Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 19

jan uar - jun 2009.

Triton speleo Na dnu vrela Krupaje 123 metra

Inicijative

Vetaki grebeni

Ada foto 2009

Sve vie ljubitelja


podvodne fotografije

dont panic

Impresum:
Izdava: PRINT ART, Panevo
Glavni odgovorni urednik:
Janez Kranjc
Zamenik glavnog urednika:
Dragan Gagi
Dizajn:
Nemanja Smiiklas - dont panic
Tehniko ureenje:
Ivan Bilikov
Direktor marketinga:
Ivana Orlovi
Filmovanje:
Error Design, Beograd
tampa:
PRINT ART, Panevo

Saradnici:
Milorad ukni, Boana Ostoji, Vlatko Taleski, Aleksandra Komarnicki, eljko
Dragutinovi, Mirko Bevenja, Marija Jevtovi, Ivan Marinkov, Dejan Nedeljkovi
Kontakt:
ronilackisvet@yahoo.com
+381 63 770 66 70
Naslovna strana: Slatkovodna meduza
foto: Ivana Orlovi Kranjc
CIP - katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka
Srbije, Beograd
RONILAKI SVET
ISSN 1452 - 1091
COBISS.SR - ID 123507980

SOPAS vesti

TROFEJ BEOGRADA

9. INTERNACIONALNI PLIVAKI MARATON PERAJIMA

www.sopas.org.yu

www.sopas.org.yu

16-19. Maj, 2009 , Kemer Turska


8TH INTERNATIONAL KEMER
UNDERWATER DAYS

Na takmienju u podvodnom snimanju


odranom u Kemeru - Turska, ekipa iz Srbije:
Milorad ukni - snimatelj i Sreko Jeremibudy osvojila je prvo mesto u kategoriji filma
sa temom podvodne arheologije Ekrem Akurgal Underwater Archaeology Video Competition i drugo mesto u kategoriji Emre Omur
Underwater Nature Video Competition.

Kotorski zaliv krio nemaku


podmornicu

Misterija potonule nemake podmornice,


koju je pre vie od 90 godina minirala njena
posada i tako poslala na dno Bokokotorskog
zaliva, reena istraivakim poduhvatom ekipa sa amerikog broda Herkules , Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture iz
Kotora i pripadnika RCUD iz Bjele.
Nemaka podmornica U 72, potonula pre vie
od 90 godina, pronaena je na dnu Bokokotorskog zaliva, javljaju crnogorski elektronski mediji.
Podmornicu je potopila posada nakon kapitulacije Austrougarske i za njom su godinama bezuspeno tragali brojni ronioci. Ostatke
podmornice otkrila je ekipa sa amerikog broda Herkules i Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture iz Kotora, u saradnji sa
Centrom za podvodna deminiranja iz Bijele.

4 Ronilaki svet januar / jun 2009.

Nakon mapiranja, to je bila prva faza


istraivanja, u more je sputena robotizovana
ronilica, to je odmah dalo rezultate, jer smo
imali uspean rad, bez obzira na smetnje u
vidljivosti, rekla je rukovodilac istraivanja,
arheolog Regionalnog zavoda, Vilma Kovaevi. Ameriki istraivaki brod Herkules
nastavie svoju misiju u vodama Boke do 20.
juna, a do sada je mapiran Risanski zaliv i deo
otvorenog mora od anjica do Bigove.
lanovi SOPAS, klub KPA Beograd ,
Milorad ukni i Aleksandar Teodorovi su
zajedno sa pripadnicima RCUD iz Bjele pratili
akciju amerikog istraivakog broda RV Hercules u Boki Kotorskoj. U saradnji sa Danilom
Mijajloviem, klub Aquanaut iz Podgorice u
pripremi je dokumentarni film o toj akciji.

Boana Ostoji je nagovestila da je na vidiku


dogovor sa RS Crne Gore i RCUD Bijela da e se u
budunosti u okviru i saradnji sa ivim centrom moi
raditi i kursevi u Crnoj Gori. Za sada je ova saradnja
bila zasnovana samo na usmenim razgovorima, a
uskoro se oekuje i potisivanje konretnog dogovora.

Eko akcija
ienje Ade Ciganlije

13.06.2009.
Odrana redovna skuptina
U sveanoj sali sportskog centra Tamajdan je
13.06.2009. odrana redovna skuptina SOPAS-a.
Prisustvovalo je sedamnaest od devetnaest klubova
(koji su platili lanarinu). Skuptinu je vodilo radno
predsednitvo u satavu Zoran Radoii, Miodrag
Bajeti i Voja Vukovi. Rad je kontrolisao verifikacioni odmbor u kome su bili Predrag Radifkovi,
Goran Vali i Dragan Peraevi.
Boana Ostoji, predsednica Saveza je podnela
godinji izvetaj o radu, koji je usvojen sa esnaest
glasova za i jednim protiv. Predsednica je takoe,
podnela i finansijski izvetaj za prolu godinu, koji
nakon rasprave usvojen.
Ispred nastavne komisije Zoran Radoii je
obavestio prisutne o radu i planovima ovog tela Saveza. Podsetio je da je odran seminar instruktora za
vreme trajanja Festivala Podvodnog filma u Beogradu, da je Savez izdao 316 sertifikata od ega 249 sa
kategoriju P1, 52 za P2 i 15 za P3, kao i 42 diplome.
Takoe je napomenuto da bi M1 instruktori koji
imaju odgovarajue uslove na jesen trebali da podnesu prijavu za M2 instruktorsku kategoriju kako bi
uli u proceduru.

Solidan broj ronilakih klubova, lanova SOPAS-a su se prikljuili ovogodinjoj akciji ienja
Ade Ciganlije.Ove godine jo vie klubova i ronilaca
je uzelo uea u ovoj akciji.Sigurna sam da e tako
biti i ubudue rekla je Boana Ostoji predsednik
SOPAS-a.
Akciji su prisustvovali ministar za zatitu ivotne sredine Oliver Duli, gradski sekretar
za zatitu ivotne sredine Goran Trivan, predsednik Olimpijskog komiteta Srbije Vlade Divac i direktor JP Ada Ciganlija Zoran Gaji.
Ovom akcijom elimo da i javnosti i graanima
pokaemo kako svako moe da da svoj mali doprinos, kako bi Savsko jezero trajno bilo isto. Cele
godine emo organizovati akcije u okviru kojih
e biti iene deponije, kole, dvorita, okunice.
Sekretarijat za zatitu ivotne sredine je raspisao
konkurs za finansiranje programa nevladinih organizacija pod motom Da oistimo Beograd, to
nam je veoma znaajno s obzirom da su to veinom
organizacije iji programi treba da korespondiraju
sa akcijama ienja Beograda rekao je Trivan.
Ronioci ve drugu godinu iste Savsko jezero kako
bi uticali na podizanje svesti javnosti o potrebi zatite
ivotne sredine, posebno reka i priobalja, i pokuali
da promene naviku nepropisnog bacanja otpada.

Dana 30.05.2009. na jezeru Ada Ciganlija odran je zaredom 9. meunarodni plivaki


Maraton sa perajima koji je ve preao u tradicionalnu viegodinju manifestaciju.
Uestvovalo je 58 takmiara u 9 kategorija i to od mlaih pionira pa do veterana u enskoj i mukoj konkurenciji. Najzastupljenija kategorija je bila u mlaim pionirima i pionirima. Poto je takmienje pojedinanog karaktera, medalje Trofej Beograda su date mlaim
pionirima, pionirima, starijim pionirima, mlaim kadetima i kadetima. Ostale kategorije
medalja su date ispred ARI-ja.
Pokrovitelj takmienja je Sekretarijat za Sport i Omladinu grada Beograda i Ronilaki
Savez Beograda. Izvrilac
i organizator takmienja
je bio ARI (Asocijaicja
Ronilakih Instruktora) a
domain kafe Red Shues.
Glavni sudija je bio
Miko Mati a pomonik
Sran Mileti.
Samo takmienje je
prolo u fer i sportskoj
borbi gde nije bilo ni jednog incidenta.
U apsolutnoj kategoriji u enskoj konkurenciji pobedila je Ana
Trni a u mukoj Zoran Mati koji su dobili po pehar od strane organizatora.
Aleksandar Karjuk

Akcija povodom dana Zemlje

Spasimo nae vode


U organizaciji KPA Spartak
iz Subotice i Saveza za podvodne
aktivnosti Vojvodine (SPAV) na
Dan planete Zemlje je na Palikom
jezeru organizovana promotivna
akcija iji je cilj bio skretanje panje
javnosti na alarmantno tsnje naih
voda.
Zaron u pet do dvanaest simbolie da je krajnje vreme da se
dozovemo pameti i uinimo neto
za spas naih voda. Ove godine na
Paliu su se okupili uglavnom klubovi iz Vojvodine, ali sigurni smo da e ova akcija prerasti i u neto vie. elimo da je proirimo i na region, pa da dogodine u pet do dvanaest
ronioci zarone i u Puli, Ljubljani, Budimpeti ... kae ore Branisavljevi Beli, pokreta
ove akcije. Ceo dogaaj je zapoeo vebom pripadnika SAJ-a, da bi se kasnije nastavio
prezentacijom specijalne ronilake opreme koju je vodio Petar Poua, a zavrio odlinim pasuljem iz kotlia.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 5

Mares noviteti

Uvek korak dalje!


Novi Mares heroj Carbon 42
Jo jednom je potvrena injenica da Mares uvek ide ispred konkurencije.Naime, regulator Carbon 42 je namenjen najzahtevnijim korisnicima i upotrebi u
najteim uslovima. Kompletan drugi stepen regulatora je napravljen od karbona.
Rezultat ovakve konstrukcije je izuzetno mala teina, vrsta konstrukcija i odlina
razmena toplote to omoguava bezbedno ronjenje u izuzetno hladnoj vodi. Specifino je i crevo srednjeg pritiska napravljeno po superflex konceptu, to se u
potpunosti uklapa u filozofiju upotrebe u ekstremnim uslovima ronjenja. Za sledei
broj najavljujemo detaljan pregled ovog regulatora.

Prestige MRS PLUS


Veoma lepo dizajniran klasian BCD sa integrisanim tegovima. Najvea inovacija kod ovog
modela je da je kompletna vazduna vrea napravljena od kordure. Kapacitet lifta je veoma solidnih 20.5kg. Tegovi su integrisani ve dobro poznatim Mares MRS patentom. Da su konstruktori vodili rauna o udobnosti govori mekani okovratnik, koji e roniocu omoguiti maksimalnu
udobnost tokom ronjenja. Za kaenje dodatne opreme namenjena su etiri elina D-ringa.

Essense Liquidskin
Liquidskin tehnologija nastavlja svoju primenu kod novih modela maski. Nova
Essense maska predstavlja spoj napredne tehnologije i modernog dizajna. Veliko
vidno polje, mala zapremina i savrena finalna izrada su rei koje najbolje opisuju
ovaj model. Jo jednom su dizajneri Mares-a potvrdili da im nema ravnih kada su
ronilake maske u pitanju.

Force BAT titanium


Ronilaki no koji je napravljen od ultra tvrdog titaniuma. Otvara se
lako i brzo, ak i jednom rukom. Titanium obezbeuje otpornost na koroziju i agresivan uticaj vode, malu teinu i izuzetnu otrinu. Isporuuje
se zajedno sa karabinerom to osigurava sigurno noenje tokom zarona.

