Ante Kovai: U registraturi

Prvi dio
Gospodin Registar utiava silne akte koji su vritali u sobi od poda do stropa. Naime, prepiru
se mladi i stari akti, vrijeajui se meusobno. Iz registratorova stola skoio je mali crnoruhi
ovo i sada ravnoduno eka da i na njemu bude red da ispria svoju priu, tj. sadraj.
Predstavlja se kao njegov ivotopis, kojega je tovani registrator sam napisao. Pri zadnjem
dolasku je posljednje napisao: Svemu bit e kraj! tako da je ivotopis pomislio da se on vie
nee vraati i dri da bi bilo najbolje upravo sada ispriati njegovu ivotnu priu prije nego ga
rtvuju vatri ili nedajboe bace u smee. I on zapoinje:
Registratorovo ime je Ivica Kimanovi. Njegovo kolovanje je u prvu ruku u najranijem
djetinjstvu bilo vie nego jadno. Njegov otac, Joica Kimanovi zvan Zgubidan, nije ga
niemu mogao poduavati jer nije znao ni itati ni pisati. To nije bilo za obine seljake.
Njihova se seljaka kolibica sastojala polovinom od velike, etverouglaste sobe s ogromnom
pei, a polovinom od pregrade za blago, perad i druge sitnarije. Kuica im nije u selu, nego na
visokom breuljku, kao uostalom i ostale seljake kuice. Premda raspreni, susjedi su se
esto posjeivali. Najzanimljivije je bilo kada bi se svaali i vikali preko brda a u krajnjim
sluajevima i u aru borbe, silazili su niz breuljke da bi se sreli u dolini i tamo razrijeili
sukobe akama. Uglavnom bi to zavravalo bez prolijevanja krvi jer bi im se glava na putu
ohladila, premda su si jo uvijek umiljali da se ovaj drugi prvi predao i da su izali kao
pobjednici. Iviin otac je tu bio poseban. Nadimak Zgubidan odbio je zahvaljujui svome
pretku. Taj nadimak je mrzio iz dna due i znao se esto potui zbog njega. po zanimanju je
bio seoski muzika na bajsu, a bez njega nije bilo potena slavlja. Susjed sa oblinjeg brda bio
je malen, nabit, krupna, kratka vrata i debele, jake glave. Zvali su ga Kanonik. On je volio
Joicu provocirati i tako su jednom, dok je Ivica jote bio mali, krenuli obojica sa svojih brda
i sukobili se u dolini. Ivica je sve to promatrao iz blizine i bio je strahovito razoaran, okiran
i bilo ga je stid to je njegov otac neslavno izgubio. Ta svaa je ubrzo zaboravljena, kao i
mnoge prije, ali Ivica nikada nije zaboravio taj slavodobitan izraz Kanonikovu licu i potajno
ga mrzio iz dna due. Doe tako zima. Ivici je otac napravio male saonice, na kojima se
sanjkao bos, jedva u koulji od krutog konopljenog platna. Igrao se tako on u snijegu sa
Kanonikovom djecom, kad najednom oni ponu dreati jer su pali u snijeg sa saonica. Doe
Kanonik i u bijesu baci Ivicu u najdublji snijeg. Zamalo se uguio u snijegu, bio je sav
promoen i osramoen, pokupio je saonice i vratio kui, bez da je ikome rekao ita o toj
blamai. Ubrzo je pao u krevet i razbolio se. Mala su se braa i sestrica jako brinuli za njega.
Dugo je ozdravljao i prvi put kad je ustao bilo je ve kraj ljeta. Nije proao niti jedan dan a da
se nije sjetio Kanonika koji mu je to priutio. Dola tako jesen. Dok je Ivica pomagao ocu,
izvjetio se u vonji kolicima u kojima je tako prevozio svoju brau i sestru za zabavu. U dnu
brda bila je jedna velika lokva blata u koju su ponekad dovozili race i guske da se brkaju u
vodi. Te nedjelje se tako Ivica igrao sa braom pored lokve kad naiu Joica i Kanonik i
raspravljaju. Joica je zabrinut jer je dobio pismo u kojemu mu kau da mora najstarijeg sina
poslati u kolu. Kanonik nimalo ne pomae jer pametuje i govori da od toga nema vajde, da
ta e seljaku znati itati i pisati, te stade navoditi primjer jednog mladia iz sela koji se
kolovao i na kraju zavrio tovajui Antikrista, to je bio najvei skandal u selu. Tada
Kanonik zamoli Ivicu da ga preveze u kolicima. Ovaj se zabrinuo jer ne moe on mali tolku
grdosiju prevesti ali ovaj je ustrajao. I tako je Ivica izgubio kontrolu nad kolicima i Kanonik
je zavrio ravno u blatnoj lokvi. Dok se stariji Zgubidan previjao od smijeha, Ivici je Kanonik
priio nadimak Zgubidanovi. I to je bio poetak njihova neprijateljstva. Sutradan je Ivica, na
veliko nezadovoljstvo oca i majke koji ga nisu htjeli pustiti u kolu jer nisu vidjeli koristi od
toga, prvi puta otiao u kolu. Njegov otac je dao uitelju punu torbu svakojakih ukusnih
stvari da se zahvali to e poduavati i njegova sina. Ivica se, zaudo, pokazao kao super

uenik, veoma marljiv i pametan. Kao njegova suprotnost bili su Kanonikovi Miho i Pero.
Miho je bio slika i prilika svoga oca, jak, malen, crnomanjast djeak, dok je Pero bio bjelokos,
mekan i slabaan. Pericu je uitelj oboavao jer je uvijek bio poput anela i milo dijete. Svi su
ga voljeli. I Miho i Perica su oboje imali problema sa uenjem i, premda su u poetku
prihvaali Iviine poduke, nakon to je njihov otac poludio na tu drskost, obojica su prestala s
njim priati i tako su, premda sa susjednih brda, ili zasebno u kolu {I tu priu prekinu
ostali aktovi, kojima je to bilo predugo i stadoe zanovijetati. Stadoe raspravljati o
Rimljanima i Grcima, Ciceronu i Seneki. Mladi se filozofi prepirahu oko razliitih
miljenjima dok stariji aktovi na to samo negoduju i mrmljaju meu sobom. Registar ih umiri
i ivotopis nastavi} A imao je Joica jednog roaka Juria, imenom or koji je ivio u
gradu i sluio kao kumordinar tzv. lustriimuu, meceni grada. Traio je da ga na selu
oslovljavaju sa kumordinar or, i uvijek je dolazio sav nakien sa mnotvom prstenja, kosom
namazanom posebnim miriljavim mastima da je sve curilo niz njegov vrat i u otmjenim
odijelima. Joica je bio oaran njegovom pojavom, a or je to znao i uvijek se volio hvaliti
svojim poloajem i hranom koju tamo jede. I tako je poveo par puta Joicu u grad, da radi kao
sluga u lustriimuovom domu kako bi dodatno zaradio. Tamo je kuao u biti samo ostatke sa
stola, ali oni su bili neto to on bi vidio jedva jednom godinje, a u gradu se jede svaki dan.
Bio je oaran tim svijetom i sine mu ideja. Zamoli roaka da uzme njegova Ivicu, kojemu ovo
bijae zadnja godina u koli, i zaposli ga u mecenovom kuanstvu kao slugu, da barem neto
poteno radi u ivotu a ne samo kopa u polju. or se pokae kao velikoduan i obea
zamoliti lustri. za tu uslugu. I ovaj doista prista, jer je mali Ivica bio dobar u pisanju i itanju,
te je mogao pomoi svome roaku, koji to nije znao. U to vrijeme u selu umre mali Perica,
koji je cijelog ivota bio boleljivo dijete i samo je preminuo, tiho i lagano izdahnuo. Na
sprovodu se okupilo cijelo selo, jer su ga svi voljeli, a Ivica je odrao tako velianstven govor
da su svima dole suze na oi. Nakon toga svi su govorili kako je on inteligentan djeak i da
e neto biti od njega. ak tovie, upnik ree da bi bila teta da ode u sluge nego predloi
umjesto toga da ode u grad u poduke, da bi mogao daleko dogurati. Okupljena gospoda se
sloie i oni imuniji dadu neto novca da bi se djeaka moglo obui. upnik i uitelj su otili
do lustrii. i rekli mu za Iviin potencijal i on je pristao o svojem troku obrazovati dijete. U
selu su skupili dovoljno novca za novo odijelo Ivici, ta ne moe u dronjcima u grad u nauke. I
to se sve dogaalo iza lea obitelji Kimanovi. Nisu mogli vjerovati da im se to dogaa i
mislili su da je to okrutna ala od strane Kanonika, ali upan ih zamoli da dou. Obavijesti ih
da je napisao pismo preporuke koje je traio lustri. da bi Ivica kod njega mogao raditi kao
sluga ali ree isto tako da su odluili kolovati Ivicu u gradu. Roditelji su negodovali, otac ljut
a majka tuna jer je mislila da vie svoje dijete nee vidjeti. upnik ih uvjeri da je ovako
najbolje i da e neto biti od Ivice. I u selu su ljudi zauzeli suprotne strane; jedni su mislili da
je mali Kimanovi nedostojan, kao npr. Kanonik i gospa Trepetljika, supruga seoskoga
krojaa i krmarica, koja je mislila da bi njen Eduardo bio za to pogodniji, i drugi koji su
mislili da je mali to zasluio. Ivica nije znao ta bi mislio o tome, jedino je postajao sve tuniji
to se dan vie pribliavao kad je imao da napusti obitelj.
***
Ivica se probudio u bunilu i ne shvaa gdje je. Dvadeset mu je godina i upravo se probudio u
niskom krevetu, na pernatim jastucima, a pored njega lei golo ensko tijelo, utjelovljenje
najvee ljepote i on se sada pokuava prisjetiti to je bilo i kako je ovamo dospio. Juer je u
domu illustrissimusa odrana gozba i pozvani su svi lanovi drutva Poniznosti i ustrpljivosti,
za ijeg je predsjednika illustr. izabran ve jedanaestu godinu za redom. U ast te gozbe je
Meceni jedan pojet tj. pjesnik napisao govor. Poto mu je rukopis bio odvratan, Vana tj. Ivica
ga je morao prepisati i iz toga prijepisa je Mecena uio. A uio ga je mjesecima i patio se s
njime, te ak vie puta optuio Ivicu da je krivo prepisao. Kada je shvatio da je Ivica nauio
napamet sav govor, kao kakvo udo od mladia, od pukog prepisivanja i neprestanog sluanja,

