VJESNIK.

Izvjee
urednika akademijskoga Zbornika m narodni ivot % obiaje
Slavena" o putovanu negovu po Bosni i Hercegovini

junih

obavjenu ti vrijeme od 20. srpiia do 21. kolovoza 1899.

(itano u sjednici akademijskoga folklorskoga odbora dne 9. studenoga 1899.)
Neposredna cijel prvih mojih putovana (u Otok u Slavoniji g. 1897.,
pa u Dalmaciju i Crnu Goru god. 1898.) bila je nabava fotografskih
slika za Zbornik" u jednu ruku, u drugu kontrola suradnika
Zbornikovih" na licu mjesta", kako se kae. Uz put sam imao
nakanu, da suradnicima podadem ustraenih naputaka, da naem novih
suradnika, u ope pak, da se to boje orijentujem u grai motrei
narodni ivot svojim oima.
Na najnovije svoje putovane spremao sam se s posve drugom na
kanom: ono, to m i j e kod preanih putovana bilo poslenc, t. j .
openita orijentacija to mi je sada bilo prvo.
Ja sam se putujui po Dalmaciji i Crnoj Gori uvjerio, da je nabava
slika i kontrola suradnika vrlo muan posao, koji se ne dade obaviti
u onako kratko vrijeme i u toliko mjesta, kako sam ja to rauna
jui sa sredstvima Akademije sebi odreivao. Zato, hou li biti
posve iskren, moram kazati, da sam s prvim svojim putovanem u jedno
jedino mjesto u Otok najzadovolniji: zato sam se vrlo nerado
spremao na put po Bosni i Hercegovini, jer je to itav svijet, koji se
u mjesec dana dade jedva proletjeti. Jedino, to me je mamilo na taj
put, bilo je ono, to mi je kod preanih putovana bilo poslene, t. j .
ja sam drao, da mi je potrebno, dok sam kod ovoga posla, da barem
jedan dio Bosne i Hercegovine openito upoznam. A bude li se to
dalo uraditi i za druge potrebe Zbornika", tim bole, mislio sam.
I samo u ovom smislu ja sam s ovim svojim putovanem zadovojan.
No prije nego stanem potane kazivati o uspjehu svoga putovana, u
kratko u samo pokazati, zato je za posebne potrebe Zbornika" od
male koristi ovakovo okolino putovane po itavoj jednoj zemli.
Spremajui se u Dalmaciju j a sam sebi nainio potanku osnovu.
Prouavajui grau onih krajeva pobileio sam nejasna mjesta i nepo
znate rijei i nainio popis onih stvari, to sam nakanio fotografovati.
Prije nego' to sam krenuo na put, pisao sam suradnicima, da u doi.
No tu je ve nastala prva velika neprilika: jedan odreuje ovaj tjedan
i dan, drugi onaj, trei onaj. Ne treba mi gotovo ni spominati, da ja
nijesam mogao doekati kraja tomu dopisivanu te da sam napokon

A. RADI: IZVJEE.

293

morao krenuti na put. Dakako da obino nijesam naao kod kue

suradnika-uitela, jer je kod rodbine na praznicima, ili je na ispitu i t. d.
Trebalo bi vie dana, dok bih se sam uputio toliko, da bih sve mogao
i bez liega. No ako i naem ui tela, ili upnika, moram na alost pri
znati, da su esto tako neokretni, kadto u tako slabom dodiru s na
rodom, da mi je gdjekoji put lake bez nih, nego s nima. Ali i tu
treba opet vremena, dok se snae. No najglavnije je ovo. Hou n. pr.
da vidim ovoga ili onoga ovjeka, ili enu iz naroda, koji je ovo ili
ono kazivao, ili treba nai ovaj ili onaj komad odijela, spravu ili
stvar: ne moe se, jer je ovaj ovjek, ili ena u polu na radu.
ekajte do nedjele, ili do sajma, ili do toga i toga sveca." To bi,
istina, bilo najbole, ali ja ne mogu biti u svakome mjestu u nedjelu ili
na sajamski dan. Pa i ostanem li do nedjele, taj dan tako proe,
dok se neto skupi, da bi i opet trebalo ekati do druge nedjele.
A desilo mi se i to, da sam doavi na lice mjesta" dobio posve
drugi dojam o narodnom ivotu gledajui ga na svoje oi, nego to
je bio onaj, to sam ga dobio itajui grau. Povrh toga nalazio bih
u grai stranih praznina. Pitajui za ovo ili ono, to mi je palo u
oi, sluao sam posve nove, a zanimlive i vrijedne stvari, o kojima u
grai nema ni spomena. Sve hou da popunam i pribi|eujem (u pri
nosima tiskanim u Zborniku" vide se tomu tragovi), no toga je toliko,
da mi se sva ona sabrana graa priini malo vrijednom i ja izgubim
voju za popucane i bileene, ve mislim na novu grau. Sve mislim :
poi mi je dale, ovdje ne e biti nita, a ne znam, ne eka li me isto
i drugdje. No kad se jednom sabere ovakova narodna konferencija,
koja mi kazuje, kritizuje, povlauje natjeui se meni se ne dade
daje. I tako se gubi vrijeme, a od te grae ovako na brzu ruku sa
brane i pobileene i onako nita. Ne u spominati drugih neprilika,
koje se, istina, sve dadu svladati, ali samo s vremenom, a ne na
brzu ruku.
Zato sam ja i u Bosnu i Hercegovinu poao s malom nadom na
ikaki drugi uspjeh, osim toga: da u se o tamoiiem narodu u ope
uputiti i gdjekojega suradnika nai. Ovo me je putovane jo vie utvr
dilo u mijenu: da ovakovo veliko letimino putovane nije za sam
Zbornik" t. j . za negovu grau od velike koristi. Moje je
milene naprotiv, da bi duli boravak u kojem j e d n o m kraju bio od
mnogo vee koristi. Bude li Akademija imala sredstava, pa bude li tko
imao vole za ovakovo putovane, trebat e stvar po mom sudu
unaprijed ovako i urediti, jer tkogod ureivao Zbornik", morat e
svakako sam glavom zalaziti u narod. 0 tom jo rije.
Ja sam u Osnovi", po kojoj se sabire graa za Zbornik", izrekao
nmijene, da p ut n i c i-sabirai nijesu zgodni za sabirane potpune i po
uzdane grae. Tako mislim i danas, a u tom sam se utvrdio i na
svom putovanu. Bez obzira na to, to je putnik-sabira tuinac u
mjestu, to on ne pozna naroda, ni narod nega, pa mu je ve dodir
s narodom otean, putnik-sabira moe pribileiti samo f r a g m e n t e .
Takovih fragmenata puna je narodopisna knievnost, pa upravo nima
treba da zahvalimo mnoge teorijice i hipotezice, koje se u nita raspa
daju, kad se
potpuna graa.

294

VJESNIK.

No ako je ovo istina, istina je i to, da nikakav i niij kvestijonar

na svijetu ne moe sadravati svega. Ja sam se na svom putovai'm
uvjerio, da je moja Osnova" gotovo nita prema obiju pitana, na koja
bi narodoznanstvu trebalo odgovora. A ipak su strani specijaliste ocije
nili moju Osnovu" kao jedan od najpotpunijih i najbojih kvestijonara.
I od suradnika-sejaka sam uo, kako se ude: za to sve pitam i kako
mi je sve to palo na pamet.
U narod dakle mora ii ovjek, koji se bavi narodoz nans tvom, jer
e se samo tako moi popuniti praznine u grai mjestnih sabiraanestrunaka. Istina je, sama graa pisana po Osnovi" sadraje mnogo
toga, za to Osnova" ne pita, pa urednik moe i dale pitati i krasnih
uspjeha postii ovakim dopisivanom. To je, istina, muan posao, za
koji treba vremena, ali i bez toga ne moe biti. No i povrh toga mora
urednik u narod, i tek poslije negova uspjena puta moe se rei, da
je graa potpuna i savrena, koliko u ope ludska djela mogu
biti savrena.
Ja sebi dakle unaprijed ovako pomilam putovane urednikovo: Kad
urednik dobije iz kojega kraju dobru grau, sabranu po Osnovi",
kad ju posebnim pitanima popuni, tek e onda s nom u ruci krenuti
u onaj kraj, od kuda je graa. Tu e probaviti tako dugo, dok mu
bude potrebno, da se u svem snae. No ni sada ne e sam bileiti
grae, nego e bijeiti i pitati samo za svoju informaciju, a po tim
e bijekama domai sabira tek konano grau popuniti.
Sve je ovo bilo meni tek poneto mogue na poslednem mom puto
vanu, jer sam u svakom kraju mogao ostati tek nekoliko dana.
Kao to sam imao uza se fotografski aparat na putovanu po Dal
maciji i Crnoj Gori i za svoga boravka u Otoku, tako sam ga ponio
i sada, to vie, sad sam ponio i mali runi aparat, s kojim se moe
raditi i u hodu, pae i u vozni, a ploe se mogu mijenati i danu.
Koliko sam se veselio bezbrojnim slikama, to sam ih uz put hvatao!
No kako sam bio poklaplen, kad sam povrativi se u Zagreb poeo te
slike razvijati! Nita od svoga, nikakove konture, ve same mrle.l
Srea, to sam radio i velikim aparatom, pa sam tako onio barem
neto (meu ostalim i duvanske slike, to su u ovom svesku).
Prelazei na izvjetaj o tom poslednem svom putovanu spomenut mi
je samo jo ovo: Premda se je mene gdjeto narodni ivot dojmio
tako, da bih jedva smogao rijei, da taj dojam opiem, ja u ipak,
koliko to god bude mogue, spominati gole cinenice. Velim: koliko
je to mogue", jer ne mogu jamiti, da i opis same iiienice ne e
biti koliko toliko pomuen mojim dojmovima. Zato u se i drati vre
menskoga reda, kakav je u obiaju u pisanu putopisa, i ako ovo nije
putopis. Mene je sve neto sililo, da napiem poslije ovoga putovana
niz raspravica, ali se bojim, da je za to prerano: mnogo e toga ostati
u mojoj dui. Ipak su gdjeto dojmovi bili prejaki, a da ne izazovu
gdjekoje misli, koja moda nije osnovana upravo stoga, to je osnovana
na asovitom i letiminome motrenu.
*
1
Kasnije sam se uvjerio, da su svitei (likusi) bili prestari.

A. RADI : IZVJEE.

295

Iz Zagreba sam kreirao 20. srpna u vee. Kad je svitalo, bio sam
ve u dolini Bosne. Prvi pogled na usjeve, na mee od ikare, pae
od ume, na divju obalu rijeke, na plastove sijena usred pola i panaka
pouio me je, da je tu narod jo p a s t i r .
Sjutra dan u vee bio sam u S a r a j e v u . . Drugi dan (22./7-.)
poem do dvorskoga savjetnika g. K. Hrmana, koji me je vanreno
lijepo primio, u mnogome me pouio, a sjutra dan odveo pred graan
skoga doglavnika, preuzv. gosp. baruna H. Kutscheru, kojemu sam.se
u ime jugoslavenske akademije zahvalio za spremnost, s kojom je vis.
vlada za Bosnu i Hercegovinu jugoslavenskoj akademiji ila na ruku
kod ovoga moga putovana.
Rano u jutro 22./7. poao sam na sarajevsku a r iju. Proboravivi
tu oko tri sata, bilo mi je tek sada jasno: to je arija u narodnim
pjesmama, jer sam vidio, to je arija u ivotu ovoga naroda. Cariju
ima svako vee mjesto, i sarajevska je upravo takova, kakova je fojnika, visoka, kreevska, ili koja druga. Malo bi kazao o ariji, tko
bi kazao, da je to niz sprijeda otvorenih daara, u kojima zanatnici
rade i prodaju svoju robu. arija nije slavonski sokak", na kojem
djevojke i momci svetcem i pod veer kolo vode, a svijet ih gleda. Nije to
ni zapadno-evropska ulica", kuda besposleni svijet ee. arija je iva
samo u radni dan, i to ima ivota u muhameovskim veim mjestima u
Bosni, to je na ariji. arija je muhamedanskomu zanatniku - ne
druga, nego prva kua; i da doma ne spava jer mnogi na ariji
i jedu bila bi mu i jedina.
Nijesam se mogao oteti u misli pitanu: kako se je razvila ovakova
arija, gdje su uzroci ovakvomu arijskomu ivotu? I inilo mi se,
da mi je stvar jasna. U Bosni su dva kulturna i drutvena sloja:
muhamedanski i kranski. Istina je, da i Muhamedanci rade. Ali ih
ima osobito u najnovije vrijeme, od kad se je mnogo toga pro
mijenilo ima ih vrlo mnogo, koji su bez posla, ako ne emo rei,
da je nihovo trgovane" na ariji takoer posao. Razgovarao sam
s nekima, koji itav dan ne prodadu ni za 10 novia, a itav dan
sjede preci svojom daarom, piju kavu, pue i razgovaraju se. Otuda toliko
mnotvo trgovina i trgovaca. Razumije se, da sve te trgovine ne nose
gotovo nikakvoga dobitka, a mnoge nijesu bez gubitka. Zato i nije
rijetkost, da ovakav trgovac proade letos jednu zemju, na godinu
drugu, i tako podraje trgovinu. Na prvi pogled vidi, da nema pred
sobom trgovca. Ja sam se divio onomu suverenomu nehaju, kojim se
tu trguje: pogaana gotovo i nema. Istina, nehaj je taj posledica i ope
dispozicije duevne, ali se porei ne dade, da velika veina gleda na
svoju trgovinu onako, kako gleda i na sve ostalo oko sebe, kao da u
svakom pogledu, u svakom nehajnom kretu ita: Laissez faire,, laissez
aller. Pa ni oni, koji ne trguju samo, nego i rade, ne gledaju na svoj
posao zabrinuto. To mi je bilo udno, jer ivjeti se mora. Ali mi je
postalo jasno, kad sam saznao, da mnogi (moda veina, ili pae svi)
ovi zanatnici imadu zemlita, koje obrauju nihovi kmetovi. I tako
je stvar jasna: slobodni ludi, gospoda ona su na ariji; misera
plebs, koja im omoguuje ovo ne: dolco far niente, nego ovu ne-

296

VJESNIK.

