BIOLOGIJA

Copyright 2010 cerebro

SADRAJ

1. BIOLOGIJA ZNANOST O IVOTU................................................................................11

1.1. PLAN PISANJA ZNANSTVENOG DJELA IZ BIOLOGIJE......................................11
1.2. SAETAK......................................................................................................................11
2. OSOBINE I ORGANIZACIJSKE RAZINE IVIH BIA..................................................12
2.1. RASPORED IVIH BIA U 5 CARSTAVA................................................................12
2.2. RASPORED IVIH BIA U 3 CARSTVA..................................................................12
2.3. ZAJEDNIKE OSOBINE IVIH BIA......................................................................12
2.4. SAETAK......................................................................................................................13
3. KAKO SE STANICE ISTRAUJU MIKROSKOPOM......................................................14
3.1. IZUM I USAVRAVANJE MIKROSKOPA.................................................................14
3.2. GRAA SVJETLOSNOG MIKROSKOPA..................................................................14
3.3. SAETAK......................................................................................................................14
4. POSTUPCI ISTRAIVANJA STANICE.............................................................................16
4.1. SAETAK......................................................................................................................16
5. KEMIJSKA OSNOVA IVOG SVIJETA............................................................................17
5.1. SVOJSTVA VODE........................................................................................................17
5.2. SAETAK......................................................................................................................17
5.3. UGLJIKOHIDRATI.......................................................................................................18
5.4. LIPIDI............................................................................................................................18
5.5. BJELANEVINE..........................................................................................................19
5.6. NUKLEINSKE KISELINE...........................................................................................19
5.7. SAETAK......................................................................................................................19
6. PODRIJETLO IVOTA NA ZEMLJI..................................................................................20
6.1. KEMIJSKA EVOLUCIJA.............................................................................................20
6.2. ABIOTIKA SINTEZA MONOMERA........................................................................20
6.3. SINTEZA POLIMERA PRIJE POJAVE IVOTA (ABIOTIKA SINTEZA).............20
6.4. SAETAK......................................................................................................................20
7. OSNOVE MOLEKULARNE BIOLOGIJE.........................................................................22
7.1. SAETAK......................................................................................................................22
8. BIOLOKI SUBJEKTI BEZ STANINE ORGANIZACIJE..............................................23
8.1. SAETAK......................................................................................................................23
9. PROKARIOTSKE STANICE USTROJ I RAZMNOAVANJE......................................24
10. PROKARIOTSKE STANICE GENETIKA, FIZIOLOGIJA, ZNAENJE....................25
10.1. SAETAK....................................................................................................................25
11. EUKARIOTSKA STANICA..............................................................................................26
11.1. SAETAK....................................................................................................................27
12. BIOLOKE MEMBRANE (BIOMEMBRANE)...............................................................28
12.1. PASIVNI PRIJENOS...................................................................................................28
12.2. AKTIVAN PRIJENOS.................................................................................................28
12.3. SAETAK....................................................................................................................28
13. ORGANELI I STRUKTURE EUKARIOTSKIH STANICA............................................30
13.1. JEZGRA.......................................................................................................................30
13.2. ENDOPLAZMATSKA MREICA (ER).....................................................................30
13.3. GOLGIJEVO TIJELO.................................................................................................30
13.4. LIZOSOMI..................................................................................................................30
13.5. MITOHONDRIJI.........................................................................................................31
BIOLOGIJA

13.6. SAETAK....................................................................................................................31
14. ORGANELI I STRUKTURE BILJNIH STANICA...........................................................32
14.1. KLOROPLASTI..........................................................................................................32
14.2. OSTALI TIPOVI PLASTIDA.....................................................................................32
14.3. VAKUOLA..................................................................................................................32
14.4. STANINA STIJENKA..............................................................................................32
14.5. SAETAK....................................................................................................................33
15. STANINI METABOLIZAM IZMJENA TVARI I ENERGIJE....................................34
15.1. SAETAK...................................................................................................................34
16. DIOBA STANICE MITOZA...........................................................................................35
16.1. MITOZA......................................................................................................................35
16.2. SAETAK....................................................................................................................36
17. MEJOZA ILI ZORIDBENA DIOBA.................................................................................37
17.1. SAETAK....................................................................................................................37
18. RAZVITAK BILJNOG ORGANIZMA.............................................................................39
18.1. IVOTNI CIKLUS CVJETAE.................................................................................39
18.2. RAZVITAK BILJNOG EMBRIJA ILI KLICE...........................................................40
18.3. SAETAK....................................................................................................................40
19. BILJNA TKIVA..................................................................................................................41
19.1. TVORNA TKIVA........................................................................................................41
19.2. TRAJNA TKIVA..........................................................................................................41
19.3. SAETAK....................................................................................................................42
20. RAZVITAK IVOTINJSKOG ORGANIZMA.................................................................43
20.1. OPLODNJA.................................................................................................................43
20.2. RAZVOJ JEDINKE.....................................................................................................43
20.3. SAETAK....................................................................................................................44
21. IVOTINJSKA TKIVA......................................................................................................45
21.1. POKROVNO (EPITELNO) TKIVO...........................................................................45
21.2. VEZIVNO TKIVO......................................................................................................45
21.3. MIINO TKIVO.......................................................................................................45
21.4. IVANO TKIVO......................................................................................................46
21.5. SAETAK....................................................................................................................46
1. BIOLOKA RAZNOLIKOST..............................................................................................48
1.1. SAETAK......................................................................................................................48
2. PREGLED I EVOLUCIJA IVIH ORGANIZAMA...........................................................49
2.1. SAETAK......................................................................................................................49
3. VIRUSI.................................................................................................................................50
3.1. OSOBINE VIRUSA......................................................................................................50
3.2. PODJELA VIRUSA.......................................................................................................50
3.3. CIJEPLJENJE ILI VAKCINACIJA...............................................................................50
3.4. RETROVIRUSI.............................................................................................................50
3.5. SAETAK......................................................................................................................51
4. BAKTERIJE.........................................................................................................................52
4.1. GRAA BAKTERIJE...................................................................................................52
4.2. RAZMNOAVANJE.....................................................................................................53
BIOLOGIJA

4.3. PREHRANA..................................................................................................................53
4.4. SAETAK......................................................................................................................53
5. ZNAAJ BAKTERIJA ZA PRIRODU I OVJEKA..........................................................54
5.1. SAETAK......................................................................................................................54
6. CIJANOBAKTERIJE ILI MODROZELENE ALGE..........................................................55
6.1. SAETAK......................................................................................................................55
7. ZELENI I SVJETLEI BIAI...........................................................................................56
7.1. ZELENI BIAI...........................................................................................................56
7.2 SVJETLEI BIAI......................................................................................................56
7.3. SAETAK......................................................................................................................56
8. ALGE KREMENJAICE.....................................................................................................57
8.1. SAETAK......................................................................................................................57
9. ZELENE ALGE I PAROINE.............................................................................................58
9.1. SAETAK......................................................................................................................58
10. SMEE ALGE I CRVENE ALGE.....................................................................................59
10.1. SMEE ALGE.............................................................................................................59
10.2. CRVENE ALGE..........................................................................................................59
10.3. SAETAK....................................................................................................................59
10.4. ZNAAJKE PROTISTA.............................................................................................60
11. GLJIVE...............................................................................................................................61
11.2 ALGAICE...................................................................................................................61
11.3. SAETAK....................................................................................................................61
12. MJEINARKE....................................................................................................................62
12.1. GLJIVICE....................................................................................................................62
12.2. MJEINARKE KOJE RAZVIJAJU PLODITA........................................................62
12.3. RAZMNOAVANJE...................................................................................................62
12.4. SAETAK....................................................................................................................62
13. STAPARKE......................................................................................................................63
13.1. RAZMNOAVANJE...................................................................................................63
13.2. SAETAK....................................................................................................................63
14. GLJIVE U SIMBIOZI........................................................................................................64
14.1. SAETAK....................................................................................................................64
15. BILJKE...............................................................................................................................65
15.1. KLASIFIKACIJA BILJA............................................................................................65
15.2. RAZVOJ BILJAKA.....................................................................................................65
15.3. SAETAK....................................................................................................................65
16. BILJNA TKIVA BIOLOGIJA 1.......................................................................................65
17. GRAA BILJKE................................................................................................................66
17.1. STABLJIKA.................................................................................................................66
17.2. LIST.............................................................................................................................66
17.3. KORIJEN.....................................................................................................................66
17.4. SAETAK....................................................................................................................66
18. MAHOVINE.......................................................................................................................68
18.1. RAZMNOAVANJE...................................................................................................68
18.2. NAIN IVOTA MAHOVINA..................................................................................68
18.3. SAETAK....................................................................................................................68
BIOLOGIJA

19. PAPRATNJAE..................................................................................................................69
19.1. RAZMNOAVANJE...................................................................................................69
19.2. IVOTNI CIKLUS......................................................................................................69
19.3. RAZNOLIKOST..........................................................................................................69
19.4. SAETAK....................................................................................................................70
20. SJEMENJAE....................................................................................................................71
20.1. IVOTNI CIKLUS......................................................................................................72
20.2. SAETAK....................................................................................................................72
21. GOLOSJEMENJAE.........................................................................................................73
21.1 IVOTNI CIKLUS.......................................................................................................73
21.2. SAETAK....................................................................................................................73
22. RAZNOLIKOST GOLOSJEMENJAA...........................................................................74
22.1. SAETAK....................................................................................................................74
23. KRITOSJEMENJAE........................................................................................................75
23.1. CVIJET........................................................................................................................75
23.2. OPRAIVANJE...........................................................................................................75
23.3. SAETAK....................................................................................................................76
24. IVOTNI CIKLUS KRITOSJEMENJAA.......................................................................77
24.1. PLOD...........................................................................................................................77
24.2. NAINI RASPROSTRANJIVANJA PLODOVA.......................................................78
24.3. SAETAK....................................................................................................................78
25. RAZNOLIKOST KRITOSJEMENJAA..........................................................................79
25.1. SAETAK....................................................................................................................79
26. VEGETACIJA ZEMLJE.....................................................................................................80
26.1. NAJVANIJE BILJNE ZAJEDNICE U SREDNJOJ EUROPI..................................80
26.2. FLORNA CARSTVA ZEMLJE...................................................................................81
26.3. SAETAK....................................................................................................................81
27. BILJNI POKROV HRVATSKE..........................................................................................82
27.1. SAETAK....................................................................................................................82
1. PRAIVOTINJE (Protozoa).................................................................................................83
1.1. SAETAK......................................................................................................................83
2.SPUVE (Spongia)................................................................................................................84
2.1. SAETAK......................................................................................................................84
3. BESKOLUTIAVCI (Ameria).............................................................................................85
3.1. PLONJACI..................................................................................................................85
3.2. SAETAK......................................................................................................................85
3.3. ARNJACI....................................................................................................................85
3.4. SAETAK......................................................................................................................86
3.5. OBLENJACI..................................................................................................................86
3.6. SAETAK......................................................................................................................86
3.7. MEKUCI......................................................................................................................86
3.8. SAETAK......................................................................................................................87
4. MNOGOKOLUTIAVCI (Polymeria)................................................................................88
4.1 KOLUTIAVCI..............................................................................................................88
4.2. SAETAK......................................................................................................................88
BIOLOGIJA

4.3. LANKONOCI...........................................................................................................88
4.3.1. KLJETARI PAUCI................................................................................................89
4.3.2. KRGAI RAKOVI................................................................................................89
4.3.3. UZDUNJACI STONOGE I KUKCI.....................................................................89
4.4. SAETAK......................................................................................................................90
5. MALOKOLUTIAVCI (Oligomeria)..................................................................................91
5.1. BODLJIKAI................................................................................................................91
5.2. IROGLAVCI................................................................................................................91
5.3. SAETAK......................................................................................................................91
6. SVITKOVCI (Chordonia)....................................................................................................92
6.1. PLATANJACI I SVITKOVCI.....................................................................................92
6.2. SAETAK......................................................................................................................92
6.3. KRALJENJACI...........................................................................................................92
6.4. SAETAK......................................................................................................................93
6.4.1. KRUNOUSTE I RIBE..........................................................................................93
6.4.2. SAETAK...............................................................................................................93
6.4.3. VODOZEMCI.........................................................................................................94
6.4.4. SAETAK...............................................................................................................94
6.4.5. GMAZOVI..............................................................................................................94
6.4.6. SAETAK...............................................................................................................95
6.4.7. PTICE......................................................................................................................95
6.4.8. SAETAK...............................................................................................................95
6.4.9. SISAVCI..................................................................................................................95
6.4.10. SAETAK.............................................................................................................96
1. KEMIJSKI SASTAV TIJELA OVJEKA I ODRAVANJE HOMEOSTAZE...................98
2. KRVI...................................................................................................................................100
2.1. KRVNA PLAZMA......................................................................................................100
2.2. ERITROCITI...............................................................................................................101
2.3. ANEMIJA ILI SLABOKRVNOST..............................................................................101
2.4. LEUKOCITI................................................................................................................101
2.5. TROMBOCITI.............................................................................................................102
2.6. STVARANJE KRVNIH STANICA (HEMATOPOEZA)............................................102
2.7. KRV KAO LIJEK I BOLESTI KOJE SE PRENOSE KRVLJU.................................102
2.8. BOLESTI KOJE SE PRENOSE KRVLJU (AIDS, HEPATITIS)...............................103
2.9. LIMFA.........................................................................................................................103
2.10. KRV...........................................................................................................................104
2.11. SAETAK..................................................................................................................104
3. IMUNOLOKI SUSTAV...................................................................................................105
3.1. NESPECIFINA IMUNOST......................................................................................105
3.2. SPECIFINA IMUNOST............................................................................................105
3.2.1. HUMORALNA IMUNOST..................................................................................105
3.2.2. CELULARNA IMUNOST....................................................................................106
3.3. IMUNIZACIJA I VRSTE IMUNOLOKIH REAKCIJA..........................................106
3.4. BOLESTI I POREMEAJI IMUNOLOKOG SUSTAVA........................................106
3.5. SAETAK....................................................................................................................107
BIOLOGIJA

4. SRCE I KRVOILNI SUSTAV..........................................................................................108

4.1. BOLESTI I POREMEAJI SRCA I KRVOILNOG SUSTAVA...............................108
4.2. SAETAK....................................................................................................................108
5. DINI SUSTAV..................................................................................................................110
5.1. BOLESTI I POREMEAJU DINOG SUSTAVA......................................................111
5.2. SAETAK....................................................................................................................111
6. PROBAVNI SUSTAV.........................................................................................................112
6.1. JETRA..........................................................................................................................113
6.2. GUTERAA..............................................................................................................114
6.3 BOLESTI......................................................................................................................114
6.4. HRANA.......................................................................................................................115
6.5. SAETAK....................................................................................................................117
7. ENERGIJA I REGULACIJA TJELESNE TEMPERATURE.............................................118
7.1. KOA...........................................................................................................................119
7.2. SAETAK....................................................................................................................119
8. MOKRANI SUSTAV.......................................................................................................120
8.1. BOLESTI.....................................................................................................................120
8.2. SAETAK....................................................................................................................120
9. SUSTAV ORGANA ZA KRETANJE.................................................................................121
9.1. BOLESTI.....................................................................................................................121
9.2. SAETAK....................................................................................................................122
10. SUSTAV LIJEZDA S UNUTARNJIM IZLUIVANJEM.............................................123
10.1. HIPOFIZA.................................................................................................................123
10.2. BOLESTI...................................................................................................................125
10.3. SAETAK..................................................................................................................125
11. SUSTAV SPOLNIH ORGANA........................................................................................127
11.1. MUKI SPOLNI SUSTAV........................................................................................127
11.2. ENSKI SPOLNI SUSTAV.......................................................................................128
11.3. OPLODNJA I TRUDNOA......................................................................................129
11.4. PLANIRANJE OBITELJI.........................................................................................130
11.5. BOLESTI...................................................................................................................130
11.6. SAETAK..................................................................................................................130
12. IVANI SUSTAV..........................................................................................................132
12.1. ORGANIZACIJA IVANOG SUSTAVA..............................................................133
12.2. ULOGE POJEDINIH DIJELOVA IVANOG SUSTAVA.....................................134
12.3. OSJETILA.................................................................................................................135
12.3.1. OKO.....................................................................................................................135
12.3.2. UHO.....................................................................................................................135
12.3.3 OKUS...................................................................................................................136
12.3.4. MIRIS..................................................................................................................136
12.4. BOLESTI...................................................................................................................136
12.5. SAETAK..................................................................................................................136
13. PROMET VODE U BILJKAMA.....................................................................................138
13.1. GOSPODARENJE BILJKE VODOM......................................................................138
13.2. PUI..........................................................................................................................139
13.3. SAETAK..................................................................................................................139
BIOLOGIJA

14. TEMELJNI METABOLIKI PROCESI U BILJKAMA.................................................140

14.1. ANAEROBNO STANINO DISANJE.....................................................................140
14.2. AEROBNO STANINO DISANJE..........................................................................140
14.3. AUTOTROFNI ORGANIZMI..................................................................................141
14.4. REAKCIJE FOTOSINTEZE.....................................................................................142
14.5. INTENZITET FOTOSINTEZE I TRANSPORT ASIMILATA.................................144
14.6. SAETAk...................................................................................................................144
15. ISHRANA BILJAKA.......................................................................................................146
15.1. SPECIFINI OBLICI ISHRANE BILJA..................................................................147
15.2. SAETAK..................................................................................................................147
16. RAZVOJNI PROCESI......................................................................................................149
16.1. RAST I RAZVITAK BILJNOG ORGANIZMA.......................................................149
16.2. BILJNI HORMONI...................................................................................................150
16.3. DJELOVANJE OKOLINIH IMBENIKA.............................................................150
16.4. SAETAK..................................................................................................................150
17. FIZIOLOGIJA GIBANJA................................................................................................152
17.1. SAETAK..................................................................................................................153
1. GENETIKA........................................................................................................................155
1.1. MOLEKULARNA OSNOVA NASLJEIVANJA......................................................155
1.2. SINTEZA PROTEINA................................................................................................155
1.3. REGULACIJA AKTIVNOSTI GENA........................................................................156
1.4. ZAKONI NASLJEIVANJA......................................................................................156
1.5. SPOLNI KROMOSOMI I SPOLNO NASLJEIVANJE...........................................157
1.6. VEZANI GENI............................................................................................................157
1.7. MUTACIJE GENA I KROMOSOMA........................................................................157
1.8. GENETIKA OVJEKA..............................................................................................158
1.9. TUMOR.......................................................................................................................158
1.10. KLONIRANJE...........................................................................................................158
1.11. GENETIKO INENJERSTVO...............................................................................159
1.12. CITOPLAZMATSKO NASLJEIVANJE................................................................159
1.13. GENI U POPULACIJI...............................................................................................159
1.14. OVJEK I GENETIKA.............................................................................................159
2. EVOLUCIJA.......................................................................................................................160
2.1. NASTANAK SVEMIRA.............................................................................................160
2.2. SAETAK....................................................................................................................160
2.3. PROMJENJIVOST IVOG SVIJETA........................................................................160
2.4. CHARLES DARWIN I TEORIJA EVOLUCIJE........................................................161
2.5. DOKAZI ZA EVOLUCIJU.........................................................................................161
2.6. GEOLOKA DOBA I RAZVOJ IVOG SVIJETA....................................................161
2.7. SAETAK....................................................................................................................162
2.8. TIPOVI I POGLAVITE SNAGE EVOLUCIJE..........................................................162
2.9. PODRIJETLO I RAZVOJ OVJEKA........................................................................162
3. EKOLOGIJA......................................................................................................................163
3.1. EKOLOKI IMBENICI............................................................................................163
3.1.1. ABIOTIKI IMBENICI.....................................................................................163
BIOLOGIJA

3.1.2. BIOTIKI IMBENICI........................................................................................163

3.2. TEMELJNA SVOJSTVA BIOCENOZA I EKOSUSTAVA........................................163
3.2.1. SASTAV, RASPORED I PROMJENE BIOCENOZA I EKOSUSTAVA..............163
3.2.2. ODNOSI PREHRANE U BIOCENOZI................................................................164
3.3. ORGANSKA PROIZVODNJA EKOSUSTAVA.........................................................164
3.4. ONEIENJE...........................................................................................................164
3.5. ZATITA PRIRODE...................................................................................................164

BIOLOGIJA

BIOLOGIJA 1

1. BIOLOGIJA ZNANOST O IVOTU

BIOLOGIJA

10

BIOLOGIJA gr. bios = ivot, logos = govor, rije znanost o ivim biima i ivotnim
procesima

1.1. PLAN PISANJA ZNANSTVENOG DJELA IZ BIOLOGIJE

NASLOV naslov djela treba biti kratak i jasan. Nakon naslova dolazi ime autora i adresa ustanove
u kojoj je rad izraen
UVOD autor izlae znanstveni problem, do tada poznate rezultate koji su osnova poduzetnog
istraivanja, polaznu hipotezu i cilj vlastita rada
MATERIJAL I METODE autor precizno opisuje materijal i metode rada tako da drugi
znanstvenici mogu ponoviti opisane pokuse
REZULTATI rezultati pokusa trebaju biti opisani razumljivo i pregledno, a obino su jo
dopunjeni grafikim prikazima, tablicama i fotografijama. Numeriki istraeni rezultati redovito se i
statistiki provjeravaju
RASPRAVA u tom dijelu rada autor istie znaenje dobivenih rezultata, usporeuje ih s
rezultatima ostalih autora koji istrauju sline probleme i razmatra koliko su u skladu s hipotezom
ili odstupaju od nje. Na osnovi dobivenih rezultata predlae smjernice buduih istraivanja
ZAKLJUAK na kraju se kratko i jasno navode zakljuci doneseni na osnovu provedenog
istraivanja
ZAHVALA u kratkom dijelu autor zahvaljuje svima koji su mu pomogli u izvedbi rada ili su
novano potpomogli istraivanje
POPIS LITERATURE navode se svi spomenuti radovi, abecednim redom autora, ovako: ime
autora, naslov rada, naslov znanstvenog lanka, broj volumena, godina izdanja, stranice koje rad
obuhvaa

1.2. SAETAK
Biologija je znanost o ivim biima i ivotnim pojavama, a zajedno s fizikom, kemijom i
geologijom ubraja se u prirodne znanosti
Bioloka otkria i njihova primjena u medicini, poljodjelstvu, umarstvu, industriji i biotehnologiji
utjeu na ivote svih ljudi. Svakako je stoga potrebno razumijevanje osnovnih biolokih naela
Svi znanstvenici, pa tako i biolozi, primjenjuju znanstvene metode rada. Postavljaju pitanja i
pretpostavljaju odgovore. Pretpostavke (hipoteze) provjeravaju pokusima i opaanjima u prirodi.
Pretpostavke koje su mnogi potvrdili jesu teorije, a vrlo vrste teorije koje se beziznimno potvruju
jesu znanstveni zakoni
Rezultate svih istraivanja znanstvenici objavljuju u znanstvenim asopisima i na znanstvenim
skupovima. Svoja iskustva i zamisli izmjenjuju takoer osobnim susretima, kao i raunalnom
mreom i elektronikom potom

2. OSOBINE I ORGANIZACIJSKE RAZINE IVIH BIA

BIOLOGIJA

11

Carl Linne 18.st., vedski prirodoslovac dvoimeno nazivlje ili binarna nomenklatura svakoj
biljci i ivotinji dao je dva latinska imena prvo ime oznauje rod i pie se velikim poetnim
slovom, a drugo oznauje vrstu organizama i pie se malim poetnim slovom
Linne osniva taksonomije (gr. taxis = red, raspored, nomos = zakon) ili sistematike, grane
biologije koja se bavi imenovanjem i razvrstavanjem (klasifikacijom) razliitih ivih bia
VRSTA skupina organizama koji imaju mnogo zajednikih osobina i mogu se meusobno
razmnoavati i dati plodne potomke
Vrste s nekim zajednikim osobinama zdruene su u istom rodu, srodni rodovi zdruuju se u
porodice, porodice u redove, a redovi u razrede i koljena. Koljena se zdruuju u carstva
CARSTVO KOLJENO RAZRED RED PORODICA ROD VRSTA

2.1. RASPORED IVIH BIA U 5 CARSTAVA

PROKARIOTI (MONERA) prokariotski jednostanini organizmi (bakterije, cijanobakterije)
PROTOKTISTI (PROTISTI) eukariotski jednostanini i viestanini organizmi jednostavne grae
(praivotinje, alge)
GLJIVE heterotrofni organizmi koji apsorbiraju organsku hranu
IVOTINJE heterotrofni organizmi koji se hrane drugim ivotinjama
BILJKE autotrofni organizmi koji fotosintetiziraju (pretvaraju anorganske molekule u organske
pomou Suneve energije)

2.2. RASPORED IVIH BIA U 3 CARSTVA

ARCHEA (arhebakterije ili prabakterije)
EUBACTERIA (prave bakterije)
EUCARYA (carstvo eukariotskih organizama u koje pripadaju gljive, biljke i ivotinje)
Sva iva bia graena su od stanica osnovna graevna i djelatna (funkcionalna) jedinica ivih
bia
Stanina teorija sva iva bia su izgraena od stanica bioloki zakon

2.3. ZAJEDNIKE OSOBINE IVIH BIA

ORGANIZIRANOST ureenost i ustroj na svim razinama ivota. Sve strukture i procesi
meusobno su povezani i regulirani
IZMJENA TVARI ILI METABOLIZAM izmjena tvari i energije s okoliem, sve kemijske
reakcije u organizmu koje odravaju usklaenu strukturu i organizaciju ivota
POKRETLJIVOST vlastitim snagama organizam pokree sebe ili svoje dijelove
PODRALJIVOST organizam prepoznaje svoj okoli i reagira na njega
RAZMNOAVANJE organizmi stvaraju potomke sline sebi
RAZVITAK I RAST slijed promjena koje vode sve veoj sloenosti organizma
NASLJEIVANJE jedinice nasljeivanja su geni dijelovi DNA koji sadre nasljednu uputu o
razvitku, ustroju i funkciji potomaka
EVOLUCIJA ILI RAZVOJ zajednika evolucija ujedinjuje sav ivi svijet na Zemlji. Raznolikost
vrsta rezultat je stupnjevitih promjena i prirodne selekcije
PRILAGODBA specifine strukture i ponaanje koje omoguuju sigurnije preivljavanje u nekom
okoliu

BIOLOGIJA

12

ATOMI povezuju se u MOLEKULE (MAKROMOLEKULE bjelanevine ili nukleinske

kiseline) molekule ivota jednostanini i viestanini organizmi mnotvo stanica koje su
povezane prema slinim ulogama TKIVA tkiva izgrauju ORGANE koji ine ORGANIZAM
ivotna cjelina iznad organizma je POPULACIJA skupina organizama ili jedinki neke vrste
koje ive na nekom stanitu i meusobno se rasplouju razliite populacije koje ive na istom
podruju ine IVOTNE ili BIOLOKE ZAJEDNICE najvii i najsloeniji stupanj u organizaciji
ivog svijeta jest EKOSUSTAV koji ine ivotne zajednice i njihov okoli sva iva bia i svi
ekosustavi ine BIOSFERU
Na viem organizacijskom stupnju pojavljuju se nova svojstva. ivot je osobitost koja proizlazi iz
meudjelovanja molekula, a ono je u skladu s fizikalnim i kemijskim zakonitostima.
ANORGANSKE TVARI atomi molekule
ORGANSKE TVARI makromolekule molekularne nakupine
IVI SUSTAV organeli stanice tkiva organi organski sustavi organizam

2.4. SAETAK
Svako bie pripada nekoj vrsti i nosi struno latinsko ime. Vrste sa zajednikim osobinama
zdruene su u rod, rodovi u porodice, pa redove, razrede, koljena i carstva
Veinom se prihvaa razdioba u pet carstava: prokariota (monera), protista (protoktista), biljke,
gljive i ivotinje
Sva iva bia izgraena su od stanice. Stanica je osnovna graevna i djelatna (funkcionalna)
jedinica ivoga bia
ivi svijet istraujemo u razliitim razinama od molekularne preko stanine do razine tkiva i organa
te cijelog organizma ili populacije, ivotnih zajednica, ekosustava i cijele biosfere
iva bia imaju mnoge zajednike osobine, evo najznaajnijih: organiziranost, izmjena tvari
(metabolizam), pokretljivost, podraljivost, razmnoavanje, razvitak i rast, nasljeivanje, evolucija
(razvoj) i prilagodba

3. KAKO SE STANICE ISTRAUJU MIKROSKOPOM

Oko mlaih osoba moe razluiti sitne strukture ako su udaljene barem 0,08 0,1 mm. ivotinjske
stanice velike su u prosjeku 10 20 m, a biljne 80 200 m (0,08 0,2 mm), veliina bakterijskih
stanica iznosi najee 1 10 m.

BIOLOGIJA

13

M. Schleidenu (1838.) i T. Schwannu (1839.) stanina teorija stanica je osnovna graevna i

djelatna jedinica svakog ivog organizma

3.1. IZUM I USAVRAVANJE MIKROSKOPA

13. stoljee ljudi su znali brusiti lee
16. stoljee nizozemski optiar Z. Janssen postavio dvije lee na odreenu meusobnu udaljenost
i tako dobio znatnije poveanje
17. stoljee A. van Leeuwenhook jedna lea poveanje 300 puta
Kepler plan izgradnje sloenog mikroskopa (objektiv i okular)
Robert Hooke pluto graa kao peline sae
18. stoljee nita zanimljivo
19. stoljee Carl Zeiss nema napretka u izgradnji mikroskopa dok se teorijsko razumijevanje
optikih sustava ne pobolja
Ernst Abbe unaprijedio mikroskop, mo razluivanja 0,5 mm
20. stoljee suvremeni mikroskop

3.2. GRAA SVJETLOSNOG MIKROSKOPA

Dva sustava lea objektiv koji daje uveanu i realnu (stvarnu) sliku predmeta i objektiva koji tu
sliku jo povea. Ukupno poveanje jednako je umnoku poveanja objektiva i okulara
Mikroskopi imaju stalak koji je na vrstom podnoju. Iznad njega je zrcalo kojim se usmjerava
snop svjetlosti. Iznad stolia je kondenzator (sustav lea koji slui boljem osvjetljavanju predmeta).
Jaina osvjetljenja usklauje se pomou iris-zaslona (nalazi se ispod kondenzatora). U posebnom
nosau (revolveru) privreni su objektivi. to je objektiv jai njegova je frontalna lea blie
preparatu. Na kraju tubusa nalazi se okular. Veliki vijak slui za grubo, a mali za fino izotravanje
slike. Poveanje je omjer veliine slike i predmeta, a mo razluivanja je sposobnost mikroskopa da
dvije bliske toke prikae razdvojeno.
Svjetlosni mikroskop razluuje pojedinosti u stanici koje su manje od valne duljine vidljive
svjetlosti (0,4 0,8 m). Ostalo se istrauje elektronskim mikroskopom (preparat ne smije biti
deblji do 100 nm)

3.3. SAETAK
Poto je u 17. stoljeu izumljen mikroskop zapoela su opaanja i istraivanja stanica
Biolozi M. Schleiden i T. Schwann spoznali su u 19. stoljeu da su sva iva bia graena od stanica
oni su osnivai stanine teorije
Svjetlosni mikroskop je optika sprava iji se optiki dijelovi sastoje od: objektiva i okulara, zrcala i
kondenzatora. Objektiv daje uveanu i realnu sliku predmeta koju okular jo poveava. Ukupno
poveanje mikroskopa jednako je umnoku poveanja okulara i objektiva. Mo razluivanja
mikroskopa je sposobnost razluivanja sitnih pojedinosti. Svjetlosnim mikroskopom ne moemo
razluiti strukture ije su dimenzije manje od valne duljine svjetlosti, odnosno 0,5 m
U elektronskom mikroskopu snop elektrona zamjenjuje svjetlosne zrake, a elektrino i magnetsko
polje djeluje poput lea. Zbog velike brzine elektroni imaju krae valne duljine, pa je mo
razluivanja bolja

BIOLOGIJA

14

4. POSTUPCI ISTRAIVANJA STANICE

Stanino frakcioniranje rastavljanje stanice na sastavne dijelove postupak izdvajanja pojedinih
staninih organela ili jo manjih dijelova stanice u zasebne homogene frakcije da bi se poblie

BIOLOGIJA

15

upoznala njihov fizioloka uloga i biokemijski sastav centrifuga ureaj kojim se organeli
razdvajaju na osnovi razlika u brzini njihova taloenja
Kultura stanica postupak kojim stanicama mnogostaninog organizma omoguujemo rast i
dijeljenje u odgovarajuoj hranidbenoj podlozi (hranilitu) izvan samog organizma; biljne stanice su
totipotentne iz jedne stanice se moe obnoviti cijela biljka
U staninoj biologiji esto se primjenjuju radionuklidi (radioizotopi) izotopi elemenata koji imaju
nestabilne jezgre pa se one raspadaju uz pojavu ionizirajueg zraenja

4.1. SAETAK
Stanino frakcioniranje je postupak izdvajanja pojedinih staninih organela ili struktura u iste
frakcije radi lakeg istraivanja njihove zadae i biokemijskog sastava. Stranice se iskidaju, a
dobivena kaa sadri izmijeane stanine organele. Oni se meusobno razdvajaju centrifugiranjem.
Najvei i najtei organeli (stanine jezgre) istaloe se pri niem broju okretaja, a sitniji (plastidi,
mitohondriji, lizosomi) tek pri veim brzinama okreta, tj. pri jaim centrifugalnim silama
Kultura stanica je postupak kojim stanicama mnogostaninih organizama (biljnih i ivotinjskih)
omoguujemo rast i dijeljenje u odgovarajuoj hranidbenoj podlozi izvan organizma. Postupak
omoguuje istraivanja stanica, a ima primjenu i u poljodjelstvu, biotehnologiji i medicini
U stanici se moe pratiti kretanje molekula i njihove promjene u kemijskim relacijama tako da se
molekule obiljee radioaktivnim izotopima, koji emitira radioaktivno zraenje

5. KEMIJSKA OSNOVA IVOG SVIJETA

Kemijski elementi koji izgrauju iva bia su biogeni elementi. Najzastupljeniji su vodik, ugljik,
duik, kisik. Slijede fosfor, sumpor, kalcij, magnezij, kalij, natrij i eljezo. Najvaniji element je
ugljik s iznimnim svojstvima

BIOLOGIJA

16

ivot je nastao u vodi i ovisi o njoj. Ovisno o vrsti organizma na vodu otpada 65 99 % njegove
mase. Ono to ostaje je suha tvar

5.1. SVOJSTVA VODE

Molekule vode i vodikova veza u molekuli vode jezgra kisika jae privlai elektrone nego jezgra
vodika. Zbog vee gustoe elektrona oko jezgre kisika taj dio molekule vode nabijen je negativno, a
na strani vodika pozitivno. Molekula vode ima svojstvo elektrinog dipola. Zbog nejednolike
raspodjele naboja molekule se udruuju jer pozitivan kraj jedne molekule privlai negativan kraj
druge molekule. Takve slabe veze meu molekulama nazivaju se vodikove veze.
Fizika svojstva vode vodikove veze uzrokom su kohezijskih sila koje dre vodu na okupu.
Vodikovim vezama voda se lako priljubljuje uz druge tvari adhezija. Adhezija i kohezija zajedno
uzrokuju kapilarnost kretanje vode u uskom prostoru suprotno smjeru djelovanja gravitacijske
sile. Na granici sa zrakom molekule vode se pravilno orijentiraju pa se ini da je voda prevuena
tankom nevidljivom opnom. To je zato to kohezija ne djeluje jednoliko na molekule vode koje su
na povrini, njih privlae molekule vode koje su ispod njih, dok iznad njih nema drugih molekula
koje bi ih privlaile povrinska napetost
Znaenje vode u reguliranju topline voda ima visoku specifinu toplinu (koliina topline potrebna
da masi od 1g povisi temperaturu za 1C) ublaene su nagle i velike promjene temperature na
Zemlji; isparavanje vode kidanje vodikovih veza; pri niim temperaturama molekule vode se
sporije gibaju stoga su vodikove veze izmeu molekula stabilnije i pravilnije organizirane. Pri
temperaturi vioj od 4C voda se ponaa kao i druge tekuine, grijanjem se iri, a hlaenjem
saimlje. Pri nioj temperaturi voda prelazi u kruto stanje i pri tome se iri (anomalija vode) led
pliva na vodi
Voda kao otapalo tekuina koja otapa druge molekule pa nastaje otopina bezbojna, bistra
tekuina bez okusa i mirisa. Tvari koje privlae vodu su hidrofilne, nepolarne molekule odbijaju
vodu (hidrofobne)
Disocijacija vode, kiseline i baze molekule vode mogu se raspadati na ione H + i OH- disocijacija
vode. U istoj vodi koncentracije H+ i OH- iona su jednake, iznose za svaki ion 10 -7 mola po litri.
pH je negativan logaritam koncentracije vodikovih iona, pH = -log H + mol/L. Otopljene tvari koje
povisuju koncentraciju H+ iona su kiseline, a baze je sniavaju. pH krvi je 7,4, u citoplazmi 7, eluci
1,5.

5.2. SAETAK
Kemijske elemente koji izgrauju ivi svijet nazivamo biogenim elementima, a meu njima su
najobilnije zastupljeni vodik (H), ugljik (C), duik (N) i kisik (O).
Veliki dio mase (65 99%) svakog ivog organizma ini voda. Molekule vode imaju svojstvo
elektrinog dipola, meusobno se privlae vodikovim vezama. Te su veze uzrok kohezijskih i
adhezijskih sila kao i kapilarnom podizanju vode. Voda je izvrsno otapalo. Tvari koje privlae vodu
su hidrofilne, a one koje je odbijaju su hidrofobne. Molekule vode mogu se raspadati na ione H + i
OH-. Otopljene tvari koje povisuju koncentraciju H+ iona su kiseline, a one koje je sniavaju su
baze.
Svi organski spojevi sadre ugljik. Molekule koje ne sadre vie od tridesetak atoma ugljika i ija je
relativna molekularna masa u rasponu od 100 do 100 malene su organske molekule. Male organske
molekule otopljene u staninoj tekuini ugrauju se u vee molekule ili su meuproizvodi
BIOLOGIJA

17

kemijskih reakcija. Organske molekule koje izgrauju ivi svijet nazivamo biomolekulama:
ugljikohidrati, lipidi, bjelanevine (proteini) i nukleinske kiseline. Makromolekule su polimeri
izgraeni od manjih podjedinica ili monomera.

5.3. UGLJIKOHIDRATI
Monosaharidi (jednostavni eeri), oligosaharidi (di-, tri-, tetra-, itd) i polisaharidi (viestruke
eere). Ugljikohidrati su najzastupljeniji organski spojevi na zemlji
MONOSAHARIDI jednostavni eeri tri ugljikova atoma (minimalno), 5 (pentoza) i 6
(heksoza) glukoza je osnovna hranidbena molekula stanice nastaje fotosintezom u zelenoj biljci
univerzalno stanino gorivo. Glukoza, fruktoza i galaktora C6H12O6 razliita svojstva proizlaze
iz razliitog prostornog rasporeda atoma u molekuli
OLIGOSAHARIDI nastaju spajanjem dviju molekula jednostavnog eera glukoza + fruktoza =
saharoza saharoza je prijenosni oblik eera u biljkama
POLISAHARIDI nastaju povezivanjem mnotva jednostavnih eera. krob slui kao zaliha
hrane u biljaka, celuloza (odjea) ovce i krave probavljaju celulozu, ovjek ne, glikogen
pohranjen je u miiima i jetri, a slui kao primarna zaliha energije za neposrednu uporabu, hitin
izgrauje tjelesni pokrov kukaca i rakova, nalazi se u staninoj stjenci gljiva

5.4. LIPIDI
Netopljivi su u vodi, imaju dobru topljivost u organskim otapalima. Imaju tri glavne bioloke uloge:
uskladitenje energije, izgradnja biolokih membrana, prijenos signala meu stanicama
MASTI I ULJA trigliceridi, esteri trovalentnog alkohola glicerola i tri molekule viih masnih
kiselina. Na jednom kraju imaju kiselinsku skupinu COOH, a na drugom metilnu CH 3. U mastima
dolaze zasiene masne kiseline, a u uljima nezasiene. Masne kiseline su hranidbene molekule.
Njihovom razgradnjom oslobaa se dva puta vie korisne energije nego razgradnjom jednake mase
glukoze
FOSFOLIPIDI graevne jedinice biomembrana. Vrlo tanke opne koje obavijaju sve stanice. U
fosfolipidima su samo dvije molekule masnih kiselina vezane za glicerol, a za treu OH skupinu
glicerola vee se fosfatna skupina. Jedan kraj je elektrino nabijen pa privlai vodu. Drugi kraj
molekule (gdje su masne kiseline) nije nabijen pa odbija vodu. Takve molekule koje su na jednom
kraju hidrofilne, a na drugom hidrofobne nazivamo amfipatskim molekulama.
STEROIDI kolesterol nalazi se u membranama ivotinjskih stanica, u ivanim tkivima i u
krvnoj plazmi. Vaan je kao ishodina molekula u sintezi hormona, signalnih i regulatornih
molekula

5.5. BJELANEVINE
Graevne jedinice bjelanevina (proteina) su aminokiseline. Sadre karboksilnu COOH i amino
NH3 skupinu. Povezuju se peptidnim vezama koje se uspostavljaju izmeu karboksilne i amino
skupine. Postoji dvadesetak aminokiselina koje nalazimo u svim organizmima. Neke uloge proteina
jesu izgrauju stanice i izvanstaninu tvar, kao enzimi usklauju i ubrzavaju kemijske reakcije,
upravljaju djelovanjem gena, prenose informacije, djeluju poput molekularnih znakova (signala),
omoguuju obranu organizma protiv zaraze.

BIOLOGIJA

18

Kolagen izgrauje vezivno tkivo i hrskavicu, keratin kosu i nokte, amilaza iz sline razgrauje krob,
pepsin u elucu proteine, laktozu iz majinog mlijeka razgrauje laktaza
Enzimi su molekule koje ubrzavaju kemijske reakcije biokatalizator. Tvar na koju enzim djeluje
naziva se supstrat aktivno mjesto

5.6. NUKLEINSKE KISELINE

Jedinice nasljea geni. Geni imaju svoju materijalnu osnovu, graeni su od atoma, a njihovo
ustrojstvo je ureeno fizikalnim i kemijskim zakonitostima. Adenozin trifosfat (ATP) sadri
kemijske veze bogate energijom. Kidanjem takvih veza oslobaa se energija, a ta slobodna energija
pokree druge kemijske reakcije.
DEOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA (DNA) sastoji se od dva dugaka lanca. Svaki lanac
sastoji se od mnotva nukleotida, pa se jo zove polinukleotidni lanac. Nukleotid je graen od
eera deoksiriboze, fosfata i duinih baza. Purinske baze su graene od dva prstena, gvanin i
adenin, a pirimidinske od jednog, timin i citozin. Dva polinukleotidna lanca su meusobno vezana
vodikovim vezama. Adenin s timinom tvori dvije vodikove veze, a gvanin s citozinom tri
RIBONUKLEINSKA KISELINA (RNA) jedan lanac, umjesto timina ima uracil. Tri tipa:
glasnika (mRNA), prijenosna (tRNA) i ribosomska (rRNA)

5.7. SAETAK
etiri osnovne skupine organskih molekula su ugljikohidrati, lipidi, bjelanevine i nukleinske
kiseline. Velike organske molekule, polimeri, nastaju povezivanjem manjih podjedinica, monomera
Ugljikohidrati su graeni od ugljika, vodika i kisika (CH 2O), a dijelimo ih na monosaharide,
oligosaharide i polisaharide
Lipidi su masti, ulja, fosfolipidi i steroidi molekule koje pohranjuju energiju, izgrauju
biomembrane i prenose signale meu stanicama. Fosfolipidi se spontano organiziraju u dvosloj, koji
ini osnovnu strukturu svih staninih membrana
Bjelanevine su polimeri (makromolekule) izgraeni od aminokiselina. Izgrauju stanice i
izvanstanine tvari, kao enzimi ubrzavaju kemijske reakcije u stanici, upravljaju djelovanjem gena,
imaju ulogu molekularnih signala, vani su u obrani organizma od zaraze
Nukleinske kiselina (DNA i RNA) su polimeri izgraeni od nukleotida, koji se sastoji od eera,
duine baze i fosfata. Duine baze su purinske gvanin i adenin, te pirimidinske citozin i timin. U
RNA umjesto timina dolazi uracil. DNA je tvar od koje su izgraeni geni, a ribonukleinske kiseline
omoguuju da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina
Nukleotid koji se sastoji od riboze, adenina i tri fosfata je ATP (adenozintrifosfat) molekula koja
pohranjuje i prenosi kemijsku energiju koja pokree ivotne procese

6. PODRIJETLO IVOTA NA ZEMLJI

Charles Darwin (podrijetlo vrsta) je zaetnik ideje o evoluciji ivih organizama zakljuio je na
osnovi svojih opaanja da su se sloeni organizmi razvili od jednostavnih. Do sada najstariji nalazi
ostataka ivota su stromatoliti, stari oko 3,5 milijardi godina, okamenjene cijanobakterije.
Veina biloga smatra da se ivot na zemlji razvio iz neive materije koja se organizirala u
molekularne nakupine.

BIOLOGIJA

19

6.1. KEMIJSKA EVOLUCIJA

Mnogi znanstvenici smatraju da su tijekom kemijske evolucije nastali svi preduvjeti za pojavu prvih
stanica i za daljnju bioloku evoluciju. Za kemijsku evoluciju kljuni su sljedei dogaaji:
abiotika (nebiotika) sinteza malih organskih spojeva monomera, tj. graevnih blokova
za sloenije molekule
povezivanje monomerskih jedinica u polimere poput nukleinskih kiselina i proteina
spajanje abiotiki nastalih molekula u kapljiaste nakupine protobionte
izvor nasljeivanja (genetike informacije)

6.2. ABIOTIKA SINTEZA MONOMERA

Aleksandar Oparin pretpostavio je 1938.g. da su prve organske molekule nastale od plinova u
primitivnoj Zemljinoj atmosferi. Eksperiment koji je Stanley Miller 1953.g. proveo podrao je
Oparinovu pretpostavku. Smjesu vodene pare, metana, amonijaka i vodika izloio je elektrinim
izbojima i djelovanju UV-zraka. Nakon nekoliko dana otkrio je u svom ureaju male organske
molekule, meu kojima je bilo aminokiselina i nukleotida.

6.3. SINTEZA POLIMERA PRIJE POJAVE IVOTA (ABIOTIKA SINTEZA)

Polimeri su lanci koji nastaju povezivanjem slinih graenih jedinica monomera. U dananje
vrijeme to se dogaa pomou enzima. Osobine ivoga sustava pojavljuju se kao rezultat
meudjelovanja molekula na viem organizacijskom stupnju ive tvari. Nakupljanjem molekula
koje su sintetizirane nastaju mikroskopski mjehurii protobionti. Za ivot svake stanice kljune su
dvije uloge: jedna je genetika koja omoguuje prijenos nasljedne upute na novu generaciju stanica,
a druga je metabolika i osigurava tvari i energiju za ivot stanice. Neki molekularni biolozi
smatraju da je RNA bila prva u procesu nastanka ivota. U prilog njihovoj hipotezi govore nalazi o
tome da molekula RNA ima dvojaka svojstva, sadri genetiku informaciju, a djeluje kao i enzim.
Protiv te hipoteze govori injenica da ta molekula teko moe nastati bez specifinih enzima, tj.
proteina i da dananje molekule RNA nemaju sposobnost samoumnoavanja.

6.4. SAETAK
Veina biologa prihvaa znanstveno utemeljenu pretpostavku da se ivot razvio na Zemlji iz neive
tvari koja se postupno organizirala u sloenije strukture s novim svojstvima. Neki smatraju da su
odreeni oblici ivota doli na Zemlju iz svemira
Tijekom kemijske evolucije nastali su preduvjeti za pojavu prvih stanica i za daljnju bioloku
evoluciju. Millerov pokus potvruje pretpostavku o mogunosti abiotike sinteze malih organskih
molekula u uvjetima koji su vladali na Zemlji prije 3,5 4 milijarde godina
Povezivanjem malih molekula nastale su vee koje su se meusobno spontano povezivale zbog
svojih fizikalno-kemijskih svojstava. Tako su nastali mikroskopski mjehurii ija je unutranjost
bila razliita od okolia (protobionti)
Za pojavu ivota bilo je odluujue i to to su neki polimeri imali sposobnost samoumnoavanja te
su bili pretea nasljedne tvari

BIOLOGIJA

20

7. OSNOVE MOLEKULARNE BIOLOGIJE

Na temelju rezultata pokusa s bakterijom Streptococcus pneumoniae skupina amerikih
znanstvenika koju je predvodio O.T.Avery objavila je 1944.g. otkrie da je DNA molekula
naslijea. Nekoliko godina kasnije nainjen je pokus s bakterijom Escherichia coli i njezinim
virusom, ustanovljeno je da prilikom zaraivanja bakterije virusom u njezinu stanicu ulazi samo
virusna DNA, a proteinski omota virusa ostaje na povrini bakterijske stjenke. Zaraena
bakterijska stanica se raspada kako bi se iz njezine unutranjosti oslobodio veliki broj novih
virusnih estica. Pokusi s biljnim stanicama dokazali su da su jedino RNA-virusi iznimka njihova
nasljedna tvar je molekula RNA.
James Watson i Francis Crick replikacija molekule DNA. Molekula DNA replicira se na nain da
se lanci razdvoje djelovanjem enzima DNA-polimeraza, nakon ega svaki lanac slui kao kalup za
BIOLOGIJA

21

sintezu novog lanca. Obje novonastale molekule sadre jedan stari i jedan novi lanac te su genetiki
potpuno identine.
Sinteza proteina odvija se pod djelovanjem mRNA. Ona je prijepis originalne genetike upute
pohranjene u DNA koja se nalazi u jezgri. Zato se proces sinteze proteina naziva transkripcija ili
prepisivanje. Prepisivanje se vri djelovanjem enzima RNA-polimeraza. Transkripcija nije precizna
kao replikacija, a osim toga molekula RNA se ne popravlja jer je to kratkoivua molekula. Sinteza
proteina se odvija na ribosomima, sitnim tjelecima koja se nalaze slobodna u citoplazmi ili su
vezana za membrane endoplazmatskog retikuluma. Promjer ribosoma iznosi 20-30 nm, te se mogu
vidjeti iskljuivo elektronskim mikroskopom. Ribosomsko tjelece izgraeno je od nekoliko
molekula rRNA i veeg broja proteinskih molekula.
Kako se ita genetika uputa prepisana s molekula DNA na molekulu mRNA. Trebalo je
odgonetnuti genetiki ifru ili kod. Tu uskae tRNA. To je mala molekula ribosomske kiseline koja
na jednom kraju moe vezati sebi specifinu aminokiselinu dok se na drugom kraju nalazi
specifina trojka nukleotida (antikodon) koja se svojim specifinim duinim bazama sparuje s
komplementarnom trojkom nukleotida, kodonom na molekuli mRNA. Proces povezivanja
aminokiselina u proteine naziva se translacija ili prevoenje.

7.1. SAETAK
Proteini su vane graevne molekule ivih bia i enzimi koji upravljaju svim ivim procesima.
Njihova je funkcija odreena strukturom (graom i oblikom) molekule, a nju par odreuje sastav i
redoslijed aminokiselina u proteinskoj molekuli. Uputa za sintezu proteina zadana je u molekuli
DNA redoslijedom njezinih nukleotida. Replikacijom molekule DNA taj se redoslijed vjerno
prenosi na potomstvo. Genetika uputa prepisuje se s molekule DNA na glasniku molekulu RNA
te se odatle ita pri sintezi proteina na ribosomu. Uputu o redoslijedu aminokiselina itaju
prijenosne molekule RNA koje dopremaju odgovarajue aminokiseline do ribosoma te ih ukljuuju
u rastui proteinski lanac. Specifina trojka nukleotida odreuje svaku pojedinu aminokiselinu.
Genetska ifra (koju poznajemo u cijelosti) univerzalna je za sav ivi svijet.

8. BIOLOKI SUBJEKTI BEZ STANINE ORGANIZACIJE

Virologija znanost o virusima, lat. virus = otrov, Martinus Beijerinck, ipak otkrivaem virusa se
smatra Dmitrij Ivanovski.
Virusi su submikroskopski stanini paraziti (elektronski mikroskop). Veliinu virusa mjerimo u
nanometrima. Nemaju stanini ustroj pa se po tome razlikuju od organizama. To su sloene
makromolekule sastavljene od nukleinske kiselina (DNA ili RNA) i proteinskog omotaa. Neki
virusi imaju i dodatnu vanjsku ovojnicu sastavljenu od proteina, lipida i ugljikohidrata s ije
povrine stre izbojci. Oni su na granici ivog i neivog svijeta. Oni su neiva organska tvar sve dok
se ne nau u specifinoj domainskoj stanici. Ne mogu se uzgajati na umjetnim hranjivim
podlogama. Imaju svojstvo kristalizacije.

