JEDNA POVIJEST,

VIE HISTORIJA
DODATAK UDBENICIMA S
KRONIKOM OBJAVLJIVANJA

JEDNA POVIJEST,
VIE HISTORIJA
DODATAK UDBENICIMA S
KRONIKOM OBJAVLJIVANJA

IZDAVA

Documenta Centar za
suoavanje s prolou
ZA IZDAVAA

Vesna Tereli
UREDNICA

Maja Dubljevi
LEKTURA I KOREKTURA

Jadranka Varoanec
PRIJELOM

TISAK

Profil
NAKLADA

500 komada
ISBN

978-953-95433-1-8
CIP ZAPIS DOSTUPAN U RAUNALNOM KATALOGU
NACIONALNE I SVEUILINE KNJINICE U ZAGREBU
POD BROJEM 647272.

PUBLIKACIJA JE TISKANA UZ POMO FINANCIJSKE

POTPORE ROBERT BOSCH STIFTUNGA I PROFILA

JEDNA POVIJEST,
VIE HISTORIJA
DODATAK UDBENICIMA S
KRONIKOM OBJAVLJIVANJA

ZAGREB, 2007.

SADRAJ

00
01

PREDGOVOR

VII

DODATAK UDBENICIMA ZA NAJNOVIJU POVIJEST

02

PRESLIKE NOVINSKIH TEKSTOVA KOJI SE ODNOSE NA DODATAK

UDBENICIMA ZA NAJNOVIJU POVIJEST

44 Agresija na Hrvatsku

49 Autor separata za najnoviju

54 Napadaju nas laima

postala graanski rat

povijest Tvrtko Jakovina

odbacuje sve optube: Sve je
izmiljeno

(DRAGAN URI, NACIONAL,

(Z. DESPOT, I. KUSTURA, VEERNJI

LIST, 27. 7. 2005.)

45 Dravni tajnik za
osnovnokolsko obrazovanje
dr. Nevio eti u razgovoru
za Vjesnik upozorava: Napisi
u novinama su preradikalni

(DENIS ROMAC, NOVI LIST,

29. 7. 2005.)

50 Ovaj Dodatak nije za

nastavu
(ZVONIMIR DESPOT, INTERVJU

(TIHOMIR PONO, VJESNIK,

SA STJEPANOM MATKOVIEM,

28. 7. 2005.)

VEERNJI LIST, 30. 7. 2005.)

46 Povijest koju pie politika

50 Svi e uenici uiti istu

(ZVONIMIR DESPOT, VEERNJI LIST,

povijest

28. 7. 2005.)

(IRENA KUSTURA, INTERVJU S

47 Hoe li udbenici pisati o

mrljama nakon Oluje?
(VLADO VURUI, JUTARNJI LIST,
28. 7. 2005.)

48 Primorac trai tko je otkrio

rukopis
(I. KUSTURA, Z. DESPOT, VEERNJI
LIST, 28. 7. 2005.)

XIII
43

2. 8. 2005.)

57 Vrijeme izdajnika
(I. Z. IAK, JUTARNJI LIST,
MAGAZIN, 13. 8. 2005.)

58 Vlada je kriva to se olako

krivotvori povijest
(TANJA BOI, INTERVJU S
JOSIPOM JUREVIEM, VEERNJI
LIST, 14. 8. 2005.)

59 Separat na prijekom sudu

(NEVEN BUDAK, VEERNJI LIST,
17. 8. 2005.)

NEVIOM ETIEM, VEERNJI LIST,

30. 7. 2005.)

52 O Domovinskom ratu samo

istinito
(VLADO VURUI, JUTARNJI LIST,

60 Kome treba Dodatak

udbenicima za najnoviju
povijest
(DR.SC. ANTE BEEN, FOKUS,
26. 8. 2005.)

30. 7. 2005.)

53 Uenici moraju znati i

o hrvatskim zloinima u
Domovinskom ratu
(VLADO VURUI, INTERVJU S

64 Hajka po Staljinovu
modelu
(IVICA IKI, INTERVJU S TVRTKOM
JAKOVINOM, FERAL TRIBUNE,
26. 8. 2005.)

TVRTKOM JAKOVINOM, JUTARNJI

LIST, 1. 8. 2005.)

03

DODATAK UDBENICIMA ZA NAJNOVIJU POVIJEST U MEDIJIMA

ILI KAKO ITATI SEKUNDARNE IZVORE U 21. STOLJEU?