predloi da Ivica u njegovo ime odri taj govor, kao dokaz illustr. dobroinstva. Ivica je to
naravno odbio jer to nije bilo u skladu sa tradicijom. I tako je jadan Mecena se patio po par
mjeseci sa tim govorom. Na koncu ga nije savreno izrecitirao, ali su ga svi ishvalili i zatim su
cijelu veer samo jeli i astili se ukusnim slasticama. U kasne none sate illustr. su morali
odnijeti u njegove odaje jer nije mogao sam, ljudi su se pijani i siti razili, a na Vani i oru
je ostalo raspremiti sve. or je Ivicu poslao u sobu, njihovu druinsku sobu koju su dijelili, a
on je, ostavi sam, navalio na ostatke hrane kao da nema sutra. Na putu prema druinskoj
sobi, Ivica je uo kako ga Laura zove i to je bilo zadnje ega se sjeao do tog jutra.
***
Ivica lei kao djeak jo u postelji i sanja o koli koja ga eka sutradan. Zau majin glas gdje
pria sa njegovim ocem. Majka se jada da to je ona skrivila Bogu da joj tako uzimaju
prvoroenca, a otac odgovara da samo ona moe znati za to ju kanjavaju te da i njega
obuzima crv sumnje po tom pitanju, nato se ona uvrijedi i ree mu da ona ne zasluuje takav
manjak povjerenja. Ivica se probudi i ree da je vrijeme da ustanu, ali ga roditelji samo
potjeraju opet spavati
***
Sutradan ujutro spremie se Ivica i Joica i sa uiteljem sjedoe u konjsku zapregu i krenue
na put prema velikome gradu. Majka im je dugo mahala sa suzama u oima a Iviina mlaa
braa i sestra vikae mu zbogom. Vei dio puta je prespavao ali se zaudio kad je vidio
gospodski grad. Prolaznici su ga ismijavali kada je svakoga ponaosob pozdravljao sa hvaljen
Isus, kao dobro odgojeno seosko dijete. Sa ocem i uiteljem je veerao u oblinjoj krmi gdje
su se dobro poastili a potom su otili do dvora milostivoga illustri. I tamo susreli ora, koji
se s njima uputio u kupovinu Iviina novog odijela. idov Jaihteles im je ponudio lijepo
odijelce ali je za to traio previe i nije se isprva htio nagaati, ali na koncu je morao, poto
Iviin otac nije htio odustati i uspio je cijenu drastino spustiti. Tako obuen je mogao
napokon pred illustr. ali ovaj mu je samo rekao da bude dobar i pomae dobrome
kumordinaru oru i to je to. Ivica bje razoaran a njegov otac isto tako. Tada su upoznali
domaicu, frajlicu, koja ga uputi da se svaki dan moli za milostivoga dobrotvora, nato joj
je or iza lea pokazao da nije ba posve zdrava. Zatim ih je or gospodski ugostio u
svojoj, druinskoj sobi, a bilo je tu svega. Ivica je po prvi puta probao pivo i nije mu bilo
jasno zato to pie toliko godi njegovu ocu i uitelju. Potom ih je kumordinar odveo u
kavanu, gdje je prvi puta probao kavu. Niti ona mu se nije svidjela. Njegov otac nije znao
kao ni Ivica kako se ponaati u kavani, te se opekao vrelom kavom kada je probao naiskap
popiti gorku tekuinu. Kada je nakon toga jo izvadio pogau iz torbe i stao jesti, izazvao je
podsmjehe na susjednim stolovima te je do kraja osramotio svojeg roaka. Te veeri se otac
oprostio sa sinom i seljaci su se vratili kui. Ivica je ostao u gradu a u prsima mu bjee teko
te se malne sjeao svih lijepih uspomena sa obitelji te koliko se grad razlikuje od sela
naroito zato to nikoga ne zna u gradu. Te veeri su u druinsku sobu, sada kumordinarevu i
Iviinu, doli sluge iz drugih kuanstava. Bili su tu Petar, pleata ljudeskara, ljepotica
Helena, Anica, kumordinarova draga, Tomica i Evica, mladi ljudi tek izali iz obiteljske
kue te naravno sam or. Gostili su se ostacima veere dok je lustri. Spavao i Ivica se nije
mogao prestati uditi njihovim razgovorima koji su bili nadasve prosti i raskalaeni. or se
pravio kao da je gospodar kue, dok mu je Anica povlaivala, znajui da doista ima visok
poloaj u kuanstvu. Tomica i Evica su bili jedini koji naizgled se nisu uklapali jer su samo
utili i pili te sluali prie poput Ivice. Nije mogao dugo zaspati pored takova drutva. To se
ponavljalo tako svake nedjelje dok je Ivica dugo godina bio u kui lustri. Dugo vremena je
spavao na tvrdoj klupi i obavljao svakojake poslove bez obzira na kolu. naime, puno puta bi
ili zakasnio ili jednostavno se ne bi uope pojavio na nastavi jer ne bi stigao. ora nije bilo
briga, jer u njemu nije vidio aka ili roaka ve slugu.
*

Dobrotvor ilustriimu bio je neenja. Pretpostavlja se da prezire brak zbog vlastitog

mutnog podrijetla. Njegov nesueni otac bio je providnik na vlastelinstvu velikaa T. Imae
providnik prvu enu, mladu, pobonu i njenu koja mu nije podala djece. Ubrzo je ona
skonala i jo za njena ivota se providnik bio pobrinuo za njenu nasljednicu. Ugledao je
jednu bujnu crnku koja mu je zavrtjela glavom u dalekim zemljama i dovee ju. Nije samo on
buktio pod njenih pogledom nego, dapae, sav mlai muki svijet na vlastelinstvu.
Providnica Amalija bijae ljepotica obuzeta poudom ali dovoljno lukava da ju njen mu ne
uhvati u tome niti je ikada u bilo to sumnjao. ivjeli su tako dok se najednom nije proirio
glas da se vlastelin vraa jer mu je dosta putovanja po svijetu. Cijelo selo se pripremalo na
doek a providnica se neto primirila i postala zamiljena. Kada je doao vlastelin, ona je bila
u svojem stanu i sa prozora promatrala doek. Vlastelinove oi su susrele njene i on se
osvrnu i drugi put te plane strast izmeu njih. Sve ostale ljubavnike je otjerala a njena je
prigrlila svim srcem. U poetku je vlastelin neprestano prigovarao njenome muu da ne
obavlja dobar posao i providnik je razmiljao da se odsele. Amalija to nije dozvolila i
odgovorila ga. Nakon toga je providnik dobio promaknue na poslu i sada je bez prestanka
stalno negdje putovao po vlastelinovoj zapovijedi. Za to je vrijeme vlastelin zamijenio
providnikovo mjesto u branome krevetu. Neko vrijeme su mislili da imaju dobar odnos dok
Amalija na koncu nije zatrudnjela. Vlastelin je bio presretan jer je znao da je njegovo dijete,
dok Amalija nije bila sigurna to napraviti. Na koncu je svome muu rekla da je njegovo
dijete jer se jedino on mogao zakonito brinuti o djetetu. Dok je providnik drao Amaliju u
zagrljaju naiao je vlastelin i vidio ih te sve shvatio. Prestao je dolaziti Amaliji. Nakon nekog
vremena, dok su radili na polju, proao je pored seljaka vlastelin na podivljalom konju,
pribliavajui se provaliji. Nije mogao zaustaviti i panino je vikao i providnik mu je junaki
skoio u pomo. Pri toj akciji spaavanja je izgubio svoj ivot i zajedno sa konjem zavrio u
provaliji. Na njegovo mjesto je doao starac koji je, za razliku od tiranina providnika, bio
poten i svi su ga cijenili. Vlastelin je ubrzo napustio imanje i s njime je otila i providnikova
ena. Ona je rodila u svijetu dijete koje mu se toliko radovao providnik. To e dijete postati
dobrotvor illustrissimus. Kada je mladiu bilo 25 godina, ostao je sam na svijetu i mogao
troiti oev silan imetak kako god je htio. Provrela u njemu majina pohotna krv i provodio
je tako raskalaeno svoje dane, vrebajui ljepotice uz pomo svojih vjernih slugu, naroito
crnim Jakovom. U susjednom selu je tako ugledao gizdavu vilu Doricu kako su ju seljani
nazivali i smjesta ju je elio. Ona je bila ve udana i posve predana svome muu, marljiva i
plemenita. Odbijala je lustri. sluge i sada se crni Jakov dosjetio kako napokon dovesti Doricu
gospodaru u krevet. U selu je postojao poznati seoski tat tj. lopov Mikula, Ciganin, koji je
malo-malo odlazio u pohode i krao svakakovu ivad. Ubrzo je Mikula bio optuen da je
ukrao osam gospodskih purana. On je pod silnim mukama priznao da mu je ortak bio Mato
Zorkovi, Dorin mu. Mato je bio jak i visok seljak, krotka lica, ali odrjeita i jasna pogleda.
Poten u svakom pogledu. Da je bio lopov je bilo isto nevjerojatno, ali u tali su mu pod
sijenom doista nali tih osam purana i Mato je bio odveden u zatvor. I Mato i Dorica su znali
da nije nita skrivio ali nisu znali kako to dokazati. Dorici je priao bio Jakov i rekao joj da bi
bilo najbolje da ode do njegova gospodara koji je na visokom poloaju i on e joj moi
pomoi ukoliko ga zamoli. Dorica na koncu povede sa sobom jednog starca i ode do mladog
lustri. Starca je Jakov lako napio i odveo od Dorice, koja je cijelu no provela zakljuana u
sobi sa lustri. Nakon te noi izgubila je razum zbog silovanja, jo ju je i Jakov uzeo odmah
po izlasku iz sobe njegova gospodara. Meutim, njena mua su pustili doista iz zatvora. Kada
se vratio kui ugledao je poluludu Doricu koja mu je sve ispriala. Bijesan, i sam polulud,
izaao je sa sjekirom i vie se nije vratio. Tog istog dana je buknuo poar u selu, ba u kui
Zorkovievih. Seljani su pokuali ugasiti vatru ali bezuspjeno. Dorica je izala iz zapaljene
kue smijui se. Tek kada se dosjetila svoje vjenane krune u krinju, trui se vratila u kuu.
Isti starac kojega su napili i kasnije pijanog vratili kui, okuraio se i nije htio dopustiti da ju

jo jednom mu uzmu ravno pred oima. Na starakim rukama ju je iznio van i onesvijestio
se. oboje su preivjeli ali Dorica je bila unakaena, desno joj je oko bilo slijepo a desno rame
opreno vatrom jer je na nju pala bila gorua greda. Njenome muu nije bilo ni traga ni glasa.
On je, u biti, vucarao se po umi traei Mikulu. I doista je ubrzo sreo toga Ciganina koji mu
je rekao zato je smjestio i njemu i njegovoj eni te ih oboje unitio. Ciganinu je odsjekao
obje ruke te ga objesio. Crni Jakov je pretpostavio da je Mato ubojica i nije izlazio iz kue.
Nakon par mjeseci je zaboravio na cijeli sluaj sa Doricom i te veeri ga je sreo Mate.
Premda je upucao bijesnoga seljaka, ovaj se skupa s njim bacio u provaliju i tako su obojica
skonali. Dorica je godinu dana ila od kue do kue, premda nikada nije prosila, seljaci su
znali njenu sudbinu i davali joj mjesto za spavanje te hranu. Nakon godine dana je lustri.
prireivao nekakvu zabavu u selu i Dorica mu je prila, uvi njegov glas. Rekla je
jednostavno: Udijeli i ponovila to par puta, na ope uenje seljaka jer nikada nije prosila,
dok nije na koncu pukla i bacila se na njega vritei da joj vrati srce i duu. Dobrotvor je
pobjegao sa nekoliko ogrebotina i otiao putovati svijetom. Kada je ve ostario, nastanio se u
gradu i zazidao tamo prelijepu kuu. Bio je lokalni dobrotvor tj. mecena i tovan od graana
naveliko.
*
Bijae Ivici ve devetnaesta godina. Prvih dana ljeta doe or i obavijesti ga sav uzbuen da
dolazi nova roakinja i tienica u lustri. dom. Toga dana je bio pozvan kod lustri. i ovaj nije
mogao povjerovati da je Vana toliko narastao i da je pravi stasiti momak. Upozorio ga je da
pazi to radi sa njegovom tienicom tj. da smije gledati ali ne i dirati. or se na to samo
cerekao jer je on u ali doista bio rekao da je Vana ve dobrano zabrazdio sa gradskim
djevojkama i da se lustri. ima razloga bojati za svoju novu tienicu. Nakon par dana je stigla
i tienica a Ivica nije ju iao doekati. or mu je rekao da je ljepotica i htio se kasnije i sam
u to uvjeriti. Nakon to su svi zaspali otiao je do njenih vrata i pokucao tri puta. Hitro se
sakrio iza stupa i gledao tko e otvoriti. Meutim, vrata je otvorio lustri. i otiao je iz njenih
odaja. Prestraen to je zamalo uhvaen, vratio se u svoju postelju. Sutradan je rano ustao, po
obiaju, uzeo knjige i otiao u vrt itati. Ovaj put mu se pridruila i nova tienica, prava
ljepotica, koja se predstavila kao Laura. Kada je saznala da je on samo siromani ak, uzela
mu je ruke i gorljivo rekla da osjea kao da su pravi brat i sestra jer i ona nema nikoga na
ovome svijetu. Ivica nije mogao normalno razmiljati, naroito kada ga je uzela cjelivati u
glavu. Sluajno je pitao za njenu povezanost sa mecenom nato se ona uvrijedila i otila.
alio je danima nakon toga i elio ju je vidjeti ali ona ga je izbjegavala. U vrt je odlazila tek
nakon to je bila sigurna da je ve otiao u kolu i da ga nema kui. Poslao joj je pismo u
kojem izraava iskreno kajanje zbog svojega ponaanja i govorei joj da jo danas naputa to
mjesto. Trik mu je uspio i ona je izala iz svojih odaja te su se sastali u vrtu. Bio je obuzet
strau te joj je, priavi joj sa lea, poljubio vrat i stao cjelivati ramena. Ona je na to samo
rekla da treba usporiti. Izlanuo je da se eli pomiriti. Ona se poela smijati a u oima je imala
onaj pogled koji obino imaju grabljivci kada gledaju plijen. Bio je to prvi put da je vidio
njenu pravu stranu ali je istom primijetio ora da izlazi iz kue sav pospan. Na brzinu su se
pozdravili ali je on vidio kako Vana odlazi od nje i pomislio kako zapravo bjei od nje.
Zezao ga je kasnije da je podobniji za popa nego za suca. Ivica i Laura su se poeli redovito
sastajati premda kratko i on je tota saznao o njoj:
Od kada pamti ivjela je sa ocem i starijom gospoom imenom Ivana koja ju je
odgajala, jer je njena majka umrla od prehlade kada joj je bila svega godina dana. Njen otac
je bio krepak ovjek od kojih etrdeset godina. esto je izbivao iz kue i putovao da bi to
vie zaradio za svoju kerku. Ivana ju je odgajala i uila. Jednom ju je tako otac uzeo u
naruje i poeo plakati, govorei da e ona vjerojatno ubrzo ostati sama na ovome svijetu.
Ubrzo je ula razgovor njegov sa staricom. On joj je govorio da ju moli da se pobrine za
Lauru jer on osjea da mu se blii kraj. Tako to bude inae sa sranim bolestima. Starica je

