje te znaajke (u smislu moderne antropologije) koje ispituje njeztnu ulogu u razvoju znanosti. To nas izravno vraa povijesti, gdje nalazimo podatke za takvo prouavanje.
Bez njih nije mogue spoznati je H ,,zaobilazan put kroz jednu apstraktnu shemu" doista "najbolji put" za djelovanje metodologije (str.
217), niti je mogue suditi o shemi koja je predloena.

PROTIV METODE

175

moe razviti, moe se poboljati. Prirodna jedinica metodolokih procjena nije dakle jedna jedina teorija, nego niz teorija ili istraivaki program; i mi ne sudimo o stanju u kojem se istraivak'i rprogram nalazi u odreenom asu, nego
o njegovoj povijesti, po mogunosti u usporedbi s povijeu
suparnikih programa.
Prema Lakatosu, sudovi su sljedei vrste: "za istraiva
ki se program veli da napreduje dotle dok njegov teorijski
razvoj anticipira njegov empirij,s ki razvoj, to jest, dotle dok
sa stanovitim uspjehom predvia nove injenice ... ; za nj se
veli da stagnira a1ko njegov teorijski razvoj zaostaje za njegovim empirijskim razvojem, to jest, dotle dok daje samo
post hoc objanjenja ili sluajnih otkria ili injenica anticipiranih suparnikim programom i otkrivenih u suparni
kom programu".8 Program koji stagnira moe degenerirali
dole da ne sadri nita vie osim "uzvienih ponovnih tvrdnji" izvomog poloaja spojenih s ponavljanjem, v,lastitim
tei'minima, (u spjeha) suparnikih programa.9 Sudovi ove vrste
sredinji su za metodologiju koju Lakatos eli braniti. Ovi
opisuju situaciju u koJoj se znanstvenik nalazi. Oni ga jo
ne savjetuju kako da postupi.
Razmatrajui istraivaki program u uznapredovanom
stanju d egeneracije, istraiva e UJtjeti potrebu da ga ostavi i zamijeni naprednijim suparnikom. To je potpuno opravdan potez. Ali, takoer je opravdano uiniti suprotnu stvar
i zadrati program. J er, svaki pokuaj da se zahtijeva n jegovo uklanjanje na temelju pravila moe biti kri tiziran argumentima gotovo 1dentinim argumentima koji su, nadasve,
doveli do "osiguravanja prostora za djelovanje": ako je nerazumno odbaciti manjkave teorije im su roene zato to se
mogu razviti i poboljati, onda je takoer nerazumno odbaciti istraivake programe koji pokazuju tendenciju pada zato to oni mogu oivjeti i poluiti nepredvien sjaj. (Leptir
se pojavljuje kad je gu sjenica dostigla najnii stupanj degeneracije .) Otuda, ne moe se racionalno krit izirati znanstvenika koji ostaje vjeran degenerirajuem programu, niti
postoji racionalan nain na koji bi se pokazalo da su njegova djelovanja neumna.
' "History", str. 100.
' Ibid., str. 105; potankosti u "Falsification", str. 116. i dalje.

PAUL FEYERABEND

176

Lakatos se slae s ovim. On naglaava da se "netko

moe racionalno drati degenerirajueg programa sve dok
ovaj nije prestignut suparnikim programom, pa ak i n~
kotz toga" 10 "programi mogu izai iz degcnerirajuih ulekmna".11 Tono je da ga esto puta njegova retorika odvodi mnogo dalje, pokazujui da se jo n~je i?ri~ikn:uo na vla~t~te liberalne prijedlogeY Ali, kad se pitanJe JaVlJa u eksphc1tnom
obliku, odgovor je jasan: metodologija istraivakih programa osigurava mjerila koja pomau znanstveniku u vrednovanju povijesne si1Juacije u kojoj on donosi odluke; ona ne
sadri pravila koja mu kazuju to da radi. 13
Metodologija istraivakih programa, dakle, razlikuje se
radikalno od induktivizma, falsifikacionizma i inih, ak u
veoj mjeri paternalistikih filozofija. Induktivizam zahtijeva da teorije kojima manjka __empirijska ~C?tpor':l. budu u~lo
njene. Falsifikacionizam zahtiJeva da teonJe koJima manJka
Ibid., str. 104.
"Falsification", str. 164.
"Dajem pravila za ,iskljuenje' cijeliJ: istraivakih programa",
"History", str. 100 - zamijt;tit emo dvosrmslcn?.~~ uv~~!cnJem. na':'od
nika. Povremeno, ogranienja se uvode na d_rukciJ_I nacm, ponca:nJe!l~
racionalnosti" odreenih postupaka. "Savrseno JC raCJcmalno 1grat1
~izinu igru", veli Lakatos ("Hist_o~"Y";, sty. 1.04), "o~o ~~o)~ jracional~o
jest obmanjivati se u pogledu n~~ka. :. cov]ek. ~oze Cl~mtJ sto god zeli oko povremeno ima na umu (!h cit_tra?) mr:~nla. koJa,_ l!Zt;redno, !le
kazuju nita o rizicima ili veliini ri~zka. Goyore~.]e o nz1c!~a uklJuuje ili kozmoloku pretpost~vku (pnro~a ~am'-! pJetkC? d~pusta da se
istraivaki programi ponaaJu kao gusJemce) 1h "socwlos~u pretpos:
tavku (institucije samo rijetko doputaju da degenenra:~1 programi
preive). Lakatos usput doputa potrebu za takvim doda~~1m pretpo~,
tavkama ("History", str. 101): samo one "mogu pretvont1 znanost ~z
puke igre u epistemoloku. raci?nalnu vjebu". :'-.li,_ OJ? ne raspravlJa
potanko o njima, a one koJe uZima kao gotovu cm.Jemcu u naJmanJu
ruku su vrlo dvojbene. Uzmimo kozmoloku pretpostavku kOJU sam
upravo spomenuo. Vrlo je zanimljiya i zacij~lo zasluuje _da bu~e P<>:"
tanko prouena. Takvo prouavanJe, usuujem se kazati, otknlo b1
da je istraivaki program koji joj korespondira sa~~ u fazi ~egene,
racije. (Da bi to vidio, ovjek treba samo razmotnt1 a~~oma!ye. k~o
to su kopcrnikanska revolucija, oivljenje atom~ke teonJe, _ozlvlJenjc
pretpostavke nebeski~ utjecaj~. ho i v ad. h_oc p~;lag~dbe ~mh ~n oma,
lija koje sc odraavaJu u .,ep1stemoloskoJ IIUZ!Jl opisanoJ u J?~tnae_s
tom pogla\'lju.) Socioloka pretpostavka, s dr.l:lge straJ?e, z~CIJC!o .JC
istinita - to znai da emo, s obzirom na S\'J;et u kojem ..)C koz::n~
loka prctposta'vka lana, zauvijek biti sprijeeni da otkn]emo !Stinu.
" "History", str. 104 (posljednja etiri reda).
10

11

12

PROTIV METODE

177

viak empirijskog sadraja u odnosu na njihove prethodnice budu uklonjene. Metodologija istraivakih programa niti sadri takve zahtjeve, niti ih, kao to smo vidjeli, moe
sadravati. Njezino naelo-"osigurati prostor za djelovanje"
- i argumenti koji su ustvrdili potrebu za liberalnijim mjerilima onemoguuju specificiranje uvjeta u kojima istraiva
ki program mora biti naputen, ili kada postaje i~acionalan
da bi se i dalje podravao. Svaki izbor znanstvemka je racionalan, budui da je kompatibilan s mjerilima. "Um" ne
utjee vie na djelovanja znanstvenika .. (Ali1 on o_sigurava
terminologiju za opisivanje rezultata ovih djelova~)a.)
Dopustite da jo jedanput navedem korake kOJI dovode
do ovog iznenaujueg rezultata. Korak broj jedan je definicija uma ("teorija racionalnosti") koju prihvaa Lak~tos.
Nalazimo je u njegovim mjerilima za poredbenu procjenu
istraivakih programa. Korak broj dva je opservacija' 4 da
mjerila, uzeta sama po sebi, nemaju nikakvu heuristiku
mo. Um, kako ga Lakatos definira, ne upravlja izravno djelovanjima znanstvenika. S obzirom na ovo i nita drugo,
"sve je mogue". Slijedi da ne postoji nikakva "racionalno"
opisiva razlika izmeu L~katosa i mene, ~zimaju~~ uvijek L~l~
katosova mjerila kao mJeru uma. M::ut1m, zaCijelo postOJI
golema razlika u retorici: a mi se takoer razlikujemo u naem stavu prema "slobodi" istraivanja15 koji proizilazi. iz
naih "mjerila". Sada u se pomnije osvrnuti na ove .ra~hk~.
Obiljeje politikog anarhizma je njegovo protivlJenJe
utemeljenom redu stvari: dravi, njezinim institucijama, ideologijama koje podupiru i glorificiraju te institucije. Utemeljeni red mora biti razoren tako da ljudska spontanost 1!1<?e preuzeti vodstvo i ostvariti sv::>je pravo na slobodno miciranje djelovanja, na slobodno biranje onog to misli da
je najbolje. Povremeno ovjek eli nadvladati ne samo neke
14 Sto sam Lakatos opetovano naglauje;
"History", str. 92, 104,
biljeke 2, 57. i druge.
.
'; Trebamo imati na umu da je raspra samo o metodolokim pra
vilima i da "sloboda" sada znai "slobodu" vis-a-vis takvim pravilima.
Znanstvenik je jo uvijek ogranien o.vojstvima svojih instrumenata,
koliinom dostupnog novca, int~lig<;ncijom po~~nik~,. ~st_::~vo~ _kol~
ga drugova - on ili ona ogramcm su bezoroJmm flzJck1m, ~tz1ol~s
ki~ drutvenim povijesnim ogranienjima. Metodologija istra1vak1h
programa (i epi~temoloki anarhizam koji zagovaram) uklanja samo
metodoloka ogranienja.

12 Protiv metode

l
PAUL FEYERABEND

178

drutvene okolnosti, nego i cijeli fiziki svijet koji se doivljava kao korumpiran, nezbiljski, prola:zan i bez ikakve
vanosti. Ovaj religijski ili eshatoloki anarhizam porie kako drutvene zakone, tako i moralne, fizike i opaajne, te
zamilja modus postojanja koji nije vie vezan za tijelo,
njegova reagiranja, potrebe. Nasilje, bilo poHtiko, bilo duhovno, igra vanu ulogu u gotovo svim oblicima anarhizma.
Nasilje je nuno da bi se nadvladale zapreke koje je postavilo dobro organizirano drutvo ili ovjekovi modusi ponaanja (opaanja, miljenja itd.) i korisno za jedinku, jer oslobaa ovjekovu energiju i ini ga svjesnim moi koje su mu
na raspolaganju. Slobodne asocijacije, gdje svatko ini ono
to najbolje odgovara njegovim darovitostima, zamjenjuju
okamenjene institucije, ne smije se dopustiti da i jedna funkcija postane fiksna-"jueranji zapovjednik moe postati
sutranji podreeni" .16 Pouavanje se mora temeljiti na radoznalosti, a ne na naredbi, ,.Pouavatelj je pozvan da promie tu radoznalost i da se ne oslanja na fiksnu metodu.
Spontanost vlada neogranieno, kako u miljenju (opaanju)
tako i u djelovanju.
Jedna od izuzetnih znaajki postprosvjetiteljskog politi
kog anarhizma je njegova vjera u "prirodni um" ljudske rase i njegovo potovanje prema znanosti. Ovo potovanje je
samo rijetko oportunistiki potez--ovjek prepoznaje saveznika i laska mu da ga ini sretnim. Veinom se ono temelji
na nepatvorenom uvjerenju da ista prava znanost daje istinit prikaz ovjeka i svijeta i stvara mona ideoloka oruja
u borbi protiv zatvorenih zapovijedi.
Dva razvoja ugroavaju danas ovo naivno i gotovo djetinjasto povjerenje u znanost.
Prvi razvoj je pojava novih vrsta znanstvenih institucija.
Suprotno neposrednom prethodniku, znanost kasnog dvade.setog stoljea odrekla se svih filozofskih pretenzija i postala
moan biznis koji oblikuje mentalitet svojih praktiara. Dobro plaanje, dobar polnaj kod efa i kolega u "jedinici"
ine glavne ciljeve tih ljudskih mrava koji se istiu u rjeenju sitnih problema ali koji ne mogu rastumaiti nita to
.transcendira njihovu domenu kompetencije. Humanitarni ob" Bakunjin, Oeuvres, sv. II, str. 297.

PROTIV METODE

179

ziri su na minimumu, 17 to je sluaj i sa svakim oblikom

naprednosti koji izlazi iz okvira l'Okalnih poboljanja. Najsjajnija postignua pm'losti ne upotrebljavaju se kao instrumenti prosvjeenja, nego kao sredstvo zastraenja, kao to se
v1di iz nekih skoranjih raspPi :koj'i se tiu teorije evolucije.
Neka netko uini veliki korak naprijed-i profesija e se zacijelo pretvoriti u kijau za pokoravanje ljudi.
Drugi razvoj tie se navodnog autoriteta proizvoda ovog
neprestano mijenjajueg pothvata. Nekad se smatralo da su
znanstveni zakoni dobro utemeljeni i neopozivi. Znanstvenik otkriva injenice i zakone i stalno poveava koliinu pouzdanog i nedvojbenog znanja. Mi danas shvaamo, uglavnom
na temelju Milla, Macha, Boltzmanna, Duhema i drugih, da
znanost ne moe pruiti takva jamstva. Znanstveni zakoni
mogu biti revidirani, esto se pokazuje da ti zakoni nisu samo lokalno netoni, nego potpuno lani, iznosei tvrdnje o
entitetima koji nikad nisu postoja1i. Ima revolucija koje poduzimaju sve i sva, koje dovode u pitanje svaki princip. Neugodna po svojoj pojavi, nepouZJdana po svojim rezultatima,
znanost je prestala biiti saveznik anarhiste i postala problem.
Treba li je on napustiti? Ili je upotrijebiti? to da radi s
njom? To je pitanje. Epistemoloki anarhizam daje odgovor
na ovo pitanje. Ovaj je u skladu s preostalim zas~dama anarhizma i uklanja posljednje okorjele elemente.
Epistemoloki anarhizam razHkuje se i od skepticizma
i od politikog (religijskog) anarhizma. Dok skeptik uzima da
je svako gledite ili jednako dobro ili jednako loe, ili se pak
uzdrava od svakog suda, epistemoloki anarhist ne ustee
se braniti najtrivijalnije ili najneumjerenije iskaze. Dok politiki ili religiozni anarhist eli ukloniti odreeni oblik ivota, epistemoloki anarhist moe poeljeti da ga brani, budui
da on ne gaji trajnu odanost, niti trajnu averziju prema nekoj instituciji ili ideologiji. Poput dadaiste, kojem je daleko
17 "elja da se olaka patnja od male je koristi u istraivanju",
pie moderni Frankenstein, dr Szentgyorgi, u Lancetu i, 1961, str. 1394.
(Iz govora na meunarodnom kongresu medicine.) "Takvu osobu treba savjetovati da radi u dobrotvorne svrhe. Istraivanje trai sebi
njake, proklete sebinjake, koji trae vlastito zadovoljstvo i zadovoljenje, no koji ga nalaze u rijeavanju zagonetki prirode". O uincima
ovog stava na djelatnosti lijenika, V. M. H. Pappworth, Human Guinea
Pigs, Boston, 1965. O nekim uincima u psihijatriji, V. D. L. Rosenhan, Science 179, 1973, str. 250. i dalje.

PAUL FEYERABEND

180

sliniji nego politikom anarhisti, on "ne samo da nema nikakav program, [on je] protiv svih programa"/ 8 premda
e, kad zatreba, biti najbuniji branitelj statusa quo ili svojih protivnika: "da bi bio istinski dadaist, ovjek takoer
mora biti anti~dadaist". Njegovi ciljevi ostaju postojani ili
se mijenjaju kao rezultat argumenta ili dosade ili iskustva
obraenja ili elje da se dojmi ljubavnica i tako dalje. S obzirom na dan cilj, on mu se moe pokuati pribliiti pomou
organiziranih skupina ili sam; moe koristiti um, emociju,
.,stav ozbiljnog zanimanja", te koja god su ina sredstva ljudi.
izmislili da nadmudri svoje blinje. Njegova omiljena zabava
je da zbuni racionaliste tako to 6e izmisliti snane razloge
za neumne doktrine. MeUJtim, nema gledita koje je tako
"apsurdno" ili "amoralno" da ga on nee razmotriti ili postupiti po njemu, i ni jedna metoda ne smatra se za neophodnu.
Jedna stvar kojoj se on nedvojbeno i apsolutno suprotstavlja
jesu sveopa mjerila, sveopi zakoni, sveope ideje kao to
su "Istina", "Um", "Pravda", "LjUJbav" i ponaanje koje one
povlae za sobom premda on ne porie da je esto razborito djelovati tako kao da takvi zakoni (takva mjerila, takve
ideje) postoje i kao da vjeruje u njih. On se moe pribliiti
religioznom anarhisti u svojem protivljenju znanosti i materijalnom svijetu, on moe nadmaiti svakog dobitnika Nobelove nagrade odlunom obranom znanstvene istoe. On se
ne protivi da na ustroj svijeta kakav je znanost opisala i
kakav su njegova osjetila otkrila gleda kao na himeru koja
,prikriva dublju i moda duhovniju zbilju ili kao na puki
splet snova koji ne otkriva nita i ne prikriva nita. On sc
uvelike zanima za postupke, fenomene i iskustva o kakvim
izvjetava Cal'llos Castaneda/9 koj1i pokazuju da se opaanja

U pogledu ovog i sljedeih citata, v. Hans Richter, D:1da-Art

an Anti-Art, London, 1965.
The Teaching of Don Juan, New York, 1968. Poput dmgih "eksperimenata", o-~a iskustva pripremljena su na dva naina. Postoji dugorona priprema i kratkorona priprema. Dugorona priprema sastoji
se od niza provjera linosti, objanjenja svrhe provjera kao i njihovih
rezultata, halucinogenih stanja izazvanih drogom, i saeta je u kompleksnoj i najzanimljivijoj teoniji spoznaje ili putova ka spoznaji (op.
cit., str. 79. i dalje). Kratkorona priprema sastoji se u izazivanju halucinogenog stanja i davanju odreenih instrukcija (usp. instrukcije
da se postane gavran; op. cit., str. 79. i dalje). Uzete zajedno, dugorone i kratkorone pnipreme daju znaenje iskustvima i ujedinjuju
18

PROTIV METODE

181

mogu urediti na vrlo neobine nacme i da izbor odreenog

ureenja kao onog koji "korespondencija zbilji", premda ne
arbitraran (on gotovo uvijek ovisi o tradicijama), zacijelo
;-dje nita "racionalniji" ili "objektivniji" od izbora drugog
ureenja: rabin Akiba, koji se u ekstatinom transu die iz
jedne nebeske sfere u drugu i viu sferu i koji se konano
nalazi licem u lice s Bogom u svom njegovom Sjaju,20 vri
11epatvorene opservacije, kad odluimo prihvatiti njegov nain ivota kao mjeru zbilje, i njegov duh je nezavisan od
njegova tijela kao to mu odabrane opservacije kazuju. 21
Primjenjujui ovo gledite na specifian predmet kao to
je znanost, epistemoloki anarhist otkriva da se njegov prihvaeni razvoj (primjerice, od Zatvorenog svijeta do "Beskrajnog svemira") dogodio samo zato to su praktiari nehotice upotrijebili njegovu filozofiju unutar granica svoje struke-uspjeli su zato to nisu dopustili da ih veu "zakoni
uma", "mjerila racionalnosti" ili "nepromjenljivi zakoni prirode". Ispod svog ovog bijesa lei njegovo uvjerenje da e ov
jek prestati biti rob i zadobiti dostojanstvo koje je neto vie od opreznog konformizma samo onda kad postane sposoban izii iz najfundamentalnijih kategorija i uvjerenja, ukljuujui one koje ga navodno ine ljudsk!im. "Shvaanje
da um i anti-um, smisao i nesmisao, nacrt i sluaj, svijest i
nesvijest [i, dodao bih, humanitarizam i antihumanitarizam]
pripadaju zajedno kao nuni dijelovi cjeline-to je bila sredinja poruka dade", pie Hans Richter. Epistemoloki anarhist se slae, premda se on ne bi izrazio na takav krut nain. U ovom ogledu nema prostora da se slijede sve implikacije ovog radikalnog gledita koje je umno u smislu da se
ih u jedan koherentan svijet koji je manje-vie vrsto povezan sa
svagdanjim svijetom, no koji je katkada potpuno odijeljen. Dakako,
kriteriji se mogu razlikovati u oba sluaja, ali nema objektivnog naina odluivanja izmeu njih, osim ako netko ne otkrije ,,nadsvijet':
koji ukljuuje obje vrste iskustva. Pa ak i u tom sluaju, potrebm
su nam kriteriji za vrednovanje iskustava i mi moramo odluiti izmeu razliitih mogunosti.
20 Vidi W. Bousset, "Die Himmelsreise der Seele", Archiv fur Rcligionswissenschaft, 4, 1901 str. 136. i dalje.
21 "Zapovijedite svojoj dui da je u Indiji, da pree ~cear~; bit
e odmah oinjeno. I ako se elite probiti kroz svod svemira 1 promiljati to je onkraj - ako postoji neto onkraj svijeta - moet'?
to uiniti", Corpus Hermeticum, XII, citirano po Festugiercu, La Revelation d'Hermes Trimegiste, Pariz, 1950, sv. I, str. 147.

PAUL FEYERABEND

182

svaki potez koji predlae moe braniti pomou najljepih

argumenata (na kraju krajeva, um jest rob strasti). Umjesto toga, pokuaJt u pokazati kako bi epistemoloki anarhist
mogao djelovati u specifinim problemskim situacijama, pr~t~
postavljajui da je privremeno odluio odabrati odreeni cilJ
i prihvatiti odreeni opis "stanja svijeta".
Zamislimo da on ivi na poetku 17. stoljea i upravo
se upoznao s Kopernikovim glavnim djelom. Kakav e bi~i
njegov stav? Kakve e poteze preporuiti? Kakvim e se opirati? to e rei? Ono to e rei ovisi o njegovim zanimanjima, o "socijalnim zakonima", socijalnoj. fil?zofiji, ~ mnijenjima s obzirom na suvremenu scenu koJu Je odlucw pnhva:titi pod ovakvim okolnostima. Postoje bezbrojni naini na
koje moe dokazati te zakone, ta mnijenja, tu filozofiju on~
ma koji zahtijevaju dokaz ili barem argument. Nas ne zam,maju takva dokazivanja i takvi argumenti.
Pretpostavimo nadalje da se na arahist ne zanima samo
.za tehnike razvoje, nego i za socijalni mir, i da on shvaa
da socijalni mir moe biti poremeen razvojima u malo poznatim podrujima. (Imajmo na umu da su rijei "zanimanje"
i "shvaati" i svi daljnji opisi njegove djelatnosti zdravor~
zumski opisi koji povlae za sobom metodoloki stav koJi
anarhist ne dijeli: on je poput tajnog agenta koji radi za
obje strane.) On e onda prouiti ideoloki potencijal k<;>p~r
nikanizma s obzirom na postojanje novih i poneto nem1rn1h
slojeva koji bi mogli svojatati Kopernika kao l?~)~upiratelja
svojih interesa, no koji se takoer mogu dosec1 1 obuzdatt
argumentima. Uvjeren u "racional!Ilost" svojih protivnika (pod
uvjetom da razlozi nisu dani suhi i uenjakim jezikom),
on e pripremiti zabavne rasprave ("zabavne" s toke. gledita njegovih itatelja), naglaujui slabe toke kopermka~
ske teorije, te organizirati energinije intelektua.lc:e za na~
djelotvornije dovrenje zadae. Lako bi moglo b1t1 da usp;~
je-jer "vrlo je teko sprijeiti istraivaki program k<;>p
podupiru daroviti, matovi~~ ~na~stve~_ici': 22 :. "ako se ~VlJC
ekipe, koje se bave suparmck1m ~st~az1vackn:n prograr~uma,
natjeu, vjeroja:tnij~ je da 0 uspjeti o~a k?J~ pokazt~}e v_ei stvaralaki dar [1, mogli bl'Smo dodat1, koJa rrna bolJ1 uv1d
u socijalne uvjete i psihu protivnika] ... Smjer znanosti od22

,.Falsification", str. 158.

PROTIV METODE

183

reen je primarno ljudskom stvaralakom imaginacijom, a

ne svemirom injenica koji nas okruuje".23 On moe postupiti izravnije i braniti ideal postojanosti koji je u osnovi
aristotelijanskog gledita i koji jo uvijek privlai povee skupine cjelokupnog stanovnitva. Na ovaj nain, igrajui igru
nekih racionalista i koristei socija1lne zakone kao privreme.
no uporite, anarhist moe raciona'lno pobijediti poriv za
napretkom inih racionalista.
Zanimljivo je vidjeti da je kardinal Bellarmine, premda
nipoto anarhist, bio upravljan razmatranjima vrlo slinim
onim koja su upravo skicirana: on eli socijalni mir. .,Sam
Galileo ne pokazuje mnogo zanimanja za obine, neuke ljude,
'stado' kako ih je zvao, u svojem dobrano snobovskom stavu
prema svima koji nisu bili veliki matematiari i eksperimentalisti njegova kova. Cak i kad bi, podsjea on, izgubili vjeru zbog toga to im se veli da Zemlja juri oko Sunca brzinom od osamnaest milja u sekundi, kopernikanizam se jo
uvijek mora propovijedati u svako doba. Obian ovjek ...
bio je vrlo drag Bellarminu i on nije mogao razumjeti Galilejevu nepromiljenu brzinu u forsiranju pitanja koje bi
moglo uznemiriti vjeru jednostavnih ljudi kad je bez ikakvih problema mogao zadrati svoje intuicije, kao to znanstvenici danas ine, za raspru i mirno prouavanje meu sebi rav;nima. BeUarmine je zacijelo imao pravo traiti neki
vri dokaz od mjeseca Jupitera, faza Venere i pjega na
Suncu, od kojih su se svi savreno dobro slagali sa sistemom
Tycha Brahea, premda su Zemlju ostavljali u stanju nepominosti ... Upravo su taj sistem prihvatili jezuitski astronomi .. ." 24 (Naa1lost [ili sreom?] ovi astronomi su se za.
dovoljili stvaranjem potekoa i prilagoavanjem otkria koje je netko drugi donio; nisu shvatili propagandistiku vrijednost predvianja i dramatinih prilika, niti su iskoristili
jntelektualne i 'socijalne sposobnosti notVorastuih slojeva.
Izgubili su iz ogluhe.)
Pretpostavimo, s druge strane, da na anarhist otkrije
emocionalne, intelektualne i socijalne spone kojima su njegovi suvremenici podvrgnuti, da ih smatra za prepreku prije
nego presupoziciju s'retnog i punog ivota, i da, budui da je

Ibid., str. 187.

James Broderick, S. J., Robert Bellarmine, Saint and Scholar,
London, 1961, str. 366. i dalje.
23

24

184

PAUL FEYERABEI"D

intelektualac, a ne general ili biskup, eli promijemt1 situaciju, premda ostaje sjediti u svojoj r3dnoj sobi. U tom sluaju, on e tragati za gleditima koja su protivna nekim fundamentalnim pretpostavkam:t ortodoksne ideologije i koja
se mogu upotrijebiti kao intelektualna uporita za obaranje
ove ideologije. On e shvatiti da apstraktne ideje mogu postati takva uporita samo ako su dio prakse, "forma ivota"
koja (a) ih povewje s utjecajnim prosudbama i koja (b) sama ima odreen socijalan utjt;caj-inae su zanemarene i is
mijane kao znaci intelektualne sofisterije i odijeljenosti. Mora postojati tradicija koja moe apsorbirati nove ideje, upotrijebiti ih, razradi,ti, i ta tradicija mora biti potovana meu
utjecajnim ljudima, monim slojevima itd. Na anarhist moe odluiti da je kopernikansko gledite potencijalno upo.
rite koje on eli, i moe potraiti sredstvo da ga uini djelotvornijim. Prvi subjekt ili "forma ivota" ,koji sree u
traganju je svakako astronomija i, unutar astronomije, zahtjev za boljim tabelama, boljim vrijednostima konstanti, boljim sredstvima odreivanja kalendara. Napreda'k u ovom
smjeru ojaat e kopernikansko gledite, a time i njegovo
uporite. Meutim, i najvei predvidljiv UJspjeh smjesta je
neutraliziran poznatom teorijom koja je takoer dio astronomije i koja, 6ni se, ima potporu samog Velikog Kopernika:25 astronomske teorije su i11strumenti predvianja; njihov
uspjeh ne kazuje nam nita o stvarnom ustroju svemira;
problemi ove vrste rijeeni su fizikom, na temelju jednostavnih opservacija. Ovo "gledite instrumentaliste" nije sa:mo
vaan dio tradicije koju on eli upotrijebiti, ono takoer
moe biti podrano opservacijama razliitim od onih koie
podravaju fiziku: uzmite Veneru ili Mars i vidjet ete da
se oni poveavaju i smanjuju na nain vrlo razliit od poveanja i smanjenja zahtijevanog KopernikoviJm ureenjem njihovih putanja.26 Ovo pokazuje da su potrebna dodatna sredstva za ojaavanje gledita koje e razbiti status quo. Sredstva koja se ne mogu tako lako Jcumaiti na instrumentalisdki nain. Tako, na anarhist mijenja metodu. On zanema" "Mnogi inae pronicavi itatelji Rcvolutions bili su prevareni
Osianderovim sakaenjem", E. Rosen, Three Copemicu.n Treatises,
New York, 1971, str. 40.
26 Vidi: Prvi dodatak.

PROTIV METODE

185

ruje komplikacije planetne astronomije, 27 on doputa da se

planeti kreu u jednostavnim .krugovima i nastoji otkriti izravnije znake istine kopernikanskog gledita. Pukim slu.a
jem, uo je za teleskop. ini se da je taj instrument znaajno pomagalo u umijeu ratovanja, skrenuo je poZJornost
javnosti na sebe, okruen je tajnovitou, ovjek mu je pripravan vjerovati ili, tonije, oni majstori koji na temel;u
bliskog poznavanja lea imaju stanovito praktino iskustvo
s napravama ove vrste. Organiziraju se javna demonstriranja. Vide se stvari koje se ne mogu vidjeti golim okom i kojih je priroda nezavisno poznata-tornjevi, zidovi, brodovi
itd. Nitko ne sumnja da instrument ne pokazuje stvari kakve zbilja jesu. Sve je pripravno-i sada se teleskop upravlja prema nebu. Pojavljuju se brojni zagonetni fenomeni, m~
ki su apsurdni, neki protuslovni, neki pruaju izravnu potporu kopernikan<>kom gleditu. ak ni najsofisticiraniji optiki argument ne moe zaustaviti rastue uvjerenje da je
zapoelo novo doba znaYlja i da su stare prie o nebu upravo t~tie. Uvjerenje je osobito jako meu onima koji imaju uznapredovano znanje u praktinom smislu, bez ukljue
ne terminologije, i koji su uvjereni da je sveuilina fizika
zbirka rijei prije nego znanje stvari (sjetimo se prijezira puritanaca prema beskorisnoj spekulaciji). Upitan za teorijsko
opravdanje, na anarhist, koji se sjea zakona nejednakog
razvoja, uporijeb1t e djelie argumenta na bestidno propagandistiki nain. V do esto, oduevljenje za nova gledita
dovoljno je jako da je dodatna propaganda nepotrebna: "Za
ove je ljude bilo povoljno to su njihove sklonosti katkada
zasjenile njihovu kritiku viziju", pie Albert Schweitzer o
slinim razvojima u kristJologijU8 I tako se uporite nadalje
ojaava, sve dok ne iskorijeni cijelo ortodoksno gledite, ukljuujui njegove implikacije u pogledu poloaja ovjeka u
:nater.ijalnom svemiru, odnosa ovjeka i Boga i tako dalje. 29
27 Ovo je doista Galilejev postupak; v. dvanaesto poglavlje, biljeka br. 4.
" Tite Quest for t11e Historical Jesus, New York, 1962, str. 5.
" U ovoi domeni ima jo ideja i stavrva koji hi se mogli upotri.
_iebiti da ojaaju kopernikansku ideologiju; v. Hans Blumcnberg, Die
Kopernikanische Wende, Frankfurt, 1965, kao i I. Seznec, T1ze Survival
of the Pagan Gods, Princeton, 1963, osobito str. 60.

186

PAUL FEYERABEND

Kao trei primjer uzmite anarhistu koji se samo zanima

za poboljanje znanstvene astronomije i koji na poveanju
sadraja gleda kao .na nuan uvjet takvog poboljanja. On
je moda uvjerio samoga sebe da poveanje sadraja moe
biti postignuto samo opservacijama potpuno nove vrste i on
moe zapoeti razvoj tako to e tvrditi da posjeduje takve
opservacije, premda ne postoji ni trun argumenta kojim
bi se ova tvrdnja zasnovala. Gradei poveanje sadraja iskljuivo na novim opservacijama, on mora odbaciti stare
opservacije i on ih pokopava, a da uope ne objanjava
zato ih ne treba koristiti, tc tako stvara "epistemoloku iluziju" opisanu u petnaestom p::>glavlju. Nove opservacije su
prihvaene, stare opservacije su zaboravljene i nikakvi razlozi nisu dani za izmjenu: razlozi ne postoje kad se dogaa
promjena i nisu zanimljivi kad konano postaju dostupni.
Ovako je fabricirano poveanje sadr?.aja-zdrunom upotrebom oduevljenja, zaborava i povijesne promjene.
Poslednja dva primjera, koji su samo neznatno okljatrene verzije stvarnih pov,ijesnih razvoja/0 ustvruju jednu stvar
(koja je ve nazmaena u prvom poglavlju): ako je dan neki
cilj, ak i najue "znanstveni" cilj, ne-metoda anarhiste ima
vee izglede za uspjeh od dobro definiranog skupa mjerila,
pravila, propisa.31 (Samo unutar dobrano sveobuhvatnog nazora na svijet mogu specijalna pravila biti dokazana i imati
izgleda za uspjeh.) Prvi primjer ini vjerojatnim da je argument, uoptrijebljen ra~borito, mogao sprijeiti uspon moderne znanosti. Argument moe usporiti znanost, dok je varka nuna za njezino napredovctnje. Dodajmo tomu ono to
smo nauili o ureujuim principima mita, religioznom oduevljenju, nenormalnim iskustvima i ovjek e biti uvelike
sklon vjerovanju da postoje mnogi razliiti naini da se
pristupi prirodi i svijetu i mnogi razliiti naini da se. v_rednuju rezultati odreenog pristupa, da moramo odabrati 1 da
nema objektivnih uvjeta koji bi nas vodili. Toliko o kratkoj
i vrlo nepotpunoj skici ideologije epistemolokog anarhiZlilla
nekih moguih primjena.
10 Vidi detaljniji prikaz u poglavljima 6-12.
" Prema Lakatosu, "epistemoloka iluzija" koja esto ini napredak moguim ne bi se trebala dogoditi: "Deseci suparnikih strana ...
moraju biti zabiljeeni i izloeni javno u svako doba" ("History", str.
101; kurziv u izvorniku).

PROTIV METODE

187

S druge strane, Imre Lakatos eli da se znanost i, doista,

cjelokupan intelektualni ivot ravnaju prema odreenim fiksnim mjerilima, on eli da ona bude "racionalna". To znai
dvije stvari: (a) odabrana mjerila nikada ne smiju biti nadglasana mjerilillla drukije vrste; ako znanje, ili znanost, treba biti dio veeg sklopa, onda to ne smije djelovati na njegovu prirodu; znanost osobito mora zadrati svoj "integritet"; (b) mjerila moraju takoer imati heuristiku mo, to
jest, djelatnost kojom ona upravlja mora se razlikovati od
intelektualnog nezavisnog djelovanja anarhiste.
Vidjeli smo da odreena mjerila koja je Lakatos odabrao ne izdaju apstraktne naredbe (primjerice, "iskljuite teorije koje su nedosljedne prihvaenim temeljnim iskazima:'),
niti sadre ope prosudbe to se tie racionalnosti ili iraciOnalnosti toka djelovanja (primjerice, "iracionalno je drati
se teorije koja protuslovi prihvaenim temeljnim iskazima").
Takve naredbe i prosudbe uzmaknule su pred konkretnom
odlukom u kompleksnim povijesnim situacijama. Ako se pothvat koji sadri mjerila ima razlikovati od "kaosa" anarhizma, tada ove odluke moraju biti takve da se dogaaju s odreenom pravilnou. Kao to smo vidjeli, mjerila sama po
sebi ne mogu ovo postii. Ali, psiholoki ili socioloki pritisci mogu postii cilj.
Tako, pretpostavimo da instHucije koje daju publicitet
radu i rezultatima pojedinanog znanstvenika, koje mu osiguravaju intelektualni :dom, gdje se on moe osjeati siguran i poeljan, i koje zbog svoje istaknutosti i (intelektualnog, financijskog, politikog) utjecaja mogu uiniti da on
izgleda vaan, da te institucije prihvate konzervativan stav
prema mjerilima-one odbijaju podupirati degenerirajue istraivake programe, uskrauju im novac, izvrgavaju poruzi
njihove zagovaratelie, odbijaju objelodaniti njihove rezultate, ine da se osjeaju loe na svaki mogui nain. Ishod s~
dade lako predv~djeti: znanstvenici kojima je emocionalna 1
financijska potpora potrebna isto toliko koliko i drugima,
osobito danas kad je znanost prestala biti filowfska pustolovina i postala biznis, revidira! e svoje "odluke" i teiti ka
odbacivanju istraivakih programa koji su na silaznoj putanjiKonzervativni stav koji su institucije prihvatile nije iracionalan, budui da se ne kosi s mjerilima. On je rezu'ltat

188

PAUL FEYERABEND

one vrste zajednike politike koju potiu mjerila. Niti je

iracionalan stav pojedinanog znanstvenika koji sc tako
spremno prilagouje pritiscima, budui da on opet odluu
je na nain koji mjerila doputaju. Mi smo, dakle, postigli
zakon i red, a da nismo reducirali liberalizam nae metodologije. I, ak i kompleksna priroda mjerila dobija sada funk
ciju. Jer, premda mjerila ne propisuju, niti zabranjuju m~
ko odreeno djelovanje, premda su savreno kompatibilna s
onim "sve je mogue" anarhiste koji, dakle, ima pr;1vo to
ih smatra za puke urese, ona inak daju o;;adraj djelovanjima
pojedinaca. Uz.eta sama po sebi, mjerila nisu kadra zabraniti najskandaloznije ponaanje. Uz.eta z.ajed11o s vrstom kon::.ervati,:mrz koji smo upravo opisali, ona imaju suptilan, ali
vrst utjecaj na znanstvenika. I Lakatos eli da se upravo
tako koriste: s obzirom na degenerirajui program, on predlae da "urednici znanstvenih dnevnika treba da odbiju tiskati rasprave [znanstvenika koji se bave programr>m] ...
Istraivake zaklade takoer treba da odbiju nrwac". 32 Kao
to smo vidjeli, prijedlog nije u sukobu s mjerilima. Ako su
mjerila mjera racionalnosti, posve je uputno postaviti je i
djelovati prema tomu. Ona usauje odreenu vrstou u
njeriJa, ne tako to ojaava njihovu mo u argumenu, nego to st'.'ara povijesnu situaciju u kojoj je, praktiki, vrlo
teko drati se dege11erir:ctjueg istraivakog programa. Istraivaki program je onda prekinut ne zato to postoje argumenti protiv njega, a na temelju mjerila, nego zato to
njegovi zagovaratelji ne mogu nastaviti s njim. Ukratko;
premda podnipoto nepravedno: istraivaki programi ne:;taju ne zato to su uniteni argumentom, nego zato to su
n ji hovi zagovarate] ii uniteni u borbi za opstanak Moe sc
initi da prijazan kolega koji razlae komparativne vri i ednosti dva istraivaka prog-rama, koji daje potanki prikaz
uspjeha jednog i sve veeg broja neuspjeha drugO'g, koji opisuje sve ad hoc mjere, nedosljednosti, prazan verbalizam dcgeneriraiueg programa, upotrebljava vrlo uvjerljive argumente protiv njegova zadravania-meutim, takav se rl.ojam
ja vl ja samo ako netko jo uvijek ni je nainio korak od naivnog falsifikacionizma itd. itd. do Lakatosa. Osoba koja jest
nainila taj korak i koja je svjesna implikacija njegove no12

,.History", str. 105.

PROTIV METODE

voprihvaene

189

racionalnosti moe uvijek odgovoriti: "Dragi

moj, vi mislite dobro, ali niste u toku stvari to se tie vae teorije racionalnosti. Mislite da me moete uvjeriti vaim
argumentima, dok ja znam da se, po mojem shvaanju ,racionalnog', netko moe racioaalno drati degenerirajueg istra;vakog programa sve dok ovaj nije prestignut suparEii.~kim programom, pa ak i nakon toga. 13 Dakako, vi moete biti pod dojmom da sam, pored toga to sam prihvatio
mjerila Lakatosa, takoer prihvatio konzervativni stav prema njima. Da je tako, ondC~ bi me va argument opravdano
ukorio to sam prvo donio odlUiku, a onda nisam ivio prema
njoj. Ali, ja nisam konzervativac, nikad to nisam bio, i tako
vi mc moete istjerati iz igre, ali ne moete pokazati da sam
hio iracionalan."
Da rezimiramo: uloliko ukoliko je m':tollologija istraivad:ih programa "racionalna", ne ra.dikuje sc od anarhizma.
Ulcliko ukoliko se razlikuje od anarhizma, nije "racionalna".
(ak i potpuno i bezuvjetno prihvaanje ove r:1etodologije ne
stvara nikakav problem za anarhistu koji zacijelo ne porie
da metodo:Ioka pravila mogu biti i obi~to jesu provoc1ena
prijetnjama, zastracnjem, obmanom. Na kraju krajeva, to
je jedan od razloga zato on mobilizira (ne protuargumente
nego) protu-snage da prevlada ogranienja koja su nametnula pravila.
Takoer je jasno da Lakatos nije uspio pctkazati "racionalnu promjenu" gdje "Kuhn i Feyerabencl vide iracionc~lnu promjenu". 14 Upravo se raspravljalo o mojem sluaju.
Sto se tie Kulma, trebamo se samo sjetiti da se revolucija
do:ada kad god je novi istraivaki program akurnulirao dovoljan broj uspjeha, ortodoksni program pretrpio dovoljan
b~-oj neuspjeha da bi se oba programa mogla smatrati za
ozbiljne suparnike i kad protagonisti novog programa proglase preminue ortodoksnog gledita. Gledano s gledita metodologije istraivakih programa, oni to ine ne samo zbog
svojih mjerila, nego i zato to su prihvatili konzervativni
stav prema vlastitim mjerilima. Njihovi ortodoksni protivnici imaju ono to bi netko mogao nazvati "liberalan" stav,
oni su pripravni tolerirati mnogo veu dcgeneraciju nego
u J!Jid., str. 104.
" Ibid., str. 118; v. "Falsification", str. 93.

PAUL FEYERABEND

190

konzervativci. Mjerila doputaju oba stava. Ona, kao to smo

vidjeli, nemaju nita rei o "racionalnosti" ili "iracionalnosti"
ovih stavova. Slijedi da borba izmeu konzervativaca i liberala i konana pobjeda prvih nije "racionalna promjeP-a",35
nego "borba za vlast", ista i jednostavna, puna "prljave
osobne kontroverznosti".36 To nije predmet za metodologiju,
ni teoriju racionalnosti, nego za ,;psihologiju rulje". 37
Neuspjeh Lakatosa da odri obeanje i otkrije djelovanje uma tamo gdje drugi vide samo mnogo laktanja ostaje
prikriven njegovom dvosmislenom terminologijom. S jedne
strane on nam veli d a je prividna iracionalnost mnogih vanih znanstvenih razvoja bila posljedica nepotrebno uske ideje onog to treba smatrati za racionalno. Ako je samo prih.
vaanje dokazanih teorija racionalno, ako je iracionalno zadravati teorije koje su u sukobu s prihvaenim temeljnim
iskazima, onda je cjelokupna znanost iracionalna. Ta.ko Lakatas razvija nova mjerila. Nova mjerila koja su takoer nove
mjere r acionalnos ti ne zabranjuju vie ono to ini dobru
znanost. Ali, ona ne zabranjuju ni bilo to drugo. Moraju
biti ojaana. Ne mogu biti ojaana dodavanjem daljnjih mjerila, tj. tako to e um postati ustrajniji. Meutim, moe im
se dati pral<tina mo tako t01 emo ih uiniti jezgrom konzervativnih institucija. Mjeren mjerilima metodologije istraivakih programa ovaj konzervatizam nije ni racionalan, nl
iracionalan. Ali, on je izrazito racionalan prema d rugim mjerilima, primjerice, prema mjerilima zdravog razuma. 38 Ovo bogatstvo znaenja rij ei "raci<mal an" dobija maksimalan ui1

Ibid ., str. 118.

Ibid., str. 120.
"Falsification", str. 178 (kurziv~u izvorniku) .
38 "U takvim odlukama", veli Lakatos, upuujui na odluke kao
to su one koje vode konzervativnoj upotrebi mjerila, "ovjek mora
korist iti zd rav razum" ("History", biljeka br. 58). Tako je - dokle
god p r ipoznajemo da pritom ostavljamo dom enu racionalnosti kakvom
su je definirala m jerila i idemo d alje na "vanjski" predmet ili n a
druga mJerila. Lakatos ne razjanjuje u vijek promjenu. Upravo suprotno. U napadu na protivnike on u cijelosti koristi nau sklonost da
na zdrav razum gledamo kao na neto inherentno racionalno i da upotrebljavamo rije "racionalan" u skladu s njezinim mjerilima. On okriv ljuje svoje protivnike zbog "iracionalnosti". Mi se instinktivno slaemo s njim, posve zaboravljajui da vlastita njegova metodologija n~
podupire sud i ne daje nikakove razloge za nj. Vidi takoer sljedeu
biljeku.
35

36

17

PROTIV METODE

191

nak u Lakatosa. U argumentima protiv naivnog falsifikacionizma on naglauje novi "racionahzam" svojim mjerila koji
doputa opstanaJk znanosti. U argumentima protiv Kuhna i
anarhizma on stavlja naglasak na potpuno drukiju "racionaL
nost" zdravog razuma, ali ne informira svoje sluateljstvo o
promjeni, i tako on moe imati i jedno-liberalnija mjerilai drugo_:koristiti ih konzervativno, te ak oekivati da bude smatran za racionaHstu ru oba sluaja. Doista, postoji velika slinost izmeu Lakatosa i ranih crkvenih otaca koji su
uveli revolucionarne dok1rine preruene u poznate molitve
(kojje su inile zdrav razum njihova doba) i koji su time
potpuno preobraavaH sam zdrav razum. 3~
Ovaj golemi dar za dvosmislenu agresivnost ini Lakatosa najdobwdolijim save:zmikom u borbi protiv Uma. Jer gledite koje "zvui" "racionalno", u kojem god smislu ove emocionalno nabijene rijei, ima danas daleko vee izglede da
bude prihvaeno od gledita ikoje otvoreno odbacuje autoritet Uma. Lakatosova je filOIZofija, njegov zakrabuljen anarhizam, sja jan trojanski konj koji moe biti upotrijebljen da
prokrijumari zbilj ski, otvoren, "poten " (rije je vrlo draga Lakatosu) anarhizam u duhove naih najodanijih racionalista. I kad jednom otkriju da su prevareni, bit e daleko
voljniji priznati da ideologija racionalizma nema ni'kakvu
sutinsku prednost, shvatit e da je ak i u znanosti ovjek
izloen propagandi i upleten u borbu izmeu suprotnih sila
i sloiti se da argument nije nita drugo n egoli suptilan i
najdjelotvornij i nain paraliziranja pouzdanog protivnika.40
Do sada sam Lakatosova mjerila uzimao kao gotovu L
njenicu, usporeivao ih s drugim mjerilima, postavio sam pitanje njihova utjecaja na ponaanje (primjerice, postavio sam
" Koristei psiholoku vlast koju je krsna vjeroispovijed imala
lanovima ranih kran skih cr1kava i prihv aaj ui ne-gnostiko tumaenje "kao svoj bjelodan sadreaj" (Von H arnack, History of Dog-

nad

ma, sv. Il, New York, 1961 , str. 26), Irenej je u spio pobijediti

gnosti

ko krivovjerje. Koristei ps iholoku vlast koju zdr av razum ima nad

filozofima znanosti i drugim stvorovima navike, te prihvaajui konzervativno tumaenje svojih m jerila kao njegov bjelodan sadraj, Imre Lakatos nas je gotovo uspio uvjeriti u racionalnost svoje filozofije
zakona-i-reda i ne-ukrasni karakter svojih mjerila: d anas, kao i prije,
najbolje propagandis te otkrivamo u Crkvi i konzer vativnoj politici.
O nekim prigovorima koji se ovdje obino javljaju, v. dodatak
ovom pog lavlju.

PAUL FEYERABEND

192

pitanje kako ~e :praksa vo~n~ metodologij_o~ _istra~iva~kih

programa razlikuJe od anarh1st1cke prakse) 1 1sp1tao I~ph~a
cije mjerila za teorij~ racionalno~t1. ?a~a se J?Osta':lJa pi_tanje zato bismo uopce razmatrah mJenla, zasto _b1~mo Im
dali prednost u odn~su na druga znanst.~en~ f!lJenla, ~ao
to je induktivizam, Ili na "nezna_nstvena mJeni~, kao sto
su mjerila religio:z>nih fundamentalista. Lakatos ?:'l-Je odgov?~
na prvo pitanje, ali ne i na drugo, premda uspiJeva st~on~I
dojam da je odgovorio na ob~ pit<;tnja. Ov~je C?n, kao 1 pn~
je, upotrebljava zdrav r_azum 1 o.pce predvi~a~Je za znanost
da premosti ponore koje ne moze premost1t1 argumentom.
Da vidimo kako dalje postupa!
..
Rekao sam da i ja i La1katos vrednujemo metodologiJe
usporeujui ih s povijesnim podacima. Povijesni podaci k~
je Lakatos ko~is.ti s~ "'tem~ljne' P~?cjen~. znanst~_ene eh~
te" 41 ili "temelJm vnJednosm sudovi '2 koJ_I su. v:zJedno.sm
sudovi o specifinim postignuima znanosti. Pnn~Jer: ,,Emsteinova teorija relativiteta iz 1919. je supenormJa. Newtonovoj nebeskoj mehanici u ohhku u kojem s~ dog~da ~ Laplacea." Za Lakatosa, takvi vrijednosni sudovi (~OJ~. zaJed~o
tvore ono to on zove "opa znanstvena mudrost ) eme pnkladnu osnovu za metodoloke rasprave, budui da ih prihvaa velika veina znanstvenika: "Za razliku od sveopeg kriterija znanstvenog karaktera teorija, pos~oji_ zn~t~10 slag~nje,
u poslednja dva stoljea, u pogledu po]edmacmfz postlgnua."4' Temeljni vrijednosni sudovi mqgu se, dakle, upotrebljavati za provjeravanje teorija o ~nc:nos~i. ili rc:cw~alna
konstruzranja znanosti na gotovo 1s11_ I1.acm _na ko~~ se "t~
meljni" iskazi upotrebljavaju_ za provJeravanJe teor~Ja o svijetu. Naini provjeravanja ovise, dakako, o posebnoJ n:e!odologiji koju je netko .prih':atio: falsifi~a~ionis~. e odb;'lc1t1 metodoloka pravila nedoslJedna temelJmm vnjedno~nun_ sud(~
vima,44 sljedbenik Lakatosa prihvatit e metodoloske lstr~~I
vake programe koji "predst~vljaju_ napredan P_Om~k u slijedu istraivakih programa racw_nalmh re~on~t:u}ran~a ... n~P.
redak u teoriji znanstvene racwnalnost1 ob_l_lJezen Je ?tknCIma novih povijesnih injenica, rekonstrukciJOm rastuceg op.
v

r:-

" "History", str. 111.

" Ibid., str. 117.
43 Ibid., str. 111.
" Vidi pravilo u "History", str. 111.

PROTIV METODE

193

sega vrijednostima proete povijesti kao racionalnog". 45 Mjerilo metodoloke kritike pokazuje se tako najboljim metodolokim istraivakim programom koji je dostupan u odreeno vrijeme. Toliko o prvoj aproksimaciji Lakatosova postupka.
Aproksimacija je zanemarila dvije vane znaajke znanosti. S jedne strane, temeljni vrijednosni sudovi nisu tako
uniformni kao to se pretpostavljalo. Znanost je podijeljena
na brojne discipline, od :kojih svaka moe prihvatiti druki
ji stav prema danoj teoriji, a pojedine discipline nadalje su
podijeljene u kole. Temeljni vrijednosni sudovi eksperimentaliste razlikovat e se od sudova teoretiara (dovoljno je
pogledati to Rutherford ili Michelson ili Ehrenhaft piu o
Einste~nu), biolog e gledati na teoriju drukije od kozmologa, odani borijanac gledat e na modifikacije kvantne teorije drukcijim oima od odanog ajntajnovca. Koje god preostalo jedinstvo rasplinuto je tijekom revolucija, kad je svaki
princip doveden u pitanje, svaka metoda pogaena. ak i pojedinani znanstvenici dolaze do razliitih sudova o predloenoj teoriji: Lorentz, Poincare, Ehrenfest mislili su da su
Kaufmannovi eksperimenti opovrgnuli specijalnu teoriju relativiteta i bili su pripravni napustiti princip relativnosti
kakav je predloio Einstein, dok je sa:m Einstein bio druki
jeg miljenja. 46 Drugo, temeljni vrijednosni sudovi samo se
rijetko donose s dobrim razlozima. Svatko se slae da je Ko..
pemikova hipoteza znaila golem korak naprijed, ali ga gotovo nitko nije kadar ni po,lovino obrazlo.iti,47 a kamoli
nabrojiti razloge za njegovu izvrsnost. Newtonova teorija
(gravitacije) bila je "jako tovana meu najveim znanstvenicima",48 od kojih je veina bila nesvjesna njezinih tekota i od kojih su neki VTjerovali da se moe izvesti iz Keplerovih zakona. 49 Kvantna teorija, koja pati od kvantitativnih
" "History", str. 117-18.
O literaturi, v. biljeke br. 32 i 33, u mojem ogledu "Von der
beschrankten Giiltigkeit methodologischer Regeln", Neue Hefte fiir Philosophie, Hcft 2/3, G.ittingen, 1972, kao i biljeke br. 6 i 9 u petom
poglavlju.
47
Vidi kratak pregled na strani 139. i dalje u "Von ver ... " kao 1
poglavlja 6-12 ovdje.
48 "History", str. 112.
49
M. Born, Natural Philosophy of Cause and Chance, London,
1948, str 129. i dalje.
46

13 Pmtiv metode

PAUL FEYERABEND

194

i kvalitativnih 'lleslaganja s dokazom50 i koja je ponegdje dobrano nespretna, prihvaena je ne unato svojim tekoama,
u svjesnom naruavanju naivnog falsifikacionizma, nego zato to ",svaki dokaz pOikazuje, s nemilosrdnom odreenou .. ,
[da] se svi procesi, ukljuujui ... nepoznate interakcije, pokoravaju fundamentalnom kvantnom zakonu".' 1 I tako dalje.
Ovo su razlozi koji proizvode temeljne vrijednosne sudove
ijoj "opoj znanstvenoj mudrosti" Lakatos povremeno daje
tako veliku teinu. 52 Dodajmo ovom injenicu da veina znanstvenika prihvaa temdjne vrijednosne sudove na veresiju,
.da i.h ne :iJspituje, da jednostavno poputa pred autoritetom
kolega strunjaka i shvatiti emo da "opa znanstvena mudrost" nije vrlo opa i zacijelo nije vrlo mudra.
Lakatos je svjestan tekoe. On shvaa da temeljni vrijednosni sudovi nisu uvijek umnP3 i pr:iJznaje da je "sud
znanstvenika [katkada] manjkav". 54 U takvim sluajevima,
veli on, treba ga uravnoteiti i moda ak nadglasati "pisanim zakonom filozofa". 55 "Racionalno rekonstruiranje znanosti"
,koje Lakatos koristi kao mjeru metode nije dakle samo zbroj
svih temeljnih vrijednosnih sudova, niti je to najbolji istraivaki program koji ih nastoji apsorbirati. Ono je "pluralistiki sistem autoriteta" 56 u kojem su temeljni vrijednosni sudovi dominirajui utjecaj dotle dok su unifol'mni i umni.
Meutim, kad uniformnost iezne ili kad se "tradicija degenerira",S7 onda opa filozofska ogranienja preuzimaju vodstvo i nameu (obnavljaju) um i uniformnost.
Sada, ini mi se da Lakatos uvelike potcjenjuje broj situacija kad e to biti tako. On v:jeruje da je uniformnost temeljnih vrijednosnih sudova prevladavala "u poslednja dva
stoljea"58 Ikad je zapravo bila vrlo rijetka. No, ako je tako,
1

"' Vidi biljeku br. 5 i 17-19 u petom poglavlju.

Rosenfeld u Observation and Interpretation, London, 1957, str.

51

44.

52 "Nije li . . . oholo pokuavati nametnuti neku apriornu filozofiju znanosti najuznapredovanijim znanostima?... Mislim da jest"
("History", str. 121.
" Ibid., biljeka br. 80.
" Ibid., str. 121.
" Ibid., str. 121.
56 Ibid., str. 121.
57 Ibid., str. 122.
58 Ibid., str. 111.

PROTIV METODE

195

onda njegovim "racionalnim rekonstruiranjima" dominiraju

ili zdrav razum59 ili apstraktna mjerila i konkretni prHisci
metodologije istraivakih programa. Stavie, on prihvaa uniformnost .samo ako ne zastranjuje previe od njegovih mjerila: "Kad se znanstvena kola degenerira u pseudoznanost,
moda je vrijedno truda da se nametne metodoloka raspra."60 To znai da sudovi koje Lakatos tako slobodno izrie
nisu konano ni rezultati istraivanja, ni dijelovi "znanstvene praJkse"; oni su dijelovi jedne ideologije koju nam on nastoji nametnuti preruenu kao "'opu' znanstvenu mudrost" .
Drugi put nailazimo na najzanimljiviju razliku izmeu formulacije Lakatosovih prijedloga i njihove stvarne vrijednosti.
Vidjeli smo da je metodologija istraivakih programa uvedena s nakanom da pomogne racionalizmu. A ipak, ooa ne
moe osuditi ni jedno 'djelovanje kao "iracionalno". Kad god
Lakatos donosi takav sud-a on to ini dovoljno esto~on
se oslanja na "vanjske" sile, primjerice, na vlastite konzer.vativne sklonosti ili na konzervativizam inherentan zdravom
razumu. Mi otkri'Vamo da su njegova "rekonstruiranja" mnogo blia opim metodologijama koje on tvrdi da ispituje i
.da se stapaju s njima u vrijeme krize. Unato razlici u retorici ("Nije li .. oholo pokuavati nametnuti neku apriornu filozofiju znanosti najuznapredovanijim znanostima? ... Mislim
da jest."61 ), unato odluci da stvari hudu konkretne ("postoji
znatno s 1l aganje ... u pogledu po/jedinanih postignua" 62), Lakatas se zapravo ne razlikuje od tradicionalnih epistemologa;
upravo suprotno, on ih snabdi1jeva monim novim propagandnim sredstvom; on povezuje svoje principe s onim to
s poetka izgleda Ikao supstancijalni opseg nezavisnog znanstvenog zdravog razuma, ali taj opseg nije ni vrlo supstancijalan, ni nezavisan. On je proet apstraktnim principima koje Lakatos eli braniti i konstituiran u skladu .s njima.
Razmotrimo sada stvar s drukijeg gledita. "Racionalno rekonstruiranje" u Lakatosovu smislu obuhvaa konkretne ;sudove o rezultatima u odreenoj domeni, kao i opa mjerila. Ono 1je "racionalno" u smislu da odraava ono za to
se vjeruje da je vrijedno postignue u domeni. Ono odraa

"

Vidi biljeku br. 38.

