Milo Mrakovi, 1997

Kineziologija osnove Milo Mrakovi (Uvod u Sistematsku kineziologiju, 1997)

Kineziologija je formirana od grke rijei KINEZIS (kretanje, pokret) i rijei logos (znanost,
nauka).
Prema tome etimoloki Kineziologija je znanost o kretanju.
Kineziologija je znanost koja prouava zakonitosti upravljanog procesa vjebanja i posljedica
tih procesa na ljudski organizam.
Svaka znanost pa tako i Kineziologija ne egzistira na pojmu, ve na spoznajama koje su
utemeljene na valjnoj metodologiji rada koja omoguuje verifikaciju odreenih zakonitosti.
to e se smatrati znanou stvar je konvencije kompetentnih strunjaka u odreenom
vremenskom periodu..
Kineziologija ne prouava sva ljudska kretanja niti kretanje svake materije.
Predmet prouavanja (interesa) Kineziologije kako znanosti je svaki onaj upravljani proces
vjebanja kojemu je cilj.
1) Unapreenje zdravalja,
2) Optimalni razvoj ljudskih osobina, sposobnosti i motorikih znanja i njihovo
zadravanje to due vrijeme na to vioj razini,
3) Spreavanje preranog pada pojedinih antropolokih karakteristika i motorikih znanja,
te
4) Maksimalan razvoj osobina, sposobnosti i motorikih znanja u agonoloi usmjerenim
kineziolokim aktivnostima
Ne kinezioloka kretanja su manje ili vie ograniena jer sudjeluju i djeluju samo u razvoju
onih ljudskih karakteristika koje sudjeluju u uspjehu u nekog zanimanja.
Kineziolokim kretanjima moe se utecati na optimalni razvoj ali i na poboljanje efikasnosti
rada.
Kineziologija nije biomehanika jer se nemogu sve promjene osobina i sposobnosti objasniti
zakonima mehanike.
Svakoj znanosti pa tako i Kineziologiji cilj je utvrditi odreene zakonitosti, jer zakonitosti su
atribiti svake znanosti.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

U kineziologiji zakonitost egzistira ako su poznati inioci koji tvore neki proboblem (npr.
inioci uspjeha u nekoj kineziolokoj aktivnosti), njihov hijearhijski red i meusobni odnosi.
Osnovni preduvjet za egzistiranje svake znanosti je posjedovanje adekvatne metodologije!
Kineziologija kako znanost prouava zakonitosti upravljanog procesa vjebanja, pod tim se
podrazumjevaju procedure:
1) planiranja
2) programiranja
3) provoenja i
4) kontrole efekata odreenog procesa vjebanja
Pod procesom vjebanja podrazumijeva se primjena sasvim odreenih struktura kineziolokih
stimulasa vjebi, s obzirom na:
1) sadraj
2) volumen i
3) modalitete rada
Kinezilogija kao znanost prouava posljedice vjebanja na ljudski organizam. Pri tom se
javljaju mnoga pitanja
1) kad je tjekom razvoja mogue i potrebno utjecati na razvoj pojedinih obiljeja
2) pod kojim endogenim i egzogenim iniocima je promijena mogua i poeljna
3) to, koliko i kako vjebati kako bi promjene usljedile
4) kako kontrolirati promjene u kvantitativnom i kvalitativnom smislu

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Razvoj kineziologije - skromna osnova
Suvremenim poimanjima kineziologije pretodilo je nekoliko faza razvoja:
1) Od formalnih analiza tzv. Mehanike gibanja,
2) preko apstraktnih i idealistikih koncepcija funkcije kretanja
3) do znanstvenih spoznaja o kretanju kao produktu ili u funkciji razvoja integralne
linosti
Linosti koje su pridonjele razvoju kineziologije:
1) Aristotel (384 322 g.p.n.e) prvi je analizirao osnovne principe hodanja kako
rotatorno kretanje koje se pretvara u translatorno i koje miinu akciju podvrgava
geometrijskim analizama.
2) Arhimed (287-211 g.p.n.e) postavio je poznate hidrostatske principe koji upravljaju
tijelom koje pliva i prouavao zakonitosti poluge i problem odreivanja teita.
3) Galen (131 201. g.n.e) biolokim pristpom kineziologijskim fenomenima prestaje
razvoj znanstvene misli (znanost 1000 godina postaje statina). Po toj koncepciji tijelo
i duh dvije su nezavisne kagorije, to je bila vana osnova odvajanja manualnog od
umnog rada. Diskriminacija svega to je tjelesno i velianje svega to je duhovno. Tek
materjalistiko tumaenje priroda ovjeka s pozicije materjalistikog monizma, po
emo je ovjek jedinstveno bie, dakle integracija razliitih osobina i sposobnosti koje
uvijek funkcioniraju kao cjelina (to je eksperimnetalno i dokazano) predstavlja novu i
jedino ispravnu osnovu vrednovanja razliitih ljudskih aktivnosti pa i kineziolokih.
Jo uvijek su rijetki istraivai koji u podruju kineziologije koji su orjentirani na
istraivanje zakona finkcioniranja antropolokog sustava kao cjeline, to
podrazumijeva utvrivanje relacija izmeu razliitih fenomena, te opih i posebnih
zakona upravljanja subjektom kao integralnim bio psiho socijalnim biem.
4) Leonardo da Vinci (1452 1519) koji je opisao mehaniku tijela u stajanju, hodanju uz
brdo i niz brdo, u stajanju iz sjedeeg poloaja i u skakanju, te je prouavao odnose
izmeu teita i ravnotee i centra otpora.
5) Galilea Galileja (1564 1643) ija su otkria pretee njutnovim zakonima. Od
kapitalnog su znaaja Galileova poimanja znanosti: Uvodi eksperimnet kao osnovnu
metodu znanstvenog rada i prirodne pojave opisuje matematikim terminima.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

