Professional Documents
Culture Documents
D J - Lundlum R
D J - Lundlum R
LUDLUM
DIREKTIVA JANSON
Rijeka, 2003.
Prevela s engleskoga Bojana Zeljko-Lipovak
10
11
postala cijena za koju e se boriti velika pomorska carstva Zapada. Ponad stabala
mirodija podignuti su bedemi; na plae meu velike spiralne koljke smjeteni su
topovi. Zapad je na otok donio krvoprolie i tu pustio korijenje irei se posvuda
poput otrovnog korova hranjen nepravdom.
Sto su ti to uinili, Majko Anuro?
Diplomati sa Zapada su uz alicu aja i canapee povlaili crte to su unijele kaos
u ivote milijuna ljudi, a s atlasom svijeta igrali su se kao da je to djeja
igraka.
Nazvali su to neovisnou! Bila je to jedna od velikih lai dvadesetog stoljea.
Sam je reim prerastao u in nasilja prema narodu Kagame za koji je jedini lijek
opet bilo nasilje. Svaki put kad bi neki bomba samoubojica likvidirao ministra u
hinduistikoj vladi, zapadni bi mediji iznosili svoje pompozno miljenje o
Page 3
12
j
Nakon petnaest minuta, kad je konvoj vozila prekrivenih platnom prevozio vojnike
kroz ostatke kontrolne toke, nisu vie bile potrebne nikakve smicalice.
Prava je ironija, razmiljao je Kalif, to e jedino njegovi neprijatelji potpuno
uvidjeti genijalnost juria pred zoru. Na tlu e ratna magla zasjeniti ono to bi s
udaljenosti bilo oito: obrazac precizno koordiniranih napada kojima kao da
Page 4
18
19
Page 6
22
23
sona onako kako utopljenik gleda pojas za spaavanje. - Recite svoju cijenu - ree.
to kaete?
Recite, kvragu, svoju cijenu - ree Harnett. Razvukao je osmi
jeh s ciljem da glumljenim veseljem prikrije oaj. - Steve Burt mi je
rekao da ste najbolji, a to sigurno, oito, jeste. Znate da sam vas malo
prije samo cimao. Sluajte sada, veliki ovjee, neete napustiti ovu
prostoriju prije nego to se vi i je ne dogovorimo. Je li jasno? Znoj mu je poeo probijati kroz koulju ispod pazuha i oko ovrat
nika. - Sklopit emo posao.
Ne bih rekao - ree Janson u blagom tonu. - Upravo sam
odluio da ne preuzmem taj posao. To je luksuz koji si mogu priutiti
kao samostalni konzultant. Mogu odluiti koje u klijente preuzeti.
No, doista - puno sree u svemu. Nema nita bolje od borbe zastup
nika u krvavu natjecanju, zar ne?
Harnett se nasilu nasmije i pljesne rukama. - Svia mi se va stil. - ree. - Dobra
taktika pregovaranja. Dobro, dobro, pobijedili ste. Recite mi to elite.
Janson zavrti glavom i nasmijei se kao da je Harnett rekao neto smijeno te krene
prema vratima. Neposredno prije nego to je napustio ured, zaustavi se i okrene. Ipak, samo jedna napomena - gratis - ree. - ena vam zna- Bilo bi bezobzirno da
kae ime Harnettove ljubavnice u Venezueli pa je Janson samo dodao, neizravno, ali
ipak jasno. - Za Caracas, mislim. - Janson ga znaajno pogleda: nije to
podrazumijevalo osudu; rekao je to kao profesionalac profesionalcu jednostavno
upozoravajui na moguu ranjivu toku.
Male crvene toke pojavile su se na Harnettovim obrazima i inilo se kao da mu je
pozlilo: imao je izgled ovjeka koji razmilja o porazno skupoj rastavi na vrhuncu
borbe zastupnika koju e vjerojatno izgubiti. - Spreman sam pregovarati i o
dionicama - zazvao je Jansona.
Ali konzultant je ve grabio hodnikom prema dizalu. Nije htio gledati kako se taj
napuhanko svija od boli; uavi u predvorje, ispuni ga mrzovolja, osjeaj
izgubljenog vremena, prazne jalovosti.
U glavi mu je tiho odzvanjao glas iz davne prolosti, iz drugog ivota. Zar u tome
nalazi smisao ivota? To ga je na tisuu naina pitao Phan Nguven. Bilo mu je to
omiljeno pitanje. Janson je jo
mogao vidjeti male, inteligentne oi, iroko, ogrubjelo lice, mrave ruke poput
djeteta. Sve to je bilo u vezi s Amerikom kao da je pobuivalo znatielju njegova
ispitivaa i u jednakoj se mjeri tomu divio i nad time zgraao. Zar u tome nalazi
smisao ivota? Janson zavrti glavom: Proklet bio, Nguven.
Kad je Janson uao u svoju limuzinu koja ga je s upaljenim motorom ekala na
Dearbornu upravo ispred predvorja zgrade, odlui poi ravno na aerodrom O'Hare;
ondje je mogao uloviti raniji let za Los Angeles. Kad bi samo jednako tako lako
mogao za sobom ostaviti i Nguvenova pitanja.
Dvije ene u odorama stajale su iza pulta kad je uao u ekaonicu Platinum Cluba
agencije Vacifica Airlines. I odore i pult bili su iste plavo-sive boje. ene su na
jaknama imale nekakve epolete, tako omiljene u velikim zrakoplovnim kompanijama. Na
Page 9
24
25
jue kimanje glavom i irok osmijeh; ni Sveti Petar ne bi mogao dati vie obeanja.
Takva su sastajalita poput Platinum Cluba agencije Pacifica, ugurana izmeu
traverzi i stupovlja na prenatrpanom aerodromu, bila mjesta gdje su suvremene
zrakoplovne agencije pokuavale ugostiti bolje putnike. Malene zdjelice nisu bile
napunjene slanim kikirikijem kakvim se opskrbljuju les miserables u autobusu, nego
malo skupljim stvarima: indijskim oraiima, bademima, orasima. Na granitnim
pultovima za pie nalazili su se kristalni vrevi ljepljivi od soka kruke i svjee
iscijeena naranina soka. Razmetljivi podovi od mikro-vlakna bili su u sivo-plavoj
boji aviokompanije ukraeni mreama bijele i momarsko plave. Na okruglim stolovima
rasporeenima meu velikim naslonjaima bili su uredno presavijeni primjerci
International Herald Tribunea, USA Todaya, Wall Street ]ournala i Financial Timesa.
Na nekom su terminalu Bloomberg treperile beznaajne brojke i slike, sjenovite
lutke globalne ekonomije. Kroz rebraste rolete jedva se vidio asfalt.
Janson je prelistavao novine bez osobita zanimanja. Kad je doao do stranice
Pregled trita u Journalu, pogled mu stane kliziti niz stupce s poznatim
ratobornim metaforama: pokolj na Wall Streetu kad su lovci na zaradu otpoeli juri
na Dow. U sportskoj rubrici USA Todaya pozabavio se slomom napada Raidersa nasuprot
razbje-njelim strelovitim udarima navalnih igraa Vikinga. U meuvremenu se s
nevidljivih zvunika oglasila pjesma pop dive du jour iz filmskog spektakla o
legendarnoj bitki iz Drugog svjetskog rata. Rijeke krvi i znoja honorirane su
rijekama studijskog novca i kompjutorskom grafikom.
Janson se zavalio u jedan od naslonjaa i promatrao raunalne jedinice gdje su
menaderi i efovi raunovodstva ukljuili svoje lap-tope i prikupljali elektronsku
potu od klijenata, zaposlenika, moguih kupaca, pomonika i ljubavnica, u
beskrajnoj potrazi za akcijom. Iz aktovka su im virili hrptovi knjiga u kojima su
trebali nai marketinke savjete nalik na Sun Tzu, ratnu vjetinu prilagoenu
industriji pakirane robe. Bili su to ljudi zdrave vanjtine, zadovoljni samim
sobom, koji se ne daju niim zastraiti, pomisli Janson promatrajui menadere i
profesionalce oko sebe. Kako li su voljeli mir, no voljeli su i slike rata!
Meutim, ratna se obiljeja lako mogu romantizirati,
jednako kao to zvijeri postaju ukrasom nakon to ih obradi strunjak za
prepariranje ivotinja.
Bilo je trenutaka kada je Janson osjeao da je i on prepariran. Gotovo svaki
grabeljivac sada je na popisu ugroenih vrsta, ne samo bjeloglavi orao, a Janson
je uvidio da je i on neko bio grabeljivac - agresivna snaga protiv snaga
agresije. Janson je poznavao bive ratnike koji su postali ovisnici o adrenalinu i
Page 10
26
27
Poziv na biperu za Richarda Alexandera - pozivao je nazalni
glas putem javnog razglasa. - Moli se putnik Richard Alexander da
se javi na alter Pacifike.
Bio je to pozadinski zvuk kakav postoji na svakom aerodromu, ali ovo trgne Jansona
iz njegova sanjarenja. Richard Alexander je bilo operativno ime kojim se neko
esto koristio. Refleksno se osvrne oko sebe. Mala sluajnost, pomisli, a onda
shvati da mu istodobno duboko u depu na prsima zvoni mobitel. Ukljuio je
slualicu Nokije i pritisnuo SND. - Da?
Gospodine Janson? Ili da kaem, gospodine Alexander? - en
ski glas. Zvuala je napeto, oajno.
Tko je to? - ree Janson mirno. Stres ga je ukoio, barem u
poetku. Smirio ga je. Prola je uznemirenost.
Molim vas, gospodine Janson, hitno je, trebamo se odmah
sastati. Samoglasnici i suglasnici bili su precizno izgovoreni, to je
bilo tipino za nekoga tko je roen u inozemstvu i kolovan. Poza
dinski zvukovi bili su jo sugestivniji.
Recite neto vie.
Rei u kad se sastanemo.
Janson pritisne END i prekine razgovor. Osjeti kako ga obuzimaju marci. Poklapanje
poziva na dojavljiva i mobitel, zahtjev da se odmah sastanu: navodna moliteljica
oito je bila negdje u blizini. Zvukovi u pozadini dok je govorila samo su
potvrdili njegove sumnje. Sada je pogledom prelazio s osobe na osobu i pokuavao
otkriti tko bi ga ovako mogao zvati.
Je li to bila zamka koju je postavio kakav stari neprijatelj koji ne oprata? Mnogi
bi se osjetili osveenima njegovom smru; za nekolicinu moda e za osvetom ne bi
bila u potpunosti neopravdana. Ipak, to se inilo malo vjerojatnim. Nije bio
aktivan; nije tajno, zaobilazei sve legalne kanalske i granine kontrole,
prebacivao nevoljkog dezertera VKR-a kroz Dardanele preko Atene na neku fregatu to
ih je ekala. Ta bio je na aerodromu O'Hare, zaboga. Zato je moda i pozvan na
sastanak. Ljudi se esto osjeaju sigurnima na aerodromu, okrueni detektorima
metala i zatitarima u odorama. Bilo bi lukavo iskoristiti tu iluziju sigurnosti. A
na aerodromu kojim svakodnevno proe gotovo dvjesto tisua putnika sigurnost je
Page 11
28
,29
Dok je Janson izlazio iz luksuzne ekaonice i stao silaziti pjeakim hodnikom koji
je vodio prema Dvorani B, mobitel mu ponovno zazvoni, kako je i pretpostavljao.
Mislim da niste dobro shvatili hitnost - javi se ena.
Tono - odbrusi Janson. - Nisam. Zato mi ne kaete o emu
se radi? - U irokom kutu pjeakog hodnika ugledao je uvueni
prostor, dubok oko metar, gdje je oekivao elina vrata to vode
u prostoriju koja nije dostupna putnicima. Na ploi iznad pisalo je:
NEOVLATENIMA ULAZ ZABRANJEN.
Ne mogu - ree ena. - Ne mogu telefonom, bojim se. Ali na
aerodromu sam i mogu se sastati s vama.
U tom sluaju, nazovite me za minutu - prekine je Janson i
zavri razgovor. Dlanom ruke udari poprenu ipku na vratima i
ue. Pokazalo se da je to uska prostorija prekrivena elektrinim plo
ama: LCD displeji mjerili su proizvedenu energiju aerodromskog
sustava grijanja i hlaenja koji se nalazio s istone strane odmah
do terminala. Na kukama su visjele kape i vjetrovke za vanjske
radove.
Trojica aerodromskih radnika u modrim odorama od krepa sjedili su oko stola
izraenog od metala i ultrapasa i ispijali kavu. Oito je prekinuo njihov razgovor.
Sto to radite? - vikne jedan od njih na Jansona kad su se vrata
zalupila za njim. - Ne moete biti ovdje.
Nije ovo jebeni zahod - ree drugi bez daha.
Page 12
32
33
34
35
Svakako - ree Janson trijezno.
Analitiari u vaem State Departmentu imali su beskrajne izvje
taje o 'prastarim etnikim neprijateljstvima', o sukobima i graninim
sporovima koji se nikada nee moi rijeiti i o tome kako to nitko ne
bi trebao ni pokuavati. Ali on je pokuao. I uvijek je iznova uspije
vao. Donio je mir u podruja gdje se nitko ne sjea da ga je ikada
bilo. - Marta Lang se zagrcne i prestane govoriti.
Oito nije navikla na takav izljev emocija pa joj je Janson uinio uslugu i
Page 15
40
41
j
Duboko je uzdahnuo. - Kakav je to ovjek koji mora ubijati da bi se osjeao ivim?
Collins ga je strijeljao pogledom. - Mislim da u vam i ja to pitanje postaviti,
Jansone.
Sada je, u Novakovu privatnom zrakoplovu, Janson ustrajao na injenicama. - Koliko
znate o meni?
Da, gospodine Janson, kao to pretpostavljate, vai su nam bivi
pretpostavljeni objasnili da u Kagami imate nedovreni posao.
Tako su se izrazili? 'Nedovreni posao'?
Kimnula je glavom.
Komadii tkanine i komadii kosti, rastrgani udovi. To je sve stoje ostalo od
njegove voljene. Ostalo: kolektivizirano, prema sumornoj izjavi amerikog
forenziara. Zajednica smrti i unitenja, krv i tjelesni dijelovi rtava pretvoreni
u smjesu. A zato?
A zato?
Sto emo - ree Janson nakon stanke. - To nisu ljudi s poet
skom duom.
I da, znali su da nam vae ime nije ba nepoznato.
Zbog Baaqline.
Doite - Marta Lang ustane. - Upoznat u vas sa svojom eki
pom. etvero mukaraca i ena koji su ovdje da vam pomognu na
svaki nain. Oni e pribaviti svaku informaciju koja vam je potrebna.
Imamo pune dosjee tajnih poruka i moemo prikupiti sve bitne infor
macije u ovo malo vremena koje nam stoji na raspolaganju. Karte,
skice, arhitektonske rekonstrukcije. Sve vam je na raspolaganju.
Samo jedna stvar - ree Janson. - Znam zato ste se obratili
meni za pomo i ne mogu vas odbiti. Ali jeste li uzeli u obzir da
bi ti isti razlozi mogli znaiti da sam upravo ja neprikladna osoba
za taj posao?
Marta Lang mu uputi elini pogled, ali nita ne odgovori.
Kalif, odjeven u sjajno bijele haljine, prijee preko Velike dvorane, golemog
atrija na drugom katu istonog krila Kamene palae. Svi su znaci krvoprolia ve
bili izbrisani, gotovo svi. Zamreni geometrijski uzorak enkaustikog poploanog
poda kvarila je samo jedva zamjetna hrava nijansa na fugama gdje je krv predugo
ostala.
Sjeo je na elo devet metara dugakog stola gdje mu je natoen aj ubran u
pokrajini Kenna. Njemu s obiju strana stajali su pripadnici njegove osobne zatite,
snani i jednostavni mukarci budnih oiju koji su s njim bili ve godinama.
Page 19
AA
J.
najvea borba vodila oko daljinskog upravljaa, a najvea opasnost s kojom su se
suoavali bila je dosada. Za njih su mjesta poput Anure, Sri Lanke, Libanona,
Kamira ili Mijanmara bila puka metafora, simboli besmislenog barbarstva
nezapadnjakih naroda. U svakom sluaju, Zapad je posjedovao veliki dar zaborava:
zaboravlja svoju sukrivnju, zaboravlja injenicu da njegova barbarstva bacaju u
sjenu sve drugo.
Zapadnjaci! Znao je da su za mnoge od njegovih sljedbenika oni neto apstraktno,
sablasno, pa ak i demonsko. Meutim, za Kalifa oni nisu bili apstrakcija; mogao ih
je vidjeti i opipati. Znao je kako miriu. Primjerice, tijekom svojih kolskih dana
upoznao je enu nekog dekana koja se silno dosaivala. Na sastancima koje je uprava
organizirala za strane studente ona je iz njega izvlaila prie o tekom ivotu i
dok je govorio, opazio je kako su joj se oi rairile, a obrazi zarumenjeli. Bila
je u kasnim tridesetima, bila je plavua i bilo joj je dosadno; njezin joj je
udoban ivot bio poput kaveza. Ono to je zapoelo kao razgovor uz zdjelu puna
nastavilo se, na njezino insistiranje, razgovorom uz kavu odmah sutradan, a onda i
s jo mnogo toga. Uzbuivale su je prie o progonima, opekline od cigareta na
njegovu torzu; nedvojbeno ju je uzbuivala njegova egzotinost, iako je otvoreno
priznala da je privlai njegova snaga. Kad je spomenuo da su mu jednom spojili
elektrode na genitalije, gledala ga je uasnuto i zadivljeno. Je li to ostavilo
Page 21
48
.49telefonski trag do ANSI potpisa koji je jedinstven za svaku ameriku telefonsku
liniju ukljuujui i one koji su rabili satelitsku vezu.
Sire Richarde - ree ona malo oputenijim glasom. - Imam ime
zatvorenika u HMP-u koji se zove Sean, S-E-A-N, Hennessv, dva
n, dva s. Vjerojatno se radi o uhienju SIB otprilike prije tri
tjedna. Status: podignuta optunica, nije osuen, eka suenje. Page 23
..5CL.
.M.
3
Sjeanja su bila stara trideset godina, no mogla su biti i od juer. Navirala su u
Page 24
54
Page 26
56
L
i
siranim krilima jer je njegova siromana zemlja samo to imala. Veina amerikih
letaa diplomirala je na Play Stationu naviknuti da ih okruuju milijuni dolara u
digitalnoj zrakoplovnoj elektronici. Rezultat toga jest da instinkt atrofira. Oni
su vie uvari letjelice; manje su piloti, a vie informatiari. Meutim, taj posao
zahtijeva pilota. Hon-wana bi znao ponovo sastaviti MIG-ov motor vicarskim noiem
i golim rukama jer je morao. Ako bi imao instrumente, to bolje; ako ne bi, ne bi
bio zbunjen. Ako bi bilo potrebno hitno nestandardno slijetanje, Honwana bi bio na
svom terenu: na zadacima na kojima je letio i upravljao, pravo uzletite bilo je
vie iznimka nego pravilo.
I napokon, bio je tu Finn Andressen, Norveanin i bivi asnik u oruanim snagama
svoje zemlje koji je diplomirao geologiju i imao dobro izotren instinkt za
procjenu terena. Projektirao je sigurnosne sustave za rudarske kompanije diljem
svijeta. Stigao je za sat vremena i posluao ukratko naredbu Seana Hennessvja,
veoma svestranog i uvijek spokojnog irskog letaa. lanovi ekipe su se meusobno
pozdravili srdanim tapanjem po ramenima ili mirnim rukovanjem, ovisno o
temperamentima.
Janson im je pokazivao plan napada poevi u irokim crtama, a zatim je preao na
detalje i alternativne opcije. Dok su mukarci upijali tijek zadatka, na obzoru je
sjalo crveno, veliko i nisko sunce koje kao da postaje tee te ga njegova teina
pritie prema moru. Mukarci su ga doivljavali kao golemi pjeani sat to ih
podsjea kako im je malo vremena preostalo.
Sad su se podijelili u parove i krenuli brusiti plan usklaujui nacrte sa
stvarnou. Naslonjeni na sklopiv drveni radni stol, Hon-wana i Andressen su ponovo
gledali zemljovide struja vjetrova te oceanskih struja. Janson i Katsaris su
prouavali plastelinsku maketu Steenpaleisa, Kamene palae.
Sean Hennessv se u meuvremenu podizao rukama na preki i sluao ostale; to je bila
jedna od njegovih rijetkih zabava u kraljevskom zatvoru Wormwood Scrubs. Janson mu
je dobacio pogled: hoe li biti u redu? Nije imao razloga misliti drukije. Ako je
Ireva put bila bljea nego inae, fiziki izgled bio mu je krepkiji. Janson ga je
proveo kroz improvizirani tjelesni pregled na terenu i bio je zadovoljan to su mu
refleksi bili brzi kao uvijek.
Shvaa li - ree Andressen Jansonu okrenuvi se od svojih
zemljovida - da je samo u Kamenoj palai smjeteno najmanje sto
tinu ljudi? Jesi li siguran da imamo dosta ljudstva?
Vie nego dosta - ree Janson. - Da je pozvano pet stotina
Gurkha, to bi znailo da sam ja to traio. Traio sam to mi treba.
Kad bih mogao to uiniti s manje ljudi, uinio bih. Sto manje ljudi,
to manje komplikacija.
Janson se sada okrenuo od plastelinske makete prema detaljnim nacrtima. Znao je da
su ti nacrti iziskivali velike napore. Pripremila ih je u posljednjih 40 sati
interventna jedinica arhitekata i inenjera to ih je okupila Zaklada za slobodu.
Strunjaci su dobili opirne verbalne opise posjetitelja, obilje povijesnih
fotografija pa ak i dananju satelitsku snimku. Konzultirali su se i s
kolonijalnim arhivima u Nizozemskoj. Unato brzini kojom je posao obavljen,
Novakovi ljudi su mu rekli da vjeruju kako je to prilino tono u veini detalja.
Upozorili su takoer da su neki od detalja koji se odnose na rijetko upotrebljavana
podruja graevine manje sigurni te da se neka od analiza grae temelji na
Page 28
,58
.,59
i
prema zaravnima kriljevca i gnajsa. Pokazivao je na monsunske vjetrove s
jugozapada. Prikazujui uveanje Adamova brda, Andressen ree: - To su nedavno
kultivirana podruja. Ne govorimo o sofisticiranom promatranju. Mnogo od toga sa
ime se suoavamo jest zatita to je prua prirodni teren.
Preporuena putanja letenja?
Iznad dungle Nikale ako se Burnica slae.
Burnica je bio Honwanin zasluen nadimak zbog njegove sposobnosti da pilotira
zrakoplovom tako da gotovo klizi iznad terena kao to burnica leti iznad mora.
Burnica se slae - ree Honwana dok su mu se kroz razma
knute usne vidjeli zubi boje slonovae bez trunke smijeka.
Ali pazite - nastavi Andressen - dok se moemo braniti do
otprilike etiri sata, bit emo gotovo sigurno zatieni tekim obla
kom. To je oito uputno radi tajnovitosti.
Govori o skoku s velike visine kroz zatitu od tekog oblaka? upita Hennessv. - Skakanje na slijepo?
Skok vjere - ree Viking. - Poput religije. Poput grljenja Boga.
Boe, ja sam mislio da je to operacija komandosa, a ne kami
kaza - ubaci se Hennessv. - Reci mi, Paul, koja e budala uiniti
taj skok? - Irac je pogledao lanove ekipe s istinskom zabrinutou.
Janson je pogledao Katsarisa. - Ti - ree Grku - I ja. Katsaris je zurio u njega
nekoliko trenutaka. - Preivjet u to.
Iz tvojih usta u Boje ui - ree Hennesv.
4
Pakiranje padobrana je bilo gotovo obred, vojno praznovjerje. I kad se zavrilo s
obukom, navika je bila ukorijenjena poput pranja zuba ili pranja ruku.
Janson i Katsaris su otili do susjednog skladita da zavre taj posao. Poeli su
namjetajui platno i snast preko velikog, ravnog betonskog poda. Nasprejali su
silikon preko ruice padobrana, zavrne osovine i petlje. Ostali koraci bili su
rutina. Crno platno je bilo nainjeno od neporoznog najlona. Janson se kotrljao po
nabo-rima istiskujui to vie zraka. Izravnao je stabilizator i koljeno te
preklopio izravnano platno da osigura postupno otvaranje pobrinuvi se da snast ne
bude nabran. Na kraju je skupio crni omotani sveanj istiskujui ostatak zraka kroz
rubni av prije nego to je progurao kopu kroz leptiri.
Katsaris koji je imao okretne prste zavrio je u pola vremena.
Okrenuo se Jansonu. - Hajdemo ti i ja na brzinu provjeriti oruje - ree. - Idemo
do staretinarnice.
Pretpostavka funkcioniranja tima bila je da e svatko prihvatiti osobni rizik kako
Page 29
bi smanjio rizik
favoriziranja je
obraao ljudstvu
elitom, a oni su
izabrani, zlatni
60
61
Janson je jedanput bio takva osoba, prije tri desetljea. Samo nekoliko tjedana
nakon to je stigao u SEAL-ov kamp za obuku u Little Creeku, Alan Demarest ga je
primijetio meu novacima i prebacio u elitnije borbene skupine, ak zamorniji reim
borbenih drilova. Skupine za obuku postajale su sve manje i manje i sve je vie
njegovih kolega otpadalo svladanih mukotrpnim rasporedom vjebi sve dok ga na kraju
Demarest nije izolirao za intenzivnu poduku jedan na jedan.
Tvoji prsti su oruje! Nemoj ih nikad opteretiti. Pola ratnikove inteligencije
nalazi se u rukama.
Ne stisci ilu, stisci ivac! Zapamti ivane toke sve dok ih ne bude mogao
pronai prstima, a ne oima. Ne gledaj, osjeaj!
Vidio sam ti kacigu iznad ruha. Pa jebote, ti si mrtav!
Ne vidi izlaz? Potrudi se da vidi stvari drukije. Vidi dva bijela labuda umjesto
jednog crnog. Vidi komad pite umjesto pite kojoj nedostaje jedan komad. Baci kocku
prema van umjesto prema unutra. Ovladaj cjelinom, mali. To e te osloboditi.
Vatrena mo to nee moi. Treba smisliti nain kako da se izvue iz ovoga.
Da! Neka tvoj lovac postane tvoj plijen! Ima ga!
I tako je jedan legendarni ratnik stvorio drugog. Kad je Janson prvi put susreo
Thea Katsarisa, prije mnogo godina, znao je, jednostavno je znao, na isti nain na
koji je Demarest znao za njega.
No, ak ni da Katsaris nije bio tako izvanredno nadaren, operacijska jednakost nije
mogla nadomjestiti odanost iskovanu tijekom vremena, a Jansonovo prijateljstvo s
njime bilo je vie od komandos-kih zadaa. Bilo je stvoreno zajednikim sjeanjima
i uzajamnim dugovanjima. Razgovarali bi ustro i iskreno, ali podalje od ostalih.
Njih dvojica su se probili do drugog dijela skladita gdje je prethodno toga dana
bilo skriveno oruje koje je dala Zaklada. Katsaris je brzo rastavio i sastavio
izabrano kratko i dugo oruje provjerivi jesu li dijelovi dobro podmazani, ali ne
prejako - izgaranje maziva moe stvoriti dimne stupove, odati vizualno ili
olfaktivno. Meutim, loe podmazano oruje moe se prebrzo pregrijati. arke
trebaju biti vrste, ali ne prevrste. Punjenje treba kliznuti lako na mjesto, ali
s dovoljno otpora da se sigurno dri. Sklopivi kundaci kao oni MP5K, trebaju se
lako sklopiti.
- Zna zato sve ovo radim? - ree Janson.
Dva razloga - ree Katsaris. - Vjerojatno dva razloga zbog
kojih niti ne bi trebao ovo raditi. - Katsarisove ruke su se micale
dok je govorio, kljocanje i kliktanje metala puke davalo je ritmini
kontrapunkt razgovoru.
A na mom mjestu?
Uinio bih isto - ree Katsaris. Podigao je rastavljenu cijev
karabina prema nosu traei njuhom dokaz prejakog podmazivanja.
Vojno krilo Harkat al-Muqaama al-Islamiya ne uiva ba ugled
da vraa ukradenu imovinu. Ukradena imovina: taoci, osobito oni za
koje se sumnjalo da vrijede amerikoj obavjetajnoj slubi. Prije
sedam godina u Baaqlini u Libanonu, Jansona je otela ekstremistika
skupina; njegovi tamniari su isprva mislili da su oteli nekog ameri
kog poslovnog ovjeka prihvaajui njegovu krinku bez pogovora, ali
lavina reakcija s visokih poloaja potaknula je sumnje. Pregovori su
brzo propali, izjalovili su se zbog borbe za vlast unutar frakcije.
Samo ih je pravodobna intervencija tree strane - Zaklade za slo
bodu, kako se poslije ispostavilo, natjerala da promijene planove.
Page 30
62
.