CALYPSO GROUP
Bazen Tamajdan, Beograd
011 32 22 32 , 063 309 007
calypso@eunet.yu

6 Ronilaki svet januar / jun 2009.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 7

Istraivanja

TRITON
NA DNU

KRUPAJSKOG VRELA
U

prolim brojevima govorili


smo o opremi za teniko ronjenje i obuci koja se sprovodi u RK Triton. Sve to smo naveli jako

je blisko praksi i kao takvo se koristi, kako


kod standardnih tehnikih zarona tako i na
istraivakim zaronima u koje je uplaten ceo
tim. Odlian primer je zaron sproveden 24.
maja 2009. u kome je tim RK Tritona postavio novi speleo-ronilaki rekord Srbije produivi arijadninu nit u krupajskom vrelu do
123m dubine.
Ovoj ekspediciji predhodio je niz zarona u vrelo na kojima je konopac vodjica
progresivno produivan. Godinama je najdublja postignuta dubina u vrelu iznosila
oko 70m. Mirko Bevenja i Vladimir Taleski
8 Ronilaki svet januar / jun 2009.

sa roniocima podrke su posle godinu dana


intenzivog istraivanja 22.07.2006. uspeli da prodru do dubine od 103m. Zaron je
trajao 130 min. pri emu su koriene 4 razliite gasne meavine. Ceo poduhvat praen je budnim okom kamere i kao rezultat
uradjen je film Krupajsko Vrelo koji je na
meunarodnom festivalu podvodnog filma
u Beogradu dobio prvu nagradu. Posle toga
usledio je niz zarona u cilju kartografisanja
podvodnog dela peine.
10.10.2007. Mirko Bevenja produio je
istraeni deo peine i zaustavio se na dubini od 112m. Ovaj zaron obavljen je solo i
trajao je 120 min.
U 2008. godini Triton je izveo niz ekspedicija na kojima su uzeti uzorci vode sa

dubine kao i uzorci flore i faune. Obeleeni


su dodatni kanali, a delom je ispitan i suvozemni deo peine posle sifona. Tim se pripremao i uvebavao za dalje poduhvate, a
ujedno je i peina pripremana i opremana za
dublju penetraciju. Niz zarona u decembru
2008. i januaru 2009. trebao je predhoditi daljem istraivanju u dubinu. Na alost, usled
vremenskih nepogoda ovaj zaron je izveden
tek 24.maja.
22. maja tim Tritona u sastavu: Mirko
Bevenja vodja tima i dubinski ronilac, Branislav Pavlovi dubinski ronilac, Vladimir
Taleski povrinski koordinator i kamerman
i ronioci podrke Aleksandar Trkulja, Dane
Depeski i Stefan Aimovi poeli su sa
pripremama za zaron. Izvueni su pokidani

konopci iz vrela i postavljena su vezita za


boce sa dekompresionim gasovima na 21, 36
i 60m. Na 10 metara dubine u vrelo postavljeno je ronilako zvono u kome e se obaviti
finalna dekompresija sa istim kiseonikom.
24. maja u 7.45h Mirko Bevenja i Branislav Pavlovi zaronili su u tamu vrela. Oko
10.15h ronioci su bili nazad i bezbedno smeteni u ronilako zvono na 10m dubine. Ovde
su im doturani topli napici i hrana. U 11.35
posle 3h50min. pod vodom istraivai su
ponovo ugledali svetlost dana. Ovim je popravljen stari rekord u ispitivanju podvodnih
peina u Srbiji. Tritonci su sopstveni rekord
sa 112 pomerili na 123m. Na ovom zaronu
korieno je 5 razliitih gasnih meavina.
Ukupno, za dva ronioca u vodi je bila 21
ronilaka boca. Kako bi im se drugovi ivi i
zdravi vratili, tim za podrku koordiniran sa
povrine bio je napregnut do krajnjih granica. Temperatura vode za vreme zarona iznosila je standardnih 10 C. Vrelo je slabo radilo, a vidljivost je bila neobino loa i iznosila
je od 3 do 5m. Kako je iz ugla aktera izgledao
ovaj zaron pria Branislav Palovi:
...urio sam sa opremanjem. Mirko je
ve spreman ekao u vodi. Dodao mi je veliku argonsku bocu, izvrio sam ispiranje
odela i zaron je mogao da pone. Saekali
smo Miku i Vlatka koji su pre nas zaronili da

provere deko boce i krenuli. Vidljivost je bila


relativno loa. Snop Mirkove lampe je mirno prelazio preko dobro poznatih tunela. Iz
moje perspektive imao sam dobar pregled situacije. Prolazimo pored zvona koje nazivamo Hotel Triton i ve se unapred radujem
to emo bar plitki deo dekompresije obaviti
u toplom. Ronimo iz sobe u sobu i poinjemo sputanje glavnim tunelom. Prolazimo
restrikciju i vidim kako se Mirko na as zaustavlja kod deko depoa na 21m. Depo je pun
boca i torbica sa napicima i hranom. Pratimo
liniju koja u ovom delu peine pada dosta
strmo. Dolazimo do depo na 36m i na 45m
dubine prelazimo preko platoa i provlaimo
se kroz sledeu restrikciju. Proveravam vreme, sve ide po planu. Stiemo do vertikalne
litice na kojoj smo na 60m napravili vezite.
Gledam Mirka kako savreno lebdi u tami i
mirnim ali brzim pokretima skida stage bocu
i kai je za vezite. Kratak OK lampom i kreemo dalje. Stiemo na plato koji je Mirko sa
Vlatkom i Ivanom na prethodnim zaronima
temeljno ispitao. Dubinomer mi kae 90m.
Proveravam manometar na svom dvobocniku petnaestica. Sve tee po planu. Na 103m
dok mu ja osvetljujem Mirko skida veliku
motalicu sa 250m konopca i vezuje je za
kraj postojee linije. Dublje od ovoga je bio
samo jo ovek koji mirno pliva ispred mene.

Nisam mogao da se ne divim njegovoj hladnokrvnosti. Sve je izgledalo kao na plitkom


trenanom zaronu. Iako me je 70% Helijuma
u meavini oslobodilo najveeg dela narkoze,
ogroman psiholoki pritisak je bio prisutan.
Ovo mi je najdublji zaron. Nalazim se u neistraenoj peini skoro pola kilometra u utrobi planine. Peina u ovom delu jako blago
pada u dubinu, kao da se polako izravnjava.
Na 115m stiemo do loma. Gledamo preko
ivice dno ispod nas se ne vidi. Ispred nas se
ispreio zid. Vidim da Mirko kratko zastaje.
Dogovaramo se kuda dalje. Desno izgleda da
nema kud. Otvoren je put nalevo i u dubinu.
Posle par znakova odluujemo da krenemu u
dubinu. Znam da smo se logistiki spremili za max. dubinu od 140m. Ipak se nadam
da e peina negde poravnati kako bi mogli
due ostati na dubini. Na 120m pojavljuje
se prvi problem. Moj Aladin Tec 2G, iako
u TIMER modu ostaje zaglavljen na 120m.
ujem Mirka kako se smeje i pokazuje kako
njegov primitivni Bottom timer i dalje radi.
Sreom dolazimo do mesta koje po svemu
sudei predstavlja dno. 123m dubine. Mirko
pravi vezite i trai dalji put. Posle dodatnih 5 min. shvatamo da smo prekoraili sva
mogua vremena. Mirko pravi finalni vor,
odseca arijadnu i dodaje mi motalicu sa sad
ve znatno smanjenom koliinom konopca
januar / jun 2009. Ronilaki svet 9

Stanovnici mora

PAZI JE!
Ove morske bodljikave stanovnike kupai ali i ronioci najee zaobilaze. Dodue ronioci im se ponekad i
priblie, ali ne da ih pomaze (to i nije ba nemogue, al retko ko od nas je ba mazio jea) ili pogledaju, ne
ronioci obino za tu priliku ponesu kameninu odgovrajueg gabarita i ubiju, tanije razbiju jea a onda svojim
manje iskusnim drugarima oduevljeno pokazuju gomilu ribica koje rukaju jea. Tako brutalna smrt jea postaje manje bitnabitne su ribice pa da, ko da te iste ribice ne ive i ne dele more sa jeevima, neke ak i bez
pomoi ronioca same rukaju jea, ali je pobogu bode - sram ga bilo, a ribice su lepe ...

Pie: Aleksandra Komarnicki


Foto: Janez Kranjc

nadi da e ova pria smanjiti broj ubistava jeeva iz zabaveda ponemo

na njoj. Iz depa vadim ploicu sa imenom


kluba, kaim je za kraj konopca i uurbano
kreemo nazad. Pokuavam da dopumpam
odelo ali shvatam da mi argonska boca na
ovoj dubini ne daje vie gasa. Vidim da Mirko neobino brzo pliva nazad. Proveravam
manometar i shvatam i zato. Pokuavam da
od uzbudjenja ne ubrzam disanje. Posle ini
mi se 10 min plivanja imam oseaj da smo
se izvukli. Pogled na dubinomer koji opet
radi mi kae da sam na 90m. Prepoznajem
plato i shvatam da kazaljka manometra na
ovoj dubini i dalje rapidno pada. Na ovoj dubini su predvidjeni prvi deep stopovi i poetak dekompresije. Shvatam da sa gasom neemo dobaciti i kreemo dalje. Interesantno
kako smirujui efekat ima sredina koju poznajete. U ovom delu peine sam bio ve vie
puta. Setio sam se trimix kursa kada sam sa
Ivanom na ovoj dubini bio prisiljen da se zaustavim. Mirko nam je tada postavio limit od
90m, da smo tada produili dalje sertifikate
ne bi dobili. Na 60m nas ekaju nae lepe
velike i skoro pune deko boce. Sada poinju
sve dui i dui zastanci. Menjamo po nekoliko deko boca sa razliitim meavinama. Na

10 Ronilaki svet januar / jun 2009.

21m lampe su nam na izdisaju. Gasimo ih i


prelazimo na backup lampe. Lebdimo u kiljavoj svetlosti i izmedju udaha trimixa 50/15
uzimamo po koji gutljaj vode. Isputam wing
i napumpavam odelo argonom. Odozgo nas
odjednom poput sunca obasjava svetlost. Stie Mika. Mirko mu dodaje svoj ispisani wetnotes. Mika ga uznemireno gleda, neto mu
pie i uurbano odlazi. Znam ta je proitao
ispod habitata potrebna 2 dvobocnika sa gasom sa to manjim % kiseonika za break.
Znam da e sad na povrini zavladati panika. Support tim ima oko 50 min. da zamea
gasove i smesti ih pod Hotel Triton. Hipotermija se pojaave i hvataju me prvi grevi.
Ve smo 150 min u vodi. Najzad nastavljamo dalje ka habitatu. Support ronioci nas
ekaju. Mika pomae Mirku da se oslobodi
dvobocnika i smeta ga u zvono. Nestrpljivo
ekam svoj red. Stavljam pojas sa 16kg tegova skidam dvobocnik i Mika me sprovodi u
Hotel. Doekuje me Mirko sa osmehom od
uva do uva. Na 10m dubine diemo ist kiseonik, pijemo topao aj i uzbudjeni priamo o
proteklim dogadjajima. Ubrzo zaboravljamo
sve patnje i pravimo planove za dalja istra-

ivanja. Potrebno nam je jo kompetentnih


ronilaca za podrku i jo boca. Ronioci podrke nas obilaze na 15min, bez njih bi bili
izgubljeni. Znamo da Vlatko sa povrine
dobro koordinira akciju i da svi u timu dobro obavljaju svoj deo posla. Kompjuter mi
se zaglavljuje na 199min. Sad definitivno
znam da ovo nije instrument za mene, nasledie ga Marija. Posle 60 min u udobnom
i toplom zvonu moramo opet u vodu. Mirko
uzima jednu deko bocu, kai je za pojas i sa
Mikom nestaje ispod habitata. Vreme je da i
ja krenem. Opet poinje da me hvata hipotermija. eka me dvadesetak minuta izrona
sa 10m...
I pored toga to su posle obilnih padavina uslovi bili izuzetno teki i to su svi lanovi tima bili napregnuti do krajnjih granica,
ekspedicja je zavrena apsolutnim uspehom.
Kako je poreklo vode u krupajskom vrelu
misterija, podaci sa ovog zarona e doprineti
boljem upoznavanju podzemnog sliva ovog
dela Srbije.