6) Borellino (1608 1679) Galileov uenik ija su istraivanja pretea mederne
biomehanike lokomotornog sustava. On je drao da su kosti poluge a da miina
funkcija moe biti opisana matematikim principima. Vjerovao je da je miina
kontrakcija kemijski proces
7) I. Newton (1642 1727)
A) I Zakon inercije ili tromosti svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili
jednolikog gibanja po pravcu sve dok neka sila koja na njega djeluje to stanje
ne promijeni. V=0, ili v=konst; a=0
B) II Zakon proporcionalnosti sile i ubrzanja ubrzanje je proporcionalno sili
koja djeluje na tjijelo, a zbiva se u smjeru djelovanja sile
C) III Zakon jednakosti akcije i reakcije akcija je uvjek jednaka i suprotno
usmjerena reakcija
D) Takoer je formulirao zakon gravitacije
Pokret je najvanija funkcija egzistencije ljudskog organizma, a sve su druge funkcije
povezane s njim, dakle pokret je uvijet ivota.
Organiozam reagira na odreene podraaje praktiki uvijek kao jednstvena cjelina, to znai
da e odsustvo kretanja uvjetovati pad sposobnosti na samo u lokomotornom aparatu nego u
nizu drugih organa, poglavito u subsistemu za oskrbu i transport energije.
Dakle ako nema kretanja nema niti funkcije, odnosno funkcija i razvoj organizama
uvjetovani su funkcioniranjem, a jedino sredstvo koje omoguuje reakcije i istovremeno
unutarnje organske promjene je sposobnost miine kontrakcije.
Kineziolokoj spoznaji uvelike je pomogla psihologija i njene spoznaje o latentnim
strukturama odgovornim za itav niz manifestacija.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Opi bi bio zakljuak kako su antropoloke discipline, svaka na svoj nain vane u rijeavanju
kineziologijskih zakonitosti.
Interes kineziologije je zapravo spoznati kako brojne ljudske osobine i sposobnosti
promatrane kao integralni sustav utjeu na motoriku efikasnost pri odvijanju kineziolokih
aktivnosti li procedura.
Aktivnost nemoe biti znanost a osim toga kinezioloke se zakonitosti samo djelomino
odnose na sport.
Uvidom u tijek razvoja kineziologije openit je zakljuak:
1) kretanje je kao fenome dugo predmet ljudskog interesa, od potpunog filozovskog do
znanstvenih razmatranja;
2) pojavom razliitih znanosti posebno antropologijskih, uvijek je bilo nastojanja prema
apsolutiziranju zakonitsti pojedine znanosti, to je uz sve pozitivne znaajke
parcijalnih spoznaja u pravilu rezultiralo i devijantnostima u tumaenju kretanja kao
jedinstvenog faktora veeg broja viestruko zavisnih inilaca;
3) pojava kineziologije i njenih disciplina normalna je posljedica: a)porasta ljudskih
potreba naruito u podruju zdravstva, odgoja, rekreacije i vurhunskog sporta, a koje
se mogu realizirati jedino odreenim sustavom znanstveno verificiranih informacija o
promjeni kineziolokih stimulasa i b) porastom sve veeg broja tipinih kineziolokih
spoznaja zasnivanih na priznatim znanstvenim metodama istraivanja;
4) tumaenje kineziologijskog smisla kretanja je u prhvaanju kibernetikog naina
miljenja koje omoguuje adekvatnu razinu generalizacije svih elemenata
kineziolokih sustava i upravljanje tim sustavima.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Struktura kineziologije i njen odnos prema drugim znanostima
Svaka znanost ima svoju eksernu i internu strukturu.
1) Eksternu strukturu odreuje nje odnos prema drugim znanostima s kojima je
povezana;
2) Internu strukturu poblie definraju primjenjene, pomone i specijalne znanstvene
discipline unutar neke znanosti.
U eksternom smislu kineziologija pripada skupini antropolokih znanosti, a zajedno s njima
povezana je s grupom metodolokih i metodikih znanostvenih disciplina.

Sve su te znanosti meusobno povezane tako da spoznaje do kojih doe jedna znanost vraaju
drugoj informaciju u nekom novom obliku, iz ega se i izvodi zakljuak da nema nezavisne
znanosti.
Metodike discipline modeli uenja i vjebanja
Metodoloke discipline sustav prikupljanja podataka ili nova metoda obrade podataka
Antropolokim znanostima svojstveno je prouavanje ovjeka. Stoga moe se rei da je
matino podruje kineziologije antropologija.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Ope kinezioloke discipline

Osnovni cilj opih bazinih kineziologijskih disciplina je prouavanje opih zakonitosti
upravljanog procesa vjebanja i posljedica tih procesa, zakona efikasnosti gibanja i zakona za
reguliranje transformacije antropolokih karakteristika i motorikih znanja pod utjecajem
vjebanja, a koji nuno ne pripadaju niti jednoj kineziolokoj aktivnosti.
1) Sistematska kineziologija
2) Kinezioloka biomehanika prouava matematike i fizikalne zakonitost koje
odreuju efikasnonst struktura gibanja. U ovu disciplinu spadaju postupci za
deskripciju gibanja, postupci za analizu kretnih struktura, postupci za utvrivanje
fizikalnih i morfolokih inilaca od kojih ovisi efikasnost kretnih struktura i postupci
za simulaciju gibanja i optimalizaciju kretanja.
3) Kineziologija ne konvencionalnih gibanja ova disciplina izuava planiranje,
programiranje, provoenje, kontrolu i analizu takvih kineziolokih postupaka kojima
je osnovni cilj: a) transformacija osobina i sposobnosti ( i to prvenstveno motorikih,
funkcionalnih i morfolokih dimenzija), b) stjecanje i usavravanje bazinih
motorikih informacija koje imaju visoki utilitet urgentnim situacijma, visoki utilitet u
svakodnevnim ivotnim situacijam i visoki utilitet za stjecanje novih motorikih
znanja iz razliitih kineziolokih aktivnosti.
Specijalne kinezioloke discipline
Predstavljaju sintezu onog dijela zakonitosti procesa vjebanja koje su tipine za odreenu
aktivnost ili grupu relativno homogenih kineziolokih aktivnosti.
Polazite u definiranju ovih disciplina je u spoznaji kako unutar populacije kineziolokih
aktivnosti postoje specifine zakonitosti koje ne vrijede nuno za sve aktivnosti a koje su
uvjetovane:
1) razlikama u strukturi kretanja
2) razlikama u utilitetu s obzirom na oblik moi strukturalnih promjena antropolokih
obiljeja

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Aktivnost po sebi nije znanost ona je samo poligon ili polje realizacije znanstvenih spoznaja.
Aktivnosti su vjebe u adekvatnoj znanstvenoj disciplini!
Kriteriji klasifikacijskog sustava spotrova:
1) s obzirom na sloenost strukture kretanja: da li je osnovni nain kretanja
monostrukturalne naravi ciklikog ili aciklikog tipa, ili je polistrukturalne naravi
aciklikog ili polistrukturalne naravi ciklikog i aciklikog tipa;
2) s obzirom na cilj: da li je osnovni cilj savladavanje prostora u to kraem vremenu,
savladavanje konvencionalnih prepreka koje oteavaju kretanje u prostoru,
savladavanje prostora baenim projektilom koji moe biti i vlastito tijelo, je li osnovni
cilj aktivnosti pogaanje cilja voenim ili baenim; je li osnovni cilj izvoenje gibanja
odreenog sustavom konvencija sukladno nekom estetskom kriteriju, i je li osnovni
cilj simbolika destrukcija protivnika;
3) s obzirom na rezultat: moe li se rezultat izraziti u fizikalno mjerljivom veliinama; je
li rezultat binarna varijabla u kojoj vrijednost za jednog natjecatelja nuno iskljuuje
drugu vrijednost za drugog natjecatelja ili ostale subjekte, i je li za postizanje rezultata
nuna kooperacija izmeu lanova grupe.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