iskazanu dosadu, koja jedino tumai onaj nehaj, ono mrtvilo i utim
ona je na selu.
Diobi rada nema gotovo traga: svaki je zanatnik ujedno i trgovac.
Otuda ivot na ariji, zato je arija drugi dom. Hoe li s kim
govoriti, ne idi mu ogaku", nego na ariju: sve je tamo.
A uzmimo stvar, kako jest: biti kod kue znai biti s porodicom,
sa enom i djecom, a to bi u Bosni znailo biti zatvoren za drvenom
reetkom, ili barem za ulinim vratima. K tebi i onako ne moe nitko,
jer si u strahu, da ti ne izae ena. I tako tvoj dom i nije za svijet,
nego samo za tebe.
I tako je arija nudna posledica svega ovoga: dvaju kulturnih i
drutvenih slojeva, nerazvijene trgovine i drutvenoga poloaja ene.
Nahodavi se po ariji zaustavim se pred jednom daarom, pod
kojom je jedan zanatnik gradio nanule" (nalune"), vrst drvene obue"
s dvije mi bismo rekli pete: to je daica s dva remena odoz
gora, u koje se utakne noga, a odozdola se ostave one dvije pete",
da se ta drvena obua" ne podere tako brzo. U naem narodu
ima drvene obue i u Slavoniji, ali to je potpuna obua (kundure"),
a slue se nom samo nou, da ne idu bosi na pole, pa i to se nau
u malo kojoj kui. No nalune" nosi itava Bosna. Sve mislim, da ova
nada sve nespretna obua" ima svoj kukavni ivot zahvaliti obiajnomu
u muhamedovaca pranu, koje sili elade na istou: tko bi pet puta
na dan prao ukalane noge! Tu je nudna bilo kakva obua. A nudna
je i za kuu i gamiju. Budui da je sav ivot i rad, i jedene, i
molitva, i spavaiie u nizini, na tlima (stolu nema ni traga), potrebni
su prostiraei; a da se sve to ne ukala, treba unilaziti istih nogu. A
to nije mogue bez kakve takve obue.
Nalunar" je sjedio bos pod svojom daarom na izderanom ovijem
runu i kvacao skoblieom drvo za nalunu" ; sve je oko nega i nad
nim zatrpano naslaganim novim nahmama i objeenim novim opancima;
pred nim posudica za kuhane kave, fingan, i pepeonica u obliku malih
kolica: kad mu je na putu, samo je gurne nogom. Kad sam mu nazvao
boju pomo, jedva me je pogledao. Razgovor je dugo zapinao. Koliko
je on postajao rjeitiji, toliko sam se ja primicao k nemu, dok mi nije
ponudio, da uza n sjednem. U to mu momak (kojemu je to posao, da
po ariji nosi kavu) donese kavu, a on je podade meni i zaeeri mi;
ponudi mi i svoju duvan-kesu, i mi zapalismo. Razgovor se jo sveudil
slabo pleo, dok mu nijesam ispio kavu, a on pozvao momka, da donese
drugu, ovu sad nemu. Puei i pijuckajui lijepo je pripovijedao,
rasvjetlujui mi ovaj novi svijet, u kojem sam bio, i onaj svijet u liegovoj dui, koji me je toliko zanimao.
Bio je to Turin". Vijek svoj od pedeset godina proivio je pod
ovom daarom: i za okolina sela znade samo po imenu, tamo su
negova etiri kmeta. Tamo negdje (pokae mi dugom svojom prosijedom bradom) u onom kraju grada stoji mu dom sa enom i troje
djece.
Razgovarajui s nim o najbliim stvarima (od kakvoga su drva
nalune, kako mu se zove ovaj ovdje susjed u svojoj daari i t. .)>

A. BADI: IZVJEE.

297

sve sam mislio: Vee li mene s ovim Turinom" isto drugo osim
ovoga jezika, kojim mijefiamo midi, kao da smo svakidaiii razgovorniei ?
Zato sam htio doi mu do srca. No spomenuvi mu dom i djecu nijesam
pogodio. Ali sam pogodio, zapitavi: Kako je bilo za staroga vakta"?
Za naega vakta? pita."
I pome o vabi". Ja sam mu prije kazao, od kuda sam. Nije se
on udio, to ja, vabo", govorim kao i on: tako^ govore i oni vabe,
to ih on ovdje via, a ivih vidjeti ne moe. Gudio se on, to taj
vabo sjedi s nim na izrtom ovijem runu eto ve dva sata, i povjerova mi, da nijesam vabo". I zato je govorio iz due. Ovaj negov
govor ne spada velikim dijelom u narodoznanstvo. Ja ga nijesam
mogao sluati bez tuge. alio sam beskrajno (i to mi se je poslije
dogodilo na sto mjesta), to svaka ova odmjerena rije krije u sebi,
od najmane zgode, gotov in; alio sam, to taj ovjek (kao i svi
drugi) ne bi poalio ni doma, ni djece, ni sebe a za nemoguu
stvar. A alio sam zato, to sam vidio: koliko eto narodne snage
izgara pridueno pod pepelom bez svjetla i topline . . .
Za razgovora doao seoski momak, da kupi opanke za mlau sestru.
Moj ga nalunar nije ni pogledao, samo je pogledao opanke, rekao
cijenu i ukorio momka, to mu opanke previe gnei. I mene je prola
vola, da nastavim s tim momkom razgovor. Bio je iz obliiiega sela,
grkoga zakona, u droncima od pete do glave, neopran (ui, pa usta!),
a odgovarao otreskujui se: a? ta" ? Pogodbe nije bilo, a nije
ni kupio.
Doao i stariji seoski Turin, da kupi nalune. Ja mislim: nalune
su nalune, od drva jedne, kao i druge. Ali nije tako: jedne (ne znam,
da li one od javorovine, ili one od grabrovine) dule traju! Pa kako
ih dugo misli nositi? TVi pete su dva palca debele, to se ne moe
poderati! Ali sirotina broji krajcare! Jedne su nalune po 35 nov.,
druge po 45. I nije kupio.
*
Isti sam dan pogledao sarajevske muzeje. G-osp. dvorski savjetnik
Hrman bio je tako susretliv i lubezan, pa me je ne alei drago
cjenoga vremena sam vodio i pouavao. Svaka bi moja rije bila pre
slaba zahvala g. dvorskom savjetniku za tu negovu rtvu.
Mene je osobito zanimao etnografijski odio, u kojem sam bio upravo
iznenaen. Od drva krasno po naravi naineni narodni tipovi u narodnoj
nosni sa itavim gdjeto milieuom (n. pr. harem), i to gotovo iz svakoga
kraja, podaju strancu barem spolanu sliku naroda. Jo me je vie
iznenadila bogata zbirka narodnih sprava i orua. Ali me nije samo
iznenadila, nego i umirila, jer sam vidio, da je mnogo toga spaeno,
za to sam se bojao, da je propalo.
Jo sam taj dan posjetio suradnika Zbornikova", g. Muhamedbega Kulinovia i dogovorio se s nim, da emo za kojih deset dana
kad se vratim iz Hercegovine na negov itluk ehovce kod
Varcar-Vakufa. Nije mi vidio sam vjerovao, da u doi.
Iz Sarajeva sam krenuo (23./7.) na Iligu. Uitela domaega, koji je
Zbornikov" suradnik, nijesam naao kod kue. Kod Ilige je ishodna

298

VJESNIK.

kua" vrijednih i domolubnih begova Hrasnicd (u Hrasnici). S niim

sam se dogovorio, da mi prirede sve potrebno, dok se opet ovamc
vratim za desetak dana.
*
Iz Ilige sam krenuo rano u Mostar. Ne mogavi nai zgodne prilike
da poem do don-Frana Milievia u Blagaj kod Mostara, ostavih mi
glas, neka me prieka za kojih desetak dana, dok se vratim prek(
june Hercegovine.
U junu Hercegovinu krenuo sam (25./7.) eleznicom do Metkovia
parobrodom preko stonske prevlake u Dubrovnik i odmah dale i
Trebine-Lubine-Stolac-Mostar, sve od Dubrovnika kolima.
Ne mogu spominati svih svojih doivlaja i opaana putem. Razumije
se, da sam itavim putem na brodu s kim razgovarao. Na ovom puti
od Metkovia do Dubrovnika najvie sam saznao od Jusuf-begc
Pesulbegooia-Kapetanovia: koji je ove godine svrio erijatsku kolu
On mi je prvi jasno razloio, u kojem su odnoaju se}aci prema bego
vima. (f Priorai1 su selaci, koji nijesu stalno na begovoj zemli, neg<
od godine do godine po p o g o d b i , f Pohrpina je onoliko ita, t<
beg dade kmetu od svake hrpe, kad mu kmet daje treinu; to be<
daje ili ostavla po voli, kad ga kmet moli.) Vrlo sam ugodno sprovei
vrijeme sa selakom Perom Jugoviem iz Lisca kod Stona (gollmd =
kukuruz; f kuelina okomak od kukuruza; f ulonici u|ezi, t. j
strani ludi, koji se nasele u selu, ili priene u kuu; *rora: oni ze
se zove rora", kad ja imam er, pa uzmem zeta" [u kuu]). Vozei s<
mimo Lopud, pripovijedao mi je, kako je dola nemo (kuga) i po
morila sve lude, a ostalo t r i s t a Vic u d o v i c a ; na to su dol
k udovicama tui ulonici.
U Trebinu sam poao u kuu spomenutome Jusuf-begu (zovu g;
kadija"). Brat mu Bagib beg vrlo je inteligentan i razuman ovjek
Povjerenik je Matice Hrvatske". S Jusuf-begom sam poao u Police
selo blizu Trebina, u kuu k negovu kmetu Pui Bokoniu. Idu
s Jusuf-begom ulicom i dale u selo seoskim putem, vrlo mi je mili
bilo gledati, kako je svijet pozravlao Jusuf-bega a on se zaustavlao
s gdjekojim progovorio po koju rije. Meni je to bilo zato milo, t<
je sve to bilo onako na domau, kao rodbinski, upravo onako, kak<
su mene znali zaustavlati susjedi i roaci, kad bih se vratio na praz
nike u svoje selo. Ali su nega pozdravlala i djeca, pa mi je i to bik
milo, jer mi je kazao, da ga pozdravlaju zato, to nosi ahmediji
(bijelo obavit fes) kao hoga, pa ga dre za hogu. Ja sam u svem ton
vidio pitome, kulturne onoaje, a osobito mi je ovo posledne bih
dokaz: da su ona djeca morala biti nauena na onakovo pozdravlane
Turci" su ga pozdravlali tiu fes : merhaba!", a on j(
odgovarao opet -merhab!" Tim merhab" (kao i drugim turskin
pozdravima) pozdravlaju i prosti ludi, pa sam pitao, to znai. Kadij;
mi je to protumaio: Kako je?", a prosti ludi svaki drugaiji
(dobar dan").
ovako -j- oznaenih rijei nema Vuk, a * u Vuka drugo znai.

A. RADI: IZVJEB.

299

Jusuf-beg nije nikad zalazio k svome Pui, jer mu je kuu kao

traio i spomenuo mi, da je jo mali ovuda hodao. alim, to u onoj
hitni nijesam doslovce zabileio pozdrava, to ih je izmijenio s Pusom,
kad je ovaj izaao na vrata: to su stalne fraze, koje se govore i
odgovaraju posve mekaniki: pozdrav jo nije ni izreen, a ve je
izreen i odzrav. Kasnije sam i drugdje uo takove pozdrave. Jusufbega su doekali Puso i ena mu udno, no barem na oko
veselo i na domau. ena ga je Puina polubila u ruku. Kako, beg?
Kad si doao? Kako na ogaku?" Mislim, da ga je pitala i za majku.
Ja ne bih znao kazati primjera i zgode, u kojoj bi se selak u ovim
ivatuo stranama ovako vladao: doekao na ime nekoga kao gospodara,
a razgovarao se s nim kao sa susjedom i starim znancem. Meni je nekako
sinulo u misli: nije li to bijeg patrijarhalnih prilika, gdje je kultura
gospodara i podlonika jednaka? - Kod ognita se skupilo dosta
susjeda, meu nima domai desetar, a osobito je zanimliv gost bio
starac Suljaga Karamemedovi.
Posjedasmo kojekako u zadimjenoj kui (kuhini) oko ognita. Donaica je odmah stala spremati kavu. Dugo sam tu ostao, pa ne
nogu ni malen dio da ispripovjedim. Ali moram rei, da mi je Suljaga,
tono je rije, imponovao. Mene nije s poetka ni gledao. Mi smo
loveli ree prema Pui ovoga vabu . . . Sto se je nama trebalo
dati ? Mi smo imali svoga cara u Stambolu . . . Ali je kriv i turski
sud." Posjedne su rijei djelovale na Jusuf-bega (kadiju" !) onako od
, kako bi na katolikoga sveenika djelovalo, kad bi koji nogov
luplanin govorio protiv ispovjedi. No Suljaga je ponovio, to je rekao
ocrtao kratko, ali jasno, upravu i sudstvo tursko prije vabe". Ja
;am sad razumio ono, to sam uo ve na sarajevskoj ariji: o
,vabi" se govori i uti mnogo, ali vaba" sudi pravo.
govore i Turci i krani slono, u jedan glas. Doista mora da
e golema promjena nastala u pravu i zakonu, kad se ovo ovako slono
)riznaje, kad znamo za psiholoku pojavu: da se mrenu protivniku
eovito ne priznaje nita, pa ni samo dobro. A milo mi je, to sam
>rvu kritiku turskoga suda i uprave uo od Turina". Bez ove
critike teko bih bio vjerovao, to su mi kasnije krani kazivali.
Vanredno je zanimliv Suljagin pogled na balkansku politiku. Koliko
e mene zanimao sam da tako kaem meritum" te stvari,
oliko me je vise zanimao udnovati ovaj diplomat", kojemu je bal
kanska politika kao na dlanu. Boe moj! to sve piu diplomatsko
storije osobito one o istonom pitanu i to franceske, koje su
lajrazumnije! A kakove tek mora da su engleske! Piu o neprijatejstvu
pokojima meu puanstvom, predlau ovo i ono rijeene, koje se
nora ili silom provesti, ili e ostati na papiru.
Sluajui Suljagu, ja sam spoznavao, da tako i mora biti. Gdje e
e velika diplomacija osvrtati na politiku kod ognita, u kui jedLoga kmeta ! Ali je uza sve to istina, da mnogi dogaaji na istoku,
za kojih idu note od dvora do dvora , imau svoj izvor iz politike
Lod ognita.

300

VJESNIK.

