SADRAJ:

str.

Teodore Sturgeon:
MJUHUOV TAP

Ray Bradbury:
SIRENA

36

Ray Bradbury:
EST BIJELIH KAMENOVA

45

Zvonimir Furtinger:
UKRADENI SATELIT

59

Robert Sheckley:
BORBA

70

Robert Sheckley:
GRAD SNOVA

77

Ilja Varavski:
MASKARADA

92

Rick Raphael:
LUD OSTAJE LUD

97

Alfred Bester:
VRIJEME JE IZDAJNIK

106

Arthur C. Clarke:
TIHO, MOLIM!

129

SF SEKCIJA ASTRONAUTIKOG
I RAKETNOG KLUBA ZAGREB

139

SCAN i obrada slika: dan555

OCR, ispravka: Svetlost lutalica
Prelom: Master Yoda
www.sftim.com
1

OVAJ
BROJ
SIRIUSA
UREDILI SU: Krsto Maurani,
Bruno Ogorelec, Vojko Kraljeta i
Ljudevit Gaj (lanovi Sekcije za
SF ARKZ Narodne tehnike), in
Damir te lanovi redakcije Romani
i stripovi.
Grafika oprema:
Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka znanstvene
fantastike izlazi svakog petog u
mjesecu. Cijena pojedinom
primjerku 10 dinara Izdava:
OOUR
Informativno-revijalna
izdanja NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1. Tisak:
OOUR NR i TMG Vjesnik,
Zagreb Adresa urednitva:
SIRlUS, Redakcija Romani i
stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb,
Ljubice
Gerovac
1;
Telefon urednitva (041) 515-555
Glavni i odgovorni urednik:
Borivoj Jurkovi Struni savjet
redakcije: Sekcija za znanstvenu
fantastiku
Narodne
tehnike,
Zagreb.

Theodore Sturgeon:

Mewhus Jet
Preveo Krsto Maurani

Mjuhuov tap
Dragi sluaoci, prekidamo program da bismo objavili...
Jack, ne skai tako! Opet si prosipao pepeo po cijelom...
Ah, Iris, srce, daj da ujem...
... najprije identificiran kao kometa, objekt slijedi
nestalnu putanju kroz stratosferu, povremeno se sputajui ak...
Nervira me, Jack, ti si potpuni rob tog radija. Kad bi
barem meni posveivao toliko panje.
Draga, raspravit u to s tobom, posveivat u ti panju,
togod na svijetu zaeli, im ujem ove vijesti, ali molim te, molim,
daj da ujem ove vijesti!
... ozoravamo stanovnike Istone obale da pripaze na
pribliavanje ovog objek...
Iris, nemoj... Klik!
No, ovako egoistinu, nepaljivu, neodgojenu
Uuti, Jack Garry. Ovo je moj radio koliko i tvoj, i mogu
ga iskljuiti kadgod zaelim...
Smijem li te pitati zato ba sada?
Zato to znam da e ovu vijest ponoviti jo stotinu puta
ako je zbilja vana, i svaki put e me uutkivati. Zato to me takve
stvari ne zanimaju i ne vidim razloga da ih sluam na silu. Zato to te
uvijek najvie zanimaju stvari koje nemaju s nama nikakve veze. A
najvie zato to na mene vie!
Nisam vikao!
Jesi! I sad vie!
Ne viem!
3

 Mama! Tata!
Molly, duo probudila si se!
Siromani klinac. Hej, gdje su ti papue?
Nije mi zima, tata. to je to bilo na radiju?
Neto zvrnda po nebu, duo. Nisam sve uo.
Svemirski brod, jel'da, tata?
Vidi, ti i tvoja znanstvena fantastika!
Ba u taj as neto kao gorostasna aka tresne o gornji kat
vikendice i razbaca ga niz plau. Svjetla se utrnu, a obala zablista od
nekakvoga asovitog, zasljepljujueg sjaja.
Jackie, dragi, jesi li dobro?
Mama, ide mu krv!
Jack, srce, reci neto. Reci neto!
Ooohhhhh ree Jack Garry posluno dok je sjedao
tresui sa sebe komadie zida i buke. Oprezno opipa glavu i
zazvidi. Neto je udarilo u kuu.
Njegova se crvenkosa ena napola histerino nasmije.
Ne ozbiljno, dragi. Ona ga obgrli, otrese mu prainu iz
kose i pogladi po vratu. Ja... se bojim, Jack.
Boji se! On pogleda oko sebe, drturei, u slabanoj
mjeseini koja je prodirala u sobu kroz prozor. Pogled mu padne na
nekakvo svjetlucanje gdje ga normalno nije moglo biti i on zgrabi
Irisinu ruku. Gornji kat... nema ga! uzviknu hrapavim glasom,
muei se da ustane. Mollyna soba... Molly...
Tu sam, tata. Joj, stee me!
Sretna mala obitelj ree Iris drhtavim glasom.
Odmara se u tihoj maloj vikendici uz more da bi tata mogao pisati
svoje tehnike lanie dok se mama opravlja; bez telefona, bez
kina, bez ive due u blizini, u kui kojoj krov odlijee sam od sebe.
Jack, to je udarilo u kuu?
Jedna od onih stvari koje si opisivala ree Jack
podrugljivo. Jedna od onih stvari koje te ne zanimaju, koje se
nama nikako ne mogu dogoditi. Sjea li se?
Ono o emu je govorio radio?
Ne bi me iznenadilo. Bolje bi nam bilo da se maknemo
odavde. Oruevina bi nam mogla pasti na glavu, zapaliti se ili to
slino.
Pa bi nas sve ubila zamumlja Molly.
4

 uti, Molly. Iris, odoh ja malo provrljati okolo. Valja mi

odabrati mjesto gdje emo podii ator... ako ga uspijem nai.
ator? Iris zine od uda.
Hej, haj ree Molly.
Jack Garry, ja ne idem spavati ni u kakav ator. Shvaa
li da e ovo mjesto vrvjeti ljudima dok trepne okom?
Dobro, dobro, samo izii iz ovih ruevina. Idi na plivanje.
Proei se. Ili poi spavati u Mollynu sobu.
Ja ne idem nikamo odavde sama.
Jack uzdahne.
Trebao sam te zamoliti da ostane ovdje promrmlja.
Nemogua ena. Ja bijelo, ti crno, ja crno, ti bijelo... tiho, Molly.
Nisam nita rekla, tata.
Mijaaaoooou!
To ti mijaue?
Ne, tata zbilja. Iris ree:
Meni se ini da se to maka dere jer ju je neto zatrpalo. I
make su pametne pa se ni mrtve ne primiu ovome mjestu.
Vuhv u hvuhiiiiiauuuuuuu!
Kakav sablasni zvuk!
Jack, ovo nije maka.
Mmmmuuuuh. Mmmmmmr.
to bilo da bilo ree Garry vjerojatno nije tako
veliko da bismo se morali bojati kad ovako cvili. On stisne Irisinu
ruku i oprezno zakorai preko kra, zavirujui tu i tamo. Molly
krene, spotiui se, za njim. On zausti da joj prigovori to die buku,
ali se predomisli. Ovo malo buke nee promijeniti stvari.
Jauk se ponovi. Nakon petest minuta bezuspjenog traganja
Garry se vrati do svoje ene, koja je petljala oko razbacanih stvari u
sobi, besmisleno uspravljajui povaljane stolice.
Nisam naao ni... Joj!
Molly! to je?
Molly je ostala pred vratima, u grmlju.
Tata, doi brzo!
Potaknut tonom njena glasa on sune napolje. Naao je Molly
kako stoji nepomino, ukoena, pokuavajui da u usta ugura obje
ake odjednom. A pred njom je leao ovjek srebrnosive koe,
slomljene ruke, i mijaukao.
... tarstvo Mornarice i Obalna straa povukli su
opomenu. Pilot Pan Americana javio je da je objekt nestao prema
5

zenitu. Posljednji put je vien osamnaest milja istono od plae

Normandy, New Jersey. Izvjetaji koje smo primili s terena opisuju
kako leti vrlo sporo, itei. Premda je u vie navrata vien na visini
od svega nekoliko metara od tla, nema vijesti o bilo kakvoj teti.
Istra...
Zamisli samo ree Iris iskljuujui tranzistor
nikakve tete.
Aha. A ako nitko nije vidio pad, nitko nee doi amo da
istrai stvar. Tako se moe povui u svoje odaje u atoru, bez straha
da e te netko doi intervjuirati.
to je tebi? Poludio si? U ovaj slabani ator, dok ovo
mijaukavo udovite lei tamo vani?
'Ajde, 'ajde, mama, pa bolestan je! Nee on nikome nita.
Sjedili su oko razigrane vatre od upaljene krovne indre. Jack
je postavio ator bez mnogo napora. Srebrnosivi ovjek je leao
napolju, spavajui, stenjui od vremena do vremena.
Jack se nasmijei Irisi.
Zna, volim te kad ovako lupa gluposti. Uivao sam
gledajui te kako mu vjeto namjeta ruku. Tada ga nisi smatrala
udovitem.
Nisam, ha? Moda rije udovite i nije u redu. Jack, ono
vani ima samo jednu kost u podlaktici!
to ima? Oh, kojeta, zlato! To je nemogue. Pa morao bi
onda imati kuglini spoj u laktu i zapeu.
On i ima kuglini spoj u laktu i zapeu.
No, to moram vidjeti promrmlja Jack. On uzme fenjer
i ode do dugake, ispruene figure.
U mraku zatrepu srebrnkaste oi. Bilo je neega udnovatog u
njima. Jack primakne fenjer. Zjenice nisu bile crne nego zelene,
tamnozelene. Na svjetlu se stisnu ali sa strane budu kao u make.
Jack izgubi dah. On osvijetli ovjekovo tijelo. Ovaj bijae odjeven u
svijetloplavi kupai ogrta i opasan utim pojasom. Pojas, pak,
bijae spojen kopom koja se sastojala od dva komada metala udne
ute boje; naoko nije bilo niega to bi ih dralo zajedno. Bili su
jednostavno tek priljubljeni jedan uz drugoga. Kad se ovjek bio
onesvijestio, odmah poto su ga nali, Jack je morao upeti svu svoju
snagu da ih rastavi.
Iris.
Ona ustane i prie.
Pusti siromaha neka spava.
6

 Iris, koje je boje bila njegova odjea?

Pa crvena, s... ali, sad je plava!
Jest, plava je, Iris, koga mi to vraga imamo ovdje?
Nemam pojma. Nemam pojma. Nekog bijednika, koji je
pobjegao iz nekog zavoda za... za
Za to?
Otkud da ja znam? otrese se ona. Valjda nekamo
alju stvorenja koja se rode ovakva.
Stvorenja se ne raaju ovakva, on nije deformiran. On je,
jednostavno, drukiji.
Jasno mi je to eli rei. Nije mi jasno zato mi je jasno,
ali da ti kaem neto. Ona zastane i zauti, utei tako dugo da se
on okrenuo, zauen. Tada ona progovori: Morala bih ga se
bojati, jer je udan i ruan, ali... ne bojim se.
Ni ja.
Molly, vrati se u krevet.
To je Malik iz bajke.
Moda si u pravu. Hajde sad spavati, miko, a ujutro ga
moe pitati kamo je sakrio up sa zlatnicima.
Joj, fino! Ona se malo udalji i ostane stajati na jednoj
nozi, crtajui drugom po pijesku. Tata?
Da, Molly, duo?
Smijem li i sutra spavati u atoru?
Ako bude dobra.
Tata oigledno hoe rei kiselo ree Iris da e, ako
ne bude dobra, do sutra naveer staviti krov na kuu.
Bit u dobra. Ona se izgubi u ator. Srebrnosiv ovjek
zamijaue.
No, starino, to je?
ovjek posegne preko sebe i opipa slomljenu ruku.
Boli ga ree Iris. Ona klekne do njega i odmakne
njegovu zdravu ruku. ovjek se nije protivio ve je ostao leati
gledajui u nju izrazom boli u majim oima.
On ima est prstiju, ree Jack. Vidi? Zatim
klekne do svoje ene i njeno prihvati ovjekovo zapee. Ovo je
zaista kuglini spoj.
Daj mu aspirin.
Dobra ideja... ekaj. Jack ustane i utine donju usnicu,
zbunjen Misli li da smijemo?
Zato?
7

 Ne znamo odakle dolazi. Ne poznajemo kemiju njegova

tijela. Tko zna kao bi mu mogli nakoditi nai lijekovi.
On... to misli rei time: ne znamo odakle dolazi?
Iris, hoe li me sluati barem jednom? Zar i uz ovakve
dokaze pokuava, tvrdoglavo, i pomisliti da bi on mogao doi
odnekud sa Zemlje? ree Jack nestrpljivo. Zna valjda
anatomiju. Samo mi nemoj rei da si ikad vidjela ljudsko bie
ovakve koe i kostiju! Kopa, tkanina njegove odjee... ma hajde!
Zaboravi predrasude i razmisli, no!
Govori o stvarima koje se ne dogaaju'.
To je rekao i onaj prije nego to je stao na koru od
banane. Tako su znanstvenici opisivali letjelicu teu od zraka. To je
rek...
No, dobro, no, dobro, Jack. Poznata mi je ta tirada. Ako ti
je ve milija diskusija od spavanja, da ti kaem kako mi to sve stvari
povezane s ljudskim aktivnostima. Pokai mi novu vrstu plastike,
novu kovinu, novi tip stroja, ja to moda neu razumjeti, ali u
povjerovati, jer je rezultat ljudskog rada. Ali ovo, ovaj ovjek, ili to
je ve...
Znam, ree Jack blae. Ovo te plai, jer je strano,
jer se svi mi podsvjesno bojimo svega to je strano. To je razlog
zbog kojega se pred strancima uvlaimo u ljuturu lijepoga
ponaanja, ali ne pred prijateljima. Bilo kako bilo, mislim da ovom
tipu ne smijemo dati aspirin.
On udie isti zrak kao i mi. Znoji se, govori barem
mislim da govori.
Tu ima pravo. Pa ako e mu olakati boli, vrijedi
pokuati. Daj mu, ali samo jedan.
Iris ode do pumpe i napuni au vodom. Kleknuvi do
srebrnastog ovjeka, pridigne mu glavu, njeno stavi aspirin meu
usnice i primakne au. On pohlepno popije vodu i klone.
Oh, oh. Toga sam se i bojao. Iris stavi ruku na ovjekova
prsa.
Jack!
Da li je... to je Iris?
Nije mrtav, ako na to misli. Probaj.
Jack poloi ruku do Irisine. Srce je kucalo masivnkn, sporim
udarcima, oko osam puta u minuti. Izmeu tih tekih, sporih udaraca,
potpuno izvan faze, osjeali su se neto slabiji, kratki i nagli udarci, a
inilo se kao da ih je najmanje trista u minuti.
8

 ini mi se da osjeam kucanje srca izjavi Jack.

Dvaju srca najednom!
Iznenada ovjek podigne glavu i ispusti niz zavijajuih
vriskova i jauka. Oi mu se irom otvore, a preko njih zasvjetluca
prozirna membrana. Leao je savreno mirno, otvorenih usta, vritei
i grgljajui. A tada munjevitim pokretom zgrabi Jackovu ruku i
prinese je ustima. iljati jezik, svijetlonaranast i dobrih deset
centimetara dulji nego to bi smio biti, palucne i lizne Jackovu ruku.
Tada se udne oi zaklope, vritanje utihne, a ovjek se smiri.
Spava, ree Iris. Oh, nadam se samo da mu nismo
nakodili!
Uradili smo neto. Nadam se nita opasno. No, ini se da ga
ruka vie ne boli. Uostalom, to nam je i bila briga.
Iris je podvukla jastuk pod ovjekovu glavu neobina oblika,
pa dodirne gumeni madrac za napuhavanje.
Ima lijepe brkove. Poput srebra. Izgleda vrlo star i mudar.
Tako izgleda i sova. Hajdemo spavati.
Jack se probudio rano, poto je sanjao kako pokuava iskoiti
iz leteeg motorkotaa, uz pomo kiobrana koji se uporno pretvarao
u eerni pruti. Napokon je pao usred iljatih stijena, koje su se
ugibale kao da su gumene. Zatim ga opkole sirene, koje su sve
nalikovale na Iris, a umjesto ruku imale one penjalice pomou kojih
se ljudi penju na telegrafske stupove. A niega se nije bojao.
Probudio se nasmijeen, sretan bez razloga.
Iris je jo spavala. Negdje vani hihotala je Molly. On sjedne i
pogleda Mollyn krevet. Bio je prazan. Tihim pokretima, da ne
probudi Iris, on navue mokasine i izie.
Molly je kleala pred strancem, koji je, opet, uao, i Igrali
su se pljeskanja.
Molly!
Da, tata.
to to radi? Zar ne zna da ovaj ovjek ima slomljenu
ruku?
Oh, joj, oprosti. Misli da ga boli?
Ne znam. Moe biti ree Jack Garry otresito. On se
primakne k strancu i uhvati ga za zdravu ruku.
ovjek podigne pogled i nasmijei se. Imao je osobito
privlaan osmijeh. Zubi mu bijahu zailjeni i vrlo razmaknuti.
Iiiijou mau mjaiuu Mjuhu ree.
9

 Tako se zove usklikne uzbueno Molly. Ona se nagne

naprijed i povue ovjeka za rukav. Mjuhu. Hej, Mjuhu! Ona
pokae na sebe.
Mooli, ree Mjuhu. Mooli... Giiri.
Vidi, tata? Molly je bila izvan sebe. Vidi? Ona
pokae na svog oca. Tata. Tata.
Diidi.
Ne, beno. Tata.
Tooata.
Taata!
Taata!
Jack, ushien, pokae na sebe i ree:
Jack
e ek!
Fino. Vidi, Molly, on teko izgovara a. Nije mu teko
ni u, ni o, ni i, ali a kao da prije nije znao.
Jack provjeri ipke kojima je Iris imobilizirala ruku. Obavila je
to vrlo sposobno. Kad je otkrila da umjesto dvije kosti palane i
lakatne, kao u ovjeka ima samo jednu, Mjuhuovu je ruku stavila
meu dvije ipke da bi potpuno osigurala nepokretnost. Jack se
iskesi. Intelektualno, Iris nee prihvatiti Mjuhuovo postojanje ak ni
kao akademsku pretpostavku; ali kao sposobna medicinska sestra
postupila je sa svojim pacijentom na najbolji nain.
Mislim da se Mjuhu eli sprijateljiti s tobom, Molly,
utjei Jack svoju ker, zato se s tobom igra pljeskanja, ak iako ga
boli. Nemoj to iskoritavati, piliu.
Neu, tata.
Jack zapali vatru, od kolaca namjesti tronog i objesi lonac, u
kojem je voda ubrzo zakipjela, upravo kad se Iris pojavila iz atora.
Samo te ovakva kataklizma moe natjerati da skuha
doruak zaguna zadovoljno se smijeei. Nisam znala da si
neko bio izvia.
Pa i bio sam, da zna ree Garry. Bio sam, jednom
davno. eli li gazdarica nastaviti?
Gazdarica eli. Kako je moj pacijent?
Blista. On i Molly su odigrali turnir pljeskanja. I... onako
usput, odjea mu je opet crvene boje.
Jack, odakle je on?
Nisam ga jo pitao. Kad nauim mijaukati, ili kad on
naui govoriti, moda emo i saznati. Molly je ve iz njega izmamila
10

informaciju da mu je ime Mjuhu. Garry se nasmije. A mene

zove eek.
D mu ba ne ide od ruke, je li?
uti, eno. Kuhaj taj doruak.
Dok je Iris poslovala oko vatre, Garry ode razgledati kuu. Nije
bilo tako strano kako se bojao: ivjela nesolidna gradnja! Gornji kat
je oigledno dograden kasnije, na brzinu i povrno. Originalni ravni
krov kue ostao je vrst i neoteen. Uz neto malo popravka gornja
se soba mogla osposobiti za njega i Iris, a Mollyn e krevet odnijeti
u studio. Razvedri ga pomisao na graevni materijal i alat u garai i
na fiziki rad: bit e to odmor od pisanja. Kad ga je Iris pozvala na
doruak, bio je zadovoljan jer je vidio da je oistio gotovo sav kr.
Preostalo mu je da zakrpa daane zidove i eventualne rupe na
krovu. Uostalom, prva e ih kia pronai mnogo djelotvornije nego
on.
to emo s Mjuhuom? upita Iris dok mu je dodavala
tanjur prenih jaja sa slaninom izazovna mirisa. misli, hoe li mu
ova hrana nakoditi?
Jack baci pogled na posjetioca koji je sjedio s druge strane
vatre, tik do Molly, zurei netremice u njegov tanjur.
Ne znam. Moemo pokuati.
Mjuhu proguta pokusni uzorak i stane jadikovati, traei oito
jo. On pojede sve to je jo dobio, a kad Iris vie nije htjela pei
jaja, lakomo smae kruh i pekmez. Svaku novu hranu najprije bi
samo kuao, zatim bi dvaput zatreptao oima pa progutao. Jedina je
iznimka bila kava. On spusti loni u pijesak i vrlo ga oprezno, vrlo
pedantno, izvrne.
Moe li s njime razgovarati? najednom upita Iris.
On razgovara sa mnom izjavi Molly.
uo sam ree Jack.
Ne! Ne mislim na to buno zanijee Molly. Ne
razumijem ga nita.
Ja... ja ne znam, mama. On tek pokazuje stvari, to je sve.
Jack i Iris se zgledaju.
Oh, ree Iris. Jack zaklima glavom, paljivo motrei
svoju ker, kao da je nikad prije nije vidio. Ne padne mu na um nita
pametno pa ustane.
Misli li da se kua moe pokrpati?
Oh, dakako. On se nasmije. Ionako ti se nikad nije
svialo kako je gornji kat obojen.
11

 Ne znam to mi je, ree Iris zamiljeno. Morala

bih, zapravo, pasti u histeriju zbog svega ovoga. Spakirala bih se i
otila kui da je, recimo, samo zid skrhan ili da je krov dobio rupu,
ili da je ovaj... ovaj androidni fenomen ovako iskrsnuo. Ali ovako,
sve zajedno u isti as... to mogu podnijeti.
Stvar perspektive. Pokai mi enu koja neprestano
zanovijeta. pa u ti pokazati enu koja nema pravih problema.
Gubi mi se s oiju ili e ti ova tava zveknuti o glavu
ree Iris odmjereno. Jack se izgubi.
Molly i Mjuhu su ga slijedili do kue, a onda ostali stajati rame
uz rame i buljiti u njega dok se penjao uz ljestve.
to radi, tata?
Mjerim gdje u otpiliti suvine daske.
Oh!
Jack povue crtu ugljenom, a tada se ogleda za pilom. Ostala je
u garai. On sie niz ljestve, uzme pilu i opet se uspne pa pone
piliti. Dvadeset minuta kasnije znoj mu se slijevao niz lice. On ostavi
pilu, sie, smoi glavu pod pumpom, zapali cigaretu i opet se popne
na krov.
Zato ne skoi dolje, pa opet natrag?
Posao je izgledao tei a dan topliji nego to su stvarno bili.
Jackova dobra volja bila je obrnuto proporcionalna ovim faktorima.
Ne zezaj me, Molly.
Ne zezam, tata. To zanima Mjuhua.
Da, svakako. Reci mu neka on pokua.
Jack se vrati poslu. Nekoliko minuta kasnije, dok je hvatao
dah, ogleda se. Mjuhua i Molly nije bilo na vidiku. Vjerojatno su kod
atora, idu Irisi na ivce, pomisli, i nastavi piliti.
Tata!
Tatina ruka i rame, nenavikli na fiziki rad, zvale su ve
upomo. Pila nikako nije htjela piliti ravnom linijom. On se javi,
nestrpljivo:
No, to je?
Mjuhu te zove. eli ti neto pokazati.
to e mi pokazati? Nemam vremena za igru, Molly.
Pobrinut u se za Mjuhua kad budemo imali krov nad glavom.
Ali to je za tebe.
A to to?
Ona stvar na drvetu.
12

 Oh, u redu. Vie iz lijenosti nego znatielje Jack sie

niz ljestve. Molly ga je ekala. Mjuhua nije mogao vidjeti.
Gdje je?
Kod drveta ree ona pretjerano strpljivo, hvatajui ga
za ruku. Doi, nije daleko.
Vodila ga je iza kue, preko grbavog puta koji je neki
aljivina prozvao cestom. Tamo je bilo i nekakvo drvo. On se
okrene prema kui i vidje da u liniji sa sruenim drvetom i
polomljenim krovom ima jo oteenog drvea, kao da je neto silo
iz zraka letei sve nie i nie, lomei najprije vrhove drvea, pa krov,
a onda opet poletjelo uvis... kamo?
Zali su dublje u umu, obilazei nisko granje i pokoji grm ili
srueni vrh drveta, dok nisu stigli do Mjuhua, naslonjenog na mladi
javor. On se nasmijei, pokae prema vrhu drveta, pa na svoju ruku i
na tlo. Jack ga je promatrao ne shvaajui nita.
On je pao s drveta i slomio ruku obavijesti ga Molly.
Kako zna?
Pa jest, tata.
Drago mi je to sam to saznao. Mogu li sada natrag na
posao?
On te moli da mu dohvati ono na drvetu.
Jack pogleda uvis. Objeen o ralje pri vrhu drveta visio je
nekakav svjetlucavi predmet, prut dugaak oko dva metra,
aerodinamina oblika s obje strane, podsjeajui pomalo na dodatne
rezervoare aviona.
A koji je to vrag?
Ne znam. Ne mogu... Rekao mi je, ali ne znam. Nema
veze, to je za tebe, tako da ne mora... ne mora...
Ona se zagleda u Mjuhua. Stranevi brkovi se nadmu. ... ne
mora se toliko penjati uz ljestve.
Molly, odakle to zna?
Pa on mi je rekao. Idi, tata, ne srdi se. Ne znam kako mi
on to kae, asna pionirska; on mi to kae, to je sve.
Ne razumijem mumljao je Jack. Uostalom, kakva je
to stvar na drvetu? Valjda si ne moram i ja slomiti ruku?
Sad nije mrak.
to ti sad to znai? Molly slegne ramenima.
Pitaj njega.
Aha, mislim da mi je jasno. On je pao s drveta zato to je
bio mrak. On misli da se ja mogu popeti i dohvatiti to njegovo udo
13

bez opasnosti od pada jer je svjetlo pa u vidjeti to radim. Osim

toga, on mi laska. Ako je to uopte laskanje. to on misli, koliko nas
je evolucija udaljila od majmuna?
to pria, tata?
Nema veze. A zato bih ja, zapravo, morao dohvatiti ono
udo, ha?
Da lake skoi s krova.
Ne glupari. No dobro, ionako me zanima to je to na
drvetu. Njegov je brod nestao, pa mi se ini da je onaj predmet na
drvetu jedini artefakt kojega ima uza se osim odjee.
to je to artefakt?
urjak artiokin. Odoh ja i on se stane penjati. Prole
su godine i godine otkako se penjao po drveu, pa je bio oprezan.
Dok je tako paljivo birao grane, padne mu na um da vjerojatno
postoji i djelotvorniji nain da ovjek stigne na veu nadmorsku
visinu.
Drvo se pone njihati pod njegovom teinom. On pogleda dolje
i donese vrstu odluku da vie nee ponoviti tako neto. Zatim
podigne pogled i sa zadovoljstvom ustanovi da je stigao nadomak
predmetu. On se podigne jo malo i spopadne ga strah kad vidje
kako su tu grane tanke. Protegne se i prstima oee o glatku povrinu
predmeta. Tada primijeti kako iz njega vire dva prstena dovoljno
velika da kroz njih provue ruku. Jedan od njih je zapeo o granu, to
je predmet i zadralo gore. Ispruivi ruku koliko je jae mogao, on
dohvati jedan prsten.
Nekoliko tankih grana pukne, prsten se otkvai, a Jacku sklizne
umorna ruka za koju je visio s grane. Poelo je ubrzano krckanje i
pucketanje, a Mjuhuov artefakt, za kojeg se i dalje grevito drao,
pone padati. Jack stisne zube, oekujui udarac o tlo.
Isprva je padao brzo, a tada ga prut zadri u zraku. Pomislio je
ve da je prut nekim udom zapeo o granu ali nije! Tonuo je
polako, poput suhog lista, a iz dvaju aerodinaminih dodataka na
vrhovima pruta zauje visok, slabaan ton. On pogleda dolje,
zatrepe kapcima da bi otresao znoj, pa pogleda jo jednom. Mjuhu
se smijeio, iroko i sretno; Molly je zinula u udu.
Kako se pribliavao tlu, njegov pad bijae sve sporiji. Kad je
nakon cijele vjenosti, kako mu se inilo, osjetio blagoslovljenu
tvrdnou tla pod nogama, morao je prut privui.
Joj, tata, ovo je bilo divno!
On proguta slinu da bi smoio osueno drijelo.
14

 Da. Zabavno ree.

Mjuhu prie, uzme prut iz njegovih ruku i pusti ga da padne.
Prut ostane u vodoravnom poloaju i spusti se, polako, na zemlju.
Mjuhu uperi prst u nj, pa u drvo, nasmijeen.
Ba kao padobran. Ha, tata?
Ne diraj ga ree Jack, poznavajui svoju ker. Tko
zna to je to. Moglo bi eksplodirati ili neto slino.
Iznenada preplaen on pogleda u predmet, koji je leao mirno i
tiho. Psikanje je prestalo. Mjuhu se naglo sagne, podigne ga jednom
rukom iznad glave i mirno podvije noge. Prut se sputao vrlo polako;
a im ga je dotakao iz aerodinaminih nastavaka se opet zaulo
psikanje.
Ovo je najaavija stvar to sam je ikad vidio. Daj da
vidim. Predmet je lebdio u zraku, u visini pojasa. Jack se nagne
nad jedan od vrhova. Tu ugleda finu reetku. Isprui ruku, ali mu je
Mjuhu zadri vrtei glavom. Oito je opasno pribliiti se tim
zavrecima. Jack odmah vidje i zato. Bili su to minijaturni ali snani
mlazni motori. Ako je mlaz dovoljno snaan da u zraku dri odrasla
ovjeka, usisna struja mora da vue kao sam vrag, vjerojatno
dovoljno jako da probui ruku kroz dlan: poput gorostasnog buaa
tramvajskih karata.
Ali, gdje su komande? Kako se motor prilagouje teini tereta i
visini nad tlom? S drveta je padao najprije brzo a zatim, kako se vie
primicao tlu, sve sporije. A ipak, kad ga je Mjuhu podigao iznad
glave, podnio je teinu momentalno i spustio se vrlo sporo. Osim
toga. kako je tako stabilan? Zato se ne prevrne?
On se zagleda u Mjuhua sa strahopotovanjem. Oito je da on
dolazi odnekud gdje je znanost vraki napredovala. Pitao se da li e
mu uspjeti da togod sazna od svog posjetitelja i ako sazna, da li
e razumijeti. Dakako, ini se da Molly moe... On eli da
pokua s krova ree Molly.
Kako e mi pomoi ovaj bjegunac iz Kuttnerova opusa?
Mjuhu odmah dohvati prut, podigne ga, zavue se poda nj i
provue ruke kroz ona dva prstena. Zirkajui lijevo i desno, on se
okrene prema kui i pred njihovim zauenim oima poskoi desetak
metara u zrak i otplovi u velikom luku, pa sleti dvadesetak metara
dalje.
Molly je skakala amotamo i pljeskala rukama, izvan sebe od
oduevljenja. Garry pak ne nae nita pametnije da kae nego ah,
ne!
15

Mjuhu je stajao na mjestu kamo je sletio, razvukavi lice u svoj

arobni smijeak, i ekao. Tada opet poskoi i poleti prema cesti.
to da uradim s ovim udom? uzdahne Jack. Kamo
da idem s njim, to da mu kaem?
Zadrimo ga kao kuno miljene, tata.
Jack je uzme za ruku i oni krenu za srebrnim ovjekom. Kuno
ljubime! Pripadnik neke strane rase, lan neke nezamislive
civilizacije oigledno dobro kolovan jer ovako neto nitko ne
moe uraditi otprve. to bi sve mogao ispriati? Da li je
prethodnica? Ili je posljednji preivjeli? Odakle je doao? Mars?
Venera?
Stigli su ga blizu kue. Stajao je uz ljestve. udni tap je mirno
leao na tlu. Mjuhu se, fasciniran, igrao Mollynim jojoom. Kad ih je
ugledao, dohvati svoju spravu, poskoi visoko u zrak i spusti se na
krov.
Iiiju! vikne Mjuhu i skoi dolje. tap je bio tako
stabilan u zraku da mu nije nakodilo Mjuhuovo ljuljanje amotamo.
Vrlo lijepo, ree Jack. I spektakularno. A ja moram
natrag na posao. On krene uz ljestve.
Mjuhu priskoi i zgrabi ga za ruku, jadikujui i puui svojim
osebujnim jezikom. Prut je pruio prema Jacku. On eli da ga
upotrijebi ree Molly.
Ne, hvala Jack frkne nosom, sjetivi se svog silaska s
drveta. Radije u ljestvama. ree i zakorai.
Mjuhu, poskakujui nestrpljivo, posegne za ljestvama i srui ih.
Padajui one dohvate Jacka po goljenici.
Bit e bolje da ga poslua, tata.
Jack pogleda Mjuhua. Srebrni je ovjek izgledao dobroudno,
koliko je to bilo mogue s takvim licem; s druge strane, moda bi
bilo bolje da ga ne izaziva. Osjeajui vrsto tlo pod nogama, Jack
pomisli kako mu ta fantastina naprava zapravo i ne moe mnogo
nakoditi ako zakae. Uostalom, kua i nije tako visoka.
On provue ruke kroz prstenove. Mjuhu pokae na krov, na
Jacka, pa poskoi. Jack duboko udahne, paljivo nacilja, i skoi,
nadajui se da sprava nee reagirati.
On sune uvis preblizu. Streha mu zada buni precizan
udarac tono u mjesto kamo ga je prije toga pogodila preka sruenih
ljestava. Sudar ga nije zaustavio u letu. On prejedri preko krova, za
trenutak lebdei na mjestu, a zatim krene nadolje. Na trenutak je
pomislio da e se uspjeti spustiti na krov. Promaio ga je zamalo.
16

Sve to mu je uspjelo bilo je da je opet tresnuo o drugu strehu istom

goljenicom, precizno u isto bolno mjesto. Uz masu prateih psovki
on sleti ravno u Irisinu koaru punu opranoga rublja. Iris pak,
okreui se od ueta kamo je vjeala rublje, zine od uda.
Jack! Koga vraga... gubi se odavde! Stoji usred moga
opranog rublja s tim prljavim... Oh!
Oh oh! ree Jack i izie iz koare natrake. Noga mu
zapne o Mollyn kamionigraku, koji je Irisi sluio da na njemu vozi
teko rublje. Izgubivi ravnoteu, on poskoi i odmah se nae
visoko u zraku. Ovaj put je imao vie sree. Preletio je preko kue
bez tete po svoju goljenicu i spustio se do Molly i Mjuhua.
Tata, bio si kao ptica. Sad sam ja na redu, ha?
Bit u kao mrtvac ako tvoja majka misli ono to joj itam
na licu. Ne diraj to! On odgurne letipojas ustranu i izgubi se u
kuu ba u trenutku kad se Iris pojavila iza ugla.
Jo je uo Mollyno oduevljeno otiao je tamo dok je srljao
preko ruevina u dnevnoj sobi i kroz stranja vrata van. Prednja se
vrata s treskom zatvore za Iris, a on zamakne za ugao kue.
Priskoivi do Mjuhua, otme mu spravu iz ruku. hitro je navue i
skoi. Ovaj put je skok bio bez greke. Nije dotakao strehu i
uspjeno je sletio, premda je gotovo zajaio ue za rublje. Kad je Iris
zadihano izjurila iz kue, nala ga je kako marljivo vjea mokru
koulju.
Koga vraga radi? zapita Iris glasom koji je prijetio da
pukne poput prenapuhanog balona.
Pomaem ti objesiti rublje, milo ree Jack.
A to ti je to... to udo na leima?
Jo jedan dokaz da su znanstvenofantastine izmiljotine
preplavile svijet odgovori Jack uljudno. Ovo ovdje je
multilateralni trodimenzionalni ispravlja mase, ili skoibran.
Pomou njega ja mogu letjeti poput galeba, pobjei svim brigama
ovoga svijeta i ukloniti se s puta lijepim crvenokosama u vrijeme kad
njihove emocije zaprijete mojemu nosu.
Jednom, u vrlo bliskoj budunosti, ti koata vjealico za
eire, izvui u ti jezik iz tog jukeboxa to ti slui umjesto glave i
svezati ga u mornarski vor. Tada se ona nasmije.
On odahne, prie joj pa je poljubi.
Oprosti, draga. Umro sam od straha dok sam visio o tom
udu. Nisam opazio tvoju koaru za rublje, a da i jesam, ne bih znao
kako da je izbjegnem.
17

 to je to, Jack? Kako radi?

