Univerzitet u Bihacu

Pedagoski fakultet
Odsjek za bosanski jezik i knjizevnost

Pusta zemlja- Tomas Eliot

Esej iz Svjetske knjizevnosti

Student:
Korda Dusica

Nobelovac Tomas Sterns Eliot porijeklom nije Evropljanin. Uspjeh na studijama doveo
ga je sa Harvarda u Pariz kada je imao svega 22 godine. Rat ga je zatekao na Oksfordu. I, dok je
vei broj glasovitih imena anglosaksonske pisane rijei u to vreme ivjelo i radilo u Parizu, Eliot
se zadrao u Engleskoj. Tu stie dragocjeno poznanstvo sa Ezrom Paundom. A skoro svako ko je
poznavao Paunda uspeo je i da stekne slavu (Hemingvej veli: On [Paund] svoje prijatelje
ubacuje u asopise a vadi iz zatvor ). U Engleskoj je Eliot upoznao i svoju suprugu.Oenio
je Vivijen Hej-Vud 1915. godine. Mladenci su krae vrijeme boravili kod filozofa
Bertranda Rasela. Razvile su se prie o Raselovom udvaranju Vivijen, ali nema naina da se
spekulacije provjere. Iz Eliotovih linih pisama saznajemo da je suprugu volio, ali su njene
migrene, nesanice i psihika nestabilnost znaajno oteavali odnos. Naposljetku su se i
rastali. Njihova veza dospela je i na bioskopsko platno.
U Engleskoj, Eliot je promjenio nekoliko poslova, uglavnom profesorskih. Za to vrijeme je
poeo da pie i objavljuje eseje o knjievnosti, ali i da stvara. Ve prvi njegov vei komad
poezije odjeknuo je u odgovarajuim krugovima.
1914. Ezra Paund oduevljeno zahtjeva da se u ikagu objavi Ljubavna pesma J. Alfreda
Prufroka. Eliot potpuno zanemaruje aktuelne pjesnike konvencije i stvara studiju
seksualne frustracije. Uvodei u poeziju banalnu stvarnost urbanog ivota Eliot nastoji da
pronikne u svijest savremene prosjene jedinke. A tamo pronalazi ice suptilnih, mada esto
primitivnih emocija po kojima Elitove rei virtuozno muziciraju. Sazvuje tonova i znaenja
Eliotovih rei stvaraju snano aluzivnu dra:
Jer sveto iskusih ve, iskusio sam sve
Znano mi je jutro i podne i tama,
Ja izmerih svoj ivot kafenim kaicama;
Naslovni Alfred Prufrok je sredovjean (glava malo proelava), dok je Eliot u trenutku pisanja
bio u ranim dvadesetim godinama. Stihovi se odvijaju u gradu, u niim slojevima drutva, na
prljavim ulicama i u jeftinim lokalima. To doprinosi atmosferi napregnutosti u kojoj paljivi
posmatra Prufrok ostaje suanj kolebljivosti i osujeene pasivnosti. Nezaboravan je refren:

U sobi ene klize gore-dole

O Mikelanelu govore.
Nazire se kritiko opaanje pjesnika o vremenu u kojem ivi, ali e ono doi do punog
izraaja tek u kasnijim pesmama.
Jedinstvenu sposobnost da shvati znaaj tek minulih dogaaja u optem kulturnom i istorijskom
kontekstu Eliot je pokazao u poemi uplji ljudi. Ne pominjui niti jednom rjeju rat ili
stradanja on stvara djelo koje svojom univerzalnou reprodukuje stanje generacije koju ne treba
pamtiti kao izgubljenu, ve kao uplju. Uz to, pjesma se vrlo lako pamti, posebno zbog
varirajueg lajt-motiva:
Mi smo uplji ljudi
Mi smo punjeni ljudi
Naginjemo se jedno na drugo
Glave punjene slamom.
Ton poeme je, ini se, direktniji nego u drugim delima. Fun fact: Ove stihove naglas ita odbjegli
pukovnik Valter Kurc (Marlon Brando) u filmu Apokalipsa danas.
Najglasovitije Eliotovo delo je, ipak, Pusta zemlja. Eliot je u stvaranju ovog velikog djela
posegao za prjeanjom literarnom, filozofskom, i najzad naunom tradicijom Evrope, ali i
Indije. Stihovi su glatki i povremeno podseaju na stil proznih pisaca tog vremena. Eliot itavim
svojim stvaralatvom, ija je kruna Pusta zemlja, analizira stanje koje je zatekao u zapadnoj
civilizaciji. irina zahvata, istananost misli i prijemivost stiha uselili su Eliota u biblioteke.
Ipak, reakcije na Eliotov sasvim nov pristup poeziji nisu uvek bile povoljne. Bilo je problema i
sa objavljivanjem, pa je Virdinija Vulf pritekla u pomo sa svojom izdavakom kuom Hogart
pres. Dok ga je bliski prijatelj Paund hvalio okolo, a neki proglaavali i za najveeg majstora
engleskog stiha, drugi su mu poricali originalnost, optuivali ga da je hermetian, frivolan, da se
krije iza uenosti. Uprkos tome, njegovom doprinosu poeziji odala je 1948. poast Nobelova
fondacija.