Vie o ovoj ekspediciji moete proitati


na www.triton-ast.rs

Mirko Bevenja

Philum Echinodermata (u koji spadaju i nai junaci) obuhvata oko 6 000 ivih vrsta kao i oko 20 000 vrsta poznatih na osnovu fosila.
Ovo je veoma stara grupa organizama koja je bila brojna jo u Kambrijumu
(to znai pre oko 500 miliona godina). Ovo su ivotinje koje ive iskljuivo
u morskoj vodi, na dnu i uglavnom su slabo pokretne, a neki ak i sesilne.
Ime Echinodermata u prevodu znai BODLJOKOCI, a vezano je za
karakteristiku ovih morskih bia da poseduju krenjake ploe i bodlje
koje od njih polaze, a koje su inae smetene ispod koe tj. epitela. Kada
ih pogledamo pomislimo da je njihov skelet/oklop spoljanji, meutim to
je greka, prvi pogled ponekad vara, nekad je neophodno imati dodatne
informacije. Skeletni elementi kod Bodljokoaca su mezodermalnog porekla tj. razvijaju se u podkonom vezivnom sloju, ne u koi. Znai skelet je
mezodermalnog porekla, dok je kod ostalih beskimenjaka ektodermalnog
porekla. Ovi morski stanovnici imaju jo jednu karakteristiku a to je radijalna simetrija (zrana simetrija) tela, i to obino petozrana. Tanije, to su
jedine ivotinje sa celomom koje su radijalno simetrine na odraslom stupnju. Larva bodljokoaca (kod onih koji imaju larvalni stadijum) je, meutim, bilateralno simetrina. Nerazvijen glaveni region je jo jedna znaajna
odlika bodljokoaca. Ako ste tokom nekog ronjenja obratili panju na morsku zvezdu, jea ili krastavca (oni spadaju u Bodljokoce), ova njihova osobina vam je jasna. Oblik i veliina tela kod Bodljokoaca variraju. Na telu
ovih morskih stanovnika razlikujemo oralnu-usnu stranu, u ijem centru je
usni otvor, i aboralnu analnu stranu, na kojoj je analni otvor. Na povrini
tela je jednoslojni epitel, a ispod njega je tkivo mezodermalnog porekla u
kome se razvijaju skeletni elementi. Ovi elementi su po hemijskom sastavu
od kalcijum-karbonata (CaCO3), a ine ih ploice sa kojih polaze izrataji u
vidu bodlji, kvrica ili debelih trnova. Ove ploe mogu biti sitne i razbacane u vezivnom tkivu i povezane miiima, ili kao kod morskog jea vrslo
srasle u celinu obrazujui tako posebnu vrstu telesnog oklopa.
Celom je kod odraslih bodljokoaca diferenciran u nekoliko odvojenih
delova, od kojih je jedan karakteristian samo za bodljokoce i naziva se
ambulakralni sistem. To je vodeno vaskularni sistem, odnosno sistem
kanala, cevica i mekova koji su ispunjeni tenou. Ta tenost je pod pritiskom i kada pritisak opadne, morska voda ulazi u ambulakralni sistem.
Od kanala ovog sistema, kroz naroite pore na povrini tela izlaze cevasti
izrataji ili ambulakralne noice, pomou kojih se bodljokoci kreu. Krvni
lakunarni sistem se sastoji od sistema prstena i kanala. Krvna tenost ima
funkciju transporta hranljivih materija, ali ne i kiseonika kao to je to kod
veine ostalih ivotinja. Bodljokoci vre respiraciju tj. diu: konim krgama, preko cele povrine tela ili vodenim pluima - izrataji na zadnjem
crevu koji se pune i prazne vodom. Ekskrecija se obavlja celom povrinom
tela, a naroito preko zidova krga i creva, jer ova grupa morskih stanovnika nema posebne ekskretorne organe. Crevni sistem se veoma razlikuje kod
pojedinih grupa bodljokoaca. Crevo moe biti: kesasto, izuvijano, kod nekih bodljokoaca nema zadnjeg creva i analnog otvora.
Nervni sistem je difuzno-vrpast. Sastoji se od tri nervna prstena sa
kojih polaze nervne vrpce i nervnih elija koje su razbacane ispod epidermisa. ula su slabo razvijena. Meutim, po nekim novijim otkriima (Gary
januar / jun 2009. Ronilaki svet 11

Wessel sa Univerziteta Brown sa Rhode Islanda, koristio je morske jeeve


kao model u genetikim istraivanjima za prouavanje ljudskih procesa
oplodnje i razvia embriona i otkrio da mi sa ovim morskim stanovnikom
delimo ak 7000 gena, to znai da su nam ovi morski bodljokoci srodniji
nego recimo, muva) jeev gen za vid doveden je u vezu sa noicama.
Bodljokoci su odvojenih polova, a polni dimorfizam nije izraen. Kod
jedinki oba pola polni sistem se sastoji od pet polnih lezda gonada i pet
odvodnih kanala. Oploenje je spoljanje. Najvanije klase u tipu bodljokoaca su: morske zvezde (Asteroidea), morski krinovi (Crinoidea), morski
jeevi (Echinoidea), morski krastavci (Holothuroidea) i morske zmijuljice
(Ophiuroidea).
Junak ove prie je morski je tj. klasa Echinoidea. Na svetu postoji preko 700 vrsta morskih jeeva. Sreemo ih u morima i okeanima od Polova
da Tropa, od zone plime i oseke pa sve dublje i dublje. Meutim, vano je
znati da jeii (Paracentrotus lividus i Arbacia lixula) koji ive u zoni plime
i oseke (koja je vrlo ekstremna za ivot jer as ima as nema vode) ne vole
da budu na suvom, pa kad se voda povue povuku se i oni tj. gledaju da
budu u vodi.
Ime ovog bodljikavog morskog stanovnika pominjali su jo stari Grci,
naalost najee u kontekstu gastronomije i recepata (kako jesti morskog
jea presnog sa limunom, kuvanog u kombinaciji sa drugim morskim stanovnicima tj. plodovima mora hm...zgodan izbor rei koji ini da se svako
morsko bie posmatra vie kao plod a manje kao ivo, a delimino i opravdava konzumaciju istih bia, jer plodovi su tu da se uberu i pojedu). To
gastronomsko zanimanje za ova bodljikava bia (ali oigledno nedovoljno

12 Ronilaki svet januar / jun 2009.

bodljikava da bi ih ljudi izbegavali) dovelo je do prvog detaljnog naunog


opisa koji je dao Aristotel. Ovaj njegov opis sadrao je osnove anatomije,
razmnoavanja kao i karakteristike stanita i naravno neizbene recepte za
pripremanje ove morske poslastice.
U kuama, preciznije u kuhinjama uvenog rimskog grada Pompeje,
koji je uniten tj. okamenjen u erupciji Vezuva 79. godine, pronaeni su takoe okamenjeni ostaci oklopa morskog jea. Oni svedoe da je ovaj morski stanovnik i ovde bio rado vien na trpezi. Danas morski jeevi predstavljaju poslasticu za Italijane, Francuze, Amerikance, Japance...
Odlika morskih jeeva je skeletna kapsula loptastog ili jajolikog oblika.
Ta jeeva kuica graena je od nizova ploica koje se pruaju od oralne ka
aboralnoj strani. Ovi morski stanovnici ive na dnu, ili su zariveni u podlogu a ima i sesilnih. Usni otvor im je okrenut ka dnu a celo telo zatieno od
predatora otrim skeletnim bodljama. Na skeletnoj kapsuli ovih morskih
bodjikavih lepotana nalazi se jedan otvor na oralnoj stani, jedan na aboralnoj strani, kao i veliki broj otvora na skeletnim ploicama. Kroz ove silne
otvore prolaze kanali ambulakralnog sistema, koji su u vezi sa ambulakralnim noicama koje se nalaze izvan kapsule. Ovi morski stanovnici odlikuju
se posebnim aparatom za sitnjenje i vakanje hrane, ta njihova maina za
vakanje graena je od 25 skeletnih delova od kojih 5 ine krupni trouglasti
zubi. Ovaj aparat naziva se Aristotelova lampa.
Morski jeevi nisu neka probirljiva bia u pogledu ishrane, tj. hrane se
gotovo svim oblicima organskih materija koji ih okruuju. Najvie vole da
jedu alge, njih prosto brste tj. struu ih sa onih pet iljatih zubia sa stena
i predmeta na kojima ive. Morski jeii kreu se pomou ambulakralnih
noica ili pomou bodlji koje su preko zgloba privrene za skeletnu kapsulu. Oploenje morskih jeeva je spoljanje i izgleda otprilike ovako. Prvo
mujak u morsku vodu ispali mlaz sperme, zatim enka to isto uradi sa
jajima. Ako se sperma i jaje spoje dolazi do oplodnje. Jedan mujak jea
koji je izbacio spermu pokree i ostale mujake i enke i oni ine isto pa su
anse za oplodnju ovako poveane.
Nekoliko vrsta ovih bodljikavih lepotana najee viamo u Jadranu, to
su : Arbacia lixula (ovog bodljkavka zovi i muki je), Paracentrotus lividus
(enski je), Echinocardium cordatum (srcoliki je), Sphaerechinus granularis (beli je), Stylocidaris affinis (debelobodlji je), Centrostephanus longispinus (dugobodlji-krunasti je), Schizaster canaliferis, Spatangus purpureus...

Narodni naziv muki je naravno nema veze sa polom ovog jea, ve sa kvalitetom ikre, koja se smatra loijom od ikre enskog jea.Hrani se algama, a
nije redak sluaj da hranei se fotofilnim algama (vrste roda Cystoseira i sl.)
on i pretera tj. obrsti i potpuno uniti - pojede alge (naravno nije deurni
krviac samo vrsta Arbacia lixula, rade to i Paracentrotus lividus, kao i Sphaerechinus granularis). To unitavanje algi naziva se degradacija stanita,
jer je ova zajednica algi stanite brojnih morskih bia koja tu nalaze hranu,
smetaj (tu ive) i utoite. Kad zajednica algi nestane nestaju i njeni itelji.
Ovaj morski bodljikavko podnosi izloenost suncu (za razliku od svojih
srodnika koji su uglavnom fotofobini tj. none ptice), meutim to to podnosi svetlost ne znai da je voli, pa tako i ovaj morski je, ako moe da bira,
pre bi izabrao smucanje po mraku ... ipak je on muki je. Arbacia lixula se
razmnoava tokom cele godine, mada mu za ovu aktivnost najvie prijaju
topliji meseci. Osim ljudi, neprijatelji ovog jea su ribe, morske zvezde i
neki morski puevi.
Paracentrotus lividus (enski je), ivi na celom Mediteranu kao i du
evropskih obala severnog Atlantika. ivi na dva tipa stanita na kamenitom
dnu ali voli i livade morskih cvetnica. Na kamenitoj podlozi ovi morski
lepotani bue rupe koje im slue kao zatita od predatora ali i od morskih
struja. U Jadranu ovaj je est je stanovnik livada morskih cvetnica (Posidonia oceanica). Hrani se algama, i to nou, jer veinu dana provodi skriven
- svetlost mu ba ne prija. esto se upravo zbog toga i ukraava raznim
ljuturama, delovima algi i svim na ta naleti.
Kad zagusti moe da prezalogaji i neku strvinu, pa ak i nekog sitnog
beskimenjaka. Kao i ostali morski jeevi ima gonade i razmnoava se spoljanjiom oplodnjom.
Echinocardium cordatum - srcoliki je ivi zakopan u pesku (i do 20
cm), posebno voli skroz ist pesak i dubinu od oko 10-15m. Oklop srcolikog jea prekriven je mekanim bodljama.Poziciju ovog morskog lepotana
obino otkriva kupasto udubljenje/ulegnue u pesku. Neke vrste morskih
jeeva su komercijalno znaajnije pa se uzgajaju (Paracentrotus lividus...
). Najvei uvoznici su Japanci ali su oni u isto vreme i najzahtevniji u

pogledu kvaliteta jeeva. Poznat je sluaj amerike drave Mejn koja je


krenula da izvozi morske jeeve u Japan. U poetku jeevi su bili dobrog
kvaliteta, ali kasnije proizvodnja je postala masovna a kvalitet je opao.
Probirljivi i strogi Japanci okarakterisali su ove jeeve kao niskokvalitetne, pa se sada, kad je kvalitet ponovo poboljan, oni prodaju po znatno
niim cenama zbog loe reputacije.
Na svu sreu morski jeii kod nas i dalje ne moraju da brinu jer sladokusci sa naeg podneblja i dalje vie potuju pivo od vina, puter od
maslinovog ulja i naravno ruak je nezamisliv bez mesa - pravog mesa
- crvenog mesa.
Jeevi definitivno nisu ciljna grupa naih sladokusaca, ali su svakako
omiljen mamac za privlaenje ribica. Ronioci sledei put kad budete hteli
da impresionirate neiskusnije drugare smislite neto kreativnije od razbijanja jea kamenom. Ubiti morsko bie da bi na tren impresionirali nekog u
najmanju ruku je tuno i pogreno.