Nemam pojma. Mlaznice na vrhovima. Rade jae kad ih
velika teina vue prema tlu. Rade jae kad su blie tlu nego visoko
u zraku. Kad se teina smanji, i one rade slabije. Kako to radi, na
kojem naelu, jednostavno nemam pojma. Koliko sam uspio vidjeti
zrak ulazi na vrhu a izlazi dolje, kroz mlaznice. Ah, da... mlaznice su
uvijek uperene nadolje, bez obzira na to kamo usmjeri prut.
Gdje si to naao?
Na drvetu. To je Mjuhuovo. Oigledno mu je posluilo
kao padobran. Dok je silazio, jedan od prstenova je zapeo o granu,
pa je Mjuhu ispao, sruio se i slomio ruku.
to e s njime, Jack?
To i mene zabrinjava. Ne moemo ga prodati cirkusu za
atrakciju. On se zamisli. Nema sumnje da zna kojeta to bi
moglo koristiti ovjeanstvu. Pa samo ova stvar ovdje mogla bi
izmijeniti lice Zemlje! Sluaj: teak sam osamdeset kilograma. Pao
sam iznenada, kad sam ispustio granu na drvetu, a ovo je izdralo
moju teinu trenutano. Mjuhu je ini se tei od mene. Izdralo je
njegovu teinu kad je podvio noge, drei spravu iznad glave. To
znai da bi vea i jaa verzija mogla odravati u zraku i cijeli avion.
Ako ve ne to, a ono barem okretati turbinu.
Moe li to prati rublje? Iris je bila natmurena.
Upravo sam na to i pomislio. Lako, prenosno, snanije
nego to bi prema svojoj veliini smjelo biti... dakako da bi moglo
prati rublje. I goniti generatore, i automobile, i... Iris, to ljudi rade
kad se suoe s neim ovako vanim?
Jave novinama, valjda.
Pa nagrne sto tisua ljudi da zjakaju, i prkaju, i stvaraju
guvu, i svakakve kongresne komisije i sam bog zna to jo. Uh!
Zato ne pita Harryja Zinssera?
Harryja? Pa mislio sam da ga ne trpi.
To nisam nikad rekla. Osim to se zavuete u kut i
brbljate o viestrukoj amputaciji i slabostima reaktancije i slino, a ja
moram sjesti, plesti, dubiti na glavi ili plesati kazaok ako elim da
me zapazite. Harry je u redu.
Bogme, ima pravo. Harry e znati to da se radi. Odoh ja
k njemu.
Ni govora. A rupa u krovu? ini mi se da si rekao da e
ga do noi pokrpati. Bit e mrak kad se vrati.
18

Pomisao na piljenje pranjavih dasaka uini mu se, odjednom,

najgnusnijom stvari na svijetu. Ali, bilo je logike u onome to je
rekla, da se i ne spomene ton njena glasa. On uzdahne i poe,
mumljajui pod bradu o tome kako najvee otkrie u povijesti ovisi o
enskome hiru. Na Mjuhuovu spravu je potpuno zaboravio. Samo je
prva dva koraka uspio uiniti na tlu, a Iris zavriti od smijeha videi
njegovo koraanje po zraku.
On stisne zube, prieka da sleti, a tada skoi prema krovu.
Poslije nekog vremena, panju mu privue komeanje na tlu uz
kuu.
Taata! Mrrrrruuu eelllluee! Uzdahnuvi, on poloi pilu
na daske.
to je?
Mjuhu hoe svoj skoibran!
Jack proviri preko ruba krova, kritiki omjeri visinu i zakljui
da e njegove stare kosti izdrati silazak bez ljestava. On skine sa
sebe prut i pusti ga da padne na zemlju. Ovaj se spusti istom brzinom
kao i kad je on jahao na njemu. Mjuhu ga dohvati, spretno provue
najprije svoju slomljenu ruku kako je samo paljivo postupao s
tom svojom rukom, i kako mu je, zapravo, malo smetalo to to je
slomljena pa zdravu, a potom skoi na krov do Jacka.
to je, mome?
Vuuupn jouuu uip.
Znam, kako ti je. Srebrni mu je ovjek htio neto rei,
ali mu nije mogao pomoi. Zato se nasmijei i dohvati pilu. Mjuhu je
uzme i baci s krova dolje, pazei pri tom da ne pogodi Molly, koja je
trkarala amo tamo da bolje vidi to se zbiva.
to ti sad to znai?
Delllllihjuu hhhiidn ree Mjuhu. Peeeento deh
nuuuuminu heh pa pokae skoibran i rupu u krovu.
Hoe mi rei da je pametnije odletjeti nego se baktati s
ovim krovom? Drugaru, u pravu si. Ali, bojim se da ipak moram . ..
Mjuhu zaokrui rukom oko rupe, pa opet pokae na skoibran,
uprijevi prstom u jednu mlaznicu.
Ne kruim.
Mjuhu je oigledno shvaao, a izraz iznenaenja preleti mu
licem. Kleknuvi, on zdravom rukom obuhvati jedan od dva mala
mlazna motora, pritisne dva mala dugmeta, a omota motora se
otvori. Unutra je bio nekakav sitni ureaj, vrlo jednostavan na prvi
pogled. Oigledno primar motora. Nije se vidjelo kako je privren
19

za kuite. Mjuhu ga izvadi i prui Jacku. Sprava je izgledala

otprilike kao elektrini aparat za brijanje. Mjuhu uperi prstom u
dugme pa ga utisne, a zatim odmakne Jackovu ruku ustranu tako da
je sprava ostala uperena u daske. Jack je oekivao da e se neto
dogoditi, spreman ak i na zasljepljujuu munju unitavajue,
sirove energije, toliko blisku ljubiteljima znanstvene fantastike, ali
ga sprava ipak iznenadi. Zaulo se samo blago ukanje.
Fino. A to sada?
Mjuhu pokae na mjesto gdje je Jack pilio.
Oh ree Jack, uzme spravu, uperi je u rez i utisne
dugme. Opet ukanje, lagani povratni pritisak, a u dasci se pojavi
tanahna crta. Bijae to rez mnogo tanji od onoga pilom, ist i
jednolian, i ravan koliko je mogao postii rukom drhtavom od
uzbuenja. Prozrani oblai sitne piljevine povjetarac odnese
ustranu.
Jack je eksperimentirao, primiui i odmiui spravu. Rez je
bio to finiji to je mlaz vie pribliio dasci. Odmiui ga od daske,
otkrije da mlaz vie ne djeluje na udaljenosti od oko pola metra.
Oduevljen, Jack brzo prepili dasku. Mjuhu ga ja promatrao
smijeei se. Bilo je jasno da osjea otprilike ono to bi i sam
osjeao da je kakvome divljaku, koji se mui maetom, pokazao
pilu.
Kad je zavrio, prui spravu srebrnome ovjeku i pljesne ga po
leima.
Mnogo ti hvala, Mjuhu.
e ek ree Mjuhu, pa posegne prema Jackovu vratu,
jedan palac poloi na Jackovu kljunu kost, a drugi na lopaticu, i
lagano dvaput stisne!
Tako se kod kue rukuje, ha? nasmije se Jack. Zatim
pomisli kako je vrlo vjerojatno i pogodio. Svaki civilizirani narod
ima neku vrstu dodirnog pozdrava. Rukovanje je evoluiralo iz
uzdignutog dlana, koji je pokazivao da u ruci nema oruja. Moda je
i ovo neto slino. I zaista, svakako je znak dobrih namjera ponuditi
svoj vrat!
Hitrim je pokretima Mjuhu vratio spravu u kuite na vrhu
pruta, a onda, drei se jednom rukom, sletio na zemlju. im je
sletio, on baci prut prema Jacku. Ovaj se iznenadi vidjevi kako
prirodno leti kroz zrak, pa posegne da ga uhvati, ali promai. Prut
opie luk i stane padati, a mlazni motorii prorade. Jack prieka da
mu se prut polako priblii, uhvati ga i sleti s krova.
20

Srebrni je ovjek slijedio Jacka do garae i promatrao ga kako

prekapa po daskama. Jack izabere nekoliko dasaka, izmjeri ih i
dohvati prut. Muio se i muio, ali mu ne poe za rukom da izvadi
reza. Pritiskao je kuite, vrtio ga, navlaio, Uspio je samo izazvati
itanje kad je prut pritisnuo nadolje.
Eeek, eek ree Mjuhu. On uzme prut i otvori kuite.
Jack je paljivo motrio, pa se nasmijao i uzeo reza.
Brzo je ispilio daske, cerei se na pilu koja je visjela na zidu.
Tada sloi daske jednu do druge, pribije ih zajedno i izgladi rubove,
a onda ustane i promotri ponosno svoje djelo. Vrata za izlaz na krov
su gotova. A tada shvati da su preteka da bi ih nosio sam. Da je
Mjuhu zdrav... On se poee po glavi.
Pa nosi ga pomou skoibrana, tata.
Molly! Kako si se toga sjetila?
Mjuhu mi je rekao .. .zapravo...
Daj, da to raistimo jednom zauvijek. Kako to tebi
Mjuhu pria?
Ne znam, tata. To ti je kao da se sjeam da mi je neto
rekao, zna, ali ne... ne rijeima, zna. Samo... samo... ona zapne,
a tada vikne, naglo i uzrujano ja ne znam, tata, zbilja ne znam.
to ti je sada rekao?
Ona pogleda Mjuhua. Jack opet uoi ono neobino nadimanje
srebrnih brkova. Ona objasni:
Metni ova vrata na skoibran i podigni. Skoibran e
polagano padati, a ti ga dotle... guraj.
Jack pogleda vrata, pa mlazni ureaj, i shvati. Kad je podvukao
mlazni prut pod vrata, Mjuhu mu pomogne da ga digne. Mjuhu ga
umiri i odgura van dobar komad puta prije nego to je prut opet
potonuo do tla. Opet uvis, opet guranje, i evo ih do kue. Molly je
poskakivala oko njih, pljeskala rukama, moljakala da se porovoza i
hvalila Mjuhua. Kad su stali uza zid. Jack upita:
to sada, Einsteinu juniore, kako na krov?
Mjuhu uzme Mollyn jojo i stane se njime spretno igrati. I ode.
Hej!
On ne zna, tata. Smisli sam.
eli li rei da je u stanju smisliti ovakav trik za noenje
vrata, a mozak mu stao kad ih treba podii na krov?
Aha.
Jack Garry pogleda odlazeu srebrnu priliku i zavrti glavom.
Bio je spreman na to da je Mjuhu inteligencijom ispred ljudi, premda
21

na drukiji nain. Ali da e ustuknuti pred jednostavnim problemom

iz elementarne logike, to se jednostavno nije uklapalo. ovjek
njegovih sposobnosti svakako nee smisliti ovako dosjetljivu metodu
prijenosa a da ne shvati da je to samo pola problema. Pitao se nije li
rjeenje zapravo tako jednostavno da ga Mjuhu nije smatrao
vrijednim objanjavanja.
Jack slegne ramenima, vrati se do garae i potrai koloturnik.
Muio se dobra dva sata dok nije podigao vrata na krov i pribio ih na
mjesto. Mjuhua cijela ta parada oito nije uope zanimala. Kad je
Jack pribio posljednji avao i s odobravanjem razgledao svoje djelo,
zauje kako Mjuhu vriti. Brzo dohvati mlazni prut i odjedri s krova
na zemlju.
Iris! Iris! to se dogodilo?
Ne znam, Jack, on je...
Jack otri do lica kue. Mjuhu je leao na tlu, estoko se
grei. Leao je nauznak, svinuvi lea u nemoguem luku. kopajui
petama u pijesak; i glava mu je bila u nemoguem poloaju tako da
se o tlo oslanjao samo o pete i elo. Zdravom je rukom bubnjao o tlo.
Usnice je krivio, a iz grla se ulo krkljavo zavijanje, jezivo,
zastraujue. inilo se da moe vritati jednako glasno udiui zrak
kao i izdiui ga.
Molly je stajala do njega, kao hipnotizirana, i smijeila ae. Jack
klekne do zgrenog tijela i pokua ga umiriti.
Molly, ne ceri se tako na siromaha.
Ali, on je sretan, tata.
On je to?
Zar ne vidi, tata? Ti si bedak. Pa on se osjea divno.
Vidi da se smije.
Iris, to mu je?
Pojeo je aspirin, to je sve to znam.
Pojeo je etiri obavijesti ih MoIly. On ih oboava.
to da radimo, Jack?
Ne znam, srce odgovori Jack zabrinuto. Moda je
najbolje da ga pustimo da mu to proe samo. Sredstvo za ienje ili
sedativ bi mu mogli nakoditi.
Napad je prolazio, a tada najednom prestane i Mjuhu se sasvim
olabavi. Jack mu poloi ruku na prsa i opet osjeti ono neobino
lupanje dvaju srdaca.
U nesvijesti je ree.
Molly izjavi udnim, tihim glasom:
22

 Ne, tata. On gleda u svoje snove.

Snove?
Naranasto nebo objasni Molly. Jack je otro
promotri. Stajala je mirno, mirei. Mnogo Mjuhua. Stotine i
stotine... velikih. Velikih poput gospodina Thorndyka. (Gospodin
Thorndyke bijae izdava, stanovao je u gradu. Metar i
devedesetpet.) Okrugle kue i veliki avioni, a... umjesto krila
imaju prutove.
Molly, lupa kojeta ree njena majka zabrinuto.
Jack je utia. Reci dalje, dijete.
Jedno mjesto, soba. To je... tamo je Mjuhu i mnogi drugi.
Stoje... stoje u repu. Tu je i jedan veliki, ima uti eir. On ih tjera u
rep. To je Mjuhu. Izlazi iz repa. Skae kroz prozor na skoibranu.
Nastupi duga tiina. Mjuhu zastenje.
No? '
Nita, tata... ekaj! Sve je... sve... nejasno. Aha, tu je
nekakva stvar, kao podmornica. Samo na zemlji, ne u vodi. Vrata su
otvorena. Mjuhu je... unutra. Dugmeta i satovi. Mjuhu okree
dugme. Okree... Oh. Joj! To me boli! Ona akama pritisne elo.
Molly!
Molly otvori oi i ree, sasvim sabrano:
A, sve je u redu, mama. Ono u snu je boljelo, nije boljelo
mene. Bilo je puno vatre i... pospano, samo vie. I boljelo je.
Jack, stradat e nam dijete!
Ne vjerujem ree Jack.
Pa ni ja ree Iris zaueno, a tada proape, jedva
ujno: to me nagnalo da to kaem?
Mjuhu spava najednom izjavi Molly.
Nema vie snova?
Vie nema snova. Hej. Ovo je bilo... smijeno.
Hajdemo na ruak ree Iris. Glas joj je drhtao. Oni udu
u kuu. Jack pogleda Mjuhua, koji je mirno spavao i smijeio se.
Padne mu na um ideja da udnoga stvora metne u krevet, ali se
predomisli. Dan je vru, trava gusta, pa neka lei. Vrtei glavom, on
ude u kuu.
Sjedite i jedite ree Iris.
Jack se osvrne po sobi.
Uinila si prava uda ree. Krhotine i buka su nestali,
a zatitne su prevlake sjale na naslonjaima.
Oni posjedaju oko stolia i stanu unitavati sendvie.
23

 Jack.
Hm?
to je to bilo... ? Telepatija?
Tako mi se ini. Neto takvo. Ha, ha, ekaj samo da to
ispriam Zinsseru! Nee mi vjerovati.
Hoe li otii do aerodroma?
Nego to. Moda povedem i Mjuhua.
Bit e to malo nezgodno, to misli? Mjuhu ba nije takav
da bi ga mogao predstaviti kao neaka Juliusa.
Ma bit e sve u redu. Neka sjedi na stranjem sjedalu s
Molly dok ne nagovorim Zinssera da izie i pogleda ga.
A zato ne dovede Zinssera ovamo?
Razmisli malo. Kad ga sretnemo u gradu, slobodan je.
Ovdje je vezan uz aerodrom.
Jack, to misli da li je Molly sigurna uz ovo stvorenje?
Pa dakako. Zabrinuta si?
Ja... i jesam, zna. Ali ne za Mjuhua. Za sebe. Zabrinuta
sam jer mislim da bi trebala biti, ako me shvaa. Jack se nagne i
poljubi je.
Dobar stari majinski instinkt zahihoe. Mjuhu je
nov, stran, mogao bi biti opasan. Istovremeno, Mjuhu je ozlijeen,
dobroudan, pa izaziva majinske osjeaje.
Tu ima neega ree Iris zamiljeno. Velik je i ruan
ba kao i ti, definitivno inteligentniji. A prema tebi nemam
majinskih osjeaja.
Jack razvue lice u osmjeh.
Ne zezaj se. On proguta kavu i ustane. Jedi, Molly,
pa se umij. Ja idem pogledati to radi Mjuhu.
Hoe li na aerodrom upita Iris.
Ako Mjuhu pristane na to. Ima previe toga to bih elio
znati, previe za moj jadni mozak. Ne vjerujem da e Zinsser na sve
odgovoriti; ali dvoje zna vie, pa emo neto smisliti. Iris, ovo je
neto veliko!
Jack izie. Mjuhu je sjedio, veselo prouavajui gusjenicu.
Mjuhu.
uu?
to misli o maloj vonji?
Huubilii grrris. eek?
Aha. Ne razumije. 'Ajde. Jack pokae prema garai.
Mjuhu vrlo, vrlo paljivo poloi gusjenicu u travu i ustane. Ba u
24

tom trenu grozomoran tresak odjekne iz garae. Za trenutak svi

stajae ukoeni, a tada se prolomi Mollyn zagluni vrisak. Jack
pohita prema garai glavom bez obzira.
Molly! to se dogodilo!
Na zvuk njegova glasa dijete zauti kao da je netko okrenuo
prekida.
Molly!
Tu sam, tata javi se ona slabanim glasom. Stajala je
uz auto, pretvorivi se sva u jednu napuenu, drhtavu donju usnicu.
Auto je dopola virio kroz stranji zid garae.
Tata, nisam htjela. Samo sam htjela pomoi da izveze
auto iz garae. Neu dobiti batina, neu? Tata, nisam...
Tiho!
Ona se odmah umiri.
Molly, to te spopalo? Zna da ne smije dirati starter!
Ja sam se samo pravila da ga diram. Zamislila sam da
sam u podmornici koja moe letjeti, onako kao Mjuhu.
Jack prieka da utihne ovaj kaos.
Doi amo ree on strogo. Ona mu prie sitnim
koraiima, vukui noge, s rukama iza lea. Morao bih ti dati po
turu, zna.
Aha glas joj je drhtao mislim da bi. Samo dvaput,
ha, tata?
Jack se ugrize za jezik da se svlada, ali ne uspije. Lopove mali,
mislio je smijui se.
Zna to ree on, osorno, gledajui u auto. Garaa je,
sreom, bila nesolidna, pa e se ovo malo ogrebotina na poklopcu
motora i na odbojniku izgubiti meu starim grijesima.
Dobit e tri dobre batine. Dodat u ih prvi put kad
zaslui po turu.
Da, tata. Ona se pokajniki popne na stranje sjedalo,
nastojei da se to manje vidi. Jack raisti ruevine koliko je mogao,
zatim ue, upali motor i izveze staru krntiju iz garae.
Mjuhu je stajao postrani, paljivo promatrajui brundavi auto
zauenim srebrnim oima.
Ui ree Jack, mahnuvi rukom. Mjuhu se udalji
nekoliko koraka.
Mjuhu! vikne Molly provrivi kroz stranja vrata.
Mjuhu ree Jauk i prie. Molly otvori vrata, on ue, a ona se
nasmije kad ga vidje kako se skutrio na podu, pa ga stane vui dok
25

nije sjeo na sjadalo. Jack odveze auto oko kue, stane, podigne
Mjuhuov tap, otpuhne poljubac s dlana Irisi, pa se odvezu.
etrdeset minuta kasnije stigli su do aerodroma nakon
ekstatine vonje pune Mollynih komentara na uda prirode,
zemaljske vegetacije i zemljopisa. Mjuhu je buljio oi, zurio, beio
se, oduevljeno sluajui Mollyna objanjenja Jack bi se zakleo
da ju je sve razumio isputajui mijaukava odobravanja, vriskava
pitanja i cijukave znakove veselja.
A sada objavi Jack dok je parkirao auto uz ogradu
aerodroma, vas dvoje ekajte u autu. Ja u potraiti gospodina
Zinssera. Molly, moe li objasniti Mjuhu da mora ostati u autu dok
se ja ne vratim? Zna, ako ga vide drugi ljudi, htjet e da ga svata
pitaju, a mi ga ne bismo htjeli umarati, zar ne?
Ne, tata. Rei u mu. Mjuhu ree ona, okreui se
prema srebrnom ovjeku. Gledali su se duboko oi u oi. Njegovi
brci su se nadimali i trzali. Bit e dobar, je li, i nee se
pokazivati?
eek, izjavi Mjuhu, eek merrrredii.
On veli da si ti gazda.
Jack se nasmije izlazei.
Tako, ha? Da li dijete zna to se zbiva ili je sve to
samo igra? Budite dobri. Do vienja, Mjuhu! Nosei mlazni
tap, on ue u zgradu.
Zinsser je, kao i obino, imao pune ruke posla. Aerodrom je
bio malen, ali je privatni promet bio gust pa je Zinsser, kao glavni
dispeer, bio neprekidno u pogonu. On rukom pokrije mikrofon
telefonske slualice jer je upravo razgovarao.
Zdravo, Garry! to je nova u irokom bijelom svijetu?
srdano pozdravi Jacka. Sjedi. Bit u zaas gotov On veselo
zakokodae u telefon, smijeei se Jacku. Jack se namjesti to je
udobnije mogao i prieka da Zinsser dovri razgovor.
No, eto, ree Zinsser, a telefon opet zazvoni. Jack
zakoluta oima. Zinsser zavri i taj razgovor, a telefon opet zazvoni.
Zinsser na telefonu.
No, sad je dosta, ree Jack sam sebi, pa ustane, ode do vrata i
tiho ih zatvori. Zatim uzme mlazni prut i pred Zinsserovim
zabezeknutim oima stane na stol, podigne prut iznad glave i
zakorai u prazno. Visei tako u zraku, Jack preko ramena pogleda u
Zinssera, ije je lice izgledalo kao crveni puni mjesec usred snjene
26

oluje, jer su mlazevi iz vrhova tapa otpuhnuli uvis svaki i najmanji

papiri to se toga asa naao u kancelariji.
Ipak, prvo to je uradio kad je doao sebi od uda bilo je da
spusti slualicu.
I mislio sam ree Jack, smijui se.
Ti... ti... to ti je to?
To je dijalektiki polarizator, odgovori Jack, sleui
na pod. To jest, omoguuje razgovor s glavnim dispeerom dok
ovaj uporno telefonira.
Zinsser je ve izletio iz svoga stolca i optrao stol,
iznenaujue brzo za ovjeka njegove grae.
Daj da vidim.
Jack mu prui prut i stane pripovijedati.
***
Gledaj, Mjuhu! Avion!
Zajedno su promatrali Cessnu kako slijee, oduevljavajui se
malim oblaiima praine koje su podigli kotai pri prvom dodiru o
tlo.
Evo jo jednog! Ovaj uzlijee! Mali plavi dvosjed je
rulao pistom, okrenuo se, pa zabrujao prema njima, podiui se u
zrak nisko nad njihovim glavama.
IIIIjauuuu, oponaala je Molly zvuk motora.
Sssssviiiiiii! psikao je Mjuhu, kopirajui psikanje krila
kroz zrak.
Molly zapljee rukama i zavriti od veselja. Jo je jedan avion
krenuo da uzleti. Promatrali su ga prodirui ga oima.
***
sat.

Hajde van, da ga vidi, ree Jack. Zinsser baci pogled na

Ne mogu. alu na stranu, valja mi provesti jo najmanje

pola sata uz ovaj telefon. Hoe li mu to biti vani? Nema gotovo
nikoga.
Mislim da nee. Molly je s njim, a kako sam ti rekao,
slau se izvanredno. To bih volio istraiti, tu telepatiju. Najednom
se nasmije. Ta Molly... zna li to je danas uradila? On ispria
kako je Molly provezla auto kroz zid garae.
27

 Fakinka zahihoe Zinsser. Svi su isti. Juer je moj

mali neak oistio travnjak pred kuom majinim usisaem za
prainu. Nasmije se. Da se vratimo na tog... kako se zove...
Mjuhua... i tu njegovu igraku. Jack, moramo pripaziti na njega.
Zna li da je on i ta njegova odjea i ovo ovdje sve to imamo temelj
da otkrijemo odakle je?
Svakako. Ali, sluaj. On je vrlo inteligentan. Siguran sam
da bi nam mogao ispriati svega i svata.
Nego to, inteligentan je ree Zinsser. Kladim se da
je iznad prosjeka za ovu planetu. Inae ga ne bi pustili na takvo
putovanje. Jack, kakva teta to nemamo taj brod!
Moda se vrati. to misli, odakle bi mogao biti?
Moda Mars.
'Ajde, promisli malo. Dobro, Mars ima atmosferu, ali je
ona vraki rijetka. Organizam Mjuhuova rasta morao bi imati
ogromna plua. Ne. Mjuhu je navikao na atmosferu koja je sasvim
nalik na ovu nau.
To znai da ni Venera ne dolazi u obzir.
Ova njegova odjea mu ovdje sasvim odgovara. Njegova
planeta vjerojatno ima ne samo vraki slinu atmosferu nego i
istovetnu klimu. ini se da mu naa hrana odgovara, osim nekih
izuzetaka aspirin ga poalje u narkotiki trans do neba. Neto kao
pijanstvo smijanja.
to ne kae! Da vidimo: Jupiter otpada, nije graen za
tako veliku gravitaciju. Vanjske planete su prehladne, a Merkur
prevru. Zinsser se zavali u stolicu i kao odsutan duhom obrie
znoj sa svoje elave glave. Jack, ovaj tip uope ne dolazi iz
naega Suneva sustava!
Ima pravo! Harry, to misli o ovoj njegovoj mlaznoj
spravi?
Kako mi pria da ree drvo... mogu li je vidjeti?
Pa jasno. Garry se zaposli oko pruta. Pronaao je ona
sitna dugmeta i pritisnuo ih. Kuite se glatko otvori. On izvadi reza
i oprezno otpili rub stola.
Ovakvo udo jo nisam vidio ree Zinsser. Daj da
vidim.
On prihvati napravu i stane je okretati u ruci.
Ne vidim nikakvo gorivo ree zamiljeno. Mislim
da ga tjera zrak.
28

 Ali to goni zrak?

Opet zrak ree Jack. Ne alim se. Mislim da ovo na
neki nain dezintegrira dio zraka i koristi se dobivenom energijom
da proizvede mali mlaz.
Moe biti ree Zinsser. Garry se ukoi kad vidje kako
dispeer zirka u otvor za mlaz. Za ime boje, ne diraj to dugme.
Ne boj se. Pazi... ima pravo! Ova cijev je koncentrina.
Kako je samo mogue da ureaj za disrupciju bude ovako malen i
lagan?
Jack Garry se zamisli.
To me mui cijeli dan. Imam jedan odgovor. Moe li
prihvatiti neto to zvui potpuno fantastino, samo ako je logino?
Zna me nasmije se Zinsser, mahnuvi rukom prema
velikoj hrpi znanstvenofantastinih asopisa na polici. Reci.
Pa, evo oprezno zapone Jack. Ti zna to je to
nuklearna sila. To je ono to dri jezgru atoma na okupu. E, sad, ako
se dobro sjeam to su me uili o nuklearnoj teoriji, izgleda mi da je
mogue stvoriti kuglu sazdanu od te nuklearne sile koja bi bila
stabilna.
Kuglu? A to u njoj?
Nuklearna sila. Ili nita... prazan prostor. Dobro. Pa ako
tu kuglu okrui drugom kuglom, sazdanom od energetskog polja
sposobnog da prolazi kroz unutranju kuglu ili sposobnog da
proputa materiju, ini mi se da bi sve to ue meu ove
uravnoteene sile moralo pretrpjeti disrupciju. I sad ima eksplozivni
tlak zarobljen unutar unutranje kugle, zar ne? Pazi sad: ako ono
vanjsko polje priblii onoj unutranjoj kugli, pritisak koji si unutra
zarobio pobjei e van. Sad to sve poveaj, vie materije prolaza
kroz dvije kugle prema unutra, vie disrupcije, vie eksplozivnog
pritiska, jai mlaz. I to ti je to on lupne po mlaznome motoru.
Vrlo dosjetljivo zaklima Zinsser glavom. ak ako
si i promaio, teorija je prvoklasna. Sve to si mi dosad rekao svodi
se, zapravo, na to da nam je udvostruiti ovu spravu i tako otkriti
naelo na kojem radi, a onda se pomuiti da stabiliziramo energetsko
polje. Zapravo, najprije kuglu nuklearne sile, a onda energetsko polje
sposobno da je penetrira. Zatim dodamo materiju, s jedne strane i
puf! on rairi ruke. Na to dugokosi momci jo nisu pomislili.
Ni govora ree Garry. Mjuhu e nam sve objasniti.
Nadam se, Jack. Ovo bi moglo preokrenuti naglavce
cijelu industriju.
29

 Shvatio si nasmije se Jack.

Telefon opet zazvoni. Zinsser pogleda na sat.
To je za mene. On sjedne, podigne slualicu i udubi se
u ivu diskusiju o arterskim uslugama, dostavnicama, teretnim
listama i zakonskim restrikcijama. Jack se oslonio o otpiljeni rub
stola i sanjario. Mjuhu: superiorni pripadnik superiorne civilizacije,
doao je na Zemlju da izvede barbarsko ovjeanstvo iz mraka. Pitao
se kako Mjuhu izgleda kod kue, meu sebi slinima. Mlad, ali vrlo
sabran, zakljui, i vrlo talentiran. Intelektualna krema, kao stvoren za
ambasadora na novoj i dinaminoj planeti kakva je Zemlja. A brod?
Da li se vratio u tajnovite dubine svemira? Ili negdje u blizini krui i
oekuje vijesti od svoga poduzetnog ambasadora?
Zinsser odloi slualicu i uzdahne.
estitaj mi na mojoj snazi volje. Najvaniji dogaaj u
mome ivotu, a ja ovdje rintam kao magarac. Osjeam se kao dijete
na Badnjak. Idemo ga pogledati.
***
Uiiiijauauau! vritao je Mjuhu dok je jo jedan avion
proiao iznad njihovih glava. Molly je skakutala po sjedalu.
Mjuhu je divno oponaao.
Srebrni ovjek uspue se uz naslon vozaevog sjedala lakim i
skladnim pokretom, nastojei da bolje vidi. Jedan se Piper upravo
pribliio ulazu u hangar i mirovao nedaleko od njih, dok mu se
propeler polako okretao.
Molly se nasloni laktovima na naslon da i ona bolje vidi.
Mjuhu laktom oee o njen eiri i on padne na pod. On se sagne da
ga podigne i zapne glavom o kontrolnu tablu, a poklopac pretinca za
rukavice otvori se, zveknuvi. Njegove se udne zjenice raire,
prozirni mu trei kapak palucne preko oiju i on posegne rukom u
pretinac. Molly se jo nije ni snala, a on je ve iziao iz auta i trao
preko parkiralita, skaui visoko u zrak, isputajui nesebine
zvuke, povremeno stajui i lupajui zdravom rukom o tlo.
Izvan sebe od straha, Molly Garry istri iz auta i jurne za njim
Mjuhu! Mjuhu, vrati se!
On se okrene prema njoj rairenih ruku.
Vrrrraauuu! On protri mimo nje. Sputajui jednu
ruku i diui drugu, oponaajui avion dok kree u zraku, on potri u
30

irokom luku prema niskom zidiu na granici parkiralita i piste,

preskoi ga i pojuri prema hangaru.
Molly, zadihana, jecajui, lupne nogom o tlo.
Mjuhu! zastenje bespomono. Tata je rekao...
Dva mehaniara, koji su stajali uz mali Piper, motor kojega je
jo uvijek radio u praznom hodu, osvrnu se traei krivca za
nemogue zvuke koji dopiru do njih, zvuke kao da sto bijesnih
maaka oponaa indijanski bojni pokli. Ugledali su tankonogu,
srebrnosivu prikazu, srebrnih brkova i uskih oiju, odjevenu u
skrletno crvenu odjeu, to je povremeno prelazila u tamni indigo.
Bez rijei, kao jedan, okrenu se i nagnu u bezglavi bijeg. A Mjuhu,
uz jo jedan urlik sree, priskoi do aviona i nestane u njegovoj
unutranjosti. Molly prinese ruku ustima.
Oh, Mjuhu! ona uzdahne. Sad si nagrabusio.
Ona zauje bat koraka i okrene se. Njen je otac grabio ogromnim
koracima prema njoj, a Zinsser je upeo sve snage da ne zaostane.
Molly! Gdje je Mjuhu?
Ona nijemo uperi prstom u Piper. To kao da je bio signal
malom avionu, koji krene preko piste.
Hej! ekaj! zaurla Jack Garry besmisleno, grabei
prema avionu. On skoi prema zidu, ali ga vlastita brzina prevari,
vrh cipele mu zapne o zid i on se prostre preko asfalta.
Zinsser i Molly pomognu mu da stane na noge. On izvadi
maramicu i pritisne je o nos koji je krvario. Mjuhu!
Mali se avion gegao preko piste, a onda iznenada zagrmi.
Rep mu se odigne od tla i on pojuri poprijeko piste, u vjetar.
Jack se okrene prema Zinsseru i vidje olienje uasa. Pratei njegov
pogled, Jack ugleda jo jedan avion, veliki esterosjed.
Nikad se jo nije osjetio tako bespomonim. Ova e se dva
aviona sudariti. Nije bilo pomoi. On ih je promatrao ne trepui,
gotovo ravnoduno, inilo se kao da puu; taj je posljednji trenutak
izgledao kao cijela vjenost. A tada, na samo dvadeset metara visine,
Mjuhu ugasi motor i nagne krila. Piper uspori, nasloni se u vjetar i
skrene postrance tako blizu ispod drugog aviona da ih je samo jo
jedan premaz boje dijelio od katastrofe.
Jack nije imao pojma kako dugo je zadravao dah, ali kad ga je
napokon ispustio, bila je to agonija.
No, barem zna letjeti uzdahne Zinsser.
Pa, dakako da zna letjeti otrese se Jack. Ovakva
prethistorijska naprava kakva je za njega avion prava je djeja igra.
31

 Tata, bojim se.

Ja ne ree Jack uplje.
Ni ja doda Zinsser. Avion je osiguran.
Piper zastrijeli uvis. Na sto metara visine najednom zaokrene,
jezivo naglo, prevrne se, a onda zapikira ravno prema njima.
Proiao je tako blizu da se Zinsser u hipu nae prostrt na zemlji,
potrbuke. Jack i Molly su samo promatrali. Podigne se oblak
praine i sakrije avion. Trajalo je to samo nekoliko sekundi, a onda
se avion opet pojavi, kojih stopedeset metara visoko, aavo
posrui.
Odjednom Molly zagluno zavriti i pokrije lice rukama.
Molly! to ti je?
Ona ga rukama obuhvati oko vrata i pripije se oajniki
jecajui.
Prestani! zaurla on, a onda doda njeno, to je,
zlato?
On se boji. Mjuhu se strano, strano boji.
Jack podigne pogled. Avion se nagnuo ustranu i stao ponirati.
Zinsser zaurla:
Gasa! Gasa! Dodaj gasa, budalo!
Mjuhu ugasi motor.
Nijem, avion se zakovitla kroz zrak i stropota se usred
zaglune lomljave.
Molly ree sasvim mirno:
Mjuhuove slike su prestale ree i srui se
onesvijetena na tlo.
Odvezli su ga u bolnicu. Bilo je muno skupljati ostatke,
podizati ga, nositi u kola hitne pomoi...
Jack je svim srcem elio da Molly ne vidi; ali ona je sjela i
gorko plakala dok su ga odnosili. Dok su on i Zinsser nervozno
hodali amo tamo po ekaonici, on zabrinuto pomisli kako e imati
grdne muke s djetetom kad sve to proe.
Deurni lijenik izie, briui ruke.
Tko je doveo ovaj sluaj... vi?
Obojica, ree Zinsser.
to... tko je on?
Jedan moj prijatelj. Da li je... hoe li preivjeti?
Otkud da to ja znam? otrese se lijenik. Tokom
cijele moje dugogodinje prakse... on puhne. Ovaj ovjek ima
dvojni krvotok. Dva odvojena krvotoka. Po jedno srce za svaki od
32

njih. Arterijska krv nalik je na venoznu, ljubiasta je. Kako se

ozlijedio?
Pojeo je bocu aspirina iz mog auta objasni Jack.
Aspirin ga ini pijanim. Digao je avion i odmaglio s njime.
Aspirin ga ini... Lijenik promotri najprije jednoga,
pa drugoga, vrlo paljivo. Ako me zezate, neu pitati. Ipak...
ono... ona stvar tamo unutra dovoljna je da svakog lijenika zezne do
neba. Kako dugo ima onaj podvez na ruci?
Zinsser pogleda u Jacka, a Jack ree:
Oko osamnaest sati.
Osamnaest sati? Lijenik zavrti glavom. Tako je
dobro zaraslo, da bih prije rekao osamnaest dana. Prije nego je
Jack uspio to rei, on doda: Potrebna mu je transfuzija.
To je nemogue! Hou rei, njegova krv...
Znam. Uzeo sam uzorak. Dao sam dvojici tehniara da
pokuaju smijeali kemikalije u plazmu tako da mu damo priblini
nadomjestak. Obojica me prozvae laovom. Ali njemu je potrebna
transfuzija. Obavijestit u vas. On napusti ekaonicu.
To ti je jedan doktor izvan sebe od uda.
Jo se i dobro dri, ree Zinsser. Dobro ga
poznajem. Moe li mu zamjeriti?
Harry, ne znam to u ako Mjuhu ode.
Toliko ga voli?
Ne samo to. Doi na prag susreta s drugom civilizacijom,
a onda ti proe kroz prste poput pijeska... to je previe.
Onaj mlazni motor... Jack, ako nam ga Mjuhu ne objasni,
ne vjerujem da emo nai tako genijalnog znanstvenika koji bi to
mogao. Bilo bi to... bilo bi to kao da kovau iz...
Da, a njegovo podrijetlo? Zinsser se oduevi. On
nije iz naeg sustava. A to znai da je sposoban prevaliti
meuzvjezdane udaljenosti, to znai da ima zvjezdani pogon, ili ak
prostornovremenski vor o kojima momci toliko piu.
Preivjet e on ree Jack. On mora preivjeti ili
nema pravde na svijetu. Toliko ga toga moramo pitati, Harry!
Gledaj... on je ovdje. To znai da e jo njegovi doi, jednoga dana.
Daa. A zato ve nisu doli?
Moda i jesu. Daniken...
Oh, joj ree Zinsser nemoj pretjerivati. Lijenik
ue u ekaonicu.
Mislim da e se izvui.
33

 Zbilja?
Ne zbilja. Nita nije zbiljsko kod ovoga tipa. Ali mi se
ini da e biti u redu. to jede?
Otprilike isto to i mi, ini mi se.
ini vam se. Niste ba krcati znanjem o njemu.
Pa i nisam. Tek to je stigao. Ne! Ne pitajte odakle Morat
ete ga pitati sami.
Lijenik se poee po glavi.
On nije s ovoga svijeta. To je sigurno. Oigledno je
odrastao, ali mu je svaki lom kao u djeteta; takve ete stvari vidjeti u
trogodinjaka. Prozirne membrane preko... emu se smijete?
Jack se poeo smijati polako, smijuljei se, ali je smijeh
nabujao, izbjegao kontroli. Sad je urlao od smijeha. Zinsser vikne:
Jack! Dosta! Ovo je bolnica...
Jack se pribere naas, odgurne Zinsserovu ruku, ree ne mogu
si pomoi, pa zapadne u novi grohot.
to ti je, ovjee? upita Zinsser.
Ha ha ha! odgovori mu Jack. A onda se otrijezni, vie
od toga. Cijela stvar mora biti smijena, Harry. Neu dopustiti da
bude drukije.
Ma, koga to vraga... ?
Pazi, Harry. Mi smo nabacali kojekakve pretpostavke o
Mjuhuu, o njegovoj civilizaciji, tehnologiji, podrijetlu. A nikad
neemo saznati nita!
Zato? Pa on e nam rei.
Nee. Pogrijeio sam. Rei e nam mnogo toga. Ali nam
to nee pomoi. Pazi; ako je nae visine, ako je stigao k nama u
svemirskom brodu, ako je donio nekoliko lukavih spravica, koje su
oigledno produkt vrlo napredne civilizacije, to ne znai da je on
stvorio tu civilizaciju niti da je jedinka superiorna svojoj okolini.
No, zato ne?
Zato ne? Harry, da li je Molly izumila automobil?
Ne, ali...
Ali je danas provezla jednoga kroz stranji zid garae.
Zinsserove se oi raire.
Hoe rei...
Sve se slae! Sjea li se kako je Mjuhu rijeio problem
kako da prenesem vrata pomou letipruta? Fascinirao ga je Mollyn
jojo. A to kae na udnu vezu koju je uspostavio s Molly? to
34

misli? Sjeti se Irisine reakcije gotovo materinske, premda nije znala

zato?
Siromani malian uzdahne Zinsser. Pitam se da li
je pomislio da je kod kue kad je sletio?
Siromani malian... tono ree Jack i stane se opet
smijati. Moe li ti Molly rastumaiti kako radi motor s
unutranjim sagorijevanjem? Moe li ti objasniti aerodinamine sile
koje djeluju na krilo? On potrese glavom. ekaj, pa e vidjeti.
Mjuhu e nam rei ekvivalent Mollynog vozili smo se u autu tata i
ja i ili smo dvjesta kilometara na sat.
Ali, kako je dospio ovamo?
Kako je Molly prola kroz stranji zid garae?
Lijenik bespomono slegne ramenima.
Bioloke reakcije njegova organizma su doista kao u
djeteta. A ako jest dijete, tada e se njegovo tkivo oporavljati vrlo
brzo, pa mogu jamiti da e preivjeti.
Zinsser zastenje.
To e nam mnogo pomoi... a i njemu, siromah mali.
Ovako malen, pun djejeg povjerenja u odrasle, vjerojatno je bio
uvjeren da emo ga nekako dopremiti njegovom domu. Ne znamo
nita, nita, ak ni kako da udvostruimo ovaj njegov mlazni tap
koji je, u svijetu s kojeg je doao tek igraka za malu djecu.