BIOLOGIJA

22

Tek nakon ulaska u specifinu domainsku stanicu oituje se jedina osobina ive tvari kojom se
odlikuju virusi, a to je razmnoavanje. To dovodi do bolesti. Virusi su najvjerojatnije posljedica, a
ne ishodite evolucije.
1892.g. otkriven prvi virus
1898.g. otkriven prvi ivotinjski virus virus slinavke i apa
1902.g. otkriven prvi virus ovjeka virus ute groznice
1911.g. virusi mogu uzrokovati tumore Nobelova nagrada
1915.g. otkriven bakterijski virus
1935.g. TMV dobiven u istom stanju, otkrivena mogunost njegova kristaliziranja Nobelova
nagrada
1937.g. otkriven sastav virusa (TMV) protein i nukleinska kiselina Nobelova nagrada
1939.g. virus (TMV) prvi puta vien elektronskim mikroskopom Nobelova nagrada
1952.g. DNA je genetiki materijal bakterijskog virusa i odgovorna je za infektivnost Nobelova
nagrada
1956.g. RNA je genetiki materijal virusa TMV i odgovorna je za infektivnost
1970.g. u nekih RNA-virusa otkriven je enzim koji prepisuje RNA u DNA (u suprotnom smjeru od
onog za koji se smatralo da je jedini mogu) kasnije je dokazano da to nije iznimka, takav se
proces odvija i u stanicama mnogih ivih bia Nobelova nagrada
Viroidi molekule ribosomskih kiselina bez proteinskog omotaa koje se mogu razmnoavati u
biljnim stanicama
Satelitne RNA gole ribonukleinske kiseline koje uzrokuju bolesti
Prioni malene proteinske molekule koje ne sadre nukleinsku kiselinu

8.1. SAETAK
Virusi su stanini paraziti koje opaamo jedino elektronskim mikroskopom. Nemaju staninu grau,
nego su ustrojeni kao makromolekule sastavljene od nukleinske kiseline (DNA ili RNA) i
proteinskog omotaa. Nukleinska kiselina nosi genetiku informaciju za sintezu novih virusnih
estica. Sloenije graeni virusi imaju i vanjsku ovojnicu sloenog kemijskog sastava. Virusi se
mogu razmnoavati samo u ivoj stanici, u protivnom imaju svojstva neive tvari. Znaajni su kao
uzronici bolesti biljaka, ivotinja i ovjeka te kao modeli za istraivanje u molekularnoj biologiji.
Danas poznajemo i uzronike bolesti manje od virusa. To su i viroidi, satelitne RNA i prioni.

9. PROKARIOTSKE STANICE USTROJ I RAZMNOAVANJE

Sve stanice dijele se u dva osnovna tipa: prokariotske i eukariotske stanice.
Prokariotske stanice (protociti) su mnogo manji i jednostavniji nego eukariotske stanice (eucita).
Veliina im je od 0,2 10 m, nemaju organele. Nemaju oblikovanu staninu jezgru. Prokarioti su
uvijek jednostanini organizmi te pripadaju carstvu monera. Eukarioti mogu biti jednostanini ili
viestanini organizmi, a razvrstava ih se u etiri preostala razreda. Carstvo monera ine bakterije,
prokariotski organizmi koji se jako razliku po nekim osnovnim ivotnim osobinama.
Stanina membrana je vanjska granica stanice, preko nje se prenosi podraaj i transportiraju tvari.
Graena je kao dvosloj fosfolipidnih molekula u koji su uklopljene i molekule bjelanevina.
Staninu membranu izvana obavija stanina stjenka. To je vrsta povrinska struktura koja titi
stanicu od rasprsnua u hipotoninom okoliu. Osnovna graevna tvar bakterijske stjenke je
BIOLOGIJA

23

peptidoglikan ili murein, velika i sloena molekula koja se sastoji od dugakih polisaharidnih lanaca
popreno povezanih, tj. umreenih kratkim peptidnim lancima. Neke bakterije izluuju oko stanine
stjenke sluzavu tvar eernog ili bjelanevinastog karaktera tvorei kapsulu ili ahuru. Taj sluzavi
omota ima zatitnu ulogu. S povrine nekih bakterija stre nitaste tvorevine: bievi i pili. Bievi
slue bakterijama za pokretanje. Pili su krai i tanji od bieva, a bakterijama omoguuju prianjanje
na stanice domainskog organizma. Spolni pili omoguuju prihvaanje dviju bakterijskih stanica
prilikom izmjene genetikog materijala (konjugacija).
Voda ima najvei udio u sastavu citoplazme bakterijske stanice (oko 80%). Citoplazma sadri
bjelanevine (enzime), ugljikohidrate i lipide, mnotvo spojeva male molekularne mase i
anorganske ione. Vee strukture u stanici su DNA i brojni ribosomi i razliite priuvne tvari.
Genetika uputa bakterije sadrana je u prstenastoj molekuli DNA koja ini Nukleoid strukturu
koja ulogom odgovara pravoj jezgri eukariotske stanice. Nukleoid nije obavijen jezgrinom
ovojnicom. U citoplazmi se jo ponekad nalaze i plazmidi, prstenaste molekule DNA, ali mnogo
manje pa sadre manje gena. Razmnoavaju se dvostrukom diobom, kad se stanica jednostavno
podijeli na dva dijela.

10. PROKARIOTSKE STANICE GENETIKA, FIZIOLOGIJA, ZNAENJE

U bakterija ne postoji spolni oblik razmnoavanja. Izmjena gena je mogua, ali se dogaa na vrlo
razliite naine.
KONJUGACIJA proces kad jedna stanica preda drugoj dio svog genetikog materijala
zahvaljujui genu koji se nalazi u njegovo plazmidu. Konjugacija je najee ograniena na prijenos
plazmida
TRANSFORMACIJA nakon raspada bakterijske stanice komadi njezine DNA moe ui iz
okolia u drugu bakterijsku stanicu i ugraditi se u njezin kromosom.
TRANSDUKCIJA prijenos bakterijskih gena virusima.
Neke se bakterije odlikuju sposobnou stvaranja endospora koje slue iskljuivo za preivljavanje
bakterije u nepovoljnim uvjetima.
Autotrofne bakterije same sintetiziraju organske spojeve. Energiju za svoje sinteze dobivaju iz dva
naina.
Fotoautotrofi koriste svjetlosnu energiju za proces fotosinteze. Fotosintezom nastaje kisik i eer
BIOLOGIJA

24

Kemoautotrofi sintetiziraju svoje organske spojeve koristei se energijom koja se oslobaa pri
kemijskim reakcijama u kojima kisik reagira s razliitim anorganskim spojevima.
Heterotrofne bakterije koriste gotove organske spojeve. Veina heterotrofnih bakterija su saprofiti.
Oni svojim enzimima razgrauju sloene organske molekule mrtvih organizama ili njihovih
dijelova, a potom sintetiziraju sloene spojeve. Parazitske bakterije ive na tetu domaina te
uzimaju hranu iz njegovih stanica ili tjelesnih tekuina. Neke bakterije ive u simbiozi pa iz se
naziva simbiontima.
Aerobnim disanjem (uz utroak kisika) potpuno se razgrauje molekula glukoze pa se oslobaa sva
energija pohranjena u njoj. Neke vrste bakterija mogu provoditi procese vrenja ili fermentacije.
Istraivanjem bakterija bavi se bakteriologija koja se esti poistovjeuje s mikrobiologijom.

10.1. SAETAK
Bakterije se odlikuju prokariotskom organizacijom stanica. Prokariotska stanica jednostavnije je
graena od eukariotske jer nema pravu jezgru ni stanine organele. Bakterijske stanice imaju
stjenku, a neke su jo obavijene i kapsulom te mogu imati nitaste tvorevine, bieve koji im slue za
pokretanje. Razmnoavaju se dvostrukom diobom. Iako u bakterija ne postoji spolni nain
razmnoavanja, izmjena gena je mogua na nekoliko naina. Neke bakterije preivljavanju
nepovoljne uvjete u obliku endospora. Prehranjuju se na vrlo razliite naine pa meu autotrofnim
bakterijama razlikujemo fotoautotrofe i kemoautotrofe, a meu heterotrofnim saprofite, parazite i
simbionte. Parazitske bakterije uzrokuju bolesti, najee zbog izluivanja otrovni tvari u
domainski organizam.

11. EUKARIOTSKA STANICA

Eukariotske stanice (euciti) su 10 do 100 i vie puta vee nego prokariotske stanice. Imaju pravu
jezgru i stanine organele. Jezgra je obavijena ovojnicom i u njoj se nalazi DNA koja je u jezgri
zajedno s proteinima organizirana u kromosome. Cijela unutranjost eukariotske stanice je
membranama pregraena u odjeljke koji imaju specifinu funkciju i zovemo ih stanini organeli.
Citoplazma oznaava samo polutekui sadraj u koju su uronjeni svi ostali organeli.
ORGANEL ILI
STRUKTURA
stanina stjenka

OPIS

ULOGA

celulozna vlakna

potpora i zatita
probirna pregrada, prolaz
molekula, komunikacija stanice s
okoliem
pohranjuje nasljednu tvar, u njoj se
prepisuje genetika poruka s DNA
na RNA
oblikovanje ribosoma iz rRNA i
proteina

plazmatska
membrana

dvosloj fosfolipida, proteini, eer

jezgra

jezgrina ovojnica, kromatin,

jezgrice

jezgrica

dio jezgre, RNA, protein

BIOLOGIJA

25

ribosomi

estica, dvije podjedinice, proteini

i RNA

endoplazmatski
retikulum

membranske vree i kanali

golgijevo tijelo

naslage membranskih vreica

vakuole i
mjehurii

membranom omeeno podruje

lizosomi

kloroplast i ostali
plastidi

membranski mjehurii s enzimima

vanjska i unutarnja membrana,
matriks, DNA, ribosomi
vanjska i unutarnja membrana,
tilakoidi, DNA, ribosomi,

stanini kostur

mikroskopske cjevice i vlakna

trepetljike i bievi

obavijene plazmatskom
membranom

centrioli

mikroskopske cjevice ine

tjelece poput valjka

mitohondriji

sinteza proteina
sinteza i modifikacija proteina,
transport tvari, sinteza steroida i
membranskih dijelova
vezanje eera za proteine,
pakiranje i raspodjela molekula
pohranjivanje molekula,
reguliranje pritiska na staninu
stjenku
stanina probava
stanino disanje
fotosinteza, sinteza lipida, boje
cvjetova i plodova
oblik stanice, pokretanje njezinih
dijelova
pokretanje stanice ili tekuine
izvan stanice
organizacija diobenog vretena,
bazalna tijela na osnovi trepetljika
i bieva

Glavne razlike biljne i ivotinjske stanice su:

Biljna stanica sadri plastide skupinu organela kojoj pripada i kloroplast organeli u kojima se
zbiva fotosinteza i zahvaljujui kojima su biljke autotrofni organizmi
Biljna stanica ima staninu stjenku izgraenu od celuloznih vlakana uronjenih u matriks
ugljikohidrata i proteina. Stjenka titi stanicu i daje joj vrstou
Samo u biljnim stanicama postoje velike vakuole koje uvruju stanicu, pohranjuju rezervne,
otpadne ili otrovne tvari i omoguuju brz produni rast biljke

11.1. SAETAK
Eukariotske stanice vee su i sloenije od prokariotskih. Njihova unutranjost je membranama
pregraena u organele. Svaki organel ima odreenu bioloku zadau.
Biljne i ivotinjske stanice imaju mnogo zajednikog u svojoj organizaciji, ali postoje i razlike
meu njima. Kljuna razlika je u tome to biljne stanice imaju plastide i staninu stjenku. Odrasle
biljne stanice sadre velike vakuole, a s njihovim poveanjem stanice mogu brzo poveati svoj
volumen.
ini se da je razvojni prijelaz iz prokariotske stanice u eukariotsku bio skokovi i da su pretee
eukariotskih stanica, bar neke organele (plastiti, mitohondriji) preuzele kao ve posve izgraene
gotove strukture.

BIOLOGIJA

26

12. BIOLOKE MEMBRANE (BIOMEMBRANE)

Membrane omeuju organele, one ralanjuju stanicu na prostore koji obavljaju posebne funkcije,
preko membrana ide sva izmjena tvari i energije izmeu stanice i njezinog okolia, bez njih se ne bi
mogle obavljati mnoge metabolike funkcije. One su sjedite enzima i signalnih molekula, koje
omoguuju skladno funkcioniranje stanica u mnogostaninom organizmu. Ona je granica izmeu
ivog i neivog svijeta.
Danas je prihvaen model tekueg mozaika koji su 1972.g. na osnovi svi do tada poznatih injenica
zamislili S.J.Singer i G.L.Nicolson. Prema njihovom modelu membranski lipidi ine dvosloj, a
proteini su u njega uronjeni (integrali proteini) ili se nalaze na samom rubu membrane (periferni
proteini). Osim lipida i proteina stanina membrana sadri ugljikohidrate koji su kovalentno vezani
za proteine ili lipide i to s vanjske strane membrane. Sve membrane ne sadre ugljikohidrate. Lipidi
su preteno odgovorni za grau membrane, proteini za njezino djelovanje (funkciju), a
ugljikohidrati za oznaavanje i prepoznavanje stanica. Sve bioloke membrane podudaraju se
planom grae, a razlikuju se, ovisno o funkciji, sastavom bjelanevina, lipida i ugljikohidrata.
Stanina membrana neke tvari lako proputa, neke tee, a neke uope ne proputa. Membrana je
probirno (selektivno) propusna. Prolaenje tvari moe biti aktivno ili pasivno. Pasivno je kad se
dogaa samo od sebe, a aktivno kad je potrebno uloiti energiju.

BIOLOGIJA

27

12.1. PASIVNI PRIJENOS

DIFUZIJA gibanje molekula od mjesta vee koncentracije na mjesto manje koncentracije sve dok
se ne postigne ravnomjerna raspodjela
OSMOZA difuzija vode kroz probirno-propusnu membranu, tlak koji pri tome nastaje je osmotski
tlak, hipertonina je otopina vee koncentracija u odnosu na otopinu manje koncentracije,
hipotonina je otopina manje koncentracije u odnosno na otopinu vee koncentracije, otopine iste
koncentracije su izotonine
OLAKANA DIFUZIJA prolazak tvari kroz membranu uz pomo posebnog prenositelja
(bjelanevine) probirno-selektivna jer prenositelj proputa samo odreeni tip molekule

12.2. AKTIVAN PRIJENOS

prijenos koji nije mogu bez rada i energije (ATP) natrij-kalij crpka u staninoj membrani
ENDOCITOZA nema prolaska kroz membranu, nego stanica jednostavno obuhvati tvar i unese je
u sebe, s energetskog gledita to je aktivan prijenos, suprotan je egzocitoza

12.3. SAETAK
Sve su stanice obavijene plazmatskom ili staninom membranom, unutranjost eukariotske stanice
proeta je membranama koje obavijaju razliite organele
Membrane su vrlo tanke (oko 8 nm) i nisu vidljive svjetlosnim mikroskopom. Sve biomembrane
imaju isti plan grae, a najbolje ga predouje model tekueg mozaika. U membrani lipidi ine
dvosloj, a proteini su u njega uronjeni ili se nalaze na periferiji. Ugljikohidrati su vezani za lipide ili
proteine s vanjske strane plazmatske membrane
Prolaz tvari kroz membranu moe biti pasivan ili aktivan. Pasivan je onaj prijenos koji se zbiva
spontano, a aktivan onaj koji nije mogu bez rada za koji je potrebna energija
Voda prolazi kroz membranu osmozom, sitne molekule (ugljikov dioksid, kisik i sl.) difundiraju
kroz membranu, a neke manje molekule (glukoza, aminokiseline) prolaze olakanom difuzijom
putem prenositelja u membrani. Prijenos iona od mjesta njihove nie koncentracije prema mjestu
vie koncentracije je aktivan prijenos i za nj je potrebna energija
Bitno drugaiji nain unoenja tvari u stanicu je endocitoza. Tu nema prolaska kroz membranu, ve
se plazmatska membrana uvrne i tako obuhvati sadraj za unoenje, koji ostaje i u stanici je
obavijen membranom

BIOLOGIJA

28

13. ORGANELI I STRUKTURE EUKARIOTSKIH STANICA

Veina biologa pod pojmom staninog organela podrazumijeva dio stanice koji je obavijen jednom
ili s dvije membrane (ovojnice) i koji ima posebnu ulogu u stanici. Ribosomi se u pravom smislu ne
smatraju organelima jer nisu obavijeni ovojnicom.

13.1. JEZGRA
Relativno ju je lako uoiti, ima najvei promjer (oko 5 m). Obino su okruglog ili ovalnog oblika,
u ivotinjskoj stanici najee je u samom sreditu stanice, a u biljnim zbog vakuola moe biti
potisnuta prema kraju. Eritrociti u sisavaca u zrelom stadiju nemaju jezgru. Stanice bez jezgre ne
mogu se dijeliti. U jezgri se nalazi nasljedna uputa. Molekule DNA su zajedno s proteinima u jezgri
organizirane u kromosome. Broj kromosoma je stalan i karakteristian za vrstu. Nakon diobe saeta
struktura kromosoma se razlabavi i oni se pretvore u kromatin dugake tanke niti koje
pojedinano ne moemo razluiti mikroskopom. Naziv kromatin nosi jer se kao i kromosom dobro
boji karminom i slinim bojama. U jezgri se najee uoavaju dvije jezgrice. Jezgrice su podruja
jezgre u kojima se nalaze geni za sintezu ribosomske RNA. Jezgra je obavijena jezgrinom
ovojnicom koja se sastoji od dvije membrane, unutarnje i vanjske. Membrane su meusobno
udaljene 20 40 nm, a izmeu njih je meumembranski prostor. Jezgrina ovojnica ima brojne
otvore ili pore.

BIOLOGIJA

29

13.2. ENDOPLAZMATSKA MREICA (ER)

Sustav spljotenih memebranskih vreica i kanala koji se prua kroz citoplazmu. Razlikujemo dva
tipa: zrnat (hrapav) i gladak. Povrina zrnate ER je prekrivena zrncima, odnosno ribosomima
estice koje se sastoje od proteina i ribosomske RNA. Imaju vanu ulogu u sintezi proteina. Glatka
ER nema ribosoma na povrini. Enzimi koji su uklopljeni u membrane ER kataliziraju sintezu nekih
ugljikohidrata i lipida. Tu se sintetiziraju steroidni hormoni (hormoni nadbubrene lijezde, spolni
hormoni).

13.3. GOLGIJEVO TIJELO

Sastoji se od plosnatih membrana omeenih upljinama ili Golgijevih cisterni. Cisterne su
naslagane jedna iznad druge, njihov promjer je oko 1 m, a broj im se obino kree od 3 do 8. Na
rubovima su proirenja i od njih se odvajaju Golgijevi mjehurii. U golgijevom tijelu bjelanevine i
lipidi se rasporeuju u mjehurie za izluivanje ili u posebne mjehurie s enzimima lizosome. U
biljnim stanicama Golgijevo tijelo sudjeluje u oblikovanju stanine stijenke tijekom diobenog
vretena.

13.4. LIZOSOMI
Neki Golgijevi mjehurii koji sadre probavne enzime i omoguuju da se razgrade razne molekule
ili mikroorganizmi koji u nj dospiju. U citoplazmi je pH 7, a u probavnom mjehuriu 5.
Zahvaljujui kiseloj sredini enzimi bre djeluju.

13.5. MITOHONDRIJI
Mitohondriji su organeli eukariotskih stanica koje moemo vidjeti svjetlonim mikroskopom.
Obavijeni su ovojnicom koju ine vanjska i unutarnja membrana (vanjska pripada citoplazmi, a
unutarnja mitohondriju). Polutekui sadraj u unutranjosti je matriks (matinica). Unutarnja
membrana je naborana, a nabori (grebeni ili christae) ulaze duboko u matriks ime se znatno
poveava povrina membrane. U matinici se nalazi prstanesta molekula DNA, ribosomi i mnogi
enzimi.

13.6. SAETAK
1. stanini organeli su dio eukariostake stanice koji ima posebnu zadau, a obavijen je jednom
ili s dvije membane (ovojnice).
2. Jezgra je organel u kojem je pohranjena njasljedna tvar stanice. Obavijena je ovojnicom koja
ima pore, a asastoji se od dviju membrana: vanjske i unutarnje. U jezgri su molekule DNA
zajedno s proteinima organizirane u kromosome. Jasno se uoavaju tijekom diobe stanice, a
u stanicama koje se ne dijele poprimaju oblik tankih niti koje ine kromatin.
3. Endoplazmatska mreica je sustav spljotenih membranskih vrea i kanala koji se pruaju
kroz stanicu, a povezane su s jezgrinom ovojnicom. Razlikujemo zrnatu (hrapavu) (rER) i
glatku endoplazmatsku mreicu (sER). Na povrini zrnate ER nalaze se ribosomi i tu se
sintetiziraju proteini. Glatka ER ima ulogu u sintezi hormona i u preradi otrovnih kemijskih
spojeva.
4. Golgijevo tijelo sastoji se od plosnatih membranom omeenih upljina (cisterni), od kojih se
na rubovima odvajaju membranom omeeni mjehurii. Proteini koji iz ER dolaze u
Golgijevo tijelo tu se ugruuju i kemijski dorauju.
BIOLOGIJA

30

5. Lizosomi su membranski mjehurii koji se odvajaju od Golgijevog tijela, a sadre enzime za

staninu probavu.
6. Mitohondriji su vidljivi dvjetlonim mikroskopom kao vrlo sitna tapiasta tjeleca, a
elektonskim se uoava njihova ultrastruktura, na kojoj se razlikuje vanjska i unutarnja
memebrana, koje ine ovojnicu. U unutranjojsti je matrinica (matriks) s ribosomia i
molekulom DNA; koja je kruna oiout one u prokariotskoj stanici.

14. ORGANELI I STRUKTURE BILJNIH STANICA

Kloroplasti, zajedno s proplastidima, kromoplastima, leukoplastima i etioplastima pripadaju iroj
skupini biljnih organela koje nazivamo plastidima.

14.1. KLOROPLASTI
Kloroplasti su zelena okrugla ili ovalna tjeleca promjera 4 8 m. Obavijeni su ovojnicom koja
ima dvije membrane: vanjsku koja pripada citoplazmi i unutarnju koja pripada kloroplastu. U
kloroplastu je i trei membranski sustav zvan tilakoidi. Tilakoidne membrane imaju oblik
spljotenih membranskih vreica. Na nekim mjestima ine naslage grana. Osnovna tvar u kojoj se
nalaze tilakoidi naziva se stroma. U stromi se nalaze ribosomi i nekoliko prostenastih molekula
DNA koje sadre gene za sintezu bjelanevina u kloroplastu. U tilakoidnim membranama se dogaa
pretvorba svjetlosti i CO2 i O2 i eer.
6 C O2 +12 H 2 0 svjetlosna energija+klorofil C6 H 12 O6 +6 O2 +6 H 2 0

14.2. OSTALI TIPOVI PLASTIDA

PROPLASTIDI tijekom razvitka mlade biljke plastiti se ravijaju iz proplastida iskohini

oblik plastida iz kojeg se mogu razviti svi ostali plastidi. Nalaze se u embrionskim
stanicama kao plastidni zameci. Obavijeni su ovojnicom (dvije membrane)
LEUKOPLASTI plastidi koji ne sadre bojila, a dolaze preteito u spreminim tkivima,
kao to su sjemenke, gomolji i korijen. U njima se eer pretvara u krob i slui kao zaliha
hrane.

BIOLOGIJA

31

ETIOPLASTI razvijaju se iz proplastida u biljaka koje rastu u mraku. Sadre vrlo pravilnu
strukturu u kojoj se nalaze molekule iz kojih e se djelovanjem svjetlosti razviti kloroplasti.

14.3. VAKUOLA
Mjehurii omeeni membranom. Mogu ispunjavati i do 95 % staninog volumena. Obavijena je
membranom, a njezin glavni sadraj je vodena otopina razliitih tvari: eera, proteina, iona, bojila i
dr. Vakuola daje biljci vrstou i omoguuje nevjerojatno brzo poveanje staninog volumena i
produni rast biljke.

14.4. STANINA STIJENKA

Stijenka titi stanicu, daje joj oblik i vrstou te sprijeava nekontrolirano ulaenje vode osmozom.
To je razlog zbog kojeg se biljna stanica, za razliku od ivotinjske, ne razsprsne u hipotoninoj
otopini. U pravilu je stijenka graena od celuloznih vlakana uronjenih u matrinicu drugaijih
polisaharida i proteina.

14.5. SAETAK
1. Plastidi su organeli biljnih stanica. Njihov tipini predstavnik je kloroplast. Ostali tipovi
plastida su proplastidi, kromoplasti, leukoplasti i etioplasti.
2. Kloroplasti se na svjetlosnomikroskopskoj slici opaaju kao zelena okrugla ili ovalna
tjeleca, a elektronskim otkrivamo njihovu strukturu. Ovojnicu plastida ine vanja i
unutarnja membrana. Tilakoidne mambrane se pruaju kroz stromu kloroplasta. Te
membrane sadre zeleno bojiloklorofil te niz enzima i pomonih molekula koje omoguuju
pretvorbu Suneve energije u kemijsku energiju pohranjenu u molekulama eera.
3. Proplastidi se nalaze u embrionalnim stanicama (onima koje se dijele i jo nisu preuzele
ulogu u nekom biljnom tkivu). Iz proplastida se razvijaju svi ostali tipovi plastida.
Kromoplasti su plastiti koji daju boje cvjetovima i plodovima. Leukoplasti su bezbojni
plastiti koji pohranjuju rezervne tvari, npr. krob. Etioplasti su tip plastida koji dolazi u
stanicama onih dijelova biljke koji su u tami.
4. Vakuola zauzima velik dio volumena razvijene biljne stanice. Sadri vodenu otopinu
razliitih tvari. S poveanjem vakuole poveava se volumen biljne stanice, a takoer raste i
pritisak na staninu stijenku to biljci daje vrstou.
5. Osim membrane, biljne stanice imaju i staninu stijenku. Ona titi stanicu, te joj daje oblik i
vrstou. Glavni sastojak stijenke je polisaharid celuloza.

BIOLOGIJA

32

15. STANINI METABOLIZAM IZMJENA TVARI I ENERGIJE

Stanini metabolizam je izmjena tvari i energije. Kemijske reakcije u kojima se energija oslobaa
energetski su povoljne i mogu biti izvor energije za reakcije kojima je energija potreba, tj.
energetski nepovoljne. Energija je pohranjena u ATP (adenozintrifosfatu) koji se sastoji od
adenozina (adenina i riboze) i fosfata.
FOTOSINTEZA proces kojim zelene biljke i alge proizvode organske molekule iz anorganskih.
Energija potjee od Sunca. Pretvorba se dogaa u kloroplastima. Tijekom fotosinteze oslobaa se
kisik i eer. Potpunom oksidacijom eera dobiva se 38 ATP po molekuli glukoze.
GLIKOLIZA postupak razlaganja glukoze u dvije manje molekule pirogroane kiseline.
Glikoliza je anaeroban proces jer se zbiva bez prisustva kisika.
VRENJE anaeroban put dobivanja energije. Tijekom vrenja razgrauje se kisik, ali proizvodi koji
nastaju nisu anorganske nego organske molekule. Glikoliza i vrenje omoguuju stanici da doe do
energije i onda kada nema kisika ili ga nema dovoljno.
STANINO DISANJE metaboliki put tijekom kojeg se molekula hrane (glukoza) oksidira i
razlae sve do anorganskih spojeva ugljikovog dioksida i vode,a pri tome se oslobaa energija.
Aerobnim disanjem pirogroana kiselina razlae se sve do CO 2 i H2O uz oslobaanje 36 molekula
ATP-a. Aerobno disanje zbiva se u mitohondrijima, a sastoji se od dva dijela. Prvi dio je (Krebsov
ciklus) koji se dogaa u matriksu gdje se nastavlja i zavrava razgradnja glukoze koja je bila
zapoela glikolizom. Nakon toga slijedi lanac reakcija ili dini lanac u kojem se elektroni prenose s
vie energetske razine na niu.

15.1. SAETAK
1. U prirodi se spontano dogaaju samo oni procesi tijekom kojih se smanjuje koliina
slobodne ili korisne energije. ivot je rezultat niza meusobno povezanih i usklaenih
kemijskih reakcija koje se zbivaju u stanici. Sve te reakcije nazivamo staninim
metabolizmom.

BIOLOGIJA

33

2. Energija koja se oslobaa u nekim kemijskim reakcijama pohranjuje se u molekuli

adenozin-trifosfata (ATP), a ta zaliha kemijske energije pokree druge kemijske reakcije i
procese o kojima ovisi ivot stanice.
3. Fotosinteza, stanino disanje, glikoliza i vrenje metaboliki su putovi koji su izvor energije
za ivotne procese.

16. DIOBA STANICE MITOZA

ovjek zapoinje svoj ivot kao oploena jajna stanica (zigota). Prije stanine diobe nasljedna se
tvar udvostrui, a tijekom diobe se pravilno rasporedi na stanice-keri tako da obje dobiju sve
kromosome koje je sadravala i stanica-majka. Kromatin i kromosom je praktiki jedno te isto.
Kromosom je tapiasta struktura koja nastaje tijekom stanine diobe iz kromatina. Ako se stanica
je dijeli u jezgri je kromatin, a ako se dijeli zove se kromosom. Broj kromosoma je stana i
karakteristian za svaki vrstu ivih bia. Kromosomi su prijenosni oblici kromatina. Prije stanine
diobe koliina DNA (kromosoma) se udvostrui te nastaju dvije kopije. Te molekule izgrauju
kromatide kromosoma. Obje kromatide kromosoma nose jednake gene stoga ih nazivamo
sestrinskim kromatidama. Nasljedna uputa je zapisana u genima. Kemijska tvar koja izgrauje gene
je DNA. Gen je dio molekule DNA koji sadri uputu za sintezu proteina.

16.1. MITOZA
Mitoza je dioba stanine jezgre tijekom koje se udvostruena nasljedna tvar pravilno razdijeli na
stanice-keri. Nakon diobe jezgre slijedi dioba citoplazme, odnosno stanice.
1. PROFAZA kromosomi se pojavljuju kao tanke niti kromatina koje p ostaju sve deblje i
krae. Svaki kromosom se sastoji od dvije sestrinske kromatide. Sa suprotnih polova stanice
zrakasto se ire bjelanevinaste niti koje oblikuju diobeno vreteno. One slue privrivanju
i odvajanju sestrinskih kromatida. Tijekom profaze razgrauje se jezgrina ovojnica.
2. METAFAZA kromosomi doseu najvei stupanj saimanja i sestrinske kromatide (svaka
sadri jednu molekulu DNA) se jasno uoavaju. Na mjestu privrsnice ili centromere
kromatide su spojene. Kromosomi se nalaze u ekvatorijalnoj ravnini diobenog vretena.
3. ANAFAZA sestrinske kromatide se razdvajaju. Niti diobenog vretena povlae kromatide
prema suprotnim polovima diobenog vretena. Kad se razdvoje, svaka kromatida postaje nov
samostalni kromosom.
4. TELOFAZA oko svake skupine kromosoma oblikuje se jezgrina ovojnica. Kromosomi se
izduuju i postaju sve tanji te poprimaju oblik kromatina. Jezgrice se ponovno pojavljuju.

BIOLOGIJA

34

Mitoza je samo kratak odsjeak u ivotu stanice. Razdoblje izmeu dviju jezgrinih dioba jest
interfaza. Dijeli se na tri faze:
1. G1 FAZA tijekom koje se u stanici sintetiziraju bjelanevine. Volumen stanice se povea,
ona raste
2. S FAZA tijekom koje se udvostruuje DNA
3. G2 FAZA u kojoj se stanica priprema za diobu.

16.2. SAETAK
1. Stanica moe nastati samo diobom iz stanice, a ne sastavljanjem njezinih sastavnih dijelova.
Prije diobe nasljedna tvar stanice se udvostruuje.
2. DNA zajedno s bjelanevinama izgrauje kromatin, a tijekom mitoze iz kromatina se
oblikuje kromosom. Oni prenose gene na nove narataje stanica.
3. Mitoza je dioba stanine jezgre tijekom koje se udvostruena nasljedna tvar pravilno
rasporeuje u jezgre stanice-keri. Mitozu dijelimo na faze: profaza, metafaza, anafaza i
telofaza.
4. Izmeu dviju uzastopnih mitoza stanice se u interfazi i upravo tada se udvostruuje
nasljedna tvar stanice. Stanice koje se vie uope ne dijele su u takozvanoj G0 fazi.

BIOLOGIJA

35

17. MEJOZA ILI ZORIDBENA DIOBA

Oploena jajna stanica u sebi ujedinjuje dvije kromosomske garniture: oinsku i majinsku. Stanica
koja ima dvostruku kromosomsku garnituru jesi diploidna (2n). spolne stanice stoga moraju
sadravati haploidnu garnituru kromosoma (n). Do smanjenja (redukcije) broja kromosoma dolazi
tijekom mejoze. Mejoza je jo bitna zbog dobivanja novih kombinacija gena.
U diploidnoj stanici svaki oinski kromosom ima svoj par, homologni kromosom iz majinske
skupine kromosoma. Homologni kromosomi jednake su veliine i izgledom, a na njima se nalaze
geni koji odreuju iste osobine, no ti geni ne moraju biti identini. Varijante istog gena zovemo
aleli. U sjemenicima se razvijaju muke spolne stanice spermiji, a u jajnicima enske spolne stanice,
jajna stanica. Gamete (spolne stanice) su haploidne, a ivotinjski organizam je diploidan.
U biljaka postoji izmjena haploidne i diploidne generacije. Zigota i biljka koja se iz nje razvije su
diploidna generacija, i naziva se sporofit. U praniku se mejozom stvaraju mikrospore (peludna
zrnca), a u tuku makrospore. Spore su haploidne i iz njih se mitozom razvija gametofit koji da je
gamete.
Mejoza se sastoji od dviju uzastopnih dioba: prve i druge mejotike diobe. Obje diobe se dijele na 4
faze, pa imamo ukupno 8 faza.
U mejozi I. homologni kromosomi se sparuju itavom duinom i nastaju bivalenti. Dok su spareni i
blizu jedan drugome, njihove kromatide se na nekim mjestima prekinu. Nakon prekida kromatida
jednog homologa prespoji se na kromatidu njegovog para. Tako homolozi meusobno izmijene
dijelove svojih kromatida. Taj postupak se naziva crossing-over. Mjesto prekrienja naziva se
hijazma. Homolozi se razdvajaju i od svakog homolognog para ostaje samo po jedan kromosom i
time se broj kromosoma smanjio na pola u novonastaloj stanici. Druga faza je ista kao mitoza.

17.1. SAETAK
1. Oploena jajna stanica sadri oinsku i majinsku garnituru kromosoma, ona je diploidna. U
diploidnoj stanici svaki kromosom ima svoj par koji mu je jednak veliinom i izgledom i
koji nosi gene za iste osobine. Takvi parovi se nazivaju homolozima ili homolognim
kromosomima.
2. Mejozom nastaju u ivotinja haploidne gamete: spermij i jajna stanica. U biljaka cvjetaa
mejozom nastaju haploidne spore (mikrospora i makrospora). Iz njih se razvija haploidan
gametofit, u kojem se razvija jajna stanica i spermalne stanice.
3. Gamete i haploidne spore nastaju mejozom. To je dioba u kojoj se broj kromosoma smanjuje
na polovicu. U mejozi se sparuju homologni kromosomi i pri tome meusobno izmjenjuju
dijelove svojih kromatida, tj. izmjenjuju svoje gene (crossing-over). Za razliku od proizvoda
mitoze, proizvodi mejoze genetiki su razliiti. Stapanjem gameta nastaju potomci koji se
razlikuju i od roditelja i meusobno.
BIOLOGIJA

36

FAZA

profaza
metafaza
anafaza
telofaza

profaza
metafaza
anafaza
telofaza

BIOLOGIJA

DOGAAJ
MEJOZA I.
udvostrueni kromosomi se sparuju, kromatide homologa izmjenjuju
svoje dijelove (crossing-over), kromosomi se skrauju, jezgrina
ovojnica razgrauje
parovi homolognih kromosoma (bivalent) smjetaju se u
ekvatorijalnu ravnicu diobenog vretena
po jedan kromosom od svakog homolognog para putuje na suprotni
pol diobenog vretena (broj kromosoma se reducira)
oblikuju se dvije jezgre s polovinim brojem kromosoma
(kromosomi imaju po dvije kromatide)
tijekom mejoze I. iz diploidne stanice nastale su dvije genetiki
razliite haploidne stanice
MEJOZA II.
kromosomi se skrauju, u svakoj stanici nastaje diobeno vreteno
kromosomi (svaki ima dvije kromatide) postavljaju se u sredinju
ravninu diobenog vretena
kromatide se razdvajaju i putuju na suprotne polove diobenog
vretena
kromosomi se razmotavaju i oblikuju jezgrine ovojnice
mejozom II. razdvojile su se kromatide u kojima su izmijeani
majini i oevi dijelovi, nastaju etiri genetiki razliite stanice

37

18. RAZVITAK BILJNOG ORGANIZMA

U ekolokom sustavu biljke su proizvoai. ivot biljaka osobit je po izmjeni haploidne i diploidne
generacije. Haploidna generacija proizvodi gamete pa ima naziv gametofit. Stapanjem muke i
enske gamete nastaje zigota. Oba se razvija u sporofit koji je diploidan i mejozom stvara haploidne
spore. Spore se razvijaju u generaciju koja proizvodi gamete.
Tipian dvospolan cvijet kritosjemenjaa sastoji se od etiriju osnovnih dijelova:
1. Lapova koji su zeleni
2. Latica koje su ivih boja (lapovi i latice zajedno ine ocvjee cvijeta)
3. Pranika (razvoj mikrospore, peludna zrnca)
4. Tuka (razvoj megaspore, embrionske vreice)

18.1. IVOTNI CIKLUS CVJETAE

Haploidna generacija (gametofit) je skrivena u cvijetu, a hranu i energiju prima od bilje, tj.
sporofita.
Pranik je muki dio cvijeta. U njemu se razvijaju mikrospore. Sastoji se od pranike niti
(filamenta) i pranice (antene). Pranica ima dvije polutke, od kojih svaka ima dvije peludnice. U
peludnicama je mnotvo diploidnih stanica. Iz svake diploidne stanice mejozom nastaje etiri
haploidne mikrospore. Iz mikrospora se mitozom razvija muki gametofit (haploidna generacija).
Nakon prve mitoze nastaju dvije jezgre, tj. stanice: vegetativna i generativna. Tek je tada peludno
zrno spremno za opraivanje.
Tuak je enski dio cvijeta, a sastoji se od plodnice, vrata u njuke, u plodnicu su sjemeni zameci. U
sjemenom zametku je diploidna stanica koja se dijeli mejozom, pa nastaju etiri haploidne stanice.
Tri propadaju, a jedna preivjela je megaspora, koja se mitozom razvija u enski gametofit
(haploidna generacija). Megaspora isprva sadri jednu haploidnu jezgru, koja prolazi kroz tri
mitoze, pa nastaje osam jezgara. Po tri jezgre se nau na suprotnim krajevima stanice, a dvije u
sreditu. Jedna od triju jezgara je jezgra jajne stanice. Dvije sredinje jezgre spajaju se u diploidnu
sekundarnu jezgru. Preostale jezgre ne sudjeluju u oplodnji. Megaspore (embrionalna vrea) sa
svojim osam jezgri je enski gametofit. Kad jajna stanica u plodnici tuka sazrije, otvara se cvjetni
pup, a ljepljiva njuka tuka spremna je za prihvaanje peludnih zrnaca, tj. opraivanje.
Peludno zrnce ima vegetativnu i generativnu stanicu. Vegetativna se razvije u cjevastu peludnu
mjeinicu koja prodire kroz vrat tuka u plodnicu. Tijekom klijanja peludnog zrnca generativna
stanica se podijeli u dvije spermalne stanice koje se nalaze u peludnoj mjeinici. Jedna spermalna
stanica oplodi jajnu stanicu pa nastaje diploidna zigota iz koje se razvije klica (embrio). Druga
spermalna stanica stopi se s sekundarnom jezgrom megaspore. Pa nastaje triploidna stanica (u
svakoj jezgri ujedinjuje kromosome iz triju haploidnih jezgara). Iz te stanice se razvija hranidbeno
stanije endosperm.

BIOLOGIJA

38

18.2. RAZVITAK BILJNOG EMBRIJA ILI KLICE

Oplodnja u cvjetnjaa potie etiri istodobna procesa:
1. Razvitak endosperma koji hrani klicu
2. Razvitak klice okruena endospermom zigota se podijeli u dvije stanice. Jedna se razvije u
klicu, a druga diobom stvara stanije koje uvruje klicu i prenosi hranu do nje (suspenzor).
3. Razvitak sjemenke razvijena sjemenka sastoji se od klice, hranidbenog stanija
(endosperma) i sjemene lupine. Zaliha hrane moe biti krob, eer, aminokiseline, proteini
ili ulja.
4. Oblikovanje ploda oko sjemenke iz sjemenog zametka razvija se sjemenka, a plodnice
tuka plod.

18.3. SAETAK
1. U ivotu biljaka izmjenjuju se haploidna i diploidna generacija. Haploidna generacija
proizvodi gamete, pa se zove gametofit. Stapanjem muke i enske gamete nastaje diploidna
zigota, iz koje se razvija sporofit. On je diploidan, a mejozom proizvodi haploidne spore.
2. Osnovni dijelovi cvijeta su: lapovi, latice, pranici i tuak. Pranik je muki dio cvijeta u
kojem se razvijaju mikrospore (peludna zrnca). Tuak je enski dio cvijeta, a u njegovoj
plodnici nalaze se sjemeni zametci u kojima se razvija megaspora (embrionska vrea).
3. Iz mikrospora se mitozom razvija muki sporofit. Nakon prve mitoze nastaju dvije jezgre, tj.
stanice, vegetativna i generativna. Kad peludno zrnce padne na njuku tuka razvija se
mikrogametofit i to tako to se vegetativna stanica razvija u peludnu mjeinicu, a
generativna se dijeli u dvije spermalne stanice.
4. Megagametofit se razvija iz megaspore time to se njezina haploidna jezgra podijeli tri puta
uzastopce. Tako nastaje osam jezgara, odnosno stanica od kojih je samo jedna jajna.
5. Klica ili embrio nastaje stapanjem jedne od dviju spermalnih stanica s jajnom stanicom.
Druga spermalna stanica stapa se sa sekundarnom jezgrom i tako nastaje stanije
endosperm.

19. BILJNA TKIVA

Skupina istovrsnih stanica koje u organizmu zajedniki obavljaju istu ulogu naziva se tkivo ili
stanije. Biljni organizam grade dvije skupine tkiva: tvorna tkiva i trajna tkiva.

BIOLOGIJA

39

19.1. TVORNA TKIVA

Tvorna tkiva sastoje se od embrionalnih stanica koje imaju sposobnost diobe. Te se stanice odlikuju
tankom stjenkom, velikom jezgrom, imaju mnogo citoplazme, a nemaju vakuola. Njihovim
diobama nastaju trajne stanice koje se vie ne dijele. Tvorna tkiva zapoinju djelovati jo u klici
gdje uzrokuju rast klicina pupoljka i klicina korijena. S razvitkom biljke i s njezinim rastom
dospijevaju na vrh stabljike tvorei vegetacijski vrak stabljike, odnosno na vrh korijena tvorei
vegetacijski vrak korijena. Vegetacijsku vrkovi slue rastu stabljike u visinu i korijena u dubinu.
Bona tvorna tkiva koja se razvijaju naknadno omoguuju rast stabljike i korijena u debljinu.
Unutar ila nastaje glavno bono tvorno tkivo, koje se nazivan ilni kambij. Budui da su na
presjeku stabljike ile poredane u krug, njihovi kambiji zajedno tvore kambijski prsten. Diobama
stanica u kambijskom prstenu nastaje prema sreditu stabljike ksilem ili drvo, dio ile koji slui za
provoenje vode s mineralnim tvarima, a diobama prema povrini stabljike nastaje floem ili liko,
dio ile koji slui za provoenje asimilata. Godovi naizmjence rasporeeni svjetliji i tamniji
krugovi. Svjetliji dio je proljetni prirast, a tamniji nastaje u jesen.

19.2. TRAJNA TKIVA

Izgrauju ih stanice koje vie nemaju sposobnost diobe. U trajna tkiva ubrajamo: osnovno tkivo
(parenhim), pokrovno (kono), provodno (ilno), potporno (mehaniki) i ljezdano tkivo.
OSNOVNO TKIVO izgraeno je od ivih parenhimskih stanica izmeu kojih su redovito
vei ili manji meustanini prostori (intercelulari). U listovima se nalaze izduene
parenhimske stanice bogate kloroplastima. Te stanice tvore asimilacijski parenhim, u kojem
se odvija fotosinteza. Osnovno tkivo ima i potpornu ulogu te slui za prozraivanje
(spuvasti parenhim) i spremanje hrane
POKROVNO TKIVO prekriva povrinu svih biljnih organa: stabljike, listova i korijena.
titi biljku od gubitka vode, prekomjernog zagrijavanja, niskih temperatura i mehanikih
oteenja. Pokrovno tkivo na povrini mladih listova zove se epiderma, a na povrini
mladog korijena rizoderma. Pokrovno tkivo na povrini viegodinje stabljike i
viegodinjeg korijena zove se kora. Vanjska stjenka epidermskih stanica prekrivena je
kutikulom, slojem masne tvari kutina i voskom. Izmjena plinova i izluivanje vodene pare
odvija se kroz otvore pui ili stome. To su otvori koji vode do meustaninog prostora u
parenhimu, a smjeteni su izmeu dviju naroito graenih stanica, tzv. zapornica. Zapornice
su jedine stanice u epidermi koje sadre kloroplaste. U sastavu epiderme nalaze se i dlake
izduene stanice cjevasta oblika.
PROVODNO TKIVO ine biljne ile iji su dijelovi ksilem i floem. Glavni elementi
ksilema su traheje i traheide. Traheje su mrtve cijevi nastale otapanjem poprenih stjenki u
uzdunim nizovima stanica. Njihov je protoplast uginuo jer su zdruene stjenke odrvenjele i
zadebljane ugradnjom lignina. Traheide su produene stanice koje se svojim uiljenim
krajevima utiskuju jedne izmeu drugih. I njihova stjenka je odrvenjela pa su i one mrtve
stanice koje su poprimile funkciju cijevi. Traheje i traheide provode vodu i mineralne tvari
od korijena do svih dijelova biljke. Glavninu floemskog dijela ila ine sitaste cijevi. One su
nastale od uzdunih nizova stanica, ali su za razliku od traheja ive. Asimilati, organske
tvari nastale fotosintezom u stanicama listova, kolaju sitastim cijevima do svih dijelova
biljke gdje se iskoritavaju kao izvor energije ili se pohranjuju kao spremine tvari.
POTPORNO TKIVO osigurava vrstou biljnog tijela, obuhvaa dva tipa: kolenhim i
sklerenhim. Kolenhim je potporno tkivo izgraeno od ivih stanica ija je celulozna stjenka
BIOLOGIJA

40

jako mala, ali nejednoliko zadebljala te moe obavljati mehaniku funkciju u peteljkama i
mladim listovima, dakle u biljnim dijelovima koji jo rastu. Sklerenhim je potporno tkivo
izgraeno od mrtvih stanica ije su stjenke zadebljane i odrvenjele. Sklerenhimske stanice
jednakih dimenzija u svim smjerovima nazivamo sklereide. Sklerenhimska vlakanca su vrlo
produene stanice koje nalazimo u sastavu ilnih ovoja.
LJEZDANO TKIVO stvaraju i izluuju sekrete i ekskrete (tvari koje nastaju kao krajnji
proizvod mijene tvari, tj. otpadne tvari). Hidatode su lijezde kojima biljka izluuje vodu u
obliku kapljica, i to najee kroz tzv. pui vodenice koje nalazimo na rubu listova. Nektarij
su lijezde koje se nalaze u cvjetovima. Izluuju nektar, sladak sok koji mami kukce, pa
imaju vanu ulogu u opraivanju. Biljni ekskreti su eterina ulja, smole i kauuk. Eterina
ulja izluuju ljezdane dlake (rumarin, metvica) i unutranje uljne lijezde (kora plodova
limuna i narane). Smolne cijevi tzv. smolenice imaju etinjae, npr. bor, smreka i jela.
Probavne lijezde izluuju probavne sokove e enzimima ra razgradnju bjelanevina

19.3. SAETAK
Biljna tkiva u osnovi dijelimo na tvorna i trajna. Tvorna tkiva sastoje se od embrionskih stanica.
Njihovom diobom u vegetacijskom vrku stabljike i korijena biljka raste u duinu. Diobom stanica
kambija biljka raste u debljinu. Trajna tkiva izgraena su od stanica koje se vie ne dijele. Preteiti
dio biljnog organizma ini osnovno tkivo (parenhim) koje moe imati razliite funkcije. Ostala
trajna tkiva su pokrovno, provodno, potporno i ljezdano.

20. RAZVITAK IVOTINJSKOG ORGANIZMA

Razvitak spermija naziva se spermatogeneza, a razvitak jajne stanice oogeneza. U ivotinja spermiji
nastaju u mukim spolnim lijezdama, sjemenicima (testisima).
U njima su savijene mnoge uplje cjevice (sjemeni kanalii) u ijoj unutranjosti mejozom nastaju
spermiji. Iz diploidnih stanica (spermatocita) na kraju mejoze nastaju po etiri haploidne stanice.
One zatim sazrijevaju u spermije. Sadraj jezgre spermija postaje gust, neaktivan i prikladan za
prijenos do jajne stanice. Golgijev aparat spermija proizvodi mjehuri (akrosom) ispunjen
enzimima. Spermij ima bi pomou kojeg se moe pokretati. Za pokretanje bia koristi ATP koji
nastaje u mitohondrijima u biu.

BIOLOGIJA

41

Jajne stanice razvijaju se u jajnicima (ovarijima). Jajna stanica omeena je plazmatskom

membranom izvan koje se jo nalaze zatitni omotai, pa stanica zajedno s omotaem ini jaje. Tako
nastale oocite zapoinju se dijeliti mejozom, ali se dioba zaustavi u ranim stadijima (mejoza I.). U
ene taj zastoj mejoze traje do puberteta. Nakon toga svakog mjeseca sazrijeva po jedna jajna
stanica. Za razliku od spermatogeneze, gdje se sva etiri proizvoda mejoze razvijaju u zrele
spermije, u oogenezi se razvija samo jedna jajna stanica, a preostale tri polocite propadaju. Jajna
stanica prenosi novom organizmu polovicu nasljedne upute, a uz to osigurava:
1. Hranjive tvari za poetni razvoj embrija
2. Upravljake molekule koje mogu ukljuiti ili iskljuiti gene iz njihove djelatnosti
3. Zatitne omotae
4. Zapreku prodora veeg broja spermija u jajnu stanicu

20.1. OPLODNJA
Oplodnja je spajanje kromosoma majinske i oeve gamete, odnosno spajanje spermija i jajne
stanice. Oplodnja moe biti vanjska i unutarnja. Jajna stanica je nepokretna, pa spermij mora
doplivati do nje. Od milijuna isputenih spermija samo neki naiu na jajnu stanicu. Spermij koji
doe do jajne stanice prodire kroz zatitne ovojnice jajne stanice i njezinu membranu. To prodiranje
omoguuju enzimi koji se oslobaaju iz akrosoma spermija. Poto je u jajnu stanicu uao prvi
spermij, ona primijeni polaritet i onemogui daljnji ulaz ostalih spermija.

20.2. RAZVOJ JEDINKE

Zigota, oploena jajna stanica, dijeli se mitozama. Te brze diobe nazivaju se brazdanje. Iz jedne
velike stanice nastaje mnotvo sitnih, koje ine kuglastu nakupinu koja se zove morula. Kada se u
nakupini stanice oblikuje upljina nastaje blastula. Tijekom brazdanja zametak ne raste.
Preraspodjelom stanica blastule i njihovim uvlaenjem u unutranjost, ine nastaje udubina
(blastopor) razvija se troslojna gastrula. Oblikovanje tkiva i organa naziva se organogeneza.
Gastrula ima tri zametna listia: ektoderm, mezoderm i endoderm. Iz zametnih listia razvit e se
tkiva i organi novog bia.

