Professional Documents
Culture Documents
Ante Antun Radić - Izvješće O Putovanju Po Bosni I Hercegovini
Ante Antun Radić - Izvješće O Putovanju Po Bosni I Hercegovini
Izvjee
urednika akademijskoga Zbornika m narodni ivot % obiaje
Slavena" o putovanu negovu po Bosni i Hercegovini
junih
A. RADI: IZVJEE.
293
294
VJESNIK.
A. RADI : IZVJEE.
295
Iz Zagreba sam kreirao 20. srpna u vee. Kad je svitalo, bio sam
ve u dolini Bosne. Prvi pogled na usjeve, na mee od ikare, pae
od ume, na divju obalu rijeke, na plastove sijena usred pola i panaka
pouio me je, da je tu narod jo p a s t i r .
Sjutra dan u vee bio sam u S a r a j e v u . . Drugi dan (22./7-.)
poem do dvorskoga savjetnika g. K. Hrmana, koji me je vanreno
lijepo primio, u mnogome me pouio, a sjutra dan odveo pred graan
skoga doglavnika, preuzv. gosp. baruna H. Kutscheru, kojemu sam.se
u ime jugoslavenske akademije zahvalio za spremnost, s kojom je vis.
vlada za Bosnu i Hercegovinu jugoslavenskoj akademiji ila na ruku
kod ovoga moga putovana.
Rano u jutro 22./7. poao sam na sarajevsku a r iju. Proboravivi
tu oko tri sata, bilo mi je tek sada jasno: to je arija u narodnim
pjesmama, jer sam vidio, to je arija u ivotu ovoga naroda. Cariju
ima svako vee mjesto, i sarajevska je upravo takova, kakova je fojnika, visoka, kreevska, ili koja druga. Malo bi kazao o ariji, tko
bi kazao, da je to niz sprijeda otvorenih daara, u kojima zanatnici
rade i prodaju svoju robu. arija nije slavonski sokak", na kojem
djevojke i momci svetcem i pod veer kolo vode, a svijet ih gleda. Nije to
ni zapadno-evropska ulica", kuda besposleni svijet ee. arija je iva
samo u radni dan, i to ima ivota u muhameovskim veim mjestima u
Bosni, to je na ariji. arija je muhamedanskomu zanatniku - ne
druga, nego prva kua; i da doma ne spava jer mnogi na ariji
i jedu bila bi mu i jedina.
Nijesam se mogao oteti u misli pitanu: kako se je razvila ovakova
arija, gdje su uzroci ovakvomu arijskomu ivotu? I inilo mi se,
da mi je stvar jasna. U Bosni su dva kulturna i drutvena sloja:
muhamedanski i kranski. Istina je, da i Muhamedanci rade. Ali ih
ima osobito u najnovije vrijeme, od kad se je mnogo toga pro
mijenilo ima ih vrlo mnogo, koji su bez posla, ako ne emo rei,
da je nihovo trgovane" na ariji takoer posao. Razgovarao sam
s nekima, koji itav dan ne prodadu ni za 10 novia, a itav dan
sjede preci svojom daarom, piju kavu, pue i razgovaraju se. Otuda toliko
mnotvo trgovina i trgovaca. Razumije se, da sve te trgovine ne nose
gotovo nikakvoga dobitka, a mnoge nijesu bez gubitka. Zato i nije
rijetkost, da ovakav trgovac proade letos jednu zemju, na godinu
drugu, i tako podraje trgovinu. Na prvi pogled vidi, da nema pred
sobom trgovca. Ja sam se divio onomu suverenomu nehaju, kojim se
tu trguje: pogaana gotovo i nema. Istina, nehaj je taj posledica i ope
dispozicije duevne, ali se porei ne dade, da velika veina gleda na
svoju trgovinu onako, kako gleda i na sve ostalo oko sebe, kao da u
svakom pogledu, u svakom nehajnom kretu ita: Laissez faire,, laissez
aller. Pa ni oni, koji ne trguju samo, nego i rade, ne gledaju na svoj
posao zabrinuto. To mi je bilo udno, jer ivjeti se mora. Ali mi je
postalo jasno, kad sam saznao, da mnogi (moda veina, ili pae svi)
ovi zanatnici imadu zemlita, koje obrauju nihovi kmetovi. I tako
je stvar jasna: slobodni ludi, gospoda ona su na ariji; misera
plebs, koja im omoguuje ovo ne: dolco far niente, nego ovu ne-
296
VJESNIK.
iskazanu dosadu, koja jedino tumai onaj nehaj, ono mrtvilo i utim
ona je na selu.