Muki i enski je
Muki je- Arbacia lixula est je stanovnik podmorja Boke Kotorske,
posebno kamenitih podloga (manje voli ljunkovito dno). Ima ga i u dubljim vodama (oko 40-ak metara), ali znatno vie mu prijaju pliaci do 8m.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 13

Informacije o brodu :

Olupine Hrvatskog primorja Peltastis

Grk

kod ostrva Krk

Vrsta broda:

Motorni brod
1.600 BRT.

Ime broda:

Peltastis
(ex- Alsterpark)

Pripadnost:

Grka

Izgraen:

1952.g. u brodogradilitu W.Kremer


und Sohn, Amshorn, Nemaka

Grki teretni brod je potonuo jedne olujne noi, odnosei na dno i svog kapetana.

Brodovlasnik:

ozei auto putem Beograd


Zagreb, do Selca, malog mesta
u blizini Crikvenice stie se za
malo jae od pet sati vonje. Nekada na-

peti prelazak kroz Gorski Kotar se izgradnjom


moderne saobraajnice pretvorio u oputeno
uivanje u planinskom, umovitom pejzau.
Taman kada preete najvie prevoje, pred vama
puca pogled na more sa najveim jadranskim
ostrvom Krkom.
S.D.T. Svet Ronjenja ve godinama sarauje
sa ronilakim centrom Mihuri (PADI 5 Stars
Resort) koji ima koncesiju nad Peltastisom, koji
je meu roniocima poznatiji kao Grk. Petnaestak metara dugaak drveni brod Panitula e
vas za otprilike 30-tak minuta (zavisi od mora)
odvesti na eljenu lokaciju, koja se nalazi na
svega pedeset metara od prvih hridi ponte ilo.
Na nekadanju dramu koja se tu odigrala krajem ezdesetih godina prolog veka, podsea
samo bova koja dri muring.
Evo kako je tadanja tampa opisala potonue Peltastisa: U noi izmeu 7. i 8. januara
1968. godine bilo je uasno nevreme. Grki teretni brod PELTASTIS od oko 1500 BRT, tovario je u luci Jurjevo kod Senja drvenu grau.
Zbog najavljenog nevremena i bure koja na
tom podruju moe dostii brzinu i preko 150
km/h, napustio je u popodnevnim satima 7.
januara luku Jurjevo i krenuo prema Rijeci u
potrazi za sigurnijim sidritem. Ve je poeo da
pada mrak, a poela je i snena vejavica, kada
se brod s dva sidra usidrio na sidritu Pazduhovo, oko 200 do 300 metara ispred Dramlja.
Vetar se pojaao, sidra su zaorala...Ni puna
snaga monih maina nije se mogla suprotstaviti stihiji vetra i talasa. PELTASTIS se krmom
pribliavao hridinastoj obali izmeu Krka i
uvale Soline. Da li je koban bio ve prvi udarac
krmom u hridi i prodor mora u strojarnicu, ili
prodor mora u utrobu broda kroz grotla kojima
je, ini se, vetar razneo pokrove, vie nije vano... Brodski sat stao je na 3 sata i 50 minuta.
PELTASTIS je leao na dnu, na dubini 20 do
33 metra. Jarbol broda se nalazi na dubini od
samo 10 metara i pri dobrim uslovima vidljiv
je i s povrine. Pramana sidra sasvim su blizu
obale prema kojoj je okrenut pramac, a jedno
od njih je izvaeno i nalazi se u samom mestu
ilo. Brod pravilno lei na peanom dnu koje
14 Ronilaki svet januar / jun 2009.

Weidtmann &
Ballin, Hamburg.
Od 1968.g. C.M.
Sarlis. Pireaus,
Grka

Dimenzije broda: Duina= 60m,


irina= 9,30m,
visina= 4,20m
Potonuo je:

8. januara 1968.g.

Uzrok potonua: Nevreme


Mesto:

Oko 1,5 nm NW
od Klimna 50m od
obale

Najvea dubina: 33 m
Najmanja dubina: 15 m
Vidljivost:

Uglavnom oko 15m

se lagano sputa prema suprotnoj, Crikvenikoj


obali. Od 12 lanova posade spasila su se etvorica, dok su sledeih dana pronaena tjela
sedmorice mornara. Poslednji lan posade, kapetan Teodoros Beleisis proglaen je nestalim.
Ronioci koji su u to vrijeme ronili na olupini
tvrde da su videli oveka kako je nagnut uz
navigacioni sto u uspravnom poloaju. Iako u
poetku, niko nije verovao u te prie, to je podvodnim snimkom napravljenim u maju mesecu, potvrdio austrijski turista Franz Mitznneg.
Potvreno je da je taj ovek kapetan Teodoros
Beleisis. Pretpostavlja se da je, ne elei da napusti tonui brod, naredio posadi da ga vee za
komandni most.
Zaranjajui niz muring stie se pravo na
krov komandnog mosta. Tu je veliki dimnjak
ali i spomen ploa jednog maarskog ronioca koji je nealost nastradao ronei na ovom
brodu. Kroz komandni most se moe slobodno provlaiti i obilaziti ga sa svih strana. Ne
preporuuje se silazak u mainski prostor jer
se u njemu veoma lako moe izgubiti, a poto
je Peltastis u komadu, tamo gde uete tamo
morate i da izaete. Bez bojazni se moe proi
kroz teretni prostor, celom njegovom duinom. Zanimljive su ventilacione peurke koje
se nalaze na samom pramcu i pruaju sjajne
mogunosti za fotografisanje. Ukoliko silazite
do propelera koji je napola zaronjen u mulj,
budite paljivi prilikom kretanja da ne biste
zamutili vodu.
Prilikom izrona dovoljno je pratiti glavni
jarbol koji e vas dovesti do muringa i povrine.

U svakom sluaju Peltastis je jedna od


najintrigantnijih olupina hrvatskog podmorja za koju definitivno nije dovoljan samo
jedan zaron. Ukoliko elite da pogledate jo
fotografija posetite: www.svetronjenja-sdt.
rs/3-10 ili nam se pridruite na vikend ronjenju koje e biti u oktobru 2009. godine organizovano na ovoj lokaciji.
Kontakt:
svetronjenja@yahoo.com
+381 63 84 85 985

januar / jun 2009. Ronilaki svet 15

Foto lov - Ada Ciganlija 2009.

Sve vie
ljubitelja

etvrti po redu foto lov koji ve, tradicionalno organizuje Asocijacija Ronilakih Instruktora Srbije (ARI)
na elu sa Aleksandrom Karjukom, ove godine je
okupio dvadesetak podvodnih fotografa iz cele Srbije. Meu

njima su se nali pasionirani snimatelji iz ronilakih klubova Danubius


Spasilac, DPA Sombor, KPA Bela Crkva, RK andarmerija, Alfa Team,
KPA Spartak i S.D.T. Svet Ronjenja.

Tano u 9.00 prvi takmiari su ispred kafia Red Shoes uli u vodu. Takmiilo se u dve
kategorije - kolor i crno belo. Nakon isteka sto
pedesetog minuta, fotografije su odnete na
izradu, pa na iriranje. iri su inili Vladan
Milisavljevi, Boban Baranjin, Predrag Vu-

Ivana Orlovi Kranjc sa uvek interesantnim


travnatim motivom, drugi je bio Tomislav
Vukievi (RK andarmerija) a tree mesto
je pripalo Predragu Rudnjaninu (RK andarmerija). Ukus irija i publike se igrom sluaja
poklopio i za najbolju fotografiju po izboru

kovi i Miodrag Laki. U kategoriji crno belih


fotografija prvo mesto je osvojio Aleksandar
Milovanovi sa veoma interesantnom fotografijom ribice u flai, drugo Ivana Orlovi
Kranjc a tree Zorica Kerkez, svi iz S.D.T. Svet
Ronjenja. Kod kolora prvoplasirana je bila

publike proglaen je rad Ivane Orlovi Kranjc,


koja ve vie godina za redom dobija visoke
ocene i publike i strunog irija.
Kao i prethodnih godina i ovaj put je takmienje obeleilo dobro druenje i pozitivna
atmosfera takmiara i organizatora.

podvodne
fotografije

16 Ronilaki svet januar / jun 2009.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 17

Ronilako leto 2009:

Letnji centar JAZ

ovoga leta S.D.T. Svet Ronjenja u saradnji sa RK Hobotnica Bar, na plai Jaz u neposrednoj blizini Budve organizuje

letnj rinilaki centar. Dobro poznavanje akvatorija od ostrva Sveti Nikola pa sve do uvale Nerin garantuje dobre zarone na
preko dvadeset atraktivnih lokacija. Centar raspolae sa trideset i pet kompleta ronilake opreme, tri gumena amca koje
pokreu motori od 25ks, dva kompresora marke Bauer K-14, kao i mogunost Nitrox ronjenja. Za dobro raspoloenje i sigurno
ronjenje zadueni su PADI i CMAS instruktori i divemasteri. U redovima koji slede opisano je nekoliko atraktivnih lokacija.

Pie: Ivana Orlovi Kranjc


Foto: Janez Kranjc,
Ivana Orlovi Kranjc

Oreste

Rt Mogren

Jedan od lepih terena u ovom delu primorja. Nalazi se u blizini poznate plae Mogren, u maloj uvali okruenoj visokim liticima, koje su atraktivne i alpinistima.
U samoj uvali voda je azurno plave boje i zaron poinje sa dubine od svega 4 metra. Roni se ka otvorenom moru kroz teren koji je prebogat prosecima, zanimljivim
za provlaenje. Jastozi i palasture kao i hobotnice esti su stanovnici ovog terena. Teren se sputa do 25 metara do samog peanog dna. Najzanimljiviji je povratak.
Prethodno uzet kurs vraa nas sa druge strane litica rta Mogren, kroz podvodni tunel dugaak preko 20m. Na kraju tunela dolazimo do usidrenih amaca.

Saletova peina

Italijanski parobrod Oreste lei na morskom dnu na dubini od 33 metra ispred rta Jaz. Oreste je napravljen u Engleskoj 1896. godine. Prve tri decenije plovio
je pod imenom Moorby, ali su ga posle Englezi prodali Italijanima, koji su mu dali novo ime Oreste, po antikom heroju (Orest). Plovei za potrebe italijanske
vojske tokom Drugog svetskog rata, svoju plovidbu je zavrio 27. marta 1942. godine. Postoje dve verzije potapanja Orestea. Istorijski izvori tvrde da je naiao
na podvodnu minu koja ga je raznela, a prema predanju iz okoline Budve engleski avioni tipa Mosquitos su ga potopili. Veliina i izgled ostataka ovog broda
predstavljaju vetaki greben. Ugori, hlapovi i murine su zauvek na njemu pronali svoj dom.

Hrid Galiola

Nalazi se u blizini ostrva Sveti Nikola, ispred same Budve. To je jedan od terena, izuzetno bogat florom i faunom. Hrid se uzdie do jednog metra ispod povrine vode, a sputa se do dubine od 25 metara.
Na samoj hridi, osim bogatog morskog sveta, zanimljiva su i dva vertikalna prolaza, koje ronioci nazivaju
dimnjacima, Prava je uivancija provlaiti se kroz dimnjake, jer su obrasli sunerima i algama, raznih
boja.

Potkaplje

Potkapina dovoljno velika da u njoj moete da usidrite amac. Njen zid se sputa na 31 metar,
priinjavajui roniocima velianstven prizor velikog plavetnila sa jatima riba. Polako ulazei u brdo,
teren vas vodi do male potkapine sa vazdunim depom u koji pet ronilaca moe da izroni u isto
vreme. Zaron se zavrava prolaskom kroz prozor koji se nalazi na visini od dva metra, a irine
jedan metar. Prozor se nalazi na samo 4 metra dubine, pruajui fotografima izuzetnu priliku za
dobru podvodnu fotorafiju.