bila sumnjiava jer je izgledao posve zdrav. Ubrzo je strana nevolja snala Laurinu obitelj.
Drutvo njena oca se raspalo i oni su financijski propali. Morali su napustiti lijepo ureeni
stan i nastanili su se u jednom seocetu na tavanu kojega je jedna obitelj iznajmljivala. Laura
je ubrzo zaspala i ujutro se probudivi nije mogla nai svoga oca te je otrala dolje i upoznala
jednu enu u kuhinji. Ona se predstavi kao gospodarica kue i ree joj da e se njen otac
vratiti kasnije a da se ona dotle moe igrati sa njenim sinom Ferkonjom. Taj je djeak bio
dosta ruan i slijep na jedno oko. Ferkonji je taj dan Laura trebala biti ena i njegova majka
je otila u kuu. Lauru su djevojice na ulici prihvatile i poele su se igrati, prozvavi je
kneginjom. Na njenom odijelcu je bilo puno zlatnih i srebrnih puceta koje su deki gledali i
Ferkonja je polako, jedan za drugim, otkidao i s njima se kladio da bi na kraju sve izgubio.
Bijesan, poeo ju je udarati, jer je ona naravno bila kriva to je imala tako lijepu odjeu.
Jedan djeak, zidarov sin imenom Damjan, obrani Lauru i Ferkonja pobjee kui, prebijen i
osramoen. Laura ga je slijedila jer nije imala kuda. Ferkonja se potui majci to se dogodilo
i ona se smije. Priila je Luciji na haljinicu puceta sa mueva zimskoga kaputa. Kada je to
njen mu vidio, poludio je i htio noem otrgnuti puceta. Lauru je ena odvela na tavan i
obraunala se sa muem. Njen otac se vratio usred noi i sve mu je ispriala. On se grdo
posvadio sa Ferkonjinim roditeljima i ve sljedeeg dana je planirao se iseliti. Laura mu je
spavala u naruju ali ga ujutro nije mogla probuditi. Bio je mrtav. Ferkonjini su ju roditelji
uzeli kod sebe i tako je odrasla u toj kui. Snivala je o uspomenama i vukla se i stvarnosti.
Ferkonjin tata nije bio time zadovoljan i esto je pijan ju napadao dok bi ju njegova mati
branila govorei o nekakvom novcu kojega ona donosi u kuu. Ferkonja je takoer rastao i
naalost postajao sve runijim ali mu je Laura prirastala srcu. Svake subote bi joj neto
darovao, jer je i sam radio pa je mogao od toga joj neto kupiti. Njegovo jedno oko znalo je
esto strastveno gledati u nju i njoj je bilo neugodno jer nije znala to znae te njegove
promjene raspoloenja. Na jednom izletu kada je bila ve djevojka poslali su nju i Ferkonju
na izvor po vodu. Ferkonja ju je vodio duboko u umu i nekoliko puta ju je uhvatio u zagrljaj
nato bi se ona iskoprcala bijesna i vrijeala ga da se tako se ne moe s njom ponaati. Na
povratku se izgubila i kada je saznala da ju je namjerno pustio da se izgubi pobjegla je od
njega. Bio joj je udan jer ju je uvijek nazivao svojom, govorei da e biti ili njegova ili
niija. Dok je bjeala po mraku pala je u provaliju i gadno si ozlijedila glavu te povrijedila
jednu nogu. Bila je u nesvjestici par sati ili vie dok ju je nije pronala jedna starica imenom
Huda koja joj je pomogla sa svojim ljekovitim travama koje je ba skupljala i izvukle su se
kroz jedan uski tunel iz te provalije. Dugo su hodale i Lauri posta jasno iz razgovora sa
Hudom da ju vodi dalje od ljudi, dublje u umu, gdje starica ivi sama, zazirui od ostatka
ovjeanstva. Kada su stigli pred kuu, stajali su ispred neki ljudi koji su srdano pozdravili
staricu. Meu njima je bio i bunda, kljast ovjek, kojemu su sa dugakoga i jakoga tijela
virile dvije sitne noice. Svaki od posjetioca bio je bolestan na neki nain. Lauru je odvela u
kuu, u jednu posebnu sobu koja je bila posebno ureena, kao one u gradu i dala joj jesti te
otvorila vrata u zidu i nestala u peini. Lauri se nije spavalo te je izala van i vidjela kako
Huda kuha iznad velike vatre u brojnim loniima raznobojne trave. Kada je zavrila sa
pravljenjem ljekarija, Laura joj je pomogla podijeliti ih i zauzvrat su joj dali novce. Laura je
tri godine ostala sa ljekaricom, koja ju je uila travama. Smatrala je da e joj ovdje biti bolje
nego u gradu, ali nisu joj ile ba trave, valjda nije imala volje. Starica outi da e ona ubrzo
na onaj svijet te ju odlui poslati u grad nekom svome roaku, dobrom, samotnom i bogatom
starcu. Za par dana je dola jedna starica i odvela ju od Hude, koja je Lauri na rastanku dala
jedan kovei koji je bio dosta teak, kako bi je se Laura sjeala. Tako je zavrila u kui
mecene.
*
Ivica se nakon proslave za proglaenjem mecene jedanaestim putem zaredom za predsjednika
drutva Poniznosti i ustrpljivosti vraao u svoju sobu kada je zauo da ga Laura zove. Uao

joj je u odaju i proveli su prelijepu no. Ujutro se zaulo lupanje na vratima. Bili su to
kumordinar i mecena, traili su Vanu. Vana se u strahu sakrio iza zavjesa u ormaru ali ubrzo
su ga nali. Mecena je drhtao od bijesa i nevjerice i otpustio ga je iz slube. Laura je stala u
njegovu obranu i rekla da je on njen, kao to je i Ivica rekao. U druinskoj sobi ga je ekao
otac, blijed, koji je doao po Ivicu da ga odvede kui majci na samrtniku postelju jer ga je
htjela jo jednom vidjeti prije nego umre. Ivicu je bilo stid to se tako neodgovorno ponio i
bio je na odlasku kada mu je put preprijeila Laura. Zacrvenio se pred ocem kada ga je Laura
nazvala svojim i utisnula mu neki teki kovei u ruke, rekavi mu da e se uskoro vidjeti.
To mu nije bilo lako za povjerovati.
ANTE KOVAI: U REGISTRATURI (hrvatski realizam, 1888., roman)
- hrvatski realizam, o piscu, o djelu, analiza i sadraj, izvorni ulomci iz romana, na kraju esej
(smjernice i opisivai)
HRVATSKI REALIZAM
Hrvatski realizam traje samo desetak godina otprilike od 1880. do 1890. g.
Stvarni poetak realizma kao stilskog razdoblja treba promatrati ve od enoe. Ve
poetkom devedesetih godina 19. st. pojavljuju se modernistike tendencije, a najzrelija
realistika ostvarenja nastaju na prijelazu stoljea (1899. Novakovi Posljednji Stipanii,
Kranjevieve najbolje zbirke 1898. i 1902.). Hrvatski naturalizam svoj vrhunac postie tek
poetkom 20. st.
Drutvene prilike od osamdesetih godina do kraja stoljea vrlo su zaotrene. To je
vrijeme spaavanja nacionalne svijesti, faza daljnjega maariziranja i koloniziranja Hrvatske.
Od 1883. do 1903. vlada ban Dragutin Khuen Hedervary. Uz agrarnu krizu, raspadaju se
seljake zadruge, seljatvo siromai, a plemstvo sve oitije propada.
Na usmjeravanje hrvatske knjievnosti prema realizmu presudnu je ulogu imala
Stranka prava s Antom Stareviem na elu. Mladi pravai iz malograanskih i graanskih
redova, a osobito radikalni steklii (tako su ih nerijetko nazivali: bijesni) jasno se opredjeljuju
za opciju samostalne i neovisne hrvatske drave. Narodnjakim prosvjetiteljskim
intencijama suprotstavila se pravaka koncepcija kritiziranja i negiranja svega
postojeeg. Poznata je estoka polemika krajem sedamdesetih izmeu narodnjaka enoe i
pravakog steklia Ante Kovaia. Najvaniji pisci hrvatskoga realizma bili su pravai: Eugen
Kumii, Ante Kovai, neko vrijeme ak i K. . Gjalski. Na netipinost razvoja naega
realizma utjecala je injenica da itav taj narataj ulazi u knjievnost jedinstven u oporbi
prema knjievnim stavovima (ne i djelima!) Augusta enoe. Kritiki progovaraju o trima
krugovima vanih drutvenih problema: nacionalno pitanje, aktualan problem propadanja
plemstva i socijalna problematika u odnosu selo-grad. To su tri osnovne teme hrvatske
knjievnosti od kraja sedamdesetih pa do devedesetih godina.
Knjievni asopisi predstavljaju najnovija djela i zrcale kompleksan knjievni
ivot. Glavni list i dalje ostaje Vijenac koji enoa ureuje od 1874. do svoje smrti 1881. List
je objavio ponajbolja djela hrvatskih realista tog vremena.
Knjievne vrste i teme. Najvie se razvijaju pripovijetka i roman, zamjetno manje
poezija (S. S. Kranjevi), a drama skoro da i nema. U poetnoj fazi obrauju se sloeni
drutveni problemi, u formi romana. Prikaz je panoramski, likovi su podreeni simbolima
ideje, glavni je junak zapravo narod. Osamdesetih godina pisci su tematski usmjereni na
nacionalnu i socijalnu problematiku, s uoljivim regionalnim obiljejem:
Hrvatsko zagorje i Zagreb: Ante Kovai, Ksaver andor Gjalski,