67

Tvrtko Jakovina

04

ITANJE S PREDUMILJAJEM
Magdalena Najbar-Agii

IV

83

05

PRIA O DODATKU ILI KAKO POUAVATI SUVREMENU HRVATSKU

POVIJEST?

91

Snjeana Koren

06

DVIJE GODINE POSLIJE

105

Snjeana Koren

07

O POVJESNIARIMA, NAKLADNICIMA I POLITICI: PRILOG

POVIJESTI DODATKA UZ UDBENIK NAJNOVIJE POVIJESTI
(TZV. SEPARATA)

111

Nika Stani

08

PRILOZI

122 PRILOG 1
O separatu,
povjesniarima i politici
Otvoreno pismo prof. dr. sc.
Nike Stania Veernjem
listu (koje nije bilo
objavljeno)

128 PRILOG 2
Odluka o Moratoriju na
predavanje sadraja
povijesti koji se odnose na
bivu Jugoslaviju
(25. RUJNA 1997.)

Odluka o uporabi udbenika

u hrvatskom Podunavlju
(29. LISTOPADA 1997.)

121
129 PRILOG 3

134 PRILOG 5

Poziv Ministarstva prosvjete

i porta na Savjetovanje
u vezi s prestankom
moratorija na nastavu
najnovije povijesti u kolama
u Podunavlju

Poziv predstavnicima
nakladnika kolskih
udbenika da podnesu
prijedloge u vezi udbenika
za nastavu novije povijesti u
kolama u Podunavlju

(3. PROSINCA 2002.)

(3. OUJKA 2003.)

130 PRILOG 4
Poziv predstavnicima
nakladnika udbenika
povijesti u osnovnim i
srednjim kolama u vezi s
prestankom moratorija na
nastavu novije povijesti u
kolama u Podunavlju na
radni sastanak

135 PRILOG 6
Oitovanje u vezi recenzija
Dodatka udbenicima za
najnoviju povijest, tzv.
Separata Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i
porta
(10. RUJNA 2005.)

(20. VELJAE 2003.)

09

SUMMARY
REASONS FOR PUBLISHING THE SUPPLEMENT TO TEXTBOOKS OF
CURRENT CROATIAN HISTORY

141

The editorial board of Documenta Center for Dealing with the Past

VI

00

PREDGOVOR

VII

PREDGOVOR

Odluili smo se na publiciranje Dodatka udbenicima za noviju povijest kako bismo pridonijeli javnom dijalogu o bitnim pitanjima prikazivanja i uenja o nedavnim ratnim zbivanjima i upozorili na sve potekoe zapisivanja
povijesti kao sveukupnosti prolih zbivanja u historiji i historiografiji. Publikaciju smo naslovili Jedna povijest,
vie historija jer uz kaotinu vieznanu i vieslojnu povijest koju smo doivjeli i preivjeli, ruku pod ruku ide vie
historija u kojima uvijek iznova prepriavamo i sebi i drugima to nam se zapravo dogodilo.
Dodatak je i prije objavljivanja izazvao snane reakcije, potvrujui da gotovo svaki saeti povijesni osvrt na
rat, u naem pa i drugim postratnim drutvima, otvara nezacijeljene povrede. Vidljivo je da objektivno sagledavanje
i koritenje razliitih izvora jo uvijek prijei stanovita preplaenost kompleksnou ratnih zbivanja i nemogunou
jednostavnih interpretacija po kljuu ili heroji ili zloinci, koja ne doputa nijansiranja i uoavanje da su pojedini
heroji jedne bitke u drugoj stavili sa strane Boje zapovijedi i Kazneni zakon i poinili zloine, kao to je ve utvreno
na sudovima u Hrvatskoj i u Haagu.
Pred drutvenom i strunom javnou ostaje otvoreno pitanje kako povijesnu zbilja, tj. sveukupnost prolih
dogaanja, pretoiti u to objektivniju historiju uz punu svijest da i najstrunija interpretacija nee i ne treba biti
jedna i jedina.
U raspravi je postao vidljiv i problem definiranja ciljeva nastave povijesti treba li nastava povijesti biti
indoktrinacija ili poprite racionalnoga dijaloga o razliitim interpretacijama injenica u kojem su dobrodole
razliite perspektive?
Dodatak udbenicima za najnoviju povijest prirunik je za nastavu povijesti koji je naruilo Ministarstvo
znanosti, prosvjete i porta nakon to je u k. god. 2002./2003. u Podunavlju prestao vrijediti petogodinji moratorij na nastavu najnovije povijesti. Dio sporazuma bila je i odluka da se nastava u Podunavlju za hrvatske i srpske
uenike odvija u odvojenim razredima, te da se uvede petogodinji moratorij na pouavanje suvremene hrvatske
povijesti u razredima u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku.
Potkraj 2002. Ministarstvo je, na elu s ministrom Vladimirom Strugarom u suradnji s predstavnicima srpske
zajednice i pojedinim nastavnicima povijesti, odluilo formirati Povjerenstvo za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje od 1989. u kolama hrvatskoga Podunavlja te organizirati
izradu prirunika koji e se baviti razdobljem suvremene hrvatske povijesti nakon 1989. Zakljueno je da prirunik
treba funkcionirati kao prilog uz udbenike te da je to prvi korak prema ukidanju moratorija i privremeno rjeenje
dok se ne izabere udbenik koji e biti preveden na srpski jezik i pismo.