"History", str. 122.
Ibid., str. 121.
Ibid., str. 111.

PAUL FEYERABEND

196

va ono to bi netko mogao nazvati profesionalna ideologija

domene. Sada, ak i kad bi se ova profesiona1na ideologija
sastojala samo od uniformnog opsega temeljnih vrijednosnih
sudova, ak i kad ne bi imala nikakvih apstraktnih sastojaka, ni tada ne bi jamila da odgovarajue podruje ima vrijedne rezultate ili da ti rezultati nisu iluzorni. Svaki vra postupa u skladu sa sloenim pravilima, usporeuje svoje rezultate i arolije s rezultatima i arolijama drugih vraeva
iz istog plemena, on ima bogatu i koherentnu profesionalnu
ideologiju-a ipak, nijedan racionalist ne bi bio sklon uzeti
ga ozbiljno. A:stroloka medicina upotrebljava striktna mjerila i sadri dobrano uniformne temeljne vrijednosne sudove,
a ipak racionalisti odbacuju cijelu njezinu profesiona1nu ide
ologiju kao "iracionalnu". Primjerice, oni nisu voljni ni raz
motriti "temeljni vrijednosni sud" da je tropska metoda pripremanje karte bolja od siderine metode (ili obrnuto63 ). Ova
mogunost da se odbace profesionaln~ mj_e~pa tout cot:t_rt
pokazuje da sama "racionalna rekonstrmranJa ne mogu nJ_eiti problem metode. Da bi otkrio pravu metodu, znanstven~k
mora rekonstruirati pravu disciplinu. Ali, to je prava disciplina?
Lakatos ne razmatra ovo pitanje-niti ima potrebe da
to uini dotle dok samo eli znati to se dogaa u znanosti
nakon 17. stuljea i dotle dok moe uzeti kao gotovu injeni
cu da se taj pothvat temelji na koherentnoj i uniformnoj
profesionalnoj ideologiji. (V~djeli smo da nije tako.) No, Lakatas ide dalje. Zavrivi "rekonstrukciju" moderne znanosti, on je okree protiv drugih podruj~ ka_C? dc; je .~.e~ _ust~
novljeno da je moderna znanost supenormJa carohJI 1h anstotelijanskoj znanosti, te da nema iluzornih rezult_ata. Meu
tim, ne postoji nikakav argument ove vrste. "RaciOnalna rekonstruiranja" uzimaju "temeljnu znanstvenu mudrost" ~ao
gotovu injenicu, ona ne pokazuju da je bolja od "temelJne
mudrosti" vjetica i vjetaca. Nitko nije pokazao da _znanost
Lu poslednja dva stoljea" 64) posj_eduje r~zultate koJi od~?
varaju vlastitoj njezinoj "mudrosti", dok Ih druga pod_ruc)a
pe posjeduju. Ono to novija ~ntrop<?~o~a pr~u~va~Ja _Jesu pokazala je to da sve vrste IdeologiJa 1 udruzemh mstituObrnuto" - to je bilo Keplerova miljenje; v. Norbert Herz,
Kepler~ Astrologie (Be, 1895) i upuivanja koja se tamo nalaze.
" "History", str. 111.
63

PROTIV METODE

197

cija proizvode, i jesu proiz_vele, rezultate ~oji _<;>dgo_varajl;l ~j~

hovim mjerilima i one koJi ne odgovaraJu. nJI_hovlm mJer_Ih.
ma. Primjerice, aristotelija111srka znanost b1la Je kadra pnlagoditi brojne injenice, a da nije promijenila svoje temeljne
pojmove, ni temeljne principe, postupaju~i tako s_uglas~o. s
vlastitim mjerilima postojanosti. Nama oito trebaJU dalJnJa
razmatranja da bismo odluili ikoje emo podruje prihva.
titi kao mjeru metode.
Upravo isti problem javlja se u sluaju poje~inc:nih
metodolokih pravila. Nije ba uvjerljivo odbaciti naivm falsifikacionizam zato to se kosi s nekim temeljnim vrijednosnim sudovima istaknutih znanstvenika. Veina ovih istaknutih znanstvenika zadrava opovrgnute teorije ne zato to
ima stanovit uvid u ogranienja naivnog falsifi!kacionizma,
nego zato to ne shvaa da su teorije opovrg~ute (v .. primjere u tekstu za biljetke 46-50 u ovom poglavlju). Os1m toga,
ak ni "umnija" 'praksa ne bi bila dovoljna da odbaci pravilo: sveopa blagost prema opovrgnutim teorijama moda
nije nita drugo nego pogreka. Zacijelo j_e pogreka u. ~vije
tu koji sadr7i dobro definirane vrste koJe su samo riJetko
pogreno shvaene osjetilima. U takvom svijetu temeljni zakoni su manifestni i rezistentne opservacije rs pravom se
smatraju za one koje ukazuju na zabludu u naim teorijama prije nego u naoj metodologiji. Situacija se mijenja kad
poremeenja postanu upornija i poprime karakter svagdanjeg posla. Kozmoloko otkrie ove vrste prisiljava nas da
odaberemo: hoemo li zadrati naivni falsifikacionizam i zakljuiti da je ,spoznaja nemogua ili ~m? se odlu~ti, za _apstraktniju i zarrnreniju ideju spoznaJe 1 odgovaraJuee hberalniji (i manje "empirijski") tip metodologije? Ve~ina znanstvenika, nesvjesna nomologike-kozmoloke pozadme problema, ak i samog problema, zadrava teorije koje su inkompatibilne s utemeljenim opservacijama i eksperimentima i
hvali njihovu izvrsnost. Moglo bi se rei da je njihov izbor
ispravan po instinktu65-ali, netko e na ponaanje koje rezultira teko gledati kao na presudnu mjeru metode, oso" Do sada su znanstvena mjerila, koje je u odreenim sl!faje
vima ~~anstvena elita primjenjivala instinktivnO<<, bila ta koJa ~u
konstituirala glavno - premda ne i iskljuivo - mjerilo filozofov1h
sveopih zakona" ("History", str. 121).

198

PAUL FEYERABEND

hito s obzirom na injenicu da je instinkt vie puta pogrijeio. Dakle, poeljnija je upravo s'kicirana kozmoloka kritika
(posvudanjost poremeenja).
Kozmolo'ka .kritiika66 dobija na vanosti s pojavom novih
me~oda i novi? f~l'mi 'spo~naje. U periodima degeneracije,
veh Lakatos, pisam zakon filozofa preuzima vodstvo i nastoji "osujetiti autoritet kommpira:nog obiajnog prava" znanstvenika.67 Primjere poetne ili duge degeneracije koje on ima
na umu ine odreeni dijelovi sociologije, socijalne astrologije,68 moderne fizilke estica. 69 Svi ovi sluajevi naruavaju
,_,dobru metodologiju"70 koju ini metodologija ,,'destilirana'
IZ zrele znanosti"; 71 drugim rijeima, oni naruavaju profesionalnu ideologiju manosti Newtona, Maxwella, Einsteina
(premda ne i Bohra72). Ali, nemirna promjena moderne znanosti koja se najavljuje Galilejom, njezina labava upotreba
pojmova, odbijanje da prihvati uobiajene norme, "neempirijs'ki" postupci, naruila je pmfesionalnu ideologiju aristotelija;tac~ i inila primjer poetne degeneracije za njih. U
formiranJU ovog suda, aristotelijanci su koristili svoju opu
filozofiju, svoje elje (stvaranje postojanog intelektualnog reda temeljenog na istom tipu opaanja koji pomae ovje
ku u svagdanjim poslovima, "spas fenomena" uz pomo
matematskih vjetina itd.) i temeljne vrijednosne sudove svoje znanosti ('koji su zanemarili okamiste upravo kao to Lakatos sada zanemaruje kopenhagensku drubu). I aristotelijanci su imali golemu prednost, budui da su temeljni vrijednosni sudovi sljedbenika kopemikansike vjere bili jo raz.. "Koomologija" obuhvaa ovdje povijest, sociologiju, psihologiju i sve one 6inioce koji mogu utjecati na uspjeh odreenog pos
tupka. "Zakon" nejednakog razvoja koji sam spomenuo u dvanaestom
poglavlju takoer pripada "kozmologiJi" u tom smislu.
67 "History", str. 122.
" Ibid., biljeka br. 132; "Falsification", str. 176.
69 "History", biljeka br. 130.
70 Ibid., biljeka br. 132.
" Ibid., str. 122.
" Ibid., biljeka br. 130; "Falsification", str. 145; "Racionalni po
loaj najbolje je okarakterizirao Newton [ )". Vidimo kako je arbitrarno ovo odabiranje mjerila: samotni Einstein je prihvaen, dobro
disciplirani sljedbenici Kopenhagenske kole su odgurnuti u stroou.
Zacijelo nije potreban cjelokupni komplicirani mehanizam temeljnih
vrijednosnih iskaza, uravnoteen "zdravim razumom" i filo;zofskim
principima, kad se unaprijed zna kakvi se razvoji nee tolerirati.

PROTIV METODE

199

nolikiji i neumniji nego to su danas temeljni vrijednosni sudovi fiziara elementarnih estica. K tomu, aristotelijansku
fil~~ofiju po?upiralo je rasprostranjeno vJerovanje, koje jo
UVIJek nalazimo u Newtona, da je veina novotarija manje
vana i da su sve vane stvari ve otkrivene. Jasno je da bi
Lakatos sedamnaestog stoljea pristao uz kole. I tako bi
donio iste "pogrene" odluke kao induktivist sedamnaestog
s~olj~a ili konvencionalist sedamnaestog stoljea ili falsifikacwnzst sedamnaestog stoljea. Ponovo vidimo da Lakatos nije nadvladao tekou koju prevratniki razvoji u znanostima
postavljaju za druge metodologije; nije uspio pokazati da se
takvi razvoji mogu u cjelini vicdjeti kroz "poperovske naoale".73 Metodiar je jo jedanput prisiljen priznati da se
prepirka izmeu 1starih klasika i modernista ne moe rekonstruirati na racionalan nain. Barem takva rekonstrukcija ne moe biti dana u vrijeme prepirke.
A ipak, danas imamo upravo istu situaciju. Dakako, mogue je "rekonstruirati" prijelaz tako to e se aristotelijanski temeljni vrijednosni sudovi (o aristotelijanskim teorijama) zamijeniti modernim temeljnim vrijednosnim sudovima,
te upotrebljavati moderna mjerila (napredak poveanjem sadraja) umjesto aristotelijanskih mjerila (postojanost principa; post hoc "spas fenomena"). No, prije svega, potreba za
takvom "rekonstrukcijom" pokaza~la bi ono to Lakatos porie, tj. da ,,nove paradigme [u]nose ... novu racionalnost". 74
I drugo, netko bi odbacio profesionalnu ideologiju aristotelijanaca, a da nije pokazao da je gora od njezina nadomjetaja: da bi odluio izmeu "Tacionalnog rekonstruiranja" (u
Lakatosovu smislu) aristotelovske znanosti koja koristi "pisani zakon" aristotelijaTIJSke filozofije i temeljnim vrijednosnih sudova najboljih aristotelijanskih znanstveni\}(a i "racionalnog rekonstruiranja" ,)moderne znanosti" {"u poslednja
dva stoljea" 75) zasnovane na "model'nom" pisanom za~konu
" "Falsification", str. 177.
" Ibid., str. 178.
75 "History", str. 111. Svi Lakatosovi metodoloki sudovi zasnivaju se (ako se uope zasnivaju na temeljnim iskazima - v. biljeku 58
i dalje u ovom poglavlju) na temeljnim vrijednosnim sudovima i pisanom zakonu ovog razdoblja, zanemarujui temeljne vrijednosne sudove kola koje on ne voli. I kad temeljni vrijednosni sudovi ne pokazuju zahtijevano jedinstvo, odmah se zamjenjuju poperovskim mje
rilima. Nije nikakvo udo da Lakatos ne otkriva ni truna "znanstvene

200

PAUL FEYERABEND

i "modernim" temeljnim vriiednosnim l5udovima, znanstve

nik treba vie od "modernih" mjerila i "modernih" temeljnih vrijednosnih sudova. Znanstvenik ili mora pokazati da
u doba o koje je rije aristotelovske metode nisu dosegle
aristotelovske ciljeve ili da su naile na goleme tekoe doseui ih, dok "modernisti", koristei moderne metode, nisu
isikusili takve tekoe u vezi s njihovim ciljevima, ili mora
pokazati da su moderni ciljevi poeljniji u odnosu na aristotelijanske ciljeve. Sada, vidjeli smo da je "aristotelijancima"76 dobro ilo, dok su "modernisti" bili suoeni s brojnim
problemima koje su pri'klili uz pomo propagandistikih varkU' Ako elimo z;nati zato se prijelaz dogodio i kaiko moe
biti dokazan s obzirom na nau sklonost prema metodama i
rezultatima suvremene znanosti, morat emo identificirati motive koji su naveli ljude da nastave unato problemima,7~
spoznaje" u srednjem vijeku. Jer , u to doba mislioci su doista postupali na dobrano drukiji nain . Upotreblj av aj ui svoja mjerila, Lakatos ne moe rei d a su bili loiji - i tako se on jednostavno utjee vulgarnoj ideologiji naeg "znans tven og" doba . Najvei dio istraivanja egipatske , ba bilon ske i s tarogr ke a stronomije pos tupa n a
upravo isti nain. Ono se zan ima samo za one fragmente starijih ideja
koje se pokoravaju .Ideologiji moderne znanosti. Ono zanemaruje s~a
rije kozmologije i starije ciljeve koji su 11jih i druge fragmente UJedinjavali na najimpresivniji nain Nije nikakvo udo da rezultati izgledaju nekoherentni i "iracionalni". Osamljena iznimka je B. L. van
der Wae1den: "U ovoj knjizi ispitujemo povijest babilonske astronomij e u njezinoj interakciji s a stralnom religijof!~ i ~strologij om . U_I?o trebljavajui ovu m etodu, ne upamo astronomiJU JZ kulturno-pov!JCS
nog obrasca koj em pripada" (E n vach ende Wissenschaft, Il , Ba~ le, 196~,
str. 7); v. takoer moju k_nj_igu Einfii.hrun_g !n _die t:J.aturphzlo~ophze
(Braunschweig, 1976), u koJOJ se potanko ISpitUJe pnJelaz s m1ta na
filozofiju.
.
76 Ponavljam da ovdje ne upuujem na doktrine sadrane - ~ an~
totelijanskom korpusu, nego na njihovu razradbu u astronomiJI , p~l
hologiji itd. itd. kasnijeg srednjeg v~jeka. Termin "a~~s t~t~lija!lci" Je
dakako pojednostavljenje i mora se .J ednog dana zamiJ_emtJ pnkazom
utjecaja pojedinanih mislilaca. U meuv ren;en!l, n:ozemo ga upotreblj avati u naoj kr itici jednog pojednostavnJenJ a , tJ. ,,mode rne" zn anosti "posljednja dva stoljea".
..
.
.
77 One su ista propaganda kad se o n _
] lma sud1 po Lakatosovm~
mjerilima. Sh~aanje _fuf!kcije ~-oju i_maju u. usp~nu n:oderne zna;nostl
poboljava nase milJenJe o nJima 1 tako 1h m1 nazivamo "raciOnalnim";, u mnogom pogledu odnos izmeu aris totelijanaca i sljedben~ka
Kopernika usporediv )e s odn~som izmec:tu lanova KoJ?erlhag_en~ke
kole i teoretiara sknvene van]able. Jedm postave temelJne pnnc1pe

PROTIV METODE

201

te takoer ispitati funkciju propagande, predrasude, prikri.

vanja i inih "iracionalnih" poteza u postupnom rjeavanju
problema. Sve ovo su "vanjski" inioci u Lakatosovoj shemi.70
A ipak, bez njih nije mogue razumjeti jednu od velikih revolucija misli. Bez njih moemo samo rei da je profesionalnu ideologiju fizike i astronomije petnaestog i esnaestog
stoljea slijedila profesionalna ideologija "moderne" znanost i
i da potonja sada neogranieno vlada. Ne moemo objasniti kako se to dogodilo, n iti imamo razloga tvrditi da je
naa profesionalna ideologija bolja od aristotelijanske.
Dopustite da sada dadem kratku, nepotpunu i vrlo jednostranu skicu prijelaza koji se, prema meni, tie relevantnih inilaca i objanjava n jihovu funkciju u usponu nove
astronomije. Mnogi detalji n edostaju, dok su drugi preuveliani. No, moja namjera nije da dadem uenjaki prikaz,
nego da ispriam bajku koja bi jednoga dana mogla postat i
uenjaki prikaz i koja je realistinija i potpunija od bajke
koju podmeu Lakatos i njegova druba. Sto se potankost i
tie , itatelj se upuuje na poglavlja 6-12 u ovoj knjizi.
Ponajprije, moramo prizna ti da temeljni vrijednosni sudovi i novi pisani zakon ulaze sada u astronomiju. Ne samo
da postoje nove teorije, nove inj enice, novi instrumenti , nego i nova profesionalna ideologija. 80 Ideologija nije pala iz
vedra neba, ona ima svoje pretke u antici (Ksenofan, Demokrit, primjerice) i igra odreenu ulogu u zanimanjima i profesiiama izvan fizike i astronomije. Rastua vanost sloJeVa
i skupina zaposlenih ovim zanimanjima i profesi_i ama ini
i ideologiju vanom i prua potporu onima 'k oji je ele koristiti u astronomiji Njihova potipora hitno je potrebna,
i zatim daju i s to formalan opis novootkrivenih injenica dok drug;
ele d~ sami temeljni principi anticipiraju i/ ili objasne sv~ relevantne
c~nJemc~. Ako ~e uzmu u obzir tekoe sva kog u jedinjenog prikaza,
lmlo b1 se da 1e prva m etoda zna tno realis tinija .
79 "History", odsj eak i/E.
"' Ovo je zanemareno u preds toj eem tekstu La ka tosa i Zah ar a
"Did Copernicus supersede Ptolemy ?", gdje se pretpostavlj a da je m et?_dologija ~.oritena za vrednovanje teorija (l) ostala nepromijenjena
liJekom pr1.1elaza s Ptolomeja na Kopernika i (II) nije se znaaj no
razlikovala od metodologije istrai va kih progr ama. (Lakatos i Zahar
se takoer ne oballinJ na tekoe dinamike o kojima smo raspravljali
u estom i sedmom poglavlju. Dodajui ove te koe , njihova pria o
u spjehu pretvara se u priu o neveselom neuspjehu.)

202
budui

PAUL FEYERABEND

da se mnoge teorijske tekoe koje se javljaju mogu

rijeiti samo ako je netko dovoljno odluan da nastavi s
programom o Zemlji koja se kree. Novi slojevi daju drukiji naglasak "Koperni'ku" (napredak, gledanje naprijed, protiv statusa quo) i "Aristotelu" (gledanje natrag, za status
quo, odbojnost prema pojavi novih slojeva) k?ji poveava
odlunost, smanjuje uinak tekoa i o.mo.gu~uJ: ast~<;>no~
ski napredak. Ova asocijacija as1:ronosklh IdeJa 1 poviJesn~h
(i klasnih) tendencija ne ini aristotelovske argum~.te ~~nJe
racionalnim ili manje uvjerljivnim, ali ona smanJUJ~ njih?':
utjecaj na duh onih koji su voljni .slijediti VKop~rmka. N~tl
stvara ikakav novi argument. Ali, ona ugrozava cvrsto pr~s
tajanje uz ideju kretanja Zemlje-i to. je, kao to smo v~d~e
li, sve to je potrebno na ovom stup~JU. (Ta:koe:: sm<;> vid~:
li, u ranijim poglavljima, kako maJstorski Gahl~o rsk<;>~Is
tava situaciju i kako je pojaava varkam.a, ~~ama 1 ~lastltiJ::?
non sequiturima.) A to me vodi drugoJ _PriJepornoJ ~~van.
Na problem je u sljedeem: s obz1~om ~a poviJes;_m
situaciju ideje kretanja Zemlje kak':u, reetmo, IID<l;m.o 15:>0.
i njezine povijesne situacije u, recimo, 1850. god1m-kako
je bilo mogue doi iz prve situacije (S') u drugu (S")? Kakvi su psiholoki, povi~esni . m:todolo~i uvjeti ~or~li biti ~a
dovoljeni da bi skupma ljudi predamh poboljsanJU znanJ~;
osobito astronomije, mogla pokrenuti znanost-a to znaci
profesionalne predrasude astronoma kao i uvjete. izvan .zn~
nosti koji su nuni za njezin opstanak u odreenOJ formi-IZ
S' ka S"? Obratno, kakva su vjerovanja, djelovanja, stavo,vi mogli onemoguiti da d_osegne ~" iz S:? SII_Ijesta vidimo
da je pojava nove profeswnal~~ IdeologiJe bila. ~psolutn~
nuna-ali, ovo je stvar koja mJe d?stupna ~n~llZl -~ t~rmi
nima koje daje Lakatos. Takoer vidimo da drstwkciJa Izmedu "unutarnje" i "vanjske" povijesti, koja je ta~? va~a ~a
Laikatosa, ograniava odgovor i titi !llet?dologiJ~ koJa Je
odabrana kao njezina osnova. Jer sasvun Je moguce da znanost ima odreenu "unutarnju" povijest samo zato t~ njezina "vanjska" po":_ijes: sadr~i .ko:nl!enzirajua d~~lovarya. koja svaki as narusavaJU defmtraJucu m.etodolog.tJ'-! Pn_mJ~re
ni je teko nai. Galilej evo nepoznavanJe temelJmh pnn~1p~
teieskopskog vienja zacijelo e biti. postavljen;o 1;1 van]s~I
dio povijesti astronomije. Ali, s obZirom na S, t); ~ obZIrom na optike i psiholoke teorije esnaestog stolJeca, ovo

PROTIV METODE

203

nepoznavanje bilo je nuno da Galileo govori tako odluno

kao to je to inio. U povijesnoj situaciji, ovo neznanje bilo
je veltka srea. Njegovo jo nepodrano vjerovanje u kopernikanizam bilo je nuno za tumaenje onog to je vidio kao
dokaz i, specifinije, kao dokaz za bitnu slinost izmeu stvari gore i stvari dolje. Postojanje skupina antiaristotelijanaca
i inih protivnika filozofa kola bilo je nuno da se takva
subjektivna djela pretvore u sveobuhvatniji socijalni fenomen i, konano, u elemente nove znanosti. Usredotuujui
se na unuta.rm.ju povijest kopernikanizma, zamjeujemo poveanje sadraja (Galilejeve opservacije), te se taiko ini da
se slaemo s principima nove profesionalne ideologije. No,
dodajui vanjs'ku povijest ili, kako se Lakatos iz:raava, dodajui "psihologiju rulje" naoj infonmaciji, zamjeujemo da
je slaganje "u" znanosti posljedica brojnih naruavanja "izvan" nje, mi spoznajemo da su ta naruavanja bila nuna
za prijelaz sa S' na S", te zato pripadaju samoj znanosti, a
ne nekoj drugoj domeni. Primjerice, poveanje sadraja na
koje Lakatos gleda s takvim ponosom posljedica je "epistemoloke iluzije" koju sam ve opisao, a koja opet nastaje
samo zato to netko odluuje da ne "zabiljei" i "javno izloi" zbiljske "rezultate protivnikih strana". 81 Tako, ak i onaj
razvoj koji izgleda sasvim uredan mora se stalno provjeravati, to znai da odjeljivanje "unutarnjeg" i "vanjskog" (i
odgovarajue odjeljivanje Treeg neba i njegova neurednog
odraza u ljudskom duhu 82 ) koi prouavanje znanstvene promjene. To je samo jo jedan primj.er distinkcije bez razlike
koja e, ako se uzme ozbiljno, uvelike utjecati na kakvou
naeg istraivanja.
Konano, postoji sumnja da li Lakatosov ~riterij poveanja sadraja, koji igra tako vanu ulogu u njegovim mjerilima, zadovoljava vlastite njegove uvjete za prihvatljivu
teoriju racionalnosti (v. bi.ljeku br. 12 i tekst za biljeku
br. 41 i d:ruge; imajmo na urnu da ja ovdje ne uzimam u
obzir problem nesumjerljivosti!) Uzimajui u obzir sveprisutnost "epistemoloke iluzije" i razvoj takvih istraivakih
programa kao to su atomizam, kretanje Zemlje, fizikali81 Glede "epistemoloke iluzije", v. petnaesto poglavlje, tekst za
biljeke br. 6 i 7. Citat je iz "History", str. 101.
82 "Falsification", str. 180; "History", odsjeak ijE.

204

PAUL FEYERABEND

zam u smislu da se svijet openito pokorava zakonima fizike bez ikakvog boanskog upletanja, moda bismo morali
zakljuiti da je poveanje sadraja (usporeenog sa sadrajem suparnikih programa) krajnje rijedak dogaaj i da je
povijesni istraivaki program koji pretpostavlja njeg~vo postojanje degenerirao i jo uvijek je u fazi degeneraciJe. Meutim, jo uvijek nema dovoljno valjanog dokaza da bi ovakav zakljuak bio prihvatljiv empi.riaru.
Ja tako dolazim do sljedeeg vrednovanja Lakatosova
postignua.

Sve teorije (znanstvene) spoznaje proizilaze iz pitanja:

to je spoznaja i kako se moe stei?
Tradicionalni odgovo,-83 sadri definiciju spoznaje ili mogue spoznaje (kri>terij razgranienja) i nabrajanje koraka
pomou kojih se moe stei spoznaja (pomou kojih se spoznaja moe odijeliti od ne-spoznaje). Tradicionalni odgovor
obino se smatra za konaan. U svakom sluaju, ovjek samo rijetko ui kako on moe biti revidiran. 34 Revizije koje
se do,gaaju su prijevarne, nepraene argumentom, esto puta mijenjaju praksu spoznavanja, a da ne mijenjaju prateu
epistemologiju.85 Kao ishod imamo da veza izmeu znanosti
i epistemologije postaje sve tananija i konano poti?uno iezava.86 To je situacija koju sam opisao u prethodmm pog'' Ovo je, dakako pojednostavnjenje, kao. i opis ~oji slijedi . .
" Ovo vai za Poppera : "On ne postavlJa pitanJa, a kan~oh oc!govara na njih: pod kakvim biste se okolnos tim(f odre_kli sw;J]eg knt erija razgranien ja? " ( .. Hi~t?ry" ! str. 110; .~u.rZiy 1:1 tzvomi~u)._ On
nije primjenljiv na Platona 1h Anstotel~. ko;1 zspllufl! spozpaJU 1 otkrivaju njezinu komp~~ksnost; v. W .. Wieland!. Dze_ A:;stotelzsche Physik str. 76. i dalje. (CIJela galama koJU Popen]anci d1zu. zbog "popra~
ne 'spoznaje" ovdje je anticipi~ana j~ki!'ll i__ jednosta_vmm .~rgumenti
ma i opservacijama.) No, on ]est pnm.Jenlpv na anstotell]ance kasnog srednjeg vijeka.
.
.
. . . ..
,
" Primjer je opisan u mo]em tekstu "Classical Empincism , The
Methodological Heritage, ured. Butts, Oxford, 1969. .
.. . .
86 Kao primjer
v. odnos izmeu Descartesove filozofiJe 1 njegove fizike, izmeu Newtonove metodol.ogije i njegov~ ~izi~e i _izmeu
Popperove filozofije i Einst~inovc fizik~. kako ga v tdz Ez':'stem .. Posljednji sluaj je poneto n~Jas_an ,_ buduci da _Poppe~ spomm)e El!'lstcina kao jednog od nadahmtel.l~ 1 ~ao glav;n PriJ?.Jer. vlas_ttta n)_e&o
va falsifikacionizma. Sada, sasvim lC moguce da_]e E!:r:ste!n_, kop Je,
ini se bio neka vrsta epistemolokog oportumste (Ih cimka - . '\
biljek~ br. 6 u Uvodu), katkada rekao stvari koje se mogu shvatiti

PROTIV METODE

205

lavljima.87 Nitko ne priznaje da bi mogle postojati razliite

forme spoznaje i da je moda nuno odabrati.
Usporeena s tradicionalnom teorijom, Lakatosova teo~ija je golemo poboljanje. Njegova mjerila i pojam spoznaJ~ ?lno?o. su bl~! znanosti od prethodnih prikaza, ona mogu
biti revidirana, Ih se barem tako ini, i mi takoer uimo kako da izvedemo reviziju. Metode revizije ukljuuju povijest
na jedan bitan nain i tako zatvaraju pukotinu izmeu teorije spoZ!l1aje i materijala ("znanja") koji se konkretno skuplja. Sada je mogue raspravljati ak i o najjednostavnijem
pravilu na realistian nain i odluiti da li da bude zadrano ili zamijenjeno drukijim pravilom. To je dojam stvoren
nainom na koji Lakatos predstavlja svoju metodologiju, takvom se ona ini neopreznom i ushienom itatelju. Pomnije,
"racionalnije" ispitivanje otkriva potpunu drukiju priu: Lak~_tos nije pokazao da su njegova mjerila mjerila znanosti,
mJe pokazao da vode supstancijalnim rezultatima, ak nije
uspio dati im snagu osim pomou pritiska, zastraenja, prij~tnji. On nije opovrgnuo anarhizam, niti je pokazao da je
nJegova metodologija bolji povijesni istraivaki program.
On arbitrarno odabire znanost kao mjeru metode i spoznaje, a da nije ispitao vrednote drugih profesionalnih ideologija. Za nj ove ideologije jednostavno ne postoje. Zanema.
rujui ih, on daje samo karikaturu glavnih socijalnih i intelektualnih potresa; zanemarujui "vanjske" utjecaje, on falsificira povijest subjekata, insinuirajui da devijacije od mjerila nisu bile nune za njihov napredak. Ovo je "Zbiljska pria" Imra Lakatosa. Meutim, kao to sam kazao, ovo nije
pria koja utjee na itatelja. Kao i u drugim sluajevima,
prouavatelj metodologije istraivakih programa nalazi se
pod utjecajem njezine pojavnosti, ne njezine "racionalne''
jezgre ("racionalne" sada shvaene u smislu teorije racionalnosti koju Lakatos brani). I kako ova pojava predstavlja golem korak dalje ak i od zbilje ranijih gledita, kako je dovela da najzanimljivijih povijesnih i filozofskih otkria i kakao potpora falsifikacionistikog epistemologiji; meutim, njegova
djelovanja i golema veina njegovih tekstova kazuju drukiju priu;
v. peto poglavlje, biljeka br. 9.
" Vidi takoer moje predavanje na Njemakoj konferenciji o
filozofiji, Kiel, listopad 1972, koji e biti objelodanjeno u Proceedingsu
(Felix Mainer, Hamburg).

206

PAUL FBYBRABEND

ko se ini da osigurava jasno, nedvosmisleno vodstvo kroz

labirint povijesti, mi je moemo podrati, a da se ne od~ek
nemo anarhizma. Moemo aik priznati da e na sadanJem
stupnju filozofske svijesti iracionalna teorija neistinito tum:'lena kao nov opis Uma biti bolji instrument za o~1l?ba?anJe
duha od krajnjeg anarhizma koji r;!o~.e lak? paraliZira_tl ~<;>
zak gotovo svakog ovjeka. (DovrsiVSI mnaJ ogled, pndruz1t
u se, dakle, Lakatosu prije nego da i dalje pravim reklamu
eksplicitnom anarhizmu.) S druge strane, nema razloga da ne
pokuamo predvidjeti sljedei stuJ?anj tak? ~to e~o. ~.aku
p]ti prepreke i predoiti ih na to Je mog~ce .I.mpr:siv~~JI nain. Proanalizirajmo zato fenomen nesumJerl}lvostz koJI, prema meni, stvara probleme svim teorijama racionalnosti, u~
ljuujui metodologiju istraivakih . programa. Me~<?dologi
ja istra~ivakih programa pretpostavlJ~ da se sup_~rmcke teorije i suparniki istraivaki programi mogu UVIJe_k ~~por~
diti s obzirom na njihov sadraj. Fenomen nesumJerlJivosti,
ini se, podrazumijeva da to nije tako. K~ko moemo. id~n
tificirati ovaj fenomen i koji su razlozi za nJegovo postoJanJe?

TREi

DODATAK

Sasluavi jednu od mojih anarhistikih propovijedi, profesor Wigner je odgovorio: "Ali, vi zacijelo ne itate sve rukopise koje vam ljudi alju, veinu ih bacate u ko." Zacijelo
ih itam. "Sve je mogue" ne znai da u proitati svaki esej
koji je napisan-sauvaj boe!-to znai da odabirem na vrlo
individualan i idiosinkratian nain, djelomice zato to se
ne mogu gnjaviti s tekstovima koji me ne zanimaju-a moja
zanimanja se mijenjaju od tjedna do tjedna, iz dana u dan djelomice zato to sam uvjeren da e Covjeanstvo, pa i Znanost, imati veu korist ako svatko radi svoju stvar: fiziar
e moda dati prednost nemarno i djelomice nerazumljivom
ogledu punom pogreaka nad krista1no jasnim tekstom zato
to ini prirodno produljenje vlastita njegova, jo uvijek
dobrano dezorganizirana istraivanja, i mogue je da polui
uspjeh, kao i da ostvari jasnou, uvelike prije svojeg suparnika koji se zavjetovao da nikada nee proitati ni jedan
smuen redak (jedna od prednosti Kopenhagentke kole bila je njezina sposobnost da izbjedne preranu tonost; v. "0
skoranjoj kriltici koplementarnosti, drugi dio", Philosophy
of Science, March 1969, odsjeak 6 i dalje). U nekim drugim
sluajevima on e moda traiti najsavreniji dokaz za princip koji .kani koristiti da ne bi bio skrenut na sporedan kolosijek u raspri o onom to on smatra za svoje najvanije
rezultate. Da1kako, postoje takozvani "mislioci" koji svoju
,potu dijele upr,avo na isti nain, bez obzira na sve, i koji
takoer oponaaju odabrane principe jedni drugih-no, teko
da emo im se diviti :llbog njihove uniformnosti i zacijelo

T
i
208
neemo

PAUL FEYERABEND

misliti da je njihovo ponaanje ,.racionalno": znanost

treba ljude koji su prilagodljivi i inventivni, ne krute oponaatelje "ustanovljenih" obrazaca ponaanja.
U sluaju institucija i organizacija kao to je Nacionalna zaklada znanosti, situacija je doslovce ista. Fizionomija
jedne organizacije i njezine djelotvornosti ovisi o lanovima
i poboljava se s njihovom mentalnom i emocionalnom agil, nou. Cak su Proctor i Gamble shvatili da je gomila udvorica inferiorna u pogledu konkurentskog potencijala skupini
ljudi s neobinim mnijenj1ma i biznis je naao naina da
inkorporira najzaudnije nekonformiste u svoj mehanizam.
Posebni problemi nastaju sa zakladama koje distribuiraju
novac i ele to uiniti na pravedan i uman nain. Pravda i
ni se zahtijeva da se alociranje novanih sredstava vri na
temelju mjerila koja se ne mijenjaju od kandidata do kandidata i koja odraavaju .intelektualnu situaciju u podruji
ma koje treba podrati. Zahtjev moe biti zadovoljen na
ad hoc nain bez pozivanja na sveopa ,.mjerila racionalnosti". Covjek ak moe odravati iluziju da odabrana pravila
jame djelotvornost i nisu samo svr sishodne privremene mjere, i svako slobodno udruenje ljudi mora potivati iluzije
svojih lanova i dati im institucionu podrku. Il-uzija racionalnostz postaje osobito ja1ka kad se znanstvena institucija
opire politikim zahtjevima. U ovom sluaju, jedna klasa
mjerila stavljena je nasuprot jednoj drugoj takvoj klasi-i
to je sasvim opravdano: svaka organizacija, svaka stranka,
svaka religiozna skupina ima pravo braniti svoju odreenu
formu ivota i sva mjerila koja ona sadri. Ali, znanstvenici
iJu mnogo dalje. Poput zagovaratelja Jedne i Prave religije
prije njih, oni insinuiraju da su njihova mjerila bitna da bi
se dolo do Istine ili dobili Rezultati, te poriu takav autoritet za zahtjeve politiara. Oni se osobito protive svakom
politikom upletanju i ulagaju se jedan drugome, nastojei
podsjetiti sluatelja ili itatelja na koban ishod afere Lisjenko.
.
Sada, vidjeli smo da vjerovanj e u jedinstven skup mJerila koji je uvijek vodio uspjehu nije nita drugo nego himera. Teorijski autoritet znanosti mnogo je manji nego to se
pretpostavlja. Njezin drutveni autoritet, s druge strane, postao je sada tako jak da je politiko upletanje nuno da bi
se uspostavio uravnoteen razvoj. I da bi sudio o uincima

PROTIV METODE

209

takvog upletanja, znanstvenik mora prouiti v1se od jednog

neanallziranog sluaja. Mora se sjeati onih sluajeva gdje
je znanost, preputena sebi samoj, poinila ozbiljne pogre.
ke i ne smije zaboraviti primjere kad je politiko upletanje
poboljalo situaciju (primjer smo pretresali u biljekama
9-13 u etvrtom poglavlju). Takvo uravnoteeno predstavljanje dokaza moe nas ak uvjeriti da je prekasno za dodavanje odvajanja drave i znanosti sada ve uobiajenom odvajanju drave i crkve. Znanost je samo jedan od mnogih
instrumenata koje je ovjek izumio da bi se nosio s okolinom. Nije jedini, nije nepogreiv, premda je postao previe
moan, previe prodoran .j previe opasan .da bi bio nezavisan.
Konano, nekoliko rijei o praktinom cilju koji Lakatos
eli ostvariti pomou svoje metodologije.
La:katos je zabrinut zbog intelektualne kontaminacije.
Dijelim njegovu zabrinutost. Nepismene i nekompetentne knjige prepravljuju trite, prazni verbalizam pun tuih i ezoterinih termina svojata duboke uvide, "strunjaci" bez moz.
ga, bez karaktera, ak i bez minimuma intelektualnog, stilskog, emociomdnog temperamenta kazuju nam o naem ,.stanju" i nainu da se ono pobolja, i ne samo da propovijedaju
nama tko bi ih mogao pregledati, nego su te knjige nametnute naoj djeci i slobodne da ih odvuku u vlastitu 111jihovu
intelektualnu bijedu. Koristei ocjene i strah od neuspjeha,
"nastavnici" obl~kuju mozak mladih sve dok ovi ne izgube
svaku unu imaginacije koju su nekad moda posJedovali.
Takva situacija je pogubna i ne moe se la ko popraviti. Ali,
ne vidim kako metodologija Lakatosa moe pomoi. Sto se
mene tie, prvi i najvaniji problem jest da odgojni proces
prestane biti u rukama .".profesionalnih odgojitelja". Ogranienja ocjena, konkurencije, redovnog ispitivanja moraju biti uklonjena i mi takoer moramo odvojiti proces uenja od
pripremanja za odreeno zanimanje. Doputam da biznis, religije, posebne profesije, kao to je znanost ili prostitucija,
imaju pravo zahtijevati da se njihovi sudionici i/ili pra:ktiari
pokomvaju mjerilima koja smatraju za vana i da im se
,treba omoguiti da potvrde svoju sposobnost. Takoer doputam da ovo podrazumijeva potrebu za posebnim tipovima
naobrazbe koji pripremaju mukarca ili enu za odgovaraju.a "ispitivanja". Mjerila koja se pouavaju ne moraju nikako biti "racionalna" "umna", predma e obino biti pred14 Pr otiv metode

------210

PAUL FEYERABEND

stavljeni kao takva; dovoljno je da su ih prihvatile skupine

kojima se netko eli pridruiti, bila to sada Znanost ili Biznis ili Jedna i prava religija. Na kraju krajeva, u demokraciji "um" ima isto tako pravo da se uje i izrazi kao i "neum", osobito s obzirom na 6njenicu da je "um" jednog ov
jeka ludilo drugoga. Meutim, jedna stvar mora se izbjei
_pod svaku cijenu: posebna mjerila koja definiraju posebne
predmete i posebne profesije ne smiju prodrijeti u opu naobrazbu i ne smiju postati definirajue svojstvo "dobro obrazovana ovjeka". Opa naobrazba treba pripremiti graa
nina da odabere izmeu mjerila ili da nae svoj put u drutvu koje Sa!dri skupine okrenute razliitim mjerilima, ali
ne smije podnipoto manipulirati njegovim duhom tako da
se pokori mjerilima jedne odreene skupine. Mjerila e se
razmatrati, o njima e se raspravljati, djeca e se poticati
da postanu vjeta u vanijim predmetima, ali samo u onom
smislu u kojem netko postaje vjet u igri, tj. bez ozbiljne obveze i bez liavanja duha njegove sposobnosti da 'se zanima
i za druge igre. Pripremljena na ovakav nain, mlada osoba
moe odluiti da posveti preostali dio ivota odreenoj profesiji i moe je odmah poeti uzimati ozbiljno. Ova "obveza" treba biti posljedica svjesne odluke, na teme'lju prilino
potpunog znanja alternativa, a ne unaprijed stvoren zakljuak.
Dakako, sve ovo znai da moramo sprijeiti da znanstvep.ici preuzmu naobrazbu i da pouavaju kao "injenicu" i
,,jednu pravu metodu" to god se pokazuje kao istaknut mit.
Slaganje sa znanou, odluka da se djeluje u skladu s kanonima znanosti treba biti ishod ispitivanja i izbora, a ne
odreenog naina odgoja djece.
ini mi se da e takva pmmjena u naobra~bi i, kao ishod, u perspektivi ukloniti golemi dio intelektualnog zagaenja koje Lakatos osuuje. Promjena perspektive jasno pokazuje da postoje mnogi naini ureenja svijeta koji nas okruuje, da se mrska ogranienja jednog skupa mjerila mogu
svladati slobodnim prihvaanjem mjerila druge vrste, te da
nema potrebe da se odbaci svaki red i dopusti samome sebi
,da se bude sveden na plaljiv tok srvijesti. Drutvo koje se
,temelji na skupu dobro definiranih i restriktivni~ pravi~a,
tako da biti ovjek postaje sinonim za pokoravati se ov1m
pravilima, protjeruje ovjek drugih nazora u "niiju zemlju" bez ikakvih pravila i tako ga liava njegova uma i ov-

PROTIV METODE

211

jekoljublja. Paradoks modernog iracionalizma je u tomu da

njegovi zagovaratelji preutno izjednauju racionalizam s redom i artikuHranim govorom i tako otkrivaju da su prisiljeni promicati mucanje i apsurdnost-mnoge su forme "misticizma" i ,.egzistencijalizma" nemogue bez vrstog, premda
nespoznatog obvezivanja na neke principe prezrene ideologije (sjetimo se samo "teorije" da poezija nije nita drugo nego slikovito izraene emocije). Uklonimo principe, priznajmo mogunost mnogih drugih formi ivota i takvi fenomeni
nestat e kao ruan san.
Moja dijagnoza i prijedlozi podudaraju se s Lakatosavim-do neke granice. Lakatos je identificirao pretjerano krute principe racionalnosti kao izvor nekih verzija racionaliz.
ma i potaknuo nas da usvojimo nova i liberalnija mjerila.
Ja sam talmer identificirao pretjerano krute principe racionalnosti kao i ope potovanje prema "umu" kao izvor nekih formi misticizma i iracionalizma i ja takoer potiem
usvajanje lilberalnijih mjerila. Ali, dok Lakatosovo veliko
"potovanje prema velikoj znanosti" ("History", str. 113) i
ni da on trai mjerila unutar moderne znanosti "posljednja
dva stoljea" (str. 111), ja preporuujem da se znanost stavi
na svoje mjesto kao zanimljive, premda podnipoto iskljuivco forme spoznaje, koja ima mnoge 'prednost'i, ali i mnoge
nedostatke: "Premda je znanost, uzeta u cjelini, smetnja,
ovjek ipak moe uiti od nje" (Gottfried Benn, u pismu
Gertu Michi Simonu ll. listopada 1949; citirano iz Bennova
djela Lyrik und Prosa, Briefe und Dokumente, Wiesbaden,
1962, str. 235). Takoer, ne vjerujem da arlatani mogu biti
zaustavljeni pootravanjem pravila.
Sarlatani su postojali u svim vrmenima i u najorganiziranijim profesijama. Neki od primjera koje Lakatos spominje (Falsification", str. 176, biljeka br. l) izgleda da pokazuju da problem stvara previe, a ne premalo kontrole (v.
takoer njegove opaske o "lanoj svijesti" u "History", str.
94, 108. i dalje). To osobito vai za nove "revolucionare" i
njihovu ,1reformu" sveuilita. Njihova pogreka je to su
puritanci, a ne slohodoumnici (to se tiu starijeg primjera,
v. Born-Einstein Letters, New York, 1971, str. 150). Osim
toga, tko bi oekivao da e kukavice poboljati intelektualnu klimu spremnije od slobodoumnika? (Einstein je vidio
ovaj problem i zato je savjetovao ljudima da ne povezuju

212

PAUL FEYERABEND

svoje istraivanje s profesijom: istraivanje mora biti sl<;>bodno od pritisaka koje e profesije vjerojatno nametati;
Born-Einstein Letters, str. 105. i dalje.) Moramo takoer
imati na umu da oni rijetki sluajevi u kojima Hberalne metodologije doista potiu prazan verbalizam i labavo miljenje
("labavo" s jednog gledita, premda moda ne s drugog) mogu biti neizbjeni u smislu da je krivi liberalizam takoer
preduvjet napretka.
.
.
Konano, dopustite da ponovim da Je, za mene, sovmizam znanosti daleko vei problem od problema intelektualnog zagaenja. On ak moe biti jedan od njegovih glavnih
uzroka. Znanstvenici nisu zadovoljni voenjem svojih "kola" u sk1adu s onim to ni smatraju za pravila znanstvene
metode, oni ele univerzalizirati ta pravila, ele da ana postanu dio drutva u cjelini i koriste sva sredstva koja su im na
raspolaganju-avgument, propaganda, taktika pritiska, zastraenje, agitiranje-da polue svoje ciljeve. Kineski komunisti prepoznali su opasnosti inherentne u ovom ov~n.izmu i poduzeli su mjere da ga uklone. U procesu, obnovili su vazne
dijelove intelektualne i emocionalne batine kineskog ~~r~da
i takoer poboljali medicinsku praksu (v. tekst za bllJeske
9-13 u etvrtom poglavlju.) Bilo bi korisno kad bi druge
vlade slijedile primjer.
v

ETVRTI

DODATAK

Imre Lakatos je u v1se navrata reagirao na kritiku sadranu u ovom poglavlju. Govorio je o njoj u predavanjima
(primjerice, u predavanjima na ljetnom seminaru Alpbach
1973), komentirao o njoj u pismima i privatnim razgovorima.
Na jednom stupnju, inilo se da govori da premda epistemoloki anarhizam ne moe biti odstranjen argumentom, jo
uvijek se moe pokazati da je apsurdan: gdje je epistemoloki
anarhist koji iz istog suprotstavljanja izlazi kroz prozor
pedesetokatne zgrade umjesto da upotrijebi dizalo? ini se
da je to, potkraj njegova ivota, bio glavni njegov prigovor
meni. Ta i prigovor me je doista dugo uio, sve dok nisam
naao ono to mi se ini da je mjerodavan odgovor. Napisao sam ga na komadiu papira, pribio na zid kraj moje omiljene stolice i kanio upotrijebiti kao dio odgovora na Imravu konanu kriti<ku. Odgovor glasi:
sluaj anarhiste koji izbjegava prozor pokazuje da se
anarhisti esto ponaaju na predvidljiv nain. On ne pokazuje da su oni ili njihove kolege koji takoer izbjegavao prozore voeni 'teorijom racionalnosti, primjerice, da su odabrali ponaanje sugerirano najuznapredovanijim istraivakim
programom koji im je dostupan. Maii koji se priblie naslikanom bezdanu uzmiu, ak i kad je to prva stvar koju
vide. Njihovo ponaanje je, najvjerojatnije, priroena. Ljudi
uzmiu zato to su obueni da se dre podaleko od prozora
i zato to vrsto vjeruju onom to veini njih mogu biti samo glasine, tj. izvjetaji o smrtonosnim posljedicama pada
s visine. ak i mehanike i fizioloke teorije koje bi rjeiti
ji neskakai mogli koristiti da dokau svoje ponaanje nisu
se jo pokazale da su u sk.l adu s metodologijom istraiva-

------214

PAUL FEYERABEND

k~~ progr~ma !. ja su~njam da e uope biti mogue poprayltl ~v~. SituaCIJU. Epistemoloki anarhist, s druge strane, niJe prisi~Jen ,~a se po~aa suprotno obiaju. On moe spremno
pnznati da Je kukavica, da ne moe kontrolirati vlastiti strah
i. ~a ga !aj strah dri podalje od prozora. (to se potankosti
~1ce, _v. sesnaesto poglavlje, osobito tekst za biljeku br. 38
1 dalJe.) On~ to a~ doista_ P,?~e jest da moe dati razloge
za strah kOJI se slazu s mJenhma neke teorije racionalnosti,
~ako da onv zapravo djeluje u skladu s mjerilima. I to je priJeporna toeka, a ne ono to on ini ili ne ini.

17
Osim toga, ovi principi koji ukljuuju usporedbu klasa
sadraja, nisu uvijek primjenljivi. Klase sadraja odreenih teorija nisu usporedive u smislu da se ni za jedan od uobiajenih logikih odnosa (ukljuivanje, iskljuivanje, preklapanje) ne moe rei da vrijedi izmeu njih.
To se dogaa kad usporeujemo mitove sa znanou. To
se takoer dogaa u najuznapredovanijim, najopeniti
jim i zbog toga ponajvie mitolokim dijelovima same
znanosti.
Imam mnogo razumijevanja za gledite koje, je jasno i
elegantno formulirao Whorff (a anticipirao Bacon), da jezici i
obrasci reagiranja koje ukljuuju nisu samo instrumenti za
opisivanje dogaaja (injenica, stanja stvari), nego da su takoer tvorci dogaaja (injenica, stanja stvari), 1 da njihova
"gramatilka" sadri kozmologiju, sveobuhvatni nawr na svijet, drutvo, ovjekovu situaciju/ koja utjee na miljenje,
ponaanje, opaanje.3 Prema Whorffu, kozmologija jezika iz1 Prema Whorffu, "podstavljeni jezini sustav (drugim rijeima,
gramatika) svakog jezika nije samo reproducirajui sustav za izraavanje ideja, nego je zapravo sam uobliilac ideja, program i vodi za
mentalnu djelatnost jedinke, za njezinu analizu dojmova, za njezjnu
sintezu vlastitih mentalnih ustaljenih fraza" (Language Thought and
Reality, MIT, 1956, str. 121; v. takoer peti dodatak).
' Kao primjer, v. Whorffovu analizu metafizike hopi jezika; op.
cit., str. 57. i dalje.
.
' "Upotrebljavae izrazito drukijih gramatika njihova gramatika
usmjerava prema drukijm tipovima opservacija"; ibid., str. 221.

216

PAUL FEYERABEND

raena je djelomice rnanifestnom upotrebom rijei, premda

takoer poiva na klasifikacijama "koje nema[ju] manifestno
obiljeje ..., nego djeluju [J kroz nevidljivu 'sredinju izmjenu' vezivnih spona na takav nain to odreuJu druge rijei koje obiljeavaju klasu''.4 Tako "imenice koje znae rod,
kao to su djeak, djevojica, otac, supruga, ujak, ena, gospoa, ukljuujui tisue imena poput George, Fred, Mary,
Charlie, Isabel, Isadore, June, John, Alice, Aloysius, Esther,
Lester, ne nose svojstvenu oznaku roda kao u latinskome
-us ili -a unutar svakog motornog procesa, a ipak svaka
od ovih rijei irna invarijahilnu vezivnu sponu koja je s apsolutnom preciznou povezuje ili s rijeju 'on' ili s rijeju
'ona' koja, meutim, ne ulazi u manifestno ponaanje sve
dok i ako to ne zahtijevaju posebne situacije diskurza".'
Prikrivene kJla.s ifikacije (koje se, zbog njihove potajne
prirode, "osjeaju prije nego poimaju-svijest [o njima] ima
intuitivnu kakvou"6-koje "sasvim lako mogu biti racionalnije nego one koje su ma:nifestne"7 i 1koje mogu biti vrlo "istanane" i "nepovezane" s bilo kakvom znaajnom dihotomi Ibid., str. 69.
' Ibid., str. 68.
Ibid., str. 70. ak i "fonem moe preuzeti odreene semantike
dunosti kao dio njegova odnosa. U engleskome, fonem ["thorn"] (zvuan glas th) dogaa se na poetku samo u kriptotipu [pr~kriven~
klasifikacija koja nije povezana s bilo kakvom znaajnom d1hotom1
jom; str. 70] pokaznih estica (the, this, there, than itd.). Otud~ ~s:
toji psihiki pritisak protiv prihvaanja zvunog _glasa ~h u nov_1m lli
imaginarnim rijeima: thig, thay, thob, thuzzle.. Jt~. ko)e _ne!Daju pokazno znaenje. Susreui se s takvom novom nJeCl (pnmJence, thob)
na stranici, instinktivno emo joj dati bezvuan glas e, tj._ th _u
think<<. Ali, ne radi se o instinktU<<, samo o naem starom pnJatelJU
jezinom odnosu" (str. 76, kurziv moj).
.

. .
7 Ibid. str. 80. U ulomku se dalje veh: ,,Moze se dogod1t1 da se
neka prilino formalna i ne vrlo znaajna jezina skupina, obiljee!la
nekom manifestnom znaajkom, sluaJno podudara, 1;1 vrlo grub!m
crtama, s nekim vezivanjem fenomena na takav na1~ da sug~nra
racionalizaciju ovog paralelizma. U toku fonetske promjene, svOJS~vc
no obiljeje; zavretak ili to li ve, je izgu~ljeno i klas~ pr:elazJ ~
formalne na semantiku. Njezina rcakta~ca .Je ~a~~ ono sto Je odh:
kuje kao klasu, a njezina ideja ono to Je u~edmJUJe. S vr~meno.m 1
upotrebom, ona ~e sve vi~. o;,g~nizir~ o~o lo!:pkog opra.':danJa, pnvl~
i semantiki pnkladne riJeCI 1 gub1 b1ve clan?ve kop su sada. S~:
mantiki nepdmjereni. Logika je sada ono !o Je odrza:v~ k~o cjehnu"; v. MiHov prikaz obrazovnog razvoja op1sanog u biljeci br. 14
u dvanaestom poglavlju.

PROTIV METODE

217

jom"8) stvaraju "shematizirane otpore prema vrlo razliitim

gleditima".9 Alko se ovi otpori suprotstavljaju ne samo istini alternativa nego i vjerojatnosti da je alternativa predstavljena, onda imamo sluaj nesurnjerljivosti.
Ta:koer, vjerujem da su znanstvene teorije, kao to su
Aristotelova teorija kretanja, teorija relativiteta, kvantna teorija, klasina i moderna kozmologija, dovoljno ope, dovoljno "temeljirte" i da su se razvile na dovoljno kompleksne naine da ih razmatraju po istim naelima kao prirodne jezike.
Rasprave koje pripremaju prijelaz na ovo doba u fizici ili
astronomiji gotovo nikada nisu ograniene na manifestne znaajke ortodo'ksnog gledita. One esto otkrivaju skrivene ideje, zamjenjuju ih idejama drukije vrste i mijenjaju kako
manifestne, tako i prikrivene klasifikacije. Galilejeva analiza
gla'V'Ilog avgurnenta dO'Vela je do jC~Jsnijeg formuliranja aristotelijanske teorije prostora i takoer otkrila razliku izmeu
impulsa (apsolutne veliine koja je svojstvena objektu) i momenta (koji ovisi o odabmnom referencijalnom sustavu).
Einsteinova analiza simultanosti iznijela je na vidjelo neke
znaajke njutnovske kozmologije koje su, premda nepoznate,
utjecale na sve argumente o prostoru i vremenu, dok je
Niels Bohr osim toga otkrio da se fiziki svijet ne moe
gledati kao potpuno nezavisan od promatraa i dao sadraj
ideji nezavisnosti koja je bila dio klasine fizike. 10 Obraa.
jui pozornost na ovakve sluajeve, shvaamo da znanstveni
argumenti mogu doista biti izvrgnuti "shematiziranim otporima"11 i oekujemo da e se nesumjerljivost takoer dogaati meu teorijama.
' Whorff, op. cit., str. 70. Whorff ovakve is tanane klasifikacije
zove kriptotipovi. Kriptotip je , .istanano, skriveno i neuhvatljiva znaenje koje ne odgovara ni jednoj stvarnoj rijei, a koje je ipak, kao
to jezina analiza pokazuje, funkcionalno vano u gramatici".
' Ibid., str. 249.
10 Vidi: "On a Recent Critique of Complementarity, Part II", Philosophy of Science, br. 36, 1969, str. 92. i dalje.
11 Jedan skoranji primjer je Popperova kritika Bohra. Poppera
ne zabrinjava nikakvo znanje Bohrovih gledita (glede dokaza, v. la
nak na koji se upuuje u prethodnoj biljeci) i poloaj koji on napada poiva uglavnom u vlastitu njegovu duhu. Ali, metoda napada pokazuje do koje miere niime jo uvijek vlada ideologija klasine fizike (koja igra odlunu ulogu i u njegovoj metodologiji, to se vic!-i iz
njegove definicije temeljnog iskaza u djelu Logic of Scientific Dtsco-

218

PAUL FEYERABEND

(Kako nesumjerljivost OVISI o prikrivenim klasifikacijama i ukljuuje glavne pojmovne promjene, gotovo je nemogue definirati je na eksplicitan nain. Niti e uobiajena
"rekonstruiranja" uspjeti dovesti je u prvi plan. Fenomen
mora biti pokazan, itatelj mora biti doveden do njega tako
to e biti suoen s velikom raznolikou primjera i onda
sam odluiti. Ovakva metoda bit e usvojena u ovom poglavlju.12)
Zanimljivi s'luajevi nesumjerljivosti dogaaju se ve u domeni opaanja. (Ovo ne iznenauje ako se sjetimo razmatranja u etrnaestom poglavlju.) Ako imamo odgovarajue podraaje, ali drukije sustave klasifikacije (drukije "mentalne skupove"), na opaajni aparat moe proizvesti opaajne
objekte koji se ne mogu lako usporeivatiY Direktan sud
nije mogu. Mi moemo usporediti dva stava u naem pamenju, ali ne dok promatramo istu sliku. Prvi crte ide jedan korak dalje. On prouzrokuje opaajne objekte koji ne
'samo da negiraju druge opaajne objekte-zadravajui na
taj nain temeljne kategorije-nego spreavaju stvaranje bilo
kakvog objekta. (Zamijetit emo da cilindar u sredini ie
zava u nita kad mu pristupamo unutar dvozubog podraaja.) ak nam ni pamenje ne moe sada dati potpun pregled
alte rna ti va.
Svaka slika s barem trunom perspektive ispoljava ovaj
fenomen: moemo odluiti da se usredotoimo na komad
platna na kojem su povuene crte, ali onda nema trodimenzionalnog uzora; s druge strane, moemo odluiti da ispitavery New York, 1959, str. 103: ,.Svaki temeljni iskaz mora ili sam
biti 'iskaz o relativnim poloajima fizikih tijela ... ili istovredan ~e:
kom temeljnom iskazu ove mehanicistike ... vrste"; tj. teme1Jl11
iskazi su iskazi klasine fizike.)
12 Vidi biljeku br. 6.
" "Majstor introspekcije, Kenneth Clark,_ nedav~o nam je ~i:'oJ?is
no opisao kako je ak i on bio por~er:t ka? . le .P?kusao odgoditi tlu:
ziju. Gledajui sliku Velasqueza, htw Je vidjeti sto ~e. doga~. ~ad sc
potezi kistom i grudice pigmt:nta na platnu _preobrazuJ.u u y1z~JY ,preobraene zbilje dok se on odmie. No m_a kohk? se .tr~diO, pnmicu.~~ se
i odmiui se nikada nije mogao drati oba v1en.1a Istodobno ... , E.
Gombrich, Art and Illusimz, Priceton, 1956, str. 6.