Ali, kako rekoh, mene nije toliko zanimao sm meritum balkansk

politike, koliko turski aga i negov pogled na vlahe i susjedn
dravicu crnogorsku. Ta jo nije prolo ni etvrt stolea, to su 1
kao Suljaga stvarali bosansku i crnogorsku povjest. Ja sam, tono g
kae, gutao svaku rije oko sebe, hotei prodrijeti u unutraiiost dug
ovomu narodu i tako nai barem nekaki tuma stogodinemu tunom
klanu, iz kojega su postale one narodne pjesme, kojima se bavi narod
znanstvo. I ja moram priznati pa sudio tko o toj inenici, to m
drago da su se oni osnovi, to ih je u meni udario hrvatski kolsl
uzgoj i opi na horizonat nad ovom stvari da su se ti osno\
uzdrmali. Spomenut u samo dvije stvari, suzdravajui se u ostaloi
od svake generalizacije i da|ega suena.
Kad je ono Suljaga upitao Pusu: to se je nama trebalo klati ?'
pa kad je iza toga spomenuo turski sud, a Jusuf-beg se umijea
preuo sam nekako svezu, u kojoj je Suljaga Pui kazao, da je skot. A Puso se na to nekako ndno smijeio govorei: Jesam, ag;
jesam skot, nego to sam?" Na to se Suljaga okrene k meni
prije
nije ni gledao i ree mi: Vidi, sad kae, da je skot
(tu se Suljaga runo nekako iskesio, imitujui Pusu), a u veer i
me doekati iza grede s hangarom! Taki su oni uvijek bili. Nika
prsima u prsa, nego iza grede, onda su junaci. Ba godinu daE
prije vabe doekao me je u noi iza grede s hangarom i gonao niz
stijene, a ja goloruk". A Puso se sve smijei i ree: Brze su bi]
noge u tebe, utee mi." I ova dvojica mislim ja sjede ev
zajedno koci ognita!
Tako je doao razgovor na junatvo, pa ja upitam Suljagu:
^
su Crnogorci junaci. K i ovi" i pokae na Pusu, i dale mi stan
razlagati. Ispria mi vrlo ivo, kako ima dva sina mladia, pa jeda
jedno po podne, kad je stari radio u vinogradu (treba i Turcima
vinograd za groe), doao k nemu: Babo!" A, sinko." Ku
je put u Crnu oru?" Stari mu odgovori, nabrajajui stijene, u
koje i niz koje mu je poi, slijep bih zao", svri stari. A t
pita?" Tako", i ode. Stari se vrati kui, a komija ga ZOVE
i ree: U mene je, veli, bio tvoj" (zaboravio sam, kako mu je im
sinu) i zatraio od mene pet fiorina: da e u Crnu Goru i s bratom.
Ja se veli Suljaga uhvatio za glavu" i potee prijekii
putem i prestie sinove. Ode k crnogorskome kapetanu, te ovam
onamo : eco, to ete ostaviti samohrana svoga staroga oca! ea s
rasplakala i ja sam plako i ja vratio ecu." A to j
puhnulo djeci u glavu?" upitam ja Suljagu. Na moje udo kaza n
Suljaga, daje za skoranega grko-turskoga rata pukao glas: da knjg
daje svakome Turinu opanke i 10 solada na dan i otpremi ga krc
svoju zemlu turskome kajmakamu u Skadru. U to se umijea i desetai
da ih je mnogo tako otilo caru u pomo."
Ne bih istinu rekao, kad bih rekao, da me nije zanimalo, kak
Suljaga tumai onu politiku s opancima i 10 solada do Skadra. A
me je vie zanimalo ovo: Dva mladia eto odoe od kue, ostavie oc
i idu, Bog zna kamo, u boj. A tolike sam prije i poslije stui

A. R A D I : IZVJEE.

301

,Turke" uo, gdje g o v o r e , to su mlai evo uradili. Ali ne govore

samo Turci" : i pravoslavni su hriani spremni zapaliti sve nad
glavom pa to bilo! I Puso je tako govorio i jo dodao: da tko
pozove narod, hoe li u svatove, ili u- boj, vie bi ih krenulo u
)oj. Ja sam sluajui to pomijao
na narod ovamo, na Podravinu,
Posavinu, Slavoniju: je li mogue i pomisliti, da bi ovaj narod zapalio
sve svoje pa to bilo? Nemogue. I vie e od sto godina protei,
lok se onaj narod naui na dom, dok dom ondje postane kulturna
;vra, kao to je ovdje . . .
Vrijedno je spomenuti i ovo: Suljaga je mene neprestano zvao:
,vabo." Nekoliko puta sam mu kazao: Nemoj, Suljaga, nijesam
a vabo." On ne mari. Kad sam nm i opet rekao, da me tako ne zove,
)krene se k meni i ree mi: A da to si? Kako ima to na sebi"
pokae moje odijelo), pa da sam te danas okotio, odmah si mi
lekako drugaiji. Pa to je moj Camil,1 nego vabo? A eto i moj
nlai sin: bio tri dana kod inenera,2 doao kui, pa se eca neto
iznemirila na avliji, a on na ni h: ,ruik' (ruhig)! A ja gledam: mjesec
stoji, sunce stoji, a svijet se okree! Tri dana samo bio kod
vabe, i ve ne zna kazati: ,bud'te s mirom V nego: ,ruik'!" . . .
Braa Eagib beg i Jusuf beg ivu s majkom u zgradi, to je neko
)io harem, posebna zgrada za ene A podale od te kue stoji i sada
;grada (u noj je neka oblast), to je nekad bio selamluk", zgrada
la muke i za goste. Ovako su se dakako mogli urediti samo begovi,
cao to su bili Resulbegovii-Kapetanovii. I sad jo ima gjeto po;ebua zgrada za selamluk, ali obino je to i u bojim kuama sve pod
ednim krovom. Ovaj nekadani harem velika je drvena (doje
Ijelomice podzidana) kua na trijem (dva poda), vrlo udobno graena.
J mnogome me je sjeala na velike drvene zadrune kue u Posavini.
Gledaj ui ju i pitajui, kako se to zove, u meni su oivjele narodne
)jesme, kojih mi ovamo i ne moemo pravo razumjeti bez mnogih
iitnih pojedinosti.
estita braa Resulbegovi-Kapetanovii jo su me u veer pogledala
i gostioni i pomogla mi nai kola za Lubine. I ovdje im budi za to
za sve drugo, to su mi uinili, izreena najlepa zahvala!
*
Na putu izmeu Trebina i Lubina zaustavio sam se na jednom
lanu (Dobrmani). Dobio sam samo kruha i vina. Dok su se koni
marali. poem u blini mlin, to ga tjera voda, koja iz Trebinice
)onire. Vozei se vidio sam uz Trebinicu vie okruglih kao kula, a
>ez krova, i nijesam znao, to je to. Sad sam vidio, da su to mlinovi.
Treba nai mjesto, gdje Trebiniea ponire, i sagraditi, u d u b i n i mlin.
je vrlo zanimlivo vidjeti gotovo, a jo bi bilo zanimlivije gledati,
:ad se to u onom kamenu gradi. Uz mlin je obino i stupa za sukno
1
To mu je sinovac, koji je svrio sveuilite u Beu, gdje sam ga i ja
ipoznao,
i ne slutei, da u kad sa stricem mu ovako razgovarati,
2
Kod gradce ejeznice od Gabele do Herceg-Novoga, to se ba onda
jradila.

302

VJESNIK.

(klasne). Pobileio sam neke nazive u tom udnom mlinu (f cakatalo

f sen, paprica, kobila, vreteno, f peraje, (*) trupina). Na drugon
hanu (kod Zavale, u blizini glasovita peina) pooh u obline selo
da toboe kupim jaja. Selak, s kojim sam razgovarao, ne zna, to j<
plug", nego f pri. Jo sam u brzini pribileio rijei: 6je [Vuk: oje]
ralica, hosalac, Mini; telig [Vuk: u Hrv."]); Mip je drugo, (*) Ma,
opet drugo: Mas je ona resa na kukuruzu na vrhu, a Mip je isto
to i u naim krajevima; struk, f lepsina, (*) ~kulmruzina; grivna
zemja [sic!] f Mdalica; vri i vfii (vrsem, 3 pl.: vrhu).
Ogledao sam kuu i gospodarstvo toga selaka i poao s riim n;
tavan, gdje je slagao duhan, to ga je uzgojio za vladu. Razgovarat
sam s riim oko jednu uru. Vrijedno je zabileiti: on zna, da je srb'
(misli dakako vjeru), ali ne zna, to je to pravoslavni." Ja sam hti<
znati, koje je vjere, pa ga upitam: je li pravoslavni. Nije razumio
Onda sam mu razloio i pitao ga: je li turin, ili katolik (ja se m
sjeam, da sam gdje uo za latine"). Na to mi odgovori, cla je srb"
Kasnije mi je pripovijedao, da je koci nega bio jedan gospodin i:
Mostara, koji je takoer, kako ti kae, p reo s l a v n i . "
Dolina je Trebiiiice (Popovo pole") Bogom blagoslovlena. Ve san
u Trebinu uo, da pole uz Trebinicu donosi i drugi usjev." Uz pu
prema iLubinu opazim uz put lude, gdje ogrinaju kukuruz na konci
srpna. Stanem i upitam: je li to drugi usjev, a oni odgovore, da jest
ali se brzo dosjete, pa mi doviknu: Ali to je u sto godita jedni
godina." Sluao sam na hanu, to svijet govori o dolini Trebiiiice
kako ju hvali, kao dar neba za Hercegovinu. Ali sam razabrao iz tog:
razgovora, da bi tu vodu trebalo nekako urediti, jer znade nanijet
silne tete.
U Rubinu sam se samo proetao od nevole dok mi je nek
Pavla pripravila veeru (nijesam od jutra nita jeo). Bio je petak, sv
sveano. Stari Turin,
ministar s krasnom bradom, krasno odjeveD
a krasan ovjek, obilazi pole. Sjeao me na stare nae seoske gazde
to su nedjelom znali ovako obilaziti svoje usjeve kao dragi dragi
kako bi rekao Michelet. Razumio sam, zato se ovaj nije iselio
privezan je uz svoju zemlu. Kasnije sam razgovarao u Duvnu s jednir
takvim, koji mi je odao ovu svoju tajnu lubav i potvrdio moje misi
o ovom ministru-zemlodjelcu.
Kasno u veer stignem u Stolac. Prenoio sam u turskom hanu.
ako nije sve kao u hotelu prvoga reda, ali je bole nego u bosansko
hercegovakim hotelima drugoga reda: nema barem nita iva. Da s
vie mijena rubenina, pa da se nespretna muka posluga zamijen
enskom, bilo bi posve dobro.
Han je graen kao turske kue na trijem: s velikim krilom'
(hajatom", hodnikom) na trijemu. Tu je stol, oko nega klupe i stolci
na stijeni emdne (violina) i tambure. Gusala nije bilo. Skoro mi j
polo za rukom sastaviti koncerat, koga ne u tako skoro zaboraviti
Opisati se ne da pravo. Na emane" je svirao Ibrahim Sabi, mladi
od 20 god. ; v on je svirao i pjevao, a pripjevao mu je visoko
Muhamed Sabi, djeak od 12 godina. Pjevali su mnogo, ali men

303

A. KADI : IZVJEE.

nije bilo do bileena tekstova, jer sam se sa svima tako sprijatelio,

da su mi spremni u svem udovoliti, pa i te tekstove napisati, a
pismeni su nekoji. Dva sam teksta ipak zabijeio:
Povedi, zavedi kolo, djevojko!
Gura se (bis) majki molila:
Ne mogu, ne smijem, dragi, bez tebe: Ne daj me (bis), majko, daleko,
(Mujaga)
Osta mi (bis) cvie nejako:
Moja su (bis) krila lomena.
Albaber (bis) ili katmere.
Vedro bi, sunce sja, kia propada,
Tri put ga (bis) na dan zaPjeva.
Propada (bis) curi u krilo.
Ovaj me je tekst na oko neznatan zainteresovao
razloga: prvo, to sadraje prekrasnu alegoriju:

s dva

"Vedro bi, sunce sja, kia propada,

Propada, propada curi u krilo
mjesto da kae: da djevojka plae; drugo stoga, to sam kod ove
alegorije doao na ovu misao : Od alegorije do personifikacije samo je
malen korak. Personifikacija je vedra neba" Zeus, pa zamijenimo li
to ovdje, imamo mit o Danaji, kojoj je Zeus spustio u krilo zlatnu
kiu, zlatnu, jer sunce sja", kako naa pjesma kae. No ovo je
samo asovita moja, fantazija.
Druga je pjesmica, koju sam zabileio, ovo:
Majka sina u rui rodila,
Bila vila u svilu povila,
Buica ga na list doekala,
A elica medom zadojila.
Spavaj, sine i t. d.
Ugodno sam bio iznenaen, kad sam zauo pjesmu: Zagrebake
tri kapije" . . .
U Stocu kau pjesma". Strogo se razlikuju razlini naini pjevana.
Htio sam uti Muhamedanca pjevaju uz gusle (narodne), no nisam
mogao do toga doi. Htjeli su mi dovesti jednoga vlaha", ali nita
ne bi od toga. Kad sam pitao za junake pjesme, ree mi Ahmed
beg SaJcibegovi:
. . . onako, kako su stari kucali ravno", a u
to se javi stari Sabi (otac Ibrahimov): Kucni mi ravan." I onda
pone Ahmed beg strano visoko uz argiju (tamburu): Vino piju age
Sarajlije" . . . Toga ree pjevana ne e nikada nestati, toga
i enskih dimlija, a sve e drugo vabo ukinuti." Drugaije se
opet pjeva putniki
(ba tako kau), a drugaije opet pjesna:
Kad umrije bee Isa bee,
Osta mlada Isabegovica
Su nezino devet siroadi.

Svu je ecu po hizmetu dala,

erku Mejru u Hercegovinu,
Sina Alu na paaluk dala . . . .

