Professional Documents
Culture Documents
STRUKTURA Pakla
STRUKTURA Pakla
Od predvorja do limba pesnici stiu na Haronovom amcu preko reke Aheront. (Harona,
mitolokog kormilara, Dante je pretvorio u avola, i za razliku od Vergilija u Eneidi, on istie
snagu njegove figure, energinost i otru re njegovu.) Haron ima obraze pokrivene gustom
dlakom (kao zver) i oi zakrvavljene od avolskog besa. On prvo odbija da preveze Dantea,
jer je iv, ali ga Vergilije opominje da je to nebeska volja.
Haron due u un zbija popu stada, / svaku koja okleva udara veslom k'o magare.
U ugrejanoj zemlji stvorila se para, a od nje vetar koji, da bi se probio iz Zemljinih ponora,
potresa donje slojeve i postaje olujom iz koje sevaju munje i gromovi... Od silne svetlosti i od
straha, Dante gubi svest. Budi ga straan udar groma. Stigli su do prvog kruga pakla.
PRVI krug pakla: LIMB nekrteni (due pravednika koji nisu krteni) i roeni pre
Hrista
Njih mori enja da vide Boga i uzdiu. ... bol bez muenja ti siromasi oseali... Oni nisu
podvrgnuti mukama, ali ni ne uivaju u blaenstvu. (I Vergilije je ovde!)
Ovde su:
-
pravednici koji nisu mogli da se spasu jer nisu bili krteni Adam, Avelj, Noje,
Mojsije, David, Avram...
Aheront reka u severnoj Grkoj koja je na nekoliko mesta ponirala u zemlju, zbog ega se verovalo da vodi
u Donji svet. Kod Homera i Vergilija ovo je glavna reka u Hadu, a njene pritoke su Kokit, Stiks i Flegeton. Kod
Dantea se u Aheront ulivaju reke Stiks (sa pritokom Kokit rekom plaa) i Piriflegetont (reka vatre).
Haron u posthomerskim mitovima, stari laar koji amcem prevozi due umrlih preko voda koje teku oko
Donjeg sveta. On je mrk i zloudan; odbija da preveze due nesahranjenih (pa one, ekajui, 100 godina lutaju
po obalama reka u Podzemlju), a ive prevozi samo sa dozvolom bogova. Kao dokaz da takvu saglasnost imaju,
moraju pokazati zlatnu granu, kakvu je Eneja dobio od Sibile.
Limb u rimokatolikoj teologiji mesto u kome do poslednjeg suda borave due pravednika koji su umrli pre
Hrista i dece koja su umrla nekrtena.
veliki ljudi antike 1.pesnici etiri velike seni: Homer (kao kralj ide... ma u ruci
ima...), Horacije, Ovidije i Lukan (tako videh da se skupi... lepa kola najveeg meu
svima, / koji kao orao nad drugima slavi tj. Vergilije ... pa sam esti bio meu takvim
umovima); a potom Dante ide sa njima do nekog zamka koji je opasan sa sedam
zidova, prolazi kroz sedam kapija i doe na travnjak gde vidi: 2. mitske likove:
Elektra, Hektor, Eneja itd. 3.dravnike: Cezar, Brut itd. 4.filozofe: Sokrat, Platon,
Heraklit, Zenon, Demokrit itd. 5.naunike: Ptolomej, Euklid, Hipokrat itd.;
Kurcijus: Danteu je potreban susret sa antikim pesnicima i prijem u njihov krug. Oni
moraju da legitimiu njegovo pesniko poslanstvo. Tih est pesnika su sjedinjeni u idealnu
zajednicu: lepu kolu nadvremenog autoriteta, iji lanovi imaju isti rang. Tih est autora su
izbor iz antikog Parnasa. To to ih Dante ujedinjuje u jednu kolu znai reprezentativan
izraz srednjovekovne slike antike. Danteov susret sa lepom kolom zapeauje recepciju
latinske epike u hrianski spev o Stvaranju sveta.
1. Homer kao uzvieni predak nije za srednji vek bio neto vie od velikog imena. Jer,
srednjovekovna antika je latinska antika. Ali, to je ime moralo da se pomene bez
Homera ne bi bilo Eneide; bez Odisejevog putovanja u Had ne bi bilo Vergilijevog,
samim tim ni Danteovog. Homer je samo primus inter pares (prvi meu jednakima).