PROTIV METODE

219

mo svojstva ovog uzora, ali onda nestaje povrsma platna ili

je integrirana u ono to se samo moe nazvati iluzija. Ne
postoji nikakav nain da se "uhvati" prijelaz s jedne stvari

na drugu. 14 U sv1m ovim sluajevima opaena slika oviSI o

"mentalrr1m skupovima" koji se mogu po volji mijenjati,
bez pomoi narkotika, hipnoze, preformuliranja reakcije. Meutim, mentalni skupovi mogu postati ukoeni zbog bolesti,
kao posljedica neijeg odgoja u odreenoj kulturi ili pak zbog
" Vidi: R. L. Gregory, The Intelligent Eye, London, 1970, drugo
poglavlje; takoer, distinkciju izmeu eikona i fantazme u Platonovu
Sofistu, 235b i dalje: ,,Jer to pokazivati se i initi se, a ne biti ... sve
je to bilo puno potekoe uvijek i u prijanje vrijeme kao to je i
sada" (Zagreb: Naprijed, 1975, str. 141; prev. K. Rac i M. Sironi; op.

220

PAUL FEYERABEND

fiziolokih inilaca koji nisu pod naom kontrolom. (Svaka

promjena jezika nije nuno praena opaajnim promjenama.) Na stav prema drugim rasama ili narodima drukije
kulturne sredine esto puta ovisi o "ukoenim" skupovima
druge vrste: nauivi "itati" izraze lica na standardan nain, donosimo standardne sudove i skreemo s pravog puta.
Zanimljiv primjer fizioloki odreenih skupova koji vode nesumjerljivosti predstavlja razvoj ljudskog opaanja.
Kao to su Piaget i njegova kola sugerirali, 1' djetetovo opaanje <prolazi kroz razliite stadije prije nego to dosegne
svoju relativno postojanu zrelu formu. Na jednom stadiju,
objekti izgleda da se uvelike ponaaju kao paslike i tretiraju se kao takvi. Dijete slijedi objekt oima sve dok ne nestane; ono ne ini ni najmanji pokuaj da ga ponovo dobije,
ak i ako bi to zahtijevalo minimalni fiziki (ili intelektualni) napor, konano, napor koji je ve njemu nadohvat. Ne
postoji ak ni tenja ka traganju, to je, "pojmovno" govorei, posve primjereno. Jer, bilo bi doista besmisleno "traiti" pasliku. Njezin "pojam" ne predvia takvu operaciju.
Pojavljivanje pojma i opaajne sliJke, materijalnih objekata, mijenja situaciju prilino drastino. Dolazi do drasti
nog preorijeniranja obrazaca ponaanja i, moemo pretpostaviti, samog miljenja. Paslike, ili stvari koje su im poneto
sHne, jo uvijek postoje; meutim, sada ih je teko nai i
moraju se otkriti posebnim metodama (raniji vidni svijet
dakle doslovce nestaje). 16 Takve metode proizilaze iz nove
pojmovne sheme (paslike se dogaaju kod ljudskih bia, one
nisu dijelovi fizikog. svijeta) i ne mogu voditi natrag do to
nih fenomena prethodnog stadija. (Ove fenomene treba dakle
zvati drukijim imenom, kao "pseudo-paslike"-vrlo zanimljiv opaajni analog prijelazu s, recimo, njutnovske mehaniprev.). Platon govori o iskrivljenima u kipovima goleme veliine koja
su uvedena da se kipovi pokazuju u pravim oropordjama. "Ne mogu
se posluiti iluzijom i promatrati je", veli Gombrich u ovakvim slua
jevima (op. cit., str. 6).
" J. Piaget, The Construction of Reality in the Child, New York,
1954, str. S. i dalje.
" Ovo je, ini se, opa znaajka stjecanja novog opaajnog svijeta: "Starija predstavljanja moraju najveim dijelom biti potisnuta
pr-ije nego reformirana", veli Stratton u svojem epohalnom ogledu
"Vision without Inversion of the Retina! Image", The Psychological Review, IV, 1897, str. 471.

PROTIV METODE

221

ke na specijalnu teoriju relativiteta.) Ni paslike, ne pseudo

paslike nemaju poseban poloaj u novom svijetu. Primjerice,
one se ne tretiraju kao dokaz na kojem treba da poiva no\<a predodba o materijalnom objektu. Niti se mogu upotrijebiti da objasne ovu predodbu: paslike nastaju zajedno s
njom, ovise o njoj i odsutne su iz duha onih koji jo ne
prepoznaju materijalne objekte; pseudopaslike nestaju im
dolazi do takvog prepoznavanja. Opaajno polje nikada ne
sadri paslike zajedno s pseudopaslikama. Treba priznati da
svaki stadij posjeduje stanovitu opservaciju "osnova" kojoj
se obraa posebna panja i iz koje se prima mnotvo sugestija. Meutim, ova osnova (a) mijenja se od stadija do stadija i (b) ona je dio pojmovnog aparata danog stadija, ne
njegov jedan i jedini izvor tumaenja kao to bi nas neki
empiriari eljeli uvjeriti.
Razmatrajui razvoje kao to su ovi, moemo pretpostaviti da su familija pojmova koji ulaze u "materijalan objekt"
i familija pojmova koji ulaze u "pseudopasliku" nesumjerljivi tono u onom smislu .koji je oV'dje u pitanju; ove familije
ne mogu se .koristiti istodobno i izmeu njih ne mogu biti
ustanovljene ni logike, ni opaajne veze.
Sada, je li umno oekivati da se pojmovne i opaajne
promjene ove vrste dogaaju satno u djetinjstvu? Trebamo
li pozdraviti injenicu, ako je to injenica, da je odrastao
ovjek osuen na postojan opaajni svijet i pratei pojmovni sustav, koji on moe u mnogom pogledu modificirati, ali
kojeg su ope crte zauvijek postale ukoene? Ili, nije li realistinije pretpostaviti da su fundamentalne promjene, povlaei za sobom nesumjerljivost, jo uvijek mogue i da ih
treba podsticati da ne bi zauvijek ostali iskljueni iz onog
to bi moglo initi vii stadij spoznaje i svijesti? Osim toga, pitanje mobilnosti odraslog stadija u svakom sluaju je
empirijsko pitanje koje se mora napasti istraivanjem i koje
ne moe biti rijeeno metodolokim dekretom. 17 Pokuaj da
" Kao to Lakatos pokuava uiniti (,,Falsification", str. 179, biljeka br. 1): "Nesumjerljive teorije nisu ni nedosljedne jedna drugoj, ni uporedive poradi sadraja. Ali mi ih moemo, pomou rjeni
ka, uiniti nedosljednim, a njihov sadraj usporedivim."

222

PAUL FEYERABEND

se probije kroz granice danog pojmovnog sustava i izbjegne

dos~gu "poperovskih naoala" 18 ini bitan dio takvog istrai~~nJa (on takoer treba biti bitan dio svakog zanimljivog
ZIVota).

Takav pokuaj

ukljuuje

mnogo v1se od dugotrajne kri-

t~ke r~spr~ve" 19 kao _to bi neki ostaoi prosvjetiteljst va ~lje

h da VJeruJemo. ovJek mora biti sposoban svoriti i shvatiti

opaajne i pojmovne odnose, ukljuujui odnose koji
msu neposredno oiti (prikriveni odnosi; v. gore), a to ne
moe biti ostvareno iskljuivo kritikom raspravom (v. takoer prvo i drugo poglavlje). Dakako, ortodoksni prikazi ogranieni su na (fizike) teorije (ili, prije, na istroene karikature tih teorija) ,20 oni zanemaruju prikrivene odnose koji pri~onos_e nji~ov?m znaenju, ne obaziru se na opaajne promJene 1 tretiraJu ostale na kruto standardiziran nain tako
da je svaka raspra o neobinim idejama smjesta zausta'vljena
slijedom rutinskih odgovora. Meutim, sada je cijeli ovaj niz
odgovora dvojben. Svaki pojam koji se dogaa u njemu je
sumnjiv, osobito "fundamentalni" pojmovi 'kao to su "opservacija", "provjera" i dakako, sam pojam "teorija". A to se
tie rijei "istina", moemo na ovom stadiju rei samo to
da ona zacijelo uzrujava ljude, ali da nije postigla mnogo
vie. U ovakvim okolnostima najbolje je ~oristiti primjere
koji su izvan opsega rutinskih odgovora. Iz tog razloga odluio sam ispitati naine predstavljanja 1koji su drukiji od jezika Hi teorija i razvija terminologiju u vezi s njima. Specifinije, ispitat u stilove u slikarstvu i crtanju. Pokazat e
se da nema "neutralnih" objekata koji mogu biti predstavljeni u bilo kojem sti'lu i koji se mogu koristiti kao objektivni arbiteri izmeu radikalno drukijih stilova. Primjena na
Jezike je oevidna.
n~:>ve

" .,Falsification", str. 177. Popper, daka>ko, nije izumio .,poperovskoje su ope duhovno svojstvo Aufkliirichta osamnaestog
stoljea. Herder je bio prvi koji je shvatio njihova ogranienja (i
kao ishod toga navukao na sebe Kantov gnjev).
" Popper u Criticism and the Growth of Knowledge, str. 56.
w Ovo je tono za filozofiju znanosti, premda ne i za opu epistemologiju, gdje se netko zadovoljava ispitivanjem jezikih navika onog
zablaenog, premda jo uv,i jek opstajueg stvora kasnog kamenog doba, Homo Oxoniensisa.
ke

naoale",

PROTIV METODE

223

"Arhajski stil" kako ga je definirao Emanuel Loewy u

djelu o drevnoj grkoj umjetnostF1 ima sljedee znaajke.
(l) struktura i kretanje figura i njihovih dijelova ogra.
nieni su na nekoliko tipinih shema; (2) individualne forme
su stilizirane, one tee da imaju odreenu pr avilnost i "ostvarene su s . .. preciznom apstrakcijom"; 22 (3) predstavljanje
forme ovisi o obrisu koji moe zadrati vrijednost nezavisne
crte ili obHkovati granice siluete. "Siluetama se moe dati
neodreen broj poloaja: one mogu stajati, hodati, veslati,
voziti, tui se, umirati, jadikovati ... Ali, njihova bitna struktura mora uvijek biti jasna"; 23 (4) boja se pojav:ljuje samo u
jednoj nijansi i nema gradacija svjetla i sjene; (S) u pravilu,
figure pokazuju svoje dijelove (a vee epizode svoje elemente) u najpotpunijem aspektu--ak ako to znai nespretnost
u kompoziciji i "odreeno zanemarivanje prostornih odnosa". Dijelovima je dana njihova poznata vrijednost, ak i
kad se to kosi s njihovim vidljivim odnosom prema cjelini;24 tako (6) uz nekoliko dobro odreenih iznimki, figur e koje oblikuju kompoziciju ureene su na takav nain da su
izbjegnuta preklapanja i objekti smjeteni jedan iza drugog
predstavljeni su kao da su jedan uz drugog; (7) okolina radnje (brda, oblaci, stabla itd.) ili je potpuno zanemarena ili
je u velitkoj mjeri izostavljena. Radnja oblikuje samostojee
jedinice tipinih prizora (bitke, pogrebi itd.).25
Ove stilske elemente koji se, s razliitim modifikacijama,
otkrivaju u crteima djece, u "frontalnoj" umjetnosti Egipana, u ranoj grkoj umjetnosti, kao i meu primitivnim
" Die Naturwiedergabe in der a/teren Griechischen Kunst, Rim,
1900, prvo poglavlje. Loewy upotrebljava .,arhajski'' kao generiki termin koji pokriva fenomene u egipatskoj, grkoj i primitivnoj umjetnosti, u crteima djece i nepoduenih promatraa. U Grkoj njegove
opaske vrijede za geometrijski stil (1000-700. prije n. e.), s~e do arhajskog razdoblja (700-500) koje ljudsku figuru tretira s veim poje~inostima i ukljuuje je u ivahne epizode; v. takoer F. Ma>tz, Geschzchte der Griechischen Kw1st, sv. l, 1950, kao i Beazly i Ashmole, Greek Sculpture and Painting, Cambridge, 1966. drugo i tree poglavlje.
22 Webster, From Mycenae to Homer, New York, 1964, str. 292.
Webster smatra da ova upotreba .,jednostavnih i jasnih obrazaca"
u &rkoj geometrijskoj umjetnosti ini .,preteu kasnijih razvoja u
umjetnosti (konano, izuma perspektive), matematici i filozofiji".
" Webster, op. dt., str. 205.
2 Ibid., str. 207.
" Beazly i Ashmole, op. cit., str. 3.

,PAUL FEYERABEND

224

umjetnicima, Loewy objanjava na temelju psiholokih meha.

nizama: "Uporedo sa slikama koje zbilja predoava fizikom
oku postoji potpuno drukiji svijet sbka koje ive ili, bolje,
koje su oivljene u naem duhu i k?je .su,, pre!ll~a suger~rane
zbiljom, potpuno preobraene. Svak1 pnm1t1vm cm ~rta~Ja ...
nastoji reproducirati ove slike i samo njih s instmkt1vnom
pravilnou psihike funkcije". 26 Arhajski stil mijenja se kao
posljedica "brojnih planilranih opservacija prirode koje modificiraju iste mentalne slike",27 iniciraju razvoj ka realizmu
i tako zapoinju povijest umjetnosti. Dani su prirodni, fizioloki razlozi za arhajski stil i njegovu promjenu.
Sada; nije jasno zato bi bilo "prirodnije" kopirati .sl.ike
pamenja nego slike opaanja koje su mnogo bolje dehmrane i mnogo trajnije.18 Takoer, otkrivamo da real~zill? esto
puta prethodi shematinijim formam~ predstavl_JanJa. ;;>vo
je tono za staro..kameno :doba/9 za egq~atsku .umJet~o~t, . za
antiku geometriJsku umJetnost. 31 U SVIim ovim slucaJevima
" Loewy, op. cit., str. 4.
" Ibid., str. 6.
'k
" (:injenice perspektive su zamijeene, ali one ne ulaze y sh ovno predstavljanje, to se vidi i iz knjievnih opisa; .v. H .. Sc~afer, Von
Aegyptischer Kunst, Wiesbaden, 1963, str. 88. 1 dalJe, gdJe Imamo daljnju raspravu o ovom pr<?blemu. . .
.
" Vidi: Paolo GraziOS1, Palaeoltt.hzc Art, New York, 1960, te And~e
Leroc-Gourhan Treasures of Preltistotic Art, New York, 1967. (ObJe
knjige sadre 'izvrsne ilustracije.) Ovi rezultati nisu bil~ poznati. Lt;>ewyju: primjerice, Ca11tha:ilhacova "Mea culpa d'un scept1que" poJavila
se tek 1902.
. .
l
Vidi promjenu u predstavlJanJU . ZIVO~!nJa za . vnJ~me p nJe ~za
s preddinastinih vremena na Prvu dmastiJU. Berlmski lav (B~r.lin,
Staatliches Museum, br. 22440) je divlji, prijetei, posve d~'\lkIJI u
izrazu i provedbi od uzvdene ivotinje Druge i Tree dina~tiJ~. ~oto
nja je izgleda vie predstavljanje pojma lav, neg.o n~~og. poJe?.macn<?g
lava; v. takoer razliku izmeu sokola na pobJedmckoJ pl?ci kra~Ja
Narmera (stranja strana) i na nadgrobnom kamenu k;ral~J~ .Wadi~~
(eta) iz Prve dinastije. "Svugdje se napredovalo ka . ist~] Jasno.ci,
forme su ojaane i jednostavne", veli Sch~fer (str. 12. 1 dalJe, osobito
str. 15. na kojoj se daju daljnje potankosti).
.
. . .
" Atiku geometrijsku umjetnost ne treba zvati pnmitivna umjetnost: premda ona nema onu :vrst fo~o.grafskog re~lizma ~oju iz15l~d!l
da knjievni uenjaci z~ry.tijevaJU u ~~Ikarstvu: To .1ve u":eh~~ sohstlc~
rana umjetnost s vlastitim konvenCIJama k<;>)e sluze nJe.~lni!fi vlas~I
tim ciljevima. Kao i s oblicima i ornam~ntaCIJO~ .. reyoluC!Ja Je odv~Ja
od kasnog mikenskog slikarstva. U ovoJ revoluciJI figure su r~duc1ra
ne na njihove minimalne si1uete i iz ~>Vih minimaLnih silueta Izgrae
na je nova umjetnost", Webster, op. Cit., str. 205.
v

3<)

..

..

PROTIV METODE

225

"arhajski stil" je posljedica svjesnog napora (koji, dakako,

moe biti potpomognut ili ometan nesvjesnim tendencijama
i fiziolokim zakonima) prije nego prirodna reakcija za unutarnje nanose vanjskih podraaja.32 Umjesto da traimo psiholoke uzroke "stila", trebali bismo, dakle, prije nastojati
otkriti njegove elemente, analizirati nj-ihovu funkciju, usporediti ih s drugim fenomenima iste k ulture (knjievnim stilom, konstrukcijom :reenice, gramatikom, idedlogijom) i tako doi do skice osnovnog nazora na svijet, u~ljuujui opis
naina na koji taj nazor na svijet utjee na opaanje, miljenje, argument, te ogranienja koja namee lutanju imaginacije. Vidjet emo da takva analiza skica omoguuje bolje razumijevanje toka pojmovne promjene nego naturalistiki opis
ili pak trivijalni izrazi kao to je "kritika rasprava i usporedba . . . razliitih ustroja uvijek je mogue".33 Dakako, neka
vrst usporedbe jest uvijek mogua primjerice, jedna fizika
teorija moe zvuati melodinije kad se ita naglas uz p,r atnju gitare nego dmga). Ali, postavite specifina pravila za
proces usporedbe, kao to su pravila logike kakva se primjenjuju na odnos klasa sadraja ,i ofkri't ete iznimke, nerazmjerna ogranienja i biti prisiljeni da se svaki as izgovarate zbog tekoe. Mnogo je zanimljivije i pounije ispitati koje se stvari mogu rei (predstaviti), a koje se ne mogu rei
(predstaviti) ako se usporedba ima dogaati unutar odree
nog specificiranog i povijesno dobro uvrijeenog ustroja. Za
takvo ispitivanje, moramo ii dalje od openitosti i potanko
prouiti ustroje. Poet u s opisom nekih primjera arhajskog stila.
Ilustracija B i C (koje slijede iza petog dodatka) pokazuju slijedee znaajke ljudske figure: "mukarci su vrlo visoki i vitki, trup je trokutast suujui se prema struku, a
glava kvrga samo s izboinom umjesto lica: potkraj stila
glava je osvijetljena-glava je izduena, a toka oznaav<l:
oko".34 Svi ili gotovo svi dijelovi dani su u profilu i povezam
poput udova drvene ili krpene lutke. Oni nisu "integrirani"
da oblikuju organsku cjelinu. Ova "dodatna" crta arhajskog
" Ovu tezu podrava nadalje opservacija da takozvani primitivci
objektima koje ele crtati; Schafer, str. 102, po
Conzeu.
33 Popper u Criticism itd, str. 56.
" Beazly i Ashmole, op. cit., str. 3.
esto okreu lea

15 PI'Qtiv metode

226

PAUL FEYERABEND

stila postaje vrlo jasna ako promotrimo oko. Ko ne sudjeluje u radnjama tijela, ono ne vodi tijelo, niti ustanovljuje kontakt s okolnom situacijom, ono ne "gleda". Dodano je profilu glave kao dio oznake, kao da je umjetnik elio rei: "1
pored svih ovih dDUgih stvari kao to su noge, ruke, stopala,
ovjek takoer ima oi, one su na glavi, jedno na svakoj
strani". (Ilustracija D i A sadre "frontalno oko"). Slino,
posebna stanja tijela (ivo, mrtvo, bolesno) nisu naznaena
posebnim ureenjem dijelova, nego postavljanjem istog standardnog tijela u razHite standardne poloaje. Tako, tijelo
mrtvog mukarca u pogrebnoj koiji na ilustraciji e artikulirano je tono na isti nain kao i tijelo mukarca koji stoji,
ali je okrenuto za 90 stupnjeva i umetnuto pmstor izmeu
dna pokrova i vrha mrtva'kih nosila. 35 Oblikovano kao tijelo
ivog ovjeka, ono je povrh toga stavljeno u poloaj smrti.
Jedan drugi primjer 1ni slika mlade ant;ilope koju pro.dire
lav. 36 Lav izgleda divlji, mlado od antilope izgleda mirno i
in pro~diranja jednostavno je nadodan predstavljajui onog
to lav jest i to mlado od antilope jest. (Ovdje imamo ono
to se zove parataktiki agregat: svim elementima takvog agregata dana je jednaka vanost, jedini odnos meu njima je
sekvencijalan, nema hijerarhije, ni jedan dio nije predstavljen kao podreen drugim elementima i odreen njima). Slika se ita: divlji lav, mirno mlado od antilope, lav prodire
mlado od anti'lope.
Potreba da se pokae svaki bitni dio situacije esto puta vodi odvajanju dijelova koji su zapravo u vezi. Slika postaje karta. Tako je voza bojnih kola na ilustraciji E prikazan kako stoji ponad poda (koji je potpuno vidljiv) i neometan prekama, tako da su njegova stopala, pod i preke
jasno vidljivi. Neemo imati nikakvih tekoa ako sliku gledamo kao vizualan katalog dijelova dogaaja prije nego kao
iluzoran prikaz samog dogaaja (nema niikrukvih tekoa mi
kaemo: njegova stopala dodiruju pod koji je pravokutan i

l
l

PROTIV METODE

227

37 Ali, takvo tumaenje mora biti

on jve okruen ogradom
nauceno, ono se ne moze jednostavno proitati sa slike.
. Potrebna koliina uenja moe biti prilino velika. Neki
eg1patS1ki crtei i slike mogu biti dekodirani samo uz pomo
samog predstavljenog objekta ili njegovih trodimenzionalnih
predstavljanja (kipova u sluaju ljudskih bia, ivotinja itd.).
Kori~tei ~alkrvu. illlfonmaciju, uimo da stolica u lH~u A predstavlJa objekt lika e, a ne objekt lika B i da se mora itati:
v

).

Lik A

Lik B
" Webster, str. 204: "Slikar osjea potrebu da kae da ima dvije
ruke, dvije noge i muevan prsni ko."
36 R. Hampl, Die Gleichmisse Homers und die Bildkunst seiner
Zeit, Tlibingen, 1952.

Lik

. : "S_ve. ge?t;!etrijske slike bojnih kola pokazuju barem jedno od

OVI~ IsknvlJenJa , . Webster, str. 204. S druge strane, kasno mikensko

loncarstvo pokazuJe da su noge osoba prikrivene.

228

PAUL FEYERABEND

"stolica s nas'lonom i etiri noge, noge povezane draima",

gdje se razumije da su samo prednje noge i dvije stranje
tako povezane.38 Tumaenja skupina je sloeno i neki sluaje
vi nisu jo shvaeni. 39
(Sposobnost "itanja" odreenog stila takoer ukljuuje
znanje o tomu koje su znaajke irelevantne. Nema svaka znaajka arhajskog popisa predstavnu vrijednost, kao to ni
svaka znaajka napisane reenice ne igra ulogu u artikuliranju njezina sadraja. Grci su to previdjeli, pa su poeli istraivati razloge za "dostojanstveno dranje" egipatskih kipova
(ve je Platom komentirao o ovom). Takvo pitanje "moglo
je iznenaditi egipatskog umjetnika kao to bi nas iznenadilo
kad bi se netko raspitivao o dobi ili raspoloenju kralja
na ahovskoj ploi".40)
Toliko o kratkom prikailu nekih svojstvenosti "arhajskog" sti'la.
Stil moe biti opisan i analiziran na razliite naine. Dosad dani opisi obraali su panju na formalne znaajke: arhajski stil donosi vidljive popise kojih su dijelovi ureeni na
priblino isti nain na koji se dogaaji u "prirodi", osim kad
takvo ureenje naginje sakrivanja vanih ele menata. Svi dijelovi su na istoj razini, od nas se oekuje da "itamo" popise
prije nego da ih "vidimo" kao iluzorne prikaze situacije.41 Popisi su organizirani samo na jedan nain-sekvencijalno, tj.
oblik elementa ne ovisi o prisutnosti drugih elemenata (do" Schafer, op. cit., str. 123.
39 Ibid., str. 223. i dalje.
" Gombrich, str. 134, s litera turom.
" "Mi se pribliavamo injeninom sadr~ju frol!tal~~h [[feradvocstelliger] crtea objekata ako poemo od ocztavanJa njahovih parci
jalnih sadraja u obliku narativnih deklarativnih reenica. Frontalat;
nain predstavljanja daje nam Vizualan pojam~< [Sehbegrzff] stvan
(s ituacije) koja je predstavljena", Schafer , op. c1t., str. 118; v. takoer Webster, op. cit., str. 202, o "narativno!?" i. "objasnidbenom', ka
ra kteru mikenske i geometrijske umjetnosti. Ah, v. H. A.. Gr~enewc:
gen-Frankfurt, Arrest and M~ven~ent, L~ndon, .1951, str: 33. 1 dalje: )?fl
zore iz dnevnog ivota na Zidovima egipatskih grobmca "tTeba Citati: etva povlai za sobol? oranje, ~ijanj~ i. ubiranj~; uv~nje S!?kc
povai za sobom prela~enJe l?~to.ka ~ m~zenJe.. ... sliJed I?nz<;>ra c1sto
je pojmovan, ne narat1van, mt1 JC plS3J?JC ~~Je. 1d~ s p~~zon~a ~r.a
matsko. Znaci, opaske, imena, pjesme 1 obJasnJenJa, kOJI osyJetlJ.UJU
radnju .. . ne povezuju dogaaje, niti razjanjuju njihov razvoJ; om su
tipina kazivanja koja pripadaju tipinim si~uacijama".

PROTIV METODE

229

davanjem lava, in prodiranja ne ini da mladune antilope

iz:gleda nesretno; dodavanjem procesa umilranja ne ini da
ovjek izgleda sl<vbaan). Arhajske slike su parataktiki agregati, ne hipotaktiki sustavi. Elementi agregata mogu biti
fiziki dijelovi poput glava; oni mogu biti stanja stvari kao
to je injenica da je tijelo mrtvo; oni mogu biti radnje, kao
to je radnja prodiranja.
Umjesto da upisujemo formalne znaajke stila, moemo
opisati ontoloke znaajke svijeta 'koji se sastoji od elemenata predstavljenih u stilu, ureenih na odgovarajui nain; moemo takoer opisati dojam koji takav svijet ostavlja na promatraa. Ovo je postupa1k kritiara umjetnosti koji se voli
baviti svojstvenim ponaanjem karaktera koje umjetnik stavlja na platno i "unutarnjim ivotom" koji ponaanje izgleda da naznauje. Tako G. M. S. Hanfmann42 pie o arhajskoj
figuri: "Bez obzira koliko arhajski junaci mogli biti ivi i
ivahni, ini se da se ne kreu od vlastite volje. Njihove
kretnje su objasnidbene formule nametnute akterima izvana
da bi se objasnila vrst radnje. I presudna zapreka uvjerljivom pri;kazu unutarnjeg ivota bio je neobino odijeljen karakter arhajskog oka. Ono pokazuje da je osoba iva, ali se
ne moe prilagoditi zahtjevima specifine situacije. Cak i kad
arhajski umjetnik uspijeva Oilnaiti aljivo ili tragino raspoloenje, ovi inioci eksternalizirane kretnje i odijeljenog pogleda dozivaju u pamet pretjerana ivahnost lutkarske predstave".
Formalnoj analizi onto'loki opis esto dodaje samo verbalnost; on nije nita drugo nego vjebanje u "senzitivnosti"
i dosjetljivost. Pa ipak, ne smijemo zanemariti mogunost
da odreeni stil daje toan prikaz svijeta onako kako ga vidi
umjetnik i njegovi suvremenici i da svaka formalna znaajka
odgovara (skriveni ili eksplicitnim) pretpostavkama koje su
inher entne temeljnoj kozmologiji. (U sluaju "arhajskog" stila, ne smijemo zanemariti mogunost da se ovjek tada zapravo osjeao kao lutka voena izvanjskim silama i da je
" "Narration in Greek Art,', American Journal of Archeology, sv.
61, J a nuary 1957, str. 74.

230

PAUL FEYERABEND

tako vidio i tretirao svoje blinje.43) Takvo realistino tumaenje stilova i inih naina p redstavljanja bilo bi u skladu s
Whorffovom tezom da su jezici, pored toga to su instrumenti za opisivanje dogaaja (koji mogu imati druge znaaj
.ke, nepokirivene nekim opisom), takoer tvorci dogaaja (tako da postoji jezino ogranienje u pogledu onog t o se moe rei u danom jezi!ku i to se ogranienje podudara s ogranienjima same stvari).44 Realistino tumaenje je vrlo uvjerljivo. Meutim, ne smije se prihvatiti kao gotova inje
nica.45
Ne smije se prihvatiti kao gotova injenica, budui da
ima tehnikih neuspjeha, posebnih nakana (karikatura) koje
mogu promijeniti stil, a da ne mijenjaju kozmologiju. Moramo takoer imati na umu da svi ljudi imaju otprilike istu
neurofi'zio1oku opremu, tako da se opaanje ne moe usmjeriti u kojem god odabranom smjeru.46 I u nekim sluajevima
moemo doista pokazati da se odstupanja od "vjernog prikazivanja prirode" . dogaaju u pdsutnm:;ti detaljnog , zna"
nja objekta i uporedo s "realistinijim" predstavljanjima:
radionica kipara Tutmosisa u El Ama:rni (drevni Ahet-Aton)
sadri maske izravno uzete sa ivih modela sa svim potankostima oblika glave (udubljenja) i neoteenog lica, kao i
glave razvijene od tih maski. Neke glave zadravaju potan,kosti, druge ih iskljuuju i zamjenjuju jednostavnim formama. Ekstreman primjer ovakvog stila je potpuno glatka
glava egipatskog mukarca. On dokazuje da su "barem neki
umjetnici ostali svjesno nezavisni od prirode". 47 TijekOIID vladavine Amenofisa IV (1364-1347), nain predstavljanja dvaput se mijenjao; prva promjena, ka realistinijem stilu, do" Ovo je dakako kazano vrlo neprecizno. Netko moe imati ,.dojaan da je lutka" samo ako su drugi dojmovi takoer prisutni ili ba.
rem zamiljivi. U protivnom, netko je samo ono to jest, bez ikakve
specifikacije.
" Vidi biljeku br. l i ovo poglavlje.
" Sto se tie skice problema koji se javljaju u sluaju fizikih
teorija, Vidi moj tekst ,.Reply to Criticism", Boston Studies in the
Philosophy of Science, sv. 2, 1965, odsjeci 5-8, osobito popis problema
na str. 234. Hansen, Popper i drugi prihvaaju kao gotovu injenicu
da je realizam tspravan.
.. Stvar moe biti drukija kad se radi o stanjima izazvanim drogom, osobito kad ona postaju dio sistemationog toka naobrazbe; v.
biljeku br. 19 i ovo poglavlje.
' 7 Schafer, op. cit., str. 63.

PROTIV METODE

231

godila se samo etiri godine nakon to se uspeo na prijestolje, to pokazuje da je tehnika sposobnost za realizam postojah, bila spremna za upotrebu, ali je namjerno ostavljena
nerazvijenom. Zakljuivanje iz stila (ili jezika) na kozmolo-

giju i moduse opaanja trai dakle poseban argument; ono

se ne moe izvoditi kao neto to se samo po sebi razumije.
(Slina opaska dade se primijeniti na svako zakljuivanje iz
popularnih teorija u znanosti, kao to je teorija relativiteta
ili ideja kretanja Zemlje, na kozmologiju i moduse opaanja.)
Argument (koji nikada ne moe biti zakljuan) sastoji
se u ukazivanju na svojstvene znaajke u udaljenim podru
jima. Ako se idiosiillkrazije odreenog stila slikarstva nalaze
i u kiparstvu, u gramatici suvremenih jezika (i ovdje osobito
u prikrivenim klasifikacijama koje ne mogu lako biti iskrivljene), ako se moe pokazati da ovim jezicima govore kako
umjetnici truko i obini ljudi, ako postoje filozofski principi
formulirani . u jezicima koji us tvru ju da su idiosinkrazije
znaajke svijeta, a ne samo artefakti u njemu i koji nastoje
razjasniti njihov izvor, ako ovjek i priroda imaju te znaajke ne samo u slikarstvu nego i u poeziji, u popularnim
izrekama, u obiajnom pravu, ako se ideji da su znaajke
dijelovi normalnog opaanja ne suprotstavlja nita to znamo
iz fiziologije ili psihologije opaanja, ako kasniji mislioci napadaju idiosinkrazije kao ,,zablude" koje rezultiraju iz neznanja "pravog naina", onda moemo pretpostaviti da nemamo
posla samo s tehnikim neuspjesima i odreenim ciljevima,
nego s koherentnim nainom ivota, te moemo oekivati da
ljudi ukljueni u ovaj nain ivota vide svijet na isti nain
na koji mi sada vidimo njihove slike. Cini se da su svi ovi
uvjeti zadovoljeni u arhajskoj Grkoj: formalna struktura i
idec:Jlogija grkog epa, kako je rekonstruiran i 1z teksta i iz
kasnijih upuivanja na nj, ponavljaju sve svojstvenosti kasnog geometrijskog i ranog arhajskog stila.48
Ponajprije, otprilike devet desetina homerskih epova sastoji se od formula koje su prefabricirani izrazi seui u duini od jedne ili dvije r-ijei do nekoliko potpunih stihova, te

Webster, op. cit., str. 294. i dalje.

232

PAUL FEYERABEND

.koje su ponovljene na odgovarajuim mjestima. 49 Jedna petina pjesama sastoji se od stihova u cjelosti ponovljenih od
mjesta do mjesta; u 28000 homerskih stihova ima oko 25000
ponovljenih izraza. Ponavljanja se dogaaju ve u mikenskoj
dvorskoj poeziji i mogu se s1ijediti do poezije istonih dvorova: "Titule bogova, kraljeva i ljudi moraju biti tono
navedene i u dvorskom svijetu princip tonog izraavanja
moe biti nadalje proiren. Kraljevska korespondencija je
uvelike formalna i ova forma'lnost ide dalje od poetskih prizora glasnika i protee se na formule koritene za uvodne
govore. Slino, radnje se izvode na temelju reda radnje, bez
obzira je li sam red radnje dan ili nije, i ova tehnik.~ se
protee na druge opise koji iza sebe nemaju takve redoshJe?e
radnje. Sve ove prinude potjeu konano od dvora kralJa,
i umno je pretpostaviti da je dvor zapravo uivao u takvoj
formalnosti u poeziji." 50 Uvjeti (sumerskog, babilonskog, hurijskog, hetitskog, feninog, mikenskog) dvora tako~e~ ra~
janjuju uestalost standardiziranih elemenat~ s~drza7a (t~
pini prizori; kralj i plemii za V!rijeme rata l m1ra; pokucstvo; opis lijepih stvari) koji se ponavljaju od grada do graga, ak i izvan nacionalnih granica, i prilagouju lokalnim
prilikama.
Polagano pojavljivanje spoja konstantnih i varijabilnih
elemenata ,koji je posljedica brojnih prilagodbi ove vrste
koriste neuki pjesnici "srednjovjekovne" Grke, koji razvijaju jezik i forme izraavanja koje najbolje slue zah~~evima
usmene kompozicije. ~ahtje':: pamen}a ~r~i _da _postoJ!. go~.?
vi opisi dogaaja, koJe moze upotnjebiti pJesmk kOJI p~s~
u duhu, bez pomoi pisan~a. Zahtjev metra tr~~ ~a t~J?elJ~I
opisni izrazi budu spremm za upotrebu u ra~hc1t1m d_IJel<?VIma stiha koji pjesnik kani d<?vr~Hi: _"Za razhk'! od .PJ.e~mka
koji ispisuje stih ... , [usmem pjesmk] ne moze m1shti. bez
hitnje o sljedeoj rijei, niti promijeniti }to . je napravio, ~
niti proitati, pi'ije nego to nastavi, ono sto Je upravo napi U dvadesetom stoljeu ulogu formula opisao je i. provjerio Mi1man Parry, L'Epithete tra~itionelle chez Homere, Panz, 1928; Harvard Studies in Classical Phzlology, sv. 41 (1930), 43. (193~). Gle~e kr_atkog prikaza, v. D. I. Page, History anp_ the H_omenc ~lzad, Umvers1ty
of California Press, 1966, esto poglavlJe, kao 1 G. S. K1rk, Homer and
the Epic, Cambridge, 1965, prvi dio.
50 Webster, op. cit., str. 75. i dalje.

PROTIV METODE

233

sao ... On mora 'imati pri ruci skupine rijei spremne da uu

u stih".51 Ekonomija trai da, s obzirom na situaciju i odreeno metriko ogranienje (poetak, sredinu ili kraj stiha),
ima samo jedan nain da se nastavi naracija-i ovaj zahtjev
je zadovoljen u iznenaujuoj mjeri: "Sve glavne linosti
Ilijade i Odiseje, pod uvjetom da im imena mogu stati u
drugu polovinu stiha zajedno s epitetom, slijede formulu
'imenica-epitet u nominativu, poinjui s jednostavnim suglasnikom, koji ispunjava stih izmeu trohejske cezure tree
stope i kraja stiha-primjerice, rroJ...(~t'A; o1o; 'O&uMEtl~
U popisu trideset sedam linosti koje imaju formulu ovog
tipa, koji ukljuuje sve one linosti koje igraju neku vaniju ulogu u pjesmama, samo tri imena imaju drugu formulu
koja bi mogla zamijeniti prvu." 12 "Ako uzmete u okviru pet
gramatikih padea jedninu svih formula imenica-epitet koje
se koriste za Ahila, otkrit ete da imate etrdeset pet razliitih
formula od koj-ih ni jedna nema, u istom padeu, istu metriku vrijednost." 53 Opskrbljen na ovaj nain, homerski pjesnik "ne zanima se za izvornost izraavanja, ni za raznolikost.
On upotrebljava ili prilagouje naslijeene formule".!W On nema "izbora, ak ni ne razmilja na toj liniji; za dani dio
stiha, za koju god potrebnu deklinaciju, bez obzira .na predmet, postojao je rjeni'k formula koji je odmah davao gotovu kombinac~ju rijei". 55
Koristei formule, homerski pjesnik prikazuje tipine prizore u kojima se objekti povremeno opisuju "dodavanjem dijelova u apozicijskom nizu rijei". 56 Ideje koje bismo danas
smatrali za logiki podreene drll!gim i'skazane su posebnim,
gramatiM koordiniranim propozicijama. Primjerice [Ilijada,
9.556 i dalje (ako to kontekst rasprave doputa, citati su
uzeti iz prijevoda Miloa N. uria u nakladi Matice srpske,
1972; op prev.], Meleagar "ostane kod Kleopatre verenice
prelepe ljube, l koju Euenova erka Marpresa gleanja lepih l s Idejom rodila bee, to od zemljohodniih ljudi l
najjai bee, te lll!k svoj na gospoda nategnu Feba l Apolona
51

"
''
"
"
56

M. Parry, Harvard Studies Cl. Phil., 41, 1930, str. 77.

Ibid., str. 86. i dalje.
Ibid., str. 89.
Page, op. cit., str. 230.
Ibid., str. 242.
Webster, op. cit., str. 99. i dalje (kurziv moj).

234

PAUL FEYERABEND

radi verenice gleanja lepih. l U kui otac nju i gospoa majka zvali su tada l imenom Alki6na, jer ... " i tako dalje jo
deset redaka i dvije ili tri glavne teme prije toke. Ova paratiktika znaajka homerske poezije, koja je paralelna s odsutnou razraenih sustava zavisnih reenica u ranom gr
ko jeziku,57 takoer jasno pokazuje zato se Afrodita n~ziva
slatkosmeha" kad se ona zapravo jada u suzama (Ilt]ada,
S.375) ili zato se Ahil naziva "brzonogi" kad sjedi i razgo.
vara s Prijanom (Ilijada, 24.559). Kao i u kasnom geome~
rijskom lonarstvu (u "arhajskom" stilu Loewyja), mr~~ov tijelo je ivo tijelo dovedeno u poloaj smrti (v. gore, b1l]eska
br. 35) ili pojedeno mlado ivo i mimo mlado doveden~ ~
odgovarajuu vezu u ustima divljeg lava, na upravo 1s~1
nain na koji je Afrodita koja se jada j~dno~~av~o Af~odJ
ta-boica koja se smije-umetnuta u ~.Itu~c~J~. Jada_nJa u
kojoj ona sudjeluje samo izvana, ne miJenJaJUCl SVOJU narav.
Dodatna obrada dogaaja postaje vrlo jasna u sluaju
(ljudskog) kretanja. U Ili jadi (22.298), Ahil vue Hektora po
praini i "Hektor" se povlaen zaprai sav, a mrka se kosa
57 Vidi:
Raphael Ktihner, Ausfuhriche Grammatik der Griechischen Sprache, drugi dio, P??~vr:<? iz~anje Dan~_;;t~~t, 1??6. U dvades~to~
stoljeu takav paratakt.Ick~ ~h "~m~ul~amsticki nacm pn~dstavl)a~J~
koristili su rani ekspreswmsti, pnm]cnce, Jacob Von Hoddis u pJesmi
"Weltende": "Dem BUrger fl~egt vom spitzen 1\?Pf der Hut, l In allen
Ltiften hallt es wie Geschre1. l Dachdacker sturzen ab und gehn eatzwei 1 Und an den Ktisten - liest man - sttigt die Flut. l Der Sturm
ist da, die wilden Meere hupfen l An Land .. um dicke Damme z~ ze~
drticken. 1 Die meisten Menschen haben emen. Schn.upfen. l D1e Elsen bahnen fallen von den Brticken." Von Hoddis svopta Homera kao
preteu, objanjavajui da j~ J;l?mer upotrebljavao sJ~ult~m_ost. ne :z;ato da bi dogaaj uinio proZlrmJlm.' n~go :zato ?a stvon o.sJecanJe nei~
mjeme opsenosti. Kad Homer opiVSUJe bitku ~ usporeuJe .buku oru~:
ja s udarcima drvosjee, on samo z~h pokazati da.p~:>red bitke pos~oJI
takoer i mir ume koji samo narusava rad .drvosJece. O k:;tt~stroh sve
ne moe misLiti, a da se simultano ne m1sh. o nck?m kraJn)e.. ne':aznom dogaaju. Veliko je pomijeano s Malim, Vazno s TnviJalmm.
(Glede prikaza, v. J. R.Becher, Expressionismus, ured. ~. Raabe, Olte,n
i Freiburg, 1965, str. 50. i dalje; ovaj kratki. lanak ~adrz1 t~koer. opiS
vrlo jakog dojma koji je pjesma Von Hodd1sa ostavi~a k~d Je prv! pu~
tiskana 1911) ovjek n~ moe zaklj~iti da j~ isti doJam Imao. ;"lusat~l.~
homerskih pjevaa koJI, kao pozadmu, u sm1slu u~poredbe~ r:.IJe pos]~
dovao sloen i romantiziran medij koji se izrodiO u placlJIVU sentimentalnost.

PROTIV METODE

235

l razvee njemu, a glava prahovita cela mu bee l prelepa

nekad" (u prijevodu ovo su stihovi 401-403; op. prev.)-to
jest, proces vuenja sadri stanje leanja kao nezavisnog dijela koji zajedno s drugim takvim dijelovima tvori kretanje.'iB Kazano apstraktnijim rijeima, mogli bismo rei da je
za pjesnika "vrijeme sastavljeno od trenutaka". 59 Mnoge usporedbe pretpostavljaju da dijelovi kompleksnog entiteta imaju vlastiti ivot i mogu bez tekoa biti odvajani. Geometrijski ovjek je vidljiv popis dijelova i poloaja, homerski
ovjek je sastavljen od udova, povrina, veza, koji su izolirani u usporedbi s neivim objektima tono definiranog oblika: Hipolohov trup kotrlja se bojnim poljem poput valjka
nakon to mu Agamemnon odsjee ruke i glavu (Ilijada,
11.146- o"Ap.o~, okrugao kamen cilindrinog obHka, tijelo
Hektora vrti se poput zvrka (14.412), glava Gorgiti6na pada
na stranu poput maka "koji zrnjem nabuja u bati od proljetnih kia" (8.302; stih 307 u prijevodu; op. prev.) 60 i tako
dalje. Takoer, formule epa, osobHo kombinacije imenicaepitet, esto se 1koriste ne prema sadraju, nego prema metrikoj prikladnosti: " Zeus se mijenja od savjetnika, boga
olujna brda do oinskog boga ne u vezi to ini, nego po
diktatu metra. On nije nephelegerata Zeus kad okuplja oblake, nego kad ispunjava metriku jedinicu UU-U -",61 upravo kao to geometrijski umjetnik moe naruiti prostorne
odnose-uvesti vezu gdje ne postoji prekinuti je kad se dogaa-da bi 'Ispriao vizualnu priu na vlastiti nain. Tako
i pjesnik ponavlja formalne znaajke koje upotrebljava geometrijski i rani arhajski umjetnik. Ni jedan, ini se, nije
svjestan "osnovne supstancije" koja dri objekte na okupu
i oblikuje njihO've dijelove tako da odraavaju "vie jedin.
stvo" kojem pripadaju.
58 Gebhard Kurz, Darstellungsformen menschlicher Bewegung in
der !lias, Heidelberg, 1960, str. 50.
59 Ovu teoriju Aristotel pripisuje Zenonu (Physics, 239b, 31). Teorija postaje potpuno jasna kroz argument o strijeli: "Strijela u letu
miruje. Jer, ako sve miruje kad zauziil11a prostor jednak sebi i ono to
leti u svakom danom asu zauzima prostor jednak sebi, ne moe se
kretati" (p11ema Fizici, 239b). Ne moemo rei da je sam Zenon zastupao tu teoriju, ali moemo nagaati da je igrala odreenu ulogu u nje.
govo doba.
60 Kurz, loe. cit.
R. Lattimore, The llliad of Homer, Chicago, 1951, str. 39. i dalje.

PAUL FEYERABEND

236

Niti se takvo "vise jedinstvo" otkriva u pojmovima jezi'ka. Primjerice, nema izraza koji bi se mogao upotrijebiti
da opie ljudsko tijelo kao pojedinaan entitet.62 Soma je
truplo, demas je akuzativ specifikacije, znai "u strukturi"
ili "u pogledu" oblika", upuivanje na udove dogaa se tamo
gdje mi danas govorimo o tijelu ( yuia, udovi kako ih pokreu zglobovi;
p.f:J.FG, udovi u njihovoj tjelesnoj snazi;
)f:A.wro yu~a, cijelo njegovo tijelo je drhtalo; icrpo; fK
p.F:A.:;wu l'ppFD, tijelo njegovo bilo je ispunjeno snagom).
Sve to imamo je lutka sastavljena 'iz manje ili vie artikuliranih dijelova.
Ta lutka nema duu u naem smislu. "Tijelo" je agregat udova, trupa, kretanja, "dua" je agregat "mentalnih"
dogaaja koji nisu nuno osobni i 1koji, sve u s vemu, mogu
pripadati drukijoj jedinki. "U opisu ideja ili emocija Homer nikada ne ide dalje od isto prostorne ili kvantitativne definicije; ni kada ne pokuava ispitati njihovu posebnu,
ne-fiziku narav."63 Radnje nisu inicirane "autonomnim ja",
nego daljnjim radnjama, dogaajima, zgodama, ukljuujui
boansko upletanje. I mentalni dogaaji iskueni su upravo
na takav nain.64 Snovi, neobini psiho'loki pothvati, kao to
su nenadano prisjeanje, nenadani inovi prepoznavanja, nenadano poveanje ivotne energije za vrijeme bitke, napornog bijega, nenadani napadaji bijesa, nisu samo objanjeni
upuivanjem na bogove i demone, nego su i oueni u tom
smislu. A.gamemnonov san "sasluao je njegove [Zeusove] rijei i spustio se" (Ilijada, 2.16)-san se sputa, ne figura u
njemu, "i stajao .kraj njegove [Agamemnonove] glave u obliku Nestora" (Ilijada, 2.20). ovjek ne sanja (san nije "subjektivan" dogaaj), on ga vidi (san je "objektivan" dagaaj),
i k tomu, vidi ga kako prilazi i udaljuje se.65 Nenadani bijes,
1

" Vidi: B. Snell, The Discovery of the Mind, Harper Torchbooks,

1960, prvo poglavlje.
" Snell, op. dt., str. 18.
.. Vidi: Dodds, The Greeks and the lrrational, Boston, 1957, prvo
poglavlje.
65 S
malo napora ovo iskljuivo moe se ponoviti a~ i d~nas.
Prvi korak: lezite, zatvorite oi i prepustite se hipnagogiktm poJavama. Drugi korak: pustite da pojave teku po volji i prema vlas~itim
tendencijama. One e onda od dogaaja pred vaim oima postah dogaaji koji postupno okruuju gledatelja, a da ga jo ne ine ll;ktivnim sudionikom radnje u trodimenzionalnom prostoru sna. Tret ko-

PROTIV METODE

237

naleti snage opisani su kao boanski inovi i ocuccni kao

takvi. 66" Lj.udin~a. SJ?-agu D~v as krepi a as je slabi, j kako
se kada mu svidi, Jer on Je najjai od svih" [Ilijada, 20.241
~243--:--:4"4; op_ prev.]-ov? nije samo objektivan opis (koji mo~e ~1t1 pro~Ir_e~ da _ukljui ponaanje ivotinja), on takoer
1zra~ava OSJeCaJ da Je promJena ula izvana, da je netko "ispunJen . . . nepokolebljivom hrabrou" (Ilijada, 13.60). Danas'( ~u. ta~vi d?gaaji ili za~~ravljeni ili :se smatraju isto
slu~~Jmm. "Ah, za Homera, 1h za ranu misao uope ne po~t?JI. takva Stva: kao "~t? )e s_l~aj."~ ~VaJki dogaaj' je razJaSilJen". ?ogaa}e _to cm1_ JaSmJim, OJacava njihove objektivne znacaJke, daJe ITI? obhk poznatih bogova i demona, te ih
t~k? pret':~ra u mo_c~n :do~az za bo~anski aparat koji se konsti za nJiho':? _ob~asnJ"~n~e "Bogovi su prisutni. Pripoznati
t~_kao dan_u_~m_Jemcu cm1 za Grke prvi uvjet za shvaanje
nJI~ove rehgiJe 1 kulture. Naa spoznaja njihove prisutnosti
poc1va na (unutarnjem ili vanjskom) iskustvu bilo samih bogova, bilo djelovanja tih bogova."69
Da rezimiramo. :~rhajs~i svijet je u mnogo manjoj mjeri
kompaktan nego SVIJet koJI nas okruuje i iskuava se kao
takav. Arhajskom ovjeku nedostaje "fiziko" jedinstvo, njerak: prei!~ s _gle~anja pojave n~ t? da ste . dio kompleksa zbiljskih dogaaJa kop dJelUJU n~ ~led~!~lJa 1 na koJe on moe djelovati. Trei
korak moze se ,obrn:utt b1~0 CIJ~m go_tovo nepostojee volje, bilo vanjskof!! bukom: ~rodimenz~~:maJm kr!lJ?braz postaje dvodimenzionalan,
ulazi u pred~o ts pred . otJU 1 udalJUJe se. Bilo bi zanimljivo vidjeti
kako ~e !akyt fo_rm.alm elementi ~ijenjaju od kulture do kulture (do
sada. Je cov~ek tsptt!lo sal?o sadrzaj sna i formalne elemente samo
utoliko ukoliko su dw treceg stadija).
. . ~ Danas kaemo da je ~etko "svladan" emocijama i moe utj ett biJes kao str~nu stvar ko1a ga spopada protiv njegove volje. Demonska o~tologiJ:a Grka sadri objektivnu terminologiju za opisivanje
ove znaaJke naih emocija i time je stabilizira.
67
~.sih_oan_aliza i s~o<;tne ideologije ponovo pridonose da su takvi
dogaaJI diO ireg sadrzaJa, da jui im otuda supstancijalnost
" Dodds, op. cit., str. 6.

69 Wilamowitz-Moellendorf, Der Glaube der H ellenen

I 1955 str.
17. Na_e koncepc}je ~vije~a dij~le inae ~nifor!Ba~ mate~ij~l i stvara
JU r<;1~like u .opazenoJ. SVJetlostt tamo gdJe obJektivna svjetlost nema
gradiJent. Istt proces JC odgovoran za ureenje dobrano kaotinih dojmova naeg ~nu!arnje~ ivota: vodei. (unutarnjem) opaanju boanskog uplet~Ja,_ 1 on 5a~ moze uvesti demone, bogove, vilenjake u
domenu ya~JSkih opazanJa. U svakom sluaJu, postoji dovoljan broj
demonskth Iskustava da se ovaj nagovjetaj ne odbaci bez okolianja.

PAUL FEYERABEND

238

govo "tijelo" sastoji se od mnotva dijelova, udova, povrina,

veza; njemu takoer nedostaje "mentalno" jedinstvo, njegov
"duh" je sastavljen od raznolikih dogaaja, od kojih ne~ki nisu ak ni "mentalni" u naem smislu, koji bilo da nastavaju
tijelo lutke kao dodatni konstituenti, bilo da su uneseni u
nj izvana. Jedinka ne oblikuje dogaaje, oni su kompleksna
ureenja dijelova u koje je lutka-tijelo umetnuto na odgovarajuem mjestu.70 Ovaj nazor na svijet nastaje kao posljedica analize formalnih znaajki "arhajskog" stila i homerske
poezije, zajedno s analizom pojmova koje je homerski pjesnik
koristio za opisivanje onog to vidi. Glavne njegove znaajke
su iskustvo jedinki koje upotrebljavaju pojmove. Te jedinke
doista su ivjele u istom svijetu koji su umjetnici prikazali.
Daljnji dokaz za nagovjetaj moe se dobiti na temelju
ispitivanja "meta-stavova" kao to su opi religiozni stavovi i "teorije" (stavova glede) spoznaje.
Jer, nedostatak kompa:ktnosti koji smo upravo opisali
nanovo se javlja u podruju ideologije. Postoji tolerancija u
religioznim stvarima ik oju su kasnija pokoljenja ;s matrala moralno i teorijski neprihvatljivom i koja se ak i danas smatra
za manifestaciju frivolnog i jednostavnog duha. 71 Arhajski
1

' 0 To znai da uspjeh nije posljedica napora jedinke, nego sretan

spoj okolnosti. Ovo je izraeno rijeima kao to je ltQci.neLU, koje ~ini
se da oznauju aktivnos ti. Ipak, one u Homera ne naglauju tohko
uinak agensa koliko ?injenicu ~a se is~o~ dogaa !:a pravi ~.ain, da
p roces kojim se do njega dolazi ne nailazi na previse smetnj i;, on se
u klapa u druge procese koji ga okruuju (u atikom dijalektu ~unQa: 1:m
jo uvijek znai,. ,.Dobro mi ide") . Slino l:EU AELU ne naglauje tohko
osobno postignue koliko injenicu da stvari idu dobro, da odgovaraj~t
okolini. I sto vai i za stjecanje znanja ,.Odisej je vidio mnogo i doivio mnogo, osim toga, on je nof.u!Lrpmuo<; koji si uvijek moe pomoi na nove naine i, konano, on je ovjek koji slua svoju boicu
Atenu. Dio znanja koji se temelji na vienju nije doista posljedica
vlastJite njegove aktivnosti i istraivanja, ono mu se prije dogodilo dok
je bio voen vanjskim okolnostima. On se jako r azlikuje od Solo~a
koji je, kao to nam Herodot veli, bio prvi koji je putovao iz teonjskih razloga, zato to ga je zanimalo is traivanje. U Odisej;;t, zn~je
mnogih stvari odijeljeno je, na udan nain, od njegove a ktivnosti u
polju en[oao6aL: ova akth-:Il:ost ograni~na je. ~a )znal~~je sn;dsta':a
za poluenje odreenog cilja, da spasi vlastiti zivot 1 ztvot njegovll1
drugova" (B. Snell, Die allen Griechen und Wir, Gottinge_n, 1962, , str.
48; na istom mjestu imamo detalj_niju.. analizu ~elevantn~h termma).
71 Primjer: F. Schachemayer, Dze fruhe Klasszk der Gnechen, Stut.
tgart, 1966.