Ray Bradbury:
35

The Fog Horn

Preveo Vojko Kraljeta

Sirena
Ray Douglas Bradbury smatra se najveim ivim piscem
znanstvene fantastike. Uavi u anr boova (buljookih udovita),
svemirskih kauboja i njihovih dogodovtina nazvanih svemirskim
operama (space operas), pomogao je pdii razinu pisanja, stvorivi na
tom podruju panje vrijedna literarna ostvarenja. Njegova vea ljubav
spram ljupkom jeziku i ovjeku nego spram svemirskim letjelicama,
utjecala je na gotovo sve pisce tog podruja koji su doli nakon njega.
Nesumnjivo se nita ne bi promijenilo u znastvenoj fantastici prie bi
i dalje bile nezanimljive, ovjekov ivot jeftin i on sam smijean da
Bradbury nije bio zaveden priama Edgara Allana Poea i Julesa
Vernea 1932. godine.
Vjeruje da je arobnjak iz Oza potaknuo njegovu ljubav spram
pisanju i znanstvenoj fantastici u isto vrijeme. Gutao je djela Vicki
Baum, Burroughsa, Wellsa, princa Valianta i Bucka Rogersa; ovu
posljednju dvojicu itao je u nedjeljnom stripmagazinu koji je
prodavao.
U Los Angelesu je prijateljevao s piscem SF Henryjem Kuttnerom.
Bradbury tvrdi da ga je upravo Kuttner upravio prema uspjenoj
karijeri, rekavi mu: Ray, prestani gnjaviti ljude oko sebe svojim
idejama. Dosta je toga deranja na svakoga, vikanja drugima u ui o
svojim velikim idejama. Idi kui, uzmi pisai stroj i PII! Ne moe
GOVORITI o tome kako eli biti pisac mora PISATI da bi bio
pisac?
Njegov je opus fenomenalan, kao to je i njegov mladenaki izgled.
Napisao bi najmanje jednu kratku priu svaki tjedan u proteklih 39
godina; veina ih je izdana. Njegova djela su: Marsijanska kronika,
Objanjeni ovjek, Fahrenheit 451, Listopadna zemlja,
Maslakovo vino, Lijek za melankoliju, Neto opako dolazi ovim
putem, Himna trkaima, Pjevam elektrino tijelo i R je za
Raketu.
Njegove knjige i prie adaptirane su za kazaline daske i ekran.
Njegova su djela prevedena na petnaest razliitih jezika i jedan je od
najpopularnijih pisaca u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemakoj,

36

Italiji, Brazilu i Argentini. Bio je pozvan i u SSSR. gdje je postao

popularan gotovo kao kozmonauti.
I vie nego pisac znanstvene fantastike Bradbury je pjesnik,
dramaturg, predava, konstruktor i pravi novelist i liriar. Dobio je i
akademijinu nagradu za scenarij Moby Dicka. Njegov savjet piscima?
Ne priajte o tome; PIITE.
Bradbury je pisac koji posjeduje matu i energiju: Moram pisati
sve to mogu. Vrijeme istie vrlo brzo kae i ako ne pourimo i
ne zavrimo na posao, umrijet emo ne ostavivii iza sebe nita kao
dokaz da smo bili ovdje.
ROBERT JACOBS

Tamo vani u hladnoj vodi, daleko od zemlje, ekali smo svaku

no na dolazak magle; ona je dola, a mi smo istei zvuni stroj
palili svjetla za maglu, gore, na kamenom tornju. Osjeajui se kao
dvije ptice na sivom nebu, McDunn i ja slali smo svjetlo, koje je sad
crveno, zatim bijelo i opet crveno, dolazilo do oiju osamljenih
brodova. Ako nisu ugledali nae svjetlo, tada je uvijek tu bio na
Glas, duboki krik nae Sirene za maglu, koji je snano podrhtavao
kroz maglene dronjke i tjerajui galebove inio ih hrpom razbacanih
karata, ispod kojih su se visoki valovi valjali bijesno se pjenei.
Usamljen je ovo ivot, ali si se ve nauio na nj, zar ne?
upita McDunn.
Da rekoh. S tobom se dade priati.
Pa, sutra je tvoj red za izlazak na kopno ree on,
smijui se na djevojke i gin.
Na to misli, McDunn, kad te ostavim ovdje samog?
Na more i njegove tajne.
McDunn upali svoju lulu. Bilo je sedam i petnaest, veer,
mjesec studeni, ukljuena grijalica, svjetlo je okretalo svoj rep u
dvjesta smjerova, a Sirena odzvanjala u grlu tornja. Nije bilo grada
sto milja niz obalu, samo cesta, koja je prolazila kroz pustu zemlju
do mora, nekoliko automobila i pojas od dvije milje hladne vode do
naih stijena, a jedva nekoliko brodova.
Tajne mora ree McDunn zamiljeno.
Zna, ocean je najvea i najvrakija snjena pahuljica
koja postoji. Okree i stvara tisue oblika i boja, nikad ih ne
ponavljajui. udno. Jedne noi, prije mnogo godina, bio sam ovdje
37

sam, kad su sve ribe ovog mora dole ovamo i izronile na povrinu.
Neto ih je natjeralo da doplivaju i ostanu ovdje u zaljevu, drui i
zurei u toranj, dok su preko njih prolazile crvena, bijela i crvena
boja, tako da sam mogao vidjeti njihove udne oi. Smrznuo sam se.
Kreui se tu do ponoi, ribe su izgledale kao velik paunov rep. Tada
su bez zvuka nestale, milijun ih je otilo. Mislim da su moda, na
neki nain, prole sve ove milje da bi se pomolile. udno. Ali
zamisli kako im je morao izgledati toranj sa svojih sedamdeset i pet
stopa iznad mora, sa svjetlom koje bljeti iz njega, javljajui se
monstrumskim glasom. Nikad se nisu vratile te ribe...
Zadrhtao sam. Gledao sam dugaku sivu morsku livadu, koja
se prostirala daleko, nikuda, i ni u to.
O, more je puno. McDunn je nervozno pukao svoju
lulu, mirkajui. Bio je nervozan cijelog dana, ne odajui razloga
tome. Uza sve nae strojeve i takozvane podmornice, proi e jo
tisue stoljea prije nego to doemo do kraja prije nego to
dodirnemo dno potopljenih zemalja u kraljevstvima iz bajki i
spoznamo pravi strah. Zamisli, tamo dolje je jo uvijek 300.000
godina prije nas. Dok smo mi okolo paradirali s fanfarama,
oduzimajui jedan drugom zemlje i skidajui glave, oni su ivjeli
ispod mora dvanaest milja dubokoga, hladnog, u vremenu starom
kao brada repatice.
Da, to je stara zemlja.
Doi. Imam ti rei neto posebno, na to sam ekao
prilino dugo.
Popeli smo se osamdeset stuba, ispunivi vrijeme prianjem.
Na vrhuncu je McDunn ugasio sobno svjetlo da ne bi dolo do
odsjaja u ogledalu. Veliko oko svjetla je zujalo, lako se okreui u
svojoj nauljenoj rupi. Sirena je ujednaeno trubila svakih petnaest
sekundi.
Zvui kao ivotinja, zar ne? McDunn kimnu sam sebi.
Velika, usamljena ivotinja, koja plae u noi. Sjedei
ovdje na granici od deset bilijuna godina ona zove Dubine; ja sam
ovdje, ja sam ovdje, ja sam ovdje. A Dubine odgovaraju, da,
odgovaraju, ovdje si ve tri mjeseca... Johnny, bolje je da te
pripremim: u ovo doba godine ree promatrajui tamu i maglu
neto posjeuje svjetionik.
Jata riba, kao to si priao?
38

 Ne, to je neto drugo. Nisam ti o tome priao da ne

pomisli da sam budala. Ali noas ti moram to ispriati, jer prema
oznaci u mojem kalendaru iz prole godine noas je no kada to
dolazi. Neu ii u pojedinosti, mora se sam uvjeriti. Samo sjedi
ovdje. Ako eli, sutra moe spremiti svoje stvari, motornim
amcem otploviti do obale i odvesti se svojim kolima, parkiranim na
molu, u neki kontinentalni gradi, da vie nikada ne ugasi svoja
svjetla nou. Neu se uditi niti te okrivljavati. Ovo se dogaa ve
treu godinu, i to je prvi put da se netko osim mene moe uvjeriti u
istinitost svega. Samo ekaj i gledaj.
Pola sata je bilo prolo a da smo progovorili jedva nekoliko
rijei. Kad nam je postalo dosadno, McDunn mi je objasnio neke od
njegovih ideja o Sireni.
Jednog dana, prije mnogo godina, ovjek je hodajui
okolo stao na zvuk oceana, na hladnoj, neosunanoj obali i rekao:
Potreban nam je glas koji e na moru upozoravati brodove; ja u
stvoriti jedan. Stvorit u vjeni glas, kao to je vjena magla; stvorit
u glas koji je kao prazan krevet pored vas, koji je kao prazna kua
kad otvorite vrata, koji je kao drvee u jesen bez lia. Zvuk koji je
kao ptice to plaui lete na jug, zvuk koji je kao studeni vjetar na
obali, strmoj i hladnoj. Stvorit u zvuk koji je tako osamljen da ga
nitko ne moe mimoii bilo tko da ga uje odzvanjat e mu u
dui, a srca e initi toplijim; znait e mnogo svatkom tko ga uje u
udaljenim gradiima. Stvorit u zvuk i aparaturu koju e nazvati
Sirenom, i tko god je uje, znat e to je to vjena tuga i prolaznost
ivota.
Sirena se oglasi.
Ja sam izmislio ovu priu ree McDunn tiho kako
bih pokuao objasniti zato ovo bie dolazi svake godine do
svjetionika. Sirena ga zove, ja mislim, i ono dolazi...
Ali... rekoh.
Pssst! ree McDunn. Tamo! On pokaza prema
Dubinama.
Neto je plivalo prema svjetioniku.
Bila je hladna no, kao to rekoh; visoki je toranj bio hladan,
svjetlo je dolazilo i odlazilo, a Sirena je zvala i zvala kroz rasparanu
maglu. Nisi mogao vidjeti daleko i nisi mogao vidjeti dobro, duboko
se more gibalo na svojem putu oko zemlje pokrivene koprenom noi,
glatko i mirno, boje sivog mulja, a nas dvojica smo iz visokog tornja
39

promatrali kako se tamo, dalje, uz rumor vode, pojavljuju valovi i

pjena. I tada je na povrinu hladnog mora izronila glava, velika glava
tamne boje, OGROMNIH OlJU, a za njom vrat. A zatim jo
nikakvo tijelo, nego vrat, i jo toga vrata! Glava se uzdigla itavih
etrdeset stopa iznad vode nasaena na vitak i divan tamni vrat. Tek
tada se, kao mali otok crnih koralja, koljki i rakova, tijelo uzdiglo iz
podzemlja. Trzalo je repom. U svemu, proraunao sam da udovite
od glave do vrha repa ima oko devedeset ili sto stopa.
Rekoh neto. Ne znam to.
Mir, deko, proape McDunn.
To je nemogue! uskliknuh.
Ne, Johnny, MI smo nemogui. ONO je takvo bilo i prije
deset milijuna godina. ONO se nije promijenilo. MI i zemlja smo se
promijenili, postali nemogui. MI!
Ono je plivalo polako, veoma dostojanstveno, tamo dalje u
ledenoj vodi. Magla je obavijajui ga na trenutke poveavala
njegove dimenzije. Jedno od oiju udovita uhvatilo je, zadravalo i
odbijalo nae snano svjetlo, crveno, bijelo, crveno, bijelo, kao disk
to alje poruku u prastaroj ifri. Bilo je tiho kao magla kroz koju je
plivalo.
To je neka vrsta dinosaurusa! unuh drei se ograde
od stuba.
Da, jedan iz njihovog plemena.
Ali oni su izumrli!
Ne, samo su se sakrili u Dubine. Duboko su, duboko
dolje u najdubljim Dubinama. Zar to nije, Johnny, prava rije, koja
toliko mnogo kae: Dubine. Sva hladnoa, tama i ponor ovog svijeta
krije se u rijei kao to je ova.
to emo uiniti?
Uiniti? Imamo posao koji ne smijemo napustiti. Osim
toga, ovdje smo sigurniji nego u nekom brodiu koji bi se pokuao
doepati obale. To je bie veliko kao razara i gotovo isto tako brzo.
Ali ekaj, zato ono dolazi OVAMO? Slijedeeg trenutka
sam dobio odgovor. Oglasila se Sirena.
A udovite je odgovorilo.
Krik je odjeknuo preko milijun godina zemlje i magle. Krik
toliko bolan i osamljen da je ovjeku potresao i glavu i tijelo.
Monstrum je vikao na toranj. Ponovo zazvui Sirena. udovite
ponovo zaurla. Opet Sirena, udovite otvori svoja velika nazubljena
40

usta, ispustivi zvuk na vlas isti kao Sirenin. Osamljen, beskrajan,

dalek. Zvuk osamljenosti, beskrajnih mora hladnih noi,
odsjeenosti. To je bio taj zvuk.
Zna li sada proapta McDunn zato dolazi ovamo?
Kimnuh.
Cijele godine, Johnny, jadno udovite eka negdje ispod
dvadeset milja mora, udaljeno tisuu milja i staro moda milijun
godina, to jedino bie. Zamisli, ekati milijun godina; bi li TI mogao
ekati tako dugo? Moda je zadnje iz svoje vrste?
Sklon sam potvrditi da jest.
Uglavnom, prije pet godina su ovamo doli ljudi i izgradili
svjetionik. I ukljuili su Sirenu usmjerivi joj zvuk prema mjestu
gdje si se ti zakopao sanjajui o zemlji na kojoj je jo bilo tisue istih
kao i ti, a sada si sam, preputen svijetu koji nije napravljen za tebe,
svijetu od kojeg se mora sakrivati. Zvuk Sirene dolazi i odlazi,
dolazi i odlazi. Uznemiri se, otvara oi ogromne lee mie
se i polako, polako odvaja od blatnog dna Dubina, jer ima ocean na
svojim leima, teak. Sirena dolazi, prolazei kroz tisue milja vode,
tiha i poznata, uznemiruje ti povrinu trbuha, a ti se die, polako,
polako. Utoljuje glad ribama i rijekama rakova, uzdiui se polako
kroz jesenske mjesece, kroz rujan kada magle dolaze, kroz listopad,
sa Sirenom koja te neprestance zove kroz jo vie magle, dok u
kasnom studenom, poto si se dan za danom prilagoavao promjeni
dubine, nekoliko stopa vie svakim satom, nisi doao blizu povrine;
i jo si iv. Mora sam usporiti; ako odmah izroni eksplodirat
e. Zato su ti i potrebna sva ta tri mjeseca izranjavanja, a za njima
jo odreeni broj dana dok ne dopliva do svjetionika. I tamo si,
tamo, u noi, Johnny, najvee prokleto udovite ikad stvoreno. A tu
je svjetionik, koji te zove, dugakim vratom kao to je tvoj koji viri
iz vode, s tijelom kao to je tvoje tijelo, i to je najvanije, s glasom
kao to je tvoj glas. Da li shvaa sada, Johnny, da li razumije?
Oglasila se Sirena.
A udovite je odgovorilo.
Vidio sam sve, znao sam sve: milijun godina usamljenosti i
ekanja nekoga tko se nikada nee vratiti. Milijun godina izolacije na
dnu mora, ludost vremena tamo dolje, dok se nebo oistilo od
pticareptila, movare se isuile s kontinenata, dok su ljenivcima,
sabljastom tigru i mamutima tragovi zauvijek nestali u ponorima
punim katrana, dok je ovjek trao poput termita na brdu.
41

Oglasila se Sirena.
Prole godine ree McDunn to je stvorenje plivalo
okolo i okolo, itavu no. Ne prilazei previe blizu, zbunjeno, rekao
bih. Uplaeno, moda. I pomalo ljutito poto je prolo sav taj put.
Ali, slijedeeg dana, neoekivano, digla se magla, dolo je odmorno
sunce, nebo je bilo plavo kao slika. I monstrum je otplivao otjeran
vruinom i tiinom, ne vraajui se vie. Pretpostavljam da razmilja
o svemu ve godinu dana, pokuavajui shvatiti. Zbog ega se
upravo na taj nain to dogodilo.
udovite i Sirena vikali su jedno na drugo, udaljeni samo sto
jardi. Monstrumove su oi, kako bi ih svjetlo pogodilo, bile vatra i
led, vatra i led.
To je ivot za tebe ree McDunn. Netko eka
nekoga tko se nee nikada vratiti kui. Uvijek netko voli neku stvar
vie nego ona voli njega. I nakon odreenog vremena eli unititi tu
stvar bilo to da je, da ti vie ne moe nanositi bol.
udovite je zurilo prema svjetioniku. Oglasila se Sirena.
Da vidimo to e se dogoditi ree McDunn.
On ugasi Sirenu.
Slijedea minuta tiine bila je toliko napeta da smo mogli uti
polagano okretanje svjetla i kucanje naih srca, tu, meu staklima na
vrhu tornja.
udovite je zaprepateno stalo. Njegove velike oi su
mirkale kao svjetiljke svjetionika. Usta su mu bila razjapljena.
Ispustilo je grmljavinu kao vulkan. Okretao je glavu sad u ovom, sad
u onom smjeru, kao da trai zvuk koji je ieznuo u magli. Buljilo je
u svjetionik. Zagrmjelo je ponovo. Tada je njegove oi zahvatila
vatra. Podignulo se mlatei po vodi i pojurilo na toranj, oima
ispunjenim bolnim bijesom.
McDunn! kriknuh. Ukljui sirenu!
McDunn je petljao oko prekidaa. Ali ak i kad ju je ukljuio,
udovite nije stalo. Dok je grabilo prema tornju, uhvatio sam
bljesak njegovih ogromnih pandi, s koicom meu prstima.
Velike oi na desnoj strani njegove strane glave svijetlile su kao
veliki kotao u koji se mogu viui strovaliti. Toranj se zatresao.
Sirena je urlala; monstrum je urlao. Zgrabio je toranj bjesnei na
stakla i ona se smrskae nad nama.
McDunn me zgrabi za rame Brzo, dolje!
42

Toranj se njihao, drhtao i poeo poputati. Monstrum i Sirena

su i dalje urlali. Spotiui se jurili smo niz stube.
Brzo!
Doli smo do podnoja kad se toranj nagnuo prema nama.
Sagnuli smo se i proavi ispod stuba sakrili se u podrum. Osjeali
smo podrhtavanje tla od udara stijena o zemlju; Sirena naglo uuti.
Monstrum se nadvio nad toranj. Toranj je pao. Kleei, McDunn i ja
smo se vrsto drali zajedno, dok se na svijet ruio.
Tada je sve bilo gotovo. Nita nije ostalo osim mraka i mora,
koje je jednolino zapljuskivalo obalu sirovoga, neobraenoga
kamenja.
To i drugi zvuk.
Sluaj ree McDunn tiho. Sluaj.
ekali smo, oslukivali.
Tada sam ga uo. Ispoetka samo usisavanje zraka, nakon ega
je ostao vakuum, a zatim je nad nama i oko nas odjeknula jadikovka,
koja je izraavala svu zbunjenost i osamljenost toga ogromnog
udovita, dok se zrak ispunio odvratnim vonjem njegova tijela.
udovite je urlalo, teko diui. Tornja je nestalo. Svjetla je nestalo.
Stvar koju je zvalo vie od milijun godina je nestala. Monstrum je
otvarao svoja usta isputajui glasne zvukove. Zvuk Sirene, ponovo i
ponovo. A brodovi, daleko na moru, ne pronaavi svjetlo, ne
vidjevi nita prolazei, uli su zvuk do kasno u no i morali su
pomisliti: tamo je, osamljeni zvuk, sirena Osamljenoga zaljeva. Sve
je u redu. Proli smo rt.
I tako je bilo cijele noi.
***
Sunce je bilo toplo i uto kad su sutradan popodne doli
spasioci da nas izbave iz zatrpanog podruma.
Sruio se, to je sve rekao je McDunn ozbiljno.
Primili smo nekoliko tekih udaraca valova, svjetionik nije izdrao.
Uhvatio me za rame.
Nita se nije moglo vidjeti. Ocean je bio miran, nebo plavo.
Jedini je ostatak bio veliki smrad to se dizao iz zelene tvari koja je
prekrila kamenje palog tornja i stijene na obali.
Unaokolo su zujali kukci. Ocean je prao obalu.
43

Slijedee godine izgradili su novi svjetionik, ali tada sam ve

imao u malom gradu posao, enu i dobru, malu, toplu kuicu. U
jesenske veeri zatvaram vrata, tako da se moe vidjeti samo uto
svjetlo i dim to kulja kroz dimnjak. A McDunn? On je sam dao
nacrt za ovaj sadanji svjetionik izgraen od armiranog betona.
Za svaki sluaj rekao je.
***
Novi svjetionik bio je gotov u studenom. Odvezao sam se dolje
jedne veeri. Parkirao sam kola i gledajui sivi ocean sluao zvuk
nove sirene. Jedanput, dva puta, tri puta, etiri puta u minuti. Zvala
je tamo, u daljini.
udovite?
Nikad se nije vratilo.
Otilo je ree McDunn. Otilo je nazad u Dubine.
Nauilo je da nita ne moe previe voljeti na ovome svijetu. Otilo
je u najdublje Dubine da eka jo milijun godina. Da, jadno
stvorenje! ekajui tamo dok na ovoj alosnoj planeti ovjek dolazi i
odlazi. Ono eka i eka.
Sjedio sam u svojim kolima, sluajui. Nisam mogao vidjeti
svjetionik u Osamljenom zaljevu. Samo sam uo Sirenu. Sirenu,
Sirenu. Zvuila je kao udovite koje doziva.
Sjedio sam tamo, elei da ima neto to bih mogao rei.

44

Ray Bradbury:

Here There be Tygers

Prevela Mihaela Vekari

est bijelih
kamenova
Planetu treba unititi do temelja govorio je
Chatterton. Poite i razorite je, poubijajte zmije, otrujte
ivotinje, isuite rijeke, oistite zrak od cvjetnog praha, izrujte
zemlju, iupajte njezinu tajnu, raskopajte je i bjeite im
postignete ono to elite. Inae e vas planeta osvojiti. Na planete
se ne moete osloniti. One su udne, zle, one e vas sigurno
prevariti, osobito ona daleka, milijarde kilometara udaljena; na
vama je, dakle, da ugrabite prednost. Strgnite joj kou, kaem vam.
Izvucite rudau i bjeite prije nego to vas taj svijet raznese. Tako
treba postupati s planetom.
Brod je letio prema planeti br. 7 zvjezdanog sustava 84.
Preletjeli su milijarde kilometara, Zemlja je bila daleko,
zaboravljeno njeno sunce i njen sustav, taj ve kolonizirani, ispitan
i iskoriten sustav, a drugi su sustavi prerovani do temelja, ogoljeni
i proieni; i sada, svemirski brodovi siunih stanovnika jedne
nevjerojatno udaljene planete, odlaze u otkrivanje drugih
univerzuma. Za nekoliko mjeseci, nekoliko godina, oni e moi
putovati bilo kamo jer je brzina raketa fantastina; desettisuiti put
svemirski brod, opremljen za osvajanje svemira, spustio se poput
pera na neku stranu planetu.
Ne odgovori kapetan Forester. Previe potujem
druge planete da bih prema njima postupao onako kako vi
govorite, Chattertone. Sreom, ja nisam zaduen za pljakanje i
unitavanje. Sretan sam to sam samo astronaut. Vi ste
antropologmineralog. Poite, struite tlo, dubite ga. Ja u samo
45

nadgledati. Ja u samo proetati okolicom da vidim taj novi svijet,

kako je sazdan, na to je nalik. Volim promatrati. Svi astronauti su
skloni promatranju, inae ne bi bili astronauti. Kad ste jedan od
takvih, volite osjetiti nove mirise, vidjeti nove boje, nove ljude ako
ih ima, nove oceane i njihove otoke.
Uzmite revolver ree Chatterton.
U futroli je.
Obojica se okrenu prema oknu i ugledaju zelenu planetu to
im je dolazila u susret.
Pitam se to ona misli o nama ree Forester.
Mene nee voljeti otpovrne Chatterton. Boga mu,
dat u sve od sebe da me ne zavoli! I ba me briga, zamislite,
uope me nije briga. Zanima me samo novac. Spustite se onamo
ako moete, komandante. ini se da je ova zemlja bogata,
razumijem se ja u to.
Planeta je bila prekrasne zelene boje, kakvu nisu vidjeli od
djetinjstva.
Izmeu blagih breuljaka prosula se jezera kao kapi bistre
plave vode; nije bilo velikih bunih ulica, osvijetljenih reklama,
gradova. To je more zelenih terena za golf, pomisli Forester,
beskrajno more. Moglo bi se neprekidno igrati, deset tisua
kilometara u bilo kojem smjeru. Praznina planeta, svijet za igranje
kriketa, zemlja na koju e se ovjek samo ispruiti s djetelinom u
ustima, poluzatvorenih oiju, smijeei se prema nebu, udiui
miris trave ili e drijemajui provoditi vjenu nedjelju.
Kad bi planeta bila ena, bila bi upravo ovakva.
ena izvana, a iznutra mukarac ree Chatterton.
Ispod je sve tvrdo, muko bakar, uran. Ne dajte da vas zavede
minka.
On se uputi prema kovegu, gdje je ekala Sondarobot. Glava
glodalica s plaviastim svjetlima bila je spremna da zaroni 20
metara ispod zemlje, iupa korijenje i stvori prostor za jo dublje
sputanje, do srca planete. Chatterton namigne stroju.
Ukrotit emo ovo to vi nazivate enom, Forestere, i to
ozbiljno.
U to ne sumnjam odgovori on mirno.
Svemirski brod se spusti na tlo.
Previe je zeleno, previe pitamo ree Chatterton.
To mi se ne svia. Okrene se prema komandantu. Uzet emo
puke.
Ako nemate nita protiv, ovdje ja zapovijedam.
46

 Da, ali moja kompanija plaa nae putovanje i svu ovu

aparaturu to vrijedi milijune dolara; u zatitu je uloen golem
novac,
Na novoj planeti br. 7 zvjezdanog sustava 84 zrak je bio
dobar. Zanjie se irom otvoren izlaz. Jedan po jedan kroie ljudi
na svijet zelenila.
Posljednji se pojavio Chatterton s revolverom u rukama.
Kad je Chatterton spustio nogu na travu, zemlja se zatrese.
Trava zaleluja. uma u daljini zatutnji. Nebo kao da neprimjetno
zatrepta i zatamni se. Za to vrijeme ljudi promatrahu Chattertona.
Gospode! Potres!
Chatterton problijedi, dok su se ostali smijali.
Ne voli vas, Chattertone.
Glupost!
Potresi se napokon umirie.
Dakle ree kapetan Forester budui da se planeta
nije tresla zbog nas, vjerojatno ne voli vau filozofiju.
Koincidencija odgovori Chatterton s kiselim
osmijehom. Hajdemo sada, i to brzo. Htio bih da Sonda za pola
sata izie i pokupi prve podatke.
Poekajte asak ree Forester uozbiljivi se.
Najprije moramo pregledati okolicu da bismo se uvjerili nema li
ljudi ili ivotinja. Osim toga, ne dolazimo svake godine na ovako
simpatinu planetu, ne moete nam spoitavati to je elimo malo
pogledati.
Dobro ree Chatterton pridruujui se ostalima.
Obavimo i to.
Pokraj broda ostavie jednog uvara i krenue preko polja i
dolina. Poput grupe kolaraca to se zaputila u etnju jednoga
lijepog dana sredine ljeta gazili su po travnjaku prikladnom za
kriket, gdje ste, ako oslunete, mogli uti um lopte na travi, blago
uborenje glasova, iznenadni smijeh ene iz nekoga sjenovitog
trijema obraslog brljanom, zveckanje leda u posudi s hladnim
ajem, najboljim napitkom za toplih dana.
Ah ree Driscoll, jedan od najmlaih lanova ekipe,
duboko udiui svjei zrak donio sam tapove za golf; kasnije
emo igrati. Kakav teren!
Ljudi se utke nasmijae sjetivi se sezone golfa, blagoga
svjeeg lahora to mami na tenis, vremena stvorenog za vonju
biciklom i berbu divljega groa.
Hvata li vas elja da postriete tu travu? upita Driscoll.
47

Ljudi se zaustavie.
Znao sam da neto nije u redu uzvikne Chatterton.
Ova trava: ta svjee je pokoena!
To je vjerojatno takva uvijek kratka vrsta trave.
Chatterton pljune na jedan busen i razgazi nogom.
Ne svia mi se to. Nikako mi se ne svia. Ako nam se
neto dogodi, na Zemlji se to nikada nee saznati. Glupa li pravila:
ako se jedan svemirski brod ne vrati, nikada ne aljemo drugi da
bismo doznali to se dogodilo.
To je normalno objasni Forester. Ne moemo gubiti
vrijeme u uzaludnoj borbi s tisuama neprijateljskih planeta. U
svaki svemirski brod uloeno je mnogo godina, novaca, ivota.
Nemamo toliko sredstava da moemo gubiti dva stroja kad je ve
jedan izgubljen zbog neprijateljstva neke planete. Mi idemo na
mirne planete poput ove.
esto se pitam ree Driscoll kakva je sudbina
zadesila sve one ekspedicije nestale u univerzumima do kojih
nikada vie neemo stii.
Chatterton se zagleda u umu u daljini.
Njih su ubili, zaklali, ispekli za objed. Upravo kao to se i
nama svakog trenutka moe dogoditi. Vrijeme je da se prihvatimo
posla, komandante!
Nalazili su se na vrhu male uzvisine.
Obratite panju na svoja osjetila ree Driscoll
oputenih ruku i nogu. Sjetite se kako ste trali kad ste bili djeca
i kako je na vas djelovao vjetar. Kao da umjesto ruku imate krila:
trite i neprekidno vam se ini da ete poletjeti, ali to vam nikada
nije uspjelo.
Grupica utone u sjeanje.
Okuajte vjetar, zaboga! Zapravo, mi nikada nismo
uistinu letjeli. Sjednemo u tone metala, a to ni izdaleka nije pravo
letenje. Nikada nismo letjeli sami, kao ptice. Zar ne bi bilo divno
da samo rairimo ruke, ovako... on isprui ruke i da
potrimo?
Potri ispred grupe smijui se svojoj djetinjariji. i da
letimo! uzvikne.
On poleti.
Pokrenue se kazaljke na satovima ljudi to su ostali na tlu.
Gledali su u zrak. S neba dopre prodorni zvuk nekoga
nevjerojatnog smijeha.
48

 Recite mu da se spusti promrmlja Chatterton. Ubit

e ga.
Nitko ga nije uo. Misli su im bile daleko od Chattertona.
Smjekali su se od zaprepatenja.
Driscoll se napokon spusti ispred njih.
Jeste li me vidjeli? Boe, ja sam letio! Da, vidjeli su ga.
Moram sjesti. Oh, boe moj!
Driscoll rukama obuhvati koljena smijui se. Ja sam
vrabac, ja sam soko, neka me bog blagoslovi! Hajde, pokuajte i
vi!
Vjetar me podigao i ponio doda trenutak kasnije
dahui i uzdiui od ushienja.
Kreemo ree Chatterton.
Polako se okretao na sve strane ispitujui nebo:
To je klopka. On hoe da svi odletimo, a onda emo
odjednom omlitaviti i biti ubijeni. Ja se vraam u brod.
Priekat ete moju naredbu ree Forester.
Ljudi se namrtie na tu napetu atmosferu. Vjetar je blago
pirkao. ulo se zujanje jelenka, vjeni um mjeseca oujka.
Zamolio sam vjetar da me ponese ree Driscoll. I
on je to uinio!
Forester dade znak ostalima da se odmaknu:
Idem okuati sreu. Ako se ubijem, vratite se u brod.
ao mi je to vam to ne mogu dopustiti ree
Chatterton. Vi ste komandant i ne smijemo dopustiti da se
izloite opasnosti.
Chatterton izvue revolver:
Moram stei malo autoriteta. Ako treba, osvojit u ga
silom. Predugo traje ova igra. Nareujem vam da se vratite u brod.
Maknite tu pucaljku mirno ree Forester.
Me miite se, idiote!
Chatterton je mirkajui pogledavao as u komandanta, as u
revolver:
Zar nita niste osjetili? Ovaj svijet je iv, on je budan i
poigrava se s nama ekajui svojih pet minuta.
Na meni je da o tome sudim ree Forester. Ako
odmah ne spremite taj revolver, morat u vas uhapsiti.
Kad neete sa mnom, glupani, crknite ovdje. Obavit u
sve predradnje i odlazim.
Chattertone!
Ne pokuavajte me zadrati!
49

Chatterton stane trati. Najednom se zauje prodoran krik.

Svi u glas uzviknu i pogledaju prema nebu.
Pogledajte ga ree Driscoll.
Chatterton je letio.
***
No se spustila poput ogromnog oka to se sklopilo.
Zaprepaten, Chatterton je sjeo na padinu breuljika. Ostali su
stajali oko njega, iscrpljeni, i gledali ga podrugljivo. Nije obraao
panju ni na njih ni na nebo; zanimalo ga je samo tlo, njegove ruke
i tijelo; zatvorio se u sebe.
Onda, zar nije bilo divno? upita jedan po imenu
Koestler.
Svi su letjeli poput vuge, orla, vrapca, i svi su bili sretni.
Saberite se, Chattertone ree Koestler. Zar vas to
ba ni malo ne zabavlja?
Nemogue! Chatterton sklopi oi. To je nemogue.
Postoji samo jedno objanjenje: planeta je iva. Zrak je iv.
Podigao me kao da ima ruke. U svakom trenutku moe nas sve
poubijati. To je ivo.
Dobro ree Koestler. Prihvatimo da je ivo. Dakle,
neto ivo mora neto i smjerati. Pretpostavimo da nas taj svijet
eli usreiti.
Kao da eli potkrijepiti ovu pretpostavku, doleti Driscoll s
pljoskama u rukama.
Pronaao sam potok, kuao sam... ista voda, kuajte i vi!
Forester uze jednu uturicu i prui je Chattertonu. On zatrese
glavom i okrene mu lea. Zarije lice u ake.
To je krv ovog planeta, iva krv. Pijte je! A kad je
ispijete, taj svijet e ui u vas, vidjet e vaim oima, uti vaim
uima. Ne, hvala!
Forester slegne ramenima i napije se.
Vino ree.
Nemogue.
Mogue. Pomiriite, kuajte! Izvrsno bijelo vino.
Otrov ree Chatterton. uturice su ile u krug.
Lutali su itavo poslijepodne trudei se da ne uine bilo to
to bi moglo pomutiti taj mir. Bili su poput mladia koji su se nali
pred lijepom enom i strijepe na pomisao da bi je jedna pogreno
izgovorena rije ili kretnja mogla odbili i liiti ih njenih ari i
50

naklonosti. Oni su osjetili drhtanje tla to je doekalo Chattertona,

mislio je Forester, a oni ne ele da se tlo trese. Treba ih pustiti da
uivaju u ovom prazninom danu, danu za dokolicu i pecanje.
Pustiti ih da lee u sjeni stabala ili da etaju blagim breuljcima, ne
prisiljavati ih da misle na istraivanje, pripremanje terena ili
kontaminaciju.
Otkrili su jednu malu rjeicu to utjee u kipue jezero. Ribe
ivih boja, koje su uzvodno plivale u svjeoj vodi, padale su u
vrui izvor i nekoliko minuta kasnije skuhane isplivale na
povrinu.
Chatterton se preko volje pridrui ostalima upravo kad su
jeli.
Nee vas sve otrovati. U takvim stvarima uvijek se krije
nekakva klopka. Noas u spavati u brodu. Vi moete i vani ako
vam se svia. Pada mi na um da sam jednom vidio neku
zemljopisnu kartu iz srednjeg vijeka na kojoj je pisalo: Ovdje ima
tigrova. Dakle, noas dok budete spavali pokazat e se tigrovi i
kanibali...
Forester zaklima glavom.
Slaem se s vaim miljenjem. Ova je planeta iva. Ima i
svoju osobnost. Mi smo joj potrebni da bude valorizirana, da
procijenimo njezinu ljepotu. emu prizor pun uda ako nema
gledalaca?
Ali Chatterton ga nije sluao. Onako skvren doimao se
bolesno.
Ja sam otrovan. Otrovan!
Pridravali su ga za ramena dok se nije smirila munina. Dali
su mu vode. Ostali su se osjeali dobro.
Bit e bolje da ubudue jedemo samo hranu s broda
zakljui Forester. To je sigurnije.
Sad emo se odmah prihvatiti posla. Chatterton se
tresao briui usta. Izgubili smo cijeli dan. Ako treba, sam u
raditi. Pokazat u ja toj...
Posrui krene prema brodu.
Ne izgleda ba poletno promrmlja Driscoll. Ne
bismo li ga mogli zadrati, komandante?
Zapravo, on subvencionira ovu ekspediciju. Mi mu samo
moemo pomagati; u naem ugovoru postoji klauzula koja nam
doputa da odbijemo rad u opasnim uvjetima. Dakle... osjeajte se
na ovom piknikom planetu kao kod kue. Ne urezujte inicijale u
stabla, ne bacajte po travi korice od banane.
51

Dolje, u brodu, zauje se snano brujanje. Iz otvora skladita

pojavi se velika svijetlea Sonda. Za njom je iao Chatterton
upravljajui njome telekomandama. Ovuda.
Kakav idiot!
Hajde! vikao je Chatterton.
Sonda zarije dugi drak u zelenu travu. Chatterton namigne
ostalima:
Pokazat u ja toj planeti...
Zadrhtae nebesa.
Sonda se nalazila u sreditu maloga travnatog mora.
Nastavila je raditi izvlaei vlano korijenje pomijeano s travom i
bacajui ga u sito.
Najednom se Sonda oglasi otrim kretanjem poput udovita
koje ste prekinuli u jelu. Ogromni mjehuri nekakve modrocrvene
tekuine stali su polako izvirati iz tla.
Povuci se, idiote!
Sonda se teko pomakne, kao da izvodi kakav prethistorijski
plesni korak; kripala je poput prenatrpana vlaka na otroj okuci i
izbacivala crvene iskre. Potom je stala tonuti. Tekuina je stvarala
tamnu lokvu.
S uzdahom i kaljanjem, dahtanjem i tucanjem Sonda utone
u crnkastu pjenu kao na smrt pogoen slon to rie u posljednjim
trenucima, kao mamut koji polako nestaje u vrtlogu.
Gospode! ree Forester tiho, opinjen prizorom.
Znate li to je to, Driscoll? To je smola. Taj glupi stroj upao je u
rupu smole!
Sluaj me! vikne Chatterton Sondi trei uz rub
uljastog jezera. Ovuda, s ove strane!
Ali poput dugovratih dinosaurusa, starih gospodara Zemlje,
Sonda je koprcajui se tonula u jedno od onih jezera iz kojih se
nitko vie nije vratio i osunao na vrstom poznatom tlu.
Chatterton se okrene prema ljudima to stajahu sa strane:
Uinite neto!
Sonda iezne.
Rupa smole zadovoljno izbaci mjehur usisavajui kostur sada
nevidljivog udovita. Povrina bare se umiri. Podigne se
posljednji golemi mjehur i raspline se irei miris petroleja. Ljudi
se primaknue rubu maloga crnog jezera. Chatterton je prestao
urlati.
52

Punu minutu promatrao je smolasto jezero, zatim se okrene i

odsutno zagleda u breuljke i valovitu zelenu travu. U daljini se
ulo kako zrelo voe polako pada na zemlju.
Pokazat u ja njoj ree mirno.
Nemojte to tako uzimati k srcu, Chattertone.
Ukrotit u je nastavi on.
Sjednite i popijte neto.
Ukrotit u je i pokazati joj da se sa mnom ne moe tako
igrati.
Chatterton se uputi prema brodu.
Poekajte trenutak ree Forester.
Chatterton se dade u trk.
Znam to treba uraditi, znam kako u je ukrotiti!
Stanite! vikne Forester. Zatri se, a onda se sjeti moe
letjeti: Na brodu je A bomba, ako se je domogne...
I ostali su pomislili isto i poletjeli. umarak se isprijeio
izmeu svemirskog broda i Chattertona, koji je urlajui trao,
zaboravivi da moe letjeti, ili se bojao poletjeti, moda zbog toga
to za to nije dobio izriito doputenje. Da sprijei Chattertona u
njegovoj ubilakoj nakani, ekipa je zajedno s kapetanom zatvorila
brod. Sve su osigurali i opkolili brod dok je Chatterton tek zaao u
umarak. Tada su ga posljednji put vidjeli. ekali su u zasjedi na
izlazu.
Ba je blesav tip! Chatterton vie nije iziao iz umarka.
Vratio se i eka da popusti naa panja.
Poite i potraite ga ree Forester. Dva ovjeka
poletjee. Na svijet zelenila spusti se gusta blaga kia.
Posljednji udarac ree Driscoll. Nikad se ovdje
neemo moi nastaniti. Opaate li da ne pada na nas. Pada
naokolo, ispred, iza nas. Kakva planeta!
Na svjeoj plavkastoj kii ostali su potpuno suhi. Sunce je
zapadalo, Mjesec, ogromni Mjesec boje leda, izlazio je iznad
natopljenih breuljaka.
Ovoj planeti nedostaje samo jedna stvar.
Da ree netko polako, zamiljeno.
Moramo malo bolje pregledati ree Driscoll. Bilo
bi logino. Vjetar nas nosi da letimo, stabla i rijeke nas hrane, sve
je ivo. Da moda zatraimo drutvo...
Dugo sam razmiljao o tome i danas, a i inae prekine
ga Koestler. Svi mi ivimo u celibatu, ve godinama putujemo,
umorili smo se. Zar ne bi bilo lijepo da se negdje skrasimo? Moda
53

ovdje. Na Zemlji se bjesomuno radi da bi se mogla kupiti kua i

platiti porez; gradovi zaraavaju. Ovdje, u ovakvoj klimi, nema ni
potrebe za kuom. Kad postane dosadno, moe se naruiti kia,
oblaci, snijeg, promjena. Ovdje nije potrebno raditi da se bilo to
postigne.
Brzo bi nam postalo dosadno. Poludjeli bismo.
Ne ree Koestler smijeei se. Ako ivot postane
prelijep, moramo samo nekoliko puta ponoviti ono to je rekao
Chatterton: Ovdje sigurno ima tigrova. Sluajte!
Nije li to u daljini bio glasni hropac neke divovske mako
skrivene u sutonom zamraenim umama? Ljudi zadrhtae od
uasa.
Ova je planeta prevrtljiva ree podrugljivo Koestler.
Poput ene koja e sve uiniti da bi se svidjela svojim gostima,
ali samo dok su oni ljubazni prema njoj. Chatterton nije bio
ljubazan.
Chatterton? to je s njim?
Umjesto odgovora izdaleka se zauju krici. Dvojica iz grupe
koji su odletjeli u potragu za Chattertonom dozivali su s vrhova
stabala.
Forester, Driscoll i Koestler poletjee prema njima.
to se dogaa?
Ljudi pokau prema umarku.
Vjerovali smo da e vas ovo zanimati, komandante. To je
vraki udno.
Jedan pokae na stazu.
Pogledajte ovo, komandante.
Na stazi su se jasno vidjeli svjei tragovi golemih pandi.
A ondje...
Nekoliko kapi krvi.
U zraku se osjeao teak maji vonj.
Chatterton?
Mislim da ga vie neemo nai, komandante.
Dok su odlazili u tiinu poveerja, pratio ih je slab, vrlo slab
hropac tigra.
***
No je bila topla i ljudi su polijegali na meku travu pokraj
broda.
54