VIII

Nakon neuspjelih pokuaja da angaira nakladnike kue na izradi priloga tijekom 2003., rad na pripremi
prirunika nastavljen je u jesen 2004. godine, u vrijeme ministra Dragana Primorca. Tada je Povjerenstvo za autore

PREDGOVOR

odabralo Tvrtka Jakovinu i Snjeanu Koren s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu te
Magdalenu Najbar-Agii, autoricu i urednicu vie udbenika povijesti za osnovne i srednje kole.
Rad na izradi prirunika zavren je u travnju 2005. godine. Povjerenstvo je u meuvremenu odluilo da
tekst treba posluiti ne samo uenicima u Podunavlju, nego i drugima u cijeloj Hrvatskoj kao dodatni materijal za
pouavanje suvremene povijesti. Nakon to je rad na izradi prirunika zavren, radni materijal je predan recenzentima koji su se trebali oitovati o njegovoj kvaliteti kako u metodikom smislu tako i u historijskom prikazu samog
razdoblja. No prije nego to su recenzije kao to se poslije pokazalo, neke od njih veoma pozitivne, a druge veoma
negativne dole do autora, sadraj onih negativnih pojavio se u nekim medijima i potaknuo viemjesenu javnu
polemiku. Sam tekst Dodatka ostao je javnosti u najveoj mjeri nedostupan te su se sa stvarnim sadrajem Dodatka,
osim putem internetskih stranica Hrvatskog informativnog centra, zainteresirani mogli upoznati iskljuivo ako su
iskazali osobnu inicijativu i zahtijevali od autora(ica) Dodatka da im predoe materijal na uvid. to su samo neki
od novinara koji su tih dana pisali o Dodatku i uinili.
Situacija koja je nastala bila je simptomatina za spomenuto razdoblje u Hrvatskoj. Prisutna je bila izrazita politizacija teme, osobito stoga to se sve dogaalo uoi komemoracije desete godinjice vojno-redarstvene
operacije Oluja. Autor i autorice bili su izloeni novinskim napisima u kojima se o Dodatku uglavnom govorilo
na izrazito senzacionalistiki nain. Pritom su autori najee prozivani zbog navodnog relativiziranja krivnje za
ratna zbivanja jer je u dijelu medija, politiara i veteranskih udruga multiperspektivni pristup pouavanju sukoba
koji je primijenjen u izradi Dodatka ocijenjen kao iskrivljavanje povijesne istine o srpskoj agresiji te pokuaj
izjednaavanja krivnje za rat.
U kampanju je bio ukljuen i dio recenzenata koje je angairalo Ministarstvo. Ve u samom postupku recenziranja oito je bilo da neki od recenzenata ne zaziru od skretanja u izvanznanstvene vode te se slue poglavito
politikim diskvalifikacijama.
U polemikama se oitovala i nespremnost dijela sudionika na sustavni rad na suoavanju s prolou, a
slijedom toga i na sustavno prouavanje i znanstveno utemeljenje blie povijesne zbilje u Hrvatskoj. Unato tome
to je Hrvatski sabor 2003. prihvatio Udbeniki standard u kojem su postavljeni uvjeti formulirani kao etiki
zahtjevi, koje udbenici moraju zadovoljiti afirmiranjem nekih opih vrijednosti u koje spadaju: odgajanje uenika
za mir, toleranciju i demokraciju, potovanje rasnih, etnikih, kulturnih i vjerskih razlika itd., rasprava je upozorila na
razliite i meusobno suprotstavljene zamisli o svrsi i ciljevima kolske povijesti, osobito zbog njezine potencijalne
uloge u oblikovanju uenikog identiteta.
Uz injenicu da se radi o vrijednostima koje su sukladne intencijama prosvjetne politike u Europskoj uniji,
postoje ozbiljni i duboki razlozi u prolosti i sadanjosti ovog podruja zbog kojih bi te vrijednosti trebale postati
sastavnim dijelom hrvatske prosvjetne politike i prosvjetne prakse.
Drugi, specifini sklop vrijednosti koji udbenici prema Udbenikom standardu moraju afirmirati jest da
hrvatski udbenici njeguju hrvatski nacionalni identitet i razvijaju domoljubni osjeaj prema Republici Hrvatskoj
kao zajednici ravnopravnih graana, neovisno o etnikoj i vjerskoj pripadnosti.
Autori(ce) separata iskazali su nesumnjivu tendenciju da u udbenik unesu elemente iz prve skupine etikih
vrijednosti navedenih u Udbenikom standardu, kao i da primijene nove postupke u metodici nastave povijesti
kojima je cilj uenike od pasivnih primatelja informacija uiniti aktivnim sudionicima u donoenju zakljuaka. Ti
se ciljevi u suvremenoj metodici nastoje ostvariti, meu ostalim, uvoenjem naela multiperspektivnosti koje je
preduvjet dezideologizacije nastave povijesti.