PROTIV METODE

239

ovjek

je religiozan eklektiar, on se ne protivi tuim bogovima i mitovima, on ih dodaje postojeem priboru svijeta,
a da ne pokuava izvesti sintezu ili ukloniti protuslovlja. Nema sveenika, nema nikakve dogme, nema kategotikih iskaza o bogovima, ovjeku, svijetu.72 (Ovu toleranciju moemo
jo uvijek nai kod jonskih filozofa prirode koji razvijaju
ideje uporedo s mitom, ne pokuavajui iskljuiti potonje.)
Nema nikakvog religioznog "udorea" u naem smislu, niti
su bogovi apstraktna utjelov'ljenja vjenih principa.73 Oni su
to postali kasnije, tijekom arhajskog doba i, kao ishod toga, "izgubili [svoju] ovjenu narav. Otuda je olimpijanizam
u svojoj moraliziranoj formi teio da postane religija straha,
to se odrava u religioznom rjeniku. U Ilijadi nema rijei
za 'bogobojazan"'.74 Ovako je ivot dehumaniziran onim to
neki ljudi sa zadovoljstvom nazivaju "moralni napredak" ili
"znanstveni napredak".
Sline opaske dadu se primijeniti na "teoriju spoznaje"
koja je implicitna u ovom ranom nazoru na svijet. Muze u
Ilijadi (2.284 i dalje) imaju znanje jer s u posve blizu stvari-one se ne moraju oslanjati na glasine-i zato to znaju
sve stvari koje zanimaju pisca, jednu za drugom. "Kvantitet ne intenzitet je Homerova mjerilo suda" i spoznaje,75 to
postaje jasno iz rijei kao to su rrolu,ltpwo i KOA11J.liJiu
"veliko razmiljanje" i "veliko miljenje", kao i iz kasnije
kritike, kao to je: "Uenje o mnogim stvarima [ 'rrolt,J.la9hJ ]
ne uc1 inteligenciji."76 Zanimanje za mnoge zapanjujue stvari i elja da se razumiju (kao to su potresi, pomraenja
Sunca i Mjeseca, paradoksalno dizanje i sputanje Nila), od
kojih je svaka objanjena na svoj poseban nain i bez upotrebe sveopih principa, ustrajavaju u obalnim opisima osmog i sedmog stoljea, a i kasnijih stoljea (:koja jednostavno nabrajaju plemena, plemenske navike i obalne formacije koje se uzastopno sreu za vrijeme putovanja), tako
da se ak i mislilac kao to je Tales zadovoljava davanjem
mnogih zanimljivih opservacija i mnogih objanjenja, a da
" Cf. Wilamowitz - Moellendorf, op. cit.
M. P. Nilsson, A History of Greek Religion, Oxford, 1949, str. 152.
74 Dodds, str. 35.
" Snell, The Discovery of the Mind, str. 18.
" Heraklit, prema Diogenu Lae rtiju IX, l.
13

- - -------- - -

240

- - - - --

- --

- - -

--- - - ---

- --

PAUL FEYERABEND

ih ne pokuava J?,Ov:zat_i u susta_v.77 (Prvi mi~~il~c k~F i~ konstruirao "sustav bw Je Anaks1mander, koJI Je shjedw Hesioda.) Tako zaeta spoznaja nije postignuta nastojanjem da
se shvati bit iza izvjetaja osjetila, nego (l) stavljanjem promatraa u pravi poloaj u odnosu na objekt (proces, agregat), umetanjem na odgovarajue mje~to u sloenom ob~~scu
koji konstituira svijet i (2~ dodavanJ~m ele~e~ata koJI su
opaeni pod ovim okolnostima. Ona .1e posljedica ~omplek
snog pregledavanja izvrenog s podesne toke gledanJa. Netk~
moe sumnjati u nejasan izvjetaj Hi prikaz ~z ~ete ruk~,. al~
nije mogue sumnjati u ono. to _netko ~oze .Jasn~ . ~!dJeti
vlastitim oima. Objekt koji Je pnkazan 1h opisan cm1 .P.ravilna ureenja elemenata koji mogu ukljuivati rakurse 1 1~e
perspektoidne fenomene.78 Cinjenici da veslo iz~leda sl?mlJeno u vodi nedostaje ovdje skeptina snaga k_oJu J?.op:m:~a u
jednoj drugoj ideologiji.79 Upravo kao to Ahil koJ} ~Je~1 ne
izaziva u nas sumnju da je brzonog-zapravo, poceh b1s~o
sumnjati u njegovu brzinu ako bi se pokazalo da_ on! u prmcipu, nije kadar sjediti-tako ni svinuto veslo ne 1Z~z1_va ~um
nju da je u zraku savre;w ravno-:-zapravo,. poceh biSI~~
sumnjati u njegovu ravnocu da ne IZJgleda svmuto u vod1.
77 Ideja da je Tales upo~rijeb~o princ_
ii? _koji iz:aa'!a _osnovno jedinstvo prirodnih fenomena 1 da J~ . tdenttharao .taJ ~nnctp s vod<?~
nalazimo prvo u Aristotela (Metafm.ka, 9~3b6-12 _1 26 1 dalJe). Pobl~ze
ispitivanje ovog i drugih ulor:ta_ka ~ sav_Je~ovanJa .~erodota sug~r~ra
da on jo uvijek pr:ipada s~uptnl ~th m1~hlaca kOJI s~. bave br<?Jlllm
neobinim fenomemma kOJI stvaraJu broyne opservaclJe, a da th ne
povezuju u sustav; v. '_ivopisno predstav\janje u knjizi , F. Kraff~a
Geschichte der Naturwtssenschaft en, l, Fretburg, 1971, trece poglavlJe.
78 Perspek~oidni . fenol!~ eni treti~aj~ ~e katkada ~ao da su po~eb
na svojstva pnkazamh objekata. PnrnJence, posu<?-a -~z Starog ~ralJeV:
stva (drevni Egipat) ima uleknue na vrhu, oda)UCt perspek.~tvu, ah
uleknue je predstavljeno kao znaajka samog objekta; v. Schafer, op.
cit., str. 266. Neki grki umjetnici pokuavaju otkriti situaciju ~ kojima nije potrebno uz~mati u .? bzir. pe~spektivu. Otuda -~e svojstvenost tzv. stila crvene figure koJ! se JaVlJa oko 530. _g. pr~]e nove ~re
ne sastoji toliko u injenici da su rakursi prikazam, koliko u n_ov1m
i uvelike raznolikim nainima da ih se zaobie" (E. Pfuhl, Malerez und
Zeichung der Griechen, sv. I, Miinchen, _1923, str. 378.
.
.. .
19 Vidi: raspravu u prvom poglavlJ_u _u A: J. AyerovOJ knJIZI ~o
undations of Empirical Knowledge. PnmJer JC dobro poznat staum
skepticima.
.
..
.
b
.
Ovo je takoer nacm na kOJI se J . L. Aus tm P<? nnuo za taJ
sluaj; v. S ense and S ensibilia, . Ne_w Yor~, 1_962, J~sno"1e da se p;o~
lemi kao to je "problem postoJanJa teonjskih entiteta ne mogu Javt-

PROTIV METODE

241

Svinuto veslo ne ini jedan aspekt koji protuslovi jednom

drugom aspektu, tako da je nae istraivanje prirode vesla
osujeeno, ono je odreeni dio (situacije) zbiljskog vesla koji ne samo da je kompatibilan s njegovom ravnoom, nego
je i zahtijeva. Vidimo: objekti spoznaje isto su tako dodaci
kao i vidljivi popisi arhajskog umjetnika i situacije koje arhajski pjesnik opisuje.
Niti postoji neka uniformna koncepcija znanja.81 Velika
raznolikost rijei koristi se za izraavanje onog to mi danas smatramo za razliite forme spoznaje ili raz'liite naine
stjecanja znanja. ao:p\a 82 znai strunost u odreenoj profesiji (tesar, pjeva, general, lijenik, voza bojnih kola, rva),
ukljuujui umjetnosti (gdje se umjetnik hvali ne kao istaknut stvaralac, nego kao majstor svoje vjetine);
EtoFuat,
doslovce "vidjevi", upuuje na znanje dobiveno od pregledavanja; rije
ouuil]p.t , osobito u Ilijadi, premda esto prevoena kao "sluanje" ili "razumijevanje", znai neto jae,
sadri ideju slijeenja i pokoravanja, neeg to netko apsorbira i djeluje u skladu s tim (sluh moe igrati vanu ulogu).
I tako dalje. Mnogi ovi izrazi povlae za sobom receptivan
stav spoznavatelja, on ponavlja u svojim radnjama ponaanje stvari koje ga okruuju, slijedi ih,33 djeluje kao to pristoji entitetu koji je umetnut na mjesto koje on zauzima.
Da ponovimo i zakljuimo: naini predstavljanja koriteni tijekom ranog arhajskog razdoblja u Grkoj nisu samo
odrazi nesposobnosti ili posebnih umjetnikih zanimanja, oni
daju vjeran prikaz onog to se osjea, vidi, misli da su fundamentalne znaajke svijeta arhajskog ovjeka. Ovaj svijet
je otvoren svijet. Njegovi elementi su formirani i povezani
"osnovnom supstancijom", oni nisu pojave iz kojih ova supstancija moe biti s tekoom izvedena. Oni se povremeno
ti pod ovim okolnostima. Svi ovi problemi stvoreni su novim 'pristupom koji je nadomjestio ideologiju dodatka koju imamo u arhajskom
i predarhajskom vremenu.
" B. Snell, Die Ausdrucke fur den Begriff des Wissens in der
vorplatonischen Philosophie, Berlin, 1924. Kratak prikaz nalazimo u
Die alten Griechen und Wir, str. 41. i dalje; v. takoer von Fritz, Philosophie und sprachlicher Ausdruck bei Demokrit, Plato, und Aristoteles, Leipzig-Pariz-London, 1938.
" Jedini sluaj u Homeru (Ilijada, 15, 42) glede oo<J>(a tesara (iskusan tesar prevodi Lattimore).
" Vidi: Snell, A.usdrucke, str. 50.
16 Protiv metode

PAUL FEYERABEND

242

stapaju i formiraju skupove. Odnos pojedinanog elementa

prema skupu kojem pripada je poput odnosa dij~la pr~m~
skupu dijelova, ne kao odnos dijela prema nadmocnOJ CJelini. Odreeni agregat koji se naziva "ovjek" posjeuju i povremeno nastavaju "mentalni dogaaji" . Takvi dogaaji mogu prebivati u njemu, oni ta!koer mogu ui izvan~. Pop~t
svakog drugog objekta, ovjek je razmjembena stamca utjecaja prije nego jedinstven izvor djelovanja, jedno. _,,ja" . CD~s
,cartesov cogita" nema toku napada u ovom SVlJetu 1 nJegov argu~ent ne moe ni zapoeti). Postoji. . golen~a s!inost
izmeu ovog gledi,t a i Machove kozmolo~lJe, os1m sto s~
elementi arhajskog svijeta prepoznatljivi fiziki i mentalm
oblici i dogaaji, dok su elementi koje Mach koristi .apstraktniji; oni su jo nepoznati ciljevi i~tra~ivanja, ne nJegov .~'b
jekt. Ukratko, predstavne jedinice arhajskog n~zora na sVlJet
doputaju realistino tumaenje,. ~me izraava]~ ~?h~r~ntnu
ontologiju, i Whorffove opservaclJe dad~ se pr.l!ffilJellltL
Ovdje prebdam svoj argument d~ . b1h stavw n~ke opa~
ke koje povezuju prethodne opservaClJe s problem1ma u filozofiji znanosti.
. . .
. .
..
l. Moe se prigovoriti da su rakurs1 1 me m~!kac11e p~rs
pektive tako oite znaajke naeg opaajnog svl]eta da msu
mogli biti odsutni iz opaajnog svijeta starih ~aroda. Arhajski nain prikazivanja je dakle nepotpun, a nJegovo realistino tumaenje netono.

Odgovor: rakursi nisu oita znaajka naeg opaajnog svijeta, osim ako se na njih ne obrat i posebna panja (u ~obu
fotografije i filma ovo je pri~ino ~e.st s~ua_j). ~ko n;smo
profesionalni fotografi, fi'lmsk1 radmc1, shkan, m1 o~azamo
stvari, a ne aspekte. Kreui ~e brzo '!?eu kom~lesm~ objektima, opaamo mnogo manJU promJel!u nego st? b1 opaanje aspekta dopustilo. Aspekti, rakurs1, ako uopc~. uu u
nau svijest, obino su potisnuti na isti. n~~in n~. ko ]l ; u. paslike potisnute kad se dovri odgovaraJUCl stad~J o~azaJ~?g
razvoja,84 , te bivaju primijeeni samo _u p~~ebmm ~ltUaC1Ja
ma.8s U staroj G!'koj, takve posebne s1tua~!J e nast.a ple su ~
,kazalitu, za gledatelje u prvom redu koJl su ~nsustvova~~
impresivnim izvedbama Eshila i Agatarha, i dmsta postOJi
14 Vidi biljeku br. 15 i ovo pogl~lVlj e .
" Vidi biljeku br. 16.

PROTIV METODE

243

kola ik oja kazalitu pnp1suje odluan utjecaj na razvoj

perspektive.86 Osim toga, zato bi se opaajni svijet starih
Grka podudarao s naim? Za uvrenje prigovora potreban
je mnogo vei argument od upuivanja na nepostojeu formu opaanja.
2. itatelju se skree pozornost na metodu koja se koristila za ustanovljenje svojstvenosti arhajske kozmologije.
U principu, metoda je identina metodi antropologa koji ispituje nazor na svijet kod udruivanja plemena. Razlike, koje su posve zamjetljive, posljedica su oskudnosti dokaza i
odreenih okolnosti njegova porijekla (pisani izvori, tvorevine umjetnosti, odsutnost osobnog kontakta) . Pogledajmo poblie metodu koja se koristi u oba sluaja .
Antropolog koji nastoji otkriti kozmologija odabranog
plemena i nain na koji se odraava u jeziku, umjetnostima,
dnevnom ivotu (pitanje realizma vs. instrumentalizma) prvo
ui jezik i temeljne drutvene obiaje; on ispituje kako se
oni odnose prema drugim aktivnostima, ukljuujui takve
prima facie nevane aktivnosti kao to je muenje krava ili
kuhanje jela; 87 on nastoji identificirati kljune ideje. 88 Obraanje panje na sitnice nije posljedica pogrene udnje za
potpunou, nego shvaanja da ono to jednom nainu miljenja (i opaanja) izgleda nevano moe igrati najvaniju
ulogu u drugom. (Razlike izmeu pisanih postupaka jednog
lorencijanca i jednog ajntajnina esto su neznatne, ako su
uope razaberive; a ipak, one izraavaju glavni sraz ideologija.)
Otkrivi kljune ideje, antropolog ih nastoji razumjeti.
To ini na isti nain na koji je stekao razumijevanje vlastita jezika, ukljuujui jezik posebne profesije koja mu pribavlja dohodak. On internalizira ideje tako da su njihove veze vrsto urezane u njegovo pamenje i reakcije i mogu biti
po volji proizvedene. "Aoko antropolog eli razumjeti domorodako drutvo, ono mora biti u njemu samom, a ne samo
u njegovim biljenicama."89 Ovaj proces mora biti bez vanj,. Vidi drugi dio knjige Hedwiga Kennera Das Theater und der
Realismus in der Griechischen Kunst, Be, 1954, osobito str. 121. i dalje.
" Evans-Pritchard, Social Anthropology, Free Press, 1965, str. 80.
" Ibid, str. 80.
Ibid., str. 82.

244

PAUL FEYERABEND

skog upletanja. Primjerice, istraiva ne smije pokuavati da

bolje shvati ideje plemena tako to e ih sravnjivati s idejama koje ve zna ili koje smatra sveobuhvatnijim ili to
nijim. Podnipoto ne smije pokuati "logiko rekonstruiranje". Takav postupak vezao bi ga za poznato, ili za ono to
odreene skupine preferiraju, i zauvijek sprijeio da shvati
nepoznatu ideologiju koju ispituje.
Dovrivi prouavanje, antropolog nosi u sebi kako domorodako drutvo, tako i vlastito porijeklo, i sada moe
poeti usporeivati. Usporedba odreuje moe li domoroda
ki nain miljenja biti reproduciran evropskim terminima
(pod uvjetom da postoji jedinstven skup "evropskih termina") ili on posjeduje vlastitu "logiku" koja se ne nalazi u
nekom zapadnom jeziku. Za vrijeme usporedbe, antropolog
moe preformulirati odreene domorodake ideje u engleskome. To ne znai da je engleski, onaj koji se govori neovisno o usporedbi, sumjerljiv s domorodakim idiomom, nego
da se jezici mogu usmjeriti u mnogim smjerovima i da razumijevanje ne ovisi o nekom odreenom skupu pravila.
3. Ispitivanje kljunih idej a prolazi kroz r azne stadije,
od kojih ni jedan ne vodi potpunom razjanjenju. Ovdje istraiva mora imati vrstu kontrolu nad svojim porivom za
neposrednom jasnoom i logikom savrenou. On nikad
ne smije pokuati uiniti pojam jasnijim nego to to materijal sugerira (osim ako privremenu pomo za daljnje istraivanje). I upravo ovaj materijal, a ne njegova logika intuicija, odluuje o sadraju pojmova. Uzmimo kao primjer
Nuere, milotsko pleme koje je ispitivao Evans-Pritchard. Oni
imaju neke zanimljive prostorno-vremenske pojmove.90 Istraiva koji nije previe upuen u nuersko miljenje smatrat
e da s u pojmovi "nejasni i nedovoljno precizni". Da bi poboljao stvari, on e moda pokuati da ih eksplicira koristei predodbe o specijalnoj teoriji relativiteta. To e moda
stvoriti jasne pojmove, ali oni nee vie biti nuerski pojmovi. S druge strane, ako eli dobiti pojmove koji su i jasni i
nuerski, onda on mora ostaviti vlastite predodbe nejasnim
i nepotpunim sve dok se ne pojavi prava informacija, tj. sve
"' EvaJns-Pritchard, The Nuer, Oxford, 1940, trei dio; v. takoer
kratak prikaz u Social Anthropology, str. 102. i dalje.

PROTIV METODE

245

dok terensko istraivanje ne otkrije nedostajue elemente

koji su, uzeti sami za sebe, isto tako nejasni kao i elementi
koje je on upravo otkrio.
Svaka jedinica informacije ini graevni kamen razumijevanja, to znai da je treba razjasniti otkrivanjem drugih
kamenova u jeziku i ideologiji plemena prije nego preranim
d~~inicijama. Iskazi kao to je" ... Nueri ... ne mogu govontl o vremenu kao da je ono neto stvarno, to tee moe
biti saekano, moe biti sauvano i tako dalje. Ne ~islim
da oni ikada imaju isto osjeanje borbe protiv vremena ili
da moraju koordinirati aktivnosti s apstraktnim protokom
vremena zato to su njihova odnosita uglavnom same aktivnosti koje su openito dokonog karaktera .. ,"91 zato to
su graevni kamenovi-u ovom sluaju vlastiti njihov sadraj nije potpun i nije shvaen u cijelosti-ili su preliminarni pokuaji da se predvidi ureenje totaliteta svih kamenova. Njih onda treba provjeriti i razjasniti otkrivanjem daljnjih kamenova prije nego logikim razjanjenjima. (Dijete
ne ui znaenje rijei logikim razjanjenjem, nego shvaa
njem kako se ono slae s a stvarima i drugim rijeima.) Pomanjrkanje jasnoe nekog odreenog antropolokog iskaza
ukazuje na oskudnost materijala prije nego na nejasnou
logikih intuicija antropologa.
4. Upravo iste opaske vrijede za moj pokuaj da se istrai nesumjerljivost. U znanostima, nesumjerljivost je usko
povezana sa znaenjem. Prouavanje nesumjerljivosti u znanostima stvorit e da kle iskaze koji sadre znaenjske termine-ali, ovi termini bit e samo n epotpuno shvaeni, upravo kao to je termin "vrijeme" nepotpuno shvaen u citatu u prethodnom ulomku. I opaska da takve iskaze treba
stvarati tek nakon to je izgraena jasna teorija znaenja92
isto je tako raZJborita kao i opaska da iskaze o nuerskom
vremenu, koji ine materijal to vodi razumijevanju nuerskog vremena, treba zapisati tek n akon to je ovaiko razumijevanje polueno. Dakako, moj argument pretpostavlja da je
" The Nuer, str. 103 .
." Achin~tein (Minnesota Studies in the Philosophy of Science,
4, Mmneapohs, 1970, str. 224) veli da "nam Feyerabend duguje teoriju
znaenja", a Hempel je pripravan prihvati ti nesumjerljivost samo na
kon to j e ideja znaenja sadrana u njoj uinjena ja snom (op. cit.,
str . 156).

246

PAUL FEYERABEND

antropoloka metoda ispravna metoda za prouavanje ustroja znanosti (i, to se toga tie, svake druge forme ivota).
S. Logiari e vjerojatno prigovoriti. Oni istiu da je ispitivanje znaenja i odnosa izmeu termina zadaa logike, a
ne antropologije. Sada, pod "logikom" netko moe misliti
dvije razliite stvari. "Logi'k a" moe znaiti prouavanje ustroja ili rezultata prouavanja ustroja inheretnih u odreenom
tipu diskurza. A moe znaiti i odreen logiki sustav ili
skup sustava.
Prouavanje prve vrste pripada antropologiji. Jer da
bismo, primjerice, vidjeli je li AB v AB E A dio "logike kvant
ne teorije, morat emo prouavati kvantnu teoriju. I ka,ko
kvantna teorija ni'je boanska emanacija nedo djelo ljudi,
morat emo je prouavati u obliku u kojem je 'ljudsko djelo
obino dostupno, to jest, morat emo prouavati povijesne
zapise - udbenike, izvorne tekstove, izvjetaje sa sjednica,
osobne razgovore, pisma i slino. (U sluaju rk vantne teorije na poloaj je povoljniji, budui da pleme ik vantnih teoretiara jo :n ije izumrlo. Tako moemo nadopuniti povijesno
prouavanje antropolokim terenskim radom.)
Mora se priznati da, sami po sebi, ovi zapisi ne donose
jedinstveno rjeenje za nae probleme.93 No, tko je pretpostavio da donose? Povijesni zapisi takoer ne donose jedin-stveno rjeenje za povijesne probleme, a ipak nitko ne predlae da se zanemare. Nema dvojbe da su zapisi potrebni za
logiko prouavanje u smislu u kojem ih sada ispitujemo.
Pitanje je kako ih koristiti.
elimo otkriti strukturu podruja diskurza kojeg zapisi
daju nepotpun prikaz. elimo nauiti o njemu, a da ga ne
mijenjamo. U naem primjeru, nas ne zanima da li usavrena kvantna mehanika budunosti upotrebljava AB vABE A
ili da li vlasHti na izum, malo "rekonstruiranje" 1koje mijenja teoriju tako da odgovara nebm unaprijed stvorenim principima moderne logike i spremno pribavlja odgovor, koristi
taj princip. Mi elimo znati da li kvantna teorija kakvu za" U onom to slijedi ja u ukazivati na dva Giedyminova teksta
u Beritish Journalu for the Philosophy of Science (August 1970, str.
257. i dalje i February 1971, str. 39. i dalje). Upuivat u samo na odgovarajui broj stranice. Giedymin veli da logiki problemi ne mogu
biti jedinstveno rijeeni analizom povijesnih dokumenata, niti, moemo na temelju tog nagaati, antropolokih zapisa (str. 257).

PROTIV METODE

247

pravo prakticiraju fiziari koristi princip. Jer mi elimo ispitati rad fiziara, a ne rad rekonstrukcionista. A taj rad lako
moe biti pun protuslovnosti i praznina. Njegova "logika"
(u smislu u kojem sada upotrebljavam termin) lako moe
biti "nelogina" ka:d se o njoj sudi s toke gledita odree
nog sustava formalne logike.
Sada, postavljajui nae pitanje na ovakav nain, shva.
ama da ono moda nee dopustiti odgovor. Moda ne postoji jedna teorija, jedna "kvantna teorija", koju svi fiziari koriste na isti nain. Razliika izmeu Bohra i, recimo, von Neumanna sugerira da ovo nije samo neznatna mogunost. Da
bisn?o provjerili mogunost, tj. bilo da je iskljuimo, bilo
da JOj dademo oblik, moramo ispitati konkretne sluajeve.
Takvo ispitivanje :konkretnih sluajeva moe onda voditi ishodu da meu kvantnim teoretiarima postoje isto tako velike razlike kao i meu katolicima i razliitim tipovima protestanata: oni imaju istu knjigu (premda je i to dvojbenousporedimo samo Diraca i von Neumanna) ali zacijelo ine
razliite stvari s njom.
'
Potr~?a z:'l antropolo~i~ prouavanjima sluajeva u podru~Ju k~Jlm_ J~, ka~_o se CI?}lo, na poetku dominirao jedan
m1t, UVIJek 1stl, UVIJek konsten na isti nain ukazuje na to
da je n~e _ope znanje zr;anosti moda op~sno manjkavo.
Ono moze b1h posve pogresno (na neke pogreke ukazano je
u prethodnom poglavlju). U takvim okolnostima, jedini po~zda~ put je priz:mti neznanje, okaniti se rekonstruiranja
1 _r_ocet1 proucavatl znanost od nu.le. Zadai moramo pristuJ?Itl kao sto :=tntropolog pristupa mentalnim previjanjima vraca novootkl'lvenog saveza plemena. I mor.a mo hiti pripravni
na otkrie da ova previjanja jesu vrlo nelogina (kad se o
njima sudi s gledita formalne logike) i moraju biti vrlo nelogina da bi funkcionirala na nain na koji funkcioniraju.
. ~- Meutim, samo mali broj filozofa znanosti tumai "logi~u l! ovom smish.~. Samo je nekoliko filozofa pripravno
pnznah da se temelJne strukture koje su u osnovi nekog
novootkrivenog idioma mogu radikalno razlikovati od temeljnih struktura poznatijih sustava formalne logike, dok apsolutno nitko nije pripravan priznati da moda isto vrijedi i za
zn~nost. Ve~nom se "logika" odreenog jezika ili teorije (u
smislu u ko.Jem se do sada uzimala) odmah identificira sa
znaajkama odreenog logikog sustava, ne uzimajui u obv.

248

PAUL FEYERABEND

zir potrebu za ispitivanjem primjerenosti takvog identificiranja. Primjerice, profesor Giedymin podrazumijeva pod "logikom" svoj omiljeni sustav koji je prilino opsean, ali nikako sveobuhvatan. (Primjerice, ne sadri Hegelove ideje, niti se moe upotrijebiti da ih formulira. A bilo je matematiara koji su izrazili sumnju da se moe upotrijebiti za izraavanje nefo11malne matematike.) Logiko prouavanje znanosti kako ga Giedymin i njegovi sljedbenici shvaaju ini
prouavanje skupova formula ovog sustava, njihovih struktura, svojstava njihovih konanih konstituenata (intenzije,
ekstenzije itd.), njihovih posljedica i moguih modela. A~o
to prouavanje ne ponovi znaajke koje je antropolog otkno
u recimo znanosti, onda to pokazuje ili da znanost ima nek~ manjkavosti ili da antropolog uope ne poznaje logiku.
Za logiara u ovom drugom smislu uope nije vano to njegove formule ne izgledaju kao znanstveni iskazi, t o se n~
koriste kao znanstveni iskazi i to znanst nije mogue voditi na jednostavne naine koje j~ n~egov maza~ kada~ razumjeti (i koji ih zato smatra za Jedme dopustive naim:). ~n
ili ne primjeuje diskrepanciju ili je uzima kao poslJ_edicu
nesavrenosti koje treba ukloniti iz zadovoljavaju~eg pnka~a.
Ni u jednom asu ne pada mu na pamet da b1 "nesavrsenosti" mogle imati vanu funkciju i da bi znanstve~i napredak mogao biti nemogu kad se one uklone. Za nJega zna.
nost jest aksiomatika vie teorija modela vie pravila kores
pondencije vie jezik opservacije.
Takav postupak pretpostavlja (a da ne zamj~uje .da je
pretpostavka ukljuena? da je ~ntr~po.lok.o prou~a:vanJ.~ koje nas upoznaje s memfestmm !. pnknven~m klas~fi~aCIJ~ma
znanosti dovreno i da se odlucllo za akswmatsk1 (1td. Itd.)
pristup. Ni jedno ta~kvo prouavanje ~ije i.zve~eno. I djelii
terenskog rada koji su danas dos tupm, po~lavito. kao rezultat istraivanja Hansona, Kuhna, Lakatosa 1 drugih, pokazuju da pristup logiara ne uklanja samo. neke ures~ , nego
upravo one znaajke koje ine znanstvem napredak 1 samu
znanost moguim.
7. Rasprave o znaenju na koje sam aludirao ~ne jo.
jednu ilustraciju manjkavosti pristupa logiara. Za Gie~ymi
na, koji je napisao dvije duge biljek e o pre~metu, ova~ te.~
min i njegove izvedenice, kao to je termm "nesumJerlJI-

PROTIV METODE

249

vost", "nejasni su i nedovoljno precizni".94 Slaem se. Giedymin eli da termini budu jasniji, on eli da ih bolje razumije. Opet se slaem. Jasnou koja, kako on osjea, nedosta.
je, Giedymin nastoji poluiti eksplikacijom u kategorijama
odreene vrste formalne logike i dvostrukog jezinog modela, ograniujui raspravu na "intenziju" i "ekstenzija" kako
ih objanjava odabrana logika. I ovdje poinje neslaganje.
Jer, pitanje nije kako se "znaenje" i ,,nesumjerljivost" dogaaju u odreenom logikom sustavu, nego kakvu ulogu igraju u (stvarnoj, tj. nere konstruiranoj) znanosti. Klasifikacija
mora proizai iz detaljnijeg prouavanja ove uloge i praznine se moraju popuniti rezultatima takvog prouavanja. I
budui da za popunjavanje treba vremena, kljuni termini
ostat e "nejasni i nedovoljno precizni" godinama i moda
desetljeima. (v. takoer 3. i 4.)
8. Logiari i filozofi znanosti ne vide situaciju na ovaj
nain. Kako nevoljni, tako i nesposobni voditi neformalnu
raspravu, oni zahtijevaju da glavni termini rasprave budu "razjanjeni". A "razjasniti" termine rasprave znai prouavati
dodatna i jo do sada nepoznata svojstva domene o kojoj
se radi, da bi se potpuno razumjela; znai popuniti ih postojeim predodbama iz potpuno drukije domene logike i zdravog razuma, po mogunosti opservacijskim idejama, sve dok
same ne ponu zvuati ope, i pobrinuti se da se proces popunjavanja pokorava pr.ihvaenim zakonima logike. Ra51p11ava
moe proslijediti tek nakon to su njezini poetni koraci modificirani na ovaj nain . Tako je tok ispitivanja skrenut u
uske kanale stvari koje su ve shvaene i mogunost fundamentalnog pojmovnog otkria (ili fundamentalne pojmovne
promjene) znatno je smanjena. S druge strane, fundamentalna pojmovna promjena pretpostavlja nove nazore na svijet
i nove jezike kadre da ih izraze. Sada, gradnja novog nazora
na svijet i odgovarajueg novog jezika je proces koji je dobrano dug kako u znanosti, tako i metaznanosti. Termini novog jezika postaju jasni samo kad je proces dobrano uznapredovao, tako da je svaka pojedinana rije sredite brojnih
linija povezujui je s drugim rijeima; reenicama, djeliima
umovanja, gestama koje s poetka zvue apsurdno, ali koje
" Vidi biljeku br. 93 radi upuivanja i konteksta.

250

PAUL FEYERABEND

postaju savreno umne kad se veze ostvare. Argumenti, teorije, termini, toke gledita i raspre mogu, dakle, biti razjanjeni na barem dva razliita naina: (a) na ve opisani nain, koji vodi natrag pozna't im idejama i tretira novo kao
poseban sluaj stvari koje su ve shvaene; (b) inkorporiranjem u jezik budunosti, to znai da ovjek mora nauiti argumentirati neobjanjenim terminima i upotrebljavati ree
nice za koje jo nisu dostupna nikakva jasna pravila upotrebe. Upravo kao to dijete, koje poinje upotrebljavati rijei,
a da ih jo ne razumije, koje dodaje sve vie neshvaenih
jezinih fragmenata svojoj razigranoj aktivnosti, otkriva princip davanja smisla tek nakon to je dugo vremena aktivno
na ovaj nain-aktivnost je nuna pretpostavka konanog
procvata smisla-na isti nain izumitelj novog nazora na
svijet (i filozof znanosti koji nastoji razumjeti njegov postupak) mora biti kadar govoriti nesmisleno sve dok koliina
nesmisla koju on i njegovi prijatelji stvore nije dovoljno velika da dade smisao svim njezinim dijelovima. I opet nema
boljeg prikaza ovog procesa od opisa koji nam je ostavio John
Stuart Mill o promjenljivostima vlastita obrazovanja. Upuujui na objanjenja koja mu je otac dao o logikim stvarima, on veli: "U to vrijeme, objanjenja mi uope nisu razjasnila stvar; ipak, nisu zato bila beskorisna; ostala su kao jezgra oko koje su se kristalizirale moje opservacije i razmiljanja; smisao njegovih opih primjedaba protumaili su mi pojedinani sluajevi koji su tek kasnije privukli moju pozornost."95 Gradnja novog jezika (poradi razumijevanja svijeta ili
znanja) je proces upravo iste vrste, osim to poetne "jezgre" nisu dane, nego moraju biti izmiljene. Vidimo ovdje kako
je bitno nauiti govoriti zagonetno i kako koban uinak mora sklonost za neposrednom jasnoom imati na nae razumijevanje. (K tomu, takva sklonost odaje prilino uzak i barbarski mentalitet : "Upotreba rij ei i izraza na leeran nain.
" U ovom procesu ima mnogo vie nasuminosti nego to bi racionalist ikad dopustio, nagaao ili ak opazio; v. von Kleist, ,.Ober die
allmahliche Verfertigung der Gedanken beim Reden", Meisterwerk e
Deutscher Literaturkritik, ured. Hans Meyer, Stuttgart, 1962, str.
741-7. Hegel je nasluivao situaciju; v. K. Loewith i J. Riedel ured.,
Hegel, Studienausgabe l, Frankfurt, 1968, str. 54.

PROTIV METODE

251

ne ispi~ujui i~ p~eve pomno nije, openito, obiljeje loeg

o?goJa, naprotiv, Ima neto od t oga kad Je netko prevec' precrzan . . ." 96)
. v~v_e ove. o~asJ~e dobrano su trivijalne i mogu se ilustrirati oci tim. pn~Jenma .. Klasina logika dola je na pozornicu
tek k.a? JC ?I~o. dovolJno dokaznog materijala (u matematici,
r:tonci, pohti~r) da posl~i kao polazna toka i mjesto proVJe.re. AntJ:?etika se razvrla bez nekog jasnog razumijevanja
po.Jma broJ~; tak v~ v.razumijevanje javilo se tek kad je postOJ al~ dovolJI~a kohcma aritmetikih "injenica" da mu dade
sad~mu. ~a rsti n.ain, prava teorija znaenja (i nesumjerljiv?~t~) ~1o~~ nastati tek nakon to je sakupljen dovoljan broj
"Cl'D}em~a d~ takva te~rija postane neto vie od vjebe u
forsiranJU poJmova. To Je razlog za primjere u ovom odsje
ku.
9.v Postoji j~ jedna dogma koju valja razmotriti prije
nego .sto ~e v:atimo glavnom izlaganju. Radi se 0 dogmi da
,s e svi ~ubjekti, .ma ka~o s~~upljeni, potpuno automatski poko~avaJU za~omma logrke, Ih se trebaju pokoravati zakonima
l~grke. ~k<;> Je tako, onda bi se antropoloki terenski rad i
mo s~~:rsmm. "Ono to je. istinito u logici, istinito je i u psihologiJI ... , u znanstvenoJ metodi i povijesti znanosti" veli
Popper.97
'
.~va do~matska vtvr.dnj~ ~i~e ni jasna, ni (u jednom od
svoJ.Ih gl.avm~ tum~~e~Ja) 1st~~uta. Ponajprije, pretpostavimo
da r.zr~ZI "psihologiJa , "poviJest znanosti", "antropologija"
upu~UJ~ na. odreene domene injenica i pravilnosti (prirode,
opaza~Ja, ljudskog duha, drutva). Onda tvrdnja nije jasna
buduci da ne postoji jedan subjekt - LOGIKA _ k b:
moga
vk u stru.k turu ovih domena. Postoji Hegel,
OJI I
' ~. o tk n't'I log1c
~?~tOJI Br~uw~r,. postoje formalisti. Oni nude ne samo razherta tumacenja
jednog
te istog opsega logikih "CinJeniCa
v . . " ,
t
l'
nego po puno raz ICite "injenice". Takoer, tvrdnja nije istiv.

" Platon,

delb~rg,

Theaitetos~ .1~4c~

'::

takoer

I. During, Aristoteles, Hei-

)?66, str. 379, kntizJraJUCI Aristotelov zahtJ'ev za neposrednom

precJZnoscu.
rice 'e' oOmb'teectCivoe Kno5w2ledLge, Oxford, 1972, str. 6. Anticipirao, primje'
,
urse,
e econ.

252

PAUL FEYERABEND

budui da postoje oprav-dani znanstveni iskazi koji naruavaju jednostavna logika pravila. Primjerice, postoje iskazi
koji igraju vanu ulogu u utemeljenim znanstvenim disciplinama i koji su opservacijski primjereni samo ako su prutuslovni sebi samima: fiksiraj1te kreui obrazac koji je upravo uao u stanje mirovanja i vidjet ete da se kree u suprotnom smjeru, a da ne mijenja svoj poloaj. Jedini fenomenoloki dostatan opis je "kree se, u prostoru, ali ne mijenja mjesto" - i ovaj opis je protuslovan samom sebi.98 Ima
primjera iz geometrije:9'1 tako se priloeni lik (koji se . ne mora pojavljivati svakoj osobi na nisti nain) vidi kao istokraan trokut kojeg osnovica nije podijeljena okomicom. I ima
primjera s a= b & b= e & a e kao jedini fenomenoloka
dostatan opis. 100 Osim toga, ne postoji ni jedna znanost ili ina
forma ivota koja je korisna, napredna i u skladu s logikim
zahtjevima. Svaka znanost sadri teorije koje su nedosljedne
kako injenicama, 'iako i drugim teorijama i koje otkrivaju
protuslovlje kad se potanko analiziraju. Samo dogmatsko vjerovanje u principe navodno unifor mne discipline "Logika"
moe nas navesti da zanemarimo ovu situaciju. 101 I prigovor
da se logiki principi i principi, recimo, aritmetike razlikuju
od empirijskih principa tako to nisu dostupni metodi nagovjetaja i opovrgavanja (i'li, to se toga tie, bilo kojoj drugoj ,.empirijskoj" metodi) uinjen je bezopasnim novijim istraivanjem u ovom podruju. 102
Drugo, pretpostavimo da izrazi "psihologija", "a ntropologija", "povijest znanosti", ,fizika" n e upuuju na injenice

nita,

" Prigovoreno je (Ayer, G. E. L. Owen) da se bavimo pojavama,

a ne stvarnim dogaajima, i da je ispravan opis "ini se da se kree ... Meutim, tekoa ostaje. Jer ako uvedemo "initi se", moramo
stav:i ti rije na poetak reenice, koja e glasiti: "ini se da se kree
i da ne mijenja mjesto." I kako pojave pripadaju domeni fenomenoloke psihologije, mi smo pokazali ono to smo htjeli, tj. da ova domena
sadri elemente nedoslj edne sebi samima .
,. E. Rubin, "Visu al Figures Appa rently I ncompa tible with Geom et ry", Ac ta Psychologica, VII, 1950, str. 365. i dalje.
100 E. Tranekjaer-Rasmussen, "Perspectoid Distances",
Acta Psychologica, XI, 1955, str. 297.
101 Mach je kritizirao teoriju relativiteta zato to ne obraa panju na psiholoke fenomene; v. proslov njegovoj knjizi Physical Optics.
102 Uglavnom radom Imra Lakatosa; v .. "Proofs and Refutation"
British Journal for the Philosophy of Science, 1962/63.

PROTIV METODE

253

i. z~k<;m~. nego na odr':<;fene metode sakupljanja injenica, uklJUC~JUCI odreen~ nacme. povezivanja opservacije s teorijom.
To Jest, razmotnmo akttvnost "znanosti" i raznih njezinih
podvrsta. Moemo toj aktivnosti pristupiti na dva naina .

~o~mo postavniti

idealne zahtjeve spoznaje i stjecanja znanJa 1 moemo pokuati konstruirati (drutveni) mehanizam
~oj.i se pokorava. ovim zahtjevima. Gotovo svi epistemolozi
1 filozofi znanosti postupaju na ovaj nain . Povremeno oni
uspijevaju. u i~nala~nju ~e~anizma koji bi mogao djelovati
u. <;>dreemm Idealmm UVJetima, ali oni nikada ne ispituju,
mti. ak smatraju za vrijedno da ispituju jesu li uvjeti zadovolJeni u ovom naem zbiljskom svijetu. Takvo ispitivanje, s
dr!-lge strane, ~orat e i~traiti nain na koji se znanstvenici
zazsta bave SVOJOm okolinom, morat e ispitati stvarni oblik
~vojeg ~~oi~voda, tj. "~na~ja", i nain na koji se ovaj protzvod miJenJa kao posljedica odluka i djelovanja u sloenim
drutvenim i materijalnim uvjetima. Jednom rijei takvo ispitivanje morat e biti antropoloko.
'
. !'Je~a _nain~ ~a se predvidi to e antropoloko ispitiva
nJe IZmJe.ti na vidJelo. U prethodnim poglavljima, koji ine
grube skice an~ropolokog istraivanja odreenih epizoda,
~okazalo se d~ Je znanost uvijek puna prazlllina i protuslovlJa, da n eznanJe, tvrdoglavost, oslanjanje na predrasudu lag~nje ne ~amo da ne prijee napredovanje znanja neg~ su
nJegove b.Itne pretpostavke, da tradicionalne odlike, preciznost,. doslJednos.t, "potenje:', tovanje injenica, maksimalno
znanJe pod damm okolnostima mogu, ako ih se prakticira s
odlunou, dovesti znanost do zastoja. Takoer, pokazalo se
da logi ki principi ne samo da igraju mnogo manju ulogu u

l
254

PAUL FEYERABEND

(argumentativnim i neargumentativnim) kretanjima koja pospjeuju znanost, nego da bi pokuaj njihova univerzalnog provoenja oz:biljno 1koio znanost. (Ne moe se rei da je von
Neumann pospjeio kvantnu teoriju. Ali, zacijelo je uinio raspravu o njezinoj osnovi mnogorjenom i glomaznom.) 103
Sada, znanstvenik koji se upustio u odreeno istraivanje nije jo izveo sve korake 'k oji vode konanim rezultatima.
Njegova budunost jo uvijek je otvorena. Hoe li slijediti
jalovog i neukog logiara koji mu propovijeda o odlikama
jasnoe, dosljednos,t i, eksperimentalnoj potpori (ili elksperimentalnoj falsifkaciji), vrstoi argumenta, "potenju" i tako dalje ili e oponaati prethodnike u vlastitu podruju koji
su napredovali tako to su prekrili veninu pravila koje mu
logiari sada ele odrediti? Hoe li se osloniti na apstraktne
naloge ili na rezultate prouavanja konkretnih epizoda? Mis.
lim da je odgovor jasan i s njim relevantnost antropolokog
podruja rada ne samo za antropologe nego i za lanove
drutava koje ispituje.
Nastavljam s izlaganjem i prelazim na opisivanje prijelaza ,s parataJktikog svemira arhaj'skih Grka na sv~ir supstancije-pojave njihovih sljedbenika.
Arhajska k ozmologija (koju u nadalje zvati kozmologija A) sadri stvari, dogaaje, njihove dijelove; ona ne sadri
pojave. 104 Potpuno znanje objekta je potpun popis njegovih
dijelova i svojstvenosti. ovjek ne moe imati potpuno znanje; Postoji previe stvari, previe dogaaja, previe situacija
(Ilijada, 2.488) i ovjek moe biti upoznat samo s nekoliko
njih (Ilijada, 2.485). No, premda on ne moe imati potpuno
znanje, on moe imati prilinu koliinu znanja. Sto je njego10' Osim toga, nepreciznosti koje on uklanja iz formalizma sa~a
se ponovo javljaju u odnosu izmeu teorije i injenice. Ovdje princip
korespodencije jo uvijek neogranieno vlada; v. biljeku br. 23 u petom poglavlju.
104 Snell, Die Ausdrucke, str. 28 (1779, upuujui na Homera) govori o .,znanju koje potie od pojava i skuplja njihovo mnotvo u jedinicu koja se onda uzima kao njihova zbiljska bi~" Ovo ~ moe .<?dnositi na predsokrate, ali ne na Homera. U sluaJu potOnJeg, .,SVIJ~~
je shvaen kao suma stvari, vidljiva u prostoru, a ne kao um kOJI
intenzivno dje1uje" (Snell, str. 67, raspravljajui o Empedoklu; v.
takoer tekst koji slijedi za daljnju razradbu predmeta).

PROTIV METODE

255

vo iskustvo ire, to je vei broj pustolovina, stvari koje su

se vidjele, ule, proitale, to vee je njegovo znanje. 105
Nova kozmologija (kozmologija B), koja se pojavljuje od
7. do 5. stoljea prije nove ere, razlikuje izmeu velikog znanja, 1roA.up.a9iiJ, i zbiljskog znanja, 106 te upozorava na vjerovanje "obiaju roenom iz mnogostrukog iskustva",
eeo~
1COAU1CEtpou .107 Talk va distinkcija i upozorenje imaju smisla
samo u svijetu kojeg se ustroj uvelike razlikuje od strukture
svijeta A. Po jednoj venliji koja je igrala veliku ulogu u razvoju zapadne civilizacije i koja lei u osnovi takvih problema
kao to je problem postojanja teorijskih entiteta ili problem
alijenacije, novi dogaaji formiraju ono to bi se moglo naz.
vati Zbiljski svijet, dok su dogaaji svagdanjeg ivota sada
pojave koje su samo njegov nejasan i varav odraz. 108 Zbiljski
svijet je jednostavan i koherentan i moe biti opnisan na
uniforman nain. To moe biti svaki in po kojem su njegovi
elementi shvaeni: nekoliko apstraktnih ideja zamjenjuje broj.
ne pojmove koji su upotrebljavani u kozmologiji A da bi
opisali kako ovjek moe biti "umetnut" u okolinu i izrazili
jednako brojne tipove informacije koja je tako dobivena. Otada postoji samo jedan vaan tip informacije: znanje.
Teorijski totalitarizam koji sc javlja kao ishod polaganog
dolaska svijeta B ima zanimljive posljedice, od kojih nisu
sve poeljne. Situacije koje su imale smisla kad su bile vezane za odreen tip spoznaje postaju sada izolirane, neumne,
prividno nedosljedne drugim situacijama: imamo "kaos pojava". "Kaos" je izravna posljedica pojednostavnjenja jezika koje ide s vjerovanjem u Zbiljski svijetY19 Osim toga, sve mnogo.
"' Snell, Die a/ten Griechen und Wir, str. 48.
106 Vidi: Heraklit, fragm ent 40 (Diels-Karnz).
107 Parmenid, fragmenti 7 i 3. .,Ovdje se prvi put suprotstavljaju
razum i um"; W. K. Guthrie, A History of Greek Philosophy, sv. II.
Cambridge, 1965, str. 25.
"' Ova dis tinkcija je karakteristina i za odreena mitoloka gledita. Homer se na taj naein razlikuje i od p rethodnih mitologija i
od filozofija nakon njega. Njegovo gledite je jako originalno. U dvadesetom stoljeu, J. L. Austin razvio je sline ideje. I on je kritizirao
razvoj od Talesa preko Platona do dananjeg esencijalizma (v. prvo
poglavlje knjige Sense and Se11sibilia).
109 Snell, Ausdrucke, str. 80. i dalje;
von Fritz, Philosophie und
sprachlicher Ausdruck bei Demokrit, Plato und Aristoteles, Leipzig-Pariz- London, 1938, str. ll.

256

PAUL FEYERABEND

struke sposobnosti promatraa sada su usmjerene prema

ovom Zbiljskom svijetu, one su prilagoene uniformnom cilju,
oblikovane za jednu odreenu svrhu, postaju slinije jedna
drugoj, to znai da ovjek postaje osiromaen zajedno s jezikom. Postaje osiromaen upravo u asu kad otkriva autonomno "ja" i prelazi na ono to su neki sa zadovoljstvom nazvali "naprednija predodba o Bogu" (navodno o tkrivena u
Ksenofana), koja ini predodbu o Bogu bez bogate raznolikosti tipino ljudskih znaajki.U0 "Mentalni" dogaaji koji
su se prije tretirali prema dogaajima tijela i .koji su se
iskuavali u skladu s njima111 postaju "subjektivniji"; oni postaju modifikacije, djelovanja, otkria spontane due: distinkcija izmeu pojave (prvog dojma, pukog mnijenja) i zbilje
(:zbiljskog znanja) iri s e s!VUda. Cak se i zadaa umjetnika
sastoji sada u ureenju oblika na takav nain da se temelj111a
bit moe lako shvatiti. U slikarstvu, ovo vodi razvoju onog
to se samo moe oznaiti 'kao sistematine metode za obmanjivanje oka: arhajski umjetnik tretira povrinu na kojoj
slika kao to bi pisac mogao tretirati komad papirusa; ona
je zbiljska povrina, treba je vidjeti kao zbiljsiku povrinu
(premda panja nije uvijek usmjerena na nju) i znakovi koje on crta na njoj usporedivi su s obrisima plana ili slovima rijei. Oni su simboli koji informiraju itatelja o ustroju
objekta, njegovim dijelovima, nainu na koji se dijelovi odnose jedan prema drugom. Primjerice, jednostavan crte koji vidite moe predstavljati tri putanje koje se stjeu u toki.

110 " postajui

utjelovljenje kozmike pravde Zeus je izgubio
svoju ovjenu narav. Otuda je olimpijanizam u svojoj moraliziranoj
formi teio da postane religija straha"; Dodds, Greeks, str. 35.
"' SneH, Discovery str. 69.

PROTIV METODE

257

S druge strane, umjetnik ~koji upotrebljava perspektivu gleda

na povrinu i znakove k oje stavlja na nju 'kao na poticaje koji stvaraju iluziju o ureenju trodimenzionalnih objekata. Iluzija se dogaa zato to je ljudski duh, kad je ispravno potaknut, kadar proizvoditi iluzorne doivljaje. Crte se sada vidi
ili kao k~.t ikocke _koja se. iri _prema g~ed~telju, ili k:;to kut
kocke koJI pokazuJe od nJega (i gledanJe Je odozdo), 1li pak
kao ploha ponad povrine papira s dvodimenzionalnim crteom tri putanje koje se stjeu.
Spajajui ovaj novi nain gledanja s novim pojmom znanja koji je upravo opisan, .d obijamo nove entitete, naime, fizike objekte kako ih veima suvremenih filozofa razumije. Da
bih objasnio, opet u se posluiti primjerom vesla.
U arhajskom gleditu "veslo" je kompleks koji se sastoji od dijelova od kojih su neki objekti, neki situacije, neki
dogaaji. Mogue je rei "ravno veslo je slomljeno" (ne "i
ni se da je slomljeno") isto tako ~kao to je mogue rei "brzonogi Ahil hoda polagano", budui da su svi elementi jednako vani. Oni su dio parataktikog agregata. Upravo kao to
putnik istrauje sve dijelove strane zemlje i opisuje ih u
"perniegezi" koja nabraja njezine svojstvenosti, jednu po jednu, na isti nain na koji se prouavatelj jednostavnih objekata kao to su vesla, amci, konji, ljudi, umee u "glavne
situacije vesla", shvaa ih na primjeren nain i izvjetava o
njima u popisu svojstava, dagaaja, odnosa. I upravo kao
to iscrpna periegeza iscrpljuje ono to se moe rei o zemlji, tako i iscrpni popis iscrpljuje ono to se moe rei o objektu.112 "Slomljeno u vodi" pripada veslu kao i "ravno za
ruku" - "jednako je zbiljsko". Meutim, u kozmologiji B
"slomljeno u vodi" je "lik" koji protuslovi onom to je sugerirano "likom" ravnoe, te tako pokazuje temeljnu nepouzdanost svih likova.113 Pojam objekta promijenio se iz pojma
agregata jednako vaeih zamjetljivih dijelova u pojam ne"' Ideja da znanje lei u popisima datira jo od sumerske pro
losti; v. von Soden, Leistung und Grenzen Sumerisch-Babylonischer
Wissenschaft, Neuauflage, Darmstac:Lt, 1965. Razlika izmeu babilonske
i grke matematike i astronomije lei upravo u ovom. Jedan razvija
metode za predstavljanje onog to mi danas zovemo "fenomeni", koji
su bili zanimlj:ivi i relevantni dogaaji na nebu, dok druga nastoji
razviti astronomiju "ostavljajui nebesa na miru" (Platon, Rep., 53a
i dalje; Lgg., 818a).
113 Ksenofan, fragment 34.
17 Protiv metode

258

PAUL FEYERABEND

zamjetljive biti 'koja lei u osnovi mnotva varavih fenomena.

(Moemo nagaati da se pojava objekta promijenila na slian nain, da objekti sada izgledaju manje ,,ravni" nego prije.)
S obzirom na ove promjene i svojstvenosti, vjerojatno je
pretpostaviti da e usporedba A i B kako ih tumae sudionici
(prije nego kako ih "rekonstruiraju" logiki dobro nizobraeni, ali inae nepismeni autsajderi) prouzroiti razne probleme. U preostalom dijelu ovog poglavlja raspravljat u samo
o nekim aspektima nekih od ovih problema. Tako, samo u
usput spomenuti psiholoke promjene koje prate prijelaz _s
A na B i koje nisu samo stvar nagovjetaja, 114 nego mogu biti utemeljene nezavisnim istraivanjem. Ovdje postoji bogat
materijal za iscrpno prouavanje uloge sistema (mentalnih
skupova, jezi:ka, naina predstavljanja) i ogranienja racionalizma.
Ponajprije, kozmos A i kozmos B sagraeni su iz razliitih elemenata.
Elementi A relativ:no su nezavis ni dijelovi objekata koji ulaze u vanjske odnose. Oni imaju udjela u agregatima, a
da ne mijenjaju njihova nutarnja svojstva. "Priroda" odreenog agregata odreena je njego;vim dijelovima i nainom
na koji su dijelovi povezani jedaJII s drugim. Nabrojte dijelove
prema pravilnom redoslijedu i imate objekt. Ovo vrijedi za
fizike agregate, ljudska bia (duh i tijelo), ivotinje, ali i za
drutvene agregate, kao to je ast ratnika.
Elementi B dijele se na dvije klase: biti (objekti) i pojave (objekata - ono to slijedi vrijedi samo za neke prili
no modernizirane verzije B). Objekti (dogaaji itd.) mogu se
nadalje spajati. Mogu formirati harmonine totalitete, gdje
svaki dio daje znaenje cjelini i prima znaenje od nje (ekstremni sluaj je Parmenid, gdje izolirani dijelovi ne samo da
su neprepoznatljivi nego sasvim nezamislivi). Aspekti pravilno
spojeni ne proizvode objekte, nego psiholoke uvjete za shvaanje opsjena koje su samo drugi aspekti i k tomu osobito
varavi (premda izgledaju vrlo uvjerljivi) . Ni jedno nabrajanje aspekata nije identino s objektom (problem indukcije).
Prijelaz s A na B uvodi tako nove entitete i nove odnose
izmeu entiteta (ovo se jasno vidi u slikarstvu i kiparstvu).
114

Kao to su

sline

promjene u

veini

Hansonovih tekstova.

PROTIV METODE

259

On takoer mijenja pojam i samoiskustvo ovjeka. Arhajski

~ovjek je skup udova, veznog tkiva, trupa, vrata, glave,' 15 on
Je lutka stavljena u kretanje vanjskim silama 'k ao to su neprijatelji, drutvene okolnosti, osjeanja (koja su opisana i
opaena kao objektivne sile - v. gore): 116 "ovjek je otkrita
meta mnogih sila koje djeluju na nj i probijaju do same nje_
gove jezgre."117 On je razmjembena stanica materijalnih i duhovnih, ali uvijek objektivnih uzro'k a. I ovo nije samo "teorijska" ideja, nego injenica opservacije. Ne samo da je ov
jek opisan na ovaj nain, nego je tako i slikan i osjea da je
konstituiran na ovaj nain. On ne posjeduje sredinju silu
djelovanja, spontano " ja" koje proizvodi vlastite ideje, osjeanja, nakane i koje se razh kuje od ponaanja, drutvenih
situacija, "mentalnih" dogaaja tipa A. Takvo "ja" nije ni
spomenuto, ni zamijeeno. Nigdje se ne moe nai u A. Ali,
ono igra odlunu ulogu u B. Doista, nije neuvjerljivo pretpostaviti da se stanovite istaknute svojstvenosti B, kao to su aspekti, likovi, dvosmislenost osjeanja, 118 javljaju kao posljedica pri/inog poveanja samosvijesti. 119
Sada, netko bi mogao biti sklon da prijelaz objasni na
sljedei nain: arhajski ovjek ima ogranienu kozmologiju;
otkrio je neke stvari, neke je propustio. Njegovom svemiru
nedostaju vani objekti, njegovom jeziku nedostaju vani pojmovi, njegovom opaanju nedostaju vani ust roji. Dodajte
nedostajue elemente kozmosu A, nedostajue termine jeziku
A, nedostajue ustroje opaajnom svijetu A i imate kozmos
B, jezik B, opaanje B.
Prije nekog vremena nazvao sam teoriju koja je u osnovi takvog objanjenja "uplja teorija" ili "vicarski-sir-teorija"
jezika (i inih sredstava predstavljanja). Prema upljoj teoriji, svaka kozmologija (svaki jezik, svaki nain opaanja) ima
115 "Odreenije, Homer ak nema rijei za ruke i noge; on govori o akama, podlakticama, nadlakticama, stopalima, listovima i bedrima. Niti postoji sveobuhvatan termin za trup"; SneH, p rvo poglavlje, biljeka br. 7.
116
"E mocije ne proizilaze spontano iz ovj eka, nego mu ih bogovi
podijeljuju"; SneH, str. 52. Vidi takoer prikaz dan ranije u ovom poglavlju.
"' Op. cit., str. 20.
118 Usp . Safin ,,gorgo-slatki Eros"; SneH, str. 60.
119
Sto se tie samosvijes ti, v. Karl Pribram, "Problems Concerning
the Structure of Consiousness", MS, Stanfor d, 1973.

260

PAUL FEYERABEND

znatne praznine koje se mogu ispuniti, ostavljajui sve drugo nepromijenjeno. uplju teoriju mue brojne tekoe. U
ovom sluaju radi se o tekoi da kozmos B ne sadri ni jedan element kozmosa A. Ni zdravorazumski tePmini, kao ni
filozofske teorije, slikarstvo, kiparstvo, umjetnike predodbe, ni religija, ni teoloka spekulacija ne sadre ni jedan element A kad se odigrao prijelaz na B. To je povijesna injeni
caY0 Je li ta injenica sluaj ili A ima neka ustrajna svojstva koja spreavaju istodobno postojanje A situacija i B situ,acija? Da vidimo.
Ve sam spomenuo primjer koji bi nam mogao natalknuti zato B nema mjesta za A i'njenice.

PROTIV METODE

261

"' injenicu nije lako utemeljiti. Mn?g? . predst~vlj~nja A, ukljuujui neka koja su vrlo iscrpna i soflst!Ctrana, mftetrana. su B

menti i njihovi odnosi konstituiraju objekt; kad su oni dani,

objekt je takoer dan. Primjerice, "elementi" koje Odisej
upisuje u svojem govoru (Ilijada, 9.225 i dalje) konstituiraju
ast, milost, tovanje. A pojmovi su na taj nain vrlo slini
idejama kao to je ,;mat": s obzirom na odreen raspored
figura na ploi, ne postoji nain na koji bi se "otkrilo" da se
igra moe jo uvijek nastaviti. Takvo "otkrie" ne bi ispunilo prazninu, ne bi pridonijelo naem znanju moguih ahovskih pozicija, samo bi dokraj6lo igru. Isto to uinilo bi "otkrie" "zbiljskih znaenja" iza inih poteza i inih konstelacija.
Upravo iste opaske vrijede i za "otkrie" individualnog
ja koje se razlikuje od lica, ponaanja, objektivnih "mentalnih stanja" tipa koji se dogaa u A, za "otkrie" supstancije
iza "pojava" (prije elemenata A) ili za "otkrie" da ast moe nedostajati unato prisutnosti svih njezinih vanjskih znakova. Iskaz kao to je Heraklitov, "ne mogu se otkriti granice
due, premda putujete u svim pravcima, tako je dubok njezin logos (Diels, str. 45) ne pridodaje samo kozmosu A, on
potkopava principe potrebne za konstruiranje A-tipa "mentalnih stanja", dok Heraklitova odbacivanje :rro:AUJ1a6liJ i Parmenidovo odbacivanje
6o~ :rro:AUnslpou
potkopava pravila
koja upravljaju konstruiranjem svake pojedine injenice A.
Cijeli jedan nazor na svijet, cijeli jedan svemir miljenja, govora, opaanja je razvrgnut.
Zanimljivo je vidjeti kako se ovaj proces razvrgnua manifestira u odreenim sluajevima. U dugom govoru u Ilijadt
(9.308 i dalje), Ahil eli 'kazati da ast moe biti odsutna makar su svi njezini vanjski znaci prisutni. Jezini termini koje
on koristi tako su temeljito povezani s odreenim drutvenim situacijama da "on ne posjeduje nikakav jezik kojim bi
izrazio svoje razoaranje. A ipak, on ga izraava i to na izuzetan nain. On to ini tako to pogreno upotrebljava jezik
koji odstranjuje. On postavlja pitanja na koja se ne moe odgovoriti, postavlja zahtjeve kojima se ne moe udovoljiti". 121
On djeluje na potpuno "iracionalan" nain.
Ista se iracionalnost nalazi u djelima svih ranih pisaca.
U usporedbi s A, predsokrati doista udno govore. Isti je sluaj s lirskim pjesnicima koji istrauju nove mogunosti jast-

pojmovima. Primjer je naveden u biil}eci 104 u OVOJ? pogl.aylJu. Ovdje, kao i drugamo, samo antropol<?ka metoda moze voditi znanJU
koje je neto, vie od odsjeva graenJa kula u zraku.