 Ovo me sjea na jednu no iz djetinjstva ree Driscoll

Najtoplije noi kolovoza legao sam s bratom na travnjak, ispred
palae pravde. Gledali smo u zvijezde i razgovarali. To je bila
velika no, najljepa no godine. Sad, kad ponovo mislim na to,
bila je to najljepa no u mom ivotu.
Zatim doda:
Ne raunajui ovu, dakako.
Misli mi se neprekidno navraaju na Chattertona ree
Koestler.
Tu vie nema pomoi doda Forester. Odspavat
emo nekoliko sati i otii. Ne moemo se izloiti opasnosti da
ostanemo jo jedan dan. Ne govorim o opasnosti koja je bila
uzrokom Chattertonova nestanka, ne. Htio sam rei da emo, ako
ostanemo, previe zavoljeti ovu planetu. Vie je neemo htjeti
napustiti.
Lagani povjetarac milovao im je lica.
Ne elim tako brzo otii. Driscoll je mirno leao s
rukama pod glavom. A ovoj planeti nita ne znai to odlazimo.
to e se dogoditi, komandante, ako na Zemlji ispriamo
kakvu smo arobnu planetu otkrili? Doi e je osvojiti, opustoit e
je.
Ne odgovori lijeno Forester. Kao prvo, ova planeta
ne bi prihvatila masovnu invaziju. Ne znam to bi uinila, ali
vjerojatno bi smislila neto osobito. Drugo, zavolio sam ovu
planetu; potujem je. Vratit emo se na Zemlju, ali neemo
ispriati istinu. Rei emo da je to neprijateljska planeta. To bi i
bila za svakoga prosjenog ovjeka poput Chattertona, koji bi se
okomio na nju i unitavao je. Uostalom, to i nee biti ista la.
Smijeno ree Koestler ja se ne bojim. Chatterton
je nestao, moda stravino ubijen, a unato tome mi ovdje leimo,
nitko se ne uzbuuje, nitko ne strahuje. udno. Ipak, moe se
objasniti: mi imamo povjerenja u planetu i ona u nas.
Poto ste ispili vodu ili vino, niste li opazili da vie niste
imali elju za piem? Ovo je planeta umjerenosti.
Ispruena tijela povezivalo je veliko srce zelene planete.
Forester ree:
edan sam.
Kap kie ovlai mu usta. Blago se nasmijei.
Usamljen sam pomisli.
Iznenada zauje tihe ugodne glasove.
55

Pogleda prema privienju. Kroz nekoliko uokrug poloenih

breuljaka protjecala je bistra rijeka. U plitkoj vodi igrale su se
prekrasne ene jasnih lica. Zabavljale su se poput djece na obali. I
dogodi se da je Forester znao tko su one i to rade. Bile su to
nomatkinje, koje slobodno krstare planetom na kojoj nema velikih
cesta i gradova nego samo breuljci i doline, i to upravo tamo gdje
su one eljele. Dok je Forester postavljao, pitanja, nevidljivi
sugovornik aptao je odgovore. Ovdje nema mukaraca. Ove ene,
same, predstavljaju svoju vrstu. Mukarci su iezli prije pedeset
tisua godina. A gdje su sad te ene? Jedan kilometar iznad zelene
ume, kilometar iznad rijeke vina, pokraj est bijelih kamenova, jo
jedan kilometar dalje od velike rijeke. Tamo, u plitkoj vodi, igraju
se ene koje bi bile ljupke supruge i odgajale predivnu djecu.
Forester otvori oi. Ostali su upravo ustajali.
Usnio sam udan san. Svi su sanjali udan san.
Jedan kilometar iznad zelene ume...
... kilometar iznad rijeke vina...
... pokraj est bijelih kamenova nadovee Koestler.
... i jo jedan kilometar dalje od velike rijeke zavri
Driscoll sjedajui.
Punu minutu nitko ne prozbori ni rijei. Promatrali su srebrni
svemirski brod pod sjajem zvijezda.
Hoemo li poi ili poletjeti, komandante?
Forester ne odgovori.
Driscoll ree:
Ostanimo ovdje, komandante. Ne vraajmo se vie na
Zemlju. Nitko nikada nee doi da bi doznao to se s nama
dogodilo; mislit e da smo izgubljeni. to kaete na to?
Forester je bio obliven znojem. Oblizavao je usne. Rukama
grevito obuhvati koljena. Ljudi su ga promatrali iekujui.
Bilo bi ugodno procijedi napokon komandant.
Svakako.
Ali...
Forester duboko uzdahnu:
Moramo izvriti misiju.
Ljudi su mnogo uloili u ovaj brod. Moramo im ga vratiti.
Forester ustane. Nitko se ne pomakne.
Ovo je lijepa no ree Koestler.
Skrenue pogled na blage breuljke, stabla i rijeke to teku
prema obzoru.
Uimo u brod teka srca procijedi Forester.
Komandante...
56

 Penjite se izusti.
Brod se podigne prema nebu. Kroz okno broda Forester vidio
svaku dolinu, svako najmanje jezerce.
Trebali smo ostati ree Koestler.
Da, znam.
Jo nije kasno da se vratimo.
Bojim se da jest.
Forester podesi teleskop na oknu broda.
Gledajte sada.
Koestler pogleda.
Promijenila se povrina planete. Pojavili su se tigrovi,
dinosaurusi, mamuti. Vulkani su proradili, nad breuljcima bjesnili
uragani i ciklone, nastao je kaos razbjenjelog elementa.
Da, to je doista bila ena ree Forester. Tisue
godina ekala je gosta, pripremala se za njega, uljepavala.
Pokazala nam je svoje najljepe lice. Kad se Chatterton runo
ponio prema njoj, upozorila ga je nekoliko puta, a kad je pokuao
naruiti njenu ljepotu, uklonila ga je. Kao sve ene eljela je biti
voljena zbog nje same, ne zbog njenog bogatstva. A sada, poto
nam je sve ponudila, mi joj okreemo lea. Postala je prezrena
ena. Pustila nas je da odemo, dakako, ali nikada se vie neemo
moi vratiti. Doekala bi nas njima... Glavom pokae na tigrove,
ciklone i uzavrela jezera.
Komandante ree Koestler.
Da.
Malo je prekasno da vam o tome priam, ali, upravo
trenutku kad smo polijetali nadgledao sam ulaznu komoru. Pustio
sam Driscolla da pobjegne s broda. Htio se iskrcati.
Nisam mu mogao odbiti. Ja sam kriv. Sad je on tamo, na toj
pobjenjeloj planeti.
Obojica se okrenue prema oknu.
Nakon duge utnje Foresler prozbori:
Drago mi je to je jedan od nas smogao toliko zdravog
razuma da ostane.
Ali on je sada mrtav!
Ne, ova predstava namijenjena je samo nama: to je
vjerojatno samo vizualna halucinacija. Nie, ispod tigrova, lavova i
uragana Driscoll je iv i neozlijeen, jer on je sada njen jedini
gledalac. Oh, ona e ga razmaziti svojom umiljatou. eka ga
divan ivot, a mi emo lutati svemirom u traganju za slinom
planetom, kakvu vie nikada neemo nai. Ne, neemo ni pokuati
57

vratiti se i spasiti Driscolla. Uostalom, uvjeren sam da nam to ni

ona ne bi dopustila... Punom brzinom naprijed, Koestler!
Brod se trzne i stane sve vie ubrzavati.
I dok je planeta nestajala u obasjanoj sumaglici, Forester vrlo
ivo zamisli Driscolla kako zviduui mirno koraa zelenom
umom, okruen ljepotom planete; za njega tee potok vina, u
vruim izvorima za njega plivaju kuhane ribe, na stablima za njega
zrije voe, a u daljini ga oekuju ume i jezera. Driscoll gazi po
nepreglednom zelenom sagu, prolazi pokraj est bijelih kamenova,
tamo, iza ume, prema slikovitim obalama velike rijeke...

58

Zvonimir Furtinger:

Ukradeni satelit
Pedeset milijuna kilometara daleko od Sunca kree se planeta
Merkur. Otprilike na dvostrukoj udaljenosti krui slijedea planeta,
Venera. Na udaljenosti od 150 milijuna kilometara od Sunca nalazi
se naa Zemlja. Dok Merkur i Venera jure svojim stazama osamljeni,
naa je Zemlja drueljubiva: oko nje se vrti Mjesec i jo nekoliko
tisua umjetnih satelita.
Na se sunani sustav protee i dalje. Evo Mars, pa onda velika
praznina ispunjena asteroidima, ogromni Jupiter s tucetom pratilaca,
neto manji Saturn sa svojim glasovitim prstenovima i
mnogobrojnim pratiocima, pa Neptun, Uran i Pluton, pa umalo to
nismo gotovi s nabrajanjem drutva koje je Sunce prisililo da se
kree oko njega. Da, jo bi trebalo spomenuti komete, kojih su staze
toliko rastegnute da se na jednom kraju pribliuju Suncu blie od
Merkurove staze, a na drugom se udaljuju nekoliko puta vie od
Plutona.
I upravo uz samo tjeme staze Bellinoga kometa prolazio je
svemirski brod. Ime mu je bilo veoma sloeno i teko bismo ga
izgovorili na bilo kojem zemaljskom jeziku, a u slobodnom
prijevodu glasilo bi otprilike Onaj koji istrauje u svemirskom
kvadrantu 8, poslan od centralne uprave. Sve je to bilo izraeno
jednom jedinom rijeju, ali to u ovom trenutku nije bitno.
Svemirski brod bio je ogroman za nae pojmove. Kakav mu je
bio pogon teko bi bilo rei jer je posrijedi bilo naelo uvedeno u
registre pod brojem 67.039, a ti arhivi nisu bili dostupni
nepozvanima, a najmanje stanovnicima Zemlje, koji za taj svijet nisu
ni znali. Ali u brodu su se nalazila iva bia, koja su i te kako pazila
kuda plove i to se oko njih dogaa.
Zvonce je isprekidano zvonilo. Inenjer kod rasklopne ploe
zagleda se u neku krivulju i uzdahne:
59

 Zrake K. Intenzitet 30 iznad normale.

to mislite da li da poduzmemo zatitne mjere? upita
ga voa ekspedicije.
Zasad su zrake jo ispod granice opasnosti, ali je oito da
e im se intenzitet pojaavati to se vie budemo pribliavali toj
zvijezdi. Oito sve dolazi od nje.
Voa je znao to treba uiniti. Dao je signal za pripravnost tri i
onda se zadubio u okular elektronskog teleskopa.
Bilo je oito da se pribliavaju nekom planetnom sustavu, jer
su se oko zvijezde s vlastitim sjajem nazrijevale tokice osvijetljene
svjetlom centralnog tijela. Osim toga, kretale su se oko te zvijezde
kao sredita. No bio je to siromaan planetni sustav, jer planeta nije
bilo, kako se dosad moglo zamijetiti, ni deset. Voa je poeo iskreno
sumnjati da li su se uope isplatili nemali trokovi za tu ekspediciju
kad e rezultati biti tako mravi. A osim toga, ponovit e se stara i
vjena istina. U cijelom svemiru postoji samo jedna nastanjena
planeta s inteligentnim biima. Ovdje nee uope biti ivota, jer
zvijezda isijava K zrake tolikim intenzitetom da ne moe biti ni
govora o nekom ivotu. Osim toga... voa je s nevjericom
promatrao kazaljku na analizatoru.
Inenjeru, vidim li tono?
Nevjerojatno zaprepastio se inenjer, koji je od tog
trenutka zabrinuto promatrao intenzitet K zraka to je polagano
rastao. Analizator pokazuje da je ovdje rije o ogromnim
masama, koje mi uope ne moemo zamisliti.
Da, to je bilo tono. Na tako ogromnim planetama mora vladati
neviena gravitacija, koja bi svojom nevjerojatnom silom zdrobila
svako bie to bi se nalo na planeti.
Ipak neto rekne s olakanjem voa koga su osim
navigacijskih briga muile i pomisli na potekoe oko nabave novih
kredita za istraivanje, ako ne donesu nikakve rezultate.
To moramo ne neki nain registrirati, kako bismo mogli...
Prekinulo ga je dvostruko zvonce. Bio je to signal da se intenzitet K
zraka pribliio kritinoj granici.
Moramo poduzeti zatitne mjere. Inenjeru, dajte signal.
Osim toga, bit e opasno promatrati svemir neposredno. Ukljuite
kamere.
60

Inenjer je potjerao na posao svoj odred, a i sam pripomogao

kod nekih kritinih zahvata. Odmah nakon toga stvorio se oko broda
ionizirani sloj, koji je dijelom reflektirao a dijelom apsorbirao
opasne K zrake.
Pogledajte, voo upozori inenjer ukazujui na ekran
kamere. Odakle bi samo moglo dolaziti ovo svjetlucanje oko
planeta?
Voa prijee do ekrana. Pokuao je poveati faktor poveanja,
ali je slika tada postala nejasna. Ipak se opaalo da sjetlucanje nije
bilo izravno spojeno s planetama.
Ako logino prosudimo, onda bi to svjetlucanje moglo
potjecati od tijela to se okreu oko planeta.
Voa je to izrekao nekako srameljivo, kao da ni sam je
siguran u ono to govori. Meutim, inenjer potvrdno kimne glavom.
To sam i ja mislio, ali se nisam usudio izrei.
To je onda najvee znanstveno otkrie do sada. Vidimo
vlastitim oima da mogu postojati i sloeniji sustavi od naega. I
svaka planeta moe imati svog pratioca.
Voa se veoma uzbudio, pa je neprestano uvjeravao inenjera
kako su na tragu velikog otkria i da zapravo ne postoji neka
fizikalna zapreka da se formira i neki sloeniji planetni sustav od
njihovog. A ako su oni to zaista otkrili, onda nee vie biti tekoa
oko dobava novih kredita za istraivanje.
Iako su bili prilino sigurni u svoje otkrie, ipak ih je uenjaki
oprez silio da provjere svoje pretpostavke. Osim toga, trebalo bi
donijeti u centralu i neke opipljive dokaze. Zato su morali pokuati
prodrijeti jo blie negostoljubivom suncu.
Moramo drati u rukama neoborive dokaze za nae
otkrie mrmljao je kao za sebe voa.
Da se ne kanite iskrcati na nekoj od ovih planeta?
Upozoravam vas da su K zrake ve sada dovoljno jake da nas unite
ako se ne bismo koristili zatitnim sredstvima. Osim toga, te su
planete tolikih razmjera da to ljudski um jedva moe shvatiti.
Gravitacija bi nas naprosto zdrobila, to god mi upotrijebili kao
protusredstvo.

61

Inenjer je bio uzbuen, i to s pravom, jer je najbolje mogao

shvatiti kakve bi sve posljedice mogao izazvati nesmotreni posjet
nekoj planeti iz tog sustava.
Ne bojte se, inenjeru, ne kanim uiniti takvu
nesmotrenost. Htio bih samo proi toliko blizu da sve vidimo, da
sastavimo zapisnik i da mu priloimo neku sliku. Uostalom, da
vidimo to nam kae analiza. Nadam se da ju je stroj ve zavrio.
Inenjer izvadi papir iz analizatora i ustanovi staru istinu da se
u cijelom svemiru ne moe nai nijedan novi element. Zatim je
proitao da je na etvrtoj ili petoj planeti, raunajui od sredinje
zvijezde, upravo idealna gustoa duika i ugljika, to je neobino
pogodno za ivot. Ali masa tog tijela bila je preogromna i sve bi se
na njoj moralo smrviti zbog silne gravitacije.
Da rekne voa kad se upoznao s rezultatima analize
opet se potvrdila stara istina. ivot je mogu samo na naoj planeti.
Mi smo potpuno sami u svemiru.
Pogledajte, voo, kakvi su podaci s tree planete. Na njoj
ima jedna petina kisika u atmosferi.
isti otrov zakljui voa i onda se zagleda u sliku na
ekranu. Sada su se ve toliko pribliili da se ve prilino jasno
vidjelo da ono svjetlucanje potjee od samostalnih nebeskih tijela to
se vrte oko svojih planeta.
Odmah u sastaviti izvjetaj o tome ponudi se
inenjer.
Uinite to i pokaite mi kad budete gotovi. Ali ekajte!
Pogledajte, oko tree planete imamo cijeli niz, malih, zapravo
siunih tijela u usporedbi sa samom planetom. Upravo nevjerojatna
igra prirode. To moramo bolje istraiti, a onda sastaviti izvjetaj.
***
Na Zemlji nitko nije ni slutio da je u na Sunani sustav
prodrlo neko svemirsko vozilo, a jo bi se manje tko domislio da je
onih nekoliko tisua umjetnih satelita privuklo panju neznanih
posjetitelja. Vladalo je ope uvjerenje da se za njih brinu samo
vojnici, diplomati i pobornici za svjetski mir, jer to su bile nuklearne
bombe. Velike sile uputile su ih u orbitu oko Zemlje, kako bi se
nale pri ruci ako bi zatrebalo. Baze za lansiranje nisu vie bile
62

potrebne, a umjetni sateliti s nuklearnim punjenjem postali su

nedostini cilj za eventualnog protivnika. Sigurnost nuklearnog
napada bila je stopostotna, ali na alost obostrana. Bio je dovoljan
pritisak na dugme pa da se bilo koji satelit spusti na bilo koju toku
na ovoj planeti. Za sigurnost pogotka jamio je sloeni i pouzdani
elektronski ureaj i dobro kolovano ljudstvo. Tako je to ve bilo
generacijama, pa su se ljudi privikli na to nuklearno kolo.
Istina, bilo je ljudi koji bi povremeno prosvjedovali protiv
takvog slanja, tvrdei da je vrlo neugodan osjeaj kad se zna da je
ovjeanstvo u doslovnom smislu okrueno atomskom opasnou.
Traili su da se ti sateliti uklone i potpiu sve mogue deklaracije o
vjenom miru, na to su sve vlade pristajale u teoriji, ali bi u praksi
ostajalo sve po starom. Drugi su naprotiv, mislili da je upravo na taj
nain osiguran vjeni mir, jer je uspostavljena takva ravnotea sile
da bi rat pod takvim okolnostima bio ne samo zloin ve, to je
mnogo gore, s vojnog stanovita besmislen, jer bi svi protivnici bili
uniteni zajedno s neutralcima. Obian ovjek s ulice nije time uope
tr'o glavu i ivot se odvijao svojim normalnim tokom. Jedino su
specijalni korpusi u pojedinim vojskama paljivo pratili na svojim
promatranicama putanje vlastitih i tuih nuklearnih satelita.
Svakome su bile izraunate putanje, i dok su se sateliti njih drali sve
je bilo u redu.
***
Inenjer iz svemirskog broda dospjelog iz nepoznate galaksije,
dao bi sigurno pola ivota kad bi bio upuen u prilike na Zemlji. Ali
po njegovu shvaanju bilo je u naem Sunanom sustavu odvie
zloudnih K zraka, a mase planeta bile su prevelike da bi se mogao
razviti bilo kakav organizam. U svemirskom brodu panju je
zaokupila upravo trea planeta, odnosno Zemlja.
Inenjeru, molio bih vas da pourite s vaim izvjetajem.
Linije emo brzo uspostaviti.
Voa je ve u duhu vidio zabezeknuta lica predsjednitva
centralne uprave za istraivanje kvadranta 8.
Priekajte trenutak. Ne bi bilo zgodno da moramo slati
jednu poruku s ispravcima. Pogledajte sada to svjetlucanje oko tree
planete. Pokuao sam prebrojiti te iskre, ali ne ide. Mora ih biti
63

svakako vie od tisuu. Jedna je vea, to pokazuje da se i ovdje

nalazi i neko vee tijelo.
Inenjer je govorio nekim tajanstvenim tonom u glasu, kao da
ono glavno jo treba da doe. Voa je to primijetio i zbog toga
upitao, toboe ravnodunim glasom:
Smatrate li to najvanijim otkriem?
Moda je to najvanije otkako postoji ovjeanstvo.
Gledajte kako se te iskrice kreu.
Hm, hm... priznajem, na to nisam obraao panju.
Ni ja, ali me je raunarska memorija upozorila. Vidite,
ima ih koje se okreu oko ekvatora, ima ih koje se vrte od pola do
pola, a veina ih se kree tako da dou u zenit nad svaku toku te
planete izmeu 70 stupnjeva sjeverne irine i 70 stupnjeva june
irine. To me navodi na razmiljanje.
Voa je osjetio kako se uzbudio. Da, na slinu misao doao je i
sam, ali ju je brzo odbacio kao nedostojnu ozbiljnog znanstvenika.
Sada ga je inenjer upravo izazivao svojom pretpostavkom koju nije
izrekao.
Ne bih rekao da tu ima neto udnoga, dragi inenjeru.
Oko naeg Sunca kree se 89 planeta, pa nikome nita. Sve je to u
naelu isto. Razlika je samo u broju i veliini, ali u svakom sluaju
tu nema ivota.
Eh, eh... inenjer je oito htio neto izrei, ali se naglo
prekine i proguta zapoetu misao.
Htjeli ste neto rei?
Da, voo rekne inenjer nakon kraeg oklijevanja
samo to neka ostane meu nama. Ne bih htio da me po povratku
proglase fantastom. Potpuno je jasno da je sastav cijeloga ovog
planetnog sustava takav da je na bilo kojoj toki ovdje ivot
nemogu. Ah vidite li... one iskrice oko tree planete... Oito su to
neka mala tijela koja krue oko njega, a u tim putanjama ini mi se,
koliko god bile nepravilne, ipak postoji neki sustav. Kao da ih je
netko postavio s namjerom... ali, dakako, bilo bi posve uzaludno da
pokuamo dokuiti u koju svrhu...
Inenjer je napeto oekivao reakciju svoga pretpostavljenog.
Da li e prasnuti u smijeh ili e se zamisliti. Voa je neko vrijeme
utio, a onda upita vrlo ozbiljno.
64

 Vi dakle, mislite...
Pst... jo uvijek tvrdim da ovdje nema ivota. To je bilo
samo onako... ovjek vie puta dolazi na udne misli kada promatra
tajne prirode.
Voa je ve htio neto rei, ali se u kabini zauje sirena.
Opasnost od Kzraka na samoj granici dopustivog
zauje se usplahireni glas u zvuniku.
Nastavite u istom smjeru. Mjerite zrake, i ako se pojaaju
za jednu jedinicu, smjesta mijenjajte smjer vonje bez posebne
zapovijedi.
Poto je izdao tu zapovijed posadi, voa se okrene inenjeru.
Nevjerojatno je kako su te K zrake prodorne. Bojim se
emo morati odustati od daljnjeg pribliavanja ovoj zvijezdi.
Opasnost da nastradamo postaje vea svakog trenutka.
Bilo bi mi drago kad bismo otkrili tajnu tih iskrica.
Uinit u to mogu, jer vjerujem da nas podgrizaju iste
sumnje. No sada je krajnji trenutak da poaljemo izvjetaj.
***
U velikoj dvorani za sjednice centralne uprave za svemirska
istraivanja bilo je ivo. Ondje se pored funkcionara uprave skupilo
jo i uglednih uenjaka, koji su tvorili neku vrstu savjetodavnog
tijela uprave. Svi su bili iznenaeni, jer je poziv uslijedio
neoekivano i bio oznaen kao vrlo vaan.
Znanstvenici, savjeti kojih se nisu uzimali u obzir prigodom
pripremanja ekspedicije u kvadrant 8, nadali su se katastrofalnim
vijestima. Napokon se pojavio predsjednik.
Sazvao sam vas u ovo neobino doba da bih vam proitao
poruku to je upravo stigla od naih istraivaa iz kvadranta 8.
udo je to jo mogu slati izvjetaj. Ja sam im lijepo
izraunao moment gravitacije i pritiska svjetla...
Bio je to jedan od odbaenih savjetodavaca. No sa svih strana
uli su se povici, pa je brzo umukao. Predsjednik je nastavio:
Molio bih kolegu i njemu sline da se suzdre od
neumjesnih opaski. Sluajte me paljivo. Sada u proitati izvjetaj
65

koji je malo prije stigao, a onda emo malo porazgovarati o svemu

tome:
Pojedinosti u vezi s otkriem planetnog sustava u kvadrantu 8,
sektor 4C, pododjel 18. Definitivno je ustanovljen broj planeta. Ima
ih devet.
Dvoranom je proao amor razoaranja. I zaista, onima koji
stanuju u sustavu sa 89 planeta ne moe odgovarati tako siuna
grupacija.
Molim da se suzdrite od primjedbi zagrmi
predsjednik. Kasnije e biti vremena za diskusiju. Nastavljam:
Oko nekih planeta vrte se jo neka manja tijela po odreenim
putanjama...
Predsjednik je morao zastati jer je uenje auditorija bilo
prebuno.
Ne mirii li to malo na mistifikaciju? javi se opet
nepriznati genij.
Molio bih da me ne prekidate. A da bih vas umirio,
odmah naglaavam da emo traiti dokaze. Ne moe se dopustiti da
se teorije obaraju ili potvruju samo tako. A sada da nastavim:
Oko tree planete, raunajui od sredinje zvijezde, kree se
jedno vee tijelo i nekoliko stotina ili to je vjerojatnije tisua
manjih. Broj nismo mogli tono ustanoviti.
Nije li to odvie fantastino? ulo se nekoliko povika.
Doputam, ali nema teoretske zapreke da se tako neto
formira u slobodnoj prirodi. Idemo dalje. Ta sitna tijela to se vrte
oko spomenute planete navode na pomisao da su djela inteligentnih
bia.
Dvoranom zaori smijeh. Smijali su se ponajvie oni koj su
takvu ideju smatrali nemoguom, jer se kosila s njihovim
uvjerenjem, ali smijali su se i oni koji su u dui doputali takvu
mogunost ali se nisu htjeli odati da ne postanu predmetom
izrugivanja. Predsjednik je prilino otrim tonom zamolio za tiinu.
No onda se javio jedan glas iz partera.
Dopustit ete, predsjednie, da je teko ostati ozbiljan kada
se uju takve besmislice. Ve smo u prijanjem izvjetaju uli da je
rije o ogromnim tijelima, tako velikim da ne moemo ni shvatiti
66

njihovu veliinu. Svako dijete zna da je na tako velikom tijelu bilo

kakav ivot nemogu. Ve smo saznali i kakve zrake emitira ta
centralna zvijezda. Kraj tih K zraka ne moe biti ivota, to smo svi
jednoglasno zakljuili, pa prema tome...
Pronaao sam! prekine govornika glas iz dubine
dvorane.
to ste pronali? upita predsjednik, u koga je
prevladala znatielja nad smislom za disciplinom.
K zrake javi se taj uenjak Nijedan ovjek do sada
nije bio izvrgnut tolikom bombardiranju K zraka kao ovi nai
istraivai. Po svoj prilici to je izazvalo kod njih neke negativne
psihike promjene. Te zrake su ih izolirale od razbora, to bi se inae
u obinom ivotu reklo: ludilo. Kod ovako labilnih osoba...
Oduzimam vam rije! zaurla predsjednik. Ovo nije
mjesto gdje se iznose osobni stavovi zavaenih znanstvenika.
Budui da se razjareni uenjak nije smirio, morala ga je
posluga vijenice nasilno odstraniti. Tek je onda predsjednik mogao
nastaviti:
Uostalom, vidi se iz izvjetaja da se i samim
istraivaima ta ideja uinila presmionom. Evo nastavka:
Potpuno smo svjesni da je ivot nezamisliv u uvjetima to
vladaju na tom planetarnom sustavu. Ali ipak, pojava onih mnogih
prateih tijela navodi na razmiljanje. Njihov je raspored takav kao
da su postavljeni s odreenom svrhom. Vidi skicu putanja malih
tijela.
Neki su poeli vikati da im se pokae skica, no predsjednik je
to odbio, jer valja najprije proitati izvjetaj do kraja. On je nastavio:
Teko je povjerovati da su to izvela neka iva, razumna bia,
a jo tee da je to igra sluaja. Nalazimo se ve due u tom
planetarnom sustavu i opasnost od K zraka postaje svakog trenutka
sve vea. Ali mi elimo na svaki nain objasniti tu pojavu.
To je sve. to kaete na ovo? Sada kada je svatko mogao
uzeti rije, nastao je samo amor. Napokon se jedan odvai:
Ako je to tono, onda bi se ovjek morao zamisliti, ali...
lako je slati izvjetaje o onome to se odavde ne moe kontrolirati.

67

U dvorani je nastala bura, jer se jedan dio priklonio govorniku

a drugi su bijesno protestirali. Onda buku prekine jedan zviduk i
nakon kojeg je slijedilo zujanje. Stizao je novi izvjetaj i stroj ga je
biljeio:
Uspjeli smo analizirati sastav neobinih pratilaca planeta.
Prevladavaju tvrdi metali, a unutar se nalazi i neka materija vee
atomske teine od bilo kojega poznatog elementa u prirodi.
Pretpostavljamo da je rije o zbijenim atomima ili nekom veoma
labilnom elementu.
Dalje, dalje!... uli su se nestrpljivi povici.
Nita vie. To je sve. Dakle, da ujem prijedloge.
Opet je nastao tajac. Nitko nije imao hrabrosti, predloiti neto
u tako izvanrednoj situaciji. Onda se jedan uenjak digne:
Ja bih neto predloio, ali to bi bilo skopano s velikim
utrokom energije.
Da ujemo ohrabri ga predsjednik.
Neka jedan takav predmet, odnosno tijelo, uz pomo
umjetne gravitacije izvuku iz svoje putanje i neka ga dovedu k nama
da ga vidimo i prouimo.
Ako to uine, potroit e sve zalihe goriva upozori
predsjednik.
Nita zato. Poslat emo im u susret vozilo s rezervnim
gorivom. Istina, na taj emo nain potroiti cijeli kredit za taj
kvadrant, ali e rezultati biti senzacionalni, pa emo u slijedeem
semestru dobiti veu svotu. Mislim da bi to bilo najbolje, dakako uz
pretpostavku da izvjetaj nije bio plod mate.
Ima neto u tom prijedlogu odobri predsjednik. To
dajem na glasanje. Tko je za? Molim bez duge rasprave, jer ne
zaboravite da su nai ljudi izvrgnuti cijelo vrijeme K zrakama.
***
...Zlo se poelo irili s promatranice na vrhu Kilimandara. U
noi od 17. na 18. rujna u dva sata i 30 minuta opaen je umjetni
satelit, uveden u katalog pod brojem Ja 379, kako naglo mijenja
smjer svoga kretanja. Dvije minute kasnije obavijeteni su ve svi
svjetski centri o tom dogaaju. U 2 sata 32 minute i 20 sekundi ve
68

su deurni oficiri rastrgali zapeaene kuverte da bi proitali upute

generaltaba za takav sluaj. Eterom su sjevnuli elektronski impulsi,
koji su aktivirali ureaje na 28 satelita. I oni su promijenili svoj
dosadanji kurs i poeli se sputati na teritorij Zemlje, kojoj je
pripadao Ja 379. Ali ni oficiri te zemlje nisu ostali skrtenih ruku.
Nije prola ni minuta i 42 sekunde otkako je 28 nuklearnih satelita
poelo padati na svoje ciljeve, a ve se promijenio kurs daljnjih 63.
Na to je promijenilo kurs jo nekoliko stotina satelita, a doskora i
tisuu. Otkako je Ja 379 promijenio svoju putanju, ve je vie tri
tisua umjetnih satelita s nuklearnim glavama poletjelo prema
Zemlji.
***
U dvorani centralne uprave za svemirske putove znanstvenici
su nestrpljivo ekali na daljnje vijesti svojih istraivaa iz kvadranta
8. Napokon se zaulo zujanje stroja i predsjednik je podigao papir s
najnovijim izvjetajem:
Mogu vam javiti povoljne vijesti zapoe predsjednik
poto je preletio izvjetaj.
S umjetnom gravitacijom pomakli smo zatraeno tijelo Sad se
kree po liniji hiperbole normalnim ubrzanjem prema nama. Za tu
operaciju utroili smo gotovo cjelokupno gorivo.
Zadrali smo ga samo toliko koliko je bilo neophodno da se
odmaknemo izvan dohvata K zraka. Zapazili smo da je cijeli sustav
pratilaca tree planete veoma sloen i da medu tim tijelima vladaju
veoma labilni gravitacijski odnosi. Tek to smo jedno tijelo iupali
iz njegove putanje, svi su ostali za vrlo kratko vrijeme ispali iz svojih
orbita i pali na treu planetu.
ini se da su se pri tome oslobodile velike koliine energije, jer
smo ustanovili znatna oteenja na planeti. Zato pretpostavljamo da
je to ipak bila prirodna formacija i da na tom planetu nema ni govora
o nekom ivotu, a najmanje intelitnom. Oekujemo vozilo s
rezervnim gorivom na granici kvadranta osam.

69

Robert Sheckley:

The Hour of Battle

Preveo Nikola Popovi

Borba
Od novih izvanrednih talenata koji su se posljednjih godina pojavili u
SF (znanstvenoj fantastici) malo njih obeava toliko kao mladi
Amerikanac Robert Sheckley. U razdoblju od nekoliko godina njegove
kratke prie i novele, osobito zapaena, Poloaj civilizacije, stvorile su
trajni dojam na itaoce irom svijeta. Sheckley surauje iroko u
vrhunskim publikacijama toga anra. Vrlo esto su mu prie s primjesom
uasa to se moda najbolje moe uoiti u prii Nedodirnuti ljudskom
rukom. U ovoj prii, koju sada objavljujemo, napetost od izbijanja rata u
galaksiji je izvanredno dobro graena do klimaksa.

Ova se kazaljka nije pomaknula. Jesi li ti to opazio?

zapita Edwardson stojei kraj prozora i gledajui prema zvijezdama.
Ne odgovori Morse. On je stajao i zurio neprekidno
vie od jednog sata u Attisonov detektor. Sada trepnu tri puta brzo i
pogleda ponovno. Ni za milimetar.
I ja mislim da se ne mie dodade Casel iza komandnog
pulta za otvaranje vatre iz ubojnog oruja.
Ba je tako i bilo. Tanka crna igla na indikatoru poivala je
nepokretno na nuli. Brodski topovi bili su spremni, sa drijelima
otvorenim prema zvijezdama. Neprekidni um ispunjavao je
prostoriju. Dolazio je od Attisonova detektora i djelovao je
umirujue. um je potvrivao da je detektor bio povezan sa svim
ostalim detektorima koji su inili ogromnu mreu oko cijele Zemlje.
Sto mu gromova, to ne dolaze? promrmlja
Edwardson, jo uvijek gledajui prema zvijezdama. to ne udare
ve jednom?
70

 Ma prestani ree mu Morse. Imao je umoran mrani

izgled. Visoko na desnoj strani iznad sljepoonice vidjela se
opeklina od radijacije, tanka kao suncem opaljena koa u veliini
karanfilova cvijeta. Izdaleka je nalikovala na neko odlikovanje.
Ba bih elio da dou ree Edwardson, vrati se do
svoje stolice i nagnu se da bi ubrisao niski metalni strop.
Zar ti ne eli da dou? Edwardson je imao usko
njeno lice kao u mia, ali vrlo inteligentnog mia. Takvo koje bi
make izbjegavale.
Zar ti ne bi? ponovi on.
Ostali nisu odgovorili. Vratili su se svojim snovima i netremice
zurili u ekran detektora.
Imali su dovoljno vremena ree Edwardson kao da
govori sam sebi.
Cassel zijevnu i obliznu usnice.
Hoe li netko igrati preferans? upita eui gustu
bradu. Brada mu je bila uspomena iz studentskih dana. Cassel je
smatrao da bi u nju mogao spremiti kisika barem za petnest minuta.
Dakako nikad nije stupio u svemirski prostor bez skafandera da to
provjeri.
Morse okrenu glavu, a Edwardson je i dalje pazio na
komunikator. To su inili tako nauenom i izvjebanom rutinom kao
da im je ve dolazila iz podsvijesti. Prije bi sami sebi prerezali
vratove nego to bi ostavili indikator bez kontrole.
Misli da e brzo doi? zapita Edwardson ne skidajui
smee prodorne oi s indikatora.
ovjek mu nije odgovorio. Poslije dva mjeseca zajednikog
boravka u svemiru volja za konverzacijom je splasnula. Nije ih
zanimalo to je Cassel radio kao student i nisu ih zanimala Morseova
osvajanja. Bilo im je uasno dosadno, ak i s vlastitim mislima i
snovima, dosaivali su se ak i oekujui svakog trenutka napad.
Samo bih jednu stvar elio znati nastavi Edwardson
neku davno zapoetu konverzaciju. Kako daleko oni to mogu
ostvarivati?
Tjednima su razgovarali o dometu neprijateljeve telepatije i
uvijek se ponovo vraali na to.
Kao profesionalni vojnici nisu mogli odoljeti raspravama o
neprijatelju i njegovu oruju. To je bio njihov poslovni razgovor.
71

 Pa ree Morse s dosadom u glasu naa detektorska

mrea pokriva sistem negdje tamo do izvan Marsovu orbite.
Tu gdje mi sada sjedimo nastavi Cassel, promatrajui
indikator dok su ostali razgovarali.
Oni moda nee ni znati da imamo sistem detektora sve
dovde ree Morse ponavljajui isto tko zna koliko puta.
Ma, prestani odgovori Edwardson dok mu se lice jo
vie suzilo od ljutine. Oni su telepati. Vjerojatno su proitali i
najmanju mrvicu u Everestovu mozgu.
Everest nije znao da imamo detektorski sistem odvrati
Morse vraajui pogled na ekran. Njega su uhvatili jo prije nego
to smo ga imali.
Gledaj nastavi Edwardson. Oni su ga sigurno pitali
Mome, reci to biste vi uinili kad bi neka rasa telepata dola i
zavladala Zemljom? Kako biste je vi uvali?
Prazna naklapanja odgovori Cassel. Moda Everest
nije ni mislio na to.
Pa i on razmilja kao svaki ovjek, zato ne? Svatko se
suglasio s ovim nainom obrane. I Everest bi se sloio.
isti silogizam promrmlja Cassel. Vrlo klimav.
Sasvim sigurno nisam elio da on bude uhvaen izjavi
Edwardson...
Moglo je biti i gore upadne Morse s licem tunijim no
ikada. to bi bilo da su uhvatili obojicu?
elio bih da naiu ree Edwardson mrano.
***
Richard Everest i Ceil Robert Jones bili su poli na prvi
meuzvjezdani let. Pronali su nenaseljenu planetu u podruju Vege.
Sve ostalo je bila standardna procedura. Odluio je novi. Everest
je krenuo dolje pomonom letjelicom ostajui u radiokontaktu s
Jonesom u brodu. Snimka toga radiokontakta sauvana je da bi je
ula cijela Zemlja.
Upravo sam sreo stanovnike planete rekao je Everest.
Bia smijena izgleda. Fiziki opis dat u ti kasnije.
Pokuavaju li se sporazumjeti s tobom? pitao je Jones
vodei brod u polaganoj spirali oko planete.
72

 Ne... Stani... Neka sam proklet! Oni su telepati. Kako ti se

to svia?
Izvanredno odgovori Jones Nastavi.
ekaj. Ne bih ti znao rei da li mi se ovi momci sviaju
ili ne. Oni nemaju ugodne misli, kolega!
to je zapitao je Jones podigavi brod malo vie.
Misli! Ova kopilad je nasilna. ini se da su pobijedili sve
sisteme uokolo traei nekoga da...
Da, to?
Mislim da sam sve shvatio pogreno ree Everest
ljubazno. Nisu oni tako loi.
Jones je bio bistar, imao je sumnjiavu narav i brze reflekse.
On postavi ubrzanja na sve G koje je mogao podnijeti, lee na pod i
ree.
Reci mi neto vie o tome.
Spusti se ree Everest krei tako sve zakone
svemirskih letova. Ovi momci su sasvim u redu. Zapravo oni su
najdivnija...
Tu je zavravala snimka jer je Jones bio pritisnut o pod
akceleracijom od dvadeset G kad je upravio brod do razine potrebne
za skok kroz prostor.
Slomio je tri rebra, ali je stigao kui. Neka telepatska vrsta
krenula je u osvajanje svemira. to e Zemlja uiniti da im se
suprotstavi?
Bilo je mnogo razglabanja oko suhe informacije koju je donio
Jones. Oito je ta vrsta mogla lako ovladati neijim razumom. ini
se da su Everestove misli pretvorili u svoje, prefinjeno mijenjajui
njegovo prethodno uvjerenje. Oni su ga preuzeli oito lako.
A Jones? Zato nisu njega uhvatili? Da li zbog daljina? Ili
jednostavno nisu bili pripremljeni za njegov iznenadni odlazak?
Jedno je bilo sigurno: sve to je Everest znao sada je znao
neprijatelj. To znai da su oni znali sve o Zemlji. Znali su gdje je i
kako je nezatiena naa planeta od njihove vrste napada.
Moglo se oekivati da su ve na putu ovamo.
Neto je bilo potrebno da bi ponitili njihovu strahovitu
prednost. Ali to? Kakvo oruje postoji protiv misli? Kako se moe
izmai valnoj duini?
Uenjaci su grozniavo radili na tome da neto smisle.
73