Milo Mrakovi, 1997

Na temelju postavljanih kritterija mogua je klasifikacija populacije aktivnosti na sljedee
etiri relativno homogene grupe:
1) Monostrukturalne kin. aktivnosti koje obuhvaaju aktivnosti kojima je fizikalni
cilj uvijek savladavanje prostora vlastitim tijelom ili projektilom i koji se moe
objektivno mjeriti, a dominira ciklika struktura kretanja i rezultat u pravilu ne ovisi o
suradnji lanova grupe.
2) Polistrukturalne aciklike aktivnosti kojima je cilj simbolika destrukcija partnera,
a u kojima dominira aciklika struktura kretanja, a rezultat je binarna varijabla, gdje se
kratanje izvodi u ogranienom prostoru.
3) Polistrukturalne kompleksne aktivnosti obuhvaaju aktivnosti kojima se tei
pogaanju odreenog cilja u prostoru voenim ili baenim projektilom, a sadre
kompleksnu strukturu kretanja ciklikog ili aciklikog tipa i u njima rezultat ovisi o
kooperaciji lanova gupe.
4) Polistrukturalne konvencionalne aktivnosti sadre aktivnosti kojima je cilj
zadovoljiti odreeni estetski kriterij izvoenje doputenih kretanja, a dominira
acikliki tip kretanja koji se izvodi sukladno nekom konvencionalnom sustavu.
Primjenjene kineziologijske discipline
1) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture kin. metodika prouava prouava procese
nastave i svih drugih oblika odgojno obrazovane djelatnosti uenika kin. sredstvima i
metodama.
2) Metodika rekreacije (kin. rekreacija) prouava prouava proces sportskorekraativnog vjebanja odraslih osoba s ciljem poveanja i odravanja osobina i
sposobnosti, motorikih znanja i zdravlja te humanizacije koritenja slobodnog
vremena.
3) Metodika sportskog treninga (kineziologija sporta) prouava zakonitosti
upravljanog procesa vjebanja usmjerenog na postizanje maksimalne kinezioloke
efikasnosti. Ova disciplina obuhvaa metode i modele postupaka za orijentaciju i
selekciju, sukladno zakonitostima rasta i razvoja i jednabe specifikacije odreene
aktivnosti, te medode i modele za izbor sadraja, volumena i modaliteta kineziolokih
operatora u sportu.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

10

Milo Mrakovi, 1997

4) Metodika

kineziterapije

prouava

znanstveno

zasnivane

kinezioloke

tansformacijske procese, primjenjive u prevenciji i terapiji oboljenja, povreda ili

oteenja.
Pomone kinezioloke discipline
ine ih dvije (znanstvena podruja) velike grupe Kinezioloka antropologija i kin.
metodologija
Kinezioloka antropologija
1) Bioloka antropologija prouava bioloke zakonitosti na temelju kojih se formiraju
postupci

usmjeravanja

transformacijskih

procesa.

izbora,
Ova

programiranja

disciplina

obuhvaa

kontrole

kineziolokih

morfologiju

tehniku

antropometrijskih i somatotipskih postupaka, osnovne zakone genetike i bioloke i

antropoloke zakonitosti rasta i razvoja vane za kinezioloke aktivnosti.
2) Funkcionalna anatomija prouava elemente grae ljudskog tijela i anatomske osnove
funkcioniranja ljudskog organizma. Vana poveznica sa biomehanikom.
3) Kinezioloka fiziologija prouava zakonitosti funkcioniranja organskih sustava od
kojih zavisi motorika efikasnost u kin. usmjerenim aktivnostima i koje reguliraju
utjecaj kin. tretmana na razvoj fiziolokih funkcija.
4) Kinezioloka psihologija prouva zakonitosti adaptivnih reakcija od kojih zavisi
efikasnost u kin. usmjerenim antivnostima i principe koji reguliraju utjecaj kin.
tretmana na razvoj adaptvnih sposobnosti.
5) Kinezioloka sociologija prouava strukturu i razvoj soc. obiljeja znaajnih za
planiranje i programiranje odgojno obrazovnih procesa openito, te edukacije, sporta,
kinezioloke rekreacije i kineziterapije posebno. Ova disciplina obuhvaa strukturu i
razvoj dimnezija soc. diferacijacije i soc. mobilnosti i njihov poloaj u sustavu
antropolokih dimenzija vanih za kin. efikasnost, zatim grupnu dinamiku,
socijalizaciju i sociopatoloke pojave i utjecaj kin. aktivnosti na efikasnost soc.
Prouava odgojno obrazovni proces tzv. Tjelesnu kultru kao drutveni fenomen.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

11

Milo Mrakovi, 1997

6) Kinezioloka medicina analizira patoloke pojave i procese koji mogu nastati
tijekom kin. aktivnosti, i terapiju tih pojava.
Kinezioloka metodologija
ine ju sljedee tri znanstvene discipline:ani
1) Kineziometrija prouava zakonitosti, modele i metode teorije mjerenja
2) Kin. statistika prouava metode i algoritme za analizu podataka
3) Kin. informatika ova disciplina podrazumijeva arhitekturu raunskih sustava,
operacijske sustave za rad na bazama podataka i specijalne jezike za numeriku i
statistiku obradu.
Za kineziologijske potrebe od interesa je da se otkriju:
1) U sklopu kin. antopologije to integralniji nain spoznaju graa ljudskog tijela,
razvojna obiljeja i promjenjivost ljudskih osobina i sposobnasti tijekom ivota, kako i
njihov utjecaj na uspijeh u razliitim kin. aktivnostima.
2) U okviru kin. metodologije spoznaju principi mjerenja, metode za analizu podataka i
upotreba raunala u rijeavanju parametara upravljanog procesa vjebanja.
3) U okviru kin. metodike da se spoznaju metode, modeli i modaliteti najefikasnijeg
organiziranja i provoenja procesa vjebanja uope u sva etri podruja primjenjene
kineziologije.
4) Te u okviru strunih znanja, znanja o kin. operatorima kojima je mogue utjecati na
promjenu antropolokih obiljeja, motorikih znanja i zdravalja, a koji ne moraju
pripadati niti jednoj poznatoj kin. aktivnosti.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