Iako je nazivamo peinom, Saletova peina je potkapina, jer se iz njene unutranjosti moe videti predivan izlaz. To je najvea potkapina u ovom
delu Jadrana ulaz se nalazi na 14 metara, a tavanica se die i preko 10 metara iznad povrine mora. Veliki kameni blokovi koji se od peanog dna
lagano podiu do samog vrha potkapine omoguavaju da ronioci izau iz vode i proetaju po unutranjosti. Na povrini se smenjuju slatka i slana voda,
to ukazuje postojanje izvora slatke vode. Na dnu se meu samim stenama kriju jata kozica i rakova poznatijih pod imenom Babe. Pod vodom se
bezbedno moe ui i u levi i u desni krak peine, jer je sama dvorana velika koliko i prosena bioskopska sala i u nju u jednom trenutku moe ui vie
od pedesetak ronilaca. Zaista impozantna peina, koju obavezno treba posetiti po dolasku na ronjenje u Crnu Goru.

Hrid Sveti Nikola

Lokacija u blizini sela Krimovice. Mala uvala koju ova hrid ini dovoljno je velika za sidrenje tri
amca. Hrid povezana sa kopnom ini malo poluostrvo, na ijem se vrhu nalazi crkvica Svetog Nikole.
Nju je po predanju izgradio Grk pomorac na litici visokoj 20 metara poto se spasio nepogode. Crkvica
Svetog Nikole poruena je u zemljotresu 1979. godine, a 2003. je ponovo obnovljena na kopnu i pomou
vojne plovee dizalice postavljena na hrid.
Sam zaron zapoinje iz uvale, ije se dno nalazi na 11 metara, obilazi se hrid i silaze se do dubine od
33 metra, a stene se spajaju sa peskom. Ovo je teren na kome moete sresti jastoge, dinovske zvezde ali
i bavae pod imenom Tonna Galea. Po zavretku obilaenja hridi nailazimo na zid obrastao morskim
algama bordo crvene boje. Na jednom skrivenom mestu, treba se popeti uz taj pliani zid i nailazi se
na dva malena vazduna depa u koji jedva da mogu da stanu dva ronioca u isto vreme. Voda je pred
samom povrinom boata. U levom depu po izronu vredi upaliti lampe, jer iznenauje peinski nakit
koji se retko moe videti. U ovom delu zarona roniocima ostaje 100 bara vazduha, pa se okreemo nazad,
ali ovoga puta prelazimo preko podvodnog mostia koji spaja samu hrid sa kopnom. U prvih nekoliko
metara, nailazimo na uzani procep, prepun ljutura koljaka. Nastavljajui dalje, prolazimo pored sidara naih amaca i nastavljamo do procepa u brdu, u kome
se ronioci u jednom trenutku nau u mrklom mraku, ali ve iza krivine eka nas veliko plavetnilo u svojoj lepoti.

Koralni greben

U samoj uvali Jaz na 25 metara dubine nalazi se beli koralni greben povrine dvadesetak kvadratnih metara. Zahvaljujui peanom dnu i dubini
na kojoj se nalazi, uspevao je desetinama godina da opstane i u prilino je
ouvanom stanju. Redovan stanovnik je murina koju ve godinama pratimo kako raste. Ostaci nekoliko starih ribarskih mrea svedoe da se na tom
koralnom grebenu tokom godine krije dosta ribe. Nije tajna da su koralni
grebeni prilino retki na ovim dubinama u junom Jadranu, ali njihovo postojanje govori da se radi o podruju sa izuzetno istom morskom vodom.
Informacije i rezervacije:
Ivana O.K.
+381 63 84 85 985
+382 67 381 734
svetronjenja@yahoo.com
www.svetronjenja-sdt.rs

Inicijative

Vetaki

grebeni

One mans trash is another mans treasure. Engleska izreka: to je smee za jednog oveka, za drugog je blago.
udno je to to sam ovu frazu naao navedenu u oficielnom
buletinu amerike Agencije za Zatitu ivotne Sredine (EPE), pod naslovom: Vetraki grebeni rastu u amerikim jezerima i okeanima
Ronjenje na olupinama me je uvek najvie privlailo. Ceo doivljaj
dopunjuje poznavanje istorije olupine. Svetski ratovi i pomorski sukobi su
ostavili za sobom brojne olupine koje nas danas privlae odjecima istorije.
Roniti na ostacima broda potonulug u pomorskoj bitki, uti bat koraka
mornara po palubi, odjeke eksplozija, krike, videti oteenja od torpeda i
podvodnih mina, istraiti prostore gde su iveli, nadali se, ginuli ...
U skorije vreme sam imao priliku da ronim u akvatoriju Floride, na
olupinama dva broda Amerike Ratne Mornarice Spiegel Grove i Duane koji su namerno potopljeni. Na ovaj nain su stvoreni svojevrsni vetaki grebeni. Iako je moda nedostajao dah istorije kao lag na torti,
ronjenja su bila zanimljiva i uzbudljiva. Ove impozantne olupine privlae
obilje morske faune i prave su poslastice za ronioca i podvodnog fotografa.
Ameriki pomorski biolozi i ekonomisti se ve decenijama bave studijama ekolokog i ekonomskog uticaja implemetacije vetakih grebena.

20 Ronilaki svet januar / jun 2009.

Pie: eljko Dragutinovi


PADI OWSI
Downunder Resources Ltd. &
Hobotnica Dive Center, Bar, Montenegro
info@divemontenegro.com

Danas, samo u akvatoriju Floride, postoji 2,300 vetakih grebena. Neki


se stvaraju potapanjem isluenih brodova, a neki nasipanjem razliitih
graevinskih materijala. Materijal se uglavnom dobija donacijama raznih
vladinih i nevladinih organizacija kao i privatnih korporacija. Na primer,
1996. godine materijal sruenog starog fudbalskog stadiona u Klivlendu
je upotrebljen za izgradnju vetakog grebena u jezeru Erie.
Iste godine je elktrodistribucija Floride otpoela program odlaganja
starih betonskih bandera na lokacijama ugroenih koralnih grebena.
Ovim se nije samo omoguilo reinforsiranje grebena ve je izbegnut veliki troak odlaganja otpada. 2006. je potopljen nosa aviona Oriscany u
Pensakoli, Florida.
U Kaliforniji se planira potapanje starih vojnih brodova pod geslom
20 brodova za 20 godina pod inicijativom lokalnih ronilaca; 2003. potopljena je fregata HMS Scylla u Whitsand Bay u Engleskoj; 2002. teretni
brod Dania je potopljen u priobalju Kenije...
Ideja vetakih grebena je proirena u svetu. Engleska, Japan, Irska,
Novi Zeland, Izrael, Hong Kong itd., imaju sopstvene programe izgradnje
vetakih grebena.
Stvaranje vetakog grebena omoguava obnavljanje podvodnog ivota akvatorija poevi od mikro-biolokog nivoa pa do bezkimenjaka i

januar / jun 2009. Ronilaki svet 21

Ekologija

Nevidljiva podvodna opasnost

Mikro alge i
cijanobakterije

kimenjaka kojima je potrebno mesto za odlaganje larvi kao i sklonite od


grabljivaca. Dolazi do lanane reakcije kojom se uveava ukupna bioloka
masa akvatorija.
Ekonomski efekti su takoe veoma bitni. Grebeni privlae profesionalne ribare i sportske ribolovce, koji su bitan element turistike ponude.
Razvijajua ronilaka industrija je veoma zainteresovana za razvijanje vestakih grebena, naroito potapanjem isluenih brodova i aviona.
Ovim se poveava ronilaka ponuda koja postaje sve bitnija za turistiki
orjentisane zemlje kao to su u naem okruenju Crna Gora i Hrvatska.
Ronei poslednjih 30 godina u akvatoriju Crne Gore bio sam svedok
postepene degradacije podvodnog ivota. Ovo su posledice dugogodinjeg prekomernog izlovljavanja, koarenja, krivolova i zagaivanja. Krivolov dinamitom koji ima pogubne posledice po podvodni eko sistem,
iako u opadanju, i dalje je veoma prisutan.
Inplementiranje ideje kreiranja vetakog grebena bilo bi preko
potrebna injekcija za eko-sitem akvatorija Crne Gore kao i za ronilaku turistiku industriju koja je jo uvek u povoju u odnosu na zemlje u

22 Ronilaki svet januar / jun 2009.

okruenju, ali koja ima velike potencijale. Kao vlasnik ronilakog centra
u Baru, naravno da sam veoma zainteresovan za mogunost kreiranja
novih atraktivnih ronilakih pozicija. Ovo se moe omoguiti donacijom isluenih vojnih i civilnih brodova. Trokovi rezanja starih brodova
premauju vrednost sirovina koje se ovim dobijaju. Potapanjem istih na
odreenim lokacijama i pod kontrolisanim uslovima imalo bi iskljuivo
pozitivne efekte za sve ukljuene stranke, a posebno za obnavljanje biolokog potencijala akvatorija.
Downunder Resources Ltd. u saradnji sa ekolokim nevladinim organizacijama, trenutno radi na pravljenju studije o mogunostima stvaranja
vetakih grebena u priobalju Crne Gore koja e se predlozima dostaviti
Ministarstvu Turizma Crne Gore, Ronilakom savezu Crne Gore kao i
ostalim turistikim i ronilakim organizacijama sa nadom da e izazvati
interesovanje organizacija i individualaca koji se slau sa mojim miljenjem da ubiranje plodova mora nije pravo ve privilegija. Privilegija koja
ima cenu, a cena je panja, potovanje i domainski odnos prema onome
to nam je povereno na staranje.

a ronilakom kursu sigurno su vas upoznali sa mnogim potencijanim opasnostima koje ronilac mora
uzeti u obzir prilikom zarona kako bi bezbedno realizovao planirano ronjenje. Pored fiziolokih ogranienja i rizika koji

se tiu gasova i fizikih zakona od uticaja na opremu i telo ronioca, tu je


i potencijalno opasna flora i fauna, kao i faktor zagaenja nastalog antropogenim delovanjem.
Meutim, retko ko e vam rei da postoje iskonski organizmi koji su,
i pored toga to su za golo oko nevidljivi, jako opasni po zdravlje i ivot
ronilaca, pa i lica koja se bave drugim aktivnostima u blizini vode.

Pie: Dejan Nedeljkovi

Plankton, slatkovodni i morski, sainjavaju raznosvrsni mikroskopski organizmi (ponekad i virusi) koji slobodno lebde u vodenom prostranstvu. Mogu biti: ivotinjski organizmi zooplankton, biljni organizmi fitoplankton, gljivice, bakterije (bakterioplankton) i organizmi
na granici ivog i neivog virusi. I mada je generalno vrlo koristan za
razvoj ivota na Zemlji; sigurno znate da oko 70% atmosferskog kiseonika proizvodi upravo plankton; upravo u sastavu fitoplanktona i bakterioplanktona nalaze se odreene vrste algi i cijanobakterija (modrozelene alge) koje svojim toksinim dejstvom posredno ili neposredno mogu
ugroziti zdravlje oveka.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 23

Poznato je tetno dejstvo virusa, bakterija i gljiva. to se tie


mikroorganizama (mikroalgi i
cijanobakterija), oni se uglavnom
navode kao primarni producenti
organskih materija u vodama, a
o njihovom moguem toksinom
delovanju kod nas se zna relativno malo. Ovim organizmima se
najee truju ivotinje, ali sve
uestalije i ovek, u direktnom
kontaktu sa toksinim mikroalgama i cijanobakterijama (unoenjem u organizam ili kupanjem)
ili ako kao hranu koristi zatrovane ribe i mekuce.
Meu cijanobakterijama nalazimo prave trovaice (Microcystis aeruginosa, Anabaena flos aquae, Aphanisomenon flos aquae,
Nostoc.. itd.) koje za vlastitu odbranu proizvode i izluuju toksine
hepatotoksine i neurotoksine (alkaloidi saksitoksin, anatoksin, mikrocistin... su snani nervnoparalitiki otrovi). U sluaju masovnog
razmnoavanja (vodeni cvet), uzrokuju trovanje riba, a toksine su
i za ljude (alergija, dermatitis, dijareja, grevi miia). Neke od trovaica izazivaju kod riba sterilitet, smanjenje imuniteta ili oteenja
unutranjih organa (npr. Mycrocystis aeruginosa uzrokuje hemoragiju
i nekrozu jetre) (www.akvarij.net/index).
Interesantno je da pojedine vrste imaju sposobnost prelaska na
sekundarni metabolizam. ta to znai? U istonom delu obale SAD
registrovana je jedna vrsta dinofalgelata (Pfiesteria piscicida) koja
u normalnim uslovima nije toksina niti produkuje toksine. Meutim u uslovima poveanja brojnosti populacije haringi, koja se hrani
ovom vrstom fitoplanktona i poveanjem koncentracije materija koje
su produkti metabolizma ovih riba (pretpostavlja se da su to amino
kiseline), dolazi do neverovatnog prelaska algi iz netoksine forme u
pigmentisani ameboidni oblik sa biem i to ovoga puta u toksinoj
formi. Toksini sekundarnog metabolizma ovih algi u masovnoj pojavi mogu usmrtiti preko milion jedinki riba. U stvari, nakon nekoliko
asova, alga se ponovo vraa na primarni metabolizam, tj. u ivotnu
fazu kada je mikroalga netoksina. Utvreno je da su toksini ove dinoflagelate opasni i za ljude.
Cijanobakterije su vrlo sitne i raznolikog oblika. Moemo ih videti
samo ispod mikroskopa (izuzetak je jedna vrsta Nostoka koja moe
svoju koloniju proiriti do veliine lenika).
Prema izvetaju iz 1998. godine utvreno je 46 vrsta cijanobakterija koje su uzrok intoksikacije kimenjaka.