Ovo sve treba dakako potanko ispitati. Ja se jo nisam odmorio od

dojma na tom koncertu". Pjevali su i vrlo zanimlivu pjesmu
o poslednem grkO-turskom ratu.
Poao sam i na ariju. (Opanar Alija Capin.) Svagda sam bio
sretne ruke, svagda se skupilo oko mene dosta svijeta. teta samo,
to nije bilo fonografa. Ve ovdje moram rei, da sam meu tim
Turcima" bio kao meu svojima. Ne mogu preutjeti ovo: Pitaju me
odakle sam, a j a im kaem: iz Zagreba. Na to me upita jadan, kakva

304

VJESNIK.

je to varo i je li vea od Sarajeva. U to se javi iz hrpe mjesto mene

mladi i ree, -da je Zagreb i vei i lepi od Sarajeva. A onaj se
prvi stariji ovjek razluti: to ti zna, ti si tamo bio!" Nisam
bio, ali knige tako kau." Mladi je bio u gaama i kouli i opancima,
a sve mu poderano. Upitao sam ga, je li iao u kolu, i potvrdi mi.
Bio sam zadovojan, to je u koli uo i o Zagrebu, a jo mi je milije
bilo, to je svoje znane iznio na pazar ne bojei se pogibli: da e
dobiti za uesa. Da nije bilo mene, zacijelo bi mu se to bilo desilo.
Tu je u radionici opanara Capina sjedio i liegov 14 godiiii sin
s poetnicom. Morao je najprije svriti mejtef" (mekteb)! Na
pokon spominem i to, da je u istom duanu lijepo meu koom i
opancima poivala itava hrpa starih turskih i arapskih kiriga. A
Alija je nepismen.
v Jo sam poao u kuu odlinim graanima: Aliji i Mehmed-efendiji
Sariu. Mehmecl-efendijin sin ide u II. gimn. razred, vanredno milo
mome. Porazila me nada sve lubaznost ovih hii i istoa u kui i
dvoritu.
Na putu iz Trebina u Mostar nagledao sam se krasnoga svijeta,
krasnoga ne samo u stasu, nego i u licu. U Hercegovini se muhame
danske ene (ni ene, ni djevojke) ne kriju. Tako sam se vozei
se iz Stoca u Mostar sastao s dvije muhamedanske djevojke, s presli
cama kao s dvije planinske vile. Poslao sam enu za nima, da
pregleda ono krasno odijelo (krasno u svojoj jednostavnosti), no pobjegoe joj. Ve sam u Dalmaciji viao ene u gaama. Kod siromanoga
i neurednoga svijeta nije to lijepo. No kod ovih sam djevojaka vidio,
kako to treba da bude: na nogama lijepi laki opanci na krasnim
naprnacima (nazuvcima) i tozlucima do kolena, a od kolena tek prema
gore poinu iroke gae (peUngae"); preko nih je bijela koula
(skuti), potpregnuta lijepo toliko, da se gae tek poneto vide.
Na putu iz Stoca u Mostar ustavio sam se jo na hanu Domanoviu.
Sve mi je jo zujio u uima nezaboravni stolaki koncerat." Upitam
zato svoga koijaa (svi su moji koijai bili turei"), znade li :
Povedi, zavedi kolo, djevojko." Ree, da znade. Rekoh mu, neka si
uzme piva, ili to mu drago, pa mi neka zapjeva. On si uzme vina i
stane pjevati. No meni je skoro bilo dosta: bio je na
pjan i promukao. Bio je to tip jednoga dijela muhamedanske mladei, o em e
biti jo rije. Ustavio sam se i na putu, da fotografujem katoliko
grob]e, na kojem sam vidio svu silu jabuka ponaticanih na visoke ta
pove ubodene u grobni humak. Ne znam sad, koji su u' ovom kraju
razlozi, to se nose ovako jabuke na groble, ali nijesam mogao, a da
ne mislim na nae narodne balade pune najdivnije poezije (n. pr.
ujikiria Mara" u ovom svesku Zbornika"), u kojima dolazi tipni
stih: U ruke im zelene jabuke" . . . to ima kamenih krieva na^groblu
(a svaki gotovo humak ima kameni kri), sve je to domaa seoska
radna. Tuno sam i zlovolno gledao krasne gdjeto ornamente na tim
krievima, znajui, da za to nitko ne mari, a ja evo ne znam crtati,
i vrijeme mi je kratko za pojedinano fotografovane.

A. RADI: IZVJEE.

305

Pribliavajui se Mostaru stane se moj koija s drugim natjecati.

Ta upravo ivje-strastvena igra to li je trajala je do
ure.
Moj je morao popustiti. Ja sam alio jadne bosanske konie i udio
se, da su ostali u ivotu.
U vee 29./7. bio sam u Mostaru, a sutra dan krenem kolima u
Blagaj, k upniku don-Franu Milieviu. Gosp. Milievie s posebnih nekih
razloga nije za sabirane grae o nar. ivotu. teta, a u krasnom je
kraju, i gospodaricu ima, od koje bi mogao napisati grae za itavu
knigu ne izlazei iz kue.
I postupak don-Franov s narodom osnovan je na strogoj subordi
naciji" i autoritetu. Motrio sam to i drugdje, pa i ne samo kod frataraupuika. Vidio sam n. pr. u Duvnu takav postupak, da nijesam
znao, to bih o tom mislio u skladu sa svim onim, to sam o
fratrima ve znao. Ali sam se uvjerio, da je i subordinacija i autoritet,
to ga trae i uivaju fratri-upnici, posve opravdan, i da mu
motivi nisu niski, nego da izviru iz shvatanja teke dunosti i brige:
da u opoj nestaici svake vjerske discipline i reda i l'iihov
katoliki narod no zagrezne u isto zlo. Nije istina, to sam uo, da
bosanski franevci nijesu imali pravoga" crkvenoga odgoja, da ne
shvataju zadae svoje crkvo. To je tako lakoumno i bezrazlono kazano,
da se ja i sada snebivam nad ovakovom nepravdom. Ja samo mogu
kazati to, da mi se je mnogi starac fratar-upnik u svojoj pustoi i
sirotini prieinao kao svetac iz davnih kranskih vremena. Dakako,
nema svuda toliko kulture", koliko bi tko moda htio, ali su zato
srca uz uzvieno shvatane svoga zvana svuda do naivnosti ista,
- a i to neto vriei.
*
Ovo sam nekoliko rijei morao kazati, da ako ne drugomu, a
to barem sebi nekako protumaim pojavu, kakva je n. pr. stara
gospodarica on-Franova. A ta pojava nije osamlena: ja sam vidio
crvenu nit, to se provlai nezinim mijeiiem, dijem itave Bosne i
Hercegovine, to sam vidio osobito kod enskoga svijeta.
Vrijedno je, da se asak zaustavim kod ove stare.
Mi smo sjedjeli kod stola na krilu", a stara na pragu pred sobicom.
Nije mi bilo milo gledati ju tako, ali je taki adet. Gledajui ju
sve sam pozirao na vrata za nom: na nima ornamenat od dvije, jedne
protiv druge savijene zmije. Zametnuo sam sa starom razgovor i pitao
ju o svaem. Odgovarala mi je jasno, vrsto, ne brblajui bapski.
Vidio sam, da noj nije ni do mene, ni do don-Frana, ni do itavoga
svijeta: kao da je u dui vidjelo joj se na pogledu i dranu
zakopala veliku neku i bol i e]u.
Upitam ju, zalazi li u turske kue i zna li to, kakav je to zakon,
turski. Turski zakon ?" . . . ree pogledavi me otro, a onda
u pod, i stane mi govoriti pjesmu:
Poturi se kuca Banovi da:
Sve se turi, malo i veliko,
Samo ne e Mra Banovia,
ZBORNIK ZA NAR. IVOT IV.

Ve govori miloj majki svojoj:

Ne turi se, mila majko moja:
U Turina sveca ne imade,
20

306

VJESNIK.

U Turina posta ne imade,

Ve ramazan jedan misec dana
A ne poste, ve krepaju, majko
Dva bajrama u godini dana

A ne znadu, kada e im doi,

Ve gledaju po nebu miseca,
Ka' 'no puka po planini zeca.

Mene je ovo zbunilo poslije prijatelskoga moga opena s tolikim

Turcima" po Hercegovini. Ova mi je stara govorei mirno i uvje
reno poela mirom svojim, a mriiom neutaivom imponovati:
ja sam ju udivleno sluao. Kritizovala je obitelski ivot muhamedanski
s tako gorkim sarkazmom, da sam se ja tek toliko usuivao uplitati
u nezino razlagane, koliko mi je bilo potrebno, da to saznam. Pripo
vijedala mi je o obitejskom turskom ivotu u susjedstvu : Jedna mlaa
turska ena tui joj se, da joj je mu uzeo inou (drugu enu): ono
dvoje sad jede, a ona je u kutu, nita nije nezino, nita ne smije
ni dodirnuti. Pripovijedala mi je za jednoga podalega susjeda Turina,
koji je ove godine pokopao dvanaestu enu. I tako dale.
I danas kao da vidim crne upale, a sjajne oi suhe ove starice,
s licem neiskazano bolnim i mrkim zajedno, a rije joj sijee bez
ikakvoga straha i obzira. Dugo mora da se je kupilo u srcu nezinu
to, to sada vrije i izlijeva se. Ja sam u toj staroj gledao utjelovlenu
misao i borbu kranstva, koja ne pozna pomirbe, niti ikake trans
akcije s islamom; ona je utjelovleno kulturno i vjerujue kranstvo,
spremno na svako stradaue do zadnega daha, dok sam na drugim
mjestima nalazio raju kransku, ne vjerujuu, nego praznovjernu,
kukavnu, gdjeto i podlu. .
Kod don-Frana radio u vrtu momak Turin, lieki Mehmed Jaarevi.
Doao gore na krilo, da se pogodi. Za as se uhvatio sa starom:
rekao joj, neka ona ide u vrt i neka kopa: osvojilo te veli
gospodstvo." Da nije odvrati stara ne bi ti kopao, nego
ja." Namjerio se mislim ja grubi brus na dobru kosu. Ali ova
prispodoba nije ovdje na svome mjestu. Ovo kreevo nema izvora u
antagonizmu temperamenata niti u linim interesima, nego je tu iz
svake rijei bilo jasno, da je to jedna od zadrtih hvala Bogu!
epizoda u borbi dvaju svijetova. Kad Mehmed nije nita vie mogao
da odvrati (a nije glup), ree: Turske je zem|e vie nego vlake."
Pa to si doao da kopa vlaku zemlu? Idi, pa kopaj tursku!"
I zamukao je.
*
Bio sam na vrelu Bune kod Blagaja. To je veliajna prirodna
krasota. Koliko me se je dojmila ta prirodna krasota, toliko liezin uvar,
ejh Seid Hindia, pravi Arapin: otac mu je kae doao iz
Indije, a govori hrvatski, da je milina.
Poznato je, narodne pjesme spominu crne Arape. Kako se u nas
slabo ui povjest u ope, a o unutranoj povjesti ovih naih zemala,
to su bile pod turskim gospodstvom, ne znamo nita, mene nije
stid priznati, da sam crnu Arapinu" u narodnoj pjesmi drao tvorinom
narodne fantazije. A sad sam evo vidio pravoga ivoga Arapina u
naoj zemli i meu naim narodom.

307

A. KADI : IZVJEE.

Pregledavajui peinu, iz koje izvire Buna, i fotografujui kojeta,

Arapin me je pratio svuda, a ja sam se bojao pravo ga i pogledati.
Nijesam znao, ni tko je, ni to je. Kad sam odlazio, ree mi, neka
oprostim, to me nije povorio kahvom" : nemam kae eera."
A ja mislim: Mudar Turin, samo se izgovara. Kajem se i danas,
to sam posumnao o negovoj iskrenosti.
Poslije podne poao sam opet na vrelo Bune: s kolima, koja su po
mene dola iz Mostara, dovezla mi se i ena, pa sam htio, da i ona
vidi tu krasotu. Bio je s nama i jedan prijatel. Kad sam se pribliavao
kui ejhovoj, ba je zapadalo sunce. Sejh (zovu ga: Sevd-aga) je sjedio
na krilu svoje kue, pod golemom onom peinom, nad vrelom. Nesnosna
je vruina poela poputati, ali se je peina, ona golema gomila gologa
kamena, jote arila. ejh je gledao prema onoj strani, od kuda sam
dolazio. Prepoznao me na sto koraka, skoi, udari rukom o naslon
na krilu i vikne mi veselo: Imam eera, sad e bit kahva!" I za
as ga eto dole, vodi nas nad vrelo: tu je zahladilo. I donese nam
kahvu. Kako sam se pokajao, fco sam prije podne sumnao o negovoj
iskrenosti! Mi sjedimo, a on se nasloni na zid, prekrstio na prsima
ruke i uzdie duboko, a crne mu se oi krijese u sumraku. Natoi
nam i opet. A to ti je, Sevd-aga, te uzdie?" upitam ga. Ah,
da mi je uzdahne jedan hangar, kojim bih posmicao sve Turke !"
I opet sam posumnao, da to govori meni, vabi", da mi ugodi.
Upitam ga : zato ? I stane mi kazivati: kako nema pravoga kadije,
kako nema erijatu" ni traga, kako nema, no: itava tualka iz
Preradovieva Mujezina". Kad sam ne poznavajui prilika spo
menuo reis-ul-ulemu sarajevskoga: to on to ne vidi? ejh se upravo
razbjesni. On liega ne pripoznaje, on nemu nije nita, jer ga, veli,
nije postavio kalif iz Stambola. Napokon mi meu ostalim
ree: da bi volio nego tisuu dukata, samo da mu je sve to, to mu
je na srcu, metnuti u novine, i moli me, bih li mu ja u tome
mogao pomoi. Rekoh mu, neka mi to napie i poale, a ja mu dadem
svoju adresu, on meni svoju: napie dosta lijepo: Sejh Sejd Hindia,
tekija, Blagaj, Mostar."
Ve se smrailo, kad sam ga upitao za oca. Nikad ne u zaboraviti,
kako je crni taj sin tue i daleke zemle, donesen ovamo istonom
bujicom, uzdahnuo za arkim svojim domom: sve jo misli na povratak,
sve mu je ovdje tue!
Pokazao mi je i svoju tekiju" : sobicu najobiniju s dvije obine
drvene krine s turbetima. To su dva groba, tu poivaju dva sveca,
dva ejha: jedan veli preko 300, drugi 150 godina. Pred
grobovima je prostrto bijelo ovije runo: tu ejh klana, ne znam,
koliko puta na dan. Po zidovima su polijepjeni arapski napisi. Sejdaga je ejh". Nije mi znao pravo kazati, to je to. Negova je sluba,
da uva ovu tekiju, da klaiia u noj, a naslijedio je to po svom
ocu, Ima na to carski ferman, kojim mu se daje i mlin pod vrelom
Bune. Sad bi ga htjeli razabrao sam odavle protjerati proti
erijatu." Hine
, mislio sam ja . . .

308

VJESNIK.