Pisao je Eliot dosta, i ne samo poeziju. Osim ve pomenutih eseja, pisao je i dramska djela. 1939.
godine objavio je Old Possums Book of Practical Cats, zbirku lake poezije. est pesama iz ove
zbirke nastavilo je da ivi kao znameniti brodvejski mjuzikl Make. Priznanja su se reala.
Nanizao je 13 (!) poasnih doktorata, Orden zasluge koji dodeljuje britanska kruna, nagradu
Toni

Osim sa Virdinijom Vulf, druio se Eliot i sa Dojsom (premda mu se

isprva uinio nadobudnim). Razveo se i nakon decenije ponovo oenio
(ne zbog Dojsa). Ljubav prema Engleskoj krunisao je time to je uzeo
njeno dravljanstvo 1927. godine. U Engleskoj je Tomas Eliot i zavrio
ivot, 1965. godine.
Eliota optuuju da je elitista, a da mu je poezija kriptina, suvie ohola i da mu slui da se
razmee znanjem. Istina je da je Eliot intelektualni snob i da ne podilazi itaocu, odnosno da
polazi od pretpostavke da onaj ko se lati njegovih dela poseduje sveobuhvatno i duboko
poznavanje svih oblasti umetnosti i kulture uopte. Na svu sreu, danas postoje itavi tomovi
raznih objanjenja, tumaenja i komentara njegovih stihova, naroito Puste zemlje, tako da
jedna obrazovana osoba danas moe da ita njegova dela bez padanja u depresiju i bacanja
knjige u najcrnji oak police da nikad vie ne ugleda svetlost dana. Naravno, Eliot nikad nije ni
nameravao da njegovu poeziju ita svako. ak i uz komentare, potrebno je dobro i iroko znanje
iz opte kulture, umetnosti, istorije, mitologije (ovo posebno) da bi se delo pratilo na
odgovarajui nain. On sagleda neadekvatnost, nedovoljnost dosadanjeg ljudskog ivota, u
zaprepaujue iskrenom, ali istovremeno i mladalaki naivnom, vrlo amerikom vienju
ljudskih mogunosti, koje dakako, ne moraju biti ograniene. Odatle je slika traganja za Gralom
vrlo pogodna za ovu Eliotovu pjesniku kontemplaciju svijeta. Gral je slika vjere u teleologiju,
dakle u svrhovitost postojanja, ili barem u postojanje neeg transcendentnog, koja se u
modernom svijetu nauke i racionalnosti izgubila. I dok, bez ikakve sumnje, mi i dalje, moda s
malo vie cinizma, tragamo za mogunostima nekog novog svijeta koga bismo htjeli sagraditi na
ruevinama dva svjetska i mnogo drugih ratova (poslije takvog saznanja kakvo pratanje veli
Eliot u Gerontionu iz 1920), u dobu vjerojatnog kraja dva antagonistika pogleda na
gospodarstvo i organizaciju ljudskog ivota, kapitalizma i komunizma, Pusta zemlja nam ostaje