Diobi rada nema gotovo traga: svaki je zanatnik ujedno i trgovac.
Otuda ivot na ariji, zato je arija drugi dom. Hoe li s kim
govoriti, ne idi mu ogaku", nego na ariju: sve je tamo.
A uzmimo stvar, kako jest: biti kod kue znai biti s porodicom,
sa enom i djecom, a to bi u Bosni znailo biti zatvoren za drvenom
reetkom, ili barem za ulinim vratima. K tebi i onako ne moe nitko,
jer si u strahu, da ti ne izae ena. I tako tvoj dom i nije za svijet,
nego samo za tebe.
I tako je arija nudna posledica svega ovoga: dvaju kulturnih i
drutvenih slojeva, nerazvijene trgovine i drutvenoga poloaja ene.
Nahodavi se po ariji zaustavim se pred jednom daarom, pod
kojom je jedan zanatnik gradio nanule" (nalune"), vrst drvene obue"
s dvije mi bismo rekli pete: to je daica s dva remena odoz
gora, u koje se utakne noga, a odozdola se ostave one dvije pete",
da se ta drvena obua" ne podere tako brzo. U naem narodu
ima drvene obue i u Slavoniji, ali to je potpuna obua (kundure"),
a slue se nom samo nou, da ne idu bosi na pole, pa i to se nau
u malo kojoj kui. No nalune" nosi itava Bosna. Sve mislim, da ova
nada sve nespretna obua" ima svoj kukavni ivot zahvaliti obiajnomu
u muhamedovaca pranu, koje sili elade na istou: tko bi pet puta
na dan prao ukalane noge! Tu je nudna bilo kakva obua. A nudna
je i za kuu i gamiju. Budui da je sav ivot i rad, i jedene, i
molitva, i spavaiie u nizini, na tlima (stolu nema ni traga), potrebni
su prostiraei; a da se sve to ne ukala, treba unilaziti istih nogu. A
to nije mogue bez kakve takve obue.
Nalunar" je sjedio bos pod svojom daarom na izderanom ovijem
runu i kvacao skoblieom drvo za nalunu" ; sve je oko nega i nad
nim zatrpano naslaganim novim nahmama i objeenim novim opancima;
pred nim posudica za kuhane kave, fingan, i pepeonica u obliku malih
kolica: kad mu je na putu, samo je gurne nogom. Kad sam mu nazvao
boju pomo, jedva me je pogledao. Razgovor je dugo zapinao. Koliko
je on postajao rjeitiji, toliko sam se ja primicao k nemu, dok mi nije
ponudio, da uza n sjednem. U to mu momak (kojemu je to posao, da
po ariji nosi kavu) donese kavu, a on je podade meni i zaeeri mi;
ponudi mi i svoju duvan-kesu, i mi zapalismo. Razgovor se jo sveudil
slabo pleo, dok mu nijesam ispio kavu, a on pozvao momka, da donese
drugu, ovu sad nemu. Puei i pijuckajui lijepo je pripovijedao,
rasvjetlujui mi ovaj novi svijet, u kojem sam bio, i onaj svijet u liegovoj dui, koji me je toliko zanimao.
Bio je to Turin". Vijek svoj od pedeset godina proivio je pod
ovom daarom: i za okolina sela znade samo po imenu, tamo su
negova etiri kmeta. Tamo negdje (pokae mi dugom svojom prosijedom bradom) u onom kraju grada stoji mu dom sa enom i troje
djece.
Razgovarajui s nim o najbliim stvarima (od kakvoga su drva
nalune, kako mu se zove ovaj ovdje susjed u svojoj daari i t. .)>
A. BADI: IZVJEE.
297
sve sam mislio: Vee li mene s ovim Turinom" isto drugo osim
ovoga jezika, kojim mijefiamo midi, kao da smo svakidaiii razgovorniei ?