Ali, kako bilo, Sejd-aga je meni jo pred oima sa svojim i mirom

i bjesom na Turke. Nemu ivi neto u dui, u rtega ima vjere, ako i
nema nae. Kua mu je pod golemom onom peinom, a podale su
ruevine druge kue, to ju je poruio kamen s peine. Ne boji se,
Sejd-aga, da ne pane kamen?" Nitko nije dva puta umro"
odgovori mi mirno. A vjeruje u svete ejhove, u one, kojima Bog
da", te se mogu bosti noem, a da im nije nita. Iznenadilo me, to
on i to zna, i jo mnogo vie.
ejh Sejd-aga je pendant mislio sam ostavjajui ga onoj starici.
Kako ona starica stoji nad ne vjerujuim, praznovjernim, bezbonim,
kukavnim, gdjeto i podlim kranskim svijetom (jer je itavo kranstvo
jedne i drugo crkve prema treemu jedno), tako ejh ovaj stoji
nad bezbonim i ne vjerujuim ovim turstvom. Jedna je meu nim i
nom velika razlika, a to j e : on je ovdje ve ahahronizam.
Trebalo mi je ponesti fotografi] ski aparat s blagajske arije do
on-Frana, pa reknem nekome duangiji Duanu, da mi zovne koga.
Zovne mi djearca od 1011 godina (zove se Alija Bajgori). Nijesani
htio, da mi dijete nosi teku stvar, pa sam to i rekao malomu. A on
uprti aparat i stane se nose ga junaci ti. Pa dobro mislim i
reknem, neka malo poeka. Sjedne uza me, a ja ga upitam, ide li u
mejtef. Bezbeli!" (dakako) odgovori. Pa to ima u Blagaju
hoga?" Nema jedan, nego petnaest." Pa to rade toliki
hoge?" to rade!" I tu na duak izgovori dosta toga, iz ega
sam doznao, da hoge ne samo kopaju, nego da se i ne boje Boga." to
se ne boje Boga?" A Alija se poruglivo nasmije: to je riima do Boga!
Samo da im je ovdje dobro." Vidim, govori kao iz knige, i gledam
ga. Krenusmo prema don-Franovu stanu. Ovako sm s malim upitam
ga, to je ono rekao, da ima petnaest hoga u Blagaju, i opet mi po
tvrdi. Pa to zbila samo kopaju?" Bezbeli!" A to
nemaju drugoga posla?" Pa, idu oni po selima u vee i ue djecu.
Onda i spava u selu. Ne moe on danu, jer su djeca kod ajvana"
(blaga). A jesi li ti nauio dovu (molitvu) u mejtefu?" Na
uio je, i nijesam ga dugo morao nagovarati, da mi izgovori jednu dovu.
Koju hoe?" 57Pa ded onu u akam." I izgovori mi arapsku
molitvu, ulu od oenaa. A sad mi reci, to si govorio?"
Beli ja ne znam." Kako ne bi znao?" Ne zna, pa ne zna.
Jedino, to mi je znao rei, bilo je to: To ti je, da se molim Bogu."
Ne zna ni to, kojim jezikom moli, ali misli, da je moda turski.
A kako mi g o v o r i m o ? " to, kako mi z b o r i m o ? " Da,
mi." Ma eto uje, kako zborimo." A zborimo li i mi turski?"
Jok! To nije turski, to je h r v a t s k i . " Pomislio sam: moda
je iao u kolu i u koli uo, da je to hrvatski, ali nije, nogo samo
u mejtef. alim, to nijesam vie seoskoga svijeta pitao o toj stvari, ali
mi to nije bilo ni na pameti, jedno stoga, to sam se ve na dosta
mjesta dovolno i nehotice uvjerio, da je ime hrvatsko po Bosni i
Hercegovini seoskomu svietu posve nepoznato, a drugo stoga, to mi

A. RADI : IZVJEE.

309

je takovo ispitivane mrsko, a za moj posao od neznatne vrijednosti.

Ali da se ne bi komu inilo, da je mali Alija jedini turski Hrvat u
Hercegovini, spomenut u ve ovdje, da mi je davaiiski hoga (onaj,
to mu je u ovom svesku Zbornika" fotografija) ovako rekao, kad
smo u negovoj gamiji razgovarali: Pa ti govori h r v a t s k i , k a o
da si iz B o s n e (!). A otkuda si?"
Mogao bi tko misliti, da je hrvatstvo Alijino plod nastojana blagaj^-koga katolikoga upnika, don-Frana Milievia. Ali bez obzira na to,
to je don-Frano kratko vrijeme u Blagaju, negov je dodir s muha
medancima posve prema onome mijenu o Turcima", koje sam razloio
govorei o onoj starici: i on je intrasigeant. Dokaz je za to ova
zgodica: Kad smo u jutro ili na vrelo Bune, imao je nositi fotografski
aparat drugi muhamedanski momak, vei. I on je sjedio uz nas, dok
smo neto pijuckali. A kud u ja ovo nositi, u j a e ? " upita donFrana, koji ga je dao pozvati. Ravno u pakao", odgovori mu
don-Frano i ne gledajui ga. Ako samo doe do pakla, tamo e te
ve pustiti." Ne znam ja, gdje je pakao, ujae. Ti e mi pokazati
put", odvrati momak. Ja sam bio vrlo nezadovolan sa svim tim. Ali
sam mislio: Tu
as voulu . . .
Kad sam ono po drugi put iao na vrelo Bune, naem u grmlu
dva selaka iz Nevesina. Pravili su metle od ibla. Sjednem k nima na
travu i ponudim im, da zapalimo. Ovi ne znadu ni da su srbi", ni
preoslavni" ; znadu, da nijesu Turci, a za katolike ne znaju, kao ni
za latine". Znadu, da imadu popa, a kad su mi rekli, da ima bradu,
onda sam tek bio na istu. Ludi su za udo pitomi. Kako su
me blaeno gledali, kad sam ih kojeta pitao i puio s nima! Starijega
sam zazvao: gazdo!" A on e mi milo-tunim glasom: A, nijesam
ja gazda, ja sam s i r o m a h O b r e n K o v a e v i iz Nevesina." . . .
Ne mogu se rastati od vrela Bune, a da ne spomenem, to je iva
voda u Bosni i Hercegovini. Ja ne bih toga ni spominao jer to
samo po sebi nije ni u svezi s narodoznanstvom da i opet nema
narodnih pjesama sa stalnim stihom:
Ispod nogu vodu navratie . . .
Bosna je gorovita zemla, vode ima dosta; Hercegovina je velikim
dijelom kamen s malo vode i po tom barem poneto nalik na domovinu
islama, gdje je voda dragocjeno dobro. Sve mislim, da su Arapi donijeli
u ove nae zem|e umjee u navraanu vode. Ve sam uz put vidio svu
silu umjetno navraenih vrela, a kad sam doao u Mostar, pa dale u
Blagaj, poslije u Stolac i Fojniu: priinila su mi se mjesta, u kojima
ivu u veini muhamedanci, kao oaze, u kojima su prvi osvajai s istoka
sebi nainili sliku svoje domovine en miniature, a nai ih muhamedanci
u tom nasleovali. Tako je pod itav malo ne Mostar navraena voda:
ne tjera samo mlinova, nego okree bave napunene prijesnim koama,
i jo kojeta, a glavno je, to isti grad. to bi bila earija (n. pr.
u Fojnici) da nema s jedne i druge strane navracene ive voe, koja
svu neist odnese! Kud su sve vodu navratili u Mostaru, a onda ju

310

VJESNIK.

opet lijepo spustili u slapiu u Neretvu! A uz ceste ima umjetno

navraen izvor jedan do drugoga (toga je vie u Bosni). Zacijelo se
ovo navraeane vode ima zahvaliti obiajnomu pranu u muhamedanaca.
Nekoliko koraka ve od vrela Bune stoji mnogo mlinova. A kako
je malo dale navraena voda u jedan vrt, lijepo joj sazidano kamenito
korito u pravilnim oblicima, to je krasno samo pogledati.
I ako u on-Frana nijesam naao, po to sam doao, nije mi ao,
to sam bio u Blagaju: sama negova gospodarica sa svojim pendantom
ejh-Sejd-agom vrijedna je bila toga puta.

Dne 1. kolovoza krenem iz Mostara eleznicom prema Sarajevu,

kako sam obeao gg. Hrasnici i Kulinoviu.
Hrasnica je lijepo selo u Sarajevskom polu. Tu je ishodna kua"
begova Hrasnic. Sad su troje brae s majkom, sva su trojica svrila
kole visoke. To su vrlo inteligentni i mili ludi. U selu sam dodue
malo uradio, jer je svijet bio u poslu. Zato sam potanko pregledao
begovsku kuu. enu sam poslao k enskomu svijetu u harem (k majci
i sestrama i nekim roakama). Pregledao sam i selo.
Dok sam boravio ovdje u Hrasnici i oko Ilige, najvie sam razgo
varao s nekim hamalom (trhonoom), koji me je posluivao. Ni toga
ovjeka ne u skoro zaboraviti. Nije trhonoa po zanatu, nego je do
nedavna bio svoj gazda, pa nesreno stradao. Na asove bih bio mogao
s liim to koristi tajiti? zaplakati. Turin" je, no filozofija
mu je udna: nije to fatalizam, nego neko pregarane Bog zna,
emu za volu. Premda je ovjek u najlepim godinama, debeo i
vrst, ipak mi se smilio nosei svu moju prtlagu s aparatom i tekim
staklenim ploama, pa ga upitam, kad je donio: je li mu bilo teko,
jer sam vidio, da je mokar do niti. Jest. Ali ja hou pojist i popit,
pa moram i radit". Kao ni drugi ovakvi ludi, nije ni on traio odre
ene nagrade, nego to date". A ja znam, da su takovi najgori
odribozi", kako kau u Dubrovniku: kad mu dadete, navali psovati
i vikati. Tako mi se deavalo po Dalmaciji. Da kuam ovoga, podadem
mu, to se je najmane moglo, i nije prigovorio.
Premda meni na mome putu nije bio nijedan ovjek neznatan, ja
ipak ne bih spomiiiao ovoga hamala, da mi se ovdje ne daje prilika,
da istaknem ovo:
Ovaj Turin" nosi svoje siromatvo posve na drugi nain, nego
to je meni do tad bilo poznato: on se ne tui i ne jadikuje; u nega
ja nijesam opazio ni traga tomu, da bi on sa zavidnocu gledao na
bogatae i o nima govorio. Spomenuo sam, da je plakao, a i meni da
je bilo do plaa. Ali nije on plakao nad siromatvom svojim, nego
je plakao, kad je pripovijedao o eni i djetetu. Nemu je meni se
tako ini i negovo siromatvo, i bogatstvo kojega gazde takova
pojava, kao to je zima i toplina. On je beskunik. Spava sad ovdje
sad ondje. A gdje si sad ?" Sad je u nekoga gostioniara. Legnem
gdjegod pod stol, u kraj meu putnike, u jutro rano ustanem, donesem
vode, poredim ovo i ono: a za to mi gazda dade to pojist."

A. RADI : IZVJEE.

-311

Ja sam vrsto o tom uvjeren, da posebni pogled ovoga Turina"

na svijet nije samo fantom u mojoj misli, a i o tom, da ovaj negov
pogled nije osamlena pojava. Ali sam ujedno uvjeren i o tom, da to
nije nikakova nadnaravna pojava: ona je u, lijepoj svezi s itavom
istonom kulturom. Kad i ne bismo znali, da koran zabranuje uzimane
kamata, na prvi bi nam pogled bilo jasno, da na istoku nema glavnoga
bijega zapadne (a i svake druge) kulture: nema cijene kapitala; nema
je barem u onom smislu, kao na zapadu, nema svijesti o kulturnom
znamenovanu kapitala, nema, da tako kaem, sistema kapitalistikoga.
Tu se ivi govorim openito od danas do sutra, tu je sve
provizorij. I zato je posve naravski, to na hamal ni svoga beskunitva ne dri provizorijem. A ima i jo neto. Na zapadu ima
stalea s posebnim pravima, pa se duevni ivot na zapadu n. pr.
knievnost ne moe ni zamisliti bez toga: ta ve stotine godina svi
se naprezaji na zapadu troe na izravnivane tih prava. Otuda to, to
sirotina na zapadu govori o svom siromatvu s jadom i jalom. A
ovdje tomu ni traga. Ni spominao ne bih toga, da se nijesam morao
uditi gledajui, kako su moji gostoprimci, begovi, postupali s hamalom
(a hamal" je najnii stvor ovamo) kao sa sebi ravnim: Mahmut
beg mu n. pr. podao svoju duvan-kesu i lijepo s nim razgovarao. Moe
li se to u nas i pomisliti?
Kad sam sa svojim hamalom doao u Hrasnicu (na ploi usrijed sela
nie lijepo Hrastnica"), upita hamal djecu: Gdje je begov a r d a k ? "
ardak se dakle begov vantinom svojom malo razlikuje od drugih
kua u selu. Ali unutra je ne samo nada sve isto i udobno, nego
upravo lijepo, doista gospodski, i j a sebi za boravak u selu ne mogu
lepe i udobnije ni pomisliti. Gospoa begovi da budu sami i da
ih nitko ne buni u uenu ue u posebnoj zgradici. Tu ima i stoli
za pisane, inae, kako sam prije rekao, stolu nigdje ni traga.
Mislei na to, mislio sam na ono: Knigu pie . . ." Gdje su nai
junaci i kako su pisali knige?
Ja sam kod begova hrasnikih ostao itav dan, a bio sam za kratko
kao meu svojima. Tako su me lubazno i prijate|ski dvorili, da sam
im duan posebnu zahvalu.
Ovdje mi se kod Hrasnice i begova hrasnikih nadaje pri
lika, da spomenem neto o prezimenima bosansko-hercegovakih muhameovaca. Seoski muhamedanski svijet sauvao je, koliko sam opazio,
stara svoja hrvatska porodina^ imena, a sauvali su ih i graani.
Spomenuo sam ve prezimena: Sari, Bajgori, Gapin, a kasnije sam
bio u Duvnu kod Kohanovia.
No pitamo li za prezimena ag i be
gova, ut emo m: Karamemedovie,
Besulbegovie,
Te.fderdarovie,
Bizvanbegovie i t. ., sve imena po ocu ili po slubi kakovoj.
Ako sam dobro obavijeten, okupaciona je uprava htjela kod svih
muhamedanaca provesti patronimska prezimena. Tako mi je pripovijedao
g. Muhamed beg Kulinovi; da su nemii u prvim razredima gimnazije
zabranivali pisati se Kulinovi, nego su ga zvali i pisali po ocu:
Tdrisbegovi, i to sve dotle, dok se nije pokojni negov otac upeo kod
vlasti, da sauva staro svoje ime, kojim se ponose kako m i j e kazao

312

VJESNIK.

stric Muhamed-begov, stari Mustaj-beg ve est stotina godina.