IX

U konanici, rasprava je utjecala na odluku Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta koje je odustalo od
objavljivanja Dodatka.
Uz Dodatak objavljujemo preslike novinskih tekstova, osvrte autora i autorica Dodatka, tekst akademika
Nike Stania, voditelja Povjerenstva koje je odluivalo o Dodatku u Ministarstvu, u kojem daje osobni prilog
povijesti Dodatka uz udbenik najnovije povijesti te priloge u kojima se nalaze slubeni dokumenti koje je uputilo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta tijekom procesa pregovaranja o moguim modelima kreiranja nastave
povijesti u hrvatskom Podunavlju i ire.
Poetno smo eljeli objaviti i recenzije od ega smo morali odustati jer nismo imali pristanak svih recenzenata
na objavljivanje.
U pripremi za tiskanje gotovo nita nije bilo jednostavno, ponajmanje pronalaenje sredstava za objavljivanje. Odluka fondacije Robert Bosch Stiftung i izdavake kue Profil da podre tiskanje uslijedila je nakon vie
odbijenica.
Kao da je Dodatak pred sve koji su doli u dodir s njim, pa i potencijalne financijere, postavio neku vrstu zrcala
u kojem su se jasno mogli vidjeti stavovi, predrasude i strahovi od doputanja druge perspektive.
Oito da nam je jo uvijek potrebno suoavanje s vlastitom reakcijom na Dodatak da bismo prepoznali strahove i nelagode koji se prenose iz naih ratnih povreda i komarnih sjeanja u sferu javnog diskursa o ratu.
Stavljamo ga pred sud javnosti kao svojevrstan drutveni lakmus koji pokazuje u kolikoj mjeri jo uvijek
djelujemo u duhu autoritarno totalitarnih tradicija obiljeenih vjerom u samo jednu povijesnu istinu.

UREDNITVO DOCUMENTE CENTRA ZA SUOAVANJE S PROLOU

PREDGOVOR

XI

XII

01

DODATAK
UDBENICIMA ZA
NAJNOVIJU POVIJEST

XIII

Snjeana Koren

Magdalena Najbar-Agii

Tvrtko Jakovina

Dodatak udbenicima
za najnoviju povijest

Kada je 1998. god. dolo do reintegracije Podunavlja u sastav Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske je u dogovoru s UNTAES-om donijela odluku o petogodinjem
moratoriju na uenje najnovije povijesti u kolama na srpskom jeziku u Podunavlju.
U strunim raspravama koje je organiziralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta
zakljueno je da prestanak moratorija treba iskoristi kao prigodu da se nastava
povijesti toga razdoblja uskladi sa suvremenim dostignuima u metodici nastave
povijesti. Zbog toga je ovaj udbenik (prirunik?) namijenjen svim kolama u Republici
Hrvatskoj. U njemu e nai ne samo podatke o zbivanjima u razdoblju od 1989. god.
do danas, ve takoer gradivo izvorne tekstove, lanke, govore, slike, tablice i sl.
koji e ti pruiti priliku da pokua, uz upute tvog nastavnika, sam zakljuivati o
uzrocima zbivanja i razliitih tumaenja povijesnih zbivanja u razdoblju velikih
promjena u svijetu, Europi, bivoj Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Sadraj
to je povijest ili kako nastaje povijest u vaim udbenicima?