Slavonija: Josip Kozarac,

Istra i Hrvatsko primorje: Eugen Kumii, Vjenceslav Novak,
Lika: Josip Draenovi, Jure Turi.
Svi zapaaju sline ili iste pojave i procese: spaavanje nacionalnog identiteta,
poremeeni odnosi meu strankama, odnaroivanje/gubljenje nacionalnog identiteta
(Gjalski).
Druga vana tematska cjelina javlja se osamdesetih i devedesetih godina: gospodarski
problemi i odnos selo-grad s deformacijama u psihi pojedinca. Takoer obrauju
problematiku propadanja plemstva i to svaki pisac s vlastite staleke pozicije (Vjenceslav
Novak, K. . Gjalski).
Knjievnopovijesna i stilska obiljeja. U poetku prevladavaju romantiarska
obiljeja. Ve sredinom osamdesetih prevladava kritiki realizam: obraun s plemstvom
(Novak, Gjalski), nepotedna kritika cijelog drutva (Gjalski, Kovai, Kranjevi, Kumii),
esto ironina i satirina. Krajem 1880-ih tematika se suava: pisci prodiru u psihu junaka.
Ve i u razdoblju realizma nasluuje se pojava simbolizma (Gjalski). Realizam nije cjelovit
po stilskim karakteristikama, ali je potpuno autentian na dva plana: kritiarskoprogramatskome i tematskome.
Knjievna kritika. Potpuno se profesionalizirala i izrasla u samostalan anr. Svi
odreda zastupaju jasan stav o potrebi drutveno-nacionalne angairanosti literature.
Nacionalni i drutveni kriterij knjievnosti. Kritiari su jednoglasno isticali
drutvenu ulogu knjievnosti, osobito maloga naroda, ali su posve zanemarili estetske
kriterije realistike stilske poetike. Izgradili su dvije koncepcije u shvaanju umjetnike
istine: starevievska (pravaka) kritiki se odnositi prema stvarnosti i prikazivati stvaran
ivot te enoinska (narodnjaka) treba isticati moralni aspekt i prikazivati ivot idealno,
kakav bi trebao biti s graanskih moralnih stajalita.
Znaajni hrvatski realisti: (pretea i zaetnik, predstavnik proto ili predrealizma: August
enoa), Ante Kovai, Vjenceslav Novak, Ksaver andor Gjalski (alski), Josip Kozarac,
Eugen Kumii, Silvije Strahimir Kranjevi
ANTE KOVAI (1854.1889.) pripovjeda je, feljtonist, polemiar, pjesnik,
vatreni prava. Roen u Oplazniku iznad Sutle, kao nadareni mladi sa sela zavrava studij
prava u Zagrebu. U borbi sa ivotnim problemima (pravnik, odvjetnik, obiteljske i poslovne
nedae) doivljava slom i pomraena uma umire u Stenjevcu kod Zagreba. Objavio je romane
Baruniina ljubav, Fikal, U registraturi, te Sabrane pripovijesti, Izabrane pjesme. Pie
satirine pjesme: Kameleon, Trbuhu, Velikom patuljku, Pokornome kljusetu, Dvoliniku.
Premda tendenciozni, vrlo su uspjeli feljtoni Iz Bombaja i travestija Smrt babe engikinje u
kojoj parodiji (travestija: djelo kojim se izruguje neko drugo djelo ozbiljna sadraja time to
mu se mijenja izraz/oblik, ismijava se te ini besmislenim) kritizira narodnjaka Ivana
Maurania.
U REGISTRATURI (1888.)
U registraturi je roman koji je 1888. izlazio u asopisu Vijenac, a zbog izazvanih
kontroverzi objavljen je u zasebnoj knjizi tek 1911. godine. Najpoznatiji je i najznaajniji
roman Ante Kovaia, jednog od najboljih hrvatskih realista. Prema kritiarima, to je
najznaajniji hrvatski roman 19. stoljea (uz enoinu Seljaku bunu). Taj
poluautobiografski roman pisan je u prvome licu. Ima tri dijela, a tematski opisuje ivotni put
i traginu sudbinu Ivice Kimanovia, darovitog i bistrog mladia seljakog podrijetla koji

nakon idilinog djetinjstva na selu odlazi u grad te u dodiru s gradskim ivotom doivljava
slom iluzija. Nakon niza ivotnih razoaranja (neuspio studij prava, nesnalaenje i propast) te
nesretne i fatalne ljubavi, zavrava ivot kao obian slubenik u registraturi (arhivu,
pismohrani), a u njezinu plamenu nalazi smrt doivjevi tjelesni i duevni slom. Simbol je
raanja moderne hrvatske inteligencije u 19. stoljeu.
Galerija karaktera (Laura, Mecena, Zgubidan, kumordinar or, Imbrica piek alias Rudimir
Bombardirovi ajkovski) tipini su predstavnici hrvatske sredine, a sam Kimanovi
predstavlja modernu inteligenciju izgubljenu u novim drutvenim tokovima i njihovim
upitnim vrijednostima. Ostali likovi: Joica Zgubidan, Kanonik, Miha, Ferkonja, Justa, Anica.

Kompozicija
Roman je napisan u tri dijela nejednake duljine. Prvi, koji govori o Iviinu djetinjstvu i
poetcima u gradu, najdulji je, drugi dio govori o Iviinu povratku na selo, ali i ponovnom
odlasku u grad na zavretak kolovanja dok je trei dio najkrai i fabularno najsloeniji zbog
niza radnji koje se usporedno, istovremeno odvijaju.
Stil djela
Kovai je u ovom svom remek-djelu objedinio ak etiri knjievno-umjetnika stila i tako
stvorio jedan od najsavrenijih romana hrvatske knjievnosti. etiri su stilske cjeline romana:

Romantiarska cjelina: Manifestira se uglavnom kroz digresije (udaljavanja od

osnovnoga fabularnog tijeka) o povijesti likova (Mecena, Laura), niz raznoraznih
spletki, urota i za realizam netipinih dijelova fabule. Vaan element romantizma u
djelu jest i misteriozna atmosfera i napetost koja se javlja u pojedinim dijelovima
(epizoda s babom Hudom, ljubavne spletke). Razlog ubacivanja romantiarskih
elemenata u djelo hrvatskog realizma jest taj to je Kovai elio, zanimljivijim
zapletom romana, privui itateljsku publiku. Sredite ove cjeline zauzima upravo lik
fatalne Laure.
Realistina cjelina: Najsloenija je i najopsenija cjelina romana, najbolje prikazana
kroz sam poetak romana, odnosno djetinjstvo Ivice Kimanovia. Taj se dio romana
smatra najsavrenijim tekstom hrvatskoga realizma i zbog toga se esto izdvaja iz
knjige i tiska kao neovisna cjelina. Kovai koristi standardne elemente realizma,
zaete jo u Balzacovim djelima, i na taj nain stvara savreno djelo. Koristi se
detaljistikim opisom i Balzacovom "teorijom opisa" u kojem opis prostora
uvjetuje raspoloenje likova i samu radnju. Kakav je prostor, takvi su i likovi, te
obrnuto. Kovai takoer vrlo minuciozno analizira drutvenu stvarnost i
primijenjuje analitiku metodu, a fabularno se dosljedno dri naela tipinosti. On
detaljno analizira svoje likove, i to psiholoki, moralno i socijalno, stvarajui tako
vrlo sloene likove. Kroz ovaj je sloj takoer vjerno prikazana razlika izmeu sela i
grada.
Naturalistika cjelina: Najjai element romantizma jest bioloka determinacija
(predodreenost) likova koja je najoitija u likovima Mecene i Laure. Mecena je
plod preljuba i podle ljubavne spletke i time je, prema Zolinim naelima
naturalizma, automatski predodreen da bude gad, to se i pokazuje u epizodi s
Doricom, Laurinom nesretnom majkom. Iz te epizode, u kojoj Mecena siluje "gizdavu

vilu Doricu", raa se Laura, kojoj je podrijetlo takoer automatski predodredilo i sve
njezine budue osjeaje, stavove i postupke. Jo jedan vaan element naturalizma u
djelu jest i snana primjena estetike runoe koja se najbolje ocrtava tijekom
Kovaieve destrukcije svojih likova u kojoj on do temelja unitava i porunjuje
svoje enske likove. Ista ta estetika primijenjena je na liku Ferkonje, ali i na opisu
ubojstava Laure i njezine bande hajduka.
Modernistika cjelina: Modernistiki elementi djela najmanje su prisutni, ali opet
iznimno znaajni jer nisu sluili za ukomponiravanje ve postojeih stilova u roman,
ve kao najava stila koji e uslijediti. Upravo je u tome leala Kovaieva
genijalnost, ali i genijalnost samog ovog djela. Modernizam se uglavnom manifestira
kroz raznorazne retrospekcije u djelu, intelektualizam, takoer i vrlo nepravilan
vremenski slijed radnje, ali i u neobinoj uokvirenoj i razlomljenoj kompoziciji
koja prati psiholoke i druge lomove u Iviinu ivotu te subjektivnom odnosu prema
vremenu.

Vrsta romana
U registraturi je anrovski iznimno kompleksan roman i vrlo je teko svrstati ga u jedan
tip. On je isprva socijalni roman jer prikazuje i detaljno ocrtava drutvenu stvarnost i iz
socijalne, ali i moralne, perspektive usporeuje stanje drutva i svijesti na selu i u gradu.
Likovi u djelu socijalno su karakterizirani, a vaan doprinos socijalnome romanu je i snana
polarizacija imunih i siromanih likova.
Drugi anr koji je dominantan u djelu jest Stendhalov Bildungsroman ili odgojni roman.
Ovaj je anr najbolje ilustriran ivotom i sazrijevanjem aka Ivice koji od neiskvarenog,
bistrog, nevinog i veselog seoskog djeaka postaje ogoren i razoaran, potpuno uniten
ovjek. Zapoinje svoje kolovanje u seoskoj koli, a kasnije, po dolasku u grad, nastavlja
svoje ivotno obrazovanje na studiju prava, oblikuje svoje stavove i postaje zreliji, ali hladniji
i moralno iskvareniji. Roman prikazuje odgoj i oblikovanje ivotnih stavova jednog od
glavnih likova.
Elementi psiholokog romana manje su oiti nego kod npr. Dostojevskog, ali su svejedno
prisutni. Svi su likovi u ovoj ili onoj mjeri psihologizirani, osobito su takvi Iviini unutarnji
monolozi, razmiljanja i motivacija za veinu postupaka.
Autobiografski elementi
Iako autobiografski elementi nisu dominantni toliko da bi se roman mogao u cjelini nazvati
autobiografskim, njihova prisutnost nije zanemariva. Kovai je, kao i Ivica, bio seosko dijete
koje je bilo iznimno nadareno i zbog toga je, na poticaj lokalnih odgajatelja, poslan na
obrazovanje u velika mjesta. Kovai je svoj studij prava zavrio, a Ivica je godinama
studirao. Ivica je do kraja svog ivota radio kao pravniki slubenik, tonije registrator, dok je
Kovai radio po odvjetnikim uredima, nikada ne pronalazei pravo zadovoljstvo u svome
poslu. Obojica zavravaju svoj ivot nezadovoljno i tragino. Dok je Ivica propao, poludio i
izgorio meu svojim registrima, u kaosu svojih sjeanja, Ante Kovai zavrio je ivot u
duevnoj bolnici u Stenjevcu. Kovai je ovaj svoj roman dovrio 1888., samo godinu dana
prije vlastita traginog odlaska.
Likovi

Kao iznimno sloen roman, U registraturi obiluje likovima. Iako je svaki od likova u ovom
djelu poseban, ono to je sam Kovai elio naglasiti je snana polarizacija likova sa sela i iz
grada. Tako su njegovi seoski likovi uglavnom pozitivni, vrlo drueljubivi, no ipak imaju
svoje mane od kojih je najoitiji upravo taj seoski moral. Kovai je iznimno kvalitetno
prikazao psihologiju sela kroz njegove pozitivne strane (drueljubivost, spremnost na pomo,
svojevrsna doza nevinosti i naivnosti), ali i negativne (traevi, zavist, svae i interne spletke) i
tako dobro ocrtao svoj vlastiti rodni kraj. Likovi iz grada mrani su i deformirani, uglavnom
nemaju pozitivnih strana i Kovai ih prikazuje kao moralno iskvarene "spodobe" eljne samo
vlastita uitka i one koji se ne obaziru na elje drugih kako bi to postigli.