Ne bih ni ovoga spominao, da ovo zaputaiie starih porodinih imena
nije takoer karika u lancu istonakoga provizorija", to su ga
k nama donesli osmaulijski osvajai.
*
Zadravi se 3. kolovoza u Sarajevu kod nekih prijatela iz mlaih
dana krenuo sam 4. kolovoza u Travnik.
Drugi dan rano poem u okolicu, u sela Dolac i Graovik. Vodio me
je bogoslov g. A. Alaupovi. Seoski (katoliki) obrtnici-trgovci rade i ivu
ludski. Poao sam i u jednu (pravoslavnu) selaku kuu i ostao razgo
varajui sa enom-domaicom oko jedne ure. Domaica se je prije
nekoliko dana porodila". Teko mi je bilo gledati i nu i sve oko ne:
nigdje postele, nigdje nita bijela, lei na podu na nekakvom halinetu.
I opet sam mislio kao ono kod Pue Bokonia na na ovamo
svijet: koliko e jo trebati vremena, dok se bosanski kmet podigne
do one kulture, u kojoj je bio prije osmanlijske navale. Pod turskom
vladom ne samo da na narod nije ni malo naprijed poao, nego je
poao natrag. Ja u istaknuti samo jednu stvar.
Vidim n. pr. djevojku u droncima, svu prlavu, a na tim droncima vidi
ostatke krasnoga veziva; ili vidim na po samo obuvena momka jer
su mu opanci: kojekako za silu isprevezane vrnanice a nad pode
ranim opankom vidim arape, ili nazuvke, da ih je mi lota pogledati.
Ja sam to motrio ve u zagorskoj Dalmaciji. Ja ne mogu sebi pomisliti,
da bi se smisao za red i simetriju, rijeju: smisao za lepotu mogao
ovako jednostrano razviti, da bi djevojka mogla trpjeti na sebi dronke,
da bi se mogla gledati svu prjavu, a ipak imati smisla za lepotu u
sitnim stvarima. Nego ja sebi tumaim to ovako: ova lepota, to je
vidimo u ovoga naroda, to je samo ostatak, s kojim je nekada bilo
u skladu sve, onako, kako je n. pr u hrvatskoj Posavini, gdje vidi
ornamenat i u odijelu i na kui, red i istou u odijelu i u sobici
djevojakoj.
Vraajui se preko brda i dolina u Travnik navratim se ka koscima
u jednoj dolinici i zametnem s nima razgovor. Ve sam u prologodinem
izvjeu imao prilike spomenuti, da sam sretne ruke nalazei zgodne
ovakove sluajne razgovornike. Ali ovdje sam se namjerio na ovjeka
(Dmitra uria iz Graovika), koji bi me bio sluao i odgovarao mi
ne znam, do kad. Kako je alio, to je u poslu! Nemu je nekako
sinulo (a to mi se je jo dva, tri puta dogodilo): to ja hou, i on
je sipao upravo sve ono, to bi mi trebalo, da sam sm sabira. No
ja sam zabileio samo neke rijei, to mi je najblie bilo: f
=
kutrav, f bunevac kutravac; f vaak je u kosiu (sic) u desnoj
ruci; f tasma = oputa; f navrzaca je ono, to grade od konopala i
od opute. Sve me je pitao, hou li opet doi. Spomenuo sam mu ime,
da ga uzmogne nai koji Zbornikov" suradnik iz onoga kraja.
Isti sam dan krenuo dale eleznicom u Jajce. Glavno mi je bilo,
da doem u Kola kod Baiialuko i u ehovce kraj Varcar-Vakufa
ka g. Muhame-begu Kulinoviu. U Kolijeh" je Zbornikov" suradnik g.

A. RADI: IZVJEE.

313

Ivo ajnovi. Negovi su me prinosi veoma zanimali, pa sam bio namislio, da ih objelodanim sa slikama u ovom svesku Zbornika". Ali
eto neprilike. Kad sam se vratio iz june Hercegovine u Mostar, naem
pismo od toga ajnovia: da je on eto doao u Mostar. Od toga, da
ga natrag povedem sa sobom u Kola, ne bi nita. U ehovce sam
htio zato, da vidim narod u onoj pustoi, a nadao sam se velikoj
pomoi od g. Muhamed-bega Kulinovia.
U Jajcu sam se malo zadrao, nego sam odmah u jutro 6. kolovoza
krenuo n o v o m cestom uz Vrbas u Banu-luku. inilo mi se, da je ova
cesta (85 km) sagraena samo za to, da se putnik-turista nadivi
krasoti, to se je stvorila u borbi Vrbasa s Vrbosnom, vode s peinom,
jer prometa na noj nema nikakvoga: osim kola banalukoga biskupa,
koja su ila za mnom, nijesam se sastao na itavih 85 kilometara ni
s jednim kolima. Ovdje sam prvi put vidio kolnu cestu s rasvijetleuim
prorovom (tunelom). Na ovako dugu, a pustu putu svakojake su mi se
misli vrzle glavom, a moj koija Osman, i ako bi kadto zapjevao,
nije bio pjeva, kao drugi moji koijai to su bili, pa tako nije bilo
druge, nego u misli razgovarati s junainom Vrbasom. Mislio sam:
jesu li mu ime nadjenuli nai djedovi, )e li zbila u kakovoj svezi
Vr-bas i .Bos-na, kad imamo i Bos-ut? alio sam, to se ovakovu
junaku nije naao pjesnik, kakvoga je n. pr. u Pukinu naao Terek
i Kazbek. Ali naega naroda kao da se ne doima mrtva jepota, pa bila
kako uzviena. Tako je i Vrbas ostao neopjevan, i sva je ini se
junaka liegova borba ovjekovjeena u miloj pjesmici:
S ovu stranu i s onu Vrbasa
Sve se smije smije na bosi}e,
S ovu smi}e, a s onu bosije:
Kao mome na mlado djevoje.
Uz Vrbas ima i mlinova. Navratio sam se k nekome mlinaru (Trio
Rai iz Rekavica, z. p. Kola). Nazivi su u mlinu u glavnom isti, ali
ima i novih, no nije mi bilo kada bileiti. Zabileio sam poredovnik.
U Banojluci sam gledao preobiti za Zbornikovu" stvar g. profesora
dra. Mihovila Mania, pa se i nadam, da e iz zanimlive ove okolice
doi i obilnije grae.
alim, to nijesam mogao du]e ostati u Banojluci, nego sam odmah
drugi dan rano krenuo s t a r o m cestom prema Kolima (i Jajcu). Uz
put sam se navratio ka koaru Ibrahimu allaku (tako je sam na
pisao svoje ime) i ba pred negovom radionicom fotografovao sejake,
to su na konima gonili sijeno. (Od tih fotografija nita, jer su
skinute malim aparatom.) Ve sam prije u Mostaru alio jadne
ove konie bosanske, koliko na nih tovare; ali me je jo vie lutilo,
to jadna ivotiiia trpi s nerazuma gospodareva: vidim, gdje ivine
nosi i povee kamene privezano uza sijeno. Nijesam ni pitao, to je
to, jer sam se sam domislio, da nerazum od ovjeka nije na obadvije
strane jednako nametao sijena, pa da mu stoji ravno i da se ne
prevali, vee na laku stranu kamene! Pogledao sam kod Ibrahima
i drvene bukagije (puto) i fotografovao ih (dakako zaludu). Nijesam
znao, da se grae i od drva. Vozei se da}e ustavio sam momka
(Niku ukanovia iz Rekavica), to je imao krasno izraenu sviralu

314

VJESNIK.

(diple) i na noj ogledalce. Posvirao mi je, a eteoci nas i etelice

gledaju i sve nutkaju Niku, neka se ne stidi i neka svira. Pitao sam
eteoce o etvi, pa se gazda udi, kako ja to znam pitati: je li
travno (t. j . ima li mnogo trave u itu). A ja sam to dakako nauio
putem i ovdje se posluio.
Antu
v U Kolijeh" sam potraio i naao brata g. Ive ajnovia,
ajnovia, vakufskoga nad-esetara. To je veoma estit ovjek. On mi
je razloio, to je to vakuf" (gaminsko imane) i kako narod plaa
tretinu" gamiji.
Kad sam mu razloio, po to sam doao, odveo me je u stane" Petra
Radulovia. Kad sam fotografovao sve, to sam mogao, pokaem sve to
rukom na okrug i upitam staroga Petra: Kako u napisati, to sam
to uslikao?" Pii: stane Petra Radulovia". U tom stanu" ima:
kua, zgrade", mlear", tkdlica i koara". Kua" je samo kuhina: prizemna, drvena, nepopoena, slabo pokrivena daskom. Zgrade"
su kojekako od kratkih brvana, ili bole: od stabala slupane prostorijice,
neuredno pokrivene slamom i kukuruzovinom: to je ono za zadrunoga
ovjeka i enu, to su u Slavoniji kuari". U mlecaru" je mlijeko
i drugi smok. U tkalici" ene tkaju. Koara" je opletena, blatom
omazana i pokrivena ograda za blago.
Stari Petar je starjeina u zadruzi Radulovia (ili: Ralovia). Kad
bih ga umolio, da mi to pokae, sve bi govorio: Mi carevi, pa
tvoji". Mislio je jer sam doao s na-desetarom da sam od
oblasti.
Prije nego to sam poao k Raduloviu, zametnuo sam na hanu
(kakav ve moe biti han u Kolijeh) razgovor sa selacima, to su
gonili ovce u Banu-luku. Uzeli su od stada jedno jane i dali ga pri
rediti, Nijesu se mogli nauditi, kad sam s riima poeo jesti. I bio bih
se najeo (bilo je kasno po podne, a od juer nijesam nita pravo jeo),
da nije bilo preslano. Od nih sam uo prvi put rije:
\ to je
strana nesrea za penicu i za svako ito \ kad kroz maglu sunce
prosja, bije k|a ito i sve." Kako narod svuda nosi opanke, htio sam
na svom putu, da barem opanke prouim". Ali sam vidio, da to nije
pravo mogue: svuda novi nazivi, ili isti s malo drugaijim znaenem.
Ipak sam pribileio, da oputa nije nita na o p a n k u : im se .,pripne"
na opanak, onda je *urnanica (Vuk: vrnanica) (kajk.) kapica,
t. j . gorni dio opanka = f putija; f natikai = f napunaci (u
Glamou"); f potkita i kita == (kajk.) rojte na gaama; f premeta
= torba.
Putem sam stao na Kadinoj-vodi. U hanu nije bilo gusala. Nijesam
se mogao nauditi formaciji zemlita, kad smo se uvezli u Doline"
(tako mije rekao pastir ure ukanovi iz Sokolova) u Ratkovu:
sve sami okrugli humci, pa jame, nigdje nikakvoga. drva ni grma, sve
-livada (kako se to kosi?) i panak. Po tom, to je gdjeto virilo
kamene, smilao sam: da je to nekada bila uma u kamenu, nainila
humus, pa J u iskrili.
Prenoio sam u aavici, kod nekadaneg hajduka i turske uhode
(pravoslavnoga), to sam tek kasnije saznao. Na stotine je kau

A. RADIO: IZVJEE.

315

poubijao krana, svojih suvjernika. I ako nijesam itavu no mogao

ni oka stisnuti (sve ivo!), dobro me je negov sin u jutro oderao. U
prvom strahu, kad sam uo, gdje sam noio, hvalio sam Bogu, to
sam iznio ivu glavu. Ima dvije kue: novu na trijem, to je sam
sagradio, i staru, nekada tursku. U toj staroj je kuhina i po
bosanskom obiaju odmah preko praga pojata.
'*
Dne 7. kolovoza u jutro im je svanulo, krenem u Varear-Vakuf.
Uz put sam vidio, to do tad nijesam vidio: kako se vozi sijeno bez
kola. Usjekli ludi granato drvo, na grane sloili kako su znali
kup sijena, na debloj strani upregli volove, pa povuci! Vidio sam
za as i kola sva od drva, ni jednoga avla nema u nima! Pa kako
je to izraeno! Tokovi" su (ako se mogu tako zvati) vie uglati,
nego okrugli.
Doavi u Varcar-Vakuf, skoro sam naao g. Pavla Stipania,
trgovca, s kojim sam jo pred podne odjahao ka g. Muhamed-begu
Kulinoviu u ehovce (40 km). Putem smo se navratili staromu Mustajbegu Kulinoviu, stricu Muhamed begovu. Staroga nije bilo kod kue:
negdje je u polu. Pogledao sam staru kulu Kulinovia. Mislim, da ima
etiri ili pet podova, a na najgornem podu pokazali su mi tamnicu.
Ja se udim, to je tamnica na najgornem podu, pa su mi razloili,
da je to zato, da utamnienik ne moe tako lako pobjei, kad bi
morao proi kroz sve podove i sobe. Originalno je ureene u toj kuli,
a ima i lijepih stvari (n. pr. ormaria s lijepom rezbarijom). Sad je
gotovo pusta.
Da naemo staroga Mustaj-bega, povede nas momak uz potok u
pole: stari, veli, spava uz potok. I zbija ugledam ja naskoro, kako
netko lei uz potok i pokrio se nekakvom rijetkom tkaninom. Ja
sam se pobojao, da se stari ne razluti, ako ga probudimo, pa sam ve
rekao Pavi, da ga ne budimo. Ali je stari s Pavom dobar znanac.
Probudismo ga. Kad seje otkrio, mene je tek onda uhvatio strah:
kakav je to junak, da ga je to pogledati. im je otvorio oi i po
gledao me, odmah me upita: Jesi li ti onaj, to mi je moj Muhamed
kazivao, da e doi?"
Posjedasmo oko Mustaj-bega i stanemo razgovarati. Za as je bila
i kava, a Mustaj-begova kutija puna gotovih cigareta: to nemu mota
negov momak, koji se od nega ne mie.
Ja sam dakako prvi puta u svom vijeku vidio ovako na svom domu
Turina-velikaa" bosanskoga, k tomu takvoga kojenovia, pa sam
pomno pazio: oko ega se kreu riegove misli, to nm je na srcu.
Mustaj beg je veseo ovjek i vrlo mu je dobro. On je ovamo pod johu
pobjegao pred muhama: hoe ga kae da zakolu na ogaku!
Takvi su svi stari Judi na selu. Tako je i moj stric Duka bjeao pred
muhama u livik, i jo daje, i na strah svoj djeci donio i ne znajui
zmiju u rukavu. Prvo, to me je Mustaj-beg upitao, bilo j e : to
je odredila kongora" (vijee) vladara (ali on nije rekao: vladara",
nego jednu tursku rije). Mislio je na konferenciju u Hagu. Kako ja

316

VJESNIK.