ZAMETNI LISTI
ektoderm
mezoderm
endoderm

ORGAN ODRASLE JEDINKE

epiderma (koa, kosa, lijezde), ivani sustav i osjetila
kostur, miii, krvoilni sustav za izluivanje, spolne lijezde,
epitel probavnih organa i dinih putova
crijeva i epitelni dio unutarnjih organa (jetra, guteraa, plua)

20.3. SAETAK
1. ivotinjski organizam poinje svoj ivot u trenutku oplodnje. Iz jedne jajne stanice, zigote,
razvija se sloeno bie poput ivotinje ili ovjeka.
2. Spolne rasplodne stanice u haploidne jer njihovu nastanku prethodi redukcijska dioba
stanica ili mejoza. Proizvodi mejoze genetiki su razliiti.
BIOLOGIJA

42

3. Spermiji nastaju u mukim spolnim lijezdama, tj. sjemenicima (testisima), a jajne stanice u
jajnicima (ovarijima). Oplodnjom se ujedinjuju jezgre majinske i oinske gamete i potie
razvitak nove jedinke.
4. Iz zigote, mitotskim diobama nastaje kuglasta nakupina stanica koja nadalje prolazi kroz
razvojni stadij blastule i gastrule. Iz zaletnih listia gastrule (ektoderm, mezoderm,
endoderm) razvijaju se tkiva i organi. Tijekom razvitka embrija pojedine stanice postaju
meusobno razliite, one preuzimaju razliite funkcije. Sline stanice tvore tkiva.
5. Starenje i smrt su procesi kojima su podloni svi mnogostanini organizmi.

21. IVOTINJSKA TKIVA

Grana biologije koja se bavi tkivima je histologija, a patologija istrauje promjene na tkivima
uzrokovane starenjem i bolestima. U ivotinjama razlikujemo etiri osnovna tipa tkiva: pokrovno
(epitelno), vezivno (konektivno), miino (muskularno) i ivano (nervno) tkivo).

21.1. POKROVNO (EPITELNO) TKIVO

Pokriva povrinu tijela te omeuje tjelesne upljine. Osnovna osobina je tijesna meusobna
povezanost stanica. Epitelne stanice u gornjim dinim putovima imaju vrlo fine trepetljike koje tite
plua od mikroorganizama. Unutranjost crijeva obavija epitel ije stanice imaju vrlo sitna prstolika
izboenja kojima se poveava povrine stanine membrane, a preko nje te stanice apsorbiraju
molekule probavljene hrane.

BIOLOGIJA

43

21.2. VEZIVNO TKIVO

Osnovna uloga je povezivanje i podupiranje drugih tkiva. Stanice su razdvojene izvanstaninom
tvari koju same izluuju. Ta tvar moe biti savitljiva (hrskavica), kruta (kost) ili tekua (krvna
plazma, limfa).
RAHLO VEZIVNO TKIVO povezuje epitel s tkivima koja on prekriva. Stanice tog tkiva,
fibroblasti, uronjene su u izvanstaninu tvar u kojoj prevladavaju kolagena te elastina i
mreasta vlakna. Kolagen je protein koji se sintetizira u fibroblastima. Masno tkivo je
takoer oblik rahlog vezivnog tkiva. Svaka masna stanica sadri masnu kapljicu koja moe
ispuniti cijelu stanicu. Osim to pohranjuje zalihe mast to tkivo ini toplinsku izolaciju te
tako titi unutarnje organe.
VLAKNATO VEZIVNO TKIVO kolagen ini vlakna, povezana u snopove, to daje
savitljivost i vrstou tkiva tetiva (povezuje miie i kosti) i ligamenata (povezuje kosti).
Hrskavica je vrsto, ali savitljivo vezivno tkivo u kojem su kolagena vlakna uklopljena u
osnovnu tvar izgraenu od proteina za koje su vezani eeri. Kosti izgrauju kostur, a
graene su od vezivnog tkiva ija je izvanstanina tvar mineralizirana. Stanice tog tkiva
izluuju kolagen i kalcijev fosfat, koji se skrutne tvorei hidroksiapatit. Krv je vezivno tkivo
ije su stanice u tekuoj plazmi, prema tome izvanstanina tvar je tekua.

21.3. MIINO TKIVO

Stanice miinog tkiva su dugake i mogu se istezati. U tim vlaknima nalaze se brojna
mikroskopska vlakna proteinske naravi (miozin i aktin najznaajniji su proteini u tim stanicama).
1. POPRENO-PRUGASTI MIII odgovorni su za voljne pokrete ovjeka.
2. SRANI MII izgrauje stezljivu sranu stjenku. Njegovo stezanje nije pod kontrolom
nae volje.
3. GLATKI MIII nemaju prugastu strukturu,a njihovo stezanje ne moe se kontrolirati
voljom. U sisavaca se nalaze u stjenkama krvnih ila i crijeva te u nekim unutarnjim
organima.

21.4. IVANO TKIVO

ivano tkivo sadri ivane stanice ili neurone, izgrauje mozak i lenu modinu te periferne
ivce i genitalije. Na ivanoj stanici razlikujemo tri dijela: dendrite (kraa razgranata vlakna koja
provode ivane impulse u stanicu), tijelo stanice (sadri veinu citoplazme i staninu jezgru) i
akson (due ivano vlakno koje odvodi ivane impulse). Zadaa ivanih stanica je primanje
podraaja iz okolia i provoenje signala do lene modine. Osim ivanih stanica postoje i gliastanice koje ne provode signale ve su potpora i zatita ivanim stanicama.

21.5. SAETAK
1. Stanice sline strukture i funkcije zdruene su meusobno u tkivima. U ivotinjskom
organizmu razlikujemo etiri osnovne vrste tkiva: pokrovno, vezivno, miino i ivano.
2. Pokrovno tkivo prekriva tjelesne povrine i unutarnje upljine. Stanice tog tkiva meusobno
su vrsto povezane. Neke epitelne stanice specijalizirane su kao stanice za izluivanje
(ljezdane stanice).
3. Osnovna uloga vezivnog tkiva je povezivanje i podupiranje drugih tkiva. Razlikujemo rahlo
i vlaknasto (hrskavica, kosti) vezivno tkivo. Kr je vezivno tkivo stanice kojega su uronjene u
tekuu izvanstaninu tvar.
BIOLOGIJA

44

4. Miino tkivo izgrauje stanice koje sadre snopove proteinskih molekula (aktin, miozin).
Razlikujemo tri tipa miinih tkiva: popreno-prugasto, glatko i srano.
5. ivano tkivo sastoji se od ivanih stanica (neurona) i glia-stanica. ivana stanica ima tri
dijela: dendrite (dovode impulse u stanicu), tijelo (sadri veinu citoplazme), akson (vlakno
koje odvodi impulse).

BIOLOGIJA 2
BIOLOGIJA

45

1. BIOLOKA RAZNOLIKOST
Raznolikost se moe promatrati na razini gena, vrsta i ekosustava. Pod vrstom najee
podrazumijevamo sline i meusobno srodne jedinke s istim brojem kromosoma, koje meusobnim
razmnoavanjem daju plodne potomke. Postoje nie sistematske jedinice od vrste, a to su podvrste,
varijeteti i forme. Ukoliko je odlike neke vrste stvorio ovjek, odabirui samo one karakteristike
koje njemu pogoduju, takve emo organizme poblie odrediti sluei se sljedeim sistematskim
jedinicama: kultivari, sorte, klonovi i linije.

1.1. SAETAK
Bioloka raznolikost je blago Zemlje i valja je uvati, a moemo je promatrati na razini gena, vrste i
ekosustava. Do sada je opisano 1,5 milijun vrsta.
Sistematika je bioloka disciplina koja prouava raznolikost klasificirajui ivi svijet po
sistematskim jedinicama. Dvoimeno nazivlje je nain imenovanja koje je u 18.st. uveo Carl Linne.
Prva rije imenuje rod, a druga opisuje vrstu. Osim internacionalne nomenklature, Linne stvara i
sistematiku biljaka koja se kasnije iri na cijeli ivi svijet. Osnovna sistemska jedinica je vrsta, dok
su vie sistemske jedinice rod, porodica, red, razred, carstvo i nadcarstvo.

BIOLOGIJA

46

2. PREGLED I EVOLUCIJA IVIH ORGANIZAMA

ivi svijet dijeli se na dva nadcarstva: prokariote i eukariote. U ta dva nadcarstva nalazi se pet
carstava: monera, gljive, protisti, biljke i ivotinje.
PROKARIOTI
1. Monera:

EUKARIOTI
2. Protisti:

3. Gljive:

4. Biljke:
BIOLOGIJA

Arhebakterije
Eubakterije
Modrozelene alge
Praivotinje
Zeleni i svijetlei biai
Alge kremenjaice
Zelene alge i paroine
Smee alge
Crvene alge
Sluznjae
Algaice
Mjeinarke
Staparke
Mahovine
Papratnjae
47

Sjemenjae
5. ivotinje
Vrste nisu stalne i nepromjenjive, one se jedna iz druge razvijaju i mijenjaju. Mehanizmi kojima se
to ostvaruje su:
1. Mutacija promjena gena
2. Spolni nain razmnoavanja nove kombinacije gena
3. Prirodni odabir izumiranje i razvoj vrsta
4. Izolacija
5. Vrijeme
Paleontologija znanost o izumrlim organizmima
Endosimbiotska teorija (simbiogeneza) neke aerobne baterije i neke fotosintetske bakterije
(cijano-bakterije) su ule u simbiozu s prokariotskom stanicom. Iz njih su se razvile biljne, odnosno
ivotinjske stanice.

2.1. SAETAK
Monere su prokariotski organizmi, dok u eukariote ubrajamo protiste, gljive, biljke i ivotinje.
Virusi su estice ive tvari koje nisu organizmi.
Vrste nisu stalne i nepromjenjive. Priroda odabire koja e vrsta opstati u okoliu, a koja ne.
Linneov sistem je umjetan, a Darwinom prirodan jer ne svrstava bia samo po obliku, ve i po
srodnosti.
Paleontologija je znanost o izumrlim ivotinjama.

3. VIRUSI
Virus otrov ivotinjskom podrijetla (Louis Pasteur) cjepivo protiv bjesnoe

3.1. OSOBINE VIRUSA

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Nemaju staninu grau ni metabolizam

Posjeduju samo jedan tip nukleinske kiseline
Ne mogu se uzgajati na umjetnim hranjivim podlogama
Obavezni su paraziti, mogu se umnoavati samo u ivoj stanici
Umnoavaju se koristei stanini metabolizam domadara
U velikom broju virusa nastalih brzim umnoavanjem dolazi do veeg broja mutacija, te
nastaju novi podtipovi virusa.

Veliina virusa iznosi 10 300 nm. Virusna je nukleinska kiselina obavijena zatitnom ovojnicom
bjelanevinastog sastava kapsidom, koja je graena od podjedinica kapsomera. Potpuno izgraena
zarazna virusna estica zove se virion. Elementarne virusne estice u stanici domadara sakupljaju se
u vee tvorbe razliitog oblika, a koje se nazivaju virusne uklopine (virusni kristal). Vidljive su
samo elektronskim mikroskopom, a mogu biti smjetene u jezgri ili citoplazmi napadnute stanice.

3.2. PODJELA VIRUSA

1. Bakterijski virusi bakteriofagi graeni su od jedne nukleinske kiseline koju obavija
bjelanevinasta ovojnica. Tijelo faga najee ima glavu i rep.
2. Biljni virusi VMD, mozaina bolest duhana
BIOLOGIJA

48

3. Animalni virusi gripa, herpes, djeja paraliza, bjesnoa, upala modanih ovojnica, AIDS,
ebola

3.3. CIJEPLJENJE ILI VAKCINACIJA

Zaraena stanica se bori protiv virusa izluivanjem tvari koju nazivamo interferon. Cijepljene se
zasniva na unoenju promijenjenog uzronika bolesti u organizam u malim koliinama ime se
potie tvorba protutijela.
Di difterija, Te tetanus, Per hipavac, Polio djeja paraliza, Mo ospice, Pa zaunjaci, Ru
rubeola, BCG tuberkuloza, Ana anatoksin, PPD proieni proteinski derivat

3.4. RETROVIRUSI
Skupini RNA virusa pripadaju retrovirusi. Njihova se genetika uputa nalazi u RNA, a pomou
enzima obratne (reverzne) transkripcije se prevodi u DNA. HIV ljudski virus nedostatka imunosti,
uzrokuje AIDS (SIDA) sindrom steene imunodeficijencije.
Postoje jo i viroide (samo nukleinska kiselina) i prioni (samo bjelanevine).

3.5. SAETAK
Virologija je znanost koja se bavi prouavanjem virusa. Virusi su zarazne estice graene samo od
jedne nukleinske kiseline (RNA ili DNA) i bjelanevinastog omotaa. Nemaju staninu grau pa za
svoje umnoavanje koriste ivi organizam. Izvan ivog organizma mogu se koncentrirati u
kristalnom obliku. Domadari virusa mogu biti bakterije, biljke, ivotinje i ovjek. Viruse koji ive
na bakterijama nazivamo bakteriofagi. Posebnu skupinu virusa ine retrovirusi koji imaju
sposobnost da svoju molekulu RNA pomou vlastitog enzima prevedu u DNA. Virusi nukleinskom
kiselinom prisiljavaju domadara da ih sintetizira. Najpoznatiji retrovirus je HIV, uzronik side ili
AIDS-a. Postoje jo manje zarazne estice od virusa, a to su viroidi i prioni. Viroidi su graeni samo
od jedne nukleinske kiseline, a prioni samo od bjelanevina.

BIOLOGIJA

49

4. BAKTERIJE
Nadcarstvo: prokarioti (Procaryota), carstvo: monera (Monera)
Nemaju jezgrinu ovojnicu ve je genetiki materijal u neposrednom doticaju s citoplazmom. To su
jednostanini organizmi, jednostavne grae, male veliine, brzog rasta i razmnoavanja, nalazimo
ih u gotovo svakom okoliu, razmnoavaju se nespolno (diobom) ili spolno (konjugacijom), nisu
ovisne o staninim dijelovima drugih organizama, mogu se uzgajati na umjetnim hranjivim
podlogama. Prosjena duina bakterijske stanice je 1 m, a promjer 0,5 m. Dijelimo ih na kuglaste
(koki), tapiaste (bacili) i spiralne (spirili, vibrionti i spirohete).

4.1. GRAA BAKTERIJE

Genetiki materijal nukleoid. Ima staninu stjenku, staninu membranu, citoplazmu dok se kod
nekih bakterija nalazi jo i bi, mezosom, ahura, citoplazmatska zrnca (granule) i izrataji koji
slue za prihvaanje za stanice. Na osnovi Gramovog bojenja dijelimo ih na gram-negativne
(stjenka sadri svega 10% peptidoglikana) i gram-pozitivne (80% peptidoglikana). U nepovoljnim
uvjetima stvaraju spore.

kapsula (ahura)

GRAA
polisaharidi

stanina stjenka

peptidoglikan (murein)

stanina membrana
(plazmalema)

bjelanevine, ugljikohidrati,
lipidi

mezosom

uvrnue stanine membrane

BIOLOGIJA

ULOGA
zatita
daje stalan oblik bakteriji, na
temelju koliine
peptidoglikana razlikujemo
gram-pozitivne i gramnegativne bakterije
regulira protok tvari u
bakterijsku stanicu, sudjeluje
u sintezi kapsule
enzimski aktivno mjesto pri
50

nukleoid (bakterijski
kromosom)

voda, bjelanevine, peptidi,

purini, pirimidi, nukleotidi i
ugljikohidrati
gusto sklupana molekula
DNA

plazmid

kruna molekula DNA

ribosomi 70S
citoplazmatska zrnca
(granule)

RNA i bjelanevine

bievi (flagele)

bjelanevina flagelin

izdanci (fimbrije)

bjelanevina

citoplazma

glikogen, lipidi, polifosfati

sintezi stanine stjenke,

sudjeluje u diobi, ee u
gram-pozitivnih bakterija
tvari citoplazme slue
bakteriji za biosintezu i kao
izvor energije
sadri gensku uputu za diobu
bakterije
odreuje otpornost bakterije
prema antibioticima
slue za sintezu bjelanevina
priuvna tvar koja se nalazi
samo u starijih bakterija
aktivno pokretanje, izostali
su u nepokretnih bakterija
Slue razmnoavanju

4.2. RAZMNOAVANJE

Binarna dioba jednostavna dioba, genetiki jednake

Konjugacija spolni nain, izmjena gena

Aerobne bakterije trebaju velike koliine kisika za svoj opstanak, do energije dolaze aerobnim
disanjem. Anaerobne ne mogu ivjeti u prisustvu kisika pa do energije dolaze procesima vrenja.
Fakultativno anaerobne mogu ivjeti u uvjetima bez kisika i s kisikom.

4.3. PREHRANA

Autotrofne iz anorganski spojeva sintetiziraju organske, nisu uzronici bolesti

o Fotosintetske fotosinteza, bakterioklorofil, ne oslobaaju kisik
o Kemosintetske oksidacija razliitih anorganskih spojeva (metana, sumporovodika,
nitrita)
Heterotrofne ovise o organskim tvarima iz okolia
o Saprofitske razgrauju uginule organizme, uzrokuju razliita vrenja (octeno,
maslako, mlijeno-kiselo)
o Parazitske ive u biljka,a ivotinjama i ovjeku, izazivaju bolesti

4.4. SAETAK
Bakterije pripadaju prokariotskom carstvu Monera. Razlikujemo nekoliko osnovnih oblika
bakterijskih stanica (kuglaste, tapiaste, spiralne i vibrioni). DNA bakterije je u direktnom
kontaktu s citoplazmom. Razmnoavaju se binarnom diobom i konjugacijom. U nepovoljnim
uvjetima stvaraju spore. Razlikujemo autotrofne (fotosintetske i kemosintetske) i heterotrofne
(saprofitske i parazitske) bakterije. ATP dobivaju disanjem i vrenjem.

BIOLOGIJA

51

5. ZNAAJ BAKTERIJA ZA PRIRODU I OVJEKA

Razgrauju uginule organizme, razgrauju organske tvari (mineralizacija)
Uzrokuju vrenja: mlijeno-kiselo, octeno
Uzrokuju bolesti: bedrenica (antraks, crni ir), botulizam, salmonela, tuberkuloza, upala mokranih
putova, kvarenje zubi antibiotici, cijepljenje
Mikrobakteriologija grana mikrobiologije koja prouava bakterije
Hranjive podloge mogu biti tekue, polutekue ili vrste.
Sterilizacija je postupak kojim se svi mikroorganizmi u nekom materijalu ubijaju ili iz njega
uklanjaju (toplina, filtriranje, zraenje, ultrazvuk)
Pasterizacija temperature nie od 100C (prehrambena industrija)
Antibiogram mikrobioloka metoda koja se zasniva na ispitivanju utjecaja niza antibiotika na
ispitivanu bakteriju (24h, 37C)

5.1. SAETAK
Bakterije imaju veliki znaaj u kruenju tvari u prirodi. Razgrauju organske tvari uginulih
organizama do anorganskih spojeva koje koriste zelene biljke. Nitrificirajue bakterije doprinose
poveanju koliine nitrata u tlu, koje onda koriste zelene biljke. Duikove bakterije obogauju tlo
duikom, tzv. zelenom gnojidbom. Bakterije uzrokuju razliita vrenja te se primjenjuju u mlijenoj
industriji i industriji za proizvodnju octene kiseline. Mnoge su bakterije uzronici bolesti. Bakterije
imaju veliko znaenje u proizvodnji antibiotika. Znanstvena disciplina koja istrauje bakterije,
gljivice i druge mikroskopski sitne organizme naziva se mikrobiologija. U svrhu istraivanja
bakterija moemo ih uzgajati na hranjivim podlogama koje mogu biti tekue, polutekue ili krute.

BIOLOGIJA

52

6. CIJANOBAKTERIJE ILI MODROZELENE ALGE

Za razliku od bakterija, fotosintezom oslobaaju kisik. Nemaju pokretnih oblika stanica.
Razmnoavaju se nespolno diobom i fragmentacijom niti. Veliina im je 0,5 60 m, najvei su
prokariotski organizmi. Vegetativno tijelo im je graeno od jedne stanice ili kolonije stanica.
Pojedinane su stanice okrugle ili cilindrine, rodovi krokokus, nostok, anabena, dok su kolonijalni
oblici nitasti, oscilatorija. Imaju vrlo primitivnu organizaciju grae. Stanina stjenka, membrana,
citoplazma, ribosome, priuvna zrnca i nukleoid. Nemaju plastide, Golgijevo tijelo, endoplazmatski
retikulum i oblikovanu jezgru. U nitastih se oblika nalaze specijalizirane stanice heterociste ija je
uloga vezanje duika. Neke modrozelene alge tvore spore akinete.
GRAA

ULOGA
zatita, pektin bubri u sluzavi
ili gelasti ovoj

stanina stjenka

murein, pektin, glikoprotein

kromatoplazma (obojeni
periferni dio citoplazme)

sadri pigmente u tilakoidima,

klorofil a, ksantofil, karotenoid i
fikobilin (fikocijan i fikoeritrin)

fotosinteza

plinske vakuole

prisutne su samo u nekih

vrsta, a reguliraju plutanje na
odreenom nivou u vodi

graen od dna kao u bakterija

genetska uputa za diobu

RNA i bjelanevine

genetska uputa za sintezu

bjelanevina

cijanoficejski krob (u
cijanoficejskim zrncima), proteini

priuvna tvar

sadre glikolipide i fikobiline

kod nitastih oblika za

vezanje duika

granini sloj izmeu

kromatoplazme i
citoplazme
sadri
nukleoid
centroplazma ribosomi
(bezbojni dio 70S
zrnca
citoplazme)
priuvni
h tvari
heterociste

Osim zelenog pigmenta klorofila, mogu sadravat jo i karotenoide (naranasto-crven), ksantofile

(uti), fikobiline (fikocijan, modar, fikoeritin, crven). Boja steljke ovisi os sastavu i koliini
pigmenta te o valnoj duljini svjetlosti kojoj je alga osvijetljena (kromatska adaptacija). Tijekom
BIOLOGIJA

53

fotosinteze nastaje kisik i poseban oblik kroba, tzv. cijanoficejski krob slian glikogenu.
Razmnoavaju se nespolno, obinom diobom i fragmentacijom niti (dijelovima). iroko su
rasprostranjene (kozmopoliti). Cvjetanje, stvaranje sedrenih barijera, simbioza, vezanje duika,
simbioza s liajevima, pioniri vegetacije.

6.1. SAETAK
Modrozelene alge pripadaju skupini prokariotskih organizama, Monera. Za razliku od bakterija,
iskljuivo su fotosintetski organizmi koji oslobaaju kisik. Mogu fiksirati duik. iroko su
rasprostranjene. Razmnoavaju se nespolno, diobom i fragmentacijom niti. Zajedno s liajevima
nastanjuju gole stijene i oskudna tla te se zato nazivaju pionirima vegetacije.

7. ZELENI I SVJETLEI BIAI

Nadcarstvo: eukarioti (Eucaryota), carstvo: protisti (Protista)

7.1. ZELENI BIAI

Euglena 15 500 m, vretenasti oblik stanice, ivi pojedinano,crvena ona pjega (stigma,
fotoreceptivni organ koji sadri pigmente karotenoide i astaksantin, slui za primanje svjetlosnih
podraaja), kontaktilna vakuola (skuplja viak vode), bievi (pokretanje, dva bia), moe se hraniti
heterotrofno i autotrofno (klorofil a i b, karotenoide i ksantofile, stvara krob paramilum),
razmnoavaju se uzdunom diobom, poznato je oko 900 vrsta

7.2 SVJETLEI BIAI

Sadre tvar luciferin koja u doticaju sa zrakom svjetluca (bioluminiscencija), stanina stjenka ima
dvije brazde, poprenu i uzdunu. Poprena predstavlja prstenasto udubljenje i dijeli staninu
stjenku na gornju polovinu, epiteku, i donju polovinu hipoteku. Na svakoj brazdi je pod jedan bi.
Sadri klorofil a i c, karotenoide i ksantofile. Produkti fotosinteze su krob i krobu slini
poliglukani te kapljice ulja. Razmnoavaju se vegetativno, diobom, spolni nain poznat u samo
nekim rodovima. Bioindikatori su.

7.3. SAETAK
Zeleni biai pripadaju skupini protista. Jednostanini su organizmi koji se pokreu uz pomo dva
bia. Imaju zelenu boju zbog klorofila koji se nalazi u kloroplastima. Veinom su autotrofni
organizmi koji fotosintezom kao rezervnu tvar stvaraju paramilum, tvar slinu krobu. U
nepovoljnim uvjetima okolia hrane se heterotrofno. Razmnoavaju se uzdunom diobom. Potjeu
od prabiaa.
Svijetlei biai su jednostanini protisti. Sadre luciferin koji u doticaju sa zrakom svjetluca, to se
naziva bioluminiscencija. Stanina stjenka se sastoji od celuloze, a graena je od epiteke i hipoteke.
Pokreu se pomou dva bia. Fotosintezom proizvode kapljice ulja, krob i poliglukane. Veina
vrsta ove skupine ivi u more, gdje ine glavninu fitoplanktona.

BIOLOGIJA

54

8. ALGE KREMENJAICE
Jednostanini protisti, ive pojedinano ili u kolonijama, stanica im je obavijena ljuturicama koje
su graene od kremena ili silicijeva dioksida (SiO 2). Penate ive na dnu slatkih voda i mora. Imaju
oblik tapia, lae ili kijaa. Centrice se za razliku od Penata ne pokreu aktivno ve lebde u
jezerima i morima gdje ine plankton. Kremenjaice se razmnoavaju jednostavnom diobom. Javlja
se i spolno razmnoavanje. Autotrofni su organizmi, klorofil a i c, karotenoide i ksantofile. Produkt
fotosinteze je krizolaminarin, polimer glukoze. Sadre i kapljice ulja. ive u vodama na kopnu,
stajaicama i tekuicama te u moru.

8.1. SAETAK
Alge kremenjaice pripadaju skupini protista. Njihovo se tijelo sastoji od ljuture u koje je ugraen
silicijev dioksid. Razmnoavaju se jednostavnom diobom i spolno. ive u slatkim vodama, moru i
oceanima. Imaju vanu ulogu pri stvaranju kremene ili dijatomejske zemlje.

BIOLOGIJA

55

9. ZELENE ALGE I PAROINE

ZELENE ALGE
Zelena boja klorofil, jednostanine (pojedinano ili kolonije, najee okrugli, neki imaju bieve)
i viestanine (mjeinast oblik, nerazgranati nitast, razgranati nitast, lisnati). Klorofil a i b,
karotenoidi i ksantofili. Fotosintezom se oslobaa kisik i krob.
RAZMNOAVANJE
Nespolno: vegetativno jednostanini diobom, viestanini dijelovima steljke, uz pomo spora
nespolne rasplodne stanice
Spolno: gamete, izmjena generacije sporofit (2n) i gametofit
PREDSTAVNICI
10 000 vrsta, 10-tak redova
Jednostanini oblici
o Kina alga nema bieva, razmnoavanje diobom
o Klamidomonas slatkovodna alga, dva bia, ona pjega (svjetlost), vakuola,
razmnoavanje spolno (izogamija, muke i enske spolne stanice su vanjskim
dijelom jednake i obje su pokretne) i nespolno zoosporama (pokretne spore s
bievima). U povoljnim uvjetima razmnoavanje je uvijek nespolno.
o Alge krasnice slatkovodne zelene alge, razmnoavanje konjugacijom
Kolonijalni oblici
o Volvoks oblik kugle 500 60 000 vegetativnih stanica, podjela rada na tjelesne i
spolne stanice, razmnoavanje nespolno i spolno
o Vodena mriica slatkovodna alga
Viestanini oblici
o Spirogira stanina stjenka od celuloze i pektina, mekana i sluzava, spiralni oblik
kloroplasta, razmnoavanje nespolno (diobom i fragmentacijom niti) i spolno
(konjugacijom), nema bieve
o Kladofora slatka i slana voda, morske vrste imaju izomorfnu izmjenu generacija
(gametofit se vanjskim izgledom ne razlikuje od saprofita)
o Kaulerpa vegetativno razmnoavanje
o Jadranski klobui za podlogu privren pomou rizoida
o Morska salata pojavljuje se na mjestima gdje je more oneieno, izomorfne
izmjena generacija
BIOLOGIJA

56

o Paroine stalke i brakike vode, jajne stanice su velike i nepokretne (oogonij,

enski spolni organ), anteridiji (muki spolni organ) razvija spermalne stanice (male,
bievi, brze)

9.1. SAETAK
Zelene alge sadre razliite pigmente: klorofil a i b, te u malim koliinama karotenoide i ksantofile.
Razmnoavaju se nespolno i spolno, a u nekih predstavnika prisutna je i izmjena generacija.
Razlikujemo jednostanine, viestanine i kolonijalne oblike. Znaajni su proizvoai kisika i
organske tvari.

10. SMEE ALGE I CRVENE ALGE

10.1. SMEE ALGE
Obitavaju iskljuivo u moru, hladnija, sjeverna mora, ali ima ih i u Jadranu. Steljka je viestanina,
moe biti razgranata, nerazgranata, vrpasta ili listasta. Razvijeniji oblici imaju dijelove nalik
korijenu, stabljici i listovima. Sadre feoplastide (zlatno-smee plastide), klorofil a i c, karotenoide,
a od ksantofila fukoksantin koji im daje smeu boju. Rezervna tvar je laminarin, kapljice ulja i
alkohol. Razmnoavaju se nespolno (sporama) i spolno (gametama). Izomorfna i heteromorfna (ima
razlike izmeu gametofita i sporofita) izmjena generacija. Sadre velike koliine vitamina A, B i C
hrana i zain. Podrijetlo od prabiaa.

Diktiota izomorfna izmjena generacija, rasplodni organi dolaze u nakupinama, oogonija ili
anteridija
Padina
Jadranski brai endem, konceptakuli (udubljenja u steljci u kojima su smjeteni rasplodni
organi), prikrivena izomorfna izmjena generacija
Vrste roda Cystoseira ive u moru na pjeskovitom tlu i vrstim podlogama, nego su
jadranski endemi i bioindikatori
Bobiarka

10.2. CRVENE ALGE

Steljka je viestanina, moe biti lankovita ili nitasta, unutranji sloj je graen od celuloze, a
vanjski od pektina koji je obino sluzav. Crveni pigment fikoeritrina (nalazi se u plastidima koji se
nazivaju rodoplasti). Karoteni, ksantofili, klorofil a (i u nekih vrsta i d i modri fikocijan), produkt
fotosinteze je floridejski krob. Razmnoavanje je nespolno i spolno. U davnoj prolosti su tvorile
naslage stijena koje danas nazivamo litotamnijski vapnenac ili litavac.

10.3. SAETAK
Crvene alge veinom ive u moru i to ee u toplim morima i na veim dubinama. Njihova boja
potjee od pigmenta fikoeritrina. Fotosintezom stvaraju floridejski krob koji se upotrebljava kao
tirka. Mogu se razmnoavati nespolno i spolno.
Smee alge ive samo u moru i to preteito u hladnijim morima. Sadre velike koliine
fukoksantina koji im daje smeu boju. Fotosintezom proizvode laminarin, kapljice ulja i alkohol.

BIOLOGIJA

57

Smee i crvene alge razmnoavaju se spolno i nespolno. Crvene nemaju bieve ni u jednom
razdoblju ivota te se smatra da su srodne modrozelenim algama. Smee imaju bieve te se smatra
da potjeu od prabiaa.

ODJELJAK

FOTOSINTETS
KI PIGMENTI

REZERVE
HRANE U
STANICI

KOMPONENTE
STANINE
STJENKE

STANITE

veino u
slatkoj
vodi, a
neki u
morskoj
u
planktonu
mora i
slatkih
voda

EUGLENOPHYTA
zeleni biai

klorofil a i b,
karotenoidi i
ksantofili

paramilum,
ugljikohidrat
slian krobu

nemaju staninu
stjenku nego
tijelo obavija
pelikula

PYRRHOPHYTA
svijetlei biai

klorofil a i c,
karotenoidi i
ksantofili

krob i krobu
slini
poliglukani,
kapljice ulja

celuloza

krizolaminarin
polimer
glukoze i
kapljice ulja

kremen ili
silicijev dioksid
SiO2

u slatkim
vodama i
moru

krob

celuloza, pektin

u slatkim
vodama i
moru

laminarin,
kapljice ulja i
alkohol

celulozna
stanina stjenka
koju esto
oblae sluz od
alginske kiseline

u moru

celuloza i pektin

veinom u
moru, a
postoje i
slatkovodn
e vrste

BACILLARIOPHYTA
alge kremenjaice,
Diatomeae
CHLOROPJYTA
zelene alge

klorofil a i c,
karotenoidi,
uglavnom
fukoksantin
klorofil a i b,
karotenoidi i
ksantofili

PHAEOPHYTA
smee alge

klorofil a i b,
karotenoidi i
obilje
fukoksantina

RHODOPHYTA .
crvene alge

fikoeritrin,
karoteni,
ksantofili,
klorofil a, u
nekih i klorofil d
i fikocijan

floridejski
krob

10.4. ZNAAJKE PROTISTA

Primarno ive u vodi ili vlanoj okolini

Veinom su aerobni i koriste mitohondrije za stanino disanje
Mogu biti fotoautotrofi, heterotrofi ili izmjenjivati autotrofnu i heterotrofnu prehranu

BIOLOGIJA

58

Postoje velike razlike u nainu razmnoavanja, obliku tijela i nainu ivota

Razlikuju se po veliini
Neki ive u zadrugama, ali nikad ne izgrauju tkiva
Veina protista je pokretna, imaju bi bar u jednom dijelu svog ivota
Bievi prokariota i eukariota nemaju isto podrijetlo
Iako alge imaju klorofil a, uvelike se razlikuju po svojim pomonim pigmentima (karoteni,
ksantofili, fikobilini) koji hvataju valne duljine svjetlosti na koje klorofil a nije osjetljiv
U nepovoljnim uvjetima stvaraju spore

11. GLJIVE
Carstvo: gljive (Mycota)
Stanice gljiva su duge niti, hife sve hife ine micelij. Plodite je dio u kojem se nalaze sporangiji
sa sporama. Gljive su heterotrofni organizmi i to saprofiti (hrane se organskom hranom koju
proizvode drugi organizmi) i paraziti (ive kao nametnici na biljkama, ivotinjama i ovjeku).
Ciklika izmjena generacija. Spolna generacija je gametofit (viestanina jedinka s haploidnim
stanicama), a nespolna je sporofit (viestanina jedinka s diploidnim brojem stanica). Dijele se na
algaice, mjeinarke i staparke.
Nakon kie, na liu uta ljigava sluz ili naranasto-crvene kuglice. Tijelo se naziva plazmodij

11.2 ALGAICE
Tijelo je micelij sastavljen od mnotva hifa koje su ispunjene jezgrama izmeu kojih nema
poprenih stjenki.
Peronospora vinove loze nametnik koji u tkivu listova i plodova vinove loze razvija kratke
nastavke, haustorije kojima ulaze u ive stanice
Siva plijesan voli topla i vlana stanita, stari kruh (siva pauina s crnim pojasom)

11.3. SAETAK
Gljive ne sadre klorofil pa ne mogu same sebi proizvoditi hranu, one su heterotrofni organizmi i
ive kao saprofiti ili paraziti. Vegetativno tijelo gljiva je micelij, a ine ga niti koje se nazivaju hife.
Sluznjae su protisti iz kojih su se razvili gljive. Gljive dijelimo na algaice, mjeinarke i staparke.
Tijelo sluznjaa naziva se plazmodij. Iz njega se razvija plodite, sporangij pun spora. Ukoliko
spora padne na vlano tlo, kroz nekoliko razvojnih oblika i dioba sposobna je ponovno postati novi
plazmodij. Peronospora i siva plijesan poznate su algaice iji je micelij graen od hifa, izmeu
kojih nema pregrada, pa hife sadre mnogo jezgara.

BIOLOGIJA

59

12. MJEINARKE
Brojna skupina gljiva, spore razvijaju u mjeinici ili askusu (najee 8 spora). Spore u askusu
nazivamo askosporama. Postoje i mjeinarke koje se razmnoavaju pupanjem ili one koje stvaraju
druge tipove spora, poput konidija ili zrane spore. Dijelimo ih na gljivice (manje) i mjeinarke koje
razvijaju plodita (vee organizme).

12.1. GLJIVICE
Kvaeve gljivice jednostanine mjeinarke, razmnoavaju se nespolno, pupanjem (moe i
spolno askosporama). Pekarski i vinski kvasac. Kvasci su bogati vitaminima i to posebice iz
skupine B.
Zelena plijesan moe se razmnoavati s dvije spore. Askospore nastaju unutar mjeinice askusa, a
konidije pregraivanjem vrnih dijelova hifa.
Raova gljivica parazitira u plodnici trava, pa se u klasu na tom mjestu ne razvija peno, ve
tamni roi. U roiu se nalazi otrovni alkaloid ergotin.

12.2. MJEINARKE KOJE RAZVIJAJU PLODITA

Micelij ima brojne hife hitinskih stjenki. Hife su redovito viestanine jer su pregraene poprenim
stjenkama. Micelij razvija plodita koja mogu biti pod zemljom kao u tartufa ili iznad zemlje kao u
naranaste zdjeliarke. Dio plodita u kojem se nalazi sporangij sa sporama naziva s himenij.

12.3. RAZMNOAVANJE
U askusu ili mjeinici razvijaju se askospore. Askus je sporangij u kojem spore nastaju mejozom.
Spore su razliitog spola, fizioloki su razliite i oznaavaju se sa + i jer se meu njima vanjske
razlike ne uoavaju. Plodite se moe oblikovati jedino u sluaju kad su se negdje pod zemljom
susreli miceliji dvaju spora suprotnog predznaka. Micelij koji kliju iz spora predstavljaju gametofit.
Njihovim udruivanjem izgrauje se plodite. U donjem dijelu plodita dolazi do stvaranja spolnih
organa (gametogenija) koji se meusobno spoje. Spajanje cijelih spolnih organa naziva se
gametangiogamija. Pritom muki spolni organ pretoi svoje spolne jezgre u enski spolni organ iz
kojeg kliju hife. Time nastaje dikariontski, dvojezgreni stadij saprofit koji je graen od askogene
hife s po dvije jezgre. U podruju himenija dolazi do stvaranja mjeinice (askusa). U mjeinici
dolazi do stapanja jezgara (kariogamija) i uz redukcijsku diobu u njoj nastaju haploidne spore.
Njihovim rasipanjem ponovno zapoinje stvaranje nove generacije gametofita.

12.4. SAETAK
Mjeinarke imaju pregraene hife i u svakoj je pregradi jedna jezgra. Micelij s jednom jezgrom
predstavlja gametofit iz kojeg se razvija dvojezgreni sporofit. Sporofit razvija mjeinice, sporangije.
Spolno razmnoavanje kod mjeinarki odvija se gametangiogamijom. Najee nespolni nain
razmnoavanja je pupanje. Poznate gljivi kao kvasi, kistac i raova gljivica su mjeinarke. Kvasci
BIOLOGIJA

60

se hrane eerom i kao produkt nastaje CO 2 i etanol. Kistac je zelena plijesan iz koje se kemijskom
obradom moe izolirati antibiotik penicilin. Roi raove gljivice sadri ergotin. Neke mjeinarke
razvijaju plodita (tartufi, smrak).

13. STAPARKE
Micelij je graen od viestaninih hifa, poput onih u mjeinarki. Micelij na povrini zemlje razvija
plodite na kojem uglavnom razlikujemo struak klobuk. Plodite je dio gljive koji slui ra
reprodukciju. U veini mladih gljiva plodita su obavijena ovojem, velumom. Glavna odlika
staparki je da im se etiri spore razvijaju u stapki. Stapka ili bazidija je sporangij staparki. Spore
na bazidiji nazivaju se bazidiospore. One nisu zatvorene u mjeinice, ve vire prema van iz bazidije.
Himenij je dio plodita u kojem su smjetene bazidije. One gljive kod kojih se jasno razaznaje
klobuk i struak nazivamo klobuarke. Neke klobuarke imaju himenij poput listia, rupiast ili
jeast. Ako je plodite zatvoreno i izvana obavijeno korastom opnom onda takve gljive nazivamo
trbuarama. Neke staparke nemaju struak, ve jer njihovo plodite od samo pola klobuka s jedne
strane priraslo uz debelo drvee. Njih nazivamo gube. Zadnje su capice koje imaju razgranato
plodite. Mnoge vrste gljiva su otrovne (zelena pupavka, gljiva ludara, muhara). Najotrovnija je
zelena pupavka. Bukovae i peurke (ampinjoni) su jestive. Neke staparke parazitiraju na
razliitim organima biljaka (hre penica, snijeti kukuruz, penica, zob, jeam ili ra).

13.1. RAZMNOAVANJE
Spore se dijele na enske (+) i muke (-). Padne li na plodno tlo razvit e se viestanini micelij,
gametofit, ije stanice imaju jednu jezgru. Primari micelij je dakle muki ili enski. Kad se susretnu
miceliji razliitih spolova, doi e do somatogamije i do stvaranja plodita. Somatogamija je takav
nain spolnog razmnoavanja gdje tjelesna stanica preuzima ulogu spolne. Plodite nastaje iz
sekundarnog micelija ije hife imaju u stanici dvije jezgre (+ i -). U podruju himenija u stapci
(bazidij) dvije se jezgre najprije fuzioniraju u zigotu, a zatim kroz dvije mejotike diobe iz zigote
nastaju posebno etiri bazidiospore (dvije + i dvije -). Dozrele spore raznose se, a neke od njih daju
nove potomke.

13.2. SAETAK
Staparke imaju pregraene hife. Micelij s jednom jezgrom predstavljaju gametofit iz kojeg se
razvija dvojezgreni sporofit. Sporofit razvija stapke. Spolno razmnoavanje kod staparki odvija se
somatogamijom. Staparke moemo dijeliti na otrovne i jestive, a prema izgledu plodita na
klobuarke, trbuare, gube i capice. Posebna su skupina snijeti i hre koje za razliku od saprofitskih
staparki parazitiraju na odreenom domadaru.

BIOLOGIJA

61

14. GLJIVE U SIMBIOZI

Simbioza je usko povezan zajedniki ivot dvaju razliitih organizama u kojem oba imaju od toga
neku korist. Liaj je simbioza gljive i alge. Gornja kora je puna gusto nabijenih hifa s debelim
stjenkama. Srednji asimilacijski sloj je pun algi i tankostjenih hifa. Sr je sloj liaja kojeg tvore
rahlo rasporeene hife gljiva. Donja kora moe, ali ne mora postojati, sline je grae kao i gornja, iz
nje izlaze rizoidi, nitaste izrasline kojima se liaj privruje za podlogu kako bi upio vodu i
minerale. Liajevi ne uspijevaju ivjeti ondje gdje je zrak oneien. Razmnoavaju se jednako kao
gljive mjeinarke. Razmnoavaju se i vegetativno (nespolno). Tome slue soredije tjeleca koja
ine skupina algi obavijenih hifama gljiva.
MIKORIZA simbioza gljiva i biljaka

14.1. SAETAK
Simbioza mjeinaki i algi naziva je liaj. Alga opskrbljuje gljivu ugljikohidratima, a gljiva alge
mineralima i vodom. Liaj se uglavnom razmnoava vegetativnim putem, pomou soredija.
Mikoriza je simbioza gljive i biljaka, u kojoj biljke dobivaju vodu, a gljive ugljikohidrate.

BIOLOGIJA

62

15. BILJKE
Carstvo: biljke (Plantae)
Viestanini autotrofni eukarioti, imaju u staninoj stjenci celulozu, sadre i kloroplast a kao glavni
fotosintetski pigment. Imaju tanki votani sloj da sprijei gubitak vode. Pravilna izmjena generacija.
Spolna generacija je gametofit viestanina jedinka ije stanice sadre polovian broj kromosoma.
Nespolna generacija je sporofit viestanina jedinka ije stanice sadre diploidan broj
kromosoma. Gametofit proizvodi haploidne gamete ijim spajanjem nastaje zigota koja se razvija u
diploidni sporofit. Mejotikim diobama u sporofitu nastaju haploidne spore. Iz spora mitotiki raste
haploidni gametofit. Jednostavnije bilje imaju jae razvijen gametofit od sporofita. Gotovo sve bilje
koje danas vidimo oko sebe su sporofiti. Gametofit je bio reduciran jer je s obzirom na oplodnju bio
neusporedivo jae vezan za prisustvo vode. Saprofit se par evolucijom jako razvio.

15.1. KLASIFIKACIJA BILJA

Nevaskularne biljke nemaju pravo provodno tkivo i vegetativne organe

o Mahovine
Vaskularne biljke imaju pravo provodno tkivo i vegetativne organe
o Papratnjae
o Sjemenjae
Lepezasto, odnosno igliasto listaste golosjemenjae
Perasto listaste golosjemenjae
Kritosjemenjae

15.2. RAZVOJ BILJAKA

Prva prilagodba na kopneni okoli je zatita gameta i embrija unutar samog gametofita. To su
svojstvo prve ostvarile mahovine.
Druga prilagodba je razvitak provodnog tkiva, koje su ostvarile papratnjae
Trea prilagodba je nastanak sjemenke. Ona je osigurala biljkama brzo naseljavanje Zemlje dobro
uvajui biljni embrio. Prvu sjemenku razvile su golosjemenjae.
etvrta prilagodna je razvitak kritosjemenjaa, odnosno onih biljaka koje mogu stvoriti cvijet i
plod. Kod kritosjemenjaa je sjemeni zametak skriven.

15.3. SAETAK
Biljke vode podrijetlo od nekih zelenih algi koje su ivjele prije vie od 400 milijuna godina. Sve
biljke ive na kopnu, a one koje nalazimo u vodi naknadno su prele na takav nain ivota.
Nazonost biljaka na kopnu osobito je znaajna jer omoguuje opstanak ivotinja i ovjeka.
Izmjena generacije gametofita i sporofita karakteristina je za bilje. Evolucija stablaica odvijala se
jaim razvojem sporofita. Raznoliko biljno carstvo dijelimo na mahovine, papratnjae i sjemenjae.

16. BILJNA TKIVA BIOLOGIJA 1

BIOLOGIJA

63

17. GRAA BILJKE

Tijelo biljke dijelimo na izdanak (nadzemni dio) i korijen (podzemni dio). Izdanak je sastavljen od
listova, stabljike, vegetacijskih vrkova i pazunih pupova. Korijen raste u zemlju i na njemu
razlikujemo glavni korijen i bono korijenje, kao i korijenove dlaice i korijenova kapa.

17.1. STABLJIKA
Nadzemni dio biljke, nosi ostale dijelove. Razvija se iz vegetacijskog vrka. Sadri brojne ile
pomou kojih provodi asimilate, vodu i mineralne tvari. Na vrhu glavne stabljike je tjemeni pup, a u
njemu vegetacijski vrak koji slui rastu stabljike u vis.
Zeljaste biljke su one koje u svojoj grai nemaju mnogo potpornog tkiva, pa ne mogu dosei
znaajniju visinu. Uglavnom ive jednu ili dvije godine. Jednogodinje (kukuruz, penica),
dvogodinje (kupus, mrkva, luk, perin, celer, prve godine skupljaju hranu u korijenu ili lukovici, a
druge procvjetaju), viegodinje (krumpir, luk).
Drvenaste stabljike su stabla, grmovi i polugrmovi. Stabla (hrast, bukva, grab, brijest), grmovi
(glog, lijeska, rua), polugrmovi (kadulja, majina duica).
PREOBRAZBE STABLJIKE podzemne stabljike (krumpir, enjak, perunika), trn (rua, glog),
vitica (vinova loza)
Nespolno razmnoavanje stabljikom odvija se reznicama (dijelovi stabljike), provaljenicama (grane
matine biljke koje prilijeu uz tlo) i vrijeima (nitasti nastavci stabljike koji se pruaju po zemlji).

17.2. LIST
Glavni fotosintetski organ, dijeli se na tri dijela: plojku (najvaniji dio lista, njome list
fotosintetizira i transpirira), peteljku i osnovu lista. Dvije skupine listova: jednostavni i sastavljeni.
Prvi listovi su se zametnuli jo u sjemenci, a nazivamo ih supke ili kotiledoni. Lisna plojka ima svoj
ilni sistem ili nervaturu (mreasta, prugasta, paralelna ili vitiasta nervatura).
PREOBRAZBE LISTOVA trnovi (kaktus), vitice (graak), lapovi i latice, hvataljke (biljke
mesoderke).
Razmnoavanje listovima nije esta pojava.

17.3. KORIJEN
Uvruje biljku u zemlju, upija vodu i minerale te skladiti rezervnu hranu, razvija se iz klicinog
korijena prilikom klijanja sjemenke. Rast omoguava vrno tvorno tkivo. Provodni elementi (floemi
i ksilemi) se izmjenjuju, a rasporeeni su zrakasto. Biljke mogu razviti pravi korijen ili upavi
korijen. Ima biljaka koje nemaju korijen.
PREOBRAZBE KORIJENA perin, mrkva ili celer (sadri mnogo osnovnog tkiva u kojemu su
pohranjene priuvne tvari, repast ili vretenast korijen), ciklame, zlatice (zadebljalo bono korijenje,
korijenski gomolji), brljan (zrano ili adventivno korijenje)

17.4. SAETAK
Osnovni su dijelovi biljke izdanak sa stabljikom i listovima te korijen. Stabljika je os izdanka koja
brojnim ilama provodi vodu i mineralne tvari te asimilate. Ona se razvija iz vegetacijskom vrka.
Mjesto na stabljici na kojem izbijaju listovi naziva se nodij. Na pazucu lista nalazi se pup iz kojeg
se moe razviti nova grana. Takav se pup naziva aksilarni pup. Drvenaste stabljike mogu biti
polugrmovi, grmovi i stabla na kojima razlikujemo deblo i kronju. Vegetativno razmnoavanje
BIOLOGIJA

64

stabljikom vri se pomou reznica, povaljenica, vrijea i podzemnih stabljika. List je fotosintetski
organ. S obzirom na vrstu biljke raznih je oblika i rasporeda ila. Na listu razlikujemo plojku,
peteljku i osnovu lista. Korijen, stabljika i list mogu se preobraziti u organe kao to su trn, vitica,
gomolj, lukovica. Glavna je uloga korijena da dri biljku u zemlju, upija vodu i mineralne tvari, te
skladiti rezerve hrane. Korijen je pravi ako na njemu dobro luimo glavni korijen i bono
korijenje, a ako ne onda je to upavi korijen.

18. MAHOVINE

BIOLOGIJA

65

Stanovnici kopna. Ne razvijaju pravi korijen, stabljiku ni listove. Tijelo se sastoji od stabalca, listia
i rizoida (nitaste izrasline koje privruju mahovinu i imaju ulogu korijena). Nemaju prave
provodne ile, nevaskularne su biljke, vodu upijaju itavom povrinom, ovisne su o vodi.

18.1. RAZMNOAVANJE
Kod mahovina je izraena izmjena generacija saprofita i gametofita. Jednostanina haploidna spora
klija u malu proklinicu (protonemu). Iz nje se razvija stabalce s listiima gametofit. Na vrhu
stabalca su rasplodni organi. Veina mahovina je odvojena spola. Muki gametofit na vrhu ima
anteridij (spermatozoidi). enski na vrhu ima arhegonij (mitozom nastaje jajna stanica). Za oplodnji
je potrebna kap vode ili rosa kako bi spermatozoidi (svaki ima po dva bia) doplivali do arhegonija
i oplodili jajnu stanicu. Iz oploene jajne stanice razvija se sporofit. Sporofit se naziva sporogon, a
ima izraen drak i tobolac. U tobolcu se mejozom stvaraju haploidne spore, koje su vrlo lagane pa
kad tobolac izbaci svoj poklopac vjetar ih raznosi.

18.2. NAIN IVOTA MAHOVINA

U hrvatskoj su este mahovine vlasak, zdenara, mah tesetar. Sedrene barijere

18.3. SAETAK
Mahovine u busenovima uglavnom ive na kopnu ili su naknadno prele na ivot u slatkoj vodi.
Mahovine su nevaskularne biljke jer nemaju razvijen provodni sustav. Kod njih je izraena pravilna
izmjena generacija. Tijelo mahovine je gametofit, na kojem razlikujemo rizoide, stabalce i listie.
Na vrhu stabalca smjeteni su anteridij ili arhegonij. Oplodnjom u kapi vode nastaje oploeno jaje
iz kojeg klije sporofit (sporogon). Iz tobolca sporogona vjetrom se raspruju spore. Njihovim
klijanjem razvija se protonema. Poznate mahovine u Hrvatskoj su vlasak, zdenara, mah tresetar te
sedrotvorci.