12

Milo Mrakovi, 1997

Predme i metode istraivanja
Predmet istraivanja neke znanosti saglediv je iz opisa funkcije znanosti, pa tako i
kineziologije i njezinih disciplina.
Predmet istraivanje kineziologje je utvrivanje ciljeva nekog procesa vjebanja,
utvrivanje stanja subjekta u relaciji sa ciljevima i utvrivanje zakonitosti i postupaka
planiranja, programiranja, provoenja i kontrole procesa vjebanja.
Konana je funkcija svake znanosti utvrivanje zakonitst po kojima se odvija neki proces
vjebanja.
Metodologija izraava faktor bez kojeg nema znanosti.
Znanstveni status neke znanosti zavisi gotovo iskljuivo od razine metodolokih postupaka za
prikupljanje podataka i verifikaciju podataka, njihovu obradu, ispitivanje ispravnosti
hipoteza i formuliranje znanstvenih zakonitosti.
Znanost a i obrazovanje koje poiva na didaktikoj tanspoziciji znaosti, osnovni su pokretai
drutvenog razvoja i bitan proizvodni inilac u svim razvijenim zemljama. Spoznaje znanosti
moraju biti dovoljno sigurne da ih je mogue proiriti u tehnoloke procedure.
Znanost je integralni sustav spoznaja i instrumen koji slui spoznaji.
Kinezioloke probleme mogue je svrstati u etiri kategorije:
1) Kinezioloka analiza motorikih struktura
2) Dijagnostika stanja subjekta koja obuhvaa integralnu procjenu morfolokih
karakteristika, funkcionalnih karakterisrika organskih sustava, motorikih sposobnosti
i znanja, intelektualnih sposobnosti, osobina linosti, dinamikih karaktristika,
posebno motiva stavova i interesa, te poloaja linosti u socijalnom polju.
3) Antropoloka prognostika- koja obuhvaa procjenu stanja i razvoja integralnog
sustava antropolokih karakteristika i motorikih znanja pod djelovanjem genetskih i
egzogenih inilaca ili pod djelovanje aktivnosti pojedenca i grupe.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

13

Milo Mrakovi, 1997

4) Analiza transformacijskih operatora koji obuhvaa odreivanje sadraja, modaliteta,
opsega i inteziteta aktivnosti, usmjerenih prema postizanju nekog eksplicitno
definiranog cilja u nekom od etri podruja kineziologije.
Svrha metoda istraivanja
Imaju za svrhu omoguiti rijeavanje etiri osnovne grupe problema definiranih kako
problemi:
1) Deskripcije ima dva obiljeja kad se opisuje pojava u kojoj inioci nisu poznati i
kad se opisuje pojava u kojoj su inioci poznati
2) Eksplanacije je postupak utvrivanja uzroka, mehanizma ili osobina koje reguliraju
neki proces gdje su kvantitativne veliine tek podloga utvrivanju kvalitativnih i
strukturalnih obiljeja nekog fenomena.
3) Predikcije utvrivanje vjerojatnosti ponaanja, reagiranja ili uspjeha
4) Utvrivanja zakonitosti zakon je prema definiciji jednoznana spoznaja i obino je
rezultat serije metoda na vei broj istraivanja.
Zakon mora biti mogue izraziti u nekom matematikom obliku, jer u protivnom nema
dokaza.
Zakon je po definiciji jednoznana spoznaja i obino je rezultat primjene serije metoda na
vei broj istraivanja.
Najei sluajevi utvrivanja zakonitosti u kineziologiji odnosit e se na:
1) podruje operacionalizacije cilja nekog transformacijskog procesa
2) podrja utvrivanja opih i specifinih obiljeja razliitih stanja subjekta
3) podruje metoda, modela i modaliteta rada pod kojima se mora odvijati neki
transformacijski proces

Uvod u Sistematsku kineziologiju

14

Milo Mrakovi, 1997

Metodoloki principi u kineziologiji:
1) Hipotetio dediktivni pristup polazi od injenice da je u istraivanju nuno
prethodno eksplicitno formuliranje hipoteza, koje se nakon adekvatog prikupljanja
podataka provjeravaju statistiko matematikim metodama, kako bi se rez. mogli
izraziti u obliku zakonitosti.
2) Predmet istraivanja mogu biti samo mjerljive veliine
3) U kineziologiji nema univarijatnih problema svi problemi su multivarijatni
4) Problemi u kin uvijek su KIBERNETIKI
Osnovne meode istraivanja
Metodloka oriijentacija i svrha istraivanja u kin ostvaruje se koritenjem sljedee tri
grupe metoda:
1) Metode za generiranje hipoteza
2) Metode za prikupljanje podataka
3) Metode za analizu podataka
Metode za generiranje hipoteza
a) meoda pojedinanih sluajeva
b) spekulativna metoda
c) introspektivna metoda
d) metoda nesustavne opservacije

Uvod u Sistematsku kineziologiju

15

Milo Mrakovi, 1997

Metode za prikupljanje podataka
Prvi fundamentalni prolem u svakom znanstvenom radu je u definiranju metoda za
prikupljanje informacija:
Za prikupljanje podataka u kin. se koriste dvije grupe metoda:
1) Eksperimentalna metoda (tzv. prirodni situacijski eksperiment)
2) Metoda sistemske opservacije (vana natjecanja)
Za posebne sluajeve koriste se:
(promjene fenomena u vremenu)
1) genetika metoda (longitudinalna praenja ili transferzalnog presjeka) rezultira nekom
krivuljom razvoja koja je vana za promjenjene ili specijalne kin. discipline.
2) ideografska metoda (klinika metoda) mali uzorak ali veliki broj ulaznih i izlaznih
varijabli
3) komparativna

metoda

utvrivanje

stupnja

generalnosti

neke

zakonitosti

(komparacija se odvija na osnovi promjene neke ulazne varijable spola, eko. Statusa,
uzrasta, stanja treniranosti stupnja transformacije ili motorike informiranosti).
Mogunosti klasifikacije rezultata mjerenja biti e:
1) Diskretna var. (broj subjekata nomnalna)
2) Kontinuiranan var. (vrijednosti u mjernim jedinicama)
Preciznost mjerenja ovisi o sklali na kojoj se mjerenja provodi:

Uvod u Sistematsku kineziologiju

16

Milo Mrakovi, 1997

Rezultati mjerenja na nominalnim skalama nemaju kvantitativna obiljeja, niti nemaju
kontinuitet. Kad je rez. potrebno prikazati po rangu primjenjuje se ordinalna skala (nema
kvalitete razlika samo razlika u rangu). Intervalne skale omoguuju tvrdnju ne samo u
redoslijedu veliina neke pojave, ve i u tome koliko je neki sluaj raz. od drugog. Omjerne
skale omoguuju izraavanje rez. u nultim vrijednostima.
Operacije prikupljanja podataka moe uslijediti ako su uz opis o nainu mjerenja poznate
metrijske karakteristike testa (objektivnost, pouzdanost, osjetljivost i valjanost instrumenta).
Standardizacija je postupak utvrivanja normi instrumenta.
Nune su informacije o badarenju instrumenta testa. Instrument je badaren ako postoji
mogunost da se rezultati razvrstaju na neku odreenu skalu, npr. Z- vrijednosti, t- vrijednosti
ili skale dencila ili centila.
Metode za analizu podataka
1) Parametrijska statistika (intervalne i omjerne ljestvice) jer se odnose na
normalnu raspodjelu, utvrivanje aritmetike sredine te varijabiliteta varijabli.
2) Neparametrijska statistika (ordinalna i nominalna ljestvica) jer podaci
neomogavaju utvrivanje parametara varijabli a distribucije se znaajno razlikuju od
normalne. Mada se kod velikih uzoraka ispitanika i na ovim skalama podaci mogu
urediti tako da ih je mogue analizirati nekom parametrijskom metodom.
Metode se mogu podjeliti prema koliini znanja koju posjedujemo o fenomenu koji se
istrauje.
1) Eksplorativne metode inioci neke pojave nisu poznat
2) Konfirmativne metode inioci neke pojave su poznati