na putu nijesam itao novina, slabo sam mogao udovoliti Mustaj-begovoj

radoznalosti. Kad smo ve o svaem eglen besidili", Mustaj-beg se
nekako zamisli, pa me upita: uj ! Moj Muhamed kae, da je Hrvat.
I ja bih bio, samo ne znam, to je to. Ja se bojim, da ne bude i
gore. Reci mi ti pravo, to je to". I rekao sam mu, to sam najbole
znao, i on je to pomno sluao i napokon uzdahnuo: Ah, jo bih ja
mogao! (i zasue rukave). Ali ja znam, da e biti, kako je i do sad
bilo, da e prva naa puka puknuti za drugoga". Ja ga nijesam
htio pitati, to misli, jer drim, da sam ga razumio. On je htio znati
sve pojedinosti, koje bi nam trebalo proi, dok bismo doli do onoga,
o em nemu govori Muhamed". Rekao sam mu neto, - ali i to je
bilo previe. E, onda ja volim ovako, uz jaega." Da mislio sam
ja vi ste svi vojeli uz jaega, pa zato i jest i vama i nama
ovako . . . A ja, vidi odgovorim mu ja ne volim uz jaega,
kad znam, da je pravo na mojoj strani, pa ma ostao sam, ja u,
dok me tee, za pravo: ostao, propao." Tu se stari kao postidio, pa
e mi: Boga mi, ima pravo", i opet stane sukati rukave i pripovijedati
o bojevima.
Ne mogu, a i ne treba, da sve kaem, to sam jo uo od nega i
vidio oko nega. Kad me je ono pitao za Hrvate, rekao sam mu, da
se udim, to je zaboravio to ime: ta ovo je rekoh bila Hrvatska
prije tri sta i toliko godina." A on mi odvrati: A to ti mi znamo!
Ja znam, da sam turin, pa eto!"
Dao mi je rije, da e doi u Zagreb, kad bude promocija uegova
Muhameda.
Mi - ja i g. Pavo uzjaismo i oko etiri sahata po podne eto
nas na domaku Muhamed-begovu ardaku (krenuli snio iz Varcara
poslije desete). Pavo stane iz daleka zvati Muhamed-bega. Kad smo
prispjeli, momci kone prihvatili, ba kako pjesma kae. Uz Muhamedbega su kao i u Sarajevu dva momka, a povrh toga stari vlah
Stankela.
G. Muhamed beg Kulinovi, koji je ovamo u svoje Sehovce prispio
prije nekoliko dana, doekao nas je i pogostio od srca, kako je naj
bole mogao. Ja znam, da sam mu doao na nemalu nepriliku, ali sam
mu zato duan i veu zahvalu.
Ne sjeam se pravo, je li mi Stankela kazao, da je i sam hajdukovao,
ali je poznavao dobro mnoge hajduke voe, to su hajdukovali prije
okupacije. Meni je dobro bilo u pameti, to mi je kazao stari Suljaga
Karamemedovi u Trebinu: da je ekija (hajduci) toliko pomogla
Austriji, koliko i ona sama", pa sam htio da to saznam ovako lijepo
u mirnu razgovoru kod vatre (Muhamed beg dao nam je u ast ispei
itavo jane). Stari je Stankela poticao vatru, okretao jane i pripovijedao
o ekiji. Ja sam htio saznati za motive tomu najnovijemu hajdukovanu,
ali mislim, da e biti bole, da ovdje ne spomenem Stankelina
priana: nije mi sve jasno.
Razgovarajui kojeta sa Stankelom pribileio sam i ovo, kad je
govorio o pelama: Ko im ne zna f basme, neka ih ne dri." A
pitajui ga o porodinom i zadrunom ivotu, zabileio sam o ugovor-

A. R A D I : IZVJEE.

317

nilcu (nom.: ugovbrmk):

sada ja doem k tebi, to steemo, da
podjelimo ; ima ih u nas toliko."
Jo samo jednu da spomenem o Stankeli. Pitao sam ga i o groblu,
pa zato briani imadu onako velike krstove na grobovima. A on mi
odgovori: da je vea ast pokojniku, to mu se vei kri postavi na
grob, pa ih ima, koji usijeku ponajviu jelu. U to se javi g. Muhamed
beg i pokae mi visoku jelu u svojoj umi: onu da je obeao Stankeli
za krst. Evo, Stankela, gospoin1 je svjedok, da ti je dajem . . . "
Dobro, beg, dobro . . . "
Neobino me se je dojmio jedan kmet Muhamed-begov, koji je donio
ono jai'ie za nas: izraz lica, drane, glas, pa onaj nain poklona i
pozdrava pred Muhamed-begom samo se jednom rijeju moe izrei,
a i ta je preslaba, jer je ono vie nego ropstvo, jer je naslijeeno.
A ipak mi se smilio, kad sam mu gledao bolno lice i sluao ropskoplani glas: inilo mi se, da mu je teko gledati, gdje mu jaiie kolu.
I prenoili smo u Sehovcima. Sutra dan poem s g. Pavom i Stankelom
u obline selo. Tu je (hrianska) zadruna kua (s tri odijelene pro
storije) vrsto graena. Sve sam pregledao, pa i zgradu", gdje spava
ukuanin sa enom: tu sam vidio prvi put nekako slupanu posteju,
ako se dvije daske, to s kutom u zgradi ine etverokut na podu,
mogu tako nazvati. Osim sijena, halin i vunenih pokrivaa nema
druge posteHne.
Kod kue su bile samo ene. Pitao sam ih o zadrunom ivotu.
ini mi se, da sam po tubama na nepravdu i nasilnost starjeininu
dobro naslutio prve znakove enske emancipacije" u Bosni. Poznato
je, da se svuda, gdje su se zadruge porazdijelile, u jedan glas govori,
da su ene krive." I istina je. Ali narod jo ne spoznaje (nema vre
mena za analizu), od kolikoga je zamaaja za ekonomijski i itav
socijalni ivot ova enska krivna." Ja sam se na svom putovali u. po
Dalmaciji i Crnoj Gori uvjerio, da je socijalni poloaj ene u naem
narodu kao i drugdje najtonije mjerilo kulture: gdje ona ne
e biti robhia, tu je zadruga nemogua.
Poslije podne vratili smo se u Varcar-Vakuf. Putem nas je na naj
veoj visini stigao vihar i kia, pa smo se sklonili u kolibicu k Joki
Rolia, a poslije navratili k jednome Stipanievu kmetu.
Vrativi se u Varcar, pregledao sam obrtnike. Divio sam se s kako
primitivnim sredstvima izrauju ti Jui kojeta! Najvie sam se divio
mutavgijama.
U Varcaru i oko nega zadravao sam se tri dana. Tu sam mnogo
vidio i nauio. Mi ovdje nemamo pojma, kakovih lui ima u toj
gluhoj mislimo mi pustoi. Ja sam zahvalan i begu Kuliuoviu,
i varcarskom upnihu g. Nik. Begeviu, ali za hvalu g. Pavi Stipaniu ne mogu nai rijei. Pavo je trgovac (ima mu 28 godina), a
ima jo dva mlaa brata trgovca. On je gospodar - jer braa
ivu u zadruzi! Ja sam se u sebi udio gledajui inteligentne mlade
lude, kako ivu pod jednim krovom sa staricom majkom i sa svojim
enama, sestrama i djecom. Imadu dvije svoje zidane jednokatne kue,
a imutak im cijene na 200.000 for. Imadu i 36 kmetskih selita.

318

VJESNIK.

Katolici su. A kakovi su Hrvati i to ine za hrvatstvo, to se

da u kratko ni kazati.
Dne 11. kolovoza bio sam opet u Jajcu. Odvezao me iz Varcara na
svojim kolima g. Pavo, a sproveo upnik g. Begevi. Provezli smo se
nou po jajackom jezeru. Tu sam razgovarao s dva muhamedanska
momka, veslaa. U Jajcu poosmo u samostan, no tu sam se mak
zadrao.
Isti dan prispijem ejeznicom u Bugojno, a sutra dan krenem kolim?
natrag prema Hercegovini u Duvno. Iz Duvna (upanca) ima Zbornik'
grae od preanega tamo upnika g. fra Anela Nuia i od uitels
(sada u Travniku) g. Stojana Rubia, roena Duvnaka. To je jedini
koji me je na ovom putu po dogovoru doekao. U Duvno sam svakakf
elio doi. Znao sam: tu su starosjedioci katolici, to je gorama zatvo
reno, pa da vidim. I imao sam to vidjeti.
Put je od Bugojna preko Kupresa i Suice u Duvno prekrasai
(1338 m.). Uzeo sam na kola sa sobom jednoga trgovca iz Duvn;
(pravosl.), koga sam putem tota propitkivao. (udi se, kako ja poznan
obiaje, kako pozdravlam i t. d.). Najprije su sve vie i vie gore
(krasne jele i bukve), onda nepregledna ravnica oko Kupresa, nebrojen*
po li oj blago (uz rjeicu Mila ili Malovan), dale livade i penica.
Duvno je kod tamone inteligencije na vrlo ravu glasu, to nem;
sveze: kupreska vrata zaspe snijeg, pa se ne moe nikuda. Duvno j<
900 m. nad morem, ravnica okruena golim gorama, a kroz im te<
Suica.
0 svom boravku u'Davnu spomenut u troje:
1. D j e v o j a k i k o n c e r a t " . ena mi je sabrala djevojke. Pjevali
su silu toga, a mene su zanimale najvie svadbene pjesme i igre. 0(
kratka motrena ne da se to opisati.
2. G u s l a r . Sto nijesam mogao nai u Stocu ni nigdje, naao san
u Davnu: doao je guslar, Marko, u kuu staroga Rubia. Ima mi
oko 40 god. Posjedosmo oko ognita, a skupilo se dosta ludi. To m
je i trebalo, da vidim, kako se pjesma doima. Pjevao je najprije jedni
mi bismo rekli humoristinu pjesmu. Ja nijesam ni znao, da si
i ovake uz gusle pjevaju. No mi bismo rekli, da je humoristina, :
nije. Glasi ovako:
Gorom jae Krajeviu Marko,
A na svome pritilu armu.
Susrite ga stara babetina,
Pa ga pita stara babetina:
Ja kuda e, silan Kra}eviu?"
Trait cure, ostarila bako.""
I ja sam cura, silan Krajeviu."
Kad si cura, ostarila bako,
to su tebi rake otanale?""
Predu prelo, silan Krajevi u."
,,]ad si cura, ostarila bako,
to si, bona, tako obilila?""
Mlinari ca, silan Krajevi u."

A. RADI I IZVJEE.

319

Kad si cura, ostarila bako,

to su tebi zubi popanuli?""
Sedmakina, silan KraJ.eviu."
Eajuti se Kraljeviu Marko,
Manu ordom, oice joj glavu.
Dugo je trebalo, dok je poeo: najprije je drim sada itavu
pjesmu u sebi govorio uz gusle. Gr. Kuba pravo je opazio, da pjeva
promijeni, pjevajui uz gusle, i glas i obliaj. Pjeva se visoko. Lice
postane ozbilno-bolno, nepoinino. Pjeva ne gleda ni u gusle, ni u
slnaoce, nego nekamo na stranu, kao u dal. Kad prestane i stane
razgovarati, svak bi rekao: to je drugi ovjek. U glasu je, dok
pjeva, neto neiskazano bolno, jednolino; tek se gdjeto u nem osjeti
drhat, u kojem spoznaje drugo koje uvstvo osim bola. Od kad sam
uo ovoga pjevaa, ne dade mi se i t a t i junakih pjesama: ne doimlu
me se, ini mi se, da to nije nita. Pjesmu treba sluati, kad se pjeva.
Zanimalo me je, kako pjeva dijeli pjesmu na odsjeke: na koncu
svakoga odsjeka mijena poneto i otee onu jednolinu ariju. Mislio
sam najprije, da tim hoe da odahne, pa e to i biti; no opazio
sam, da to ne ini gdjegod, nego zbila ondje, gdje to trai logiki
razvoj pjesme. Pa kad se i umori, ne prestane ondje, gdje se umori,
nego na najzanimlivijem mjestu. Kad prestane, pjesma se komentira,
a dotle je mrtva tiina. (Pjevao je i o Zemliu tipanu i ISTurkiu
Selimu, kako su dijelili mejdan.)
Ono, to sam spomenuo, da se gdjeto tek u glasu opaa nuanca,
opazio sam u ovoj pjesmi na onome mjestu, gdje Zemli tipan dijelei
mejdan s Nurkiem Selimom zove u pomo najprije Sniilani-Iliju, a
onda Kralevia Marka, a ovi jedan drugoga odvraaju rijeima:
Nemoj, brate, Krajevi u Marko;
Kad poemo po dva na jednoga,
O, ne bilo, brate, nijednoga!
A ovaj opet iiemu :
Nemoj, brate, Smijanie-Ilija!
Kad poemo po dva na jednoga,
0, ne bilo majci nijednoga!
Istina, ovo je vitetvo. No j a jo nijesam na istu, kako se s ovim
vitetvom slae ono, gdje Smilani opomine Zemjia ua guje iz potaje."
3. Jedno po podne pozove me k sebi poslije iindije duvanski podnaelnik Osman Kolmnovi.
Razgovarili srao u negovoj bai podvornici jedno dva sahata, do mraka. Ja sam sluao. Ne mogu
dakako ni malen dio naega razgovora iscrpsti, no jedno mogu rei
mirne due: da sam otiao od liega posve zadovolan. Ja sam iz daleka,
vidimo se prvom u ivotu, a razgovarali smo kao stari prijateli i
supatnici. Osman ne zna titi ni pisati, no meni je od toga Turina"
bilo dosta, to sam iz negova govora jasno kao sunce razabirao, da
on oko sebe vidi suoj narod trojega zakona. Ja bih htio vidjeti obra
zovana naega ovjeka, koji bi se u ovom vjersko-socijalnora meteu
boje snaao i s onakinr mirom i razborom govorio.

320

VJESNIK.