Vaniji likovi
Ivica Kimanovi glavni je lik romana, mladi seoski ak koji odlazi u grad kako bi se
obrazovao. Kao dijete, on je neiskvaren, naivan i optimistian. Najbolji je uenik u selu i zbog
toga uiva simpatije uitelja i upnika. Po dolasku u grad njegovo obrazovanje pati poto
mora biti sluga Meceninom slugi, kumordinaru oru. U gradu se Ivica moralno kvari,
postaje zreliji, iskusniji i uvia raznorazne strahote i grozote koje veliki grad nosi sa sobom.
No, iako ga to moralno kvari, on do samoga kraja zadrava dozu nevina seoskog djeaka, koja
se ne iskazuje jedino zbog zasienja i opeg nezadovoljstva pri samom kraju romana. Ivica
Kimanovi je takoer, to i jest simbolika njegova imena, prikazan kao jedini "kimenjak"
meu skupinom "beskimenjaka", jedini koji uspijeva stvoriti vlastiti ideali vlastiti stav i
njega se, u ovoj ili onoj mjeri, drati do kraja. Postoje i drugaija tumaenja: on je, za razliku
od drugih vanijih likova, osobito Laure, pasivan lik ijom sudbinom upravljaju jai i
izraeniji karakteri.
Laura je fatalna ena u djelu, glavni predstavnik gradske sredine i, uz Ivicu, najvaniji lik u
djelu. Ona je prikazana kao predivna ena, ideal ljepote, i tijekom djela ona potpuno
dominira. Sposobna je zavesti svakoga, te tako i sam Ivica, uz brojne druge likove, pada pod
njezin utjecaj. Iznimno je kompleksan lik i do samoga kraja se ne otkriva njezino pravo stanje
svijesti, emu doprinosi injenica da je izvrsna glumica. Jedini koji se uspio osloboditi tog
njezina utjecaja bio je upravo Ivica, ime se pokazuje snaga tog lika, to je izazvalo bijes i
osvetniku elju kod, tada ve, hajduice Lare, koju e osvetu i ostvariti tijekom "krvave
svadbe". Simbolika Laurina imena dolazi jo iz renesanse, iz Petrarcina Kanconijera i
njegove idealne ene Laure. Takvo gotovo jednako parodiranje osobnog imena susreemo i u
Drievu liku kurtizane Laure. Upravo je tako Kovai zamislio svoju Lauru, od idealne
djevojke do okrutne zloinke, da bi ju na kraju, to u ovoj ili onoj mjeri radi sa svim svojim
enskim likovima, razorio do temelja. Njezin je lik snano naturalistiki motiviran: podrijetlo,
narav naslijee Mecenine neiste krvi, plod silovanja i nasilja, kasnije i rtva, nesretno
djetinjstvo, incest, snana seksualnost, psihiki i moralni slom, osvetoljubivost, izniman
temperament, osnivanje i voenje hajduke bande, krvavi zloini i patoloko iivljavanje na
rtvama (Anica).
Mecena je Iviin dobrotvor, najpokvareniji lik u djelu. Roen je kao plod branog preljuba
i na taj je nain bioloki determiniran da bude "gad". ivio je u bogatstvu i obilju i zbog toga
je koristio sve to mu se prualo, pa ak i ono to kao mladi plemi nije smio (epizoda sa
silovanjem Dore, Laurine majke). U starosti se povlai u miran ivot i 10 godina zaredom
licemjerno biva biran za predsjednika Dobrotvornog drutva poniznosti i ustrpljivosti koje je
sam osnovao. Iako je ogranien, ak i glup te vrlo primitivan, svi mu se ulizuju i podilaze mu

te ak imaju i visoko miljenje o njemu upravo zbog njegovog statusa i imetka, to ponajvie
govori o korumpiranom gradskom moralu i cjelokupnoj, truloj, drutvenoj situaciji u gradu.
Prema obrazovanom i dobro odgojenom Ivici odnosi se svisoka, ak i brutalno, prezire ga
najvie upravo zbog njegova znanja i inteligencije te ga na kraju, uhvativi ga s mladom
Laurom u sobi, i potjera iz svoga doma. Takoer figurira i kao Laurin patron/zatitnik, a
perverznom monstrumu nita nije sveto Laura mu je zapravo ki, a sa esnaestak godina
postaje mu i ljubavnica, jedna od mnogih. Nakon Iviina odlaska, Laura, kako bi se
oslobodila Mecene, stavlja otrov u njegov lijek i ubija ga. Tek potom saznaje kako je on
njezin pravi otac to ju potpuno psihiki i moralno dotue. U liku pokvarenjaka Mecene
Kovai iskazuje sav prijezir, do krajnjega sarkazma, prema moralno potpuno deformiranom
plemstvu.
Kumordinar or (sobar Juri) Iviin je roak, seljak koji odlazi u grad i zapoljava se kao
Mecenin sobar. Umiljen je i uvelike pati od drutvenog poloaja, tako da mu divljenje
priprostih seljaka koje nastaje kada on u svojim jeftinim sobarskim odijelima doe u selo
iznimno godi. Odan je Meceni (kojeg neuko iskvarenom latintinom naziva lutriimu,
illusstrisimus, presvijetli) te tu svoju odanost pokazuje ak i nakon njegove smrti. Prema Ivici
se odnosio poprilino grubo i vrlo podcjenjivaki, ometao je njegove kolske obveze, uinivi
ga svojim osobnim robom. Ruga mu se da e biti rujatu (juratu, jurist, pravnik). Kasnije
se poprilino mijenja i postaje puno prisniji s Ivicom, te ga ak udomljuje i nudi mu besplatan
boravak (to ovaj dodue odbija) u svom novom domu. Lik kumordinara (to je zapravo
iskrivljenica rijei kamerdiner, sobar, camera: soba or je ipak bio nepismen) prava je
karikatura sluganskog mentaliteta te se uz lik "pojete" (pjesnika) ajkovskog javlja kao
najkarikiraniji lik u djelu. Istovremeno je i tragian (radi njegova lanog sjaja, umiljenosti,
deplarisane tatine i lane nade o znaaju), ali i komian lik koji na kraju ipak dobrim
postupcima pokazuje da pripada pozitivno prikazanom selu, a ne pokvarenom gradu.
Joica Kimanovi Iviin otac je i lokalni muzika. Zbog njegova veselog i, kako kae
Kanonik, neradnikog karaktera, dobio je nadimke Zgubidan i Muzika. Joica je inae vrlo
brian otac i brine se za svog sina u svakom trenutku, te ga, dok boravi u gradu, redovito
posjeuje. Iako je u odreenim trenutcima pokazao ljutnju prema Ivici i nekim njegovim
postupcima, brzo mu oprosti, ime pokazuje neizmjernu ljubav prema njemu. Takoer je
jedan od rijetkih seoskih "mueka" koji pokazuje izniman respekt prema svojoj supruzi, koju
takoer iznimno voli i cijeni. Tijekom "krvave svadbe" hrabro je stao u obranu svog sina i
njegove supruge, no poginuo je od razbojnike puke, zajedno sa mnogim svojim prijateljima.
Kanonik je mali, debeli, nabijeni susjed obitelji Kimanovi koji ivi na susjednom brdu.
Konstantno se svaa s Joicom, ali isto tako se i s njim miri. Jedan je od najnegativnijih
primjera seoskog morala jer gotovo uvijek zapoinje traeve i glasine koji tete ugledu
njegovih susjeda i prijatelja. Joica ga u tom svojstvu esto spominje i kritizira. Sve nade
poloio je u priglupoga sina Mihu, te ga je i oenio Medonievom keri Justom samo kako bi
se domogao imetka. Veliki je ulizica, ali i otar protivnik obrazovanja, te esto kritizira Joicu
i podbada ga to je Ivicu poslao na kolovanje u grad: Oni e ti dijete udvospoliti nee biti
ni graanin ni seljak Pogiba u "krvavoj svadbi" tijekom hrabre obrane svoje keri Anice i
njezina supruga Ivice.
Ferkonja je najnakaradniji lik djela, runi oravac koji je bio Laurin "brat" dok je boravila
s njegovom obitelji, kod babe Hude. Iako ju je ispoetka tretirao kao bezvrijedan predmet,
poela mu se sviati i promijenio je svoj odnos. Tijekom jednog "izleta" u umu pokuao ju je
silovati, ali ona mu je pobjegla. Ferkonja se u djelo ponovno vraa kao Mihin poslovni partner

i odmah nastavlja sa svojim naumom da Laura bude njegova. Vidjevi korist u svemu tome,
Laura mu se poda, a ovaj joj zauzvrat pristane pomoi ubiti Mihu. Nakon toga su dvoje divljih
ljubavnika postali i razbojnici, hajduci, ali ga je Laura, dok su traili Mihin novac koji su
sakrili, ubila i tako se rijeila jo jednog problema.