19. PAPRATNJAE
Prve biljke s provodnim ilama koje su se pojavile na Zemlji. Tijelo papratnjae ine korijen,
stabljika i listovi. Prapaprati nemaju prave listove, a u crvotoina i preslica su malih dimenzija pa su
nazvani mikrofili. Samo skupina pravih paprati ima megafile, prave listove s razvijenim ilnim
BIOLOGIJA

66

sustavom. Mladi listovi su smotani, a na donjoj strani nose sporangije. Provodne ile papratnjaa
izgraene su iz odrvenjelih traheida (vrlo rijetko traheja) i produenih sitastih cijevi. Tijelo je
prekriveno kutikulom. Epiderma im je isprekidana puima koje omoguuju izmjenu plinova.
Ovisne su o vodi u vrijeme razmnoavanja. Slaba toka paprati nije sporofit, nego gametofit
(protalij) bez pravog korijena i provodnog tkiva, te pokretni spermatozoidi koji za kretanje trebaju
vodu da bi obavili oplodnju.

19.1. RAZMNOAVANJE
Nespolno sporama, i spolno oogamijom. Imaju heteromorfnu izmjenu generacija. Spore se stvaraju
u sporangijima, a gamete u gametangijima (arhegonij i anterifij). Kod svih je papratnjaa dugotrajan
sporofit postao dominantan. Mnoge papratnjae stvaraju jednake spore pa kaemo da su izosporne
vrste. Neke stvaraju dva tipa spora: velike (megaspore) i male (mikrospore) heterosporne
papratnjae. Iz makrospora se razvijaju enski, a mikrospora muki gametofiti. Gametofit ili protalij
eto kratko ivi, ima krpast oblik, zelene je boje, obavlja fotosintezu te je puno samostalniji. Na
gametofitu se razvijaju gametangiji: arhegonij (enske spolne stanice) i anteridij (muke spolne
stanice).

19.2. IVOTNI CIKLUS

Mejotikom diobom u sporangiju nastaju haploidne spore. Kad sazru, sporangij popuca i spore se
rasipaju. Ako spora padne na pogodno tlo, razvija se u gametofit (protalij) koji obavlja fotosintezu.
Na protaliju se razvijaju enski (arhegonij) i muki (anteridij) spolni organi. Spermatozoid pomou
bieva pliva kroz vodu od anteridija do jajne stanice u arhegoniju te je oplodi. Oploena se stanica
razvije u sporofit i mlada biljka raste iz arhegonija na raun gametofita. Okrugle tvorevine na donjoj
stranici fertilnih (plodnih) listova (sporofita) nazivamo sorusi. Svaki je sorus nakupina sporangija.
Sporangiji stvaraju spore iz kojih se razvijaju gametofiti.

19.3. RAZNOLIKOST

PRAPAPRATI dva roda, nemaju prave listove ni pravi korijen, stabljike bez provodnog
tkiva
CRVOTOINE od njih potjee veliki dio svjetskih rezervi fosilnog ugljena
PRESLICE
PRAVE PAPRATI

19.4. SAETAK
Papratnjae su prve biljke stablaice ije je tijelo ralanjeno na korijen, stabljiku i listove. U
ivotnom ciklusu prolaze haploidnu (gametofit) i diploidnu (sporofit) fazu s heteromorfnom
izmjenom generacija. U razdoblju karbona papratnjae su imale veliku ulogu u vegetaciji Zemlje,
dok su danas uglavnom malene biljke bez veeg zanimanja. Saprofit papratnjaa je dominantna
generacija, a gametofit ili protalij rijetko prelaze veliinu od 1 cm. Veinom su izosporne, ali
postoje i heterosporne vrste. Danas su ivue etiri skupine: prapaprati, crvotoine, preslice i prave
paprati. Preci dananjih vaskularnih biljaka bile su zelene alge. Prva kopnena biljka bila je Rhynia
BIOLOGIJA

67

iz skupine psilopsida. ivjela je u siluru i devonu. Imala je golu stabljiku, jednostavnu provodnu
ilu, pui, rizoide, a na vrhovima dihotomskih organa sporangije. U devonu i karbonu biljke su
evoluirale u vie pravaca, prema preslicama, crvotoinama i papratima. Tada nastaju velike ume od
kojih potjeu naslage ugljena.

20. SJEMENJAE
Razvile su se od prapaprati za vrijeme karbona, a dominiraju tijekom perme. Megaspore ne ispadaju
iz sporangija nego se unutar njega razvijaju u enski gametofit sjemeni zametak sjemenka.
Dijeli ih na golosjemenjae i kritosjemenjae. Golosjemenjae su uvijek opskrbljene sekundarnim
rastom, imaju sjemene zametke smjetene izravno na povrini sporofita ili analognih struktura.
Kritosjemenjae imaju sjemene zametke zatvorene u plodnici tuka i posjeduju cvijet. Sjemenjaa
ima 235 000 vrsta (golosjemenjaa oko 800, ostatak kritosjemenjae).
BIOLOGIJA

68

Stabljika
Drvo
Dominantna generacija
Sporangiji
Peludno zrnce
Anteridiji
Mikrosporofili
Spermalne stanice
Megaspora
Megagametofit (enski
gametofit)
Arhegonij
Sjemeni zameci

GOLOSJEMENJAE
drvo ili grm
samo traheide
sporofit
u eeru
od etiri stanice
odsutni
preobraeni u ljuske
dvije nepokretne, preivljava
samo ona koja oplodi jajnu
stanicu, a druga ugiba
nalazi se u megasporangiju
od oko 500 stanica
prisutni, osim u kositrenica
na povrini sporofita

Opraivanje

vjetrom

Sjemenka

slobodna na povrini sporofita ili

analognih struktura

Zametak
Rezervne tvari
Supke

razvija se unutar megagametofita

potjeu od haploidnog
megagametofita
dvije ili vie

KRITOSJEMENJAE
drvo, grm ili zeljasta
traheje i traheide
sporofit
u cvijetu
od tri stanice
odsutni
preobraeni u pranike
dvije nepokretne, jedna oplodi
jajnu stanicu, a druga se
ujedinjuje sa sredinjom jezgrom
nalazi se u megasporangiju
od 7 do 8 jezgara (embrionska
vrea)
odsutni
unutar tuka
uglavnom ivotinjama, u nekih
skupina vjetrom ili vodom
zatvorena u plodu, koji je nastao
transformacijom plodnice (neki
put i dijelova cvijeta)
razvija se unutar megagametofita
potjeu od triploidnog
endosperma
jedna ili dvije

20.1. IVOTNI CIKLUS

Izmjenjuju se haploidni gametofit i diploidni sporofit. Biljka sjemenjaa koja raste u prirodi
predstavlja diploidni sporofit koji je ralanjen na korijen, stabljiku i listove, sporofit u svojim
sporangijima (mikrosporangiji i megasporangiji) proizvodi dvije vrste spora. Mikrosporangiji se
nalaze u mukim eerima (peludni eeri) golosjemenjaa ili u cvijetu kritosjemenjaa (pranici
andrecej). U njima nastaju mejotikom diobom haploidne mikrospore (peludna ili polenova zrnca).
Iz mikrospora se razvija jako reducirani mikrogametofit ili muki gametofit. Uvijek je bez anteridija
(muki spolni organ), sastavljen od etiri stanice u golosjemenjaa ili od tri stanice u
kritosjemenjaa. Muki gametofi stvara muke spolne stanice bez bieva. Megasporangiji (sjemeni
zameci) golosjemenjaa su slobodni i nalaze se na plodnim listovima (megasporofilima) enskih
eera. Kor kritosjemenjaa se megasporangiji (sjemeni zameci) nalaze zatvoreni u plodnici tuka
(megasporofil). U megasporangiju mejotikom diobom nastaju haploidne megaspore. Iz megaspore
se razvija vrlo reducirani enski gametofit ili megagametofit. Megagametofit golosjemenjaa ini
500 stanica, oblikuje arhegonij, a u kritosjemenjaa je izgraen od sedam stanica te ne formira
arhegonije (enske spolne organe). Uloga je megagametofita stvaranje enske spolne stanice jajne
stanice. Nakon oplodnje, ovoji oploenog sjemenog zametka se mijenjaju, postaju vrsti i
BIOLOGIJA

69

nepropusni za vodu, dajui osnovu novoj strukturi, sjemenki. Sjemenku ine slojevi ovojnice oko
rezervnog tkiva u kojem se nalazi embrij mladi sporofit.
Za razmnoavanje sjemenjaa bitna su
1. Proizvodnja peludnih zrnaca otpornih na suu, omoguava prijenos mukog gametofita do
sjemenog zametka
2. Prisutnost spermalnih stanica bez bieva
3. Stvarane sjemenke koja omoguava zatitu klici, mladom sporofitu, dok uvjeti okolia ne
postanu prikladni za njegov razvitak
Sjemenjae ne trebaju vodu za oplodnju. Sjemenka je djelotvoran mehanizam rasprostranjenosti u
vremenu i prostoru. Uloge sjemenke su:
1. irenje vrsta na najiri mogui prostor
2. Zatita i uvanje ivota embrija u nepovoljnim uvjetima okolia
3. Posjedovanje rezerve hranjivih stvari za rast i razvoj novog sporofita

20.2. SAETAK
Sjemenjae su sve biljke koje stvaraju sjemenke. Podijeljene su u dvije velike skupine:
golosjemenjae i kritosjemenjae. Kod golosjemenjaa je sjemeni zametak slobodan na povrini
sporofita, a kod kritosjemenjaa je zatvoren u plodnici tuka. U drvu golosjemenjaa nalaze se
traheide, a kod kritosjemenjaa traheje i traheide. Golosjemenjae se oprauju iskljuivo vjetrom, a
kritosjemenjae uglavnom ivotinjama, ali u vjetrom. U sjemenjaa dominira diploidni sporofit nad
haploidnim gametofitom. Neke karbonske papratnjae stvaraju strukturu slinu sjemenki. Prave su
se sjemenjae pojavile u permu i trijasu prije oko 245 milijuna godina. Prvo se razvijaju
golosjemenjae, a u razdoblju krede prije 145 milijuna godina javljaju se cvjetnjae.

21. GOLOSJEMENJAE
Imaju gole i slobodne sjemene zametke. U etinjaa ih nose posebni listovi u obliku debljih ljuski,
skupljenih openito u enske eere. Sjemenka koja se razvije iz sjemenog zametka u veine
golosjemenjaa takoer je gola. To su drvenaste biljke, drvea ili grmovi, ije drvo sadri samo
traheide, osim u kositrenica koje imaju i traheje. Razmnoavaju se stvarajui mikro i mega spore iz
kojih se razvija mikrogametofiti (peludna zrnca) i megagametofit. Megasporangij s enskim
gametofitom i ovojnicom ini sjemeni zametak.

21.1 IVOTNI CIKLUS

Stablo (sporofit) bora nosi dvije vrste eera. Peludni eeri, odnosno muki eeri dugi su 1-2 cm,
a zreli su uto-smee boje. Razvijaju se u proljee na vrhovima donjih mikrosporofila koji nose po
dva mikrosporangija. Iz stanica mikrosporangija mejotikom diobom nastaju brojne haploidne
mikrospore. One se razvijaju u peludna zrnca (nezreli muki gametofiti). U ovom je stadiju svako
peludno zrnce nezrelo, sastavljeno od etiri stanice: dvije protalijske, jedne generativne i jedne
vegetativne). U proljee muki eeri oslobaaju tisue zrnaca u obliku utog praha. Svako peludno
zrnce opskrbljeno je krilcima pomou kojih je vjetar nosi do enskih eera (opraivanje). enski
eeri, eeri sjemenih zametaka, znaajno su vei od mukih, nose ih gornje grane, zelene su boje,
a razvijaju se u proljee. Sastavljeni su iz spiralno poloenih sjemenih ljuski (modificirani listovi).
BIOLOGIJA

70

Svaka nosi dva megasporangija, u kojima je po jedna matina stanica megaspore. Megasporangij je
okruen zatitnim ovojem (integument) s otvorom mikropilom. Sve zajedno ini sjemeni zametak
od diploidnog tkiva. Nakon opraivanja peludno zrnce stvara peludnu mjeinicu koja ulazi u
sjemeni zametak. Od opraivanja do oplodnje proe vie od godinu dana. Tijekom te godine
matina se stanica megaspore mejotiki dijeli te nastaju etiri haploidne stanice, od kojih samo
jedna preivi. To je megaspora. Ona raste, uzastopno se dijeli i izgradi enski gametofit (gametofit
se razvija u spori) s 2-3 arhegonija, svaki s jajnom stanicom. Tek kada proe vie od godinu dana od
opraivanja generativna stanica peludnog zrnca se mitotiki dijeli. Nastaje jedna sterilna stanica i
jedna spermatogena stanica. Ona se podjeli stvarajui dvije nepokretne spermalne stanice. Jedna
spermalna stanica oplodi jajnu stanicu u arhegoniju. Sve se jajne stanice u sjemenom zametku
oplode, ali se obino samo jedna zigota razvije u zametak embrij. Zreli je embrij (klica) graen iz
klicina pupoljka, klicina korijenka i razliitog broja (obino 8) supki. Sjemeni zametak se razvija u
sjemenku bora s klicom obavijenom hranjivim, haploidnim stanijem i drvenastom sjemenom
lupinom. Zrioba sjemenke traje godinu dana, a za to vrijeme se enski eer povea i odrveni. Zatim
se njegove ljuske otvaraju, oslobaaju sjemenke s krilcima koje daleko raznosi vjetar.

21.2. SAETAK
Golosjemenjae karakteriziraju goli sjemeni zameci na sjemenim ljuskama, skupljeni u enskim
eerima etinjaa. Sjemenke su u zrelim golosjemenjaa gole, oprkriljene, a nalaze se u zrelim
eerima. U sjemenki se nalazi klica (zametak) nove biljke, obavijen hranjivim stanijem, a izvana
je zatien vrstom sjemenom lupinom. Golosjemenjae u ciklusu razmnoavanja prolaze diploidnu
fazu (2n), sporofit (drvo koje vidimo) i vrlo reduciranu haploidnu fazu (n), a to je muki gametofit u
peludnom zrncu bez anteridija i enski gametofit u sjemenom zametku s dva do tri arhegonija.

22. RAZNOLIKOST GOLOSJEMENJAA

Dijelimo ih u dvije skupine biljaka:
LEPEZASTO, ODNOSNO IGLIASTO LISTASTE GOLOSJEMENJAA
o Razred: ETINJAE (PINATAE) najbrojnija skupina, iglasto ili ljuskavo lie,
jednodomne biljke, muke spolne stanice bez bieva
PORODICA BOROVI igliasto lie, zimzeleno Jela, obina smreka,
omorika, ari, umski bor, alepski bor, crni bor, pinija
PORODICA EMPRESA stabla i grmovi s ljuskama ili igliastim
listovima, sjemenke su bez klica empres, obina borovica
PORODICA TISA drvee i grmovi s njenim liem obina tisa
o Razred: Ginka
PORODICA GINKA ginko, dvodomno drvo s jako razgranjenim stablom,
jako otporan na zagaenje atmosfere, raste u Kini i Japanu
PERASTO LISTASTE GOLOSJEMENJAE
o Razred: KOSITRENICE imaju traheje u drvu, neke oprauju kukci
PORODICA KOSITRENICE krta kositrenica
o Razred: Cikasi stabljika nalik palmi, pojavile su se u permu, dvodomne biljke
PORODICA CIKAS cikas

22.1. SAETAK
Skupina golosjemenjaa obuhvaa oko 800 vrsta, a podijeljena je na dva pododjela: lepezasto,
odnosno igliasto listaste golosjemenjae i perasto listaste golosjemenjae. Najpoznatiji i najbrojniji
BIOLOGIJA

71

vrstama je razred etinjaa s oko 550 vrsta. U ovu skupinu ubrajamo emprese, borove i tise.
etinjae su neobino vane jer ine najvee crnogorine ume na Zemlji. U vegetaciji Hrvatske
vano mjesto ima porodica borova. Najvaniji predstavnici ove porodice su jela, smreka, ari,
umski bor, alepski bor i crni bor.

23. KRITOSJEMENJAE
Najbrojnija skupina biljaka, sve posjeduju cvijet, tijelo se dijeli na korijen, stabljiku i listove
Evolucijski uspjeh ovih biljaka omoguili su:
Razvoj cvijeta, koji zatiuje sjemeni zametak u plodnici i olakava opraivanje putem
kukaca. Plodnica nakon oplodnje izgradi usploe ploda koje okruuje i titi sjemenke
Velika redukcija enskog gametofita (od samo 7 stanica)
Sinteza novih kemijskih spojeva koji omoguuju privlaenje ivotinja opraivaa i
raznosaa sjemenki
Razvoj traheja, koje omoguuju vrlo brz transport vode u odnosu na traheide i sitastih cijevi
koje olakavaju transport organskih tvari
Mogunost gubljenja lia preivljavanje na stres okolia, podnose uvjete koje
golosjemenjae ne mogu
Prijelaz iz drvenaste u zeljastu stabljiku

23.1. CVIJET
Ogranak ogranienog rasta koji nosi listove razliite preobraene u svrhu razmnoavanja- cvijet se
sastoji od ocvijea (aka i vjeni neke kritosjemenjae (sve jednosupnice i najprimitivnije
dvosupnice) imaju ocvjee koje nije razlueno u aku i vjeni, ve je homogeno i naziva se
perigon), aka (vanjski dio ocvijea, sastavljena od sterilnih listova lapovi zatita), vjeni
(unutranji dio ocvijea latice opraivanje).
Iznad vjenia nalaze se pranici mikrosporofili kritosjemenjaa muki spolni dijelovi cvijeta.
Svaki pranik ini jedna pranika nit koja na vrhu nosi jednu pranicu, obino ute boje. Pranica
BIOLOGIJA

72

je podijeljena u dvije polupranice, od kojih svaka sadri dva mikrosporangija (peludnice) u kojima
nastaju brojna peludna zrnca.
Tuak je enski dio cvijeta, nalazi se iznad pranika. Moe biti graen od jednog ili vie plodnih
listova (megasporofila). Oni su srasli i zatvaraju sjemeni zametak. Ima dugi vrat, plodnicu i njuku.
Plodnica sadri jedan ili vie sjemenih zametaka od kojih se nakon oplodnje razvijaju sjemenke.
Cvijet koji ima i pranike i tuak je dvospolan, inae je jednospolan. Ako su oba tipa cvijeta na isto
stabljici onda je to jednodomna biljka, a ako su odvojeni onda je dvodomna.

23.2. OPRAIVANJE
1. Samoopraivanje manji broj kritosjemenjaa
2. Opraivanje ivotinjama lijezde nektariji nektar prilagoen samo odreenoj ivotinji
a. Opraivanje kukcima glavni opraivai mirisi, boje
b. Opraivanje pticama kolibrii
3. Opraivanje vjetrom
4. Opraivanje vodom

23.3. SAETAK
Kritosjemenjae su biljke najbolje prilagoene kopnenom ivotu, zato si u najbrojnije. Posjeduju
cvijet, a sjemeni zameci su zatvoreni u plodnici tuka. Nakon oplodnje stvaraju plod. Cvijet je
ogranak ogranienog rasta koji nosi razliito preobraene listove u svrhu razmnoavanja. Cvijet je
graen iz ake (lapovi), vjenia (latice), plodnih listova (tuak) i pranika. Pranici su muki
spolni dijelovi cvijeta, a tuak enski. U plodnici se tuka nalaze sjemeni zameci. Razvoj traheja i
sitastih cijevi omoguava brz transport tvari kroz biljku. Opraivanje je prijenos peludnih zrnaca s
pranika na njuku tuka biljke iste vrste, ali razliitih jedinki (unakrsno opraivanje). Opraivanje
se obavlja na razne naine: samoopraivanje, ivotinjama (najvie kukcima), pticama, vjetrom i
vodom.

BIOLOGIJA

73

24. IVOTNI CIKLUS KRITOSJEMENJAA

Cvijet kritosjemenjaa moe biti sitan ili jako uoljiv, samostalan ili u cvatu, a u svojoj
unutranjosti oblikuje dijelove kojima se biljke razmnoavaju. Pranici su muki spolni dijelovi
cvijeta. U sporangijima pranika nalaze se diploidne stanice (2n, matine stanice mikrospore). One
se dijele mejozom pa nastaju haploidne mikrospore. Svaka mikrospora izgradi mikrogametofit ili
peludno zrnce, sastavljeno od tri stanice: jedne vegetativne (stanice peludne mjeinice) i dvije
spermalne stanice bez bieva. Nikad se ne stvaraju anteridiji. Plodnica tuka sadri sjemene
zametke u ijoj se unutranjosti nalazi jedna diploidna stanica (2n, matina stanica megaspore) koja
se mejotikom diobom dijeli. Tako nastaju etiri haploidne megaspore, od kojih tri degeneriraju, a
samo jedna ostaje na ivotu. Ona se mitotikom diobom dijeli i daje osam jezgara i to: dvije se
jezgre pomiu prema sredini sjemenog zametka. Stapaju se i okruuju membranom pa nastaje jedna
diploidna stanica tzv. sredinja stanica; tri jezgre kreu u podruje nasuprot mikropili, svaka se od
njih okrui staninom stjenkom, te postaju stanice; ostale tri koje se smjeste blizu mikropile okrue
se svaka svojom membranom, pa nastaju tri stranice. Najvea stanica smjetena izmeu njih je jajna
stanica. Ova struktura od sedam stanica naziva se embrijska vrea, a odgovora enskom gametofitu
ili megagametofitu koji nikad ne oblikuje arhegonije. Opraivanjem peludno zrnce dolazi na njuku
tuka iste vrste. Ovdje peludno zrnce raste stvarajui peludnu mjeinicu koja prolazi kroz vrat
tuka, ulazi u plodnicu i omoguuje spermalnim stanicama pribliavanje embrijskoj vrei. Jezgra
jedne spermalne stanice oplodni jajnu stanicu pa nastaje zigota, od koje se dalje razvija embrij
(klica). Jezgra druge spermalne stanice stapa se sa sredinjom stanicom stvarajui triploidnu
stanicu, od koje se razvija endosperm. To je tkivo koje slui za ishranu embrija prilikom klijanja
sjemenke. Ova dvostruka oplodnja je karakteristina za kritosjemenjae. Klica s endospermom je
obavijena tkivom sjemenog zametka koje ovrsne i promijeni se inei sjemenu lupinu. Plodnica se
preoblikuje u usploe. Biljka zavrava ciklus razmnoavanja ako je sjemenka prenesena bilo u
plodu ili je samostalno uspjela pronai prikladno mjesto na kojem se u njoj budi klica iz stanja sna i
razvija u mladu biljku.

BIOLOGIJA

74

24.1. PLOD
Nakon oplodnje istodobno se preoblikuju sjemeni zameci u sjemenke, a plodnica i svijet ili cvat u
plod. Oblik, boja i veliina sjemenki su razliiti. U kritosjemenjaa je smjetena u plodu. Plod je
uglavnom preobraena plodnica u kojoj su smjeteni sjemeni zameci, sekundarno preobraeni u
sjemenke. U irem smislu plod je skup cvjetnih dijelova i susjednih organa koji preostaju nakon
oplodnje te nose u sebi sjemenke. U plodu koji se razvije iz plodnice nakon oplodnje opaaju se
idui izvana prema unutra tri sloja: vanjski koasti, srednji mesnati i unutarnji.
Podjela plodova prema postanku:
Pravi nastaju samo iz plodnice
Skupni nastaju iz svatova
Nepravi nastaju iz plodnice i sporednih dijelova cvijeta

24.2. NAINI RASPROSTRANJIVANJA PLODOVA

Pomou vjetra (anemohorija) najvei broj plodova i sjemenki krilca ili dlaice koje
olakavaju prijenos
Pomou vode (hidrohorija) plodovi vodenog bilja
ivotinjama (zoohorija) kukci
Djelovanjem ovjeka (antropogorija)
Samostalno, autonomno (autohorija) graak, mahuna, trcalica

24.3. SAETAK
U peludnicama pranika iz diploidnih stanica mejotikom diobom nastaju haploidne stanice,
mikrospore. Mikrospora se razvija u mikrogametofit peludno zrnce. U plodnici se tuka nalaze
sjemeni zameci. Iz diploidnih stanica sjemenog zametka mejotikom diobom nastaju etiri
haploidne megaspore. Tri propadaju, a iz preostale nastaje osam jezgara koje oblikuju embrijsku
vreu megagametofit sa sedam stanica, od kojim je samo jedna jajna stranica. Oplodnja je u
kritosjemenjaa dvostruka. Jedna spermalna stanica oplodi jajnu stanicu te nastaje zigota, a druga
sredinju stanicu dajui triploidnu stanicu. Iz oploene jajne stanice razvija se embrij klica mlade
biljke, a iz triploidne stanice endosperm. Plod je preobraena plodnica u kojoj su sjemeni zameci
sekundarno preobraeni u sjemenke. Osim plodnice, plodove mogu izgraditi i drugi dijelovi cvijeta.
Plodovi se dijele prema postanku na prave, skupne ili neprave.

BIOLOGIJA

75

25. RAZNOLIKOST KRITOSJEMENJAA

Dvije skupine (razreda):
DVOSUPNICE najbrojnija skupina kritosjemenjaa 170 000 vrsta dvije supke
(kotiledona) u sjemenki, cvjetovi su petodijelni ili etverodijelni (jako rijetko) nervatura
lista (raspored ila) je mreast korijen koji ostaje cijelog ivota se naziva glavni korijen
o PORODICE: abnjaci, bukve, krstaice, rue, glavoike, lepinjae
JEDNOSUPNICE 65 000 vrsta tulipani, narcisi, orhideje zeljaste bilje, jedna supka
o PORODICE ljiljani, orhideje, trave

Broj poznatih vrsta

Broj supki
Broj cvjetnih dijelova
(lapovi, latice, )
Nervatura lista
Raspored pui
Oblik korijena
Provodne ile u stablu
Stabljika

DVOSUPNICE
170 000
2

JEDNOSUPNICE
65 000
1

4 5 ili njihov umnoak

3 ili njihov umnoak

mreasta
sluajan
glavni korijen
sluajno rasporeene,
otvorene (posjeduju kambij)

usporedna (paralelna)
paralelan
adventivni korijen, upav
razbacane, zatvorene (bez
kambija)
zeljasta, drvenasta (lano
stablo)

drvenasta ili zeljasta

25.1. SAETAK
Kritosjemenjae su podijeljene na dva razreda: dvosupnice i jednosupnice. Osnovna oznaka za
razlikovanje svih biljaka su jedna ili dvije supke na klici. Dvosupnice su najbrojnija skupina
kritosjemenjaa, a broji oko 170 000 vrsta. Poznate porodice dvosupnica su abnjaci, bukve,
krstaice, ruem glavoike i lepirnjae. Jednosupnice su daleko manja skupina (65 000 vrsta) i
preteito su zeljaste biljke. Poznate porodice su ljiljani, kauni (orhideje) i trave.

BIOLOGIJA

76

26. VEGETACIJA ZEMLJE

Podruje rasprostranjenosti areal
Flora je zbroj svih biljnih vrsta nekog podruja
Stanite u geobotanici oznaava sve vanjske imbenike (abiotiki i biotiki) koji djeluju na neku
biljku, a nalazite je naziv mjesta (lokaliteta) gdje biljka raste. Neki od najvanijih abiotikih
imbenika su svjetlo, temperatura, voda, provodljivost tla, koliina CO 2 i O2, hranjive tvari u tlu,
fizikalna svojstva tla, mehaniki imbenici. Bioloki imbenici su sudjelovanje ivotinja pri
opraivanju i rasprostranjivanju sjemenki i plodova, ishrana biljojeda, djelovanje biljnih i
ivotinjskih tetoina, simbioze (mikoriza), meusobno djelovanje biljaka i djelovanje ovjeka na
biljke.
Vegetaciju ine sve biljne zajednice koje pokrivaju neko podruje. Endemi su biljke koje nalazimo
samo na nekom manjem prirodno ogranienom podruju. Zatvoreni i razbacani areali.

26.1. NAJVANIJE BILJNE ZAJEDNICE U SREDNJOJ EUROPI

iste bukove ume kao i mijeane ume bukve s jasenom, brdskim javorom i lipom
srednje visoka brda zapadnog dijela, nii poloaji svih srednje visokih planina i vapnenakih
Alpa
Mijeane ume hrasta i graba nia podruja na boljim tlima, doline blizu vode
Mijeane ume hrasta medunca tople i suhe brdske padine
Hrastove ume s mnogo breze i vrijeska najsiromanija kisela tla
Crnogorine ume ume bora siromana, suha, pjeana tla u nizinama i brdskom
podruju
Smreka nizine, sjeveroistona Europa
Jela gorske ume
Pojasom grmlja klekovine ili zelene johe zavrava uma u sredinjim Alpama

BREULJKASTI POJAS vegetacija nastala djelovanjem ovjeka 500 800 m

hrastove ume, borove ume, pitomi kesten
DONJI POJAS GORSKE UME ume bukve i bukve s jelom, smrekom, 800 1200
m
GORNJI POJAS GORSKE UME ume smreke, livade i panjaci 1600 2000 m

BIOLOGIJA

77

POJAS KLEKOVINE planinski bor i zelena joha unutar ovog pojasa prolazi gornja
granica drvea
PLANINSKI POJAS patuljasti grmovi i travnate vritine 2450 3260 m
SNJENI POJAS mahovine i liajevi malo cvjetnjaa

26.2. FLORNA CARSTVA ZEMLJE

HOLARKTIKO FLORNO CARSTVO najvee od svih sjeverni umjereni i hladni

pojas od sjevera prema jugu: tudre, eurosibirsko umsko podruje, sredozemno florno
podruje, pontsko-centralnoazijsko podruje, sjevernoafriko-indijsko pustinjsko podruje
PALEOTROPSKO FLORNO CARSTVO tropska podruja Starog svijeta
NEOTROPSKO FLORNO CARSTVO trope Novog svijeta tropske kine ume,
monsunske ume, sune ume, tropski travnjaci
AUSTRALSKO FLORNO CARSTVO zimzelene ume i ikara savana, stepa, pustinja,
suptropske i tropske kine ume
KAPLANDSKO FLORNO CARSTVO najmanje zimzelene ikare i vritine, gotovo bez
stabala
ANTARKTIKO FLORNO CARSTVO vlane planinske ume najjuniji dio June
Amerike

Skupine ekosustava nastale u prilino ujednaenim klimatskim podrujima na kopnu ine biome
od sjevera prema jugu: tundre, tajge, listopadne ume umjerenih podruja, u unutranjosti
kontinentalne stepe, polupustinje i pustinje, u tropima tropske vlane ume

26.3. SAETAK
Geobotanika, ili biljna geografija prouava rasprostranjenost biljaka na Zemlji. Podruje
rasprostranjenosti neke vrste, roda, porodice naziva se areal. Flora je zbor svih biljnih vrsta nekog
podruja. Vegetacija predstavlja sve biljne zajednice koje pokrivaju neko podruje. Na Zemlji
imamo est flornih carstava: holarktiko (najvee), paleo-tropsko, neotropsko, australsko,
kaplandsko i antarktiko. Biom ini skupinu ekosustava s prilino ujednaenim klimatskim
podrujima, a to su: tundre, tajge, listopadne ume umjerenih podruja, stepe, pustinje i tropske
vlane ume.

BIOLOGIJA

78

27. BILJNI POKROV HRVATSKE

Nalazi se na dodiru dviju velikih biljno-geografskih regija: holorktikog flornog carstva i
eurosibirsko-sjevernoamerikog. Sredozemna regija obuhvaa primorska podruja, a eurosibirskosjevernoamerika ostala kopnena nizinska i gorska podruja Hrvatske.
Vaniji florni elementi s pripadnim biljkama:
1. Mediteranski ili sredozemni florni elementi hrast crnika ili esvina, divlja maslina, obina
planika, divlja smokva, mirta, brnistra, bijeli buin,
2. Submediteranski ili polusredozemni (junoeuropski) florni elementi hrast medunac,
maklen, koprivi, bijeli grab,
3. Pontski florni element stepska perunika, proljetni gorocvijet, sibirski zvoni,
4. Srednjoeuropski florni element obini grab, bukva, hrast kitnjak, gorski javor, velelisna
lipa,
5. Borealni (sjeverni) florni element umska crvotoina, obina smreka,
6. Arkto-alpski florni element bor krivulj
7. Kozmopolitske biljke trska, obina vodena lea,
8. Biljke pridolice ili adventivne ra, jeam, penica, divlji mak, kukolj, kukuruz, duhan,
bagrem, agave,
Hrvatska ima 8 nacionalnih parkova (Brijuni, Risnjak, Plitvika jezera, Sjeverni Velebit, Kornati,
Paklenica, Krka i Mljet) i deset parkova prirode (Kopaki rit, Lonjsko polje, Medvednica, Velebit,
uvala Telaica na Dugom otoku, Biokovo, umberak, Samoborsko gorje, Papuk, Uka i Vransko
jezero). Strogi prirodni rezervati su Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli i Roanski i
Hajduki kukovi na Velebitu. Postoji 12 botanikih rezervata.

27.1. SAETAK
Hrvatska se nalazi na granici dviju regija holartikog flornog carstva, sredozemne (mediteranske) i
eurosibirske-sjevernoamerike. Na povrini Hrvatske od ukupno 54 000 km2 rasprostranjeno je oko
4 000 biljnih vrsta. Najvaniji florni elementi Hrvatske su mediteranski ili sredozemni, pontski,
submediteranski, borealni, arkto-alpski i biljke pridolice. Ilirsko-balkanske i ilirsko-jadranske
endemine biljke, te hrvatski endemi daju biljno-geografsku posebnost Hrvatskoj. Hrvatski endemi
su velebitska degenija, velebitska pjeskarica, prozorski zvoni, biokovsko zvonce, suliasta zeina,
dalmatinski crni bor, dubrovaka zeina, hrvatska perunika i dr. Hrvatska pripada prirodnom
umskom podruju (36,5% ukupne povrine su pod umom). U Hrvatskoj ima osam nacionalnih
parkova i deset parkova prirode.

BIOLOGIJA

79

1. PRAIVOTINJE (Protozoa)
Anton van Leeuwenhoek sitni organizmi u kapljici vode papuica
35 000 vrsta praivotinja, mikroskopskih veliina, jedna stanica, trebaju dosta vlage, dijelimo ih na
trepetljikae (papuica, trepetljike), biae (euglena, bievi), sluzavci (lane noice pseudopodiji
promjena oblika), truskovci (plazmodija malarije, uzronik bolesti spavanja nametnici). Pokrov
tijela je lipoproteinska stanina membrana koja amebi omoguuje promjenu oblika tijela. Ostali
imaju vieslojnu opnu koja im daje stalan oblik (pelikula) papuica. Pokrov tijela ne predstavlja
prepreku za difuziju. Izmjena plinova je kroz membranu difuzijom. U sluaju nedostatka kisika
spore preivljavaju nepovoljne uvjete. Za izbacivanje vika vode imaju stezljivi mjehuri
(kontraktilna vakuola), papuica ima dvije. Hrane se fagocitozom (prodiranjem). Ameba hranu
moe uzimati cijelom povrinom tijela. Papuica ima stanina usta (citostom) stanino drijelo
(citofarinks) hranidbeni mjehuri. Razmnoavaju se dvojnom (binarnom) diobom. Ameba se dijeli
mnogostrukom (multipnom) diobom nastaje vie jedinki. Spolno je rijetko. Trepetljikai dvije
jezgre (mikronukleus i makronukleus). Konjugacija (papuica).
Trepetljikai su najbrojnija vrsta, ive u morima, vodana na kopnu, boatim vodama, 15% je
nametnika, omoguuju razgradnju celuloze (ive u simbiozi s ivotinjama) papuica
Biai uglavnom sadre klorofil fotosinteza, euglena autotrof i heterotrof, veina su paraziti
bolest spavanja (tripanosomijaza, ce-ce muha), trihomonijaza (infekcija spolnih organa)
Sluzavci ive u barama i jezercima, mulju ameba, krednjaci (stvaraju vapnene ljuture) ive na
dnu mora u pijesku ili mulju ili planktonski
Truskovci nametnici piroplazmoza pasa (krpelj), malarija

1.1. SAETAK
Praivotinje su najvjerojatnije najstarija skupina ivotinjskog svijeta na Zemlji. Mikroskopski su
organizmi ije tijelo ini samo jedna stanica. ive u kopnenim vodama, u tlu ili kao paraziti i
nametnici. Pokretne vrste se pokrei bievima, trepetljikama ili lanim noicama. Najee se
razmnoavaju nespolno dvojnom diobom. Dijele se na korjenonoce (sluzavce), trepetljikae, biae
i truskovce. Danas najrairenija bolest izazvana praivotinjama je malarija.

BIOLOGIJA

80

2.SPUVE (Spongia)
5 000 vrsta, osim malog broja koji ivi u rijekama i jezerima, sve su morske ivotinje. Tijelo je
nesimetrini labirint kanalia i upljina. Povrinu spuve oblau ploaste pokrovne stanice koje ine
vanjski sloj tijela ektoderm, dok unutarnji endoderm ine biaste stanica uzrokuju strujanje vode
prehrana difuzija. S obzirom na sastav kostura dijele se na kremenoronjae, kremenjae i
vapnenjae. Kostur kremenoronjaa je relativno malen graen od elastinih niti bjelanevina
spongin. Kosturi kremenjaa i vapnenjaa su tvrdi izgraeni od sitnih kamenih ili vapnenih iglica.
Spuve su veinom dvospolci (hermafroditi) neke su razdvojena spola. Razmnoavanje spolno
(spermij i jaje) i nespolno pupanjem kolonije. U Jadranu je esta obina spuva, promjenjiva
sumporaa, spirastrela, aksinela, kamotona spuva, ljubiasta spuva i morska narana. Iako su
viestanini organizmi, organizacijski su jednostanini. Velika sposobnost regeneracije.

2.1. SAETAK
Spuve su vodeni organizmi, veina vrsta ivi u moru u zadrugama, sjedilakim nainom ivota
privrene za morsko dno. Hrane se sitnim esticama i organizmima koje filtriraju pomou sloja
biastih stanica koje obavijaju unutarstaninu probavu i opskrbljuju druge slojeve tijela hranjivim
tvarima. Nemaju dini, optjecajni, ivani, ni sustav za izluivanje. Potporu tijela daje kostur,
veinom su dvospolci, mogu se razmnoavati spolno i nespolno pupanjem.

BIOLOGIJA

81

3. BESKOLUTIAVCI (Ameria)
Ameria gr. ne dio, ne cjelina nekolutiavo tijelo, bilateralno simetrine ivotinje. Dijele se u
etiri skupine: pljonjaci, arnjaci, oblenjaci i mekuci.

3.1. PLONJACI
Plosnate ivotinje, nemaju vanjski ni unutarnji kostur, dvospolci (hermafroditi), dijele se na one
koje ive slobodno u vodi (virnjaci) i nametnike (metilji i trakavice).
Virnjaci najee ive slobodno u moru i slatkim vodama, duine 0,5 1,5 cm, plosnato tijelo
pokriveno je trepetljikavom epidermom, na prednjem dijelu se nalaze osjetila (jednostavne oi),
tijelo im ispunjava parenhim (rijetko vezivno tkivo). Neprohodno probavilo, hrane se malim
beskraljenjacima, hranu razgrauju izvanstaninom i unutarstaninom probavom, disanje difuzija
cijela povrina tijela, izluivanje protonefridije razgranati sustav cjevica s vrnim stanicama u
kojima se nalaze trepetljike. Imaju vrpasti ivani sustav (gangliji nakupina ivanih stanica).
Dvospolci su, razmnoavanje spolno i nespolno (poprenom diobom), velika mo regeneracije.
Najpoznatiji virnjaci su puzavice.
Metilji ive kao vanjski ili unutarnji nametnici. Tijelo im pokriva debela bjelanevinasta kutikula,
dvije prianjaljke usna i trbuna, neprohodno probavilo, izvanstanina probava paraziti,
anaerobni organizmi, protonefridije, skupina ganglija, osjetilni organi vrlo reducirani,
razmnoavanje kao i u virnjaka, najpoznatiji metilji su ovji (veliki) i mali metlji. Razvoj u jetrene
kanale izluuju jajaca izmetom izlaze van dospijevaju u vodu razvija se trepetljikava liinka
meudomadara (pu mali barnjak) u roku 24h liinke s repiem idu do trave ciste (zaahure
se) ulaze hranom i crijevo i ispoetka bolest metiljavost
Trakavice imaju potpuno reducirano probavilo, najpoznatije su govea, svinjska, riblja i psea
(ehinokok). Razlikujemo glavu, vrat i lanke. Prehrana difuzija, paraziti, anaerobni organizmi,
protonefridije, dvospolci.

3.2. SAETAK
Plonjaci su beskolutiavci, bilateralno simetrini, a tijelo im je leno-trbuno spljoteno. ive u
moru i vodama na kopnu (virnjaci), a neki su unutranji nametnici ovjeka i ivotinja (metilji i
trakavice). Tjelesna upljina im je ispunjena osnovnim tkivom (parenhimom) u kojem se nalaze
unutarnji organi. Tijelo virnjaka prekriva trepetljikava epiderma, a metilja i trakavica
bjelanevinasta kutikula. ivani sustav je u obliku vrpci. Nemaju dini ni optjecajni sustav. Za
izluivanje imaju protonefridije, dvospolci su i proizvode velik broj jaja, ima oko 18 500 vrsta.

3.3. ARNJACI
Imaju arnice (knide) omamljivanje i hvatanje plijena, tijelo im je zrakasto ili radijalno
simetrino, 11 000 vrsta, dijele se na koralje, renjake i obrubnjake.
Koralji su sjedilake ivotinje, u Jadranu crvena moruzgva, smea vlasulja, crveni koralj
Renjaci morski arnjaci, zvonolik oblik, pokreni su, uhati klobuk i morska mjeseina meduza
Obrubnjaci neke imaju cjevasto tijelo privreno za podlogu (hidra), a druge par zvonoliko i
slobodno plivaju (portugalski ratnik).
arnjaci se pojavljuju kao polipi i meduze (graa tijela). Imaju usta, lovke i probavnu
(gastrovaskularnu) upljinu. Tijelo je graeno od tri sloja: vanjskog (ektoderma, epiderma,
jednostavan, 5 vrsta stanica: epidermalno-miine stanice izgrauju epiderm, arne stanice,
BIOLOGIJA

82

osjetilne stanice, ivane stanice, intersticijske stanice mogu nastati sve ostale stanice),
unutranjeg (endoderma, gastroderma jednostavan, pet vrsta stanica: gastrodermalno-miine,
enzimatsko-ljezdane i probavne, osjetilne i ivane) i meusloja (mezoderma, mezogleja). Hrane
se planktonom ili manjim ribama i koljkama, lovke, probavna upljina. Disanje difuzija. Mreast
ivani sustav. Razmnoavaju se nespolno (pupanjem), spolno, izmjenom spolne i nespolne
generacije (metageneza).

3.4. SAETAK
arnjacima pripadaju ivotinje koje uglavnom ive u moru, a rjee u slatkoj vodi. U biosferi danas
ivi oko 11 000 razliitih vrsta. Sistematski se dijele na koralje, renjake i obrubnjake. U prirodi se
pojavljuju u dva strukturno-morfoloka oblika: kao polipi i meduze. Imaju usta, lovke i probavnu
upljinu. Tijelo im je graeno od tri sloja: epiderm, mezoderm i gastroderm. Ovi su slojevi
izgraeni od vie oblika stanica, najkarakteristinije su arne stanice. Veinom su mesoderi.
Mreast ivani sustav. Veinom su razdvojena spola, razmnoavanu se spolno, nespolno
(pupanjem) i izmjenom spolne i nespolne generacije (metageneza).

3.5. OBLENJACI
Bilateralno simetrino tijelo, nekolutiava obla oblika, 12 90 000 vrsta. Najpoznatiji su oblici
(gliste). Tijelo prekriveno bjelanevinastom kutikulom izluuje ju epiderm miii, epiderma i
kutikula grade kono-miini sloj. Tjelesna upljina pseudocel hidroskelet potpora. Prohodno
probavilo (crijevni otvor enke, neisnica mujaci). Izvanstanina probava. Disanje difuzija,
izluivanje dvije bone cijevi, velika masa ivanih stanica na prednjem dijelu tijela, razdvojena
spola (spolni dimorfizam, mujaci i enke se razlikuju), mujaci imaju na kraju tijeka kopulatorne
etine (lepezaste naslage) parenje, enke jajnici, jajovod, plodnica, spolno otvor; mujaci
neparni spolni organi cjevasti sjemenik, sjemenovod, sjemeno spremite, neisnica. Nametniki
oblici su djeja glista, bijela glista, zavojita trihinela.

3.6. SAETAK
Oblenjaci su ivotinje nekolutiava, oblo izduena tijela. Najbrojnija skupina beskolutiavaca,
raznolike grae tijela i naina ivota. Tijelo im pokriva kono-miini sloj sastavljen od kutikule,
epiderme i miia. Probavilo je prohodno, usta i crijevni otvor, izvanstanina probava. Mnogi oblii
su endoparaziti u ovjeka, pa enke stvaraju mnogo jaja. Razdvojena su spola, unutranja oplodnja.
Najpoznatiji nametnici u naim krajevima su djeja glista, bijela glista i zavojita trihinela.

3.7. MEKUCI
120 000 vrsta, sedam razreda, mekano, nekolutiavo, bilateralno simetrino ili nesimetrino tijelo
(puevi), tijelo obavijeno platem vanjska ljutura zatita; jednodijelna (puevi) ili dvodijelna
(koljke), glava (osim u koljkaa), imaju stopalo pokretanje kod glavonoaca krakovi i lijevak,
razvijen ivani sustav, parni ivani gangliji, oi, ticala, ravnoteni organi, njuh, prohodno
probavilo, poinje ustima, svi imaju trenicu (radulu, osim koljkaa) hrapava hitinska membrana
koja prekriva jezik usitnjavanje hrane, peraste krge (ktenidije), puevi plua dio plata proaran
spletom krvnih ila, srce (klijetka i dvije pretklijetke), otvoreni krvotok (upljine), izluivanje
metanefridiji, razdvojena spola (puevi su dvospolci), razmnoavaju se jajima, oplodnja unutarnja
ili vanjska liinka koja slobodno pliva.

BIOLOGIJA

83

Puevi sluz neparan broj organa, dijele se na prednjokrnjake (more puzlatka, priljepak, ogrc,
kvrgavi volak, bodljikavi volak, veliki bava), stranjokrnjake (morski zekan) i plunjake (pu
vinogradnjak, prugasti ivinjak, umski prpolj, pu gola, mali barnjak)
koljkai kamenice, dagnje, prstaci, periske, jakovljeve kapice
Glavonoci deseterokranjaci i osmokranjaci sipa, lignja, indijska laica
Zatiene vrste su plemenita periska, prstac, tritonov rog, pu bava i prugasta mitra.

3.8. SAETAK
Mekuci imaju mekano, nekolutiavo, bilateralno simetrino tijelo obavijeno platem. Dijelimo ih
na pueve, koljkae i glavonoce. Plat u veini sluajeva izluuje vapnenu jednodijelnu (puevi),
dvodijelnu (koljkai) ili reduciranu ljuturu (glavonoci). Miino stopalo je razliite grae i slui
za pokretanje. Diu pluima (kopneni) i perastim krgama (vodeni). Otvoreni optjecajni sustav. Za
izluivanje imaju metanefridije, ivevlje je ganglijskog tipa. Veinom su razdvojena spola, ali
znatan dio su dvospolci). Bogati su bjelanevinama i vitaminima, pa se koriste za prehranu.

4. MNOGOKOLUTIAVCI (Polymeria)
Najbrojnija skupina beskraljenjaka, 950 000 vrsta, sedam koljena, najznaajniji su kolutiavci i
lankonoci. Bilateralno simetrino tijelo podijeljeno na kolutie, sekundarna tjelesna upljina
(celom, coelom)

BIOLOGIJA

84

4.1 KOLUTIAVCI
15 000 vrsta, tri skupine: mnogoetinai, maloetinai i pijavice, tijelo je mekana, gola i sluzava
koa, jednoslojni epiderm, ljezdane stanice, pokretanje prstenasti i uzduni miii. Prohodno
probavilo, izvanstanina probava. Vodeni diu krgama, kopneni koom. Srce se sastoji od dvije ile
(lena i trbuna) povezane prstenastim ilama zatvoreni optjecajni sustav hemoglobin. Par
metanefridija na svakom kolutii, ljestviav ivani sustav. Razdvojena spola jaje liina
trohofora
Mnogoetinai morski crv (palolo), crveni mnogoetina
Maloetinai gujavica prozraivanje tla dvospolac
Pijavice prijanjaljka lijenika pijavica i riblja pijavica

4.2. SAETAK
Tijelo kolutiavaca je bilateralno simetrino, graeno od velikog broja kolutia. Tijelo je prekriveno
mekanom, sluzavom golom koom. Ispod koe nalaze se prstenasti i uzduni miii ijim se
valovitim stezanjem ivotinja pokree. Imaju sekundarnu tjelesnu upljinu (celom) u kojoj su
smjeteni organi. Prohodno probavilo, izvanstanina probava. Vodeni diu krgama, kopneni preko
koe. Zatvoreni optjecajni sustav provodi krv u kojoj se nalazi hemoglobin. Ljestviav ivani
sustav, na svakom kolutiu je jedan par metanefridija. Morski kolutiavci su razdvojena spola, a
slatkovodni i kopneni su dvospolci. Prema tjelesnoj grai dijele se na maloetinae, mnogoetinae
i pijavice.

4.3. LANKONOCI
Najbrojnija i najrasprostranjenija skupina beskraljenjaka, dijele se na: kljetare (pauci, grinje,
tipavci i krpelji), rakove, stonoge i kukce. Vanjski kostur hitinski, kolutii spojeni u dvije ili tri
funkcionalne cjeline (paunjaci prednji i stranji dio, rakovi glavoprnjak i zadak, kukci glava,
prsa i zadak). Vodeni lankonoci diu krgama, kopneni uzdunicama (trahejama). Otvoreni
optjecajni sustav, ljestviav ivani sustav mozak, legu jaja.
Pauci malminjat (crna udovica), pauci vujaci pletu mreu (0,0004mm)
tipavci (korpioni) karpatski tipavac, njemaki tipavac
Laipauci obini laipauk
Grinje ovjejih svrabac, obini krpelj (prenositelj virusne upale modanih ovojnica virusni
meningoencefalitis)

4.3.1. KLJETARI PAUCI

Paunjaci najbrojniji, 36 000 paunjaka, dijele se na: tipavci (korpioni), pauci, grinje i laipauci.
Nemaju ticala, na prednjem dijelu imaju klijeta (helicere). etiri para lankovitih nogu, na
stranjem dijelu tijela su bradavice predljivih lijezda. Grabeljivci su, prohodno probavilo.
Lepezaste i cjevaste uzdunice, otvoren optjecajni sustav srce, tekuina hemolimfa, izluivanje
Malpigijeve cjevice, ljestviav ivani sustav, mozak podijeljen na dva dijela. Razdvojena su spola
oploena jajaca ena zaprede pauinom u zapredak ili kokon.