2. Vergilije
3. Horacije predstavnik rimske satire. Ona srednjem veku slui kao lekovita moralna
propoved. Danteova Komedija je, pored ostalog, i kritika vremena.
4. Ovidije Metamorfoze daju kosmogoniju i kosmologiju koje su se podudarale sa
savremenim platonizmom. Osim toga, one su i romaneskno napeti repertoar mitologije
Who is who za mitoloke likove. Sem toga, sve te mitoloke prie su imale i svoj
alegorijski smisao Ovidije je, dakle, bio i riznica morala.
5. Lukan virtuoz strave i patosa, ali i poznavalac podzemnog sveta i njegovih vetica i
aveti. Uz to on je bio istorijski izvor za rimski graanski rat. On velia Katona kojeg
Dante postavlja za nadzornika u podnoju Brega istilita.
6. Stacije pesnik epa o tebanskom bratoubilakom ratu koji se zavrava hvalospevom
Eneidi. Pria o Tebi je bila omiljena knjiga srednjeg veka, popularna kao svet kralja
Artura.
Parnas:
1. visoka gora u Grkoj na kojoj je, po verovanju starih Grka, stanovao Apolon, bog umetnosti, sa muzama
2. preneseno svi pesnici neke zemlje, nekog naroda
Kosmogonija nauka o postanku i razvoju nebeskih tela i njihovih sistema, naroito Sunevog sistema; razne
ideje, predstave, mitovi o postanku sveta.
Kosmologija uenje o kosmosu, svetu kao o celini i zakonima koji vladaju u njemu.
Zapazi: Dok su prva petorica u Limbu, Stacije je u istilitu! (Peti krug rasipnici.)
Minoj mudri i strogi mitski kralj na Kritu, slavan za ivota po svojim zakonima i pravednosti. Vergilije ga je
u Eneidi smestio u podzemni svet kao jednog od trojice sudija, dok je Dante od njega nainio demona koji sudi
na ulazu u pravi pakao.
(...)
Paklena oluja tu veno bruji
nosi due u svome vrtlogu...
(...)
uju se krici, pla i stenjanjem
kletve svakojake upuuju bogu.
De Sanktis: Pakao je u poetku neodreen, bez obrisa; krug, mesto, nita drugo rekao bi
ovek da je to prazna priroda, kad je ne bi ispunjavali venost, mrak, smrt i oaj.
Prvo podruje gornjeg Pakla obuhvata grenike puti, sladostraa. Tu su greni ljubavnici,
osueni da ih veno nosi i baca paklena oluja (vrtlog koji vitla duama), koja kao da
simbolizuje strast koju su za ivota oseali. U jatu grenih dua vidimo slavne ljubavnike iz
mita i literature: Semiramidu , Didonu, Kleopatru, Helenu (koja, s vatrom u telu, toliko zla
dozva), Ahila, Parisa i Tristana. Posle tih legendarnih figura, koje pisac ne pokuava da
individualizuje, pojavljuju se Paolo i Franeska.
Kurcijus: jasan je izbor ovih sedam linosti za egzemplarne predstavnike sladostraa.
(Vergilije poimence nabraja vie od hiljadu njih, ali Dante nam saoptava ovaj niz od sedam
imena.) Semiramida je prva, jer carstvo Asiraca pripada svetskoj istoriji, razdoblju koje je bilo
jo pre trojanskog rata. Didona kao vergilijevska heroina nije smela izostati. Kleopatra je
dostojna pomena zbog svoje veze sa Cezarom. Helena, zahvaljujui obradi Homera u
srednjevekovnoj knj. tradiciji. Itd. Na kraju Dante trai i dobija obavetenje o dva druga
imena Paolu i Franeski pa tako dobijamo simbolian broj devet.
Paolo i Franeska de Rimini Oni i u paklenom vihoru lete neodvojivi. Na Danteov poziv
izleu iz jata dua... Dante od Franeske saznaje da ispata zbog ljubavi:
Ljubav to nikome ko voli ne prata to je,
Pa i mene takvom snagom zavrti
Da, kao to vidi, jo ne naputa srce moje.
Dante pita i dobija odgovor na to kako su se spojili... Najzanimljiviji trenutak njihove
zabranjene ljubavi nam je dat: kako su postali svesni svojih oseanja...