Phil. Assoc., 87, 1956, str. 6.

Crte moe predsta~ljati sjecite tri putanje prikazane u skladu s principima A slika (koje su vizualni popisi). Nakon to
je uvedena perspektiva (ili kao objektivna metoda ili kao mentalni skup), crte se ne moe vie gledati na ovaj nain. Umjesto crta na papiru imamo iluziju dubine i trodimenziona~~
ne panorame, premda prilino jednostavne vrste. Ne ~ostOJI
nain da se A slika inkorporira u B sliku, osim kao dw ove
iluzije. Ali, iluzija vizualnog popisa nije vizualan popis.
Situacija postaje prozirnija kad se okrenemo pojmovima.
Rekao sam gore da je "priroda" objekta (=agregata) u A odreena elementima agregata i odnosa izmeu elemenata. Treba dodati da je ovo odreenje ,,!Zatvoreno" u smislu da ele-

121

A. Parry, "The Language of Achilles", Trans. & Proe. Amer

PAUL FEYERABEND

262

va koje su "otkrili". Osloboeni okova dobro konstruiranog

i nedvosmislenog naina izraavanja i miljenja, elementi A
gube svoju poznatu funkciju i poinju besciljno plutati nastaje "kaos senzacija". Osloboena vrstih i nedvosmislenih
drutvenih situacija, osjeanja postaju nepostojana, podvo"
jena, protuslova: "Volim i ne volim; bjesnim i ne bjesnim",
pie Anakreon. 122 Osloboeni pravila kasnog geometrijskog slikarstva, umjetnici proizvode neobine mjeavine perspektive
i plana. 123 Odvojeni od dobro odreenih psiholokih skupova
i osloboeni njihove realistine vanosti, pojmovi mogu
sada biti upotrebljavani "hipotetiki", bez ljage laganja, i umjetnosti mogu poeti s istraivanjem moguih svjetova na
imaginativan nain. 124 Ovo je isti "korak natrag" koji je kao
to smo vidjeli, nuna pretpostavka promjene i, eventualno,
napretka 125 - samo to sada ne odbacuje samo opservacije,
nego i neka vana mjerila racionalnosti. Gledano iz A (takoer
i iz toke gledita nekih kasnijih ideologija), svi ovi mislioci,
pjesnici, umjetnici su neukrotivi manijaci.
Podsjetimo se okolnosti koje su odgovorne za ovu situa~ijl!. ImaJ?O gledite (teoriju, sistem, kozmos, nain predstav.
lpnJa) kojeg su elementi (pojmovi, "injenice", slike) izgraDiehl, Anthologia Lyrica', fragment 79.
Pfuhl, o~. 17it. Vidi takoer J. White, Perspective in Ancient
Drawmg and Pamtmg, London, 1965.
_124 Plutarh iznosi sljedeu pdu u ivotu Salona: "Kad je druba
Tesp1sov~ po~~a pr~kazivat~ tra;gediju_ i nj7zina novina privlaiti puk,
pr~~da .)<?. niJI?. ~osla do lavmh .r:tatJecanJa, Solon, koji je yolio slusat~ ~ l;lCitl 1 ~OJI .Je u ka~!III~ SVOJim godinama bio prilino sklon dokohCI 1 zal?avi, za~ravo piJenJu, zabavama i glazbi, otiao je pogledati
kako Tespis glumi u nJegovu komadu, kao to je to bila praksa u
drevna vremena. Nakon izvedbe, Solon mu je priao i upitao ga ne
stid;i li se to to~ikim ljudima govori tolike lai. Kad je Tespis odgovano da nema meg stranog u predstavljanju takvih djela i radnji u
ali, Solon je estoko lupnuo tapom o pod: >>Ako pijeemo ovim
stvarima u ali, rekao je, Uskoro emo otkriti da ih tujemo i ozbiljno.<<" Pria se ini povijesno nemoguom, premda razjanjuje opi stav (glede ovog, v. osmo poglavlje knjige Johna Forsdykea Greece
before Homer, New York, 1964). ini se da su se i samog Solona manje dojmile tradicionalne forme miljenj-a i on je moda bio jedan
od prvih dramskih glumaca (politike vrste); v. G. Else, The Origin
and the Early Form of Tragedy, Oxford, 1965, str. 40. i dalje. Suprotan
stav, koji otkriva sigurnog i ve poneto umiljenog graanina B,
izraava Simonid, koji na pitanje llato nije uspio obmanuti Tesalce
odgovara: "Zato to su preglupi." (Plutarh, De aud. poet., 15D.)
125 Dvanaesto poglavlje, biljeka br. 4.
122

1 ~3

PROTIV METODE

263

eni u skladu s odreenim principima konstruiranja. Principi ukljuuju neto poput "zakljuka": postoje stvari koje se
ne mogu rei ili "otkriti", a da se ne narue principi (to ne
znai da im se protuslovi). Iskazati stvari, doi do otkria
znai iskljuenje principa. Sada, uzmimo one konstruktivne

principe koji lee u osnovi svakog elementa koZJmosa (teorije),

svake injenice (svakog pojma). Nazovimo takve principe sveopi principi teorije o kojoj se raldi. hkljuenje sveopih
principa znai iskljuenje svih injenica i svih pojmova. Konano, uZJmimo da je otkrie (ili iskaz ili stav) nesumjerljivo
s kozmosom (teorijom, sistemom) ako iskljuuje neke od
svojih sveopih principa. Heraklit 45 je nesumjerljivo s psiholokim dijelom A: ono iskljuuje pravila potrebna za konstituiranje jedinki i dokrajuje sve A injenice u pogledu jednaki (fenomeni koji su korespondentni s takvim injenicama
mogu daka~o trajati dobar dio vremena, budui da sve pojmove promJene ne vode promjenama u opaanju i budui da
postoje pojmovne promjene koje nikad ne ostavljaju traga
u pojavama; 126 meutim, takvi fenomeni ne mogu vie biti
opisani na uobiajen nain i zato se ne mogu smatrati za opservacije uobiajenih "objektivnih injenica").
. ~amijetit ~m~_provizornu i nejasnu prirodu ovog objanJenJa "nesumJerlJivog" i odsutnost logike terminologije.
Razlog za nejasnou ve je objanjen (odsjeci 3 i 4). Odsutnost logike posljedica je injenice da ovdje imamo posla s
fenomenima izvan njezine domene. Moj cilj je otkriti terminologiju _za opisivanje odreenih kompleksnih povijesnih-ant~opolokih fenomena koji se samo nesavreno shvaaju, priJe nego za -~e~inir~nje sv?jstava logikih sustava koji su po!~~o specrficiram. Termmi kao "sveopi principi" i "iskljuCiti treba da rezimiraju antropoloku informaciju na gotovo isti nain na koji Evans-Pritchardov prikaz nuerskog vremena (tekst u biljeci br. 91) rezimira antropoloku informaciju koja mu je na raspolaganju (takoer kratku raspravu u
3. odsjeku). Nejasnoa objanjenja odrava nepotpunost i
kompleksnost materijala i trai da daljnje istraivanje dovede do artikulacije. Objanjenje mora imati nekakav sadraj
"' Ovo je previd u Hansona, koji, ini se, oekuje da e svaka
glavna pojmovna promjena smjesta potiniti naa opaanja. to se
tie potankosti, v. biljeku br. 52 i moj lanak ,Reply to Criticism"
Boston Studies in the Philosophy of Science, sv.' Il, New York, 1965:

264

PAUL FEYERABEND

- inae bi bilo beskorisno. Ali, ne smije imati previe sadraja jer bismo ga u tom sluaju morali svaki as revidirati.
Takoer, treba imati na umu da pod "principom" ne mislim jednostavno iskaz kao to je "pojmovi su primjenljivi kad
je zadovoljen konaan broj uvjeta" ili "znanje je nabrajanje
odjelitih elemenata koji formiraju parataktike agregate", nego gramatiku naviku koja odgovara iskazu. Dva upravo navedena iskaza opisuju naviku da se objekt smatra za dan kad
je potpuno predstavljen popis njegovih dijelova. Ova navika
je iskljuena (premda joj se ne protuslovi) nagovjetajem da
a:k i najpotpuniji popis ne iscrpljuje objekt; takoer (premda opet bez protuslovljenja), neprestanim traganjem za novim aspektima i novim svojstvima. (Nije, dakle, mogue definirati "nesumjerljivost" upuivanjem na iskaze.) 127 Ako se
navika iskljui, onda se A objekti iskljuuju zajedno s njom:
A objekti ne mogu se ispitivati metodom nagovjetaja i opovrgavanja koja ne zna za kraj.
Kako je nadvladana "iracionalnost" razdoblja prijelaza?
Nadvladana je na uobiajen nain (v. odsjeak 8), tj . odreenom proizvodnjom nesmisla, sve dok proizvedeni materijal nije dovoljno bogat da dopusti da buntovnici otkriju, a
svi drugi prepoznaju, nove sveope principe. (Takvo otkrivanje ne mora se sastojati u zapisivanju principa u obliku jasnih i preciznih iskaza.) Ludilo se pretvara u razumnost ako
je dovoljno bogato i dovoljno pravilno da funkcionira kao
temelj za novi nazor na svijet. I kad se to dogodi, onda imamo nov problem: kako se staro gledite moe usporediti s novim gleditem?
Iz onog to je kazano, oito je da ne moemo usporediti
sadraj A i B. A injenice i B injenice ne mogu se staviti
jedne uz druge, ak ni u pamenju: predstavljanje B inje
nica znai iskljuivanje principa pretpostavljenih u konstruiranju A injenica. Sve to moemo uiniti jest prikazati B
slike A injenica u B ili uvesti B iskaze A injenica u B. Ne
moemo upotrijebiti A iskaze A injenica u B. Niti je mogue
prevesti jezik A u jezik B. To ne znai da ne moemo raspravljati o dva gledita - ali, rasprava ne moe biti u kategorijam Ovim se odgovara na kritiku u biljeci J:>~ 63 ..sh~pereova l~n
ka u Mind and Cosmos, Pittsburg;h, 1966. KlasifikaciJe Izvedene pnncipima su "prikrivene" u Whorffovu smislu; v. biljeku br. 4 i tekst
do biljeke br. 9.

PROTIV METODE

265

ma nekih (formalnih) logikih odnosa izmeu elemenata A

i elemenata B. Ona e morati biti isto tako "iracionalna" kao
to je to bio govor onih koji su bili zaokupljeni naputanjem

A.
Sada, ini mi se da je odnos izmeu, recimo, klasine mehanike (tumaene realistiki) i kvantne mehanike (tumaene
u skladu s gleditima Nielsa Bohra) i ope teorije relativiteta (takoer tumaene realistiki) u nmogom pogledu slian
odnosu izmeu kozmologije A i kozmologije B. (Dakako, postoje i vane razlike; primjerice, moderni prijelaz ostavio je
umjetnosti, svagdanji jezik i opaanje nepromijenjenim.) Tako, svaka injenica Newtonove mehanike pretpostavlja da se
oblici, mase, periodi mijenjaju samo fizikim interakcijama
i ova pretpostavka je iskljuena teorijom relativiteta. Slino,
kvantna teorija konstituira injenice u skladu s odnosima
promjenljivosti koji su iskljueni klasinim pristupom.
Zakljuit u ovo poglavlje ponavljanjem njegovih rezultata u obliku teza. Teze se mogu smatrati za saetke antropolokog materijala relevantnog za razjanjenje (u skladu s
odsjecima 3 i 4) termina znaenja i predodbe o nesumjerljivosti.
Prva teza je da postoje sustavi miljenja (djelovanja, opaanja) koji su nesumjerljivi.
Ponavljam da je ovo povijesna (antropoloka) teza koju
mora podupirati povijesni (antropoloki) dokaz. Sto se tie
potankosti, vidi odsjeke 2 do 7. Primjer osiguravaju sustav
A i sustav B.
Dakako, uvijek je mogue zamijeniti sustav koji izgleda
neobian i neshvatljiv kad mu se pristupa s gledita zapadne
znanosti nekim drugim sustavom koji izgleda kao neki dio
zapadnog zdravog razuma (sa ili bez znanosti)) ili kao neprestano oekivanje takvog zdravog razuma ili pak kao fan.
tastina bajka. Veina ranih antropologa iskrivila je objekt
prouavanja na ovaj nain i tako mogla lako pretpostaviti
da je engleski jezik (ili njemaki, latinski ili pak grki jezik)
dovoljno bogat da prikae i shvati najegzotiniji mit. Rani
rjenici izraavaju ovo vjerovanje na vrlo izravan nain, jer
imamo jednostavne definicije svih "primitivnih" termina i
jednostavna objanjenja svih "primitivnih" predodba. U meuvremenu, postalo je jasno da su rjenici i prijevodi loi
naini uvoenja pojmova jezika koji nije srodan naem ili

266

PAUL FEYERABEND

ideja koje se ne uklapaju u zapadne ?ac1~7 milJ~nj~.~~~ Ta~

vi jezici moraju se uiti ,?d nul~, kao st? .dqete ~Cl riJeCI, poJmove, pojave 129 ("pojave zayt_o stov.stv.a~! 1 lica n.I~.U. san:? :,dani", oni se na odreene nacme "c!~aJu - razh<:I.tl nacmi v~~
prominentni u razliitim ideologiJama). Ne smiJemo .t.raztti
da proces uenja bude struktuiran u skladu s kat.egonJama:
zakonima i opaanjima s kojima smo ve upoznati. Terenskz
rad treba ostvariti upravo ovakav :,nepristran:. n~in u~~n~a.
Preavi s terenskog rada na vlastite koncepciJe 1 vlastiti Jezik, kao to je engleski, antropolog est? shvaa d~v je. izravan prijevod postao nemogu i da s.u n,.1,egova gle~1s~~ 1 .gl~;
dita .kulture kojoj pripada nesumJerljtva s "pnmttlvmm
"' Lakatosova opse rv aci ja (.,Falsification", op. cit., str. 179, biljeka br. l) da neusporediva gledita "moemo uiniti' usporedivim tako
to emo koristi<ti "rjenik" jo uvijek odrava stav starijih antropologa. Kao i Giedyminova opaska da "bilo koja dva jezi~a i bilo ~o
je dvije teorije mogu biti prctv<;>rene u logiki upored1ve" (J!ritzysh
Journal for the Philosophy of Sctence, sv. 21, 1970, str. 46), os1m sto
Giedymin dodaje proviso "ako nisu nametnuta ogranienja na proirenje rj~nika i pravila zn.~e~ja". ~ s!uajl! an.tropolog~je ~! d~k~ko
imamo jedno vazno ogramcen,1e: .drza~J. se. sto Je mog~ce bhzt; jezi~!:
kojim odreeno pleme govon. SituaciJa je potpuno Ista u ~Ilozohji
znanosti. elimo otkriti principe znanstvene promjene. To jest, elimo otkriti kako se Newtonova teorija u formi u kojoj je bila dostupIla oko 1900 (kad je Einstein tragao za opim. fiz.ik!m _Principi~a kaji bi mogli biti zadrani usred prevrata klas1mh Ideja) odnosi prema relativnosti kako ju je zamislio Einstein, ~ ne kako s~ od??Se
promijenjene verzije i Newton~ _i .Einsteina (koje se ymogu Izraz~ti u
istom jeziku i ~ato .glatko stopiti Jedna u d~~) Slaze~. se s GiedY,minom da raciOnalizam kako O'a Popper obll.Jezava zahbqeva da postoji zajedn~ki _jezik ~a bi .se f~rmulira? kriti~i. a~gument" .~st;r. 47);
no, moje pitanje glasi da h znanost - 1 to znaci mz fantasti<;mh teorija kako su ih z!lmislili .I]iiho~i izuJ?iteli_i, a" ne spokoj~ odsJev oyog
procesa u duhovima log1cara 1 "rac10nahsta - poznaje takav zajedniki jezik i ne bi li je pokuaj da te!k!'lv .i.ezik upotrebljava ~oveo do
zastoja. Da bismo odgovorili. na ovo pitanJ~, n:oramo gledati. na zn~
nost kakva jest, a ne kakva Izgleda }Jako~ sto je P<?~tal_a "~a~wnall}? :
Odgovori koje dobijemo na ovaj ~aCin. naJVjerovat~IJ~ ~e bih ~~o!JI<;lll
i uzbudljivi: znan~~v~l!ici pop;a E1~ste1~a s~y n~obicm :.,t;zbudlJIY_I ljudi, mnogo uzbudljiVIji nego sto njihovi log1ck1 "tumac1 mogu Ikada
teiti da budu.
..
.
'" Sto se tie zanimljive rasprave o situaciji u soCIJ.alnoJ antrop~
logiji, v. etvrto poglavlje u prvom dijelu E. E. Evans-Pntcharove k~JI
ge Social Anthropology and Other Es~ays (Fr~e J'res.~, 19.64), ~sob1to
str. 82 (vrh), 83 (kraj drugog ulomka) .1y.8S: ,,LJ_ud~ kop pn~ad.aJ~ raz
liitim kulturama zamjeivat e razhc1te mjemce 1 opa?!~t~ !h na
drukiji nain. Ukoliko je ovo istinito. injenice u naim bilJezmcama

PROTIV METODE

267

idejama koje je upravo poeo razumijevati (ili da moe postojati preklapanje u nekim . dijelovima i nesumjerljivost u
drugim). Naravno, on eli prikazati ove ideje na engleskome,
ali e biti kadar to uiniti samo ako je pripravan upotrebljavati poznate termine na neobian i nov nain. Moda e ak
morati stvoriti potpuno nov jezik-igru od engleskih rijei, te
biti kadar poeti s objanjenjima tek kad taj jezik-igra pos.
tane dobrano kompleksan. Sada, znamo da gotovo svaki jezik
sadri u sebi sredstva za prestruktuiranje znatnih dijelova
vlastita pojmovnog aparata. Bez toga, popularna znanost,
znanstvena fantastika, bajke, prie o nadnaravnom, a i sama
znanost ne bi bili mogui. Dakle, ima dovoljno dobrog razloga da kaemo da se ishodi terenskog rada mogu uvijek izraziti u engleskome. Ali, to ne znai, kao to se ini da neki
samozvani racionalisti vjeruju, da je prva moja teza lana.
Takvo zakljuivanje moglo bi biti opravdano samo ako bi
se pokazalo da ispravno predstavljanje (a ne samo rjeniko
karikiranje) novih gledita u odabranom idiomu, kao to je
engleski, ostavlja "gramatiku" tog idioma nepromijenjenom.
Takav dokaz nikad nije dan/ 30 a malo je vjerojatno da e se
ikad pojaviti.
Drugo, vidjeli smo da nesumjerljivost ima svoj analogan
u podruju opaanja i da je dio povijesti opaanja. Ovo je
nisu socijaln.e .injenice, .l!ego etnografske, a izbor i tumaenje dogodili
n31 razm1 OJ?Serv~ClJe: . .:: Ovo, dakakako, vrijedi i za iscrpna pro
u~!!V,anja zn~nost1, ukljUCUjUCI ona koja upotrebljavaju impresivan logicki mehamzam.
. '.'"... ~inje~ica ,.i e da ak i. r:o.tpun? drukiji jezici (kao engleski i
h?PI ~b ~~neskJ) ~~su neprevodivi 1 da Lina mnogo pripadnika hopi skupme 1 J5:meza kop su vrlo dobro nauili engleski", veli Popper ( Nor
mal SCienct; and Its Dangers", Criticis.m and the Growth of Know~edge, op. c;1t., str. 56). Popper zaboravlJa da je pravilan pri jevod uvijek na nek~ nain na.ru.avao englesk}. i.li prijcvodni jezik. I tko je ikada ~em!:n~Irao da l,Judi mogu nauCitJ da se kreu u uzajamno nesumjerljivim sust.~vima? Upravo i~ta opaska dade se primjeniti na
Postovu opservaciJU (str. 253. u njegovu ogledu) da "nema nikakvih
prepreka komunikaciji izmeu sukcesivnih teorija barem od esnaestog. stoljea": D!i mogu~no~.t komu!}!ka~ije ne povlai za sobom usporediVost znaeenja (sumJerlJivost) sliJedi 1z ovog razmatranja (koje nalazim u Kornerovu djelu Categorical Frameworks, Oxford, 1971, str.
64): dv.ije osobe, A. i B, mogu govoriti dva nesumjerljiva jezika, X i
Y. Pa Ipak, A, koJa tumai svaku reenicu B kao izriaj iskaza X i
B, koj_a tumai svaku reenicu A kao izriaj iskaza Y, mogu se glatko
slagati unutar odreene domene: "Dvije propozicije, g i h, mogu imati
s~ se

268

PAUL FEYERABEND

sadraj moje druge teze o nesumjerljivosti: razvoj opaanja

i miljenja u jedinke prolazi kroz stupnjeve koji su uzajamno nesumjerljivi.
Moja trea teza je da su gledita znanstvenika, osobito
gledita o temeljnim stvarima, vie puta isto tako razliita
jedna od drugih kao i ideologije koje su u osnovi razliitih
kultura. Jo gore: postoje znanstvene teorije koje su uzajamno nesumjerljive, premda se prividno bave "istim predmetom". Nemaju sve konkurentske teorije ovo svojstvo, a one
,koje ga imaju, imaju ga samo dotle dok se tumae na poseban nain, primjerice, bez upuivanja na "nezavisan jezik
opservacije". Iluzija da se bavimo istim predmetom javlja
se u ovim sluajevima kao posljedica nesvjesne zbrke u pogledu dva razliita tipa tumaenja. Koristei "instrumentalisti.
ko" tumaenje teorija koje u njima ne vidi nita osim instrumenta za klasificiranje odreenih "injenica", znanstvenik
ima dojam da postoji neki zajedniki predmet. Koristei "realistiko" tumaenje koje nastoji razumjeti teoriju u vlastitim njezinim terminima, takav predmet kao da nestaje, premda je prisutno nedvojbeno osjeanje (nesvjestan instrumentalizam) da on mora postojati. Ispitajmo sada kako bi mogle
nastati nesumjerljive teorije.
Znanstveno ispitivanje, veli Popper, poinje s problemom
i prelazi na njegovo rjeavanje.
Ova karakterizacija ne uzima u obzir da problemi mogu
biti pogreno formulirani, da moemo istraivati svojstva
stvari i procesa koja kasnije gledita proglaavaju nepostojeim. Problemi ove vrste nisu rijeeni, oni su razvrgnuti i uklonjeni iz domene pravovaljanog ispitivanja. Primjere ine
problem apsolutne brzine Zemlje, problem putanje elektrona
u interferogramu, kao i vaan problem jesu li inkubi sposobni stvarati potomstvo ili su za to prisiljeni koristiti sjeme
ovjeka.U'

zajedniki informativan sadraj za A i B ak ako je g inkompatibilna

s konstituivnim i upojedinjujuim principima kategorikog sustava
osobe B, a h s konstituivriim i upojedinjujuim principima kate~o
rikog sustava osobe A." itatelju se zduno preporuuje d.a P.~olt~
Kornerovu knjigu zajedno s mojom raspravom o nesumJerlJivostJ
(koja izaziva mnogo veu frustriranost kod logiara).
131 Vidi: Malleus Malleficarum, prev. Summers, London, 1928, drugi dio, etvrto poglavlje, prvo pitanje. Teorija potjee od Tome Akvinskog.

PROTIV METODE

269

. . Prvi ~ro~lem razvrg_nula j.e teorija relativiteta, koja popostoJanJe apsolutmh brzma. Drugi problem razvrgnula
Je kvantna teorija, koja porie postojanje putanja u interferogramima. Trei problem razvrgnuli su, premda ne tako odluno, moderna psihologija i fiziologija (tj. nakon 16. stoljea), kao i mehanistika ko21mologija Descartesa.
. Promjene or;ttologije kao ove upravo opisane esto prate
poJmovne promJene.
Otkrie da odreeni entiteti ne postoje moe potai znanst\-:enika ~a .nanovo opie dogaaje, procese, opservacije za
koJe se m1shlo da su manifestiranja ovih i koji su zato bili
op~sani..terminima koji su p~~tpostavljali njihovo postojanje.
(Ih, pnJe, ono ga moze potac1 da uvede nove pojmove, budui da e starije rijei ostati jo dosta dugo u upotrebi.) Ovo
se osobito odnosi na ona "otkria" koja iskljuuju sveope
principe. "Otkrie" "osnovne supstancije" i "spontanog ja"
je, kao to smo vidjeli ove vrste.
Zanimljiv razvoj dogaa se kad je manjkava ontologija
sveobuhvatna, to jest, kad se za njezine elemente misli da su
prisutni u svakom procesu u odreenoj domeni. U ovom sluaju, svaki opis unutar domene mora biti promijenjen i za
mijenjen drukijim iskazom (ili nikakvim iskazom). Klasi
na fizika je oit primjer. Razvila je sveobuhvatnu terminologiju za opisivanje nekih vrlo fundamentalnih svojstava fizi
kih objekata, kao to su oblici, mase, opsezi, vremenski intervali i tako dalje. Pojmovni sistem vezan za ovu terminologiju pretpostavlja, barem u jednom od svojih brojnih tumaenja, da su svojstva inherentna u objektima i mijenjaju se
samo kao posljedica izravnog fizikog upletanja. Ovo je jedan
od "sveopih principa" klasine fizike. Teorija relativiteta
podrazumijeva, barem u tumaenju koje su Einstein i Bohr
prihvatili, da inheren1ma svojstva specificirane vrste ne postoje, da su oblici, mase, vremenski intervali odnosi izmeu
fizikih objekata i koordiniranih sistema koji se mogu mijenjati, bez ikakvog fizikog upletanja, kad jedan koordinirani
sistem zamijenimo drugim. Teorija relativiteta takoer osigurava nove principe za konstituiranje mehanikih injenica.
Novi pojmovni sistem koji nastaje na ovaj nain ne samo da
porie postojanje klasinog stanja stvari nego nam ak ni ne
doputa da formuliramo iskaze koji izraavaju takva stanja
stvari. On ne dijeli i ne moe dijeliti !li jedan jedini iskaz sa
~Ice

270

PAUL FEYERABEND

svojim prethodnilkom- pretpostavljajui sve vrijeme da ne

koristimo teorije kao klasifikacijske sheme za ureenje neutralnih injenica. Ako obje teorije tumaimo na realistiki
nain, onda "formalni uvjeti za podesnog nasljednika opovrgnute teorije", koji su postavljeni u petnaestom poglavlju (mora ponoviti uspjene posljedice starije teorije, porei njezine lane posljedice i dati dodatna predvianja), ne mogu biti zadovoljeni, i pozitivistika shema napretka sa svojim "poperovskim naoalama" pada. ak i Lakatosova liberalizirana
verzija ne moe preivjeti ovaj ishod; jer, ona takoer pretpostavlja da se klase sadraja razliitih teorija mogu usporediti, tj . da izmeu njih moe biti ustanovljen odnos ukljuivanja, iskljuivanja i preklapanja. Nema svrhe pokuavati
empirijskom hipotezom povezati klasine iskaze s relativisti
kim iskazima. Hipoteza ove v rste bila bi isto truko smijena
kao i iskaz da "kad god postoji opsjednutost demonom, postoji i istjecanje u mozgu", koji uspostavlja vezu izmeu termina teorije epilepsije kao opsjednutosti i novijih "znanstvenih" termina. Jer mi oito ne elimo produavati stariju avo
Iju terminologiju, i uzimati je ozbiljno, samo da bi jamili
usporedivost klasa sadraja. Ali, u sluaju teorije relativiteta
vs. klasine mehanike, hipoteza ove vrste ne moe ni biti formulirana. Koristei klasine termine, pretpostavljamo sveopi princip koji je iskljuen teorijom relativiteta, to znai
da je iskljuen kad god zapisujemo reenicu s nakanom da
izrazi relativistiko stanje stvari. Koristei klasine termine
i relativistike termine u istom iskazu, mi kako upotrebljavamo, tako i iskljuujemo odreene sveope principe, to opet
znai da takvi iskazi ne postoje: sluaj teorije relativiteta vs.
klasine mehanike je primjer dva nesumjerljiva sustava. Drugi primjer su kvantna teorija vs. klasine mehanike, 132 teorija
m Bohr nas upozorava (Zs. Physik, sv. 13, 1922, str. 144) da
"asimptotska veza" izmeu kvantne teorije i klasine fizike ,.kakva
se pretpostavlja u principu korespodencije . . . uope nema za posljedicu postupno nestajanje razlike izmeu kvantne teorijske obrade
fenomena radijacije i ideja klasine elektrodinamike; sve to je ustvreno jest asimptotsko podudaranje numerikih statistikih rezultata". Drugim rijeima, princip korespodencije ustvruje podudaranje
brojeva, a ne pojmova. Prema Bohru, ovo podudaranje brojeva ak
ima odreeni nedostatak, budui da ,.u principu zamagljuje razliku
izmeu zakona koji vladaju stvarnim mehanizmom mikroprocesa 1
trajnih zakona klasinog gledita" (str. 129; v. Atomic Theory and the

PROTIV METODE

271

poticaja vs. Newtonove mehanike,133 materijalizam vs. dualizma duh-tijelo i tako dalje.
Dakako, sve ove sluajeve mogue je tumaiti na drukiji nain. Primjerice, Shapere je kritizirao moju raspravu o
teoriji poticaja, navodei da "sam Newton nije savreno jasan da li inercijalno kretanje zahtijeva uzrok". 134 Osim toga,
on vidi "golem broj slinosti i kontinuiteta" od Aristotela do
Newtona, dok ja vidim nesumjerljivost. 135 Prvi prigovor moe
se lako ukloniti i to (a) ukazujui na formulaciju Newtonova
prvog zakona kretanja - "corpus omne preservarare in statu
quiescendi vel movendi uniformiter in directum ... " - koja
na kretanje gleda kao na stanje prije nego kao na promjenu; 136
(b) pokazujui da je predodba o poticaju definirana u skladu sa zakonom koji Newton iskljuuje, te tako prestaje kao
princip za konstituiranje injenica (ovo je uinjeno detaljnije
u mojoj raspravi o ovom sluaju). Stavka (b) takoer odgovara na drugi prigovor: tono je da nesumjerljivi sustavi i nesumjerljivi pojmovi mogu ispoljiti mnoge ustrojne slinosti
- ali, to ne uklanja injenicu da su sveopi principi jednog
sustava iskljueni drugim sustavom. Upravo ova injenica potvruje nesumjerljivost unato svim slinostima koje bi netko mogao otkriti.
Shapere (i drugi nakon njega) takoer je pokuao pokazati da teorije nesumjerljivosti ne samo da su rijetke nego
su i filozofska nemogunost. Prelazim sada na raspravu o
ovim argumentima.
Description of Nature, Cambridge, 1932, str. 85. i 87. i dalje. Dakle,
Bohr Je opetovano naglaavao da se ,.princip korespondencije mora
Sfol:l<~;trati za ~is,to kvantni teorijski zakon koji nikako ne moe wnanJib opreku Izmeu postulata [o postojanju stacionarnih stanja i postulata ,Prije!aza] i t;lektromagnetske teorije" (ibid., str. 142, biljeka).
!e~oce koJ~ .nastaJu zbog zanemarivanja ove. situacije jasno je obJasmo pokOJni N. R. Han~on u Patterns of Dtscovery, op. cit. (esto
poglavlJe); v. takoer moJe opaske u Phil. R ev., sv. 69, osobito str.
251. Te tekoe ne shvaaju beskompromisni racionalisti koji kontinuite.t .P?jmova i~vode iz postojanja aproksimacija; v. Popperov ogled
u Crztzctsm, op. cit., str. 57.
133 Vidi moju raspravu o teoriji poticaja, Minnesota Studies in tlze
Philosophy of Science, op. cit., sv. 3.
"' ,,Meaning and Scientific Change", Mind and Cosmos, ured.
Colodny, Pittsburgh, 1966, str. 78.
"' Loe. cit.
136 Vidi: A Koyre, .,The Significance of the Ncwtonian Synthesis",
N ewtonian Studies, London, 1965, str. 9. i dalje.

272

PAUL FEYERABEND

Rekao sam da znanstvena promjena moe voditi zamjeni iskaza u odreenoj domeni i da e zamjena biti sveobuhvatna kad imamo posla sa sveobuhvatnim ideologijama.
Djelovat e ne samo na teorije nego i na opservacijske iskaze i (v. o Galileju) prirodna tumaenja . Sada, takva prilagodba opservacije teoriji (i ovo je sr prvog prigovora) esto
puta uklanja oprene opservacijske izvjetaje i spaava novu
kozmologiju na ad hoc nain. Osim toga, javlja se sumnja da
se opservacije koje se tumae u kategorijama nove teorije
ne mogu vie upotrijebiti da opovrgnu teoriju. Nije teko odgovoriti na ove stvari.
Sto se tie prigovora, dopustite da, u skladu s onim to
je reeno (v. peto i esto poglavlje), istaknem da nedosljednost izmeu teorije i opservacije moe otkriti pogreku u
opservacijskoj terminologiji (ak i u naim senzacijama), tako da je posve prirodno promijeniti ovu terminologiju, pri.
lagoditi je novoj teoriji i vidjeti to e se dogoditi. Takva
promjena dovodi (i treba dovesti) do novih pomonih predmeta (hidrodinamike, teorije vrstih predmeta, optike u sluaju Galileja) koji mogu i 'Vie nego !ITadokmaditi gubitak empirijskog sadraja. A to se tie sumnje, 137 moramo imati na
umu da predvianja teorije ovise o njezinim postulatima (i
pridruenim gramatikim pravilima), kao i o poetnim uvjetima, dok znaenje "primitivnih" predodaba ovisi samo. o
postulatima (i pridruenim gramatikim pravilima). U tlm
rijetkim sluajevima, meutim, gdje teorija nosi sa sobom
tvrdnje o moguim poetnlim uvjetima,138 mo2lemo je opovrgnuti uz pomo opservacijskih izvjetaja nedos[ jednih. s~
mim sebi, kao to je: "objekt A ne kree se po geodetskoJ hniji", koji ako se analizira uskladu s opisom Einsteina-lnfelda_
Hoffmanna, glasi: "posebnost a koja se kree po geodetskoJ
liniji ne kree se po geodetskoj liniji".
Drugi prigovor kritizira tumaenje znanosti koje se ini
nunim da bi se dogodila nesumjerljivost. Ve sam istaknuo
da pitanje "Jesu li dvije sveobuhvatne teorije, kao to su kla137 Sumnju je izrazio profesor Hempel u r~spravi u Mi!lesotsko;m
l:entru za filozofiju :wanosti; v. Minnesota Studzes, sv. IV, Mmneapohs,
1970, s tr. 236. i dalje.
. .
"' Ovo se izgleda dogaa u nekim verzijama ope teorije relatrviteta; v. Einstein-lnfeld-Hoffmann, Ann. Math., sv. 39, 1938, str. 65. 1
Sen, op. cit., str. 19. i dalje.

PROTIV METODE

273

sina mehanika i specijalna teorija relativiteta, nesumjerljive?" nije potpuno pitanje. Teorije se mogu tumaiti na razliite naine. One e biti sumjerljive u nekim tumaenjima,
nesumjerljive u drugim. Primjerice, instrumentalizam ini
sumjerljivim sve one teorije koje se odnose na isti jezik opservacije i tumae na toj osnovi. S druge strane, realist eli
dati unificiran prikaz kako opaljivih, tako i neopaljivih stvari, i koristit e najapstraktnije termine koje god teorije koju
razmatra u tu svrhu. 139 Koristit e takve termine da bi dao
znaenje reenicama opservacije ili pak da zamijeni njihovo
uobiajeno tumaenje. (Primjerice, koristit e ideje specijalne teorije relativiteta da zamijeni uobiajeno klasino tumaenje svagdanjih iskaza o oblicima, vremenskih tokova i tako dalje.) Suprotno ovom, gotovo svi empiriari istiu da teorijski termini primaju svoje tumaenje na temelju toga to
su povezani s unaprijed postojeim jezikom opservacije ili s
drugom teorijom koja je ve povezana s takvim jezikom. Tako, Carnap tvrdi, u ulomku koji sam ve citirao, 140 da ne pos.
toji "nezavisno tumaenje za JT [jezik pomou kojeg je odreena teorija ili odreeni nazor na svijet formuliran]. Sistem
T [aksiomi teorije i pravila izvoenja] sam je sistem neprotumaenih postulata. [Njegovi] termini ... pribavljaju samo
neizravno i nepotpuno tumaenje zbog injenice da su neki
od njih povezani pravilima K [korespodencije] s opservacijskim terminima . . ." Sada, ako teorijski termini nemaju "nezavisno tumaenje", onda se oni ne mogu koristiti za ispravljanje tumaenja iskaza opservacije koje je jedini izvor njihova znaenja. Slijedi da je realizam, kako je ovdje opisan,

"' Bohr i Rosenfeld (Kgl. Danske Videnskab, S elskab Mat.-Pits.

Medd., sv. 12, br. 8, 1933.) i u vrijeme Marzke i Wheeler ("Gravitation
and Geometry Il", op. cit., str. 48) promaknuli su ovo razmatranje
u princip: "Svaka nova teorija treba osigurati, u sebi i po sebi, vlastita sredstva za definiranje kvantiteta kojim se bavi. Prema ovom
principu, klasina opa teorija relativiteta treba obuhvatiti kalibracije prostora i vremena koje su potpuno osloboene svakog upuiva
nja na [objekte koji su izvanjski] njemu, kao to su vrsti rezonatori, inercijalni satovi ili atomski satovi [koji ukljuuju] kvantno
djelovanje". Njezini termirni trebaju takoer biti osloboeni zagaenja
opservacijskim pojmovima koji pripadaju ranijim i primitivnijem
stuprnju znanja.
140 Vidi biljeku br. 13 u dvanaestom poglavlju.
18 Protiv m<!lode

274

PAUL FEYERABEND

nemogua

doktrina i da se nesumjerljivost ne moe javiti

dokle god ostajemo unutar granica "pouzdane" (tj. empirijske) znanstvene metode.
Ideja vodilja iza ovog vrlo popularnog prigovora je da
novi i apstraktni jezici ne mogu biti uvedeni na izravan nain, nego moraju prvo biti povezani s ve postojeim i po svoj
prilici postojanim opservacijskim idiomom. 141
Ova ideja odmah je opovrgnuta ako obratimo panju na
nain na koji djeca ue govoriti - ona zacijelo ne poinju od
priroenog jezika opservacije i nain na koji antropolozi
i jeznikoslovci ue nepoznat jezik novootkrivenog plemena.
Prvi sluaj smo ve ukratko opisali. U drugom sluaju
vidimo da ono to je anatema u antropologiji, i to s vrlo dobrim razlozima, jo uvijek je fundamentalan princip za suvre.
mene predstavnike filozofije bekog kruga. Prema Carnapu,
Feiglu, Hempelu, Nagelu i drugima, termini teorije dobijaju
svoje tumaenje neizravno, tako to su povezani s drukijim
141 Katkad se upotrebljava jo konzervativniji princip kad se raspravlja o mogunosti jezika s logikom koja se razlikuje od nae: "Svaka navodno nova mogunost mora biti kadra pokazati tu sposobnost
da pristaje u na .sadanji pojmovni i1i jezini aparat ili da se razumije pomou njega" (B. Stroud, "Conventionalism and the Indeterminacy of Translations", Synthese, 1968, str. 173). Ideja da novi jezik
mora biti uen uz pomo postojanog jezika opservacije proizilazi iz
empirijske tradicije, osobito iz gledita o logikom rekonstruiranju
koja su na~stala u bekom krugu. Prema ovim gleditima, empirijski
sadraj teorije (ili nekog zajednikog idioma) otkriva se ispitivanjem
koliko te teorije (ili idiomi) mogu biti prevedeni u idealan jezik kojeg se empirijske karakteristike mogu lako ustvrditi. Teorije se smatraju za znaajne samo u onoj mjeri u kojoj je takav prijevod izvediv. Na temelju ovih gledita, bilo je primdno pokuati vezati stjecanje novog jezika za odabrani idealni jezik. Meutim, uskoro se pokazalo da nije lako doi do idealnih jezika i da su najelementarniji prvi
koraci pritisnuti problemima koji su potpuno odsutni iz fizike. K tomu, pojmovi odabranih "temelja" rekonstruiranja morali su postupno
biti obogaeni da bi se mogli nositi s meusubjektivnou znanstvenih
termina. Niz razvoda ove vrste, od kojih je malo njih shvaeno ili
ak prepoznato, vodio je onda postupnoj zamjeni ideje rekonstruiranja idejom tumaenja i zatim ideji pouavanja (v. Hempelovu pronicljivu kritiku sadanje situacije u Minnesota Studies, sv. 4, Minneapolis, 1970, str. 162. i dalje). Razvoj je, sa svojim pogrekama i propustima, svojim postupnim prijelazima od jednog poloaja na drugi, nepoznat J. Giedyminu (BJPS, 22, 1971, str. 40. i dalje), koji me kritizira zato to ga uzimam u obzir. Giedyminovo neznanje ne iznenauje,
jer on eksplicitno odbija uzeti povijest ozbiljno (BJPS, 21, 1970, str.
257).

PROTIV METODE

275

pojmovnim sistemom koji je ili starija teorija ili jezik opservacije.142 Starije teorije ili jezici opservacije .usvojeni su
ne zbog svoje teorijske izvrsnosti (one to nikako ne mogu biti - starije teorije obino su opovrgnute). One su usvojene
zato to ih "odreena jezina zajednica upotrebljava kao
sredstvo komunikacije". 143 Prema ovoj metodi, izraz "imajui
mnogo veu relativistiku masu od ... " djelomice se tumai tako to se prvo povezuje s nekim pred-relativistikim terminima (klasinim terminima, zdravorazumskim terminima)
koji su "openito shvaeni" (vjerojatno kao posljedica prethodnog pouavanja u vezi s metodama grubog mjerenja) i
koristi se tek nakon to mu je takva veza dala manje-vie definitivan sadraj.
Ovaj postupak, kojeg primjena moe ukljuivati golem
logiki aparat i koji se zato esto puta smatra za dernier eri
istinski znanstvene filozofije, jo je gori od nekad dobrano popularnog zahtjeva da se sumnjive toke razjasne prevoenjem
na latinski. Jer, premda je latinski odabran zbog svoje preciznosti i jasnoe, a i zato to je bio pojmovno bogatiji od
polagano razvijajuih narodnih idioma/ 44 premda je bio odabran iz teorijskog razloga, izbor jezika opservacije ili starije teorije posljedica je injenice da su oni "prethodno shvaeni":
on je posljedica njihove popularnosti. Osim toga, ako predrelativistniki termini, koji su dobrano uklonjeni iz Zibilje (osobito s obzirom na injenicu da dolaze iz netone teorije temeljene na nepostojeoj ontologiji), mogu biti pouavani de.monstrativno, primjerice uz pomo metoda grubog mjerenja
(a moramo pretpostaviti da mogu, inae cijela shema odmah
pada), zato onda ne bismo uveli relativistike termine izravno i bez pomoi termina nekog drugog idioma? Konano,
142 O onom
to slijedi, v. takoer moj prikaz Nagelove knjige
Structure of Science u British Journal for the Philosophy of Science,
sv. 6, 1966, str. 237--49.
143 Carnap, op. cit., str. 40; v. takoer Hempel, Philosophy of Natural Science, New York, 1966, str. 74. i dalje.
144 Upravo je iz ovog razloga Leibniz smatrao da je njemaki njegova vremena, osobito njemaki obrtnika, savreni jezik opservacije,
dc;>k je latinski za nj ve. preve kontaminiran teorijskim idejama; v.
nJegov tekst "Unvei1gre1fhohe Gedancken, betreffend die Ausuebung
und Verbesserung der Teutschen Sprache", Wissenschaftliche Beihefte
zur Zeitschrift des allgemeinen deutschen Sprachvereins, IV, Reihe,
Heft 29, Berlin, 1907, str. 292. i dalje.

---------

276

PROTIV METODE

PAUL FEYERABEND

zdrav razum kazuje da pouavanje ili uenje ili konstruiranje novih i nepoznatih jezika ne smije biti kontaminirano
vanjskim materijalom. Jezikoslovci nas podsjeaju da savren
prijevod nikada nije mogu, ak i ako upotrebljavamo kompleksne sklopne definicije. To je jedan od razloga vanosti
terenskog rada, gdje se novi jezici ue od nule, i odbacivanja,
kao nedostatnog, svakog prikaza koji se oslanja na potpun ili
djelomian prijevod. A ipak, upravo ono to je anatema u jezikoslovlju logiki empiriari uzimaju sada kao gotovu inje
nicu, mitski "jezik opservacije" zamjenjujui engleski jezik
prevodilaca. Zaponimo terenski rad i u ovoj domeni i prouimo jezik novih teorija ne u definicijskim tvornicama dvostrukog jezikog modela, nego u drutvu onih metafiziara,
fiziara, pisaca drama, kurtizana, koji su konstruirali nove
nazore na svijet! Ovo dokrajuje moju raspravu o vodeem
principu niza drugog prigovora protiv realizma i mogunosti
nesumjerljivih teorija.
Trei prigovor glasi da ima presudnih eksperimenata koji opovrgavaju jednu od dvije navodno nesumjerljive teorije
i potvruju drugu. Primjerice, za Michelson-Morleyjev eksperiment, varijaciju mase elementarnih estica, poprean Dopplerov uinak veli se da opovrgavaju klasinu mehaniku i potvruju relativnost. Ni odgovor na ovaj problem nije teak.
Prihvaajui gledite relativnosti, otkrivamo da su eksperimenti, koji e sada naravno biti opisani relativistikim terminima, koristei relativistike predodbe o duini, trajanju,
masi, brzini i truko dalje/ 45 relevantni za teoriju i, takoer, da
oni podupiru teoriju. Prihvaajui klasinu mehaniku (sa ili
bez etera), mi opet otkrivamo da su eksperimenti, koji su sada
opisani vrlo drukijim terminima klasine fizike (tj. otprilike
na nain na koji ih je Lorentz opisao), relevantni, ali, takoer, da potkopavaju klasinu mehaniku (vezu elektrodinamike i klasine mehanike). Zato bi trebalo biti nuno posjedovati terminologiju koja nam doputa rei da se radi o istom
eksperimentu koji potvruje jednu teoriju i opovrgava drugu? Meutim, nismo li mi sami koristili takvu terminologiju?

277

Pa, kao prvo treba'lo bi biti 'laJko, premda poneto nezgrapno,

izraziti ono to je upravo kazano ne pretpostavljajui istovjetnost. Drugo, poistovjeivanje, dakako, nije suprotno mojoj
tezi, budui da mi sada ne upotrebljavamo termine bilo teorije relativiteta, bilo klasine fizike, kako se ini u provjeri,
nego upuujemo na njih i njihov odnos prema fizikom svijetu. Jezik kojim se ovaj diskurs izvodi moe biti klasian,
relativistiki ili magijski. Nema smisla inzistirati na tomu da
znanstvenici postupaju kao da je situacija mnogo jednostavnija.146 Ako to ine, onda su ili instrumentalisti (vidi gore) ili
u zabludi mnogi se znanstvenici danas zanimaju za formule,
dok dobro upoznati s objema teorijama, idu od jedne do druge takvom brzinom da im se ini da ostaju unutar jedne jedine domene diskursa.
(Usput, ova posljednja opaska ujedno odgovara na prigovor da "prijelaz s Newtonove teorije gravitacije na Einsteinovu ne moe biti iracionalan skok" zato to Newtonova teorija "slijedi iz Einsteinove teorije" kao izvrsna aproksimacija.147 Dobri mislioci mogu prilino brzo skoiti i kontinuitet
formalnih odnosa nema za nunu posljedicu kontinuitet tumaenja, kao to to danas mora znati svatko tko je upoznat
s poznatom "derivacijom" zakona gravitacije iz Keplerovih
zakona.)
Takoer, govori se da priputanjem nesumjerljivosti u
znanost ne moemo vie ocijeniti da li novo gledite objanjava ono to treba objasniti ili se gubi u razliitim podruji
ma.H8 Primjerice, ne bismo .znali da H se novoizumljena fizika teorija jo uvijek bavi problemima prostora i vremena
ili da li je njezin tvorac zabunom dao bioloku tvrdnju. Meutim, nema potrebe da se posjeduje takvo znanje. Jer, kad
je injenica nesumjerljivosti prihvaena, pitanje koje lei u
osnovi prigovora se ne pojavljuje (pojmovni napredak esto
onemoguuje postavljanje odreenih pitanja i objanjenje odreenih stvari; tako, ne moemo vie pitati za apsolutnu brzinu objekta, barem sve dotle dok uzimamo relativnost ozbiljno). Je li ovo ozbiljan gubitak za znanost? Podnipoto!
Napredak je bio mogu upravo istim "gubljenjem u razlii-

145 to se tie pnmJera takvih opisa, v. Synge, "Introduction to

General Relativity", drugi odsjeak, u knjizi Relativity, Groups, and
Topology, ured. de Witt i de Witt, 1964. Glede jo clegantnijeg naina
uvoenja relativnosti, v. Bondi, Assumption and Myth in Physical Theory, Cambridge, 1967, str. 29. i dalje (K-raun).

Kao to ini Poppe~, op. cit., str. 57.

Popper, op. cit.
"' Pitanje ove tekoe postavio je Roger Buck u raspravi u Minesotskom centru; v. Minnesota Studies, sv. 4, str. 232.
146
147

l
l

278
podrujima" kojih neodreenost
kritiara: Aristotel je vidio svijet kao

tim

PAUL FEYERABEND

sada uvelike zaokuplja

nad-organizam, kao bioloki entitet, dok je jedan bitan element nove znanosti Descartesa, Galileja i njihovih sljedbenika u medicini i biologiji
njezin iskljuivo mehanicistiki izgled. Treba li zabraniti takve razvoje? Ako ne, to je onda ostalo od prigovora?
Sli:an prigovor poinje s predodbom o objanjenju ili
redukciji i naglaava da ova predodba pretpostavlja kontinuitet pojmova (druge predodbe mogu se koristiti da se krene s upravo istom vrstom argumenta). Uzmimo moj primjer,
teorija relativiteta treba objasniti valjane dijelove klasine fi.
zike, dakle ne moe biti nesumjerljiva s njom! Odgovor je po.
novo oit! Zato bi se relativist bavio sudbinom klasine mehanike, osim kao dijela povijesne vjebe? Od teorije moemo
traiti da izvri samo jednu zadau, da nam dade ispravan
opis svijeta, tj. totaliteta injenica onako kako su ga konstituirati vlastiti njezini temeljni pojmovi. Kakve veze imaju
principi objanjenja s ovim zahtjevom? Nije li umno pretpostaviti da gledite, kao to je gledite klasine mehanike, za
koje se pokazalo da je manjkavo u mnogom pogledu, te koje
zapada u tekou s vlastitim injenicama (v. gore, glede presudnih eksperimenata), ne moe imati potpuno dostatne pojmove? Nije Ii isto tako umno pokuati zamijeniti njegove pojmove onim koji pripadaju uspjenijoj kozmologiji? Uz to,
zato bi predodba o objanjenju bila optereena zahtjevom
za pojmovnim kontinuitetom? Ta predodba se ve pokazala
preuskom (zahtjev za derivativnou) i morala se proiriti da
ukljui parcijalna i statistika vezivanja. Nita nas ne spreava da je jo vie proirimo, tako da, recimo, dopusti "objanjenja pomou ekvivokacije"
Nesumjerljive teorije, dakle, mogu biti opovrgnute upui
vanjem na njihove vlastite odnosne vrste iskustava; tj. tako
to emo otkriti unutarnje protuslovnosti od kojih one pate.
(U odsutnosti sumjerljivih alternativa ova opovrgavanja su,
meutim, prilino slaba, kao to se moe vidjeti iz argumenata za proliferaciju u drugom ni treem poglavlju.) Njihovi
sadraji ne mogu se usporeivati. Niti je mogue donijeti sud
o vjerojatnosti osim unutar granica pojedinane teorije (podsjetimo se da se problem nesumjerljivosti javlja samo kad
analiziramo promjenu sveobuhvatnih kozmolokih gledita ograniene teorije rijetko vode potrebnim pojmovnim preispi-

PROTIV METODE

279

tivanjima). !'Ji j.edna od metoda ikoju Carnap, Hempel, Nagel,

Popper, pa cak 1 Lakatos ele koristiti za racionaliziranje znanst~en.i~ ~r?mjena ne mc;>e se primijeniti, a ona koja se moe
pnmiJemti, opovrgavanJe, uvelike je reducirana u snazi. Ono
to ostaje s.u. estets~i ~udovi, sudovi ukusa, metafizike predras~de,. rehg;oz_ne zelJe, ukratko, ono to ostaje jesu nae
sub1ektzvne zelJe: znanost, na svojem najuznapredovanijem i
opem stupnju, vraa jedinki slobodu koju ova osjea da gubi kad ulazi u njezine prozainije dijelove, i ak njezina slika
"treeg svijeta", razvoj njezinih pojmova, prestaje biti "racionalna". Ovo je posljednji argument potreban da se zadri
z~kljuak petnaestog poglavlja (i cijele knjige), unato napadima naih najmodernijih i najsofisticiranijih racionalista.

PROTIV METODE

smatra za uniformni rezervoar CinJenica koje razliiti jezici

klasificiraju. Daljnju potporu ono nalazi u Whorffovu
opisu prijelaza sa straho-vakuumskog prikaza barometarskih
fenomena na modernu teoriju: "Ako su se nekad ove reenice
[Zato se voda die u pumpi? Zato to Priroda prezire vakuum.] inile zadovoljavajuim logici, a danas idiosinkrazijama odreenog a11gona, promjena se nije dogodila zato to
je znanost otkrila nove injenice. Znanost je prihvatila nove
jezine formulacije starih injenica i sada kad smo postali
upoznati s novim dijalektom, odreene crte starog vie nas
ne obavezuju" (str. 222). Ipak, smatram da su ovi konzervativniji iskazi drugotni kad ih se usporedi s golemim utjecajem
koji je pripisan gramatikim kategorijama i, osobito, skrovitijim "sistemima odnosa" jednog jezika (str. 68. i dalje).
Neki filozofi mogli bi poeljeti spojiti nesumjerljivost i
pokrenuta pitanja onim to se nazvalo "radikalan prijevod".
Koliko ja vidim, to nee unaprijediti stvari. Radikalan prijevod je trivijalnost napuhnuta do glavnog filozofskog otkria:
ni ponaanje, ni opservacijski podaci subjektivnije vrste ne
mogu nikada odrediti tumaenja (o ovom, v. moj ogled "Towards a Rela tis tic Interpretation of Experience", Proceedings
of the Aristotelian Society, 1958). I daljnje granjanje ove trivijalnosti (poput Davidsonova uleenog vodenog konja) moglo bi se dogoditi samo zato to se ini da filozofi jezika nisu
upueni u probleme, tehnike i prigovore konvencionalizmu.
Osim toga, na problem je problem povijesne injenice, a ne
razliito

PETI DODATAK

Whorff govori o "Idejama", ne o "dogaajima" ili "cmJenicama", i nije uvijek jasno da li bi on odobrio moje proirenje njegovih gledita. S jedne strane, on veli da "vrijeme, brzina i tvar nisu bitni za konstruiranje dosljedne slike svemira" (str. 216), te tvrdi da "mi komadamo prirodu, organiziramo je u pojmove i pripisujemo znaenja, ponajvie zato to
smo skloni sporazumu da je organiziramo na ovaj nain" (str.
213), to bi, ini se, podrazumijevalo da vrlo razliiti jezici
postuliraju ne samo razliite ideje za ureenje istih injeni
ca, nego da postuliraju i razliite injenice. ini se da "jezini
princip relativnosti" pokazuje u istom smjeru. On glasi: "kazano neformalnim jezikom, upotrebljavai izrazito razliitih
gramatika usmjereni su tim gramatikama prema razliitim tipovima opservacije i razliitim vrednovanjima izvanjski sli
nih inova opservacije, te otuda nisu ekvivalentni promatrai,
nego moraju doi do poneto drukijih nazora na svijet" (str.
221). Meutim, "formalniji iskaz" (str. 221) principa ve sadri drukiji element, jer nam se veli da "svi promatrai nisu
voeni istim fizikim dokazom do iste slike svemira, osim ako
njihove jezine podloge nisu sline ili mogu na neki nain bi
ti korigirane" (str. 214; kurziv moj), to moe znaiti da e
promatrai koji upotrebljavaju vrlo razliite j~zike p~stulira~i
razliite injenice pod istim fizikim okolnostima u Istom fizikom svijetu, ili moe znaiti da e urediti sline injemce
na razliite naine. Drugo tumaenje nalazi stanovitu potporu
u danim primjerima, gdje se za razliite izolate znaenja u
engleskom i oni jezik~, veli da se ;,up<;>tr~?ljavaju z~ iz_vj.etavanje o istom iskustvu (str. 208) 1 gdJe c1tamo da "JeZICI razliito klasificiraju jedinice iskustva" (str. 209); iskustvo se

281

logike mogunosti.

ILUSTRACIJE

Ilustracija A. Ajaks i Ahil bacaju kocku.

Vatikanski muzej. (S doputenjem Vatikanskog muzeja)

284

PAUL FEYERABEND

Ilustracija B. Vaza s Dipilonskog groblja, Atena.

Sredina 8. stoljea. (S doputenjem Mansellove zbirke)

PROTIV METODE

285

Ilustracija C. Antiki pogrebni pehar, oko 750. prije n. e.

Nacionalni muzej, Atena. (S doputenjem Mansellove zbirke)

PAUL FEYERABEND

286

18

Ilustracija D.

Ratnika

vaza, Mikenska akropola,

oko 1200. prije n. e.
Nacionalni muzej, Atena. (S doputenjem Mansellove zbirke)

Ilustracija E. Detalj s ilustracije C: vozai bojnih kola i

bojna kola.