Zato sam htio doi mu do srca. No spomenuvi mu dom i djecu nijesam
pogodio. Ali sam pogodio, zapitavi: Kako je bilo za staroga vakta"?
Za naega vakta? pita."
I pome o vabi". Ja sam mu prije kazao, od kuda sam. Nije se
on udio, to ja, vabo", govorim kao i on: tako^ govore i oni vabe,
to ih on ovdje via, a ivih vidjeti ne moe. Gudio se on, to taj
vabo sjedi s nim na izrtom ovijem runu eto ve dva sata, i povjerova mi, da nijesam vabo". I zato je govorio iz due. Ovaj negov
govor ne spada velikim dijelom u narodoznanstvo. Ja ga nijesam
mogao sluati bez tuge. alio sam beskrajno (i to mi se je poslije
dogodilo na sto mjesta), to svaka ova odmjerena rije krije u sebi,
od najmane zgode, gotov in; alio sam, to taj ovjek (kao i svi
drugi) ne bi poalio ni doma, ni djece, ni sebe a za nemoguu
stvar. A alio sam zato, to sam vidio: koliko eto narodne snage
izgara pridueno pod pepelom bez svjetla i topline . . .
Za razgovora doao seoski momak, da kupi opanke za mlau sestru.
Moj ga nalunar nije ni pogledao, samo je pogledao opanke, rekao
cijenu i ukorio momka, to mu opanke previe gnei. I mene je prola
vola, da nastavim s tim momkom razgovor. Bio je iz obliiiega sela,
grkoga zakona, u droncima od pete do glave, neopran (ui, pa usta!),
a odgovarao otreskujui se: a? ta" ? Pogodbe nije bilo, a nije
ni kupio.
Doao i stariji seoski Turin, da kupi nalune. Ja mislim: nalune
su nalune, od drva jedne, kao i druge. Ali nije tako: jedne (ne znam,
da li one od javorovine, ili one od grabrovine) dule traju! Pa kako
ih dugo misli nositi? TVi pete su dva palca debele, to se ne moe
poderati! Ali sirotina broji krajcare! Jedne su nalune po 35 nov.,
druge po 45. I nije kupio.
*
Isti sam dan pogledao sarajevske muzeje. G-osp. dvorski savjetnik
Hrman bio je tako susretliv i lubezan, pa me je ne alei drago
cjenoga vremena sam vodio i pouavao. Svaka bi moja rije bila pre
slaba zahvala g. dvorskom savjetniku za tu negovu rtvu.
Mene je osobito zanimao etnografijski odio, u kojem sam bio upravo
iznenaen. Od drva krasno po naravi naineni narodni tipovi u narodnoj
nosni sa itavim gdjeto milieuom (n. pr. harem), i to gotovo iz svakoga
kraja, podaju strancu barem spolanu sliku naroda. Jo me je vie
iznenadila bogata zbirka narodnih sprava i orua. Ali me nije samo
iznenadila, nego i umirila, jer sam vidio, da je mnogo toga spaeno,
za to sam se bojao, da je propalo.
Jo sam taj dan posjetio suradnika Zbornikova", g. Muhamedbega Kulinovia i dogovorio se s nim, da emo za kojih deset dana
kad se vratim iz Hercegovine na negov itluk ehovce kod
Varcar-Vakufa. Nije mi vidio sam vjerovao, da u doi.
Iz Sarajeva sam krenuo (23./7.) na Iligu. Uitela domaega, koji je
Zbornikov" suradnik, nijesam naao kod kue. Kod Ilige je ishodna
298
VJESNIK.
A. RADI: IZVJEB.
299
300
VJESNIK.
A. R A D I : IZVJEE.
301
302
VJESNIK.
303
A. KADI : IZVJEE.
s dva
304
VJESNIK.
A. RADI: IZVJEE.
305
306
VJESNIK.
307
A. KADI : IZVJEE.
308
VJESNIK.
A. RADI : IZVJEE.
309
310
VJESNIK.
A. RADI : IZVJEE.
-311
312
VJESNIK.