Jednog dana, zabave radi, itasmo o Lanselotu kako ga je ljubav skolila; bili smo sami, niko
na nas nije motrio. Nekoliko nas je puta to itanje prinudilo da ukrstimo poglede i promenimo
boju lica; ali samo nas je u jednom trenutku savladalo.
(...)
Kad proitasmo da na eljeni osmeh usana
Poljubac spusti taj vitez zaljubljeni,
Ovaj to me nee napustiti nijednoga dana
Na usne mi poloi poljubac ostraeni.
Semiramida vavilonska kraljica. Prialo se da je ivela u nedoputenoj ljubavi sa sinom i da je takav odnos
dozvolila zakonom /dala da se taj postupak sankcionie zakonom (?).
Didona legendarna kartaginska kraljica, erka tirskog kralja Bela. Novi kralj Tira je ubio Didoninog mua i
hteo da se domogne njegovog bogatstva, a ona je, sa blagom i nekoliko pristalica, pobegla u Libiju. Tamo je
podigla Kartaginu. Po Eneidi, Eneja je, tokom svojih lutanja, voen Venerom, naiao na Didonin dvor, gde
pripoveda svoje pustolovine, a kraljica se, po boginjinoj volji, u njega zaljubljuje, zaboravivi da se pokojnom
muu zaklela na vernost. Jupiter alje Merkura Eneji sa nareenjem da nastavi put ka Italiji. Poboni i svoje
misije vazda svesni Eneja ovo poslua, a naputena Didona nagovetava kartaginsku osvetu Enejinim potomcima
i na lomai se probada njegovim maem.
Kleopatra egipatska kraljica. Bila je ljubavnica Cezarova i Antonijeva. Kada ju je Oktavijan zarobio, pustila
je da je ujede otrovna zmija nije htela da je Oktavijan ivu odvede u Rim kao zarobljenicu.
Tristan i Izolda na putu za dvorac kralja Marka, popili su ljubavni napitak namenjen kralju i njegovoj
buduoj eni Izoldi i ostali vezani do smrti uprkos svim preprekama na koje su nailazili.
Zajedniko itanje vitekog romana, uzajamni pogledi zbog njegovog sadraja, bledilo zbog
udnje i strepnje da ne odaju sopstvenu elju, provala nezadrive strasti u poljupcu... Turobni
mrak pakla za trenutak je osvetlila ljudska toplina...
Paolo uti i plae dok Franeska pripoveda... Dante pred njihovim jadom pada u nesvest...
Strast i tragika: Odbiti Paola ili se prepustiti ulnoj i nedozvoljenoj ljubavi?
Smisao ove epizode se ne iscrpljuje u opiu duevnog stanja likova ni Franeskine strasti, ni
Danteove zbunjenosti, nego se on nalazi u dramatinosti susreta due koju je pobedio greh sa
duom koja tei greh da savlada...
U prikazu ene izlazi se iz sholastikih apstrakcija i ovladavamo stvarnou. ena vie nije
Beatrie, tip to su ga stvorili trubaduri, kolebljiv izmeu ideje i stvarnosti tu ena dobija
karakter, strast, bogatu i ivahnu linost. To je svet velike poezije epopeje i tragedije.
Ova epizoda jasno pokazuje novinu Danteovog prikazivanja oveka i njegove sudbine. U
svet mrtvih ulaze Danteovi savremenici , koji nemaju ulogu alegorijskih otelovljenja grene
strasti ve su u potpunosti individualizovani, uverljivi likovi. De Sanktis Franesku naziva
prvom enom modernog sveta. Dante o njenom udesu govori bez hrianskog moralizma.
Kurcijus: pojavljivanje Franeske i Paola pokazuje eksplozivni prodor istorije u epski,
mitoloki, filozofski svet srednjeg veka.
Franeska je iz porodice koja je vladala u Raveni, a njen dever Paolo iz porodice koja je vladala u Riminiju.
Uhvativi brata i enu u nedoputenoj ljubavi, Malatesta, Franeskin mu, ubio ih je oboje, verovatno 1285.
godine. (Mu je, po Franeskinim reima, u Kaini I pojasu IX kruga pakla gde se nalaze izdajice roaka.)