Uvod u Sistematsku kineziologiju

17

Milo Mrakovi, 1997

Faktorske analize, kanonike i regresijske procedure, diskriminativne i taksonomske
analize, a u kontekstu tih metoda i brojne druge posebno one za analizu kvanitativnih i
kvalitativnih promjena pod utjecajem procesa vjebanja slue za rijeavanje temeljnih
kin. probema:
1) ekstrakcija latentnih dimenzija
2) testiranje hipoteza o tim dimenzijama
3) utvrivanje optimalne solucije cilja transformacijskog procesa
4) analizu kvantitativnih i strukturalnih antropolokih obiljeja pod utjecajem kin
tretmana
5) utvrivanje meusobnih relacija ili razlika veeg broja polidimenzionalnih sustava
6) utvrivanje homogenih grupa i relacija izmeu takvih grupa na temelju nekog
izvanjskog kriterija
7) problem selekcije
8) problem izbora
9) utvrivanje modela transformacijskih procesa
10) jednadbi specifikacije
11) volumena komponenata kin operatora, njihovih modaliteta, i distribucije
12) Kontrole transformacijskog procesa
Pri izboru metoda uvijek treba pretpostaviti kako su sve kin pojave meusobno
viestruko povezane i uvjetovane suprasumativnim efektima, to je mogue dokazati
samo multivarijantnim analizama.
Treba odabrati one metode koje uz najmanje restrikcija daju najvie informacija, vodei
rauna da statistike operacije ne unite informacije, ve ih svedu na najmanji broj.
To omoguuje zadovoljava princip parsimonije po kojem treba izabrati onu metodu
koja sadri najvie informacija s najmanje poruka pri emu je greka transformacije
svedena na minimum.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

18

Milo Mrakovi, 1997

Faktorska analiza
Predstavljaju nezaobilazne metode pomou kojih je mogue utvrditi vjerojatnost neke latentne
dimenzije odgovorne za odreene manifestacije.
Upravljani proces vjebanja je usmjeren na promjene latentnih dimenzija odgovornih za
odreene manifestacije a bez faktorskih analiza nije mogue doi do tih informacija.
Faktorskom analizom mogue je rijeiti sljedee probleme kako to su valorizacija i
klasifikacija mjernih instrumenata, posebno utvrivanje faktorske valjanosti mjernog
instumenta u odnosu na faktor i u odnosu na druge mjerne instumente iji je intencionalni
predmet mjerenja isti faktor.
Regresijska analiza
Po strukturi puno je jednostavnija od faktorske ali za rijeavanje kin problema od izuzetnog
znaaja, regresijska analiza je u biti poseban sluaj kakonike analize. Moe se definirati kako
utjecaj velikog broja varijabli na jednu izlaznu varijablu. U znanstvenom smislu ovom
metodom rijeavaju se problemi eksplanacije, predikcije i programiranja procesa vjebanja.
Regresijskom analizom mogue je utvrditi sadraje trasformacijskih procesa, to je mogue
ako se zna koji faktori sudjeluju u uspjehu i u kojoj mjeri. Regresijskom analizom mogue je
obaviti postupak selekcije.
Ponekad nee biti potrebno utvrditi koliko poznati faktor djeluje na neku pojavu ve samo da
li djeluje ili ne.
Npr. Utjee li vrsta kin aktivnosti na varijabilitet inteligencije? Takvi sluajevi rjeavaju se
analizom varijance.
Analiza varijance (ANOVA)
Predstavlja pojednostavljni sluaj regresijske analize. Pojednostavljeni zato to se svi
sluajevi analize varijance mogu rijeiti regresijskom analizom koja prua puno vie
kvalitetnijih informacija. Postoje raz. tipovi analize varijace. Za znanstvene probleme u kin
rijeko e se upotrebljavati anova jer univarijantni problemi u kin nisu realni.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

19

Milo Mrakovi, 1997

Multivarijantna analiza varijance (MANOVA)
Primjenjuje se kad se analiziraju multivarijantni manifesni ili latentni skupovi varijabli. Tada
se ne analiziraju razlike aritmetikih sredina neke pojedinane varijable nego razlike izmeu
vektora varijabli, odnosno centroida grupa u prostoru vektora analiziranih varijabli.
Multivarijantna analiza kovarijance (MANOCVA)
Primjenjuje se kad se ele analizirati efekti kin tretmana na n-ti prostor varijabli za razliite
grupe. Ako se el utvrditi efekti kin tretmana na razliite grupe nuno je neutralizirati,
odnosno parcijalizirati eventualne razlike u inicijalnom stanju kako bi se dobiveni rezultati u
finalnom stanju mogli pripisati kin tretmanu.
Oito to je kako e multivarijantne analize latentnog prostora biti zapravo kombinacije
faktorskih i regresijskih procedura i analiza varijance.
Kanonike analize
Upotrebljavaju se kad je potrebno utvrditi relacije izmeu dva razliita, ali relativno
homogena multidimenzionalna skupa bilo manifesnih ili latentnih varijabli. S obzirom na
injenicu da su svi kineziologijski problemi produkti viestrukih relacija, informacije
dobivene ovom analizom vane su za provjeru hipoteza o integralnosti, a takoer i za
programiranje transformacijskih procesa prema utjecaju na one varijable koje doprinose
eljenim promjenama relacija, a pod pretpostavkom da je na sve varijable mogue utjecati.
Diskriminativna analiza
Upotrebljava se za utvrivanje razlika izmeu grupa
1) Linearna diskriminativna analiza (2 grupe)
2) Kanonika diskriminativna analiza ( tri i vie grupa)