Dakle, znanost je mnogo blia mitu nego to je filozofija znanosti pripravna priznati. Ona je jedna od mnogih formi miljenja koju je ovjek razvio i ne nuno najbolja. Napadna je,
buna, drska, ali je inheretno superiornija samo za one koji
su ve odluili u korist odredene ideologije ili koji su je prihvatili a da nikad nisu ispitali njezine prednosti i njezina ogranienja. I kako prihvaanje i odbacivanje ideologija treba
ostaviti na volju jedinke, slijedi da odvajanje drave i crkve
mora biti dopunjeno odvajanjem drave i znanosti, te najnovije, najagresivnije i najdogmatskije religiozne institucije. Takvo odvajanje moe biti jedina naa prilika da postignemo o
vjekoljublje koje smo kadri ostvariti, ali koje nikada nismo
potpuno ostvarili.
Ideja da se znanost moe, i treba, voditi prema fiksiranim i sveopim pravilima jednako je nerealistina kao i pogubna. N erealistina je zato to zauzima p11ejednostasvno
gledite o nadarenostima ovjeka i okolnostima koje potiu
ili prouzr.okuju njihov razvoj. A pogubna je zato to pokuaj
da se nametnu pravila mora poveati nae profesionalne kvalifikacije na tetu naeg ovjekoljublja. K tomu, ideja je tetna za znanost, budui da zanemaruje kompleksne fizike i povijesne uvjete- koj{ utjeu na znanstvenu promjenu: Ona ini
nau znanost neprilagodljivom i dogmatskijom: svako metodoloko pravilo dovedeno je u vezu s kozmolokim pretpostavkama, taiko da, koristei pravilo, prihvaamo kao gotovu

288

PAUL FEYERABEND

injenicu
prihvaa

da su pretpostavke tone. Naivni falsifikacionizam

kao gotovu ninjenicu da su zakoni prirode manifestni, a ne skriveni iza smetnji znatne veliine. EmpirizaJ?
prihvaa kao gotovu injenicu da je osjetilno iskustvo bolje
zrcalo svijeta od iste misli. Pohvala argumenta prihvaa kao
gotovu injenicu da varke Uma daju bolje rezultate od nesmetane igre naih emocija. Takve pretpostavke mogu biti
savreno uvjerljive, pa ak i istinite. Pa ipak, potrebno ih je
od vremena do vremena provjeriti. To znai da prestanemo
upotrebljavati metodologiju koja je u vezi s njima, ponemo
koristiti znanost na drukiji nain i vidimo to e se dogoditi. Isrcpna prouavanja, poput onih o kojima smo govorili
u prethodnim poglavljima, pokazuju da se stalno vre takve
provjere i da govore protiv sveope vrijednosti nekog pravila.
Sve metodologije imaju svoja ogranienja i jedino "pravilo"
koje se odrava je "sve je mogue".
Promjena perspektive do koje su ova otkria dovela upuuje jo jedanput na davno zaboravljen problem vr~no~- zn~
nosti. Taj problem prvi put se postavlja u modernoJ poVIJeStl,
budui da je moderna znanost nadvladala svoje protivnike,
premda ih nije uvjerila. Znanost je zavladala siLom, ne argumentom (ovo posebice vai za bive kolonije u kojima su znanost i religija bratske ljubavi uvedeni kao neravna stvar, bez
konzultiranja s domorocima ili raspravljanja s njima). Dan~s
shvaamo da nam racionalizam, vezan za znanost, ne moze
pomoi u predmetu raspravljanja izmeu znanosti i mita; t~
koer znamo, iz ispitivanja potpuno drukije vrste, da su mltovi daleko bolji nego to su se racionalisti usuivali priznati.1 Dakle, prisiljeni smo sada postaviti J?itar;tje vrsnoe _znanosti. Ispitivanje otkriva da se znanost 1 m1t preklapaJu u
mnogom pogledu, da su razlike koje mislimo da opaarr;t'?
esto puta lokalni fenomeni koji se d~ugdje m~~u pret_vo~1t1
u slinosti, te da su fundamentalne diskrepanciJe posljediCe
razliitih nakana prije nego razliitih metoda koje nastoje po.

' Vidi izvrsne studije Evansa-Pritcharda, Gr!aulea .. Edith Hamilton, Jercmiasa, Frankforta, Thorkilda Jacobsen~ 1 dr:ug1h. Glede pre~
leda, v. de Santillane-von Dechend, Hamlet~ Mzll,_ Boston, 1969,
kao i P. Feyerabend, EinfU.hru':.g in die Naturphzlo~ophz_e, Braun~chw_c
ing, 1976. Ovo su iscrpne studiJe u Lakatosovu _sm!slu I. zadov<;>lJaV;;tJ~
njegove naistroe kriterije. Zato su onda on 1 nJegovi suracwnahstJ
tako neskloni prihvatiti njihove rezultate?

PROTIV METODE

289

luiti jedan te isti "racionalni" cilj (kao to je, primjerice,

"napredak" ili poveanje sadraja ili "razvoj").

Da bih pokazao iznenaujue slinosti mita i znanosti,
raspravljat u ukratko o zanimljivom ogledu Robina Hortona
naslovljenom "Afrika tradicionalna misao i zapadna znanost'? Horton iSJpituje afniku mitologiju ,j otkriva tSlijedee
znaajke: traganje za teorijom je traganje za jedinstvom koje
je u osnovi prividne kompleknosti. Teorija stavlja stvari u
uzroni sklop koji je iri od uzronog sklopa pribavljenog
zdravim razumom: i znanost i mit nadmauju zdrav razum
teorijskom nadgradnjom. Ima teorija razliitih strupnjeva
apstrakcije i one se upotrebljavaju u skladu s razliitim zahtjevima objanjenja koji se javljaju. Gradnja teorije sastoji
se u rastavljanju objekata zdravog razuma i nanovnom sjedinjenju elemenata na drukiji nain. Teorijski modeli poinju
od analogije, ali se postupno udaljuju od obrasca na kojem
se temeljila analogija. I tako dalje.
Ove znaajke, koje nastaju iz iscrpnih prouavanja sluajeva, nita manje pomnih i detaljnih od Lakatosovih, opovrgavaju pretpostavku da se znanost i mit pokoravaju razliitim principima formiranja (Cassirer), da se mit razvija bez
refleksije (Darde!) ili spekulacije (Frankfort, povremeno). Niti moemo prihvatiti ideju, 'koju nalazimo u Malinowskog,
ali i u klasinih uenjaka kao to su Harrison i Cornford, da
mit u biti ima pragmatinu funkciju ili da se temelji na obredu. Mit je mnogo blii znanosti nego to bi netko oekivao
od filozofske rasprave. Blii je znanosti nego to je ak i sam
Horton pripravan priznati.
Da bismo to vidjeli, razmotrimo neke razlike koje Hor.
ton naglaava. Prema Hortonu, sredinje ideje mita smatraju
se za svete. Ako su ugroene, javlja se tjeskoba. ovjek "gotovo nikada ne nalazi priznanje neznanja" 3 i dogaaji "koji
ozbiljno prkose utemeljenim naelima klasifikacije u kulturi
u kojoj se zbivaju" izazivaju "tabu reakciju". 4 Terneljna vjerovanja zatiena su ovom reakcijom kao i sredstvvm "dru2 Izvorno objelodanjen u Africa, sv. 37, 1967, str. 87-155. Citirano
iz skraene verzije tiskane u knjizi Witchcraft and Sorcery, ured. Max
Marwick, Penguin Books, 1970, str. 342. i dalje.
' Ibad., str. 362.
Ibid., str. 364.

19 Protiv metode

290

PAUL FEYERABEND

gotnih razradbi"5 koje su, u naem smislu, niz ad hoc hipoteza. S druge strane, znanost karakterizira "bitni skepticizam"; 6
"kad se neuspjesi ponu gomilati, obrana teorije prelazi u
neumoljiv napad na nju".7 To je mogue zbog otvorenosti"
znanstvenog pothvata, zbog pluralizma ideja koji sadri, a i
zato to "sve ono to prkosi ili ne pristaje u utemeljeni sistem kategorija nije neto zastraujue, neto to treba izolirati ili izbaciti. Naprotiv, ono je fascinantan ,fenomen' - polazna toka i izazov za iznalaenje novih klasifikacija i novih
teorija".8 Moemo vidjeti da je dobro iitao Poppera.9 Terensko prouavanje same znanosti otkriva vrlo drukiju sliku.
Takvo prouavanje otkriva da, premda neki znanstvenici
mogu postupati na nain koji je opisan, velika veina slijedi
drukiji put. Skepticizam je minimalan; okrenut je protiv
gledita opozicije i protiv sporednih razgranjavanja neijih
osnovnih ideja, nikada protiv samih osnovnih ideja. 10 Napad
na osnovne ideje izaziva tabu reakcije koje nisu nita slabije
od tabu reakcija u takozvanim primitivnim drutvima. 11 Kao
to smo vidjeli, temeljna vjerovanja zatiena su ovom reakcijom kao i clrugotnim razradbama i sve to ne pristaje u utemeljeni sistem kategorija ili se uzima kao 'i nkompatibilna
s ovim sistemom smatra se za neto to je upravo zastraujue ili se, to je jo ee, jednostavno proglaava za nepostojee. Niti je znanost pripravna prihvatiti teorijski pluralizam kao temelj istraivanja. Newton je vladao vie od 150
godina, Einstein je nakratko uveo liberalnije gledite da bi
uskoro slijedilo kopenhagenko tumaenje. Slinosti izmeu
znanosti i mita doista su zapanjujue.
' Ibid., str. 365.
Ibid., str. 358.
7 Loe. cit.
Ibid., str. 365.
' Vidi njegovu raspravu o onom to on zove ,.Zatvoren i Otvoren
predikament" u drugom dijelu njegova ogleda .
10 Ovo je dobro po:llnat postupak u
afrikom arobnjatvu ; v.
Evans-Pritchard, Witchcraft, Oracles and Magic Among the Azande,
Oxford, 1937, str. 230, 338; takoer, Social Anthropology, op. cit., str.
99.
11 Usp. rane reakcije na skrovite varijable u kvantnoj teoriji, stav
prema astrologiji, telekinezi, telepatiji, crnoj magiji, Ehrenhaftu, Velikovskom i tako dalje; v. takoer Kostlerovu zabavnu pripovijest, The
Midwife Toad, New York, 1973.

PROTIV METODE

291

Meutim, podruja su jo tjenje povezana. Golem dogmatizam koji sam opisao nije samo injenica on takoer ima
naj~a.n~ju . f.un~ciiu .. Znanost. ne bi bila mogua bez njega. 12
~,Pnm1t1~lll ~mshoc1 P.~k~za~I ,~u vei uvid u prirodu spoznaJe od nJihovih "prosviJecemh filozofskih suparnika. Dakle,
nuno je da preispitamo na stav prema mitu, religiji, magiji,
arobnjatvu i prema svim onim idejama koje bi racionalisti
voljeli vidjeti zauvijek uklonjene s lica zemlje (a da ih gotovo
nisu ni pogledali - to je tipina tabu reakcija).
Zahtjev za hitno preispitivanje opravdan je iz jo jednog
razloga. l!spon moderne znandsti podudara se s potlaenjem
nezapadmh plemena od strane zapadnih zavojevaa. Plemena
nisu samo fiziki potlaena, ona takoer gube intelektualnu
nezavisnost, budui da su prisiljena prihvatiti krvoednu relig~j~ brats~e ljubavi - krianstvo. Najinteligentnijim pripadniCima pnpada posebna nagrada oni se uvode u tajne zapadnog racionalizma i njegov vrhunac- zapadnu znanost. Povremeno to vodi do gotovo nepodnoljive napetosti s tradicijom
(Haiti). U venini sluajeva, tradicija nestaje bez truna argumenta, ovjek jednostavno postaj e rob, kako tijelom tako i
duhom. Danas ovaj razvoj doivljava postupan obrt - s velikom nevoljnou, dakako, ali ga doivljava. Sloboda se dobija .-?atrag, stare tradicije nanovo se otkrivaju, kako meu
manJinama u zemljama Zapada, tako i meu golemim stanovnitvom u nezapadnim zemljama. Ali, znanost jo uvijek neo.
granieno vlada. I to zato to njezini praktiari nisu kadri razumjeti i nisu skloni dopustiti razliite ideologije, zato to
imaju mo da nametnu svoje elje, zato to koriste tu mo
upravo isto tako kao to su njihovi preci koristili svoju mo
da nametnu kranstvo ljudima koje su sretali tijekom osvajanja. Tako, premda jedan Amerikanac moe danas odabrati religiju koju eli, njemu jo uvijek nije doputeno da
trai da njegova djeca u koli ue magiju prije nego znanost.
I d(jk postoji odvajalllje drave i crkve, ta kvo odvajanje ne
postoji izmeu drave i znanosti.
A ipak, znanost nema nita vei autoritet od neke druge
forme ivota. Njezini ciljevi zacijelo nisu nita vaniji od ciljeva koji vode ivote u religioznoj zajednici ili u plemenu

" Ovo je Kuhn posebno naglaavao; v. ,.The Funct ion of Dogma

in Scientific .Research", Scientific Change, ured. A. C. Crombie, 1963,
str. 69-347. l The Structure of S cientific Revolutions, Chicago, 1962.

292

PAUL FEYERABEND

koje je ujedinjeno mitom. U svakom sluaju, oni nemaju prava ograniavati ivote, miljenja, obrazovanje pripadnika slobodnog drutva u kojem svatko treba imati priliku da oblikuje svoj duh i ivi u skladu s drutvenim vjerovanjima koja
smatra najprihvatljivim. Odvajanje drave i crkve mora dakle biti dopunjeno odvajanjem drave i znanosti.
Ne trebamo se bojati da e takvo odvajanje dovesti do
raspa tehnologije. Uvijek e postojati ljudi koji vie vole biti znanstvenici nego gospodari vlastite sudbine i koji e se
rado pokoriti najnedostojnijoj vrsti (intelektualnog i institudanog) ropstva pod uvjetom da su dobro plaeni i da postoje
ljudi koji ispituju njihov rad i hvale ih na sva usta. Grka
se razvila i napredovala zato to se mogla oslanjati na usluge nevoljnih robova. Mi emo se razviti uz pomo voljnih
robova na sveuili:tima i u laboratorijima koji nas opskrbljuju pilulama, plinom, strujom, atomskim bombama, gotovim jelima i povremeno nekim zanimljivim bajkama. Mi e
mo s tim robovima dobro postupati, ak emo ih sluati,
budui da nam povremeno znaju i:spri6a1i zanimljive prie,
ali im neemo dopustiti da naoj djeci nametnu svoju ideologiju preruenu u "napredne" teorije obrazovanja. 13 Neemo
im dopustiti da pouavaju o fantazmagorijama znanosti kao
da su one jedini postojei injenini iskazi. Ovo odvajanje
znanosti i drave moe biti jedina naa prilika da postignemo
ovjekoljublje koje smo kadri ostvariti, ali koje nikada nismo
potpuno ostvarili.14 Zato, razmotrimo jo jedanput na kraju
argumente koji se mogu navesti za takav postupak.
Slika znanosti dvadesetog stoljea, kako u duhu znanstvenika tako i laika, odreena je tehnolokim udima poput televizije u boji, fotografija Mjeseca, penica na infracrvene
zrake, kao i poneto neodreenom, premda jo uvijek prilino utjecajnom priom ili bajkom o tomu kako su ova u
da proizvedena.
Prema bajci, uspjeh znanosti je ishod spretnog, ali pomno
uravnoteenog spoja inventivnosti i kontrole. Znanstvenici
imaju ideje. Imaju i specijalne metode za poboljanje ideja.
" Vidi Trei dodatak.
14 O ovjekoljubiviun nadostacima znanosti, v. "Experts in a Free
Society", The Critics, November/December 1971. Ili poboljanu njemaku verziju ogleda i "Towards a Humanitarian Scince" u drugom
dijelu prvog sveska moje knjige Ausgewiihlte Aufsiitze, Vieweg, 1974.

PROTIV METODE

293

Teorije znanosti prole su provjeru metode. One daju bolji

prikaz svijeta od ideja koje nisu prole provjeru.
Bajka objanjava zato moderno drutvo ima poseban
~ret~a~ prema v~na~osti i zato joj daje povlastice koje .druge
lllStitUCIJe ne UZIVaJU.
Idealno, moderna drava je ideoloki neutralna. Religija,
mit, predrasude imaju utjecaj, ali samo neizravno, preko politiki utjecajnih stranaka. Ideoloki principi mogu ui u dravnu strukturu, ali samo preko veinskog glasa i nakon podue rasprave o moguim posljedicama. U naim kolama,
vodee religije pouavaju se kao povijesni fenomeni. One se
pouavaju kao dijelovi istine samo ako roditelji inzistiraju
na izravnijem nainu pouke. Na njima je da odlue o religioznom obrazovanju svoje dece. Finansijska potpora ideologija ne premauje finansijsku potporu koja se daje strankama
i nezavisnim grupama. Drava i ideologija, drava i crkva,
drava i mit briljivo su odvojeni.
Meutim, drava i znanost djeluju u tijesnoj vezi. Goleme svote troe se na poboljanje znanstvenih ideja. Neisti
predmeti kao to je filozofija znanosti, kojima se ne moe
pripisati ni jedno otkrie, profitiraju od burna znanosti. Cak
se i s ljudskim odnosima postupa na znanstven nain, kao
to to pokazuju programi obrazovanja, predloena zatvorska
reforma, vojna obuka i tako dalje. U naim kolama su gotovo svi znanstveni predmeti obvezatnd. Premda rodlitelji
estogodinjaka mogu odluiti da bude pouen temeljnim zasadama protestantizma ili idovske vjere ili posve preskoiti
religioznu pouku, ti roditelji nemaju istovrsnu slobodu kad
se radi o znanostima. Fizika, astronomija, povijest moraju
se uiti. One se ne mogu zamijeniti magijom, astrologijom
ili prouavanjem legendi.
Niti se netko zadovoljava samo povijesnim prikazivanjem
fizikih (astronomskih, povijesnih itd.) injenica i principa.
Netko ne kae: neki ljudi vjeruju da se Zemlja kree oko
Sunca, dok drugi smatraju da je uplja sfera koja sadri Sunce, planete, zvijezde stajaice. On kae: Zemlja se kree oko
Sunca - sve drugo je ist idiotizam.
Konano, postoji radikalna razlika izmeu naina na koji prihvaamo ili odbacujemo znanstvene ideje i demokratskih
postupaka odluivanja. Mi prihvaamo znanstvene zakone i
znanstvene injenice, pouavamo ih u kolama, postavljamo

294

PAUL FEYERABEND

kao temelj vanih politikih odluka, a da ih nikada nismo

stavili na glasanje. Znanstvenici ih ne stavljaju na glasanje
- ili barem tako kau - a laici to zacijelo ne ine. Povremeno se raspravlja o konkretnim prijedlozima i predlae da se
o njima glasa; meutim, postupak se ne proiruje na ope
teorije i znanstvene injenice. Moderno drutvo je "kopernikansko" ne zato to je kopernikanizam kandidiran, podvrgnut demokratskoj raspri i onda izglasan veinom glasova;
ono je "kopernikansko" zato to su znanstvenici kopernikanci
i zato to ovjek prihvaa njihovu kozmologiju isto tako nekritiki kao to je prihvaao kozmologiju biskupa i kardinala.
Cak i odvani i revolucionarni mislioci poputaju pred
sudom znanosti. Kropotkin eli razbiti sve postojee institucije - ali, ne dira znanost. Ibsen ide vrlo daleko u demaskL
ranju uvjeta suvremenog ovjekoljublja - ali, jo uvijek zadrava znanost kao mjeru istine. Evans-Pritchard, Levi-Strauss i drugi uoili su da je "Zapadna misao", koja nipoto nije osamljeni vrhunac ljudskog razvoja, optereena problemima koji se ne nalaze u drugim ideologijama - ali, iskljuuju
znanost iz svoje relativizacije svih formi miljenja. Cak i za
njih, znanost je neutralni ustroj koji sadrava pozitivno znanje neovisno o kulturi, ideologiji, predrasudi.
Razlog za ovaj specijalni postupak prema znanosti je naa mala bajka: ako je znanost otkrila metodu koja ideoloki
kontaminirane ideje pretvara u istinite i korisne teoriji, onda ona doista nije samo ideologija, nego objektivna mjera
svih ideologija. Ona onda nije podlona zahtjevu za odvajanje drave i ideologije.
Ali, bajka je, kao to smo vidjeli, lana. Ne postoji specijalna metoda koja jami uspjeh ili ga ini vjerojatnim.
Znanstvenici ne rjeavaju pwbleme zato to posjeduju arob
ni tapi - metodologiju ili teoriju racionalnosti - nego zato to su dugo prouavali problem, zato to prilino dobro
znaju situaciju, zato to nisu preglupi (premda je to danas
dobrano dvojbeno ka d gotovo svatko moe postati znanstvenik) i zato to su pretjeranosti jedne znanstvene kole gotovo uvijek uravnoteene pretjeranostima neke druge kole.
(Osim toga, znanstvenici rijetko kada rjeavaju svoje probleme; oni prave mnogo pogreaka i mnoga njihova rjeenja potpuno su beskorisna.) U biti, gotovo da ne postoji neka razli-

PROTIV METODE

295

ka izmeu procesa koji vodi objavi novog znanstvenog zakona i procesa koji prethodi donoenju novog zakona u drutvu: netko informira sve graane, ili one koji su neposredno
zainteresirani, netko sakuplja "injenice" i predrasude, netko raspravlja o materijalu i netko konano glasa. Ali, dok
demokracija ini odreen napor da objasni proces tako da
ga svi mogu razumjeti, znanstvenici ga ili prikrivaju ili iskrivljuju da bi ga prilagodili svojim sektakim interesima.
Ni jedan znanstvenik nee priznati da glasanje igra ulogu u njegovu predmetu. Odluuju samo injenice, logika i
metodologija - to je ono to nam kazuje bajka. Ali, kako
injenice odluuju? Kakva je njihova funkcija u napredovanju znanja? Ne moemo iz njih izvesti nae teorije. Ne moemo postaviti negativan kriterij tako to emo, primjerice,
rei da su dobre teorije one teorije koje mogu biti opovrgnute, ali kojima jo uvijek ne protuslovi ni jedna injenica .
Princip falsifikacije koji uklanja teorije zato to ne odgovaraju injenicama morao bi ukloniti cijelu znanost (ili bi morao priznati da su golemi dijelovi znanosti neopovrgljivi). Sugestija da dobra teorija objanjava vie od njezinih suparnika takoer nije vrlo realistina. Tono? nove teorije esto
predviaju nove stvari ali gotovo uvijek na raun ve poznatih stvari. Usmjerujui panju na logiku, shvaamo da ak
ni najjednostavniji zahtjevi nisu zadovoljeni u znanstvenoj
praksi, da ni ne mogu biti i to zbog kompleksnosti materijala. Ideje koje znanstvenici koriste da bi predstavili poznato
i napredovali u nepoznato samo su rijtko u skladu sa strogim propisima logi'ke ili iste matematike i pokuaj da se prilagode liio bi znanost elastinosti bez koje nije mogue ostvariti napredak. Dakle, same injenice nisu dovoljno jake da
bi nas navele da prihvatimo ili odbacimo znanstvene teorije; opseg koji ostavljaju miljenju je preirok; logika i metodologija iskljuuju previe, one su preuske. Izmeu te dvije
krajnosti lei neprestano promjenljiva domena ljudskih ideja i elja. I detaljnija analiza uspjenih poteza u igri znanosti ("uspjenih" s gledita samih znanstvenika) doista pokazuje da postoji irok radius slobode koji zahtijeva mnogostrukost ideja i doputa primjenu demokratskih postupaka (izbor-rasprava-glasanje), ali koji je zapravo zatvoren politikom
sile i propagandom. I upravo ovdje bajka specijalne metode
preuzima svoju odlunu funkciju. Ona prikriva slobodu od-

296

PAUL FEYERABEND

luivanja koju kreativni znanstvenici i iroka javnost imaju

a:k i u najkruim i najuznapredovanijim dijelovima znanosti, i to ini tako to deklamim "objektivne" 1kriterije i

time velike zvjerke (dobitnike Nobelove nagrade, efove laboratorija, organizacija kao to je AMA, specijalnih kola,
"pedagoge" i tako dalje) titi od masa (laik1a, strunjaka u
neznanstvenim podrujima, u drugim podrujima znanosti):
rauna se samo na one graane koji su bili podvrgnuti pritiscima znanstvenih institucija (budui da su oni proli kroz
dug proces obrra:zovanja), koji su podlegli ovim pritiscima
(tj. proli kroz ispite) i koji su sada vrsto uvjereni u istinu bajke. Na ovaj nain znanstvenici su obmanuli i sebe i
druge u pogledu njihova posla, premda bez ikakve zbiljske
tete: oni imaju vie novaca, vei autoritet, vei seksepil nego to zasluuju, i najgluplji postupci i najsmjeniji rezultati u njihovoj domeni okrueni su aurelom izvrsnosti. Vrijeme je da budu svedeni na pravu mjeru i da im se dade
skromniji poloaj u drutvu.
Ovaj savjet, koji je samo malen broj zdravih suvremenika pripravan prihvatiti, kao da protuslovi odreenim jednostavnim i ope poznatim injenioama.
Ne stoji li kao injenica da je uen lijenik bolje opremljen da dijagnosticira i izlijei bolest nego laik ili vra primitivnog drutva? Ne stoji li kao injenica da su epidemije
i opasne bolesti nestale samo s nastankom moderne medicine? Zar ne moemo a da ne priznamo da je tehnologija
postigla golem napredak nakon uspona moderne znanosti? I
nisu li fotografije Mjeseca najimpresivniji i neosporan dokaz
njezine izvrsnosti? Ovo su neka pitanja koja se stavljaju
pred drskog nesretnika koji se usuuje kritizirati specijalni
poloaj znanosti.
Pitanja dostiu polemiku svrhu samo ako netko pretpostavi da rezultat znanosti koje nitko nee porei dolaze
bez ikakve pomoi neznanstvenih elemenata i da ne mogu
biti pobolJani dodavanjem takvih elemenata. "Neznanstveni" postupci, kao to su poznavanje trava vjetica i vjetaea, astronomija mistika, lijeenje bolesnih u primitivnim
drutvima, potpuno su bez vrijednosti. Samo znanost daje
konsnu astronomiju, djelotvornu medicinu, pouzdanu tehnologiju. Taikoer, netko mora pi'etlpostaviti da znanost duguje svoj uspjeh ispravnoj metodi, a ne tek sretnom slua-

PROTIV METODE

297

ju. Do napretka nije dovelo sretno kozmoloko nagaanje,

nego ispravno i kozmoloki neutralno rukovanje podacima.
Ovo su pretpostavke koje moramo iznijeti da bi pitanja imala polemiku snagu koju treba da imaju. Ni jedna od njih
ne izdrava poblie ispitivanje.
Moderna astronomija poela je Kopernikovim pokuajem
da stare ideje Filolaja prilagodi potrebama astronomskih
predvianja. Filolaj nije bio predantan znanstvenik, nego
smuen pitagorist, kao to smo vidjeli (peto poglavlje, biljeka br. 25) , i jedan profesionalni astronom kao to je Ptolomej (etvrto poglavlje, biljeka br. 4) nazvao je posljedice
njegove doktrine "krajnje smijenim". Cak i Galilej, koji je
pred sobom imao uvelike poboljano kopernikansku verziju
Filolaja, veli: "Nema granica mojem uenju kad razmiljam
o tomu da su Aristarh i Kopernik uspjeli da um u takvoj
mjeri pobijedi osjetilo da je prvi, unato potonjem, postao
gospodar njihova vjerovanja" (Dijalog, 328). "Razum" se ovdje odnosi na iskustva koja su Aristotel i drugi koristili da
pokau da Zemlja mora da miruje. "Um" koji Kopernik
suprotstavlja njihovim argumentima jest isti mistini um Filolaja spojen s jednako mistinom vjerom ("mistinom" s
toke gledita dananjih racionalista) u fundamentalan karakter krunog kretanja. Pokazao sam. da moderna astronomija i moderna dinamika ne bi mogle napredovati bez ove
neznanstvene upotrebe prastarih ideja.
Dok je astronomija imala koristi od pitagoreizma i platonske ljubavi prema krugov1ma, medicina je imala koristi
od poznavanja trava, od psihologije, m etafizike, fiziologije
vjetica, primalja, vjetaca, putujuih ljekarnika. Dobro .je
poznato da je medicina 16. i 17. stoljea , premda teorijski
pretjerano razvijena, bila dobrano bespomona kad se radilo o bolesti (i ostala to dugo vremena nakon "znanstvene
revolucije"). Nova tori poput Paracelzusa utekli su se ranijim i'd ejama i poboljali medicinu. Znanost je posvuda obogaena neznanstvenim metodama i neznanstvenim rezultatima, dok su postupci za koje se esto smatralo da su bitni
dijelovi znanosti nenapadno iskljueni ili zaobieni.
Proces nije ogranien na ra nu povijest moderne znanosti. On nije tek posljedica primitivnog stanja znanosti 16. i
17. stoljea. Cak i danas znanost .moe imati koristi, i ima
je, od dodavanja neznanstvenih sastojina. Primjer, o kojem

298

PAUL FEYERABEND

smo raspravljali u etvrtom poglavlju, ini ponovno oivljavanje tradicionalne medicine u Kini. Kad su pedesetih godina komunisti prisilili bolnice i medicinske fakultete da
pouavaju o idejama i meto_d~ma_ sad~ani~ ~ ~u~om c_~r
skom udbeniku interne medtcme 1 da 1h pnmJenJUJU u liJeenju bolesnika, mnogi zapadni strunjaci (meu njima i
Eccles, jedan od "poperovskih vite~C?va") bili s_u zaprepateni i proricali propast kineske med1cme. DoJ?C?dllo se _uprav?
suprotno. AkupnnktJura, dijagnoza pulsa vodrh su :novim uvidima, novim metodama lijeenja, novim problemima . kak~
za kineskog lijenika, tako i za onog na Zapadu. I om koJI
ne vole da se drava mijea u znanstvene stvari treba da
se prisjete poprilinog ovinizma znanosti: za veinu znanstvenika parola "sloboda znanosti" zna_i sl~?<;>du da _in~<;>kt
riniraju ne samo one koji su im se pndruz1h n_eg~ I CIJelo
drutvo. Dakako, nije svako mijeanje znanstvemh 1 neznanstvenih elemenata uspjeno (primjer je Lisjenko). Ali, ni znanost nije uvijek uspjena. Ako se mijeva~ja t_rebaj';l izbjegavati zato to povremeno ne donose oceklvam uspjeh, on~a
se ista znanost (ako tako neto postoji) mora takoer IZbjegavati. (U sluaju Lisjenka nije uple~anje _drav_~ ono ~o
je nepoeljno, nego totalitarno (upletanJe koJe ubiJa protivnika umjesto da mu doputa da radi po volj_i.)
Dovodei ovu opservaciju u vezu s uv1dom da znanost
ne posjeduje specijalnu metodu, stiemo d~ zakljuka da
odvajanje znanosti i ne-znanosti ne samo d~ J~ umJetno, _ne~
go i tetno za napredovanje znanja. Ako zehmo razumjeti
prirodu, ako elimo svladati nau fiziku okolim~ . onda moramo koristiti sve ideje, sve metode, a ne samo nJihov malen
izbor. Meutim, tvrdnja da izvan znanosti nema znanja-extra scientiam nulla salus-nije nita drugo nego jo jedna,
i to najprikladnija, bajka. PriJmitivna plemena imaju detaljnije klasifikacije ivotinja i biJjak_~ od suvre;?ene_ znanstvene
zoologije i botanike, ona znaJu hJe~ove ~?J Ih . djelot':?rnos~
zapanjuje lijenike (premda C?vdje lj~kar~ncka v~ndustnja. v~c
osjea miris novog izvora pnhoda), ImaJU nacma da utJ_ec,u
na svoje blinje koje je znanost dugo smatrala za pepos~?J~Ct;
(crna magija), rjeavanju teke pro?le~e n~ nacm _koJ~. JOS
uvijek nije potpuno shvaen (gradnJ~ pm~.mtda, pohn~_ZIJSk~
putovanja); u kamenom dobu postojala Je vrlo razVIJena 1
meunarodno poznata astronomija i ta astronomija bila je

PROTIV METODE

injenino
dui da je
moe rei

299

dostatna kao i emocionalno zadovoljavajua, bu.

rjeavala i fizike i drutvene probleme (to se ne
i za modernu astronomiju), i bila provjeravana na
vrlo jednostavan i ingeniozan nain (kameni opservatoriji u
Engleskoj i u Ju~nom Pacifiku; astronomske kole u Polineziji; to se tie detaljnije obrade i biljeaka u vezi s ovim
tvrdnjama, v. moju knjigu Einfuhrung in die Naturphilosophie). Postojale su i takve stvari kao to su pripitomljenje ivotinja, otkrie izmjenjujue agrikulture, uzgajane su nove
vrste biljaka i odravane istim paljivim izbjegavanjem unakrsne oplodnje, postojali su kemijski izumi, nevjerojatna umjetnost koja se dade usporediti s najboljim postignuima
danas. Tono, nije bilo skupnih izleta na Mjesec, ali jedinke su se, ne obazirui se na opasnosti koje su prijetile njihovoj dui i duevnom zdravlju, dizale iz sfere u sferu, sve
dok se nisu suoile sa samim Bogom u svom njegovom sjaju, dok su se druge pretvarale u ivotinje i opet u ljude (v.
esnaesto poglavlje, bilje'k a br. 20 i 21). Covjek je u svako
doba pristupao okolini s potpuno otvorenom svijeu i plodnom inteligencijom, neprestano dolazio do nevjerojatnih otkria, neprestano uio od vlastitih ideja.
S druge strane, moderna znanost nije uope tako teka
i savrena kao to znanstvena propaganda eli da vjerujemo.
Predmet kao to je medicina ili fizika ili biologija ini se
tekim samo zato to se loe pouava, zato to su standardne
pouke pune suvinog materijala i zato to poinju prekasno.
Tijekom rata, kad je amerika vojska trebala lijenika u vrlo
kratkom roku, iznenada je postalo mogue reducirati medicinsku pouku na pola godine. (Meutim , odgovarajui medicinski prirunici odavna su nestali. Znanost moe biti pojednostavljena tijekom rata; u miru, presti znanosti zahtijeva
veu :zamrenost.) I nije li est sluaj da .laik stavi pcmos'atn i
umiljen sud strunjaka na pravo mjesto! Brojni novatori
nainili sti "nemogue" strojeve. Odvjetnici neprestano pokazuju da strunjak ne zna o emu govori. Znanstvenici, osobito lijenici, dolaze esto d o razliitih rezultata, tako da je
rodbini bolesnika (ili stanovnicima odreenog podruja) ostavljeno da odlue glasanjem o postupku koji treba usvojiti.
I nisu li nerijetko neznanstveni utjecaji poboljali znanost
i okrenuli je u novom smjeru! Na nama je, na graanima
slobodnog drutva, da prihvatimo ovinizam znanosti bez

300

PAUL FEYERABEND

ikakvog osporavanja ili da ga nadvladamo protusilom javnog djelovanja. Pedesetih godina, kineski komunisti koristili
su javno djelovanje protiv znanosti, koje su ponovo koristili,
pod vrlo drukijim okolnostima, protivnici evolucije u Californiji sedamdesetih godina. Slijedimo njihov primjer i oslo.
hodimo drutvo od pogubnog zahvata ideoloki okamenjene
znanosti kao to su nas nai preci oslobodili od pogubnog
zahvata Jedne i prave religije.
Put ka ovom cilju je jasan. Znanost koja inzistira na tomu da posjeduje jedinu ispraynu metodu i jedine prihvatljive rezultate je ideologija i mora se odvojiti od drave i, osobito, od procesa obrazovanja. ovj e k je moe pouavati, ali
samo onima koji su odluili prihYatiti ovo posebno praznovjerje. S druge strane, znanost koja je napustila takve totalitarne pretenzije nije vie nezavisna i samodovoljna i moe se pouavati u okviru razliitih spajanja (jedno takvo spajanje moglo bi biti mit i moderna kozmologija). Dakako, svaki posao ima pravo traiti da su njegovi praktiari pripremljeni na poseban nain i moe ak zahtijeva ti prihvaanje
odreene ideologije. (Ja sam barem protiv prorjeivanja predmeta tako da postaju sve sliniji jedan drugom; tko god ne
voli dananji katolicizam treba ga ostaviti i postati protestant
ili ateist, umjesto da ga unitava takvim ispraznim promjenama kao to je misa na pukom jeziku.) Ovo vrijedi za fizi~u,
upravo kao to vrijedi i za religiju ili prostituciju. Meutim,
za takve specijalne vjetine nema mjesta u procesu opeg
obrazovanja koje priprema graanina za njegovu ulogu ~
dru tvu. Zreo graanin nije ovj e k koji je pouen u .spec~
jalnoj ideologiji, kao to je pur itanizam ili kritiki racwnahzam, i koji sada nosi ovu ideologiju sa sobom poput mentalnog tumora; zreo graanin je osoba koja je nauila kako
da donese odluku i koja je onda odluila u korist onog to
smatra da joj najbolje odgovara. On je osoba koja ima odreenu mentalnu ilavost (ona ne nasj eda prvom ideolokom
ulinom pjevau na kojeg naleti) i koja je, dakle, kadra
svjesno odabrati posao .koji joj se aini najprivlanijim, prije
nego da je ovaj jednostavno proguta. Pripremajui se za taj
izbor, prouavat e glavne ideologije kao povijesne fenomene, prouavat e znanost kao povijesni fenomen, a ne k~o
jedan jedini razborit nain pristupanja problemu. On e .Je
prouavati zajedno s drugi:m bajikama, kao to s u mitovi

PROTIV METODE

301

"primitivnih" drutava, tako da ima informaciju potrebnu

da doe do slobodne odluke. Bitan dio opeg obrazovanja
ove vrste je upoznatost s najistaknutijim propagandistima u
svim podrujima, tako da ak moe razviti otpor prema sva.
koj propa.gandi, ukljuujui pr opagandu zvanu "argument".
Samo e nakon takvog postupka elienja on biti pozvan da
odlui o pitanju racionalizam-iracionalizam, znanost-mit, znanost-religija i tako dalje. Njegova odluka u korist znanostipod pretpostavkom da odabere znanost-bit e onda daleko
racionalnija" od svake odluke u korist znanosti danas. U
~vakom sluaju, znanost i kole bit e isto tako pomno odvojeni kao to su to danas rehgija i kole. Dakako, znanstvenici e sudjelovati u dravnim odlukama, budui da svatko
sudjeluje u takvim odlukama. Meutim , njima nee biti dan
neprikosnoven autoritet. Tek glas svih zainteresiranih treba
da odluuje o fundamentalnim pitanjima kao to su metode
pouavanja, ili istini o temeljnim vjerovanjima kao to je
teorija evolucije ili kvantna teorija, a ne autoritet velikih
zvjerki koje se skrivaju iza nepostojee m etodologije. Nema
razloga bojazni da e ovakvo ureenj e drutva voditi nepoeljnim rezultatima. Sama znanost koristi m etodu izbora, rasprave, glasanja, premda bez jasnog shvaanja njezina mehanizma i na jako pristran nain. Meutim, racionalnost naih vjerovanja bit e zacijelo znatno poveana.

r
:

ABDULAH ARCEVI

POGOVOR
ZNANOST, COVJEK
I SLOBODNO DRUTVO
FEYERABENDOVA TEORIJA ZNANOSTI
I KRITIKA ZAPADNOG RACIONALIZMA

ZNANOST, COVJEK I SLOBODNO DRUSTVO

Feyerabendova teorija znanosti i kritika zapadnog

raiconalizma.
U filozofiji Paula Feyerabenda * nalazimo jednu potpuno
drugu i drukiju filozofsku tendenciju. Ona predstavlja, prije svega, kritiku racionalizma i scijentizma; tanije: kritiku
"ev:mpocentrizma ili ovinizma scijentistiko-znanstvene sa* Paul Feyeraben je jedna od najznaajnijih figura suvremene
filozofije, teorije spoznaje i kritike spoznaje. Roen je 1924. godbe
u Beu, ~tudirao je poslije drugog svjetskog rata astronomiju, matematiku i historiju u Beu, teatroloke znanosti u Weimaru, filozofiju
u Londonu i Kopenhagenu. Bio je docent na Institutu za znanost i
umjetnost u Beu i na Univerzitetu u Bristolu. Od 1958. godine je
profesor filozofije (University of California et Berkeley), a od 1980.
ujedno je profesor za teoriju znanosti na Visokoj tehnikoj koli u
ZUrichu, gostujui profesor na raznim univerzitetima u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, u Evropi i drugim zemljama.
Najvanija djela: "Knowledge Without Foudations", Oberlin 1962,
"Against Method", London 1975 (njemaki prijevod: "Wider den Methodenzwang", Frankfurt l M. 1976), "Science in a Free Society", London
1978 (njemaki prijevod: "Erkenntnis fiir freie Menschen", Frankfurt l
M.1979, izmijenjeno izdanje 1980; "Philosophical Papers", Cambridge 1981;
Scienza Come Arte (1984) "Wissenschaft als Kunst", Frankfurt a. M. 1984;
"Die Aufklarung hat noch nicht begonnen", 1982; "Unterwegs zu einer dadaistischer Erkenntnistheorie", Berlin 1977. Pisac je mnogih rasprava i la
naka. Der Wissenschaftstheoretische Realismus und die AutoriHit der Wissenschaften (Ausgewahlte Schriften, Bd. 1), 1978; Rationalism, Relativism and Scientific Method, in: Pholosophiy in Context, Bd. 6 (1977);
Ludwig Wittgenstein, in: Merkur 1954; Carnaps Theorie der Interpretation theoretischer Systeme, in: Theoria 1955: A Note on the Paradox
of Analysis, in: Philosophical Studies 1956; Uber einen neueren Versuch,
die Vermmft zu retten, in: Kolner Zeitschrift fur Soziologie und Sozialpsyclwlogie 1975; Experten in einer freien Gesellschaft, in: U11ter
20 Protiv metode

306

ABDULAH

SARCEVI

mointerpretacije"', svakog autoritarnog miljenja i predstavljanja. Ona uvodi jednu novu epistemologiju koja odlu
no i radikalno kazuje da je "znanost u biti anarhistiki poduhvat: teorijski anarhizam je humanitarniji i daleko pogodniji za podsticanje napretka nego njegove alternative/ koncepcije, zakona-i-reda".2 U stvari, P. Feyerabend se predstavlja kao
kritiar svega postojeeg, kao protivnik racionalizma, idealizma, realizma, kao protivnik pragmatizma, naturalizma, instrumentalizma, pozitivizma, falsifikacionizma, kao protivnik konvencionalizma, empirizma, marksizma, liberalizma itd.
Sve to kazuje, u znaku je jednog pathosa kritike, inovacije,
pathosa anarhizma, "koji moda nije najatraktivnija politi
ka filozofija, ali je izvjesno najbolji lijek za epistemologiju i
za filozofiju znanosti". 3
Feyerabendovi spisi - Protiv metode, Znanost u slobodnom drutvu (ili "Spoznaja za slobodnog ovjeka", njemaki
prijevod), Znanost kao umjetnost (1984), Kritika scijentifi
kog uma, predstavljaju svojevrsni pledoaje za anarhizam, za
jedno "slobodno drutvo" ili za "dadaizam". Paul Feyerabend
atakira nemilosrdno na sva idealiziranja metoda i teorija, sa
humorom i ironijom, sa tonom nonkonformiste. Cak i na
svoj~g prijatelja Imre Lakatosa, kome je i posveeno djelo
Protzv metode. Zapravo, ono je i nastalo u dugoj raspri o
biti racionalizma, koga Feyerabend estoko napada a Lakatas pak brani i iznova formulira.
No, jasno je da se u ovoj filozofiji nastoj1i izbjei svaki
, l?gm~ti~~m met<;>de i_ teo~ije; ~ogmatizam obrazovanja racwnahstlckog poJma 1 racwnahstike metode, svakog principa miljenja koji se ne mijenja. To je onda sluaj kada se
jedna klasa principa (ili mjerila) uzima kao sveopa, kao jedem Pflaster liegt der Strand 1976, In Defence of Aristotle, in: Progress and Rationality in Science, ed. G. Radnitzky j G. Andersson,
Dordrecht 1979, Bemerkungen zur Amgst vor der Irrationalitiit, in:
Der Wissenschaftler und das lrrationale, Bd. I, ed. H. P. Duerr, Frank
furt 1 M. 1981.
1 Usp.: Joseph Margolis, "Wissenschaftliche Methoden und Feyerabends PHidoyer fiir den Anarchismus", u: "Versuchungen - Aufsatze
zur Philosophie Paul Feyerabends", (1, II, Hrsg. von Hans Peter
Duerr, Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1980 (= VPh), S. 330.
2 Paul
Feyerabend, "Against Method" 1 njemaki: "Wider den
Methodenzwang. Skizze einer anarchistischen Erkenntnistheorie",
Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1979 (=AM), S. 28.
' Ibid.

POGOVOR

307

dina ishodita da bi se dolo do Istine, Pravinosti i Uma.

Sve drugo se uzima kao nepoeljno, nepodobno i nejasno.
Feyerabend je protiv toga, on je protiv onih mislilaca koji
samo oponaaju odabrane principe, koji su u biti uniformni,
koji nalikuju na zagovaratelje Jedne i Prave religije, koji ne
doputaju drugu klasu principa. To znai da je sasvim opravdano da se jedna klasa principa/mjerila stavlja nasuprot
drugoj klasi principa/mjerila, jer svaka organizacija, "svaka
stranka, svaka religiozna skupina ima pravo braniti svoju
odreenu formu ivota i sve principe koje ona sadri".4 S
jedne strane, Feyerabend nam kazuje (kao i Thomas Kuhn
u djelu Struktura znanstvene revolucije) da postoje naini
(u kojima) da se u razliitim kulturama, tradicijama i historijskim epohama stvaraju razliite paradigme racionalnosti.
Tako Feyerabend razvija misao da su determinante "na.5ih
shvaanja znanstvene racionalnosti preteno one koje mi nazivamo iracionalnim" (Hilary .Putma:n).5 6 druge strane, on
time jasno rehabilitira i predznanstvene ili ne-znanstvene
forme spoznaJje i ivota.
Dakle, on daje prednost anarhistikoj epistemologiji. Ali,
ini se da time ne uvodi principe koji neto zabranjuju, koji
zabranjuju uvoenje novih principa, promjenu ili preformuliranje starih itd. U aligumentaaij1i !Protiv (naivnog) racionalazima on ,istie da neemo misliti da je ponaanje onih 'koji
fanatino i uniformno slijede [jednu klasu principa u biti
"racionalno". Stavie, svakom je danas jasno da znanost treba ljude koji su prilagodljivi i inventivni, a ne "krute oponaatelje ,priznatih' obrazaca ponaanja". FeyerabendoVia filozofija je, meutim, okrenuta protiv ovinizma znanosti. Tako
je ona u velikom sukobu s prihvaenim temeljima filozofskim, teorijskim isk>azima koji imaju drutveni autoritet i
praktinu mo.

Ako je znanost samo jedan od mnogih instrumenata koje

je ovjek izumio i stvorio da bi se suoio sa okolinom, da bi
je savladao, onda je njezin smisao jasan i nedvosmislen. Ona
nije jedini instrument, nije nepogreiw, ali je postala - sa
svojim drutvenim autoritetom - mona ili svemona, odvi Usp.: Hilary Putman, "Vernunft, Wahrheit und Geschichte" (prijevod originalnog izdanja: "Reason, Truth and History", Cambridge
University Press 1981), Suhrkamp, Frankfurt, a. M., 1982, S. 155.
' Ibid., S . 303.

308

ABDULAH SARCEVIC

e agresivna i opasna da bi joj se dopustilo da bude nezavisna, da bude jedina i sveobuhvatna mo. Nama se ini da bi
trebalo uzeti ozbiljno Feyerabendov argument: da se identificir<l!ju pretjerano kruti principi racionaLnosti kao i ope potovanje "uma" kao izvor nekih formi zla, misticizma i iracionalizma. Pri tome ne traimo mjerila unutar moderne znanosti "posljednja dva stoljea", ne polazimo od toga "da jedna dobra teorija racionalnosti mora anticipirati iru osnovu
vrijednosnih sudova" (kako misli Imre Lakatos). Polazimo
od toga da se znanost dobro artikulira, da se stavi na svoje
mjesto kao "interesantna, premda nipoto kao jedina forma
spoznaje, koja ima mnogo prednosti, ali i mnogo nedostataka" (WZ, S. 307). Cini mi se da je Feyerabend u pravu 1kada
nas uvjerava da se mora ~nati kuda nas vodi "predstava o
jednom jedinstvenom .s istemu mjerila koji je uvijek vodio
uspjehu i jo vodi", predstava koja nije nita drugo do
tlapnja.
Znamo i mi sluajeve u kojima je znanost, "preputena
S!ebi", mirt ologizirana, uzeta ;kao osnova za obuhva mu racionaJnost, poinila "ozbiljne greke"; ali i sluajeve koji govore
o tome "da je politiko uplitanje nuno da bi se uspostavio
uravnoteeni razvitak". Dakako, to nije onaj in, nama dobro
poznat iz histor~je znanosti, koji je uvijek imao koban ishod.
Ko eli i ko moe da .r azumije Feyerabenda, njegovu borbu
protiv racionalne metodologije , mora studiozno i kritiki i
tati njegove spise, posebno Protiv metode, jedan u svakom
sluaju znaajan i fascinantan spis.
Taj spis predstavlja Paula Feyerabenda, filozofa koji govori sa stanovita jednog ekstremi:zJma, jednog novog ekstremnog relativizma, sa stanovita radikalizma ideje slobodnog drutva otvorenog drutva koje jo nije otvoreno (protiv
Popperove filozofske orijentadje). On nas podsjea na jednog
od najradikalnijih filozofskih nonkonformista i kritiara.
Feyerabendove analize se "koncentriraju na duhovno, 1a povijest i sadanjost prvenstveno poimaju kao izraz intelektualnog aktiv.iteta"6 (Bodo von Greiff). U tom su smislu znaajne
' Usp.: Bodo von Greiff, "Another b r ick in the wall Paul Feyerabend", u: Vph l, S. 330--340.

Kritik an

POGOVOR

309

a) njegove analize ill rekonstrukciji povijesti spoznaje i b)

pokuaj politike rekonstrukcije u smis:Ju realizacije "slobodnog drutva" ili "ovjenosti".
Feyerabend atakira na sve ono to se namee kao jedini
i apsolutni autoritet; na sve ono to VJjeruje da ima sva prava - u ime Slobode, Istine, Pravde itd. - da ograniava
ivote, "miljenja, obrazovanje pripadnika slobodnog drutva
u kojem svako treba imati mogunost da oblikuje svoje mnijenje i ivi u skladu s drutvenim shvaanjima koja smatra
najboljim" (WZ, 398). Zato i ne doputa mogunost apsolutizirania znanosti kao ideologije; da oni koji se bave znanou
nameu svoju ideologiju, da pouav31ju o fantazmagorijama
znanosti "kao da su one jedini postojei injenini iskazi".
Feyerabend sa nedoputenom iron~jom govori o nauniaima koji vie vole biti to nego "gospodari vlastite sudbine", koji e
se pokoriti najgoroj vrsti (duhovnog i institucionalnog) ropstva "pod uslovom da su samo dobro plaeni i da postoje
ljudi koji itaju i hvale nj.ihove knjige i lanke".
Feyerabend - u svom aru za slobodom, za punoljetnim
ovtjekom :k oji moe da ivi bez autoriteta i ovog ili onog
vrhovnog: boanstva - pokuava da postavi sebi teak zadataJk: da formulira jednu relativistiku nauku spoznaje. Ona,
dakako, korespondira sa teorijom slobodnog drutva. Upravo
ie ono sposdbno da odvoji draVIU i znanost, a !'ime dijeli
dravu od svih drugih tradiciia.' Ne trebamo se bojati da e
takvo odvaianje dovesti do sloma tehnike. Naprotiv, ono je
moda "jedina naa ansa za prevladavanje" oitog b arbarstva naeg znanstveno-tehnikog doba. A to znai da ie iedin::t
naa ansa za ostvarenje jedne oVJjenosti za koju smo sposobni, ali koju nikada nismo potpuno izobrazili (WZ. 398).
Ideja da se odVlajanjem drave i znanosti postie ovjenost
i prevladavanje "te najnovije, naiagresivnije i najdogmatskije
religiozne institucije" (Ibid., S. 329), u svakom sluaju, znaajna 1je, ali je po svom .radi!kalizmu j "anarhizmu" sporna.
Znaajna je jer uvodi promjenu perspektive. Znanost je
bitni dio jedne tradicije. Da:kako. tradicija nije (a) ni dobra
ni loa, ona, kao i sve druge tradicije, jednostavno egzistira.
7 Usp.: P. Feyerabend, WZ, S. 398; takoer "Erkenntnis fiir freie
Menschen", Frankfurt am Main, 1979, S. 61 i dalje.

310

ABDULAH SARCEVIC

Ako bi ona bila "objektivna", onda bi to bilo pogubno. Ona

?i bila 1_1ezavisna od tradicija, a tada ne bi postojao "izbor
1z~eu Jednog humanit1
a rnog stava j antisemitizma", na primne_r. ~anas s~v~amo da i _s~:na racionalnost ne moe prosuivati: ~on~s1t1 s_ud o t_r~dic_IJ~ma. Naime, ona je sama jedna tradiciJa, IZ koJe proizilazi 1 dogmatizam zapadne znanostli, onaj koji m~sli da se znanost moe, ,j treba voditi pre~a fiksiranim i opim pravilima (ideja koja je nerealistina
1 pog~bna). Tradicija, meiutim, sadri poeljne i nepoeljne
crte, 1 to sa~o tada kada se odnose na jednu tradiciju, kada
se posmatraJu kao sudionici Ijedne tradicije i prosuuju na
osnovu vrijednosti ove tradicije.8 Feyerabend se sa arom i
reklo bi se, plakativna zalae (b) ZJa temeljnu strukturu jed~
nog slobodnog drutva u kome je institucionalizirana mogu
nost da sve tradicije steknu jednaka prava 1 jednaki "pristup
centrima odgoja i drugim centrima moi" (EM, 58).
Promjena perspektive iskaz,uje Feyerabendovu socijalnu
i politiku filozofiju, u ijoj je osnovi, u stvari, epistemoloki
anarhizam. C1ni nam se da ona idealistiki vjeruje u spasonosnu mogunost odvajanja znanosti od drave, od privrede,
od ukupne ekonomsko-dravne zone moi i uticaja. Sa stanovita doba u kome vlada dogmatizam zapadne znanosti, u
kome znanost jo uvijek neogranieno vlada, u kome su nau
nici nesposobni da razumiju druge ideologije i nisu skloni da
ih uope dopuste, i to zato to imaju mo da agresivno i ne~ilosrdno provedu svoje elje, zato to Ije dobrano koriste,
Isto tako "kao to su njihovi preci koristili svoju mo da
nametnu kranstvo ljudima koje su sretali tokom osvajanja"9- ta ideja naprosto ne "funkcionira". Ona sadri u sebi
neto suludo, potresno, "revolucionarno", avetinjsko. Ona dovodi u sumnju ne samo vrhovno boanstvo, koje je barbarstvo naeg znanstveno/tehnikog doba, ve i vjeru u bitnu
ulogu znanosti u proizvodnji mater~jalnih osnova naeg ivota.
Cini se da je Feyerabendov epistemoloki a narhizam napad na osnovne ideje naeg doba koje su zatiene tabu reakcijama. Istina, on nema nita zajedniko sa politikim anar' P. Feyerabend, "Erkenntnis fi.ir freie Menschen" ( =
54 i dalje.
' P. Feyerabend, MZ, S . 397.

EM), S.

POGOVOR

311

hizmom. Stav (naivnog anarhizma) da sva pravila i mjerila

imaju svoje granice, koji potom zakljuuje da su ona bez
vrijednosti, da se moraju napustiti, Feyembend kritiki analizira i rekonstruira. On prihvaa prvi dio ove tvrdnje ali ne
i zakJUuak koji se izvlai. On misli da sva pravila imaju
svoje granice; da u okviru znanosti ne postoji obuhvatna
racionalnost; on ne kae da bi trebalo ivjeti bez pravila i
mjerila. Feyerabend je jasan i radikalan. On ukazuje na okolnost, na vanost okolnosti u k ojima se primjenjuje jedno
pravilo, ali on .n e kae da 's e p:m wlo vezano uz kontelkst treba
zamijeniti jednim apsolutnim pravilom.
Kao to smo vidjeli, temeJUni stavovi epistemolokog
anarhizma sabiru se u teorijskom pluralizmu, u pledoajeu
za novi odnos izmeu pravila (mjerila) i tradicija, za slobodno drutvo koje ne poiva na posebnoj vjeri ili jednoj posebnoj filozofiji (osim samo: privremeno), na primjer, na jednom racionalizmu koji je danas vezan za znanost( koji nam
ne moe pomoi u "predmetu raspravljanja izmeu znanosti
i mita"). Drugim rijeima, ono ne poiva na jednoj religiji
ili filozofiji, ma koliko ona bila znaajna i humanitarna.
Osnova slobodnog drutva je individualna sloboda, humanitet, sposobnost, zajedniki ivot u kome ljudi nastoje da ZJajednioki rijee posebne probleme: struktura zatite, ouva
nja. Inicijative graana u mikrorazmjerama, zajedniki rad
naroda, sloboda na koju se ljudi ne mogu pr1nuditi (o emu
je pisao Rousseau), rasprave, zajedniki rad izmeu tradicija
koji je slobodan i spontan, a ne prisilan i upravljan - to su
neke znaajke slobodnog drutva koje zadovoljavaju Feyerabendove najstroe teorijske kriterije.

II

Cini nam se da nije teko pokazati u kojim aspektima

Feyerabend ima pravo sa svojom sumnjom, posebno sa svojom sumnjom u dogmatizam ZJapadne znanosti. On ima pravo, bar u jednom smislu, da je potrebna institucionalna jednakost alternativnih formi spoznaje i ivota, razliitih tradioitja, drutva koje tradlicije ne samo resrpeiktira nego ih uvodi
u zajedniki rad, a principe provodi od sluaja do sluaja.

ABDULAH SARCEVIC

312

On ima pravo kada ukazuje da de sveopa vrijednost nekog

pravila nerealistina i pogubna za znanost. Nerealistina je
jer ovjekove sposobnosti pojednostavljeno predstavlja, uslove njegovog razvoja. Pogubna je zato "to pokuaj da se provedu pravila mora voditi poveanju strunih sposobnosti na
tetu nae ovjenosti". 10
Uz to, ideja da se znanost moe voditi prema vrstim i
opim pravilima pogubna je i za samu znanost. Ona "zanemaruje kompleksne fizikalne i historijske uslove znanstvenog
napretka". Na primjer, naivni fialsifikacionizam vjeruje da su
za:koni prirode manifestni, a ne skriveni iza velikih smetnji.
I zato u svojoj kritici znanosti Feyerabend dovodi u pitanje
sam racionalizam, scijentizam, empirizam itd. Moglo bi se
s pravom rei da on relativira do krajnosti novovjekovnu
znanost; ona je za njega samo jedna tradiciJa pored drugih
tradicija. Trebalo bi da znanost koristimo na drukiji nain
i "vidimo ta e se dogoditi". No, Feyerabend ima pravo sa
svojom sumnjom u sposobnost moderne znanosti za ono u njoj
filozofsko, za samokritiku i samokorekturu, zbiLjsku i djelatnu, za nedogmatsku vlastitu praksu, koja se iskazuje u stavu
da sve metodologije, i one najjasnije, najuvjerljivije, najistinitije, imaju svoje granice. I jedino "pravilo" koje se odrava jest "Anything goes" ("sve 1je mogue"). Tu je, dakako,
poenta Feyerabendovog teorijskog pluralizma.
Znanost u svojem dogmatizma, meutim, ne trpi koegzistenoiju tradicija. Zapadna medicina jo uwjek ne podnosi
alternativnu medicinu kao naelno ravnopravnu. Naime, moderna znanost je preoblikovala nau povijest, ona je postala
znanstvena, ona je odavno "savladala svoje protivnike, ne
uvjerila". Ona je postala osnova sile i moi. Zna se, ak, da
je prvo poela silom, a ne a11gumentima. Feyerabend misli na
bive kolonije ,JU kojima su znanost i relig~ja bratske ljubavi
uvedeni 1kao po sebi razumljiva stvar, bez pitanja domorodaca ili argumentativnog raspravljanja s njima" 11 Da bismo
kritiki ocijenili Feyerabendovu kritiku znanosti, moramo
uzeti u obzir da je on protivnik svake metodologije koja jednostavno iskljuuje "mogunost diskusije i promjene"; koja
sve to 'je inkompatibilna sa njenim kategorijalnim sistemom
10
11

P. Feyerabend, WZ, S. 392.

P. Feyerabend, Ibid., S. 393.

POGOVOR

313

uzima za neto to je zastraujue, opasno, ili naprosto za

nepostojee. Razmatrajui tu crtu moderne znanosti, Feyerabend dovodi u sumnju racionalizam ili dogmatizam zapadne
znanosti. S jedne strane, znanost je nesposobna i nesklona
da prihvati teorijski pluralizam kao osnovu za svoja istraivanja. Znamo da je Newton vladao vie od 150 godina, Einstein je za jedno kratko vrijeme uveo liberalnija shvatanja,
da bi uskoro uslijedilo kopenhagenko tumaenje. "Slinosti
izmeu znanosti i mita doista su zapanjujue", veli FeyerabendY S druge strane, dogmatizam znanosti koji je opisan u
Against Method, u djelu posveenom Lakatosa, "preruenom
anarhisti", najprisnijem i najprijateljskijem protivniku, nije
samo injenica; "on takoer ima najvaniju funkciju. Znanost ne bi bila mogua bez njega". 12
Kao to smo vidjeli, ideja nije u protivrjenosti sa Feyerabendovom filozofskom teorijom znanosti. Posve je uputno
postaviti je u povijesni kontekst. Ona - u svom radikalizmu
- ipak prihvata modernu znanost dogmatski, kao nepromjenljiva i kao jedino moguu. Zato je tako upadno i plakativna,
gotovo deprimirajue suprotstavlja drugim formama ivota.
Naime, " ,primitivni' mislioci pokazali su vie uvid u prirodu
spoznaje od njihovih, ,prosvijeenih' filozofskih suparnika":'
Feyerabend sugerira da 1je neophodno da preispitamo na
stav prema mitu, religiji, magiji, arobnjatvu i "prema svim
idejama koje hi racionalisti voljeli vidjeti zauvijek uklonjene
s lica Zemlje (a da ih gotovo nisu ni pogledali - to je tipi
na tabu reakcija)". 14
Ne bi ni trebalo pominjati da je tu Feyerabend u pravu.
Ali on ne doputa teorijsku ili povijesnu mogunost da je
moderna znanost samo 1jedna forma znanosti koia ima svoje
novovjekovna metafiziko porijeklo i katastrofalne posije
dice. On, prema tome, doputa samo jedan oportunistiki
odnos prema znanosti. "Mi emo se razvijati uz pomo voljnih robova na univerzitetima i u laboratori i ama koji nas
opskrbljuJu pilulama, plinom, strujom, atomskim bombama,
gotovim jelima i povremeno zanimljivim bajkama. Mi emo
s tim robovima dobro postupati, ak emo ih sluati, budui
" Ibid., S. 396.
u Ibid., S. 396/97.
" Ibid.