63
68
69
pokretljivou kojom je postizao vrhunske rezultate na terenskim testovima. Kako ga
je Janson postupno upoznavao, vidio je koliko je bio neobian. Za razliku od veine
kolega iz slube, potjecao je iz udobnog okruja srednje klase; njegov je otac bio
srednje rangiran diplomat koji je sluio u Washingtonu pa je Katsaris nekoliko
godina kao tinejder pohaao St. Alban. Janson je bio na kunji da ga odbaci kao
ovisnika o adrenalinu, ali je to bio samo jedan dio prie. Nedvojbeno je bilo da je
Katsarisova strast, elja za promjenom u svijetu, bila prava.
Nakon nekoliko dana Janson je bio na piu s grkim generalom kojeg je poznavao jer
je i sam bio proizvod ratne kole vojske Sjedinjenih Amerikih Drava u Carlisleu u
Pennsvlvaniji. Janson je objasnio da je naletio na mladia u grkoj vojsci koji ima
potencijal to se nije mogao do kraja iskoristiti u rutini grke vojske. Predloio
Page 34
70
JI
Bio je to na mnogo naina pucanj u prazno. Ali isto tako, to je bila i jedina ansa
koju je Peter Novak imao.
Honwana je otvorio vrata na visini na kojoj su se dogovorili: sedam tisua metara.
Page 35
72
.JI.
zalazili iza zatitnih naoala i letake kape. Prsti u rukavicama bili su kao da mu
je netko utrcao Novocain. Polako je pokrenuo desni zglob prema licu i provirio
kroz zatitne naoale u veliki, blistavi zaslon visinomjera i GPS-a.
To je bila srednjokolska matematika. Trebao je stii do podruja slijetanja u roku
od etrdeset preostalih sekundi. Inercijski iroskop od fiberglasa e mu rei ide
li u dobrom smjeru, ali mu nee pomoi da sazna kako ispraviti kurs.
Ispruio je glavu da vidi gdje je Katsaris.
Nije mu bilo ni traga. To nije bilo iznenaenje. Kakva je uope bila vidljivost? Je
li se Katsaris nalazio sto pedeset metara od njega? Petnaest metra? Trideset?
Tristo?
To nije bilo beskorisno pitanje: dva ovjeka koja su jurila kroz crni oblak mogu se
sudariti s kobnim posljedicama. Sudar je bio mogu. Cijela je operacija bila
protivna racionalnim izraunima vjerojatnosti.
Ukoliko bi na kraju skoka bili udaljeni od cilja samo est metara, rezultat bi bio
katastrofalan. I tako je taj isti oblak to ih je inio nevidljivima istodobno
nevjerojatno oteavao precizno sputanje. U normalnim okolnostima padobranac bi
sletio na dobro oznaen ZP, signalne rakete su bile uobiajena praksa, i pokuao bi
Page 36
76
77
Nije bilo dobro. Nalazio se blie tlu nego to je trebalo. No, jo je uvijek trebao
pretpostaviti da se vratio na pravi kut leta, da je podigao ponovo vodilice
doputajui platnu da se rastegne na osam etvornih metara i maksimizira vertikalno
koenje. Bio je stvoren za manevriranje oko vjetrokaza, ali nepredvidivost zranih
strujanja je obezvrijedila obine izraune. Sve to je znao jest da je izvan linije
vjetra; uhvatiti ga bio je jedini nain da se vrati. Kao to je uinio stotinama
puta prije, prtljao je ruicama da otkrije smjer vjetra. Napokon je shvatio da moe
skretati uhvativi liniju vjetra, drei i trei svaki put kada je skrenuo s
pravca. Postupak je traio potpunu koncentraciju, osobito jer je more izbacivalo
Page 38
78
12
,
Page 39
80
.81
odore. Spojio je dva dijela i svijetli je dio nestao. Kroja u zoni skoka, mislio
je Janson u sebi.
No, ti su detalji mogli biti presudni. Crno odijelo e im pomoi da nestanu u
sjenama sjenovitog dvorita. A s druge strane, samo nekoliko centimetara
srebrnastog mesa moe izdati njihovu nazonost ako ih sluajno osvijetli zraka
uvareve svjetiljke.
Kao to je naglasio na Katchallu, pobunjenici nemaju obranu visoke tehnologije, ali
imaju obranu kakvoj tehnologija jo nije dorasla: peto osjetilo budnih ljudskih
bia. Mogunost da otkriju anomalije na vidnom, slunom i njunom polju, to je
nadjaavalo mogunosti bilo kojeg kompjutora.
Page 40
M.
85
Ljudi na verandi, bila je to razumna pretpostavka, nisu znali da imaju potporu; to
bi smanjilo njihovu ve dvojbenu uinkovitost.
Page 42
86
87
jica se ne mogu suprotstaviti stotini ili vie gerilaca u vojarnama Kamene palae.
Ako ih otkriju, to je znailo smrt. Jednostavno tako.
Devet metara naprijed i dva metra gore stariji ovjek s izboranim, grubim i
preplanulim licem pojavio se na verandi uivajui u tiini. Tiini: da ne probudi
zaspale zapovjednike koji su odsjeli u palai kao njezini pravi i zakoniti
stanovnici. Kako se Janson usredotoio na postarijeg ovjeka, tako je rastao njegov
nemir. ovjek je traio tiinu, ali je njegovo lice govorilo Jansonu da to nije
njegova jedina ili ak primarna briga. Samo je sumnjiavost mogla objasniti
kiljave oi koje su pretraivale; injenica da se iznenada usredotoio s
uspanienih straara prema dvoritu na sjenku iza njega i zatim na prozore sa
eljeznim reetkama iznad njega, njegov prodorni pogled pokazivao je da je poznavao
posebnosti vidljivosti u mraku; nain na koji je periferni pogled postao
pronicljiviji nego izravni pogled, nain na koji je izravni pogled oblikovao obrise
prema mati. Nou se paljive oi nisu prestajale micati; mozak moe stvoriti sliku
od treperavih obrisa koje su skupljale oi.
Dok je Janson promatrao izborano lice, jo je neto brzo zakljuio. Bio je to
inteligentan, oprezan ovjek koji dogaaje nije uzimao zdravo za gotovo. Kako su ga
sluali ostali ljudi, bilo je oito da je vaan. Drugi znak bilo je oruje objeeno
oko ramena: ruski KLIN, obino oruje, ali manje i neto skuplje od M16.
KLIN je bio pouzdaniji u pucnjavi u gustu masu za razliku od ratrkane paljbe koja
se mogla oekivati od nekog nekolovanog.
Ostali bi ga slijedili.
Janson ga je promatrao jo nekoliko trenutaka. Vidio je da tiho govori na kagamskom
i pokazuje prema zamraenom dvoritu otro prekorivi straara koji je puio. Taj
ovjek nije bio amater.
Otkrivanje je znailo smrt. Zar su ih otkrili?
Trebao je poi od suprotne pretpostavke. Suprotne pretpostavke: to bi kapetan
korvete Alan Demarest uinio s takvim razmiljanjem, nadom da e se svijet pokoriti
operacijskim imperativima, a ne osujetiti ih? Ali Demarest je bio mrtav, poginuo je
pred streljakim vodom i ako je postojala pravda na svijetu, trunuo je u paklu. U
etiri ujutro na sparno anursko jutro u dvoritu Kamene palae, okruen dobro
naoruanim teroristima, nije imao koristi od izraunavanja
mogunosti za uspjeh operacije. Njezine zasade bile su gotovo teoloke. Credo quia
absurdum. Vjerujem jer je apsurdno.
I postariji ovjek s izboranim licem: to je taj mislio? Njega je trebalo prvoga
srediti. Ali, je li prolo dovoljno vremena? Dosad se glas o malom komeanju
proirio medu onima na strai. Bilo je vano da se objanjenje za to - pojava
ukletog indijskog poljskog takora - isto tako proirilo. Jer je postojala i druga
buka. To je bilo neizbjeno. Buka koja se mogla objasniti bila je bezazlena. Buka
koja se nije mogla objasniti poticala je daljnju istragu i mogla je biti
smrtonosna.
Janson je izvukao Blo-Jector, cijev dugaku pedeset centimetara od anodiziranog
aluminija, iz tobolca svoje crne odore. Depovi i tobolci bili su pravi izazov za
operaciju. Nisu si smjeli dopustiti zvuk ika to se trga ili metalni kljocaj pa
je zamijenio takve zatvarae napravama bez zvuka. Zamijenile su ih dvije magnetne
vrpce privrene mekanim vunenim omotaem: magneti su drali poklopce depova
vrsto zatvorenima, a otvarali su se bez zvuka.
Janson je proaptao plan u mikrofon.
On e srediti visokog mukarca i straara s desne strane; Katsaris treba ii na
ostale. Janson je prinio gumeni usnik puhaljke ustima ciljajui preko kraja cijevi.
Strelica je bila dijete tajnih operacija, fina 33-kalibarska igla i kuglica
skrivene u akrilnoj replici ose. Umjetnog insekta e samo rutinski pogledati, a ako
sve bude dobro, rutinski pogled bit e posljednje to e napraviti.
Page 44
90
Q1
ga podignu, a ne dvojica. Ali moglo se to uiniti. Upotrebljavajui svu svoju
snagu, podigli su ga i stavili paljivo na tlo na jednoj strani.
Janson je virio u rupu koju su otkrili. Odmah ispod poklopca nalazila se reetka.
Kroz nju se uo kovitlac glasova koji su dolazili iz prostora ispod zemlje.
Neraspoznatljivi, ali i oputeni. Glas obino svojim tonom najvie toga otkriva,
bijes, strah, veselje, ruganje, tjeskobu. Rijei kao takve bile su ures, esto
stvorene da pogreno upute ili ne upute. Poduavanje ispitivanja sastojalo se
uglavnom od uenja da se kroz rijei sluaju karakteristike glasa. Zvukovi koji su
stizali nisu bili glasovi bilo kojeg zatvorenika; Janson je toliko razaznao. I ako
si bio smjeten u tamnici, a nisi bio zatvorenik, znai da si uvao zatvorenika. To
su bili uvari. To je bio neprijatelj.
Leei na ravnom tlu, Janson je naslonio glavu na reetke. Zrak je bio hladan i
osjetio je miris cigareta. Isprva su zvukovi bili poput ubora potoia, ali sad ih
je mogao razaznati izmeu glasova nekoliko razliitih ljudi.
Koliko? Jo nije bio siguran. Niti je mogao pretpostavljati broj govornika ili broj
ljudi.
Prolaz je, znali su, padao uglavnom kroz metar kamena pod etrdesetpet stupnjeva, a
zatim je zavijao i usmjeravao se plitko prema dolje. Kroz slabu svjetlost
filtriranu prema gore kroz reetku nita se nije moglo izravno vidjeti.
Katsaris je pruio Jansonu pribor s kamerom od optikih vlakana to je izgledao
poput pribora za minkanje s dugom icom. Janson koji je uao leima naslonjen na
grubo isklesani vapnenac, provukao je icu kroz reetku, centimetar po centimetar,
pazei da ne promai cilj. Bila je debela poput obine telefonske ice i s vrkom
jedva veim od glavice ibice. U kablu se nalazila dvostruka staklena nit to je
prenosila sliku na sedam puta esnaest centimetara veliki zaslon na drugoj strani.
Janson je pazio na mali displej dok je polako gurao icu niz reetku. Ako itko
dolje primijeti i prepozna to je to, misija je gotova. Zaslon je bio proet sivim
nijansama koje su bivale sve svjetlije i svjetlije. Iznenada je imao pogled iz
ptije perspektive na slabo osvijetljenu sobu. Janson je izvukao icu za dva i pol
centimetara. Pogled je sada bio djelomino zatvoren, ali veina prethodnog pogleda
je jo bila na zaslonu. Vrak se nalazio oko milimetar od
kraja otvora; vjerojatno ga nee otkriti. Nakon pet sekundi automatski program za
fokusiranje maksimalno je izotrio i osvijetlio vidno polje.
Koliko? - upita Katsaris.
Nije dobro - ree Janson.
Koliko?
Janson je pritisnuo dugme koje je okretalo vrh kamere prije nego to je odgovorio.
Sedamnaest uvara. Naoruanih do zuba. Ali zar je broj uope
vaan?
Sranje - odgovori Katsaris.
Slaem se - progunao je Janson.
Page 46
96.
91.
velikih kia u sezoni monsuna. Dok se provlaio kroz etrdeset centimetara iroki
otvor kanalizacije, shvatio je da teko die: napor? Strah? Katsaris mu je rekao da
je smislio dobar plan. On je, kao to su obojica znali, lagao. To nije bio dobar
plan. Bio je zapravo jedini koji su imali.
Miii su mu se jo grili, a Janson se probio do hodnika pokraj sveane dvorane u
sjevernom krilu. Sjetio se nacrta, niz hodnik lijevo, est metara. Vrata moraju
biti na kraju hodnika. Razborito. Kamen obloen drvom. Nezamjetna vrata vodila su
do neopisive rupe. Dvije stolice na objema stranama bile su prazne. Ljudi koji su
se skupili na galamu jo su besvjesni ispod verande. Isto tako i dodatni uvari
koji imaju jasan pogled na hodnik. Sedam ih je palo. Jo sedamnaest.
Jansonov puls se ubrzao kad je stao ispred vrata. Brava je bila stara nekoliko
desetljea i puka formalnost. Ako je uljez ve doao dovde, brava na vratima ba ga
i nee zaustaviti. Bila je to, kao to je brzi pregled potvrdio, brava od tankih
komada, vjerojatno izraena sredinom stoljea. Takve brave, znao je Janson, imale
su ravne metalne pravokutnike, a ne igle, dok su se opruge nalazile u cilindru, a
ne u oklopu brave. Napravio je mali klju za zatezanje koji je po obliku sliio
zubarskom priboru, ali je bio neto vei od ibice. Stavio je svijeni dio kljua u
Page 49
108
109.
Janson je tono znao to mora uiniti. Preputen sam sebi, djeak e pobjei i
uzbuniti ostale. Ono to je trebalo uiniti bilo je alosno, ali neprijeporno. Nije
bilo drugog izbora. U jednom glatkom pokretu uperio je Heckler & Koch s
priguivaem u tog djeaka.
Djeaka koji je uzvratio pogled svojim velikim, preplaenim oima.
Osmogodinjak rastvorenih usta. Nevinace koje nije moglo birati ivotne odluke.
Nije bio borac. Nije bio urotnik. Nije bio pobunjenik. Nije bio ukljuen.
Page 55
11CL
Page 56
112
113
je i tada njezin hod bio polagan i bolan. To nisu karte koje bi izabrao, ali to su
bile karte koje su podijeljene.
Spremnik, oito dugo zanemaren, imao je eljezna vrata s olovnim obodom da budu
vrsto zatvorena.
- Nema vremena - ree Janson. - Idemo opaliti po tome. arke su ionako hrave. Samo
im treba pomoi. - Zatrao se prema vratima zamahujui nogom kako se pribliavao
eljeznim vratima. Ako vrata ne popuste, rezultat e biti vrlo bolno iskustvo. Ali
jesu, pala su u oblaku praine i oksidiranog metala.
Janson je poeo kaljati. - Izvadi svoj Semtex - ree.
Sad je Janson proao kroz ono to je neko bilo spremnik za kerozin. Bakrom
obloena komora bila je proeta mirisom nafte. Rupa za punjenje bila je gotovo
skrivena stvrdnutim ostatkom nalik na katran to je prekrivao zidove, neistoom iz
kerozina to je ostala nakon mnogih desetljea neuporabe.
Udario je kundakom svojeg Heckler & Kocha po vanjskom zidu. Vidio je kako udubljeni
prsten bakra svjetluca. To je bilo to podruje. Vjerojatno metar i dvadeset
uzdignuto iznad zemlje, osim ako nije smanjeno protokom vremena.
Katsaris je omotao kit boje slonovae veliine epia vakae gume oko zahrale
rupe i pritisnuo ga dvostrukim srebrnastim icama, tankim poput vlakna. Drugi dio
ice bio je prikvaen na malu, okruglu litijsku bateriju, slinu onoj koja se
upotrebljavala u satovima i slunim pomagalima. Baterija je visjela nisko i
Katsaris je odluio utaknuti je u Semtex jednostavno da je stabilizira.
Dok je on radio, Janson je pripremio vlastiti epi Semtexa. Zatim mu je trebalo
nekoliko trenutaka da pronae optimalni poloaj druge eksplozije. Poloaj plastike
bio je kljuan za eljeni rezultat pa si nisu mogli priutiti neuspjeh. Dosad bili
su zatieni izolacijom tamnice; naslage kamena titile su ih od ostatka sjevernog
krila.
Dolo je do pustoenja, ali nikakav zvuk nisu uli oni koji nisu bili njegove
rtve. Nisu mogli neujno izai. Doista, podrhtavanje eksplozije odmah e proi
kroz Kamenu palau uskomeavi sve u velikom kompleksu. Pobunjenici e znati odakle
je dola eksplozija, znat e kamo treba poslati vojnike. Put za bijeg treba biti
bez zastoja ili e njihov trud biti uzaludan.
Sad je Janson pritisnuo svoju uncu Semtexa na kut suprotnog zida gdje se spajao sa
zavojitim vrhom spremnika od bakra, metar iznad Katsarisove unce.
Otpao je i Janson ga je zgrabio prije nego to je pao na pod. Bijela smjesa se nije
primala na masnu povrinu.
to sad? Izvadio je no i njime skinuo ljepljive ostatke iz kuta spremnika. Otrica
je uskoro unitena, ali svjetiljka je otkrila dio svjetleeg, ljebastog metala.
Pritisnuo je isti dio epia Semtex na to mjesto. Visio je, ali nesigurno, kao da
e otpasti svaki as.
- Odmaknite se! - viknuo je Janson.
Theo i Janson su izali iz spremnika. Janson je jo jednom pogledao da se uvjeri da
je Semtex jo na poloaju. Kad su se njih dvojica pridruili taocima iza zavoja u
hodniku, istodobno su pritisnuli radio-upravljae koji su aktivirali baterije.
Page 58
114
115
1
8
Koliko e proi prije nego to OFK-ove snage budu potpuno mobilizirane? Sto
dvadeset sekundi? Manje? Koliko je straara bilo na dunosti? Koliko je straara
oko krunita bedema?
Uskoro e saznati.
Dio tekog kamena sruio se od eksplozije, a debele, nepravilne metalne ploe bile
su razasute posvuda. Theova svjetiljka potvrdila je ono to je obeavao vlani
morski povjetarac. Otvor je bio dovoljno veliki da se mogu uspeti van ukoliko
povuku i potegnu. Katsaris je krenuo prvi. Janson posljednji. Pomoi e onemoalim
zatoenicima da se uspnu preko ruevina.
Nakon osamdeset sekundi njih je etvero bilo vani. Morski povjetarac je postao
jai, a nono je nebo bilo vedrije nego to je bilo. Pre-kriva oblaka se
razilazio. Vidjele su se zvijezde, kao i komad mjeseca.
Nije bilo dobro vrijeme za noni ushit. Izali su iz tamnice. Ali nisu bili
slobodni.
Jo ne.
Janson je stajao naslonjen na vapneni zid zajedno s ostalima odreujui toan
poloaj. Povjetarac je iistio Jansonove nosnice, iistio ih od krvavog,
pripijenog smrada rtava, kao i ivotinjskog smrada prljavih zatoenika.
Podruje ispod vapnenakog zida zgrade bilo je sigurnije, na neki nain, nego
podruje dalje od njega. Krunita bedema pokraj mora bila su puna naoruanih ljudi;
neki su opsluivali teko topnitvo.
Zato su krunita i sagraena: da pucaju na korvete i kune suparnikih kolonijalnih
carstava. Sto su bili dalje, bili su vie izloeni.
Moete trati? - Janson upita Novaka.
Nakratko?
Samo kratko - ree on umirujue.
Dat u sve od sebe - odgovori milijarder odluno. Bio je u ez
desetim godinama, zatoen pod sumnjivim uvjetima, ali njegova e ga
snaga volje izvui.
Janson je osjetio da se Novaku vraa samopouzdanje s tom vrstom odlunou. Manje
je bio siguran za Donnu Hedderman. Ona se doimala kao osoba koja svaki as moe
doivjeti ivani slom. A bila je preteka da se prebaci preko ramena.
Stavio je ruku na njezino rame. - Hej! - ree. - Nitko ne trai da uini neto to
ne moe. Shvaa?
Jecala je, a oi su joj preklinjale. Komandos s crnom bojom na licu nije ba bio
utjean pogled za nju.
elim da se usredotoi, dobro? - Pokazao je kameni sloj uda
ljen pedeset metara gdje se predbreje pretvaralo u pravi ponor.
Niska preka ograde, bijela i oljutena, okruena liticom, vizualno
razgranienje, a ne fizika zapreka. - Tamo idemo.
Zbog nje nije dalje objanjavao to je traio plan. Nije joj rekao da e prijei
liticu i spustiti se po uadi do broda to je ekao na nemirnim vodama osamdeset
metara nie.
Katsaris i Novak trali su prema kamenoj povrini na grebenu, a Janson ih je,
usporen zbog uplakane Amerikanke, slijedio.
Page 59
117
je imao elastino presvueno 9,4 mm Bealovo ue da moe kontrolirati brzinu
sputanja. Bio je kompaktan, ali dovoljno jak za taj posao.
Dok je Katsaris osiguravao sidro, Janson je brzo ubacio Novaka u najlonsku odjeu
za penjanje pazei da oma na nozi i pojas budu dobro zakopani. To nee biti
kontrolirano sputanje; posao e obaviti oprema, a ne ovjek. A oprema nije mogla
biti znatna: trebali su se pouzdati u naprave koje se mogu lagano nositi. Klju
broj osam sluit e kao konica pri sputanju. Bio je to najobiniji komad finog
elika, manji od njegove ruke, s dva prstena sa svake strane sredinje osovine.
Jedan je prsten bio velik, a drugi mali. Nije bilo pokretnih dijelova. Mogao se
namjestiti brzo i lagano.
Katsaris je sproveo petlju ueta za sputanje kroz veliki prsten i zavezao je oko
osovine. Mali prsten je zataknuo u odjeu Petera Novaka s kukom. Bila je to
jednostavna naprava, ali je davala dovoljno trenja da kontroliraju tempo sputanja.
Iz tornja u kutu iznad krune bedema straar je ispalio dugi rafal u njihovu smjeru.
Primijetili su ih.
Isuse, Jansone, nemamo vremena! - vikao je Katsaris.
Meutim, mogao je dobiti na vremenu moda minutu ili manje.
Janson je otkvaio bombu s odore i bacio je na straarski toranj.
Odletjela je polukruno kroz zrak u uvarovu kabinu.
Istodobno je bacio petlju ueta preko stijene. to ga je bre Novak slijedio, to e
biti sigurniji, a ovo ue je bila njegova jedina nada.
Naalost, Kagamac u straarskom tornju je bio brz i vjet: zgrabio je bombu i bacio
je podalje od sebe; nedostajalo je jo nekoliko sekundi. Bomba se rasprsnula u
zraku; bljesak je osvijedio za napad etvero ljudi na rubu litice poput svjetlosti
reflektora sa straarskog tornja.
to sad? - upita Novak. - Ja se ne znam verati po stijenama.
Skoite! - pourivao je Katsaris. - Odmah I
Vi ste ludi! - vikao je Novak zaprepaten i prestraen crnim
nitavilom koje se inilo da se dolje iri.
Katsaris je iznenada podigao velikog ovjeka i, pazei da ne izgubi tlo pod sobom,
gurnuo ga s litice.
Bilo je to nemilosrdno. Bilo je to takoer jedini nain. Humani-tarac nije mogao
usvojiti i slijediti ak ni najosnovniju obuku: pad mu je bila jedina nada. A
izboina je znaila da e litica biti na sigurnoj udaljenosti.
Janson je uo kontrolirano klizanje ueta od 9,4 mm dok se provlailo kroz konicu
broj osam potvrujui da e ue podnijeti pad do stijena opranih morem pri toj
brzini. Strma je litica sada bila Novakova najvea zatita; titila ga je od ljudi
s pukama na kruni-tima bedema. Meci su mogli proi samo pokraj njega, nisu ga
mogli dosei. Novak nije trebao nita initi. Gravitacija e uiniti svoje.
Ostalo e uiniti tim B koji je ekao u amcu na podnoju litice.
Izboenje litice titilo je kompleks od amfibijskog napada stoljeima, ak su i
stijene i pliine onemoguavale bojne brodove da dou preblizu. Lokacija utvrde je
odlino odabrana. No, te su karakteristike davale sigurnost i napadaima.
Page 60
120
121
Loa vidljivost onemoguavala je da se uoi plovilo. Izabrali su kurs koji e ih
odmaknuti od pobunjenikog topnitva. - Svi na broju - ree Andressen u svoj
prijamnik obavjetavajui Hennessvja u BA 609 - i jo jedan gost.
Nekoliko metaka je udarilo u vodu na nekoj udaljenosti od njih. To su bili meci
ispaljeni iz oaja, ispaljeni za pokazivanje. Ali takvi zalutali projektili mogu
katkad postii isti rezultat kao i oni paljivo navoeni.
Tek kad su proli pola milje, nisu vie uli zvukove pobunjenikih snaga; OFK-ova
paljba se bez sumnje nastavila, ako nita drugo onda iz iste nemoi, ali dokaz o
tome izgubio se u zvukovima nemirnog oceana.
Sea Force se ljuljao u ritmu valova. Njegov snani motor se napinjao dok se
natjecao s uzburkanim monsunskim vodama. Dok je anurska obala nestajala u
izmaglici, Jansona je obuzeo osjeaj kako je beznaajno bilo njihovo plovilo, mali
predmet od gume i metala to se probijao kroz veliko, prazno more. Ali za one koji
su se brinuli za budunost ovjeanstva na ovom planetu, taj teret je bio doista
vaan.
Peter Novak je bio okrenut prema smjeru kojim su putovali. Prema izrazu lica Janson
je vidio da zadobiva osjeaj identiteta, osjeaj samosvojnosti. No, njegov je izraz
bio prazan; um mu je bio drugdje. Prskanje i pjena oceana odraavali su se u kosi i
na licu, njegova koulja od fine tkanine bila je poprskana morem. S vremena na
vrijeme proao bi rukom kroz krhku kosu.
Heddermaniino je lice bilo prekriveno rukama. Sklupala se. Trebat e joj puno
vremena da izlijei rane, znao je Janson. Njih dvoje su pali u OFK-ove pande u
sasvim razliitim okolnostima i bili su analiza za suprotnost.
Jansonovi ljudi bili su takoer tihi, izgubljeni u mislima ili su uvjebavali
preostale operacijske korake.
Hoe li ih pobunjenici slijediti u gliseru? Bilo je to mogue, ali ne i vjerojatno.
Ako nisi bio vjet u sputanju, Adamov je brijeg bio uasna zapreka.
estoro ljudi u amcu mogli su uti brenanje rotora prije nego to su mogli
vidjeti letjelicu. Jo ih je etvrt milje otvorenog mora dijelio do nje. Andressen
je provjerio svoj sat i smanjio gas. Bili su
u prekovremenim satima operacije: vaenje je trajalo due nego to je bilo
Page 62
122
123
Sad su Donnu Hedderman, koja je teko disala i nesuvislo govorila, ubacili u
zrakoplov. Lice joj se zaarilo, a odjea joj je bila mokra od prskanja oceana.
Gospodine Janson? - Maarev je glas bio piskav i jasan unato
buci motora. - Vi ste hrabar ovjek. Zadivljujete me, a mene nije
lako zadiviti. - Potapao je Jansona po ramenu - Neu ovo zabora
viti.
Janson je pognuo glavu i zatim ravno pogledao u smee oi Petera Novaka. - Molim
vas, zaboravite. Zapravo moram zatraiti od vas da to uinite zbog moje sigurnosti
i sigurnosti mog tima. -Bio je to profesionalan odgovor. Janson je bio
profesionalac.
Duga pauza. - Vi ste dobar ovjek - ree humanitarac. Katsaris je pomogao Novaku da
se uspne u zrakoplov, a zatim je siao.
Grkovo lice bilo je odluno kad se suoio s Jansonom. - Ja u ostati. Ti idi.
Ne, prijatelju - ree Janson.
Molim - ree Katsaris. - Trebaju te ondje. Nadzor misije, je li
tako? Ako neto poe po zlu.
Nita vie ne moe poi po zlu - ree Janson. - Novak je u
dobrim rukama.
160 kilometara na puini u amcu na napuhavanje, to nije ala
- ree Katsaris ukoena pogleda.
Hoe li rei da sam prestar za malo plovidbe?
Katsaris je kimnuo glavom ne smijui se. - Molim te, Paul. Ja bih trebao biti taj.
Njegova crna kosa sjajila se na svjetlosti zore.
K vragu, ne! - ree Janson u napadu bijesa. - Moja misija, moj
Page 63
.124..
123,,
Nekoliko dugih sekundi Janson se osjeao potpuno omamljen. Zatvorio je oi i ponovo
ih otvorio: je li to samo mata?
Otkinuti propeler vrtio se lijeno prije nego to je sletio u more.
0
blagi Boze!
Bila je to katastrofa kakvu jo nitko nije vidio. utljivi, mirni Manuel Honwana.
Andressen: lojalan, metodian, pouzdan, ljubazan - lako podcijenjen upravo zato jer
nije bio egocentrian. Sean Hen-nessy kojeg je izvukao iz engleske zatvorske elije
samo da bi ga osudio na smrt. Donna Hedderman, takoer, nesretna amerika
samari-tanka.
Otili. Mrtvi zbog njega.