24 Ronilaki svet januar / jun 2009.

TOKSINE MIKROALGE
I CIJANOBAKTERIJE U
VODI
Mikroalge su veoma raznovrsna
grupa fotoautotrofnih organizama
ije je osnovno svojstvo prisustvo hlorofila a. Predstavnici mikroalgi mogu
biti jednoelijski, kolonijalni i konasti
mikroskopski sitni oblici, nepokretni
ili pokretni. Prema nekim autorima
broj mikroalgalnih vrsta na Zemlji se
kree od 30.000 do 50.000. Kompletan slatkovodni i morski fitoplankton
se sastoji iskljuivo od mikroalgi, a
one su takoe iroko rasprostranjene
na skoro svim kopnenim povrinama,
ukljuujui i ekstremne oblasti vrelih
pustinja i hladnih polova.
Mikroalge pripadaju iskljuivo biljnom carstvu, osim cijanobakterija (modrozelene alge), koje po organizaciji jedarnog materijala i grai
elijskog zida imaju svojstva gram negativnih bakterija zbog ega su
svrstane i u bakterije. Prema Berejevom kljuu ubrajaju ih u XI bakterijsku grupu, nazvanu oksigene fototrofne bakterije. U nekim literaturnim
izvorima uz tradicionalno zadrane modrozelene alge (Cyanophyta), mikroalge se nalaze u osam od deset poznatih algalnih razdela (tabela 1).

Tabela 1: Razdeli algi sa predstavnicima mikroalgi


(Blaeni, 1988, iz Dalmacija i Ivanev-Tumbas, 2001)
RAZDEO

PREDSTAVNICI

Cyanobacteria

modrozelene mikroalge (cijanobakterije)

Chlorophyta

zelene mikroalge i makroalge

Euglenophyta

euglene i euglenoidne mikroalge

Chrysophyta

zlatno-zelene mikroalge

Xanthophyta

ute mikroalge

Bacillariophyta

silikatne mikroalge

Pyrrhophyta

vatrene mikroalge

Rhodophyta

crvene mikroalge i makroalge

Phaeophyta

mrke makroalge, nema mikroalgi

Charophyta

hare, nema mikroalgi

Pored gore navedenih postoje i mnoge druge rizine vrste koje direktno i
indirektno utiu na intoksikaciju vodenih i priobalnih podruja.
Ronioci esto sakupljaju stvari sa dna za jelo, bilo podvodnim ribolovom (najee ronjenjem na dah), sakupljanjem koljkaa ili rakova (za ta su
potrebne posebne dozvole). Paralitiko trovanje koljkaima uzrokovano je
hemijskim agensima poznatim kao saxitoxin i neosaxitoxin. Te agense sintetizuju mikroskopske vatrene alge (Pyrrophyta), odnosno vrste dinoflagelata;
Gonyaulax tamarensis ili Gymnodium breve, koji su uobiajene u morskom
planktonu. Ti toksini dinoflagelati povremeno drastino poveaju svoj broj
uzrokujui pojavu crvene plime. koljkai kao to su kamenice (ostrige), dagnje i sl., koje se hrane filtriranjem vode, probavljaju velike koliine dinoflagelata, i njihove otrove deponuju u tkivima. Ako pojedete takvu koljku
moete se otrovati. Taj toksin je sezonski, pa se pojavljuje samo kada postoji
cvetanje dinoflagelata, obino u periodu izmeu juna i avgusta. Paralitiki
otrovi koljkaa (saxitoxini) su nervni otrovi, to znai da mogu prouzrokovati prestanak disanja (tj. respiratorni zastoj). Bitno je unesreenog to pre
dopremiti do bolnice (Svirev, 2001; Gajin, 2001).
Kada govorimo o trovanjima nastalim kao posledica konzumiranja zatrovane ribe, verovatno najee trovanje je ciguaterom. To je bolest sa neurolokim i gastrointestinalnim simptomima. Razne vrste tropskih riba mogu
preneti taj otrov ili grupu toksina, poznate kao ciguatoxin. Ponovo jedan
dinoflagelat, Gambierdiscus toxicus, generira toksin, a sastavni je deo u prehrambenom lancu mnogih riba koralnog grebena. ini se da otrov ne utie
na ribu koja ga pojede, ve da ga koncentruje u tkivima, pa kada ovek pojede takvu ribu, on se otruje. Uopte, to je riba vea, moe biti vie toksina.
Simptomi se obino razvijaju u periodu od 6 do 12 sati nakon konzumacije
ribe, ali u nekim sluajevima, mogu se javiti i nakon sat vremena. Prvi znak
trovanja je obino gastrointestinalne prirode kao sto su oseaj munine, povraanje, grevi i dijareja. Brzo slede neuroloki simptomi, kao to su umor,
svrabe, bol ili slabost u nogama, bol u zglobovima, oseaj vruine ili hladnoe, glavobolja, bol u miiima, hladnoa, vrtoglavica, tremor, znojenje, crveni
osip. Kliniki znaci variraju od manjih tegoba do kome i smrti. Sa pravilnom
i brzom diagnozom pacijent se moe efikasno tretirati odreenim lekovima.
Drugi ihtyosarkotoksinizam je trovanje skombroidima, tj. ribom koju
Havajci nazivaju mahi mahi (dolphinfish). Skombrotoksino trovanje nastaje kao posledica konzumiranja ribe kao to su tuna, skua, pa i plava riba.
Do trovanja dolazi kada se pojede riba koja se delimino poela raspadati pa
sadri visoke koncentracije histamina. Na temperaturama preko 37 stepeni
Celzijusa bakterije uzrokuju raspadanje histidina iz tkiva u histamin i saurin.
Pokvarena riba esto ima papreni ili otar ukus. Znaci i simptomi skombroidnog trovanja se obino javljaju unutar sat vremena. Simptomi ukljuuju
dijareju, vruu kou, osip po licu i telu, znojenje, muninu, povraanje, glavobolju, bol u elucu, osjeaj gorenja u ustima i grlu, groznicu, vrtoglavicu,
pritisak u prsima, nateeno lice, probleme sa disanjem. Kuvanjem se otrov
ne razgrauje. Uvek jedite sveu ribu, koja je bila u friideru. Ako ulovite
sveu ribu, stavite je u friider do trenutka pripreme ili zamrzavanja.
Najopasnije od svih trovanja hranom je ono uzrokovano tetrodoksinom,
kojeg nalazimo u tkivima ribe kugle, ribe fugu i slinih riba. Konzumiranje
te ribe esto stvara udan oseaj topline ili treperenja celog tela. U visokim

koncentracijama, tetrodotoksin moe prouzrokovati smrt za nekoliko minuta. Simptomi fugu ili trovanja tetrodoksinom ukljuuju: slabost, vrtoglavicu,
osjeaj peckanja oko usta, grla, jezika, pojaana salivacija, nizak krvni pritisak
(hypotensija), povraanje (esto i ozbiljno), cijanozu, usporeni srani ritam
(bradikardija), oteano disanje (dispnea). Simptomi nastupaju od 5 do 45 minuta nakon konzumacije, a smrt moe nastupiti iznenada bez upozorenja.
Tretman ukljuuje oivljavanje, davanje kiseonika, intravenoznu hidrataciju,
ispiranje eluca, davanje atropina.
Takoe bitan podatak koji e nam naslutiti vanost poznavanja cijanobakterija i njihovog razvoja je i sama injenica da spadaju meu najstarije,
ako nisu i najstariji organizmi na Zemlji. Nastale su pre oko tri milijarde
godina. Dakle, ako razvoj ivota na Zemlji predstavljamo kao jedan dan,
tada emo nastanak cijanobakterija zabeleiti u prvoj, a nastanak oveka u
poslednjoj sekundi.
Moemo da zakljuimo sledee: ukoliko ne shvatimo da samo ovu Zemlju imamo, i da drugu neemo dobiti, i ne promenimo svoje navike u odnosu prema prirodi i svom okruenju u pozitivnom smeru, predstoji nam ono
to je zapisano u Starom zavetu o apokaliptinom kraju sveta. Ovaj slabani
apel u korist odranja prirode i buenja usnule ekoloke svesti oveka verovatno nee imati odjek, ali jedno je sigurno:
Onako kako su cijanobakterije bile svedok pojave oveka na Zemlji,
sasvim je sigurno da mogu biti jedne od retkih bia koje e ga ispratiti
u istoriju. Samo to e, za razliku od postanka, ovek za svoj odlazak biti
sam kriv.
Kako to rade u zemljama gde je visoko razvijena ekoloka svest slikovito opisuje sledei primer:
U Beu je izgraen kompleks za preiavanje voda koje se isputaju u
Dunav na oko 3000m2. Sistem sa nekoliko stotina kilometara cevi, nekoliko
desetina hiljada kilometara elektrinog kabla, sa preko 30 miliona uloenih
eura kapitala slui za preiavanje svih oblika otpadnih voda i svoenje na II
klasu koja se isputa u Dunav. Dodatna zarada ostvaruje se izdavanjem kompleksa za snimanje akcionih filmova. Magistar Uli Sama, lan gradskog vea
Bea, u intervjuu za jednu stranu televiziju u emisiji o ekologiji kae:
Svaki euro uloen u preiavanje voda koje se isputaju u Dunav, i
gasova koji se isputaju u atmosferu, utedi 5 eura koji se ulau u zdravstvenu zatitu stanovnika.

januar / jun 2009. Ronilaki svet 25

Vodi za ronjenje - Podvodni svet Crne Gore

Goricija

(Goritia)

NAJVEA BRODSKA OLUPINA U CRNOGORSKOM DELU JADRANA)

ranski parobrod ,,Goricija predstavlja najveu olupinu koja lei u crnogorskom priobalju.