Uvod u Sistematsku kineziologiju

20

Milo Mrakovi, 1997

Primjena diskriminativne analize u sluajevima kad je potrebno utvrditi kojoj kin aktivnosti
najbolje pripada neki subjekt na temelju n- tog sustava manifesnih ili latentnih varijabi
tretiranih kao prediktori.
Logika je diskriminativne analiza da se na temelju diskriminativnih koeficijenata formiraju
diskriminativne varijable, funkcije ili faktori, koji maksimalno separiraju grupe ispitanika.
Svaka od diskriminativnih funkcija sadri neki postotak varijabiliteta onih varijabli pomou
kojih se odvija razvrstavanje u grupe, a statistika znaajnost dobiva se testiranjem
znaajnosti rastojanja centroida grupa pomou F- testa.
Bez ove analize nebi bila mogua klasifikacija ili orijentacija.
Taksonomske analize
Primjenjuju se s ciljem razvrstavanja subjekata u homogene grupe, tako da su meusobno to
sliniji.
Kad je potrebno subjekte podjeliti u optimalan broj taksonomskih kategorija, a ne i utvrditi
relacije izmeu tih kategorije i slinost subjekta sa nekom kin tipom mogue je primijeniti
analizu hijerarhijskog grupiranja.
Iterativna Q analiza primjenjuje se nakon analize hijerarhijskog grupiranja kao drugu fazu
taksonomizacije koja daje informacije o relaciji nekog subjekta i kin tipova, npr. Koarkaa i
plivaa.
Analiza koeficijenata slinosti primjenuje sa kad u cilju taksonomizacije nije mogue utvrditi
sve relevantne antropoloke karakteristike, a oekuje se vei broj tipova od broja mjerenih
antropolokih obiljeja. Analiza koeficijenata slinosti zapravo je provjera rezultata analize
hijerarhijskog grupiranja i iterativne Q analize.
Metoda za odreivanje optimalnog koordinatnog sustava za neku konfiguraciju toaka pri
emu je taj sustav definiran kao sustav vektora koji prolaze kroz centroide skupova subjekata
u prostoru mjerenih antropolokih obljeja.
Utvrena je zavisnost ovih metoda, a one se prema prirodi problema istraivanja kombiniraju
u splet metoda.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

21

Milo Mrakovi, 1997

Promjene izmeu dva stanja (tranzitivna stanja) zovu se sekvencijalne promjene. Na taj nain
mogu se vidjeti promjene u stupnju transformacije, to je onda osnova za promjene volumena,
modaliteta i sadraja operatora.
Analize trenda primjenjuju se s ciljem analize promjena u svakoj antropolokoj ili kriterijskoj
varijabli koje opisuju tranzitivna stanja.
Metoda razlike (multivarijantna tehnika) koje je posebni sluaj diskriminativne analize za
dvije zavisne grupe.
Metoda reziduala koja je zapravo kanonika diskriminativna analiza.
Za kvalitativne promjene osim komponentnog modela faktorske analize, potrebno je
upotrebiti kanonike analize, te relacije izmeu tretiranih varijabli te taksonomske analize i
konano regresijske analize.
Analize efekata procesa vjebanja uz generalni kanoniki model i regresijsku analizu treba
upotrijebiti metode reziduala koje omoguuju neutralizaciju smetnji, kao to su razlike u
inicijalnom stanju i eliminiraju efekte rasta i razvoja kako bi se dobile to vjernije informacije
o promjenama koje se mogu pripisati utjecajima procesa vjebanja.
Bez poznavanja znanstvenih metoda nema niti znanstvenih istraivanja.
to vee znanje posjedujemo o odreenim statistiko matematikim metodama to je
vjerovatnost da emo doi do rijeenja biti vea ali i obruto.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

22

Milo Mrakovi, 1997

Struktura i faze istraivanja
1) Definiranje problema definiranje modela istraivanja, definiranje teme
2) Studij literature o problemu omoguuje ocjenu poloaja nekog rada u odnosu na
ukupnu prethodnu spoznaju
3) Definiranje cilja istraivanja ciljeve treba definirati kratko, precizno, nedvosmisleno
tako jasno ukazuju na to to se nekim radom eli postii u znanstveno metodolokom
smislu
4) Formuliranje hipoteze treba ih definirati tako da ih je mogue projeriti a provjera je
mogua nekom metodom za analizu podataka.
5) Izrada eksperimentalnog nacrta koji obuhvaa definiranje uzorka ispitanika, uzorka
mjernih instrumenta, postupka provoenja eksperimenta i izbor metoda za analizu
podataka
6) Provoenje eksperimenta
7) Obrada podataka dobivenih mjerenjem
8) Analiza interpretacija dobivenih podataka
9) Zakljuak
Tipovi uzorka
1) Jednostavni sluani uzorak formira se iz prebrojive populacije i omoguuje znaajnu
reprezentativnost populacije pod uvijetom da svaki ispitanik ima ansu da bude
izabran u uzorak, to se ini na temelju tablice sluajnih brojeva popisne liste
ispitanika.
2) Grupni uzorci ispitanika unutar kojih se izbor ispitanika odvija po principu
jednostavnog sluajnog uzorka za svaku gupu posebno
3) Stratificirani uzorci izbor ispitanika odvija po principu jednostavnog sluajnog uzorka,
kako bi se poboljala preciznost procjene, u uzorak svakog statuma treba izabrati broj
ispitanika proporcionalan broju ispitanika odgovarjueg stratuma.
4) Namjerni uzorak
5) Prigodni uzorak

Uvod u Sistematsku kineziologiju

23

Milo Mrakovi, 1997

Upravljanje procesom vjebanja
Kin. procesima zvati e se svaki upravljani proces rada, dakle sustav za kojeg je
karakteristian stalni protok informacija imeu sustava koji upravlja i sustava kojim se
upravlja.

C cilj upravljanog procesa vjebanja

Y1 stanje subjekta
R reakcija za odreena antropoloka obiljeja
Y2 finalno stanje
K kineziolog
Y3 kinezioloki operatori (sadraja, volumena, modaliteta)
E energija
S stimilansi
S stanje subjekta

Uvod u Sistematsku kineziologiju

24

Milo Mrakovi, 1997

inioci i faze upravljanog procesa vjebanja
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

definiranje cilja procesa vjebanja

utvrivanje stanja subjekta
utvrivanje faktora ogranienja
izbor i distribucija sadraja vjebanja
izbor i distribucija komponenti volumena vjebanja
izbor najadekvatnijih modaliteta vjebanja, organizacije i provoenja kin. tretmana
kontrola tranzitivnih stanja
analiza finalnih rezultata vjebanja

Od 1 do 3 faze zaprovo se odnosi na planiranje, a od 4 do 8 faze na programiranje

Definiranje cilja
Bez jasno definiranog cilja nije mogue utvrditi adekvatne kinezioloke operatore.
Vano je znati odgovore na pitanja:
1) to,
2) Koliko i
3) Kako vjebati
Vjebanje bez cilja kako i svaki drugi rad je besmislen.
Cilj u kin. je odreeno poeljno stanje subjekta. Cilj je u kin. definiran ako ga je mogue
operacionalizirati, to znai da sve inioce koji sudjeluju u definiranju cilja mora biti mogue
mjeriti, jer samo mjerljive veliine omoguuju operacionalizaciju cilja.
Operacionalizacija cilja uvijek se odnosi na procjenu:
1) najidealnijeg i oekivanog finalnog stanja ovjeka
2) inicijalnog stanja ovijeka za kojeg se ini program vjebanja
3) faktora ogranienja