1
Peter Novak. Najvei humanitarac novog stoljea. Div meu
ljudima. Mirotvorac. ovjek koji je neko spasio Jansonu ivot.
I predmet cijele misije.
Mrtav.
Kremiran, devetsto metara iznad Indijskog oceana.
Page 64
126
127.,.
01
>
i
9
/
Washington, D.C.
/
Ovdje je temeljna smjernica uvanje tajni - rekao je ovjek iz
Obavjetajne agencije obrane nazonima u sobi. Gustih, tamnih
obrva, irokih ramena i potamnjelih podlaktica, izgledao je kao netko
tko radi rukama; zapravo, Douglas Albright je bio izrazito misaoni
tip predan tekim mislima i razmiljanju. Bio je doktor politikih zna
nosti, a imao je jo i diplomu iz osnova teorije igre.
Diskrecija je prioritet broj jedan, dva i tri. Oko toga ne treba
dvojiti.
Takva dvojba je teko bila mogua; zapovijed je ak objasnila neobino mjesto za
hitno sazvani sastanak. Meunarodni centar Mendian nalazio se na Crescent Placeu,
odmah nakon esnaeste ulice na Meridian Hillu. Spokojno lijepo zdanje u
neoklasicistikom stilu koje je bilo arhitektonska lingua franca slubenog
Washingtona, bilo je sve prije nego uoljivo. Privlanost zdanja bila je diskretna
i zapravo je proizlazila iz udnog statusa zgrade koju ne posjeduje federalna vlada
- centar se reklamirao kao neprofitna obrazovna i kulturna ustanova - iako je
gotovo potpuno bila posveena vrlo povjerljivim vladinim funkcijama. Centar je imao
elegantan prednji ulaz od izrezbarene hrastovine; no, vaniji je bio sporedni ulaz
do kojeg se dolazilo privatnim kolnim prilazom to je omoguavalo
Page 65
130
131
nismo imali puno vremena za pripreme. U svakom sluaju, mislim da e vam dati opu
sliku.
Jo jedan va prokleti stroj za ubijanje, Derek, eto to je on ree Albright mrko pogledavi podtajnika. Usprkos svom visokom
administrativnom rangu, Albright je proveo karijeru u analizi, a ne
u operacijama i u svojoj je sri ostao analitiar. Ukorijenjeno nepovje
renje koje su ljudi njegova soja gajili prema svojim kolegama u ope
racijama preesto je bilo opravdano. - Stvarate te bezdune dijelove
mainerije, putate ih u svijet i onda ostavljate nekom drugom da
popravi to ste zabrljali. Ja jednostavno ne razumijem kakvu to
igru on igra.
ovjek iz Vlade se zajapurio. - A jesi li moda pomislio da netko drugi igra igru s
njim? - Otar pogled: - Stvaranje pogrenih zakljuaka moe biti opasno. Ja ne
elim tvrditi da je Janson odmetnik.
injenica jest da ne moemo biti sigurni - rekao je nakon
kratke stanke ovjek iz NSA-e,
Sanford Hildreth.
Okrenuo se
ovjeku koji je sjedio do njega, kompjutorskom znanstveniku koji
je kao mladi stekao ugled uda od djeteta kad je gotovo sam redizajnirao glavnu obavjetajnu bazu podataka za CIA-u. - Jesmo li pre
vidjeli neke podatke, Kaz?
Kazuo Onishi je odmahnuo glavom. kolovao se u Caltechu, a odrastao je u junoj
Kaliforniji i zadrao je njihov blagi naglasak zbog kojeg se doimao nesuvislijim
nego to je bio. - Mogu vam rei da smo imali neobine aktivnosti, mogue provale
Page 66
132,
133
Nekoliko je puta zvao Martu Lang, no bez uspjeha. To ga je izluivalo. Rekla mu je
da je uvijek moe dobiti na broj to mu je dala, bez obzira na to gdje se nalazila:
to je bila izravna linija do njezina stola, njezina privatna linija i ako se ne
javi nakon to triput zazvoni, linija e se prebaciti na broj njezina mobitela.
Naglasila je da taj broj ima samo troje ljudi. Meutim, jedino to je dobio bilo je
elektronsko zujanje neodgovorene linije. Zvao je razne podrune urede Zaklade za
slobodu u New Yorku, Amsterdamu, Bukuretu. Gospoice Lang nema, priguenim bi ga
glasom obavijestio nii inovnik. Janson je bio uporan. Radi se o hitnom sluaju.
On joj uzvraa poziv. On je njezin osobni prijatelj. Zove zbog vrlo vane stvari.
Radi se o samom Peteru Novaku. Pokuao je na sve naine, iskuao sve taktike
dodi-javanja pa ipak nije napredovao.
Poruka e biti prenesena, odgovarali bi mu svaki put tom lukavom jezinom
Page 67
134
135
Vrata su se otvorila nakon samo nekoliko trenutaka, a na vratima je stajala Marina,
ba onakva kakve se sjeao - zapravo je bila jo i ljepa. Janson je pogledom
obuhvatio njezine visoke jagodice, svijetli ten, mirne smee oi, ravnu i
Page 68
136
13.7
udobna kua u kojoj su ona i njezin mu ivjeli - pripremali se, zajedno, da
doekaju drugi ivot. Ratom razrueni otok u Indijskom oceanu, razmiljao je
Janson, na razne je naine liio je i njega i Thea oinstva.
Nisam htjela da ode - rekla je. - Nipoto nisam htjela da ode. Lice joj je sada bilo crveno, a kada je otvorila usta, nit sline joj se
rastegnula izmeu nateenih usana. Za Marinu je bijes bio jedina vr
sta toka, a kad se to sruilo, sruila se i ona.
Znam, Marina - rekao je Janson ije su oi bile suzne. Vidjevi
da e klonuti, obavio je ruke oko nje drei je vrsto zagrljenu.
- Marina. - Izgovorio je njezino ime kao da je aptom zaklinje.
Pogled kroz veliki sobni prozor bio je neprimjereno sunan, a trubljenje frustriranih motorista bilo je gotovo melem, meketava bijela
buka gradskog kasnog popodneva. More putnika koji ure kui
svojim obiteljima: mukarci, ene, sinovi, keri - geometrija obitelj
skog ivota.
Kad ga je sljedei put pogledala, bilo je to kroz suze. - Je li spasio nekoga? Je
li oslobodio nekoga? Reci mi da njegova smrt nije bila uzaludna. Reci mi da je
spasio ivot. Reci mi, Paul!
Janson je nepomino sjedio u pletenom naslonjau.
Reci mi to se dogodilo - rekla je Marina kao da e joj pojedi
nosti o dogaaju pomoi da ostane normalna.
Prola je minuta prije nego to se mogao sabrati i poeti govoriti, no onda joj je
ispriao to se dogodilo. Zbog toga je, zapravo, i doao. Jedini je on znao kako je
zapravo Theo poginuo. Marina je htjela znati, morala je znati, i on e joj to rei.
No, ak i dok je govorio, postao je sasvim svjestan kako je to objanjavanje malo
toga objasnilo. Bilo je jo toliko toga to nije znao. Jo toliko pitanja na koja
nije imao odgovore. Jedino to je znao bilo je da e pronai te odgovore ili e
umrijeti pokuavajui ih pronai.
Hotel Spyrios, smjeten nekoliko blokova od trga Svntagma, sagraen je u neutralnom
stilu meunarodnih turistikih objekata; dizala su bila ukraena travertinom
obloenim smolom, vrata pokrivena furnirom od mahagonija, a pokustvo je
dizajnirano tako da blista u brourama, ali ne prua nepotrebne uitke.
Vaa soba bit e spremna za pet minuta - paljivo mu je rekao
ovjek na recepciji. - Samo sjednite u predvorju, mi emo doi po
vas. Pet minuta, ne vie.
Pet minuta, mjereno atenskim vremenom, izgledalo je vie kao deset minuta, no
Janson je napokon dobio svoj klju-karticu i krenuo do hotelske sobe na devetom
katu. Obred je bio automatski: umetnuo je tanki klju-karticu u prorez, ekao da
bljesne zelena dioda, okrenuo patentnu bravu i gurnuo teka vrata prema unutra.
Imao je osjeaj teine, i to ne samo zbog prtljage. Osjeao je bolove u ramenima i
gornjem dijelu lea. Sastanak s Marinom je bio vrlo neugodan, kao to je i
oekivao. Povezali su se u svojem osjeaju gubitka, ali samo na trenutak: on je bio
neposredni uzrok, od toga nije mogao pobjei, a bol, kad su bili odvojeni, bila je
dvostruko jaa. Kako bi Marina ikad mogla razumjeti kako se osjeao, koliko ga je
muio vlastiti osjeaj krivnje?
U sobi je osjetio miris ustajalog znoja po emu je zakljuio da je istaica upravo
napustila sobu. I zastori su bili navueni u vrijeme kad bi obino trebali biti
rastvoreni. Rastresen kakav je bio, Janson nije donio zakljuke kakve je nauio
donositi. Tuga se uvukla izmeu njega i svijeta poput tanke prozirne mrene.
Page 70
138
139
. _,.!....
&5JB&IDG2
Nije me briga kako si uao ovamo. Jedino pitanje koje ti
postavljam jest kako eli izai - rekao je Janson kojeg je proao svaki
izraz veselja. - Najbre bi bilo preko balkona niz devet katova.
Zar se tako razgovara s prijateljem? - Andros je imao vrlo
kratku tamnu kosu; odjea mu je, kao i uvijek, bila skupa, paljivo
izglaana, pedantna: crni sako od kamira, tamnoplava svilena kou
lja, a cipele od mekane, ulatene telee koe. Janson je bacio pogled
na nokat na malom prstu koji je Andros ostavljao dugim, kicoki obi
aj nekih Atenjana to je upuivao na prezir prema fizikom radu.
Prijateljem? Radili smo zajedno, Nikos. No, sve je to prolost.
Sumnjam da moe ponuditi ita to bih ja elio kupiti.
Nema vremena za kupovanje? Bit e da si u velikoj urbi. Nije
vano. Danas se bavim dobrotvornim poslom. Nisam doao ovamo
da ti prodam informacije. Doao sam da ti ih dati. Apsolutno bes
platno.
U Grkoj je Nikos Andros bio poznat kao konzervator nacionalnog blaga. Kao kustosa
u pirejskom arheolokom muzeju i voditelja programa ouvanja, esto su ga citirali
u vezi s povratkom starina u domovinu jer je stalno traio da se Elginov mramor
vrati u zemlju iz koje je odnesen. ivio je u neoklasicistikoj vili u umovitom
atenskom predgrau Kifissia, na niim obroncima brda Pendeli, to se uklapalo u
arenu sliku atenskog elitnog kruga. Zbog strunosti i erudicije na polju klasine
arheologije bio je vrlo traen i rado vien gost u salonima bogatih i monih diljem
Europe. Budui da je dobro ivio i povremeno neizravno spominjao obiteljski novac,
sviao se grkom sveenstvu kao anthropos kales anatrophes, ovjek uzviena odgoja.
Janson je znao da je njegovani kustos odrastao kao sin trgovca u Solunu. Znao je i
da je Androsov teko steeni drutveni ugled bio presudan za njegovu pritajenu
karijeru trgovca informacijama tijekom hladnog rata. To je bilo vrijeme kad je
atenski sektor bio podjednako centar mrea i CIA-e i KGB-a, kad se ljudska imovina
esto krijum-arila kroz Bosporski tjesnac, kad su se zamreni taktiki gambiti,
koji su ukljuivali susjedne zemlje u Maloj Aziji, vodili s egejskog poluotoka.
Andros je bio sasvim odvojen od velikih igara velikih sila; jednako je bio sklon
davati prednost jednoj strani pred drugom kao to su posrednici robom davali
prednost jednom kupcu pred drugim.
Ima li to rei - rekao je Janson - onda to reci i nestani
odavde.
Page 71
142.
143
KGB je pun tvrdolinijaa koji jo cijene tvoje usluge.
Kakva je korist od onih vrste ruke ako nemaju vrstu valutu?
Dolo je vrijeme kad treba odabrati strane, zar ne? ini mi se da si
mi to esto govorio. Ja sam izabrao stranu sa... koji je ono va lijepi
ameriki izraz?... zelembaima.
To je oduvijek bila tvoja strana. Bio si odan samo novcu.
Vrijea me kad govori na takav nain. - Podigao je obrve. Osjeam se posramljeno
Kakvu igru igra, Andros? eli li uvjeriti ljude da te sada plaa
obavjetajna sluba SAD-a?
Grkove su oi bljesnule ljutnjom i nevjericom. - Misli li da bih rekao
prijateljima da radim za ovu opasnu i nejasnu supersilu? Misli li da bi se Grk
mogao hvaliti takvim im?
Zato ne? Praviti se vaan kao da si pravi igra...
Ne, Paul. Onda bih izgledao kao amerikanofil, kao sluga
Undea Sama.
I to je u tome tako loe?
Page 73
148
Page 76
150
151
Kao da ti ne zna.
ef osiguranja u konzulatu - rekao je Janson podiui svog
zarobljenika.
Ti pripada marincima.
ovjek je kimnuo.
Koliko vas ima?
Samo ja.
Sad si me razljutio. - Ukruenim prstima Janson je udario
ovjekov hipoglosalni ivac koji se nalazi u donjem rubu eljusti:
znao je da e mu bol oduzeti dah i istodobno mu je pritisnuo rukom
usta. - Koliko? - pitao je. Trenutak nakon toga maknuo je ruku
omoguivi ovjeku da govori.
est - promatra je glasno uzdahnuo ukoen od boli i straha.
Janson bi nastavio ispitivati ovjeka da je imao vie vremena; ali
ako njegova jedinica za lociranje ne bi javljala kretanje, drugi bi brzo doli
provjeriti zato se ne javlja. Osim toga, sumnjao je da ovjek ima jo informacija
koje bi mogao ponuditi. Marinci su bili dodijeljeni njegovoj sekciji
antiteroristikog odjela. On je dobio samo kratku obavijest i jo manje
objanjenja. To je uobiajeno kod konzularnih hitnih sluajeva.
to im je Nikos Andros rekao?
Trgajui vrpce s ovjekove koulje od oxfordske tkanine, Janson je zalijepio
njegova zapea i glenjeve te mu zaepio usta. Narukvicu transpondera ponio je sa
sobom.
Poznavao je transponderski protokol; upotrebljavali su ga kao dopunu komunikatorima
Arrex koji su bili na glasu kao nepouzdani, posebno na gradskom podruju. tovie,
izgovorena poruka nije uvijek bila upotrebljiva ili odgovarajua. Transponderi su
omoguavali voditelju grupe da prati one koji su se kretali: svaki se pojavljivao
kao pulsirajua toka na zaslonu od tekueg kristala. Kad bi se jedna osoba
odvojila slijedei subjekt, druga bi je mogla slijediti, s verbalnom uputom ili bez
nje.
Sad je Janson obukao ovjekovu utu vjetrovku i nataknuo sivu kapu te se trkom
uputio prema sporednom izlazu iz robne kue.
Promatra je bio priblino iste visine i grae; iz daljine Janson gotovo da se i
nije razlikovao od njega.
No, trebat e se drati na distanci. Sada je trao niz Eolou do Praxitelousa i onda
do Lekka znajui da e se njegovo kretanje pokazivati kao pulsirajua toka.
to im je Andros rekao?
I kako objasniti novac na raunu na Cavmanskim otocima? Je li mu netko postavio
zamku? Ako je tako, onda je to vrlo skupa metoda. Tko uope ima pristup tolikom
novcu? Vladina agencija sigurno ne. Iako to ne bi bilo nedostino za vieg
slubenika Zaklade za slobodu. Pojavilo se staro pitanje: Cui bono? U iju korist?
Sad kad Novaka vie nije bilo, tko bi imao koristi u Zakladi za slobodu? Je li
Novak ubijen zato to je bio na putu da otkrije neku golemu nezakonitost u
vlastitoj organizaciji, neku nezakonitost koju ni on'ni Marta Lang nisu prije
primijetili?
Brza siva divlja maka pretrala je plonikom: Janson se opet pribliavao majem
centru Atene, Nacionalnim vrtovima. Pourio se sustii maku.
Nekoliko pasivnih promatraa zaueno ga je gledalo.
- Greta! - viknuo je podiui maku i ekajui je. - Izgubila si ogrlicu.
Page 78
152
153
uredu na treem katu u Veleposlanstvu SAD-a koje se nalazilo u aveniji Vasilisisa
Sofiasa broj 91 blizu Bizantskog muzeja.
Nelson Agger je bio od one poznate vrste: karijerist nervoznog eluca i malo irih
uvjerenja. Diplomirao je na Northwestemu, a magistrirao komparativnu politiku; iako
su njegove ocjene i preporuke bile dovoljno dobre da se moe prijaviti za cijeli
niz doktorata, one ipak nisu bile dovoljno dobre da dobije stipendiju ili smanjenje
kolarine, to mu je trebalo. Trebao je potporu iz vanjskog izvora - iz zaklade
kojom upravlja State Department, u njegovu sluaju.
Nakon provjere svjedodbi postao je analitiar koji je pokazivao da je potpuno
ovladao nepisanim pravilima pisanja analitikih izvjetaja. Izvjetaji - od kojih
je Janson mnoge vidio - bili su redovito besprijekorni, pouzdani, autoritativni, a
njihova je ispraznost bila kamuflirana zvonkim ritmom. Bili su ukraeni frazama
poput budui da e se sadanji trendovi vjerojatno nastaviti i lukavo se koristio
prilozima poput sve vise i vise. Tako su se identificirali trendovi, a procjena
nije bila ugroena rezultatom. Kralju Fahdu e biti sve tee zadrati kontrolu,
svaki je mjesec pretkazivao saudijskom voi. injenica da se vladar odravao na
vlasti iz godine u godinu dok ga nije onesposobio modani udar - nakon gotovo dva
desetljea vladavine - predstavljala je samo manju neugodnost; napokon, on nikad
nije rekao da e kralj Fahd izgubiti kontrolu unutar nekog odreenog vremena.
Jednom je Agger napisao o Somaliji: Situacija i okolnosti jo nisu dosegle toku
kad bi se priroda vladavine nasljednika ili politika koja e se vjerojatno
primjenjivati, mogle sa sigurnou opisati. Analiza je doista bila dobra - sasvim
dobra, neoptereena znaenjem.
Mrav, proelav, trkljast, Nelson Agger je bio vrsta ovjeka sklon podcjenjivati
operacije na terenu; nedostatak fizike hrabrosti nadoknaivao je vjetinom u
uredskoj politici. Ma kakav birokrat bio, on je uvijek preivio.
Bio je neobino draga dua. Samo po sebi bilo bi teko objasniti zato se Janson
tako dobro slagao s njim. Djelomino sigurno zbog injenice to Agger nije imao
iluzija o sebi. Bio je cinik, ali za razliku od pompoznih oportunista koji su
nastanjivali Foggy Bottom, nije se ustruavao, barem kad je tu bio Janson. Prema
Jansonovu iskustvu, opasni su bili oni s velianstvenim planovima i hladnim oima.
Agger
je, iako to nije priznanje u njegovoj profesiji, vjerojatno uinio vie dobra nego
tete.
No, ako je Janson elio biti poten prema sebi, morao je priznati da je drugi
razlog zbog kojeg su se slagali leao u jednostavnoj injenici to ga je Agger
volio i divio mu se. inovnici, branei svoju ulogu u sustavu, obino su se
milostivo ponaali prema operativcima. Suprotno tome Agger, koji je jednom smijui
se o sebi govorio kao o udu bez petlje, nikada se nije trudio kriti svoje
divljenje.
Page 79
154
155
- rekao je. Glas mu je bio neutralan, bez osjeaja. - Drago mi je to te ujem.
Jesi li za au retsine? - Namjerno leerno. - Moe li izai?
Ima tavernos na Lakhitos...
Imam bolju ideju - rekao je Agger. - Kavana na Papadhimi.
Kaladza. Sjea je se? Malo je dalje, ali hrana je izvrsna.
Janson je osjetio lagani ubod adrenalina: protuprijedlog je doao malo prebrzo. A
obojica su znala da je hrana u Kaladzu uasna; to je bio predmet njihova razgovora
kad su se posljednji put vidjeli prije etiri godine. - Najgora hrana u gradu rekao je tada Agger stavljajui u usta sumnjive lignje i zelen u licu.
Agger mu je govorio kako obojica trebaju biti oprezni.
Zvui odlino - Janson je rekao srdano zbog bilo koga tko je
sluao ili bi mogao sluati. - Ima li mobitel?
Tko ga nema u Ateni?
Ponesi ga. Ako se zadrim, nazvat u te.
Dobra ideja - ree Agger. - Dobra ideja.
Iz kavane u ulici Vasilisisa Sofiasa Janson je promatrao Aggera koji je izaao na
sporedna vrata te se uputio niz ulicu prema mornarikoj bolnici i ulici kojom e
doi do Kaladze.
Zatim je vidio ono ega se pribojavao da bi mogao vidjeti. Nakon Aggera ena i
mukarac su izali iz neupadljive zgrade od sive opeke uz veleposlanstvo i uputili
se u njegovu smjeru. Slijedili su ga.
inovnik nije imao ni malo operativnih vjetina da bi to znao.
Ma tko da je prislukivao njihov telefonski razgovor, prepoznao je kodno ime i
odmah reagirao. Jansonov odnos s Aggerom je bez sumnje uzet u obzir, a mogunost da
e kontaktirati s analitiarom predviena.
Sada se Agger pridruio gomili pjeaka koji su ili prema Parko Euftherias, a
mukarac i ena su se izmijeali s gomilom na ploniku.
Kaladza je bila previe opasna; susret bi bio na terenu koji je on izabrao. Janson
je gurnuo smotak drahmi ispod alice za kavu i otiao prema Lvkavittosu. Lvkavittos
je bio najvii breuljak u Ateni i njegov poumljeni vrh nadvio se nad gradom poput
zelene kupole. Lvkavittos je bio jednako dobro mjesto za neuobiajeni brifing kao i
Page 80
156
1S7,
- Vidimo se tada.
Janson je nastojao zvuati umirujue; Aggerov je glas bio nervozan, ak malo
nervozniji nego inae i to nije bilo dobro. Zbog toga e postati oprezan na
kontraproduktivan nain, previe paljiv prema sitnicama, previe nekritian u
svojoj budnosti.
Janson je proao ispred kavane na breuljku - veselo mjesto sa utim plastinim
stolicama, crvenkastim stolnjacima i terasom od kriljevca. U blizini se nalazio
vrt ispunjen modernim mramornim skulpturama. Vrtom je etao par tinejdera u
bijelim majicama bez rukava koje su iroko leprale oko njihovih slabanih prsa
noene amo-tamo povjetarcem. Jedna ena smuenog izgleda koja je stiskala torbu
punu starog kruha, hranila je ve prehranjene golubove.
Sad se Janson postavio iza debelog debla alpskoga bora i provjerio gdje se nalaze
drugi na tom podruju. Za sparnih dana mnogi su Atenjani ovdje traili utoite od
vruine i bolnih nephosa. Vidio je japanski par; jedan je imao malu videokameru u
ruci veliine stare Instamatic kamere, svjedoanstvo otroumnosti potroake
elektronike. ovjek je namjetao enu uz dramatinu pozadinu - cijela Atena pod
njezinim nogama.
Kako se pet minuta produilo na deset i onda na petnaest, vie je ljudi dolo i
prolo u, kako se inilo, sluajnom slijedu. Ipak, nije sve bilo sluajno. Trideset
Page 81
1 SR
Tko je jo bio ondje? Zbog kosih zraka sunca bilo je teko vidjeti, no Janson je
pomno pregledavao svaki komadi terena koji je mogao vidjeti dijelei ga na
koordinatnu mreu. Ve su ga oi zaboljele.
U etiri sata se u vidnom polju pojavio Agger koji je izgledao zabrinuto; nosio je
plavu platnenu jaknu prebaenu preko ramena, a na plavoj prugastoj koulji ispod
ruke su se pojavile mrlje znoja, nedvojbeno neugodan proces za pedantnog
analitiara koji je rijetko iao daleko od rashlaenog prostora ureda ili stana.
Sada, kako je Janson mogao vidjeti iz svoje promatranice gore u borovima, Agger je
sjeo na dugaku mramornu klupu uz fontanu teko diui, traei uokolo svojeg
starog kompanjona za pie.
Janson se spustio na zemlju.
ovjek s blokom za crtanje: nabildan? Samo promatra? Brinula ga je injenica to je
bio Grk. Ustanovio je da su promatrai na ulici Amerikanci koji su dio standardnog
vojnog obavjetajnog postava pridodan veleposlanstvima SAD-a. Oni nisu bili
amateri, no nisu ni pokazivali visoki stupanj profesionalnih vjetina. Oni su bili,
kako je zakljuio, najbolje to se u velikoj brzini moglo skupiti. Atenski sektor
Page 82
164
165
Kada} - Stojei tako da sakrije svoje kretnje od bilo kojeg slu
ajnog prolaznika, izvukao je Walther i uperio ga u analitiara.
Oh Isuse, oh Isusel - vikao je Agger. - Paul - to to radi?
Ovdje sam samo kako bih ti pomogao. Samo elim pomoi.
Kada} - Janson je pritisnuo Walther jae u Aggerovu prsnu
kost.
Rijei su grozniavo izlazile. - Prije deset sati. Vrijeme na brzojavu je bilo
10:23 po istonom vremenu. - Agger se ogledao i nije mogao prikriti sve vei
osjeaj zabrinutosti.
A kakve su naredbe ako se odbijem javiti? Je li izdana zapovi
jed da me se ubije? Jae je pritisnuo revolver o Aggerovu prsnu kost.
Prestani! - povikao je Agger. - To me boli. - Govorio je glasno
kao da je u panici; no Agger, iako je rijetko radio na terenu, nije bio
amater i ma koliko uplaen, nije se preputao histeriji. Uzvik nije bio
namijenjen njemu; bio je namijenjen drugima, drugima koji su bili
dovoljno blizu da uju.
Oekuje li drutvo?
Nemam pojma o emu govori. - Agger je lagao mirnim gla
som.
Oprosti. Trebao sam ranije spomenuti da su se tvoji grki pri
jatelji neizbjeno zadrali.
Prokleti gade! - Rijei su provalile iz njega. Agger je bio blijed.
Ne od straha, ve od bijesa.
Oni e se ispriati. im se osvijeste.
Aggerove su se oi stisnule. - Isuse, istina je to govore. Ti si se oteo kontroli!
11
Luka gostionica je bila otrcana i mrana, daske na podu iskrivljene od pia koje
se godinama po njima prolijevalo, a jednostavne drvene stolice i stolci bez naslona
okrhnuti i ulupljeni nepaljivom uporabom i povremenim tunjavama. Janson je polako
iao prema dugakom pocinanom baru dajui si vremena da mu se vid prilagodi tmini.
Lijevo u dnu je sjedio mornar pijui sam, mrgodan. On nije bio jedini mornar u
gostionici, no njemu e biti najlake prii. A Janson vie nije mogao ekati. Morao
je otii iz Grke, sada.
Malo prije opet je radio ono to je postajalo suludi ritual: nazvao je osobni broj
Marte Lang. Nita.
Oni ak i ne znaju da je ef mrtav, rekao je Agger.
No, postojala je osoba koje se Janson sjetio, koja e znati to treba znati i koja
e s njim slobodno razgovarati. Naravno, prvo treba poduzeti mjere opreza kako bi
zatitio i sebe i ovjeka kojeg e posjetiti.
Velika luka u Pireju je bila prostrana, kruna uvala u koju ulazi ocean, tako je to
izgledalo Jansonu, poput otvorenih lisica ili onih koje se zatvaraju. Nuda ga je
dovela ovamo u svakom sluaju. Nije namjeravao otkriti svoje kretanje nikome tko je
bio profesionalno zainteresiran za to.
Page 86
168
169
Janson je pokrio lice. - Ne mogu. Ne smijem riskirati. Ako prijavim, mogao bih
nastradati. Iz istog razloga ne usudim se otii na veleposlanstvo. Moja je
kompanija jako konzervativna. Ne mogu im pruiti priliku da saznaju - imamo
predstavnike posvuda. Znam da ne izgledam tako, ali moram uvati svoj ugled. A moja
ena, joj Isusel - Odjednom su mu se oi ispunile suzama. - Ona ne smije saznati,
nikada!
Pa ti si velika zvjerka - ree mornar odmjeravajui ga pogle
dom.
I jo vea budala. Na to sam mislio'? - Ispraznio je svoju au
Metaxe ispunjavajui obraze slatkastim piem, a onda je okrenuo sto
licu, prodrmao je i podigao utu au s vodom do usta. Samo bi spo
soban promatra mogao primijetiti da se njezina razina udesno
dizala, iako se nije dolijevala.
Velika glava nije mislila - pomorac je rekao mudro. - Mala
glava je mislila.
Kad bih samo mogao stii do nae podrune centrale u Izmiru,
mogao bih sve srediti.
Pomorac se naglo trgnuo. - Ti si Turin?
Turin? Boe, ne. - Janson je zavrnuo nosom od gaenja. Kako si mogao to pomisliti? Jesi li ti?
Pomorac je pljunuo na pod kao odgovor na to pitanje.