jedan od putokaza, potvrda i dokaz da su i drugi ljudi, kolikogod drukiji od nas po jeziku i
obiajima, u nekom drugom vremenu gazili slinim ili ak istim pranim putevima kao i mi,
traei nemoguce.
Od svih vrlina najtee je postii poniznost; nita ne umire tee od elje za dobrim miljenjem o
sebi. (Thomas Stearns Eliot)
Pusta zemlja u svojih 433 stiha u nekoj vrsti dvostruke ili mnogostruke ekspozicije daje slike
kako mitoloke puste zemlje iz pria i mitova o kralju Arthuru - zemlje koja je neplodna jer joj je
kralj (esto poznat kao Kralj Ribar) impotentan - no isto tako i realistine slike rata.
U ovom okviru Eliot stvari ini jo sloenijim insistirajui na nekoliko tipino modernistikih
zamisli: unutar njegovog pjesnikog svijeta razliiti se povijesni dogadjaji preklapaju stvarajui
na taj nain sliku sutinskog identiteta sve zaludne ljudske istorije. Povijest je za Eliota, moglo bi
se rei, slika beskonanog ponavljanja besmislenih ljudskih gesta koje proizvode samo patnju i
muku svojim protagonistima i drugima, pri tome ne mijenjajui nita u ljudskom poloaju.
Naslov je toliko openit da je razumljiv i van antropolokog ili folkloristikog konteksta, a
istovremeno se moe primijeniti na bilo koji povijesni period, pa i na dananjicu. Moto, s druge
strane, pored injenice da mjeavinom starogrkog i latinskog daje okus klasine starine, istie
uas ivota u pustoj zemlji. Sibila koja eli umrijeti, a ne moe, jer se ne moe odrei poklona
besmrtnosti, jeste slika ljudske due uhvaene u beznadju postojanja bez svrhe.
Naslov drugog dijela, "Partija aha", istie u biti konfliktan odnos medju spolovima, takmiarski
duh umjesto prirodne saradnje pri stvaranju novog, kao jedan od razloga za ovo. U opisu
moderne bogate ene za njenim mramornim toaletnim stoliem analogija sa Shakespeareovom
Kleopatrom ne naglaava, kao ni drugi takvi primjeri u pjesmi, superiornost antikog svijeta
poredjenog s modernim, nego govori o bitnoj podudarnosti u ovom sluaju enskog poloaja,
ilustriranog priom o Filomeli i kralju Tereju.
Naslov treeg dijela Puste zemlje svojim budistikim nabojem opominje na opasnosti ulne
utjehe. Opis jeseni iz prvih stihova vibrira izmedju modernog i renesansnog vidjenja obala
Temze, to se postie ponavljanjem stiha iz Spenserove svadbene pjesme "Slatka Temzo, tiho
teci...",

etvrti dio pjesme, "Smrt od vode", jeste najkrai i lirski dio poeme. Posmatrajui ga doslovno
moglo bi se rei da u njoj Eliot govori o vodi u njenom drugom znaenju i polju dejstva: ona
naime nije samo ivotvorna tekuina koja bi mogla preobraziti pustu u plodnu zemlju, nego
moe biti i smrtonosna, a uz to je oiti kontrast vatri strasti iz III dijela. Uz eros postoji
i thanatos. No tu barem nije vie u pitanju ivot u smrti, monotono vegetiranje mjesto ivota,
nego zbiljska smrt koje bi se svi trebali podsjetiti svakog dana, jer je ona konano oslobodjenje i
iskupljenje od varljivog svijeta ula.
I sam Eliot kae, iako tek u jednom pismu , da je peti dio Puste zemljenajbolji. Nije stvar samo u
tome da se u njemu nalazi najbolja poezija, to je Eliot, zapravo, tvrdio, nego se tu moraju
punom otrinom sagledati, ako ve ne i razrijeiti, sva ona pitanja pokrenuta u prva etiri dijela.
On je i sinteza kranskih i hinduistikih stavova prema postojanju.
Pusta zemlja je zanimljiva itatelju 21. stoljea, bez obzira na svoj prethodni kanonski znaaj, i
po tome to odslikava um pjesnika u sumnji, prije preobraenja. U njoj Eliot, kao to svi pjesnici
od poetka ljudskog stvaranja rade, traga za smislom, svog ivota, dakako, ali zajedno s tim i
ljudskog ivota uzetog u cijelosti u nestabilnom dobu u kome se obrisi dolazeeg novog svijeta
jo nisu ustalili, a onaj prethodni je u ruevinama. Opisujui svijet koga nije on stvorio nego je
rodjen u njega, svijet politikih previranja i pokuaja prilagodbe okvirima modernizma koje su
naznaili u okviru ideja prije svega Einstein i Freud negirajui dotadanje fizike i psiholoke
aksiome, tako nalik naemu, Eliot stvara paradigmatinu poemu modernizma, iscjepkanu i
nepravilnu, ponekad obiljeenu prisustvom, a ponekad odsustvom tradicionalnih versifikacijskih
sredstava, poput rime ili metra, temeljito se oslanjajui na kanonsku pjesniku tradiciju, a
istovremeno je u citatima parodirajui, a zajedno s njom i istorijske trenutke u kojima je nastajala
i koji su je obiljeavali.