Meduza jedna od tri Gorgone, jedina koja je bila smrtna. Persej joj je odsekao glavu kojom je mogla da
pretvori u kamen svakog koga pogleda.
demoni giganti. Prostor se suava nestaje u nesagledivom bezdanu, bunaru, jami, rupi
oblik levka ili vrtloga.
Izokrenuta priroda, unitena u Disovom gradu. Priroda je liena svog ivota, svog neba, svog
svetla, puna tuge i bola, zajedno sa vrlinom otila je i lepota koja je bila njeno lice. Vide se
gorui grobovi, jezera krvi, stabla koja plau i govore: sve je to priroda koju je grenik
iskvario, izokrenuo. Ove slike deluju na vie ula: zvuk, vizija, miris, hladnoa, bol.
Opisi su kratki slike samo na trenutak bljesnu, brzo se smenjuju. Dante ne eli da deluje na
matu, ve da potrese savest!!!
***
ESTI krug vrata grada Disa jeretici i epikurejci (po tadanjem znaenju, protivnici
tumaenja o besmrtnosti due)
Verovatno zbog svoje senzualistike teorije saznanja i hedonistike etike koja ideal dobrog ivota vidi u
duevnom miru i zadovoljstvu...
Vergilije i Dante sedaju na grob pape Anastazija da bi se iza poklopca tog groba privikli na
smrad. Ovde Vergilije objanjava Danteu kako su smeteni grenici u paklu tj. koje vrste
grenika se nalaze u krugovima koji slede...
SEDMI krug drugi deo: nasilnici protiv sebe samih (samoubice i raspikue)
Samoubice se pretvorene u tamna stabla sa iskrivljenim deblima i otrovnim trnjema, a
rasipnici goli jure kroz ovu umu, gonjeni i razdirani od gladnih kuja / opora krvoednih
pasa. Ovaj mrani krajolik je nastanjen harpijama (tri udovita sa enskom glavom i telom
ptica, sa krilima i kandama.)
Pesnici idu kroz udnu umu sa iskrivljenim deblima umu samoubica, i Dante na
Vergilijev nagovor lomi jednu granicu. Na ovo ikne crna krv iz drveta i drvo, u kome je
zatoena dua dela Vinje, poinje da govori: Zato me kida ti?...
Pjer dela Vinja samoubica. Politiar (kancelar Fridriha II) i pesnik sicilijanske kole. Na
Vergilijevo obeanje da e Dante o njemu obnoviti uspomenu u svetu ivih dela Vinja pria
svoju sudbinu: Pao je u nemilost, zatvoren i oslepljen. (Bludnica zavist iji pogled uvek bdi /
nad carskim dvorovima, ta pokvarena / propast od koje boluju dvorovi svi / sve uzbuni protiv
mene...) U oekivanju nasilne smrti, ubio se razbivi glavu o zid. Njegova dua je zarobljena u
drvetu koje krvari, a Harpije mu lome granje. (Dante ne proputa da izrazi potovanje
uspomeni velikog gibelinskog vladara, ali implicitno projektuje (?) i sopstveni udes
nepravedno osuenog prognanika, koji je i sam upoznao tuu zavist i spletke.)
Posle Sudnjeg dana, samo due samoubica nee moi da se vrate u svoja tela:
Kao i druge due, poi emo ka naim telima,
Ali ne zato da se spoje sa naim duama,
Jer nije pravo da se ima to se samom sebi uzima.
Mi emo tada, u ovim alosnim umama,
Da ih poveamo, svako na trn najljui...
Nes kentaur koji je prenosio putnike preko jedne reke u Grkoj. Dok je prenosio Heraklovu enu Dejaniru,
pokuao je da je napastvuje, a Heraklo je, uvi njene krike, strelom smrtno ranio Nesa. Umirui, Nes je, da bi se
osvetio, rekao Dejaniri da e muevljevu ljubav zauvek sauvati ako mu bude dala da obue koulju natopljenu u
njegovoj, Nesevoj, krvi. Godinama kasnije, kad se pobojala da e je Herakle napustiti, Dejanira je postupila po
Nesovom savetu i Herakle je umro u stranim mukama. (Otuda se izraz Nesova koulja upotrebljava za fatalan
poklon.)
SEDMI krug trei deo: nasilnici protiv boga, hulitelji. Nasilnici protiv prirode.