Uvod u Sistematsku kineziologiju

25

Milo Mrakovi, 1997

Definiranje cilja u kin. svodi se zapravo na operacije prognoze. Rije je zapravo o
operacijama usmjeravanja i izbora (orjentacije i selekcije).
ovjek je to vie kreativan to je vei skald izmeu osobina i sposobnosti nekog pojedinca i
osobina i sposobnosti koje sudjeluju u uspjehu neke aktivnosti.
Usmjeravanje ili klasifikacija orijentacije taksonomizacija ukupne populacije djece i mladih,
ili utvrivanje grupnih razlika za koje su prethdno utvreni inioci odgovorni za uspijeh.
Izbor ili selekcija utvrivanje interindividualnih razlika unutr jedne klasifikacijske grupe na
osnovi razlika u nivoima zastupljenosti onih osobna i sposobposti od kojih najvie
vjerojatnosti uspijeha.
Minimum zahtjeva - conditio sine qua non.
Zakonitosti ope i specifine procedura usmjeravanja i izbora:
1) Mnoge osobine i sposobnosti o kojima ovisi uspijeh u bilo kojoj kin aktivnosti mogu
biti izmjenjene pod utjecajem uenja i vjebanja.
2) Utjecaj uenja i vjebanja na razvoj osobna i sposobosti nejednak je; neke se mogu
izmjeniti znatno, neke malo a neke neznatno.
3) Uenjem i vjebanjem ne mijenja se samo razina osobina i sposobnosti ve i njihovi
meusobni odnosi.
4) Pri jednakom opsegu i intenzitetu uenja i vjebanja, subjekti kojima je poetna razina
osobina i sposobnosti bila via postii e na kraju transformacijskog procesa viu
razinu od onih subjekata kojima je poetna razina bila nia.
5) Najvei relativni napredak pri jednakom opsegu i intenzitetu uenja i vjebanja imaju
subjekti kojima poetna razina osobina i sposobnosti nije bila niti ekstremno visoka
niti ekstremno niska.
6) Kao bi se osigurala eljena razina upravo onih osobina i sposobnosti znaajnih za neku
djelatnost, uenje i vjebanje mora biti usmjereno upravo na te osobine i sposobnosti,
jer je transfoer uenja i vjebanja izmeu raz osobina i sposobnosti relativno slab.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

26

Milo Mrakovi, 1997

7) Vjerojatnost da e se uenjem i vjebanjem postii eljeni rezultat utoliko je vea
ukoliko je proces vjebanja zapoeo ranije, sukladno kronolokoj dobi subjekta,
8) to neka djelatnost zahtjeva viu razinu veeg broja osobina i sposobnosti, manja je
vjerojatnost da netko posjeduje te osobine i sposobnosti u onoj mjeri koju ta aktivnost
zahtjeva,
9) Vjerojatnost da netko posjeduje eljenu razinu u odreenom broju osobina i
sposobnosti utoliko je manja ukoliko je vei uspijeh nezavisnosti osobina i
sposobnosti.
Tijekom definiranja cilja potrebno je voditi raona o vanosti pojedinih osobina, sposobnosti i
motorikih znanja za ostvarivanje nekog finalnog stanja. U kin aktivnostima to je u osnovi
regresijski probem jer je kriterij jednodimnezionalan, dok je u kolstvu kriterij
polidimenzionalan stoga je rjeiv kanoniki.
Definiranje stanja subjekta
Stanje subjekta moe se definirati kao skup podataka varijabli koji opisuju kvantitativna i
kvalitativna obiljeja ljudskih osobina sposobnosti, motorikih znanja i stanja zdravlja.
U zaokruenom ciklusu vjebanja postoje tri stanja subjekta:
1) Inicijalno
2) Tranzitivna (kontrolna) i
3) Finalna (idealno, poeljno i realno)
U kolstvu tranzitvna stanja se provjeravaju kvartalno, dok u vrhunskom sportu gdje su
treninzi svaki dan ili dva puta dnevno kontrolu treba provoditi svaki mjesec.
Nije realno da kineziolog utvrdi ukupno stanje antropolokih obiljeja, realno je da utvrdi
antropometrijska, motorika i funkcionalna obiljeja, a da informacije o kognitivnim i
konativnim faktorima i socijalnom statusu utvruju druge kompetentne slube s kojima
kineziolog surauje. To vrijedi i za zdravstveno stanje subjekta.
Sistematsku kineziologiju zanimaju opi principi funkcioniranja ljudskog organizma.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

27

Milo Mrakovi, 1997

Subjekt kao komponenta kineziolokog sustava

Subjek je organizirani sustav veeg broja razliitih meuzavisnih djelova.
Ljudski organizam pripada klasi multidimnezionalnih dinamikih sustava s automatskim
upravljanjem, ije je svojstvo automatska regulacija procesa odgovornih za viestruke
kvantitativne i kvalitativne promjene odnosa nekog skupa ulaznih i skupa izlaznih varijabli.
Promjene do kojih dolazi u sustavu posljedica su interakcijskog djelovanja ulaznih varijabli i
varijabli stanja.
Kako je u realnosti uvijek rije o skupovima varijabli s razliitom vrijednou, a pod
pretpostavkom da su varijable na odreeni nain mjerljive, skupovi varijabli mogu se
identificirati kao vektor ulaza, vektor stanja i vektor izlaza.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

28

Milo Mrakovi, 1997

Odnos izmeu vektora ulaza, vektora stanja i vektora izlaza pri kin aktivnosti moe se
prikazati na sljedei nain:

Ut vrijednost ulaza u trenutku t

It vrijednost izlaza u trenutku t
Xt stanje izlaza u trenutku t xt oznaava dericaciju vektora stanja po vremenu
Odnosi izmeu vektora sistema regulirani su matricama pri emu je:
At bitna matrica koeficijenata sistema
Bt vezna matrica izmeu ulaza i varijabli stanja
Dt vezna matrica izmeu stanja i izlaza
Ht vezna matrica izmeu ulaza i izlaza
K vezna matrica izmeu stanja i ulaza
Kt - je ujedno regulator
I vektor izlaza ili reakcije sustava
Reakcije se mogu definirati kao efekti vektora ulaza na promjenjivi dio varijabiliteta
komponenti vektora stanja

Uvod u Sistematsku kineziologiju

29

Milo Mrakovi, 1997

i = Dx + Hu
x je vektor stanja
u vektor ulaza
Ako je poznat broj, oblik i iznos koeficijenata u navedenim matricama, mogue je stanje i
izlaz definirati jednadbama.
Opi oblik jednadbe stanja:
1) x(t) = A(t) + B(t) u(t)
Dok se jednadba izlaza moe izraziti ovako:
2) i(t) = D(t) x (t) + H(t) u(t)
Reakcije organizma na ulaze mogu biti trenutane akutne ili momentne. Ali i trajne
kronine.
Faktori ogranienja
1) Egzogeni raspoloivo vrijeme, materjalni uvjeti rada i strunjaci
2) Endogeni tzv. potencionalni i aktualni limitirajui faktori
I jedni i drugi vani su za definiranje cilja i programiranje procesa vjebanja.
Potencionalni endogeni faktori ogranienja su tzv. koeficijenti uroenosti krivulje rasta i
razvoja ljudskih osobina i sposobnosti, jer upravo ti inioci bitno limitiraju transformacijsku
mo, te i konani doseg u promjeni ljudskih osobina, sposobnosti i zanja.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