Europa u 80-im godinama

Jugoslavija nakon Titove smrti

SFRJ i njezine republike u 80-im godinama 20. stoljea

Kriza Jugoslavije u osamdesetim godinama

Putovi prema raspadu Jugoslavije

10

Promjene u Hrvatskoj prema graanskom drutvu i samostalnosti

12

Srbi u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena

15

Uloga medija, propaganda i slika drugoga

18

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.-1995.

20

Hrvatska: Od prvih sukoba do proglaenja neovisnosti

22

Vrhunac rata u Hrvatskoj (druga polovica 1991.)

23

Hrvatska postaje meunarodno priznata drava. Dolazak snaga UN-a

24

Rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

25

Cijena rata

26

Kraj rata na hrvatskom prostoru

28

Promjene u svijetu od 1989. do danas

30

Hrvatska i ostale drave nastale nakon raspada Jugoslavije

31

Hrvatska nakon osamostaljenja

32

Tranzicija u Hrvatskoj

33

Hrvatska i euroatlantske integracije

37

Mirna reintegracija Podunavlja. Prognanici, izbjeglice i povratnici

39

to je povijest
ili kako nastaje
povijest u vaim
udbenicima

* reintegracija Podunavlja vidi stranica 39

Faksimil odluke o moratoriju iz Narodnih

novina. Zato su ljudi smatrali da
odreena pitanja iz najnovije prolosti
mogu biti teka za pouavanje? Zato
ljudi tumae prolost na razliite naine?
Zato razliito gledaju na neke dogaaje
iz sadanjosti?

Pitanja o prolosti zaokupljaju mnoge ljude: povjesniare, politiare,

novinare, umjetnike, obine graane. Svi oni pokuavaju pronai
odgovor na pitanje zato se neto dogodilo ba tako kako se dogodilo.
Razmiljajui o prolosti ljudi nastoje shvatiti sadanjost i promiljati
o budunosti. No, njihove se prosudbe mogu veoma razlikovati. Zato
je i nastava povijesti esto bila predmetom diskusija: ljudi su
raspravljali to i kako djeca trebaju, a to ne trebaju uiti i pritom
su imali veoma razliita miljenja.
Kada je dolo do reintegracije* Podunavlja u sastav Hrvatske,
donesena je i odluka o izostavljanju suvremene povijesti iz nastave
u razredima u kojima se nastava odvija na srpskom jeziku.
Pogledaj pitanja uz faksimil. Upravo o njima treba razmiljati
prouavajui ovo gradivo. U tome ti moe pomoi ako se prisjeti
kako nastaje povijest koju moe pronai u tvojim udbenicima i u
strunoj povijesnoj literaturi.
Prolost je veoma sloena. Pokuaj je zamisliti kao mozaik ili
slagalicu s tisuama djelia u kojoj svaki od njih pridonosi stvaranju
cjelovite slike. Istraujui prolost, povjesniari je nastoje to potpunije
rasvijetliti pronai pojedine dijelove i smjestiti ih na odgovarajue