BIOLOGIJA

85

4.3.2. KRGAI RAKOVI

Glavoprnjak i zadak, dva para ticala, sastavljeno oko, pet pari nogu za hodanje (prvi par klijeta),
bilateralno simetrino tijelo hitinski oklop od kalcijevog karbonata, krge (dini pigment
hemocijanin), otvoreni optjecajni sustav, prohodno probavilo (probavna lijezda), izluivanje
pomou para cjevastih organa ticalne (antenalne) lijezde, sastavljeno oko, ticala s osjetilnim
dlaicama, osjetilo za ravnoteu, ljestviav ivani sustav, razdvojena spola
Rak samac, platane moruzgve, babura, rak kosmej, hlap, jastog, rijeni rak (zatiena vrsta)

4.3.3. UZDUNJACI STONOGE I KUKCI

Diu pomou uzdunica (traheja), tri funkcionalne cjeline: glava, prsa i zadak. Dijele se u dvije
skupine: stonoge i kukce.
Stonoge ive na kopnu, na kolutiima imaju jedan ili dva para nogu. Najpoznatije su obina stonoga
i striga.
Na zemlji ivi oko 800 000 vrsta kukaca. Imaju krila za lako svladavanje prostora u traenju hrane,
a i pomau u bijegu, imaju razmjerno malo tijelo (malo hrane, lake se sakriju), pokrovni sustav
(hitinski oklop sprjeava gubitak vode), prilagodba usnih organa (usni organi za grizenje hrut,
bodenje komarci, lizanje pele i sisanje leptir), preobrazba nogu za hodanje leptir, tranje
trci, skakanje skakavci, kopanje rovci, plivanje i veslanje vodeni kornjai i vodene stjenice,
sabiranje pele, noge grabilice bogomoljka, razvijena osjetila za opip, sluh, miris, okus i vid,
velika plodnost, bojom i oblikom tijela prilagoeni okolini. Imaju est nogu (hexapoda), na drugom
i treem prsnom kolutiu imaju po jedan par krila za letenje. Miii su podijeljeni na miie trupa i
nogu, diu na niz sitnih otvora sa svake strane (oduci ili stigme), imaju razvijen uzduniki sustav,
imaju slabije razvijen optjecajni sustav jedna ila na lenoj strani. Probavilo se sastoji od
prednjeg, srednjeg i stranjeg prohodno, Malpigijeve cjevice, sloeno oko (velik broj sitnih
okaca), ljestviav ivani sustav, razdvojena spola preobrazba (metamorfoza), potpuna (leptir,
muha, buha, pela) i nepotpuna (skakavac, ohar, u) preobrazba. Beskrilci nemaju krila (eerai i
skokuni), krilci imaju jedan ili dva para krila.
1. Krilai s nepotpunom preobrazbom vodencvjetovi, vretenca (vilinski konjic), ravnokrilci
(zeleni konjic, ake), grizliokrilai (ui, termiti, tekuti), rilari (stjenice, biljna i titasta u,
cvrak)
2. Krilai s potpunom preobrazbom mreokrilci (mravlji lav i obini uenjkar), leptir (bijelci,
nona paueta, gubari, sovice, plavci, rie, prelci, lastin repci, ljiljci), dvokrilci (muhe,
komarci, obadi, komari, trkovi), buhe (obina buha, pasja buha, maja buha), kornjai
(jelenci, hrutevi, zlatne mare), opnokrilci (ose, pele, mravi, bumbari)
3. Zdrueni kukci termiti, mravi (plodna enka matica, radnici i vojnici), medne pele
(matica, trutovi, radilice)

4.4. SAETAK
lankonoci su najbrojnija i najrasprostranjenija skupina beskraljenjaka. U lankonoce ubrajamo
kljetare, rakove, stonoge i kukce. Kolutii su srasli u funkcionalne cjeline, kao to su glava, prsa i
zadak. Kreu se uz pomo lankovitih nogu. Na povrini tijela imaju vrstu hitinsku kutikulu
(egzoskelet), koja moe biti pojaana kalcijevim karbonatom (rakovi). Probavilo je prohodno.
Vodeni lankonoci diu krgama (rakovi), a kopneni uzdunicama (kukci i kljetari). ivani
sustav je ljestviav. Za izluivanje im slue Malpigijeve cjevice. Razdvojena su spola. Legu jaja iz
kojih izlaze mladi. Kljetari su lankonoci koji na prednjem dijelu tijela imaju iza usta klijeta koja
BIOLOGIJA

86

slue za hvatanje plijena. Najvei broj kljetara pripada paunjacima. Meu njima razlikujemo
tipavce (korpione), pauke, grinje i laipauke. Paunjaci su najstarije kopnene ivotinje koje udiu
atmosferski zrak. Rakovi su prije svega morske ivotinje. Pokreu se s pet pari nogu za hodanje, od
kojih je prvi par preobraen u klijeta. Dijele se na nie i vie rakove, mnoge vrste rakove korite za
hranu (jastog, hlap, kamp). Uzdunjaci su mnogokolutiavci prilagoeni ivotnim uvjetima na
kopnu. Od ostalih lankonoaca razlikuju se po tome to imaju uzdunice pomou kojih diu. U njih
ubrajamo stonoge i kukce. Stonoge imaju kolutiavo tijelo, a na svakom kolutiu nalaze se jedan ili
dva para lankovitih nogu. Kok kukaca kolutii oblikuju glavu, prsa i zadak. Na glavi su sastavljene
oi i usni organi za grizenje, lizanje, sisanje i bodenje. Na prsima imaju tri para lankovitih novu, a
veina ima i dva para krila. Diu uzdunicama. Razmnoavaju se jajima. Razvoj do odraslog kukca
tee potpunom (veina kukaca) ili nepotpunom preobrazbom. Kukci se temeljem grae krila, usnih
organa i oblika preobrazbe dijele na beskrilce i krilae. Zdrueni kukci su mravi, termiti, ose i pele.

5. MALOKOLUTIAVCI (Oligomeria)
Morske ivotinje, dijele se na bodljikae i iroglavce.

5.1. BODLJIKAI
Jeinci, zvjezdae, trpovi, zmijae i stapati. Kostur bodlje pokretanje i zatita (nemaju svi),
vodoilni (ambulakralni) sustav za kretanje, prionjive noice, peterozrakasta simetrija tijela,
prohodno probavilo, osjetilne stanice po cijeloj koi, razdvojena spola liinka pluteus. U Jadranu
ive crni jeinac, naranasta krialina, crvena zvjezdaa, kvrgava zvjezdaa, brisinga, obini trp,
plosnati trp.

5.2. IROGLAVCI
Obini iroglavac, razdvojena spola, tijelo se dijeli na tri dijela: glavica, ogrlica s ustima i trup.
Potporni tapi, ivana vrpca.
BIOLOGIJA

87

5.3. SAETAK
U bodljikae se ubrajaju jeinci, zvjezdae, zmijae i trpovi. Sve ive na morskom dnu i slabo su
pokretni. Pokreu se bodljama, krakovima ili stezanjem miine stjenke tijela. Za kretanje im slui i
vodoilni sustav. vrstou tijela daje manje ili vie cjelovit vapneni kostur smjeten ispod koe.
Oplodnja je vanjska. Imaju veliku sposobnost regeneracije. iroglavci ive na morskom dnu.
Unutranji potporanj tijela, krno drijelo i leno smjetena ivana vrpca ini ih
beskraljenjacima koji su najsrodniji dananjim svitkovcima.

6. SVITKOVCI (Chordonia)
Svi svitkovci imaju sljedee zajednike osobine:
Unutranji potporanj tijela svitak (ili kraljenica)
krne pukotine (kod kraljenjaka ih zamjenjuju plua ili krge)
Glavna ivana vrpca na lenoj strani tijela (kraljenjaci imaju lenu modinu)
Broje 47 000 vrsta, a dijele se u tri skupine: platenjaci (mjeinice, repnjaci, dvootvorke),
svitloglavce (kopljae) i kraljenjake (krunouste, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci). Ako
neke osobine nisu prisutne u odrasle jedinke, one su bile prisutne u embrionalnom razvoju.

BIOLOGIJA

88

6.1. PLATANJACI I SVITKOVCI

PLATENJACI 2000 vrsta, najbrojniju skupinu ine mjeinice, sluzava povrina, plat ini tvar
tunicin (slian biljnoj celulozi), ive privreni na morskom dnu, samostalno ili u zadrugama.
Prohodno probavilo, zatvoreni optjecajni sustav. Dvospolci su.
SVITKOGLAVCI skupina kopljaa, stanovnici pjeanog dna u plitkom obalnom pojasu,
osjetilne stanice na svjetlost, u Jadranu ivi zailjena kopljaa,

6.2. SAETAK
U svitkovce se ubrajaju platenjaci, svitkoglavci i kraljenjaci. Imaju unutarnji potporanj tijela
svitak, lenu ivanu vrpcu iznad svitka i krne pukotine na prednjem dijelu probavila. One
obavljaju funkciju disanja. Kod kraljenjaka je svitak preobraen u kraljenicu, a dini organi, krge
i plua, takoer nastaju od prednjeg dijela probavila. Kraljenjaci su najbrojnija skupna svitkovaca.

6.3. KRALJENJACI
Prvi su se pojavili u paleozoiku, glavna su im obiljeja razvoj kraljenice koja titi lenu modinu,
razvoj lubanje koja titi mozak i razvoj krnog kostura ija je prvobitna uloga podupiranje krga.
Danas ih je poznato 40 000 vrsta, a dijele se u est skupina: krunouste, ribe, vodozemce, gmazove,
ptice i sisavce.
Koa kraljenjaka je vieslojna. U gornjem sloju koe, pousmini, oronjavanjem nastaju pokrovne
ljuske i ploe gmazova, perje ptica, dlaka sisavaca i dr. Oroavanje se odvija ulaganjem
bjelanevine koja se zove keratin u kone tvorevine. Tamni koni pigment melanin upija
ultraljubiasto zraenje, smanjujui njegovo prodiranje dublje u tijelo. Usmina sadri zavretke
ivaca i osjetilna tjeleca za toplinu, hladnou, dodir i bol.
Unutarnji kostur je graen od kraljenice, lubanje, rebara, kosti opleja i kukovlja. Vanjski kostur
ine zatitne vrste tvorevine na povrini tijela (ljuske, kopita, rogovi).
Miino tkivo se dijeli na poprenoprugasto (omoguuje kretanje), glatko i srano.
Probavilo usna upljina (gornja i donja eljust, ptice kljun, zubi), drijelo, jednjak, eludac, tanko
i debelo crijevo neisnica
Dini sustav se sastoji od krga (krunouste, ribe i liinke vodozemaca) i plua (odrasli vodozemci,
gmazovi, ptice i sisavci). Koa je vani dini organ vodozemaca.
Krvoilni sustav je zatvoren. Ribe i liinke vodozemaca imaju vensko srce. Limfni sustav je
otvoren.
Organizmi s promjenjivom tjelesnom temperaturom (poikilotermni) su vodozemci i gmazovi, a
organizmi s stalnom tjelesnom temperaturom (homeotermni) su ptice i sisavci.
Organi za izluivanje su parni bubrezi.
Oplodnja je vanjska (krunouste, ribe, i veina vodozemaca) i unutarnja (gmazovi, ptice i sisavci).
Veina sisavaca raa ive mlade.
ivani sustav se sastoji od mozga i lene modine. Osjetila: oko, uho (vanjsko, srednje i
unutarnje), nos.
Endokrine lijezde hormoni hipofiza (upravlja radom svih drugih endokrinih lijezda), titnjaa,
nadbubrena lijezda, spolne lijezde.

6.4. SAETAK
U kraljenjake se ubrajaju krunouste, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci. Svi kraljenjaci
imaju kostur ija je osnova kraljenica. Na prednjem dijelu kraljenice nalazi se lubanja koja titi
BIOLOGIJA

89

mozak. Kraljenjaci diu krgama ili pluima, a vodozemci i koom. Ptice i sisavci su jedini
organizmi sa stalnom tjelesnom temperaturom. Kod vodenih kraljenjaka oplodnja je uglavnom
vanjska i razvoj mladih se odvija izvan tijela majke. Kod kopnenih kraljenjaka oplodnja je
unutranja. Gmazovi i ptice nesu jaja, a kod veine sisavaca zameta se razvija u tijelu majke.
6.4.1. KRUNOUSTE I RIBE
KRUNOUSTE organizmi slini ribama, najjednostavniji ustroj tijela meu kraljenjacima,
veina su nametnici, nemaju parne peraje, nego samo repnu, hrskavian kostur, svitak ostaje cijelog
ivota, diu krgama, vensko srce (jedna klijetka i jedna pretklijetka), razdvojena spola.
RIBE nii kraljenjaci. Pokrov ine ljuske (zubaste plakoidne ljuske rae, ganoidne ljuske
keiga, kotane ili elasmoidne ljuske mogu biti okrugle cikloidne karas, ili eljaste ktenoidne
tuka). Imaju glatke i poprenoprugaste miie kolutiavog rasporeda. Mozak se dijeli na prednji,
srednji i stranji, meumozak i primozak. Od osjetila se istie vid, organ za snalaenje u vodi, sluh.
Probavilo standardno. Plivai mjehur se nalazi izmeu kraljenice i crijeva slui za odravanje
ravnotee i poloaja ribe u vodi. Diu krgama, imaju vensko srce, par bubrega, razdvojena su
spola, razmnoavaju se jajima, vanjska oplodnja.
6.4.2. SAETAK
Ribe su kraljenjaci koji uvijek ili gotovo uvijek diu krgama. Veina riba ima vretenast oblik tijela
to im omoguuje hidrodinaminost. Imaju peraje i ljuske. U primitivnih riba kostur je hrskavian, a
u naprednijih kotan. Savijanje tijela omoguuju im kolutiavi miii. Strujanje vode osjeaju
bonom prugom. Sve ribe imaju vensko srce. Plivai mjehur ne nalazimo u hrskavinjaa, ve samo
u zrakoperki i nosnoprolaznica. Neke ribe, kao dvodihalica, mogu disati plivaim mjehurom. U
ponaanju riba kao posebnost moemo izdvojiti selidbu tijekom razmnoavanja. U evolucijskom
smislu vana je riba resoperka latimerija, koja ima neka obiljeja vodozemaca. Danas je poznato 20
000 vrsta riba, to ih ini najbrojnijim kraljenjacima. Hrskavinjae, zrakoperke i nosnoprolaznice
tri su glavne skupine riba.
6.4.3. VODOZEMCI
Tijelo im je prekriveno tankom, mekanom i u pravilu golom koom koja sadri brojne lijezde ije
su slui od ivotne vanosti. U vodozemaca nema pijenja vode, ve vodu upijaju itavom
povrinom tijela. Kostur je u najveem dijelu kotan, sa samo djelomino hrskavian, osnovu
kostura ini kraljenica na koju se veu kosti lubanje i kosti udova. Rebra su ili slabo razvijena ili ih
nema. Miini sustav je dobro razvijen i smatramo ga naprednijim budui da nema kolutiavu
grau. Posebno razvijen prednji mozak, pripada mu najvei dio ukupne mase mozga. Osjetila se
nalaze po itavom tijelu. Osjetila za okus su u usnoj upljini. Velike oi migavica, razvijeno uho.
Plijen izravno gutaju, mogu izbaciti jezik, imaju jetru, liinka je biljoder, a odrasli su mesoderi. U
razdoblju liinke svi diu krgama, poslije pluima, kao i preko koe. Srce se sastoji od dvije
pretklijetke i jedne klijetke djelomino mijeanje krvi. Izluivanje se obavlja pomou parnog
organa prabubrega. Oplodnja je vanjska liinka punoglavac. Dijelimo ih u tri skupine: beznoci
(indijski rija), repai (dadevnjaci, vodenjaci, ovjeja ribica endem) i bezrepci (velika i mala
zelena aba, gatalinka).
6.4.4. SAETAK
Vodozemci su prvi kraljenjaci koji su se prilagodili kopnenom nainu ivota. Sauvali su mnoga
svojstva svojih predaka. U liinakom razdoblju pokazuju veliku slinost ribama. Tijelo im je
BIOLOGIJA

90

prekriveno vieslojnom i sluzavom koom. Srce se sastoji od dvije pretklijetke i jedne klijetke.
Prelaskom na kopneni nain ivota dolo je do usavravanja osjetila. Probavni sustav slian je
drugim kraljenjacima. Vodozemci uvijek ive na vlanim mjestima ili u blizini vode. Razvili su se
najvjerojatnije od praresoperki. Dijele se u tri glavne skupine: beznoci, bezrepci i repai, a danas je
poznato oko 2 500 vrsta.
6.4.5. GMAZOVI
Dijele se na kornjae, krokodile, ljuskae (zmije i gutere) i premosnike (tuatare). Tijelo gmazova
ini glava, vrat, trup i rep, te dva para nogu. Kornjaa ima oklop, zmije i beznogi guteri nemaju
nogu. Evolucijski su prvi pravi kopneni kraljenjaci. Najvanije prilagodbe su pokrov tijela koji titi
od isuivanja, odvijanje oplodnje i razvoj zametka neovisno o vodi i u potpunosti pluno disanje.
Koa je suha, bez sluznih lijezda, ne moe obavljati funkciju disanja ronate ljuske. Oplodnja je
unutarnja, sjemenici i jajnici su parni vodenjak i alantois (zatitne ovojnice u jajetu). Srce je
graeno od dvije pretklijetke i jedne klijetke djelomino mijeanje krvi nemaju stalnu tjelesnu
temperaturu (temperaturu upijaju iz okolia). Zimsko mirovanje (< 4C) i ljetno (> 40C). Spori
metabolizam, trebaju malo hrane, zubi su jednaki, slue za pridravanje, a ne vakanje hrane, zmije
plijen gutaju. Oi tite gornji i donji pokretni oni kapak. Posebnost gutera je tjemeno oko (tjemeni
organ). Osjetilo sluha zapoinje bubnjiem. Jezik je osjetilo okusa, opipa i njuha. Zmije jamiarke
imaju osjetilni organ za toplinu.
KORNJAE barska kornjaa, obina anara, morske kornjae
KROKODILI pravi krokodili, aligatori, kajmani i gavijale
ZMIJE zmijski svlak, poskok, riovka i planinska riovka
GUTERI kameleoni, macakline, agame, iguane i guterice zidna guterica, ivorodna
guterica, livadna guterica, zelemba na mnogim jadranskim otocima ive endemine guterice
PREMOSNICI (TUATARE) pilasti premoskin
6.4.6. SAETAK
Gmazovi su prvi pravi kopneni kraljenjaci, odnosno u potpunosti su prilagoeni ivotu na kopnu.
Neovisni su o vodi pa mogu ivjeti i u sunim stanijima. Suha koa gmazova pokrivena je
ronatim tvorevinama i dobro ih titi od isuivanja. U potpuno pluno diu. Razvitak zametka se
odvija unutar jajeta potpuno neovisno o vodi. Imaju promjenjivu temperaturu tijela. Dananji
gmazovi se dijele u etiri skupine: kornjae, krokodile, ljuskae i premosnike.
6.4.7. PTICE
Krila letenje snani prsni miii. Tanka, njena i suha koa prekrivena perjem. Od lijezda imaju
samo lojnu trtinu lijezdu. Razlikujemo etiri tipa perja: paperje, pokrivna, repna i krilna perja.
Kostur ine lubanja, kraljenica, rebra, prsna kost i kosti udova. Pneumatine kosti za letenje
(uplje, ispunjene zrakom). Veliki mozak. Najrazvijenije osjetilo vida, pa sluha, miris, okus i dodir
slabije. Dini sustav ine plua i zrane vreice. Srce se sastoji od dvije klijetke i dvije pretklijetke
nema mijeanja krvi stalna tjelesna temperatura. Izluivanje pomou pravih bubrega
(meranefrosi). Razdvojena spola, u enki redukcija desnog jajnika i jajovoda. Nesu jaja.
6.4.8. SAETAK
Danas poznajemo vie od 9 600 vrsta ptica rasprostranjenih na razliitim stanitima od ekvatora do
polova. U naoj zemlji zabiljeeno je 371 vrsta ptice, od kojih su 226 gnjezdarice. Tijelo im je
prekriveno perjem, to je jedno od najznaajnijih obiljeja ovog razreda kraljenjaka. Homeotermne
su ivotinje, omoguavanje stalne tjelesne temperature omoguio je brz metabolizam. Samo u ptica
BIOLOGIJA

91

nalazimo zrane vreice kao dio dinog sustava koje su se razvile iz dunica. Vilice bez zuba razvile
su se u lagani vrsti kljun koji slui pri ishrani, ali i u drugim sluajevima primjerice kod gradnje
gnijezda ili ureivanja perja. Dananje ptice potjeu od praptica koje su tijekom evolucije razvije
od mezozojskom gmazova srodnih dinosaurima.
6.4.9. SISAVCI
Osnovno obiljeje je dlaka koja prekriva povrinu tijela i prehrana mladunadi mlijekom. Na tijelu
se raspoznaju glava, vrat, trup i rep, te dva para uboda za pokretanje. Jedini sisavci koji su aktivni
letai su imii. Za veinu sisavaca je karakteristino da kote ive mlade. Dlaka je proizvod koji
nastaje oronjavanjem kao i pande, rogovi, kopita, papci ili nokti. Dlaka zadrava zrak koji je
dobar izolator pa sprjeava gubitak topline. Svi sisavci hrane mlade mlijekom. Mlijeko stvaraju
mlijene lijezde sakupljene u nakupine sise. Jajnici, sjemenici, jajovodi i sjemenovodi su parni
organi. Oplodnja jajne stanice se dogaa u jajovodu posteljica (placenta) placentarni (imaju
posteljicu) i aplacentarni (nemaju). Zubalo ima vanu ulogu, zubi se dijele na sjekutie (odgrizanje),
onjake (komadanje), pretkutnjake i kutnjake (mljevenje hrane). Cijeli je vidljivi dio zuba prekriven
caklinom najtvrim graevnim materijalom u tijelu. Izluivanje se vri pomou parnih bubrega,
mokraovoda, mokranog mjehura i mokranice. Dini sustav ine nosna upljina, drijelo, grkljan,
dunik, sunice i plua. Krvoilni sustav se sastoji od srca i krvnih ila, nema mijeanja krvi, stalna
tjelesna temperatura. Neke ivotinje spavaju zimski san (hibernacija). Vid je slabije razvijen nego u
ptica, imaju razliito razvijen sluh. Imaju jako razvijen mozak.
6.4.10. SAETAK
Sisavci se od svih drugih ivotinja razlikuju po tome to i m je tijelo prekriveno dlakom, a
mladunad hrane mlijekom. Raaju ive mlade, koji se razvijaju u tijelu majke i preko posteljice
dobivaju potrebne tvari za razvitak. Stalnu tjelesnu temperaturu sisavaca osigurava intenzivan
metabolizam i dobri mehanizmi ouvanja topline. Homeotermnost i sposobnost prilagoavanja
razliitim uvjetima ivota uzrok su dananje rasprostranjenosti sisavaca u vrlo razliitim stanitima i
svim klimatskim podrujima svijeta.

BIOLOGIJA

92

BIOLOGIJA 3

BIOLOGIJA

93

1. KEMIJSKI SASTAV TIJELA OVJEKA I ODRAVANJE HOMEOSTAZE

Sve elemente koji izgrauju ive organizme nazivamo biogenim elementima. Najzastupljenije
elemente nazivamo makroelementima, elemente koji dolaze u manjim koliinama mikroelemente, a
one u iznimno malim koliinama ultramikroelemente. etiri najzastupljenija elementa u naem
tijelu su kisik, ugljik, vodik i duik.
KEMIJSKI
ELEMENT
I
vodik
kisik
ugljik
duik
fosfor
kalcij
jod
natrij
eljezo
BIOLOGIJA

GDJE SE NALAZI I KOJA JE NJEGOVA ULOGA

u sastavu vode i svih organskih spojeva
u sastavu vode i svih organskih spojeva
u sastavu svih organskih spojeva
u sastavu aminokiselina koje grade sve bjelanevine, u sastavu nukleinskih
kiselina
u sastavu nukleinskih kiselina i molekula atp-a, u fosfolipidima koji izgrauju
sve bioloke membrane, u strukturi kostiju u zubi, vaan je u mehanizmu
miinih kontrakcija
u strukturi kostiju i zubi, vaan je za miine kontrakcije, u prijenosu ivanih
impulsa, u mehanizmu zgruavanja krvi
dio je strukture hormona titnjae koji utjeu na metabolizam i ima ulogu u
rastu i u procesu razvoja ivanog sustava
vaan je u regulaciji krvnog tlaka i osmotskog tlaka ostalih tjelesnih tekuina,
i u mehanizmu provoenja ivanih impulsa, radu srca i mehanizmu miinih
kontrakcija
u sastavu je hemoglobina u eritrocitima i nekoliko enzima koji su vani u
94

kalij

regulaciji metabolikih reakcija

vaan je za odravanje membranskog potencijala stanica u mirovanju

Udio pojedinih tvari u sastavu ljudskog tijela: voda (60 65 %), bjelanevine (15 %), masti (15 %),
minerali (5 %), ugljikohidrati (1,5 %), vitamini (0,5 %).
Najzastupljeniji spoj u naem organizmu je voda anorganski spoj 60% ljudskog tijela. Ona je
otapalo, prenosi tvari, slui kao medij u kojemu se zbiva niz biokemijskih reakcija, titi unutarnje
organe od ozljeda, sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, vana je za odravanje osmotske
ravnotee u organizmu. ovjek u prosjeku dnevno izluuje oko 2,5 litara vode, te istu koliinu mora
i nadoknaditi (disanjem 400 mL, znojenjem 450 mL, stolicom 150 mL, mokraom 1500 mL;
hranom 600 mL, piem 1500 mL, metabolikom vodom 400 mL).

POSTOTAK IZGUBLJENE
VODE IZ ORGANIZMA
oko 3 %
oko 5 %
oko 10 %
oko 20 %

POSLJEDICE GUBITKA VODE NA ORGANIZAM

smanjeno stvaranje sline i mokrae
ubrzan rad srca, pojaani puls i povienje temperature
pojaana smetenost
prestanak ivotnih funkcija

Ravnoteno stanje uvjeta u unutarnjem okoliu nazivamo homeostaza (temperatura 36,5C, pH

krvi 7,35 7,45, frekvencija sranog rada 60 80 otkucaja u minuti). Osnovni mehanizmi za
odravanje homeostaze u organizmu je mehanizam negativne povratne sprege.
Tekuina u ljudskom organizmu dijeli se na staninu (intracelularnu, 28 litara, pH 7, kalijevi,
magnezijevi i fosfatni ioni, vea koliina bjelanevina) i izvanstaninu (ekstracelularnu, 14 litara,
pH 7,4, nema bjelanevina, natrijevi, kloridni i hidrogenkarbonatni ioni). Izvanstranina se dijeli na
meustanine tekuine i krvnu plazmu. Fizioloka otopina je izotonina s naim tekuinama ako je
0,9-postotna otopina natrijeva klorida ili 5-postotna otopina glukoze.
TIJELO OVJEKA
Koa vanjski pokrov i zatita tijela
Probavni sustav razgradnja i apsorpcija hranjivih tvari
Kardiovaskularni sustav prijenos hranjivih tvari i ostalih tvari do svih stanica u tijelu
Mokrani sustav regulacija volumena i sastava krvi i ostalih tjelesnih tekuina
Spolni sustav proizvodnja spolnih stanica i razmnoavanje
Limfatiki i imunoloki sustav obrana tijela, apsorpcija i transport masti te drenaa tkivnih
tekuina
Endokrini sustav izluuje hormone koji kemijski reguliraju rad svih tkiva
Dini sustav izmjena plinova izmeu otopine i krvi
ivani sustav regulira sve aktivnosti tijela, odgovoran je za uenje, pamenje, emocije
Kosti unutarnji potporanj, kretanje i proizvodnja krvnih stanica
BIOLOGIJA

95

2. KRVI
Krv je gusta, viskozna, crvena tekuina koja tee krvoilnim sustavom i prosjeno je u organizmu
odrasle osobe ima oko 5 litara. Slui kao prijenosno sredstvo plinova (CO2 i O2) izmeu plua i svih
tkiva u tijelu te djeluje i u regulaciji tjelesne temperatura, a ima i vanu ulogu u obrani tijela. Sastoji
se od krvne plazme i krvnih tjeleaca. Oko 60 % volumena krvi ini krvna plazma, dok su 40 %
krvi krvna tjeleca. Krvna tjeleca dijelimo na crvene krvne stanice (eritrocite), bijele krvne stanice
(leukocite) i krvne ploice (trombocite). Centrifugiranjem ili spontanim taloenjem iz krvi izdvajaju
se krvna tjeleca od plazme. Brzina taloenja ili sedimentacije krvnih tjeleaca jedan je od vanih
parametara koji se odreuju kod krvnih pretraga.

2.1. KRVNA PLAZMA

Bistra ukasta izvanstanina tekuina. 90% plazme ini voda u kojoj se nalaze razliite stvari.
Stalni sastojci krvne plazme su specifine krvne bjelanevine od kojih najee albumini, globulini i
fibrinogen. Te bjelanevine imaju niz fizioloki vanih uloga. Albumini sudjeluju u odravanju
osmotskog tlaka krvne plazme, djeluju kao puferi, tj. odravaju stalnu pH vrijednost krvi, prenose
niz tvari (anorganske i organske). Gama-globulini imaju obrambenu ulogu pa se nazivaju
imunoglobulini, dok fibrinogen sudjeluje u zgruavanju krvi. Ako iz krvne plazme izdvojimo
bjelanevinu fibrinogen, nastaje krvni serum.
KRVNA PLAZMA
voda (oko 90 %)
bjelanevine krvne plazme (oko 8 %)

ULOGA
ini volumen krvi, vana je za prijenos molekula
odravaju osmotski tlak i pH krvi

albumini

puferi, transport hormona, osmotski tlak

globulini (imunoglobulini)

obrana organizma

fibrinogen

sudjeluje u zgruavanju krvi

osmotski tlak i pH, sudjeluju u metabolikim

soli (manje od 1 % plazme)

plinovi (O2 i CO2)
hranjive tvari (masnoe, glukoza,
aminokiseline)
BIOLOGIJA

reakcijama
za stanino disanje i kao produkt staninog
disanja
hrana za stanice
96

urea
ostalo (hormoni, vitamini, )

tetni produkt staninog metabolizma

sudjeluju u metabolikim reakcijama

2.2. ERITROCITI
Najbrojnije krvne stanice su eritrociti ili crvene krvne stanice. Bikonkavnog su oblika koje u zrelom
stanju ne sadravaju jezgru. Njihov ivotni vijek je oko 120 dana. Osnovna im je uloga prijenos
kisika iz plua prema svim stanicama i ugljikovog (IV) dioksida iz tkiva u plua. Za prijenos
plinova vana je bjelanevina hemoglobin koja se nalazi u eritrocitima. Hemoglobin se naziva i
krvnim pigmentom, daje crvenu boju eritrocitima i krvi. Molekula hemoglobina sastoji se od etiri
podjedinice, a svaka je graena od bjelanevine globina i hema. Molekula hema u sreditu sadrava
eljezo na koje se vee kisik. Tako jedna molekula hemoglobina moe prenijeti etiri molekule
kisika. Hemoglobin na koji je vezan kisik naziva se oksiheoglobin. Ugljikov (IV) dioksid se pak
prenosi vezan u globinski dio molekule hemoglobina koji se tada naziva karbaminohemoglobin.
Krv puna kisika je jarko crvena, dok krv bez kisika je tamnocrvena.
KRVNA TJELECA
eritrociti: 5,2*1012 u litri mukaraca ili
4,7*1012 u litri ena
leukociti: 7*109 u litri krvi (62 %

ULOGA
transport O2 i pomo u transportu CO2

neutrofilnih, 2,3 % eozinofilnih, 0,4 %

obrana organizma

bazofilnih, 5,3 % monocita i 30 % limfocita)

trombociti: 300*109 u krvi

zgruavanje krvi

2.3. ANEMIJA ILI SLABOKRVNOST

Obiljeava je niska razina hemoglobina u krvi. Simptomi su umor, pospanost, bezvoljnost, gubitak
daha pa ak i nesvjestica. Jedan od uzroka anemije moe biti i vei gubitak krvi. Razlozi za anemiju
mogu biti i nasljedni. Najee se pojavljuje zbog nedostatka eljeza, ali moe nastati i kao
posljedica nedostatka folne kiseline ili vitamina B12.

2.4. LEUKOCITI
Sudjeluju u obrani organizma i dio su imunolokog sustava. razlikujemo ih prema grai jezgre i
zrncima u citoplazmi te prema njihovoj ulozi u imunolokom sustavu. Dio leukocita ima nepravilnu
jezgru pa ih nazivamo polimorfonuklearni, a zbog zrnatog izgleda citoplazme nazivamo ih jo i
granulocitima. Ovisno o vrsti zrnaca u njihovoj citoplazmi razlikujemo neutrofilne, eozinofilne i
bazofilne polimorfonuklearne granulocite. Postoje dvije vrste mononuklearnih leukocita: monociti
koji su najvei te limfociti koji su manji, ali brojniji. Limfocite jo dijelimo na limfocite B i
limfocite T.

BIOLOGIJA

97

2.5. TROMBOCITI
Nisu stanice, nastaju raspadanjem velikih stanica, tzv. megakariocita. Sudjeluju u zgruavanju krvi
(koagulacija). Uz trombocite sudjeluje jo i plazmatska bjelanevina fibrinogen. U procesu
zgruavanja iz njega nastaje fibrin koji zajedno s trombocitima stvara ugruak. Hemofilija je
nemogunost zgruavanja krvi od koje iskljuivo boluju mukarci. Bolest je nasljedna i prenose je
ene na svoje sinove. Suprotan poremeaj je pretjerano zgruavanje krvi pri kojem dolazi do
stvaranja ugruaka (tromba) unutar sustava krvnih ila.

2.6. STVARANJE KRVNIH STANICA (HEMATOPOEZA)

Krvotvorni ili hematopoetski organi su kotana modina, prsna lijezda (timus), slezena i limfni
vorovi, a prije roenja jetra i umanjana vrea. Najvaniji krvotvorni organ je kotana modina
jer se u njoj nalaze osnovne matine stanice koje sazrijevaju i umnoavaju se i u ostalim
krvotvornim organima.
Krvotvorna kotana modina u djece se nalazi gotovo u svim kostima. Starenje se broj kostiju s
krvotvornom modinom smanjuje, tu sposobnost najdulje zadre plosnate kosti. To su prsna kost,
rebra, lopatica, kosti zdjelice i kraljeci.
Timus ili prsna lijezda je vaan krvotvorni organ u kojem sazrijevaju limfociti koje zbog toga jo
nazivamo limfociti T. Timus se nalazi u prsnoj upljini iznad dunika i srca, a ispod prsne kosti.
Aktivan je prije roenja djeteta pa sve do puberteta.
Slezena se nalazi ispod dijafragme s lijeve strane u trbunoj upljini (abdomenu). Osim to sudjeluje
u stvaranju krvnih stanica ona je i skladite krvi i krvnih stanica. U njoj su pohranjene vee koliine
eritrocita i leukocita. Jedna od uloga slezene je i proiavanje krvi. Zbog gusto spletenih tankih
kapilara u slezeni se najee raspadaju ostarjeli eritrociti koji su izgubili elastinost. eljezo iz
hemoglobina raspadnutih eritrocita najveim se dijelom reciklira i vraa u kotanu modinu za
sintezu novih eritrocita, a viak eljeza pohranjuje se u jetri. Globinski dio hemoglobina pretvara se
u bilirubin. Izluuje se iz organizma putem ui u probavilo, a dijelom preko bubrega. Taj
zelenkastouti pigment daje utu boju mokrai i smeu boju stolici.
Veliko poveanje broja nenormalnih leukocita u cirkulirajuoj krvi nazivamo leukemijom. Te
stanice nisu funkcionalne i ne mogu normalno obavljati svoju ulogu u obrani organizma. Leukemije
mogu biti akutne ili kronine i mogu se razlikovati s obzirom na to koje matine stanice zahvaaju.
Limfni vorovi su nakupine limfnog tkiva. Razmjeteni su po cijelom tijelu, a posebno na mjestima
potencijalnih ulaska mikroorganizama (u pluima, crijevima, ispod koe).
DKS (diferencijalna krvna slika) pokazuje toan broj leukocita u krvi.

2.7. KRV KAO LIJEK I BOLESTI KOJE SE PRENOSE KRVLJU

Transfuzijske reakcije aglutinacija (sljepljivanje eritrocita i stvaranje ugruaka koji mogu zaepiti
krvne ile) i hemoliza (raspadanje eritrocita). Transfuzijske reakcije dogaaju se zbog razliitih
bjelanevina na membranama eritrocita s protutijelima u plazmi. Bjelanevina na membranama
eritrocita su antigeni, a nazivaju se i aglutinogeni jer uzrokuju aglutinaciju. AB0 sustav obuhvaa
dvije vrste aglutinogena na membranama eritrocita: aglutinogen A i aglutinogen B. oni ograuju
etiri krvne grupe: A, B, AB i 0. Eritrociti krvne grupe A sadravaju aglutinogen A, krvne grupe B
aglutinogen B, krvne grupe AB sadre oba aglutinogena, a krvne grupe 0 niti jedna. U krvnoj
plazmi se nalaze protutijela ili aglutinini. Oni su odgovorni za prepoznavanje aglutinogena i
BIOLOGIJA

98

reakciju aglutinacije nesrodnih eritrocita. U plazmi osobe krvne grupe A postoje anti B aglutinini, u
osoba krvne grupe B anti A aglutinini, u osoba krvne grupe 0 prisutne su obje vrste protutijela, a u
plazmi krvne grupe AB ih nema. Krvna grupa 0 naziva se univerzalni davatelj jer na membranama
eritrocita nema niti jednu vrstu aglutinogena.
Osim AB0 sustava, netko moe biti Rh-pozitivan ako posjeduje antigen za izazivanje transfuzijske
reakcije, ili Rh-negativan ako ga ne posjeduje. Osnovna razlika izmeu AB0 i Rh sustava je da kod
sustava AB0 u krvnoj plazmi postoje gotova protutijela, a kod Rh sustava ta protutijela e se stvoriti
samo ako doe do dodira razliitih Rh faktora.
Hemolitika bolest novoroenadi (fetalna eritroblastija) je bolest djeteta neposredno nakon
roenja. Dolazi do aglutinacije i hemolize eritrocita, to dovodi do poveane koncentracije
hemoglobina, a zatim bilirubina u krvi. Poveana koliina bilirubina uzrokuje utilo koe, a zbog
raspadanja eritrocita dolazi do anemije. Jetra i slezena nadomjetaju unitene eritrocite i u krv
otputaju nezrele eritrocite, tzv. eritroblaste koji sadravaju jezgru pa se bolest naziva eritroblastija.
Pojavljuje se u djece koja su od oca naslijedila antigen Rh, a ija je majka Rh-negativna. Kako je
dijete antigen Rh naslijedilo od oca, organizam majke moe stvoriti aglutinine anti-Rh. Oni prelaze
kroz posteljicu u tijelo djeteta i dovode do pojave bolesti. Kod prvoroenaca su ti problemi slabo
izraeni, ali sljedee trudnoe su opasne pa majka mora primiti terapiju nakon poroaja.

2.8. BOLESTI KOJE SE PRENOSE KRVLJU (AIDS, HEPATITIS)

Hepatitis se esto poistovjeuje s uticom. No utica je posljedica poveanja koncentracije
bilirubina u krvi,a uzroci tog poremeaja mogu biti vrlo razliiti. Razlikujemo uticu koja je
posljedica oteenja ili bolesti jetre. Jedna od tih bolesti je hepatitis. Hepatitis je virusna upala jetre
koja dovodi do oteenja ili unitenja njezinih stanica. Moe biti kratkotrajna (akutni) ili dugotrajna
(kronini).
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, je uvijek akutni i nikad ne postaje kronini. Virus se
izluuje stolicom i prenosi oneienom hranom i vodom. Virus hepatitis B, prije nazivan serumski
hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. Obino se prenosi transfuzijom krvi, zaraenim iglama i
spolnim kontaktima. Virus hepatitis C takoer se moe prenijeti transfuzijom krvi, zaraenim
iglama ili spolnim putem.

2.9. LIMFA
Dio tekuine koja izlazi iz krvnih kapilara u tkiva i ne vraa se izravno u krvotok, ve prelazi u
limfne ile. Limfni sustav zaseban je sustav limfnih vorova kroz koji protjee tekuina koju
nazivamo limfa. Po sastavu je slina meustaninoj tekuini. Vana uloga limfnog sustava je da iz
tkivnih prostora zajedno sa meustaninom tekuinom odstranjuje bjelanevine i velike estice koje
ne mogu izravno ui u kapilare. Na taj nain limfni sustav regulira koncentraciju bjelanevina u
meustaninim prostorima te volumen i tlak meustanine tekuine. Pri poremeajima limfne
cirkulacije dolazi do prekomjernog nakupljanja tekuine u tkivima. Takve otekline nazivamo edemi.

2.10. KRV
Najea krvna grupa na svijetu je 0 i ima je oko 46 % svjetske populacije.

BIOLOGIJA

99

Nezreli eritrociti nazivaju se eritroblasti i za razliku od zrelih eritrocita, sadravaju jezgru. Takvi
eritrociti imaju manju sposobnost prijenosa kisika. U krvi zdravih osoba ne bi se trebali nalaziti
nezreli eritrociti.
Srpasta anemija nasljedna je bolest pri kojoj eritrociti sadravaju abnormalni hemoglobin i imaju
srpasti izgled te smanjenu sposobnost prijenosa kisika. Zbog manje koliine kisika u krvi osobe sa
srpastom anemijom ne moe se razmnoavati parazit plazmodij koji uzrokuje malariju. Zbog toga
se srpasta anemija pojavljuje kao endemina bolest populacija koje ive u podrujima s malarijom,
npr. u nekim podrujima Afrike, Bliskog istoka i Indije.
U krvi fetusa prije roenja prevladava tzv. fetalni hemoglobin koji za razliku od hemoglobina
odraslim moe vezati kisik i pri niim parcijalnim tlakovima. Dini pigment nije specifian samo za
ivotinjsko carstvo. Tako i porodica biljaka mahunarki u koje pripada i djetelina sadrava pigment
slian hemoglobinu. Naziva se leghemoglobin i nalazi se u kvricama na korijenu gdje opskrbljuje
kisikom aerobne nitrificirajue bakterije koje ive u simbiozi s mahunarkama.
Kotana modina najvaniji je hematopoetski organ na koji tetno mogu djelovati neki lijekovi ili
prevelike doze zraenja. Kod nekih bolesti kao to je leukemija jedna od mogunosti lijeenja je i
presaivanje kotane sri.

2.11. SAETAK
Uloge krvi prijenos (plinova, hranjivih tvari, tetnih tvari, hormona, vitamina), regulacija tjelesne
temperature, obrana organizma
Sastav krvi sedimentacija, krvna plazma (izvanstanina tekuina); albumini, globulini, fibrinogen,
krvna tjeleca (eritrociti prijenos kisika (hemoglobin), leukociti obrana organizma (neutrofilni,
bazofilni, eozinofilni, monociti, limfociti), trombociti zgruavanje krvi)
Proizvodnja krvnih stanica (hematopoeza) krvotvorna kotana modina, slezena, limfni vorovi,
timus
Krvne grupe aglutinini i aglutinogeni, AB0 sustav (A, B, AB, 0), Rh sustav (Rh+, Rh-)
Transfuzija transfuzijska reakcija (aglutinacija i hemoliza), hemolitika bolesti novoroenadi,
poremeaji (anemija, hemofilija), bolesti koje se prenose krvlju (AIDS, hepatitis)
Limfa kontrola koliine meustanine tekuine i bjelanevina u njoj, transport masti, ulijeva se u
krvoilni sustav

3. IMUNOLOKI SUSTAV
Brani organizam od tetnih tvari (antigena). Nije lokaliziran, ve ga ine organi, tkiva i stanice koje
se nalaze na razliitim mjestima. Razlikujemo sredinje i periferne organe imunolokog sustava.
uloga sredinjih organa je proizvodnja i raseljavanje stanica vanih za obranu tijela (svih vrsta
BIOLOGIJA

100

leukocita) te razvoj i kasnije odravanje imunolokog sustava. tu ulogu obavljaju timus i kotana
modina. Periferni organi su slezena, limfni vorovi, limfatiko tkivo uz probavni, dini i
mokrano-spolni sustav.
Svaka tvar koja moe pokrenuti imunoloku reakciju naziva se antigen ili imunogen. Najee je
antigen bjelanevina, lipoprotein, glikoprotein, oligopeptid i polisaharid. Imunoloka reakcija
sastoji se od tri faze: prepoznavanje, sredinja (reagiranje) i izvrna (unitenje antigena). Poetak
svake imunoloke reakcije je upala ine ju niz promjena koje se dogaaju kada se tkivo iz bilo
kojeg razloga oteti. Prepoznavanje se najee dogaa u limfoidnim organima. Vanu ulogu u
obrani od antigena imaju antitijela ili protutijela (imunoglobulini).
Imunost definiramo kao priroenu (nespecifinu) ili steenu fizioloku sposobnost organizma da se
brani od tetnog djelovanja brojnih vanjskih imbenika. Priroenu imunost imamo od roenja.
Steena imunost se razvija tijekom ivota u dodiru s odreenim antigenom i usmjerena je ba protiv
antigena koji ju je izazvao. Specifinu imunost dijelimo na humoralnu ili serumsku i celularnu ili
staninu.

3.1. NESPECIFINA IMUNOST

ine ju nespecifina protutijela, tj. bjelanevine koje dobivamo od majke tijekom razvoja, kroz
posteljicu i sisanjem majina mlijeka (kolostruma). Stanice koje su vane za nespecifinu imunost
su fagociti. Njihova je uloga da fagocitiraju sve strane stvari i ostatke raspadnutih stanica na koje
naiu i razgrauju ih svojim enzimima. Za fagocitozu su najvaniji neutrofili i tkivni makrofagi.
Neutrofili mogu djelovati i u cirkulirajuoj krvi, a posebno su vani u obrani protiv bakterijskih
infekcija.
Tkivni makrofagi nastaju od monocita koji prelaze u tkivne prostore.

3.2. SPECIFINA IMUNOST

Specifina imunost se stjee tijekom ivota. Vanu ulogu imaju limfociti pa ih zovemo stanicama
nositeljima specifine imunosti. Limfociti B su odgovorni za humoralnu ili serumsku, a limfociti T
za staninu ili celularnu.
3.2.1. HUMORALNA IMUNOST
Nakon dodira s antigenom limfociti B sazrijevaju u plazma-stanice. One sintetiziraju i izluuju
specifina protutijela, bjelanevine imunoglobuline. Imunoglobulini djeluju specifino stvarajui
sklopove s antigenima. Razlikujemo pet razreda imunoglobulina: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM. Svi
imunoglobulini su graeni od etiri lanca bjelanevina meusobno povezanih disulfidnim lancem.
Dva lanca imaju manju molekularnu masu, a dva veu. Svako protutijelo sastoji se od konstantnog i
varijabilnog dijela. Varijabilni dio specifian je za odreeni antigen. Pri stvaranju kompleksa
antigen-protutijelo sudjeluju slabe molekulske sile (van der Waalsove sile, vodikove sile). Zbog
toga je vezanje antigena na protutijelo reverzibilno.
3.2.2. CELULARNA IMUNOST
Limfociti T na povrini imaju receptore za antigen i njima se veu na povrine antigena. Nakon
susreta s antigenom limfociti T postaju aktivni. Razlikujemo nekoliko vrsta stanica. Citotoksini
limfociti T izravno napadaju stanice s odreenim antigenom i izluuju u njih toksine koji ih ubijaju.
Pomoniki limfociti T lue razliite tvari (limfokine) koje pojaavaju djelovanje ostalih dijelova
imunolokog sustava, npr. limfocita B. stvaraju i memorijske limfocite T.
BIOLOGIJA

101

Najvanije razdoblje za razvoj stanine imunosti je kratko vrijeme prije i nekoliko mjeseci nakon
roenja kada u timusu intenzivno sazrijevaju tisue razliitih vrsta limfocita T.

3.3. IMUNIZACIJA I VRSTE IMUNOLOKIH REAKCIJA

Postoje primarne i sekundarne imunoloke reakcije koje se razlikuju brzinom reakcije. Kada je
organizam prvi put u dodiru s nekim antigenom govorimo o primarnoj imunolokoj reakciji, a kada
je u dodiru s poznatim antigenom govorimo o sekundarnoj reakciji. Ovisno o snazi prve
imunizacije, stanice s memorijom pamte susret s antigenom, a plazma-stanice nastavljaju sintezu
protutijela jo neko vrijeme. Razlikujemo aktivno i pasivno steenu imunost.
Aktivno steenu imunost organizam sam stvara nakon dodira s odreenim antigenom. Moe biti
steena prirodno ili umjetnim putem. Prirodno je stjeemo kad prebolimo neku bolest. Umjetno je
stjeemo cijepljenjem. To mogu biti mrtvi ili ivi, ali oslabljeni uzronici bolesti. Vano je da su
zadrali antigena svojstva i da mogu izazvati imunoloku reakciju, ali ne i bolest.
Pasivna imunost je postupak u kojem organizam ne stvara protutijela sam ve ih dobije gotova
(preko posteljice majke, serumi).
Epidemiologija prouava zakonitost irenja zaraza i zaraznih bolesti, prouava faktore koji dovode
do pojave neke bolesti i metode kojima se to moe sprijeiti. Ovisno o tome koliko ljudi, na kojem
prostoru i vremenu obolijeva od neke bolesti, razlikujemo epidemije, endemije i pandemije.
Epidemije su bolesti kod kojih u kratkom vremenu na nekom prostoru oboli velik broj ljudi.
Pandemija je bolest kod kojih bolest zahvaa jako velik broj ljudi na podruju cijele drave,
kontinenta ili svijeta. Endemije su bolesti u kojima od neke bolesti obolijeva odreen broj ljudi
tijekom duljeg razdoblja na nekom prostoru.
Uvjeti koji su potrebni za irenje zarazne bolesti ine epidemioloki ili Vogralikov lanac.
Epidemioloki lanac ine izvor zaraze, putovi prijenosa uzronika bolesti, mjesta ulaska u
organizam, prijemljivost domaina i dovoljan broj uzronika i njihova sposobnost da izazovu
bolest.

3.4. BOLESTI I POREMEAJI IMUNOLOKOG SUSTAVA

Kod bolesti imunodeficijencije smanjena je aktivnost i sposobnost imunolokog sustava. zbog toga
se organizam nije sposoban obraniti od razliitih antigena pa obolijeva od niza bolesti. Najpoznatija
takva bolesti je AIDS (SIDA) koju uzrokuje HIV. On unitava limfocite T i na taj nain smanjuje
djelotvornost imunolokog sustava. ako imunoloki sustav reagira prema vlastitim zdravim
stanicama govorimo o autoimunim bolestima.
Imunoloki sustav moe reagirati i preburno ili nepotrebno. Tako moe reagirati i na tvari koje inae
nisu tetna za organizam. Tada govorimo o imunolokoj preosjetljivosti (alergiji). Za vrijeme
alergijske reakcije posrednike stanice imunolokog sustava lue velike koliine histamina koji
djeluje kao vazodilatator, tj. iri krvne ile, sniava tlak i poveava propusnost kapilara pa velika
koliina tekuina odlazi u tkiva i nastaju edemi. Kod teih oblik alergijskih reakcija pojavljuje se
alergijska astma. Najtei oblik alergijske reakcije je anafilaktiki ok. Suprotno djelovanje od
histamina imaju adrenalin i kalcij jer djeluju vazokonstrikcijski.
Prije transplantacije se radi tipizacija tkiva.

3.5. SAETAK
Organi imunolokog sustava kotana modina, timus, slezena, limfni vorovi, limfatika tkiva i
stanice
BIOLOGIJA

102

Antigen, protutijelo, imunoloka reakcija prepoznavanje, reagiranje, unitenje

Vrste imunosti nespecifina (fagociti, neutrofili, granulociti, monociti, nespecifina protutijela,
pH eludca i koe), specifina (stanina limfociti T, citotoksine stanice; serumska limfociti B,
plazma stanice, specifina protutijela)
Imunizacija pasivna (gotova protutijela) i aktivna (imunoloki sustav sam stvara protutijela)
Tumorske stanice, promijenjeni antigeni, transplantacija, transplantacijska reakcija
Alergije histamin (vazodilatator), antihistaminici, koprivnjaa, astma, kihanje, mrcanje,
anafilaktiki ok
AIDS bolest imunodeficijencije, prijenos krvlju, HIV napada limfocite T

4. SRCE I KRVOILNI SUSTAV

Kardiovaskularni sustav arterije (odvode krv iz srca), vene (dovode krv u srce) i kapilare.
Srce je miini organ teak oko 220 300 g. Nalazi se u sredinjem dijelu prsnog koa, izmeu
plunih krila. Srce izgrauje specifina vrsta miinog tkiva, tzv. srano miino tkivo (miokard).
Oko srca se nalazi ovojnica, osrje ili perikard. Srce je podijeljeno na lijevu i desnu polovicu
pretklijetke (atrija) i klijetke (ventrikula). Krv kroz srce prolazi samo u jednom smjeru srani
zalisci (valvule). Desna klijetka i pretklijetka trolisni zalistak, lijeva pretklijetka i klijetka
dvolisno (mitralni) zalistak. Zalisci se nalaze i na izlazima iz klijetki u arterije, a zovu se
polumjeseasti (semilunarni).
BIOLOGIJA

103

Krvotok ovjeka dijeli se na mali (pluni) i veliki (tjelesni). Mali krvotok desna klijetka pluna
arterija plua plune vene (3 5) lijeva pretklijetka. Veliki krvotok lijeva klijetka aorta
stanice vene (gornja i donja uplja vena) desna pretklijetka. Krvotok koji srce opskrbljuje
kisikom naziva se koronarni krvotok (dvije koronarne arterije koje se odvajaju izravno iz aorte).
Na rad srca utjee vegetativni ivani sustav nije pod utjecajem nae volje radi u ciklusima
relaksacija (dijastola) i kontrakcija (sistola). 70 puta u minuti po 70 mL. Dva sredita automacije
srca: primarno je u desnoj pretklijetki sinus-arijski vor i u njemu nastaju ivani impulsi; atrioventrikularni vor. Stjenke arterija su deblje i elastine puls (bilo) krvni tlak (pritisak krvi na
stjenke arterije) gornji (sistoliki; kontrakcija klijetki) i donji (dijastoliki, relaksacija klijetki)
16/10,7 kPa ili 120/80 mm Hg. Vene imaju tanke stjenke, rastezljive su, venski zalisci
sprjeavanje povratka krvi u suprotnom smjeru.