I ako mi je prostor odmjeren, spomenut u neto samo. Osman je

poeo ovako od prilike: Bio sam danas na ariji, pa sam uo, kako
su dva katolika jedan drugomu izbrojili toliko vaih svetaca, da ti ne
bib umio kazati. A tako radi i rianin i turin. Pa kako bi onda
Bog dao dobro! Zato, vidi, ova podvornica: prije je nosila trideset
tovara, a sada ne nosi ni deset . . . A {ubavi nema. Znam, da je po
kojni hoga moj evo komija Bulug znao rei uhvativi se za
glavu: Nemoj psovati krsta! Ako ti ba muka doe, opsuj t r s t . Svi
smo, gledaj (rairi ruke), na priliku krsta stvoreni . . .
Krasno mi je ispriao, kako se je htio iseliti, pa nije: ao mu bilo
ovdje zemle, di je moj veli did
(1) udario." Kazao mi jo i
priu o bumbulu, to nije htio pjevati u kavezu, nego u svom domu,
u malenu trnu.
Kazivali su mi neki, da se je Ture" prenavlalo, pretvaralo Ja
takvoga pretvarana ne mogu shvatiti, a i ne znam, koju bi svrhu
imalo. No ja razumijem i jedne i druge, koji su mi ovako govorili.
Kad sam ja i jednim i drugima pripovijedao, to sam vidio ovdje ili
ondje u Turaka, oni su zijajui sluali, kao da im pripovijedam o
dalekim stranama svijeta. Ja sam se tomu udio: oni ne znadu o svojoj
okolini upravo nita, - osim o svojim suvjernicima. Bio sam n. pr.
s nekoliko mlaih fratara, koji u svom vijeku nijesu razgovarali s Tur
inom, kamo li s hogom, a u kui turskoj ne znam, je li i jedan bio
od onih, s kojima sam razgovarao. Za Grgu Martia su mi sami Turci
pripovijedali, da je k iiima zalazio. Ovo mlae, to je odgojeno poslije
okupacije, nema malo ne nikakva dodira s inovjernicima, osobito
s Turcima". Ja sam to motrio, pak mislim, da sam naslutio, gdje su
tomu uzroci, ali to ovamo ne spada. Ja to poglavito stoga alim, to
je ovakovo osamlivane na tetu narodoznanstvu naemu, kad se zna, da
su upravo katoliki sveenici svojom inteligencijom najzgodniji za taj
posao. Treba samo na umu drati, to bi bilo od narodoznanstva, da
nije bilo katolikih i drugih misionara.
A dodir ja sam o tom duboko uvjeren ne bi bio teak, kad
mu sve ide na pomo. Ja u spomenuti, to sam s duvanskim hogom
doivio, pa svatko neka po tom sudi.
Ja sam s g. Stojanom Bubiem doao na muhamedansko groble,
gdje je i gamija. Hoga je bio na groblu, uveo me lijepo u gamiju, i
tu smo razgovarali. (Taj mi je ono rekao, da govorim hrvatski, kao
da si veli iz Bosne".) Meu ostalim pitao sam ga i za propo
vjedaonicu, to sam je vidio u gamiji: Tu ti ja - veli vas go
vorim". Pa de mi reci, kako ti to radi". Uzmem itab, pa
uim: jednu ri iz itaba, jednu ri hrvatski. Ali n' umim ti ja
svaku ri prostiti, nisam ja uevan ovik. Zato bi najboje bilo, da
se sav vas govori hrvatski. I u mejtefu bi bole bilo, da je sve
hrvatski".
Izaao sam i u okolicu, u selo Kolo, pa k Ponoru, gdje sve duvanske
vode poniru. To je prirodna krasota. Pitao sam razgovarajui s ludima,
tko ima pravo drati mlinicu" pod Tubulom na ponoru, pa su mi
kazali, da je sadarii vlasnik za tursko vlade sagradio mlinicu pretekavi

321

A. RADI : IZVJEE.

nekako Turke. Poslije ga nijesu mogli protjerati, jer im stane ispod

kamena padati muka, nitko nikoga ne moe protjerati s mliniee, pa
sagradio ju, gdje mu drago. Ono, to se drugdje kae pomelarac
i pomilar, kau ovdje f pomlioe (!), gen. pl.: pomliocd.
Jedno jo da spomenem iz Duvna: Pitao sam staroga Rubia, zato
su mu vrata na kui i bai tako niska, da se jedva unilazi. A on
mi odgovori, da je to rad zuluma: da mi ne moe na koiiu u kuu.
Bilo je, kae, takvoga zuluma, da se nijesi smio pokazati pred kuom.
I stari je Rubi intransigeant, ali je mudriji: sve na po kae, ali je
pun ironije, pa zato i moe s malo rijei mnogo kazati.
Domai upnik duvanski, g. fra Lujo Rado, primio me i poastio kod
sebe lijepo i hrvatski. Kapelan negov, g. fra Ilija Boi, krasno je herce
govako dijete, ko gora, a krasan. Inteligentni g. fra Didak Bunti,
koji se tamo desio, mila je no i ozbilna dua od ovjeka. Sva su mi
trojica zasladila naporni boravak u Duvnu, pa zasluuju veliku moju
hvalu. Sve su to dobri ludi, samo mislim, da ih u kolama previe
navijaju. Od naroda su daje, nego to bi po mom sudu trebalo.
Vraajui se s Duvna navratio sam se k upniku u uici, g. fra
Jovanoviu. To je dobriina staroga kova.
Vrativi se u Bugojno potraim suradnika g. fra Alojza Perinlia i
poem s nim u obliue selo Gaj. Gr. Fra Perinli bit e dobar suradnik.
*
Dne 16./8. prispio sam opet u Travnik. Koliko imam zahvaliti
mjestnomu upniku g. Stanhu SalJcoviu, toliko vise sarajevskom
kapelanu, Travnaninu (a tu je boravio na dopustu), g. Peri Ajvazoviu.
je vrstan sabira. Tui mi se, da mi je poslao velik rukopis jo
pred godinu dana, a ja ga nijesam primio. Poveo me k svojim roacima
sam zabileio neke pjesme, meu nima i onu: Majka sina u rui
rodila", pa onu, to joj je varijanta otisnuta na str. 288: Prvi
iragan."
S jezuitom g. I'. Brixijem odvezao sam se u Guu Goru. Dvojica mlaih
:*ratara: g. fra Alfonso Kudri i g. fra Frano Majdani obeali
mi, da e raditi za Zbornik". Ne znadu o Zborniku" do sada
posve nita. Fratri su me veinom drali za arheologa, pa je trebalo
posla, dok sam im kazao, po kojem poslu putujem. G. P. Brixi je
ubazan ovjek. Treba da mu zahvalim,' to me je pratio, a g. P.
Paniu, rektoru jezuitskog samostana, to me je lijepo primio i besslatnu mi priliku dao za Guu Goru.
U Travniku sam bio i na koncertu hrvatskoga pjevakoga i tambuakoga drutva Vlaia". Trebalo je vidjeti tu zabavu poslije slubeloga dijela (bilo je to u oi krajeva roendana): pravo narodno kolo
5 ulice je preneseno u dvoranu, a prvi i najugledniji stari graani
joigrali su mlaima za volu.
Dijelei se od Travnika ne mogu, a da ne spomenem g. Hasan)ega Kulinovia, strievia Muhamed-begova, a sina Mustaj-begova,
pa travnanskih Muhamedanaca-Srba. S Hasan-begom sam se sastao
i Varcaru, no nijesam se u svom poslu mnogo na n obazirao, kao ni
ZBOKNIK ZA NAR. IVOT IV.

21

:-322

VJESNIK.

na tolike druge, s kojima sam bio. Kad sam se vraao iz Bugojna

u Travnik, nae me na kolodvoru, pa premda je imao poi u Dol.
Vakuf (i vala da dale u Jajce), toliko se za mene oduevio", da me
je pratio do Travnika. itavim me je putem htio gostiti, pa i gostio.
Hasan-beg je polazio neto gimnazije, a onda je bio u Carigradu na
naukama jedno pet godina. Kad sam ga upitao, je li oenen i ima li
djece, odgovori, da ima ovakvoga pokae Hrvatica". Sad je
digao nekoliko tisua tretine" od svojih kmetova oko Rupresa,
pa e malo po Bosni . . . Ne u zaboraviti pametne negove teologijske
dispute s fra Ilijom u ejeznikim kolima. Ostao je u Travniku iza
mene, a dok sam jo bio u Travniku, traio me neprestano, no ja
sam bio u poslu. Naosmo se napokon u kavani, pa je tu bio ijedan
Srbiti-muhamedanac. Kau, da ih ima 4 takova u Travniku, pa su ba
ova dvojica raspravlala, kako je Hasan-beg juer u veer svoj ovoj
etvorici rekao, da su magarci Stanem razgovarati s tim Srbinommuhamedancem, pa mi je i on sam priznao, to su mi drugi kazali:
da je nemu srpstvo i Srbi deveta. To su druge stvari. Hasan-beg
je tip bogatog turskog lutorana" (sam je rekao, da je lutoran"), i
itava bi studija trebala o toj kulturnoj i drutvenoj pojavi. Ima takih
lutorana" jo jedna vrsta siromanih lutorana".
Ja sam s Duvnom mislio svriti svoje putovane. No sve mi je ao
bilo rastati se s Bosnom, premda sam ve bio tako izmuen, da sam
jedva ekao poinka. Napokon sam se odluio, da u jo u Visoko i
okolicu.
Dne 18. kolovoza u veer bio sam u Visokom. U hotelu nije bilo
mjesta, pa odoh sa svojim Offene Ordre" k orunicima. Da sam tako
radio svuda, ako i ne bih bio mnogo pritedio, ne bi me se barem bila
najela svake ruke gamad. Visoko je veliko mjesto, do 3000 dua,
gotovo samih Turaka.
'Suradnik g. uitelMurgi (prije u Visokom, sada u Vijaci) po obiaju
me-nije doekao. Momka-hamala stanem pitati za |ude, n. pr. za
Vranca. Ta] je Halil takoer kazivao g. Murgiu. Sad doujem, da je
Halil neto kao prosjak. Tu sam se opet uvjerio o onom, to ja
tvrdim,'jer pouzdano znam, da mnogi nai inteligentni ludi ne znadu
nai dodira s narodom. Tako je ovaj g. uite], mjesto da sve pozna,
sa svakim razgovara, svakoga pita uzeo ovoga prosjaka. Zato sam
se ja udio prazninama u toj grai. Tu sam grau kakva je,
takva bio nakanio priopiti u ovom svesku Zbornika", to dolazi.
No kad sam uo to o Halilu, tako me je to ozlovolilo, da sam ve
onda odmah od to misli odustao nakanivi potraiti drugoga sabiraa.;
Sutradan ranim jutrom odem preko Kiselaka u Kreevo, pa u Fojnicu.
U Kreevu sam pogledao, kako tkaju ilime (za vladu). U samostanu
sam nastojao predobiti za stvar g. fra Daniela dra. Bana. Vraajui
se isti dan navratim se upniku u Kisefaku g. fra Cirilu Kataviu.
Tu sam naao i ornnikoga strameira g. Petra Tomicia. Ovaj je
ve 20 godina ovdje (rodom je iz Hrvatske), neprestano hoda po na-

323

A. RADI : IZVJEE.

rodu i pozna ga dobro. Za ovu je stvar odmah sam opazio

pokazao mnogo smisla.
Jo isti dan krenem u Fojnicu, gdje sam prenoio, proavi prije
malo arijom. (I tu voda po ariji ini svoje.) Sutra sam poao naj
prije u rudnik nedaleko Fojnice, a onda u samostan. Bila je nedjela
i svi fratri u crkvi. Poao sam u crkvu. Tu su perini jo u punom
cvijetu: i mladi ih nose. Nijesam ekao svretka slubo boje.
Vraajui se u Visoko navratim se na brzu ruku ka g. fra Augustimi
Purgiu, upniku u Gomijaku (kraj Kielaka). Sto mi se taj jadni
paenik-apostol najaao, bole da ne kazujem.
Povrativi se u Visoko, pregledao sam visoke koarnice. Ja dakako
nijesam ni slutio, da ova grana industrije ovako u velikom ako ba
i ne cvate u narodu ivotari.
*
Na koncu mislim, da mi je spomenuti i moje koijae: estorica
nih vozili su me zajedno 570 km. Motrei nih i svijet, pa poreujuci
oboje, razgovarajui s nima i pitajui ih, mogao sam neto saznati.
Trojica su bila sa mnom vie od tri dana, neprestano, pa i to je
doista maleno ali ipak nekakovo vrijeme za poznavane.
Svi su moji koijai bili turei". Dijelim ih na dvije skupine: jedni
su turski lutorani-fukara". To je produkat islama i novovjeke kulture
zajedno. Djeca muhamedanska ne idu u kolu, nego u mejtef (mekteb),
dangube po ariji, pa kad su za slubu i to zaslue, piju i uivaju
sve, to im je donio vabo". Imao sam tri takova, jednoga sam se
i bojao: svata su kaer" uiniti. To su sluge.
Druga su skupina svoji koijai, judi oeneni. Ja bojih od tih ludi
ne traim. Moj Osman (Jajce-Barialuka-Jajce), Fehim (Bugojno-DuvnoBugojno) i Mujo (Visoko-Kiselak-Kreevo-Fojnica-Visoko) ostat e
mi dugo u pameti. Ne mogu svega nabrajati, to mi se na nima svia,
n. pr. potene i nesebinost, uludnost i t. d. Dosta je spomenuti, da
ti ludi znadu za svu nenost, to je u rijeima: dedo (dedo hoga"),
otac (babo), majka, djeca, ena. Da, i ena. Ja sad razumijem pjesme
muhamedanske, to su mi prije bile zagonetka, jer sam bio pun
predsuda o tom svijetu. A gdje je jo iva svetina obitelska, tu jo
uza svu mizeriju ima neto.
Mujo, koji me je zadrii vozio, rekao mi je, da jo nije takvoga
vabe vozio: mene da bi vozio mjesec dana bez krajcare, da
moe! To mi je rekao onda, kad je pomislio na kuu i rekao mi: da
e opet enu nai plau nad bolestnim djetetom. A dijete mu je bolestno sve mi se tako ini od gladi. udni sluaj htjede, da
sam naao ba ovoga Muju, a to je sinovac onoga
Vranca: i
on se udio, kako mu znam za strica. Vrijedno je zabileiti: stric se
Mujin zove: Vranac, a Mujo: Vranevi.
Moje je ovo putovane bilo namijeneno narocloznanstvu, pa mi je
to bilo dakako u prvom redu pred oima. U tom je pogledu ja
*

324

VJESNIK.

bez straha kaem to se tie pravoga poznavana narodno due,

kao stvaralice folklorske grae, koja nas zanima jedva uiiien
poetak. Ja alim, to ni ovaj svoj put ne mogu drugim drati, nego
pokusom poetka.
No uz narodoznanstvo nijesam mogao, a da ne vidim i tekoga zbilskoga ivota, koji mi je esto zastirao oi kao folkloristi. Ja ne znam
koliko bi zgodno bilo, da sam iznio u ovom izvjeu vie dojmova te
ruke, jer nijesam napokon ni sam stalan, jesam li toliko objektivno
mogao suditi, da bih mogao to openito rei, pa se sve bojim, da je
i ovo, to sam iznio, previe. Jedno ipak mogu rei, a da se ni na
koju stranu ne zamjerim, a to je: da na narod u ovim zemlama malo
radi. Ne mislim tim rei onu banalnost, da je narod lijen i nemaran,
nego to, da se u Bosni ne radi, jer se ne moe raditi. 0 tom bi se
dalo mnogo govoriti, kao i o tom: tko ipak radi u Bosni i Hercegovini.
Da umanim i ono, to sam na poetku rekao, kazat u, da sam
s ovim svojim putovanem zadovojan samo zato, to se u meni rodila
ela, da i opet onamo poem. Ovako neiskusan jedva da sam i mogao
postii vei kaki i konkretniji uspjeh. Herceg-Bosna je doista svijet za
sebe, o kojem mi dosta govorimo, ali ne budi nikomu krivo
s malo poznavana i vole, da to tamo i uradimo.
U Z a g r e b u dne 9. studenoga 1899.

Dr. Ant. Radi.