Barem su u Pireju stara neprijateljstva jo tinjala. - Gledaj, mi smo meunarodna
kompanija. Ja sam kanadski dravljanin, sluajno, no nai su klijenti posvuda. Ne
idem na policiju jer ne smijem riskirati da se pojavim u veleposlanstvu. To bi me
moglo unititi. Vi Grci, vi ste svjetski ljudi, vi razumijete ljudsku prirodu, ali
ljudi s kojima radim nisu takvi. injenica jest kad bih samo mogao doi do Izmira,
mogao bih uiniti da cijela ova nona mora nestane. I plivat u do tamo prsno,
budem li morao. - Lupio je debelim dnom ae o pocin-ani ank. Zatim je zamahnuo
novanicom od pedeset tisua drahmi prema konobaru dajui mu znak za jo jednu
rundu.
Konobar je pogledao novanicu i odmahnuo glavom. - Ehete mipos pio psila? Traio je
manju novanicu.
Janson je gledao u novanicu poput pijanca kojem je pogled zamagljen. Novanica je
imala protuvrijednost od vie od stotinu
amerikih dolara. - Oh, oprostite - rekao je spremajui novanicu i pruajui
konobaru novanicu od etiri tisue drahmi.
Greka nije prola neprimijeeno kod njegova kompanjona, to mu je i bila namjera.
Mornarov je interes za njegovu nepriliku odjednom ivnuo.
Daleko je plivati do tamo - rekao je mornar smijuljei se neve
selo. - Moda ima drugi nain.
Janson je gledao u njega preklinjui. - Misli da ima?
Posebni transport - rekao je ovjek. - Nije udobno. Nije jef
tino.
Samo me dopremi do Izmira i ja u ti platiti dvije i pol tisue
Page 88
170
171
Janson je kimnuo i poeo odvajati velike novanice drahmi drei ruke ispod pulta.
- Druga polovica kad se sretnemo sutra ujutro.
Mornarove oi su zaigrale. - Poteno. No kasnije, ako te kapetan pita koliko si mi
platio, ispusti jednu nulu. Jasno, prijatelju?
Ti si prokleti spasitelj - ree Janson.
Mornar je zatvorio prste oko smotuljka novanica procjenjujui njihovu teinu i
debljinu pa se nasmijeio. - Mogu li jo togod uiniti za tebe?
Janson je rastreseno odmahnuo glavom hvatajui svoj prstenjak. -Rei u joj da sam
napadnut.
Reci svojoj eni da te Albanac napao - savjetovao mu je mor
nar. - Tko to ne bi povjerovao?
Poslije u izmirskoj zranoj luci Janson nije mogao a da ne razmilja o udnim
oblicima takvih varka. Ljudi su ti vjerovali kad bi objavio koliko si nepouzdan.
rtva vlastite pohlepe ili strasti prije e biti predmet saaljenja nego netko tko
je poteno nastradao. Stojei posramljeno pred britanskim turistikim vodiem
ispriao je verziju prie koju je prodao pomorcu.
Niste trebali biti nestani s tim prljavim curama - govorio mu je
turistiki vodi kokojih prsa i upave, svijetloplave kose. Njegovo je
cerekanje prije bilo sadistiko nego veselo. - Zloo, zloo, zloo. ovjek je imao plastinu ploicu s imenom. Iznad imena, otisnuto
dreavim bojama, nalazilo se ime i slogan jeftine turistike kompanije
za koju je radio: Holidaj Express Itd. - zabavni paketi
Bio sam pijan k'o guzica! - Janson je prosvjedovao skliznuvi
akcent nie srednje klase grofovije oko Londona. - Prokleti Turci.
Ta mi je djevojka obeala privatni show - koliko se sjeam, govo
rila je o trbunom plesul
Siguran sam da je bilo tako - odgovorio je ovjek sa zlobnim
osmjehom. - Siroto nevinace. - Nakon nekoliko dana to je morao
zabavljati svoje tienike, zgrabio je priliku da ubode muteriju.
Ali da me ostavi ovdje! To je bilo ljetovanje u paket-aranmanu, u redu, ali ovo nije trebalo biti dio paketa! Ostaviti me ovdje
Page 89
.172
A73L
Janson je bio zbunjen. - To je onaj tuni dio. Bio sam previe ljut da bih se
sjeao.
ovjek mu je kratko stisnuo ramena. - Mislim da to mogu srediti za vas ovaj put rekao je. - Ali pazite, ovo nije aranman usranog odmora. Dri ga u hlaama,
kolega. Kao to moje djevojke kau, pazi da nekome ne iskopa oko. - Urlao je od
smijeha na svoju grubu duhovitost. - I vi sa svojom optiarskom trgovinom!
- Mi je radije zovemo centar za vid - rekao je Janson hladno igrajui ulogu
ponosnog vlasnika trgovine. - Jeste li sigurni da neu imati nikakvih problema kod
dolaska u Stansted?
Direktor turistike agencije rekao je tiho: - Ne, vidite, to vam elim rei.
Holidaj Express e se pobrinuti da ne bude problema. Shvaate me? Mi emo vam
pomoi.
Janson je zahvalno kimnuo, iako je znao to je zapravo motiviralo iznenadnu
demonstraciju altruizma - oaj to ga je poziv turistikog vodia proizveo u uredu
tvrtke. Jansonova lukavtina, to mu je i bila namjera, dovela je kompaniju u
kripac: slubenici kompanije za ljetovanje u paket-aranmanu oito su pogreno
obavijestili britansku carinu da je neki Richard Cavanaugh iz Culvert Lanea broj 43
u Uxbridgeu stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedini nain da izbjegnu reviziju
Page 90
174
175
umom. A naa strana? Gomila birokrata koji misle da rade za upravu doline
Tennesseeja ili neto slino. Prije nekoliko si sati, sine, umalo izgubio ivot. Je
li Noc Lo bio poraz ili pobjeda? Nije to ba lako rei, zar ne?
Gospodine, nije izgledalo kao pobjeda. Gospodine.
Rekao sam da je Hardaway umro zato to je bio slabi. Ti si
preivio, a znao sam da hoe, jer si bio jak. Jak poput tvojeg oca;
drugi val iskrcavanja na Crvenu plau, ako se ne varam. Jak poput
tvoga strica koji je u umama i gudurama Sumave skidao asnike
Wehrmachta starom lovakom pukom. Nitko nije ei od tih
Page 91
176
Ml,
12
Teki bijeli teretnjak natrpan poluobraenom drvenom graom skrenuo je s prometne
autoceste Mll na Queen's Roadu u Cambrid-geu. Ondje se zaustavio uz nekoliko
parkiranih kamiona to su bili nakrcani graevinskom opremom za neki vei projekt
obnove. Tako je to s velikim i starim sveuilitem kao to je Cambridge - uvijek se
neto pregrauje ili popravlja.
Kad je voza zaustavio kamion, ovjek kojeg je povezao toplo mu je zahvalio na
vonji i siao na ljunak. Umjesto da ode raditi, ovjek koji je bio odjeven u
sivo- smee radno odijelo, uvukao se u jedan od pokretnih zahoda blizu gradilita
motokompanije West Yorkshire. Vodei kroz inovaciju, bilo je napisano na plavim
plastinim vratima. Kad je izaao, imao je na sebi sivi sako od tvida s uzorkom
riblje kosti. To je bila druga vrsta uniforme, onakva zbog koje e biti neprimjetan
dok bude lunjao Backsom, irokim travnjakom to se prostirao du najstarijih
koleda u Cambridgeu: King's, Clare, Trinity Hali i njegova odredita Trinitv
College. Ukratko, samo je sat vremena prolo otkad je Paul Janson stigao na
aerodrom Stansted ijeg se stakleno-metalnog stropa samo mutno sjeao.
Janson je u posljednja dvadeset i etiri sata izrekao toliko lai s toliko
razliitih naglasaka da ga je zaboljela glava. No, uskoro e se susresti s nekim
Page 92
178
179
lina. Na vrhu stubita s lijeve strane nalazio se salon s ruiastim sagom
obloenih zidova koji su bili bijelo obojeni tako da se ne tuku s portretima to su
ih ukraavali. Nakon te sobe slijedila je jedna mnogo vea s podom od tamnog drva
prekrivenog s nekoliko velikih orijentalnih sagova. Kad je Janson uao, gledao ga
je portret kraljice Elizabete I. u prirodnoj veliini naslikan za njezina ivota,
koji je minuciozno prikazivao detalje njezine haljine i pomalo laskao njezinu
ostarjelom licu. Isaac Newton na susjednom zidu je imao smeu periku i izgledao je
bahato. Nasmijeeni etrnaestogodinjak, neki lord Gloucester, besramno je gledao
oboje sa svoje uljene slike. Sve u svemu, ovo je bila jedna od najimpresivnijih
zbirki te vrste izvan Nacionalne galerije portreta. To je bila sveana povorka
sasvim posebne elite, i politike i intelektualne, koja je oblikovala zemlju, koja
je odredila njezinu povijest i koja se mogla smatrati odgovornom i za njezine
uspjehe i za njezine neuspjehe. Blistava lica veinom su pripadala prolim
stoljeima, ali ni portret Petera Novaka ne bi bio neprimjeren. Poput svih pravih
kvaliteta voe, njegova je izrastala iz osjeaja vlastitih obveza, dubokog i duboko
moralnog osjeaja za misiju.
Janson se uhvatio kako ushien gleda u lica davno mrtvih kraljeva i savjetnika te
Page 93
im.
187
Janson je vidio kako se Fielding bori sjediti uspravno, biti sabran, ne pokazati
osjeaje. - Bili ste u njegovu trusta mozgova - rekao je operativac. - Kako je to
funkcioniralo?
Fielding je slegnuo ramenima. - On bi povremeno zatraio moje miljenje. Moda
bismo jedanput na mjesec razgovarali telefonom. Moda bismo se jednom godinje
sreli licem u lice. Zapravo, on je mene mogao nauiti mnogo vie nego ja njega.
Meutim, bio je izuzetan sluatelj. Nikad se nije nimalo pretvarao osim, moda, da
zna manje nego to je znao. Uvijek je vodio brigu o nenamjernim posljedicama
humanitarnih intervencija. elio je biti siguran da humanitarna pomo u krajnjoj
liniji ne dovede do veeg stradanja, da, recimo, pomaui izbjeglicama ne uvrstimo
reim koji je proizveo te izbjeglice. To nije uvijek pravedno, znao je. Zapravo,
uvijek je tvrdio da sve to zna moe biti pogreno. Onaj njegov lanak o vjeri.
Sve to zna treba u svakom trenutku kritiki propitkivati i ako je potrebno,
napustiti.
Dugake, nejasne sjene poele su padati dok se ranojutamje sunce, probijajui se
kroz oblake, nadvijalo nad kapelicu koleda. Janson se nadao da e suziti krug
sumnjivih; Fielding mu je pokazao koliko je zapravo taj krug velik.
Kaete da ste se s njim sastajali neredovito - Janson ga je
potaknuo.
On nije bio ovjek ustaljenih navika. Nije ba bio samotnjak,
rekao bih, kao nomad. Bio je peripatetik poput Epikrata iz Herakleje, tog mudraca klasine antike.
Ali glavni ured Zaklade je u Amsterdamu.
Prinsengracht jedanaest-dvadeset tri. Njegovo je osoblje u cen
trali obiavalo s tugom rei: 'Kakva je razlika izmeu Boga i Novaka?
Bog je posvuda. Novak je posvuda osim u Amsterdamu.' - Ponovio
je otrcanu alu bez veselja.
Janson je skupio obrve. - Novak je, naravno, imao i druge savjetnike. Bilo je
znanstvenika ija se imena nikad nisu spominjala u medijima. Moda netko od njih
zna neto znaajno, a da i nije svjestan tog znaenja. Sto se mene tie, sama
Zaklada je podigla pomine mostove. Ne mogu doprijeti ni do koga, ne mogu
razgovarati ni s kim tko neto zna. To je jedan od razloga zbog ega sam doao
ovamo. Moram doi do ljudi koji su usko suraivali s Novakom ili
188
,
koji su neko ondje radili. Moda do nekoga tko je bio u uem krugu i onda ispao iz
njega. Ne smijem odbaciti da je Novaka sredila osoba ili osobe bliske njemu.
Fielding je podigao obrvu. - Mogao bi usmjeriti istu radoznalost prema onima koji
jesu ili su bili bliski tebi.
Na to ciljate?
Pitao si me o neprijateljima Petera Novaka, a ja sam ti rekao da
Page 98
190
.m.
en du hrpta. Janson ga se sjeao s profesorovih polica iz vremena kad su njegove
sobe bile u Neville Courtu u Trinitvju.
Samo da pogledam jednu stvar - rekao je. No, Janson je zapa
zio napetost ispod ale. Ne napetost zbog boli ili gubitka, nego zbog
nekog drugog osjeaja. Uzbune. Sumnje.
Bilo je neto u njegovu nainu: lagani drhtaj, krhki glas - i? Neto drugo. to?
Angus Fielding ga vie nije gledao u oi: to je to. Neki ljudi gotovo nikad i ne
gledaju; no, Fielding nije bio jedan od tih. Dok bi vam govorio, njegove su se oi
redovito vraale na vas kao da vode rijei kui. Gotovo nesvjesno, Janson je
osjetio kako jedna njegova ruka posee iza njega.
Gledao je hipnotizirano kako Fielding, okrenut leima, otvara svezak i - zar je to
mogue?
Ravnatelj Trinitv Collegea naglo se okrenuo prema Jansonu maui malim pitoljem u
drhtavoj ruci. Odmah iza Fieldinga Janson je vidio izdubljeni dio u pergamentnim
stranicama rjenika gdje je bilo skriveno bono oruje. Bono oruje koje je njegov
stari ravnatelj uperio u njega.
Zato si zapravo doao ovamo? - upitao je Fielding.
Naposljetku se njegov pogled sreo s Jansonovim i ono to je Janson vidio u njegovim
oima, oduzelo mu je dah; bio je to ubojiti bijes.
Novak je bio dobar ovjek - Fielding je rekao drhtavim glasom.
Znanstvenik je zvuao jako daleko. - Vjerojatno veliki ovjek. Upravo
sam shvatio da si ga ti ubio.
13
Stari je ravnatelj u trenutku spustio pogled i uzdahnuo protiv svoje volje. Jer i
Janson je, takoer, drao pitolj u ruci - pitolj koji je brzim pokretom zgrabio
iz korica kada mu je podsvijest uoila ono to je svijest teko prihvaala.
Janson je bez rijei palcem otpustio osigura svojeg kratkocijev-nog oruja.
Page 100
194
195..
smijehom poput sira iz Stiltona. - Ne pokuavaj smisliti argument. Ovo nije
nastavni sat.
Janson je pozorno promatrao lice starog profesora; vidio je ovjeka koji se bojao
da se suprotstavio veoma podmuklom protivniku. No, vidio je i treptaj sumnje vidio je ovjeka koji nije bio apsolutno siguran u svoj sud. Sve to zna, treba
neprestano ponovo procjenjivati, kritiki revidirati. Napustiti, ako treba. Njihova
dva malokalibarska pitolja i dalje su bila jedan nasuprot drugome poput slike u
zrcalu.
Neko ste govorili da su akademske bitke tako silovite zato to
je tako malo toga na kocki. - Janson se osjeao, a i zvuao neobino
mirno. - ini mi se da se stvari mijenjaju. Ali, kao to znate, Anguse,
ima ljudi koji su me za novac pokuavali ubiti. Pokuavali su jer su
imali dobar razlog, katkad, ili barem razumljiv razlog. Veinom su
to radili iz runih razloga. Kad si na terenu, ne razmilja mnogo o
razlozima. Poslije ipak razmilja. Ako si nekog povrijedio, od sveg
se srca nada da si imao dobar razlog. Ne znam to se tono dogaa,
no znam da vam je netko lagao, Anguse. I znajui to, teko mi je i
dalje ljutiti se na vas. Moj Boe, Anguse, pogledajte se. Ne biste
smjeli tu stajati s pitoljem u ruci. Ne bih smio ni ja. Netko je kriv
to smo zaboravili tko smo. - Zatresao je glavom polako, tuno. elite li stisnuti taj okida? Onda biste morali biti vie nego sigurni
da inite pravu stvar. inite li, Anguse? Ja mislim da ne inite.
Uvijek si imao nepromiljenu sklonost stvaranju pretpostavki.
Ma, hajde, Anguse - nastavio je Janson. Bilo je topline u nje
govu glasu, ne estine. - to je Oliver romwell rekao? Zaklinjem
te utrobom Kristovom, razmisli da moda ne grijei. - Ponovio
je staru izreku ironino.
Te su mi se rijei uvijek inile neobino ironinima - rekao je
Fielding - jer su dolazile od ovjeka koji je na tetu svoje zemlje bio
sasvim nesposoban posumnjati u samoga sebe.
Ne prekidajui kontakt oima, Janson je ispruio ruku s pitoljem. Oslobodio je
Page 102
196
i...
197
Potedi nas - rekao je zamjenik direktora DIA-e, Douglas
Albright,
odmarajui svoje unkaste podlaktice na stolu.
- to
znamo? Sto smo uli?
On je nestao - rekao je ovjek iz NSA-e masirajui svoje visoko
elo palcem i kaiprstom. - Imali smo ga, a zatim ga vie nemamo.
To je nemogue - rekao je ovjek iz DIA-e mrtei se.
Ne zna ti Jansona - ree Derek Collins, dravni podtajnik i
direktor Konzularnih operacija.
Hvala Bogu na malim sreama, Derek - uzvratio je Albright. On je jebeni golem. Zna li to je to? Moja je baka govorila o njima.
To ti je poput lutke koju napravi od gline i zlih duhova i to se pre
tvara u udovite. Stetl verzija Frankensteinnove prie. Ti si ga stvo
rio i sad e on unititi tebe.
Golem - Collins je ponovio kao jeka. - Zanimljivo. Ovdje
imamo posla s golemom, no svi znamo da to nije Janson.
Tiina se spustila na uznemirene vrhunske pijune.
Ako dopustite - ree Sandy Hildreth - mislim da se trebamo
vratiti na poetak. Prijeti li opasnost da bude otkriven? Hoe li Jan
son biti razlog tog otkrivanja?
Page 103
206
207
Bermanovo odijelo s tankim svijetlim prugama raeno po mjeri bilo je od kamira
nalik na pust. Blago je mirisao na ekstrakt limete Geo. F. Trumpers, miris koji,
kako se pria, voli princ od Walesa. Berman je, na svoj karikirani nain, pokuavao
biti pravi engleski dentlmen i u tome se jako trudio. Njegov je razgovor bio
vodopad britan-stva, smijeno upotrebljavanih rijei i neeg sto je Janson smatrao
ber-manizmom. Bez obzira na to koliko bio smijean, Janson je ipak osjeao odreenu
sklonost prema njemu. Bilo je neeg privlanog u njegovim proturjenostima: nain
na koji je uspijevao u isti mah biti i neiskren i duhovit. Uvijek je jednim okom
gledao na sljedeu prijevaru i uvijek vam je s oduevljenjem o tome priao.
Ti izgleda ... sjajno i uhranjeno, Grigori - rekao je Janson.
Gregori je potapao svoj raskoni trbuh. - Iznutra gubim. Doi,
idemo jesti. Brzo, brzo. Pratio je Jansona u blagovaonicu s rukom na njegovu
ramenu.
Unutra su se konobari u jutarnjim odijelima iroko osmjehivali i kimali glavama kad
se pojavio ushieni Rus i zatim su ga odveli do stola. Iako je prema pravilima
kluba davanje napojnica bilo zabranjeno, njihova je bistrooka ustrina otkrila da
je Berman naao naina da pokae svoju dareljivost.
Njihov hladni poirani losos najbolji je na svijetu - rekao je
Berman smjetajui se u sjedalo s jastukom. Berman je za mnoge
stvari govorio da su najbolje na svijetu; on je redovito govorio u
superlativima. - No, uzmi jastoga a la nage. Nikad nije lo. Takoer
preporuuju peenu ljetarku. Moda oboje. Ti si premrav. Poput
Violette u treem inu Traviate. Moramo te popuniti.
Pogledom je pozvao posluitelja vina.
Onaj Pulignj-Montrachet koji smo imali juer? Moemo li
dobiti bocu toga, Freddv? - Okrenuo se Jansonu. - To je najbolje.
Vidjet e.
Moram rei da sam iznenaen to sam te ovdje naao, udobno
smjetenog u srcu britanskog establimenta.
Vragolana poput mene. Misli kako su me samo mogli pustiti
unutra? Berman je grmio smijui se, a trbuh mu se tresao ispod finog
odijela saivenog po mjeri. Malo tiim glasom je rekao: - To je zapra
vo duga pria. Vidi, prije neke dvije godine bio sam pozvan na
zabavu kod lorda Sherwyna i zavrio igrajui biljar s jako zgodnim
gospodinom kojeg sam upoznao ondje... - Berman je obiavao pravovremenom posudbom
pomagati nekim ljudima da se izvuku iz nevolje specijaliziravi se za razuzdane
potomke asnih baruna. To su bili ljudi koji, tako je Berman zamiljao, mogu imati
utjecaja u svijetu. On je to smatrao zdravim ulaganjem.
O tome e mi morati priati drugi put - rekao je Janson blago,
ali otvoreno. To je bilo sve to je mogao napraviti, a da ga ne lupi po
prstima.
Bermana to nije preplailo. - Mislim da je malo previe popio i puno je dobivao, a
ja sam puno gubio i tako sam ga pozvao da udvostrui...
Janson je kimnuo. Scenarij je bio predvidiv. Vie nego ugodno pripit britanski
gospodin koji dobiva besramne svote od oito jako pijanog Rusa s vjerojatno
beskrajnim zalihama novca. Pijani Rus koji cijele veeri nije pokazao ni najmanjeg
znaka da zna razlikovati jedan kraj tapa od drugog. Posljednja igra kad su golemi
dobici britanskog gospodina ba trebali postati pravo bogatstvo. Gospodin koji je
mislio moda kupiti stan uz njegov u Kensingtonu; ili kupiti ono imanje na selu
koje su on i njegova obitelj tako dugo unajmljivali. Gotovo nije mogao vjerovati
Page 109
.210..
211
bankaru: 'Tkanine!' Zum, zum, zum. Od Kine do Amerike i Australije. Stapanje je
sve. Utopi se u obine komercijalne tijekove, eto. Zato trun pijeska na plai.
Amerikanci ga nikad ne uhvate. Mrea za suzbijanje financijskog kriminala zaduena
je da pazi na novac, no njima nitko ne daje novac! Tajnik financija ne eli
destabilizirati bankarski sustav! U tvojoj zemlji ima etiri stotine tisua
transfera svakoga dana, ulaza i izlaza. Digitalne poruke s kompjutora jedne banke
drugoj. Amerikanci nikad ne uhvate Sun Minga. Australci ga uhvate.
Manja plaa?
Bolji kompjutori. Trai uzorak medu uzorcima. Vidi neto
udno. Pobjegla maca.
Smijeno ha-ha ili jako smijeno?
Ima razlike? - Berman je pitao, a usta su mu se zatvarala oko
lice pune pite sa sirupom. Njegovo je stenjanje odavalo gastronom
ski uitak. - Zna, proli tjedan bio sam u Canary Wharf Totveru. Jesi
bio tamo? Ima pedeset katova. Najvia zgrada u Londonu. Braa
Reichman su praktino bankrotirala, ali nije vano, nije Grigorijev
novac. I ja sam ti ondje, posjeujem rusku prijateljicu, Ludmilu, svi
djela bi ti se, par kupola u obliku lukovica na toj eni, posramile bi
one na crkvi Sv. Vasilija. I mi smo nekih etrdeset katova gore i ja
gledam kroz prozor, pre-kra-san pogled na grad i odjednom, pogodi
to vidim kako leti zrakom?
Novanicu?
Leptira. - Berman je to rekao s uzvienom konanou. - Zato
leptir? Sto raditi leptir etrdeset katova gore, usred grada? Sasvim
nevjerojatna
stvar.
Nema
cvijea
etrdeset
katova
gore.
Leptir
nema to raditi tu gore na nebu. Pa ipak: leptir. - Podigao je prst
da bi naglasio.
Hvala ti, Grigori. Znao sam da mogu raunati na tebe da e
mi sve objasniti.
Page 111
216
.211.
Sada je policajac, koji nije bio policajac, ugasio motor i izmigoljio se kroz
otvoreni prozor te jurnuo prema povrini.
Ni on ni Hildreth nee imati takvu opciju: Callahan jer je bio paraliziran, a
Hildreth zakljuan u putnikom odjeljku. Prozori su bili zamrznuti na mjestu:
Page 114
J3SL..
,,221..
Berman je blistao, dijete koje se moe igrati igrakom koja se kree, onom za kojom
je toliko eznuo. Za njega je Berthwick bila kua lutaka. Stvorio je udnu parodiju
otmjenog engleskog naina ivota, sve puno raskonog draesno loeg ukusa.
Recite mi doista to mislite, gospodine.
Page 116
224
.225.
Nakon petnaest minuta znojei se od koncentracije, Bertnan je
odjednom podigao pogled i okrenuo se. - Obavljeno. - Vidio je ureaj
u Jansonovoj ruci.
Ti sad promijeni ifru?
Janson je pritisnuo dugme i uinio upravo to.
Hvala Bogu! - Skoio je na noge. - Inae se ja slomim i napra
vim lou, lou stvar. Danas, sutra, sljedei mjesec, usred noi dok
hodam u snu! Tko zna kad? Imati ifru i ne iskoristiti to bilo bi
kao... - Popravio je hlae.
Da, Grigori - Janson je glatko ubacio - uglavnom sam shvatio.
Sad mi reci. to smo saznali o onome tko je platio?
To velika ala - Berman je rekao smijui se.
Kako to misli? - pitao je Janson odjednom na oprezu.
Uao sam u trag raunu s kojeg je poslano. Jako teko, ak i s
kljuem za sardine. Potrebni su kodovi za jednokratnu uporabu koji
izgore kad se propuste kroz vrijedno vlasnitvo. Ba kao amerika
pop pjesma. 'to sam uinio za ljubav', da} - Tiho je pjevuio neko
liko taktova dok ga je Janson bijesno gledao. Zatim se okrenuo
onome to mu je bilo pri ruci. - Obrnuti asimetrini algoritam. Soft
ver za miniranje podataka ide u lov na uzorak, trai signal sakriven u
buci. Jako teko...!
Grigori, prijatelju moj, ja ne trebam Rat i mir verziju ovoga.
Skrati, molim.
Berman je slegnuo ramenima, pomalo ljut. - Program snanog raunala je neto kao
digitalno triatlonsko natjecanje na razini olimpijskih igara: nikakvi
istononjemaki steroidi ne mogu pomoi. Ipak je identificirao raun s kojeg je
poslano.
Jansonov puls se ubrzao. - Ti si genij.
I sve velika ala - ponovio je Berman.
Sto to govori?
Bermanov osmijeh se proirio. -^jovjek koji ti je platio da ubije Petera Novaka?
Jest Peter Novak.
""\
Kad je sa svojim malim konvojem stigao u log&r za obuku, Ah-mad Tabari je osjetio
olakanje. Ve je dugo znao da^ ovo putovanje precijenjeno. Iako je mnogo/sati
proveo u meditacijskom transu, putovanje je ipak bilo dugo i tako se osjeao. Kalif
je prvo letio do Asmare u Eritreji. Nitko nije oekivao da ef Oslobodilake fronte
Kagame bude ondje. Zatim je gliserom iao na sjever du obale Crvenog mora i
pristao u Nubijskoj pustinji u sjevernom Sudanu. Nekoliko sati nakon to se
iskrcao, njegovi su ga sudanski vodii poveli na dug i neravan put kroz pustinju
sve do kampa u blizini eritrejske granice. Meka je bila samo nekoliko stotina
kilometara sjeverno, a Medina jo jedanput toliko. Bilo je bolno znati da jo nikad
nije bio blie svetim mjestima, a ipak nije mogao kroiti gdje je hodao Prorok,
blagoslovljen bio, dok je hodao zemljom. Prihvatio je, kao i uvijek, Boju volju te
crpio snagu iz pravinosti svoje ideje. Unato nedavnom zastoju u pokrajini Kenna,
Kalif je predvodio borbu protiv korupcije Zapada, protiv brutalnosti i pustoenja
Page 119
226
221,
kako blokirati ceste, kako ruiti zgrade. Ovdje se takoer moglo nauiti umijee
strpljivog nadgledanja, metode ubijanja, stotine naina izrade eksploziva iz
materijala koji su dostupni u svakoj amerikoj eljezariji. Dok je iao od jedne
jedinice do druge, imao je na licu svoj tmurni osmjeh. Prema njemu su se ophodili
kao prema gostujuem dostojanstveniku. Sigurno su se tako odnosili i prema
sudanskom predsjedniku za vrijeme njegovih tajnih posjeta. Oni su znali, kao to je
i on znao, da je on predodreen da vlada svojom domovinom. To je samo pitanje
vremena.
Naravno, bio je umoran. Meutim, nije imao vremena za odmor. Veernja je molitva
zavrena. Sad je vrijeme za sastanak.