mjesto. Nastoje opisati tijek dogaaja, ulogu pojedinih ljudi, uzroke

odreenih zbivanja, upoznati nain ivota ljudi u prolosti itd. ine
to na temelju povijesnih izvora materijalnih, pisanih, slikovnih,
zvukovnih. No, pritom se ne smije nekritiki prihvaati informacije
koje izvori sadre. Uvijek se moramo zapitati kada i gdje je izvor
nastao, tko ga je nainio i s kojim ciljem, odakle autoru izvora
informacije koje iznosi, kome je izvor namijenjen itd. Samo tako
moemo procijeniti jesu li podaci u izvoru vjerodostojni ili ne.
No, to nije uvijek jednostavno. Povjesniari piu svoja djela s
veim ili manjim vremenskim odmakom. Ponekad im to daje odreenu
prednost jer znaju to je uslijedilo. No, ponekad to moe biti i prepreka
boljem razumijevanju ljudi iz prolosti i njihovih motiva. Za starija
razdoblja povjesniari se esto suoavaju s nedostatkom izvora oni
su uniteni (npr. graevine), zagubljeni ili naprosto nestali tijekom
dugih stoljea od njihova nastanka.
U prouavanju novijih razdoblja povjesniari se susreu s upravo
suprotnim problemom: mnotvom izvora meu kojima treba prepoznati
i odabrati one najvanije, one koji najvie doprinose razumijevanju
prolosti. No to ne znai da su im svi potrebni izvori uvijek dostupni
jer se neki uvaju u arhivima daleko od oiju javnosti, drugi su u
privatnim zbirkama itd. Zato prilikom pisanja svojih djela povjesniari
moraju uzeti u obzir i ono to moda nikada nee doznati tj.
zamisliti kako bi izgledao mozaik na mjestima gdje nedostaju kockice.
Zbog svega ovoga slika prolosti nikada nije potpuna ni dovrena.
Zato se povijest moe tumaiti na razliite naine: bilo zato to su
se pojavili novi izvori ili se ve poznati izvori tumae na novi nain.
Ovakva tumaenja povjesniari nazivaju interpretacijama. O tim
pitanjima raspravljaju na stranicama povijesnih asopisa i knjiga.

O izvorima: Pokuaj se sjetiti to je vie mogue

izvora iz kojih moemo doznati o novijoj prolosti!
Razmisli gdje ih se moe pronai. Razmisli o
njihovim prednostima i nedostacima.

No, kao to smo ve rekli, povjesniari nisu jedini ljudi koji piu
i govore o prolosti. Povijest esto postaje pitanje politikih rasprava,
koristi se u propagandne svrhe ili se pojavljuje u razliitim vidovima
umjetnosti od knjievnosti i slikarstva do zabavne industrije i filma.

Povijest je i dio naih svakodnevnih razgovora. Ljudi esto poseu

u prolost kako bi objasnili ili opravdali ono to im se dogaa u
sadanjosti. Takve su interpretacije prolosti vrlo esto manjkave,
bilo zbog nedostatnog poznavanja povijesti ili stoga to imaju neki
drugi cilj od rasvjetljavanja prolosti (npr. politika propaganda,
zabava ili zarada). No, pravi problemi nastaju kad netko svojim
interpretacijama namjerno iskrivljava sliku povijesti da bi postigao
neki odreeni cilj. Tada govorimo o zloupotrebi povijesti.
Slika prolosti moe se namjerno ili nenamjerno iskrivljavati
na razliite naine. Stoga se ne bi smjelo:
krivotvoriti izvore ili iznositi lane tvrdnje
iskrivljavati, poricati ili izbjegavati nepoeljne injenice
naglaavati jedne dogaaje, a zanemarivati druge (primjerice
naglaavati vlastite rtve, a zanemarivati stradanja druge strane)
preuivati stavove druge strane
izdvajati samo dijelove prie iz vee cjeline (mora se uzimati u
obzir to je prethodilo, a to se zbivalo istovremeno na nekom
drugom mjestu)
Zbog toga se moe dogoditi da je cjelokupna slika koju dobivamo
znatno iskrivljena ak i ako su svi pojedinani spomenuti dogaaji
istiniti!

O izvorima: Pokuaj se sjetiti to je vie

mogue razliitih naina na koje se moe tumaiti
povijest. Sjeti se: povijeu se ne bave samo povjesniari,
ve i razni drugi ljudi. Razmislite o interpretacijama
s kojima se najee susreete i pokuajte
ih nabrojiti.

S ovim e se pitanjima susretati na sljedeim stranicama. Element

O izvorima upozoravat e te na probleme vezane uz kritiku analizu
izvora i tumaenja prolosti. U zadacima e se od tebe traiti da
procjenjuje, vrednuje i odabire razliite vrste izvora i tako napie
vlastitu povijesnu priu. Samo tako moe u potpunosti shvatiti to
je povijest prouavajui tekstove u svojim udbenicima, istovremeno
razmiljaj kako oni nastaju.