Uostalom, kako se moe saznati kada je i da li je ovjek

opsjednut? Iako su neprijatelji bili nespretni s Everestom, pitanje
je hoe li nastaviti tako nespretno. Nee li postati pametniji?
Psiholozi su upali kosu i alili se na nedostatak apsolutne
skale ljudskog roda.
Dakako, neto je valjalo uiniti, i to odmah. Odgovor s jednog
tehnolokog planeta bio je tehnoloki. Izgraditi svemirsku flotu i
opremiti je nekom vrstom mree detektorske vatrene obrane.
To je uinjeno u rekordnom vremenu. Usavren je Attisonov
detektor, krianac radara i encefalografa. Svaka promjena valova
tipino ljudskog mozga, posade nekog broda opremljenog
detektorom, uzbudit e indikatorsku skalu. ak i lo san ili sluaj
nepravilne probave bit e zabiljeen.
inilo se vrlo vjerojatnim da e svaki pokuaj ovladavanja
nekim ljudskim razumom neto naruiti. Negdje e morati da bude
neki punkt interakcije.
Oekivalo se da to Attisonov detektor otkrije. Moda e zbilja i
otkriti.
Svemirski brodovi sa po tri ovjeka na svakom brodu
razmjeteni u prostoru izmeu Zemlje i Marsa sainjavali su
ogromnu sferu sa Zemljom u sreditu.
Deseci tisua ljudi uali su iza komandnih pultova za
otvaranje vatre iz topova, promatrajui iglu na skali Attisonova
detektora. Nepokretnu iglu.
to misli, da opalim nekoliko hitaca? zapita
Edwardson, s prstom na dugmetu kojim se aktiviraju topovi.
Samo da proistim topove?
Tim topovima nije potrebno ienje ree Cassel
ekajui bradu. Osim toga izazvat e paniku u cijeloj floti.
Cassel ree Morse vrlo tiho skini ruku s te brade.
Zato? upita Cassel.
Jer sam upravo raspoloen odgovori Morse gotovo
apatom da ti je nabijem u taj debeli vrat.
Cassel se nakesi i stisnu pesnice.
S osobitim zadovoljstvom ree Ve mi je dosadilo
da gledam taj tvoj oiljak.
Ustade.
74

 Prekinite ree Edwardson zabrinulo. Pazite na

ekran.
Nema potrebe, zbilja ree Morse zavalivi se na stolici
Postoji alarmno zvonce prikljueno uz ekran.
Ali ipak pogleda u ekran.
to ako zvonce ne radi? zapita Edwardson. to ako
ekran i sistem budu blokirani? Kako bi ti se svidjelo da ti neto
hladno sklizne u mozak?
Ekran radi ree Cassel. Njegove oi skrenue s
Edwardsonova lica na nepokretni indikator.
Razbio bih ga ree Edwardson.
Ostani tu ree Cassel. Hajde da igramo preferans.
U redu. Edwardson pronae masne karte i promijea
ih dok je Morse jo jednom pogledao na ekran. Svakako bih elio da
dou ree.
Sijeci prekinu ga Edwardson pruajui mu karte.
Zanima me kako izgledaju nai prijatelji ree Morse
pogledavajui na ekran.
Vrlo vjerojatno su slini nama odgovori Edwardson
dijelei karte. Cassel je dizao jednu kartu za drugom, polagano, kao
da se nadao nai neto zanimljivo ispod njih.
Trebalo je da nam pridodaju jo jednog ovjeka ree
Cassel.
Zato nismo poslali neku prethodnicu zapita se Morse.
Zato nismo napali njihovu planetu?
Nemoj biti budala odgovori mu Edwardson.
Izgubili bismo svaki brod koji bismo poslali. Vjerojatno bismo ga
dobili natrag opsjednutog da puca po nama.
Poslije kraeg vremena Edwardson ga upita razdragano.
Koliko ti sada dugujem?
Tri milijuna, petstotina osam tisua i deset dolara.
Ba bih elio da dou ve jednom ree Morse.
Hoe li da ti napiem ek?
Nemoj uriti. Moe to uiniti i idui tjedan.
Netko bi morao pregovarati s njima ree Morse
gledajui prema zvijezdama. Cassel odmah pogleda prema ekranu.
Upravo mi je neto palo na pamet ree Edwardson.
Da, a to?
75

 Mislim da je strano kad netko drugi vlada tvojim

mozgom odgovori Edwardson. Kladim se da je to ogavno.
Saznat e kad ti se to dogodi odgovori mu Cassel.
Da li je to saznao Everest?
Vrlo vjerojatno. Samo nita nije mogao uiniti protiv
toga.
Moj se mozak osjea odlino ree Cassel. Ali prvi
od vas, momci, koji se pone ponaati aavo neka se uva.
Svi se nasmijae.
Dakle ree Edwardson ja bih elio imati priliku
porazgovarati s njima. Glupo je ovako ekati u beskraj.
Zato ne? zapita Cassel.
Misli li krenuti naprijed i sresti se s njima?
Svakako nastavi Cassel. Nije dobro to samo
sjedimo ovdje i ekamo.
Morao sam se zbilja i ja sjetiti da moemo neto uiniti
doda polagano Edwardson. Napokon, nisu oni nepobjedivi.
Uostalom, i oni su razumna bia.
Morse odredi smjer na komandnoj ploi broda i pogleda ostale.
Misli li da je trebalo da se javimo komandi i
obavijestimo ih to smjeramo?
Ne! odvrati Cassel, a Edwardson potvrdno klimnu
glavom. Crveno dugme. Mi emo samo krenuti naprijed i vidjeti
to moemo uiniti: Ako ne ele razgovarati, raznijet emo ih po
svemiru.
Pogledajte!
Kroz prozor su mogli vidjeti crveni plamen reaktivnog motora.
Susjedni brod u njihovom sektoru jurnuo je naprijed.
Vjerojatno su doli na istu pomisao ree Edwardson.
Hajde da stignemo tamo prvi ree Cassel. Morse
ukljui akcelerator i za trenutak su bili potisnuti u naslone svojih
sjedala.
Igla se do sada nije pomakla se mjesta, zar ne? upita
Edwardson dok je alarmno zvonce bjesomuno zvonilo.
Nije se ni pokrenula ree Casel gledajui na ekran,
koji je bio zdrobljen s jednoga kraja na drugi.

76

Robert Sheckley:

Street of Dreams, Feat of Clay

Preveo Damir Mikulii

Grad snova
Carmody nije nikada ozbiljno namjeravao napustiti New York.
Ostaje nerazjanjivo zato je to ipak uinio. Kao roeni graanin ve
se bio navikao na one sitne neudobnosti ivota u metropoli. Njegov
udoban stan na 209. katu Levitfrack Towera u 99. ulici bio je ureen
u stilu trenutne mode svemirskog broda. Dvostruki prozori bijahu
od zatamnjenog pleksiglasa, a dovod zraka bio je opskrbljen
filterskim sustavom koji ga je automatski zatvarao kad je indeks
polucije dosegnuo vrijednost 999,8 CodEn skale. Dakako, sustav
reciklacije duikkisik bio je star. No, radio je vrlo pouzdano. elije
za proiavanje vode bile su ve istroene i gotovo beskorisne. Ali
vodu ionako nije nitko pio.
Najvee optereenje bila je neprestana buka. Carmody je,
meutim, znao da tu nema pomoi jer je staro umijee priguenja
buke zaboravljeno. Sudbina svakoga graanina bila je da slua
svae, muziku i ubor vode iz susjednog stana, htio to on ili ne. Ova
se tortura mogla ublaiti samo tako da ovjek i sam proizvodi
odgovarajuu koliinu umova.
Svakodnevno putovanje na posao i natrag bilo je bremenito
odreenim opasnostima, premda su one bile vie teoretske nego
praktine naravi. Nezadovoljnici iz neprivilegiranih slojeva provodili
su svoj nedjelotvorni protest pucajui kao snajperisti s krovova kua;
katkad im je ak i uspijevalo da pogode kojeg prolaznika. U pravilu
su gaali, meutim, vrlo loe.
Zbog toga Carmodyjeva iznenadna odluka da napusti jedan od
najuzbudljivijih megalopolisa svijeta nije imala nikakva vidljiva
temelja. Moda je to bio samo neki neizreciv poticaj, moda neki
praiskonski poriv prema ivotu bliem prirodi ili ak obina nastrana
77

ideja. injenica je samo da je Carmody jednoga dana otvorio svoj

Daily TimesNews i ugledao oglas o nekom modernom gradu u New
Jerseyju.
Doite ivjeti u Bellwether, grad koji se o svemu brine za
vas, pisalo je tamo. Slijedila je lista utopijskih tvrdnji, koju je
Carmody samo letimice proitao.
Hm izusti Carmody i nastavi itati.
Stii do Bellwethera nije bilo teko. Trebalo je samo voziti
kroz UlsyssesS.Grant tunel u 43. ulici i skrenuti zatim preko
Hoboken Shunta na Meudravni autoput, drati se 3,2 milje
njegove CharlieSorter trake koja vodi do ceste U.S. 5. zatim se
nakon 6,1 milje doe do neke provizorne pristupne ceste drave New
Jersey, s koje se u zapadnom smjeru sie preko izlaza 1731 A na
King's Highbridge Gate i vozi dalje jo 1,6 milja. Tu je cilj,
Bellwether.
Dakako Carmody ree sam sebi glasno to u i
uiniti.
I uinio je.
2
Cesta King's Highbridge Gate zavravala je u travnatoj,
nedavno pokoenoj ravnici. Carmody izae iz kola i ogleda se. Na
pola kilometra udaljenosti vidio je gradi. Natpis na skromnoj tabli
oznaio ga je kao Bellwether.
Taj grad nije bio graen po tradicionalnom uzorku amerikih
gradova: okrueni benzinskim crpkama, mnotvom hotdog kioska,
gomilom motela i zatitnikim titom brda raznoraznoga tehnikog
otpada. Taj je grad vie nalikovao na neke talijanske gradove na
breuljcima, a prava gradska jezgra je zapoinjala postupno.
Carmodyju se to dopalo. On se odveze do ulaza u grad.
Bellwether je djelovao toplo i ugodno. Ulice su bile zgodno
poloene, a veliki izlozi duana naprosto su mamili k sebi.
Carmody nae uskoro neto jo ljepe. Stigao je na neki trg
koji je izgledao kao neka rimska piazza, samo manja. U sredini se
nalazio vodoskok, u kojem je bio mramorni mladi s delfinom. Iz
delfinove njuke trcao je mlaz bistre vode.
Nadam se da Vam se dopada rekao je neki glas iza
Carmodyjeva lijeva ramena.
Zgodno odgovori Carmody.
Ja sam to isplanirao i sam postavio nastavi glas.
meni se ini da vodoskoci unato staromodnoj koncepciji imaju
78

estetsku funkciju. A ova piazza s klupama i sjenovitim kestenovima

graena je po uzoru na Bolognu. Pri tom se nisam bojao da u ispasti
staromodan. Pravi umjetnik ini ono to smatra da je potrebno, bilo
to staro tisuu godina ili novo od prije jedne sekunde.
Potpuno se slaem s vama ree Carmody.
Dopustite da Vam se predstavim. Ja sam Edward Carmody. On se
okrene smijeei se. Ali nikog nije bilo iza njega. Na piazzi nije bilo
ni ive due, kao to, uostalom, nije jo nikog susreo u ovom gradu.
Oprostite ree glas. Nisam Vas htio preplaiti.
Mislio sam da znate.
Da znam? upita Carmody.
O meni.
Ne, nita ne znam odgovori Carmody. Tko ste vi i
odakle govorite?
Ja sam glas grada odgovori glas. Ili drugim
rijeima, ja sam grad sam, Bellwether, zbiljski, pravi grad koji Vam
govori.
Zaista? zapita sarkastino Carmody. Tako je to,
dakle. No, dobro, vi ste grad. Nije loe!
On okrene lea vodoskoku i krene polako preko piazze kao
ovjek koji svakog dana razgovara s gradovima i ve mu je to
dosadilo. Prolazio je ulicama, lijepim alejama. Gledao je izloge,
promatrao kue. Zastao je, no samo kratko, pred nekom kiparskom
radionicom.
I? upita grad Bellwether.
to, i? odgovori brzo Carmody.
Kako Vam se sviam?
Sviate mi se ree Carmody.
Zar samo tako? I to je sve?
Znate ree Carmody grad kao grad. Kad se vidi
jedan, kao da ste vidjeli vie ili manje sve.
Ni u kom sluaju odgovori grad osjetno uzbuen.
Ja sam posve drukiji od drugih gradova. Ja sam jedinstven.
Zaista? upita Carmody nekako potcjenjivaki.
Meni izgledate kao hrpa neusklaenih dijelova. Imate jednu
talijansku piazzu, nekoliko zgrada u grkom stilu, jednu ulicu s
kuama u stilu Tudor, jednu staromodnu njujorku kuu za
iznajmljivanje, kalifornijsku hotdog daaru nalik na neki leper i
vrag bi ga znao to sve. to ima u tome osobitog?
Jedinstvena je kombinacija svega toga u jednu smislenu
cjelinu ree grad, Te stare forme nisu anakronizmi, razumijete
79

li? One predstavljaju ivotni stil, a takvo to svojstveno je i jednom

dobro graenom ivotnom stroju. elite li alicu kave, ili sendvi, ili
moda malo svjeeg voa?
Kava ne zvui loe odgovori Carmody. On dopusti
gradu da ga odvede do nekog lokala iza ugla. Zvao se O You Kid i
bio je kopija saloona iz zlatnih devedesetih godina s Tiffany
svjetiljkama, tekim kristalnim lusterom i mehanikim klavirom.
Kao i sve drugo to je Carmody vidio u gradu, lokal je bio apsolutno
ist, ali bez ive due.
Prijatan ugoaj, ne mislite li? upita Bellwether.
Malo pranjavo objasni sarkastino Carmody. Tko
bi to volio, molim Vas?
Jedna alica s pjenuavim kapuinom spusti se na njegov stol
na posluavniku od nerajueg elika. Carmody kimne glavom.
Dobar? upita Bellwether.
Da, vrlo dobar.
Na svoju kavu sam prilino ponosan objasni mirno
grad. A i na kuhinju. elite li kuati i poneku sitnicu? Jedan omlet
ili moda neki nabujak?
Nita odgovori odluno Carmody. On se udobno
nasloni u stolici i ree: Vi ste dakle gradmodel, zar ne?
Da, ast mi je da budem jedan takav ree Bellwether.
Ja sam najnoviji modelni grad i, vjerujem, najuspjeliji.
Projektirala me kombinirana grupa za planiranje s Yale i ikakog
sveuilita; financirala ih fondacija Rockefeller. Moje najnovije
praktine pojedinosti potjeu od MITa, a neke posebne dijelove
razradili su u Princetonu i u korporaciji RAND. Gradnja je tekla
prema projektu General Electrica, a financirali su je fondacije Ford,
Carnegie i jo neke druge institucije ije ime ne smijem spomenuti.
Vrlo zanimljiva pria ree Carmody Ono tamo
preko je gotska katedrala, zar ne?
Pregraeni romanski stil odgovori grad. Ima
sjedeih mjesta za 300 ljudi.
Ne ba mnogo za zgradu te veliine.
Ne, naravno. Ali namjerno je takva. Moja je ideja bila da
dojam velianstvenosti spojim s udobnou.
Uostalom, a gdje su zapravo stanovnici ovoga grada?
upita Carmody.
Otili su odgovori mrzovoljno grad. Svi su me
napustili.
Zato?
80

Grad je utio neko vrijeme, a zatim ree:

Dolo je do nekih sukoba izmeu grada i gradske uprave.
Bolje reeno, do nesporazuma. Zapravo do nesretnog niza
nesporazuma. Pretpostavljam da su izvjesnu ulogu u tome imali i
neki hukai, koji su poticali graane.
I to se na kraju dogodilo?
Ne znam ree grad. Zaista ne znam. Jednog dana
jednostavno su svi otili. Jednostavno tako! Ali ja sam siguran da e
se oni vratiti.
Ja ba nisam ree Carmody.
Ja sam nepokolebivo u to uvjeren ree grad. No
pustimo sad to: zato vi ne biste ostali ovdje, gospodine Carmody?
Nisam jo stigao o tome razmisliti ree Carmody.
Ovdje Vam se naprosto mora sviati ree Bellwether.
Razmislite samo! Pripadao bi Vam najnoviji, najmoderniji grad
na svijetu.
Ne zvui tako loe ree Carmody.
Barem pokuajte, to Vam nee koditi nastavi grad.
No dobro, mislim da u pokuati ree Carmody.
Htio je, meutim, saznati vie o Bellwetheru, jer morile su ga
ipak brige. elio je tono saznati zato su zapravo prijanjii
stanovnici napustili grad.
3
Bellwether je ustrajao na tome da Carmody no provede u
raskonom apartmanu za mladence hotela King George V.
Doruak je bio postavljen na terasi, a dok je Carmody jeo Bellwether
mu je svirao neki vedri Haydnov kvartet. Jutarnji zrak bio je
oaravajui. Carmody ne bi nikada pomislio da je taj zrak bio
rekonstituiran da mu to Bellwether nije rekao. Kad je zavrio s
dorukom, Carmody se udobno naslonio u sjedalicu i naslaivao
pogledom na zapadni dio grada ludu kombinaciju kineskih
pagoda, venecijanskih kanala, jednoga zelenog burmanskog
breuljka, grkog hrama, kalifornijskog parkiralita, normanskog
tornja i jo mnogo ega drugog.
Zaista vrlo lijep pogled ree on.
Drago mi je to vam se dopada odgovori Bellwether.
O problemu stila mnogo se raspravljalo jo od prvog dana kad su
me planirali. Jedna se skupina izjanjavala za jednolinost: skladnu
skupinu oblika koji se ujedinjuju u skladnu cjelinu. No takvi su i
mnogi drugi modelni gradovi. Oni su jednolino dosadni, umjetne
81

graevine koje napravi jedan ovjek ili konzorcij arhitekata i koje

nemaju nikakve veze s pravim, prirodnim gradom.
No, i vi ste ipak prilino umjetni, zar ne? upita
Carmody.
Dakako! Ali ja nikada nisam ni glumio da sam neto
drugo. Ja nisam nikakav zapackan grad budunosti ili navodni
fiorentinski stil, kopiran dakako. Ja sam skupina elemenata koji se
jedan s drugim nadopunjuju u cjelinu. Ja nisam samo praktian i
funkcionalan ve, osim toga, jo zanimljiv i uzbuujui.
Bellwether, vi mi se dopadate ree Carmody s
iznenadnom navalom osjeaja prijateljstva. Govore li svi modelni
gradovi kao vi?
Ni u kojem sluaju. Nijedan grad, bio modelni ili ne, nije
dosad rekao nijedne rijei. Dakako da se to nije svialo njihovim
stanovnicima. Zbog svoje utnje gradovi su djelovali tako
neljubazno, bezduno, bezlino, ovjek se u njima osjeao potiteno.
Zbog toga sam ja napravljen s glasom i s umjetnom svijeu koju
pomou glasa izraavam.
Razumijem odgovori Carmody.
Najvanije je pri tom da je moja umjetna svijest mene
personalizirala, to je u ovo doba sveope depersonalizacije izuzetno
znaajno. Na taj sam nain u stanju zaista prii ovjeku i njegovim
tekoama. Kad ispunjavam elje svojih stanovnika, ja sam i
stvaralac. Mi moemo zajedno razmiljati, moji ljudi i ja. Stalnim
smislenim dijalogom moemo pomoi, oni meni i ja njima, u
razvijanju dinamikoga i fleksibilnoga grada, u kojem se zaista
isplati ivjeti. Mi moemo mijenjati jedni drugog, a da se pri tom ne
izgubi mnogo na individualnosti.
Zvui vrlo zgodno ree Carmody. Naravno, uz
pretpostavku da ovdje imate nekog s kim biste mogli stupiti u
razgovor.
To je jedini nedostatak u svemu prizna grad. Ali
trenutno imam vas, zar ne?
Da, imate mene odgovorio je Carmody i upitao se
zbog ega su mu te rijei tako neugodno odzvanjale u uima.
A vi, dakako, imate mene ree grad. To je na
meusobni odnos, jedinstvena, jedina vrsta odnosa koja vrijedi. A
sada, moj dragi Carmody, mogao bih vas jo malo provesti uokolo.
Tada vas mogu ustoliiti i regularizirati.
Kako, molim?
82

 Nije to ba tako kako zvui ree grad. Samo

nesretno odabran struni termin. No, vi svakako razumijete da svaki
meuodnos nosi u sebi neminovno i odreene obaveze za oba
partnera. Drukije ne ide, zar ne?
No, ako je to jedan laissezfaire* odnos?
Upravo to moramo izbjei ree Carmody. Laissez
faire se lako pretvara u doktrinu osjeaja, razumijete li, i vodi
izravno u anomie**. A sada, ako biste me htjeli slijediti...
4
Carmody je posluno poao u razgledanje Bellwethera. Posjetio
je elektrinu centralu, postrojenje za filtriranje vode, industrijsku
etvrt i pogone lake industrije. Vidio je i djeji park. Proetao se
muzejima i umjetnikim galerijama, posjetio koncertnu dvoranu i
jedno kazalite, jednu kuglanu, biljarsku salu i filmsku dvoranu. Kad
je osjetio umor elio je stati, ali grad je htio da mu se pokae cijeli i
Carmody je morao jo progutati peterokatnu zgradu American
Express, portugalsku sinagogu, autobusni kolodvor, zgradu
kompanije Greyhound i jo razne druge znamenitosti.
Napokon je sve bilo gotovo. Carmody je doao do zakljuka da
je vidio mnogo toga lijepog, ali tu su ljepotu platile i njegove umorne
noge.
A sada mali ruak? upita grad.
Izvrsno ree Carmody.
Bio je uveden u jedan moderno ureen restoran i obrok je
zapoeo s potage aux petits pois (juhom od graka) da bi zavrio s
petits fors (minjoni).
A kako bi bilo da na kraju kuate delikatesni brijski sir?
upita grad.
Ne, hvala ree Carmody. Ja sam sit. Sit do grla.
Ali sir je dobar za probavu. Malo prvorazrednog
camemberta?
Ne, nikako.
Moda malo biranog voa? Vrlo osvjeavajue za nepce.
Ako neto na meni vapi za osvjeenjem to sigurno nije
nepce ree Carmody.
Barem jednu jabuku, ili kruku, ili malo groa?
* laissezfaire. franc: pustite neka svatko ini to hoe, neograniena
sloboda.
** anomie. franc: bezakonje, dezorganizacija.

83

 Hvala, nita.
Malo treanja?
Ne, ne i ne!
Bez voa ruak nije potpun ree grad.
Moj ruak jest ree Carmody.
Neki vitamini sadrani su samo u svjeem vou.
Izai u na kraj i bez tih vitamina.
Moda pola narane koju u vam oguliti? To juno voe
nimalo ne optereuje eludac.
Ne, posve iskljueno.
ak ni etvrt narane? Izvadit u vam kotice.
Ni u kojem sluaju.
Ali uinite to meni za ljubav ree grad. Znate, ja
imam potrebu za potpunou; bez voa ruak nije kompletan.
Ne, ne, ne!
U redu, u redu, ne uzbuujte se ree grad. Ako
Vam ne prija ono to vam posluujem, to je vaa stvar.
Ali meni je prijao ruak!
Ako vam je zaista prijao, zato ne pojedete tada neko
voe?
Dosta ree Carmody. Dajte mi malo groa.
Dakako, ne bih vas elio na nita prisiljavati.
Uope me na nita ne prisiljavate. Dajte mi groe,
molim vas.
Jeste li posve sigurni?
Ovamo s groem! izdere se Carmody.
U redu ree grad i na stolu se pojavi grozd prekrasnog
mukata. Carmody pojede cijelog. Bilo je vrlo dobro.
5
Oprostite ree grad to to sad inite?
Carmody je sjedio zatvorenih oiju. Malo sam zadrijemao
ree. Ima li se tome to prigovoriti?
to bi se moglo prigovoriti neem tako prirodnom
odvrati grad.

Hvala ree Carmody i opet zaklopi oi.

Ali zato spavate u stolici? zapita grad.
Jer sam upravo u njoj sjedio kad sam napola zaspao.
Zaboljet e Vas u leima upozori ga grad.
84

 Ba me briga promrmlja Carmody jo uvijek

zatvorenih oiju.
Zato se ne biste poteno naspavali? Tamo preko, na
leaju.
Spavam veoma ugodno ovdje gdje jesam.
To sigurno nije udobno objasni grad. ovjek
anatomski nije graen za spavanje u sjedeem poloaju.
Ja trenutno jesam upravo tako graen ree Carmody.
Vi to niste. Zato se ne preselite na kau?
Stolica je posve dobra.
Ali kau je bolji. Molim Vas, pokuajte, Carmody.
Carmody?
Ha, a, to se dogodilo? ree Carmody prenuvi se iz
drijemea.
Kau. Mislim da biste trebali lei na kau.
No dobro ree Carmody i ustane. Gdje je taj kau?
Bio je odveden iz restorana niz ulicu do ugla u neku zgradu na kojoj
je pisalo Drijemaonica. U sobi je bilo desetak kaua. Carmody
krene prema najbliem.
Ne na ovaj ree grad. Ima loe opruge.
Nema veze odgovori Carmody nai u ve neki
odgovarajui poloaj.
Neete moi. Bit ete previe iskrivljeni.
Doavola ree Carmody i ustane. Koji biste kau vi
preporuili?
Onaj ondje ree grad. On je posebno velik i najbolji
od svih. Opruge i postava su znanstveno proraunati. Uzglavlje...
Dobro, dobro, u redu ree Carmody i baci se na
naznaeni leaj.
Da vam zasviram neku muziku za uspavljivanje?
Ne morate se truditi. Mogu i bez toga.
Kako elite. Tada u ugasiti svjetlo.
Dobro.
elite li moda pokriva? Dakako, ja ovdje odravam
potrebnu temperaturu, ali za vrijeme spavanja ljudi imaju subjektivni
osjeaj hladnoe.
Nema veze! Ostavite me na miru!
Dobro ree grad. Ja to ne kaem zbog sebe. Ja
osobno nikad ne spavam. To je za vae dobro.
Okay, oprostite ree Carmody.
Nita, nita, sve je u redu.
85

Nastane tiina. Nakon nekoliko minuta Carmody ustane i

sjedne na kau.
to je sad? upita odmah grad.
Ne mogu sada zaspati ree Carmody.
Pokuajte. Zaklopite oi i svjesno opustite svaki mii
tijela. Ponite s velikim nonim prstom i zatim sve vie do...
Ne mogu spavati zavie Carmody.
Moda uope niste ni od poetka bili umorni nastavi
grad. Ali mogli biste barem zaklopiti oi i leati mirno. Ne biste li
to uinili meni za volju?
Ne odvrati Carmody. Nisam umoran i ne treba mi
odmora.
Vi ste tvrdoglavi ree grad. Radite to hoete, ja
sam uinio najbolje to mogu.
To je tono ree Carmody, ustane i napusti
drijemaonicu.
6
Carmody je stajao na malom mostu i pogledom plovio po
plavoj laguni.
Kopija mosta Rialto u Veneciji ree grad. Dakako,
smanjen.
Znam ree Carmody proitao sam na ploici.
Oaravajue, zar ne?
Da, da, veoma lijepo odgovori Carmody i zapali
cigaretu.
Previe puite primijeti grad.
Znam, ba mi prija.
Kao va medicinski savjetnik moram vam kazati da je
nepobitno dokazana uzrona veza izmeu puenja i raka na pluima.
Znam.
Da se prebacite na lulu smanjili biste postotak opasnosti.
Ne volim lulu.
A da pokuate s cigarama?
Ne volim cigare. On pripali novu cigaretu.
Ovo vam je ve trea cigareta u pet minuta ree grad.
Idite doavola, ja puim toliko i tako esto koliko hou!
zavie Carmody.

86

 Naravno! ree grad. Ja sam vas samo savjetovao za

vae dobro. Ne mislite valjda da u jednostavno bez rijei gledati
kako se svjesno unitavate?
Upravo tako odgovori Carmody.
Ta mislite li vi to ozbiljno? Ovdje je rije o etikom
imperativu. ovjek moe djelovati protiv svoga osobnog interesa;
jedan stroj, meutim, ne posjeduje taj stupanj perverznosti.
Ostavite me na miru ree Carmody osornim glasom.
Stalno me na neto prisiljavate.
Prisiljavam? Dragi moj Carmody, zar sam ja na bilo koji
nain vrio pritisak na vas? Zar sam inio ita vie osim to sam vas
savjetovao?
Moda niste. Ali govorite previe.
Moda ne govorim dovoljno ree grad. Barem
takav zakljuak se moe izvui iz vaeg ponaanja.
Previe govorite ponovi Carmody i izvadi cigaretu.
To vam je ve etvrta cigareta u pet minuta.
Carmody otvori usta s namjerom da izree neku psovku. No
ipak ne ree nita i krene dalje.
to je to? upita Carmody.
Automat za bonbone objasni grad.
Uope ne izgleda tako.
Ipak je. Njegov je dizajn varijanta nekog silosa to ga
projektirao Saarionnen. Dakako, ja sam ga minijaturizirao i...
Ipak, ne nalikuje na automat za bombone. Kako to
funkcionira?
Vrlo jednostavno. Pritisnite na crveno dugme. Priekajte
malo. Pritisnite sad polugu u Aredu; sada zeleno dugme.
Tako.
Jedna ploica okolade klizne u ruke Carmodyju.
Aha ree Carmody. On odmota papiri i zagrize u
poslasticu. Prava okolada ili surogat?
Prava.
Hm ree Carmody i ispusti iz ruke papiri.
To ree grad to je primjer nedostatka misli, koji
uvijek iznova susreem kod vas.
To je samo komadi papira odgovori Carmody, okrene
se i pogleda na areni papiri koji je leao na posve istom ploniku.
Dakako da je to samo komadi papira ree grad.
Ali pomnoite to sa sto tisua stanovnika; to dobivate?
87

 Sto tisua okoladnih papiria odgovori kao iz topa

Carmody.
Ne vidim u tome nieg smijenog ree grad. U
takvoj gomili papira ne biste voljeli ivjeti, u to sam siguran. Vi biste
bili prvi koji bi se alio da su ulice pune smea. Ali inite li barem
neto da se to ne dogodi? Odstranjujete li barem vlastiti otpad?
Naravno, ne! To preputate meni, premda se ja moram brinuti i o
svim drugim funkcijama grada, danonono, ak i nedjeljom.
Carmody se sagne da bi podigao papiri. Ali tik pred njegovim
prstima, prije nego to je dosegnuo papiri, pojavi se neka metalna
ruka iz oblinjega koa za otpad, zgrabi papiri i nestane.
U redu ree grad. Ja sam navikao da istim iza
ljudi. To inim itavo vrijeme.
A tako ree Carmody.
I pri tom ne oekujem ni zahvalnost.
Ja sam vam zahvalan, ja jesam zahvalan! zavikne
Carmody.
Ne, vi to niste ree Bellwether.
U redu, moda i nisam. to bih trebao kazati?
Ne morate rei ba nita odgovori grad. Smatrajte
sluaj zavrenim.
7
Jeste li siti? upita grad poslije veere.
I vie od toga ree Carmody.
Niste ba mnogo jeli.
Pojeo sam sve to sam htio. Bilo je vrlo dobro.
Ako je bilo vrlo dobro, zato niste jeli vie?
Jer vie ne mogu ugurati u sebe!
Da niste moda pokvarili tek onom okoladom... ?
okolada mi nije pokvarila apetit, doavola!
Ve palite novu cigaretu ree grad.
Tono odgovori Carmody.
Zar niste mogli malo due priekati?
Sluajte me dobro ree Carmody. to vi, doavola,
zapravo elite...?
Ali, imamo raspraviti o neem mnogo vanijem
nastavi brzo grad. Jeste li ve razmiljali ime biste se eljeli
baviti kao ivotnim pozivom?
Na takve misli jo nisam doao.
88

 Dobro, ja sam ve razmislio o tome. Bilo bi dobro da

postanete lijenik.
Ja? Morao bih posjeivati posebne teajeve kao uvod,
zatim se upisati na medicinski fakultet itd.
Sve se to moe urediti ree grad.
Ne zanima me.
Dobro... kako bi bilo s pravom?
Nikako.
Inenjerski poziv je vrlo zanimljiv.
Ne za mene.
Knjigovodstvo?
Ni za ivu glavu.
to biste onda htjeli izuiti?
Htio bih biti pilot ree Carmody iznenada.
Ali, molim vas, Carmody!
To je moja najozbiljnija elja.
Ali ovdje nema aerodroma.
Tada u letjeti bilo gdje drugdje.
To govorite samo zato da biste me ljutili!
Nipoto ree Carmody. elio bih postati pilot
zaista, najozbiljnije. Oduvijek sam elio biti pilot. Kunem vam se!
Slijedila je duga utnja. Tada ree grad:
Molim, odluka ovisi posve o vama.
A njegov glas bio je posve hladan.
8
Kamo ste se to uputili?
Na etnju ree Carmody.
U pola deset ujutro?
Sigurno. Zato ne?
Mislio sam da ste umorni.
Bilo pa prolo.
A tako? Osim toga, pomislio sam, mogli bismo ovdje
sjesti i malo popriati.
Moda kad se vratim? upita Carmody.
Dobro, uostalom nije vano ree grad.
Moja etnja nije vana ree Carmody i sjedne.
dakle, popriajmo.
Nemam vie elju ree grad. Nastavite Vi samo
etnju.
Dakle, laku no ree Carmody.
89

 Kako, molim?
Rekao sam: laku no.
Idete u krevet?
Svakako. Kasno je i ja sam umoran.
Vi elite sada spavati?
Pa zato ne?
Nita, nita, samo izvolite ree grad. Samo,
zaboravili ste se oprati.
O... to sam zaista zaboravio. Oprat u se sutra ujutro.
Kad ste se kupali posljednji put?
Prolo je ve prilino vremena. Sutra ujutro ulazim u
kadu.
Zar se ne biste bolje osjeali da to uradite odmah sada?
Ne.
ak i ako vam ja pripremim ugodnu kupelj?
Ne! I jo jednom ne, i jo jednom doavola! elio bih
sada spavati.
Kako elite ree grad. Ne perite se, ne uite nita,
ne jedite zdravu hranu. Ali ne svaljujte poslije krivnju na mene.
Krivnju na vas? Zbog ega?
Za bilo to ree grad.
Da, ali na to posebno sad mislite?
Nije to tako vano.
Zbog ega onda uope spominjete stvar?
Misilm samo na vas ree grad.
To mi je jasno.
Morate znati da meni ne ide ni iz depa ni u dep perete li
se vi ili ne.
U to ne sumnjam.
Kad se netko brine za nekog, kad osjea odgovornost za
nekog, tada nije lijepo uti kletvu iz usta svog tienika.
Ja vas nisam proklinjao.
Sada ne. Ali prije kratkog vremena...
Da... bio sam nervozan.
To je od puenja.
Ne zapoinjite opet s tim!
Dobro ree grad. Puite vi samo i dalje kao
lokomotiva. to se to, uostalom, mene tie.
Bravo! uzvikne Carmody i izvadi cigaretu.
Ali to je moj poraz ree grad.
90

 Ne, ne odgovori Carmody, nemojte samo to rei,

molim Vas.
Zaboravite ree grad.
Dobro, dobro.
Ponekad sam previe revnosan.
Mogue.
A posebno je nezgodno to to imam pravo. Ja naime
imam pravo, morate znati.
Znam ree Carmody. Vi imate pravo, vi imate
pravo, vi uvijek imate pravo. Pravo, pravo, pravo...
uvajte se nepotrebnog uzbuenja ree grad. elite
li au mlijeka?
Ne.
Jeste li sigurni?
Carmody pogleda u svoje ruke. Zahvatio ga je vrlo udan
osjeaj. Osjeao se neobino krivim, prljavim, bolesnim, neurednim.
Osjeao se uzdu i poprijeko nedvojbeno loe i bit e uvijek tako ako
se ne promijeni, ne prilagodi. No umjesto da uini taj pokuaj, on
ustane, slegne ramenima i ode preko rimske piazze i venecijanskog
mosta.
Kamo ste krenuli upita grad. to se dogodilo?
utei i stisnutih usnica koraao je Carmody kraj djejeg parka
i zgrade American Express.
to sam pogreno uinio? zvao je grad. to, ta
kaite mi ipak!
Carmody je utio i nastavio sve bre hodati kraj restorana i
portugalske sinagoge. Napokon izbije na lijepu zelenu ravnicu koja
je okruivala Bellwether.
Nezahvalnie! vikao je grad iza njega. Vi ste isti
kao i svi drugi. Svi ste vi ljudi nemogua bia; nikad da budete
neim zadovoljni. Carmody ue u svoja kola i upali motor.
Uostalom nastavi grad neto zamiljenijim glasom vi takoer
nikada da budete neim i nezadovoljni. Moram se uiti strpljivosti.
Carmody izvede auto na King's Highbridge Gate i krene na istok
prema New Yorku.
Sretan put! vikne Bellwether za njim. Ne brinite za
mene, ja u ekati na vas.
Carmody stisne do kraja papuicu za gas. Iskreno poali to je
uo tu posljednju reenicu.
91

Ilja Varavski:

Maskarad
Preveo Ivan Paprika

Maskarada
Automat je ritmiki pucketao i kljocao obavljajui svoje
pretrage. Ja sam pak napola leao u duboku naslonjau, zatvorivi
oi i ekajui svretak pretraga i pregleda uope.
Napokon se razlijegnu melodina zvonjava.
Dakle ree lijenik razgledajui film. Malo
snieni krvni tlak, mala aritmija, mlitavost. Opi tonus ne bismo
mogli ubrojiti meu najbolje. Jednostavno, vi ste premoreni. Kamo
namjeravate ii na godinji odmor?
Ne znam rekoh. Da budem iskren, sva ta
odmaralita, ljeilita... Ne, ne bih mogao podnijeti. Osim toga, ne bi
mi odgovaralo da napustim, odnosno da prekinem posao kojim se
upravo bavim.
Posao ovamo, posao onamo, no vi se ipak morate
odmoriti. Znate to zastade lijenik i zamisli se na trenutak
uvjeren sam da e za vas biti najbolje kakvo prikladno putovanje.
Promjena okoline, novi ljudi, nepoznati gradovi. Mala doza
romantike dalekih putovanja, to su sve najbolji lijekovi za bolest kao
to je vaa.
Razmislit u o vaem savjetu rekoh neodreeno.
Nije to savjet nego lijeniki propis. I ve je ubiljeen u
va osobni karton...
***
Polako sam se vukao ulicom nepoznata grada. U hotelu me
deurni upozorio da prije ponoi nee biti slobodne sobe, pa sam sad
morao odluiti kako da utuem veeri, tj. vrijeme dok ne dobijem
sobu.
92

Panju mi je privuklo jarko osvijetljeno zdanje. Na proelju je

bila uvrena dugaka platnena traka, ureena maskama i natpisom:
VELIKI PROLJETNI STUDENTSKI PLES S MASKAMA
Neto me ponukalo da uem.
Na ulazu sam kupio crvenu polumasku i crveni papirnati
ogrta. Nekakav mladi u kostimu Pierrota turnuo mi je u ruku
ruiasti karanfil, smijui se usput iz svega glasa.
Vrtei u rukama cvjeti, probijao sam se meu plesnim
parovima, pomalo zbunjen gromkom glazbom, jarkom svjetlou i
treperenjem tisuu boja na mnotvu raznobojnih maski to su se
vrtjele u taktu glazbe.
Visoka djevojka u crnom dominu pourila mi u susret. Modre
su me oi gledale preplaeno i uzrujano ispod barunaste maske.
Ve sam se preplaila da neete doi! ree i odmah me
uhvati za obje ruke.
Pogledao sam je zaueno.
Ne udaljujte se od mene ni na korak apnu djevojka
oledavajui se plaljivo na sve strane. ini se da je Uitelj odluio
neto uiniti. Tako se bojim! Psst, evo ga, ide!
Prilazio nam je visok debeo ovjek u kostimu gusara.
Nezgrapno dugaak ma lupkao je o iroke crvene mornarike
izme. Crni mu je povez skrivao jedno oko, presijecajui obraz na
mjestu gdje je zavravala ria brada. Desetak avola i avolia
sastavljalo je njegovu svitu.
Dakle, ipak niste kukavica ree on tapajui me po
ramenu. Kunem se Nasljeem Sotone da ete se danas njome
oeniti, bez obzira na to koliko me to stajalo!
Mladoenja, mladoenja! poee vikati avoli, pleui
oko nas. Dajte mu Zvjezdani Eliksir!
Netko mi gurnu u ruku malenu srebrnu boicu.
Pijte! ree grubo Gusar. Moda vam je to
posljednja prilika.
Prinesoh automatski boicu ustima. Uljasta mirisna tekuina
opali mi nepce.
Mladoenja, mladoenja! vritali su avoli i toptali
nogama. On je ispio Zvjezdani Eliksir!
Zapovjednikim pokretom Gusar im zapovijedi da uute.
93