Ostali vaniji likovi

Obitelj Kimanovi sastoji se od majke i Iviine brae i sestara. Obitelj je dosta

povezana i puna meusobne ljubavi i razumijevanja te neobinog optimizma koji se ne
gubi ak ni u najteim trenutcima.
Miha Kanonikov je Kanonikov priglupi i primitivni sin koji postaje jedan od
najuspjenijih trgovaca u selu. Oeni se Medonievom keri Justom kako bi se
domogao imetka, no ubrzo zapoinje aferu s Laurom koja je na kraju rezultirala
njegovom smru.
Pero Kanonikov je Mihin mlai brat, mlad, krhak i neobian djeak. Bio je
utjelovljenje djeje nevinosti i dobrote, te je, unato svojem neuenju i ravnodunom
stavu, pridobio simpatije uitelja (koji pak nije volio Mihu). Njegovao je prijateljski
odnos s Ivicom, no kada je Kanonik zabranio Ivici da se drui s njegovom djecom,
Pero je posluao svog oca, iako bi mu ponekad dobacio nekakav pogled koji bi znaio
samo nemo. Preminuo je jo kao dijete i njegov je sprovod prikazan kao jedan od
najtunijih trenutaka u romanu.
Anica Kanonikova je Kanonikova ki i Iviina ena. Dok je bila dijete, igrala se
zajedno s Ivicom, a kasnije joj se poeo sviati. Ivica joj je uzvratio ljubav i ubrzo ju
zaprosio. Jedno je vrijeme sluila kod Laure u "kapelici", no onda je otila u grad gdje
je zavrila kod jedne starice koja ju je prodala kao prostitutku. Igrom sluaja zavrila
je u lokalu kod ora i njegove supruge, gdje ju je ova prodala jednom gostu koji ju je
elio iskoristiti. Kako je tu boravio Ivica, tijekom noi je uo njezine krikove i spasio
ju, usput poteno izudaravi starca i orevu suprugu. Ubrzo se vraa u selo i udaje za
Ivicu, no Laura i njezini hajduci ju otimaju, za osvetu koju je Laura obeala Ivici.
Laura ju je kasnije ubila, ostavila ispod hrasta i, kao najbrutalniji in cijele otmice,
odrezala joj grudi. Anica je bila jedina djevojka koju je Ivica volio. Njegov odnos
prema Lauri vie se moe pripisati njezinim vrlinama i zapravo je to bila ista
opinjenost Laurinom pojavom, dok je izmeu Ivice i Anice izbila prava, iskrena i
nevina ljubav koja je na koncu zavrila tragino.
Dora je enski lik koji se pojavljuje u epizodi iz Mecenine prolosti (poznata epizoda
o lijepoj vili Dorici). Bila je najljepa ena u selu i meta brojnih udvaranja, no na kraju
je ipak izabrala radinog seljaka Matu Zorkovia. Nakon toga su udvaranja prestala,
no jedino je Mecena elio dobiti ono to je naumio, zaobilazei nepisana seoska
pravila. Namamio ju je kako bi joj pomogao, no na kraju ju je silovao, to je
uzrokovalo njezin psihiki slom. Kovai je Doricu, od svih svojih enskih likova,
najvie unitio, unitivi ju prvo tjelesno (silovanje), onda psihiki (ludilo) i na kraju
fiziki (oiljak od poara). Dora je na koncu potpuno poludjela i poela lutati selima.
Iz tog je silovanja Dora i zatrudnjela, a plod je bila Laura koja joj je oduzeta i predana
drugoj obitelji na odgoj.
Crni Jakov Mecenin je sluga iz mladih dana. Bio je jedan od Dorinih udvaraa, no ova
ga je odbila, zbog ega se zakleo na osvetu. Sudjelovao je u kreiranju spletke kako bi
namamio Doru kod Mecene, a kasnije ju je i sam silovao kako bi se osvetio zbog
odbijanja. Pokazao se kao iznimno pokvaren i nizak, a njegov servilni odnos prema
Meceni graniio je sa fanatinom odanou, ali jedino jer je u svemu tome vidio
vlastitu korist i mogunost vlastite osvete. Nakon ubojstva tata (lopova) Mikule, sa

sobom je nosio puku, no ni to mu nije pomoglo jer ga je osveta seljaka Mate ipak na
kraju doekala.
kolnik je uitelj koji dolazi u selo kako bi obrazovao djecu. Iako nudi dobro
obrazovanje, strog je i kanjava neke od svojih uenika. Vrlo je rano uoio Iviinu
nadarenost i poticao ga je na daljnje uenje, te ga je na koncu i otpratio u grad.
Tijekom Iviina boravka u gradu napustio je, zajedno s tadanjim upnikom, selo i
otiao u nepoznat kraj.

Ostali likovi
Kao sporedni likovi seoske cjeline istiu se ostala Kanonikova djeca to uglavnom slui
prikazu odnosa Ivice i Kanonikove obitelji, Joiini muzikai koji prikazuju seoske obiaje te
obitelj Medoni koja predstavlja simbol imunosti, ali i izvor brojnih seoskih spletaka.
Medonieva ki Justa, runa ali ponosna djevojka, udat e se za Mihu, te ubrzo poginuti pod
misterioznim okolnostima, dok e sam Medoni postati Mihin poslovni mentor. Uz njegovu
drugu suprugu i obiteljskog slugu Stipu bili su vezani brojni seoski traevi. Vani su likovi
upnika koji se pojavljuju u djelu i koji vrlo realistino prikazuju odnos seljaka prema crkvi,
crkvenim dunosnicima, ali i strahopotovanje koje posjeduju prema istima. U selu se
pojavljuje jo nekoliko obitelji koje uglavnom ocrtavaju onaj niski i pokvareni, odnosno
negativni seoski moral. Ovoj skupini podjednako pripadaju Mecenina majka, njezin suprug i
Mecenin otac, vlastelin.
Sporedne likove gradske cjeline predstavljaju brojne sluge kojima se ilustrira odnos
imunijih graana prema siromanim i najee neukim seljacima koji u grad dolaze radi
posla. Ujedno isti ti sluge, koji se okupljaju kod ora, slue za prikazivanje nekih od najniih
ljudskih strasti koji se, kako Kovai to prikazuje, javljaju samo u gradskoj sredini. Poseban
lik jest lik "pojete" (poete, pjesnika) Rudimira Bombardirovia ajkovskog odnosno
Imbrice pieka koji se pojavljuje samo nakratko, ali dobro prikazuje lani moral i lani ugled
koji se u gradu dobiva iskljuivo ulizivanjem i drutvenim vezama, a ne iskazanim uspjehom.
Ferkonjina obitelj, oreva supruga i slini likovi uvedeni su kako bi se jo vjernije ocrtao
najnii sloj (moralno i socijalno) gradske sredine i kako bi se jednako tako vjerno prikazalo
najgnjusnije ponaanje "graana".
Poseban lik u djelu, koji je spada ni u gradsku ni u seosku cjelinu jest lik babe Hude. Huda
je samotnjak, udakinja i ivi duboko u umi. Kod nje se okupljaju razni bolesnici i nakaze
kako bi im ona, s pomou magije i raznoraznih arobnih pripravaka, dala lanu nadu u
oporavak. Ona pronalazi i spaava Lauru iz ume te se brine za nju odreeno vrijeme, kada ju
alje jednoj svojoj poznanici, koja ju na kraju dovodi u Meceninu kuu. Lik babe Hude
najmisteriozniji je lik u cijelom djelu i pozadina tog lika jako je turo objanjenja, to ovaj lik
ini izrazito romantiarskim likom. Baba Huda tajanstvena je i zatvorena, to nije tipino za
detaljno ocrtane likove realizma, ve za misteriozne, pomalo demonske likove prisutne u
skoro svim djelima romantizma.
Registri (spisi)
Kovai na samom poetku romana takoer uvodi i vrlo neobian postupak za realizam,
naelno blii romantizmu i modernizmu (fantastika), a to je razgovor registara. Spisi,
odnosno registri, u Kimanovievu registratorskom uredu, u kojem ve ostario radi s jednim
namjetenikom, u nekoliko navrata postaju ivima i komentiraju raznorazne dogaaje. Ovaj
postupak oivljavanja neivoga potpuno je atipian i mogao se nai samo kod prijelaznih

pisaca, kao to je bio Gogolj, ali ne i kod zrelih realista. Razlozi koje je Kovai imao da
uvede ovakav postupak su raznoliki. Jedan od njih sigurno je bio kako bi prikazao sukob
starih i mladih narataja (to se vrlo suptilno odraavalo na sukob starih, narodnjakounionistikih politikih pravaca s mladim, pravakim strujama) preko konflikta izmeu
starijih i novijih registara. U samom djelu, prema fabuli koju je Kovai koristio, nije bilo
previe prostora za ocrtavanje tog konflikta.
Drugi razlog bio je osvrt na aktualnu politiku situaciju. Ponovno, fabula koju je koristio nije
doputala takav "izlet" (jer ipak, injenica da je ubacivao i romantiarske elemente govori da
je elio pridobiti itateljsku publiku, koju politikim pamfletima i esejima nije mogao privui,
to je prije njega objasnio ve enoa), pa je Kovai, kao predani starevianac, na drugi
nain morao dati osvrt na stanje u zemlji. Najbolji primjer ovoga jesu sukobi registara oko
politikih struja, ali i koritenja jezika, u kojem stari registri govore jo uvijek latinskim (koji
je bio slubeni jezik u Saboru do 1847., pa opet do 1860. kada Franjo Josip I. usvaja zahtjeve
bana okevia za hrvatskim jezikom) i slave taj jezik, dok se noviji registri zalau za
koritenje hrvatskoga jezika.
Trei razlog bio je i osvrt na knjievno-umjetniku situaciju u zemlji. Ve je August enoa
u svom djelu Naa knjievnost raspravljao o ulozi i utjecaju knjievnosti na narod i narodno
prosvjeivanje te je predlagao znaajne reforme hrvatske knjievnosti kako bi se postigao vei
sklad i kako bi se stvorila italaka publika (treba napomenuti kako je upravo enoa i stvorio
hrvatsku italaku publiku, prvu nakon iliraca i njihovih itaonica). Kovai je slijedio ta
naela u svome djelu, ali je i putem razgovora registara dao svoj komentar. Stari registri
slavili su Vergilija, Horacija i Ovidija, odnosno starorimske, latinske pisce uzdiui njihovo
djelovanje i kasniju latintinu, time u velikoj mjeri negirajui hrvatsko knjievno stvaralatvo.
Mladi registri tome se suprostavljaju i zalau se za razvoj hrvatske knjievnosti, to je bio i
Kovaiev osobni stav. Takoer je injenica kako Kovai ovime nije elio umanjiti vanost
starorimskih pisaca, ali je, slijedei enou, elio naglasiti vanost razvoja narodne
knjievnosti.
Na kraju treba jo zakljuiti kako se sva tri, kljuna, razloga na kraju ipak svode na jedan, a to
je onaj prvi sukob starog i mladog, odnosno sukob starih svjetonazora i novih. U politikoj
debati ogleda se Kovaieva kritika narodnjaka i unionista i pohvala pravaa, dok se putem
knjievne debate ogleda sukob pobornika starih knjievnih naela i novih, koja se zalau za
snaan razvoj narodne knjievnosti. Iako su ovi odlomci dosta esto zanemarivani jer
odudaraju od glavne fabule, imaju izniman znaaj, ne samo za samo djelo, ve i za
oblikovanje i razumijevanje Kovaieva svjetonazora i bolje razumijevanje njegove linosti.
Tematika hrvatskog realizma
Iako se po mnogoemu poklapao sa sastavnicama europskog, ponajvie ruskog i francuskog,
realizma, hrvatski je realizam imao nekoliko tematskih slojeva i cjelina koje su ga poprilino
diferencirale od europskog. Kovaiev roman u svom opusu obrauje nekoliko vanih i
tipinih tema hrvatskoga realizma. Najvanija tema koju Kovai obrauje jest odlazak
mladog, nadarenog seoskog djeaka na kolovanje u grad i posljedino, njegovo moralno
i psihiko propadanje. Kovai je ovu temu predoio u liku Ivice Kimanovia, ali je iznio i
dobar dio vlastita ivota jer i on je kao nadareno seosko dijete poslan u grad na kolovanje
gdje je zavrio pravni fakultet i na kraju moralno, ali i psihiki propao. ak Ivica najbolji je
uenik u selu i time automatski uiva velike simpatije uitelja i upnika koji ga potiu na
daljnji rad i alju na nastavak kolovanja u grad. U gradu Ivica otkriva neke sasvim nove