Nasilnici protiv zanata (zelenai).
Pesnici stiu do peare (uarenog peska) na koju padaju ognjene pahuljice, veni ar. Od
ovoga se pesak pali udvostruujui bol grenicima... (Svuda je pesak, nema ni jedne biljke.
Ovu pustaru opasuje uma....) Tu hulitelji lee na leima, nepokretni, sodomisti neprestano
tre i zelenai sede pogureni, zgrbljeni. Zelenai sede na ivici ponora, pod vatrenom kiom i
uzalud se tite rukama. Svi su goli, sve ih kanjava vatrena kia, i svi pokuavaju da se
odbrane neprestano otresajui ar koji pada po njima:
Rukama su na sve strane mahali svi
Da se zatite od bola to zadaje uareni kam:
Isto tako leti rade psi,
as njukom, as repom kada ih grizu
Buve, muice i obadi zli.
Kapanej hulitelj prezirao bogove. Jedan od sedam grkih kraljeva koji je opsedao Tebu.
Dok je juriao na zidine, hulio je na Zevsa izazivajui ga da spase grad. Zevs ga je ubio
munjom na gradskim zidinama. I u paklu on je ohol, pun prezira i ljutine. Vergilije mu kae da
je zbog te oholosti i kanjen...
A nema kazne vee od one koju
Tvoj bes moe tebi samome da zada.
Vergilije savetuje Danteu da pazi kuda gazi treba da hoda du ruba ume, da ne stane na
uareni pesak...
Vergilije objanjava Danteu da reke i jezera u paklu nastaju od suza koje teku iz tela statue
Starca na Kritu simbola ljudske istorije. (U peari tee reica??) Vergilije poinje priu o
Kritu na kome je nekada vladao Saturn, dok je jo trajalo zlatno doba. (U hrianskom
smislu, ovo oznaava stanje nevinosti.) Tu je statua Starca koji gleda prema Rimu (Rim kao
nada oveanstva). Glava mu je od zlata, ruke i grudi od srebra, pojas od bakra, a nodole je
sve od gvoa, osim desne noge koja je od gline. Svaki deo ima svoje raspukline, osim onog
od zlata. Iz ovih pora liju suze i padaju na zemlju i stvaraju reke Hada: Aheront, Stiks i
Flegetont koji se slivaju u jednu Kokit.
Bruneto Latini Danteov prijatelj i uitelj. Politiar i pisac. Dante daje svedoanstvo o
voljenom majstoru umetnosti. Latini je sodomist besomuno juri po peari. Bruneto mu se
obrati a Dante isprva ne moe da ga prepozna njegovo lice je spreno... a zatim kae: jor
Bruneto, vi tu...? Dante ga zove da sednu i popriaju, ali Bruneto bi, ako bi stao, bio kanjen
da sto godina mora da stoji te ne bi mogao kretanjem da se zatiti od vatre, ko to kolko-tolko
moe sada. Zato moraju da hodaju dok priaju... Bruneto predskazuje Danteu da e se
mrnja njegovog rodnog grada okrenuti protiv njega (ponovo e ga prognati) i Dante sveano
obeava da e to zapisati u svom pamenju i tako sauvati. Bruneto mu prorokuje i da e
uploviti u slavnu luku. Na Danteovo pitanje ko su najpoznatiji stanovnici ovog dela pakla,
Bruneti kae da su to uglavnom svetenici i pisci... Na kraju Bruneto preporuuje Danteu
svoje glavno delo Trezor reima: U njemu jo ivim... Zatim se Bruneti okrete i polete niz
polje trao je brzo kao trka koji u Veroni biva nagraen zelenom ojom: ali je izgledao u
juriu tome / kao onaj to pobeuje, a ne onaj izgubio to je.
Eliot: Opisujui Bruneta koji, tako nisko pao, tri kao pobednik (Danteove rei), Dante u isti
mah karakterie i samu kaznu.
Kurcijus: Dante Latiniju iskazuje u paklu najlepu poast ovim stihovima.
Zelenai ne potuju biblijsku naredbu (?) da ovek treba da radi i da u znoju lica svoga jede hleb svoj...
Dante je Bruneta Latinija upoznao u franjevakom manastiru Santa Kroe gde se kolovao. Latini ga je tu
poduavao i savetovao. Bio je gvelf... Samo je Dante zabeleio da je Bruneto bio sodomist.