 Ovdje bi nam bilo teko da se objasnimo ree na to,

obrativi se izravno meni. Poimo na dvorite. A vi milostiva
gospoo, poite takoer s nama ree i podrugljivo se pokloni
djevojci koja je drhturila od straha.
Dugo nas je vodio opustjelim prostorijama, prekrivenima
prainom i ukraenima starim otrcanim dekoracijama.
Napokon se naosmo na dvoritu. Crna zatvorena kola, u koja
su biia zapregnuta etiri konja, nalikovala su vie na katafalk nego
na kola.
Zar nisu prilino zgodna ta kolica, posebice prikladna za
svadbeno putovanje zahihoe Gusar, gurajui djevojku i mene u
kola. Sam je sjeo na kozli i mahnuo biem.
eljezom okovani kotai grmjeli su taracanom ulicom. No
uskoro taj zvuk postade tii. Sudei po ljuljanju kola, sada se,
vjerojatno, vozimo mekim seoskim putem.
Djevojka je tiho jecala u kutu. Zagrlio sam je oko ramena a ona
se iznenada privinu uza me uz dugaak poljubac.
Ej, ne moe tako! razlijegnu se Gusarov glas.
Najprije vas moram vjenati, a tek onda emo vidjeti to emo dalje.
I hoete li jo uvijek biti raspoloeni za poljupce. U to kola
stadoe i on grubo izvue moju suputnicu za ruku.
U tom trenutku u ruci djevojke bljesnu maleni pitolj. Bljesak
pucnja osvijetli grmlje uz cestu i nepokretne figure unaokolo kola.
Uitelj je ubijen, molim vas, bjeite! kriknu mi
neznanka, branei se od sjena to su nas opkolile.
Priskoio sam joj u pomo, no u to se na mene bacie dva
divovska mrava, svezae mi ruke i ponovno gurnue u kola. Trei
divovski mrav skoi na kozli i kola poletjee poskakujui na
rupagama.
Guio sam se od smrada koji su irili moji tamniari. Sva ta
avoltina nije bila ni najmanje nalik na ples pod maskama.
Kola se iznenada zaustavie a mene odvukoe duboko dolje
kroz nekakav kosi tunel.
Nepokon ugledah i svjetlost. U golemoj ruiastoj dvorani
vano je u naslonjaima sjedilo pet mrava.
Vaa svjetlosti ree jedan od mojih uvara obraajui se
debelome mravu pod ijim sam nogama leao. Izdajica je
dopremljen...
94

 Vi ste poveli vjerolomnu i opasnu igru! izdere se na

mene onaj to su ga nazivali vaa svjetlosti. Vai izvjetaji nisu
istiniti i prepuni su namjerno nedoreenih opisa! Gdje je skriveno
Nasljedstvo Sotone?! Zar vi zaista vjerujete da e vai nespretni
pokuaji moi i samo na tren odgoditi dan naeg izlaska na povrinu
Zemlje? Dan za koji se pripremamo ve dvadeset i pet tisua
godina!... Znajte da smo pratili svaki va korak. Vi utite zbog toga
to ne moete na to nita odgovoriti, nita posebno rei. U redu. No
sutra emo vam ipak razvezati jezik. I vi ete shvatiti da mi moemo
biti isto toliko okrutni koliko i dareljivi. A sada ga bacite u jamu
obrati se poglavar mojim straarima. Ta danas je njegova prva
brana no. Gromki hihot zaglui njegove rijei. Ponovno me
odvukoe u tamu.
Uskoro osjetih kako padam i zauh kako se nada mnom
zatvaraju nekakva preklopna vrata.
Leao sam na mekoj smrdljivoj stelji. Do mene je odnekud
izbliza dopiralo suzdrano ridanje. Upalih ibicu i ugledah djevojku
u maski kako se licem priljubila uz zid.
Tko ste vi? proaputa gotovo neujno prekrivajui mi
poljupcima oba obraza. Bila sam duboko uvjerena da su vas
odmah poeli muiti. Nemate ni pojma to su sve sposobni uiniti
ova udovita... Bolje smrt nego uasna sudbina nai se u njihovim
apama! Moramo pobjei kud puklo da puklo...
Oaj mi je dao hrabrosti. Tekom mukom, ali ipak, uspio sam
pokidati okove na rukama. U visini ovjeka nalazila se reetka kroz
koju se vidio dugaak hodnik.
Skupivi sve sile istrgnuh ipku iz reetke i pomogoh neznanki
da se provue kroz nastali otvor. Za njom se provukoh i ja.
Beskrajno smo dugo trali slabo osvijetljenim hodnikom,
obloenim crnim mramorom, dok ne ugledasmo iznad sebe
zvjezdano nebo.
Kraj ulaza je na travi leao Gusarov le. Sagnuh se i izvukoh iz
korica dugaki ma.
Tri mi mrava poletjee u susret. Osjeao sam koliko je teko
otrica probijala njihov hitinski oklop.
Bre, bre! pourivala me neznanka. Zaas e ih
ovdje biti na stotine.
Bjeali smo putem dok se za nama orio topot mnotva nogu
naih neprijatelja.
95

Iznenada pred nama bijesnu traak svjetlosti. Na cesti su stajala

naa stara crna kola. Siuni patuljak u crvenoj livreji drao je konje
za uzdu kod samih vala.
Spaeni smo! uskliknu djevojka uvukavi me na
brzinu u kola.
Patuljak skoi na kozli i jarosno oinu konje.
Kola su letjela ne pazei kuda voze. Bacalo nas je ludo s jedne
strane na drugu. Neoekivano se zau prasak i kola se prevrnue na
bok.
Bre, bre! ponavljala je djevojka pomaui mi da se
izvuem ispod razbijenih kola. Moramo pokuati da spasimo
kartu prije nego to Slijepac sazna za Uiteljevu smrt. Strano je i
zamisliti to e se dogoditi ako se doepaju Nasljedstva Sotone!
Na sumranim ulicama predgraa okretali su se zaueno
rijetki prolaznici, zbunjeni neobinim izgledom moje suputnice. Ja
sam svoj maskaradni kostim izgubio; ostao sam bez njega u toku
borbe s mravima.
Doveo sam djevojku do uline svjetiljke da skinem s nje
masku.
Tko ste vi? uskliknu ona zaprepateno, gledajui mi
lice iroko razrogaenim oima.
Djevojka kriknuvi pobjee. Poletjeh za njom.
Bijele plesne cipelice moje neznanke kao da su letjele po
zraku. Nekoliko puta, kad bih dotrao do ugla, uspio sam ugledati za
slijedeim uglom njen lepravi crni domino. Tako jo nekoliko
uglova i zaokreta, pa djevojke nestade...
Zaustavih se da bih doao do daha...
***
No, kako se sada osjeate? upita lijenik, skinuvi mi s
glave kontakte.
A ja nikako da doem do daha. Jo sam bio sav zapuhan...
Izvrsno! ree na kraju pregledajui novu snimku.
Sada ete primiti ionski tu i moete krenuti na posao. I mirno raditi.
Ovo putovanje od tri minute dalo vam je novo punjenje, koje e vam
trajati najmanje pola godine...

96

Rick Raphael:

A Filbert Is a Nut
Preveo Nikola Popovi

Lud ostaje lud

Gospoica Abercrombie, fizioterapeut, potapala je starog

ovjeka po pleima.
Odlino vam to ide, gospodine Lieberman. Pokaite mi to
kada budete zavrili.
Starkelja u zamrljanoj bolesnikoj odjei pogleda je stidljivim
smijekom i vrati se svojim besmislenim mazarijama po platnu.
Gospoica Abercrombie pogladi svoju urednu kutu preko
vitkih bokova i pogleda to rade ostali pacijenti du dugakog stola u
bolnikoj radionici za zanatstvo i umjetnost. Dva miiava
pomonika u besprijekornoj bjelini dosaivala su se iza zakljuanih
vrata i besposleno brbljala.
Kroz prozore radionice, osigurane reetkama, vidjeli su se blagi
zeleni breuljci obrasli pitomim drveem koje je davalo lijep okvir
ovoj instituciji za mentalno poremeene. Zgrada s radionicom bila je
gotovo milju udaljena od glavne zgrade bolnice i breuljak je
sakrivao pogled na sumorni kompleks zgrada, gdje su se nalazile
bolnike sobe.
97

Sestra je etala du stola, zaustavljajui se tu i tamo da bi

posavjetovala ili dala neku sugestiju.
Zaustavila se iza jednoga namrgoenog, ustrog pacijenta, koji
je brzo pravio kuglice od gline raznih oblika i veliina. Kad bi
napravio kuglicu, paljivo bi je stavio u uplju poluloptu napravljenu
takoer od gline.
Pa to lijepoga pravimo danas, gospodine Funston?
upita ljubazno gospoica Abercrombie.
Brzi prsti nastavljali su svoj posao kao da pacijent nije uo
pitanje. On se nagnu nad stol kao da ga je elio odgurati od ove ene.

Ne smijemo biti nedrutveni, gospodine Funston ree

gospoica Abercrombie polagano ali odluno. Vi ste odlino
napredovali i morate zapamtiti da ste duni odgovoriti kada vas neko
neto upita. Dakle, to to radite? ini mi se vrlo komplicirano.
Ona profesionalno upravi pogled u pacijenta.
Thaddeus Funston nastavi oblikovati malene komade gline i
stavljati ih na mjesto.
Ne diui pogleda sa svojeg posla, on promrmlja odgovor:
Atomsku bombu.
Iznenaenje prijee preko lica fizioterapeutkinje.
Oprostite, gospodine Funston, jeste li kazali atomsku
bombu?
Jesam promrmlja opet Funston.
Iza lea pacijenta gospoica Abercrombie se tiho nasmijei.
Pa da, to je vrlo dobro, gospodine Funston. To pokazuje
stvarno kreativno razmiljanje. Veoma sam zadovoljna s vama.
Ona ga potapa po pleima i krenu du stola gdje su radili
drugi pacijenti.
Nekoliko minuta kasnije jedan od pomonika pogleda u svoj
sat, ustade, protee se i zijevnu.
Dosta za danas momci povie. Vrijeme je za
povratak. Ostavite vae stvari.
Nastade komeanje i amor spremanja kantica s bojom, papira i
pomicanja stolica. Neki visoki plavi pacijent s tankim brkovima
udari jo jednu zvrku kistom po platnu i otkoraknu da bi bolje vidio
besmislenu mazariju. Uzdahnu sretno i odloi paletu.
Na stolu s glinom Funston je grozniavo zavravao bezobline
komade gline i postavljao ih na mjesto. Podmuklo pogleda oko sebe
98

i uplju poluloptu od gline poklopi drugom, koja je ve bila

prireena, zatim ustade i postavi se u red pred vratima, gdje su i svi
ostali pacijenti ekali da se vrate u glavnu zgradu preko zelenog
breuljka. Grupa izae napolje u toplo sunano poslijepodne, a vrata
se zatvorie za njima.
Gospoica Abercrombie pogleda okolo po prostoriji i izvadi
svoj blok u koji je upisivala primjedbe o poboljanju stanja
pacijenata. Prolazei polagano du stola, pravila je male saete
zabiljeke o radu koji je pacijent toga dana obavio.
Kod stola s glinom ona paljivo podie gornju polovicu glinene
lopte i zamiljeno se zagleda u gomilu kuglica nakrcanih u donju
polovicu lopte. Stavi poklopac na mjesto i neto podue zapisa u
svoj dnevnik.
Kad je zavrila obilazak skide kutu, uze dnevnik pod ruku i
napusti zgradu radionica.
Kasno popodnevno sunce je grijalo i bilo joj je ugodno dok je
pjeaila milju od glavne upravne zgrade, gdje ju je ekao parkiran
njen automobil.
Dok je kolima naputala krug bolnice, Thaddeus Funston je
stajao pored prozora s reetkama u svojoj sobi sa zakljuanim
vratima i gledao izgubljeno preko breuljka prema zgradi radionica.
Stajao je tako nepokretan sve dok sat kasnije jedan pomonik ne
doe i povede ga do zajednike blagovaonice za pacijente.
Sunce zae, tama se spusti na miran krug bolnice, svjetla
pogasie, tek je po jedno gorjelo u sobi svakoga deurnog. Tihi
povjetarac prijee preko jo toplih breuljaka.
U tri sata i jednu minutu Thaddeus Funston se tre u snu i
probudi se. Uspravi se u krevetu i pogleda po svojoj tamnoj eliji.
Mirno disanje i poneko hrkanje trideset ostalih pacijenata koji su
mirno spavali prodiralo je u sobu. Funston se okrenu prozoru i
zagleda se preko tamnih breuljaka koji su skrivali pustu zgradu gdje
su bile radionice.
On vrisnu, zatvori oi i rukama zakloni lice.
Svjetlo kao od tisuu sunaca proparalo je no i bacilo snane
sjene na odjednom osvijetljenu bolesniku sobu.
Trenutak kasnije strahovita grmljavina i potres od eksplozije
zahvati zgrade bolnice u snanom valu, na tisue prozora prsnu i
99

staklo se prosu. Divlje vriskove zaplaenih i pomahnitalih pacijenata

nadjaala je eksplozija.
I sve je prolo u kratkom trenu. U munim trenucima koji su
slijedili poela su se paliti svjetla po svim sobama velike institucije.
Iza ponovno mirnog breuljka die se veliki oblak dima, iznad
kojeg je lebdio manji u obliku gljive na mjestu gdje je nekad bila
zgrada s radionicama, a sada je zjapila ogromna rupa.
Thaddeus Funston spusti ruke s lica i lee ponovno u krevet s
jedva primjetnim tajanstvenim smjekom na licu. Pomonici i
bolniarke trale su po bolnici da bi ustanovili koliko ima ranjenih
od eksplozije. Nije bilo ranjenih. Breuljak je apsorbirao najvei dio
udarca, i osim mora razbijenog stakla teta je bila iznenaujue
neznatna. Grmljavina i bljesak eksplozije obasjali su i uzdrmali
cijelu okolicu. Vatrogasci i jedinice za zatitu od elementarnih
nepogoda iz pola tuceta susjednih opina ubrzo su se okupili oko
kratera koji se jo dimio i obiljeavao mjesto nestale zgrade s
radionicama.
U roku od petnaest minuta ekipe za spaavanje od nesrea
otkrile su jaku radijaciju to je dolazila iz kratera. Nastala je strka u
elji da se ljudi i oprema udalje na sigurniju udaljenost, nekoliko
stotina metara od kratera.
U pet sati i trideset minuta jedan avion sletio je na oblinji
aerodrom i ekipa strunjaka iz komisije za atomsku energiju, ljudi
vojne obavjetajne slube te etiri agenta federalnog biroa za
istraivanje iskrcali su se zajedno s malom armijom pukovnika.
U pet sati i etrdeset pet minuta straari su napravili obru oko
bolnice i kratera.
U bolnikoj sobi C 4 Thaddeus Funston spavao je mirno i
sretno.
Pa to je nemogue i nevjerojatno ve je po petnaesti
put ponavljao, kasnije toga jutra, pukovnik Thornas Thurgood dok je
bijesno gledao oko sebe u grupu strunjaka okupljenih u atoru iz
kojeg se dobro vidio krater. Kako moe atomska bomba
eksplodirati u jednoj ludnici?
Oito je to bila vrlo mala bomba, pukovnie stidljivo
progovori jedan od strunjaka atomske komisije. Nije bila vea
od tri kilotona.
Ne tie me se, pa da je bila i veliine oraha! razvikao
se Thurgood. Kako je dospjela onamo?
100

Agent vojne obavjetajne slube progovori.

Kada bismo to znali, ne bismo stajali ovdje. Ne znamo,
ali ostaje injenica da je to bila atomska eksplozija.
Thurgood se okrene zabrinuto malom sjedokosom ovjeku
pored sebe.
Da ponovimo sve od poetka, dr Crane. Jeste li sigurni da
vam je poznato sve to je bilo u toj zgradi? Thurgood mahne
rukom prema krateru:
Pukovnie, rekao sam vam ve desetak puta ree
upravnik bolnice uzbuenim glasom. To je bila zgrada za radnu
terapiju. Mi smo pruili naim pacijentima mogunost za svakovrsni.
rad. To je bilo sredstvo za njihovo oslobaanje od depresija. Radei
rukama, oslobaali su se nekih frustracija i problema koji su ih
doveli u bolnicu. Oni su radili uljnim bojama, vodenim bojama i
glinom. Ako se moe napraviti atomska bomba od slikarskih boja,
onda je gospoa Curie bila obina eprtlja.
Sve to znam jest da je to bila zgrada s radionicama za
umjetniki i drugi rad bolesnika. Dobro uzdahne Thurgood.
Znam i to da ju je atomska eksplozija raznijela u tri sata i
dvije minute. I ja moram ustanoviti kako se to dogodilo.
Thurgood se svali u poljsku stolicu i umorno pogleda malog
doktora.
Gdje je ta djevojka koja je zaduena za nadzor nad
pacijentima dok rade?
Mi smo ve pozvali gospoicu Abercrombie i ona je na
putu ovamo odgovori spremno doktor.
Napolju izvan atora jedna mala armija vojnih i atomskih
strunjaka obilazila je oko rubova kratera s Geigerovim brojaima u
rukama, ispitujui svaku i najmanju krhotinu koja je svojedobno
mogla bili dio zgrade.
Jedan dip dojuri putem od bolnice i zaustavi se ispred atora.
Naoruani vojni policajac pomogne gospoici Abercrombie da izae
iz vozila. Ona napravi nekoliko koraka do vrha breuljka i pogleda
dolje zapanjeno.
On je zbilja napravio atomsku bombu! povie ona
zbunjeno.
Pukovnik Thurgood, koji je uvi njene rijei kao oparen ustao
iz stolice, priskoio joj i uhvati je na vrijeme jer je pala u nesvijest.
101

U etiri sata popodne jo uvijek su uno raspravljali u dugoj

uskoj dvorani za sastanke bolnikog osoblja u upravnoj zgradi.
Pukovnik Thurgood, koji je iz minute u minutu sve vie nalikovao na
pacijenta, sjedio je na kraju svoje stolice na elu dugog stola, udarao
akom po stolu tako da je dnevnik gospoice Abercrombie
poskakivao.
Pa to je besmislica! reao je Thurgood. Smijat e
nam se cijeli svijet ako se za ovo ikad sazna. Atomska bomba
napravljena od gline! Svi ste vi poludjeli. I svi ste stigli na pravo
mjesto, samo mene iskljuite iz toga.
S njegove lijeve strane gospoica Abercrombie spusti se dublje
u stolicu. Dalje s obje strane dugog stola sjedili su psihijatri, fiziari,
radiolozi i obavjetajci s razliitim stupnjevima nervne rastrojenosti.
Gospoice Abercrombie obrati joj se jedan fiziar
ljubazno prema vaim rijeima, nakon odlaska pacijenata iz
zgrade vi ste ponovno pregledali ono to je Funston radio?
Terapeutkinja nevoljko potvrdi glavom.
I vi kaete da po vaem najboljem saznanju nastavio je
fiziar nije bilo u toj lopti od gline nieg drugog do drugih
komada gline?
Sasvim sam sigurna da je to sve to je bilo u njoj kroz
suze odgovori gospoica Abercrombie.
Opet je nastao agor oko stola i ef atomskih strunjaka
razmijeni nekoliko rijei sa efom obavjetajaca. Poto su se
suglasili, obavjetajni oficir progovori.
ini se da smo nali rjeenje, pukovnie. Moramo pruiti
tom Funstonu jo jednom mogunost da napravi svoju bombu, ali
ovaj put pod naim nadzorom.
Thurgood skoi sa stolice a lice mu se zacrvenjelo.
Zar ste poludjeli? povie. Pa zar svi elite da nas
smjeste u ovu tvornicu luaka? Znate li to e novinari uiniti ako
ikada netko i u djeliu sekunde zucne da bi neki paranoidni idiot s
kvocijentom inteligencije jednog majmuna mogao napraviti atomsku
bombu od djeje gline za modeliranje?
Razapet e nas, eto to e uiniti s nama? dometne
Thurgood.
U osam i trideset te noi izveli su na mala vrata iz bolnice
Thaddeusa Funstona zamotanog u veliki vojniki injel koji je
sakrivao luaku koulju i s oficirskom kapom navuenom na lice.
102

Pred bolnicom je ekao vojni automobil. Nekoliko minuta kasnije

automobil stie na aerodrom oblinje opine i doveze Funstona
ravno do vojnoga transportnog aviona koji je stajao na kraju piste s
upaljenim motorima.
Dva vojna policajca i nekoliko psihijatara, koji su se zakleli da
e uvati tajnu, prebacili su Funstona u avion. im su ga smjestili na
sjedalo nasuprot gospoici Abercrombie, avion zaurla i dobivi
potrebnu brzinu die se u nono nebo.
Avion se spustio slijedei dan u centru za atomske
eksperimente u pustinji Nevade. Dva sata kasnije u maloj drvenoj
baraki, nekoliko milja od pustinje, nekolicina nauenjaka i visokih
vojnih osoba skupie se oko maloga drvenog stola.
Na stolu nije bilo niega osim vra s vodom i velike gomile
gline. Dok su psihijatri skidali Funstonu luaku koulju, napolju u
automobilu pukovnik Thurgood je govorio zabrinutoj gospoici
Abercrombie.
I vi ste potpuno uvjereni da je ovo otprilike ista koliina i
ista vrsta gline koju je upotrebljavao prije?
Uzela sam ga iz iste kutije u skladitu bolnice
odgovori ona a ista je i koliina.
Thurgood dade znak lijenicima koji uu s Funstonom.
Pukovnik klimne gospoici Abercrombie.
Ona se nasmijei Funstonu.
Kako je to lijepo, gospodine Funston. Ovi divni ljudi
doveli su nas ak ovamo da bi vidjeli kako ete vi napraviti jo jednu
atomsku bombu, slinu onoj koju ste napravili juer za mene.
Traak zainteresiranosti ozari Funstonovo lice. On pogleda oko
sebe, a zatim spazi glinu na stolu. Bez ustruavanja doe do stola i
sjede. Njegovi vjeti prsti poeli su mijesiti glinu.
Najprije je napravio donju udubljenu poluloptu dok su vrhunski
strunjaci nacije gledali udei se. Njegovi hitri prsti upali su glinu
i oblikovali razne udnovate komade koji su onda bili baeni gotovo
bez ikakva reda u otvorenu poluloptu pred njim.
Gospoica Abercrombie stajala je iza njegovih lea kad se
Funston nagnuo nad stol kao to je to uinio prethodnog dana. S
vremena na vrijeme ona bi pogledala na sat. Gomila glinenih
komadia je narasla, pa kad je Funston zavrio oblikovanje druge
polulopte od gline, ona prekine tiinu.
103

 Vrijeme je da se vratimo natrag, gospodine Funston.

Sutra moete nastaviti rad. Ona pogleda ljude, koji su joj klimnuli
glavom.
Dva psihijatra prioe Funstonu kad je on paljivo stavio
gornju polovicu na svoje mjesto. Funston ustade i lijenici ga
ispratie izi kolibe. Nastupio je trenutak mune tiine, a onda doe
do potpune promjene. Strunjaci rastvorie glinenu loptu instrumenti
se pojavie kao stvoreni arobnim tapiem, a kamere su kljocale i
bljeskale.
Dva sata su prouavali i paljivo ispitivali masu djeje gline i
fotografirali je iz svakog ugla.
Zatim su napustiti kolibu i vratili se u promatraki bunker od
betona nekolika milja dalje, gdje su Funston i psihijatri ekali
okrueni vojnim policajcima.
Rekao sam vam da je cijela ova stvar potpuna besmislica
zagunao je Thurgood kad je ekipa uenjaka stigla u bunker.
Thaddeus Funston se zagledao napolje kroz otvorena vrata
iznad glava straara gledajui prema kolibi preko pustinje, koja je
treperila od vruine. On iznenada vrisnu, zatvori oi, a rukama
prekrije lice.
Bljesak sto puta jai od uarenog sunca nad Nevadom
osvijetlio je zamraenu unutranjost bunkera, a pneumatska vrata
tresnue i zatvorie bunker prije nego to je val potresa uzdrmao tlo.
Nakon leta mlaznim avionom, est sati kasnije, Funston je opet
u luakoj koulji sjedao izmeu svojih naoruanih pratilaca u jednoj
maloj sobi u Pentagonu. Kroz prozor je mogao vidjeti uurbani
promet preko rijeke Potomac, a malo dalje kupolu Capitola.
U konferencijskoj dvorani nedaleko od njega vojni efovi
generaltaba sjedili su nasuprot pukovniku Thurgoodu i grupi
strunjaka iz Komisije za atomsku energiju. Odlomci uzbuenog
razgovora i predbacivanja prodirali su kroz poluotvorena vrata u
sobu gdje je Thaddeus Funston sjedio kao odsutan.
U konferencijskoj dvorani visoki general crvena lica ledenim
pogledom pree preko gotovo slomljene figure pukovnika
Thurgooda.
Nasluao sam se smijenih pria u svom ivotu,
pukovnie ree general hladno ali ova tue sve rekorde.
Dolazite ovamo s luakom iz ludnice, u luakoj koulji, i imate
smjelosti rei da je ta bijedna individua napravila ne jednu nego
104

dvije atomske bombe iz modelarske gline, a zatim ih aktivirala.

General zastade, a malo zatim nastavi. Zato mi ne kaete odmah,
pukovnie, da on moe napraviti i svemirski brod od gumene
spuve? zavri general zajedljivo.
U drugoj sobi Thaddeus Funston je zurio preko panorame
Washingtona. Gledao je vrlo otro.
U daljini se uz postolje spomenika Washingtonu poe stvarati
bijeli oblak, a alim se uz grmljavinu koja je parala ui i razbijala
prozore veliki spomenik podie sveano s postolja i nestade u
prostoru, dok je iza njega ostajao samo plameni rep.

105

Alfred Bester:

Time Is the Traitor

Preveo Krunoslav Poljak

Vrijeme je izdajnik

Ne moemo se vratiti u prolost ni sustii budunost. Sretan

svretak uvijek je gorko sladak.
Bio jednom neki ovjek po imenu John Strapp
najskupocjeniji, najmoniji, najlegendarniji ovjek u svijetu od 700
planeta i 1700 milijardi itelja. A bio je cijenjen samo zbog jednoga
svog svojstva. Znao je donositi Odluke. Odluke s velikim O. Bio je
jedan od malobrojnih koji su znali donositi Vane Odluke u svijetu
nevjerojatne zamrenosti, a njegove su Odluke bile u 87 posto
sluajeva ispravne.
Postojalo je industrijsko poduzee s nazivom... recimo...
Bruxton Biotics s pogonima na Deneb Alphi, Mizaru III, Terri i sa
centralom na Alcoru IV. Bruto dohodak Bruxtona iznosio je 270
milijuna kr. Na poslovima odnosa s kupcima i konkurencijom radila
je specijalna sluba od 200 ekonomista, od kojih je svaki bio
strunjak za jedan kameni velikoga poslovnog mozaika. Nijedan
od njih nije bio dorastao koordiniranju cijelog mozaika.
106

Bruxtonu je bila potrebna Vana Odluka o poslovnoj politici.

Strunjak u odjelu za istraivanja, neki E. T. A. Goland, otkrio je u
laboratorijama na Denebu novi katalizator za biotiku sintezu. Bila
je rije o embriolokom hormonu koji je inio nukleonske molekule
podatljivima poput ilovae. Ta se ilovaa mogla modelirati i poticati
na rast u svim smjerovima. Problem: treba li Bruxton odbaciti stare
metode proizvodnje i prijei na novu tehniku? Za donoenje te
Odluke bilo je potrebno razmotriti beskrajan splet meuovisnih
faktora: trokovi, utede, vrijeme, sirovine, potranja, obuka
kadrova, patenti, zakonski propisi, sudski postupci i tako dalje.
Postojao je samo jedan odgovor: pitati Strappa.
Poetni pregovori bili su kratki: Strapp Associates je javila da
usluge Johna Strappa stoje 100.000 kr. plus 1 posto dionica Bruxton
Bioticsa. Uzmi, ili poljubi pa ostavi. Bruxton je spremno prihvatio.
Druga je faza bila sloenija. Potranja za Johnom Strappom
bila je velika. On je donosio dvije odluke dnevno i njegovo je
vrijeme bilo zauzeto do kraja godine. Moe li Bruxton tako dugo
ekati? Bruxton nije mogao. Kompanija je preko TT dobila spisak
Strappovih angairanja uz preporuku da pokua nagovoriti nekoga
klijenta da joj prepusti termin. Bruxton je pregovarao, podmiivao,
ucjenjivao i napokon uspio. John Strapp e se pojaviti u centralnom
pogonu na Alcoru u ponedjeljak 29. lipnja tono u podne.
Tada je poela tajnovitost. Tog ponedjeljka u 9 sati ujutro,
Aldous Fisher, mrzovoljni Strappov povjerenik, pojavio se u upravi
Bruxtona. Poslije kratkog sastanka sa samim starim Bruxtonom
preko razglasa je objavljena slijedea obavijest:
PANJA! PANJA! HITNO! HITNO! SVI MUKARCI SA
PREZIMENOM KRUGER NEKA SE JAVE U UPRAVI.
PONAVLJAMO. SVI MUKARCI SA PREZIMENOM KRUGER
NEKA SE JAVE U UPRAVI. HITNO!
Kad se etrdeset sedam Krugera prijavilo Upravi, dobili su
nalog da odu kuama i da ne izlaze iz svojih stanova do daljnje
obavijesti. Pogonska je policija na brzinu organizirala provjeru i,
pourivana razdraljivim Fisherom, poela pregledavati osobne karte
svih radnika. Nijedan Kruger nije smio ostati u tvornici, ali bilo je
nemogue u tri sata proeljati svih 2500 zaposlenih. Fisher se pjenio
poput duine kiseline.
U 11.30 u Bruxton Biotics je vladala grozniavost. Zato alju
kui sve Krugere? Kakve to ima veze s legendarnim Johnom
107

Strappom? Kakav je to ovjek John Strapp? Kako izgleda? Kako

radi? Zarauje 10 milijuna kr. godinje. Jedan posto svijeta je
njegov. U duhu namjetenika bio je tako blizak bogu da su oekivali
kako e vidjeti anele i zlatne trube te golemo bradato bie
beskonane mudrosti i ljubavi.
U 11.40 stigla je Strappova tjelesna straa: osiguranje od
desetorice mukaraca u jednostavnim odijelima, koji su ledenom
djelotvornou pregledali sva vrata, hodnike i zakutke. Izdavali su
nareenja: ovo valja ukloniti, ono valja zakljuati. Valja uiniti to i
to. I bilo je uinjeno. Nitko se nije protivio Johnu Strappu. Pripadnici
osiguranja zauzeli su svoja mjesta i poeli ekati. U Bruxton Biotics
nastala je mrtva tiina.
Udarilo je podne, a na nebu se pojavila srebrna toka. Pribliila
se uz glasno zavijanje i sletjela velikom brzinom ali savrenom
tonou pred glavni ulaz. Vrata na letjelici su se naglo otvorila.
Kroza njih su okretno izala dva snana mukarca i paljivo se
ogledala. Rukovodilac osiguranja dade znak. Iz broda izaoe dvije
sekretarice, jedna brineta a druga crvenokosa, upadljive, elegantne
spretne. Poslije njih izae mrav etrdesetgodinji tajnik s oalima, u
irokom odijelu depovi kojeg su bili puni razliitih spisa. Iza njega
se pojavi jedno velianstveno stvorenje, visoko, oholo, dodue glatko
obrijano ali oigledno puno mudrosti i ljubavi.
Ona dvojica snanih mukaraca krenue za ljepotanom i otprate
ga uz stube, a zatim kroz glavni ulaz. Bruxton Biotics ispusti uzdah
sree. John Strapp ih nije razoarao. Bio je zaista bog i bilo je pravo
zadovoljstvo to si jedan posto u njegovu vlasnitvu. Posjetioci
krenue glavnim predvorjem prema uredu starog Bruxtona i uoe.
Bruxton ih je ekao sveano se smjestivi iza svoga pisaeg stola.
Sada skoi na noge i potri naprijed. Sa arom uhvati ruku
velianstvenog mukarca i vikne:
Gospodine Strappe, u ime cijele svoje organizacije elim
vam dobrodolicu.
Tajnik zatvori vrata i ree:
Ja sam Strapp. Kimne glavom svom dvojniku koji
mirno sjedne u ugao. Dajte vau dokumentaciju.
Stari Bruxton plaljivo pokae svoj pisai stol. Strapp sjedne za
stol, uzme debele registratore i pone itati. Mrav, nemiran
etrdesetogodinjak. S ravnom crnom kosom. Tamnomodrim oima.
Lijepim ustima. Lijepo oblikovanim kostima pod koom. Jedno se
108

svojstvo isticalo... potpuno pomanjkanje samosvijesti. Dok bi

govorio, u njegovom se glasu osjealo neto histerino, to je
ukazivalo na to da se duboko u njemu krije neka divljina i
opsjednutost.
Poslije dva sata napornog itanja i tihih primjedbi
sekretaricama koje su pravile zagonetne biljeke Strapp ree:
elim vidjeti pogon.
Zato? upita Bruxton.
Da ga osjetim odgovori Strapp. U Odluci uvijek
postoji nijansa. Ona je najvaniji faktor.
Oni izau iz ureda i formira se povorka. Odred sigurnosti, ona
dva mukarca, sekretarice, tajnik, zlovoljni Fisher i velianstveni
dvojnik. Zalazili su posvuda. Vidjeli su sve. A najvie je hodao
tajnik. Razgovarao s radnicima, poslovoama, tehniarima,
visokim, srednjim i niim rukovodiocima. Pitao ih je kako se zovu,
alio se, predstavljao ih velianstvenom ovjeku, razgovarao o
njihovim obiteljima, radnim uvjetima, ambicijama. Istraivao,
mirisao i osjeao. Poslije etiri iscrpljujua sata vratili su se u
Bruxtonov ured. Tajnik zatvori vrata. Dvojnik se skloni ustranu.
Dakle? upita Bruxton. Da ih ne?
ekajte ree Strapp. On pregleda biljeke sekretarica,
apsorbira ih, zatvori oi i zastane miran i utljiv usred ureda poput
ovjeka koji se napree da bi uo udaljeni apat.
Da odlui on i postade bogatiji za 100.000 kr. i jedan
posto dionica Bruxton Bioticsa. Zauzvrat, Bruxton je dobio 87
postotno jamstvo da je Odluka ispravna. Strapp opet otvori vrata,
povorka se ponovno uspostavi i izmarira iz tvornice.
Osoblje se koristilo posljednjom prilikom da snimi i dodirne
velikog ovjeka. Tajnik je vjeto i rjeito nastojao izazvati to jai
dojam. Pitao je za imena, predstavljao i zabavljao. Kako su se
pribliavali letjelici, jaina glasova i smijeha sve je vie rasla. A
zatim se zbilo ono nevjerojatno.
Ti! iznenada povie tajnik. Njegov je glas strano
vriskao. Ti kurvin sine! Ti prokleti smrdljivi ubojico! ekao sam
te! ekao sam te deset godina!
On izvue plosnati pitolj iz unutranjeg depa i ustrijeli
ovjeka u elo.
Vrijeme se zaustavilo. Bili su potrebni sati da bi mozak i krv
briznuli iz potiljka i da bi tijelo palo na tlo. Tada Strappovo osoblje
109

stupi u akciju. Na brzinu ugurae tajnika u brod. Zatim uoe

sekretarice i dvojnik. Na kraju uskoie dva snana mukarca i
zalupie vratima. Letjelica uzleti i nestade uz zavijanje koje se gubilo
u daljini. Desetorica mukaraca u jednostavnim odijelima mirno se
raziu i nestadoe. Uz tijelo koje je lealo usred uasnute gomile
ostao je samo Fisher, Strappov povjerenik.
Provjerite njegov identitet zakrguta Fisher.
Netko izvue pokojnikovu lisnicu i otvori je.
William F. Kruger, biomehaniar.
Prokleta budala ree ljutito Fisher. Upozorili smo
ga. Upozorili smo sve Krugere. U redu. Zovite policiju.
Bilo je to esto ubojstvo Johna Strappa. Da bi se stvar
zatakala, bilo je potrebno platiti 500.000 kr. I ostalih pet ubojstava
je stajalo istu svotu: polovicu iznosa bi obino dobivao ovjek koji je
bio dovoljno oajan da preuzme na sebe krivnju i da se opravdava
privremenim gubitkom razuma. Drugu polovicu dobivali su
nasljednici pokojnika. est zamjenika amilo je u razliitim
kaznionicama dobivi dvadeset do pedeset godina robije, a njihove
su obitelji bile za 250.000 kr. bogatije.
U svom apartmanu u alkorskom Splendidu Strappovi su ljudi
razgovarali namrtena lica.
est u est godina ree ogoreno Aldous Fisher. Ne
moemo to dalje trpjeti. Prije ili kasnije netko e pitati zato John
Strapp uvijek unajmljuje lude tajnike.
Platit emo mu da uti ree crvenokosa sekretarica.
Strapp to moe sebi dopustiti.
On moe dopustiti sebi i jedno ubojstvo mjeseno
promrmlja velianstveni dvojnik.
Ne otro odmahne glavom Fisher. Ne moe se
vjeno zatakavati. Postoji mjera i ona je dosegnuta. to da radimo?
A to se to zbiva sa Strappom? upita jedan od one
dvojice snanih.
Tko bi znao? oajniki odvrati Fisher. Ima maniju
Krugera: kad sretne nekog tko se zove Kruger bilo koga tko se
zove Kruger on poinje vikati, poinje psovati, zatim ubija. Ne
pitajte me zato. To je neto zakopano u njegovoj prolosti.
Jesi li ga pitao to je to?
Kako bih i mogao? To je poput napada epilepsije. On i ne
zna da se neto dogodilo.
110

 Odvedi ga psihoanalitiaru predloi dvojnik.

Ne dolazi u obzir.
Zato?
Ti si ovdje nov ree Fisher. Ti to ne razumije.
Objasni mi.
Nainit u jednu usporedbu. U 20. stoljeu ljudi su igrali
sa 52 igrae karte. Bila su to jednostavna vremena. Danas je sve
kompliciranije. Mi igramo s 5200 igraih karata. Razumije?
Dalje?
Duh moe baratati sa 52 karte. On moe donositi odluke
o tom broju karata. U 20. stoljeu bilo im je lako. Ali nijedan duh
nije dorastao broju od 5200 karata nijedan osim Strappova.
Ali, mi imamo kompjutore!
I oni su savreni kad je rije samo o kartama. Ali kad u
igru ukljui 5200 igraa karata... njihove simpatije, antipatije,
motivacije, sklonosti, namjere, tendencije i tako dalje ono to
Strapp zove nijansama tada Strapp ini ono to stroj ne moe. On
je jedinstven, a psihoanalizom bismo mogli unititi tu njegovu
jedinstvenost.
Zato?
Zato to je to u Strappu nesvjestan proces razdraljivo
objasni Fisher. On ne zna kako to radi. Da zna, njegove bi odluke
bile 100 posto tone umjesto 87 posto. To je nesvjesni proces i,
koliko je nama poznato, vjerojatno je povezan s istom
nenormalnou koja ga sili da ubija svakog tko se zove Kruger. Ako
uklonimo jedno, mogli bismo unititi i ono drugo. Ne moemo
riskirati.
I to da inimo?
Zatitimo svoj imetak ree Fisher ogledavajui se s
prijeteim izrazom u licu. Ne zaboravite to ni trena. U Strappa
smo uloili odvie truda da bismo to sada unitili. Zatitimo svoj
imetak!
Po mom miljenju, njemu je potreban prijatelj ree
brineta.
Zato?
Mogli bismo doznati to ga mui a da nita ne unitimo.
Svatko se povjerava prijatelju. Moda e i Strapp.
Mi smo njegovi prijatelji.
Ne, nismo. Mi smo njegovi kompanjoni.
111

 Je li razgovarao s tobom?
Ne.
A s tobom? Fisher se obrati crvenekosoj.
Ona zanijeka glavom.
On trai neto to ne moe nai.
A to?
Neku enu, mislim. Posebnu vrst ene.
enu koja se zove Kruger?
Ne znam.
Do vraga s time, to nema smisla Fisher se za tren
zamisli. Dobro. Morat emo mu unajmiti prijatelja i morat emo
smanjiti tempo rada da bi prijatelj mogao natjerati Strappa da govori.
Od sada donosimo samo jednu Odluku na tjedan.
Zaboga! vikne brineta. To znai smanjiti prihode za
pet milijuna godinje.
To se mora uiniti mrko e Fisher. Ili sada smanjiti
ili kasnije sve izgubiti. Dovoljno smo bogati da to izdrimo.
Kako e nai prijatelja? upita dvojnik.
Rekao sam da emo ga unajmiti. Unajmit emo najboljeg.
Nazovi Terru preko TT. Reci mi da nadu Franka Alcestea i da ga
hitno pozovu.
Frankieja! zacii crvenokosa. Vrti mi se u glavi.
Oooh! Frankija! brineta sa zacrveni.
Misli fatalnog Franka Alcestea? ampiona u tekoj
kategoriji? upita snani mukarac sa strahopotovanjem. Vidio
sam kako se bori s Lonzom Jordanom. To je bila borba!
Sada je glumac objasni dvojnik. Jednom sam radio
s njim. Pjeva. Plee. On...
On je dvaput fatalniji od toga pretee ga Fisher.
Unajmit emo ga. Nainiti ugovor. On e biti Strappov prijatelj. Kad
ga Strapp upozna, on e...
Upozna koga? Strapp se pojavi na vratima svoje sobe
zijevajui i mirkajui na svjetlost. On je uvijek poslije napada
duboko spavao. Koga u upoznati?
Gledao ih je onako mrav, umiljat ali nemiran i nesumnjivo
neim opsjednut.
Nekog Franka Alcestea odvrati Fisher. Gnjavi nas
da ga upoznamo s tobom i ne moemo ga vie odbijati.
112

to.