U atoru su sjedili na niskim jastucima po podu prekrivenom tkaninom i pili aj iz
jednostavnih glinenih alica. Razgovor je bio srdaan, no plaili su se
odreenosti. Svi su znali za Kalifovu izuzetno bremenitu situaciju - njegove
nedavne zapanjujue pobjede i injenicu da su bili pod neprestanim napadima
koordiniranih snaga iz Republike Anure. Bilo je i obrata, poniavajuih. Moglo bi i
dalje biti obrata ako se ne osigura dodatna pomo. Kagamini ponovljeni pokuaji da
angaira potporu Posrednika doekani su s nezadovoljstvom. Posrednik ne samo da je
odbio pruiti potrebnu pomo, ve je izriito traio da se Kalif suzdri od
traenja osvete! Oh, kakva podmuklost nevjernika! Zatim su njegovi daljnji pokuaji
da ponovo uspostavi kontakt s Posrednikom, da ga uvjeri u neumoljivost Kalifove
elje za pravdom propali, potpuno i tajnovito. Zato je voa Kaga/ne ovdje.
^fapokon su uli zvuk vojnog helikoptera, osjetili zum-zum uda/rce njegovih
propelera. Voe kampa pogledali su jedan drugoga i svjojeg gosta iz Kagame.
To je bio gost kojeg su ekali. ovjek kojeg su zvali Al-Musta-shari, Savjetnik.
pukovnik Ibrahim Maghur je bio svjetski ovjek i njegova je veza s pobunjenicima u
logorima morala biti tajna. On je ipak bio vii lan libijske, obavjetajne
zajednice, a Tripoli je slubeno zanijekao svoje izravne1 veze s terorizmom.
Istodobno su mnogi moni lanovi reima zadrali simpatije za svoju brau u borbi
protiv zapadnog imperijalizma i trudili se osigurati diskretnu pomo. Ibrahim
Maghur je bio jedan od takvih. Tijekom svojih tajnih posjeta logoru davao im
je vrijedne informacije libijske obavjetajne slube. Tono im je rekao na kojem su
mjestu neprijatelji, a ak im je i preporuio tehnike ubijanja. Dao im je vrijedne
Page 120
228
229
tana lica pet najviih voa Islamskog dihada, a zatim se vratio na znamenitog vou
Oslobodilake fronte Kagame. - Doite - rekao je. - Idemo se proetati, Kalife.
Samo vi i ja.
Savjet Al-Mustashara je blago koje nema cijene - jedan je od
domaina rekao Ahmadu Tabariju. - Idi s njim.
Dok su dva ovjeka hodala pustinjskim taboritem, poeo je puhati hladni vjetar
nadimajui Kalifove duge halje.
Uvjeravam te da su tvoji zastoji samo privremeni - rekao mu je
tihim glasom libijski pukovnik. - U mnogome u ti moi pomoi, kao
to e neki od naih saveznika u Islamskoj Republici Mansur. Uskoro
e se tvojoj ideji pridruiti plivajui.
A u emu e plivati? - Otoanin je pitao pustinjskog ratnika sa
zamiljenim poluosmjehom.
To je jednostavno - odgovorio je Ibrahim Maghur, a njegovo je
lice bilo potpuno ozbiljno. - U krvi. Krvi nevjernika.
Krvi nevjernika - Kalif je ponovio. Rijei su bile i umirujue i
poticajne.
Kako, do vraga, to moe znati? - pitao je Janson.
Pokazuje mrea transfera - rekao je Berman energino mijea
jui dem u aju. - Izvorni kod se ne moe sakriti.
Tko je uplatio?
esnaest milijuna dolara dolazi s rauna na ime Peter Novak.
Kako? Gdje?
Kao to sam rekao. U Amsterdamu. International Netherlands
Page 121
230
231
Vidjela se mala crvena rupica na prednjoj strani njegove ruke. Na gornjem lijevom
dijelu njegova poprsja bila je druga ubodna rana lagano crveno obrubljena.
Isuse Kriste! - Janson je povikao.
Vrijeme se usporilo.
Janson je spustio pogled na Bermana, oamuenog i nepominog u sivo poploanoj
kuhinji, a zatim pogledao kroz prozor. Vani se nita nije micalo. Popodnevno je
sunce obasjavalo njegovane grmove rua, a njihovi mali ruiasti i bijeli cvjetovi
blistavo su provirivali izmeu vrsto stisnutih listova. Nebo je bilo plavo s
rijetkim bijelim oblaiima.
inilo se nemoguim, ali dogodilo se i njegov je mozak to pokuavao shvatiti ak i
Page 122
^<MINJO(L..
,225,
lp"
betonskoj stazi du etalita golubovi su se borili za mrvice s labudovima. U
daljini se nalazila gusta zelena ograda od tesanih greda im-irovine. Crveni pojas
za spaavanje bio je postavljen na maleni drveni kiosk.
Page 124
238
239
zora. Oblai praine upuivao je na to da je metak doao iz priblino istog smjera
kao i drugi. Meutim, visoki vidikovac ga je trebao zatiti od strijelaca na
drvetu. Pregledavao je horizont gubei nadu.
Ondje dalje, ondje mnogo dalje: elina reetka na dvadeset ili tri-desetkatnoj
dizalici na gradilitu u Rossmore Roadu. Udaljenost: malo vie od jednog kilometra.
Kriste! Je li to mogue?
Vidna crta je bila izravna: s odgovarajuom optikom i izvrsnim ciljanjem bilo bi
mogue, ali samo za najboljeg strijelca.
Jurnuo je natrag do vidikovca, no znao je da je to samo vrlo privremeni zaklon. Sad
e cijeli tim znati njegovu tonu lokaciju. to vie vremena provede ondje, to e
snajperska paljba biti bolje koordinirana i uinkovitija kad bude pokuao otii.
Oni mogu ekati. Iako ne moraju. Mogli bi radiovezom zatraiti pojaanje - pozvati
letaa, kako su se nazivali pjeaki pomonici u tom poslu. eta u jakni od tvida
s obinim pitoljem s priguivaem mogao je zapucati, sakriti oruje i nastaviti
etati, a da nikoga ne uznemiri. Ne, prividna sigurnost njegove pozicije bila je
lana. Svakog trenutka poveavao se rizik s kojim se trebao suoiti. Svakog je
trenutka bijeg postajao manje mogu.
Misli! Morao je djelovati. U njemu je poelo rasti neto poput zlovolje: dojadilo
mu je da na njemu vjebaju gaanje, do vraga! Maksimalizirati svoju sigurnost u
ovom trenutku znailo bi minima-lizirati svoju sigurnost nakon pet minuta.
Mirovanje je znailo smrt. On nee umrijeti uei iza vidikovca, ekajui da ga
upucaju iz zraka ili sa zemlje.
Onaj kojeg love postat e lovac, plijen e postati grabeljivac ili e umrijeti
pokuavajui to izvesti: to je bila jedina opcija koju je imao.
injenice: to su strijelci izuzetne strunosti. Meutim, razmjeteni su na nain da
se iskuaju te njihove vjetine. Svi su hici bili dalekometni i ma kako izvanredni
strijelci bili, bilo je na desetke nekontroliranih varijabli - daak vjetra, ak i
granica koja se preprijei - koje su mogle skrenuti metak s namjeravane putanje.
Na velikim udaljenostima ak i najmanji imbenik postaje uasno vaan. Ni pucanje
nije bilo neoprezno: oito su pazili da izbjegnu sluajne prolaznike. Bermana su bez sumnje vidjeli kao njegova ortaka, njegova smrt nije bila vana, moda
je ak koristila misiji.
Pitanje: Zato je tim smjeten na tolikoj udaljenosti? Ono to ga je kod potjere
nerviralo bilo je to nije mogao vidjeti svoje progonitelje. Drali su se podalje.
Ali zato}
Zato to oni - ili njihovi efovi - nisu bili skloni riziku. Zato to su ga se
bojali.
Isuse dragi! Istina je. Sigurno je tako. Bit e da im je nareeno da po svaku
cijenu izbjegavaju bliski kontakt. Smatrali su metu nepre-dvidivom i opasnom za
blizinu. Na daljinu bi je mogli unititi.
Neintuitivni zakljuak je bio neizbjean: taktika izbjegavanja, poveavanje
udaljenosti izmeu njega i njegovih napadaa, bio bi pogrean odgovor.
Trebao je prihvatiti neprijatelja, kretati se prema napadaima. Moe li to
napraviti i ostati iv?
Stojei blizu Unutarnjeg kruga, kamene staze koja okruuje Queen Marv's Garden,
zdepasta ena u traper-suknji dodavala je dalekozor svojoj kerkici. ena je imala
blijedi ten s crvenkastim pjegama i sigurno je imala udvarae koji su je zvali
engleskom ruom kad je bila tinejderica; ali s vremenom je rumenilo ogrubjelo i
postalo stalno.
Vidi onu s plavim perjem na krilima? To znai da je to plavi
drozd.
Page 127
240
241
tara na sat je vjetar koji moe osjetiti na licu; izmeu devet i deset kilometara
na sat lie drvea se stalno mie; kod vjetra od dvadeset kilometara na sat savija
se nisko drvee. I zatim treba otkriti kut povjetarca. Direktni boni vjetar bio je
rijedak: veina vjetrova bila je pod nepravilnim kutom prema vatrenoj crti.
tovie, raspon zona vjetra obino se razlikovao od vjetra koji je osjeao sam
snajperist. Bilo je nemogue zavriti potrebne kalkulacije prije nego to se vjetar
promijeni. I tako je tonost bila neizbjeno smanjena. Ako imaju izbora, a imali
su, snajperisti e ekati da se vjetar smiri.
Janson se pribliio majci i keri, a srce mu je bubnjalo. Iako svjestan da oko
njega vreba smrt, morao se pouzdati u profesionalno samopotovanje strijelaca:
snajperisti tog kalibra ponosili su se svojom preciznou: pogoditi sluajnog
prolaznika izgledalo bi kao neprihvatljiv amaterizam. A vjetri je i dalje puhao.
Oprostite, gospoo - rekao je eni. - Pitam se smijem li posu
diti va dalekozor. - Kimnuo je prema djevojici.
Istog asa mala je briznula u pla. - Ne, mamice! - vritala je. -To je moje, moje,
moje\
Samo na trenutak? - Janson se opet nasmijeio gutajui svoj
oaj. U njegovoj su glavi otkucavale sekunde.
Nemoj plakati, lutkice - rekla je majka milujui zajapureno lice
djevojice. - Mama e tebi kupiti lizalicu. To e biti krasno! - Okre
nula se Jansonu. - Viola je jako osjetljiva - rekla je majka hladno. Zar ne vidite kako ste je uznemirili?
Jako mi je ao...
Onda nas, molim, ostavite.
A ako vam kaem da je to pitanje ivota i smrti? - Janson je
zasjao neim za to se nadao da je osmijeh koji osvaja.
Boe moj, vi Jenkiji mislite da je cijeli svijet va. Ne moete
zamisliti da vam netko kae ne, je 1' tako?
Previe je sekundi prolo. Povjetarac je prestao. Janson je u svojoj glavi mogao
zamisliti snajperista kojeg nije mogao vidjeti. Skrivenog u Uu, privezanog za
jaku bonu granu drveta ili kako sjedi na tele-skopskoj dizalici dok eHne
poprene letvice smanjuju ljuljanje. Ma gdje bio smjeten, glavna je kamuflaa
snajperista bila njegova nepo-minost.
Janson je iz prve ruke poznavao stranu ispranjenu bistrinu snaj-perskog mozga.
Proao je naprednu obuku za snajperista u Little
Creeku i morao se koristiti svojim vjetinama na terenu. Bilo je popodneva koja je
proveo s Remingtonkom 700 koju je podupro s dvije vree pijeska, a cijevi naslonio
samo na zrani jastuk ekajui svjetlucavi pomak u vidnom polju koji e mu rei da
se njegova meta pojavljuje. I Demarestov glas u slualici radiofona koji daje
upute, nagovara, ohrabruje. - Osjetit e prije nego to vidi, Janson. Opusti se
da osjeti. Opusti se u pucanj. - Koliko je bio iznenaen kad je potegnuo i pogodio
Page 128
246
247
17
Ona je opet nasrnula na njega poput divlje ivotinje mahnito mu pokuavajui oteti
Berettu iz ruke. Janson je hitro ustuknuo i naciljavi povukao osigura palcem.
Njezin se pogled nastavio vraati na Berettu.
Nadvladan si, Jansone - rekla je. - Bez ambasadorskih svinja
rija ovaj put. Vidi, ovaj put su se potrudili poslati najbolje. - U nje
zinu se glasu osjeao blagi prizvuk zabaenog dijela Appalachija i
iako je pokuavala zvuati razgovorljivo, osjeala se njezina napetost.
Je li razmetanje bilo namijenjeno njemu ili njoj? Pokuava li ga ona demoralizirati
ili potaknuti vlastitu hrabrost?
Spokojno se nasmijeio. - Dopusti da ti dam vrlo razuman prijedlog: surauj ili u
te ubiti.
Prezirno je odvratila. - Misli da je pred tobom broj etrdeset sedam? Samo u
Page 131
248
249
Janson ju je gledao procjenjujui. Bila je protivnik, ali uz malo sree, mogao bi
je pridobiti da postane netko koga bi mogao iskoristiti kao tit i kao izvor
informacija. Ona je znala gdje su utvrene pozicije, gdje su se ugnijezdili lanovi
snajperskoga tima.
Ali je brzo i lako lagala.
Snano ju je pljusnuo postrance rukom u kojoj je drao puku.
Nemojmo zapoeti na odnos laima, srce - rekao je. - Sto se
mene tie, ti si samo ubojica. Zamalo si me pogodila i pri tome si
ugrozila ivote neboraca.
Sranje - otezala je u govoru. - Cijelo sam vrijeme znala koja je
tolerancija pogreke. Dva metra u bilo kojem smjeru od sredinje crte
tvojeg torza. Niti jedan moj hitac nije preao tu toleranciju pogreke i
vatreno polje je bilo isto prije svakog potezanja okidaa. Nitko nije
bio ugroen. Osim tebe.
Geometrija to ju je opisala bila je u skladu s onim to je vidio: taj je dio
Page 132
.252.
253
je nauili. Upravo je te pokrete on sam mnogo ljudi nauio. Meutim, nakon dvadeset
i pet godina na terenu imao je mnogo bogatiji repertoar pokreta, iskustava i
refleksa. I tu je bila razlika.
- Moj bi mi otac obiavao rei: 'Nemoj nositi no u borbu revolverom' - rekla je. Nisam ba sigurna. Nisam bila najgora zato to sam imala no u rezervi. Zgrabila je
ruku noa kao violinsko gudalo, labavo ali vrsto; ona je oito bila ta koja zna
kako njime rukovati razornom snagom.
Iznenada je pao naprijed zgrabivi njezinu ispruenu ruku; podigla je ruku s noem
kao to je predvidio, a on je opalio snaan udarac u njezin zglob. Medijalni je
ivac bio ranjiv oko dva centimetra od stranjeg dijela ruke; zbog njegova precizno
upravljenog udarca ruka s noem joj se otvorila protiv njezine volje.
Sad je on zgrabio oruje to ga je ona ispustila - no, u istom trenutku je njezina
druga ruka udarila njegovo rame. Ukopala je svoj snani palac duboko u njegov
trapezni mii tresnuvi ivce koji su prolazili ispod njega i privremeno mu
paralizirala ruku i rame. Munja agonije je bljesnula. Njezin borbeni stav je
ulijevao strahopotovanje, trijumf treninga nad instinktom. Sad je on mlatnuo nogom
prema njezinu desnom koljenu prouzroivi jaku bol i destabilizirajui je.
Prevrnula se unatrag, no njegov ga je udarac nogom i samog destabilizirao tako da
je zavrio na njoj.
Mogao je osjetiti toplinu njezina znojnog tijela pod sobom, osjetiti njezine napete
miie dok se migoljila i mlatila kao aktivni hrva. Svojim joj je snanim bedrima
prikovao noge, no njezine su mu ruke mogle nanijeti ozbiljnu tetu. Mogao je
osjetiti kako udara njegov brahijalni pleksus, skupinu ivaca koja ide od vrha
ramena do kraljenice na vratu. Udario ju je laktom i pritisnuo joj ruke o zemlju
oslanjajui se na svoju veliku teinu i brutalnu snagu.
Njezino lice, vrlo blizu njegova, bilo je iskrivljeno od bijesa i, tako se inilo,
gaenja prema sebi to mu je dopustila da osvoji jau poziciju.
Vidio je kako se miii na njezinu vratu svijaju, vidio je da mu namjerava slomiti
nos udarajui ga elom. Pritisnuo je svoje elo na njezino imobilizirajui ga.
Osjetio je toplinu njezina daha na svojem licu.
Ti me doista eli ubiti, ha? - pitao je Janson gotovo se zabav
ljajui. To nije bilo pitanje.
K vragu, ne - rekla je s gorkim sarkazmom. - to se mene tie,
ovo je samo predigra. - Borei se svom snagom, mlatila je ispod
njega i on je jedva zadravao svoju poziciju.
Onda, to su ti rekli? O meni?
Nekoliko je trenutaka teko udisala i izdisala hvatajui dah. - Ti si hulja - rekla
je. - Netko tko je izdao sve to mu je ikad znailo u ivotu, netko tko je ubio za
novac. Ti si najgora vrsta smea.
Glupost.
Glupost si ti. Prevario si sve i svakoga. Prodao agenciju, prodao
svoju zemlju. Dobri su agenti mrtvi zbog tebe.
Je P tako? Jesu li rekli zato sam postao lo?
Sjebao si se ili si moda uvijek bio govno. Nije vano. Svaki dan
tvojeg ivota ugroava nae ivote.
To su ti oni rekli?
To je istina - ispljunula je. Jo jedan greviti pokuaj da ga
zbaci proao je njezinim tijelom poput snanog drhtaja. - Sranje
- rekla je. - Barem ti ne smrdi iz usta. Trebam biti zahvalna zbog
toga, ha? Onda, to je sljedee? Hoe li me ubiti ili e to biti
samo puno eve na suho?
Page 135
.,254...
255
Duboko je udahnuo i prsa su mu se proirila do njezinih: opet udna, neeljena
intimnost. Osjetio je kako se ona pod njim oputa.
OK - rekla je. - Skini se s mene. Neu se dii, neu pobjei znam da bi ti prvi doao do puke. Samo u sluati.
Provjerio je da li joj tijelo potpuno oputeno i zatim - presudna odluka, trenutak
istine usred borbe na smrt - otkotrljao se s nje brzim pokretom. U mislima je imao
odredite: Berettu koja je leala ispod jasena u blizini. Zgrabio ju je i utaknuo
sprijeda za pas.
Djelujui klimavo i nesigurno, ena je stala na noge. Zatim se nehajno nasmijala.
-Je li ti to pitolj u depu ili...
To mi je pitolj u depu - rekao je odrezavi. - Neto u ti rei.
Neko sam bio poput tebe. Oruje. Netko drugi me naciljao i opalio.
Mislio sam da imam autonomnu inteligenciju, da sam donosim
odluke. Istina je bila drugaija: ja sam bio oruje u rukama drugih.
Sto se mene tie, to su samo puste rijei - rekla je. - Ja mislim
na odreeno, ne openito.
Dobro. - Duboko je udahnuo pretraujui stare uspomene. Penetracija identificirana u Stockholmu...
Mogao si je sada predoiti ovjeka. Neotesana, podebela, mekana, nepokretna dua. I
preplaen, tako preplaen. Tamni podonjaci ispod oiju govorili su o nespavanju i
iscrpljenosti. Po Janso-novu miljenju, takav je izgled stvarao tjeskobu; subjekt
je proizvodio tiho cmoktanje usnicama, apsurdni, nervozni tik. Zato je toliko
uplaen ako je ovo tipini kontakt? Vidio je takvih kontakata, ljude koji rade svoj
posao, ubijaju, dvadesetak ili tridesetak ubijanja na godinu, s izrazom dosade i
praznine. Lice ovog ovjeka bilo je drukije -ispunjeno gaenjem prema samom sebi
te strahom. I kad se veanin okrenuo prema drugom ovjeku, navodnom ruskom
kontaktu, njegovo lice nije odavalo pohlepu ili zahvalnost, ve odvratnost.
Stockholm - ree ona. - Svibanj 1983. Vidio si kad je subjekt
ostvario kontakt s kontrolom KGB-a i skinuo si ga. Za nespecijalca,
to je bio prilino dobar hitac: s krova stana na klupu u parku uda
ljenu dva bloka kua.
Zaustavi vrpcu - rekao je. Njezino poznavanje tih stvari ga je
ivciralo. - Ti si to opisala onako kako sam to ja napravio u svom
izvjetaju. Ali, kako sam znao da je on agent penetracije? Meni su
rekli da jest. A agent KGB-a? Prepoznao sam lice, no i to je bio podatak koji je dala kontrola operacija. to ako je podatak bio pogrean?
Hoe rei da nije bio KGB?
Zapravo, bio je. Ime mu je bilo Sergej Kuzmin. Ali ovjek koji
se s njim susreo bio je uplaen, prisiljen na susret. Nije imao interesa
dati KGB-u bilo to korisno. Namjeravao je pokuati uvjeriti ovjeka
Page 136
256.
257
i ili na skijanja i... -Janson je prekinuo. - Oprosti - rekao je. -Nisam te htio
muiti time. Ti to ionako u svojim godinama ne razumije. Ali ima sluajeva kad ono
to ti govore stvara cijelu mreu lai. U nekim sluajevima osoba koja ti daje
upute uope nije svjesna toga. Pretpostavljam da je ovo takav sluaj.
Isuse - rekla je tiho. - Ne, ja razumijem. Doista razumijem.
Kae mi da su ti rekli da makne tipa, a da ti nikad nisu naveli prave
razloge za to.
Naveli su me da ubijem Kuzminu vezu kao dio manipulacije. A
manipuliran sam bio ja. Ono to naredba specificira i ono to nare
dba znai dvije su razliite stvari.
Isuse, od ovog mi se vrti u glavi vie nego od bilo kojeg vrajeg
udarca.
Ne elim te zbuniti. Samo hou da pone misliti.
Doe mi na isto - rekla je s dozom gorine u glasu. - Ali,
zato? Zato su udarili na tebe?
Misli da se nisam to sam pitao?
Ti si bio legenda u Konzularnim operacijama, posebno meu
mlaim ljudima. Pojma nema, Janson. Nema pojma koliko je to
bilo demoralizirajue kad su nam rekli da si postao izdajnik. Ne bi
to bez razloga uinili.
Bez razloga? Ne, ne radi se to tako. Veina ljudi lae kako bi
spasila sebe ili sebe prikazala boljima. Moda su se hvalili nekom ide
jom koja zapravo nije bila njihova. Ili su prebacili krivnju sa sebe na
drugoga. Ili im se nekako posreilo pa su dali naslutiti da je ishod bio
rezultat vjetine. Nije to vrsta lai koja me brine. Vrsta lai koja me
Page 137
264
265 .,lSw
.268
269
270
271
Gospodine - odgovorio je Janson - nema potrebe. vrsto su
vezani, kao to ste traili. Zarobljenici nisu povrijeeni, ali su nepo
kretni.
Uvjeren sam da si se oko toga naradio. Nisam iznenaen tvojim
postupcima, Janson.
Transport nee predstavljati tekou - rekao je Janson - gospo
dine.
Rei u ti to e napraviti - rekao je Demarest. - Odvedi ih u
Candle Bog.
Candle Bog su Amerikanci nazvali istinu u dungli etiri stupnja sjeverno od
glavnoga vojnog logora. Ondje se zbio okraj prije mjesec dana kad je amerika
straa nabasala na dvije kolibe i tri ovjeka koja su identificirali kao
vijetkongovske glasnike. Jedan je Amerikanac pogoen u sukobu; sva tri
Page 144
272
273
On nije tvoj ratni drug? - Demarest je pokazao njegova veza
nog druga.
Samo prijatelj.
Page 145
-Da.
-
276
277
Napokon je ugledao poznatu plavu kabinu koja se doimala naputeno. Lonci za cvijee
uglavnom su bili prazni; prozori su bili mali i aavi. Na palubi uz kabinu
nalazila se drvena klupa koja je od vremena posivjela. Ograda niske, iroke palube
bila je iskrivljena i isprekidana. amac je bio usidren uz maleno parkiralite na
obali i dok se pribliavao, Janson je osjeao kako mu se puls ubrzava. Mnogo godina
je prolo otkad je posljednji put bio ovdje. Je li se vlasnik promijenio?
Primijetio je osebujan smolast miris kanabisa i znao je da nije. Kroio je na
palubu i proao kroz vrata kabine; kao to je i oekivao, nisu bila zakljuana.
U jednom kutu suncem proaranog prostora uao je ovjek duge prljave sijede kose
iznad velikog etvrtastog papira. Imao je pastele u objema rukama kojima je
naizmjence mahao prema papiru poput kolibria. Tinjajua cigareta marihuane leala
je uz crveni pastel.
Ni makac, govnaru - Janson je tiho rekao.
Barry Cooper se polako okrenuo smijuljei se nekoj svojoj ali. Kad je prepoznao
posjetitelja, malo se otrijeznio: - Hej, mi smo u redu, je 1'? Ti i ja, mi smo u
redu, je 1'? - Na licu mu je bio priglupi poluosmijeh, no pitanje je imalo prizvuk
uznemirenosti.
Je, Barry, mi smo u redu.
Vidno mu je laknulo. Rairio je ruke, a dlanovi su mu bili puni boje. - Pokai mi
ljubavi, dragi. Pokai mi ljubavi. Koliko je prolo od onda? Isusel
Cooperov je govor dugo zadrao neobinu mjeavinu idioma -dijelom Stoner Shotva,
dijelom TV serije Prepusti to dabru - i injenica to je Amerikanac ivio u
inozemstvu gotovo etvrtinu stoljea djelovala je kao lingvistiki fiksativ.
Predugo - odgovorio je Janson - ili moda ne dovoljno dugo.
Sto ti misli? Prolost koju su dijelili bila je sloena; jedan drugoga
nisu potpuno razumjeli, no dovoljno su se razumjeli da bi mogli imati
poslovni odnos.
Mogu ti skuhati kavu - ree Cooper.
Kava bi mi godila. - Janson je sjeo na kvrgavu smeu sofu i
pogledao oko sebe.
Malo toga se promijenilo. Cooper je ostario, ali ba onako kako se to od njega i
oekivalo. vor prosijede smee kose bio je gotovo
sasvim sijed. Imao je puno sitnih nabora oko kutova oiju, a crte izmeu krajeva
usta i nosa bile su urezane tankom linijom; bilo je okomitih bora izmeu njegovih
obrva i vodoravnih bora na njegovu elu. No, to je bio Barry Cooper, isti stari
Barry Cooper, malo zastraujui i poneto lud, no ni jedno ni drugo previe. Dok je
bio mlai, odnosi su bili drukiji. Poetkom sedamdesetih lutao je od radikalizma u
koledu do prave stvari, tvre i bezobzirnije stvarnosti. Na kraju je zavrio kao
suradnik Weather Undergrounda. Zdrobi sistemi To je bio pozdrav tih dana,
jednostavni pozdrav. Drei se gradskog koleda u Medisonu u dravi Wisconsin,
druio se s onima koji su bili pametniji i uvjerljiviji od njega i koji su smatrali
njegovo poetno neslaganje sa zlodjelima autoriteta kristalnom krajnou. Male
podvale, kojima je provocirao provedbu zakona, vodile su do ekstremnijih postupaka.
Jednog se dana u New Yorku naao u gradskoj kui Greenwich Villagea kad je bomba
koju je napravio jedan od lanova, prerano eksplodirala. Tuirao se i, opren i
aav, no uglavnom nepovrijeen, oamuen je hodao neko vrijeme okolo prije nego
to su ga uhitili. Kad je puten uz jamevinu, policija je utvrdila da se njegovi
otisci prstiju podudaraju s onima naenima na mjestu jedne druge eksplozije, i to u
sveuilinom laboratoriju u Evanstonu. Ona se dogodila nou i nije bilo rtava, no
Page 148
278
279
njegovi su posjeti bili naporni. Puno je znao o razliitim vrstama marihuane - o
tome kako se Maui sensimilla razlikuje od Acapulco crvene, na primjer - no malo ga
je zanimalo ili je malo znao o praktinim stvarima revolucije. Bio je daleko od
onog kriminalnog mozga iz Interpolovih obavijesti. Zapravo je bio zabuant uvijek
spreman -za drogu i seks. Bio je previe oamuen da bi razumio surovost svojih
novih drugova - previe oamuen da bi razumio ono to je on smatrao studentskim
podvalama poput smrdljivih bombi u kupaonici; oni su to smatrali uvodom u siloviti
ustanak i nasilno zbacivanje postojeeg poretka. Kad se nalazio meu
revolucionarima, on je to zadravao za sebe krijui se iza aforistinih odgovora.
Njih je uznemi-ravala njegova utljivost i izrazito pomanjkanje interesa za njihove
aktivnosti: to je bio znak da im ameriki terorist ne vjeruje ili da ih ne smatra
ozbiljnom revolucionarnom avangardom. Uzvratili su otkrivajui mu svoje
najambicioznije planove, pokuavajui ga zadiviti otkrivanjem dometa svog ljudskog
i materijalnog bitka: sigurna kua u Istonom Berlinu, istaknuta organizacija u
Miinchenu koja im je osiguravala financijsku potporu, asnik u nacionalnoj gardi
Bundesrepublike koji je opskrbljivao svog radikalnog ljubavnika velikim koliinama
vojnikog topnitva.