Dvojica pesnika stiu do ivice ponora niz koji tee krvava reka (?) i Dante skida ue koje ima
oko pasa i daje ga Vergiliju, poto ga je u klupe svio... Vergilije, stojei dalje od ivice, baca
u ponor ue i poziva udovite Geriona. Najavljuje Danteu da e se uskoro pojaviti
stvorenje najgore.
... kunem se itaocima,
elei da moje delo traje kroz vekove budue,
da videh...
(...)
kako se neka prilika...
grozna da i najhrabrijem zastane dah u grudima...
Gerion se penje. Gerion je olienje prevare, licemerja. On ima lice potenog oveka (i glatku
kou lica), telo zmije (prekriveno ploicama i kvrgama), kande lavovske, rep korpije.
(Dakle, on ima jedno telo, a vie priroda.) Dok se Vergilije pogaa sa njime da ih odnese do
dna pakla, Dante prepoznaje zelenae po porodinim grbovima koji se nalaze na torbama to
im vise oko vrata. Jedan se obraa Danteu, kazavi da jedva eka da i njegov komija uskoro
doe ovde... Dok pria, on krivi usta i plazi se...
priroda
slike gadost
arobnjaci kojima su glave okrenute za 180 stepeni pa im suze padaju meu guzove
umesto na grudi.
Faeton sin Helija. Jednom je dobio dozvolu da upravlja oevim kolima, ali nije znao da upravlja, pa se
sruio pogoen Zevsovom munjom Zevs ga je kaznio jer je sagoreo sazvea, a trag tog dogaaja je Mleni
put.
Jaruge su koncentrino poreane oko dubokog bunara, koji se nalazi u sredini okrugle
poljane. (Dante poredi jaruge sa jarkovima (?) koji opasuju tvravu.) Od ivice
poljane do bunara vode mostovi preko svih jaruga. Sve je sive boje i sve je od
kamena.
OSMI krug trea zla jaruga: simonijaci oni koji trguju crkvenim dobrima i
slubama
Simonijaci su kanjeni tako to vise strmoglavce u malim bunarima iz kojih im vire noge, a
mui ih vatra koja im lie stopala.
Kao to gore stvari masne od ulja,
Pa plamen samo po povrini gori,
Tako i njih ovde od prstiju do peta vatra ulja.
(Kao to su u ivotu preokrenuli crkvene zakone i kao to su bili pohlepni na zlato koje je iz
zemlje, tako su sada naopako zabiti u upljine kamena, a tabani im gore.)
Dante govori o izgledu ovih bunara tako to ih poredi sa posudama / udubinama krstionice u
crkvi San ovani u Firenci koje su isto tako jednake veliine i okrugle... Pominje da je jednu
takvu posudu razbio pre nekoliko godina da bi spasio ivot detetu koje je upalo u nju, i brani
se od sumnji da je iz drugog razloga tu posudu razbio...
Dantea do bunara Vergilije nosi, ne sputa ga...
Ovde Dante sree papu Nikolu III, koji od Dantea pomisli da je stigao papa Bonifacije VIII,
koga oekuje...
Dante pominje viziju korumpiranog paganskog Rima koju je dao Jovan Bogoslov u svojoj
Apokalipsi. Tu ovaj govori o Rimu kao o velikoj bludnici. Dante kae da nema razlike
izmeu pagana i simonijanaca... Obraa se Konstantinu, koga krivi to je papi Silvestru dao
dominaciju nad Rimom. (Re je o legendi...)
(Dante simonijance smatra krivcima zla u drutvu svojeg doba oni su podmiivanjem i
meusobnim svaama postali krivi za anarhiju u savremenom svetu. Prema pesnikovom
miljenju red i pravda mogu da zavladaju ako svetovna vlast pripada caru, i ako se crkvenim
poslovima bave samo dobri i nepodmitljivi.)
Vergilije je zadovoljan zbog Danteovih rei. Nosi ga, s lakoom, do vrha grebena koji vodi u
etvrtu jarugu. Tu ga paljivo spusti.
Poreenja su iz ovozemaljske sfere, kao kod Homera. Totalitet, jedinstvo zemlje i neba. avoli guraju due u
smolu kao to kuvar potapa meso u lonac. Soko ganja divlju patku.