ABDULAH SARCEVIC

314

da nam povremeno znaju ispriati zanimljive prie, ... " 15 Pa

ipak, ne smijemo zanemariti mogunost da i Feyerabendova
teorija spoznaje daje taan prikaz stanja stvari u svijetu. A
to znai i da je danas znanost stvar vjere skoro za svakog
od nas; da nije samo jedna posebna institucija, ma koliko
znaajna i odluna; da je dio temeljne strukture demokratskih drutava, demokratija, kao to je crkva bila dio osnovne strukture nekadanjih drutvenih formi. Znamo da su u
sadanjosti crkva i drava odvojene. No, drava i znanost
zajedno rade i tijesno surauju. To je ono to bi trebalo prevladati. Trebalo bi odvojiti znanost i dravu prema obrascu
odvajanja crkve i drave. Uputno je pitati o radikalnosti to~
zahtjeva, o njegovoj primjerenosti, o povijesnoj mogunosti
i realistinosti. Da li bi to znailo razgradnju institucija, onaj
tok u kome i znanost postaje privatna stvar kao to to postaje religija?
Moramo, takoer, imati na umu da ni jedna misao nije
bila odvie ljaka u predlaganju terapija kao to je bila jaka
u kritici, u rekonstrukciji hist orije znanosti, sluajeva, "revolucija", zaokreta itd. Terapija sa odvajanjem znanosti od
drave nije vie dostatna. Da bismo to procijenili, potrebno
je do kraja ispitati postojanje drave kao sistema sistema,
kao procesa procesa, kao apsoluta u Hegelovom smislu (a~i
ne u smislu realizacije slobode, nego negacije slobode). I Vldjeti da li Ije predloena terapija dovoljna i sasvim realistina.

Ne mislimo da je iracionalan stav da je neophodno i

opravdano ispitati sve ono to svemona unirj a drave i znanosti u formi sistema Vlladavti ne cini danas u pojedinim zemljama i u svijetu kao cjelini. Feyerabend ~as _uvjerava da ~e
i uspon moderne znanosti podudara sa tlacenJem nezapadmh
plemena od strane zapadnih zavojevaa. Naime, "plemena n:su samo fiziki potlaena, ona takoer gube SVOJU duhovnu
nezavisnost ona su prisiljena da prihvate krvoednu religiju
bratske ljubavi - kranstvo". 16 Oni postepeno prihvataju
mjerila racionalizma. Oni najinteligentniji stiu povlaten poloaj, pripada im posebna nagrada: "oni se uvode u tajne
zapadnog racionalizma i njegovog vrhunca - zapadne zna" Ibid., S. 398.
Ibid., S. 397.

POGOVOR

315

nosti". Taj se proces provodi razliitim sredstvima - racionalno/argumentativno, prijetnjama, zastraivanjem, masivnim obmanama. Na kraju, tu je "gotovo nepodnoljiva napetost sa tradicijom" (Haiti) .
Ta!koer je jasno da Feyerabend vidi taj sistem vladavine kao vladavinu zapadne civilizacije. Ona prakticira, uvodi
u funkciju prevlast zapadne znanosti. Tradicija nezapadnih
naroda nest<l/.ie, potiskuje se u rubnu zonu, u ono to postoji
kao gotovo nepostojee, ovjek je "jednostavno rob kako tijelom, tako i duhom". No, taj tok odavno nije tako tuno
jednoznaan. Danas je dolo do jednog postepenog preokreta:
sloboda se ponovo stie, sa velikim nevoljama i otporima,
stare tradicije se otkrivaju u svojem punom sematikom i
ljudskom potencijalu, ne samo u nezapadnim zemljama. Kako !je mogue izbjei mjerila metodologije koja proizilazi iz
zapadne civilizacije? Da li samo posredstvom "zatitne strukture", posredstvom "policije", koja zajednikom ivotu ne
daje sadraj, ali ga uva od razornih uticaja? 1'
Poenta se sastoji u ideji da sama moderna znanost nema
vei autoritet od neke druge forme ivota. "Njezini ciljevi
zacijelo nisu nita vaniji od ciljev.a koji vode ivote u religioznoj zajednici ili u plemenu koje je ujedinj eno mitom." 18
Feyerabend predlae teorijski pluralizam i praktiki relativizam, pluralizam koji je neobian i neshvatljiv kada mu se
pristupa sa stanovita .dogmatizma zapadne znanosti.
Postalo je jasno da je nelegitimno izolirano posmatranje
svijeta znanosti kao svijeta u cjelini; kao da ne postoji izvanznanstveni svijet koji je takoer dostoj an da se kritiki analizira i promilja. Tu je, zacijelo, Paul Feyerabend u pravu.
U pravu je kada eli da a) otkrije principe promjena u znanosti, kako se, na primjer, Newtonova teorija " u formi u kojoj je bila dostupna oko 1900 (kada je Einstein tragao za
opim fizikalnim principima koji bi mogli biti zadrani usred
prevrata klasinih ideja) odnosi prema relativnosti kako ju
je zamislio Einstein, a ne kako se odnose promijenjene verzije i Newtona i Einsteina (koje se mogu izraziti u istom
jeziku i zato glatko stopili jedna u drugu". 18 U pravu je, takoer, kada eli otkriti da se u znanosti b) susree neobian
17 P. Feyerabend, EM, S. 59.
" P. Feyerabend, WM, S.

ABDULAH SARCEVIC

316

i uzbudljiv fenomen, gospodarenje, tlaenje, ograniavanje

ljudskih sloboda i ljudske stvaralake spontanosti; u njoj
susreemo jedan masivni dogmatizam kao njen transcendentalni uslov i svojevrsnu tiraniju.
Naravno, Feyerabend eli prikazati ideju da je moderno
drutv'O u biti "koper.nikansko"; "ne zato to je kopernikanizam kandidiran, jer je on demokratski diskutiran i onda prihvaen jednostavnom veinom glasova". Drutvo je "kopernikansko" zato to su naunici u biti kopernikanci i zato
"to se njihova kosmologija isto tako nekritiki prihvaa 'kao
to se prihvaa kosmologija biskupa i kardinala". 19 Ima dobrih razloga da kaemo da Feyerabend u dovoljnoj mjeri
satanizira znanost, da sugerira da bi ortopedija uspravnog
hoda (kako bi rekao Ernst Bloch) mogla da se uspostavi izvan znanosti, kako je tek izvan nue spasonosni svijet.

Ili

Dokaz za to nije dat. A pitanje je da li je i mogu. Kao

:;to je otvoreno i jo neodlueno pitanje o t'Ome da li se ta
postavka- da bi moglo biti bolje izvan znanosti - moe na
odreeni nain opovrgnuti. No, Feyerabend je reklo bi se
- fasciniran sudbinom moderne znanosti. Zato govori o dogmatizmu, o tiraniji i ovinizmu znanosti. Vidjeli smo da su
najodvaniji i najrevolucionarniji mislioci podlegli pred sudom znanosti. Sva se mjeri'la dovode u pitalljje, institucije,
drava, crkva itd. To je sluaj sa Batktmjinom i Kropotkinom.
U sve se sumnja, sve postojee institucije potrebno je razbiti,
ali ne i znanost. Ibsen takoer ide daleko u "demaskirJ!1iu
ljudskih odnosa svojeg vremena - ali, jo uvijek zadrava
znanost kao mjerilo istine". 20 Ovo se posebno odnosi na ideje
koje formuliraju Evans-Pritchard, Levi,Strauss .j drugi. Oni
su zapazili da "zapadno miLjenje" nije "usamljeni vrhunac
ljudskog razvitka, ve je optereeno problemima koji se ne
nalaze u drugim ideologijama". Ali, "iskljuuju znanost iz
svojeg relativiranja svih formi miljenja". Zanimljivo je da
" Ibid., S . 401.
Ibid., S. 401;

takoer

EfM, S. 104.

POGOVOR

317

je i za njih znanost jedna neutralna struktura koja "sadrava

pozitivno znanje nezavisno od kulture, ideolog1je, predrasuda".21 Odavno se znanost uzima kao osnova ne samo modernog nego i budueg zajednikog ivota ljudi i naroda. Marx
i E!ngels su takoer bili uvjereni u ono to P. Feyerabend
osporava: da znanosti mogu samo pomoi radnicima u njihovoj borbi za duhovnu i materijalnu slobodu.
Feyerabend je takoer pokuao pokazati - u zaotrenoj
i radikalistikoj formi - dvoje. Prvo, da je danas moderna
znanost - sa racionalizmom - postala mo . Ona, na primjer, putem medicinskih znanosti "Odluuje o ivotnim pitanjima, o ivotu i smrti, o tijelu i dui, o zdravlju i bolesti.
Mo znanosti se oituje u metodama savladavanja prirode,
ishrane, uenja i obrazovanja, oblikovanja i koritenja slobodmog vremena, u !izgledima .ljudSike sredine, u organizaciji
i karakteru proizvodnje. Znanstvene metode tnamee drava,
ak i onda kada ovjek rebelira protiv ljudske bijede pogona,
protiv irelevancije, neovjenosti. U drutvenom ivotu ne
postoji sloboda kada je u pitanju znanost. Fizika, astronomija, historija ili socitjalna teorija, to su discipline du,nosti:
one se moraju studirati. - Drugo, osnova za ovaj posebni
odnos prema znanosti lei, kako veli P. Feyerabend, u jednoj
"naoj maloj prii/bajci: ako je znanost uvela metodu koja
ideoloki kontaminirane ideje pretvara u istinite i korisne
teorije, onda ona doista nije samo ideologija, nego objektivno mjerilo za sve ideologitje".22
A to se tie same znanosti moramo imati na umu da se
ona razumije u svom vrijednosno neutralnom smislu. Ona,
dakle, ne podlijee zahtjevu za odvajanjem drave i ideologije. Feyerabend zanemaruje ideju o oslobaajuem karakteru znanosti, o njenim emancipator.shm potencijalima. On
samo istie da je ona bajka - lana, himerina, opasna i
agresivna. Ne moe se dati unificirani prikaz karaktera znanosti. Feyerabend dobro zna da se znanost definira i s obzirom na drutvene i historijske okolnosti. Ona nije samo dio
uedne tradicije, zapadne, dakako; ona ak nije OillO tO jest
po porijeklu: moe da nadsvodi sebe kao dio zapadne tradicije, zapadnog racionalizma.
21 \\'M, S. 401; EfM, S. 104.
" Ibid., S. 401.

318

ABDULAH SARCEVIC

Konano, Feyerabend je mimoiao mogunost razlikovanja u pojmu znanosti - s obzirom na ljudsku slobodu ili
slobodno drutvo. S njim smo, meutim, saglasni u kritici
dogmatizma ili ovinizma znanosti, tanije, sa stavom da ne
postoji algoritam za apsolutno plodnu znanost, da ne postoji
metoda, specijalna metoda "koja jami uspjeh ili ga ini vjerovatnim".23 Ovo podrazumijeva i to da mmnici ne rjeavaju
probleme zato to posjeduju arobni tapi, metodologiju ili
teoriju racionalnosti, postupak koji odluuje o toku znanstvenih otkria. Oni ih rjeavaju zato to su dugo istraivali,
zato "to prilino dobro znaju situaciju, zato to nisu glupi
( ....) i zato to su pretjjeranosti jedne znanstvene kole gotovo uvijek uravnoteene pretjeranostima neke druge kole".2
Ovo je prvi dio argumentacije. Sada, prosuujui odnos
znanosti i demokratije, Feyerabend dodaje da ne postoji bitna razlika izmeu procesa koji vodi objavi novog znanstvenog zakona .i procesa .koji vodi donoenju novog zakona u
drutvu. Meutim, "dok demokratija ini neto da objasni
proces tako da ga svi mogu razumjeti, naunici ga ili prikrivaju ili iskrivljuju da bi ga prilagodili svojim sektakim interesima".25 Drugim rijeima, Feyerabend ukazuje na nunost
da se kritiki analizira pitanje metode. Tu, prije svega, mislimo na odnos metode i zbilje, teorije i injenica (a), na totalizirajui karakter metode (b). On je zabrinut ~bog jedne duhovne kontaminacije, ikoja odbacuje metodoloki i teorijski
pluralizam i uvodi teorijski totalitarizam.
Njegovo djelo Protiv metode - kao i ostali spisi, lanci,
eseji, polemike itd. - predstavlja pokuaj radikalne, dadaistike demistifikacije znanosti, znanstvene metode i ~nanst
vene prakse. Ono jasno pokazuje da se metoda ne smije posmatrati kao nepromjenljivo i apsolutno naelo, kao jedina
osnova za napredak spoznaje, za objektivnost teorije, kao
ahistorijski sastavni dio znanstvenog istraivan1ja. Stavie,
ona u sebi sadri .metafizik<i impetus, elju da se iznau
nepromjenljivi principi ili 6njenice. Sugestija da ni injenice
.nemaju apsolutnu vrijednost, ni odreene teorijske ideje, dobre teorije koje su to jer objanjavaju vie od njenih supar~' Ibid.
" Ibid., S. 402.
" Ibid.

POGOVOR

319

nika, ni logika, ni ista matemai'ika, samo potvrUJje liniju

Feyerabendove kritike metode. Jer, "usmjeravajui panju na
logiku, shvaamo da ak ni najjednostavniji zahtjevi nisu ispunjeni u znanstvenoj praksi, tavie, da ne mogu biti ispunjeni, i to zbog kompleksnosti materijala". Ili, .,ideje koje
naunici koriste da bi predstavili poznato i napredovali u
nepoznato samo rijetko odgovaraju strogim propisima logike
ili iste matematike i pokuaj da im se prilagodi liio bi znanost elasti!nosti bez koje n~je mogue ostvariN napredak.
Dakle, same injenice nisu dovoljno jake da bi nas navele da
prihvatimo ili odbacimo znanstvene teorije; one ostavljaju
miljenje u preirokom krugu; logika i metodologija iskljuuju previe, one su preuske. Izmeu te dvije krajnosti lei
neprestano carstvo ljudskih ideja i elja". 26
Feyerabend VljeiiUje da je to pozicija koja filozofs1ki demaskira "pripovijest specijalne metode" koja u sadanjosti
ono iroko polje slobode suava i ograniava, zatvara "politikom sile i propagandom". Danas on nalikuje na drskog nesretnika koji se usuuje kritikovati specijalni i povlateni
status znanosti i ljudi koji se bave njome. Ali on takoer dobro zna ta znai napredak moderne znanosti; u modermoj
medicini, u tehnioi 1itd. Danas svi hvalimo znanosti zbog njihovih fascinantnih rezultata. Ali, mi zaboravljamo - rei e
Feyerabend - udio starih nazora koji su nastali u krilu ne-znanstvenih tradicija. Sva pitanja u znaku pohvale modernih
znanosti ne mogu biti legitimna i ne izdrava~ju poblie ispitivanje.
Moderna astronomija ne bi mogla napredovati bez poznate neznanstvene upotrebe prastarih ideja, bez pitagoreizma
i platonovske ljubavi prema krugovima. Medicina pretpostavlja narodnu i alternativnu medicinu, ona je imala koristi od
poznavanja bilja, od psihologije, metafizike, filozofije vjetica, putujuih apotekara itd. Stavie, moderne znanosti ne bi
mogle napredovati ,1bez ove neznanstvene upotrebe prastarih
ideja". Tu je znaajno, na primjer, uvoenje tradicionalne
medicine (ne samo u Klini nego J u drugim .zemljama). Znamo
da je akupunktura, dijagnoza pulsa, vodila novim uvidima,
novim metodama lijeenja, "novim problemima kako za zapadnog tako i za kineskog lijenika".
" Ibid., S. 403.

ABDULAH SARCEVIC

320

No, Feyerabend misH da je znanost ,bitno anarhistiki

poduhvat. I on je vie osnova ljudskog napretka nego njegova teorijska i praktika alternativa zakona-i-reda. I kao to
je protiv metafizike utvaTe "istine", kao ideologije, kao teorijskog i prakt)ikog totalitarizma, tako je i protiv ovinizma
znanosti, protiv njenog fetiriziranja i mitologiziranja. To znai da 1je protiv apsolutnosti znanstvene metode 1koja suodreuje sve: meuljudske odnose, ivot i smrt ljudi i svih ivih
bia. U meuljudskim odnosima ustoliava razumijevanje
drugih ljudi, razumijevanje koje se moe objektivirati. Drugi
ljudi nisu vie pnijatelji, sapatnici ije ponaanje uoavamo
i razumijevamo. Oni su oqjektivni sistem, o njima su mogui
apstraktni sudovi, g~eneraliziranja, apstraktni sudovti o "konkretnim" istinama.
tavie, Feyerabend okira .svojim spoZJnajama. Tako, na
primjer, on misli da je za moderne naunike parola "sloboda
znanosti" ne samo neto poeljno nego ,i neophodno. Ona znai "slobodu za indokrinaciju ne samo onih koji su im se pridruili nego .i cijelog drutva". 27 Iz tog razloga on je protiv
svakog uplitanja, odnosno protiv tota1itarnog uplitanja koje
odstranjuje, pot)iskuje .ili urbija protivnika umjesto da mu
doputa da radi po volji. To je odlika znanstvenog ovinizma.
U 17, 18, 19. i u poecima 20. s.toljea taj ovindzam znanosti
nije bio manifestiran. Znanost je bila samo jedna .ideologija
pored drugih. I nije bila najjaa i najagresivnija. Ndje bila
totalitarna, !jer se drava jo nije tako odluno opredijelila
za nju. Znanost je bila uraVIIloteena d:mgim, ne-znanstvenim
ovinizmima. U nim vremenima znanosti su u praksi znaile
mnogo vie. One su .imale snagu oslobaanja .i 'istinskog napretka; ne samo zato to su pronale istinu ili pak ispraVlnu
metodu (to to njeni propagandisti ,j danas istiu) ve zato
to su ograniavale uticaj drugih ideologija i tako individuumu otvorile scenu za miljenje.28 U tim povijesnim i drutvenim situacijama bilo je .smisleno i legitimno braniti znanosti,
odbacit'i njihove protivnike koji su ddkazali predrasude
znanstvenog miljenja. Zalaganje za znanstvenu ideologiju podudaralo se u tim okolnostima sa zalaganjem za slobodu.
" Ibid., S. 406 (AM, 306).
" P. Feyerabend, EfM, 105.

POGOVOR

321

Suprotno ovom, Feyerabend je istaknuo da se danas moe govoriti o predrasudama i ovinizmu znanstvenog miljenja. Izneseno je miljenje da se sloboda i napredak ne mogu
oekivani i zaht)ijevati apsolutnom odbranom znanosti. Njegov stav je relativno lako ustanoviti: ne postoji ideologija
koja bi potpuno i sama sadravala tajnu slobode. Dakako,
mi znamo, osobito nakon iskustava u 20. stoljeu, da se ideologije esto 'izopauju -ak u .svoju istu suprotnost - ; da
postaju dogmatske religije (kranstvo i marksizam), da po6nju sa prvim znakovima us n jeha i tri iumfa, ali da dostiu
svoj vrhunac u teorijskom i praktikom totalitarizmu. On se,
prije svega, iskazuje u svakovrsnom onemoguavanju i unitavanju prouivnika. Ovo je .smion nov sud: trijumf ideja i
istitucija je obino i njihov kraj. To iLustrira razvitak znanosti u 19. i 20. sto~jeu, posebno nakon drugog svjetskog
rata. Znanost poprima karakter sistema, totalitarnog procesa.
Moemo sada dodati da je ona u jednoj situaoiji insistirala
na kritikoj raspravi, da je ovjeku davala snagu da se oslobodi - strahova i predrasuda jedne tiranske religije. Danas
je ona sluga tiranske religije ovih ili onih .interesa, totalitarnih mjerila. 29

IV

U stvari, teko je porei da je Feyerabendova argumen

tacija izuzetno izazovna i, takoer, pojednostavljena. Feyera
bend je jedan od rijetkih mislilaoa koji ne eli da podlegne
slijepoj vjeri u (zapadnu) znanost. Ona je u skladu sa posebnim statusom moderne znanosti, vrednovalljja njenih posebnih dostignua. Tu je poenta racionalistikog razumijevanja i
legitimiranja znanstvenog miljenja. Ono bi, meutim, bilo
samo tada prihvatljivo - kao argument - kada bi se dalo
pokazati "a) da nijedna druga tradicija nije proizvela neto
s tim usporedivo i b) da 'su dostignua znanosti autonomna,
to znai da ne povlae za sobom .nita od ne-znanstvenih tradicija".30 Dakako, ni jedna .ni druga pretpostavka nisu u sta" Ibid.
" Ibid., S. 175.
21 Protiv metode

ABDULAH SARCEVIC

322

nju izdrati jedno temeljno istraiVlanje. Feyerabend je jo

istakao -da se ne-zapadne tradicije nisu mogle ouvati.
One SIU iezle, tako promijenjene da je iskljuen sukob sa
modernim znanostima, ,pot~njene bijelim osvajaima i njihovim ideologijama moi i interesa. Feyerabend je vjerovao
da bi se u jednom slobodnom drutvu, u ljudski potenom
nadmetanju mogle opravdati i ne-znanstvene ideje/tradicije,
pokazati se kao moni rivali znanstvene kulture. On se poziva
na 'Ono to se dogaalo u Kini, na slobodno nadmetJanje izmeu znanosti i tradicionalne kineske medicine. Tada se otkrilo ono 1to ne prihvata dogmatski poklonik zapadne, tradicionalne medicine: da tmdicionalna kineska medicina, ne
-znanstvena, sadri metode dijagnoze i terapije koje dalekoseno nadmauju zapadne znanstvene metode.
To se dogodilo i u drugim podrujima medicinske zna
nosti. Zapravo, u drugim ne-znanstvenim formama ivota koje se suoavaju sa nainima postupka znanosti. One takoer
otkrivaju granice i nedostatke znanstvenih postupaka. U tom
smislu Feyerabend je iwazio dovoljno jasno svoju misao da
znanost i danas moe imati koristi od dodavanja neznanstvenih ideja i tradicija. On je u svojim radovima, prije svega,
zaokupiran razmatranjima prastarih i "primitivnih" alterna
tiva formi pmkse i formi spozmaje, ateoriljskog znanja, koje
"esto pokazuju bolje rezultate nego to ih opisuju njihovi
zapadni rivali i fenomeni"31 . Feyerabendova hipoteza odavno
je dobil1a legitimaciju i potporu u novim istraivanjima u
antropologiji, arheologiji, posebno u novoj znanosti, u arheoastronomiji, 1u historijskim znanostima, u parapsihologiji.
Ona jasno pokazuju da su ljudi u primitivnim plemenima,
da su nai "primitivni" suvremenici imali visoko razvijene
i oformljene ;kosmologije, medicinske teorije, bioloke nauke
itd. Jer, ,.primitivna .plemena/kulture imaju iscrpnije klasifikacije ivotinja i biljaka od dananje znanstvene zoologije
i botanike, ona znaju lijekove ija djelotvornost zauu ie
lijenike (premda ovdje farmaceutska industr~ja vidi nove
mogunosti prihoda), imaju sredstva za uticanje na svoje
blinje u iju egzistenciju znanost dugo nije vjerovala (crna
magija), rjeavaju teke probleme na nain koji jo nije pot
puno shvaen (gradnja piramida, polinezijska putovanja; u

jae

" Ibid., S. 180.

POGOVOR

323

starijem 1kamenom dobu postojala je vrlo razvijena i internacionalno priznata astronomija koja se podudarala sa inje
nicama i u isti mah emocionalno zadovoljavajua, jer je rjeavala kako fizikalne tako i drutvene probleme (to se ne
moe rei za modernu astronomiju), i bila provjeravana na
vrlo jednostavan i ingeniozan nain (kameni opservatoriji u
Engleskqj i u Junom PaciHku, astronomske kole u Polineziji- s obzirom na detaljniju obradu i biljeke u vezi s ovim
tvrdnjama, v. moju knjigu Uvod u filozofiju prirode)".32
Ovaj problem ponovo u]{azuje na neophodnost da sc
posmatra cijeli kompleks spoznaje Zla slobodnog ovjeka i za
slobodno drutvo.
Takav postupak ima smis la samo ako moemo pretpostaviti da postoje povijesne, drutvene i kulturne mogunosti
spoznaje za slobodne ljude. A to znai: a) za prevladavanJe
dogmatizma ove ili one tradicije, ideologije, b) za radikalno
relativiranje novovjekovne zmanosti, e) za jedan produktivni
relativillam, d) za koegzistiranje znanstvenih i ne-znanstvenih
tradicija. Ali, mi tu pretpostavku .ne moemo, kao to to ini
Feyerabend, prihvatiti kao gotovu injenicu. Zapravo, o njoj
ne moemo suditi nezavisno od formi historijskih dogaanj::t,
od argumenata koje nam nudi p ovijest metafizike Zapada. Ta
dobra pretpostavka je jo uvijek uobiajena pretpostavka. Mi
previamo da nam istinski dokazi za njezinu mogunost nisu
dostupni. Zaboravljamo da se pitanje o toj osnovnoj pretpostavci moe postaviti samo povijesno; a to znai da "izvor
znanstvenog naJ.pretka .ne lei ni u apstraktnim pravi~ima
falsificiranja, ni u induktivnim zakljudima i slinom, nego
u cijeloj duhovnoj i povijesnoj istuaciji u kojoj se naunik/
istraiva nalazi". Drugim r~jeima, "upravo iz ove situacije
on uzima svoje apniorne predodluke i on, s druge strane, povratno djeluje na cijelu situaciju"; jer se "presudna slabost
suvremene filozofije znanosti nalazi u tome da usprkos golemoj raznovrsnosti kola i mislilaca ona uope postupa nehistorijski".33
" P. reyerabend, AM, 306; WM, S. 407/8.
31 Kurt Huebner, "Was zeigt Keplers, ,Astronomie nova' der modernen Wissenschaftstheorie?", Philosophia naturalis, u: AM, 145/6,
WM, 201.
.

ABDULAH

324

SARCEVI

Nema sumnje u to da je Feyerabend otkrio odreen!!

pretpostavke spoznaje ~a slobodno drutvo koje jo ne postoji. Sama moderna znanost je u ll(jegovoj osnovi, moda i
njegovo opravdanje. Teko da s tim u vezi treba podsjeati
da je odvajanje znanosti i ne-znanosti ne samo povijesno
uslovljeno, artificijelno, nego je i prepreka za napredovanje
znanja. Argumentacija je zaniml(jiva i izazovna. Proitavi
ponovo odgovarajue pasuse iz knjige Protiv metode, postao
sam duboko svjestan da i Feyerabendova teorija spoznaje
sadri u sebi takoer filozofiju prirode, prirode ovjeka, sa
novim umom, spontanou, sa odbijanjem svake prinude,
tiranije. Drugim rijeima, znaaj ove, u biti anarhistiko-da
daistike epistemologije ne lei samo u njenim doprinosima
suvremenoj filozofiji, u formi kritike stupnjeva apstrakcije
pojma, pojma "potpune istine", sva!ke dogmatske poziciie,
ve i u razumijevanju ljudske prirode, prirode spoznaje i slobode. Bit rargumentacije je da je za razumijevanje prirode,
za savladavanje nae fizike okoline, neophodno koristiti "sve
ideje, sve metode, a ne samo njihov malen izbor".34
Prema tome, Feyerabend je doao do zakljuka da je
ideja po kojoj ne postoji spoznaja izVIan znanosti, moderne
znanosti, samo "jo jedna, i to na~jprikladnija bajka". U stvari, taj stav dolazi do izraza dovoljno jasno u ideologiji: extra
scientiam nulla salus. Ne mogu nas zadovoljiti pretjerano
kruti pr1ncipi racionalnosti, pogubni uinci okamenjene i
dogmatizirane znanosti - sa njenom paradigmom znanja
kao moi. Iako nam na vidiku nije neka ekoloka filozofija
koja bi razvila makroveze izmeu ovjeka i ovjeka, izmeu
tovjeka i prirode; kqja bi, dakle, koristila sva svoja znanja
da bi poboljala svoje "znanosti" i svoje drutvo. Stav samog
Feyerabenda: da se najbolja ekoloka filozofija nalazi u kamenom dobu, 'kod primitivnih kultum koje su poznavale prirodu kretanja i koje su pazile na njene temeljne zakone, koje su protivrjeile cijeloj povijesti zapadnog racionalizma,
potrebno rje promisliti razborito i kritiki.35
Kao to je naglaeno u ovoj raspravi, Feyerabend najradikalnije 'kritikuje znanstveni racionalizam ili ovinizam zna'' AM, 306; WM, S. 407.
35 EfM, S. 182.

POGOVOR

325

nosti. Rekli smo da je on za njega opasniji od intelektualne

kontaminacije. Oni koji se bave znanou nadilaze svoje kompetencije, nisu zadovoljni voenjem svojih ,,kola" u sklad~
"s onim to oni smatraju za pravila znanstvene metode".
ovinizam znanstvene metode tjera ih da a) da uvruju
prevlast znanosti, metode sa univerzalnim zahtjevima, b) da
se nametnu kao jedini autoriteti. Velike su opasnosti sadrane u ovom ovinizmu znanosti. On posvuda ima svoje sveenike i propagandiste. U demokratskom procesu javnih informacija, u obrazovanju i odgoju, u sistemu prihvatanja i
imenovanja 1njenica i zakona, u procesu stvaranja i preispitivanja opih teorija itd. Feyerabend je izrazio osjeanje nelagodnosti zbog toga to se moderno drutvo formira i stilizira kao ,;kopernikansko" drutvo. Zato to su naunici, u
stvari, kopernikanci, to se Iljjihov sud u svim pitanjima svijeta, izgradnje svijeta, prihvata danas nekritiki, dogmatski,
kao to se nekada prihvatao sud biskupa i kardinala. Tako
sc posvuda, posebno u sferi obrazovanja i javnog ivota,
manipulira ovjekovim svijetom, duhom. Takva situacija je
pogubna za drutvo, za ,slobodu i ljudsko miljenje.
Argumentacija, meutim, poiva na kriterijumu koji nije
sasvim opravdan. Da ~je praksa moderne znanosti u praksi
moi ~a), da je ravna totalitarnom duhu, ovinizmu znanosti
(b), da je slaganje sa znanou ravno pokoravanju, odricanju
sposobnosti da se slobodno odluuje na osnovi znanja alternativa (e), da su pronalazai mita uvodili kulturu, a racionalisti i rnaunici je mijenjaju a da Ije nikada ne poboljavaju
(d), da nije mogua alternativna znanost, znanost uma, koja
e imati svoju ekoloku filozofiju, filozofiju ravnotee, zajednikog ivota na Zemlji. Cini mi se da takva argumentacija
istie znanost kao mit u negativnom smislu. Drutvo u kome
vladaju definirana i restriktivna pravila prakticira logiku
totalitariZ!ma, protjeruje ovjeka drugih misli i opaanja u
nepostojeu zemlju bez ikakvih pmvila, liava ga njegovog
uma, prirode, slobode, humaniteta. Drutvo u kome sve tradicije imaju jednaka prava (ne individuumi) i jednak pristup
drutvenim centrima moi, jest slobodno drutvo.
Ali, Feyerabendovo veliko uvaavanje ideje jednog slobodnog drutva ini da on postojeu znanost uzima kao jedino moguu, koja ima mnoge prednosti, ali i mnoge nedostat-

~
!

ABDULAH SARCEVIC

326

ke. Mnogi ne vide ni to. Mora se priznati da je vrijedna ideja

da u slobodnom drutvu mora biti izbjegnuta svaka mogu
nost (i teorijskog) totalitarizma. To znai da se ono ne temelji na 'jednoj osnovnoj spoznaji, danas u formi spoznaje
znanosti, ni na jednoj osnovnoj moraLnoj nauci, danas u formi humanitarne etike. Tu osnovu Feyerabend vidi, paradoksalno, u jednoj zatitnoj strukturi. Iza svega drugog su samo
interesi posebnih grupa, iza znanosti, racionalizma, liberalizma, humanitarne etike, a ne osnova slobodnog drutva. Rad ;
se o kompleksnoj praksi, o tome da ljudi imaju iskonsko
rpravo da i'Ve 1ka1ko rt a ele, ak a:ko je njlihov nain ivota,
djelovanja i miljenja u oima drugih Ljudi neto iracionalno, neprihvatljivo i bestijalno. Ljudi imaju pravo da svijet
posmatraju i procjenjuju sa stanovita njihove vlastite tra
dicije. 36
Put ka ovom - jo uvijek - dalekom ci~ju stvar je
odluke graana slobodnog drutva. Da Ii e ga otvamti i
ostvarivati jednakost tradicija, ne-znanstvenih tradicija. To,
dakako, ne ZJavisi od vezanosti za ove ili one norme, opa
pravila, nego od drutvenih okolnosti i uticaja drave i modernih znanosti. S tim u vezi je Feyerabend posebno ukazivao na to da se ovdje treba stvoriti slobodna scena za tradi
cije koje, tavie, protivrjee znanostima i racionalizmu. Prema tome, Feyembendova efi):istemoloka for.muJla je jednostavna i jasna. "Objektivnost" znanosti i racionalizma je samo
jedna himera (a); nita ne moe opravdati Iljjen privilegirani
poloaj: ni znanstvena metoda, koja nam doputa da smatramo dobrim kako teorije tako i odreene metodske postupke (iako znamo da nas nove teorije i nove metode, neusporedive sa dosadanjim, mogu u svakom trenutku dobro iznernadi'ti) .(b).
Pledoaje za epistemoloki relativizam i pluralizam znai
u isti mah prizivanje prava laika da odluouju u politikim
pitanjima; rije je o moi inicijativa graana ik oji danas bolje znaju o "prirodi znanosti", o njenim totalitarnim pretenz~jama, ik oji su potpuno zreli da donose sudbonosne odluke
o ivotu u kompleksnim okolnostima. Dakako, to je najdjelotvorniji rnain da se uklone socijalne nevolje. I po tome se
razlikuje od utopija i snova intelektualaca. Dakle, ima do36

Usp.: P. Feyerabend, EfM, S. 7, 184.

POGOVOR

327

voljno dobrih razloga da se posumnja u suvremenu scijentokratiju, u drutvenu mo eksperata ili intelektualaca. Oni su
sposobni da apstraktnu spoznaju, objektivni postupak (sub
specie aeternitatis), pojmovnost nezavisnu od povijesti i situacije - da proire na sve forme i sve aspekte .l judskog
ivota.37
PoUika koju ,s mo odavde i:mu:kli izgleda da nas de rpondjela
jedan kora:k dalje tU traenju duboke is time o lk ara!kteru manos ti, o demokratzimnju znanost/i i drugih formi znanja uope.
Nauila nas je neemu to je moda ve znao starogrki filozof Platon. Naunici i eksperti dobro se snalaze i kreu u
svom vlastitom istraivakom podruju. Ali, njima nedostaje
neto bitno, perspektiva. Oni u pravilu ne znaju posljedic.:!
svojih dostignua, ne znaju uinke razliitih struka, ne mogu
ih integrirati. Naunici ne mogu dokuiti smisao neega kao
neega 'a ko je on izvan njihovog istraivakog podruja. To
neznanje, meutim, veoma .rijeJ:iko uoavaju, a jo rjee priznaju (Einstein i drugi). Naravno, svagda post factum. I kada kazuju da tragaju samo za istinom, da se pridravaju
uma, nisu svjesni da pr ovode odreene interese (politike,
partijske, ekonomske, grupne itd.). Oni S U izvan kontrole, te
njihove predrasude mogu da se nesmetano izraavaju i realiziraju. Einsteinova linost lebdi nam pred oima kao veliki
primjer.
I u Feyerabendovoj epistemologiji - u svim znaajnijim
djelima od Protiv m etode i Spoznaje za slobodne ljude
(Frankfurt, 1980), do najnovijih .r asprava, osobito u zborniku
Problemi empirizma - izraava se jedno populistiko-demo
hatsko uvjerenje. To znai da su naunici oni koji slue graanima, a ne njihovi gospodari. Najvanije je shvatiti da u
slobodnom drutvu graani imaju legitimnu mogunost da
kontroliraju naunike i strunjake svih podruja. Izbor istraivakih pr ograma je u demokratskom drutvu zadatak u
kome svi graani moraju sudjelovati u podjednakoj mjeri.
Svagda postoji izbor, ali ne postoji mogunost da se garantira uspjeh. Ako je tako u zajednici naunika i eksperata, onda 1je sasvim logino i legitimno da se i?Jbor prepusti graa
nima, onima koji plaaju za iza:bmni postupak (na primjer,
1

1984,

" Usp.: P. Feyerabend, Wissenschaft als Kunst, Frankfurt a. M.,

s. 134.

ABDULAH

328

SARCEV!

instaliranja nuklearnih postrojenja, nuklearnih centrala, upotrebe pesticida, raznih hemijskih preparata u agrikulturi, u
farmaceutskoj industriji, u medicini itd.), koji trpe - u ma
njoj ili veoj mjeri, u kratkom ili beskrajno dugom vremenskom razmaku - njihove poslJedice.

v
to se tie odgovornosti naunika za moderne znanosti,
danas neto bolje raZJumijemo nove procese. Ako bi se znanosti .p repustile istraivaima i naunicima, tada bismo defj.
nitivno izgubili odgovornost za najmonije, ako se ne bismo
prilagodili, .i za najopasnije institucije u naoj drutvenoj ,j
kulturnoj sredini, smrtonosne kako za tijelo tako i za duu.
Danas, kada se zahtijeva inicijativa graana - umjesto dravne teorije i filozofije, jasno je da je neophodna demokratska kontrola znanosti. Tako smo dobili lekciju iz Feyerabendove teorije spoznaje, istina u vidu jedne formule (a) i
jedne kritike kulture (b). Nije dobro oekivati ostvarenje jedne ideje da bi moral poziva / rada nekog podruja mogao
regulirati samu stvar. To podrazumijeva da je svalki moral
nekog poziva jedno vano podruje i da mora napredovati,
proirivati se. U slobodnom drutvu znanost i racionalizam
su jedna tradicija. Njeno slobodno ispunjavanje garantiraju
organi slobodnog drutva, ali ne na tetu njegove prirode.
Prema tome, znaajno je da graani slobodnog drutva mogu
uvesti potpuno drugaija prvenstva. Oni su pozvani da odluuju, da prosuuju o tome da li im je van.iji kvalitet zraka,
vode i zemlje, ishrane; umjesto da financiraju istraivanja
u biohemiji, u biogenetici. koja u novijim nastojallljima sudbonosno utiu na izgled ljudske vrste itd. Graani mogu slobodno da se odlue za znanstvenu medicinu ili za akupunkturu, refleksoterapijlll, za "znanstveno" prosuivanje ovjeko
vog karaktera pomou testova ili za sud prijatelja i poznanika.
Feyerabend pita o tome da li je potrebno da naunicima
vjerujemo u okvirima njihovog istraivakog podruja, ako
oni izvan njega ine ono to je protiv pravila univerzalnog
morala: kradu, ine nepravde, vritjeaju, oteuju ivot onih

POGOVOR

329

koji su im bliski i udaljeni, uskrauju drugima pravo na svoj

stil ~ivota, na svoj nain miljenja i doivljavanja, na jeziku
slobodu; oni imaju svoje .narcistike brige, egomaniju, pruaju prizor brige za vlastiti presti i uspjeh kod kolega i drugih ljudi, vlastodraca, monika i zainteresiranih. Moemo li
se nadati da e se kao "naunici" bolje ponaati? U o;om
kontekstu ponekad se govori o odgovornosti znanja, o etici
moderne znanosti. Nepotrebno je rei da je to neophodnost,
ako elimo da sebi uskratimo zadovoljstvo sasvim :n ovog iskustva, iskustva totalne katastrofe svega ivog i ljudskog,
smrti prirode ali i smrti ovjeka, smrti svakog iskustva.
Najizrazitija karakteristika moderne forme znanja i zn anosti je nov odnos prema svijetu, prirodi i ovj eku. Pn je
svega, one su u biti antropocentrine, i sve vie gube etiki
karakter. Dodue, pitanje o etici modernih znanosti drukije
se postavlja danas kada one sa svojim iskustvima, uvidima
i pitanjima Sludbonosno prerast(l!ju proporcije ovjeka kao
individuuma, kao grupe i sloja, kao planetarnog bia; k ad a
se i naunik zaplie u protivrjenosti i ne zna vie gdje s~
nalazi u labirintu pitanja i spoznaja, kada ak ne zna ta bi
trebalo da kazuje. Tada i nauniku izmie ne samo sticanje
svake sposobnosti za orijentiranje u svijetu, za revoluciju
individualnog .i kolektivnog duha.
Ono to Feyerabend zahtijeva, s pravom, nije dovoljno,
ali je neophodno. On zahtijeva, kao sasvim umno, da se ponaanje naunika i eksperata podredi demokratskoj kontroli;
ne samo oni nego i pravac nJihovog istraivanja (u medicini,
ps.ihologiji, b iologijli, fizici, na primjer) kao i valjanost rezultata. Je li to sasvim realistino? Ili su to samo nove naivnosti
i dobre namjere kao to je ona koja zahtijeva - kao spasonosni put - humani~iranje znanosti? To se ini dostinim u
jednom obrazovanju, u pozivanju stmnih filozofa, eksperata
o humanom i humaniim vrijednostima, na .konferenclije. To je
postao novi stil, ali smo daleko od one metafizike n a dmenosni 1koja Tadi kao maina - mi to sve bolje znamo, pa u
tome vidimo puku iluziju. Valja ukloniti sve nejasnoe, koliko je to mogue, koje proizilaze iz filozofije apsoluta, apsolutnog znanja koje Je nauilo da sve to jest tajna i drukije
- ukroti, spnijatelji, preobrazi u anela spasa. U tom smislu
humaniZ'irati znai uiniti ljudskim, ono to znai biti ovjek;

330

ABDULAH SARCEVIC

a to odreuju svi graani u slobodnom drutvu, u demokratiji, a ne samo ekspertli tog humanog.38 U tome smislu, Feyerabendova epistemologija predstavlja konzistentno odbijanje
platonovskog rjeenja koje vodi u jednostranosti - u medicini, biologiji, psihologiji, sociologiji, etnologiji; to rjeenje
nastoji odbraniti privilegirani status apstraktnih spoznaja, pojmovnosti, teoni!jskih spoznaja u odnosu na praktika znanja
(na primjer u medicini, koja je u staro doba i u drugim tradicijama uila, pouavala i poboljavala se u direktnom kontaktu sa bolesnim ljudima, utapanjem u praksu, a ne ue
njem apstraktnih praviJ.a ,j principa, odvojenih od opaanja
i moi predstavljanja, koja su u petom stoljeu prije nove
ere stekla presudno znaenje). Feyerabend zagovara rjeenJe
koje je formulirao Protagora. Upravo je on dokazivao .neto
to oito moramo uzeti u obzir, to je respektabilno. Da
autentini graani, sudionioi otvorenog drutva, direktne demokratije, u kojoj informacije pnedstavljaju opu vrijednost,
nesmetano protiou u svim smjel'ovima, otkrivaju ono to je
jako i slabo kod eksperata i naunjka; ot~niv.a)ju da precjenjuju vanost svojeg rada, doprinosa, da razliiti struonjaci
dolaze do razli6itih nazora, da su dobro informirani u okvirima jednog ueg podruja, a1i ,izvan njega nita ne znaju, da
skrivaju svoje ne:zmanje ili ga nisu ni svjesni (to je, naalost,
ei sluaj). Autentini graani, meutim, ne tr ebaju pouku
u pravinosti i u ophoenju, odnoe111ju prema stvar.ima, koja se u sadanjoslli preputa ekspertima i naunicima.
To je drevna ideja da u stvarima dobra, pravinosti i
sree - ,d a je to supstancijalna odluka autentinih graana,
onih kojima je <istinski stalo do dobra ljudi, do slobode, do
brige oko dravruih stvari, do usuda modenne civilizacije. Iz
toga proizilazi da tu valnu ulogu igra prosvjetiteljstva, nastojanje da se ljudi oslobode scijentokrat~!je, vladavine ekspenata koji su u stanju ignorancije ignor.a ncije, neznanja svega
onoga to ne znaju izvan podnuja svojeg rada. To to takvo
prosv<
i jetiteljstvo danas vai kao kraj prosvjetiteljstva samo
1je bitan znak vremena u kome iv.imo. Trebalo bi da se razu" Usp.: P. Feyerabend, Wissenschaft als Kunst, Frankfurt a. !Vl.
1984 (= WaK), S. 139; takoer: P. F., "Die AufkHirung hat noch nicht
beg~nnen", u: "Von der Verantwortung des Wissens", Frankfurt a. M.,
1982, ( = A), S. 37 i dalje.

POGOVOR

331

mije kao besramno izopaavanje zbiljskih odnosa. Ostaje i

njenica da jo nije doveden u sumnju Kantov pojam prosvjetiteljstva, koji znai - posebno - samoizlaenje ljudi iz njihove samoskrivljene nepunoljetnosti. Jedanput de to bilo u
odnosu na crkvene institucije, danas je to u odnosu .na ovinizam znanost!i. Danas je trijumf znanosti neto poput religije, neto to se samo po sebi razumije, privid ~oji se slijepo oboava. Znanosti i r.acionalizam danas predstavljaju mo
da potiskuje i podreuje druge, strane tradicije.39 Fetiistiko
oboavanje znanosti, k<oje dolazi do izraza i u pozitivizmu
sv,i h verzija, u .lageru <logikog empini.zma i linduktivi~ma, u
lageru ;kritikog racionali:mna, poiva, dakako, i na udesnim
znanstvenim rezultatima, ali i na iracionalnom lukavstvu uma
kome se pokorava ne samo nekadanje ovladavanje prirodom.
Znanstveni napredak je odavno postao sinonim za civilizatorski proces; sa mukom da se izbrie trag stranih tradicija, stilova ivota, ponaanja 1i miljenja. Vjera u znanost
duboko je prodrla meu ljude. Dioba znanosti koja je jedan
od izraza manifestiranja diobe drutvenog rada samo je osnovni tok rastavljanja oV!jeka, denaturaliziranja prirode.
Feyerabend nije, naalost, formulirao te, reklo bi se, posljednje konsekvencije u kojima znanost batini metafiziku subjektivnosti koja joj pozajmljuje prinudu u formi znanja. i
ni se zato da Adorno ima pravo kad dokazuje da deformacija
n~j.e bolest u ovjeku, nego bolest drutva "koje svoju djecu
tako proizvodi kako to biologizam projekuira na prirodu:
,nasljedno ih optereuje' " .40 Slabost Feyerabendove epistemologije nalazimo .i u tome to je previdio drutvenu patologiju.
Lako .se moe razumjeti njegova revnost u ponavljanju optubi protiv racionaJ.ista, ratiomana, ratioofaista. Paradoksalno,
i sam zapada u felliizam time to tako revnosno izgoni fetie
(Adorno), ovinizam znanosti koji vjeruje da znanost ima
monopol na .i stinu, na tehnoloki napredak. da je ona sekulari:zJirana forma vjere u mo boije rijei. 41
Sov.inizam znanostd ima u sebi neto satansko. On se osrriva .na najjdubljoj fascinaciji znanstvenim otkniima i dostignuima. Ono to je masoVIno katastrofalno, uzbuujue,
39 P. Feyerabend, EfM, S. 186.
"' Th. W. Adorno, Minima Moralia (MM), & 147, S. 308.
41 P. Feyerabend, EfM, S. 35.

i\BDULi\11 SARCEVIC

332

to izaziva ne samo despotiju transparencije .i spoznatog ne~

go i smrt kao potrono dobro, totalni udar, svemono -kvantifioiranje !kojem u individuama odgovaraju traumatske neuroze, narcizam kao vraanje u krulno kretanje strepnje, sve je
to izvan opaanja. Takozvano kr.itiko 6ilozofiranje, koje Feyerabend ironino i zlobno komentira, samo je spomenik
bespomonosti. Nedostaje kritika znanosti, znanstvene medicine, na primjer, koja bi dob11o potresla auto11itet znanosti.
Od filozofije to ne moemo oekivati. Poetak zbiljskog prosvjetiteljstva, samoizlaenja iz prokletstva samoskrivljenog
prosvjetiteljstva (u Kantovom smislu), podrazumijeva slobodno drutvo, zajednicu aulenbi<\nih graana koji odluuju ka.ko
bi trebalo upotrebiti .i ko;-istiti znanosti: u pokrajini, selu,
gradu itd.
Sada .bi zaista bilo kratkovido osporavati graanima pravo da odluuju o ivotnom svijetu. Rjee111ja se mijenjanju
od sluaja do sluaja - sa poznavanjem i eljama graana.
Jo uv.ijek iznenauje Feyerabendova .ideja: nepotrebna je
jedna teorija znanosti .j teorija spoznaje koja bi, poput tradicionalne metafizike, svojim vlastitim apstrakciJjama i pojmov.ima ponudila ova znanja i ove elje. Jednom 11ijei, ona je
ne samo suvina nego je j , Metna, "jer uvodi svoja vlastita,
pobpuno irelevamtna .gledita u diskusije graana" .42 Feyerabend naivno vjeruje da je time por.uio znamenje prinude,
p11izor teorijskog i ateor.ijskog totalitaPizma Hi totalnog upravljanja. Povrni posmatra mogao bi pomisliti da to predstavLja potpuno odbacivanje mod erne znanosti, jedno stravino zaustavljanj.e civili<zaoijskog procesa, preputanje jednom novom srednjem vijeku, proces uma koji je uvuen u
vlastitu neistinu, u vlastito ru<;cnje. Meutim, za Feyerabenda znanost je stekla vano mjesto u suvremenoj kulturi. Ona
poinje postupno da spoznaje crte l tokove svijeta, prirode
i ovjeka, drutva .i histodje. Nevj erovatna otkria dolaze iz
podruja znanosti. Objasnila je ponaanje naeg duha .i tije1a,
procese rada, znaajno unaprijedila na ivot. Znanost je otkrila nove injenice. Ljudi prodiru u tajne svijeta, opredmeuju svoje znanje o njima putem znanosti. Sve damas funkci
onir a u smislu znanstvene organizadje.
" Ibid., S. 188.

POGOVOR

333

U vezi s tim, Feyerabend misli da bi trebalo demistificirati autoriltet moderne znanosti; u ime slobodnog drutva
koje je relativ.istiko. Put prema njemu je jo otvoren. To,
jednostavno, znai a) da "ne postoji nikakvo jamstvo da e
ovjek rijeiti svaki problem i zamijen'i ti svaku teoriju koja
je opovrgnuta jednom koja zadovoljava formalne uslove",
jer pronalazak teorija "zavisi od naih sposobnosti i drugih
sluajnih okolnosti"43 i b) da je mogue postaviti pitanje nije
li znanost u dananjoj verzij1i ili svojevrsno "traganje za istinom" u stilu tradidonalne filozofije ili prinude uma zapadnog racionali zma sDosobna da stvori udovite. Meutim, prvi stav se odnosi na prirodu i strukturu znanosti, o emu e
jo biti rijei; drugi stav je posebno znaajan, usprk-os jednom grubom pretjerivanju. O I1Jjemu emo jo neto rei.
Feyerabend postavlja jedno veoma izazovno pitanje za
pristalice zapadnog racionalizma. Zar nije mogue da se znanost .izopai, da se uroti protiv ovjeka, da ga supstancijalno
oteti i ponizi, da mu oduzme slobodu i dostojanstvo, da o
~~ka pretvori u vlastitu karikaturu, u "jadan, neprijazan,
kreposan stroj bez privlanosti i humora" ? Odgovor je jasan: pita-nje i odgovor nisu u zoll!i pukih mogunosti i strahova, ve u domeni injenica.44 Zato nam je danas potrebna
reforma znanosti u Feyerabendovom, anarhistikom ili Kiierkegaardovom, subjektivnom smislu. Dananja religija znanosti ima, dakako, svoje plemstvo, svoje society. Ono vjeruje
da postoji identitet izmeu uma i znanosti, religije uspjeha
i morala, tehnolokog napretka i huma.niteta. Vrsta racionalnosti koju brani znanost u grani1cama vlastitog je7Jika ima
neto od dogmatiZ!ma i fetiizma koji je u biti apsolutistiki
i nonnatiV1istiki centriran. P.rvo, on je .nesposoban da kriti
ki misli o sebi, da misli protliv vlastite shematike i metafizike. Drugo, prosvjetiteljstva znanstvene racionalnosti u samozaslijepljenosti i vlastitom iradonaliznm, zapravo, u samoubilakoj na:rcisoidnosti, najveu moguu sreu nalaz:i u fetiu napretka koji se mo;~e zamisliti i bez uma, bez smisla i
humani teta.
" P ~ Feyerabend, WM, S. 243; AM, 174.
" Ibid., 175: WM, S. 244.

ABDULAH

334

SARCEVI

VI
Uostalom, treba istai Feyerabendovu misao da je znanost u biti anarhistiki poduhvat. Stvaralab haos ili stvaralaka neodreenost je najbolja spoznajna klima za slobodne
ljude (Helmut F. Spinner).45 Isto tako, ako usporedimo Feyerabendovu epistemologiju sa drugim, tradicionalnim i modernim, moemo samo da budemo VJiestruko iznenaeni: odbijanjem znanstvenoteorijskog metodizma, ideje jedne metodologije. Neto pojednostavljeno, on rje metodoloka pravila
usporeivao sa instrumentima koje upotrebljavamo u konstrukciji iH .reparaturi veoma kompliciranih maina. Nijedan
instrument, ma koliko bio dobar, nije dovoljno dobar da bi
ispunio sve zadatke, svaki instrument ima ogranieno vaenje: pomae nam u mnogim sluajevima, teti u drugim.
Odista, u tome vidimo neto to nas oslobaa dogmatizma
ili ,ovinizma znanosti. Ne postoji sistem, sustav pravila i
"nadpravila", kojri bi nam pomogao u najteim spoznajnim
situacijama, koji bi .nas, dakle, mogao pouiti kada bi trebalo upotrebiti odredena pravila a kada pak to ne bismo smdeli.
Mogue je rei: ne postoji apsolut, on je ista fiikcija ili
- u najboljem sluaju - .regulativni princip. Otpada mogu
nost da se oslonimo na nadreent princip rac'ionalnosti. Nae znanje je na kraju krajeva lieno oslonita, vrste take.
Pouzdan zakljuak je, stoga, relativan ili, u stvari, nemogu.
Put do istine k1oga je racionalizam uporno i gorljlivo propovijedao samo je fikcirja koja ;i\ma svoju osnovu. Ako nema
vrste take za orijentiranje, onda je sve mogue, sve je doputeno, mogue je initi ono to hoemo. U tom smislu,
Feyerabendova teo.dja spoznaje see do temelja ljudskog i
socijalnog egzistiranja. Ona eli da izbjegne svaku prinudu
i svako ometanje slobode (a), da respektira kompliciranost
svijeta !izvan ovjeka i svilj<eta u ovjeku (b). Ona bi trebalo
da pokae pojam znanja kojri se ne moe vie vezivati ili ograniiti na jednu fiksnu ideju o ljudskom duhu - :ili pak
"na jednu fiksnu grupu metodolokih praV'ila". Tako bi teorija spoznaje izbjegla dogmatizam ,racionalizma i njegove ira45 Usp.; Helmut F. Spinner, Gegen Ohne Fiir Vernunft, Wissenschaft, Demokratie, etc.", u: Versuchungen, I. Band, Frankfurt a. M.
1980, s. 55.
-

POGOVOR

335

cionalne vjere u spasonosnu mo znanosti. Za njega je znanost sakrosarrktna u svim podrujima Ljudskog ivota. Feyerabend tvrdi da je racionalizam "rideja da postoje opa pravila i mjerila za nae miljenje i djelovanje":'" Uz to, sam
racionalizam je jedna filozofiija koja sugerira da uvijek racionalno djdujemo, da odluke svagda samjeravamo praviLima
i mjerilima. Izvjesno je da :i Feyerabend modeme znanosti
interpJ'1etira kao hi:storijski posredovane, kao rezultat globalnih ograda prema prethodnim formama ivota, posebno prema zdravom ljudskom razumu. Prezir modernih znanosti .i
samog racionalizma prema drugim formama ivota i drugim
tradicijama udomaen je kod "propagandista" ne samo graanskog nego i socijalistikog svijeta. Osobito kod filozofa
kritikog racionalizma, izvjesnih orijentacija marksiZma, rktod
filozofa "jedne teze", proiene ri oiene od svakog povijesnog sadraja, 1i to im se ini kao dovoljna osnova da bi
dostigli Istinu. Meutim, potiskivanje ne-znanstvenih tradicija koje drukije gledruju na svijet i prirodu, na odnos prema
zemlj;i: koja se i, paradoksalno, razumijeva, te nije svedena
na opredmeenu i znanstveno raspoloivu realnost, predstavlja, ini mi se, samo izraz jedne logike povijesti i njene nasilnike ogranienos1li. Ona ne moe zamisliti mogunost neobjektiviranog drutva i neobjektivirane prirode, na primjer
u umjetnosti, simbolikih medija sporazumijevanja, rintersubjektivnost.
Do tog prigovora ne dolazi, naalost, ni Feyerabend. Njegova epistemologija - u znaku teorijskog anarhizma i dadaizma - trai druge mogunosti miljenja i djelovanja. Feyerabendova kritilka djdomice pogaa bit stvari. Tako, na primjer, prirodne znanosti pokazuju da je fiziki svijet odvie
kompleksan da bi: se pomou "racionalnih" metoda mogao
savladani, uiniti transparentnim i razumjeti. Racionalizam
pokazl.l(je svoju nedovoljnost i u podruju socijalnog svijeta.
Svijet socijalnih formi ivota, svijet ljudskog miljenja, osjeanja, ljudske fantazije, stilova ivota, svijet filozofije, pjesnitva, znanosti, svijet politike prakse, zajednice jeZ!~kih
igara - sve je to, VJjeruje Feyerabend, jo kompliciranije od
prirodnog sVIijeta. To objanjava, bar djelomice, njegov interes za kritiku kr.itikog racionalizma, indukcionizma, svakog
46

EfM, S. 20.