Kako je vrijeme prolazilo, Barrvju Cooperu je bilo sve nelagod-nije i ne samo zbog
maskerade: nije imao eludac za nasilje koje su oni tako ivo opisivali. Jednoga
dana, nakon eksplozije bombe u podzemnoj eljeznici u Stuttgartu koju su izvele
Revolucionarne elije, u novinama je vidio popis rtava. Pretvarajui se da je i
sam novinski izvjestitelj, posjetio je majku jednog ubijenog prolaznika. Iskustvo
-susresti se licem u lice s ljudskom stvarnou uzvienog revolucionarnog nasilja uzdrmalo ga je i odbilo.
Janson ga je posjetio nedugo nakon toga. Pokuavajui ui u skri: veni svijet tih
teroristikih organizacija, traio je ljude ija vjernost civilizaciji moda jo
nije sasvim erodirala - ljude koji jo nisu bili mrtvi za takozvanu burujsku
moralnost. Povezanost Barrvja Coo-pera s tim organizacijama uvijek mu je bila
udna; dobro je poznavao njegov dosje i u njemu je vidio osobu koja je u biti
aljivina, zafrkant, klaun, a ne ubojica. Tip koji se slae i povodi u jednom se
trenutku sloio i poveo za nekim jako loim drutvom.
_28flL
Cooper je ve ivio u Amsterdamu na istoj toj barki; zaraivao je za ivot
prodajui turistima arene crtee staroga grada - ki, ali iskreni ki. Izgledao je
kao netko tko je previe i predugo puio marihuanu: ak i kad nije bio drven, bio
je pomalo neusredotoen i iskren. Njih se dvojica nisu odmah povezala: bilo je
teko zamisliti dvije manje sline due. Meutim, Cooper je na kraju cijenio da se
njegov posjetitelj iz vlade SAD-a nije pokuao integrirati ni prijetiti. Izgledao
je loe, ali nije bio lo. udno diskretan u nastupu, igrao je otvoreno. Kad je
Cooper skrenuo razgovor na nepravde na Zapadu, Janson ga je, kao vjet politiki
znanstvenik, rado slijedio. Umjesto da se izruguje njegovoj politici, Janson se
Page 149
288
289
19
Malo bi toga privuklo bilo iji pogled na kuicu uz obalu kanala ili voorhuis osim
njezine lokacije. Bila je nasuprot sjedita Zaklade za slobodu. Unutra je Ratko
Pavi gledao pokustvo iskljuivo okom korisnika. Osjeao se slab, ali sladunjav
miris kuhinje - juha od graka, zar ne? Sigurno je bila od sino, no miris se
neobino probijao. Zavrnuo je nosom s gaenjem. Meutim, ovdje se vie nita nee
kuhati. Mislio je na dva tijela izvaljena gore u kadi dok je krv postojano curila
niz odvod. Nita nije osjeao prema onome to je napravio: stariji par, angairan
da odrava kuu dok su vlasnici na Krfu, smetao je. Bili su vjerni sluge, nema
sumnje, no trebalo ih je likvidirati. I za to je postojao dobar razlog: sjedei uz
mali etvrtasti prozor u zamraenoj sobi, Ratko Pavi je imao odlian pogled na
zdanje s druge strane ulice, a dva parabolina mikrofona relativno su isto
prenosila razgovore iz predsoblja to je gledalo na ulicu.
Unato tome, bilo je to dosadno jutro. Administratori i osoblje dolaze izmeu osam
i trideset i devet i trideset. Narueni posjetioci dolaze u svoje naruene posjete:
nakon starijeg dravnog slubenika iz Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske,
slijedi zamjenik nizozemskog ministra prosvjete, kulture i znanosti. Nakon visokog
povjerenika za izbjeglice UN-a, slijedi stariji direktor Odjela za odrivi razvoj
UN-a, a zatim jo neki vaan birokrat iz njihove Ekonomske komisije za Europu.
Drugi u Ratkovoj skupini imali su komplementarne rubne poglede. Jedan od njih,
Simi, bio je smjeten na samom krovu voorhuisa, tri kata ravno iznad njega. Ni
jedan od njih nije
opazio nikakav znak Paula Jansona. To nije bilo iznenaujue. Uvui se danju nije
imalo mnogo smisla, iako je agent bio poznat da radi neoekivano jednostavno zato
to je to bilo neoekivano.
Bio je to dosadan posao to je traio potpunu skrivenost, no to mu je i najvie
odgovaralo jer je postao oznaen .ovjek. Otra, sjajna brazgotina koja je ila od
njegova desnog oka do brade - oiljak koji bi se zacrvenio kad bi si dopustio da se
razljuti - bila je razlog to je njegovo lice postalo previe prepoznatljivo za
bilo koji posao u kojem ga se moglo vidjeti. On je bio oznaen: to je bila misao
koja mu je ispunjavala mozak, ak i u trenutku kad ga je njegov napada oinuo
noem to je sluio za struganje ribe. Vea mu je kazna bila, ak i od paklene boli
razderanog mesa, kad je shvatio da vie nikad nee moi tajno raditi na terenu. Kao
snajperist, naravno, bio je nevidljiv poput njegove snajperske puke Vaime s
Page 154
29Q
.,281.
alama u debelim okvirima i pustenim eirom izaao je i zaustavio se uz auto na
trenutak divei se velianstvenom nizu jugozapadnog Prinsengrachta. Zatim je
uniformirani ovjek - ministrov osobni fak-totum, inilo se - pritisnuo zvono
pokraj duboko izrezbarenih ulaznih vrata. Nakon deset sekundi vrata su se otvorila.
ovjek u odori govorio je eni na vratima: - Gospoo, ministar vanjskih poslova
Republike eke. Jan Kubelik. - Glasovi uhvaeni s dvije parabole bili su kretavi,
ali razumljivi.
Ministar vanjskih poslova rekao je nekoliko rijei na ekom svojem faktotumu i dao
znak da ga otputa. ovjek u odori se okrenuo i udaljio natrag prema limuzini.
- Gotovo da izgledate kao da me niste oekivali - rekao je ovjek u elegantnom
plavom odijelu recepcionarki.
Njezine su se oi rairile. - Nikako, ministre Kubelik. Izuzetno nam je drago to
ste doli.
Ratko se nasmijeio prisjeajui se male panike koja se proirila meu pomonim
osobljem Zaklade kad su primili telefonski poziv prije trideset minuta kojim im je
priopeno da e nedavno imenovani ministar vanjskih poslova imati sastanak s
izvrnim direktorom. Niz zbunjenih pomonika usporeivao je biljeke jer sastanak
nije bio zabiljeen. Nitko nije elio priznati da je napravio pogreku u rasporedu
pa ipak ju je netko oito napravio. Kroz svoj dalekozor Schmidt & Bender Ratko je
vidio zaprepatenje male riokose ene. Prije samo dva tjedna dvaput ste zapisali
vedskog ministra vanjskih poslova i ovjeka iz Programa za razoruanje UN-a, rekla
je riokosa grdei izrazito glupu mlau tajnicu na gornjem katu. Mlaa tajnica je
prosvjedovala da to nije njezin propust, no to je radila s blagim oklijevanjem koje
je bilo ravno priznanju. Druga tajnica koja ju je dola braniti tvrdila je da je
propust vjerojatno napravila eka birokracija. Meutim, bilo bi jednostavno
nemogue i nepopravljiva povreda protokola to im rei.
Sad je Ratko gledao kako riokosa recepcionarka vodi ministra u otmjeno predsoblje
gdje su i slika i ton postali nejasni. Srbin je na dalekozoru ukljuio elektronsko
pojaalo svjetla i prebacio mikrofon na posebni mod pojaanja signala tako da ulaz
s parabola bude digitalno poboljan - izotren, a nepotrebna buka filtrirana.
Na izvrni direktor brzo e vas primiti - uo je riokosu kako
govori kad se signal vratio.
Vrlo ste ljubazni - rekao je eki diplomat nehajno skidajui
eir. - Ovo je prekrasno zdanje. Bih li ga smio malo razgledati?
Gospodine, bila bi nam ast - odgovorila je mehaniki.
Page 155
296
291,
Osjeaj hladnoe spustio mu se niz kraljenicu kao da mu je netko prislonio komad
leda.
Zato? Neto u njegovu vidnom polju - jo jedanput, anomalija na koju je
instinktivno reagirao prije nego to ju je mogao racionalno -analizirati ili
opisati.
to?
Oh, Isuse! Iza zvonolikog zabata kue s druge strane ulice nalazila se sjena
ovjeka koji ui na vrsto sloenim kosim ploicama. Poznata pogreka: sunce se
pomie i sjena se pojavljuje ondje gdje je nije bilo odajui skrivenog promatraa ili snajperista. Kojeg? Bljesak sunca o staklo dalekozora nije dao odgovor na to
pitanje.
Njegove su oi sada pretraivale strehe i prozore u potkrovlju kue kako bi uoio
Page 158
298,
299
Page 159
300
301
moglo ga se lako otvoriti. Unutra je bio niz izvjetaja o nevladinim organizacijama
i knjinicama u Sloveniji i Rumunjskoj. I prepiska s Unitech Ltd. Sadraj se inio
besprijekornim. Unitech: da, to je neto znailo - no, sad nema vremena misliti o
tome. Njegov je cilj bio preivjeti i njegove misli moraju biti usmjerene prema tom
jedinom imperativu. To je bilo skretanje od trideset sekundi; sad je jurnuo uz
preostala dva niza stuba i uzverao se grubim drvenim ljestvama to su vodile do
galerije ispod krova. Ovdje je bilo zaguljivo, no ispod krovnih greda sigurno se
nalazio otvor na dio krova koji bi bio skriven zabatom. To je njegova jedina
prilika. Trenutak kasnije naao je otvor i stigao je posrui na krov. Bilo je
strmije nego to je oekivao pa se prilijepio uz oblinji dimnjak kao da je veliko
drvo koje prua zatitu u dungli. Naravno da nije bilo tako. Pregledao je okolne
krovove traei svoje krvnike.
Time to je bio na krovu nalazio se izvan vidokruga veine njihovih fiksnih
pozicija.
Ali ne svih.
uei na viem krovu, dijagonalno nasuprot njemu zdesna, mogao je vidjeti
nepogreivu brinetu iz Regent's Parka. Ondje ga je gotovo pogodila s goleme
udaljenosti. Sad je bila udaljena samo trideset metara. Ovaj put nee propustiti
pogoditi metu. Nije propustila kad je pogodila grotesknu lutku koju je napravio od
mrtvog uvara osiguranja jer je sada znao da je dijagonalni hitac bio njezin.
Okrenu je-glavH^-jvtdicr onrrto ga je bacilo u oaj: s njegove lijeve strane jo
jedan strijelac na susjednom krovu udaljen samo deset metara.
Strijelac je uo njegove korake dok se penjao po strmom krovu i sada je okrenuo
oruje prema njemu.
Upozorena od strijelca u smeem odijelu, nepogreiva je brineta podigla svoj
dalekozor u visini krova. Ranjena sljepooica pekla ga je opet gotovo
nepodnoljivom boli.
Bio je uklijeten izmeu dvaju savrenih strijelaca samo s pitoljem za obranu.
Vidio je enu kako gleda kroz dalekozor, vidio je crnilo puane cijevi. Gledao je
svoju smrt.
Bio je to hitac koji nije mogla promaiti.
20
Prisilio se usredotoiti se na izraz lica svoga krvnika. Kao da gleda smrti u oi.
Ono to je vidio bila je igra zbunjenosti na njezinu licu kad je okretala svoju
puku nekoliko stupnjeva ulijevo i ispalila hitac.
Strijelac na sljedeem krovu opisao je luk leima i otkotrljao se s krova poput
vodorige koja pada.
to se to, dovraga, dogaa?
Odmah se zaulo glasno tektanje oblinjeg automatskog oruja -namijenjenog njemu,
a ne njoj. Odlomio se komad ukraenog zidnog vijenca iza kojeg se smjestila
ostavljajui za sobom oblak praine.
Hoe li mu tko doi u pomo, spasiti ga od krvnika iz Regent's Parka?
Pokuavao je odgonetnuti sloenu geometriju. Dva tima, ba kao to je
pretpostavljao. Jedan se koristi amerikom snajperskom opremom. To je snajperski
tim iz Konzularnih operacija. A drugi? Neobian izbor naoruanja. Nije regularna
vojska. Plaenici. Ako je suditi po tkanini i ovrsju, istoni Europljani.
U ijoj slubi?
Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Ako je stara uzreica istinita u tom
sluaju, on je bio daleko od toga da bude bez prijatelja. No, je li to bilo tono?
ovjek s automatskim pitoljem, ruskim AKS-74, stajao je sada iznad parapeta
pokuavajui dobiti bolji kut prema snajperistici.
- Hej! - zazvao ga je Janson.
Page 161
302
303
Mukarac, Janson je bio dovoljno blizu da vidi njegove grube crte, primaknute oi i
dva dana staru bradu, cerio se Jansonu okrenut prema njemu.
S pitoljem to je rigao vatru.
Kad je mitraljeska paljba pogodila krov, Janson se otkotrljao tre-snuvi o kosinu
prekrivenu crjepovima. Komad kamena oinuo ga je uz uho kad se buna paljba sruila
na podruje gdje se nalazio prije nekoliko trenutaka. elo je oderao o drugi komad
zida, a dlan mu je bio proboden kad ga je pritisnuo prema nazupanom crijepu na
krovu. Napokon mu je tijelo udarilo o balustradu. Udarac je zakri-pio oslabljujui
ga, ali bi alternativa bila gora: okomit pad s visokog krova na plonik.
uo je krikove odavde i odande. Njegov oamuen mozak trudio se obraditi zvukove
kako su nastajali, odjekivali i nestajali.
Sto se zapravo dogaalo? ena ga je imala na nianu. Imala ga je.
Zato nije pucala?
A drugi tim, tko su oni? Angus Fielding je spomenuo neprijatelje iz sjene koje je
Novak imao meu pokvarenim istonoeuropskim oli-garsima. Jesu li oni bili privatna
policija? Sve oko njih upuivalo je na to.
On je bio njihova meta. No, to je bio tim Konzularnih operacija. Kako je to mogue?
Nije bilo vremena. Tutnuo je pitolj izmeu ukrasnih stupova od pjeenjaka i
ispalio dva kratka rafala. Mukarac s AKS-74 zateturao je natrake proizvevi
neobian grleni zvuk; jedan od metaka probio mu je grlo iz kojeg je iknuo mlaz
arterijske krvi. Kad se sruio na crjepove, oruje je palo s njim privreno
najlonskom omom oko ramena.
Pitolj bi mogao spasiti Jansona pod uvjetom da ga se domogne.
Sada je Janson stajao na vrhu balustrade i preskoio kratku udaljenost do susjedne
kue. Imao je objektiv. AKS-74: sirov, tekui, snani automat. Nesavreno je
prizemljio. Bolni metak poput elektrine munje proao je niz njegov lijevi gleanj.
Metak je zafijuknuo zrakom nekoliko centimetara iznad njegove glave, a on se bacio
na vrh s crjepovima nekoliko metara dalje od ovjeka koji je upravo ubijen.
Predobro poznat miris krvi irio se prema njemu. Ispruio je ruku i silom izvadio
automat iz njegove najlonske ome oslobodivi
304
ga urno depnim noiem. Ne mijenjajui poloaj, ispruio je glavu i pogledao
okolo da vidi gdje se nalazi.
Plona geometrija krovova bila je, kao to je znao, varljiva. Vrhovi se sastaju s
vrhovima na neemu to izgleda poput okomitih kutova, ali kutovi nisu zapravo
okomiti. Prsobrani koji su izgledali paralelni, nisu zapravo bili paralelni. Strehe
koje su izgledale ravne, nisu zapravo bile takve. Ukrasni zidni vijenci i
balustrade graeni i obnavljani stoljeima, smjeteni su i pomaknuti na nain da ih
ne otkrije brzi pogled. Janson je znao da ljudski um ima snanu tendenciju da
apstrahira takve nepravilnosti. Bila je to kognitivna ekonominost koja je obino
prilagodljiva. I kad ve doe do putanje metka, male nepravilnosti mogu znaiti
veliku razliku u svijetu. Nikakvi kutovi nisu istinski; treba zanemarivati
intuiciju, uvijek iznova s tekim podacima daljinomjera i dalekozora.
Rukama je sada tapkao mrtvog mukarca sve dok nije pronaao i izvukao malenu
napravu s dva kutna zrcala privrena na teleskop-ski tap to je sliio anteni
tranzistorskoga radija. Bila je to standardna oprema za urbanog komandosa. Janson
je paljivo prilagodio zrcala i izvukao tap. Izvlaei ga iznad vijenca, moi e
vidjeti s kakvim je jo prijetnjama suoen, a da se sam ne izloi na vatrenoj crti.
Oruje u Jansonovim rukama nije bio precizan instrument; vatrogasna cijev, a ne
laser.
Ono to je vidio nije bilo ohrabrujue. Smrtonosna brineta bila je jo na poloaju
i iako je trenutano od nje bio zatien geometrijom krovne crte streha, vrhova i
zida pod zabatom, upozorit e je svaki pokret; on se ne moe pomaknuti, a da se ne
izvrgne opasnosti.
Jedan je metak opalio o dimnjak izbivi komad stoljetne opeke. Janson je zarotirao
Page 162
308
309
Janson se okrenuo i naao licem u lice s mravim mukarcem koji je imao naoale sa
zlatnim okvirom postavljene visoko na kukastom nosu. Mukarac je nosio kaki hlae i
bijelu koulju, a jedno i drugo je bilo uredno izglaano. Stajao je vrlo blizu i
leernim pokretom uperio mu revolver u elo.
Bio je ulovljen.
Spusti pitolj - ponavljao je mukarac.
Janson je pustio pitolj da padne na beton. Stalni pritisak ovjekova pitolja
prema njegovu elu nije doputao nikakve pregovore. Drugi je prodorni vrisak
zaparao zrak; ovaj put uz podrhtavanje, to je znailo duboki strah ili bijes.
Mukarac s naoalama u zlatnom okviru nasmijao se odbojno. -Amerika kurva pjeva.
Ratko ih voli jebati prije nego to ih ubije. Vritanje ga uzbuuje. Ono to je
spremno za tebe, bit e, naalost, mnogo manji uitak. Kao to e i sam vidjeti.
On e zaas zavriti. A tako e i ona. I ti, bude li imao sree, zar ne?
Zato? Za ime Boga, zato} - pitao je Janson tihim upornim
glasom.
Tipino ameriko pitanje - odgovori mukarac. Glas mu je bio
vie kultiviran nego gorostasov, ali jednako lien emocija. On je vje
rojatno bio voa operacije. - Mi ovdje postavljamo pitanja. I ako ne
odgovori na njih onako kako se nama svia, eka te uasno bolna
smrt prije nego to ti tijelo nestane u vodama Oosterdoka.
A ako uinim ono to trai?
Tvoja e smrt biti milostiva i brza. Oh, oprosti. Zar si se nadao
veem izboru? - Mukareve uske usne trzale su se prezrivo. - Vi
Amerikanci uvijek elite stvari koje nisu na jelovniku, zar ne? Ne
moete nikad imati dovoljno izbora. Samo, ja nisam Amerikanac,
gospodine Janson. Nudim vam izbor. Smrt s agonijom ili smrt bez
agonije. - Njegove mirne rijei djelovale su poput ledenog vjetra.
Kad je ena ispustila jo jedan prodorni vrisak, Jansonovo se lice izobliilo u
prizor straha. - Molim - ree on napola cvilei - neu uiniti nita... - Janson je
posegnuo rukom u neko mjesto duboko i poeo vidljivo drhtati.
Zadovoljan, sadistiki smijeak pojavio se na mukarcu s naoalama zlatnih okvira.
Odjednom su se Jansonu poela tresti svinuta koljena i pao je 60 centimetara
ostavi savreno uspravljen kad je svinuo koljena. Istodobno mu je desna ruka ravno
pucala uhvativi zapee ovjekove ispruene ruke.
Page 165
310
311
okrugla lica koji je drao AKS-74 kao da je srastao s njim. Kratka paljba bila je
usmjerena u stup iza kojeg se skrivao. Janson je ovio ruku oko njega i ispalio
hitac naslijepo. uo je kako je udario o ogradu s elinim cijevima i znao je da je
promaio. Meutim, iznen-dani koraci na elinom nogostupu pomogli su mu locirati
ovjeka u prostoru i on je ispalio jo tri hica.
Svaki je promaio. Prokletstvo, to je oekivao? Jo nije mogao vizualno locirati
ovjeka s napadakim orujem, a da sam sebe ne izloi smrtonosnoj vatri.
Svjetlost je nakratko preplavila mrano skladite kad je netko otvorio sporedna
vrata.
uo je korake, nekoga tko utrava u golemi prostor.
Jo je jedan hitac ispaljen iz AKS-74 usmjeren ne na Jansona, nego na nevidljivog
pridolicu.
Uh, sranje! Uh, sranje! - bio je to glas Barrvja Coopera.
Nije mogao vjerovati: Barry Cooper je uao u naputeno skladi
te.
Barry, to dovraga radi ovdje? - uzviknuo je Janson.
Ba se i ja to pitam. uo sam svu tu paljbu kad sam bio u autu,
uplaio sam se i pobjegao ovamo pokuavajui se spasiti. Prilino
glupo, zar ne?
Uistinu? Da.
Nova vatra izazvala je bujicu iskra s betonskog poda.
Janson je uzmaknuo od stupa i vidio to se dogaa. Barry Cooper se nagnuo iza
golemog elinog bubnja dok se ovjek na nogostupu poeo premjetati.
Ne znam to da radim - ree Cooper napola jauui.
Barry, uini to sam ja uinio.
Jesam li te?
Odjeknuo je hitac i niski zdepasti ovjek na ploniku odjednom se ukoio.
Page 166
312
313
lea. Svjetlucanje elika govorilo mu je da ena nije bila tako nemona kao to je
on zamiljao.
Slobodnom rukom posegnula je prema dolje pruivi je vie nego to se inilo
moguim i zgrabila drak noa koji je izvanrednim izvijanjima uspjela dii do pola
razine bedra. Sada ga je visoko dignula drei otricu vodoravno kako bi izbjegla
rebra i...
Zabila ga u gorostasova leda.
ok je izbijao iz prijeteeg izraza njegova uasno prestraenog lica. Kad je Janson
stupio naprijed, gorostas je ispalio jo jedan hitac, ali je taj otiao visoko.
Jansonu je preostao jo jedan metak u spremniku. Nije smio promaiti.
Zauzeo je standardno dranje tijela za Weaver i ispalio svoj jedini preostali metak
usmjerivi ga ovjeku u srce.
Jebem ti majku - zagrmio je Srbin, a zatim poput debla koje se
rui bubnuo naglavake mrtav.
Page 167
322
323
pretapaju iz jednoga u drugi; citati se javljaju samo uz manje varijacije poput
novinarskih klieja. Evo to pie londonski Guardian:
Bilo je vrijeme kad ste mogli odbaciti Vetera Novaka, kae alter Horoivitz,
bivi veleposlanik Sjedinjenih Drava u Rusiji. Sada je postao igra i to veliki
igra. On je doista svoj ovjek. On je tu, ini to i nema mnogo strpljenja s
vladom. On je jedini privatni graanin koji ima vlastitu vanjsku politiku i koji je
moe primijeniti. Horoivitz izraava perspektivu koja se ini sve openitijom u
uspostavljanju vanjske politike: da vlade nemaju vie izvore ili volje da
izvravaju odreene inicijative pa da taj vakuum ispunjavaju monicima na privatnom
sektoru poput Petera Novaka.
Glavni podtajnik UN-a za politika pitanja i pitanja Vijea sigurnosti, Jaako
Torvalds kae: To je kao da se radi s nekim prijateljskim, miroljubivim, neovisnim
entitetom, ako ne i vladom. Mi u UN-u pokuavamo koordinirati svoj pristup nemirnim
podrujima s Njemakom, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom i s Pete-rom
Novakom.
U Neivsiveeku se ponavljaju slina priznanja:
Sto ini maarskog magnata posebnim? Krenite od njegova golema smisla za
osiguranje, apsolutne sigurnosti koju vidite u njegovim osjeajima i u njegovu
govoru. Ja se ne bavim dravnikim poslovima jer me to uzbuuje, kae Novak ija
ekskluzivna, po mjeri krojena odijela ne odvlae pozornost od njegove fizike
snage. No, do sada se prilagodio svjetskim tritima i tako esto pobjeivao da se
igra ne mora vie osjeati kao izazov. Pomo pri izgradnji civilnog drutva u
nestabilnim podrujima kao to su Bosna ili republike Sredinje Azije prua toliko
izazova koliko se ovjek ne moe ni nadati, pa ak ni Peter Novak.
Nakon nekoliko sati uo je korake bosih nogu na ploicama od terakote. ena u
haljini od frotira napokon se pojavila iz spavae sobe. Janson je ustao dok mu je
glava jo bila puna imena i podataka, smeten injenicama koje se jo nisu
raistile u istinu kakvu je hitno traio.
- Prilino elegantno mjesto - ree ona.
Janson je bio zahvalan zbog prekida. - Prije tri stoljea ovdje je bio brdski
samostan. Bio je gotovo potpuno razoren, a zatim zarastao
u umu. Moj prijatelje kupio je to imanje i potroio masu novca pretvarajui
ruevine u ladanjsku kuu.
Jansonu se nije toliko sviala kua kao to mu se sviala lokacija. Kroz prednje
prozore vidio se vrh stjenovitog brda to se uzdizao iz oblinje ume. Pruge sivog,
golog kamena prekidale su njegovo zeleno tkivo. Zbog udaljenosti stabla su
izgledala poput pripijene mahovine. Sve se ocrtavalo prema aurnom nebu gdje su
malene crne ptice letjele, kruile i uranjale koordiniranim, ali, ini se,
besciljnim pogledima. eljezna pergola preko koje je prebaena vinova loza stajala
je odostraga nedaleko od stoljetnog zvonika, jednog od nekoliko ostataka starog
samostana.
Ovo odakle ja dolazim - ree ona - nije ladanjska kua.
Dobro, on je otkrio mnotvo fresaka tijekom obnove. Postavio
je i odreen broj slika mrtve prirode koje je uzeo iz drugih vila. Malo
se raspojasao sa stropnom umjetnou.
Prokleto mnogo malih imia ulo je u moje snove.
To znai mali aneli. Razmiljajte na taj nain. To je umirujue.
A tko je taj prijatelj?
Jedan poslovni ovjek iz Montreala. Ovo prijatelj malo je
Page 173
324
,,.. 325
..,
326
327
Ne ba. Dobila sam poloaj vjebenika. Morala sam u meuvre
menu pribaviti potvrdu da imam ekvivalent koledu. Uila sam iz
hrpe knjiga. Nije bilo tako strano.
Ne za bistru djevojku s motornom mau pod noktima i
eksplozivom u kosi.
A Quantico je bila sitnica. Mogla sam pobjei po uetu bre
nego bilo tko drugi u mojoj klasi. Penjanje ruka po ruci, ulazi na dru
gom katu, prva preko ograde, ma to bilo. Nogometni me klipani
nisu mogli pratiti. Prijavljujem se za posao u odjelu Ureda za nacio
nalnu sigurnost i oni me uzmu. Nakon nekoliko godina nalazim se na
specijalnom zadatku Odjela za nacionalnu sigurnost i zapinjem za
oko nekim spodobama iz Konzularnih operacija i to je to.
Kao to su Lanu Turner otkrili na barskom stolcu u drugstoreu
Schtvab's? - ree Janson. - Zato ja mislim da preskaete najzanim
ljiviji dio?
Ah, pa detalji su prljavi - ree ona. - Nalazim se na poloaju
snajperista u Chicagu. Policijski nadzor. To je neobian sluaj, kor
poracijska pijunaa, samo to pijun zapravo radi za Narodnu Repu
bliku Kinu. To je dijete Konzularnih operacija, ali federalci pruaju
lokalnu zatitu i potporu. Moj je posao uglavnom da motrim. Stvari
pomalo ipak izmiu kontroli. Momak je skliznuo iz mree. Ima cijelib
udo mikrofilmova, to znamo, pa nipoto ne elimo da pobjegne.
Nekako je izmaknuo kordonu u predvorju i pojurio niz ulicu do
svog auta. Ako ue u auto, otiao je jer ne pokrivamo automobil.
Page 175
328
329,
Jer ste bili prava uenica Paula Jansona. Netko tko poznaje
moje poteze bolje od bilo koga drugoga. Da, mogu vidjeti logiku u
tome. Mogu vidjeti direktora operacija kako misli da je vrlo mudar
to se sjetio toga.
Sigurno. Ideja da se tajno motri stan Grigorija Bermana bila je
Page 176
330
331
Ljudi izmiljaju stvari - Janson je pokuao zvuati mirno, ali
nije uspio. Nije ba shvatio zato.
Pogledala ga je udno. - Dobro, ovjee, vjerujem vam. Mislim da ste vi jedina
osoba koja bi to sigurno znala, je li tako?
Janson je raspirio vatru araem, a klade od borovine su zapuc-ketale i zamirisale.
Sunce je poelo zapadati iznad suprotnog planinskog vrha. - Nadam se da se neete
uvrijediti ako vas zamolim da me podsjetite koliko vam je godina, gospoice Kincaid
- upita on gledajui njezino tvrdo lice kako se omekava u aru srca.