4.1. BOLESTI I POREMEAJI SRCA I KRVOILNOG SUSTAVA

Ateroskleroza ovapnjenje krvnih ila dolazi do smanjenja njihova promjera zbog stvaranja
naslaga na unutarnjoj stjenci.
Kolesterol
Aneurizma proirenje stjenke arterije. Najee nastaje kao posljedica ateroskleroze, a moe biti i
priroena srani udar (infarkt miokarda) by-pass
Snien arterijski krvni tlak (hipotenzija) i povien krvni tlak (hipertenzija)

4.2. SAETAK
Graa srca dvije pretklijetke i dvije klijetke obavijeno osrjem srani zalisci izmeu
pretklijetki i klijetki te na ulazu u arterije sprjeavaju povratak krvi
Krvne ile arterije (odvode krv iz srca, na njima osjeamo puls ili bilo), vene (dovode krv u srce) i
kapilare (dovode krv do svih stanica, izmjena plinova i tvari)
Krvotok mali (pluni, vaan za izmjenu plinova u pluima, izvodi krv iz desne klijetke plunim
arterijama u plua nakon ega se krv obogaena kisikom vraa u srce plunim venama u lijevu
pretklijetku), veliki (odvodi krvi iz srca, lijeve klijetke, do svih organa u tijelu i ponovno vraa
natrag u srca, desna pretklijetka), koronarni krvotok (opskrbljuje srce svim potrebnim tvarima)
Rad srca pod kontrolom autonomnog ili vegetativnog ivanog sustava koji brzinu rada srca
prilagoava potrebama organizma, sredita automacije srca su SA i AV vor, usklauju kontrakciju
klijetki i pretklijetki
Bolesti ateroskleroza, aneurizma, poviena koncentracija kolesterola, infarkt srca, modani udar,
bolesti kardiovaskularnog sustava najei su uzrok smrtnosti
Krvni tlak sistoliki, dijastoliki, dva osnovna poremeaja krvnog tlaka: hipertenzija i hipotenzija

BIOLOGIJA

104

5. DINI SUSTAV
Pluno disanje pluna ventilacija (strujanje zraka do plunih alveola i obratno) stanino disanje
gornji (nos, drijelo, grkljan) i donji (dunik, dunice, dva pluna krila s poplunicom) dini
putovi
Zrak prolazi kroz nos sluznica vlai zrak, zagrijava i proiuje, stanice za miris drijelo
grkljan (glasnice) dunik (trahea) trepetljike koje izbacuju viak sluzi ili praine i
mikroorganizme prema van dvije dunice (traheide ili bronhe) bronhiole pluni mjehurii
(alveole)
Glavni organ dinog sustava u kojem se dogaa izmjena plinova su plua graeni su od plunih
mjehuria (alveola) dva pluna kriva: lijevo na dva, desno na tri renja obavijena su tankom
ovojnicom (poplunica, pluna pleura) unutarnja strana je isto obavijena ovojnicom (poribricom)

BIOLOGIJA

105

 izmeu poplunice i porebrice je tanak sloj viskozne tekuine koji omoguuje da ovojnice lako
meusobno klize, ali i da budu maksimalno slijepljene, to ima vanu ulogu pri disanju.
U drijelu postoji poklopac, epiglotis, koji u trenutku kada gutamo zalogaj zatvori ulaz u grkljan.
Zbog toga ne moemo istodobno disati i gutati.
Pluno tkivo je spuvaste i elastine grae i ne sadrava miino tkivo. U pokretima disanja
sudjeluju miii prsnog koa i dijafragma (oit) miina opna koja odjeljuje prsni ko od trbune
upljine
Udisan (inspiracija) je ulazak zraka u plua steu se miii (kontrahiraju). irenjem prsnog koa
poveava se njegov volumen i tlak zraka u alveolama pada, tj. u pluima nastaje negativan tlak i
zrak ulazi u plua. Izdisaj (ekspiracija) je pasivni proces izlaska zraka iz plua dolazi do oputanja
prsnih meurebrenih miia i oita, smanji se volumen prsnog koa i tako se istisne zrak iz plua.
Disanje nije pod kontrolom nae volje u prosjeku udahnemo 12 puta u minuti. Osnovno sredite
za kontrolu disanja nalazi se u produenoj modini. Kada je pH vrijednost krvi manja od 7,30
govori o acidozi, kad je vea od 7,45 govorimo o alkalozi. Koncentracija kisika u krvi utjee na
disanje kemoreceptori za kisik luk aorte i obje karotidne (vratne) arterije
Volumen izdahnutog i udahnutog zraka moemo mjeriti spirometrom. Respiracijski volumen je
volumen zraka koji se udahne i izdahne pri normalnom disanju. Iznosi oko 500 mL u odraslih
mukaraca. Rezidualni volumen je volumen u pluima nakon maksimalnog izdaha i iznosi 1 200
mL. Virtualni kapacitet plua je volumen zraka koji moemo izdahnuti nakon maksimalnog udaha,
u prosjeku 4 600 mL. Ukupni pluni kapacitet je zbroj virtualnog kapaciteta i rezidualnog volumena
i iznosi u prosjeku 5 800 mL. Minutni volumen je volumen zraka koju osoba udahne u jednoj
minuti 500mL * 12 udisanja/min = 6 000 ml/min (6 litara).
U pluima se izmeu alveola i kapilara obavlja izmjena plinova difuzija. Gotovo sav kisik se
prenosi eritrocitima vezan za eljezo u molekuli hemoglobina. Ugljikov (IV) oksid se prenosi na tri
naina: 7 % otopljen u krvnoj plazmi, 23 % vezan za globinski dio molekule hemoglobina
(karbaminohemoglobin), 70 % u obliku hidrogenkarbonatnih iona (HCO3- u krvnoj plazmi).

5.1. BOLESTI I POREMEAJU DINOG SUSTAVA

Obina prehlada blaa virusna bolest koja zahvaa sluznicu nosa i grla uzronik virus, a ne
vlaga ili hladnoa
Gripa (influencija) je virusna bolest visoka temperatura, bolovi u miiima i zglobovima,
iscrpljenost, kaalj, glavobolja, grlobolja i mrcanje.
Pneumonija (upala plua) je infekcija plua koja uzrokuje nakupljanje tekuine u alveolama to
oteana disanje uzronici bakterije, mikroplazme i virusi
Tuberkuloza (TBC) (suica) jedna je od najeih zaraznih bolesti na svijetu uzronik je tapiasta
bakterija Mycobacterium tuberculosis.
Akutni bronhitis najee nastaje kao sekundarna infekcija koja se proiri na bronhe antibiotici
Kronini bronhitis nije prouzroen infekcijom, ve stalnom iritacijom dinih putova puai
Emfizem je bolest kod koje dolazi do oteenja alveolnih pregrada i smanjenja povrine plua na
kojoj se izmjenjuju plinovi puai
Rak plua najtea bolest dinog sustava 87% svih oboljelih su puai

5.2. SAETAK
Dini sustav pluno i stanino disanje

BIOLOGIJA

106

Graa dinog sustava nos, drijelo, grkljan, dunik, dunice, pluna krila, poplunica i porebrica,
alveole
Mehanika disanja izdah (oputanje meurebrenih miia i dijafragme, smanjenje volumena prsnog
koa, istiskivanje zraka iz plua), udah (stezanje meurebrenih miia i dijafragme, irenje prsnog
koa, poplunica povlai plua, stvara se razlika u tlaku i zrak ulazi u plua)
Regulacija disanja produljena modina, utjecaj kemoreceptora osjetljivih na CO 2 (vano za
odravanje pH vrijednosti) i kemoreceptora osjetljivih na koliinu O2
Bolesti prehlada, gripa, upala plua, TBC, bronhitis, emfizem, rak plua, bolesti puaa kronini
bronhitis, emfizem, rak grla i rak plua

6. PROBAVNI SUSTAV
Probavni sustav sastoji se od usta, drijela, jednjaka, eludca, tankog i debelog crijeva i analnog
otvora. Probavnom kanalu prikljuene su i lijezde slinovnice, jetra i guteraa.
Usta poetak probavnog sustava zubi (grizenje i vakanje hrane) jezik (oblikovanje zalogaja i
mijeanje hrane sa slinom, okusni pupoljci) tri para lijezda slinovnica: podjezine, podviline i
podune enzim ptijalin (amilaza) razgradnja kroba do maltoze. Zub se sastoji od krune, vrata i
korijena, cakline, dentina, cementa i pulpe kutnjaci, pretkutnjaci, onjaci i sjekutii.
eludac oblik slova J ulazni dio, tijelo i izlazni dio prstenasti miii na ulazu i izlazu
(sfinkteri) pohrana hrane, mijeanje sa eluanim sokovima, razgradnja bjelanevina. eluani
sok voda, sluz, sol, enzimi i klorovodina kiselina (HCl) pH vrijednost eluanog soka je jako
niska (1 3,5) enzim pepsinogen razgradnja bjelanevina
Tanko crijevo najdui je dio naeg probavnog sustava 6 m, 250 m 2, resice, apsorpcija hranjivih
tvari, tri dijela: poetni dio (duodenum, dvanaesnik), sredinji dio (jejunum) i zavrni dio (ileum).
Sadraj eludca (himus) ulazi u tanko crijevo i dalje ga potiskuju peristaltiki valovi.
Dvanaesnik intenzivna razgradnja hranjivih tvari niz enzima, sredinji dio i zavrni apsorpcija
hranjivih tvari u krvotok
Dvije vrste kretanja crijeva peristaltike kretnje (potiskuju crijevni sadraj prema anusu brzinom
podobnom za probavu i apsorpciju hrane) u kretanje miia
BIOLOGIJA

107

Debelo crijevo 1,5 m, veeg promjera od tankog reapsorpcija vode i elektrolita iz lumena crijeva
u krvotok te oblikovanje i pohrana izmeta (fecesa) slijepo crijevo (cekum) s crvuljkom (apendix),
kolon (colon) koji se dijeli na ulazni, popreni i silazni dio i na kraju zavrno crijevo (rectum) koji
zavrava analnim otvorom (anus). U debelom crijevu ivi niz bakterija Escherichia coli
razgradnja 1 % celuloze, sintetiziranje vitamina, npr. K i B12, oslobaanje plinova.

DIO PROBAVNOG
SUSTAVA
usta
lijezde slinovnice
drijelo
jednjak
eludac

jetra

guteraa

tanko crijevo
debelo crijevo
BIOLOGIJA

ULOGA
usitnjavanje hrane i formiranje zalogaja
luenje sline i enzima amilaze za razgradnju ugljikohidrata
gutanje
prijenos zalogaja
luenje inaktivnog pepsinogena, aktiviranje pepsinogena u pepsin
koji pospjeuje razgradnju bjelanevina, luenje eluane kiseline za
aktiviranje enzima i zatitu od mikroorganizama, luenje zatitne
sluzi
razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula, skladitenje eljeza i
vitamina, razgradnja starih krvnih stanica, razgradnja toksina (npr.
alkohol), stvaranje eluanih soli koje pohranjuje u unom mjehuru
i izluuje u dvanaesnik za rasprivanje masti
regulacija koncentracije glukoze u krvi, luenje sokova u dvanaesnik,
hidrogenkarbonatni ioni za neutralizaciju himusa u dvanaesniku,
enzimi tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptilaza, pankreasna
amilaza, lipaza, nukleaza
potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zatitu crijeva, sokovi
guterae i jetre ulijevaju se u dvanaesnik (enzimi, ioni, ine soli),
apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida, aminokiselina, glicerola,
viih masnih kiselina)
reapsorpcija vode, iona i vitamina, razgradnja oko 1 % celuloze uz
108

crvuljak
zadnje crijevo
analni otvor

pomo bakterija, sinteza vitamina k i b12

sadrava limfatiko tkivo
formiranje feces
regulira pranjenje crijeva, sfinkter

6.1. JETRA
Najvei vitalni organ u trbunoj upljini biogena tvornica
Sintetizira kolesterol, u, krvne bjelanevine (albumin i fibrinogen)
Obavlja detoksikaciju otrovnih tvari dospjelih u organizam na bilo koji nain
Pohranjuje minerale (eljezo) i vitamine A, D i B12
Vana je u metabolizmu ugljikohidrata, masti i bjelanevina (pretvara monosaharide iz
probavnog sustava u glukozu, pohranjuje viak glukoze u obliku glikogena, deaminira
aminokiseline i stvara ureu, obavlja doradu i izmjenu novosintetiziranih bjelanevina,
obavlja pregradnju masti, pretvara ugljikohidrate i bjelanevine i masti
Ima iznimnu mo regeneracije
Stvara u ija je uloga rasprivanje masti u sitne kapljice koje enzim lipaza moe razgraditi na
glicerol i vie masne kiseline dnevno stvara oko pola litre ui
Jetra ima dvostruku apsorpciju krvi. Jetrena arterija dovodi u jetru krv zasienu kisikom koji je
potreban za funkcioniranje jetrenih stanica. S druge strane, postoji tzv. portalni krvotok u kojem
jetrena vena (vena porte) dovodi u jetru krv iz probavnog sustava. ona sadrava tvari koje su se u
probavnom sustavu apsorbirale u krvi. Tako jetra moe neutralizirati tetne tvari prije nego
krvotokom stignu u ostale organe. Sva krv koja je pristigla u jetru nakon prolaska kroz nju ulijeva
se u donju uplju venu.

6.2. GUTERAA
Sokovi guterae sadravaju veliku koliinu razliitih probavnih enzima (tripsin, kimotripsin,
pankreasna amilaza, lipaza, kolesterol-esteraza i dr.) i ulijevaju se u dvanaesnik. Zbog toga je
guteraa egzokrina lijezda. Sadrava i otoie endokrinog tkiva pa je i endokrina lijezda. U
krvotok izluuje dva hormona, inzulin i glukagon. Otoie endokrinog tkiva nazivamo
Langerhansovim otoiima. Oni se sastoje od beta-stanica, koje lue inzulin i alfa-stanica koje lue
glukagon u krv. Normalna koncentracija glukoze u krvi (GUK) iznosi 4,5 5,5 mmol/L. poviena
razina se zove hiperglikemija, a sniena hipoglikemija.

6.3 BOLESTI
eerna bolest metaboliki poremeaj koje je posljedica premale koliine ili potpunog nedostatka
hormona guterae, inzulina ili smanjene osjetljivosti receptora za inzulin na ciljnim stanicama
hiperglikemija.
eerna bolesti tipa I ovisna je o inzulinu, nasljedna bolest, posljedica prestanka rada endokrinih
stanica guterae koje stvaraju inzulin
eerna bolest tipa II neovisna o inzulinu, najee nastaje u odrasloj dobi zbog smanjene
osjetljivosti ciljnih stanica na inzulin
Karijes erozija zuba do koje dolazi nakon oteenja zubne cakline bakterija Streptococcus
mutans
Gastritis upala eluane sluznice eluani ir (ulkus)
Ciroza jetre posljedica pretjeranog konzumiranja alkoholnih pia
BIOLOGIJA

109

Proljev (dijareja) posljedica prebrzog gibanja sadraja crijeva kroz debelo crijevo
Zatvor (opstipacija) suprotno proljevu
Chronova bolest upalna bolest, nepoznati uzrok, kronina
Rad debelog crijeva simptomi proljev, zatvor i krv u stolici
VRSTA HRANE
mlijeni
proizvodi
kruh i itarice

HRANA KOJA IZAZIVA TVRDU

STOLICU
mlijeko, jogurt bez voa, sirevi,
sladoled, kravlji sir
kruh i pecivo od bijelog brana, slani
krekeri, preraene itarice, palainke,
keksi, pereci, bijela ria, tjestenina

voe i povre

iscijeeni voni sok, pire od jabuka,

oguljeni krumpir

meso
masnoe

bilo koje meso, ribe i iznutrice

ni jedna

kolai i slastice

sve osim onih sa itaricama ili voem

juhe

sve krem juhe, ujuci bez povra,

graha ili lee

HRANA KOJA IZAZIVA MEKU

STOLICU
jogurt sa itaricama ili voem
kruh i drugi proizvodi od
nepreraenih itarica (cjelovito
brano)
povre (osim oguljenog krumpira),
orasi, sueni grah, graak, sjemenke,
lee, kikiriki
sve
svi nainjeni od lomljenih itarica,
sjemenki ili voa
juhe s povrem, grahom ili leom

6.4. HRANA
Hrana je izvor tvari i energije. Mora:
Imati odreenu energetsku vrijednost
Sadravati sve sastojke koji su potrebni za izgradnju i obnovu stanica organizma
Sadravati tvari koje su vane za rad stanica i obranu organizma od bolesti
Bazalni metabolizam (BM) energija za odravanje osnovnih ivotnih procesa
Radni metabolizam (RM) koliina energije koja je potrebna za sve aktivnosti organizma osim za
odravanje osnovnih ivotnih funkcija
ESENCIJALNE AMINOKISELINE
arginin (esencijalan za djecu)
fenilalanin
histidin (esencijalan za djecu)
izoleucin
leucin
lizin
metionin
treonin
triptofan
valin

NEESENCIJALNE AMINOKISELINE
glutaminska kiselina
alanin
aspargin
cistein
cistin
glicin
hidroksiprolin
prolin
serin
tirozin

Obrok odrasle osobe 50% ugljikohidrata, 30 % bjelanevina, 15 % masnoa

Vitamini esencijalni sastojci hrane prisutni u malim koliinama manjak vitamina
(hipovitaminoza) i viak (hipervitaminoza). Vitamine dijelimo u dvije skupine ovisno u njihovoj

BIOLOGIJA

110

topljivosti u vodi: topljivi vitamini (C, B, kompleksi i H (biotin)) i netopljivi vitamini (A, D, E, K
topljivi u mastima)

VITAMIN

A retinol

ULOGA

vaan za vid

B1 tiamin
B2 riboflavin
B3 niacin
B5
pantotenska
kiselina
B6 piridoksin
B9 folna
kiselina
B12
cianokobalamin
C (askorbinska
kiselina)
D (kalciferol)
BIOLOGIJA

vani za ivane
stanice,
hemoglobin,
sudjeluje u
metabolizmu
ugljikohidrata,
masti i
bjelanevina, vani
za rast stanice

antioksidans, vaan
je za sluznicu i
kou te za
apsorpciju eljeza
vaan za

HIPOVITAMINOZA
UZROKUJE

IZVOR

nona ili kokoja

sljepoa

mlijeko i proizvodi od
mlijeka, jetra, jaja, riblje
ulje, povre bogato
karotenima kao mrkva

beriberi, poremeaj
funkcije ivanih
stanica
dermatitis
pelagra
umor, slabost, drhtanje
ruku i nogu
nadraaj ivanih
stanica, oteenje
sluznice, slabokrvnost
slabokrvnost, problemi
sa probavom

kvasac, graak
itarice, jetra, jaja, jogurt
jetra, riba, meso, soja,
krumpir
veina namirnica,
posebno jetra i
mahunarke
veina namirnica
jetra, riba, povre

slabokrvnost

jetra, riba, meso

skorbut

svjee povre i voe

rahitis

jetra, morski plodovi,

111

E (tokoferol)

metabolizam
kalcija i fosfora, za
kosti, miinu
aktivnost te nuan
za vrijeme rasta
antioksidans, vaan
za stanine
membrane i spolne
hormone

meso, mlijeko, jaja,

proizvodi ga koa pod
utjecajem sunca (uv
zraka)

sterilnost

jaja, ulja sjemenki,

mahunarke, sueno voe

Bulimija poremeaj prehrane pri kojem se izmjenjuju razdoblja pretjeranog konzumiranja hrane s
razdobljima namjernog povraanja hrane, uzimanja laksativa, tableta za mravljenje ili lijekova za
smanjenje tekuine u tijelu (diuretika)
Anoreksija je poremeaj uzimanja hrane u kojem osoba razliitim metodama, kao to su
neuzimanje i izbjegavanje hrane, povraanje, koritenje laksativa, diuretika i prekomjernom
tjelovjebom, izgladnjuje vlastiti organizam

6.5. SAETAK
Hrana nemaju energetsku vrijednost (voda, vitamini, minerali), imaju energetsku vrijednost
(ugljikohidrati, masti, bjelanevine)
Graa probavnog sustava usta, lijezde slinovnice, drijelo, jednjak, eludac, tanko, crijevo,
guteraa, jetra, debelo crijevo, analni otvor
Probava hrane amilaza (u slini u ustima, razgradnja kroba), pepsin (u eludcu, razgradnja
bjelanevina), enzimi guterae (u dvanaesniku), une soli (u dvanaesniku, raspruju masti)
lijezde probavnog sustava jetra (stvara une soli za rasprivanje masti u dvanaesniku), lijezde
slinovnice, guteraa: egzokrina (sokovi koji se izlijevaju u dvanaesnik sadravaju enzime za
razgradnju masti, bjelanevina, ugljikohidrata te hirogenkarbonatne ione za neutralizaciju kiselosti
himusa) i endokrina (hormoni inzulin i glukagon, regulacija glukoze u krvi)
Zubi mlijeni (20), trajni (32): umnjaci, kutnjaci, pretkutnjaci, onjaci, sjekutii; graa zuba:
kruna, vrat, korijen; caklina, dentin, cement, pulpa
Bolesti probavnog sustava: karijes, gastritis, ir, ciroza jetre, proljev, zatvor, rak debelog crijeva
Prehrana pravilna prehrana, indeks tjelesne mase, hipovitaminoza, poremeaji prehrane:
anoreksija i bulimija, hrana i energija, bazalni i radni metabolizam

BIOLOGIJA

112

7. ENERGIJA I REGULACIJA TJELESNE TEMPERATURE

Glukoza osnovni izvor energije u svim stanicama
Glikoliza prva skupina metabolikih reakcija u koju ulazi glukoza zbiva se u citoplazmi stanice
najstariji metaboliki proces, jednako se dogaa u ivotinja, biljkama i bakterija nema kisika
anaeroban proces dvije molekule pirogroane kiseline (piruvata) oslobodi se energija dovoljna
za sintezu dviju molekula ATP-a. Glikolizom u citoplazmi nastaje oko 5 % energije vezane za ATP,
dok e se 95 % dobiti u reakcijama koje se zbivaju u mitohondrijima
Vrenje anaeroban proces nakon glikolize pirogroana kiselina ostaje u citoplazmi i ulazi u
reakciju mlijeno-kiselog vrenja kojim nastaje mlijena kiselina
Mitohondriji krebsov i calvinov ciklus
Krebsov ciklus ciklus limunske kiseline zbiva se u matriksu mitohondrija kruni proces u
kojem acetilkoenzim A oksidira do ugljikovog (IV) oksida i vodika. Pritom se oslobodi energija da
sintezu jo dviju molekula ATP-a. osloboeni vodikovi ioni veu se za specifine prenositelje.
Specifini prenositelji vodikove ione prenose u trei, najproduktivniji, proces staninog disanja, a to
je dini lanac.
Oksidativna fosforilacija (dini lanac) zbiva se na unutarnjoj membrani mitohondrija. Za njegov
tijek vani su citokromi koji slue kao prenositelji elektrona, a nalaze se na unutarnjoj membrani
mitohondrija. Dolazi do oksidacije prenositelja vodika pri emu se oslobaaju elektroni i vodik. U
tom procesu izravno sudjeluje i kisik. Oslobaa se energija dostatna za sintezu jo 36 molekula
ATP-a. Kao nusproizvod iz kisika i vodika nastaje i manja koliina vode, koju nazivamo
metabolikom voda. Aminokiseline prije ukljuivanja u navedene metabolike reakcije moraju
proi proces deaminacije. Deaminacijom se iz njih odvaja aminoskupina i nastaje amonijak. To je
iznimno otrovan plin pa se u reakciji s ugljikovim (IV) oksidom (osloboenim iz Krebsovog
ciklusa) pretvara u manje toksinu ureu (karbamid ili mokraevinu). Ako je izluivanje
poremeeno, nakupljanje uree u krvi izaziva samootrovanje koje zovemo uremija.
Hipertermija tjelesna temperatura vea od 41C poinje ireverzibilna denaturacija bjelanevina
Hipotermija tjelesna temperatura manje od 36C
Sredite za regulaciju tjelesne temperature se nalazi u dijelu mozga koji se zove hipotalamus.

BIOLOGIJA

113

Temperatura tijela pada ubrzavanje metabolikih reakcija, suenje krvnih ila (vazokonstrikcija),
smanjenje brzine protoka krvi kroz kou, smanjeno znojenje, poveana miina aktivnost, drhtanje
(nesvjesno poveanje napetosti skeletnih miia)
Temperatura tijela raste usporavanje metabolikih reakcija, irenje krvnih ila (vazodilatacija),
poveanje protoka krvi kroz kou, pojaano znojenje, smanjenje miine aktivnosti

7.1. KOA
Najvei organ ljudskog tijela, u izravnom dodiru s vanjskim okruenjem, debljina 0,5 2 mm,
povrina 1,5 2 m2, masa oko 4 kg
Na povrini koe je epiderma (pousmina), ispod nje je usmina (derma). Odvojene su bazalnom
membranom. Ispod epiderme i derme nalazi se jo potkoni sloj masnih stanica. Epiderma je tanji
povrinski sloj, neprestano se troi i ima sposobnost regeneracije. Sastoji se od pet slojeva: bazalni,
suprabazalni, zupasti, zrnati i ronati sloj. Derma je deblji, unutarnji sloj koe, vani sastojci su
bjelanevine kolagen i elastin. Kolagen daje vrstou, a elastin elastinost koi. U dermi se nalaze
krvne kapilare, osjetna tjeleca, lijezde znojnice i lojnice, korijen dlake i snopovi glatkih miia.
Uloge koe su raznolike: zatitna uloga, titi od vanjskih utjecaja, gubitka vode, mehanikih
djelovanja, prodora mikroorganizama, Suneva zraenja. Sudjeluje u regulaciji tjelesne
temperature, sintetizira vitamin D, slui kao skladite za spremanje masti. Osjetilni je organ jer se u
njoj nalaze osjetna tjeleca za dodir, toplinu, hladnou i bol.
lijezde lojnice smjetene su uz dlaku u ije izvodne kanalie izluuju loj (holokrino izluivanje)
na povrinu koe, loj titi kou od pucanja i isuivanja
lijezde znojnice lue znoj regulacija tjelesne temperature znoj je po sastavu slian mokrai i
sadri gotovo 99 % vode
Uz stanice bazalnog sloja nalaze se i stanice melanociti, koje sadravaju pigment melanin. Melanin
je vaan je prua koi zatitu od tetnog ultraljubiastog zraenja Sunca.

7.2. SAETAK
Metabolizam pretvorba tvari i energije nastajanja ATP-a glukoza glikoliza pirogroana
kiselina: s O2 (stanino disanje u mitohondriju (Krebsov ciklus, dini lanac) bez O 2 (mlijeno-kiselo
vrenje u citoplazmi)
Graa: epiderma: 5 slojeva stanica, mrtvi sloj koe, regeneracija; derma: ivi sloj koe, krvne
kapilare, ivci, osjetilna tjeleca, lijezde lojnice i znojnice, korijen dlake; sloj masnih stanica:
skladitenje masnoa, izolacija
Melanocit pigment melanin zatita od UV zraenja rak koe (melanom)
Uloga koe: zatita od vanjskih utjecaja, mikroorganizama, gubitka vode, UV zraenja i mehanikih
ozljeda, regulacija tjelesne temperature, sinteza vitamina D, skladite masti, osjetilni organi (dodir,
tlak, bol, hladnoa i toplina)
Termoregulacija hipotermija, hipertermija, mehanizam regulacija, centar u hipotalamusu

BIOLOGIJA

114

8. MOKRANI SUSTAV
Mokrani sustav ovjeka smjeten je u trbunoj upljini, iza potrbunice. Graen je od dva bubrega,
dva mokraovoda (uretera), mokranog mjehura i mokrane cijevi (uretra). Bubrezi slue za
sakupljanje mokrae i prosjeno moe primiti oko 0,5 litara tekuine. Bubrezi imaju nekoliko
vanih uloga:
Izluivanje ili ekskrecija tvari koje nastaju kao konani proizvod metabolizma (urea,
kreatin)
Nadzor nad koncentracijom veine tvari u tjelesnim tekuinama i osmoregulacija; time
bubrezi utjeu na volumen izvanstanine vari i na krvni tlak
Regulacija acidobazine ravnotee
Luenje enzima renina koju sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka i hormona eritropoetina koji
potie proizvodnju eritrocita
Osnovna graevna i funkcionalna jedinica bubrega je nefron. U oba bubrega ovjek ima oko dva
milijuna nefrona iako mu je za normalan ivot dovoljan milijun. Svaki nefron se sastoji od
Bowmanove ahure, silaznog (proksimalnog) kanalia, Henleove petlje i uzlaznog (distalnog)
kanalia.
U Bowmanovu ahuru ulazi arteriola koja u njemu stvara klupko krvnih kapilara, tzv. glomerul.
Filtracijom krvi tu nastaje primarni filtrat. On sadrava krvnu plazmu bez stanica i krvnih
bjelanevina. U svim nefronima bubrega dnevno nastaje oko 180 litara primarnog filtrata dok se na
kraju iz organizma u prosjeku izlui oko litra i pol mokrae dnevno. T znai da se vie od 99 %
primarnog filtrata reapsorbira natrag u krv. Iz primarnog filtrata reapsorbiraju se sve korisne tvari, a
tetne se izluuju mokraom. Ona se skuplja u sabirnu cijev i dalje mokranim sustavom izluuje iz
organizma. Reapsorpciju reguliraju sva hormona: aldosteron i antidiuretski hormon (ADH).
Aldosteron je hormon koji lui kora nadbubrene lijezde, a utjee na reapsorpciju iona kalija i
natrija u kanaliima nefrona.
Antidiuretski hormon (ADH) potie reapsorpciju vode iz bubrenih kanalia u krv, lui ga stranji
reanj hipofize (neurohipofiza)

8.1. BOLESTI
Upala mokranog mjehura infekcija bakterijama Escherichia coli
Bubreni kamenci
Uremija (poveana nakupina ureje u krvi smrt) hemodijaliza ili transplantacija bubrega

8.2. SAETAK
Graa: bubrezi, mokraovod, mokrani mjehur, mokrana cijev
BIOLOGIJA

115

Uloge: izluivanje krajnjih proizvoda metabolizma, osmoregulacija, odravanje acido-bazne

ravnotee, luenje renina i eritropoetina, vana uloga u odravanju homeostaze
Nefron: graevna i funkcionalna jedinica bubrega, glomerul, Bowmanova ahura, silazni i uzlazni
kanali, Henleova petlja, filtracija, reapsorpcija, sekrecija, hormoni aldosteron (kora nadbubrene
lijezde, regulira koncentraciju iona), ADH (neurohipofiza, regulira volumen vode)
Poremeaji i bolesti upala mokranog mjehura, bubreni kamenci, zatajenje bubrega, uremija,
lijeenje: hemodijaliza, transplantacija bubrega

9. SUSTAV ORGANA ZA KRETANJE

Sustav organa za kretanje naziva se miino-kotani ili lokomotorni sustav: kostur i
poprenoprugasti miii
Kostur je unutarnji potporanj - u njemu se pohranjuju velike koliine minerala sastoji se od
kostiju, hrskavice i ligamenata. Kosti su najtvri dio kostura i graene su od kotanog tkiva.
Hrskavica je meki i elastiniji dio od hrskavinog tkiva, a ligamenti su najmeki i najelastiniji dio
koji povezuje kosti u zglobovima ili miie s kostima. Na kosturu ovjeka razlikujemo kosti glave
(kosti lica i lubanje), trupa (kraljenica, rebra, prsna kost i kosti zdjelice) i udova (kosti ruku i
nogu). Prema obliku kosti mogu biti cjevaste ili duge (bedrena kost), plosnate ili iroke (kosti
zdjelice) i kratke ili kubine (kosti prstiju). Kosti su graene od ivih stanica i u njima se cijelog
ivota zbivaju vrlo intenzivni procesi. U kotanom tkivu razlikujemo vie vrsta stanica. Osteokleasti
su kotane stanice koje razgrauju kost, a osteoblasti stanice koje stvaraju novu kost. Kost je s
vanjske strane obavijena pokosnicom ispod koje se nalazi kompaktno kotano tkivo. U njemu su
stanice poredane gusto u obliku koncentrinih krugova (lamela) oko tzv. Haversonovih kanalia
kroz koje prolaze krvne ile. Ispod tog sloja nalazi se spuvasto kotano tkivo u kojem su lamele
poredane u svim smjerovima. U sreditu kosti nalazi se kotana modina. U nekim kostima postoji
crvena kotana modina koja sudjeluje u proizvodnji krvnih stanica, npr. bedrena kost, rebra i
kraljeci. Kosti mogu biti povezane zglobovima (pokretni spojevi) ili avovima (nepokretni
spojevi). U zglobu vanu ulogu imaju i hrskavino tkivo i ligamenti. Hrskavino tkivo se sastoji od
stanica hondroblasta koji ga izgrauje i hondroklasta koji ga razgrauju.
Miino tkivo graeno je od miinih stanica koje imaju sposobnost kontrakcije. Osnovna obiljeja
miinog tkiva su podraljivost, provodljivost, kontraktilnost, elastinost i mehaniki rad. Prema
grai i funkciji, razlikujemo tri vrste miinog tkiva: glatko (nije pod utjecajem nae volje
autonomni ivani sustav stjenke organa), srano (nije pod naom kontrolom srce) i
poprenoprugasto (skeletni miii pod naom voljom). Ljudsko tijelo se sastoji od oko 640
razliitih miia koji ine oko 40% tjelesne mase, a svaki mii je sastavljen od oko 400 000
miinih fibrila. Miii se sastoje od miinih vlakana, a svako miino vlakno sadrava od
nekoliko stotina do nekoliko tisua snopova manjih vlakana ili miofibrila. Oni imaju svije vrste
specifinih nitastih bjelanevina: aktin i miozin. Svaki miofibril ima oko 1500 debljih niti miozina i
dvostruko vie tanjih niti aktina. Funkcionalni dio miofibrile nazivamo sarkomera i protee se od
jedne do druge Z membrane. Aktinske i miozinske niti rasporeene su unutar sarkomere u
naizmjeninim redovima. Miofibrile su u miinom vlaknu okruene staninom tekuinom koji
nazivamo sarkoplazma. U njoj se nalazi velika koliina iona, bjelanevina te velik broj
mitohondrija. Mjesto gdje zavreci ivaca dolaze do miia nazivaju se neuromuskularna ili
miino-ivana veza (tzv. motorna ploa). Vanu ulogu u prijenosu podraaja preko motorne ploe
s pomou neurotransmitera acetilkolina imaju ioni kalcija. Oni su vani i u irenju akcijskog
potencijala unutar miofibrila.
BIOLOGIJA

116

9.1. BOLESTI
Osteoporoza je bolest pri kojoj dolazi do gubitka kotane mase.
Rahitis je bolest kostiju koja najee nastaje zbog nedostatka vitamina D, jednog od najvanijih
imbenika u odravanju koncentracije kalcija u krvnoj plazmi. Izvor vitamina D su jaja, povre i
mlijeko.
Prijelomi kostiju (otvoreni i zatvoreni), uganue (istezanje ligamenta), iaenje (iskakanje kostiju
iz zglobne aice), atrofija (smanjenje miia i propadanje miinog tkiva), distrofija (nasljedna
bolest pri kojoj dolazi do oteenja i slabljenja skeletnih miia).

9.2. SAETAK
Hrskavica meki dio kostura, sadrava stanice hondroblaste i hondroklaste, razlikujemo hrskavice
u zglobovima i samostalne hrskavice, kostur djeteta uglavnom je hrskavian, za okotavanje
hrskavice vani su ioni kalcija, vitamin D i parathormon
Struktura kostiju: stanice osteoblasti stalno izgrauju kotano tkivo, stanice osteoklasti razgrauju
kotano tkivo, gustoa kotanog tkiva mijenja se s godinama, a posebno ovisi o optereenju kostiju,
pokosnica obavija kosti, kosti sadravaju kompaktno i spuvasto kotano tkivo
Graa kostura: kosti, hrskavice, ligamenti
Rad miia: kontrakcija miia posljedica je uklizavanja aktina i miozina, pri tome vanu ulogu
imaju ioni kalcija, koliina mitohondrija u miiima izravno je vezana za kondiciju, tj. koliinu
energije koja je na raspolaganju miiima, kontrakcije miia kontrolira ivani sustav preko
motornih neurona koji se povezuju s miiima preko motorne ploe (neuromuskolatorna veza), u
prijenosu impulsa preko sinapsi sudjeluju neutrotransmitori, a vanu ulogu u prijenosu podraaja po
miinom vlaknu imaju ioni kalcija
Miii glatki, poprenoprugasti, srani, podraljivost, pokretljivost, kontraktilnost i mogunost
mehanikog rada
Graa: miina vlakna graena su od miofibrila, sarkomera je osnovna jedinica unutar miofibrile,
aktin i miozin su bjelanevine koje grade mii
Sastav kostiju: oko 30 % organske tvari (bjelanevina osein koja daje elastinost) i oko 70 %
anorganske tvari (najvie kalcija koji daje vrstou)
Kosti: kosti glave, trupa i udova, cjevaste, plosnate i kratke, spajaju se u zglobovima ili avovima

BIOLOGIJA

117

10. SUSTAV LIJEZDA S UNUTARNJIM IZLUIVANJEM

Endokrinologija je grana medicine koja se bavi funkcioniranjem i poremeajima endokrinog
sustava. za usklaivanje organskih sustava u funkcionalnu cjelinu zaduena su dva sustava: iani i
endokrini. Osnovna djelovanja endokrinog sustava su hormoni. To su kemijski spojevi koje stvaraju
i izravno u krvotok lue endokrine lijezde. Za razliku od endokrinih lijezdi, postoje i egzokrine
lijezde koje svoje proizvode ne lue u krv, nego u probavni sustav ili na povrinu koe. U
endokrine lijezde ubrajamo hipofizu, titastu lijezdu (titnjau), dotitne lijezde, nadbubrene
lijezde, guterau i spolne lijezde (sjemenici i jajnici). Sa stranje strane mozga nalazi se mala
lijezda poznata pod imenom epifiza ija uloga nije jo utvrena. Smatra se da je odgovorna za
ciklus spavanja.
Hormoni prema sastavu mogu biti ili bjelanevine ili steroidi. Krvlju dolaze do svih stanica tijela, a
djeluju samo na one stanice koje imaju receptore za njih. Da bi se hormon vezao za stanicu ona
mora imati specifino vezno mjesto, tzv. receptor koji moe biti mehaniki, u citoplazmi ili u jezgri.
Djelovanje endokrinog i ivanog sustava povezano je preko hipotalamusa. On je dio sredinjeg
ivanog sustava koji prima informacije iz tijela i iz vanjske okoline i vaan je za djelovanje
autonomnog ivanog sustava. regulira rad srca, tjelesnu temperaturu, e, glad, spavanje, utjee na
rad hipofize. Hipofiza je smjetena tik uz hipotalamus, a povezuje ih zajedniki niz krvnih ila.
Osnovni mehanizam koji utjee na rad endokrinih lijezda je mehanizam negativne povratne
sprege.

10.1. HIPOFIZA
Sredinja lijezda endokrinog sustava, dijelimo je na prednji reanj (adenohipofiza) i stranji reanj
(neurohipofiza), izmeu njih je poveznica koju katkad zovemo srednji reanj. Najvei broj hormona
izluuje prednji reanj. To su stimulacijski ili tropni hormoni. Pomou njih hipofiza upravlja radom
spolnih lijezda, kore nadbubrenih lijezda, titnjae i mlijenih lijezda. Hormoni koji utjeu na
rad spolnih lijezda su gonadotropni hormoni. Na koru nadbubrene lijezde utjeu
adenokortikotropni hormoni (ACTH), na titnjau tireotropni hormon (TSH), a na mlijene lijezde
prolaktin. Adenohipofiza izluuje i hormon rasta (somatotropni ili STH).
Sredinji reanj izluuje hormon koji stimulira stanice melanocite (MSH) i utjee na raspodjelu
konog pigmenta melanina.
Stranji reanj izravno je povezan s hipotalamusom. Hormoni koji se oslobaaju iz tog renja su
nastali u hipotalamusu. To su oksitocin i antidiuretski hormon (ADH).

BIOLOGIJA

118

ENDOKRINA
LIJEZDA
stranji reanj
hipofize

HORMONI
antidiuretski hormon (ADH)

(skladite
hormona

oksitocin

CILJANE
STANICE

ULOGA HORMONA

bubrezi

stimulira reapsorpciju vode

maternica,

stimulira kontrakcije pri poroaju i

mlijene lijezde

izluivanje mlijeka

sve stanice tijela

stimulira diobu stanica i rast

titnjaa

stimulira endokrinu aktivnost titnjae

hipotalamusa)
hormon rasta (somatotropni,
STH)
tireotropni (tireostimulirajui,
TSH)
adenokortikotropni hormon
prednji reanj

(ACTH)

srednji reanj

gonadotropni hormoni

hipofize

u ena: folikostimulacijski
FSH i luteinizacijski LH
u mukaraca:
folikostimulirajui FSH i
hormon za stimulaciju

intersticijskih stanica
Prolaktin
melanocitstimulacijski hormon
(MSH)
tiroksin i rijodtironin

titnjaa
tireokalcitonin
dotitne lijezde
kora
nadbubrenih
lijezda

parathormon

jajnici

sjemenici

adrenalin hormon stresa

nadbubrenih lijezda
stimuliraju sazrijevanje jajne stanice i
luenje enskih spolnih hormona
stimuliraju sazrijevanje spermija i
luenje mukih spolnih hormona
produkcija mlijeka

stanice koe

raspodjela

sva tkiva
kosti, bubrezi,
krv, probavilo
kosti, bubrezi,

bubrezi

androgeni hormoni

stimulira endokrinu aktivnost kore

mlijene lijezde

aldosteron

inzulin

sjemenici (testisi)

lijezda

kortizol

lijezda
guteraa

nadbubrenih

krv, probavilo
sva tkiva

sr
nadbubrenih

kora

regulira metabolizam i utjee na rast i

razvoj
regulacija koncentracije iona kalcija
(Ca2+)
regulira promet kalcija i fosfora
rast koncentracije glukoze
stimulira reapsorpciju iona natrija i

spolni hormoni,

izluivanje iona kalija

stimuliraju razvoj primarnih i

koa, miii

sekundarnih spolnih obiljeja

srani i ostali
miii
jetra, miii,

poveava koncentraciju glukoze u krvi

sniava koncentraciju glukoze u krvi
podie razinu glukoze u krvi

glukagon

masne stanice

androgeni hormoni (npr.

spolni organi,

razgradnjom glikogena ili jetrenog eera

stimuliraju spermatogenezu, razvoj

testosteron)

koa, miii
spolni organi,

primarnih i sekundarnih spolnih obiljeja

stimuliraju oogenezu, razvoj primarnih i

koa, miii
brojna tkiva

sekundarnih spolnih obiljeja

ukljuen u regulaciju bioritma, mogue

jajnici (ovariji)

estrogeni i progesteron

epifiza

malatonin

BIOLOGIJA

119

da utjee na sazrijevanje i spolne organe

TITNJAA smjetena uz dunik, neposredno ispod grkljana, radom te lijezde upravlja hipofiza
luenjem tireotropnog hormona, titnjaa je graena od mnotva folikula (mjehuria) i lui tri vana
hormona: hormon trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) utjeu na intenzitet metabolizma u tijelu.
Tireokalcitonin regulira koncentraciju kalcijevih iona u krvi. Sa sintezu hormona titnjae
potreban je jod
DOTITNE LIJEZDE etiri izluuju parathormon utjee na promet kalcija i fosfata u
organizmu regulira apsorpciju kalcija iz probavnog sustava, reapsorpciju fosfata u bubrenim
kanaliima i mobilizaciju kalcija i fosfata iz kostiju
NADBUBRENE LIJEZDE parne smjetene uz bubreg adrenalin. Kora nadbubrene
lijezde je pod kontrolom adenohipofize, a izluuje: aldosteron (mineralokortikoid koji odrava
stalnu koncentraciju natrija i kalija u tjelesnim tekuinama), kortizol (glukokortikoidni hormon,
pojaano se izluuje u stresnim situacijama, ubrzava metabolizam, potie stvaranje glukoze i
razgradnju bjelanevina), androgeni hormoni (muki spolni hormoni), sr nadbubrene lijezde lui
adrenalin stresne situacije, ubrzan rad srca, porast krvnog tlaka, irenje dinih putova.
GUTERAA ili pankreas ima dvostruku ulogu egzokrina i endokrina lijezda. Za endokrinu
ulogu su odgovorne stanice Langerhansovih otoia beta-stanice koje lue inzulin (ubrzava
prijenos glukoze olakanom difuzijom), i alfa-stanice koje lue glukagon (razgradnja jetrenog
eera glikogena u glukozu)
SPOLNE LIJEZDE sjemenici (testisi) spermatogeneza i luenje testosterona; jajnici (ovariji)
oogeneza i luenje estrogena i progesterona

10.2. BOLESTI
Pri poremeaju rada neurohipofize, posebice pri izluivanju antidiuretskog hormona (ADH) dolazi
do poremeaja regulacije koliine vode u tijelu.
Poremeaj rasta gigantizam ili patuljasti rast
Hipertireoza poveanje titnjae poveani bazalni metabolizam, poveana razdraljivost,
pojaano znojenje, povienje tjelesne temperature, gubitak tjelesne mase
Hipotireoza smanjeno luenje hormona titnjae usporavanje tjelesne i mentalne funkcije
guavost
Hiperparatireoza poremeaj u radu dotitnih lijezda poveana koncentracija parathormona
poveava koncentraciju kalcija i smanjuje koncentraciju fosfata u krvi krhke kosti i lomljive
Hipoparatireoza manjak parathormona manje kalcija i vie fosfata grevi u miiima

10.3. SAETAK
Endokrine lijezde izravno u krvotok izluuju hormone, hipotalamus, dio mozga povezuje ivani
i endokrini sustav, i t preko glavne lijezde hipofize, izluivanje hormona regulirano je
mehanizmom povratne sprege
Hipofiza adenohipofiza izluuje stimulacijski ili tropni hormon, srednje reanj izluuje
melanocit stimulacijski hormon (MSH), a neurohipofiza izluuje oksitocin ili antidiuretski hormon
(ADH)
titnjaa izluuje hormone koji djeluju na metabolizam (trijodtironin, tiroksin, Tireokalcitonin)
Dotitne lijezde lue parathormon koji regulira koncentraciju kalcija i fosfata
Nadbubrene lijezde kora aldosteron, kortizol i androgene hormone; sr adrenalin
BIOLOGIJA

120

Guteraa endokrina lijezda izluuje inzulin i glukagon pomou kojih odrava stalnu
koncentraciju glukoze u krvi, egzokrina lijezda
Spolne lijezde stvaraju spolne stanice, jajnici izluuju enske spolne hormone (estrogen i
progesteron), sjemenici muke (testosteron)
Poremeaji previe ili premalo hormona patuljasti rast (nanizam), divovski rast (gigantizam),
eerna bolest, hipertireoza, hipotireoza, guavost, hiperparatireoidizam, hipoparatireoidizam

11. SUSTAV SPOLNIH ORGANA

Pubertet je razdoblje spolnog sazrijevanja ovjeka, a poinje luenjem neurohormona hipotalamusa
koji potiu adenohipofizu na luenje gonadotropnih hormona (GTH). Proces spolnog sazrijevanja
poinje u prosjeku izmeu 10. i 13. godine, a zavrava izmeu 16. i 18. godine. Pod utjecajem
spolnih hormona razvijaju se primarna i sekundarna spolna obiljeja. Primarna obiljeja su sami
spolni organi, a sekundarnim obiljejima nazivamo sva ostala obiljeja prema kojima razlikujemo
BIOLOGIJA

121

muki i enski spol. Fizike promjene u djeaka su promjena glasa (mutacija), rast dlaka na licu i
tijelu, poveanje miine mase, pojaan rad lijezda lojnica i znojnica. Fizioloke promjene su
stvaranje sperme i none polucije (nesvjesna ejakulacija sjemene tekuine tijekom spavanja).
Fizike promjene u djevojica su rast dojki, razvoj enske dlakavosti tijela i nakupljanje masti u
potkonom tkivu, a fizioloka promjena je pojava menstruacije. Prva menstruacija naziva se
menarha.

11.1. MUKI SPOLNI SUSTAV

Sperma se izbacuje (ejakulira) tijekom spolnog ina. Prosjeni volumen izbaene sjemene tekuine
u zdrave muke osobe je 3,5 mL. U svakom mililitru sperme nalazi se oko 120 milijuna sjemenih
stanica. Iako je za oplodnju dovoljna samo jedna stanice, kada broj spermija u mililitru sperme
postane manji od 20 milijuna, mukarac postaje neplodan. Spermiji u spolnim kanaliima ive i vie
tjedana, dok u ejakulaciji zadravaju sposobnost oplodnje od 24 do 48 sati.
Organi mukog spolnog sustava dijele se na vanjske i unutarnje. Vanjski su monje (skrotum) u
kojima se nalaze sjemenici (testisi) te spolni ud (penis). Unutarnje muke organe ine sjemenici
(testisi), dosjemenici (epididymis), sjemena vreica, prostata, sjemenovodi i mokrano-spolna cijev.
Sjemenici su parne spolne lijezde, graeni su od niza sjemenih kanalia, unutar svakom kanalia se
stvaraju sjemene spolne stanica procesom spermatogeneze, a stanice uz kanalie (tzv. Leydigove ili
intersticijske stanica) imaju endokrinu ulogu i lue muke spolne hormone, testosteron i ostale
androgene hormone. Sjemenici se nalaze u monjama gdje je tjelesna temperatura za oko 1,5 2 C
nia nego u trbunoj upljini. Ako sjemenici zaostanu u trbunoj upljini nee se normalno razvijati
kriptorhizam. Nakon to spermiji nastanu u sjemenim kanaliima, prelaze u dosjemenik u kojem
sazrijevaju i dobivaju mogunost pokretanja. Nakon toga sjemene stanica prolaze kroz sjemenovod
do sjemene vreice gdje se mogu pohraniti. U sjemenovodu i uz njega nalaze se lijezde koje
izluuju sekret bogat hranjivim tvarima koje su vaan izvor energije za spermije. Nakon toga
sjemenovod se spaja s mokranom cijevi i ini mokrano-spolnu cijev. U nju se ulijeva i sekret
prostate. Prostata je lijezda iji sekret zajedno sa sjemenim stanicama ini spermu. Sekret prostate
sadrava hranjive tvari i blago je lunat vano za neutralizaciju tekuine u sjemenovodu koja je
kisela zbog nazonosti metabolikih produkata sjemenih stanica, to smanjuje pokretljivost, a time i
fertilnost spermija. Penis je graen od miinog tkiva i spuvastih tijela te je dobro opskrbljen
krvnim ilama i ivcima. Kroz njega prolazi mokrano-spolna cijev. Prije spolnog odnosa dolazi do
erekcije uzrokuju je ivani podraaji koji dovode do promjene u prokrvljenosti spuvastih tijela.
Najvei dio osjetilnih tjelaaca smjeten je na vrnom dijelu spolnog uda, glaviu. Ejakulacija je
izlijevanje sjemene tekuine. U mukaraca je uobiajeno da se dogaa zajedno s orgazmom.
Spermij se sastoji od akrosomske kape, glave (s jezgrom), vrata (s mitohondrijima) i repa.

11.2. ENSKI SPOLNI SUSTAV

U enskom spolnom sustavu razlikujemo vanjske i unutarnje organe. Unutarnji su jajnici (ovariji),
jajovod (tuba uterina), maternica (uterus) i rodnica (vagina). U vanjske spolne organe ubrajamo
stidnicu koju ine velike i male usne i draica (klitoris).
Jajnici su parne enske spolne lijezde zaduene za oogenezu i luenje spolnih hormona (estrogen i
progesteron). Nalaze se u trbunoj upljini pri ulazu u zdjelicu. Imaju oblik i veliinu badema i teki
su oko 10 grama. U njima se od roenja nalazi velik broj mjehuria (folikula) koji sadravaju
zametne jajne stanice. Od njih tijekom ivota sazrije samo manji broj jajnih stanica, a ostale
propadaju.