Frank Alceste? promrmlja Strapp. Ne znam tko je

***
Strapp je znao donositi Odluke, a Alceste je znao sklapati
prijateljstva. Bio je to snaan mukarac tridesetih godina,
crvenkastoute kose, s pjegama od sunca na licu, slomljena nosa i
duboko usaenih, sivih oiju. Glas mu je bio visok i mekan. Kretao
se gotovo enstvenom sporou atlete. Oaravao vas je a da nije
znao kako, ak i kad to nije ni elio. Oarao je Strappa, ali je Strapp
oarao i njega. Postali su prijatelji.
Ne, mi smo zaista prijatelji rekao je Alceste Fisheru
dok mu je vraao ek. Novac mi nije potreban, ali ja sam
potreban Johnu. Zaboravite da ste me unajmili. Poderite ugovor.
Pokuat u izlijeiti Johnnyja na moj nain.
Alceste se okrene da bi izaao iz apartmana u rigelskom
Splendidu i proe pokraj sekretarica.
Da nisam toliko zauzet, moje dame promrmlja
svakako bih se malo pozabavio i s vama.
Pozabavi se sa mnom, Frankie javi se brineta.
Crvenokosa nije mogla ni otvoriti usta.
I dok je Strappova ekipa vrludala od grada do grada i od
planete do planete donosei jednu Odluku tjedno, Alceste i Strapp su
se zajedno provodili, a velianstveni dvojnik davao intervjue i
pozirao fotografima. Bilo je i prekida kad bi se Frankie morao vratiti
na Terru radi snimanja filma, ali u meuvremenu su igrali golf, tenis,
kladili se na konje i pse i odlazili na boksake susrete i zabave.
Posjeivali su i none klubove i Alceste doe s neobinim
izvjetajem.
Ne znam koliko ste pratili ono to radi Johnny rekao je
Fisheru ali ako mislite da je svake noi spavao na sigurnom u
svom krevetu, radije mijenjajte to miljenje.
to? upita iznenaeno Fisher.
Johnny se nou iulja napolje dok vi mislite da odmara
mozak.
Kako znate?
Po njegovoj popularnosti ree mu tuno Alceste.
Svugdje ga poznaju. Znaju ga u svakom bistrou odavde do Oriona. I
poznaju ga na najgori nain.
Po imenu?
113

 Po nadimku. Zovu ga Pusto.

Pusto!
Da. Gospodin Pustoenje. Juri za enama kao prerijska
vatra. Ne znate?
Fisher zanijee glavom.
Sigurno plaa od deparca zakljui Alceste i ode.
Bilo je neega zastraujueg u opsjednutosti kojom je Strapp
birao ene. Uao bi s Alcesteom u klub, zauzeo stol, sjeo i popio
neto. Zatim bi ustao i zaokruio hladnim pogledom po prostoriji, od
stola do stola, od ene do ene. Ponekad bi se mukarci razljutili i
htjeli se potui s njim. Strapp bi ih smirio hladnokrvno i pakosno na
nain koji je u Alcesteu izazivao profesionalno divljenje. Sam
Frankie nije se nikad tukao. Profesionalac nikad nee ni dirnuti
amatera. Ali, pokuao bi uspostaviti mir, i kad mu to nije uspijevalo,
naposljetku bi i sam poeo udarati.
Poto bi dobro razgledao sve goste enskog spola, sjeo bi i
smiren, brbljajui, smijui se ekao predstavu. Kad bi se pojavile
plesaice, opet bi se pojavila njegova mrana opsjednutost i on bi ih
paljivo i mirno promatrao. Rijetko bi naao djevojku koja ga
zanima; uvijek isti tip, djevojku crne kose, crnih oiju i svjetle
svilenaste koe. I tada bi poele neprilike.
Ako bi to bila plesaica, Strapp bi poslije predstave otiao iza
pozornice. Mitom, rvanjem, prijetnjama i silom probio bi se u njenu
garderobu. Stao bi pred zauenu djevojku, gledao je paljivo i
zatim zatraio da govori. Sluao bi njen glas, pribliio joj se poput
tigra i divlje i neoekivano navalio. Ponekad bi reakcija bili krikovi,
ponekad ogorena obrana, a ponekad popustljivost. Strapp bi se u
trenu zadovoljio. Naglo bi ostavio djevojku, kao dentlmen platio za
sve pritube i tetu i otiao da ponavlja istu predstavu iz kluba u klub
do zore.
Ako je bila rije o goi, Strapp bi odmah priao, rijeio se
njena pratioca ili, ako je to bilo nemogue, slijedio djevojku kui i
tamo ponovio navalu kao u garderobi. Opet bi ostavio djevojku,
platio kao dentlmen i otiao da nastavi svoje opsjednuto traganje.
Sve me to plai rekao je Alceste Fisheru. Nikad
nisam vidio ovjeka kojemu se toliko uri. Mogao bi imati svaku
privlanu enu kad bi bio malo sporiji. Ali on to ne moe. Neto ga
goni.
to?
114

 Ne znam. Kao da se bori s vremenom.

Kad su postali intimniji, Strapp je dopustio Alcesteu da ga i
danju prati na njegovom traganju, koje je bilo jo udnije. Dok bi
ekipa obilazila planete i industrije, Strapp bi u svakom gradu
posjeivao Ured za statistiku stanovnitva. Tu bi podmitio naelnika
i dao mu papiri na kojem je pisalo:
visina 165 cm
teina 55 kg
kosa crna
oi crne
grudi 88 cm
struk 65 cm
bokovi 93 cm
elim ime i adresu svake djevojke starije od 21 godinu
koja odgovara ovom opisu rekao bi Strapp. Plaam deset
kredita za svako ime.
Poslije dvadeset etiri sata doao bi spisak i Strapp bi krenuo
na svoje luako traganje promatrajui, razgovarajui, sluajui,
ponekad zastraujue nasrnuvi i uvijek bi plaao kao dentlmen. Od
povorke crnokosih i crnookih djevojaka Alcesteu bi se zavrtjelo u
glavi.
Ima neku fiksnu ideju rekao je Alceste Fisheru u
cignuskom Spiendidu. To je sve to sam mogao ustanoviti.
On trai neku osobitu djevojku, a nijedna ne udovoljava
zahtjevima.
Djevojku koja se zove Kruger?
Ne znam ima li ime Kruger bilo kakve veze s tim.
Je li mu teko udovoljiti?
Pa, rei u vam. Ja bih za neke od tih djevojaka rekao da
su senzacionalne. Ali on na njih ne obraa panju. Samo pogleda i
ide dalje. Na druge pak navaljuje kao pravi napasnik.
to to znai?
Mislim da je to neka vrst testa. Neto to natjera djevojke
da reagiraju otro i prirodno. To nije strast. To je hladnokrvni trik
kako bi vidio kako reagiraju.
Ali, to on to trai?
Jo ne znam ree Alceste ali u doznati. Smislio
sam mali trik. Opasno je, ali za Johnnyja vrijedi pokuati.
115

Dogodilo se to u Areni, kamo su Strapp i Alceste otili gledati

nekoliko gorila kako se u staklenom kavezu bori na ivot i smrt. Bio
je to krvav prizor i obojica su se sloili da borba gorila nije nimalo
civiliziranija od borbe pijetlova, pa su negodujui otili. Napolju, u
praznom betonskom hodniku, besposliio je neki postariji mukarac.
Kad mu je Frankie dao znak, on im pritri poput psa.
Frankie! klikne taj postariji ovjek. Dobri stari
Frankie! Zar me se ne sjea?
Alceste je buljio u njega.
Ja sam Blooper Davis. Odrasli smo zajedno u naoj staroj
etvrti. Zar se ne sjea Bloopera Davisa?
Blooper! Alcesteovo se lice razvedri. Dakako! Ali
tada si bio Blooper Davidoff.
Naravno postariji se ovjek nasmije. A ti si tada bio
Frankie Kruger.
Kruger! vikne Strapp tankim vriskavim glasom.
Tako je ree Frankie Kruger. Promijenio sam ime
kad sam se poeo baviti filmom.
On mahne rukom postarijem ovjeku koji se povue u hodnik i
izgubi se.
Ti kurvin sine! vikao je Strapp. Lice mu je bilo blijedo
i odvratno se grilo. Ti, ti prokleti smrdljivi ubojico. ekao sam
ovo. ekao sam deset godina.
On izvue plosnati pitolj iz unutranjeg depa i opali. Alceste
u posljednji trenutak skoi ustranu a zrno odleti hodnikom uz
prodoran zviduk. Strapp ponovno okine a plamen opri Alcesteovo
lice. On prie Strappu, uhvati ga za zglavak i ukoi ga svojim
snanim stiskom. Odvrati cijev pitolja i uhvati Strappa u klin.
Strapp je disao srkui. Kolutao je oima. Gore iznad njih ula se
divljaka vika gomile.
U redu, ja sam Kruger progunda Alceste. Zovem se
Kruger, gospodine Strapp. Pa to? to se to vas tie?
Kukin srne! vikao je Strapp borei se poput gorila.
Ubojico! Krvnice! Iupat u ti utrobu!
Zato meni? Zato Krugeru? koristei se svom svojom
snagom Alceste odvue Strappa u jednu niu i gurne ga u nju. to
sam ti uinio prije deset godina?
Prije nego to se onesvijestio Strapp je ispriao sve u
histerinim ivotinjskim provalama srdbe.
116

Kad je smjestio Strappa u postelju, Alceste otie u raskonu

sobu za boravak u apartmanu u indijskom Splendidu.
Johnny je bio zaljubljen u djevojku koja se zvala Sima
Morgan zapoe. I ona je njega voljela. Bio je to pravi roman.
Trebalo je da se vjenaju. I tada je Simu Morgan ubio neki Kruger.
Kruger! Znai, to je ta veza. Kako?
Taj Kruger je bio pijanac i nitarija. Drutvo. Bio je lo
voza. Oduzeli su mu dozvolu, ali to nije znailo nita jer je Kruger
imao novaca. Podmitio je prodavaa i kupio bez dozvole sportski
mlaznjak. Jednog je dana iz obijesti nisko nadlijetao kolu. Udario je
o njen krov i ubio trinaestero djece i uiteljicu... To se dogodilo na
Terri u Berlinu. Krugera nisu uspjeli uhvatiti. Poeo je letjeti s
planete na planetu i jo je u bijegu. Obitelj mu alje novaca. Policija
ga ne moe nai. Strapp ga trai jer je uiteljica bila njegova
djevojka, Sima Morgan.
Nastade stanka, a zatim Fisher upita:
Kad se to dogodilo?
Koliko sam mogao izraunati, prije deset godina i osam
mjeseci.
Fisher se zadubi u misli.
A prije deset godina i tri mjeseca Strapp je prvi put
pokazao da zna donositi odluke. Velike Odluke. Do tada je bio nitko
i nita. Zatim je dola tragedija, a s njom histerija i sposobnost. Ne
govorite mi da jedno nije posljedica drugoga.
Nitko nita ne kae.
I tako on neprestano ubija Krugere ree hladno Fisher.
U redu. Manija osvete. Ali, to znae te djevojke i njihovo
proganjanje?
Alceste se sjetno nasmijei.
Jeste li ikad uli izraz jedna djevojka od milijun?
A tko nije?
Ako je vaa djevojka jedna od milijun, znai da ih u
gradu s deset milijuna djevojaka mora biti jo devet, je li tako?
Strappovo osoblje potvrdi udei se.
Johnny polazi od te pretpostavke. On misli da e nai
dvojnicu Sime Morgan.
Kako?
On je do toga doao matematiki. Razmiljao je nekako
ovako: mogunost da se otisci prstiju podudaraju jest jedan naprama
117

64 milijarde. Danas ima 1.700 milijardi ljudi. To znai da moda

postoji 26 njih kojima se otisak prsta podudara, a moda ih ima i
vie.
Ne mora biti.
Dakako da ne mora biti, ali postoji mogunost i Johnny
misli upravo na to. Ako postoji 26 mogunosti, smatra on, da se
podudara otisak prsta, tada postoji i mogunost da se podudaraju i
osobe. On misli da e nai dvojnicu Sime Morgan bude li dovoljno
uporno traio.
To je ludo.
Nisam rekao da nije, ali to je jedino to ga pokree. To je
neka vrst borbe za ivot temeljene na brojkama. To mu dri glavu
iznad vode... luaka pomisao da e se prije ili kasnije vratiti onamo
gdje ga je smrt ostavila prije deset godina.
Smijeno! otro primijeti Fisher.
Ne za Johnnyja. On je jo zaljubljen.
Nemogue.
On trai i trai. Upoznaje djevojku za djevojkom.
Razgovara. Napada ih. Ako je ona dvojnica Sime Morgan, ona e
reagirati tono onako kako je po njegovu sjeanju reagirala Sima
prije deset godina. Jesi li ti Sima? pita se on. Ne, kae i odlazi.
Muna je pomisao na tako izgubljenog ovjeka. Moramo mu nekako
pomoi.
Kako? zapita Fisher.
Moramo mu pomoi da nae dvojnicu. Moramo ga
natjerati da povjeruje da je neka djevojka druga Sima. Moramo
nekako udesiti da se opet zaljubi.
Ne! odvrati ljutito Fisher.
Zato ne?
Jer onog asa kad Strapp nae djevojku, ozdravit e.
Prestat e biti veliki John Strapp Odluiva. Opet e postati nitko...
zaljubljen ovjek.
Nije njemu do toga da bude velik. On eli biti sretan.
Svatko eli biti sretan zarei Fisher. Ali nitko to
nije. Strappu nije gore nego drugima, ali je mnogo bogatiji. Neemo
nita mijenjati.
Niste li moda vi mnogo bogatiji?

118

 Neemo nita mijenjati ponovi Fisher. Neljubazno

pogleda Alcestea i nastavi Najbolje je da prekinemo ugovor. Vie
nam nisu potrebne vae usluge.
Prekinuli smo kad sam vam vratio ek. Sada razgovarate
s Johnnyjevim prijateljem.
alim, Alceste, ali Strapp od sada pa nadalje nema vie
mnogo vremena za prijatelje. Obavijestit u vas kad opet bude imao
vremena slijedee godine.
U tome neete uspjeti. Viat u se s Johnnyjem kada i
gdje u ja htjeti.
elite li da vam ostane prijatelj? podrugljivo se
nasmijei Fisher. Tada ete ga viati kada i gdje u ja htjeti. Ili
ete ga viali pod tim uvjetima ili u pokazati Strappu ugovor koji
smo s vama sklopili. Jo je u arhivi, Alceste. Nisam ga poderao.
Nikad nita ne bacam. Mislite li da e Strapp i dalje vjerovati u vae
prijateljstvo kad vidi ugovor koji ste potpisali?
Alceste stisne ake. Fisher je bio u prednosti. Jedan tren su se
gledali u oi, a zatim se Frankie okrene.
Jadni Johnny promrmlja. On je kao ovjek kojeg
izjeda trakavica. Oprostit u se s njim. Obavijestite me kad budete
spremni da mi dopustite da ga opet posjetim.
On ode u sobu u kojoj se Johnny upravo budio iz nesvijesti ne
sjeajui se, kao i obino, niega. Alceste sjede na rub postelje.
Hej, Johnny nasmijei se.
Hej, Frankie odvrati Strapp sa smijekom.
Sveano udarie akom jedan drugog, to je jedini nain
izraavanja prijateljstva u mukaraca.
to se dogodilo poslije borbe gorila? upita Strapp.
Ne sjeam se niega.
ovjee, naljoskao si se. U ivotu nisam vidio da netko
moe toliko popiti Alceste opet udari akom Strappa. uj,
Johnny, moram natrag na posao. Imam ugovor na tri filma godinje
pa protestiraju.
Pa prije est planeta bio si odsutan mjesec dana
razoarano ree Strapp. Mislio sam da nisi u zaostatku.
Danas odlazim, Johnny. Uskoro emo se opet vidjeti.
uj ree Strapp. Poalji dovraga filmove. Postani
mi kompanjon. Rei u Fisheru da skicira ugovor on ispue nos.
S tobom sam se prvi put smijao nakon dugo, dugo vremena.
119

 Moda kasnije, Johnny. Ovaj put sam strogo vezan

ugovorom. im budem mogao, vratit u se trkom. Zdravo!
Zdravo! odvrati zamiljeno Strapp.
Pred sobom je ekao Fisher poput psa uvara. Alceste ga
pogleda s gaenjem.
U boksu ovjek naui jednu stvar ree polako.
Ishod borbe se ne zna do posljednje runde. Ovu vam rundu
predajem, ali ona nije posljednja.
Dok je odlazio, Alceste ree pola u sebi, a pola na glas:
elim da bude sretan. elim da svatko bude sretan. ini mi se da bi
svatko mogao biti sretan samo kad bismo si svi pruili ruku.
Evo zato je Frankie uspijevao sklapati prijateljstva.
***
Strappovo osoblje je opet uspostavilo budnost iz godina
ubojstava i povealo broj donoenja Odluka na dvije tjedno Sada su
znali zato se mora paziti na Strappa. Znali su zato se moraju
zatititi Krugeri. Ali, to je bila jedina razlika. Njihov je kompanjon
bio bijedan, histerian, gotovo lud; ali nije bilo vano. Ta se cijena
morala platiti za jedan posto svijeta.
Meutim, Frankie Alceste nije mirovao. Posjetio je laboratorije
Bruxton Bioticsa na Denebu. Tu se savjetovao s nekim E. T. A.
Golandom, genijalnim znanstvenikom koji je otkrio onu novu
tehniku modeliranja ivota zbog kojeg je Bruxton pozvao Strappa i
koja je neizravno dovela do prijateljstva izmeu Alcestea i Strappa.
Ernst Theodor Amadeus Goland bio je nizak, debeo, astmatian
ovjek i veliki entuzijast.
Ali, da, da naglo je rekao kad je laik napokon uspio
objasniti znanstveniku to eli. Da, doista! Genijalna zamisao. Ne
znam kako se toga sam nisam sjetio. To se moe uiniti bez tekoa.
Zatim se zamisli. Osim kad je rije o novcu doda.
Moete nainiti dvojnicu djevojke koja je umrla prije
deset godina? upita Alceste.
Bez tekoa, osim kad je rije o novcu ustro potvrdi
Goland.
Izgledat e jednako? Jednako se ponaati? Biti ista?
Do 95 posto, plus minus nula zarez devet sedam pet.
Je li to znaajna razlika? Mislim, 95 posto osobe prema
100 posto.
120

 Ah! Ne. Izuzetno je dobar zapaatelj onaj koji primjeuje

i 80 posto ukupnih svojstava druge osobe. A 90 posto je nedostino.
Kako ete to postii?
Ah? Ovako. Empiriki imamo dva izvora. Prvi: potpuni
psiholoki opis subjekta u Glavnoj arhivi na Centaurusu. Oni e nam
preko TT poslati izvod na nau molbu i uz taksu od 100 kr. Molbu u
poslati ja.
A ja u platiti. Drugi?
Drugi: suvremeni postupak balzamiranja, koji... ona je,
naravno, pokopana?
Da.
... koji je 98 posto savren. Od ostataka i na osnovi
psiholokog opisa rekonstruirat emo tijelo i psihu po formuli sigma
jednako kvadratni korijen iz minus dva to moemo uiniti bez
tekoa, osim kad je rije o novcu.
Ja imam novac ree Frankie Alceste. Vi uinite
ostalo.
U interesu svog prijatelja Alceste plati 100 kr. i formalni
zahtjev za prijepis potpunoga psiholokog opisa pokojne Sime
Morgan bude upuen Glavnoj arhivi na Centaurusu. Kad je opis
stigao, Alceste se vrati na Terru i posjeti grad po imenu Berlin, gdje
natjera nekog bogalja po imenu Augenblick da postane pljaka
groblja. Augenblick ode na StaatsGottesacker i ukrade porculanski
lijes ispod mramornog nadgrobnog spomenika na kojem je pisalo
SIMA MORGAN. U lijesu se nalazilo neto nalik na crnokosu
djevojku svilenaste koe u dubokom snu. Razliitim stranputicama
Alceste uspije prokrijumariti porculanski lijes kroz etiri carinske
zone na Deneb.
Alceste nije znao da je njegovo putovanje pratila serija
katastrofa koja ga je slijedila u stopu, ali ga nije nikad dostigla. Tako
je eksplozija na mlaznom putnikom avionu unitila letjelicu i velik
dio pristanita pola sata nakon iskrcavanja putnika i tereta. Jedan
hotel je izgorio u plamenu deset minuta poto ga je Alceste napustio.
Kvar na ureajima unitio je pneumatski vlak kojim Alceste samo
sluajno nije krenuo na put. Unato svemu, on je uspio predati lijes
biokemiaru Golandu.
Ah! ree Ernst Theodor Amadeus. Divno stvorenje.
Bilo bi teta ne vratiti joj ivot. Ostalo je jednostavno, osim kad je
rije o novcu.
121

U interesu svog prijatelja Alceste je sredio da Goland dobije

dopust, kupio mu laboratorij i financirao nevjerovatno skup niz
pokusa. U interesu svog prijatelja Alceste je davao novac i strpljivo
ekao sve dok se osam mjeseci kasnije iz tamne komore za
sazrijevanje nije pojavilo crnokoso i crnooko stvorenje sa
svilenastom koom, dugim nogama i visoko uzdignutim grudima.
Odazivalo se na ime Sima Morgan.
ula sam kako se mlanjak sputa prema koli ree
Sima ne znajui da govori deset godina kasnije. Zatim sam ula
tresak. to se dogodilo?
Alceste je bio potresen. Do tog trena ona je bila nestvaran i
neivi cilj. A sada je to bila iva ena. U njenom se govoru osjealo
udno oklijevanje, gotovo greka u izgovoru glasa s. Dok je
govorila, njena se glava privlano naginjala. Ustala je od stola, ali
nije bila njenih pokreta ili graciozna kako je Alceste oekivao.
Kretala se poput djeaka.
Zovem se Frank Alceste ree on mirno. Uze je za
ramena. Pogledajte me i odluite moete li imati u mene
povjerenja.
Njihovi se pogledi sretnu. Sima ga je ozbiljno prouavala.
Alceste je opet bio potresen i dirnut. Ruke mu poee drhtati i on
panino pusti djevojina ramena.
Da ree Sima imam povjerenja u vas.
Bez obzira na to to kaem, morate mi vjerovati. Sve to
kaem da uinite, morate i uiniti.
Zato?
Radi Johnnyja Strappa. Njene se oi raire.
Zar mu se to dogodilo ree brzo. to?
Ne njemu, Sima. Vama. Budite strpljivi, draga. Objasnit
u. Htio sam vam sada objasniti, ali ne mogu. Radije u priekati do
sutra.
Smjestie je u postelju, a Alceste izae da se bori sam sa
sobom. Denebske su noi blage i crne poput baruna, pune
romantike... Ili se barem tako inilo te noi Frankieju Alcesteu.
Ne smije se u nju zaljubiti, gunao je. To je ludo.
A zatim: Vidio si na stotine slinih njoj dok ih je Johnny
lovio. Zato se nisi zaljubio u jednu od njih? I naposljetku: to e
sada?
122

Uinio je jedino to astan ovjek moe uiniti u takvoj

situaciji te je svoju elju nastojao pretvoriti u prijateljstvo.
Slijedeeg je jutra doao u Siminu sobu u starim pohabanim
trapericama, neobrijan i nepoeljan. Uspravi se uz podnoje njene
postelje i, dok je ona jela prvo briljivo pripremljeno jelo to ga je
propisao Goland, Frankie je vakao cigaretu i priao joj. Dok je
plakala, nije je uzeo u naruaj da je utjei nego ju je tapao po leima
kao brat.
Naruio je za nju haljinu. Naznaio je pogrenu veliinu i kad
se ona pojavila pred njim u njoj, izgledala je tako privlano da ju je
htio poljubiti. Umjesto toga lako ju je udario akom, vrlo njeno i
vrlo ljubazno, a zatim je izveo napolje da joj kupi garderobu. Kad
mu se pokazala u odgovarajuoj odjei, izgledala je tako zamamno
da ju je opet morao udariti akom. Zatim su otili u putniku
agenciju i rezervirali mjesta za prvi brod u smjeru RossAlphe III.
Alceste je htio priekati nekoliko dana kako bi se djevojka
odmorila, ali je bio prisiljen pouriti bojei se sebe samog. To ih je
jedino spasilo od eksplozije koja je unitila kuu i privatni laboratorij
biokemiara Golanda, a ubila i samog biokemiara. Alceste to nije
nikad doznao. Bio je ve na brodu sa Simom oajniki se borei
protiv iskuenja.
Ima jedna stvar koju svi znaju o svemirskim putovanjima ali je
nitko ne spominje: to je njihovo afrodizijako svojstvo. Kao u drevna
vremena kad se prelazio ocean na laama, svemirski su putnici
tjedan dana izolirani u svom siunom svijetu. Otcijepljeni su od
stvarnosti. aroban osjeaj slobode od veza i odgovornosti vlada u
mlanjau. Svi su obijesni. Svakog tjedna ima na tisue ljubavnih
afera... kratkotrajnih strastvenih veza kojima se moe slobodno
prepustiti i koje prestaju na dan slijetanja.
U toj je atmosferi Frankie Alceste uspio sauvati krutu
samokontrolu. U tome mu nije pomagala injenica da je slavna
linost sa strasnim ivotinjskim magnetizmom. Dok se desetak
lijepih ena bacalo na njega, ustrajao je u svojoj ulozi starijeg brata i
tapao i udarao akom Simu, koja je protestirala.
Znam da si divan prijatelj Johnnyju i meni prekipi joj
posljednje noi. Ali, ti me iscrpljuje, Frankie. Puna sam modrica.
Da, znam, to je navika. Neki ljudi, na primjer Johnny,
misle mozgom. Ja mislim akama.
123

Stajali su pred kristalnim oknom koje se kupalo u blagoj

svjetlosti RossAlphe a nema nita romantinije od svemirskog crnila
obasjanog bijelim violetom udaljenog sunca. Sima nagne glavu i
pogleda ga.
Razgovarala sam s nekim putnicima ree. Ti si
slavan, zar ne?
Bolje rei, poznat.
Ima toliko stvari koje moram upoznati. Ali najprije
moram upoznati tebe.
Mene?
Sima potvrdi glavom. Sve je bilo tako iznenada. Bila
sam zbunjena i tako uzbuena da ti nisam ni zahvalila, Frankie.
Zahvaljujem ti. Vjeni sam ti dunik.
Ona obavije ruke oko njegovog vrata i poljubi ga razdvojenih
usana. Alceste pone drhtati.
Ne mislio je. Ne. Ona ne zna to radi. Ona je tako
ludo sretna od pomisli da e opet biti s Johnnyjem da ne shvaa...
Uzmicao je dok nije osjetio ledenu plohu kristala koju je strogo
zabranjeno dodirnuti. On namjerno pritisne dlanove na ledenu plohu.
Bol ga natjera da se pomakne. Sima ga iznenaeno pusti a kad je
odmaknuo ruke od kristala na njemu ostavi tridesetak etvornih
centimetara krvave koe.
Tako stigne na RossAlphu II s jednom djevojkom u dobrom
stanju i sa dvije ruke u loem. Tu ga doeka namrgoeni Fisher u
pratnji policajaca, koji zamoli Alcestea da ue u njegov ured radi
vrlo ozbiljnoga privatnog razgovora.
Fisher nas je upozorio ree policajac da pokuavate
prokrijumariti jednu mladu enu s lanim ispravama.
Odakle to Fisher zna? upita Alceste.
Ti budalo! prasne Fisher. Misli li da bih ja sve to
tek tako zaboravio. Pratili smo te. Ni trena te nismo putali iz vida.
Fisher nas je obavijestio strogo nastavi policajac da
ta ena putuje pod tuim imenom. Njene su isprave krivotvorene.
Kako krivotvorene? ree Alceste. Ona je Sima
Morgan. U njenim ispravama pie da je Sima Morgan.
Sima Morgan je poginula prije desetak godina ree
Fisher. Ta ena ne moe biti Sima Morgan.
I dok se ne razjasni njen pravi identitet ree policajac
ne moe dobiti dozvolu ulaska.
124

 Dokumente o smrti Sime Morgan dobit u za tjedan dana

izjavi Fisher trijumfirajui.
Alceste pogleda Fishera i umorno kimne glavom.
I ne zna da mi olakava stvar, pomisli, najmilije bi mi
bilo da je odvedem odavde i da je Johnny nikad ne vidi. Toliko
ludujem za njom da... On se prekine, dodirne povoje na rukama i
ree:
Povuci optubu, Fisher.
Neu odvrati Fisher.
Ne moe ih razdvojiti. Ne na ovaj nain. Pretpostavimo
da je pritvore. Na koga u se prvo pozvati radi utvrivanja njena
identiteta? Na Johna Strappa. Koga u prvog pozvati da doe i da je
vidi? Johna Strappa. Misli li da bi ga mogao sprijeiti da doe?
Onaj ugovor zapone Fisher. Ja u...
Dovraga i ugovor. Pokai mu ga. On eli djevojku a ne
mene. Povuci optubu, Fisher. I prestani se boriti.
Fisher ga je ljutito gledao, a zatim proguta pljuvaku.
Povlaim optubu zaguna. Zatim pogleda Alcestea
krvavim pogledom. Jo nije posljednja runda ree i izae iz
ureda.
Fisher je bio spreman. Na udaljenosti od mnogo godina
svjetlosti mogao je kasniti, iako ne mnogo. Ovdje, na RossAlphi III,
on je titio svoje vlasnitvo. Imao je na raspolaganju svu mo i novac
Johna Strappa. Aerotaksijem, kojim su Frankie Alceste i Sima
krenuli iz svemirske luke, pilotirao je Fisherov pomonik, koji je
otvorio vrata kabine i poeo naginjati letjelicu kako bi svoje putnike
izbacio napolje. Alceste razbije staklenu pregradu i snano epa
pilota rukom za grlo.
On ispravi letjelicu i spusti ih na zemlju. Alceste je sa
zadovoljstvom primijetio kako se Sima nije zbunila vie nego to je
bilo potrebno.
Na ulici pokraj njih proe neki automobil koji je pratio letjelicu
odozdo. Na prvi pucanj Alceste gurne Simu u najbliu veu i zatiti
je tijelom. Zrno ga je pogodilo u rame i on na brzinu povee ranu
trakama nainjenim od Siminoga donjeg rublja. Gledala ga je
zaprepateno svojim tamnim oima, ali se nije alila. Alceste joj
zahvali snanim tapanjem i povede je na krov, a zatim se spuste
kroz susjednu zgradu, u kojoj on upadne u jedan stan i telefonom
pozove ambulantna kola.
125

Kad su ambulantna kola stigla, Alceste i Sima sioe na ulicu

gdje ih doeka uniformirani policajac koji je imao nalog da uhapsi
par koji je odgovarao njihovom opisu. Bili su optueni zbog pljake
letjelice i napada na pilota. Opasni. Naoruani. Alceste sredi
policajca, a isto tako i vozaa ambulantnih kola i bolniara. On i
Sima odvezoe se ambulantnim kolima, Alceste vozei kao bijesan a
Sima pritiui na sirenu kao pomahnitala.
U prigradskoj trgovakoj etvrti ostavie kola, uoe u jednu
robnu kuu i etrdeset minuta poslije izaoe kao mladi sluga u
uniformi koji gura starca u invalidskim kolicima. Osim to je imala
velike grudi, Sima je bila dovoljno nalik na djeaka. Frankie je opet
bio dovoljno slab od ozljede da moe glumiti starca.
Odsjedoe u roskom Splendidu, gdje Alceste zabarikadira Simu
u jedan apartman, dade si poviti rame i kupi pitolj. Zatim potrai
Johna Strappa. Nae ga u Birou za statistiku stanovnitva kako
podmiuje naelnika i daje mu papiri na kojem je pisalo:
visina 165 cm
teina 55 kg
kosa crna
oi crne
grudi 88 om
struk 65 cm
bokovi 93 cm
Hej, Johnny ree Alceste.
Hej, Frankie radosno povie Strapp.
Prijateljski se lupie akom. Alceste je sa zadovoljnim
smijekom gledao kako Strapp objanjava i nudi mito naelniku za
imena i adrese svih djevojaka starijih od dvadeset jedne godine koje
odgovaraju opisu na papiriu. Kad su izali, Alceste ree:
Naao sam djevojku koja moda odgovara tom opisu. U
Strappovim se oima pojavi onaj hladan pogled.
Zaista? ree.
S malo tekoe izgovara glas s. Strapp je udno gledao u
Alcestea.
I smijeno naginje glavu dok govori. Strapp vrsto zgrabi
Alcesteovu ruku.
Nezgoda je samo to ona nije enstvena kao veina. Vie
podsjea na djeaka. Zna to mislim?
Pokai mi je, Frankie ree tiho Strapp.
126

Uskoie u aerotaksi i spustie se na krov roskog Splendida.

Liftom se spustie na dvadeseti kat i krenue prema apartmanu 20M.
Alceste otkuca ifru na vrata. Javi se djevojaki glas: Uite!
Alceste prui Strappu ruku i ree:
Zbogom, Johnny.
Otkljua vrata i odeta hodnikom da bi se naslonio na ogradu
balkona. Izvue pitolj za svaki sluaj ako se u blizini nalazi Fisher
da bi sprijeio susret u posljednji tren. Gledajui panoramu grada,
razmiljao je kako bi svatko mogao biti sretan kad bi si svi pruili
ruku; ali, ta je ruka ponekad bila skupa.
John Strapp ude u apartman. Zatvori vrata, okrene se i hladno
pone promatrati crnokosu i crnooku djevojku. Ona ga je zapanjeno
gledala. Strapp prie blie, naini krug oko nje i opet stane pred nju.
Kai neto ree.
Vi niste John Strapp? promuca ona. Johnny Strapp?
Jesam.
Niste! povie ona. Niste. Moj Johnny, je mlad. Moj
Johnny je...
Strapp joj se priblii poput tigra. Njegove su joj ruke i usne
zadavale bol dok su je njegove oi promatrale hladno i paljivo.
Djevojka je vriskala i branila se, uasnuta zbog toga udnog stranog
pogleda, zbog grubih ruku koje su joj bile strane, zbog njoj stranog
nagona osobe koja je neko bila njen Johnny Strapp a sada je bila
bolne godine promjena daleko od nje.
Vi ste netko drugi vikala je. Vi niste Johnny Strapp.
Vi ste netko drugi.
I Strapp, ne toliko jedanaest godina stariji koliko jedanaest
godina drukiji od ovjeka iju je uspomenu nastojao oivjeti,
postavi pitanje sam sebi: Jesi li ti moja Sima? Jesi li ti moja
ljubav... moja izgubljena mrtva ljubav? A promjena u njemu
odgovori: Ne, to nije Sima. To jo nije tvoja ljubav.
Kreni, Johnny. Kreni i trai. Jednog e je dana nai... djevojku
koju si izgubio.
On plati poput dentlmena i ode.
Alceste ga je s balkona vidio kako odlazi. Bio je toliko zauen
da mu se nije ni javio. Vrati se u apartman i nade Simu kako stoji,
omamljena, i bulji u hrpu novanica na stolu. On odmah shvati to se
zbilo. Kad ga je vidjela. Sima pone plakati... ne kao djevojka nego
djeaki, stisnutih aka i izobliena lica.
127

 Frankie jecala je Zaboga! Frankie! Ona u oaju

rairi ruke prema njemu. Bila je izgubljena u svijetu koji je proao
mimo nje.
On krene prema njoj a zatim zastade. Uini posljednji pokuaj
da ugui u sebi ljubav prema tom stvorenju, nastojei nai naina da
je opet spoji sa Strappom. Zatim izgubi kontrolu i stisne je u naruaj.
Ona ne zna to radi mislio je. Toliko je uplaena da e se
izgubiti. Ona nije moja. Jo ne. Moda nikad nee ni biti.
A zatim:
Fisher je pobijedio a ja sam izgubio. I naposljetku:
Prolosti se samo sjeamo. Kad je sretnemo, ne prepoznajemo je.
Duh se vraa, ali vrijeme ide naprijed i rastanci moraju biti zauvijek.