30

Milo Mrakovi, 1997

Endogeni faktori
Prvi od potencionalnih endogenih faktora moe se protumaiti kao interakcija genetskog i
negentskog dijela varijance svake pojedine ljudske osobine i sposobnosti. Vrijedi pravilo da
utjecaj na neku dimenziju tijekom ivota biti e manji to je gentski dio varijance te dimenzije
vei i obrnuto. Iz toga slijedi da e utjecaj na tjelesnu visinu biti mali, isto kao i na brzinu, dok
e na balasnu masu, repetitivnu i statiku snagu biti visok.
Drugi potencionalni endogeni faktor odnosi se na promjene osobina i sposobnosti tijekom
ivota.
Krivulja apriksimacije toke gibanja osobina i sposobnosti tijekom ivota

U realnosti razliiti ljudi kreu se po razliitim krivuljama.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

31

Milo Mrakovi, 1997

Razlike mogu biti posljedica drugaijeg razvoja, koji po naibima i po ritmu mogu proizvesti
krivulju ovog oblika:

Bez obzira po kojoj krivulje se kretala antropoloka obiljeja svakog pojednica ope je pravilo
da tijekom ivota postoje peridi:
1) Faza sporijeg rasta
2) ubrzanog rasta nakon ega slijedi
3) faza smirivanja
4) faza dostizanja platoa
5) procesi deterioracije
Iz ove generalizirane zakonitosti razvoja osobina i sposobnosti poizlazi jedan od najvanijih
zadataka odgoja i obrazovanaj uope a taj je: tijekom ontogenetskog razvoja treba davati
podraaje koji e biti u funkciji maksimalne transformacije osobina i sposobnosti, a ne samo u
funkciji usvajanja znanja, pogotovo ne nie razine znanja.
Utjecaj na razvoj ljudskih osobina i sposobnosti nije jednakomjeran u toku ivota.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

32

Milo Mrakovi, 1997

Najpogodniji period za razvoj osobina i sposobnosti je period mladosti i djetinstva (po krivulji
razvoja to bi pripadalo 2 razdoblju). Bez obzira o kojoj se antropometrijskoj, motorikoj,
kognitivnoj sposobnosti radi utjecaj je potrebno obaviti to prije tj. Kad je koeficijent
promjenjivosti te sposobnosti manji, i u kojih su gentski djelovi varijabiliteta vei.
U djetinstu su bitni sadraju koji e pridonjeti transformaciji osobina i sposobnosti a ne toliko
sadraji koji su u funkciji stjecanja motorikih znajna.
Nepromjenjiva obiljeja imaju utjecaj na promjenjive karakteristike.
Trei endogeni fakrot aktulano stanje subjekta stanje zdravlja.
Egzogeni faktori ogranienja
Prvi egzogeni faktor odnosi se na raspoloivo vrijeme za vjebanje
Drugi egzogeni fakrot materjalni uvjeti rada i strunjaci
Trei egzogeni fakrot drutveni interes za odreenu aktivnost
Izbor i distibucija sadraja
Potrebno je znati odgovore to vjebati? i to vjebati u pojedinom vremneskom periodu?
Svaka struktura vjebe ima neki varijabilitet koji se sastoji od varijance faktora na koje taj
sadraj utjee i unikviteta, tj. Specifinog dijela varijance ili specifiteta ili pogreke.
Najjednastavniji bi bio onaj sadraj koji bi utjecao na samo jedan faktor, jednu osobinu ili
sposobnost, a takvih u kineziologiji nema. Svaki sadraj djeluje na vei broj faktora i to u
razliitim odnosima.
Potrebno je znati na to neki sadraj djeluje, ali i mogue nuspojave, pozitivne ili negativne.
Prednost je potrebno dati sadrajima veeg kompeksiteta, jer istovremeno utjeu na vie
ciljeva.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

33

Milo Mrakovi, 1997

Izbor sadraja treba bazirati na poznavanju motiva aktiviteta.

Komponente i distribucija volumena rada

Volumen ili koliina rada odreen je sa tri meuzavisne komponente:
1) intenzitetom rada
2) intervalom rada
3) trajanjem rada
Temeljene su na biotikim zakonitostima organizma:
Limen ili prag
1) Prva biotika zakonitost odnosi se na adaptabilnost organizma tj. Sposobnost
prolagodbe
Ukupni volume rada je produkt ili funkcija energetske i informatike komponente.
Energetska je komponenta definiranaveliinama
1) sile
2) brzne
Informatika komponeta je definirana entropijom (kojiina inf o neredu sistema i koliko je on
u mogunosti vriti samostalni rad)
1) emitiranih
2) dekodiranih informacija
3) i trajanjem emisije informacija
Energetska i informatika komponenta uvijek su meuzavisne.
Efekti procesa vjebanja viu su od sume oni su suprasumativni.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

34

Milo Mrakovi, 1997

Izbor modaliteta rada
Definirati taj faktor znai utvrditi:
1) Modalitete provoenja procesa vjebanja
2) Nain emisije informacija (vizualni, akustiki, kinestetiki)
3) Sustav organizacije procesa vjebanja
Temeljna metoda procesa vjebanja u svim podruima primjene kineziologije je
iterativna metoda, sa svoja dva karakteristina obika:
1) kontinuirani
2) diskontinuirani
Metode rada
1) situaciona metoda
2) sintetika metoda
3) analitika metoda
4) kombinirana metoda
Koliko ljudi toliko i razliitih modaliteta rada.
Jedina informacija koja se moe brzo i efikasno prekodirati je vizualna informacija, a
jedina stvarna motorika informacija je kinestetika informacija.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

35

Milo Mrakovi, 1997

Utvrivanje tranzitivnih stanja
Uprvljati procesom vjebanja znai raspolagati povratnim informacijama cijelo vrijeme
procesa rada, od inicijalnog do finalnog stanja.
Proces vjebanja moe nakon nekog vremena utjecati
1) subjek se udaljuje od poeljnog cilja
2) postavljani program vjebanja postaje prelagan
3) nastupaju takve promjene zbog kojih subjek vie nije pogodan za aktivnost kojom se
bavi, pa je potrebno prekinuti s tom i poeti s drugom
Stoga tranzitivna stanja nisu nita drugo nego kontrolne toke.
Analiza efekata procesa vjebanja
Valorizacija efekata prcesa vjebanja nije drugo do procjena ostvarenja cilja, procjena
ostvarenja finalnog stanja, zacrtanih normi ili kriterija za svaku osobinu, sposobnost i
motorika znanja i njihove meusobne odnose i to one koje su bile predmet kin. tretmana.

Uvod u Sistematsku kineziologiju

36