Moe me zvati Jessie - ree ona. - Imam 29 godina.
Mogla bi mi biti ki.
Ah, ovjek je onoliko mlad koliko se osjea.
To bi znailo da sam ja metuzalem.
Starost je samo broj.
U tvom sluaju, ali ne u mom, niim djeljiv broj. - Stao je mije
ati crvenu eravicu to se dimila araem i gledao kako izgara u
utim plamenovima. Njegov se duh premjestio u Amsterdam. Imam pitanje za tebe. Jesi li ikad ula za kompaniju pod imenom
Unitech Ltd.}
Naravno da jesam. To je jedna od naih. Pretpostavlja se da je
neovisna korporativna cjelina.
Ali je sluila kao fronta Konzularnih operacija.
Neovisna je poput psee noge - ree ona prolazei rukom kroz
svoju otru kratku kosu.
Ili maje pande - ree Janson. Stala su navirati nejasna sjea
nja. Unitech je godinama igrao manju ulogu u cijelom nizu pothvata;
katkad je pomagao neke prikrivene agentske legende pruajui
zamjenski podatak o zaposlenju. Katkad bi transferirao fondove stra
nama koje su se regrutirale da obave manju ulogu u veoj operaciji. Netko iz Unitecha korespondira s izvrnim direktorom Zaklade za
slobodu nudei logistiku potporu za njihov program obrazovanja
u Istonoj Europi. Zato?
Ba si mene naao.
Zamisli da je netko, neka skupina eljela priliku da se priblii
Peteru Novaku. Da sazna gdje se kree.
Netko? Rekao si da su ga Konzularne operacije likvidirale?
Moji zaposlenici?
Omoguili su da se to dogodi, tonije. Orkestrirali okolnosti u
jednom potezu.
Ali zato? - upita ona. - Zato? Nemoj da ti promakne smisao.
Nekoliko stvari se poklapalo. Nisu li Konzularne operacije
doista organizirale Novakovu smrt i zato se nigdje nije izvijestilo
da je poginuo? To postaje sve neobinije iz dana u dan: ljudi za
koje se mislilo da su njegovi bliski suradnici, ini se kao da uope
ne znaju za kataklizmini dogaaj.
to si itao cijelo to vrijeme? - ree Jessie prisebno pokazujui
prema razliitim hrpama tiskovina.
Janson je objasnio.
Misli da bi se doista moglo kriti neto vrijedno u arhivi tek
Page 178
J32...
.333,
U dungli je bila baza. U bazi je bio ured. U uredu stol. Za stolom ovjek.
Njegov zapovjednik. ovjek koji ga je nauio gotovo sve to je znao.
ovjek je sjedio nasuprot njemu.
Iz malenih zvunika sa zapovjednikova osmotranog magnetofona dolazila je crkvena
pjesma iz 12. stoljea. Sveta Hildegard.
Zbog ega si doao k meni, sine? - Demarestove tjelesne oso
bine odavale su blagu mirnou. Izgledao je kao da doista nema
pojma zato je Janson ondje.
Sastavit u izvjetaj - ree Janson. - Gospodine.
Svakako. Standardni operativni postupak nakon operacije.
Ne, gospodine. Izvjetaj o vama. Iznijet u podrobno loe
ponaanje u odnosu na lanak 53. koji se odnosi na postupanje s rat
nim zarobljenicima.
Ah, to. - Demarest je zautio na trenutak. - Misli da sam bio
malo grub s Victorom Charliejem?
Gospodine? - Jansonov se glas podignuo u nevjerici.
I ne moe zamisliti zato, zar ne? Dobro, nastavi. Imam
mnogo toga na pameti upravo sada. Vidi, dok ti ispunjava formulare, ja moram smisliti kako spasiti ivote estorice ljudi koji su zarob
ljeni. estorice ljudi koje poznaje vrlo dobro jer su pod tvojim zapo
vjednitvom ili su bili.
O emu to govorite, gospodine?
Govorim o injenici da su lanovi tvog tima zarobljeni u blizini
Long Duch Thana. Bili su na posebnom zadatku, zajedniko izvia
nje sa specijalnim mornarikim snagama. Dio modela, vidi. Ovo je
mjesto prokleto sito.
Zato nisam bio obavijeten o operaciji, gospodine?
Nitko te nije mogao nai cijelo popodne, upravo povreda
lanka 15. Vrijeme i plima ne ekaju ovjeka. I sada si ovdje i sve
to misli uiniti jest nai najblie iljilo za olovke.
Molim doputenje da govorim slobodno, gospodine.
Doputenje odbijeno - odbrusi Demarest. - Ti ini, dovraga,
ono to eli. Ali tvoja ekipa je ovdje zarobljena, ljudi koji su svoje
ivote povjerili u tvoje ruke, a ti si najbolje pozicionirana osoba da
Page 179
344
345
Upotrijebivi ve davno istroenu legendu, onu o kanadskom direktoru tvrtke za
zatitarske usluge, a to je privatna policija, Janson je nazvao niz poslovnih ljudi
koji su ve dugo bili izvan trgovine. Na svakoj instanci poruka je bila ista. Neki
Adam Kurzweil koji predstavlja klijenta kojeg ne moe imenovati, trai dobavljaa
za posebno veliku i unosnu transakciju. Kanaanina, legende koju je Janson stvorio
za sebe ne obavijestivi Konzularne operacije, rado su se sjeali, uvaavajui
njegovu skromnost i duga razdoblja nevidljivosti. Ljudi s kojima je stupio u vezu
bili su sumnjiavi, premda nerado; svi su bili oprezni ljudi, obogatili su se i
sada su nastavili s poslom. Nije vano. Janson je znao da e se u malom svijetu
takvih trgovaca pria o ozbiljnom kupcu proiriti; onaj koji je organizirao
uspjean kontakt moe oekivati proviziju za transakciju. Janson nee stupiti u
vezu s Lakatosom; on e kontaktirati s onima oko njega. Kada ga je jedan od
poslovnih ljudi s kojima je razgovarao, stanovnik Bratislave kojega su tijesne veze
s vladinim dunosnicima potedjele istrage, upitao zato taj Adam Kurzweil ne
pokua s Lakatosom, reeno mu je da je taj Kurzweil nepovjerljiv i ne bi se
posluio nikim za koga ne bi dobio osobno jamstvo. Lakatos, to se tie Kurzweila,
jednostavno nije bio vrijedan povjerenja. On i njegovi klijenti ne bi se izlagali
opasnosti od takvog nepoznatog ovjeka. Osim toga, nije li Lakatos bio previe
neznatan za takvu transakciju?
Page 185
372
373
24
Bilo je to prije tri desetljea i bilo je to sada. Bilo je to daleko u dungli i
bilo je ovdje.
Uvijek i zvukovi: vatra iz minobacaa udaljenija i priguenija nego ikada prije jer
ih je staza vodila mnogo kilometara daleko od slubenih borbenih podruja. Zbog
neposredne blizine zvukovi komaraca i ostalih malih kukaca to su ubadali bili su
glasniji od golemih eksplozija tekog topnitva. U zemlju su bili zabodeni debeli
nailjeni bambusovi tapovi obloeni izmetom to ih je Vijetkong smjestio u malene
tajnovite rupe oekujui zvuk neopreznih koraka.
Janson je jo jedanput provjerio svoj kompas elei znati vodi li staza u pravom
smjeru. Dungla s trostrukim kronjama ostavljala je tlo u stalnom polumraku ak i
kad je sunce sijalo. estorica ljudi u njegovu timu kretala su se u tri para, a
svaki je bio razmaknut dobar dio puta da izbjegne ranjavanje od rasprskavajuih
bombi na neprijateljskom teritoriju. Samo je on putovao bez partnera.
- Maguire - javio je radiovezom mirno.
Nikad nije uo odgovor. Ono to je uo bila je paljba iz automatske puke,
preklapanje staccato eksplozija vie ComBlock karabina.
Zatim je zauo vrisak ljudi, svojih ljudi, i osorne zapovijedi ophodnje
neprijateljske strane. Posegnuo je za svojim Ml6 kad je osjetio udarac u potiljak.
I zatim vie nita nije osjeao.
Nalazio se na dnu dubokog, crnog jezera kreui se polako poput arana kroz mulj.
Mogao je ondje ostati zauvijek zarobljen u crnome mulju, hladan i gotovo
nepokretan, ali neto ga je poelo vui prema
374
povrini daleko od svog utjenog i tihog podvodnog svijeta. Meutim, svjetlost je
poela smetati njegovim oima, poela mu je priti kou. On se borio da ostane
gore, ali su sile koje su ga vukle dolje bile nesavladive. Sposobnost plutanja
vukla ga je poput kakve kuke, a kad je otvorio oi, ugledao je jo jedan par oiju
nad sobom, oiju poput buotina. Znao je da je njegov svijet vode uzmaknuo
pred svijetom boli.
Pokuao je sjesti, ali nije uspio, pretpostavljao je zbog slabosti. Pokuao je
ponovo i shvatio da je vezan, vezan za nosiljku od grubog platna razapetog izmeu
dviju motki. Skinuli su mu hlae i gornji dio odore. Glava mu je plivala, a arite
se kolebalo; prepoznao je znakove ozljede glave znajui da ne moe nita uiniti u
vezi s tim.
Gruba razmjena na vijetnamskom. Oi su pripadale nekom asniku koji nije bio ni
NVA ni Vijetkong. On je bio zarobljeni ameriki vojnik i u tome je bila stvar. Iz
neke udaljenosti dolazilo je ometanje kratkovalnog radija poput sekcije
nemelodioznih violina: volumen je bio obloen i zatamnjen sve dok nije shvatio da
je to bila njegova percepcija, a ne zvuk to se kretao i koji je njegova svijest
dijelila po zonama. U crno odjeven vojnik donio mu je kau od rie i ubacivao je
licom u njegova isprena usta.
Osjeao se apsurdno zahvalnim; istodobno je
Page 200
376
377
mu glavu dolje meu koljena makar su mu ruke ostale vezane za ruke stolice.
Zakretni moment njegovih ramena postao je sve mu-niji natjeui se s
podrhtavajuom boli njegove slomljene podlaktice.
ekao je sljedee pitanje. Meutim, minute su protjecale; nije bilo niega osim
tiine. Sumrak se pretvorio u tamu. Disao je sve tee dok mu se dijafragma opirala
savinutom tijelu, a ramena je osjeao kao da su u kripu koji se suavao i suavao
bez kraja. Janson se onesvijestio i ponovo doao k svijesti, ali onesvijestio se
samo zbog boli. Vani je bila svjetlost, je li to jutro? Popodne? No, bio je sam.
Bio je u polusvijesti kad su mu opustili okove i kad se kaa od bambusa ulijevala u
njegova usta. Sada su mu odrezali gae i hrava metalna kahlica bila je smjetena
na tlo ispod stolice. Zatim je petlja ponovo stegnuta, petlja to mu je povezivala
ramena s okovima u glenjevima i koja je pritiskala glavu izmeu koljena to je
prijetilo da mu razdvoji ruke od ramena. Ponavljao je sam sebi mantru: Bistar poput
vode, hladan poput leda. Dok su mu gorjela ramena, razmiljao je o ljetnim
praznicima koje je kao dijete provodio pecajui na ledu u Aljasci. Razmiljao je o
smaragdnim kuglicama na velikim plosnatim listovima u dungli, o nainu na koji su
padale ne ostavljajui nita za sobom. Poslije su mu tankim konopcem svezali dvije
daske na slomljenu ruku poput neke privremene imobilizacije.
Iz unutarnjih nia njegova uma vraale su mu se Emersonove rijei koje je Demarest
tako esto citirao: Bok on sjedi na jastucima ^prednosti, ide spavati. Kad ga
guraju, mue, poraavaju, on ima priliku da neto naui.
Proao je jo jedan dan. I jo jedan. I jo jedan.
Utroba mu se snano grila: od kae po kojoj su letjele muhe dobio je dizenteriju.
Oajniki je traio kako obaviti veliku nudu nadajui se da e se moi osloboditi
samrtne boli to mu je grila crijeva, no crijeva se nisu htjela pomaknuti.
Pohlepno su pruala sklonite svojoj muci. Unutarnji neprijatelj, mislio je
zajedljivo Janson.
Nije bila ni veer ni jutro kad je zauo glas, opet na engleskom. Okovi su bili
oputeni i sad je mogao sjediti ravno, u poloaju to je u poetku izazivao da mu
krajevi ivaca vrite u obnovljenoj agoniji.
- Je li sada bolje? Bit e uskoro, ja molim.
Novi ispitiva kojeg nitko prije toga nije vidio. Bio je to nizak ovjek ivahnih,
inteligentnih oiju. Njegov je engleski bio tean,
Page 202
3S2.
383
25
Molnar. Grad koji je povijest izbrisala.
Molnar. Gdje je sve poelo.
Sada se ini kao njihova posljednja nada da nau bilo kakvu vezu s podrijetlom
Petera Novaka. Posljednja nada za odgonetavanje mree prijevara koja ih je zavela u
klopku.
No, to e, ako uope hoe, ostati od toga?
Put kojim su krenuli sutradan ujutro prolazio je uz vee gradove i autoceste, a
Lancia je stenjala i poskakivala kako su vozili kroz breuljke Biikk u
sjeverozapadnoj Maarskoj. inilo se da je Jessie cijelo vrijeme previe
zaokupljena neim.
Neto mi je udno kod onih mukaraca juer - ree ona napo
kon. - Nain na koji su oni to organizirali.
Konfiguracija trokuta? - ree Janson. - Zgodan standard,
doista. To je ono to vi inite kad imate tri ovjeka pri ruci. Nadzor
i blokada. Tono kao u priruniku.
To mi smeta - ree ona. - To je tono iz naeg prirunika.
Janson nije govorio nekoliko trenutaka. - Proli su trening Kon
zularnih operacija - ree on.
ini se da je tako - odgovori Jessie. - Sigurno je tako. A gle
dajui onog plavog momka kako puca...
Page 205
mjere.
.384.,
398
Page 213
408
,M
409
svoje otrice nekoliko desetaka puta. Na njezinim golim rukama i nogama mogao je
vidjeti grozdove crvenih masnica izazvane pritiskom prstiju. enu su svladavali i
muili otricom koja joj se zabijala u meso. Jesu li traili informacije od nje?
Ili su je sadistiki kanjavali zbog informacija koje je njemu dala?
Kakva bi udovita takvo to uinila?
Jansonovo se lice smrznulo, skamenilo. Gledao je uokolo i vidio kapi krvi mrtve
ene po podu i zidovima. Uasan in dogodio se prije nekoliko minuta. Njezini
posjetitelji bili su jednako brzi kao i divlji.
A gdje su sada? Ne bi trebali biti daleko. Je li on trebao biti njihova sljedea
rtva?
Jansonovo je srce kucalo snanim, ali sporim ritmom. Perspektiva sukoba nije ga
ispunjavala tjeskobom, ve neobinim, estokim osjeajima. Stara ena moda je bila
lagan plijen; ma tko da joj je to uinio, porei e to. Proeo ga je grevit
osjeaj bijesa, poznat i neobino smirujui u svojoj prisnosti. To e biti
olakanje.
Vratile su mu se napola ironine rijei Dereka Collinsa: Nasilje je neto u emu si
ti veoma, veoma dobar, Janson... Kae mi da ti je muno od ubijanja. A ja u ti
reijto e otkriti jednog dana sam za sebe: da je to jedini nain na koji e se
uvijek osjeati ivim.
To se do sada pokazalo istinitim. Godinama je bjeao od svoje prirode. Danas nee
utei od nje. Dok je promatrao posljedice krvoprolia, glavom mu je proletjela
misao poput sablje. Oni koji su nanijeli takvu patnju, sami e upoznati patnju.
Gdje su oni?
Blizu, veoma blizu. Zato to ga trae. Sigurno negdje uzbrdo. Hoe li Jessie stii
na vrijeme do Lancie?
Janson se trebao popeti na neko uzvienje da bi dobio pogled na polje operacije.
Seljaka kua, vidio je, bila je sagraena oko dvorita u tradicionalnom obliku
slova L s prostorijama za boravak i rad ispod krova. Pod pravim kutom prema kui
bio je veliki trijem, iznad njega sjenik, a uz njega konjunice. Otrao je u
dvorite i popeo se ljestvama do visokog sjenika s druge strane. Vrata na arki na
grubo poploenom krovu omoguila su mu da se uzvere do njegova najvieg vrha.
Pola kilometra uzbrdo mogao je vidjeti kako se malena skupina naoruanih ljudi
pribliava Jessie Kincaid. Njihove likove teko je
bilo razabrati po oskudnoj svjetlosti, ali slomljene grane stabala i ugaena trava
pokazivali su kako napreduju. Jer Janson je vidio i uo lepet krila crnih ptica to
su se obruile sa susjednog grmlja u nebo uz kretavo graktanje. Neto ih je
uzbunilo. Trenutak poslije toga vidio je kako se velika stabla i grmovi oko stare
kue miu i shvatio to to znai.
Upao je u zamku!
Raunali su da e on uti stariine vriskove. Nastojali su ga namamiti natrag u
Page 219
410
J
411
Snop utog svjetla zasvijetlio je ispitivaki kroz prozore u eninu dnevnu sobu
traei znakove pokreta, znakove njega. Janson se odmah spustio na pod. Htjeli su
ga locirati kako bi postupno suzili radijus njegova kretanja. Kada budu pouzdano
znali u kojem se dijelu kue nalazi, moi e provaliti kroz dvorina vrata i
napraviti obru oko tog konkretnog dijela u koji se povukao. Njihova nesigurnost
bila je njegov jedini saveznik.
Janson je dopuzao do kuhinje pazei da ne bude primijeen. Kamo li je starica
stavila patrone za samaricu? One same bile bi nekorisne kao ofenzivno oruje
protiv njegovih progonitelja. No, sigurno postoji i neki drugi nain kako ih
iskoristiti. Do sada je ostao na ivotu samo zato to oni nisu bili sigurni gdje se
on tono nalazi, no morao je uiniti neto bolje od toga. Mogao bi pobijediti samo
ako bi nesigurnost pretvorio u zabludu.
Izvukao je nekoliko ladica u stariinoj kuhinji, naavi u jednoj pribor za jelo, a
u drugoj zaine. Napokon je naao ono to je traio, u malenoj smonici pokraj
kuhinje i to ak i veu koliinu nego to se nadao. Deset kutija desetkalibarskih
patrona Biro Super, po dvadeset u kutiji. Izvukao je nekoliko kutija i otpuzao
natrag u dnevnu sobu.
Cuo je galamu izvana i jezik koji nije mogao razumjeti. Ali neto je shvatio: dolo
je vie mukaraca da zauzmu poloaj na vanjskom rubu.
Janson je stavio aku dugih patrona u eljeznu tavu iznad tednjaka gdje je ena
malo prije pekla kestene, mjed u obliku aske na svakom kraju spojenom izbrazdanom
smeom plastinom cijevi. Unutra je bio olovno streljivo i barut, pa iako je to
bilo konstruirano tako da se aktivira iglom za detonaciju samarice, dovoljna
koliina topline moe proizvesti slian uinak.
Vatra je bila spora, gasila se, a tava je bila nekoliko desetaka centimetara iznad
nje. Bi li mogao ovisiti o tome?
Janson je dodao jo jednu malenu kladu u vatru i vratio se u kuhinju. Ondje je
stavio tavu od lijevanog eljeza na desetke godina star elektrini tednjak i bacio
jo jednu aku patrona na nju. Namjestio je temperaturu na sredinu odozdo. Bit e
potrebna minuta da se zagrije dno teke tave.
Page 220
trideset
.412..
413
Krupan mukarac polako se prevrnuo licem prema naprijed.
Tijelo mu nije napravilo mnogo buke kad je udarilo na lisnati pokrov na zemlji.
Poloaj sada nije bio uvan: Janson je otvorio vrata i zakoraio preko palog
mukarca znajui da nee biti vien. Na trenutak je razmiljao da nestane u tamnoj
dubini brda; mogao je uiniti tako, nestajao je na slinim terenima u drugim
prilikama. Bio je uvjeren da moe utei svojim progoniteljima i pojaviti se na
sigurnom dan ili dva poslije u nekom drugom planinskom selu.
A zatim se sjetio ubijene ene, njezinog divljaki iznakaenog tijela i svaka
pomisao na bijeg ieznula mu je iz glave. Srce mu je teko udaralo pa se inilo da
su se ak i sjene veeri naas pokazale kroz zastor crvenila. Vidio je kako je
njegov metak pogodio razbojnika tono iznad ruba kose; samo je potoi krvi koji mu
se slijevao niz skalp do vrha ela otkrivao da je smrtno ranjen. Skinuo je automat
s mrtvog ovjeka i rameni prepasa s mecima te namjestio remen preko svojih ramena.
Nije smio gubiti vrijeme.
Ekipa napadaa okupila se sada u kui hodajui uokolo i pucajui iz sveg oruja.
Znao je kako njihovi meci lete u ormare i sva ostala mogua skrivena mjesta, kako
se elini projektili zabijaju u drvo traei ljudsko meso.
Meutim, sada su oni bili u klopci.
Mirno je kruio oko prednjeg dijela seljake kue vukui za sobom mrtvaca. U
pokretnim snopovima svjetlosti prepoznao je lice, drugo lice, tree lice. Krv mu se
sledila. Bila su to tvrda lica. Okrutna lica. Lica ljudi s kojima je radio mnogo
Page 221
418
Page 224
._
Janson je uzvratio smijeak. Pilot nije mogao znati koliko je imao krivo.
uvar Vijetkonga tog je jutra mislio kako je ameriki zarobljenik moda ve mrtav.
Janson se sruio na tlo s glavom pod pravim kutom. Muhe su mu letjele u rojevima
oko nosa i usta, a da iscrpljeni zatvorenik uope nije reagirao. Oi su bile lagano
otvorene na nain kakav se esto vidi kod leeva. Jesu li slaba ishrana i bolest
napokon okonali njihov spori rad?
Straar je otkljuao kavez i udario zatvorenika grubo cipelom. Bez odgovora.
Naslonio se i stavio ruku na zatvorenikov vrat.
Kako je okirano i prestravljeno izgledao straar kad je zatvorenik, tanak poput
drvenog lutka, odjednom prebacio njegove noge oko svog struka poput zaljubljenog
ljubavnika, a zatim trgnuo svoj pitolj iz futrole i udario ga njegovim drkom u
glavu. Mrtvac je oivio. Ponovno je s jaom snagom pitolj prasnuo u uvarevu
lubanju i ovaj put uvar se sruio. Sada je Janson otpuzao u dunglu; mislio je da
moe dobiti prednost od petnaest minuta prije nego to se oglasi uzbuna i puste
psi. Moda e psima gusta dungla biti neprohodna; gotovo da je i sam to zakljuio,
pa ak i kad je rezao noem gustu ikaru pokretima poput automata. Nije znao kako
se uspio kretati, kako se uspio obraniti od gubljenja svijesti, no njegov je um
jednostavno odbijao priznati fiziku slabost.
Jedna noga ispred druge.
Logor Vijetkonga, znao je, bio je negdje u podruju Tri-Thiena u Junom Vijetnamu.
Dolina prema jugu bila je sva ispunjena gerilom. S druge strane, bilo je to
podruje gdje je kopno bilo posebno usko. Udaljenost od granice s Laosom prema
zapadu i od mora prema istoku nije iznosila vise od 25 kilometara. Morao je stii
do obale. Ako moe stii do obale, do Junokineskog mora, mogao bi nai put u
slobodu.
Mogao bi ii kui.
Daleki hitac? Nema veze. Nitko nije doao po njega. Sada je to znao. Nitko nije
mogao spasiti njegov ivot osim njega.
Zemlja ispod njega penjala se i sputala sve dok se u neko vrijeme sutradan nije
naao na obali iroke rijeke. Noga ispred noge. Poeo je gaziti kroz smeu toplu
vodu i otkrio da mu noge nikad nisu napustile dno, ak i kad je bilo najdublje. Kad je ve bio na pola puta, vidio je
jednog vijetnamskog djeaka na drugoj obali. Janson je zatvorio oi od umora, a kad
Page 230
430
431
Morat e izmisliti kako da se priblii, a da ne bude otkrivena. Ali trenutano, ona
je zapravo motrila svoju pratnju.
Tono iza nje, a povremeno i gurajui se uz nju, bilo je nekoliko nediscipliniranih
tinejdera koji su pripadali nekom korejskom paru koji je izgledao iscrpljeno.
Majka je imala vreu za kupovanje sa suncokretima na njoj, a u njoj je bilo neto
to je kupila u suvenirnici Van Goghova muzeja; njezin mu s pospanim oima imao je
slualice, oito je sluao korejski audiokanal na kojem je imao snimljenog vodia:
s vae lijeve strane... s vae desne strane... Tinejderi, djevojica i djeak,
bili su zaokupljeni onim tipinim prepirkama izmeu brata i sestre koje su bile i
sportske i svaalake. Pokuavajui dotaknuti jedno drugo, oni bi svako malo
udarali u nju, a njihove isprike uz afektirani smijeak bile su, u najboljem
sluaju, mehanike. Roditelji su izgledali preumorno, a da bi im to smetalo. U
meuvremenu djeca su sretno zanemarivala njezine ljutite poglede.
Pitala se treba li skoiti na brod Rederij Lovers ijim je putnicima obeana
nezaboravna veer dok e uivati u izvrsnom jelovniku od pet slijedova. Moda bi
to bilo nerazumno za samu enu, ali ona nije znala da je izbor bio izmeu toga da
je udaraju strani mukarci ili da je udaraju strana djeca. Jo jednom oi su joj se
fokusirale.
Jedan se mukarac, kojeg ona nije vidjela, pomicao polako sa svog mjesta na vrhu
krova, visoko iznad prometnih ulica Prinsen-grachta. ekao je dugo, gotovo
nepodnoljivo dugo, ali sada nije imao razloga misliti da je to bilo izgubljeno
vrijeme. Da, ondje, stoji u brodu sa staklenim vrhom. To je ona. Kad je precizno
ugodio svoj snajperski dalekozor, sumnja se pretvorila u sigurnost.
Amerikankino lice bilo je sada savreno centrirano u njegovu dalekozoru; mogao je
ak razabrati njezinu otru smeu kosu, njezine visoke line kosti i senzualne
usne. Uzdahnuo je napola, a zatim zadrao dah kad se kri u dalekozoru centrirao na
enin trup. Njegova je koncentracija bila nepokolebljiva dok su mu prsti milovali
Page 231
436
437
premjetene na ameriko tlo, bio je baza za britanske operacije. Brodogradilita iz
St. Michaelsa bila su u blizini; brodovi koji probijaju blokadu kruili su oko
luke. Janson se prisjetio djelia vojne povijesti: u St. Michaelsu obalni
stanovnici izveli su jednu od klasinih varki u ratovanju 19. stoljea. uvi za
prijetei britanski napad, stanovnici grada utrnuli su svoje svjetiljke. Zatim su
ih dignuli visoko na stabla i ponovno ih zapalili. Britanci su ispaljivali vatru na
grad, ali zavedeni smjetajem svjetiljki ciljali su previsoko pa su njihove granate
beskorisno zavravale daleko u vrhovima kronji stabala.
To je bila Istona obala: toliko spokojstva skrivalo je toliko krvi. Tri stoljea
amerikih borbi i amerikog spokoja. Sve je to odgovaralo Dereku Collinsu da ovdje
podigne svoju privatnu utvrdu.
Moja ena Janice voljela je to mjesto. - Poznati glas doao je
bez upozorenja i Janson je, okrenuvi se, ugledao Dereka Collinsa.
U svojoj jakni Janson je brzo napipao okida M-9 provjeravajui je
Page 234
mislio.
442
443
Prokletstvo! - eksplodirao je Janson. - elim odgovore.
Do vraga! - ree Collins. - Dajte da to kaem na drugi nain:
krenite s ispitivanjem.
Ponimo s prilino zbunjujuim otkriem koje sam obavio.
Prouavao sam desetke fotografija Petera Novaka u najsitnijim deta
ljima. Neu tumaiti podatke, samo u pokazati podatke. Postoje
odstupanja,
fina,
ali mjerljiva,
fiksne tjelesne
dimenzije.
Odnos
izmeu duine kaiprsta i srednjeg prsta. Miii vrata prema kostima
ake. Duljina podlaktice. Povrina trbuha i lopatica to ih slijedi nje
gova koulja na dvije fotografije snimljene u razmaku od samo neko
liko dana.
Zakljuak: to nisu slike jednog te istog ovjeka. - Collinsov je
glas bio ravnoduan.
Otiao sam u njegovo rodno mjesto. Ondje je bio neki Peter
Novak, sin Janosa i Illane Ferenzi-Novak. Umro je kad mu je bilo
oko pet godina, 1942. godine.
Collins je kimnuo i jo jednom njegov izostanak reakcije bio je deprimantniji od
bilo koje mogue reakcije. - Izvrsno obavljen posao, Janson.
Recite mi istinu - ree Janson. - Nisam lud. Vidio sam ovjeka
kako umire.
To je tako - ree Collins.
I to ne bilo kojeg ovjeka. Govorimo o Peteru Novaku, ivoj
legendi.
Sjajno! - Collins je proizveo pucketav zvuk. - Rekli ste sami.
iva legenda.