BIOLOGIJA

122

Jajovod su cjevaste tvorbe duge oko 15 cm. Nalaze se uz svaki jajnik. Prema jajniku su jajovodi
proireni u obliku lijevka s trepetljikavim epitelom. Uloga im je privui jajnu stanicu nakon
ovulacije i prenijeti je do maternice. Unutarnja stjenka jajovoda ima trepetljikavi epitel, koji
omoguuje kretanje jajne stanice jer ona nema tu sposobnost. Jajovodi lue lunati sekret koji slui
za prehranu jajne stanice i neutralizaciju metabolikih proizvoda. Jajovodi ulaze u maternicu.
Maternica je miini organ u kojem se razvija plod tijekom trudnoe. Normalna veliina maternice
je oko 5 cm, a u trudnoi duljina maternice moe biti i do 30 40 cm. Dijelovi maternice su dno,
tijelo i vrat. Sluznica maternice (endometrij) cikliki se svaki mjesec priprema za prihvat oploene
jajne stanice. Vrat maternice (cerviks) ulazi u rodnicu.
Rodnica je cjevasta tvorevina duga oko 10 cm. Ima miinu stjenku koja je vrlo rastezljiva. U
rodnici se nalazi djevianski zalistak (himen). To je tanka opna koja prvi prvom spolnom odnosu
pukne uz krvarenje (defloracija).
Stidnica se sastoji od velikih i malih usana, a izmeu njih se nalazi otvor rodnice, otvor mokrane
cijevi i draica (klitoris).
Draica je graena od spuvastog tijela, kao i vrni dio mukog spolnog uda. Tu se nalazi veliki
broj osjetilnih tjelaaca koja utjeu na osjeaj ugode tijekom spolnog odnosa.
U ena tijekom cijele reprodukcijske dobi postoji menstruacijski ili ovulacijski ciklus. To su
mjesene ritmike promjene koje se dogaaju u spolnim organima pod utjecajem gonadotropnih
hormona hipofize. Znak da je poelo spolno sazrijevanje je pojava prve menstruacije ili menarhe.
Ciklus traje sve do kraja reproduktivne dobi, tj. do klimakterija ili menopauze. Mjeseni ciklus
prosjeno traje 28 dana, ali moe trajati od 21 do 35 dana. U pravilu u svakom ciklusu u jednom
jajniku nastaje jedna zrela jajna stanica koja je spremna za oplodnju. Pod utjecajem spolnih
hormona u maternici dolazi do zadebljanja unutarnje stjenke (endometrija) koja se priprema za
prihvat oploene jajne stanice. Ako se oplodnja ne dogodi, ciklus zavrava ljutenjem stjenke
maternice, tj. krvarenjem koje nazivamo menstruacija.
Unutar ciklusa razlikuju se tri faze, folikularna, ovulacijske i sekrecijska faza. Folikularna faza
zapoinje mjesenicom i traje oko 12 dana. U toj fazi na jajniku poinje sazrijevanje nove jajne
stanice u Graafovu mjehuriu. Koncentracija estrogena postupno raste, a pred ovulaciju naglo pada,
dok je koncentracija progesterona ujednaena na niskoj razini. Nakon toga slijedi ovulacijska faza u
kojoj dolazi do pucanja Graafova mjehuria na jajniku i iz njega se izbacuje zrela jajna stanica
prema jajovodu. To izbacivanje zrele jajne stanice se naziva ovulacija. To je najkraa faza i traje
samo 2 do 3 dana. Slijedi sekrecijska faza koja traje 13 14 dana i zavrava menstruacijom.
Tijekom sekrecijske faze u jajniku se na mjestu puknutog Graafova mjehuria stvara uto tijelo
(corpus luteum). Ono lui velike koliine estrogena i posebno progesterona. Veliina utog tijela u
koliina hormona koje stvara maksimalna je 8 dana nakon ovulacije. Ti hormoni intenzivno djeluju
na sluznicu maternice, koja postaje sve deblja i prokrvljenija. Ne doe li do oplodnje, uto tijelo se
smanjuje i prelazi u bijelo tijelo (corpus albicans). Ono prestaje luiti spolne hormone i pad njihove
koncentracije u krvi dovodi u ljutenja sluznice maternice, menstruacije, obino 28. dan ciklusa.
Bijelo tijelo postupno propada i na njegovu mjestu na jajniku ostaje oiljak. Poetkom krvarenja
kree novi ciklus i na jajniku ponovno poinje sazrijevanje sljedee jajne stanice.

11.3. OPLODNJA I TRUDNOA

Oplodnja se dogaa nakon ovulacije iduih 12 do 24 sata. Da bi dolo do oplodnje, do ejakulacije
sjemene tekuine u spolni sustav ene mora doi najranije 72 sata prije ovulacije i ne kasnije od 24
sata nakon ovulacije. Do oplodnje dolazi u prvoj treini jajovoda. Jajna stanica ima vrstu zatitnu
opnu (zona pellucida). Da bi dolo do oplodnje, potreban je specifini enzim akrozin koji e je
BIOLOGIJA

123

oslabiti. Svaki spermij ispod kapice ima malu koliinu tog enzima koja nije dovoljna da bi oslabila
zatitu jajne stanice. Stoga je potreban vei broj spermija. Nakon prodora jednog spermija zatitna
opna jajne stanice zadeblja i tako sprjeava ulazak ostalim spermijima.
Trudnoa poinje zaeem i zavrava poroajem. U ljudi traje oko 280 dana, poevi od prvog dana
zadnje menstruacije. Dijeli se na dvije face: prva faza (embrionalna) traje osam tjedana i govorimo
o razvoju embrija; druga faza je fetalna u kojoj se razvija fetus ili plod.
Zigota odmah nakon zaea poinje s nizom mitotikih dioba koje nazivamo brazdanje. Za samo tri
dana zigota dostie stadij morule i nalikuje plodu duda. Tijekom brazdanja mitotike diobe su toliko
brze da stanice ne stignu raste pa se mijenja njihov broj, a da se pritom gotovo uope ne mijenja
ukupna veliine tvorbe. Daljnjim dijeljenjem nastaje blastocista koja se sastoji od dva sloja: vanjski
sloj (trofoblast) i unutarnji sloj (embrioblast). Kada se blastocista priljubi uz sluznicu maternice,
sloj trofoblasta lui enzim koji omoguuje ugnjeenje ili implantaciju blastociste u sluznicu
maternice otprilike 5 7 dana nakon oplodnje. Implantacija zavrava oko 11 ili 12 dana nakon
oplodnje. Iz embrioblasta nastaje embrij, a iz trofoblasta se najprije razvija korion, a poslije nastaje
posteljica. Preko posteljice se provodi kompletna izmjena tvari izmeu majke i ploda, ona titi plod,
ali i lui hormone koji sprjeavaju menstruaciju. Nakon brazdanja slijedi faza gastrulacije u kojoj
nastaje gastrula. U njoj razlikujemo tri zametna listia: vanjski (egzoderm), srednji (mezoderm) i
unutarnji (endoderm). Iz njih e se u sljedeoj fazi (organogenezi) razviti skupine organa. U treem
mjesecu razvoja zametka govorimo o plodu ili fetusu. On se nalazi u amnionskoj tekuini u
amnionu ili vodenjak. Ona titi zametak od naglih promjena temperature, od udaraca, omoguuje
normalno kretanje unutar maternice bez trenja od njezine stjenke.
Kako se trudnoa blii kraju i poroaj je sve blie, mijenja se i luenje hormona u tijelu ene. Dijete
se sputa prema vratu maternice. Taj pritisak preko hipotalamusa potie luenje hormona oksitocina
iz stranjeg renja hipofize. Oksitocin potie kontrakcije maternice. Uz oksitocin i hormon
prostaglandin koje lui fetus, tj. njegove ovojnice, utjeu na te kontrakcije. Tijekom poroaja
razlikujemo tri poroajna doba. U prvom poroajnom dobu pod utjecajem hormona dolazi do
rastezanja vrata maternice i irenja u poroajni kanal. Kraj prvog poroajnog doba u pravilu bi
trebalo biti pucanje vodenjaka i istjecanje plodne vode. Nakon toga slijedi drugo poroajno doba
kontrakcije maternice su uestalije. Dijete izlazi glavom prema dolje. Nakon poroaja djeteta
presijeca se pupana vrpca i dijete prvi put poinje samostalno disati. Nakon poroaja djeteta slijedi
tree poroajno doba. Ljutenje posteljice. Vano je voditi rauna da iz maternice izae cijela
posteljica.
Hormon prolaktin koji lui adenohipofiza potie mlijene lijezde na laktozu, stvaranje mlijeka. On
poinje djelovati tek nakon ljutenja posteljice kad naglo padne koncentracija estrogena i
progesterona u krvi. Nekoliko sati nakon poroaja stvara se prvo mlijeko koje izgleda kao prozirna
ukasta tekuina i naziva se kolostrum. Osim hranjivih tvari, sadrava i veliku koliinu protutijela
koja tite od infekcija. Mlijeko je prvih nekoliko mjeseci jedina hrana za dijete.

11.4. PLANIRANJE OBITELJI

Apstinencija izbjegavanje spolnog odnosa.
Prirodne metode najmanje pouzdan nain za odreivanje ovulacije je prema kalendaru
menstruacije. Ovulaciju moemo odrediti ako od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana. KnausOginova metoda odreivanje trenutka ovulacije mjerenjem bazalne temperature (temperatura koji
mjerimo u jutro, u isto vrijeme, prije poetka bilo kakve aktivnosti). Kod ovulacije dolazi do
promjena od 0,2- 0,4C. Billingsonova metoda cervikalne sluzi promjene konzistencije sluzi u
cerviksu.
BIOLOGIJA

124

Kemijske metode koritenje spermicidnih tvari ubijaju spermu

Mehanika zatita kondom (muki) i femidom (enski), spirala, dijafragma
Bioloko-hormonske metode oralna kontracepcija (antibebi pilula)
Trajne metode sterilizacija vazektomija, podvezivanje jajnika
Pobaaj (abortus) prekid trudnoe legalan do 10. tjedna

11.5. BOLESTI
Sifilis, gonoreja bakterije
Klamidija bakterija u mukaraca uzrokuje upalu mokranih putova
Infekcije koje uzrokuje mikroplazma, netipina bakterija ili bia trihomonas
Virusni herpes
Humani papiloma virus (HPV), AIDS
Nezarazne bolesti spolnog sustava rak prostate, rak grlia maternice, rak dojke

11.6. SAETAK
Spolno sazrijevanje poinje u pubertetu djelovanjem hipotalamusa na hipofizu koja poinje luiti
gonadotropne hormone, gonadotropni hormoni potiu rad spolnih lijezda koje lue spolne hormone
i stvaraju spolne stanice, razvijaju se primarna i sekundarna spolna obiljeja
Muki spolni sustav monja, sjemenici, dosjemenici, sjemenovodi, sjemena vrea, prostata,
mokrano-spolna cijev, penis, erekcija je ukruivanje penisa, ejakulacije je izbacivanje sjemene
tekuine
enski spolni sustav jajnici, jajovodi, maternica, rodnica, klitoris, male i velike usne,
menstruacijski (ovulacijski) ciklus: folikularna, ovulacijska i sekrecijska faza; ovulacija je
izbacivanje zrele jajne stanice iz Graafova mjehuria prema jajovodu, oplodnja se najee zbiva u
jajovodu, od zigote se razvija morula, zatim blastula pa blastocista koja se implantira u sluznicu
maternice; prvim mjesecima razvoja govorimo o embriju, a poslije o plodu ili fetusu
Trudnoa i poroaj trudnoa traje 40 tjedana, plod se prehranjuje preko posteljice, zatien je
ovojnicom, prva faza poroaja: kontrakcije ili trudovi uzrokuje hormon oksitocin, rodnica se iri u
poroajni kanal, puca vodenjak i plodna voda istjee; druga faza: istiskivanje ploda, trea faza:
ljutenje i izlaenje posteljice; nakon poroaja poinje stvaranje mlijeka
Metode kontracepcije prirodne, mehanike, kemijske, bioloko-hormonalne, trajne, kondom
jedino titi i od spolno prenosivih bolesti
Spolne i spolno prenosive bolesti spolne bolesti: sifilis, gonoreja, zaraza klamidijom,
mikroplazmoze, virusni herpes, zaraza HPV-om; spolno prenosive: hepatitis, AIDS; nezarazne
bolesti: rak prostate, grlia maternice i dojke; Papa-test

BIOLOGIJA

125

12. IVANI SUSTAV

ivani sustav zajedno s endokrinim sustavom zaduen je za regulaciju i koordinaciju svih dijelova
tijela u cjelinu. ivani sustav svakog trena prima brojne informacije (podraaje) iz organizma i
okolice, obrauje i odabire informacije na koje e reagirati. Neke informacije ivani sustav pamti.
U ivanom sustavu nalazimo dvije vrste stanica. Osnovna je ivana stanice ili neuron koje u
svojoj citoplazmi ne sadravaju centriole i zbog toga se ne mogu dijeliti. Svaki neuron ima tijelo i
niz nastavaka. Kratke nastavke zovemo dendriti s pomou kojih stanica prima signal,a dugaki
nastavak zovemo akson (neurit) s pomou kojeg stanice odailje signal. Oko nekih aksona se nalaze
i Schwannove stanice koje se spiralno ovijaju oko njega i stvaraju mijelinsku ovojnicu. Na mjestima
gdje se sastaju Schwannove stanice ta je ovojnica tanja pa govorimo o Ranvierovim suenjima.
Osim neurona, sredinji ivani sustav izgrauju i glija stanice imaju mogunosti dijeljenja, ali ne
mogu preuzeti ulogu neurona. One potpomau, tite neurone, izoliraju ivana vlakna i kontroliraju
izvanstanini prostor oko neurona.
Najvanije svojstvo ivane stanice je da moe primati i odailjati signale. ivanim stanicama
impulsi se prenose kao promjena elektrinog potencijala na membranama neurona. S druge strane,
izmeu stanice se impulsi prenose kemijskim putem uz pomo neurohormona.

BIOLOGIJA

126

Na membranama svih ivih stanica postoji razlika potencijala. Promjena elektrinog potencijala na
membranama ivanih stanica vana je za provoenje ivanih impulsa. Ona se provodi u tri faze:
faza mirovanja, faza depolarizacije i faza repolarizacije. Faze se izmjenjuju veoma brzo u traju
samo nekoliko desettisuinki sekunde.
Faza mirovanja membranski potencijal mirovanja nastaje zbog selektivne propusnosti membrane i
razliite koncentracije iona s obiju stana membrane. Na vanjskoj strani stanine membrane postoji
pozitivan naboj, a s citoplazmatske je negativan. Membranski potencijal odraava se zahvaljujui
aktivnom transportu iona kroz membranu stanice. To je mehanizam natrijsko-kalijske crpke. U
njemu sudjeluju membranski proteini i enzim ATP-aza. Pri tome se iz stanice izbace tri natrijeva
iona, uz istodobno unoenje dvaju kalijevih iona. Zbog te razlike u broju iona nastaje negativan
potencijal s unutarnje strane membrane od -70 mV. To je membranski potencijal neurona u fazi
mirovanja. Kaemo da je stanica u toj fazi polarizirana.
Faza depolarizacije membrana stanice je podraena pa se otvaraju kanali koji omoguuju ulazak
velikog broja iona natrija. Potencijal na membrani naglo se mijenja u pozitivnom smjeru, od -70
mV na + 30 mV. To nazivamo depolarizacija membrane. Tu naglu promjenu potencijala nazivamo
akcijski potencijal. Ta promjena iri se od mjesta podraaja po cijeloj membrani stanice kao
domino-efekt i nazivamo je valom depolarizacije ili ivanim impulsnom.
Faza repolarizacije nakon prolaska vala depolarizacije membrana stanice se veoma brzo
repolarizira zatvaranjem kanala za ulazaka iona natrija u stanicu i ukljuivanjem natrijsko-kalijske
crpke. Tek nakon repolarizacije i vraanja potencijala na membrani na -70 mV stanice je sposobna
primiti novi podraaj.
U sredinjem ivanom sustavu ovjek ima oko 10 12 neurona. ivani impulsi prelaze s jednog
neurona na drugi preko sinapsi. Sinapse stoga definiramo kao mjesta prelaska ivanog impulsa s
neurona na drugi neuron ili na miinu ili ljezdanu stanicu. Prema djelovanju na neuronima,
moemo razlikovati pokretake (ekscitacijske) i potiskivake (inhibicijske) sinapse. Impuls se po
aksonima prenosi elektrinim putem, irenjem akcijskog potencijala. Preko sinapsi e se impuls
prenositi kemijskim putem s pomou neurotransmitera. Kad akcijski potencijal doe do zavrnih
noica aksona, povea se njihova propusnost za ione kalcija to uzrokuje spajanje mjehuria
ispunjenih neurotransmiterom sa staninom membranom i otputanje neurotransmitera u sinaptiku
pukotinu. Neurotransmiteri difundiraju kroz sinaptiku pukotinu i veu se za receptore na
membranama postsinaptikog neurona ili neke druge stanice (npr. miine). Kad se popuni dovoljno
receptora, otvaraju se kanali za natrij na membrani postsinaptikog neurona i u njemu dolazi do
stvaranja i irenja akcijskog potencijala, tj. do depolarizacija stanice. Neurotransmiteri su molekule
za jednokratnu upotrebu jer da bi postsinaptiki neuron mogao primiti sljedei podraaj, moraju se
njegovih receptora skinuti postojei neurotransmiteri. Taj zadatak obave enzimi koji razgrauju
neurotransmitere i oslobode receptore za nosi prijenos.

12.1. ORGANIZACIJA IVANOG SUSTAVA

ivani sustav dijeli se u dvije cjeline: sredinji i periferni ivani sustav.
Sredinji se sastoji od mozga i kraljenike modine. Mozak je zatien kostima lubanje, a
kraljenika modina kostima kraljenice. Periferni sustav ine 12 pari modanih ivaca i 31 par
ivaca kraljenike modine. Modani ivi podrauju podruje glave (osim desetog para, tzv. ivac
lutalica). Od 31 para ivaca kraljenike modine, 8 pari je vratnih ivaca, 12 pari je prsnih ivaca,
5 pari slabinskih, 5 pari kriznih i jedan par ivaca trtinog dijela kraljenike modine. ivce ine
povezani snopovi nastavaka ivanih stanica. Razlikujemo osjetilne i motorike ivane putove. U
svakom paru razlikujemo prednji i stranji ivac. Prednji snopovi ivaca su tzv. motoriki ivani
BIOLOGIJA

127

putovi, sastoje se od motorikih neurona i prenose informacije iz sredinjeg ivanog sustava prema
perifernim organima npr. miiima i lijezdama u organizmu (eferentni putovi). Stranji snopovi
ivaca su osjetilni ivani putovi graeni od osjetilnih neurona koji primaju informacije od nekog
osjetilnog receptora na periferiji organizma i prenose je prema lenoj modini i dalje prema mozgu
(aferentni putovi). Osjetilni neuroni mogu biti specijalizirani za primanje odreenih vrsta osjeta.
Tada na svojim dendritima imaju specijalizirana osjetilna tjeleca ili receptore. Tako razlikujemo
mehanoreceptore (opip, sluh, ravnotea, tlak), termoreceptore, nocireceptore (bol),
elektromagnetske receptore (vid) i kemoreceptore (okus, miris). Periferni ivani sustav sastoji se
od somatskog i autonomnog ivanog sustava. somatski ili tjelesni ivani sustav je pod kontrolom
nae volje. Autonomni ivani sustav nije pod kontrolom nae volje nadzire red veine unutarnjih
organa. Za taj ivani sustav je karakteristino da u samo nekoliko sekundi znatno moe promijeniti
funkcije koje kontrolira, npr. i samo nekoliko sekundi moe dvostruko povisiti sranu frekvenciju.
Dijeli se na simpatikus i parasimpatikus.
ivac kuka (nervus ischiadicus) najdeblji je ivac u ljudskom tijelu i prua se od krinog dijela
kraljenice stranjom stranom natkoljenice sve do stopala. Aksoni njegovih neurona mogu biti dulji
od jedan metar. U koljenu se dijeli na dva ogranka, goljeniki i lisni. Naziva se i ishijadini ivac, a
njegovo ukljetenje izaziva bol koja se obino naziva iijas.

12.2. ULOGE POJEDINIH DIJELOVA IVANOG SUSTAVA

Mozak je sredinji dio sredinjeg ivanog sustava i odgovoran je za sve voljne i nevoljne
aktivnosti. Smjeten je u lubanji i zatien kostima. Obavijen je modanom ovojnicom koje oko
njega zadravaju tanki sloj tekuine, tzv. likvor ili modanu tekuinu. I u sredinjem dijelu mozga
nalaze se upljine, tzv. modane komore ispunjene likvorom. Osim mehanike zatite, likvor ima i
zadau bioloke zatite, on oko mozga odrava stalne uvjete temperature, prehrane, osmotskog
tlaka, odravanje stalne koncentracije iona. Sastav likova specifian je jer postoji splet kapilara koji
ini barijeru prema mozgu i ne doputa svim tvarima prolazak iz krvi u likvor. Razlikujemo prednji,
srednji i stranji mozak. Prednji mozak obuhvaa veliki mozak, talamus i hipotalamus. Anatomski
se mozak moe podijeliti na veliki mozak (cerebrum), mali mozak (cerebellum), modano deblo ili
meumozak i produenu modinu (medulla oblongata).
Veliki mozak sastoji se od lijeve i desne polovice (hemisfere) i evolucijski je najmlai dio mozga.
Na izbrazdanoj povrini velikog mozga nalaze se tijela ivanih stanica koje ine tzv. sivu tvar ili
cortex. Unutar velikog mozga su nastavci neurona koji ine bijelu tvar (medulla). Kora velikog
mozga moe se podijeliti u renjeve: eoni (frontalni), tjemeni (parijetalni), sljepooni (temporalni)
i zatiljni (okcipitalni).
Mali mozak nalazi se u stranjem dijelu lubanje, ispod veliko mozga. Siva tvar mu se nalazi izvana,
a bijela iznutra. Ima specifine brazde koje su paralelne i duboke, vrlo razliite od kore velikog
mozga. Graen je od dvije polovice. Vaan je za funkcioniranje skeletnih miia i odravanje
miinog tonusa (napetosti). Ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzom
nadovezivanju jednog pokreta na drugi kao to je tranje, tipkanje po tipkovnici, sviranje glasovira i
dr. Osigurava ravnoteu i kontrolira niz refleksnih reakcija.
Modano deblo ili meumozak nalazi se izmeu malog i velikog mozga. Obuhvaa talamus i
hipotalamus. Hipotalamus je najvaniji dio meumozga.

BIOLOGIJA

128

Produena modina ini prijelaz prema kraljenikoj modini. Kod nje se izvana nalazi bijela tvar.
Tu su smjetena vitalna sredita koja odravaju vane funkcije: sredite za disanje, vakanja,
gutanje, kaljanje, regulaciju arterijskog krvnog tlaka, rad srca.
Kraljenika modina smjetena je u kanalu kraljenice te je zatiena kostima kraljeaka. U
sreditu se nalazi kanal ispunjen modano-kraljenikom tekuinom (cerebro-spinalni likvor). On
se protee sve do upljih komora velikog mozga ispunjenih modanom tekuinom ili likvorom. Siva
tvar se nalazi u sreditu, dok je prema povrini bijela tvar. Izmeu kraljeaka iz kraljenike
modine izlaze ivana vlakna koja ine snopove ili ivce. Preko kraljenike modine se zbiva niz
refleksnih reakcija i ona slui za provoenje informacija izmeu mozga i perifernog ivanog
sustava.
Refleksi su brze, nesvjesne i svrsishodne reakcije tijela na neki podraaj. Zbivaju se preko
kraljenike modine i pritom kora velikog mozga ne sudjeluje. Refleksi luk osjetilni neuron koji
prima podraaj i prenosi ga do kraljenike modine te motorikog neurona koji potie reakciju.
Izmeu njih se katkad nalazi u trei neuron tzv. meuneuron. Preko kraljenike modine
informacija o refleksnoj reakciji prenosi se i do velikog mozga. Postoje priroeni refleksi kao to su
sisanje, gutanje, kaljanje, kihanje. Druga vrsta refleksa su steeni refleksi koji su nastali tijekom
ivota zbog odreenih iskustva. Zasebna vrsta su uvjetovani ili Pavlovljevi refleksi koji se
pojavljuju kada poveemo dva podraaja od kojih jedan izaziva refleksnu reakciju, a drugi je
neutralan.

12.3. OSJETILA
Osjetila djeluju kao prijamnici (receptori), nakon toga postoji osjetilno ivano vlakno koje
podraaj prenosi u specifino sredite velikog mozga gdje postajemo svjesni odreenog osjeta.
12.3.1. OKO
Iako okom primamo podraaj, vidimo tek kada ivani impulsi dou u mozak.
Oko se sastoji od one jabuice i onog ivca. Ona jabuica je obavijena slojem bjeloonice,
ilnice i mrenice kod se unutar nje nalazi prozirna staklovina. Bjeloonica s prednje strane oka
prelazi u prozirnu ronicu, koja nema krvne kapilare. Zato se prehranjuje difuzijom iz one vodice.
Ispod ronice je prednja ona komorica iza koje je arenica (iris). Ona ima otvor zjenicu (pupilla).
arenica se ovisno o koliini svjetla otvara ili zatvara pomou miia. Ispod arenice je smjetena
ona lea. Na lei se lomi svjetlost koja ulazi u oko pa je ona vana za stvaranje slike. Oblik lee
moe se mijenjati ovisno o stezanju miia lee prilagodna na daljinu i blizinu akomodacija oka.
Zrake svjetlosti koje ulaze u oko lome se na lei u nakon toga prolaze kroz mrenicu na stranjem
dijelu one jabuice. Ondje stvaraju umanjenu i obratnu sliku. Na tom dijelu mrenice nalaze se
stanice osjetljive na svjetlost. Postoje dvije vrste fotoreceptora: tapii i unjii. Oni sadravaju
kemijske tvari koje se razgrauju pri izlaganju svjetlu te tako podrauju ivana vlakna onog
ivca. tapii su vrlo osjetljivi na intenzitet svjetlosti i sadravaju fotopigment rodopsin. Vani su za
razlikovanje svjetla i tame, a s pomou unjia razaznajemo boje. Na svjetlo je najosjetljivija uta
pjega. Na tome mjestu nastaje slika. Na mrenici gdje vidni ivac izlazi iz oka nema fotoreceptora
pa to mjesto nazivamo slijepa pjega. Vidnim ivcem iz svakog oka slika putuje u vidno sredite u
mozgu. Mozak usklauje te dvije slike i tek u mozgu nastaje lika koja odgovara stvarnosti.
Bolestima oka bavi se oftalmologija. Meu bolestima su najei poremeaji lee i ronice koji
uzrokuju poremeaje loma svjetlosti. To su kratkovidnost (miopija, bikonkavna lea), dalekovidnost
(hipermetropija, bikonveksna lea) i astigmatizam (povrina ronice je prejako zakrivljena u jednoj
ravnini pa slika na mrenici nije pravilna cilindrino bruene lee).
BIOLOGIJA

129

Glaukom je jedan od najeih uzroka sljepoe. Zbog poremeaja protoka one vodice u oku dolazi
do poveanja onog tlaka. On uzrokuje oteenja kapilarne mree u oku i onog ivca.
12.3.2. UHO
Uho je osjetilo za sluh i ravnoteu. Uho se sastoji od vanjskog (una koljka i uni kanal), srednjeg
(bubnji i slune koice (eki, nakovanj i stremen)) i unutarnjeg uha (sluni organ i organ za
ravnoteu). Unutarnje uho je labirint koji se sastoji od punice, dva mjehuria i tri polukruna
kanalia. U punici je sluni organ, a u mjehuriima i kanaliima se nalazi organ za ravnoteu.
Punica je uplji zavijeni kanal u obliku pueve kuice koji se dvjema tankim membranama
podijeljen u tri hodnika. Oni su ispunjeni tekuinom, u srednjem kanaliu endolimfom, a u ostalim
kanaliima perilimfom. Na pregradi koju nazivamo bazilarna membrana nalazi se organ za sluh s
receptorima, Cortijevim stanicama s dlaicama. Receptori podraaja prenose ograncima slunog
ivca koji ivane impulse provode u sljepooni reanj velikog mozga u sredite za sluh. Impulsi
nastaju kada titranje podrai osjetne stanice i stvari receptorski podraaj. ovjek razaznaje zvukove
u rasponu od 16 20 000 Hz. Jaina zvuka se mjeri u decibelima.
Osjetilo za ravnoteu (vestibularni aparat) u unutarnjem uhu se sastoji od dva mjehuria i tri
polukruna kanalia ispunjenih tekuinom endolimfom. Polukruni kanalii smjeteni su u prostoru
pod pravim kutom jedan prema drugome. Unutar kanalia nalaze se specijalizirane osjetne stanice s
dlaicama koje podrauje, prouzroene kretanjem endolimfe, prenose vestibularnim ivcem u
primozak i dalje u mali i veliki mozak.
12.3.3 OKUS
Jezik je organ s nizom zanimljivih uloga- dio je probavnog sustava, vaan je za artikulaciju govora,
s pomou njega osjeamo dodir, toplinu i okus hrane koju jedemo. Na povrini jezika je mnogo
okusnih pupoljaka u kojima su okusne receptorske stanice. One su nejednako rasporeene na
povrini jezika. Razlikujemo etiri vrste okusnih pupoljaka: slatko, slano, kiselo i gorko. Osjetilni
pupoljci su najosjetljiviji na gorko jer je najvei broj otrovnih tvari gorkog okusa. Odrasla osoba
ima oko 10 000 okusnih pupoljaka.
12.3.4. MIRIS
Receptori za njih nalaze se u mirisnoj (elfaktornoj) zoni nosa. Ta je zona smjetena u sluznici
gornjeg dijela nosnog hodnika. Mirisni receptori pripadaju skupini kemoreceptora. Da bi osjetili
miris, molekule koje su zrakom ule u nos moraju se otopiti i u nosnoj sluzi podraiti dlaice
mirisnih stanica. Mirisni receptori imaju brzu adaptaciju na podraaj parfem nakon nekog
vremena ne osjeamo.

12.4. BOLESTI
Modani udar poremeaj opskrbe mozga kisikom
Meningitis (upala modanih ovojnica) zarazna bolest i meningoencefalitis (upala mozga i
modanih ovojnica) virusi i bakterije zaraeni krpelj; potres mozga, krvarenje, oticanje ili edem
mozga, tumori; droge apstinencijska kriza
Neurodegenerativne bolesti multipla skleroza (MS), Parkinsonova, Alzheimerva, Huntingtonova
bolesti, epilepsija
Psihike bolesti mentalne (duevne) bolesti depresija

BIOLOGIJA

130

12.5. SAETAK
Sredinji ivani sustav mozak izvana siva tvar, unutar bijela, mali, veliki mozak, meumozak i
produljena modina, na kori velikog mozga: eoni, tjemeni, sljepooni i zatiljni reanj; lena
modina siva tvar iznutra, bijela izvana zatieni ovojnicama i tekuinama (likvorom)
Refleks brze, nesvjesne i svrsishodne reakcije, refleksni luk, priroeni, steeni i uvjetovani
refleksi (Pavlovljevi refleksi)
Bolesti meningitis (infektivna bolesti), mehanike ozljede (potres mozga, edemi i krvarenja),
modani udar, ovisnost (droge najee djeluju na sinapsama), neurodegenerativne bolesti (multipla
skleroza, Parkinsonova, Alzeimerova), psihike bolesti, tumori
Periferni ivani sustav modani ivci, ivci kraljenike modine, motoriki i osjetilni ivani
putovi, voljni i autonomni (simpatikus i parasimpatikus) ivani putovi
Neuron ivana stanica graena od dendrita, tijela i aksona (obavijen mijelinskom ovojnicom) o
zavrnih noica aksona, uz neurone dolazi i veliki broj glija stanica, ivani impulsi prenose se po
staninim membranama kao promjena elektrinog potencijala (repolarizacija i depolarizacija), s
jedne stanice na drugu ivani impulsi prenose se preko sinapse kemijskim putem pomou
neurotransmitera
Jezik osjetilni organ za okus, okusni pupoljci, slatko, slano, kiselo i gorko
Nos osjetni organ za miris, mirisna zona, mirisne dlaice, kemoreceptori
Oko vid, slina nastaje na mrenici, fotoreceptori (tapii i unjii), akomodacija oka,
dalekovidnost, kratkovidnost, astigmatizam
Uho sluh i ravnotea vanjsko, srednje i unutarnje punica za sluh, polukruni kanalii za
ravnoteu

BIOLOGIJA

131

13. PROMET VODE U BILJKAMA

Bez vode nema ivota:
Prvi oblici ivota razvili su se u vodenom okruenju, u praoceanima
Sva iva bia zapoinju ivot u vodenom okruenju (oplodnja i embrionalni razvoj)
Voda je tvar koje ima najvie u sastavu ivih bia
Svi ivotni procesi zbivaju se u vodenim otopinama
Voda je kemijski spoj ija je molekula graena od dva atoma vodika i jednog atoma kisika.
Molekule vode su polarne molekule ili dipoli, sa voda je polarna tvar. Voda otapa mnogo ionskih
spojeva i polarnih molekula, pa ak i nepolarnih molekula. Citoplazma je s dovoljnom koliinom
vode tekua. Takvo stanje citoplazme se naziva sol-stanje. Tlak citoplazme na staninu stjenku se
naziva turgor. U nedostatku vode citoplazma postaje gusta i viskozna pa je u gel-stanju. Odvajanje
citoplazme od stanine stjenke zbog nedostatka vode i smanjenog turgora naziva se plazmoliza.
Vraanje plazmalema i citoplazme uz staninu stjenku zbog primanja vode naziva se deplazmoliza.
Voda je reaktant, ali uz ugljikov (IV) oksid i produkt aerobnog staninog disanja:
C6 H 12 O6 +6 O2 +6 H 2 O 6 CO2 +12 H 2 O
Voda je i reaktant i produkt u procesu fotosinteze, a troi se pri svakoj razgradnji sloenih organskih
spojeva hidroliza
6 CO2 +12 H 2 O C 6 H 12 O6+ 6 O 2+ 6 H 2 O
Tjelesne tekuine sadravaju pufere koji sprjeavaju velike promjene pH vrijednosti u organizmu.
Puferi su smjese slabih kiselina i njihovih soli, odnosno slabih baza i njihovih soli.

13.1. GOSPODARENJE BILJKE VODOM

Ukupni promet vode u biljkama naziva se vodni reim, a obuhvaa procese primanja, provoenja i
izluivanja vode. Kopnene biljke vodu primaju korijenom korijenovim dlaicama difuzijom
Bubrenje je pojava uvlaenja (difuzije) vode ili vodene pare u upljine zbog gradijenta vode i
kapilarnih sila te apsorpcija vode na povrinu molekula i iona

BIOLOGIJA

132

Difuzija vode kroz stanine stjenke naziva se apoplastni put, a osmoza kroz protoplazmu stanice u
plazmodezmije simplastni put. Simplast je mrea staninih citoplazmi meusobno povezanih
plazmodezmijima.
U sredinjem dijelu korijena (provodnom cilindru), smjeteni su snopovi provodnih ila ksilema i
floema. Izmeu endoderme i provodnog cilindra sloj je embrionalnih stanica kambija nazvan
pericikl. Ksilem je tkivo koje provodi vodu i mineralne soli od korijena prema listovima. U stabljici
golosjemenjaa graen je od traheida, a u kritosjemenjaa od traheida i traheja. Korijenov tlak je
aktivno utiskivanje otopljenih tvari iz stanice endoderma u provodne ile ksilema (traheide i
traheje) radi ulaska i podizanja vode u njima. Sila koja podie vodu do listova je gradijent vode
nazvan transpiracijski usis. Biljke izluuju vodu transpiracijom (isparavanje vode iz biljke pui
(stome) stomatalna transpiracija pasivan proces) i gutacijom (aktivno izluivanje kapljica vode
kroz pui vodenice ili hidatode).

13.2. PUI
Listovi su organi biljaka stablaica kojima su primarne zadae fotosinteza i transpiracija plojka,
peteljka i podina (lisna baza) nervatura lista (mreasta i paralelna, rijetko viliasta)
Pui su otvori na zelenim dijelovima biljke koji otvaranje i zatvaranjem reguliraju izmjenu plinova i
vodene pare. Graene su od otvora pui, dviju stanica zapornica i dviju do etiriju stanica susjedica.

13.3. SAETAK
Voda spoj kisika i vodika, molekula vode su dipolarne ili dipoli, meusobno se povezuju
vodikovim vezama, ali i ostalim polarnim molekulama te ionima, kohezija, adhezija i kapilarnost,
anomalija vode poveavanje volumena vode i zagrijavanjem i hlaenjem, pri emu gustoa
istodobno otpada voda je najgua na +4C
Uloge vode otapalo, omoguuje prijenos razliitih tvari, sudjeluje u metabolikim procesima re u
regulaciji topline i pH vrijednosti tjelesnih tekuina, reaktant je u fotosintezi i hidrolizi polimernih
molekula, produkt u staninom disanju i polimerizaciji jednostavnih organskih spojeva u sloene,
sprjeava nagle promjene temperature tjelesnih tekuina
Citoplazma koloidna vodena otopina jednostavnih organskih te veine anorganskih i sloenih
organskih spojeva u stanicama, moe biti u sol-stanju (s mnogo vode) i u gel-stanju (s malo vode),
to je vea koncentracija otopljenih tvari u citoplazmi, to e i osmotski tlak na staninu membranu
biti vei, turgor je tlak citoplazme na staninu stjenku, ovisi o sadraju vode u stanici, plazmoliza je
odvajanje citoplazme i plazmaleme od stanine stjenke biljnih stanica zbog izlaska vode iz stanica,
deplazmoliza je vraanje citoplazme i stanine membrane uza staninu stjenku zbog primanja vode
i rasta turgora
Vodni reim ukupni promet vode u biljkama
Primanje vode korijen prima vodu bubrenjem i osmozom, a proces je difuzija, difuzija je kretanje
estica tvari niz gradijent bez utroka energije, osmoza je difuzija vode kroz polupropusnu
membranu, bubrenje je pojava poveanja volumena i mase nekog tijela zbog uvlaenja vode ili
vodene pare u kapilarne upljine procesom difuzije i djelovanjem kapilarnih sila te apsorpcija vode
na povrinu molekula i iona
Provoenje vode bubrenjem, osmozom, korijenovim tlakom te izluivanjem vode
transpiracijom i gutacijom, a procesi su difuzija i aktivni transport otopljenih estica, ksilem je
provodno tkivo u kojem voda i otopljene mineralne soli kolaju od korijena prema listovima, ksilem
grade uplje, neive provodne ile traheide i traheje, korijenov tlak je aktivno utiskivanje otopljenih

BIOLOGIJA

133

tvari iz stanica endoderme u provodne ile ksilema radi poveanja osmotskog tlaka i osmoze vode u
te ile
Izluivanje vode transpiracijski usis omoguuje pasivno kretanje vode iz ksilema u listove,
transpiracija je isparavanje vode iz biljke (stomatalna, kutikularna i lenticelarna transpiracija),
gutacija je aktivno izluivanje kapljica vode kroz pui vodenice ili hidatode, pojavljuje se kada
postoji potreba za izluivanjem vode, a transpiracija je prijeena
Pui otvori na naliju listova koji reguliraju izmjenu plinova, graene su od dvije stanice
zapornice i dvije do etiri stanice susjedice, na otvaranje i zatvaranje pui utjeu imbenici koji
mijenjaju turgor u stanicama zapornicama (kad je turgor u zapornicama vei, pui su otvorene),
svjetlost (fotosinteza) mijenja osmotski tlak i turgor u zapornicama, to dovodi do svakidanjeg
otvaranja i zatvaranja pui

14. TEMELJNI METABOLIKI PROCESI U BILJKAMA

Metabolizam je skup svih kemijskih procesa u stanicama i organizmu. Anabolizam je sinteza
organskih spojeva uz utroak energije. Asimilacija je sinteza organskih spojeva iz anorganskih tvari
uz utroak energije. Katabolizam je metaboliki proces razgradnje organskih tvari. Disanje moe
biti anaerobno i aerobno.

14.1. ANAEROBNO STANINO DISANJE

Vrenje ili fermentacija. Evolucijski je starije od aerobnog disanja. U cijelosti se dogaa u
citoplazmi, zbog nepotpune razgradnje glukoze oslobaa se malo energije (2 molekule ATP-a po
molekuli glukoze). Reakcije anaerobnog disanja zbivaju se u dva koraka:
1. Glikoliza razgradnja glukoze na dvije molekule pirogroane kiseline (piruvat).
+
C6 H 12 O6 2 C 3+2 ATP+2 NADH + H
2. Regeneracija dinih koenzima i stvaranje produkta vrenja.
C6 H 12 O6 2 C 2 H 5 OH +2 CO2

14.2. AEROBNO STANINO DISANJE

Razgradnja glukoze do ugljikovog (IV) oksida i vode uz utroak kisika 38 molekula ATP-a po
molekuli glukoze. Reakcije aerobnog disanja provode su u dvije faze i tri reakcijska koraka:
1. Anaerobna faza poinje glikolizom, koja se zbiva u citoplazmi potpuno jednako jao i pri
anaerobnom disanju
a. Glikoliza
+

C6 2C 3+ 2 A TP+2 NADH + H
2. Aerobna faza zbiva se u mitohondrijima. Piruvat ulazi u mitohondrij i procesom
oksidativne dekarboksilacije pretvara se u acetil koenzim A. Acetil-CoA je aktivirana octena
kiselina ijom se razgradnjom u reakcijama aerobnog staninog disanja oslobaa energija
a. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) vezanje acetata iz acetil-CoA na spoj s
etiri C atoma (oksaloctenu kiselinu) pri emu nastaje spoj sa est C atoma, limunska
kiselina; oksidacija ugljikovih atoma s pomou oksidiranih koenzima NAD + i FAD,
BIOLOGIJA

134

pri emu nastaju reducirani koenzimi NADH + H + i FADH2; dekarboksilacije kojima

se izdvajaju dvije molekule ugljikova (IV) oksida po jednom ciklusu, a ostaje spoj sa
etiri C atoma koji se pregrauje da bi se na njega ponovno mogao vezati novi acetat
iz acetil-CoA; nastajanje jedne molekule visokoenergetskog spoja u jednom ciklusu
b. Oksidativna fosforilacija prijenos elektrona s reduciranih dinih koenzima preko
koenzima prenosilaca elektrona do kisika kao konanog primatelja elektrona.
Reducirani koenzimi se oksidiraju, regeneriraju i vraaju u krebsov ciklus. Atomi
kisika primaju elektrone i reduciraju se te s ionima vodika iz reduciranih koenzima
daju vodu. Pri difuziji vodikovih iona (H+) u matriks mitohondrija preko enzima
ATP-sinteze koji se nalazi u sastavu unutarnje membrane mitohondrija oslobaa se
kemijska energija. Ona se pohranjuje s molekulama ATP-a. s obzirom na to da se
tijekom tog proces prenose elektroni preko niza dinih koenzima, nazvan je dini
lanac ili transportni lanac elektrona.
Ukupno se tijekom razgradnje jedne molekule glukoze u aerobnom disanju sintetizira 38 molekula
ATP-a. Meutim, dva se ATP-a potroe pa se po jednoj molekuli glukoze dobiva 36 iskoristivih
molekula ATP-a.
ANAEROBNO
bez utroka kisika
evolucijski starije
nepotpuna razgradnja glukoze
oslobaa se 2 ATP-a
u citoplazmi
glikoliza
neki mikroorganizmi
vrenja: alkoholno, octeno,
mlijenokiselinsko,

AEROBNO
uz utroak kisika
evolucijski mlae
potpuna razgradnja glukoze
oslobaa se 38/36 ATP-a
u citoplazmi i mitohondrijima
glikoliza, krebsov ciklus, oksidativna
fosforilacija
sve aerobne stanice
C6 H 12 O6 6 CO 2 +6 H 2 O+ E

14.3. AUTOTROFNI ORGANIZMI

Kemosinteza evolucijski stariji nain autotrofne ishrane. Provode ga iskljuivo odreene skupine
bakterija. Budui da nemaju klorofil, ne mogu iskoritavati svjetlost kao izvor energije za svoje
asimilacijske procese. One provode oksidaciju razliitih anorganskih tvari. U tim redoks-reakcijama
oslobaa se kemijska energija kojoj se onda bakterije koriste u asimilaciji. Kemosinteza je sinteza
organskih spojeva iz anorganskih pomou kemijske energije dobivene oksidacijom pojedinih
anorganskih tvari.
Fotosinteza asimilacijski proces u kojem se organski spojevi sintetiziraju iz anorganskih s pomou
svjetlosti i klorofila
6 CO2 +12 H 2 O svjetlost
C H O +6 O2+ 6 H 2 O

klorofil 6 12 6

BIOLOGIJA

135

Klorofil pretvara svjetlosnu energiju u kemijsku. Najei su tamnozeleni klorofil a i svijetlozeleni

klorofil b. u eukariotskim stanicama fotosinteza se zbiva u kloroplastima.
Kloroplasti okrugli, ovalni ili vrapasti stanini organeli zelene boje, koji sadravaju klorofil i
provode fotosintezu. Imaju dvostruku membranu ili ovojnicu. Nabori unutarnje membrane nazivaju
se tilakoide i na pojedinim mjestima unutar kloroplasta slau se u nakupine poput hrpe novia
nazvane zrnca. Unutranjost kloroplasta popunjena je otopinom nalik citoplazmi i naziva se stroma.
U tilakoidnim membranama smjetene su molekule pigmenata, enzima i koenzima koje provode
reakcije fotosinteze.

KEMOSINTEZA
nain ishrane
organizma
metaboliki
Zajedniko
proces
namjena
organskih spojeva
izvor energije za
sintezu ATP-a
potreba za
svjetlou
organizmi koji
provode procese
vanost za ivi
svijet (ekoloka
Razliito
nia)

jednadbe
karakteristinih
reakcija

FOTOSINTEZA

autotrofni
anabolizam
izgradnja stanice, dobivanje energije, hranjive tvari za
ostale organizme
oksidacija anorganskih
svjetlost
spojeva
ne

da

iskljuivo kemosintetske
bakterije
stvaranje mineralnih soli u
obliku potrebnom zelenim
biljkama
++ 2 H 2 O+ E
+2 H
2 NH 3 +2 O2 2 NO 2

fotosintetske bakterije,
autotrofni protisti, biljke

+ E
+ O2 2 NO 3
2 NO 2

izvor kisika i hranjivih tvari

i za ostale organizme

6 CO2 +12 H 2 O svjetlost +klorofil C6 H 12 O 6 +

14.4. REAKCIJE FOTOSINTEZE

Listovi su najvaniji organi za fotosintezu. Tijekom fotosinteze gotovo istodobno se zbivaju
primarne i sekundarne reakcije. Primarne ili reakcije ovisne o svjetlosti su fotofosforilacija i fotoliza
vode. Sekundarne ili reakcije u tami neovisne su o svjetlosti i nazvane su Calvinov ciklus.
Svjetlosne reakcije zbivaju se na tilakoidnim membranama, a Calvinov ciklus u stromi kloroplasta.
Primarne reakcije molekule biljnih pigmenata u sastavu tilakoidnih membrana udruene su u
fotosustave I i II. Antenske molekule hvataju fotone svjetlosti i usmjeravaju ih u reakcijsko sredite.
U reakcijskom su sreditu iskljuivo molekule klorofila a, iz ijih se atoma magnezija s pomou
energije fotona izbacuju po dva elektrona. Elektroni iz fotosustava I prelaze na oksidirani koenzim
NADP+ koji se time reducira veui pritom i vodikove ione (H +) iz fotolize vode. Svjetlost izbacuje
elektrone i iz fotosustava II, koji preko koenzima prenositelja elektrona, dolaze do reakcijskog
BIOLOGIJA

136

sredita fotosustava I i nadoknauju izbaene elektrone. Kad izbaci elektrone, fotosustav I postaje
jak oksidans koji je u stanju oduzeti elektrone iz atoma kisika u molekulama vode. Pritom se
dogaa fotoliza vode ili razgradnja vode s pomou svjetlosti na elementarni kisik i vodikove ione.
Kisik se oslobaa u atmosferu kao otpadni produkt fotosinteze. Ioni vodika veu se u reducirani
NADPH + H+. slobodni H+ ioni nakupljaju se u unutranjosti tilakoida i stvaraju gradijent
vodikovih iona prema stromi. Difuzijom vodikovih iona (H+) u stromu, preko enzima ATP-sintaze
koji se nalazi u tilakoidnim membranama kloroplasta oslobaa se kemijska energija koja se
pohranjuje u molekulama ATP-a. sintetizirani ATP i reducirani NADPH + H + iz svjetlosnih reakcija
nakupljaju se u stromi kloroplasta i ulaze u niz ciklikih reakcija, neovisnih o svjetlosti, nazvanih
Calvinov ciklus.
Sekundarne reakcije Calvinov ciklus poinje vezanjem ugljikova (IV) oksida na eer s pet
ugljikovih atoma, ribuloza-1,5-difosfat. Nastaje spoj sa est C atoma koji se sloenim nizom
reakcija prevodi u eere se tri atoma ugljika. Pritom se troi ATP. Ugljik iz ugljikova (IV) oksida
reducira se s pomou koenzima NADPH + H + koji se oksidira i vraa u svjetlosne reakcije
fotosinteze. Vezanje ugljikova (IV) oksida naziva se karboksilacija, a provodi ga enzim ribuloza1,5-bifosfat karboksilaza, nazvan rubisko. Smatra se da je taj enzim najzastupljeniji protein u cijeloj
biosferi. Iz Calvinovog ciklusa izdvaja se eer s tri ugljikova atoma i regenerira ribuloza-1,5difosfat kojim zapoinje novi Calvinov ciklus. Iz C3 eera sintetizira se glukoza kao primarni
produkt fotosinteze.
FOTOSINTEZA
zbiva se samo u stanicama autotrofnih
organizama s klorofilom
ovisi o svjetlosti
anaboliki proces
svjetlosna energija pretvara se u kemijsku i
pohranjuje u molekulama ugljikohidrata
supstrat su CO2, H2O i ostale mineralne tvari

STANINO DISANJE
zbiva se u svim ivim stanicama
ne ovisi o svjetlosti
kataboliki proces
svjetlosna energija pohranjena u molekulama
ugljikohidrata oslobaa se kao kemijska
energija
supstrat su ugljikohidrati i ostali organski

oslobaa se kisik
produkt su ugljikohidrati i ostale organske

spojevi
kisik se troi
produkti su CO2 i H2 te ostale anorganske

tvari
svijetlost postaje izbor energije za sintezu

tvari
izvor energije za sintezu ATP-a je oksidacija

ATP-a

organskih spojeva
proces zapoinje u citoplazmi, a nastavlja se

ukupni proces zbiva se u kloroplastima

u mitohondrijima (u aerobnom staninom

ATP se sintetizira na tilakoidnim

disanju)
2 ATP-a nastaju u citoplazmi, a 36 ATP-a na

membranama kloroplasta
unutranjoj membrani mitohondrija
mehanizam sinteze ATP-a je jedinstven. ATP-sintaza sintetizira molekule ATP-a tijekom
difuzije vodikovih iona (H+) iz tilakoidnih, odnosno meumembranskih prostora u
unutranjosti kloroplasta i mitohondrija
BIOLOGIJA

137

14.5. INTENZITET FOTOSINTEZE I TRANSPORT ASIMILATA

Ugljikov (IV) oksid jedna je od glavnih sirovina u fotosintezi. O njegovoj koncentraciji ovisi i
brzina fotosinteze. S obzirom da je udio ugljikovog (IV) oksida u zraku 0,04 % pri punom Sunevu
osvjetljenju koncentracija ugljikova (IV) oksida nije dovoljna i najei je ograniavajui imbenik.
Veina biljaka vee CO2 izravno u Calvinov ciklus. Prvi stabilni spoj koji pritom nastaje je eer s
tri C atoma C3 biljke. CAM-biljke su sukulenti prilagoeni ivotu na vrlo suhim stanitima, npr.
kaktusi. Njihove su pui danju zatvorene radi smanjenja transpiracije, a nou su otvorene. Stoga te
biljke nou primaju CO2 potreban za fotosintezu i ugrauju ga u organske kiseline. Danju kad
provode reakcije fotosinteze organske kiseline oslobaaju CO2 koji ulazi u Calvinov ciklus. Voda je
vana sirovina u fotosintezi, ali nje u pravilu ima dovoljno za potronju u reakcijama fotosinteze.
Utjecaj nedostatka vode je neizravan:
Citoplazma je viskoznija, mijenjaju se strukture organela i enzima pa se procesi usporavaju
Pui se zatvaraju i prijee dovod ugljikova (IV) oksida, to opet dovodi do usporavanja i
prekida fotosinteze
Organski produkti fotosinteze nazivaju se asimilati. Oni nastaju u fotosintetskom ili asimilacijskom
parenhimu lista ili mezofilu. Floem provodi biljne sokove bogate produktima fotosinteze u dijelove
gdje se troe ili pohranjuju. Floem ine sitaste cijevi. One su ive provodne cijevi koje su graene
od ivih duguljastih sitastih stanica koje su meusobno spojene u dugake cijevi.