Bio je dugaak 104 metra, irok 14 metara, i sa nadgradnjom


visokom 7 metara mogao je postii brzinu od 12,5 vorova. Imao je ogromnu nosivost od ak 3104 bruto registarskih tona. Ovaj parobrod, u vlasnitvu austrougarskog Lojda, proizveden je 1903. godine. Prvobitno ime
mu je poetkom Prvog svetskog rata, 20. avgusta 1914. godine, promenjeno u ,,Dampfer III (Trei Parobrod), a od 16. marta 1916. godine sluio
je za vojne potrebe skladitenja municije na potezu du albanske obale.
Pratei pomorski konvoj u povratku iz Draa, u noi 19. avgusta 1918.
godine naleteo je na minu i, posle strahovite eksplozije koja je otkinula
pramac broda zapalio se, a potom i potonuo. Torpedni brodovi iz pratnje
Tb 82F, a posebno posada Tb 90F, uspeli su brzom akcijom da spasu sto

26 Ronilaki svet januar / jun 2009.

est lanova posade, ali se kao ljudski gubici potapanja ipak navode tri
osobe, to na ,,Goriciji, to na Tb 90.
Vie puta ova olupina je pogreno imenovana od strane ronilaca.
lanovi Udruenja za zatitu i istraivanje Jadrana osamdesetih godina
prolog veka su napisali izvetaj u kome navode da su otkainjui ribarsku
mreu pronali ogromnu olupinu metalnog broda u blizini Ade Bojane koji
se najverovatnije zvao Forverc. Grupa crnogorskih ronilaca 1993. godine objavila je vest o senzacionalnom otkriu nepoznatog broda, pravei
istovremeno i TV emisiju u kojoj su takoe izveli pogrean zakljuak da se
brod zove ,,Forverc. Objanjenje je jednostavno : u pripremama i tokom
Prvog sv. rata, jedan deo putnikih i trgovakih brodova iz austrougarske
plovidbe preao je iz civilnog u vojni sektor, radi potreba transporta materijala i ljudstva austrougarske vojske. Na brodovima te flote bio je serijski

proizveden itav niz brodske opreme sa ugraviranim grbom austrougarskog ,,Lojda, u okviru koga se nalazi i natpis ,,Vorwaerts (Napred). Neki
od takvih pronaenih predmeta verovatno su naveli ronioce da pomisle da
je re o unikatnoj brodskoj opremi broda pod imenom ,,Forverc.
Brod lei na dubini od svega 12,5 metara, oko 1,5 km istono od hridi eran, orijentisan u smeru zapad-istok. Veoma slaba providnost vode,
ne vea od 3 metra, esto je ovde uslovljena pre svega muljevito-peanim
dnom Velike ulcinjske plae i blizinom ua reke Bojane. Brod je naseo u
mulj do vodene linije, ali su podvodne struje i rad talasa peskom i muljem
napunili mainski deo i najnie prostore potpalublja, tako da je u nie delove broda, kako trenutno stoje stvari, nemogue prodreti. Konstrukcija trupa broda ukazuje na njegovu izuzetnu irinu, kao i na neobian celokupni
izgled broda. U praenju linije brodskog trupa postoji jedan veliki prekid,
koji potie od izuzetno jake eksplozije koja je brod potopila, pa se pramac
nalazi pedesetak metara odvojen od ostatka trupa broda (brod je praktino
prepolovljen). Moglo bi se zakljuiti da se najaa eksplozija desila u delu

prednjeg jarbola (dizalice), gde je svakako bio i magacinski prostor municije. Ipak, ostaci municije koja je bila na ovom brodu, po sadanjim saznanjima, nikada nije pronaena. Kompletna drvena nadgradnja broda kao i
cela paluba razneseni su radom mora i poarom na brodu koji je prethodio
potapanju. Dokazi za poar na brodu oigledni su na raznim delovima preostale opreme na kojoj se vidi da je dugo bila izloena vatri.
Na krmenom delu su interesantni sauvani delovi luksuznih toaleta i
kupatila sa izuzetno lepim keramikim ploicama. Od sredine prve decenije dvadesetog veka, ni slavina vie nema. Samo su dve kade u potpunosti ouvane, i do danas stoje na svojim mestima.
Poslednjih godina ronioci odneli su apsolutno sve to se moglo odneti
sa ,,Goricije. ak su i brojni masivni brodski prozori poskidani sa svojih
mesta do poslednjeg. Meu sitnim predmetima koji su uoeni 1993-94. godine dominirali su tanjiri i razno drugo posue, escajg i brodski prozori,
kao i delovi napravljeni od porcelana, stakla, mesinga i slinih materijala
koji su odoleli vatri (razne zidne lampe, metalno posue, rukohvati, ivilu-

januar / jun 2009. Ronilaki svet 27

Cenjeni ronioci!
Drago nam je da Vas moemo obavestiti da je iz tampe izala knjiga koju ste oduvek eleli da nabavite: Vodi za ronjenje
-PODVODNI SVET CRNE GORE autora Duana Varde.

ci, brave i sl.). Svi su se predmeti odlikovali visokostilskom izradom, tako da


je generalni utisak bio da je brodska oprema bila vrlo luksuzno dizajnirana.
Prilikom Ekspedicije za istraivanje podvodnog svete Crne Gore 1994.
godine, na povrinu su izneta tri tanjira, jedan posluavnik i jedna nedefinisana masa za koju se ispostavilo da predstavlja vatrom stopljenu bravu drvenih
vrata sa jednom viljukom. Svi su imali ugraviran pomenuti grb austrijskog
,,Lojda sa natpisom ,,Voarwerts, i predati su Pomorskom muzeju u Kotoru.
Ogromni pramac koji lei odvojen od ostatka broda ponajvie govori o
silini eksplozije koja je raznela brod. U potpalubnim delovima trupa nalaze

se pomenute sanitarije i to je ujedno najzanimljiviji nivo broda. Krmeni deo


je posebno interesantan sa kormilom i svojim prozorima postavljenim okolo
cele krme. Ceo ovaj potpalubni nivo je u veem delu prohodan i dovoljno
prostran da se i vea grupa ronilaca istovremeno kree kroz njega. Ostaci
dimnjaka stvaraju pravu predstavu o nekadanjoj visini nadgraa. Najnii
deo broda, ispod potpalublja, u kome je bio smeten glavni mainski deo, u
velikoj meri je pun mulja, ali i nesvakidanje velikih primeraka riba koje na

28 Ronilaki svet januar / jun 2009.

ovde pronalaze idealni zaklon. Neuobiajeno je velika i koncentracija koljki


voloka, za koje izgleda da kada jednom uu u olupinu, zauvek ostanu u njoj.

OCENA POGODNOSTI ZA RONJENJE


,,Goricija predstavlja vrlo zahvalan objekat za turistiko ronjenje,
pogotovo u uslovima bolje sree sa prozirnou vode. U sluajevima slabije vidljivosti, ronilac se lako moe nai dezorijentisan veliinom broda,
posebno na sredinjem delu gde je irina broda nesvakidanje velika 14
metara. Zbog male dubine, olupina je izuzetno bezbedna za ronjenje, na

Knjiga detaljno obrauje preko 50 lokacija za ronjenje u


Crnoj Gori, obuhvatajui podatke o vie od 20 potopljenih
olupina, podvodnih peina i najatraktivnijih lokacija za
ronjenje u crnogorskom primorju, sa uputstvima i preporukama roniocima, ukljuujui i zakonsku regulativu vezanu
za podvodne aktivnosti. Vodi predstavlja po prvi put objedinjene sve poznate podatke o ronilakim destinacijama u
Crnoj Gori, ukljuujui i druge podatke vezane za istoriju,
kulturu, sport i razne servisne informacije svih primorskih
optina. Knjiga je bogato ilustrovana crno-belim i kolor fotografijama, obima 200 strana, u plastificiranom povezu.
Ogranien tira PRVOG IZDANJA knjige moete
poruiti kod autora Duana Varde po ceni 1999 din + ptt
trokovi.
Telefon +381 63 87 66 408.
Rok isporuke je 30 dana.

pristupanoj je dubini i praktino najblia lokacija za ronjenje u okolini


Ade Bojane. Ogromna olupina Goricije predstavlja i izuzetan podvodni
vetaki greben na kome je izdvojena koncentracija riba daleko vea nego
kilometrima u okolini, ukljuujui i oblinju hrid eran.
Pie Duan Varda (odlomci iz knjige Podvodni svet Crne Gore)
Foto: Janez Kranjc

januar / jun 2009. Ronilaki svet 29

Noviteti

BARE

proirio ponudu!

onilaki brend BARE koji do skoro bio poznat po proizvodnji odlinih ronilakih odela svih vrsta, nedavno je proirio asortiman svojih proizvoda tako da su
sada u ponudi i ronilake maske, disalice, peraja i kompenzatori plovnosti.

Maske
Pria poinje sa modelom
Frameless ije ime govori da
se radi o masci izuzetno male
zapremine. Proizvodi se samo
u verziji sa crnom silikonskom
obrazinom. Ugraena je revulucionarna push-button kopa
koja omoguava brzo i lako podeavanje strep trake. Staklo je veoma kvalitetno i naravno, termiki obreno. Zanimljivo je da maska veoma dobro apsorbuje pokrete miia lica
bez prodora vode. Za to je zasluna dupla ivica obrazine koja omoguuje
idealno prijanjanje maske uz lice.
Medeli Duo C i Duo B se u principu razlikuju po boji silikona.
Oznaka C govori da je u pitanju providni silikon (clear) a B da se radi
o masci sa crnom obrazinom (black). Ovi modeli imaju dva stakla i takoe
malu zapreminu i veliko vidno polje. Takoe je ugraena push-button
kopa, ali glavna odlika ovih modela je njihova teina. Veoma su lagani.
Trio C je sledei model koga karakteriu tri stakla i proireno vidno
polje. Konekcija sa potiljanim kaiem je ostvarena pomou originalne savijajue kope, zahvaljujui kojoj je podeavanje brzo i lako. Proizvodi se
u verziji sa providnim silikonom i ramovima u utoj, plavoj i crvenoj boji.

Kompenzatori plovnosti
Za ovu sezonu BARE je pripremio etiri modela kompenzatora plovnosti. Ovom prilikom emo se pozabaviti sa dva modela: Black Jack i
Black Wing.
Black Jack je model koji je zasnovan na
tradicionalnom rekreativnom dizajnu, to
znai da se vrea sa vazduhom nalazi sa strane.
Odmah je uoljivo da
je napravljen od veoma kvalitetnih materijala koji e zadovoljiti
sve kategorije ronilaca.
Proizvodi se u etiri
osnovne verzije kapaciteta plovnosti: 15.8kg,
17.2kg, 19.9kg i 21.7kg.
Tegovi su integrisani.
Black Wing je napredno
dizajniran model gde se kompletna vazduna vrea nalazi
pozadi pravei dobro poznatu
wing konstrukciju. Ovaj model je vie namenjen thnikim
roniocima, ali i onima koji se
nalaze negde izmeu tehnikog
i rekreativnog ronjenja. U svakom sluaju upotrbljeni su najkvalitetniji materijali koji omoguavaju dugotrajnu i sigurnu
upotrebu. Pravi se u enskoj i
mukoj verziji.
Vie o svakom modelu BARE kompenzatora plovnosti e biti rei u
nekom od narednih brojeva, kada emo raditi i detaljno testiranje.

Quad C je originalno dizajnirana maska za one ronioce koji ele


panoramski pogled. Sa dva bona stakla omoguen je neometan pogled
i sa obe strane. Strep se lako i sigurno podeava pomou push-button
kope. Providna obrazina je izvedena sa duplom ivicom. Zapremina maske je veoma mala.