stvari, a njegovo kolovanje pati pod terorom kumordinara ora. Grad uzrokuje Iviin
moralni pad. On je od mladog, nevinog i optimistinog seoskog djeaka postao hladan i
pesimistian ovjek, ali ne u potpunosti. Utjecaj grada ipak nije bio tolik te Ivica nikada nije
izgubio neke osnove seoskog morala i nikada nije zaboravio kojoj skupini doista pripada.
Nakon grozne i tragine "krvave svadbe", Ivica se vraa u grad, zapoljava se kao registrator i
na kraju se oda alkoholu, ostavi do kraja nezadovoljan svojom situacijom u kojoj je u samo
jednom trenutku, zbog jednog kobnog poznanstva, izgubio sve. Poznat je kasniji Matoev
komentar da je lik Ivice Kimanovia najbolji primjer preobrazbe seljake due u
kaputaku. Ovo je nakon enoina Prijana Lovre najbolji i najdetaljniji primjer ove kljune
teme hrvatskoga realizma.
Malo manje vana, ali ne i zanemariva, tema hrvatskog realizma koju Kovai obrauje u
djelu jest propadanje seoskoga plemstva. Iako ta tematika nije obraena ni priblino
detaljno kao u Gjalskijevoj zbirci Pod starim krovovima, imala je vanu ulogu u djelu. Ovu je
tematiku Kovai analizirao kroz likove obitelji Medoni, a propadanje te obitelji primarno se
ogledalo preko njihova moralnog pada. Jedna tata, podmukla i zatvorena obitelj morala je
doivjeti svoj pad, a taj se pad dogodio u trenutku namjetenog i iz koristoljublja sklopljenog
braka izmeu Juste i Mihe. Brak je bio nesretan, zbog ega je i izbila afera izmeu Mihe i
Laure, ali ona je rezultirala daljnjim raspadom obitelji i njezinim posljedinim krahom.
Podmukla obitelj, temeljena iskljuivo na gramzivosti i pohlepi za novcem, doivjela je svoj
pad upravo zbog moralne iskvarenosti svojih pripadnika.
Trea tema koje se Kovai dodiruje jest razlika izmeu sela i grada. Selo je prikazano kao
relativno zatvorena i miroljubiva zajednica. Ljudi su uglavnom prijateljski nastrojeni i
prikazani su u dosta pozitivnom svjetlu. Oni se svaaju, ali i pomire, te imaju svojih mana, ali
njihova moralna iskvarenost neusporediva je s Kovaievim prikazom grada. Najbolji primjer
za ovo jest obitelj Kimanovi putem koje Kovai pokuava to bolje prikazati idealnu
seosku obitelj. Jedina negativna strana sela koju Kovai naglaava jest labav seoski moral,
ali on se primarno temelji na sveprisutnoj ljudskoj zavisti (spletke i traevi vezani uz pojedine
dogaaje) i njihovoj naivnosti (glorifikacija kumordinara ora, a kasnije Mihe). Grad je
drugaiji, iskvareniji i njegov podli i iskvareni moral ini ga mjestom koje treba izbjegavati.
Njegova trulost i iskvarenost oituje se ve i u samim opisima sivoga i mranoga grada. Ljudi
su hladni, nije ih briga za druge i takvim ponaanjem utjeu na kvarenje drugih, to je najbolje
prikazano likom Ivice Kimanovia. Najbolji primjer potpune deformacije gradske sredine
jest lik Mecene, u kojemu je Kovai prikazao sve ono najgore, najgnjusnije i najiskvarenije
to grad moe ponuditi.
Sadraj i citati (poetak romana i kraj romana)

Prvi dio
Registratura je vrsta ureda, arhiv, pismohrana sa sloenim fasciklima i kutijama, registrima,
simbol birokracije i sivila. Djelo zapoinje uvodnom svaom registara (arhiviranih zapisa) i
predstavljanjem starog, nesretnog i izgubljenog registratora, arhivara, Ivice Kimanovia.
Uskoro se iz mase izdie Ivina biografija i zapoinje priu o njegovu ivotu. Retrospektivno
se vraa u idilino djetinjstvo u Hrvatskom zagorju kad se, nakon bezbrinih godina, pred
nadarenim seoskim djeakom otvara svijetla perspektiva odlaska u grad na kolovanje. Sve je
izgledalo obeavajue postat e pravnik, uspjean gradski gospodin. "Ah, kako li poinje
moje kolovanje!", prva je reenica kojom zapoinje biografija Ivice Kimanovia. Nakon
sloenoga uvoda u kojemu spisi ivahno i svadljivo polemiziraju o politici, jeziku,

knjievnosti, zapoinje retrospektivan prikaz Iviina ivota i djetinjstva, od najranijih dana.

Od groteskne fantastike pripovijedanje se naglo okree mirnim, realistinim tonovima
idilinoga ivota u zelenom Zagorju, gorki sarkazam ustupa mjesto blagom i toplom humoru.
U djelu je uoljiva ta gradacija (stupnjevanje) humora: od blagog, punog simpatija, preko
ironije i karikature do krajnje otrovnog sarkazma. Kovai nas ovime izravno uvodi u glavnu
temu svog djela, ali simbolika kolovanja nadilazi standardno institucionalizirano obrazovanje
i obuhvaa i ivotno sazrijevanje Ivice Kimanovia koje se razvija tijekom cijelog djela.
Kovai dalje nastavlja s opisom sela i daje nam uvod u psihologiju sela, koju e razraivati
do samoga kraja. U radnju se, kao prvi likovi, uvode susjedi Kanonik i Joica Kimanovi,
zvan "Zgubidan". Njih dvoje su prvi susjedi, ive na najmanje udaljenim brdima, veliki su
rivali, ali i prijatelji. Nakon kratkog opisa, Kovai nam odmah prikazuje fiziki sukob
Kanonika i Joice koji rezultira Kanonikovom pobjedom. Tada se radnja seli na pitanje
kolovanja. U selo je doao gradski uitelj i uz blagoslov tadanjeg seoskog upnika otvorio
seosku kolu u koju su upisana sva djeca. Kanonik se pokazao kao otar protivnik
obrazovanja i sukladno tome pokuava odgovoriti Joicu od slanja Ivice u kolu, to mu ne
uspijeva. Uskoro Joica sa sinom odlazi u kolu, nosei uitelju purana i vina te jo nekoliko
sitnica, kao dar. Ovom anegdotom Kovai je elio istaknuti uiteljev karakter, ali i odnos
neobrazovanih seljaka prema obrazovanim graanima te njihovu nepotrebnu poniznost. Ivica
se uskoro pokazao kao najbolji uenik u selu (to je Kanonik pripisao Joiinim "darovima"),
ali nije uspio stei prijatelje. Najbolji kandidati bili su Kanonikovi sinovi Miha i Pero, no
njima je, nakon to je Ivica ponudio pomo brai (koja su imala puno loije rezultate u koli
Miha jer je bio priglup, a Pero jer je bio posebno dijete, inteligentan, ali osobenjak koji se nije
previe optereivao kolom), njihov otac zabranio druenje s Ivicom. Miha ga je vjeno
ignorirao, dok mu se Pero "kadto blago podsmjehnuo, kano da e rei: "Tako ti je... pa ta
emo... tako ti je!". No, Pero je bio boleljivo i krhko dijete, te je ubrzo i preminuo, to je
izazvalo veliku tugu u selu. Uitelj i upnik su Ivici dali za zadatak da proita posmrtni govor,
kojeg je ovaj dodatno vjeto i dirljivo izmijenio i uspio natjerati cijelo selo u pla. Iako su
uitelj i upnik ve prije odluili poslati Ivicu na daljnje kolovanje u grad, ovaj blistavi govor
samo je jo uvrstio njihovo miljenje.
Nakon jo jedne epizode s registrima, radnja se kratko zaustavlja na liku Kumordinara ora.
or, ili kako se zapravo zove, Juri, roak je Joice Kimanovia koji radi u gradu kao
Mecenin sobar (sam izraz kumordinar je iskrivljenica francuskoga izraza kamerdiner, sobar,
camera: soba). Kada se on u svom sobarskom odijelu pojavljuje na selu, izaziva niz
zadivljenih pogleda i zavidnih komentara neukih seljaka koji se nepotrebno dive odjei i
posuenom nakitu jednoga sobara. Kako je on sam iznimno tat i samodopadan, upravo mu ti
komentari uvelike gode. Njegov odnos s obitelji bio je poprilino udan. "Kad bi moj otac u
njega milosti traio: deseta prilivoda, imirova grana sa devete gore; a bi li on u oca to
iskao: strie, ujae, najslai prvi roae moj!". Razlog ovoga bila je upravo njegova iznimna
umiljenost i samodopadnost, ali i velik utjecaj seoskog morala koji, unato tome to je or
lik koji ivi u gradu, ima vrlo vanu ulogu u oblikovanju njegova ponaanja bio je i ostao
primitivac. Kako je po njegovu dolasku ve odlueno da e Ivica ii na kolovanje u grad,
Joica je svog roaka molio da ga odvede u Mecenin dom i da mu na taj nain osigura
nekakvo prebivalite u njima nepoznatome gradu. Nakon to mu Joica obea kako e Ivica,
osim to e uiti, pomagati i njemu i Meceni, ovaj brzo i lakomo pristane, uvidjevi priliku za
dobivanje vlastitoga sluge kojemu moe zapovijedati.
Ivica se rastaje od svojih roditelja uz puno emocija, ali jo uvijek djelomino nesvjestan
situacije u kojoj se nalazi, i polazi s ocem i uiteljem u grad, nakon to je Mecena odobrio
Iviin dolazak. U gradu ih doekuje or, ali prije toga Kovai nam donosi jo jednu

digresiju (elementi usporavanja ili retardacije epskoga pripovijedanja jesu: ponavljanja,

digresije ili kraa udaljavanja od osnovnoga tijeka fabule te epizode, vee samostalne cjeline,
neovisne o glavnini radnje). Ivica je ve u Meceninu domu i ima dvadeset godina. Tu se veer
u Meceninu domu dogaa reizbor za predsjednika dobrotvornog drutva Poniznosti i
ustrpljivosti, a Ivica, ili kako za jo zovu, Vana, dobio je nezahvalan posao prepisivanja
patetinoga i ispraznoga govora kojeg je za Mecenu napisao kuni pojeta Bombardovi
ajkovski, netalentirani razmetljivac i poltron (ulizica). Kada obavi posao, Ivica govor nosi
Meceni. Mecena je prilino priglup i neobrazovan i ima velikih problema s pamenjem
govora. Ivica mu tada govori kako je on govor nauio napamet bez ikakvih potekoa, na to
Mecena pobjesni i izbaci ga iz svoje sobe. Izbori su odrani, a Mecena je jednoglasno izabran
za predsjednika, 10. put zaredom.
Radnja se tada ponovo vraa na Iviin dolazak u grad. Nakon to ih je doekao kumordinar i
upoznavanja ohologa Mecene, uitelj, Joica i Ivica, uz kumordinarovu pratnju, odlaze u
gradsku gostionicu kako bi se malo odmorili. Tu Ivica pozdravlja sve ljude koji prou pokraj
njega, to izaziva podsmijeh uiteljev i orev, koji mu naglaavaju kako grad nije selo i kako
se tu nepoznati ljudi ne pozdravljaju. Tada odlaze kupiti odijelo kod lokalnog idova od
kojega, nakon mukotrpnoga cjenkanja, ipak kupe jedno jeftino odijelo za Ivicu. Tada se vrate
u Mecenin dom gdje se Ivica konano oprosti s ocem. Ivica je spavao u kutu druinske sobe
za sluge i tu je od samoga poetka trpio poprilian psihiki teror. Odmah prve veeri Ivica
prisustvuje jednom od brojnih okupljanja u orevu "domu" i biva zgroen razvratom i
amoralnou tih okupljana u druinskoj sobi.
Nakon ovog okupljalita razvrata, slijedi digresija o Meceninu ivotu i njegovoj mutnoj
prolosti. "Na dobrotvor ilustriimu bijae neenja. Prezirae brak moda radi svog mutnog
podrijetla", reenica je kojom Kovai zapoinje pripovijest o Meceni. Mecenin otac, ije je,
dodue, samo ime nosio, bio je pan (upravitelj imanja) na jednom vlastelinstvu. Prvi brak
zavrio je smru supruge i nije imao djece. Drugi put, Mecenin se otac eni bujnom i veselom
strankinjom. U jednom trenutku, njegova supruga zapoinje aferu s vlastelinom, na ijem je
imanju Mecenin otac pan. Ta afera traje dugo i ona na kraju zatrudni, no to ne otkriva
vlastelinu. Dapae, ona odlazi k svome suprugu, koji je puno putovao, i govori njemu kako je
trudna. Ovaj je izvan sebe od sree i ne zna kako bi pravilno reagirao, no taj je podatak uo i
vlastelin, samo to je on znao tko je pravi otac djeteta. Uskoro se Meceninu ocu dogaa
nesrea. Vlastelin je izveo konja na jahanje, a kako nije bio posebno dobar jaha, izgubio je
kontrolu i konj je krenuo prema provaliji. Svi su gledali, jedino je Mecenin otac, kao
upravitelj imanja, priskoio u pomo svom vlastelinu i uspio uhvatiti uzde. No, konj je bio
prebrz i nastavio je ii prema provaliji i na koncu pao u nju. Mecenin otac je pao zajedno s
konjem i poginuo, dok se vlastelin zadnjim snagama uhvatio za granu i tako spasio. Vlastelin
se s Meceninom majkom odselio s tog imanja i vrlo brzo umro, ostavivi sve upravo Meceni,
koji e do samog kraja svog ivota uivati sve blagodati lagodnog ivota. Radnja se seli
nekoliko godina kasnije i takoer prikazuje jednu epizodu iz Mecenina ivota. "Ne meu
njegovim kmetovima, nego meu susjedima u tihom pristalom seljakom domu cvala i bujala
divota seljake ljepote. Sami seljaci nazivahu je 'gizdavom vilom Doricom', ali jer je ona ve
odabrala svoga vojna i udala se za njega i ukuila se, nijesu vie zapinjale mukarake oi za
'gizdavu vilu'. Ali ovo nepisano seosko pravilo nije bilo dovoljno za Mecenu i njegov
gramzivi ego. Unajmio je Crnog Jakova da dovede Doricu k njemu. Crni Jakov izrazito je
servilan lik i gotovo je slijepo odan Meceni, no u ovom sluaju i on je sam imao korist od
ovoga plana. Sklopio je dogovor s tatom Mikulom kako bi optuili potenog seljaka Matu
Zorkovia, Doriina supruga, da je zajedno s Mikulom krao i klao purane. Nakon to Matu
uhite i zatvore jer nije elio priznati neto to nije uinio, Crni Jakov tjei Doru i zove ju u