128

Arthur C. Clarke:

Tales from the White Hart:

Silence, Please!
Preveo Krsto Maurani

Prie iz Bijelog jelena pria prva

Tiho, molim!
Nabasat ete na Bijelog jelena sasvim neoekivano, u jednoj
od onih anonimnih uliica to se sputaju od Fleet Streeta prema
Embankmentu. Ne bi vam pomoglo kad bih vam rekao gdje je: od
onih to su krenuli da je nau malobrojni su i uspjeli u tome. Za prvi
tucet posjeta bit e vam potreban vodi; nakon toga e biti dovoljno
da zamirite i slijedite instinkt. No da budem sasvim iskren mi
i ne elimo novih gostiju, barem ne na naoj veeri. I sad je ve
prevelika guva. Neu rei nita vie nego da se mjesto povremeno
trese od vibracije novinskih prea i da se kroz prozor prostorije kamo
i car ide pjeice moe vidjeti Temza samo ako ovjek dovoljno
istegne vrat.
S ulice, krma k'o krma to, uostalom, i jest, pet dana u
tjednu. ank i stolovi su u prizemlju: uobiajeni pejza smee
hrastovine, mljena stakla, polica s bocama, ruke za toenje piva...
nita posebno. Zaista, jedini ustupak dvadesetom stoljeu jest
duboks uza ank. Stavili su ga tamo za rata, u smijenoj namjeri da
amerikim vojnicima doara dom, a nama je bilo prvo rijeiti se
svake opasnosti da to ikada vie prosvira.
Ovdje mi valja rastumaiti tko sam to mi. Bit e to tee nego
to sam mislio kad sam poeo ovu priu, jer bi potpun imenik
klijenata Bijelog jelena bilo nemogue sastaviti. Stoga e biti
dovoljno da kaem da se mi dijelimo u tri glavne kategorije. Prvu
129

sainjavaju novinari, pisci i urednici. Novinari su, dakako, doli iz

oblinjeg Fleet Streeta. Oni koji nam nisu bili dorasli, pobjegoe
drugamo; deblji za uima ostadoe. to se tie pisaca, oni bi o nama
uli od drugih pisaca to bi doli da eventualno nabave koju rijetku
knjigu i, upavi u klopku, ostajali.
Gdje je pisaca, bit e i urednika. Da je Drew, vlasnik naega
sastajalita, zahtijevao postotak od literarnih poslova sklopljenih u
njegovoj krmi, bio bi postao bogataem. (ukalo se da on to i jest.)
Jedan od naih vicmahera jednom je primijetio kako se u svako doba
moe vidjeti pola tuceta ozlojeenih pisaca oko urednika srca kruta u
uglu Bijeloga jelena, a u drugom se pola tuceta ozlojeenih
urednika svaa s piscem srca kruta.
Toliko o literatima: opominjem vas da e o pojedinostima jo
biti rijei. Bacimo sad pogled na znanstvenike. Kako su oni dospjeli
ovamo?
Pa koled Birkbeck je tono preko puta, a i Kraljevski je samo
nekoliko stotina metara dalje, prema Strandu. Tu svakako lei dio
odgovora, a i osobne su preporuke odigrale svoju ulogu. Osim toga,
mnogi od naih znanstvenika su pisci, a nemali broj naih pisaca su
znanstvenici. Ovo zbunjuje, ali se nama dopada.
Trei dio naeg mikrosvijeta sainjavaju, nazovimo ih tako,
zainteresirani laici. Njih je u Bijeli jelen privukla halabuka, a
razgovor i drutvo toliko su im se svidjeli da sada dolaze redovito
svake srijede to je, naime, dan kad se sastajemo. Neki, dodue, ne
izdre tempo pa otpadnu, ali se uvijek nae svjeih snaga.
Imajui u vidu takav potencijal, nije udno to su srijede u
Bijelome jelenu rijetko dosadne. Ne samo to se ovdje ulo
kojekakvih udnovatih pria, nego se i kojekakvih udnovatih zgoda
zbilo. Na primjer, ono kad je profesor ___________________ na
putu za Harwell zaboravio svoju aktovku, a u njoj... no, bolje da u to
ne ulazimo. Ruski agenti mogu me nai u kutu ispod daske za
pikado. Skup sam, ali razuman: moi emo se nagoditi.
Kad je ve o tome rije, ini mi se udnim to nijednom od
mojih kolega nije palo na um da napie ove prie. Zar je tu posrijedi
ono da se od ume ne vidi drvee? Ili je posrijedi manjak inicijative?
Ne, u to sumnjam: neki od njih su vorc, ba kao i ja, i zajedno smo
podjednako ustro prigovarali Drewu to se tako kruto dri one ast
svakome, veresije nikome. Zapravo, umirem od straha, lupajui po
svojoj remingtonici, da ba sada i John Christopher ili George
130

Whitley, ili John Beynon opisuju najzgodnije dogodovtine. Kao, na

primjer, onu priu o Fentonovu Utialu...
***
Ne sjeam se kad je sve to poelo: jedna je srijeda nalik na
drugu, i teko je pripisati im datume. Osim toga, ljudi se izgube u
gomili koja se skupi u Bijelome jelenu, pa mogu proi mjeseci
prije nego to ih zapazite. To se vjerojatno dogodilo i Harryju
Purvisu, jer kad sam ja saznao za njega, on je ve mnoge od nas znao
po imenu. A to ni meni nije uspjelo.
Ne znam, dakle, kad se to dogodilo, ali znam barem kako.
Katalizator je bio Bert Huggins, ili tonije njegov glas. Bertov bi
glas katalizirao bilo to. Kad se on oda povjerljivom aptanju, to vam
zvui kao kad narednik mutra cijelu regimentu regruta. A kad
otpusti sve konice, svaki razgovor zastane dok prisutni nesretnici
ekaju da im se one sitne kocice u uhu vrate na svoje mjesto.
On se ba bio naljutio na Johna Christophera (to nam se svima
povremeno dogaa), pa je gruvanje njegove verbalne paljbe
prekinulo partiju aha u dnu krme. Dvojicu je igraa, kao obino,
okruila horda kibica, i svi smo podigli pogled prepavi se Bertove
grmljavine. Kad su zidovi prestali vibrirati, netko ree:
Kad bi barem postojao nain, da se on uutka. Tada je
prozborio Harry Purvis:
Postoji, da znate.
Nepoznati me glas nagnao da se osvrnem. Ugledao sam malog,
uredno odjevena ovjeka tridesetih godina. Puio je jednu od onih
rezbarenih njemakih lula koje me uvijek pod sjete na ure kukavice i
Schwarzwald. To je bila jedina nekonvencionalna stvar na njemu:
izgledao je poput knjigovoe u Ministarstvu financija koji je upravo
krenuo na sastanak Komisije dravnih knjigovoa.
to rekoste? rekoh.
On se ne osvrne na me nego pone neto akati po svojoj luli.
Tek sam tada zamijetio da to nije samo komplicirano izrezbareni
komad drveta, kako mi se uinilo na prvi pogled. Bilo je to neto
mnogo sloenije nekakva naprava od metala i plastike, nalik na
mali kemiarski stroj. Boe, to je i bio nekakav kemiarski stroj...
kojekakvi sitni ventili i sve...
131

Ja ba nemam obiaj beiti se na uda, ali ovaj put nisam

skrivao svoju radoznalost. On mi se nasmijei s visine.
Sve za nauku. Ovo je ideja Biokemijskog labosa. Zanima
ih ega sve ima u duhanskom dimu; stoga svi ovi filteri. uli ste za
davnu nedoumicu: da li puenje izaziva rak, i ako izaziva, kako?
Nevolja je u tome to je potrebno mnogo... ah...destilata, da bi se
identificirali neki sitniji sastojci. I zato moramo mnogo puiti.
Zar vam sva ova mainerija ne kvari uitak?
Nemam pojma. Vidite, ja sam samo dobrovoljac. Ja
nisam pua.
Oh rekoh. Tog mi trena nije naum pao pametniji
odgovor. A onda se sjetim to nas je navelo na razgovor.
Rekoste nastavim ja, a trnci me prou jer mi je jo
zvonilo u lijevom uhu da ima naina da se uutka Bert. eljeli
bismo ga uti, ako mi dopustite malu igru metaforama.
Mislio sam odgovori on nakon nekoliko pokusnih
dimova na svojem ureaju na nesretno Fentonovo Utialo. Tuna
pria, a ipak, ini mi se, zanimljiva pouka za sve nas. A jednoga
dana, tko zna, moda e ga netko ipak usavriti i stei zahvalnost
cijeloga svijeta.
Sii, pui, sii, pui...
Pa, da ujemo priu. Kad se zbila?
On uzdahne.
Gotovo mi je ao to sam je spomenuo. Ipak, kad ve
inzistirate, i pod uvjetom da ne napusti ova etiri zida...
Ovaj, pa naravno...
Dakle, Rupert Fenton je bio jedan od naih asistenata u
laboratoriju. Vrlo bistar mladi, verziran u mehanici, ali slabo mu ide
teorija. Uvijek je izmiljao nekakve spravice. Obino je ideja bila u
redu, ali bez solidne teoretske osnove, pa nije funkcionirala. To ga,
ini se, nije obeshrabrivalo; mislim da se osjeao novim Edisonom i
matao kako e se obogatiti elektronkama i slinim sitnicama to se
uvijek nau po laboratorijima. Nitko nije imao nita protiv njegove
zanimacije, jer nije kodila njegovom poslu. Dapae, svatko ga je
ohrabrivao, jer napokon, ima neega osvjeavajueg u entuzijazmu.
Ipak, nitko nije oekivao da bi od njega moglo neto postati jer, kako
rekoh, u teoriji se nije snalazio. Ne vjerujem da je bio u stanju
integrirati e na x.
132

 Zar je mogue da netko bude takva neznalica? zine

netko u udu.
Moda sam pretjerao. Recimo, xe na X. Bilo kako
bilo, sve je njegovo znanje bilo sasvim praktino. Daj mu elektrinu
shemu, pa i najsloeniju, i on e sloiti aparat. Ali ako nije neto
zbilja jednostavno, recimo TVprijemnik, nee razumjeti ni jote.
Vidite, on nije bio svjestan svoje mane. I tu je, kako ete vidjeti,
leala klica nesree... Mislim, da je nadoao na ideju dok je
promatrao studente fizike kako obavljaju nekakve eksperimente iz
akustike. Pretpostavljam da vam je svima poznat fenomen
interferencije?
Dakako odgovorim.
Hej ree jedan od ahista, koji je dignuo ruke od
pokuaja da se koncentrira (vjerojatno zato to je gubio). Meni
nije.
Purvis se osvrne i pogleda ga kao neto to nema prava da se
kree svijetom koji je izmislio penicilin.
Ako je ve tako ree on ledenim glasom bit e
bolje da rastumaim. On odmahne rukom na nae ozlojeene
prosvjede. Ne, inzistiram. Upravo onima koji ne razumiju, treba
takve stvari razjasniti. Da je bar netko objasnio teoriju siromanom
Fentonu dok je jo bilo vremena...
On prostrijeli pogledom postienog ahista.
Ne znam pone on priu da li ste ikad razmiljali o
prirodi zvuka. Bit e dovoljno ako kaem da se on sastoji od serije
valova to se kreu kroz zrak. Dakako, ne onakvih valova kakvi se
javljaju na povrini mora. Ti valovi su kretanje u smjeru goredolje.
Valovi zvuka sastoje se od naizmjeninih zguivanja i razreenja.
Kad izazovemo buku, bilo kakvu, od najtieg apta do
ovakvog tutnja koji smo malo prije iskusili, kroz zrak se pone
kretati serija promjena tlaka. Jeste li kad vidjeli raniranje vagona?
Evo vam savrenog primjera za ono o emu govorim. Imate dugaku
kolonu teretnih vagona, meusobno povezanih. U jedan kraj udari
lokomotiva, prva dva vagona se sudare, i onda vidite kako se val
zguivanja seli niz kolonu. Iza njega dogaa se suprotno, kako se
vagoni opet razmiu.
Stvari su jednostavne dok imate jedan izvor zvuka, jednu
garnituru valova. Ali, pretpostavimo da imate dva valna uzorka, i da
se oba kreu u istom smjeru. Tu se javlja interferencija, a
133

elementarna fizika zna mnoge prikladne eksperimente kojima se to

demonstrira. Nas ovdje zanima pojava kad su dvije garniture valova
tono u raskoraku, pa je konani rezultat tono nula. Vrh zguivanja
jednoga zvunog vala tono je u dnu razreenja drugog, a konani
rezultat: nikakve promjene, nikakav zvuk. Da se vratim na moju
analogiju s kolonom vagona, to vam je kao da konani vagon
istovremeno gurnete i povuete, jednakom snagom. Nee se dogoditi
nita.
Vjerujem da pogaale na to ciljam i da e vam biti jasno
osnovno naelo Fentonova Utiala. Mladi je Fenton, vjerojatno,
razmiljao ovako. Ovaj svijet rekao je sam sebi pretrpan je
bukom. Obogatit e se onaj tko izumi savreno sredstvo za
proizvodnju tiine. Hm, da vidimo...
Nije mu trebalo dugo da pronae odgovor: kako rekoh,
bio je bistar momak. Prvi je model bio vrlo jednostavan. Imao je
mikrofon, specijalno pojaalo i par zvunika. Mikrofon je hvatao
zvuk, pojaalo ga je pojaavalo i okretalo tono tako da bude u
savrenom raskoraku s originalnim umom. Takav okrenuti,
iskrivljen zvuk izlazio je iz zvunika, osnovni va1 i novi val bi se
ponitili i konani bi rezultat bio tiina.
Razumije se da je stvar mnogo sloenija. Potrebno je
pripaziti da ponitavajui zvuk bude tono istog intenziteta, inae bi
moglo doi do krasne guve. Ali to su tehnike pojedinosti, neu
vam dosaivati malenkostima. Kako ste svi mogli zakljuiti, rije je
o jednostavnoj primjeni negativnog feedbacka.
Hej, trenutak samo! uzvikne Eric Maine. Eric je,
moram to ovdje spomenuti, strunjak za elektroniku i urednik
nekakvoga televizijskog asopisa ili neeg slinog. Napisao je i
radiodramu o svemirskim letovima, ali to je druga pria...
Samo trenutak! Ovdje neto ne tima. Na takav se nain
ne moe postii tiina. Bilo bi nemogue uskladiti da faze...
Purvis vrati svoju lulu u usta. Neko se vrijeme ulo kobno
bukanje to me podsjetilo na prvi in Macbetha. A tada on upilji
pogled u Erica.
elite li rei ree on, a sa svake mu je rijei visjelo po
nekoliko ledenih siga da ova pria nije istinita?
Ah... no, ne bih iao tako daleko, ali... Ericov se glas
izgubi kao da je utian. On izvadi iz depa nekakvu staru kuvertu,
zajedno s itavom izlobom tranzistora i kondenzatora zapletenih u
134

rupi, i stane neto raunati. Ono su mu zadugo bile posljednje

rijei.
Kako rekoh mirno nastavi Purvis lako je radilo
Fentonovo Utialo. Prvi model bio je slabaan i nije se mogao nositi
s vrlo visokim i vrlo niskim notama. Rezultat je bio pomalo udan.
Kad bi netko govorio, ula bi se samo oba kraja spektra: slabano
piskanje kao u imia, i nekakvo duboko mumljanje. Fenton je tome
brzo doskoio upotrijebivi linearniju shemu (doavola, ne mogu
izbjei tehnike izraze) i tako je kasniji model mogao proizvoditi
potpunu tiinu na prilino velikoj povrini. Ne samo u obinoj sobi
nego i u pravoj, velikoj dvorani...
Vidite, Fenton nije bio od onih tajanstvenih izumitelja
koji nikome ne ele rei to namjeravaju, u strahu da im netko ne
ukrade ideju. Naprotiv, on je brbljao svakome tko je samo elio
sluati. Raspravljao je o svojoj ideji s osobljem i sa studentima. Tako
se dogodilo da je jedna od prvih osoba kojima je demonstrirao svoje
poboljano Utialo bio jedan student umjetnosti (zvao se, mislim,
Kendall ili tako nekako) koji je studirao fiziku kao fakultativni
predmet. Kendalla je Utialo vrlo zainteresiralo. Meutim, njega nije
zanimao komercijalni aspekt, jo manje olakanje koje bi Utialo
trebalo donijeti izmuenim uima nesretnog ovjeanstva. A, ne!
Glavom su mu se vrzmale sasvim drukije ideje.
Dopustite mi malu digresiju. Na naem koledu cvjeta
Muzika sekcija, koja je s godinama stekla toliko lanova da se
moe uhvatiti ukotac ak i s manje monumentalnim simfonijama. I
ba one godine kad se zbila moja pria prihvatila se vrlo
ambicioznog projekta. Mlade je eljela postaviti na pozornicu novu
operu, djelo talentiranoga mladog skladatelja, ije ime ne bih htio
spominjati jer je danas vrlo poznat. Nazovimo ga Edwardom
Englandom. Zaboravio sam naslov djela, a bila je to jedna od onih
ukoenih drama o traginoj ljubavi za koje nikad nisam uspio
shvatiti zato bi morale biti manje besmislene uz glazbenu pratnju
nego bez nje. Nema sumnje, mnogo ovisi o glazbi.
Dobro se sjeam kako sam itao sadraj dok sam ekao
da se podigne zastor, a do dandanas nisam naistu sa sobom da li je
libreto morao biti ozbiljan ili ne. Hmmm, da vidim vrijeme je
kasna viktorijanska era, a glavni su likovi Sarah Stampe, strastvena
potanska inovnica, Walter Partridge, turobni lovouvar, i
vlastelinov sin, kojeg sam ime zaboravio. Bijae to stara pria o
135

vjenome trokutu, koju je zakomplicirala zaostalost mjetana i

njihovo protivljenje promjenama, u ovom sluaju novom
telegrafskom sustavu za koji su lokalni znalci tvrdili da e zaarati
kravlje mlijeko i prouzrokovati neeljene posljedice na janjadi.
Sve u svemu, bila je to uobiajena drama o opernoj
ljubomori. Vlastelinov se sin ne eli oeniti u PTT, pa lovouvar,
kojega je vrijealo ovo odustajanje, snuje osvetu. Tragedija dostie
vrhunac kad siromanu Sarah pronau u Uredu za izgubljena pisma,
zadavljenu ljepljivom trakom za pakiranje i umotanu u potansku
vreu. Mjetani vjeaju Partridgea o najblii telegrafski stup, na
veliko nezadovoljstvo nadglednika telegrafske linije. Od njega se
oekivalo da pjeva veliku ariju dok ga vjeaju: i dandanas mi je ao
to taj dio opere nisam vidio. Vlastelinov se sin odaje piu, ili
kolonijama, ili oboje: i to vam je to.
Siguran sam da se ve pitate na to ciljam: strpite se jo
samo malo. injenica je da paralelno s umjetnom ljubomorom na
pozornici esto ide ruku pod ruku i prava, iza nje. Tako i ovdje:
Fentonova je prijatelja Kendalla ostavila mlada dama koja je trebalo
da pjeva ulogu Sarah Stampe. Ne vjerujem da je inae bio osoba
osobito sklona osvetama, ali mu se ovdje pruila zgoda za
jedinstvenu osvetu. Budimo iskreni i priznajmo da ivot u koledima
izaziva u ljudima stanovitu neodgovornost; a u slinim okolnostima
tko bi od nas bio u stanju odoljeti takvoj sjajnoj prilici?
Vidim da nasluujete. Ali mi, publika na toj povijesnoj
predstavi, nismo ni sanjali to nam se sprema dok smo sluali prve
taktove uvertire. Auditorij je bio probran: svi su bili tamo, od
Kancelara nadolje. Dekana i profesora je bilo koliko hoe: nikad
nisam uspio shvatiti kako se toliko ljudi dalo nagovoriti da dou.
Zapravo, sad mi nije jasno to sam i sam ondje radio.
Uvertira je napokon utihnula, uz posvemanje
odobravanje; tko zna da li muzici ili injenici da je ipak zavrila...
Tada se podigne zavjesa. Scena je bila seoski trg u
Doddering Sloughleighu, oko 1860. Ulazi junakinja, itajui jutarnju
potu. Ona nailazi na pismo adresirano na mladoga vlastelina i
smjesta je spopadne napadaj pjevanja. Uvodna arija i nije bila tako
loa u usporedbi s uvertirom, ali ipak, na sreu, uli smo samo
nekoliko prvih taktova.
Upravo tako. Ovdje i nije vano kako je Kendall uspio
nagovoriti Fentona, ako je ovaj uope i bio svjestan u kakve e svrhe
136

posluiti njegov izum. Mogu samo rei da je demonstracija potpuno

uspjela. Odjednom, iznenada, zavladala je posvemanja tiina, a
Sarah Stampe je jednostavno zamaknula, poput TV programa kad
iskljuite ton. Svi smo sjedili prikovani uza svoja sjedala, dok su se
usta nesretne pjevaice nijemo pokretala. A tada joj lice poprimi
izraz kao kad netko uasno vriti i ona pobjegne s pozornice usred
kie dopisnica.
Poslije toga kaos je bio neopisiv. Prvih nekoliko minuta
svatko je mislio da je izgubio sluh, ali je uskoro bilo jasno da je i
ostale prisutne zadesio slian nedostatak. Nekome je iz Odjela za
fiziku, ini se, ubrzo postalo jasno o emu je rije, jer su meu
uglednim gostima u prvome redu stali kolati komadii papira.
Vicekancelar je ak pokuao uvesti red maui s pozornice rukama
poput vjetrenjae. Meni je, meutim, ve bilo gotovo pozlilo od
smijeha pa nisam vie zapaao finije pojedinosti.
Nije nam bilo druge nego izii u predvorje to smo bre
mogli. Mislim da je Kendall pobjegao; uhvatila ga je panika pred
efektom koji je izazvala sprava, pa ju je zaboravio iskljuiti. Bojao
se da e ga auditorij uhvatiti i linovati. A to se tie Fentona: avaj,
nikad neemo saznati njegovu verziju prie. Daljnje smo dogaaje
mogli samo rekonstruirati prema onome to smo kasnije zatekli na
licu mjesta.
Moja je teorija da je vjerojatno priekao da svi mi
iziemo iz zgrade, a onda se prikrao da bi iskljuio spravu.
Eksplozija je odjeknula irom koleda.
Eksplozija? prodahe netko.
Pa naravno. Spopada me jeza kad pomislim kako smo
izmaknuli za dlaku. Jo koji decibel, jo koji fon i stvar je mogla
otii u zrak dok je dvorana jo bila krcata. Gledajte kao na prst
sudbine na injenicu da je samo izumitelj stradao u eksploziji. A
moda je tako i bolje: nestao je u trenutku trijumfa i prije nego to je
dopao dekanovih aka.
ovjee, dosta moraliziranja! to se dogodilo?
Pa, rekoh vam da su Fentonu teorije bile panska sela. Da
je malo proakao matematiku Utiala, bilo bi mu jasno gdje je
greka. Vic je u tome, vidite, to se energija ne moe unititi. ak ni
kad ponitite jednu garnituru valova drugom. Dogodi se jednostavno
to da se energija koju ste neutralizirali akumulira negdje drugdje. To
vam je kao kad metete sobu, pa smee sakrijete pod tepih.
137

 Ako se malo zamislite nad teorijom ove vraje sprave,

vidjet ete da Utialo nije bilo nikakvo utialo nego sakuplja zvuka.
Za sve vrijeme dok je bilo u pogonu, ono je apsorbiralo energiju
zvuka. A na koncertu je svakako imalo to apsorbirati. Bit e vam
jasnije ako samo pogledate partiture Edwarda Englanda. I povrh
toga, dakako, i publika je dizala poprilino buke ili da kaem
pokuavala dizati za vrijeme panike. Ukupna koliina energije
vjerojatno je bila golema, a jadno je Utialo sve to moralo progutati.
Kamo je ila sva ta energija? Hja, shema mi nije poznata do u
pojedinosti; vjerojatno u kondenzatore predajnika. Kad je Fenton
prispio do njega da ga iskljui, ono je bilo poput ive bombe. Zvuk
njegova dolaska bila je ona prekobrojna kap u punoj ai vode,
preoptereeni ureaj to vie nije mogao izdrati. Eksplodirao je.
Nekoliko trenutaka nitko ne izusti ni rijei, moda iz pijeteta
prema pokojnome Fentonu. A tada Eric Maine, koji je posljednjih
deset minuta proveo mrmljajui nad svojim kalkulacijama, prokri
put kroz obru slualaca. U ruci je drao list papira i agresivno
mahao njime.
Hej! ree on. Imao sam pravo. Ta sprava nije
mogla funkcionirati. Odnos faze i amplitude...
Purvis odmahne rukom.
Upravo sam to sada objasnio ree on strpljivo.
Bolje bi vam bilo da ste sluali. Nesretni je Fenton to isto otkrio na
najnezgodniji nain.
On baci pogled na sat. Zbog neega mu se najednom vrlo
urilo.
Boe, kako vrijeme leti! Podsjetite me drugi put da vam
ispriam kakva smo sve uda vidjeli kroz novi protonski mikroskop.
To je jo udesnija pria.
Napola je bio iziao kroz vrata dok smo se sabrali. Tada
George Whitley doe do daha.
ekajte malo izree on smeteno. Kako to da nitko
od nas nije uo za taj dogaaj?
Purvis se zaustavi na pragu i promotri nas preko ramena.
Imali smo samo jedan izlaz iz situacije ree. Mi
nismo eljeli skandala: de movtuis nihil nisi bene, znate. Osim toga,
s obzirom na injenice, zar ne mislite da je bilo sasvim na mjestu, ah,
utjeti o cijeloj toj dogodovtini? Laku no elim svima.
138

SEKCIJA ZA
ZNANSTVENU
FANTASTIKU
ARKZ
NARODNE
TEHNIKE
to je Hugo,
a to Nebula?

U najavi prie Ne miri se s

kraljevima P. Andersona spominje
se nagrada Hugo. to je to?
Hugo Gernsbach (1884 1967),
uenjak, strunjak za elektroniku,
izumitelj, pisac i izdava, roen u
Luksemburgu, emigrirao u SAD,
pokrenuo struni
asopis za
elektroniku (bio je kratka vijeka),
uinio je u travnju 1926.
neprocjenjivu uslugu znanstvenoj
fantastici i, istovremeno, bacio joj
veliki klip pod noge.
Pokrenuo je prvi asopis posveen
iskljuivo sf: Amazing Stories i
organizirao prvi klub ljubitelja sf.
Time
je
otvorio put
nevienom kvantitativnom procvatu
amerike sf. (Procjenjuje se da je do
danas u SAD objavljeno oko 30.000
naslova, preteno pria i novela.)
Time
je
pospjeio
protjerivanje sf kao neeg to se
toboe
razlikuje
od
ostale
beletristike

iz prihvaenih, dostojnih panje,

neund formi knjievnog umijea.
Tek e nedavno, u poetku ezdesetih
godina, sf stei pravo graanstva, pa
se njeni ljubitelji i pisci (meu
kojima ima i vrhunskih svjetskih
uenjaka) vie nee morati stidjeti to
je vole. Skovao je i posebno ime:
scientifiction, to je poslije
evoluiralo u definitivno prihvaeni
oblik science fiction (znanstvena
beletristika).
Ovo je moda vrijeme i mjesto da
se ukae na prevodilaki nonsens;
fiction je rije koja u engleskom
jeziku oznaava ono to mi zovemo
beletristikom. Fantastika je rije
kojoj
ovdje,
zapravo,
NEMA
MJESTA. Sf je, jednostavno, oblik
beletristike,
poput
detektivske,
ljubavne, kaubojske i sl.
Ameriki pisci i ljubitelji sf,
satjerani u izolaciju, prisiljeni na
defenzivu da ne kaem
konspiraciju okupili su se u usko
povezani
ceh
supatnika,
neshvaenih, koji se bave neim
manje vrijednim. Poeli su
organizirati sastanke, pa i konvencije.

139

Prva je godinja sveamerika

konvencija odrana 1939. u New
Yorku uz nekih 200 prisutnih. Na XI
konvenciji 1953. u Philadelphiji
ljubitelji sf podijelili su male modele
svemirskog broda kao nagrade
piscima, ilustratorima i izdavaima
najuspjelijih ostvarenja sf te godine.
A onda, na XXII 1955. u
Clevelandu, pala je odluka da se
takve nagrade dijele svake godine i
da se nazovu Hugo. To je ime
1958. u Los Angelesu postalo
slubenim.
Jasno je da je nagrada dobila svoje
ime po duhovnom ocu amerike sf!
Danas ona u svijetu sf znai otprilike
ono
to
Oscar,
Ondas,
Pulitzer, Goncourt znae svaka
u svome krugu.
Poto
se
ozbiljno
prilo
Hugovoj nagradi i itatelji je tako
zduno prihvatili, pisci znanstvene
fantastike su se malo poekali po
glavi. Naime, svatko je htio Huga,
ali kako je svugdje broj nagrada
ogranien pa tako i u SFu
neije vrijedno djelo ostalo je ak i
bez nominacije za tu nagradu.
To vjerojatno nije zadavalo tolike
glavobolje piscima (barem ne svim)
da bi radi to boljeg rjeavanja ovog
problema
osnovali
udruenje
amerikih
pisaca
znanstvene
fantastike, SFWA (Science Fiction
Writers of America), ali je u svakom
sluaju bio jedan od bitnih razloga
pri pokretanju nagrade Nebula.
Nebula je ustanovljena iste
godine kad je osnovana i SFWA pa
su na prvim godinjim banketima
tog udruenja uruene i prve
Nebule. Bilo je to 11. oujka
1967. godine, u New Yorku i Los
Angelesu.

Nebulu dodjeljuju svake godine

sami pisci, i to za najbolji roman,
najbolji kratki roman, najbolju priu i
najbolju kratku priu.
Nagrada je u obliku spiralne
maglice, metalnog sjaja, napravljene
od uzorka kamenoga kristala
usaenog u blok lucita. Kombinirana
od elemenata iz kemije, geologije i
astronomije, Nebula simbolizira
neogranienost
podruja
koja
zahvaa znanstvena fantastika.
Na kraju kaimo i to da su vrlo
rijetka djela koja su dobila i Huga i
Nebulu. Razlog je oit, ali neka
nas tjei i neto drugo jo svoje
nagrade za SF nisu poeli dodjeljivati
kritiari.
Krsto Maurani,
Vojko Kraljeta

Novi
svjetovi, nove
granice
Takozvani
novi
val
u
znanstvenoj fantastici zapoeo je
negdje sredinom prolog desetljea.
Mladi pisci, a i oni stariji, nisu vie
mogli a da se ne obazru na
svakodnevna zbivanja na ovoj naoj
planeti, ponekad toliko suluda da se
doimaju
poput
najnemoguije
fantastike. Ovo nae globalno selo
stalno tetura negdje na granici
propasti i unitenja do kojeg moe
doi zloupotrebom znanstvenog i
tehnolokog potencijala i rjeenja tih
problema, samo ako se rezultati
novih ovjekovih dostignua i
spoznaja upotrijebe na pravi, humani
nain. Svi smo svjesni paradoksa tre-

140

nutnog ovjekovog poloaja

guramo se u svemir, a nismo jo
uredili nae prebivalite kako bi
trebalo.
U Velikoj Britaniji su se autori
koji su bili spremni na novi nain
progovoriti o tim problemima
izrazivi ih kroz SF okupili oko
asopisa New Worlds (Novi
svjetovi). Iako taj asopis izlazi jo
od 1948, on se do 1964. nije u
mnogome razlikovao od gomile
slinih asopisa. I tada je 1964.
godine glavni urednik postao
Michael
Moorcock
koji
je
najzasluniji za uspon i uspjeh to
ga je asopis postigao ne samo na
Otoku, ve i u svijetu. Moorcock ne
samo da je od Novih svjetova
stvorio veliki SF asopis, ve je od
njega stvorio i znaajan avangardni
knjievni asopis. Okupivi mnoge
autore koji su bili spremni da
eksperimentiraju sa sadrajem i
formom (a da se to ne pretvori u
maniru), Novi svjetovi su izazvali
panju javnosti: u asopisu su
suraivali (i to jo uvijek ine) neki
od najboljih pisaca SF, pjesnika,
kritira i likovnih umjetnika. Lista
imena je dugaka: Aldiss, Ballard,
Disch, Moorcock, Spinrad, Pynchon,
Ellison, Zelazny, Jones, Jacobs,
Platt, Harrison, Leiber i drugi. Neki
od najboljih mladih britanskih (i
amerikih) pjesnika objavili su svoje
stihove na stranicama asopisa:
Thomas; MacBeth, Logue i drugi.
Veliki format (4A) na kojem je
asopis izlazio od 1967. do 1971.
pruio je i likovnim umjetnicima
priliku da surauju u njemu. Tako su
se u Novim svjetovima pojavili
radovi Paolozzija, Hamiltona,

Eschera, Peakea, Deana, Jonesa i

drugih.
Prie koje su objavljivane u
asopisu nisu nigdje bile prije
objavljene; romani koji su kasnije
izazvali veliki uspjeh izlazili su u
Novim svjetovima u nastavcima, a
posebno je bila zanimljiva serija pria
o jednom junaku (Jerry Gomeliusu)
koje su pisali Aldiss, Jakubowski,
Saltis, Moorcock, Harrison i Jones.
Zbog
izvanredne
kvalitete,
Knjievni odjel umjetnikog savjeta
Velike Britanije dodijelio e 1967.
nagradu asopisu. No, unato tome i
pomoi koju im je i kasnije pruao
savjet,
este
zabrane
(zbog
opscenosti), imale su nepovoljan
utjecaj na distribuciju asopisa. Nije
sluajno da su u to vrijeme esto
zabranjivani mnogi podzemni
asopisi (OZ, IT), u kojima su
esto suraivali i autori iz Novih
svjetova.
Tako je asopis poeo izlaziti od
1971. u depnom izdanju, poput
knjige. Nakon desetgodinjeg rada,
1974. Moorcock se ostavio posla
glavnog urednika, a njegovo je
mjesto zauzela njegova supruga,
Hilary Bailey. Uz nju su i urednici M.
John Harrison i R. Glyn Jones. Iako u
asopisu susreemo ve poznata
imena, u svakom je broju prisutno
nekoliko
priloga
mladih,
neafirmiranih autora. Na taj nain
Novi svjetovi ostaju uistinu novi, a
raspon radova, od iste fantastike do
teke znanstvene fantastike, od
izvrsnih kritika do impresivnih
likovnih priloga, osigurava stalnu
istraivalaku kvalitetu i iri granice
postojee SF.

141

I na kraju evo nekoliko Imena bez

kojih ovaj asopis ne bi bio ono to
jest:
Brian W. Aldiss jedan je od
najpoznatijih pisaca SF. Ovaj autor
srednje generacije dobitnik je
nekoliko nagrada na polju SF, ali je
poznat i kao autor nekoliko
bestselera koji nisu SF. U New
Worlds surauje dugi niz godina i
nekoliko je njegovih romana tu
izilo u nastavcima. ivi u Oxfordu.
J. G. Ballard (roen je u angaju)
uz
Aldissa
je
najpoznatiji
predstavnik
srednje
generacije
pisaca SF. Po vlastitoj izjavi, njega
vie zanima unutarnji svemir od
vanjskog. ivi u Sheppertonu a
okuao se kao kipar, izlaui
razbijene automobile.
B. J. Bayley redovni je suradnik
Novih
svjetova.
Poeo je
objavljivati prie sa 15 godina (sada
mu je 38). Nedavno mu je iziao
roman Duda robota.
John Clute je Kanaanin koji
trenutno ivi u Londonu. Suradnik je
asopisa od 1966. a osim to pie
izvrsne prie, isto je tako dobar
kritiar.
Thomas M. Disch, lutajui
Amerikanac, pisac SF i pjesnik.
Autor
poznatih
romana
Koncentracioni logor, Genocidi
i Jeka oko njegovih kostiju. Dva
su posljednja romana bila objavljena
u nastavcima u asopisu.
M. John Harrison redovni je
suradnik asopisa od 1968. Autor je
nekoliko romana.

ivi u Camdenu sa, kako on tvrdi,

najveom domaom makom na
svijetu.
Knjievni
je urednik
asopisa.
Michael Moorcock autor ja
brojnih romana, od kojih su
najpoznatiji oni o Jerryju Corneliusu.
Takoer pie i istu fantastiku.
Povremeno surauje sa rock grupom
Hawswind. Dobitnik je nagrade
Nebula 1966. za roman Pogledaj
ovjeka. Njegova suradnja sa Hilary
Bailey, sadanjom urednicom, urodila
je jednim romanom i troje djece.
Keith Roberts zarauje za ivot
uglavnom slikajui, ali je isto tako
dobar pisac. Naroito je zapaena
njegova serija pria o ponovnom
usponu civilizacije nakon atomskog
rata.
John T. Sladek, Amerikanac u
Londonu,
fantastian
satiriar,
redovni suradnik asopisa od 1966.
autor
poznatog
romana
Reproduktivni sistem.
Mal Dean, redovni suradnik
asopisa od 1967. Ilustrator, crta
stripova, autor crtanih filmova,
dizajner omotnica za knjige i
gramofonske
ploe
i
dobar
jazztruba. Umro je 1974. od raka u
33. godini ivota.
R. Glyn Jones je umjetniki
urednik asopisa, ali se okuao i kao
pjesnik, kritiar, dizajner i ilustrator.
Diplomirao
psihologiju
na
Londonskom sveuilitu.
Goran Paveli

142

Teleksom iz svemira

Tono na datum kad je prije 35 godina hitlerovska Njemaka napala

Sovjetski Savez, 22. lipnja 1976, lansirana je u stazu oko Zemlje nova
sovjetska orbitalna stanica Saljut5 teka 18 tona. Minimalna je visina
stanice 219 a maksimalna 260 km no smatra se da e kasnije stanica biti
podignuta (dodatnim radom raketnih motora) na visinu od oko 350 km to
e joj omoguiti dui ivotni vijek.
Za razliku od dosadanjih sovjetskih stanica tipa Saljut ova najnovija
ima dva doka za pristajanje brodova Sojuz. Znai da bi se u Saljutu5
mogle istovremeno nai dvije ekipe kozmonauta. Da li e to biti ukupno
etiri ili est kozmonauta jo ovoga trenutka nije jasno.
Zasad rekord u duini boravka u svemiru pripada treoj, posljednjoj
ekipi amerike orbitalne stanice Skylab, koja je provela u svemiru 84
dana. Moda e Saljut5 oboriti taj rekord.
Dok ovo piemo, stanica je jo prazna, provjerava se funkcioniraju li
svi ureaji ispravno prije nego to na nju krenu ljudi. Zanimljivo je da
stanica Saljut4 na kojoj su ve boravile dvije posade kozmonauta jo
uvijek leti prazna zavrivi svoju misiju. To isto vai i za ameriku stanicu
Skylab.
Saljut5 bit e, ukoliko dou na nju kozmonauti, peta orbitalna
stanica s ljudskom posadom (jedna amerika, etiri sovjetske, na Saljut2,
naime, nije dolazila posada). Na stanici se nalazi niz instrumenata za
prouavanje Sunca, zvijezda, no i naeg planeta Zemlje.
***
Amerika interplanetarna sonda Viking 1 jo uvijek krui oko
Marsa. Prvotni je bio plan da se dio te letjelice meko spusti na povrinu
crvenog planeta 4. srpnja, na dan proslave 200godinjice nezavisnosti
SAD. Strunjaci NASAe oklijevali su, meutim, sa zavrnim
najdelikatnijim manevrom sputanja, jer se predvieni teren Chryse
pokazao kao previe neravan. Dok ovo piemo, Viking jo uvijek trai
pogodno mjesto za amarsiranje i prema posljednjim vijestima Lander
(dio Vikinga) trebao bi se spustiti 16. srpnja. Kad ovaj broj Siriusa
stigne u vae ruke, letjelica e moda ve biti na povrini Marsa, a moda
e doi opet do odgode. Pitanje je takoer hoe li sputanje uspjeti.
Dosadanji pokuaji SSSRa s letjelicama tipa Mars nisu nikad potpuno
urodili plodom. Valja priekati jo koji tjedan da bismo doznali to e se
dogoditi i, moda, prvi put, vidimo fotografije Marsa s lica mjesta. Kao
to je ve dobro poznato, glavni cilj misije Viking jest potraga za
eventualnim ivotom na Marsu.
I tako, dok Viking 1 krui oko Marsa kao maka oko vrue kae,
druga istovrsna letjelica Viking 2 jo se nalazi na putu prema Marsu.
Ona je krenula kasnije i stii e do Marsa 7. kolovoza. Njezin je zadatak
istovetan zadatku Vikinga 1, a Amerikanci su poslali dvije letjelice da bi
poveali faktor uspjeha. Ako se neto dogodi Vikingu 1, moda e
uspjeti njegov dvojnik...
Iduih mjeseci eka nas, dakle, jedno od najuzbudljivijih razdoblja
planetarne astronomije: moda emo dobiti odgovor na golicavo pitanje
ima li na Marsu ivota.
DAMIR MIKULII

143

KAKO RIJEITI NERJEIV PROBLEM?

Obino se kae da je opreznost majka mudrosti. No opreznost nikad
nije savrena. to uiniti kad vas trenutak neopreza dovede u nevolju iz
koje jednostavno nema izlaza? Ne oajavajte, poruuje vam Tom Godwin,
jer nevolja je majka snalaljivosti,
U prii MAJKA INVENCIJE koju smo vam priredili za slijedei
broj SIRIUSA grupa hrabrih (i pomalo neopreznih) istraivaa nala se na
planeti naizgled posve obinoj i bezopasnoj. Kao to to esto biva, naroito
u znanstvenoj fantastici, ono najobinije i naizgled najpitomije obino se
pretvara u zamku. Trenutak neopreza prouzroio je teko oteenje
njihovog svemirskog broda i onemoguio im povratak s nepoznate planete.
Korak po korak Tom Godwin zaplee svoje junake u sve vee i vee
nevolje i itatelja zaista uspijeva zabrinuti: odsjeeni od mogunosti
polijetanja s planete istraivai ustanovljuju sa se sunce oko kojeg se
planeta vrti pretvara u novu. Zbog jedne vrlo originalne osobine te planete
tu osobinu neemo vam sad otkriti, nova e prijei u supernovu i progutati
itav planetni sustav u strahovitoj eksploziji. A istraivaima se, naravno,
ne gine. to biste vi uinili na njihovom mjestu? Kako biste vi rijeili ovaj
nerjeiv problem?
Godwin poruuje da kad zakae sve to je poznato i vjerojatno treba
pokuali i ono nevjerojatno i nemogue. Neemo vam, naravno, otkrili to.
Dovoljno je rei da je rjeenje toliko originalno da ve zbog njega samoga
tu Godwinovu priu vrijedi proitati. No njena vrijednost nije tek u
originalnosti situacije u koju autor uplee svoje junake, ni u neobinosti
konanog rjeenja. Godwin je suvie dobar pripovjeda da bi se time
zadovoljio. On pria na nain koji vam ne doputa da prekidate itanje.
Korak po korak uvedeni ste u priu toliko uvjerljivu i ivu da vam tek
posto je proitate postaje jasno koliko je, zapravo, nevjerojatna. A to je
osobina po kojoj se prepoznaju najbolje prie znanstvene fantastike, one
koje govore o stvarnim ljudima i koje vam umiju i najudnije nevjerojatne
stvari uiniti bliskima i poznatima. Tom Godwin nam govori da se ni
najfantastinija planeta u svojoj biti ne razlikuje mnogo od vrta iza vae
kue i da je ovjek, ustvari, onaj faktor koji sve oko nas ini vanim i
zanimljivim, a ponekad i fantastinim.
To je poruka koja moda nikad nije suvina.
Proitat ete u SIRIUSU broj 3 pripovijetku MAJKA INVENCIJE, zar
ne?

144