A. RADI: IZVJEE.
313
Ivo ajnovi. Negovi su me prinosi veoma zanimali, pa sam bio namislio, da ih objelodanim sa slikama u ovom svesku Zbornika". Ali
eto neprilike. Kad sam se vratio iz june Hercegovine u Mostar, naem
pismo od toga ajnovia: da je on eto doao u Mostar. Od toga, da
ga natrag povedem sa sobom u Kola, ne bi nita. U ehovce sam
htio zato, da vidim narod u onoj pustoi, a nadao sam se velikoj
pomoi od g. Muhamed-bega Kulinovia.
U Jajcu sam se malo zadrao, nego sam odmah u jutro 6. kolovoza
krenuo n o v o m cestom uz Vrbas u Banu-luku. inilo mi se, da je ova
cesta (85 km) sagraena samo za to, da se putnik-turista nadivi
krasoti, to se je stvorila u borbi Vrbasa s Vrbosnom, vode s peinom,
jer prometa na noj nema nikakvoga: osim kola banalukoga biskupa,
koja su ila za mnom, nijesam se sastao na itavih 85 kilometara ni
s jednim kolima. Ovdje sam prvi put vidio kolnu cestu s rasvijetleuim
prorovom (tunelom). Na ovako dugu, a pustu putu svakojake su mi se
misli vrzle glavom, a moj koija Osman, i ako bi kadto zapjevao,
nije bio pjeva, kao drugi moji koijai to su bili, pa tako nije bilo
druge, nego u misli razgovarati s junainom Vrbasom. Mislio sam:
jesu li mu ime nadjenuli nai djedovi, )e li zbila u kakovoj svezi
Vr-bas i .Bos-na, kad imamo i Bos-ut? alio sam, to se ovakovu
junaku nije naao pjesnik, kakvoga je n. pr. u Pukinu naao Terek
i Kazbek. Ali naega naroda kao da se ne doima mrtva jepota, pa bila
kako uzviena. Tako je i Vrbas ostao neopjevan, i sva je ini se
junaka liegova borba ovjekovjeena u miloj pjesmici:
S ovu stranu i s onu Vrbasa
Sve se smije smije na bosi}e,
S ovu smi}e, a s onu bosije:
Kao mome na mlado djevoje.
Uz Vrbas ima i mlinova. Navratio sam se k nekome mlinaru (Trio
Rai iz Rekavica, z. p. Kola). Nazivi su u mlinu u glavnom isti, ali
ima i novih, no nije mi bilo kada bileiti. Zabileio sam poredovnik.
U Banojluci sam gledao preobiti za Zbornikovu" stvar g. profesora
dra. Mihovila Mania, pa se i nadam, da e iz zanimlive ove okolice
doi i obilnije grae.
alim, to nijesam mogao du]e ostati u Banojluci, nego sam odmah
drugi dan rano krenuo s t a r o m cestom prema Kolima (i Jajcu). Uz
put sam se navratio ka koaru Ibrahimu allaku (tako je sam na
pisao svoje ime) i ba pred negovom radionicom fotografovao sejake,
to su na konima gonili sijeno. (Od tih fotografija nita, jer su
skinute malim aparatom.) Ve sam prije u Mostaru alio jadne
ove konie bosanske, koliko na nih tovare; ali me je jo vie lutilo,
to jadna ivotiiia trpi s nerazuma gospodareva: vidim, gdje ivine
nosi i povee kamene privezano uza sijeno. Nijesam ni pitao, to je
to, jer sam se sam domislio, da nerazum od ovjeka nije na obadvije
strane jednako nametao sijena, pa da mu stoji ravno i da se ne
prevali, vee na laku stranu kamene! Pogledao sam kod Ibrahima
i drvene bukagije (puto) i fotografovao ih (dakako zaludu). Nijesam
znao, da se grae i od drva. Vozei se da}e ustavio sam momka
(Niku ukanovia iz Rekavica), to je imao krasno izraenu sviralu
314
VJESNIK.
A. RADIO: IZVJEE.
315
316
VJESNIK.
A. R A D I : IZVJEE.
317
318
VJESNIK.
A. RADI I IZVJEE.
319
320
VJESNIK.
321
A. RADI : IZVJEE.
21
:-322
VJESNIK.
323
A. RADI : IZVJEE.
324
VJESNIK.