Mecenin dom, tvrdei kako e joj ovaj pomoi. Ona se koleba i na kraju odlazi, ali poziva
seoskog starca u pratnji kako bi bila sigurna. Po dolasku u Mecenin dom, Crni Jakov napija
starca i tako ga se rjeava, a Doricu alje kod Mecene. On joj tu nudi pomo, ali zauzvrat eli
nju. Ova odbija takvu ponudu, ali Meceni to nita ne znai i ovaj ju siluje. Nakon tog
brutalnog ina, Dorica odlazi kui, shrvana i premorena, ali tu je doeka Crni Jakov koji je
takoer siluje, kao osvetu za to to ga je odbila kao svog udvaraa dok je jo bila slobodna.
Sutradan putaju Matu i ovaj dolazi kui, gdje pronalazi slomljenu i unitenu Doricu. Ubrzo
shvati o emu se radi i bjei iz kue sa sjekirom. U kui je tada izbio poar, ali Dorica, koja je
bila u stanju ludila, nije eljela napustiti dom, zbog ega su seljani mislili da je dom prazan.
Tada je starac koji je pratio Doricu kod Mecene, svjestan svoje pogreke i u elji za
iskupljenjem, upao u dom i izbavio Doricu, no ova se vratila kako bi uzela svoju vjenanu
krunu. Prilikom tog povratka, u lice ju je pogodila uarena greda i u potpunosti joj unitila
jednu stranu lica. "Gizdava vila Dorica" postala je unakaena, a s vremenom je to rezultiralo i
njezinim potpunim psihikim slomom. Poela je lutati selima i tako, nakon nekoliko godina, i
umrla. Mate Zorkovi je, u meuvremenu, nestao i zakleo se na osvetu. ivio je u umi i tu
ekao priliku da se osveti Mikuli, Jakovu i Meceni. Prvi koga je pronaao bio je Mikula kojeg
je ubio, a kasnije i objesio. Jakov, koji je bio lukav, znao je kako je Mikula zaista umro, te je
jako rijetko izlazio i nikada bez puke. No, jednom ga je prilikom Mato naao i napao ga.
Jakov je ispalio metak Mati u trbuh, no ovaj je skupio zadnje snage i navalio na Jakova
sjekirom. Obojica su tada pala niz liticu i tako poginula.
Nakon ove digresije, radnja se ponovo vraa u Mecenin dom i usredotouje na lik Laure G.
"Ona mi se nasmijei rajskim, poudnim osmijehom, a u crnim oima usplamsa joj strast i
hladnoa, neopisivo milje i ljut prezir, aneoska dobrota i zmijska zloba... sve to u jedan
tren...", reenica je kojom je Kovai prilikom prvog susreta Ivice i Laure opisao njezin lik,
time nam dajui naznake kako e se ona razvijati kroz djelo. Laura je nova Mecenina
tienica, roakinja, ali i ljubavnica. Cijela kua smatra ju idealom ljepote, no jedino Ivica
izbjegava susresti se s njom. Jednu no, on se ipak odlui na taj potez i jedne noi, dok svi
spavaju, ode do njezine sobe kako bi ju upoznao. Pokuca na vrata, no kada ne uje odgovora,
sakrije se u tamni dio hodnika. Nakon par trenutaka iekivanja, iz Laurine sobe izlazi
Mecena, ime se evidentno dokazuje kako je Laura njegova ljubavnica. Ivica je sretan to se
izvukao neopaen, ali njegov stav prema Lauri se mijenja. Sutra ju ugleda u vrtu, dok je uio,
nakon ega mu poispadaju knjige i papiri iz ruku. Laura mu pomae i oni razgovaraju te se
izmeu njih odmah razvija poseban odnos. Nazivaju se bratom i sestrom, cjeluju se i grle, ali
cijela idila se raspline kada Ivica skeptino kae: "Lauro, sestro, jao meni, jednoga samo da
nije... tienica i roakinja toga staroga Mecene!... Roakinja!?! Nakon to joj je otvoreno
iznio svoju tonu sumnju, ona je problijedila i napustila ga. Sljedee vrijeme Ivica uglavnom
provodi razmiljajui o Lauri koja ga izbjegava. Poalje joj pismo i na kraju se njih dvoje
sastanu i takve sastanke poinju ponavljati. Prilikom jednog od njih, Laura mu je ispriala
svoju priu.
Odgojili su je otac i starica Ivana. Majke nije bilo. ivjelo su u solidnim ivotnim uvjetima,
ali u jednoj je trenutku propao posao njezina oca i oni su morali prodati kuu i otii u grad kao
podstanari. Tu se ona nastanila u domu Ferkonje i njegovih roditelja. Majka pijanica, navikla
na stalne svae, otac alkoholiar koji se ne trijezni, i na jedno oko oravi sin, Ferkonja. Jedno
ju jutro otac ostavi jer je iao na posao, a Ferkonjina ju majka poalje da se igra vani s
djecom. Vrlo brzo se pridruila primitivnim i pomalo barbarskim igrama, ali oravom
Ferkonji, koji je Lauru svojatao za svoju enu, u oi su upala sjajna dugmad na Laurinoj
haljinici. On ih je poeo kidati i kladiti se sve dok ih nije u potpunosti potroio i dok Laura
nije poela plakati. Tada je, kada nije dobio svoja puceta natrag, udario Lauru, optuivi ju da

je ona kriva (jer je njemu tata rekao da je ena uvijek kriva), na to je reagirao djeak Damjan.
Stao je u Laurinu obranu i poteno natukao Ferkonju, dok se ovaj nije zakleo da ju vie nee
dodirnuti. Ovo je bio prvi put da je Lauru obranio netko tko nije njezin otac. Slika i ideal
djeaka Damjana imat e vanu ulogu u razumijevanju njezine psihe. Ferkonjina majka joj je
priila nekakva puceta i tako ju malo smirila. No, tada se kui vratio pijani Ferkonjin otac koji
je isprva bio njean prema Lauri, ali kada je vidio da ima svoja puceta, krenuo joj ih je oteti,
gdje se isprijeila Ferkonjina majka. Laura je pobjegla u sobu i tu ekala oca. Kada je otac
doao i vidio u kakvom je stanju njegova ki, sukobio se sa stanodavcima, te na kraju,
poraen, otiao spavati. No, kako je Laurin otac bio srani bolesnik i kako mu lijenici nisu
prognozirali jo dugo, stres ove svae ga je toliko shrvao da je te noi umro u snu, ostavivi
tako Lauru samu. Laura je bila u velikom oku, a Ferkonjina obitelj odluila se za nju brinuti.
Uvelike su promijenili svoj stav prema njoj, a Ferkonja ju je ak dvorio jer mu se, kako je
rastao, poela i sviati. Sve je ovo kulminiralo jednoga dana kada su Ferkonjini roditelji,
tijekom izleta, poslali njih dvoje na brdo, u umu, da donesu vodu s izvora. Ferkonja je Lauru
namjerno vodio polako i toliko duboko da su se po zalasku sunca izgubili. Tada ju je Ferkonja
pokuao silovati, igrajui na kartu da ona nee pobjei jer se ne snalazi u umi, no Laura je
ipak pobjegla i ostavila Ferkonju samog u umi. Ona se na kraju izgubila i upala u jamu, u
kojoj ju je nala misteriozna baba Huda, bajkovit i tajanstven lik. Baba Huda joj nudi pomo i
odvodi je u svoj dom, koji se nalazi u nekoj pustopoljini izvan ume, udaljen i od grada i od
sela. Tu baba Huda, s pomou magije i raznoraznih napitaka vodi brigu o bolesnicima i
invalidima. Odlui zbrinuti Lauru i tako joj postati majka, a ujedno ju i ui svom zanatu.
Kada, nakon nekoliko godina, baba Huda shvati kako Laura nije za taj posao, upita ju eli li u
grad. Kada ova odgovori pozitivno, baba Huda poziva drugu staricu, svoju poznanicu, koja
Lauru koijom odvodi u grad, tonije u Mecenin dom.
Nakon prie o Laurinu ivotu, radnja se vraa u Laurinu sobu, gdje usplahirena Laura budi
Ivicu usred noi. Ova scena nastavak je posljednjeg dijela jednog od ranijih poglavlja (to
vjerno ilustrira Kovaiev odnos prema vremenu i linearnom slijedu radnje) i smjetena je u
noi nakon izbora Mecene za predsjednika drutva. Iako Ivica misli da su svi zaspali jer ih je
svladao alkohol te u to uvjerava Lauru, ona mu ukazuje na vrata, na koja ljutito kucaju or i
Mecena, traei upravo Ivicu, kojemu je bilo zabranjeno druiti se s Laurom. Laura sakrije
Ivicu iza zastora i otvori vrata, na to ova dvojica bijesno upadnu u sobu i poinju pretraivati,
traei Ivicu. Kada ga nau iza vie nego oitog skrivalita, Mecena ga u iznimnom naletu
bijesa tjera iz svog doma. Laura stane u njegovu obranu, kritizirajui ora i Mecenu da
nemaju to raditi u sobi jedne dame te uporno tvrdei kako se Ivica i ona vole. Ivica tada od
ora saznaje da mu je doao otac, da ga zato trae, te da ga ovaj eli odvesti natrag jer mu je
majka bolesna. To uvelike shrva Ivicu koji, pokunjen dolazi pred oca, istjeran iz doma svog
dobrotvora i posramljen injenicom da je iznevjerio obiteljska oekivanja. Joica i Ivica
odlaze, ali na odlasku susreu Lauru. Laura Ivici predaje teak kovei i poruuje mu da e
se ponovo vidjeti, na to Ivica nesigurno odgovara, uvjeren kako mu otac vie nee dozvoliti
povratak u grad. Ivica i Joica Kimanovi naputaju grad i vraaju se natrag na selo.