Varalice varaju i u paklu: varalice se diu iz vrele smole da se ohlade i zaranjaju natrag im
vide avole. Izvesni ampola de Navara, koga varalice primete u ovoj akciji pa ga
izvuku na obalu da mu oderu kou, vara avole obeavajui im da e, ako ga malo
ostave na miru, izvesti na povrinu sedam varalica. Meutim, prevari ih...
(Poreenje bekstva ovog varalice pred avolima sa slikama iz ivotinjskog sveta:
Isto tako se ponaa divlja patka kada
Soko je ganja, pa ona zaroni sred movara,
A on se vrati u vis ljut i umoran tada.)
Dva avola se od besa zbog varaliinog bekstva pobiju i upadnu u smolu:
Vrelina ih je odmah razdvojila
Ali da uzlete bio je pokuaj nemogui,
Jer su se od smole slepila njihova krila.
Drugi avoli
Pruie vile ka dvojici u katranu
Koji su ve speeni bili u tom kalu...
Dante se boji da e avoli eleti da se osvete i zaista, avoli kreu pretei ka pesnicima, ali
Vergilije uzima Dantea u naruje
Kao majka koja iznenada probuena ustaje
I vidi da je okruena plamenovima,
Pa uzima sina u naruje, bei i ne staje,
Brinui toliko o njemu tada
Da samo u koulji ona ostaje...
i spusti se, nosei ga na grudima, sa njime u estu zlu jarugu u kojoj zlokande nemaju vlast.
Ovaj monako-vojniki red vitezova se vremenom tako iskvario da je narod njegove pripadnike nazivao
fratrima-veseljacima.
Uporedi Makijavelija!
OSMI krug deseta zla jaruga: krivotvorci falsifikatori metala ili alhemiari;
krivotvorci osoba (oni koji su se lano predstavljali), novca i rei (laovi)
Za svaki greh Dante navodi kaznu koja je u najveoj suprotnosti sa uivanjem zbog koga se
grei...
Alhemiari su kanjeni boleu, jer su u ivotu bili moralno bolesni. Ko to su izopaili zlato
(?), tako je njihovo telo izopaeno gubom i ugom. (... pomou alhemije metale krivotvorio...
kao majmun dobar imitator prirode bio.) Niko od ovih grenika ne moe da ustane ve se
kreu potrbuke ili lee jedan preko drugog.
Oni koji su se lano predstavljali su svoje grehe poinili leei, pa zato moraju da ispataju
beei i greili su ustima, pa moraju da grizu... (Re je o aniju Skiki dei Kavalkantiju,
Firentincu iz 13. veka, koji se preruio u izvesnog Donatija, lagao u krevet i odglumio ga da
bi izdiktirao lani testament...)
... ni u Tebi ni u Troji punoj sjaja,
ne bi takvog besa da grize zveri uplaene
ili da udove ljudske erei i razdvaja,
kao to videh dve blede i gole sene
koje su ujedale i brzo trale...
(Ovaj pakleni prizor poredi sa Hakabinim krikom kada je ugledala mrtve Poliksenu i Polidora,
svoju decu...)
Od mitskih likova koji su se lano predstavljali Dante pominje Miru, erku kiparskog kralja
Kinira, koja se zaljubila u svog oca, pa se preruila da bi ga na greh navela...
Falsifikatori novca su bili edni blaga, pa su sada edni vode. Tu je majstor Adam iz 13. veka
koji je kovao lani zlatni novac (sa tri karata bakra umesto iz zlatnih poluga) i zbog toga
zavrio na lomai... Sad ima vodenu bolest (od koje su mu nateeni udovi) i edan je:
Splet potoia koji je uvek tekao
Dante, da bi predstavio debljinu leda, pominje reke Dunav i Don koje nikada nisu bile tako
ledene i planinu Tovarnik (Fruka gora) koja, da se na ovaj led sruila, ne bi ga razbila.
Danteu nedostaje jezika da opie najstranije zlo: BUNAR IZDAJICA ovek-ivotinja
postaje led, fosil, okamenjeno bie. Pokret se zaustavlja, suze lede, ivot nestaje. Smrdljive
vode zlih jaruga hlade Luciferova krila. Hladan predumiljaj nedostatak savesti.