30 Ronilaki svet januar / jun 2009.

POWER SUB
Steve Todorovia 32, Beograd
Telefoni: 063 374 204 , 011 35 411 35

januar / jun 2009. Ronilaki svet 31

bilo i dan se pretvorio u pravi letnji. Presloena


je ronilaka i kamperska oprema, uz dodatne
redukcije. Utovarili smo sve u kombije i krenuli ka Tjentitu. Nakon vonje od dvadesetak
minuta skrenuli smo na dosta oteen put koji
je vodio sve dublje u umu. Nakon rampe na
ulazu u Nacionalni park Sutjeska shvatili smo
da ulazimo u sve veu divljinu. Asfalt je ubrzo
nestao, a na njegovom mestu se pojavio tvrdo
nabijeni tucanik. Posle petnaestak kilometara vonje obodom Peruice, jedine praume u
Evropi, stigli smo na raskrsnicu gde smo napra-

ronilaku i snimateljsku opremu dok emo


mi poneti ostalo. Izraunali smo da je teret po
konju iznosio oko 120 kilograma, dok smo mi
na leima imali izmeu 20 i 30 kilograma. Uz
dogovor kada da dou po nas, automobili su
se vratili a mi krenuli planinskim putiem ka
naem konanom cilju Trnovakom jezeru.

vili malu pauzu. Naime, izali smo iz vozila i


uputili se putiem kroz praumu da bi videli legendarni Skakavac, osamdesetmetarski vodopad koji dominira ovim krajem. Nakon kraeg
foto sena, nastavljamo dalje ka mestu Prijevor.
uma se sve vie nadvija nad putem zaklanjajui vidik. Posle dvanaestak kilometara, iza jedne
krivine pred oima nam se otvorila iroka visoravan. Ovo je bila krajnja taka do koje se moglo etvorotokaima. Na tom mestu ekao nas
je na vodi Sreko sa svoja dva konja Bugarom
i Bebanom. Dogovor je bio da konji ponesu

da dostignemo radnu temperaturu, ali ekspedicija je polako, ali sigurno poela da savlauje
deonicu po deonicu. Odmah na poetku, javila
su se prva iskuenja. Naime, pre par godina lavina je zatrpala i onako uzan puti, pa je staza
vodila relativno utabanim siparom, ali uz samu
ivicu ambisa. Mlai konj, Beban je u jednom
trenutku proklizao pravei odron. Zadnje noge
su mu ve krenule ka provaliji, ali je Sreko u
poslednjem trenutku uspeo da ga zadri i vrati
na stazu. Nakon dve opasne take, put je postao
oputeniji i iri. Uskoro smo ispod nas ugledali

Opasni sipar i korita planinskih


potoka
Zanimljivo je kako se ljudsko telo ponaa
pod teretom. alili smo se da nam je potrebno

katune sa pastirima i stadima ovaca. Krivudajui kroz borove pred nama se otvorio pogled
na dolinu koja se zove Suva jezerina. Karakteristini naziv dolazi od podatka da je tu nekada
zaista bilo jezero koje je usled delovanja karsta
nestalo. I tu vidimo uticaj lavina po oborenom
drveu i ceo prizor je pomalo sablasan. Ovaj
deo puta je bio lagan jer smo se kretali po ravnom travnatom terenu. Stigavi u podnoje
umovitog brda shvatili smo da e poslednja
deonica biti izuzetno naporna. Uspon je bio
prilino velik, a dobar deo puta je bio kroz
kamenito korito presahlog planinskog potoka.
Nakon kraeg odmora i podeavanja opreme
krenuli smo uzbrdo. ulo se samo glasno disanje lanova ekspedicije i zvuk kopita po kamenju. U jednom trenutku Beban se okliznuo
i klecnuo. Morali smo da ga rasteretimo da bi
ustao. Ubrzo smo nastavili dalje. Sa olakanjem
smo primetili da teren postaje ravniji a uma
rea. Konano smo izmeu drvea poeli da
naziremo jezero. Slike koje smo do tada gledali

Ekspedicija

Trnovako
jezero

Pie: Janez Kranjc


Foto: Ivana Orlovi-Kranjc,
Dragan Luki i
Dejan Vasi

Skriveno meu vrhovima planina Volujak, Trnovaki Durmitor i Magli nalazi se moda najlepe ledniko jezero u ovom delu sveta.
Osmoro ronilaca iz kluba S.D.T. Svet Ronjenja odvano se uhvatilo u kotac sa planinama u nameri da prvi zavire ispod povrine
ovog planinskog dragulja.

Cela pria je poela pre dve godine kada


smo nakon usputnog raftinga na Tari, sedeli
u kampu Montings i razgovarali sa Savom,
vlasnikom ovog rafting centra, o lepotama
Drine, Zelengore i okolnih planina. Nekako
se tada na stolu pojavila stara, izguvana broura sa koje nas je posmatralo neverovatno
plavo-zeleno jezero. Odmah smo poeli da
se raspitujemo kako je mogue stii do njega,
ali prve informacije su bile prilino obeshrabrujue. Do jezera se stie teko prohodnom
planinskom stazom, koja krivuda izmeu litica, umskih predela i dolina. Naa ronilaka
32 Ronilaki svet januar / jun 2009.

oprema je predstavljala veliki problem, koji


bi se moda mogao reiti uz pomo konja.
Uhvatili smo se za to moda i nastavili da
matamo o ovom poduhvatu.
Kockice su se sloile tano dve godine
kasnije i ekipa koju su inili Ivana OrloviKranjc, Slavica Turk, Svetlana irkovi, Dejan Matijaevi, Dragan Luki, Dejan Vasi,
Jovan Petrovi i Janez Kranjc nala se na kraju puta kojim idu automobili u Nacionalnom
parku Sutjeska, sa rancima na leima, natovarenim konjima i spremnou za polazak u
veliku avanturu.

Od slika na monitoru do ivih


predela
Okupljanje ekipe spremne za pohod na
Trnovako jezero poelo je u etvrtak 18. 06.
2009. godine u rafting kampu Montings, koji
je predstavljao bazu iz koje smo planirali da
krenemo. Sedei uz vatru razraivali smo detalje, sa nestrpljenjem oekujui naredno jutro.
Svi smo se pribojavali vremenske prognoze,
koja nije obeavala nita dobro. Najavljivana je
kia i hladno vreme preko celog vikenda. Jutro
je osvanulo sa niskim oblacima i obilnom rosom. Nakon nekog vremena sunce se ipak pro-

na internetu oivele su pred naim oima.


Nakon kraeg odmora, jedan deo ekipe je
poeo sa podizanjem kampa, a drugi je krenuo u potragu za izvorom pitke vode. Sedei u
veernjim asovima uz vatru, na 1.517 metara
nadmorske visine, pravili smo planove za sutranja ronjenja.

Zaron u netaknuto jezero


Zbog strogo ograniene mogunosti za
noenje, opremu smo sveli na minimum neophodnog. Nau priu su u par navrata prekinuli
udaljeni pucnji, kojima su pastiri u katunima
na Trnovakom Durmitoru plaili vukove i
ostale umske zveri. Ovo je jo uvek netaknuta divljina. Ronjenja su planirana u parovima,
od kojih je svaki par imao cilj da preroni drugu oblast jezera, ija je duina 825, a irina 715
metara. Voeni podacima jednog od najveih
srpskih geografa Jovana Cvijia, oekivali smo
hladnu vodu. Prema istraivanjima s poetka
januar / jun 2009. Ronilaki svet 33

sedamdesetih godina prolog veka izmerena je


temperatura od 12 stepeni na povrini i svega
etiri stepena Celzijusa na dnu. Zato smo poneli suva odela i Apeks regulatore, kojima funkcionisanje u ovakvim uslovima ne bi trebalo da
predstavlja problem. Prilino smo se obradovali kada smo shvatili da je temperatura vode u
meuvremenu porasla na ugodnih 17 stepeni!
Maksimalna dubina koju smo pronali bila je
devet metara, to se poklopilo sa podacima starih geografa.
Prvi par smo bili Dejan Matijaevi i ja, zatim su ili Dejan Vasi i Svetlana irkovi, pa
Slavica Turk i Jovan Petrovi i na kraju Ivana
Orlovi-Kranjc i Dragan Luki. Takoe, Dejan
i ja smo planirali da napravimo i noni zaron.
Ubrzano smo krenuli sa opremanjem, jer
je elja da zavirimo ispod povrine smragdno
zelenog jezera bila neizdriva.
Kada sam spustio glavu ispod vode, shvatio
sam da je vredela svaka kap prolivenog znoja,

34 Ronilaki svet januar / jun 2009.

Za pamenje

lje od svih jezera u kojima smo do sada ronili.


Dok su se grupe smenjivale, slobodno vreme
smo iskoristili da napravimo to vie snimaka
jezera i okoline.
Slavica i Dejan, na elu sa iskusnim planinarom Jovanom Petroviem, krenuli su put
Maglia i uspeli da stignu do prvih snegova,
odakle su napravili snimke jezera. Dejan Matijaevi i ja smo krenuli na drugu stranu, ka
Trnovakom Durmitoru, odakle smo napravi-

okruivale. Shvatili smo da nas je priroda dosta


mazila i da je odluila da nam pokae i svoju
divlju stranu.
Pripremili smo kamp za nevreme koje se
pribliavalo i uz vatru prepriavali doivljaje sa
zarona. U daljini su se ponovo uli pucnji kojima su pastiri branili stada, a uma oko nas je
poela da isputa pomalo uznemirujue zvuke.
Kia je poela posle ponoi, ali smo imali sree
da nas je oluja ipak zaobila. Osvanulo je kino

blatnjava, to nam je oteavalo kretanje. Meutim, pravo iskuenje je bilo tek pred nama. Kameno korito nekadanjeg planinskog potoka je
sada bilo izuzetno klizavo. Ovo je bio ekstremno
opasan deo za konje. Da je to ba tako, dobili
smo veoma brzu potvrdu. Beban se u jednom
trenutku okliznuo i nezgodno pao izmeu stenja. Brzo smo ga rasteretili i sa strepnjom pregledali zadnje noge, koje je prilikom pada udario.
Na sreu, sve je bilo u redu, ali smo odluili da

Umorni, pokisli, pomalo smrznuti ali zadovoljni vozili smo se kroz kini dan ka baznom kampu na obali Drine. amor prie je
zamenilo utanje, u kojem su lanovi ekspedicije sreivali utiske o doivljenoj avanturi.
Svi su se sloili da je vredelo, makar samo na
par dana, iskoiti iz ivotne svakodnevnice i
dotai netaknutu prirodu i iveti u skladu i razumevanju sa njom. Ovo je bio doivljaj koji

li panoramske fotografije Trnovakog jezera.


Dragan i Ivana su ponovo fotografisali dadevnjake ... I tako sve do mraka kada smo ponovo
uli u vodu u potrazi za opreznim i plaljivim
pastrmkama. Ovaj put smo imali vie sree
uspevi da im priemo blizu i napravimo lepe
snimke. Po izronu primetili smo nemo sevanje
munja iznad svih vrhova planina koje su nas

jutro, a mi smo shvatili da e takav biti i ceo dan


tokom kojeg smo planirali povratak.

ga maksimalno rasteretimo i da do podnoja i


kraja kamenog terena opremu sami spustimo.
Svima nam je laknulo kada je ova opasna deonica sa uspehom savladana. Ostatak puta protekao
je bez veih problema. Nakon dva sata i petnaest
minuta kroz maglu smo ugledali klupski kombi
i Land Rover rafting centra kako nas ekaju na
dogovorenom mestu.

se godinama prepriava roniocima, deci, unucima ... Bio sam ubeen kada sam zamicao u
umu, ostavljajui Trnovako jezero za sobom
da je to na prvi i poslednji susret. Jer, ovo je
put koji je sa nae, ronilake, strane prepun
iskuenja. Kada sam pitao lanove ekipe da li
bi ponovili, dobio sam jednoglasan odgovor
sledei vikend!

svaki bolni mii i sve opasne situacije koje smo


imali da bismo stigli do cilja. Pred oima su mi
se otvorile podvodne livade i vodeno prostransvo kroz koje smo imali ast da prvi preronimo.
Zaista, vidljivost je bila preko deset metara, kao
da gledate kroz vazduh. Sretali smo sitne ribice,
pueve, razliite vrste trave ... Dno je muljevito, ali prekriveno travnatim tepihom, koji ako
protresete, isputa mehurie vazduha. Takoe,
esta su oborena debla i stene, od kojih neke
kao hridi izlaze sve do povrine.
U nekoliko navrata smo uspeli da vidimo i
solidne primerke pastrmki, koje su se oprezno
drale na veem rastojanju tako da nismo mogli da ih snimimo. Parovi su se smenjivali donosei nove informacije i zapaanja. Skoro svi
su uspevali da vide pastrmke, ali ih niko nije
snimio. Ivana je ak uspela da vidi i fotografie
dadevnjake, pijavice i koloniju punoglavaca.
Niko nije mogao da sakrije osmeh nakon ronjenja u Trnovakom jezeru. Ovo je zaista najbo-

Dramatian silazak
Veoma brzo smo bili mokri, ali kamp je spakovan, konji natovareni i mi spremni za polazak.
Fotografisali smo se za uspomenu i u koloni krenuli kroz umu. Staza je bila dobro natopljena i

januar / jun 2009. Ronilaki svet 35

36 Ronilaki svet januar / jun 2009.

You might also like