Janson je osjetio kako mu se sputa eludac. iva legenda. Kreacija profesionalnih
obavjetajaca.
Peter Novak je bio legenda obavjetajaca.
AAA
L
30
Collins je skliznuo sa stolca i ustao. - elim vam neto pokazati.
Otiao je u svoj ured, veliku prostoriju preko puta zaljeva. Na rustikalnim drvenim
policama bili su redovi starih primjeraka asopisa Studies in intelligence za
amerike tajne slube. Monografije meunarodnih sukoba bile su izmijeane s
Page 238
456
457
Glas mu se podigao s nesmanjenim strahom koji je proizlazio iz cijeloga tijela.
Vjerojatno je govorio istinu, zakljuio je Janson. Ali ako je to tako, tko stoji
iza ovog najnovijeg pokuaja?
Neto je Jansonu smetalo kod Collinsova ponaanja: uza svu njegovu iskrenost,
previe je toga susprezao. - Moda je to tako. Ali ini se da vi znate tko su
napadai.
Collins je odvratio pogled.
Do vraga, Collins. Ako imate to rei, recite to sadal
Janson se jo jednom zgrozio gledajui tog uplaenog, ali ukoe
nog birokrata, ovjeka koji je umjesto due imao kalkulator. Nije
mogao zaboraviti ono to je saznao: da je Collins bio prisutan kad
se donosila naredba o sankcioniranju, nimalo zabrinut to se jedan
pijun rtvuje za njegovu veliku igru. Nije elio imati nikakve veze s
tim ovjekom.
Gubite - ree Janson mirno. - Jo jedanput. Ako elite da ja
budem mrtav, morat ete pokuati malo tvrde.
Rekao sam vam, Janson. To je bilo tada. Ovo je sada. Plan igre
se promijenio. Zato sam vam govorio o programu, do vraga, toj naj
veoj, najopasnijoj tajni u cijelom SAD-u, a ima i mnogo vie stvari za
koje nisam ni ja ovlaten da vam ih kaem.
Vie vaeg sranja - Janson je zareao.
Ne, istina je. Ne mogu vam rei to, ali ima mnogo toga to
trebate znati. Za ime Boga, trebali ste doi sa mnom u Washington
da se sastanete s ekipom Mobiusa. Trebamo vas da se upoznate s
programom, jasno? - Stavio je ruku na Jansonovu ruku. Janson ju
je odmaknuo.
elite da se upoznam s programom? Dopustite mi da vam
najprije postavim pitanje, a vama je bolje da mi date toan odgovor,
jer znat u ako laete.
Rekao sam vam, nisam ovlaten otkrivati...
To nije pitanje krupne slike. To je pitanje malene slike, detalja.
Govorili ste mi o vrhunskoj kirurkoj ekipi koja je izvela tri zahvata
na tri agenta. Ja samo pitam za lanove tog kirurkog tima. Gdje su
oni sada?
Collins je tvrdo zatreptao. - Idite k vragu, Janson. Postavljate pitanje na koje
znate odgovor.
Samo sam htio to uti od vas.
Sigurnost ove operacije bila je golema. Broj ljudi koji su bili s
njome upoznati mogao bi se izbrojiti na prste dvije ruke. Svatko s
odobrenjem na najvioj razini, dokazana pouzdanost, profesionalni
obavjetajci.
Ali trebali ste osigurati usluge plastinog kirurga najvieg kali
bra. Ekipa autsajdera, neizbjeno.
Zato uope razgovaramo o tome? Jer vi savreno poznajete
logiku. Rekli ste to sami: svaki od njih bio je potreban za uspjeh pro
grama. Svaki je sam po sebi bio rizik za sigurnost. To se jednostavno
nije moglo podnijeti.
Dakle, program Mobius slijedio je protokol. Vi planeri ste ih
ubili. Svakog pojedinog.
Collins je utio lagano pognuvi glavu.
Neto je gorjelo u Jansonu, iako Collins nije uinio nita vie nego potvrdio
njegove sumnje. Vjerojatno su si dopustili dvanaesto-mjeseno razdoblje za
Page 246
.451
459
Q
Ima mnogo toga to trebate znati... poite sa mnom. To je tono vrsta teksta koju
bi Collins upotrijebio da ga namami u smrt.
Janson je ponovo gledao prema motornom amcu koji se njeno ljuljao sedam metara od
obale. To nije bio teak izbor. Naglo je odjurio niz obalu ne osvrui se, najprije
gazei po plitkoj vodi, a zatim zaletjevi se snanim zamasima kraula prema
Jessienom amcu. Voda mu je ispirala odjeu, hladila mu tijelo.
Dok se uspinjao na amac, Jessie je krenula prema njemu i stavila njegovu ruku u
svoju.
Lijepo, mislio sam da si u Amsterdamu - ree Janson.
Pa recimo da su njegove ari tanke. Posebno nakon to me
nekoliko djece gotovo sruilo i sluajno mi spasilo ivot.
Sto si rekla?
Duga pria. Objasnit u poslije.
Zagrlio ju je osjeajui toplinu njezina tijela. - Dobro, ima vremena za moja
pitanja. Ti vjerojatno ima svoja.
Poet u s jednim - ree ona. - Jesmo li mi partneri?
Primaknuo ju je blie sebi. - Da - ree on. - Mi smo partneri.
460
32
Vi ne razumijete - ree tekli, utogljeni crnac od tridesetak go
dina s trapezoidnim naoalama bez okvira. - Mogao bih zbog toga izgu
biti posao. Mogao bih odgovarati kazneno i materijalno.
Pokazao je na zakrpu na svojoj mornarskoj jakni na kojoj se jasno razabirao
kaligrafski logo njegove kompanije: Caslon Couriers Caslon. Veoma skupa, vrhunska,
krajnje sigurna kurirska sluba kojoj su odabrani pojedinci i poduzea povjeravali
svoje posebno osjetljive dokumente. Gotovo nezabiljeena besprijekorna pouzdanost i
diskrecija osvojili su odanost njihove ekskluzivne klijentele. - Ti tipovi nee
platiti.
Sjedio je za malim stolom u Starbucksu na uglu 39. ulice i Broad-waya na
Manhattanu, a sjedokosi mukarac koji mu je priao bio je na fin nain uporan. Bio
je, kako je to objasnio, vii dunosnik Zaklade za slobodu; njegova ena radila je
u manhattanskom uredu. Pristup je veoma neuobiajen, ali on je veoma nestrpljiv.
Nevolja je to ima razloga vjerovati da ona prima pakete od nekog romantinog
oboavatelja. - A nisam ak ni siguran tko je taj prokleti momak!
Kurir se osjeao vidljivo neugodno kad je Janson poeo brojiti novanice od stotinu
Page 247
462
463
podjelu zemljita u graevinske namjene kao naknadu za odstupanja u visini. - Rekla
mi je da su raskinuli i moda jesu na neko vrijeme. Ali sada se to nastavlja. Za
nas je vrijeme za branu terapiju.
Gledajui tuno, Paul Janson pruio je ruku na ijem je dlanu bio poredan jo jedan
snop skliskih novanica velike denominacije i kurir ih je zahvalno zgrabio.
- Moja najiskrenija suut, gospodine - ree kurir.
Malo dodatnog istraivanja, nekoliko sati u newyorkoj dravnoj knjinici, bilo je
uputno. Millington, Virginia, pokazao se kao najblii grad pastoralnom naselju koje
je sagradio John Vincent Astor 1890-ih na mjestu koje se, prema izjavama vie
arhitekata, po eleganciji i pozornosti koja se pridaje detaljima, natjee s
legendarnim naseljem Biltmoreom. Neko doba 50-ih godina vlasnitvo je prelo u ruke
Mauricija Hembela, utljivog junoafrikog magnata koji je u meuvremenu umro. A
sada? Tko je sada vlasnik? Tko sada ondje ivi?
Nametao se samo jedan zakljuak. ovjek kojeg je svijet poznavao kao Petera Novaka.
Je li to sigurno? Daleko od toga. No, sigurno je neto vrijedilo u zakljucima koji
su privukli njegovu pozornost na to udaljeno mjesto. Kontrola je zahtijevala
komunikaciju: ako je taj posljednji preivjeli Novak jo vladao svojim carstvom,
mora biti u vezi sa svojim vrhunskim izaslanicima. Ljudima poput Marte Lang.
Jansonov plan zahtijevao je prekidanje komunikacijskih kanala. Otkrivajui sitne
Page 248
,.....,.
. .
, .
467
nim od ovih, a ja u vam omoguiti da dobijete najbolji auto na parkiralitu.
Svatko e mi rei Jed, ti si lud. Ovaj komad japanskg lima nije vrijedan ni kape
na kotau ovog Taurusa. Dobro, moda je to ludo. - Pretjerano namigivanje: Napravimo taj posao prije nego to se predomislim. Ili se otrijeznite!
Cijenim vau iskrenost - ree Janson.
Znate to u vam rei - ree trgovac potpisujui raun kienim
potpisom - dajte mi jo pet dolara i moete dobiti i prokletog psa uz
Page 250
472
473
33
U srcu Manhattana, u Brvant Parku, nad kantu za smee od eline ice nadvila se
beskunica poput kakva revna potara nad potanskim sanduiem. Odjea joj je, kao
u svake skitnice, bila prljava, poderana i preteka s obzirom na godinje doba.
Ruho je trebalo biti dovoljno debelo da je titi od studene noi provedene u kakvoj
uliici, a tople sunane zrake nisu je natjerale da skine makar i jedan sloj, jer
su odjea i vrea puna boca i limenki bili njezino jedino vlasnitvo. Na
glenjevima i zglobovima virilo je ispod otrcanog, prljavog dinsa prljavosivo
termo donje rublje. Na nogama je imala prevelike tenisice, gumeni donovi poeli su
se razdvajati, a vezice su pukle pa ih je svezak poput vorova kakve nemarne
kolarke. Duboko preko ela nabila je kapu za bejzbol od najlonske mree koja nije
reklamirala sportsku momad, nego neko poletni inkubatorski fond iz Silikonske
doline koji je propao prije godinu dana. Stisnula je prljavu kolsku torbu kao da
je u njoj blago. Njezin je stisak izraavao temeljnu potrebu za posjedovanjem: to
je sve to imam na ovom svijetu. To je moje. To sam ja. Vrijeme onih poput nje bilo
je obiljeeno noima u kojima je uspjela izbjei maltretiranje, limenkama i bocama
koje je skupila i zamijenila ih za kovanice, malim sretnim okolnostima na koje je
naila - nedirnuti sendvi, jo mekan i zatien plastinom folijom, koji nisu
pipnuli takori. Na rukama je nosila pamune rukavice, koje su sada sive i aave,
a neko su pripadale nekoj debitantici. Dok je pretraivala po plasti474
nim bocama i omotima od celofana, korama jabuka i banana, zguvanim reklamnim
lecima, rukavice su se jo vie zaprljale.
No, pogled Jessice Kincaid nije bio usmjeren u smee, ona je uredno gledala u
maleno zrcalo koje je poduprla na kantu za smee i koje joj je omoguavalo da motri
sve koji ulaze i izlaze iz ureda Zaklade za slobodu preko puta ulice. Nakon vie
dana uzaludne strae sino je uzbueno nazvao Jansonov saveznik - Cornelius Eaves:
Marta Lang se napokon pojavila.
To nije bila pogreka, sad je spoznala Jessie. ena koja je odgovarala Jansonovu
detaljnom opisu zamjenice direktora Marte Lang bila je meu onima koji su pristigli
tog jutra: Lincoln Town Car sa zatamnjenim prozorima iskrcao ju je u osam u jutro.
U satima koji su slijedili nije se mogla vidjeti, no Jessica si nije mogla
dopustiti da napusti straarsko mjesto. Ovako opremljena gotovo da i nije
privlaila nikakvu pozornost jer se grad odavno naviknuo da ne primjeuje takve
nesretnike u svojoj sredini. Na mahove kretala se izmeu dviju drugih icanih
koara za smee iz kojih se vidjela zgrada s uredima na etrdesetoj ulici, ali
uvijek bi se vraala onoj blioj. Oko podneva nekoliko ju je ljudi zaduenih za
odravanje terena u jar-kocrvenim odijelima iz Bryant Park Business Improvement
istricta pokualo otjerati, ali ne previe energino: njihove minimalne nadnice
nisu motivirale nikakve vee akcije u ime parka. Poslije je neki senegalski ulini
trgovac s pokretnim tandom i uzorcima lanih Rolexa pokuavao postaviti svoj duan
pokraj nje. Dvaput se sluajno spotaknula preko njegova natpisa koji se razbio na
podu. Nakon drugog puta odluio je premjestiti svoj tand, ali prije toga joj je
udijelio nekoliko sonih epiteta na svom materinskom jeziku. Bilo je gotovo est
sati kad se elegantna sijeda ena ponovno pojavila koraajui kroz pokretna vrata
predvorja, a njezino lice bilo je maska ravnodunosti. Dok je ena ulazila na
stranje sjedalo dugakog Lincoln Town Cara i dok je hitala prema krianju s Petom
avenijom, Jessica je pamtila registarske ploice. Potiho je javila radiovezom
Page 254
476
477
Bio je uvjeren da e veeras biti let, ne samo zbog onoga to je javio poslovoa
prodavaonice, nego i zato to se zapovjedna i nadzorna struktura nije mogla
oslanjati samo na elektronski prijenos informacija: paketi, pisma, ljudi, svi on
moraju doi i otii. Ali to ako grijei i ako je izgubio najvrjedniju robu vrijeme?
Nije grijeio. Ispoetka bilo je to poput zujanja kukca, no kad je polako postajalo
glasnije, znao je da zrakoplov krui i usporava za slijetanje. Svaki ivac, svaki
mii u njegovu tijelu bio je napet zbog potpune budnosti.
Zrakoplov je bio nova Cessna, serija 340, dvomotorac, a pilot, koliko je Janson
mogao vidjeti po eleganciji kojom se spustio i zaustavio, bio je izuzetno vjet
profesionalac, a ne seoski lijenik koji se igra zapraivanja iz zraka. Pilot,
odjeven u bijelu odoru, pojavio se iz kokpita i izbacio pokretne, aluminijske
ljestve sa est stuba. Sunce se odbijalo od sjajnog trupa, ometajui Jansonov
pogled. Sve to je mogao razaznati jest da je putnik brzo izaao iz zrakoplova uz
pomo kopilota, koji je bio u plavoj odori, i da je bio doveden do dipa. Pomonik
je zbacio ceradu s vozila otkrivi Range Rover, oklopljeni, pretpostavio je s
obzirom na to da je koljka bila nisko na asiji. Drao je otvoreno stranje
sjedalo za putnika. Trenutak kasnije dip je odjurio.
Prokletstvo! Janson se napinjao intenzivno kroz dalekozor da vidi tko je putnik,
ali odbljesak sunca i zamraena unutranjost vozila onemoguavali su svaki pokuaj.
Frustracija je rasla u njemu poput ive u pregrijanom termometru. Tko je to bio?
Peter Novak? Netko od njegovih pomonika? Nije bilo mogue rei.
I automobil je zatim nestao.
Kamo?
Kao da je potpuno ispario. Janson se spustio sa svoje osmatra-nice i provirio kroz
dalekozor iz brojnih povoljnih pozicija prije nego to je napokon vidio to se
dogaa. Put koji je jedva dovoljan da moe proi vozilo, prokren je kroz umu pod
pravim kutom. Okolno drvee inilo ga je nevidljivim iz veine toaka. Bio je to
sjajno oblikovan krajolik stvoren da bude neprimijeen i necijenjen. Sad su se
Cessnini motori opet poeli okretati i mali se zrakoplov okrenuo, zarulao i
uzletio.
Dok su se jetke pare goriva irile umom, Janson se uputio prema prolazu. Bio je
oko dva i pol metra irok i zastrt granama koje su bile oko dva metra od tla,
dovoljno da omogue prolaz blindiranom Range Roveru. Prolaz zatien drveem bio je
nedavno poploan; voza koji je poznavao put mogao je dobro odmaknuti, a da ga se
nije moglo vidjeti od grana to su se nadvile iznad njega.
To e biti misija izvianja pjeice.
Jansonov zadatak bio je da slijedi prilaz, a da ne hoda po njemu, jo jedanput bio
je paralelno s njim, deset metara dalje da ne bi aktivirao opremu za nadzor ili
alarm koja je bila prikljuena na cestu. To je bila duga etnja, a uskoro je
postajala i naporna. Preskakivao je preko neravnina, probijao se kroz mjesta
obrasla gusta umom i kroz duboke, erodirane padine. Nakon dvadeset minuta miii
su mu se poeli buniti protiv napetosti, no on nije usporio korak. Kako je zgrabio
granu da se upre u nju, bolno se prisjetio da su mu ruke, neko vre od koe,
izgubile onaj debeli sloj tkiva: previe godina brinuo se za korporativne klijente.
Page 256
478 ..
479
dok ne iskali svoj bijes. Hoe li Janson preivjeti susret ovisit e o tome kako e
se energino zapovjednik osjeati. Janson se poeo predavati vrtlogu oaja koji ga
je vukao prema dolje poput snane rijene struje.
Ne! Ne nakon svega to je izdrao. Ne dok je Demarest iv. Nee mu prepustiti tu
pobjedu.
Dva vijetkongovca drala su Jansona na ciljniku dok su marirala blatnom stazom
jedan ispred njega, jedan iza njega, ne riskirajui nita. Seljani su zurili u
njega, vjerojatno pitajui se kako se netko toliko slab, toliko ispijen moe jo
kretati. I sam se to pitao. Ali nije poznavao granice svoje snage sve dok ih nije
dosegnuo.
Moda se ne bi pobunio da ga vijetkongovac iza njega nije zgrabio i zavezao oko
vrata, ljut zbog spora hoda. inilo se da je to posljednje nedostojanstvo i Janson
se slomio, dao se slomiti i prepustio se svojim istreniranim instinktima. Vas um
nema svoj um, govorio im je Demarest za vrijeme obuke elei time naglasiti naine
na koje bi mogli uspostaviti kontrolu nad svojom svijeu. No, nakon dovoljne
obuke, izueni refleksi preuzeli su ukorijenjenu prirodu temeljnog instinkta,
pridruujui se jadnom tkivu ljudskog postojanja.
Janson se okrenuo. Noge su mu klizile po stazi kao po ledu i on je namjestio svoj
kuk nadesno ne okreui desno rame, to bi upozorilo straara na ono to e se
upravo dogoditi; eksplozivni udarac napetim i ravnim prstima njegove ruke, palac
podvinut blizu dlana. Ruka se poput kolca zabila u straarev vrat zdrobivi
hrskavicu njegova dunika i zabacivi mu glavu unazad. Zatim je Janson pogledao
drugog straara i osjetio snagu zbog ovjekova izraza straha i oaja. Opalio mu je
snaan udarac u preponu udarajui petom gore-dolje. Snaga udarca proizala je iz
brzine, a uvarev pokuaj da potri prema njemu uinio ga je dvostruko uinkovitim.
Sad kad se prednji straar presavinuo, Janson ga je opalio polukrunim udarcem
lupajui ga usput po glavi. Kako mu se noga spojila s ovjekovom lubanjom,
vibracija je putovala do njegove noge i zapitao se je li slomio kakvu kost.
Zapravo, prestao se brinuti. Zgrabio je AK-47 koji je imao vijetkongovac iza njega
i upotrijebio ga kao toljagu, udarajui mirno ispruenog vojnika sve dok nije
mlohavo leao.
- Xin loi - progunao je. Oprosti.
Odvukao se u dunglu i prema sljedeoj izboini zemlje. Borit e se dok ne stigne
do obale. Ovaj put nije bio sam: imao je automatsku puku iji je kundak bio
ljepljiv od krvi drugog ovjeka. Ustrajat e, noga za nogom, i pokua li ga tkogod
zaustaviti, on e ga ubiti. Za neprijatelje nee biti milosti, samo smrt.
I nee aliti zbog toga.
Noga za nogom.
Proao je jo jedan sat prije nego to se Janson uspeo po posljednjem kamenom rubu
Page 257
49.0..
491
Pogledavi, uinilo mu se da su to obina vrata na guranje, nezakljuana i bez
alarma. Kakva je to jazbina? Je li to ured? Soba za sastanke?
Strah mu se uvukao u crijeva. Svaki animalni instinkt koji je imao mahnito je
signalizirao.
Neto je bilo pogreno.
No, sada nije bilo vraanja bez obzira na rizike. Izvadio je pitolj iz korica na
pojasu ispod odijela i drei ga ispred sebe upao je u sobu.
Page 263
494
....
495
son bila je kratka, ali vrijedna sjeanja. Dogodila se nekoliko godina nakon to je
doao u Konzularne operacije; poput njega njegova prijateljica agentica bila je
sama, mlada i nemirna. Oboje su radili prikriveni u Belfastu sa zadatkom da glume
mua i enu. Nije im trebalo puno do dodaju element stvarnosti u tu dramu. Veza je
bila strastvena, burna, proizlazila je vie iz tijela nego iz srca. Zgrabila ih je
poput groznice i pokazala se prolaznom poput groznice. No, neto njezinog jo je
Page 265
496
497
Page 266
J40.
541
39
NEW YORK TIMES
Sastaje se Opa skuptina UN-a
Iz cijeloga svijeta stotine nacionalnih voda okupit e se na Dijalogu
civilizacija
Barbara Corlett
NEW YORK - Za veinu stanovnika New Yorka sastanak stotina stranih efova drava i
visoko rangiranih ministara izaziva veliku zabrinutost: hoe li kolona motornih
vozila pogorati problem prometne guve? Meutim, u amerikom State Departmentu i
drugdje u diplomatskim krugovima, poveana zabrinutost je na dnevnom redu. Postoje
nade da e 58. sastanak Ope skuptine dovesti do bitnih reformi i poveati razinu
meunarodne suradnje. Glavni tajnik UN-a Mathieu Zinsou predvidio je kako e to
biti prekretnica u povijesti te nemirne organizacije.
Predvianje je pojaano glasinama o moguem pojavljivanju pred Opom skuptinom
uvaenoga filantropa i humanitarca Petera Novaka, ija se Zaklada za slobodu
usporeuje s Ujedinjenim narodima u svom globalnom dosegu, pa ak i po diplomatskim
postignuima. UN-u su zemlje lanice dune milijarde dolara, ukljuujui i
Sjedinjene Drave, a glavni tajnik ne prikriva injenicu da zamrzava..,._
549. ..
nja plaa i rezanja trokova oteavaju regrutiranje i zadravanje slubenika
visokog kalibra. Gospodin Novak, ija je velikodunost postala legendarna, moda
ima konkretne prijedloge za prevladavanje financijske krize UN-a. Najvii
dunosnici UN-a predlau da direktor Zaklade za slobodu moda takoer predloi
zdruivanje snaga u sklopu UN-a da se koordinira pomo podrujima najvie pogoenim
siromatvom i sukobima. Gospodina Novaka koji ivi povueno od svijeta nismo mogli
pronai za komentar. Nastavak na stranici B4.
Sve e se dogoditi sutra, a ono to e se dogoditi, ovisit e o tome kako su dobro
obavljene njihove pripreme. Jedna noga ispred druge.
Janson, slubeno vanjski savjetnik za sigurnost kojeg je angairao Izvrni ured
Glavnoga tajnika, proveo je posljednja etiri sata lutajui kompleksom Ujedinjenih
Page 290
Donja zgrada Ope skuptine koja je bila smjetena tono sjeverno od tajnitva bila
je odvanija u dizajnu. Bio je to neobino zakrivljen etverokut koji se ruio u
sredinu i irio prema drugom kraju. Neprimjerena kupola, opet ustupak senatoru,
bila je smjetena na sredini krova i izgledala poput prevelikog otvora turbine.
Sada kada je zgrada Ope skuptine bila prazna, hodao je kroz nju nekoliko puta dok
su mu oi prelazile preko svake povrine kao da je prvi put tu. Juni je zid bio od
istoga stakla stvarajui svijetlo i zrano predvorje za izaslanstva na koje se
moglo gledati s tri reda balkona. U sredini zgrade skuptinska dvorana bila je
polukruni atrij. Sjedala u zelenoj koi rasporeena su oko sredinjeg podija koji
je bio prostrani oltar od zelenog, a na vrhu crnog mramora. Iznad toga, na irokom
pozlaenom zidu, bio je postavljen okrugli logo UN-a: dva vijenca od ita ispod
stilizirane slike globusa. Iz nekog razloga logo na globusu sa svojim krugovima i
okomitim crtama pogodio ga je kao slika centrirana na kriu niana: cilj zemlja.
Neki ljudi ele ispuniti svijet smijenim ljubavnim pjesmama pjevuio je Rus nemelodino.
Grigori? - ree Janson u mobitel. Naravno da je to bio Grigori.
Janson je bacio pogled na prostrani atrij primijetivi dva golema
videoekrana postavljena s obiju strana govornice. - Jesi li dobro?
Nikad bolje! - ree Grigori Berman odluno. - Opet u svom
domu. Privatna medicinska sestra po imenu Ingrid! Drugoga dana
stalno sam bacao toplomjer na pod samo da je vidim kako se sagiba.
Bokovi na toj djevojici, Veneri u bijeloj uniformi! Ingrid, kaem ja,
hoe li igrati medicinsku sestru? 'Gospon Berman,' kretala je sva
okirana, 'ja jesam medicinska sestra'.
Sluaj, Grigori, dobio sam jednu narudbu. Ako nisi za to,
samo mi reci. - Janson je govorio nekoliko minuta pruajui mnotvo
potrebnih pojedinosti, a Berman e ili razraditi ostatak ili nee.
Berman je utio nekoliko trenutaka kad je Janson prestao govoriti. - Sada je
Grigori Berman okiran. Ono to vi predlaete, gospodine, neetino je, nemoralno,
protuzakonito; to je podmuklo krenje standarda i prakse meunarodnog bankarstva. Zauo se udarac. - Ja to volim.
To sam i mislio - ree Janson. - I ti to moe srediti?
5.44
Sredit u to uz malenu pomo svojih prijatelja - zapjevuio je
Berman.
Jesi li siguran da si spreman to uiniti?
Pitaj Ingrid to Grigori Berman zna initi - odgovori on pijuc
kajui s indignacijom. - to Grigori moe uiniti? Sto Grigori ne
moe uiniti?
Janson je poklopio svoj Ericsson i nastavio koraati dvoranom. Hodao je iza
Page 291
584
585
g
f
01
Vitka ena otre smee kose leala je na trbuhu i savreno mirno s pukom od 12 cm
uvrena vreama s pijeskom sprijeda i straga. Sjene zvonika inile su je savreno
nevidljivom iz bilo koje udaljenosti. Kad je otvorila oko kojim nije ciljala,
panorama Dubrovnika se inila neobino ravnom; krovovi od crvenoga crijepa rasuli
su se pred njom poput obojene fajanse, krhotine nekadanje lonarije. Ispod zvonika
gdje je bila smjetena proteklih nekoliko sati, bilo je more lica koje se
nastavljalo nekoliko stotina metara do drvene pozornice podignute u sreditu
dubrovakoga staroga grada.
Bili su vjerni, odani. Nitko od njih nije primijetio da je Papa odluio zapoeti
svoj posjet Hrvatskoj obraanjem javnosti u gradu koji simbolizira patnju svoga
naroda. Iako je prolo vie od jednoga desetljea otkad je JNA opsjedala taj luki
grad na Jadranu, sjeanje na napade nije izblijedjelo meu graanima toga grada.
Mnogi od njih imali su plastificirane fotografije voljenog ponti-feksa veliine
marke. Za njega je bilo poznato da govori istinu vlastima; zraio je oko sebe. Bila
je to karizma, ali i saaljenje. Za njega je bilo tipino da nee osuivati nasilje
i terorizam zbog sigurnosti Vatikana; predat e svoju poruku mira pravim sreditima
sukoba i separatizma. Doista se proulo kako Papa namjerava govoriti o povijesti
koju bi mnogi Hrvati najradije zaboravili. U nekadanjem sukobu izmeu katolike i
pravoslavne vjere bilo je mnogo razloga za kajanje s obiju strana. I bilo je
vrijeme, smatrao je pontifeks, jednako za Vatikan kao i za Hrvatsku, da se suoe s
grubim faistikim nasljeem ustakih vlasti u dravi za vrijeme Drugog svjetskoga
rata.
Iako su hrvatsko elnitvo i veliki broj graana bili odluni da reagiraju s
negodovanjem, njegova moralna hrabrost izgleda da je samo poveala odanost mnotva
njegovih tovalaca ovdje. Rezultirala
588
Page 313
590
591
Nakladnik EXTRADE d.o.o. Rijeka, Zametska 49 Tel.: 051/633-733 Fax: 051/633-313
GSM: 098/214-906
Za nakladnika Predrag Tomljanovi
Lektura/Korektura Nataa Modri-Tiak Sunana Martinevi
Likovna oprema i priprema za tisak EXTRADE d.o.o.
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb
Rijeka, 2003.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica Rijeka UDK 821.111(73)-31
=163.42
LUDLUM, Robert
Direktiva Janson / Robert Ludlum; <prevela Bojana Zeljko-Lipovak>. - Rijeka :
Ertrade, 2003.
Prijevod djela: The Janson directive. ISBN 953-6342-86-3
ISBN 953-6342-86-3
592
Knjinica Zelina
Page 315