Antenor Trojanac koga Homerove pesme prikazuju kao mudrog oveka i dobrog govornika. On je predloio
da se Jelena vrati Grcima i sklopi mir. Moda je iz toga proisteklo miljenje da je Antenor izdao domovinu.
Trijumf Saracena je posledica izdaje Ganelona, Rolandovog ouha, koji se o zasedi dogovorio sa saracenskim
kraljem Marsilom iz Saragose. Karlo osveuje svog neaka Rolanda pobivi Saracene i kaznivi izdajnika
Ganelona.
Poreenja su iz ovozemaljske sfere, kao kod Homera. Totalitet, jedinstvo zemlje i neba.
Tidej antiki mitski junak, jedan od sedmorice koji su pokuali da osvoje Tebu. Smrtno ga je ranio Tebanac
Melanip. Umirui, Tidej je u besu stao da grize Melanipovu odrubljenu glavu, koju su mu drugovi doneli.
Gvelfi od nemake rei Velfen partija osnovna u Nemakoj, posle smrti Henrika V, kao podrka
naslednicima Gvelfa od Bavarske sa naklonou ka politici sporazumevanja sa papom. Stvorena kao opozicija
partiji Gibelina koja je nastala u to vreme. U vreme Fridriha Barbarose ona je oznaavala partiju pristalica pape,
odnosno anticarsku partiju. Kasnije, sa novim politikim promenama imena gvelfa i gibelina oznaavala su
pripadnike dve suprotstavljene politike grupe u bilo kom gradu. Oko 1300. godine dolo je do rascepa u
gvelfskoj stranci u Italiji podelila se na dve frakcije. Bele i Crne. Ovi drugi su se oslanjali na podrku
Bonifacija.
vezana neraskidivim sponama ljubavi, Ugolino e veito gristi potiljak svojeg neprijatelja.
(Dante daje presudne trenutke u traginog zgodi junaka.)
Ugolinova pria je bogata detaljima: skuen tamniki prostor, sporo i teskobno odmicanje
vremena; bleda svetlost koja obasjava lica koja pate; deije rei patetinog prizvuka;
Ugolinova nemo da im pomogne; umiranje dece i Ugolinovo teturanje po njihovim
leevima...
I ja uh kako su donja vrata zakucavali
Na uasnoj kuli, pa sam pogledao
U lice moje sinove, ali re nismo progovarali.
U srcu sam se skamenio, ali nisam plakao,
Ve su plakali oni...
(...)
A kada je traak svetlosti bele
U bolnu tamnicu uao i ja ugledao
Da se sa moga na njihova etiri lica slutnje sele,
Obe ruke sam od bola zagrizao...
(...)
... kao to mene gledaju oi tvoje,
gledah svu trojicu kako umiru, jednog po jednog...
Dante Pizu naziva novom Tebom, jer je razdiru graanski sukobi. Ugolinova povest je
izazvala gnev prema neovenosti Pizanaca...
***
Grof Ugolino ovek u akciji kakav jeste otvoreno srce Adamovih potomaka. Najava
modernog sveta.
Ptolomej lik iz Biblije koji je pozvao u goste imuna Makabejca i njegova dva sina, a onda, posle gozbe,
naredio da ih ubiju.
Atropos jedna od tri parke iji je zadatak bio da presee nit ivota i tako razdeli duu od tela.
boje: prednje lice je crveno jer je na toj strani kanjen Juda zato to je poinio izdajstvo iz
ljutine. Drugo lice je crno zato to je Brut ubio Cezara iz gluposti. Tree lice je beliastouto
zato to simbolizuje nemonu zagrienost koja je navela Kasija na izdaju i ubistvo. (Ova tri
grenika Lucifer melje zubima...) Pod svakom glavom Lucifer ima golema krila njihovo
gibanje proizvodi hladan i otar vetar. (Satana je nepokretan: rtva i krvnik u isto vreme.
Slika greha, a ne linost. Kao nekakva maina, mehanizam.)
Ljutnja, glupost i zagrienost su izvori najteeg greha i vode u Luciferove eljusti.
Lucifer plae jer iako je zli aneo i mui druge i njega mui alost to je tako duboko pao: niz
tri brade, mlaz suza i slina se slivao.
Dante Lucifera naziva i Belzebub (avo).
Vergilije vodi Dantea do izvora greha da sazna kuda vodi grean ivot.