336

ABDULAH SARCEVIC

redukcionizma. Zato i postavlja ironino pitanje o tome kako

moemo oekivati da racionalisti ovdje, u socijalnom svijetu,
ostvare svoj uspjeh, kada im je on uskraen u fizikom svijetu.
Vidimo da radonalizam i dogmatizam (ovinizam) znanosti konvergiraju. Taj radikaliZJirani stav n~je u skladu sa
duhom vremena, ako o njemu uope jo moemo govoniti.
Cini nam se, naprotiv, da je skandalozan do krajnjih granica,
ak i onima koji iz druge perspektive uVliaju granioe znanostri, ne samo da one nisu filozofske, da nisu sposobne misliti ili . tra~sc~ndirati vlastJitu dogmatiku i fetiizam. Feyerabend VJeruJe da bi bilo daleko primjerenije .i bolje sooijaJI.no
djelovanje, naine komunikativnog djelovanja utemeljiti u
konkretnim ljudskim odlukama koje su nadmonije u odnosu prema znanostima. One dU!boko i tano znaju okolinu sooija.Lnog ivota, kao i ljudske elje, oekivanja, nadanja, fantazije drugih ljudi u zajednici. Na te odluke bi se trebalo osloniti prije nego na pravila eksperata koji "ovu okolinu ponajpr~je susreu u knjigama svojih k olega'', ali J tamo na
jedan raspren nain.
Kada Feyerabend imenuje kontekst raciona1izma i modernih znanosti, tada on ima na umu odreene i ve uoene
pvinude, totalitarno ponaanje. On ustaje protiv znanosti koja se pretvara u mo zlostavljanja, koja razgrauje svijet i
ljudski ivot, koja se progla1ava voom, uvodi novu oligarhiju ili joj s1ui kao sredstvo. Feyerabend se obruava na
nasilje uedne sli!ke, jedne tradiio ije, na elitu privilegiranih.
No, proputa da postavi pitanje o metafizikoj osnovi prelaska u zaborav logosa; O argumentativnom profilu znanosti,
ali i o njenom instrumentaliziranju. u ovom drugom, unstrumentaListikom i funkcional:istikom profilu, znanost se potinjava fetiu pragmatizma i uspjeha, fetiu samo/zadtovoljava:nja. Ona je zaboravJla da misli o sebi, o drutvenom aprioriju znanosti kao ideologije, o drutvenoj patologiji, o apni"
oniju 1onoga to razoarava i onoga to je 1razoarano, to je
osnova liavanja ovjeka vlastitog identiteta i dostojanstva.
Taj profil znanosti ima, ini mi se, svoje dalekosene metafizike i drutvene pretpostavke. Doista, nije Vlie tako lako
razlikovati argumentativnu - kl'itiki (emancipatorski) profil znanosti od onog instrumental1istikog.

POGOVOR

337

To zapaamo i u Feyerabendovoj polemici sa drugim moderni:m teorijama znanosti, sa kritiokim racionalizmom. Slabost njegove argumentacije je u plakauivnom odnosu, u jednom sumarnom otpravljanju modernih znanosti. Ona nije u
stanju podrobno i diferencirano razabrati na znanostima ono
to odgovara najkompleksnijim procesima i datama, ono to
- bar implicitno - nadilazi novovjekovni subjektivizam,
mijenja ga u ono trans/subjektivno, u umno (Paul Lorenzen).47 Znaaj znanosti zaista ne moemo mjeriti samo rastom
prof,i tne stope, napretkom u materijalnoj proizvodnji, u smislu shvaanja sree kolja se postie vladanjem prirodom, probiv svega mranog, protiv mranjaka. Onaj ko moderne znanosti ra:oumije jednodimenzionalno, kao osnovu velike tehnologije koja revolucionira sve, lice Zemlje koju jo nastanjujemo, kao ono to je etiko/politiok~ ravnoduno, taj postupa istina u duhu vremena. Ako duh vremena diskreditira
sv~ to n~ nalikuje na civilizatorski pogon, na rast !jednog
drutva u kome se do komike uiva u novom, u prinud~ novog, u lanom raskrivanju istine, u moi koja svojom ~ilozo
Eijom ve kazuje svoje pravo na postojanje, u prihvatanju
uasa i diktature istine.
Klritioi tendencija suvremenog drutva trebalo bi da se
prikljui kritika subjekta koji izokree smisao znanosti'; koji
omoguuje da participira kao danas najm<:~n~je s~dstvo._vl~
davine, popredme6ivanja, svakovrsnog potcmJavanJa; koJI Je
osnova za samoreprodukciju drutva sa vlastitom sarnohipnozom i samoreklamom. Ta kritika nije samo neka vrsta .normatJivnog restrukturiranja. Ne bi se mogLa svesti na ono to
ini Feyerabend: da se uvede jedan otvoreni relativdzam umjesto dogmatizma racionaLizma; da se uvede decizionizam
- umjesJ:io nekog normativizma, djelovanje - umjesto teorije. Ono to Feyerabenda fascinira, jest pre~stava jedn~g
slobodnog drutva. Predstava o odnosu uma 1 prakse koJa
nije teorijska, sadrajno unaprijed odreena; nije. rje'iva
1konstruiranj.em jedne teorije, sadrajem nae spoznaJe, nego
praktiki, a to znai posredstvom slobodnih odluka slo~od
nih graana. Nije vie dostatno ako bi se um i praksa u Jednoj pametnoj teoriji doveli u vezu. To je, dakako, neto neop41 Paul Lorenzen, Grundbergriffe technischer und politischer Kultur, Frankfurt 1985, S. 166/167.

22 Protiv metode

.,
l
338

ABDULAH SARCEVIC

hodno, jedan korak, ali jo nije dogaanje.

Naravno, Feyerabend tu 'i deju podrobno varira u svojim
filozofskim spisima. Graanske inicijative umjesto teorije
spoznaje, umjesto teorije znanosti 1ili politike teorije itd.,
to je stav koji Feyerabend istie kao novo iskus'tvo; kao ono
to sve znaa~jniju ulogu igra i u prirodnim znanostima. Razgradnja metode i spoznajnog postupka vlada,juih znanosti,
demitologiziranje smisla cjeline, napretka spoznaje, zatvorenosti, sve se to, ini mi se, ini odluno, legitimno ali ujedno
i dogmatski. Zar je mogru.e misliti da je demOikratiZJiranje
zna!Il'osti, u stva1ri, promijenilo nae znanje o svijetu? ini mi
se da Feyerabend kao kritiar cijele tradicije i prinude metode previa neke bitne stvari, i to ima dalekoseno znaenje.
Prvo, on ne zazire od pogubnog pojednostavljivanja. Uope ne nastoji da filozofski promisli svijet ivota. Drugo, Feyerabend u znanosti i znanstvenoj metodi vidi preteno samo
ono 'to je prinudno i restni'k tivno, ono to se oituje u instrumentalistikom i funkcionalistikom profilu znanosti; u onom prof.Hu koji je udaljio od sebe utopijsko drugo ;i drukije, ~nitiki impuls, momente emancipatorske racionalnosti
u ivotnom svijetu; nedostaju teorijska razlikovanja koja bi
pluralizmu pripisala ,istinu u zajednici iskustva. Tree, ofanzivnom stavu znanstvene euforije, mes~janizmu znanosti, kodifidran vodeim tendencijama novije povijesne situacije,
Feyeraibend protivstavlja pravo na produktivne alternative,
na otvorenost prema alternativama. etvrto, on nije u stanju
da razabere dvostru~i karakter modernih znanosti, ak i prirodnih znanosti. S Jedne strane, da su privilegirane, da su
trijumfalno porasle do samo/razaranja svega ivog (katastrofe: ekoloke, demografske, atomske, medicinske, drutveno-patol'O'k e itd.). Znanosti su postigle stvarna prava koja, u
naeLu, ne doputaju nika'k vo protivljenje, koje je .inae nalik Sizifovom poslu. S druge strane, ini se da i moderne
znanosti, ne sve podjednako i ne sve na isti nain, stvaraju
u svojem podruju ono t'o obino nazivamo filozofslkim; ne
samo formu samorefleksije, ne samo formu samo/kii"itike, nego i promjenu razumijevanja vlastitog predmeta, momenta
neodreenosti u njemu, promjenu, odnosno neslueno poveanje senzibilnosti, otvorenosti i odgovornosti.
Ako to i nije sasvim tako, u tome .ima istine. Da li je
moderna znanost propustila trenutak da se strategijski jae

POGOVOR

339

upustli u tu filozofsko/znanstvenu mogunost, ostaje, ipak,

otvoreno pitanje. No, samo ako prihvatimo znanost u njenom formalno-argumentativnom profilu ili u socijalno-instrumentalistikom, onu znanost koja je uslov mogunosti razvijednog industrijskog drutva, onda bismo mogli govoriti o
krizi znanosti i krizi fil'Dzofije. Tmbalo bi se tada sloiti sa
jednim miljenjem (Baudnillard, Paul Virilio) da znanost i
fil'Ozofija danas vie nisu sposobni da pojme i razumiju svoj
predmet. To mi'ljenje sugerira neophodnost da se oslobodimo uobiajenih praktika, da bismo zapoeLi proces premiljanja, da bismo razvili druge postupke i pristupe, kao to to
ve dugo ine pjesnici i knjievnici. Tu se misli i na Heideggerovu verziju filozofije koja priziva Holderlinovo pjesnitvo.
Dignitet Holder1inovog pjesnitva se v:idi u pouavanju, u
podsjeanju na "stanovanje", na "pjesniko stanovanje" u
vremenu u kome se "unutarnje beskunitvo ovjeka ogleda
u vanjskom pustoenju".48
I to se moe sagledati u optimistikoj i pesimistikoj
formi, "gloriozno" i "katastrofino". Ne hi se moglo rei da
nam nedostaju spekulacije o tome: o globalnom ratu, atomskom razaranju, o ekolokom pustoenju, o metafizikoj slici
svijeta. Preteu, dakako, one spelrulaoije o dalekosenosti
zapadnoevropskog miljenja koje je proizvelo moderni svijet,
svjetsku civilizadju, u kojoj miljenje postaje u hiti tehniko
miljenje, a potom i pragmatiko-utlilitarno, u kojoj prvenstvo stiu znanost i tehni'k a. Ako nam He1deggerovo miljenje pomae da shvatimo kako znanost i tehnika danas stiu
prvenstvo da bi ovjeanstvo preivjelo, da bi zadovoljilo svoje (ne samo osnovne matenijalne i duhovne) pot~ebe, da postavimo pitanje o tome da li ivotu ovjeka daju smisao, ali
ne u pravcu tehnikog humanizma, onda nam sa:m Feyerabend p:rua jedno d:mkije filozofsko iskustvo, Jednu anarhistiku 1teoriju spoznaje. On ne misli da je u pozadini jedna
sudbonosna metafizika koju ine solidarni elementi, zapadnoevropski nihilizam, znanstveno-tehnika konstrukcija svijeta,
totalno postvarenje, nepreglednost i neprovidnost.
Iz svega ovoga to smo rekli moglo bi se shvatiti ono
to je slabo i ono to je jako u Feyerabendovoj teoriji spoz" Usp.o tome: Otto P6ggeler, Die Frage nach der Kunst, Freiburg/
Miinchen 1984, S. 239. i dalje.

T
ABDULAH SARCEVIC

340
n~je.

Slabost se oiltuje u jednom sumarnom radika1~mu kritike prinude metode u vladajuim znanostima, u tome to je,
na kraju krajeva, prihvatio kao neto to se samo po sebi
razumije da je racionalizam odnosno neopozitivizam ishodite jedne teorije znanosti koja se, reklo bi se, raz umije kao
metodologija znanosti. Cijela metafizika konstelaclija je ostala izvan vidokruga Feyerabendove teorij-e spoznaje, unultarnja bezav.i~jnost koja je svagda podudarna sa vanjskim pustoenjem, rastuom agresivnou i destruktivnou. Da bi se
spoznalo kako dolazi do apologije pninude metode, dogmatizma pojmova miljenja koji nanosi tetu onom to eli iskusiti i spoznati:, oduzimajui svemu spoznaju kvaliteta putem
ula, trebalo je, zacijelo, postavillli pitanje o visokoj cijeni za
,,eksploziju umnog subjekta". Feyerabendova argumentacija
boluje od paradoksa redukcionizma. I to je ono najbolje u njoj.
Ona kodificira zlokobno zaboravljanje razliitog koje "vie
ne preiv.ljava" (Adorno).49 Njena spremnost za borbu protiv
prinude, normativdzma i dogmatskog ili kritikog racionalizma - za oblikovanje uma od sluaja do sluaja, okazionalno,
od situacije do situacije, za konkretno a protiv apstraktnog,
za posebno a protiv lano i instiJtucionalno opeg, za pra:kti
ko a protiv bespomonosti teorije, za spontanitet u miljenju
i djelovanju a protiv diktature pravila i ,;istine"; ta spremnost je ono jako u FeyerabendovQj filozofiji znanosti. No,
ini se, i ona "boluje od toga to u namjeri da oajne Slituadje prebrodi bez oajanja, .istodobno s neprijalteljem ismijava i samo sebe i tako daje za pravo svjetskom toku"
(Adorno). 50
Ono to je jako u Feyera:bendovoj fiLozofiji, da!kako, u
stjeni je onog to je u njoj neopozri.vo slabo. Ona eli da oslobodi ljudski iV'Ot, djelovanje i miljenJe, od racionalizma
rada i poziva, od racionalizma drave i prava, od racionalizma ekonomije i politike itd. Da li je to realistino? To da
slobodni graani postupaju po jednom implicitnom ili ekspl'icitnom harmoninijem pogledu na svijet? Odavno na to
postoji odgovor u jednom dogmatskom optimizmu kojd ima
i svoju modennu karikaituru u totalitarnim sistemima, u kojima je .religida moi i organizacije jedina religija.
.. Th. Adorno, Minima Moralia, S. 130.
'" Ibid., S. 129.

POGOVOR

341

VII
, Z~to ~ismo i .na o~ ideju gledali ironino, samo iz perspektiVe nJenog hrstoruJskog pervertiranja? Zato ona ne bi
m:ogla imati svoje bolje trenutke - sa umnom nadom? Mi~hmo n~\ n:ogunost r~o?lle. znanosti, da se one - dubljim
1 autent1cmm demok:ratlziranJem bez tete (ili katastrofalne) preokrenu .u .s~Jeru na~ih spo:maja tZa slobodne ljude i
otvoreno, relatiVolStloko drustvo. Feyerabend je to pitanje s
pravom postavio, ali ga nije rije'i o na jedan relativno zado~ol)av~j~i teo:r:iJsko-filozo!~k.i na~~ Korak u tom smjeru
Je ~l knt1ka teonJe znan<?sti 1h ~~OriJe spoznaje koja bi htjela
da. ~~de obuhva.tna,. en.ctklopediJSka zamjena za znanje (i intUICIJe) slobodnih ljudi. Umjesto okotalog racionalizma dolazi, ~ao t<;>v .v~dimo, jevdc:~n Okazionalizam: spomaja da su rez~lt.atl razLicltl od slucaJa do sluaja i da se takoer mijenJaJu u vremenu. Feyerabend je pri tome do ekstrema do
svojevrsnog filozofskog dadaizma, promislio elemente vl~sti
tog pledoajea za slobodnu spoznaju, za slobodne graane i
laike, za one kojih se sve to tie, za potinjene tradicije i
~uhure~ z~ autonomnu volju (anti1i:beralni lilberalac), za razlikovanJa 1 decentralizaciju, de-subjektiviranje subjekta za
pravo na alterna:tivne forme ivota.
'
i~viaJ~ nam se to ili ne, ma!kar s pravom smatrali svojevrsmm cm1zmom to da se znanos1li eli oduzeti autoritet i
fetiizam (u vrijeme kada je veliki dio nae planete nerazvijen, kada ivi u :!?l~di, oskudici, svakovrsnoj zaostalosti dtd.).,
tek na~ predstoJI Jedno novo samo/iskustvo ekspertoikratije,
vladavine naunika i strunjaka, koji nam savjetuju da oni
sve bolje znaju o :nuklearnoj moi, nuklearnim postrojenjama, elektranama itd., o 111jihovoj sigurnosti, da se ne smijemo
pr~put~ti na~~m z~anjima, intuicijama, "neznanstvenom"
P.ormanJ~ l! nJ:ihovoJ. d?~eni .nita ne trpi protivljenje i opoZiv: poslJedice su defm1t1vne 1 dalekosene (Einstein i drugi).
~ drug~ stra:ne, oni imaju pravo na is.kazJivanje jedne zasljeplJeno's ti, nedostatka .respekta za druge forme ivota i tradicija. Demokratija ne bi bila ono to jeste kada bi im oduzela
prav~ da ne r~spektiraju druge fiorme ivota i mi~jenja. No,
ona 1m ne daJe pravo koje oni esto zahtijevaju: da cijelo
drutvo u kome ljudi danas ive organiziraju po naelima

342

ABDULAH SARCEVIC

tog nerespektiranja . .A!ko do toga, ipak doe, onda je iskonsko pravo graana da tu situaaiju prosuuju i da je, prema
tome, mijenjaju.
Moramo se, ~pak, lliPitati da li ono to shvatamo kao
slobodno ili relativistiko drutvo nije takoer baijka, nova
bajka. Mi znamo da je ono za pluralistiku praksu istra~iva
nja, za ravnopravnost svih tradicija i kultura, a "p~c;>t~~
skroV'itog dogmatizma bijele, lil;>eraline, ~apadne. tra~ICIJe :
Bajka nije tlapnja. Feyerabend Je, me~ut1m, raciO:nahzmuv 1
znanostima pripisao jedno (apsolutno) Iskustvo koJe u na~e
lu, agresivno i zakonito, pdtiskuje d~uga iskus.tva,. drugih
tradicija, ili se ruga njihoVJim iskustvima. Sve rzJlazi .na to
da su idiosinkrazije, ruiniranje tradicija, posredovale 1 stvorile znanosti sa raoianalistikim teorijama i simplifikacijama.
Radi se, ini nam se, o neem dubljem i dalekosenij~m, ne
samo o imperijalizmu, oviniZJmu ili eliti11mu znanostli. Potinjavanje drugih tradicija iv kultura je~~ i .mo z~anc;>sti i
racionalizma. No, ve od pocet'ka kolomplmh osvaJanJa na primj,er "divljih podruja Afri~e i unutranje .A~ije" -:jasno je da su tome d~?i ~:oci: eksp!oata~orski .m.ter~sl:
fiziko razaranje, ideologiJa 1stme, ukrocavanJa "dl~!Jeg . 1
drukijeg". Ne radi se vie o tome kako sredstva umstavaJU
~vrhe, nego o tome kako se lako podnose i slau.
Ono to Feyerabend knitikuje, to je sva:~a~? .ovi?izam
znanosti. On ne p11imjeuje da gotovo fatahst1ck1 pnhvata
instrumentalistiki, objektivistiki profil znanosti. OsJ:rn toga,
reforma znanosti morala bi oznaavati neto drugo no to
to misLi Feyerabend. Mogunost dedne ne-objektiv,ir~jue ~~a_
nosti, koja se ne bi potpuno svodila na to da obJ~kt u~1m
onim to hoe subjekt, same ljude u "podreene 1 konsne
stvari". U poletu znanstvenog ?vinizma, funk~ionalistikog,
prikraen nam j'e p11istup punOJ kompleksnosti pr?blema o
k!ome raspravljamo. Ta:ko "mi ne moemo .dospJ~h do, posljedmjeg predmeta spoznaje a da se spoznaJ.a, koJa hoc~ ?a
ovjeka svede na podreene i korisne stvari, sama razrJesava ... Niko ne moe spoznavati a da se istodobno sauva od
unitenja." (Bataille). To je, moda, prigovor funkcionalisti
koj znanosti koja tabuira ne-raspoloiva, ne-p11edstavljivo, u
kojoj trijumfiraju "apstrakcije", "sama" istina, fetiirane forme spoznaje.

POGOVOR

343

Sa ovom milju preli smo ve na pojam prirode znanosti. U knjizi Protiv metode Feyerabend istie da je priroda
predmeta znanosti suodreena otvorenou liste njene nezakljuenosti i promjre mjivosti. I sama historija znanosti pokazuje da "esto puta stvarni razvoj institucija, ideja, praksi i
tako dalje ne proizilazi iz problema nego prije iz neke irelevantne djelatnosti, kao to je igra, koja, kao neko popratno
djelovanje, vodi razvojima koj;L se kasnije mogu t~maiti ka~
rjeenja nepoznatih problema. 51 Feyerabend se p1t.a treba .l~
takve razvoje iskljuiti. "I ako ih iskljuimo, nee h to vodih
znatnom reduciranju broja naih pr.ilagodljivih reakcija i
kakvoe naeg procesa uenja?"
Nema boljeg prikaza ovog procesa od onog koj1i je predstavljen u Feyerabendovom djelu Protiv_ met?de. ~~emo _se
samo uditi nevoljkosti filozofa da pnhvati ~v~t.InJe, reh~
vije kritikog racionalizma. U iskaznma "falsificiram tvoue
teorije", ,,poveavam njihov sadraj", "asno je to".::nastojim da te pribliim istini". Dadaist 1i a71ar~ist u t~o_n}I sp~n
naje, Feyerabend tako i postupa .. Po~IcanJe svet~n}a, opceg
ivotnog smisla, sposobnost u poncanJU, u polemiCI sa zagovomicima "apstrakcija", pozicija, dogmatizma pojmovnog
miljenja, 1to je odlika ~;eyerabendovog stila "Sve 1j~ mogue!", "Sve je doputeno! . Apstraktnom argumentu Je dodat
tok povijesti. Prvi usmjeruje nae miljenje. J?rugi,v_argumenat pov:ijesti, je takoer potreban, jer "ona daJe nas1m argumentima snagu". To objanjava dugu Feyeraber;dovu eksku~
ziju u fiziku i astmnom~ju 17. stoljea. Jasno Je da .sa Gal~
lejom poinje jedna nova metafiziik a, novo doba zn~nJa o svijetu, prvenstvo metode u odnosu lila samu stvar koJa se spoznaje ~td.
.
Ovo ini razumljivim zakljua'k koj;i je Feyerabend Izr~
kao pmtiv racionalizma k ao filozofije znanosti koja vjeruJe
da znanost svagda raspolae ispravnom metodom. Reikonstrukcija :wanosti, posebno fizike, astronom~je :itd., pokazuje
a) da se svagda osnovna pravila dovode u sumnju, osp~r~
vaju, dopunjavaju ili proil1Uju, b) da se u skladu sa relatlv~
stikom filozofiijom moraju povrijediti.52 U povijesti znanosti,
" P. Feyerabend, Ibid.
.
Usp.: Gonzala Munevar, Die Wissenschaft in Feyerabends fre1er
Gesellschaft, u: Versuchungen. Aufsatze zur Philosophie Paul Feyerabends (Ed. Hans Peter Duerr), Bd. l, Frankfurt 1980, S. 111/11.
5'

344

ABDULAH SARCEVIC

meutim, dolazi do inkomenzurabilnosti koja, znai, pokazuje

da promjene i revolucije znanosti i u znanosti :i maju svoju
"iracionalnu" motivaciju. One ne zahtijevaju "racionalno"
ob:cazloenje. Dakako, inkomenzurabilne 1teorije postoje, rlroegzistiraju bez 'k onfli'kta. Suoavamo se sa kompleksnim procesom formiranja znanstvene spoznaje. Jer, "u povijesti zmanosti, mjerila dokazivanja esto ne doputaju poteze 'koji su
prouzroeni psiholokim, drutveno-ekonomsko-politikim i
drugim ,vanjskim' uslovima, i znanost se odrava samo zato
to je ovim potezima doputeno da prevladaju"Y Zakljuak
je jasan. Teorijski i metodoloki anarhizam pokazuje "iracionalne" motive, povijesne, socioloike, tizike, psiholoke itd.,
odnosno tendencije i zakor;c koji nam raskrivaju ono ito je
mogue i to nije mogue u datim okolnostima. Na primjer,
da aleksandrijski ljekari nisu bili neskloni pojmovima filozofije prirode, ali da su ih upotrebljava'li na osnovu intuitivno uspostavljenih i jedva opisnih kombinacija pravila ~koja
su filozofi propisali; da se Einstein sluio ne tako 1jasnim
pojmovima koji su bili uobiajeni u disciplinama kao to su
mehanika, elehrodinamika, termodinamika. On je govorio
potpuno openito o "teorijskim slikama", zapravo o ,kara'kteristikama teonija koje Je istraivao. Pri tome se vidi da se
Einstein nije oslanjao na zakone koji su u n}egovo vr:ijeme
bili empirijski najbolje potvreni; on je upotrebLjavao aproksimacije, ispitivao je koje slike - :ili teorije - potvruju i
podupiru izabrane aproksimacije. Time se baca novo svjetlo
na pojam intuicije, iskustva i formalnog razmatranja.
Sada hi zaista bilo kratkoVIido osporavati znaaj parnenute Feyerabendove hipoteze. Da svaki nauonik-istraiva treba da slijedi vlastite interese i dispozicije, ak vlastiti egoizam, Sll!jetu, da hi tako stvorio neophodnu 'k limu za falsi.ficirajue eksperimente tili plauzibi!ne teorijske inovacije. Ona
bi mogla biti osnova za spoznajni napredak u svakom smislu
(Klaus Fischer),54 u kome, ini nam se, znanost ne bi bila
prihvaena kao jedini put do istine, kao priv]legirana. Drugim rijeima, Feyerabend radi:kalizira svoj stav; "um ne moe biti sveopi i ne-um ne moe biti tiskljuoon". Upravo ta

" P. Feyerabend, WM, 231; AM, 166.

" Usp.: Klaus Fischer, "Ist die Vernunft am Ende?", u: Zeitschrift f. Phil. Forschung, 1978, Bd. 32, Heft 3, S. 387-397.

POGOVOR

znaaJka

345

znanosti "trai anarhistiku epistemologiju", onu

teoriju koja uvia da znanost nije sakrosanktna i da je raspra tizmeu znanosti i mita zavrila neodlueno .
Ostav:iemo za sada jednu drugu ideju o kojQj emo kasnije podrobnije govoriti: sluaj inkornenzurabilnosti teorija.
Pogledajmo pitanja kojama je Feyerabend uskovitlao druga
pitanja, strasti, uenja i protivljenja. Moderna astronomija
i moderna dinamika .ne bi mogle napredovati bez neznanstvene upotrebe prastarih ideja, na primjer starih ideja Filolaja,
pitagoreizma, platonovske ljubav:i prema krugovima itd. Feyerabend, meutim, ide i datlje: on vjeruje da i danas znanost
moe imati znatne koristi od prihvatanja ne-znanstvenih
tradicija i umjetnosti. Postoji bogato :iskustvo u praktikama
sa starom kineskom medicinom i to ne samo u Kini.
Izvjesno je da Feyerabend trai dakaze za neophodnost
slobodne koegzistencije tradicija, znanstvenlih 'i ne-znanstvenih.
Njegova tVIrdnja je isprav na. Postojale su forme ivota 1koje
nisu .i male crte znanstvenog postupka: u pripitomljavanju i
uzgajanju ivotinja, u agrilrulturi, uzgajanju novih vrsta biljaka, u hemijskim izumima, u udesnoj umjetnosti, forme
koje se mogu mjeriti s n3i.iboljim dostignuima suvremenosti.
Moglo .b i se rei da je ovjek pristupao okolini sa budnim
ulima, plodnom inteligencijom, ." neprestano dolazio do nevjerovatnih otkria, neprestano uio od vlastitih ideja".55 Usprkos tome to Feyerabend u odreenom smislu fetiizira mitove ti ne-zmanstvene tradicije, o n istie znaaj ne-znanstvenih
formi iivota, miljenja i djelovanja. One su ne samo alternativne nego su ;k omplementarne. I tako, kada on tvrdi da je
znanost, koja posvuda insistira na tome da posjeduje ,Aiedinu i.spravnu metodu i jedine pr;ihvatljive nezultate",56 u stvari.,
t.ideologija, i da se moe odrei totalitarnih p:r<etenzija, jo
jednom se suoavamo s mogunou da se pouava u razliitim spregama. Jedna takva sprega mogla bi biti mit i moderna kosmologija. Tu, da!kako, lee velike tekoe, jer ni prvi ni drugi pojam nije precizno <Qdreen. Naje dovoljno 1 to
znamo da bi trebalo dopustiti da mitovi postanu dijelovima
znanosti, da utiu na .njihov razvitak. Pni tome ue jasno da
" P. Feyerabend, AM, 307.
56 P. Feyerabend, WM, S. 408.

346

ABDULAH SARCEVIC

je to jedan rodbinski odnos: ne koristi nam nita da istrajavamo na ideji da mitovi nisu doivjeLi empirijsku potporu
ili da su inkoherentni, Hi da protivrjee osnov-nim injenica
ma. Kod Feyerabenda se mae razvij.a Jdeja o inkomenzurahilnosti teorija, 'k oja je postala privlana ali i veoma sporna.
To je tok misli koja polazi od neravnomjernosti razvoja
- koja radikalno odbija svaku predstavu o konvergenciji,
komenzurabilnosti znanstve111ih spoznaja, koju drugi teoretiari spoznaje i zmanosti s pravom krHikuju. Tako govorimo
i o mitu koga neki ;staJVlj<aju van snage jer je nekoherentan.
Pa ipak, Feyerabendov pledoaje pokazuje da su i .neke najlJepe moderne teorije bile, u stvani, nekoherentne, da im de
nedostajala empirijska osnova, da su u oitoj protivrjenosti
sa bitnim injenicama onog razdoblja u kome su se pojavile.
One su doivjele uspjeh. O tome Feyerabend podrobno govori
u knjizi Protiv (prinude) metode, u Spoznaji u slobodnom
drutvu (Science .in a Free Society, London 1978), u Filozofskim raspravama (Philosophical Papers, Cambridge 1981).
Suprotno drugim rteorijama, :kod Feyerabenda se evidencija,
podudaranje sa injenicama, kohereno~ja uzimaju kao ono
to samo istraivanje proizvodi. To znai da one ne mogu biti pretpostavka uspjenog istraivanja. A da li je tano da je
tako mogue tumaiti najvanije epizode u powjesti znanstvenog istraivanja? U krajnjoj konsekvencij:i, zar nije vjerovatno da i .nll!jnepopularnija ideja, najheznadnija, stie ansu da se preobrazi u osnovni znanstveilii princip, da se i najznaajniji pr.incip, za koga se misli da je duboko UJtemeljen,
pokae kao jedna tupava zabluda? Iz ovih pitanja, dakako,
nazire se jedna teorija spoznaje, jedan "znanstveni pluralizam", ija je vrijednost Vliestruka, prije svega u nadsvoa
vanju dogmatizma znanstvenih metoda.
Kroz cijelu Feyerabendovu teoriju spoznaje, jednu filozofsku antifilozofiju, koja prvenstvo daje svijetu ivota, nazire se filozofski rrelatiVIizam, svojevrsni pokuaj kritike "iluzija prosvjetiteljstva", jedan rteorijski izazovni pledoaje za
slobodu i pravo svih individualnih praktlika, praktika svih
tradicija/kultura. BeskorJsna je svaJka superznanost u modernom platonovskom smislu, ona koja bi za svagda pojmovno
fiksirala: to ,j to de tako i tako. Feyerabend je to odbacio,

POGOVOR

347

'kao to je u teoriji znanosti odbacio stav jednozna!O.osti u

odnosu prema /teorijama kao i kriterijumima empirijskog i
logikog preispiltivanja.

VIII
O problemu koji sada pomirnjemo eksplicitno Se raspravlja u djelu Protiv metode, takoer u raspravi U odbranu Aristote/tf? i u drugim esejima. Vano je shvatiti da se tijelo
samih znanosti ne bi trebalo teorijski ili jednostavno politi
ki petnificirrati. Ni u ime logike. Na kraju k rajeva, ne postoji
"logika" u smislu jedinstvene, univerzalne i jednoznane doktrine. U Feyerabenda nalazimo iskaze koji su izazovni i strani, o kojima mi io U'VIijek dovoljno ne razmiljamo. Takav
je i ovaj koji smo pomenuli. Pokazuje se da postoje razliiti
logiki sistemi; jedni su nam poznati, drugi su nam gotovo
nepoznatd. Zar nije klasina fizika ona koja se pokorava principima poznatih logikih sistema, to, dakaiko, nide vie sluaj sa kva.ntnom teorijom? Zar nije bila mogua fizika sa
logiki nedostatnim teorijama? Osim toga, .F eyerahend nastoj:i da nadie svaki dogmatizam ili ovinizam znanosti, da
bi dospio do onih formi spoznaje koje, na pnimjer, otkriva
Aristotelov ;pojam mi: ljenju ili common sensa.
Treba imati na umu da se a) povijest znanosti proirila
u Feyerabendovoj tilozofijri, b) da se pokazala granica moi
znanosti i racionalizma, da se e) formirao novi okaziona1ni
racionalizam, da se rjeenje d) nalazi u novom decizionizmu,
u prvenstvu djelatnoslli/prakse umjesto teorije. Analize - u
okvirima anarhistike epistemologije, teorije :zmanosti i teorije politike - vrhune u zahtjevima da se postigne sloboda .i
tolerancija, da svakli pojedinac stekne sposobnost da u konkretnim situacijama donosi odluke. To je bitan dio odgoja
i opeg obrazovanja. Slobodni graani su jedino pozvani da
odlue ikoju :mo bi trebalo dati izvjesnim stanovri.tima, o
pitanju racionalizam/iracionalizam, znanost/mit, zmanost/religija, o ulozi znanosti u odgoju.
" Usp.: P. Feyerabend, "ln Defence of Aristotle", u: Radnitzky/
Andersson (Ed.), "Progress and Rationality in Science", Dordrecht 1979
ili prijevod na njemaki: Radnitzky;f Andersson, "Fortschritt und Ratio:
nalitlit der Wissenschaft", Ttibingen 1980, S. 157-199.

348

ABDULAH SARCEVIC

Stoga Feyerabend smatra da bi u poLitikim i drutvenim pitanjima 11rebalo da slobodni graani imaju posljednju
rije; ali i o izabranom putu istraivanja, o koritenju ili
nekovitenju rezultata, o eliminativnoj moi. Oni su cijelim
svojim ivotom za to zainteresirani. Meutim, to smo ve
rekli, tu su velike tekoe decizicmizma koji vjeruje da su
znanstvene odluke, u stvari, egzistencijalne odluke. No, postoji krajnja granica u odluivanju. Prije svega, alko prihvaltimo znanje i mo nad prirodom, kako emo znati da li Ije
znanost nadreena drugim stanovitima. Ostaje u epistemologiji ono ignoramus. To ne znamo. Feyerabend eli da se
pozove na 6njenicu uspjeha modemih znanosti. Dakle, mi
znamo ta su one postigle. Na alost, ne znamo ta bi mogao
postii drukiji postupak, kako bismo ocijenili njegove rezultate. Epistemologija je ostala u okv.Jrima zapadnog miljenja, u okvirima znanosti kao privilegirane tradicije i privilegirane forme znanja. Feyerabend uz oajniku oitroumnost
dovodi u sumnju .instrumentalnu vrijednost znanosti, instrumentalni napredak, to Kuhn, dakako, ne ini. To de visoka
cijena koja se plaa za ideju otvorenog, pluralistikog i relatiV1istikog drutva, to znai i za projekt razliitih modela
spoznaje. Sloboda svih individualnih praktika, koja postaje
i liberalistiki feti, osnova je za izbore i odluke koje se ne
tiu samo znanosti nego drutva kao cjeline.
Razumljivo je, onda, zato je i ona odluka k<ojom se postie tehnokratska i scijentistika slika znanosti, njenog autoriteta, takoer odluka koja nosi znake totalitarnog miljenja.
U tome danas popularni dogmatizam zmanosti .ne uoava nikakav problem. Kod Heideggera izV1ikana i razliito i1nterpretirana misao da znanost ne misli, a to znai da ona nije u
stanju da u raspravu ukljui pitanje o. smislu i istini, o pretpostavkama znanosti, jer bi tada i sama postala filozofija, 58
jasno podrazumijeva da se filozofija odnosi na izvan-znanstveni svijet, na pitanje o smislu bitka, na umjetnost i politiku. Heidegger, ~ni nam se, see dalje i dubl}e: u povijest
metaEizike subjekta i subjektivnosti. U odnosu na njega, Feyerabend, usprkos plodnim ishoditima i pitanjima, ostaje
jo uvijek u stegama nepromiljenih metafizikih predrasuda.
" Usp.: Otto Poggeler, "Heidegger, und die hermeneutische Philosophie", Freiburg/Mi.inchen 1983, S. 397 i dalje.

POGOVOR

349

Jedna od njih je svoenje slobode na decizionizam, na slo~o?u. vu politi~oj sferi u jednom subjektivistiko-egzistenci
JahsLlckom smrslu. Ovdje su hipostazirane "individualistike",
konkretne istine, nasuprot opim pravilima, apstraktnim istinama. To pokazuje Feyerabendov odnos prema znanosti. Naime, njen autoritet, prevelika vanost u dravnim sistemima
ne moe se racionalno opravdati; ne moe 1joj se dati vea
vanost no drugim tradicijama i formama ivota. U stvari
taj. j~ ~tav u skladu sa nj.egovom politikom fi.lozohjom p~
koJOJ Je slobodan graanm, JJtiegova subjek1li.vnost, nosilac
~rutvenog kretanja, u skladu je sa jednom modernom metafizikom subjektivnosti.
Meutim, postoji taka u kojoj Feyerabendova kritika
otkriva svoju znaajnost i smisaonost. Ona pokazuje slabost
stare teorije spoznaje, prije no to konstruira novu teoriju
spoznaje. To je ona spoznaja koja na dalekosean i zlokoban
nain razara na ivot, svijet u kome ivimo, omoguava vieznanu kontaminaciju, indokrinaaiju i u akadems1kim koridorima, poloaj ovjeka (kao pojedinca, grupe, rase, naciJe
itd.). u strah~ i bespomonosti kao objek1ta mahinacija. 0V1oj
vrst1 spoznaoe Feyerabend suprostavlja relativistiku teoniju
spoznaje, teoriju individualiziranih pra!ktika i okolina, povi~esn~h svj.e~ova .i kultura. - Djelovanja :umjesto teorije, to
Je mt-vodilJa Feyerendove filozofije znanosti. Ona nastoji da
izbjegne kako raciofaizam tako .i iracionalizam. Tako na
primjer, "Protagorin relativizam je umski, jer .respektira
mnotvo tradicija i vrijednosti".59 Stoga on smatra da je slobodan ovjek civiliziran, da je moralno odgovoran i uman,
a to znai da on ne pretpostavlja i ne uobraava da je neko
majuino selo na v;rhu svijeta, svjetske povijesti i svjetske
kulture i da su njegovi obiaji, moralne norme, mjerila za
cijelo ovjeanstvo. ini se da je to !]edan od neophodnih elemenata komunikativne racionalnosti, stvaranja u imaginarnom, akJtivnosti u "socijalno imaginarnom" (C'Ornelius Castoniadi!S).59a Drukiji princip [pOnaanja, ini se, moe biti jedan
mit koji is.Mjuuje projekte autonomije i emancipacije za
njega je drutvo - a ne samo bog - u stvari mrtvo.
'
59 P. Feyerabend, Ef'M, S. 55.
''' Cornelius Castoriadis (intervju), u: Florian Rotzer "Franzosische Philosophen im Gespri:ich", 1986, Mi.inchen, S. Sl.
'

ABDULAH

350

SARCEVI

Od posebnog znaaja de Feyerabendovo filozofsko rekonstruiranje relativlizma, ije tekoe odnosno antinomike previa. Relativistiki entuzijazam ima, dodue, na umu odgovarajue iskustvo svijeta, moderniteta; suoavanje sa pitanjem preivljavanja ne samo ovog ili onog naroda nego ljudske vrste, sa pitanjem preivljavanja prirode i ovjeka, dakle. S obzirom i na uinJke instrumentalizacij<e znanosti: na
krajnju nemarnost i ravnodunost, kontaminaciju, nuklearnu
opasnost. Damas imamo i vlastito iskustvo i nedvosmislene
pouke o tome. Feyerabendov relativizam ne samo da napada
apstraktni nain miljenja intelektualaca, vraanje filozofije
u akademske reZlervate. On prepoznaje silu u znanostima, u
funkcioniranju argumentovanog diskursa. Ima pred oima
osnovni 1tok novije povijesti, ,"raaionalnog" drutva koje nije
potpnno slobodno.60 Rije je, naravno, o racionalnosti u obliku znanosti i tehnike, o fonmama znanja koje imaju vano
mjesto u naqj kulturi i koje bi trebalo da slue ivotu pmrode i ovjeka, naturalizmu avjelka i humanizmu prirode,
kako bi rekao rani Marx.
To emu Feyerabend pouava nosi u sebi, ini 1nam se,
jedan svojevrsni utopijski i romantini motiv. On se izraava
u krizi samorazumijevanja ovjeka, samorazumijevanja drutva, ovjeanstva u cjelini. Posebno u previanju najvanijeg
i najteeg problema naeg vremena. To ,je pitanje preivljavanja prirode i ovjeka. Feyerabend ima na umu jednu "patologiju poretka pnirode kao ovjeka", dakako, manje radikalno no u Francuskoj M. Foucawt, jedan ovinizam znanosti koji bi se mogao i klinificirati. Jasno je da to pitanje preivljavanja pogaa sve podjednako: sve klase, sve nacije, cijelo carstvo prirode i carstvo ovjeka. Naravno, i kod Feyerabenda se postavlja problem na }edan nain koji je u skladu
sa postaVIkom da je epistemoloki - ne politiki ili socijalni
- anarhizam ono to doprinosi napretku u svakom smislu.
Taj globalni problem podstie sve nas da ozbiljno, trezveno
i demokratski promislimo i raspravimo o naim prioritetima.
Hoemo li pristati na .iSitraivanj,ima koja slue maloj grupi
specijalista, koja, na primjer, fanatino rade na onome to
iz osnove ugroava dosadanji izgled ivota, ovjeka posebno? Moemo li do kr31ja trpjeti jedno "znanje" koje puno to'J

P. Feyerabend, EfM, S. 57.

POGOVOR

351

ga ne priZITiaje: najvandje motive za mk, ljubav, za elementarnu ljudsku i umnu solidarnost, osj'eaj za neraspoloivost
i tajnu prirode, za svetost prirode i prirodnog ivota? Moemo li biti radikalni oportunisti i mirno prihvatiti "znanje"
koje nije u stanju da nosi odgovornost za pustoenje naeg
ivota? Feyerabendova esejistika trai - 1kao to su to nekada inili filozofii/egzistencijalisti, marksisti itd. - jedno kritiko sabiranje, da se OVIjek sa svom svojom subjektivnou
ozbiljno pozabavi ovim problemom. A ta filozofska teorija
ima svoju novu poentu. Ona se sastoji u stavu da mi ne trebamo teorijsko, nego jedno demokratsko rjeenje. Demokratsko rjeenje trae i druge znanosti, od fizike do biohemije,
od sociologije do psihijatrije. U stvari, u ovoj avanturi misli,
u tom demaskiranju prinude znanstvene metode, demistificiranju autmiteta 1i ovinizma znanosti, izbija na vidjelo prizivanj'e Aristotelove filozofije, common sensa iji su sudovi
esto iznad sudova strunjaka i specijalista.
Perspektiva, zacijelo, utopijska, pov.ijesno neizvjesna 1i
jest promjena, ini nam se, socijalna, politika,
psiholoka, epistemoloka. Moramo promijeniti, prije svega,
uen}e i odgoj. Priznati i izvanznanstveni poredak svijeta,
prirode i OV\jeka, priznati da je vrijedan da se spoznaje. Ne
prikrivati stvarne razloge koji na odreen nain podstiu ili
dovode do pitanja preivljavanja, ali i do pitanja o smislu
znanstveno-tehnike konstitucije svijeta, do promiljanja krize i osnova/pretpostavki znanstvenog rada. Tu se Feyerabend
ne ograniava, kao to je to inio, na primjer, Martin Heidegger. Njegova kritika svega, posebno stare teorije spoZITiaje i
teorije zmanosti, podrazumijeva prijelaz od apstraktno-distanciranog ophoenja prema stvarima 1i ljudima ka jednom subjekitivno-konkretnom, onom koji pripada umjetnikom umu
i umj~etniokoj senzibilnosti. To je za Feyerabenda kraj sa apstraktnim argumentiranjima, sa logikom koja opravdava doivljajno, misaono/emocionalno - stare i nove nepreglednosti, sa mitomanijskim i neurotinim podzemljem (P. Sloterdijk).
U stvari, kad Feyerabend govori o slobodnom drutvu,
misli na jednu realnu mogunost. Suoavajui se sa pitanjem
neodluena,

352

ABDULAH SARCEVIC

~reiv~ayanja pDirode i ovjeka, budi se nada da bismo mogh usl?Jeti da ~e a) od:.e~~o {prozremo) fenomena gospods!va 1 dogmatizma koJI ImaJU svoje korijene u metafizici volue za mo, za po!in~av~nje~,. ~ da (b! postepeno oblikujemo
novu znanost koJa b1 b1la lJudska u Jednom rnemetaEizikom
smislu, d~~le ne u smislu .~a sa~_ri karikature ljudskog bia
k~o "teonJske sastavne dijelove . Feyerabendovo nepovjerenJe pr.~ma .ovi?iZI:nu znanosti, koji produbljuje krizu samor~zumiJevanJa covJeka u sadanjosti, jasno ,izraava ideja da
h.1 nova znanos! .I:>revla~~l~ i .onaj univerzalni odgoj koji potii'e stare tradiCIJe, kOJI covjeka pretvara u mainu vrline
koj~. ugroava slobodu i ovjenost. Ona poiva na takvo~
~'OOI)al?<?m. poret~u ~ kom~ svi ljudi na osnovu svojih asjecanJa 1 zelJa sudJeluJu u nJenom oblikovanju, u nainu vred~ovanja ljudskih ina, drutvenog i povijesnog razvoja. On
Ima u vidu jedan vie implicitan filozofski stav u naelu
subjekitiVIistiko-decizionistiki, da bismo tek t~da moda
stvvorili sebi jedinstvenu ansu da rijeimo najvei problem
naseg vremena: problem preivljavanja, problem mira - izmeu_ ljudi, svih ljudi, svih naroda, kao i mira izmeu ovje
ka, nJeg~>V?g carstv~! i cij~le prirv<??.e :koja je u njemu i koja
ga okruzuJe sa SVOJim taJnama CIJI partner moe biti sauna
ovjek koji mee da dalje tj.era ove tragi6no4komine igre sa
znanou uope, koji nije pojmovni monoman.
Ko bi mogao osporiti da je to pitanje dostojno filozofskog mzmatranja? Ignoracija je uviljek bila skrovjJt1 savezn~ zlu, b<;>lj.e. reeno, kultu~i m~, grozilti u svijetu, u svijesti
k?.Ja zlo v1d1 1 kao perspektivu 1 kao prolost. Ona je u rodbmskom odnos~ sa onim to predstavlja apsolutnu la, koja,
paradoksalno, "Ima 1jo slobodu da nekad kae ,ist~nu" (Adorno). 61 Ignorancija potire smisao za perspektivu i nadu: ona
zna sve bolje i danas rado govori o tome. Ignoracija je uspjela ~ada postane ideologija. Tada je ne prepoznajemo. Ne vjeruwm<;> u ono u .~to se )edino jo moe vjerovati: u mogu
nost ljudskog SVlijeta, lJudske znanosti, ne samo one ,instrun:enta:listiko-pragmatistikog profila, u mogunost da je dio
lj~dske sree u autonomiji i slobodi, da niko ,istinu ne poti
nJava, ne proganja, da je ne pretvara u pitanje moi (Hitler,
Staljin i drugi) na kojoj "ionako revnosno surauju plae-

, Th W. Adorno, MM, S. 139.

POGOVOR

353

nici logike" (Adorno). Ako je dostojno da se svijet promijeni,

ga n~ bi trebalo pritome unititi, upisati smrt boga u
nJega, u ti1Jegov tok, u liku smrti ovjeka i smrti ovjenog.
Feyerabendov stav je pomat: demaskirati sve dogme,
posebno dogmu apstrakcije, prinudnih pravila znanstvene metode. Proirenje znanja, slobodno drutvo koje u sebi uva
pluralitet najrazliitijih tradicija, demokratiziranje znanosti
koje znai povezanost izmeu teorije i ljudi, nadsvoavanje
ponora izmeu p:drode ,i ovjeka, dogme moi nad prirodom,
istraivanje puteva za uklanjanje uzroka i posljedica jednog
"apstraktnog", "objektivnog" (u Kierkegaardovom smislu)
shvaanja prirode nae spoznaje, demokratiziranje ne samo
znanosti nego i umjetnosti, svega to je vailo kao elitistiko,
kao socijalno povlatena, postupak kojim sebi u svim aspektima pribliavamo problem mira, to, dakako, odgovara "unutarnjoj dilnamici ve1ikih znanstvenih otkria" ,62 sve se to podudara ne samo sa duhom vremena nego i sa jednim angamanom koji ne uobraava da e prkosom neto dobiti, koji ne
misli da se sve odvija "na pozadini indJferenoije" (Jean Baudrillard).63 Feyerabendova filozofija je ona koja ne vjeruje da
sve uvire u praznu cirkulaciju: rijei i ina, mislivog .i onog
to se oekuje, a mi moramo uiti da ekamo na dugu stazu
(Heidegger). Filozofski, ona je na razini apologije subjektivnog sVIijeta, slobode odluivanja i samostalnosti pojedina
nih ljudi. Zato rjeenja koja predlae nisu dovoljna: nose
neto od moi iluzija u promiljanju mogunosti da se oslobodimo moi, svakovrsne, oite i one skrovite, upisane u na
kulturni kod, u volju za znanjem i u volju za istilnom.
Na kraju, Feyerabend nije filozofski defetist. On je moda sc.ijentist sa negativnim predznakom, ili filozof jednog
subjektivizma, koji je jo ponad naeg empirijskog svijeta;
ali, ako se osvrnemo na njegovu povijest, na povijest subjektivno centriranog ovjeka, vidjeemo da rje i on izraz krize,
da nije spasonosan, da se obraa nemonom ovjeku ili onome ija je spontanost .natopljena mo6ima apsttrakcije, objektivizma znanosti. Taj Feyerabendov filozofski angaman osoo~da

" Usp.: F. Rotzer, Ibid., S. 46 .

" P. Feyerabend, "Wissenschaft als Kunst", S. 13.
23 Protiv metode

354

ABDULAH SARCEVIC

hito je znaajan tamo gdje je misao odavno postala sterilna,

u kritikoj rekonstrukciji histonije znanosti, u stavu da bi
znanost mogla biti umjetnost. Nietzsche je to znao. Nedostaju _razli~ovanja .u pojmu svijeta ivota, koja bi moda dala
SJ?ISao Jednom Iskazu: "Umjetnost je posvuda, jer je umjetmlm djelo u srcu stvarnosti" (Jean Baudrillard).

ANALITICKO KAZALO
(kao skioa glavnog argumenta)

Uvod:
znanost je u biti anarhistiki pothvat: teorijski anarhizam je humanitarniji i vjerojatniji u pogledu poticanja
napretka nego njegove alternative zakona-i-reda . . .

Ovo se vidi kako na temelju ispitivanja povijesnih epizoda, tako i apstraktne analize o?nosa milj~na i djel?vanja. Jedini princip koji ne koi napredak Jest: sve ;e
mogue

15

2
Primjerice, moemo koristiti hipoteze koje protuslove
dobro potvrenim teorijama i/ili dobro utemeljenim
eksperimentalnim rezultatima. Moemo unapreivati
znanost tako to emo postupati protuinduktivno
3
Uvjet konzistencije koji zahtijeva da se nove hipoteze
slau s prihvaenim teorijama neuman je jer brani sta-

21

---~~-------~------------------------

riju teoriju, a ne bolju teoriju. Hipoteze koje protuslove dobro potvrenim teorijama pruaju nam dokaz do
kojeg se ne moe doi na nijedan drugi nain. Proliferacija teorija plodotvorna je za znanost, dok uniformnost
umanjuje njezinu kritiku mo. Uniformnost takoer
ugroava slobodan razvoj jedinke .

26

Nova prirodna tumaenja konstituiraju nov i vrlo

apstraktan jezik opservacije. Ona se uvode i kriju, tako da ne zamjeujemo promjenu koja se dogodila (metoda anamneze). Ona sadre ideju relativnosti svakog
kretanja i zakon krune inercije .

73

8
Nema ni jedne ideje, ma kako drevne i apsurdne, koja
nije kadra poboljati nae znanje. Cijela povijest miljenja zaokupljena je znanou i koristi se za poboljanje
svake pojedine teorije. Ne odbacuje se ni politiko upletanje. Ono moe biti potrebno da se nadvlada ovinizam
znanosti koji se opire alternativama u korist statusa
quo

Poetne tekoe prouzroene promjenom nautralizirane

su ad hoc hipotezama za koje se tako pokazuje da povremeno imaju pozitivnu funkciju; one omoguuju predah novim teorijama i ukazuju na smjer budueg istraivanja

85

39
9

5
Ni jedna teorija ne slae se sa svim cm;enicama u svojoj domeni, premda krivnja nije uvijek na teoriji. i
njenice konstituiraju starije ideologije, a sukob izmeu
injenica i teorija moe biti dokaz napretka. On takoer
ini prvi korak u naem pokuaju da otkrijemo principe
implicitne u poznatim opservacijskim pojmovima .

Povrh prirodnih tumaenja, Galilej tako~r mijenja _opaaje za koje se ini da ugroavaju Kopermka. On pnzr;t~
je da takvi opaaji postoje, hvali Kopernika to se mJe
obazirao na njih, tvrdi da ih je ukJoni? ~z pomo .~vo:
jeg teleskopa. Meutim, on ne pruza m Jedan teorz;skt
razlog zato sc od teleskopa treba oekivati da dade
zbiljsku sliku neba .
46

91

Prvi dodataJk

101

Drugi dodatak

105

Kao primjer takvog pokuaja ispitat u glavni argument

koji su aristotelovci koristili da opovrgnu kretanje Zemlje. Argument sadri prirodnatumaenja-ideje koje su
tako vrsto povezane s opservacijama da je potreban poseban napor da se spozna njihovo postojanje i determinira njihov sadraj. Galileo identificira prirodna tumae
nja koja su nespojiva s Kopernikovim i zamjenjuje ih
drugim

lO

61

Ni poetno iskustvo s teleskopom ne prua takve razloge. Prve teleskopske opservacije neba su nejasne, neodreene, protuslovne i u sukobu sa svim to svatko moe
vidjeti golim okom. I jedina teorija koja je mogla pomoi da se teleskopske iluzije odvoje od zbiljskih fenomena bila je opovrgnuta jednostavnim provjerama .

113

15
ll

S druge strane, postoje neki teleskopski fenomeni koji

su oito kopernikanski. Galilej uvodi ove fenomene kao
nezavis~n dokaz za Kopernika, dok je situacija prije takva da Jedno opovrgnuto gledite~kopernikanizam-ima
odreenu slinost s fenomenima koji proizilaze iz jednog
drugog opovrgnutog gledita-ideje da su teleskopski fen~me?i ~j~~~ne slik~ neba: Galilej_ prevladava zbog svojeg
st1la 1 VJeStlh tehmka uvJeravanJa, zato to pie na talijansko!!le prije nego na latinskome i to odgovara ljudima koJI se po temperamentu suprotstavljaju starim idejama .i .mjerilima uenja povezanim s njima
. . . .

Konano, rasprava od 6. do 13. poglavlja pokazuje da

Papperova verzija Millova pluralizma nije u skladu sa
znanstvenom praksom i da bi unitila znanost kakvu znamo. Kad se radi o znanosti, um ne moe biti sveopi i
ne-um ne moe biti iskljuen. Ova znaajka znanosti
trai anarhistiku epistemologiju. Uvid da znanost nije
sakrosantna i da je raspra izmeu znanosti i mita prestala, a da ni jedna strana nije pobijedila, jo vie jaa razlog za 'anarhizam . . . . . . . . . . . . . . 160

132

12

ak

Takve "iracionalne" metode potpore potrebne su zbog

"nejednakog razvoja" (Marx, Lenjin) razliitih dijelova
znanosti. Kopernikanizam i ine bitne komponente moderne znanosti odrali su se samo zato to je um vie puta
bio nadglasan . . . . . . . . . . . . . . . . 136
13
Galilejeva metoda funkcionira i u drugim podrujima.
Primjerice, moe se upotrijebiti da ukloni postojee argumente protiv materijalizma i dokraji filozofski problem duha/tijela. (Meutim, analogni znanstveni problemi
ostaju nedirnut:i)
. . . . . . . . . . . . . .

16

ni ingeniozan pokuaj Lakatosa da konstruira metodologiju koja (a) ne izdaje naredbe, a ipak (b) stavlja
ogranienja na nae djelatnosti koje poveavaju spoznaju, ne uspijeva izbjei ovaj zakljuak. Jer, filozofiju Lakatosa izgleda liberalna samo zato to je anarhizam pod
krinkom. I njegova mjerila koja su apstrahirana iz momerne znanosti ne mogu se smatrati za neutralne arbitre
u raspravi izmeu moderne znanosti
aristotelijanske
znanosti, mita, arolije, religije <itd.

171

Trei

207

dodatak .

etvrti

dodatak

153
17

14

Do sada postignuti rezultati sugeriraju ukinue distinkcije izmeu sklopa otkria i sklopa dokazivanja i zanemarivanje srodne distinkcije izmeu opservacijskih termina
i teorijskih termina. Ni jedna distinkcija ne igra ulogu u
znanstvenoj praksi. Pokuaji njihova provoenja imali
bi kobne posltiedice . . .
155

Osim toga, ova mjerila, koja ukljuuju usporedbu klasa

sadraJa, nisu uvijek primjenljiva. Klase sadraja odreenih teorija nisu usporedive u smislu da se ni za jedan
od uobiajenih logikih odnosa (ukljuivanje, iskljuiva
nje, preklapanje) ne moe rei da vrijedi izmeu njih. To
se dogaa kad usporeujemo mitove sa znanou. To se

213

takoer dogaa u najuznapredovanijim, najopenitijim i

zbog toga ponajvie mitolokim dijelovima same znanosti
215

Peti dodatak

280

Paul Feyerabend
PROTIV METODE

18

1987.

Dakle, znanost je mnogo blia mitu nego to je filozofija znanosti pripravna priznati. Ona je jedna od mnogih
formi miljenja koju je (:ovjek razvio i ne nuno najbolja. Napadna je, buna, drsk:1, ali je iaherentno superiornija samo za one koji su ve odluili u korist odreene
ideologije ili koji su je prihvatili a da nikad nisu ispitali
njezine prednosti i njezina ogranienja. I kako prihvaa
nje i odbacivanje ideologija treba ostaviti na volju jedinke, slijedi da odvajanje drave i crkve mora biti dopunjeno odvajanjem drave i znanosti, te najnovije, najagresvinije i najdogmatskije religiozne institucije. Takvo odvajanje moe biti jedina naa prilika da postignec
mo ovjekoljublje koje smo kadri ostvariti, ali koje ni;k ada .ni!smo po~puno ostvaril<i
287

Pogovor

303

I zdava

SOUR ,,Ves elin Maslea",

JRO "Sarajevo",
OOUR Izdavaka dj elatnost,
Sarajevo
Za izdavaa
Radoslav Mijatovi
Recenzent
Abdulah Sarevi
Tehniki

Salih

urednik

Ahmethodi

Korektor
Nizama Tikvina
tampa
RO Stamparija "Budunost ' ,
Novi Sad, umadijska 12
Tira: 1.000 primjeraka

ISBN 86-21-00181-0