14.6. SAETAk
Metabolizam cjelokupna izmjena tvari i energije tijekom kemijskih reakcija u organizmu,
anabolizam, katabolizam, energija iz katabolikih proces pohranjuje se u molekulama
visokoenergetskih spojeva,najee ATP
Stanino disanje (disimilacija) razgradnja organskih spojeva radi dobivanja energije za ivotne
procese, anaerobno disanje (vrenje, fermentacija) razgradnjom 1 molekule glukoze dobivaju se 2
molekule ATP-a; aerobno disanje razgradnja glukoze do ugljikovog (IV) oksida i vode uz
oslobaanje 38 molekula ATP-a iz jedne molekule glukoze; glikoliza poetna reakcija disanja u
citoplazmi, razgradnja glukoze na 2 molekule pirogroane kiseline, oslobodi se energija za sintezu
2 molekula ATP-a
Vrenja reakcije vrenja zbivaju se u dva koraka: glikoliza i oksidacija reduciranih koenzima i
stvaranje produkata vrenja; alkoholno, mlijenokiselinsko i octeno vrenje
Aerobno disanje 1. glikoliza u citoplazmi, dobivaju se dvije molekule ATP-a; 2. Krebsov ciklus
(ciklus limunske kiseline) i oksidativna fosforilacija (dini lanac, transportni lanac elektrona), 36
ATP-a oslobaa se u mitohondrijima; dini koenzimi su molekule koje reverzibilno veu i otputaju
elektrone, NAD+ i FAD
Autotrofi organizmi koji sintetiziraju organske spojeve iz anorganske tvari uz utroak energije, tj.
provode procese asimilacije; kemosintetski i fotosintetski

BIOLOGIJA

138

Kemosinteza izvor energije su reakcije oksidacije anorganskih spojeva, skupina bakterija bez
klorofila, nitrificirajue (nitrifikacijske, duine) bakterije oksidiraju amonijak u nitrite i nitrite u
nitrate
Fotosintetski pigmenti klorofil; fikocijan, fikoeritrin, ksantofili i karoteni
Kloroplasti stanini organeli autotrofnih eukariotskih stanica zelene boje, provode fotosintezu,
graa: vanjska i unutarnja membrana, tilakoide, zrnca, stroma; dvostruka ovojnica, vlastita DNA i
vlastiti ribosom svjedoe o moguem nastanku endosimbiozom
Fotosinteza sinteza organskih spojeva iz anorganskih tvari s pomou svjetlosti i klorofila, svjetlost
je izvor energije, na tilakoidnim membranama reakcije ovisne o svjetlosti (fosforilacija i fotoliza
vode) u stromi reakcije u tami (Calvinov ciklus); intenzitet fotosinteze ovisi o dostupnosti
ugljikova (IV) oksida i vode te o svjetlosti i temperaturi
Transport asimilata organski produkti fotosinteze, prenose se potisnuti turgorskim tlakom
provodnim ilama floema, floem ivo provodno tkivo, sitaste stanice, sitaste cijevi

BIOLOGIJA

139

15. ISHRANA BILJAKA

ORGANIZMI
kopnene biljke

vodene biljke
nitrofiksatori
poluparaziti

IZVOR MINERALNIH ORGAN ZA

MINERALNE

TVARI

PRIMANJE

tlo

korijen

TVARI
veina mineralnih

atmosfera
atmosfera
vodeni biotop
tlo
atmosfera
ksilem domaina
atmosfera

listovi
zrano korijenje
cijela povrina
korijen
prokariotska stanica
sisulje (haustorije)
listovi

soli
CO2
vodena para
tvari otopljene u vodi
minerali u tlu
N2
voda i mineralne soli
CO2

Atmosfera 78 % duik, 21 % kisik, 0,1 % plemeniti plinovi (argon), 0,04% CO2

Humus su usitnjeni i djelomino razgraeni ostaci uginulih organizama
Liebigov zakon minimuma kazuje da rast i razvitak biljke ograniava onaj imbenik kojeg u okoliu
ima najmanje (voda, toplina, svjetlost, mineralna tvar)
ELEMENT
ugljik
kisik
vodik
duik

sumpor

fosfor

OBLIK DOSTUPAN BILJCI

GLAVNA ULOGA U BILJCI
makroelementi
CO2
sastojak svih organskih pojeva
H2O, O2
sastojak veine organskih pojeva
H2O
sastojak svih organskih pojeva
+
sastojak aminokiselina, bjelanevina,

NH 4
enzima, koenzima, hormona,

NO3
nukleinskih kiselina i klorofila
2
sastojak bjelanevina i koenzima
SO 4
2
HPO4
H 2 PO 4

kalij

K+

kalcij

Ca2+

magnezij

Mg2+

eljezo

Fe3+, Fe2+

BIOLOGIJA

sastojak nukleinskih kiselina,

fosfolipida i atp-a
aktivator enzima, regulator osmotske
ravnotee
aktivator enzima, regulator brojnih
odgovora na vanjske podraaje, zatvara
proteinske kanalie u staninim
membranama, sastojak stanine sjenke
sastojak klorofila, aktivator enzima
mikroelementi
sastojak citoplazme, aktivator enzima,
140

potreban za sintezu klorofila

nuan za fotolizu vode tijekom
klor
Clfotosinteze
nuan za fotolizu vode tijekom
mangan
Mn2+
fotosinteze
Acidofilne (kremene) biljke ive na kiselom tlu ija je pH vrijednost 4,5 5,5 rododendron,
pitomi kesten, kiselica, borovnica
Bazofilne (vapnenake) biljke ive na bazinom tlu pH vrijednost 6,5 7,5 velecvjetni kukurijek,
podbjel, kloko, lucerna, soja, pinat, luk, repa, cvjetaa, kupus
Halofiti biljke slatkih stanita ive na mjestima poviene koncentracije natrijeva klorida, uz
obale mora, slanih jezera i estuarija halofiti mriice, petrovac, tamaris i caklenjaa

15.1. SPECIFINI OBLICI ISHRANE BILJA

Heterotrofi uzimaju gotove organske spojeve: saprofiti i paraziti
Saprofiti koriste organske spojeve uginulih organizama kvasci i bakterije vrenja
Poluparaziti i paraziti poluparaziti (hemiparaziti) imaju klorofil i provode fotosintezu, ali vodu i
mineralne tvari crpe iz ksilema domadara s pomou posebnih tvorevina sisulja ili haustorija
bijela i uta imela
Paraziti uzimaju organske spojeve iz ivih bia prepoznajemo ih po nedostatku klorofila
Mesojedne biljke (karnivorne)
Mutualizam suivot dvaju organizama razliitih vrsta od kojeg oba lana imaju koristi simbioza
je bilo koji oblik suivota dviju razliitih vrsta
Mikoriza mutualistika simbioza gljiva staparki ili mjeinarki s korijenom brojnih biljaka
stablaica

15.2. SAETAK
Mineralna ishrana biljaka primanje, provoenje i iskoritavanje anorganske tvari u biljkama,
Liebigov zakon minimuma rast i razvoj biljaka ogranien je onim imbenikom kojeg ima
najmanje, planska gnojidba
Primanje mineralnih tvari izvor anorganskih tvari su tlo, atmosfera i vodeno stanite; 98 % iona iz
tla biljke ne mogu rabiti; ione otopljene u vodi biljka prima u korijen procesom difuzije, adsorbirane
ione biljka oslobaa adsorpcijskom izmjenom iona, a zatim ih prima difuzijom; ugljikov (IV) oksid
biljke primaju iz atmosfere, neke biljke mogu primati vodenu paru, vodene biljke mogu cijelom
svojom povrinom apsorbirati tvari otopljene u vodi
Skupine biljaka prema mineralnom sastavu stanita acidofilne biljke (vrijes, borovnica, mah
tresetar) pH tla manji od 5,5: vritine, cretovi i ume kestena i pasjeg zuba; bazofilne biljke
(velecvjetni kukurijek, soja, pinat) pH tla vei od 6,5; halofiti: mriica, petrovac, tamaris, ive na
mjestima poviene koncentracije NaCl, izluuju sok pomou lijezda, koncentriraju sol u pojedinim
dijelovima koje zatim odbacuju, nakupljaju vodu u tijelu
Heterotrofi uzimaju gotove organske spojeve iz okolia, razgrauju ih do jednostavnih organskih
tvari i zatim sintetiziraju vlastite sloene organske spojeve; saprofiti razlagai, upotrebljavaju
organske spojeve iz uginulih organizama, veina gljiva, bakterije vrenja i metanske bakterije;
paraziti uzimaju organske spojeve iz ivih bia, nanose tetu domadaru, vilina kosa; poluparaziti
imaju klorofil i provode fotosintezu, ali vodu i mineralne tvari crpe iz ksilema domadara s pomou
haustorija bijela i uta imela
BIOLOGIJA

141

Mesojedne biljke autotrofni fotosintetski organizmi, prilagoene ivotu na stanitima siromanim

nitratima, hvatanjem i probavom kukaca i ostalih sitnih ivotinja dobivaju aminokiseline iz kojih
sintetiziraju vlastite bjelanevine
Mutualizam suivot dvaju organizama razliitih vrsta u kojem oba lana imaju koristi (simbioza je
bilo koji oblik zajednikog ivota dvaju razliitih vrsta) liajevi su mutualistika simbioza
cijanobakterija ili jednostaninih zelenih algi s gljivama iz skupine algaica ili mjeinarki;
korijenski gomoljii su primjer mutualistikog odnosa heterotrofnih nitrofiksacijskih bakterija i
korijena mahunarki; mikoriza je mutualizam gljiva staparki ili mjeinarki s korijenom brojnih
biljaka stablaica

BIOLOGIJA

142

16. RAZVOJNI PROCESI

Rast su kvantitativne promjene, poveanje mase i volumena, u biljnom organizmu koje se postiu
izgradnjom i umnoavanjem stanica.
Diferencijalna aktivnost gena je pojava da se u pojedinim embrionalnim stanicama u odreenom
razdoblju oitava samo odreeni tip nasljedne poruke embrionalne stanice su totipotentne mogu
se razviti u bilo koju drugu vrstu tkiva i stanica
Razvitak su kvalitativne promjene u ivotu organizma promjene oblika, strukture i grae.
Histogeneza je razvoj pojedinih vrsta tkiva, a organogeneza (morfogeneza) je nakupljanje
embrionalnih stanica radi stvaranja pojedinih organa.
Tvorno (embrionalno) biljno tkivo (meristem) je tkivo koje zadrava sposobnost dijeljenja tijekom
cijelog ivota boljke pa slui za stvaranje ili proizvodnju svih ostalih tkiva
Osnovno tkivo (parenhim) ispunjava sve unutarnje prostore u biljci i tako povezuje ostala tkiva.
Spuvaste je strukture jer su stanice rahlo rasporeene
Pokrovno tkivo (epiderma) je kono stanije koje pokriva cijelu biljku i titi je od vanjskih utjecaja,
posebice isparavanja kutikula pui
Provodna tkiva ksilem i floem
Potporna tkiva (mehanika) daje vrstou i elastinost graene od ivih stanica (kolenhima) ili
mrtvih (sklerenhima)
ljezdano stanije koje stvara i izluuje razliite specifine tvari - nektar

16.1. RAST I RAZVITAK BILJNOG ORGANIZMA

Cvijet je spolni rasplodni organ biljaka sjemenjaa aka, vjeni, pranici i tuak. Ako su aka i
vjeni podjednakog izgleda nazivaju se tepala (tulipani, visibabe). Pranik se sastoji od pranikog
drka ili filamenta i pranice (antere). Tuak se sastoji od njuke (stigme), vrata i plodnice. Tuak
moe biti graen od jednog ili vie plodnih listova, a u plodnici tuka smjeteni su sjemeni zameci.
Iz plodnih listova najee se razvija plod, a iz sjemenih zametaka sjemenka. Sjemeni zametci
evolucijski odgovaraju makrosporangijima u kojima mejozom nastaje haploidna makrospora
embrionska vrea. Embrionska vrea se tri puta dijeli mitozom pa nastaje osam haploidnih stanica
koje se rasporeuju unutar sjemenog zametka. Pranici evolucijski odgovaraju mikrosporangijima u
kojima mejozom nastaju mikrospore peludna zrnca. Zrelo peludno zrnce ima dvije ovojnice,
vanjsku hrapavu i ljepljivu (eksinu) i unutarnju glatku (intinu) te dvije haploidne jezgre. Vegetativna
jezgra upravlja ivotnim procesima tijekom klijanja peludne mjeinice, a istodobno se generativna
jezgra mitotiki dijeli u dvije generativne jezgre koje slue za dvostruku oplodnju. Eksina
omoguuje prihvaanje peluda na njuku tuka u procesu opraivanja. Intina klije u peludnu
mjeinicu kojom e se generativne jezgre spustiti do mikropile sjemenog zametka.
Prva generativna jezgra oplouje jajnu stanicu u sjemenom zametku, pri emu nastaje zigota. Dijeli
se brojnim diobama pri emu nastaje klica ili embrio. Druga generativna stanica spaja se s
diploidnom sekundarnom jezgrom embrionske vree i nastaje triploidna stanica koja mitozama
stvara triploidno hranjivo stanije endosperm.
BIOLOGIJA

143

Klon je skupina genetski jednakih organizama, nastalih nespolnim razmnoavanjem ili genetikim
inenjerstvom.
Apomiksija je stvaranje sjemenki bez oplodnje maslaak
Neke biljke poput ljiljana u pazucima svojih listova stvaraju rasplodne pupove, bulbile. Kad oni
padnu na tlo, iz njih se razvija nova biljka
Jagode stvaraju vrijee puzave ogranke stabljike na kraju kojih se razvija nova mlada biljica
Reznice razmnoavanje otkidanjem ili rezanjem dijelova stabljike
Cijepljene (kalemljenje) oblik vegetativnog uzgoja drvenastih biljaka vinove loze

16.2. BILJNI HORMONI

Fitohormoni biljni hormoni organski kemijski spojevi razliite strukture i sastava, koji reguliraju
rad pojedinih stanice, tkiva ili organa
Auksin djeluje na produeni rast potie rast izdanaka najei auksin je indol-3-octena
kiselina. Dovoljne koncentracije auksina u vrnom pupu omoguuju njegov rast, a istodobno
inhibiraju rast bonih pupova i korijena apikalna dominacija
Giberelini skupina od stotinjak spojeva kojima je osnovno djelovanje poticanje rasta i razvija
izdanaka (stabljike i listova) te stvaranje cvjetova u biljaka s rozetom
Citokinini skupina fitohormona koji potiu diobu stanica (citokinezu) vrak korijena, klica i
plodovi
Apscizinska kiselina (ABA) izluuje se u zavrnom razdoblju razvoja te u stresnim uvjetima
poput nedostatka vode usporava metabolizam, otpadanje plodova, listova
Etilen (eten, C2H4) jednostavan nje plinoviti nezasieni ugljikohidrat stari listove, cvjetove i
plodove
Postanak iki morfoze su razliiti, neuobiajeni oblici organa biljaka koji se razvijaju pod
utjecajem razliitih imbenika. ike (cecidije) su tvorevine razliitih oblika na biljkama, nastale
djelovanjem virusa, bakterija, gljiva ili ivotinja

16.3. DJELOVANJE OKOLINIH IMBENIKA

Periodike promjene u razvitku biljaka tijekom godine ovise o klimatskim promjenama i nazivaju
se fenoloke pojave (mirovanje, pupanje, listanje, cvatnje, zrenje plodova, otpadanje lia). Nakon
oplodnje i razvoja klice veina sjemenki nije sposobna odmah i proklijati. Sjemenkama veine
biljaka potrebno je razdoblje mirovanja ili dormancija pod djelovanjem hormona apscizinske
kiseline. Stratifikacija je prekid dormancije sjemenki. Postie se privremenim izlaganjem sjemenki
pozitivnim niskim temperaturama ili djelovanjem hormona giberelina. Izlaganje razvijenih biljaka
niskim pozitivnim temperaturama u nekoliko tjedana potaknut e luenje giberelina i stvaranje
veeg broja cvjetova vernalizacija. U rano proljee i ljeto cvatu biljke dugog dana, a u kasno ljeto
i jesen biljke kratkog dana. Tratinice i maslaci su dnevno neutralne biljke pa cvatu tijekom cijele
vegetacijske sezone.

16.4. SAETAK
Rast poveanje mase i volumena tijela izgradnjom i umnoavanjem stanica, diferencijalna
aktivnost gena je ukljuivanje i iskljuivanje pojedinih gena u odreenom razdoblju ivota stanica i
organizma razvoj razliitih tkiva, organa i oblika organizma; stablaice imaju 6 vrsta tkiva:
embrionalno (tvorno), osnovno, pokrovno, provodno, mehaniko i ljezdano

BIOLOGIJA

144

Razvitak promjene grae, oblika strukture stanica, tkiva, organa i cijelog organizma, procesi
diferencijacije i specijalizacije, organogeneze i histogeneze
Generativni organi cvjetnica razmnoavanje i rasprostranjivanje biljaka cvjetnica (sjemenjaa),
cvijet je spolni rasplodni organ cvjetnica, sjemena je organ koji uva klicu do uvjeta povoljnih za
klijanje te hrani klicu tijekom klijanja, plod je organ koji uva sjemenku i slui njezinu
rasprostranjivanju
Razvoj biljke od cvijeta do ploda u tuku je smjeten sjemeni zametak, u sjemenom zametku
mejozom nastaje 4 haploidne stanice, od kojih jedna najvea ostaje, a ostale propadaju
embrionska vrea, mitozama nastaje 8 stanica meu kojima je jedna jajna stanica, jajna stanica u
procesu oplodnje spaja se s generativnom jezgrom iz peludnog zrnca i nastaje zigota, mitozama iz
zigote nastaje klica, embrio ili zametak nove biljke, iz sjemenog zametka nastaje sjemenka, a iz
ostalih cvjetnih dijelova plod
Vegetativni uzgoj biljaka sposobnost embrionalizacije, klonovi, apomiksija, razmnoavanje
vrijeama, povaljenicama ili grebenicama, lukovicama, dijeljenje korijena ili rizoma, reznice
stabljike i listova, cijepljenje ili kalemljenje te kultura stanica i tkiva
ike vrsta morfoza, tvorevine razliitih oblika na biljkama nastale djelovanjem virusa, bakterija,
gljiva ili ivotinja (ose i muice ikarice)
Biljni hormoni fitohormoni, auksin, giberelini, citokinini, apscizinska kiselina i etilen
Utjecaj temperature na razvoj biljaka povienje temperature: ubrzat e metabolike procese,
omoguiti klijanje, pupanje, listanje, cvatnju; niste temperature pokreu dormanciju; stratifikacija
je prekid dormancije sjemenki, vernalizacija
Utjecaj svjetlosti na razvoj cirkadijani ritmovi su promjene u biljkama koje se zbivaju s
izmjenama dana i noi, fotosinteza, gibanja pui, sklapanje listova, zatvaranja svjetova, poloaj
cvjetnih glavica na osi izdanaka, razdoblje cvjetanja

BIOLOGIJA

145

17. FIZIOLOGIJA GIBANJA

Gibanja kojima se mijenja lokus (smjetaj) organizama i stanice u okoliu, odnosno organela u
stanicama pod utjecajem okolinih imbenika nazivaju se lokomotorna gibanja. Organomotorna
gibanja su promjene poloaja pojedinih organa prouzroene vanjskim imbenicima. Autonomna
gibanja nisu uzrokovana vanjskim imbenicima, ve procesima u samom organizmu, a to su rat i
razvoj, odnosno promjene turgora.
Lokomotorna gibanja taksije slobodna lokomotorna gibanja iji je smjer odreen nekim
okolinim imbenikom gibanja prema podraaju (pozitivne taksije) i od podraaja (negativne
taksije)
Gibanja u stanicama jezgra i kloroplast se samostalno gibaju u citoplazmi
Organomotorna gibanja tropizmi organomotorna gibanja iji je smjer odreen izvorom
podraaja. Prema izvoru podraaja (pozitivni tropizmi) i od izvora podraaja (negativni tropizmi).
Nastije su takoer uzrokovane vanjskim imbenicima, ali je smjer gibanja organa odreen njihovom
graom, a ne izvorom podraaja. Seizmonastije su gibanja organa izazvana protresanjem.
Tigmonastijska gibanja prisutna su u viticama biljaka penjaica
Autonomna gibanja biljke trcalice
VRSTE GIBANJA
kemotaksije,
taksije

pozitivne ili negativne

LOKOMOTORNA

fototaksije,
termotaksije

gibanja u
stanicama

gibanja kloroplasta i jezgre

fototropizam,

tropizmi

pozitivni ili negativni

ORGANOMOTORN

geotropizam,
tigmotropizam

fotonastije, termonastije,

A
nastije

niktinastije, seizmonastije,
tigmonastije

turgorska
AUTONOMNA

gibanja
cirkumnuta
cije

izbacivanje sjemenki iz plodova

kruna gibanja vitica i povijua

17.1. SAETAK
Podraljivost najei odgovor organizma na primljeni podraaj je odreena vrsta gibanja
BIOLOGIJA

146

Lokomotorna gibanja promjene mjesta cijelog tijela, pojedinanih stanica ili organela u prostoru;
taksije slobodna lokomotorna gibanja iji je smjer odreen nekim okolinim imbenikom
(pozitivne i negativne taksije; kemotaksije, fototaksije, termotaksije)
Organomotorna gibanja promjene poloaja pojedinih organa prouzroene vanjskim imbenicima:
tropizmi (gibanja izazvana i usmjerena nekim podraajem u okoliu, pozitivni i negativni tropizmi,
fototropizmi, kemotropizmi) i nastije (gibanja prouzroena vanjskim imbenikom, ali je smjer
gibanja organa odreen njihovom graom, a ne izvorom podraaja temelje se na nejednolikom
rastu stanica na suprotnim stranama organa koji se giba ili promjenama turgora u pojedinim
dijelovima organa: fotonastije, termonastije)
Autonomna gibanja uzrokuju ih procesi u samom organizmu rast i razvitak, odnosno promjene
turgora, a ne vanjski imbenici najee ireverzibilna gibanja

BIOLOGIJA

147

BIOLOGIJA 4

1. GENETIKA

BIOLOGIJA

148

Predmet prouavanja genetike su strukture, prijenos i djelovanje (funkcija) nasljedne tvari u stanici.
Osnovna obiljeja nasljedne tvari su: pohranjivanje informacija, sposobnost udvostruenja,
stabilnost strukture, mogunost promjene

1.1. MOLEKULARNA OSNOVA NASLJEIVANJA

Humani genom (svi geni haploidnog seta kromosoma) ini oko 20 000 25 000 gena koji su
graeni od deoksiribonukleinske kiseline. Nasljedne jedinice se nazivaju geni. DNA se sastoji od
dva polinukleotidna lanca omotana oko zamiljene osi u dvolananu zavojnicu. Osnovna jedinica
strukture molekule DNA je nukleotid kojeg ine tri molekule: eer pentoza deoksiriboza, fosfatna
skupina i duina baza (purinska gvanin i adenin, pirimidinska citozin i timin). Baza je vezana
za eer preko 1C atoma, a fosfatna skupina je vezana za eer preko 5C atoma. Novi se nukleotidi
uvijek veu za hidroksilnu skupinu (OH) na 3C atomu eera. To je 3' kraj polinukleotidnog lanca,
drugi kraj je 5'. Strukturu molekule DNA otkrili su James Watson i Francis Crick 1953.g. Molekula
DNA se udvostruuje semikonzervativnom replikacijom DNA polimeraza
Molekula DNA dio je strukture koju nazivamo kromosom (intaktna genetika jedinica nekog
organizma). Razlikujemo prokariotski i eukariotski kromosom. Prokariotski kromosom je kruna
dvolanana molekule DNA virusi, bakterije, plastiti i mitohondriji. DNA eukariotske stanice
podijeljena je i pakirana u kromosoma s pomou bazinih bjelanevina (proteina) histona i drugih
kiselih i neutralnih nehistonskih bjelanevina. Kompleks DNA i bjelanevina zovemo kromatin ili
nukleoprotein. Nakon replikacije svaki se kromosom sastoji od dviju sestrinskih kromatida
meusobno povezanih centromerom, a svaka kromatida sadri po jednu molekulu DNA. Osnovna
jedinica kromatina je nukleosom, a ini ga dvolanana molekula DNA omotana oko 8 molekula
histona. Nukleosomi su meusobno povezani golom DNA i ine nukleosomsko vlakno.
Nukleosomsko vlakno moe se vidjeti pomou elektronskog mikroskopa. Pakiranje kromatina i
histona se naziva spiralizacija. Gen je dio molekule DNA ili redoslijed nukleotidnih parova du
molekule DNA koji nosi informaciju za bjelanevinu ili molekulu RNA. Dijelovi eukariotskog gena
koji nose informaciju za neki produkt, eksoni, isprekidani su dijelovima koji ne nose nikakvu
informaciju, introni.

1.2. SINTEZA PROTEINA

Geni odreuju redoslijed aminokiselina u polipeptidnom lancu, a o tome ovisi struktura
bjelanevine. Triplet nukleotidnih baza u molekuli DNA sadri informaciju za jednu aminokiselinu,
a nazivamo ga genetikim kodom. Prepisivanje genetike poruke obavlja se samo s jednog
polinukleotidnog lanca DNA koji slui kao kalup za sintezu odgovarajue mRNA. Ovaj korak se
naziva prepisivanje ili transkripcija. Triplet baza u mRNA jesi kodoni. Sintezu bjelanevina, tj.
prevoenje kodona u aminokiselina nazivamo translacija. U prokariota i transkripcija i translacija
zbivaju se u istom staninom prostoru. Translacija zapoinje i prije nego je transkripcija potpuno
zavrila. U eukariota se transkripcija zbiva u staninoj jezgru, a translacija u citoplazmi. Molekula
mRNA prije izlaska iz jezgre obrauje se tako da se iz nje izrezuju nekodirajui dijelovi gena,
introni.

1.3. REGULACIJA AKTIVNOSTI GENA

Aktivnost gena regulirana je tako da su u stanicama gdje su potrebni njihovi produkti geni aktivni, a
u drugima nisu. Stanice viestaninog organizma specijalizirane su funkcije, diferencirane, a nastale
BIOLOGIJA

149

su iz jedne stanice, zigote, procesom diferencijacije. Genetika osnova diferencijacije je

diferencijalna aktivnost gena. Mehanizmi regulacije gena u prokariota razlikuju se od onih u
eukariota. Najpoznatiji primjer genske regulacije u prokariota je bakterija Escherichia coli.
Strukturni geni aktiviraju se samo kada je laktoza (njihov supstrat) prisutna u hranjivoj podlozi, a
regulator aktivnosti gena je represorska bjelanevina koju kodira gen regulator. Regulacija gena u
eukariota je sloenije zbog sloenijeg genoma.

1.4. ZAKONI NASLJEIVANJA

iste linije u kontroliranom krianju su roditeljska (parentalna) generacija (P), a generacije
potomaka su prva filijalna (F1), druga filijalna (F2) itd. Mendelov prvi zakon ili zakon
razdvajanja (segregacije) fenotipski omjer F2 generacije je 3:1. Fenotip je svaka morfoloka
osobina nekog organizma vidljiva okom.
Svaki gen u diploidnom organizmu pojavljuje se u dva alternativna oblika alelima od kojih se
svaki nalazi na jednom homolognom kromosomu. Svaki se gen nalazi na odreenom mjestu,
lokusu, na kromosomu. Homozigotni lokus ima istovjetne alele gena (AA ili aa), ako su dva alela
razliita govorimo o heterozigotnom lokusu (Aa). Pritom je jedan alel dominantan (A), a drugi
recesivan (a). svi geni nekog organizma ine njegov genotip. Svaka morfoloka osobina vidljiva
okom je fenotip, a rezultat toga je meudjelovanje genotipa i okolia. Test krianje i povratno
krianje
Nasljeivanje odreene osobine je pod kontrolom gena koji se prenose s roditelja na potomke. Gen
ima dva alternativna oblika koje nazivamo alelima. Aleli gena nalaze se na istom mjestu (lokusu)
homolognog para kromosoma. Svaka diploidna jedinka ima dva alela za odreenu osobinu. Aleli
mogu biti istovjetni (homozigotni) ili razliiti (heterozigotni). Tijekom mejoze par alela gena se
razdvaja u pojedinane gamete. To razdvajanje nazivamo segregacijom. Oplodnjom nastaju nove
kombinacije parova alela u potomaka. Pojedini se lan para alela ne mijenja i ne nastaje tijekom
prijenosa jedna generacije u drugu.
Mendelov drugi zakon ili zakon neovisne segregacije: kada se dva ili vie parova alela nasljeuju
zajedno, oni se tijekom mejoze razdvajaju neovisno jedan o drugome. Razlog je taj to se ti parovi
alela nalaze na razliitim kromosomskim parovima koji se sluajno orijentiraju u metafazi prve
mejoze. Fenotipski omjer F2 generacije dihibridnog krianja je 9:3:3:1. Odnosni meu alelima
mogu biti potpuna dominacija (dominantni alel A je vidljiv u fenotipu, recesivni a nije, AA ili Aa),
nepotpuna dominacija (intermedijalno krianje, C1C1 i C2C2, fenotipski omjer 1:2:1) i
kodominantni aleli (aleli koji dolaze do izraaja u fenotipu, jednako su dominantni, krvne grupe u
ovjeka).

1.5. SPOLNI KROMOSOMI I SPOLNO NASLJEIVANJE

Spolni kromosomi su kromosomi koji odreuju spol, ostali su autosomi. Homogametni spol (XX,
ene) i heterogametni spol (XY, mukarci). Geni koji se nalaze na spolnim kromosomima nazivaju
se spolno vezani geni. X i Y su samo djelomino homologni kromosomi to znai da se veina gena

BIOLOGIJA

150

koja se nalazi na X kromosomu ne nalazi na Y kromosomu. Ljudski kromosom X ima najmanje 300
gena, a kromosom Y ih ima tek nekoliko (holandrini geni su geni na Y kromosomu).
Daltonizam (sljepoa za boje) spolno vezana recesivna bolest daltonizam prenose zdrave majke
heterozigoti (XDXd) na svoje muke potomke. Ako naslijede Xd onda nasljeuju i daltonizam.
Hemofilija je spolno vezana bolest, posljedica je nedostatka proteina koji sudjeluju u zgruavanju
krvi. Prijenos isti kao kod daltonizma
Nasljeivanje spolno vezanih svojstava ili X vezano nasljeivanje nazivamo jo i krinim
nasljeivanjem jer se X vezano svojstvo prenosi s oca na ker, a s majke na sinove.

1.6. VEZANI GENI

Geni smjeteni na istom kromosomu su vezani geni. Potpuno vezani geni nasljeuju se zajedno (u
bloku). Geni su djelomino vezani ako se razdvoje krosingoverom koji se dogaa izmeu
nesestrinskih kromatida sparenih homolognih kromosoma. Uestalost krosingovera izmeu vezanih
gena ovisi o njihovoj meusobnoj udaljenosti. Rekombinacija je izvor genetike varijabilnosti u
prirodi, a nastaje krosingoverom izmeu vezanih gena i neovisnom segregacijom alela.

1.7. MUTACIJE GENA I KROMOSOMA

Mutacija je iznenadna promjena nasljedne tvari. Dijelimo ih na genske (tokaste) i kromosomske
mutacije
Genske mutacije dogaaju se unutar jednog gena nastanak novih oblika alela mogu biti
spontane (samostalno) ili inducirane (mutageni) supstitucija (zamjena jednog nukleotida i
njegovog para drugim, moe i ne mora uzrokovati probleme vie kodona za istu aminokiselinu),
adicija (dodavanje nukleotidnih parova), delecija (gubitak nukleotidnih parova).
Kromosomske mutacije velike promjene u genomu promjena broja ili promjena strukture
kromosoma, a nazivamo ih jo i kromosomskim anomalijama
Promjena broja kromosoma euplodija (promjena broja kromosoma koja zahvaa sve kromosoma
u kromosomskom setu, nastaju monoploidni (n) ili poliploidni (3n) organizmi) ili aneuploidija
(zahvaa pojedine kromosoma u kromosomskom setu, nastaje i nerazdvajanjem kromosoma
tijekom mitoze ili mejoze, Turnerov sindrom (enske osobe s jednim kromosomom X, spolno
nezrele i sterilne), Downov sindrom trisomija (tri kopije jednog kromosoma) 21. kromosoma)
Promjene strukture kromosoma posljedica lomova ili pogreaka tijekom krosingovera delecija
(gubitak kromosomskog segmenta kao posljedica loma kromosoma smrtonosne za gamete
ivotinja i ovjeka), duplikacija (neki kromosomski segment je prisutan vie od dva puta u diploida
manje tetna, nema gubitka nasljedne tvari), inverzija (promjena redoslijeda gena koja nastaje
nakon dvaju lomova u kromosomu, rotacije segmenta i ponovnog vezanja, zbog obrnutog rasporeda
gena homologni kromosomi se u mejozi ne mogu spariti itavom duinom), translokacija
(premjetanje segmenta iz jednog kromosoma na drugi nehomologni kromosom).

1.8. GENETIKA OVJEKA

Krvne grupe sustava AB0 pod kontrolom su gena I koji ima tri alela (na razini ljudske populacije).
To su aleli IA, IB, I0. Ako je gen predstavljen s tri ili vie alela (na razini populacije) tada govorio o
multipnim alelima. U AB0 sustavu razlikujemo etiri krvne grupe: A, B, AB i 0. Aleli IA i IB su
dominantni nad alelom I0, a meusobno su kodominantni. Grupa 0 je univerzalni davatelj, a grupa
AB univerzalni primatelj. ovjek u tjelesnim stanicama ima 46 kromosoma: 22 para autosoma i

BIOLOGIJA

151

jedan par spolnih kromosoma (XX ili XY). Dominantno svojstvo se pojavljuje u svim
generacijama, a recesivno preskae generacije jer se oituje samo u homozigotnom obliku.

1.9. TUMOR
Tumor ili rak je teka bolest koja moe zahvatiti razliita tkiva i organe ovjeka, a nastaje
nekontroliranim rastom i diobom stanica. Tumore dijelimo na benigne (kad dosegnu odreenu
veliinu prestaju rasti) i maligne (neprestano rastu). Tumor nastaje zbog nekontrolirane diobe
stanica koja je posljedica regulacije staninog ciklusa. Onkogeni su geni koji se nalaze u svim
stanicama, a aktivni su samo tijekom embrionalnog razvoja. Ponovnom aktivacijom onkogena
nastupa nekontrolirana dioba stanica. Geni supresori inhibiraju staninu dobu u normalnim
stanicama. Mutacija u genima supresorima dovodi do promjene njihove funkcije, odnosno do
nekontrolirane diobe stanica i njihove transformacije u tumorske stanice. Tumor je rezultat serije
genetikih dogaaja, mutacija u genima koji kontroliraju stanini ciklus. Neke su nasljedne, a neke
nastaju oteenjem molekule DNA tvarima iz okolia. Karcinogeni su tvari iz okolia koje uzrokuju
rak. Karcinogeni izazivaju mutacije gena pa ih nazivamo jo i mutagenima.

1.10. KLONIRANJE
Klon je populacija genetiki istovjetnih stanica ili organizama nastalih mitozom iz jedne stanica ili
vegetativnim razmnoavanjem zajednikog pretka. Nespolno razmnoavanje je kloniranje u
prirodnim uvjetima. Sposobnost nespolnog razmnoavanja imaju jednostavni organizmi poput
prokariota i jednostaninih eukariota, ali i vie biljke te neke ivotinje. Apomiksija je razvoj
sjemenke bez oplodnje. Partenogeneza je razvoj embrija iz neoploene jajne stanice. Kloniranje
biljaka u laboratorijskim uvjetima radi se pomou tehnika kulture biljnih stanica i tkiva, kojima je
mogue iz jedne somatske stanice ili djelia tkiva odrasle biljke regenerirati itavu biljku.
Kloniranje ivotinja u laboratorijskim uvjetima mnogo je sloenije nego u biljaka. Prvi pokuaji
dokazivanja totipotentnosti ivotinjske stanice raeni su na vodozemcima (transplantacija jezgre).
Prvi sisavac kloniran iz diferencijalne stanice je ovca Dolly (1997.g.).

1.11. GENETIKO INENJERSTVO

Rekombinantnom DNA-tehnologijom ili genetikim inenjerstvom mogue je mijenjati nasljednu
tvar ive stanice. Razdoblje genetikog inenjerstva zapoinje otkriem restrikcijskih enzima. To su
enzimi izolirani iz bakterija koji mogu cijepati dvolananu DNA na odreene fragmente.
Tehnologija rekombinantne DNA bazira se na ugradnji stanice DNA u genom prokariotske ili
eukariotske stanice. Prenositelj strane DNA je vektor, a to moe biti plazmid ili bakteriofag. Osim
restrikcijskih enzima koji cijepaju DNA u genetikom inenjerstvu rabi se i enzim ligaza koji
povezuje krajeve izolirane strane DNA krajevima vektorske DNA. Rekombinantnom DNA
tehnologijom danas se proizvode razliite bjelanevine koje se rabe u terapijske ili druge svrhe
(hormon inzulin, hormon rasta, interferon, cjepiva, )

1.12. CITOPLAZMATSKO NASLJEIVANJE

Nasljeivanje svojstava pod kontrolom gena mitohondrija i kloroplasta je citoplazmatsko
(nekromosomsko) nasljeivanje. Geni kloroplasta nasljeuju se citoplazmom jajne stanice pa stoga
BIOLOGIJA

152

govorimo jo i o majinskom nasljeivanju. Geni ljudskih mitohondrija nasljeuju se takoer

citoplazmom jajne stanice, dakle samo od majke. Primjer citoplazmatskog nasljeivanja nalazimo i
u bakterija koje u stanici imaju plazmide, male krune molekule DNA s genima za neka bakteriji
vana svojstva. Plazmidi su vrlo vani u genetikom inenjerstvu jer se rabe kao prenositelji
(vektori) stranice gena.

1.13. GENI U POPULACIJI

Populacijska genetika bavi se genetikom strukturom populacije. Genetiku strukturu populacije
ini frekvencija gena i genotipova. Populacije je skup jedinki iste vrste koje ive na istom prostoru
te zbog toga to se spolno razmnoavaju dijele zajedniku zalihu gena. Svi geni sadrani u
gametama svih spolno zrelih lanova neke populacije ine njezinu gensku zalihu. Ako svaki lan
populacije ima jednaku ansu pariti se s bilo kojim drugim lanom te populacije, govorimo o
sluajnom parenju ili panmiksiji. Hardy-Weinbergov zakon govori o stalnoj uestalosti gena i
genotipova u populaciji koja je u genetikoj ravnotei. S pomou Hardy-Weinbergove jednadbe
moe se izraunati uestalost gena i genotipova neke populacije.

1.14. OVJEK I GENETIKA

ovjek je umjetnom selekcijom i oplemenjivanjem dobio mnotvo biljnih i ivotinjskim vrsta.
Kontroliranim krianjem ili hibridizacijom dobivaju se potomci poboljanih svojstava. Mutacije su
takoer vane u dobivanju novih sorata biljaka ili pasmina ivotinja. Umjetna je selekcija bri i
intenzivniji proces od prirodne selekcije. Neke od posljedica umjetne selekcije jesu otpornost na
pesticide, to zadaje velike probleme u poljoprivredi, kao i otpornost na antibiotike koja je veliki
problem u lijeenju.

2. EVOLUCIJA
Danas ve mnogo znamo o postanku Suneva sustava i planeta Zemlje prije oko 5 milijardi godina.
Isto tako znamo da su se prvi jednostavni organizmi na Zemlji razvili postupno, iz neive tvari, prije
vie od 3,5 milijardi godina. Opeprihvaena je i injenica da smo mi ljudi nastali evolucijom iz
niih oblika to bi u nama moralo budi suosjeanje za svakim oblikom ivota jer smo povezani
zajednikim postankom ili podrijetlom. Evolucija je klju za razumijevanje ivog svijeta, biotske
raznolikosti, osobina jedinki, populacija i ivotnih zajednica, kao i njihova ponaanja. Omoguuje
nam dublje razumijevanje predmeta svih grana biologije pa i nekih pitanja kojima se bave
sociologija i filozofija.

2.1. NASTANAK SVEMIRA

Svemir je nastao kozmikom evolucijom veliki prasak prije oko 13 milijardi godina Zemlja
prije oko 4,8 milijardi godina vodik i kisik = voda (H2O), vodik i duik = amonijak (NH3), vodik i
ugljik metan (CH4), vodik, ugljik i duik = cijanovodik (HCN), kisik i ugljik = ugljikov dioksid
(CO2) prvi jednostanini organizmi prije oko 3,8 milijardi godina kemijska evolucija
Bioloka evolucija pojava prvih organizama stromatoliti (3,5 milijardi godina)
BIOLOGIJA

153

2.2. SAETAK
Nema dvojbe da u poetku na Zemlji nije bilo ivota. ivot je jedanput zapoeo. Najprije su
kemijskom evolucijom nastali jednostanini organizmi. Pojavom prve jednostanine organizacije
zapoela je bioloka evolucija koja traje ve barem 3,8 milijardi godina. U evoluciji Zemlje dolo je
do pojave prvih ivih bia u nekoliko etapa:
1. Djelovanjem vulkana stvorena je takva prvobitna atmosfera u kojoj je bilo metana, ugljikova
dioksida, ugljikova monoksida, vodene pare i drugih plinova
2. Energijom ultraljubiastih zraka i munja atomi i molekule raznih plinovitih spojeva spajali
su se u sloenije molekule, npr. riboze (eere), aminokiselina, duinih baza. Neke
kemijske reakcije do kojih je moglo doi u prvobitnoj atmosferi mogle su proizvesti prve
organske spojeve tj. graevne jedinice biolokih makromolekula
3. Kie su ispirale takve spojeve iz praatmosfere u rijeke i mora. Tako bi zemaljske vode,
nakon mnogih milijuna i milijuna godina, bile sline rijetkoj juhi najrazliitijih organskih
spojeva
4. Neke kombinacije takvih sustava prolazile su selekciju u nadmetanju za manje molekule
spojeva (primitivni metabolizam), a neke su zadobile sposobnost autoreplikacije, mnoenja.
Ima miljenja da su to prvo bile molekule RNA, a ne DNA

2.3. PROMJENJIVOST IVOG SVIJETA

Lamarch sav ivi svijet na Zemlji, ukljuujui ovjeka, je plod transformacije ili preoblikovanja
jedinki, tj. rezultat njihove prilagodne okoliu. Preoblikovanje vrsta se dogaa postepeno, bez
skokova, rije je o izvanjskim promjenama na jedinkama i da se te promjene nasljeuju.

2.4. CHARLES DARWIN I TEORIJA EVOLUCIJE

On the Origin of Species by Means of Natural Selection (Postanak vrsta putem prirodnog odabira)
1859.g.
Galapagoski otoci
Za evoluciju i danas navodimo dokaze iz paleontologije, iz anatomije slinosti, iz embriologije i
biogeografije, ali je darvinizam najveu potporu dobio iz molekularne biologije. Pokazalo se da
razvojem te nove grane biologije nipoto nisu dovedeni u pitanje ni darvinovo poimanje varijacije
ni selekcije. Naprotiv, dublje razumijevanje naravi genetike varijacije samo je uvrstilo
darvinizam. Tako je potvreno da zaista nema nasljeivanja pojedinano za ivota steenih
fenotipskih znaajki. Analizom sekvencija DNA pokazuje se tonost Darwinove teorije i
zajednikom podrijetlu, primjerice pripadnika svih vrsta nekog roda od jednog zajednikog oblika
ili pretka. Molekularni dokaz najbolja je potvrda evolucije kao prirodne injenice, ali istodobno i
Darwinove varijacijske teorije evolucije.

2.5. DOKAZI ZA EVOLUCIJU

Fosili su ostaci organizama iz davnih razdoblja Zemljine prolosti.
Relativna i apsolutna starost, prijelazni oblici, ivi fosili, razvojni nizovi, pojam nedostajue ili
izgubljene karike u razvoju, dokazi iz biogeografije, dokazi iz poredbene anatomije (homologni
organi, analogni organi, rudimentarni organi, atavizmi), dokazi iz poredbene embriologije, dolazi iz
molekularne biologije
BIOLOGIJA

154

2.6. GEOLOKA DOBA I RAZVOJ IVOG SVIJETA

I. EON: PREKAMBRIJ (dvije ere)
1. era arheozoik (arhaik) poetak prije vie od 3 milijarde godina, trajanje oko 1 milijardu
godina prvi oblik ivota
2. era proterozoik (algonkij) poetak prije oko 2,5 milijardi godina, trajanje oko 2 milijarde
godina praivotinje, puevi, lankonoci, spuve, koralji
II: EON: FANEROZOIK
3. era paleozoik prije oko 600 milijuna godina, traje oko 370 milijuna godina pojava riba i
vodozemaca, kukaca i prvih gmazova est epoha: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm
4. era mezozoik prije oko 250 milijuna godina, traje oko 160 milijuna godina golemi gmazovi
(dinosauri), sjemenjae tri perioda: trijas, jura i kreda
5. era kenozoik prije oko 65 milijuna godina, jo traje dva perioda: tercijar (pet epoha:
paleocen, eocen, oligocen, miocen, pliocen) i kvartar (pleistocen)

2.7. SAETAK
Prvi jednostavni bakterijama slini organizmi (prokarioti) razvili su se u arheozoiku (prije oko 3,8
milijardi godina). Poevi od gornjeg pretkambrija (proterozoika, prije oko 1,6 milijardi godina) ve
su se razvili i prvi eukarioti te prve viestanine ivotinje i autotrofne alge. Zrak je bio sve bogatiji
kisikom pa je u kabriju (poevi prije oko 570 milijuna godina) razvilo sedamdesetak tipova
organizacije (koljena) ivotinjskog svijeta u morima, ukljuujui primitivne svitkovce. U eri
paleozoika, periodu silura, prije vie od 400 milijuna godina pojavili su se prvi kraljenjaci (ribe
beeljusnice), a prve viestanine biljke poinju osvajati kopno. U devonu (prije oko 380 milijuna
godina) pojavili su se prvi kopneni kraljenjaci (vodozemci) i drvene golosjemenjae, a od karbona
(prije oko 300 milijuna godina) gmazovi. Oni e dosei vrhunac u mezozoiku, u juri (prije oko 150
milijuna godina) kad su se razvile i prve kritosjemenjae. Od kraja mezozoika, od krede (prije oko
120 milijuna godina) ubrzano se razvijaju sisavci i cvjetnjae, u donjem pleistocenu (prije oko 2
milijuna godina) pojavljuju se prvi predstavnici ljudskog roda (rod Homo), tj. ovjek.

2.8. TIPOVI I POGLAVITE SNAGE EVOLUCIJE

Susljedna (sukcesivna) evolucija kolebanja u sastavu gena, male nasljedne promjene
Divergentna (ravasta, kladistika) evolucija nastaju nove populacije, odnosno vrste
Mutacija promjena u nasljednoj uputi ili genomu
Prirodni odabir ili selekcija slabiji umiru, jai preivljavaju
Genska snaga (drift)

2.9. PODRIJETLO I RAZVOJ OVJEKA

Carstvo ivotinje
BIOLOGIJA

155

Koljeno svitkovci
Potkoljeno kraljenjaci
Razred sisavci
Red primati
Natporodica hominoida
Porodica hominida
Potporodica hominina
Rod ovjeka (ljudski rod, Homo)
Vrsta Homo sapiens

3. EKOLOGIJA
3.1. EKOLOKI IMBENICI
Okoli ivih bia jest prostor u prirodi u kojem je ujedno mnotvo razliitih fizikih, kemijskih i
biolokih imbenika, fiziki uvjeti okolia ne djeluju pojedinano i odijeljeno, nego su povezani,
tako su esto nerazdvojni svjetlost i toplina, toplina i vlanost te gibanje zraka, temperatura vode i
topljivost plinova. Zajedno s biolokim utjecajima okolia, biotiki i abiotiki imbenici ine skup
ekolokih imbenika. Najmanji intenzitet nekog imbenika koji mora postojati da bi organizam
opstao zove se ekoloki minimum, a najvei koji organizam moe podnijeti ekoloki maksimum.
Izmeu njih je ekoloki optimum. Razmak izmeu donje i gornje granice nekog imbenika u sklopu
kojeg je mogu ivot organizma neke vrste zove se ekoloka valencija. Prema irini ekoloke
valencije razlikujemo eurivalentne i stenovalentne vrste, odnosno procese, one sa irokim i one s
uskim rasponom izmeu ekolokog minimuma i maksimuma.
3.1.1. ABIOTIKI IMBENICI
TEMPERATURA poikilotermne i homeotermne ivotinje zimski san (hibernacija) estivacija
VODA I VLANOST kserofiti biljke prilagoene pustinjama, polupustinjama, stepama i
drugim sunim mjestima; higrofiti biljke naeg primorja, malene, dlakave ili koaste listove;
mezofite prijelazni oblici hrast lunjak, obini grah; hidrofili biljke koje ive u vodi lopo
SVJETLOST fotosinteza diuralne ivotinje (aktivne danju) i nokturalne (aktivne nou, sova,
imi)

BIOLOGIJA

156

3.1.2. BIOTIKI IMBENICI

ODNOSI MEU JEDINKAMA ISTE VRSTE odnos nataliteta i mortaliteta, intraspecijski odnosi
(odnosi jedinki iste vrste) i interspecijski odnosi (odnosi jedinki razliitih vrsta) konkurentski
odnosi
ODNOSI MEU JEDINKAMA RAZLIITIH VRSTA simbioza, abioza (spreavanje razvoja
jednog mikroorganizma djelovanjem drugog), nametnik i domadar, grabljivac i plijen

3.2. TEMELJNA SVOJSTVA BIOCENOZA I EKOSUSTAVA

Biosferu ine svi ekosustavi. Ekosustave dijelimo na vodene (more, bentonske biocenoze, pokretni i
sjedilaki oblici, plankton (lebde) i nekton (pokreu se snagom miia)) i kopnene (kopnene vode
(stajaice i tekuice), podzemne vode, ume, travnjaci, tundre, tajge, stepe, polupustinje, pustinje)
Biogeografija prouava rasprostranjenost biljaka i ivotinja na Zemlji te uzroke njihove
rasprostranjenosti
Endemi su vrste ograniene na ue podruje
3.2.1. SASTAV, RASPORED I PROMJENE BIOCENOZA I EKOSUSTAVA
Brojnost populacija dominantne vrste, karakteristine vrste, prostorni raspored vrsta
Sukcesije procesi smjenjivanja itavih biocenoza na nekom prostoru
3.2.2. ODNOSI PREHRANE U BIOCENOZI
Svaka lanica biocenoze ima svoj poloaj i ulogu u prometu tvari i energije kroz ekosustav
(ekoloka nia)
Heterotrofni organizmi biljoderi i mesoderi, saprofiti, razlagai
Mrea hranidbenih lanaca

3.3. ORGANSKA PROIZVODNJA EKOSUSTAVA

Proces proizvodnje autotrofnih organizama je primarna organska proizvodnja (bioprodukcija), a
proces proizvodnje heterotrofnih organizama je sekundarna organska proizvodnja
UGLJIK temelj svih organskih spojeva u organizmu (ugljikov dioksid). Dva su temeljna procesa u
biosferi koja uvjetuju kruenje ugljika: fotosinteza i disanje.
KISIK se u ivot tvari nalazi u najveem masenom udjelu disanje i fotosinteza
DUIK najpotpunije kretanje u biosferi duine bakterije razgradnja bjelanevina uginulih
organizama do amonijaka nitrifikacija oksidiranje amonijaka u nitrite, pa nitrite u nitrate
FOSFOR nukleinske kiseline razgradnja uginulih organizama
VODIK kruenje vode u prirodi

3.4. ONEIENJE
Otpadne vode iste (oligosaprobne), umjereno oneiene (beta-mezosaprobne), jako oneiene
(alfa-mezosaprobne) i vrlo jako oneiene (polisaprobne) vode
Tekue su otpadne, kuanske, industrijske i poljoprivredne vode
Samoproiavanje (autopurigikacija) fizikalni (razrjeivanje, taloenje sedimentacija, cijeenje
filtracija, izmjena plinova i topline), kemijski (procesi oksidacije-redukcije i taloenje
(precipitacija)) i bioloki (biofilteri) postupci

BIOLOGIJA

157

Biocidi kemijske tvari koje se u ratarstvu i umarstvu primjenjuju za unitavanje tetnih

organizama
Kisele kie, uinak staklenika, smanjenje ozona u atmosferi

3.5. ZATITA PRIRODE

Prva faza neke vrste su ugroene i nestaju
Druga faza zatiuju se pojedina podruja osobite prirode
Trea faza zatita cijelog prostora
Nacionalni parkovi Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak, dio otoka Mljeta, Kornati, Brijuni,
podruje rijeke Krke, sjeverni Velebit
Strogi rezervati Hajduki i Roanski kukovi na Velebitu, Bijele i Samarske stijene u Gorskom
kotaru
Rezervati umske vegetacije lika Velika Pljeevica, otok Lokrum kraj Dubrovnika
Posebni rezervati posebni botaniki rezervati, posebni ornitoloki rezervati, posebni zooloki
rezervati, posebni ihtioloki rezervati, posebni rezervati na moru, park-ume
Parkovi prirode Kopaki rit, Medvednica, dio Biokova i Velebita, uvala Telaica na Dugom
otoku, Lonjsko polje, Uka, umberak Samoborsko gorje, Papuk, Vransko jezero kraj Biograda
Zatieni krajolici, spomenici prirode

BIOLOGIJA

158