Europa u 80-im godinama

Osamdesete godine su zapoele pogoranim odnosima izmeu
dviju velesila zbog sovjetske intervencije u Afganistanu (od 1979.).
U prvoj polovici 80-ih sovjetske su komunistike vlasti jo uspjeno
odravale kontrolu u SSSR-u i u ostalim lanicama Varavskog pakta.
Izuzetak je donekle bila Poljska, u kojoj su ve 1980. godine izbili
veliki nemiri i trajkovi. Poljske komunistike vlasti su ih uguile
uvoenjem ratnog stanja.
No, socijalistiki je sustav iskazivao sve vee slabosti. Jaala je
gospodarska kriza koja se oitovala u niskoj proizvodnosti, nestaicama
roba, niskom ivotnom standardu i tehnolokom zaostajanju za
Zapadom. Ljudska su prava stalno krena, pa su zahtjevi za promjenama
bili sve glasniji.
Prilike su se promijenile sredinom osamdesetih dolaskom Mihaila
Gorbaova (1985.-1991.) na elo Komunistike partije SSSR-a. Zapoelo
je doba reformi poznatih kao perestrojka (preustroj gospodarstva i
drutva) i glasnost (sloboda javnog izraavanja). Provodila se
gospodarska reforma, odvijao se proces demokratizacije, manje su se
krila ljudska prava. No, posljedica glasnosti bila je i sve snanija

Afganistan

Titov sprovod

kritika Komunistike partije i slabljenje njezina utjecaja. Za mnoge

ljude promjene vie nisu bile dovoljno brze. Zahtijevali su naputanje
socijalistikog drutvenog sustava.
Istovremeno je zapoelo razdoblje zatopljavanja ameriko-sovjetskih
odnosa. To je dovelo do pregovora i potpisivanja povijesnog sporazuma
o smanjenju nuklearnog naoruanja (1987.). Gorbaov je sporazum
prihvatio i stoga to oslabljeno sovjetsko gospodarstvo vie nije
moglo izdrati utrku u naoruanju koja je iziskivala golema sredstva.
Slabljenje sovjetskog utjecaja i gospodarska kriza doveli su do
ubrzanog uruavanja komunistikih reima u ostalim europskim
dravama. Val protesta i demonstracija zahvatio je 1989. godine
Poljsku, ehoslovaku, Maarsku, DR Njemaku, Rumunjsku i Bugarsku.
Komunistiki reimi tih zemalja ubrzo su shvatili da vie ne mogu
raunati na vojnu pomo oslabljenog SSSR-a i uglavnom su bez veih
sukoba odstupili s vlasti. U tim su zemljama odrani slobodni izbori
i uvedena viestranaka demokracija. U narednim se godinama raspao
SSSR, to je oznaio ujedno kraj Varavskog pakta i Hladnog rata.

Demonstracije u Poljskoj

Jugoslavija nakon Titove smrti

Jugoslavija je nakon Drugog svjetskog rata bila jedna od europskih
komunistikih zemalja, no nije bila dio Varavskog ugovora. Nakon
razlaza sa SSSR-om 1948. godine zadrala je poloaj izmeu Istoka
i Zapada. Zbog toga je u vrijeme Hladnog rata uivala izdanu
financijsku i drugu potporu Zapada. Imala je takoer utjecajnu ulogu
u Pokretu nesvrstanih. Bilo je to udruenje zemalja u koji su ulazile
najee drave Treeg svijeta, osloboene kolonijalne vlasti europskih
velesila. Preko tog udruenja nastojale su ojaati svoju meunarodnu
poziciju.
Iako SFR Jugoslavija nije bila demokratska zemlja, njezini su
graani ipak imali vee slobode nego stanovnici ostalih komunistikih
zemalja. Godine 1950. uveden je sustav samoupravljanja u kojem su
zaposlenici trebali dobiti odluujui utjecaj na poslovanje poduzea.
Kontakti sa Zapadom ostvarivali su se preko radnika zaposlenih u
inozemstvu, turizma i mogunosti putovanja u zapadne zemlje. Zbog
tih je veza neto bolje funkcioniralo gospodarstvo.
Jugoslavenski komunistiki voa Josip Broz Tito upravljao je
dravom od 1945. godine. Za ivota je uspijevao svojim autoritetom

Reagan i Gorbaov u
Bijeloj kui 1987. godine

Slobodan Miloevi

svladavati krize u funkcioniranju zemlje. Umro je 4. svibnja 1980.

godine, a na njegovu pokopu bile su prisutne brojne strane delegacije
na elu s najviim dravnim dunosnicima, dajui tako podrku
ouvanju Jugoslavije. Vlast je preuzelo osmolano Predsjednitvo u
kojemu je bio po jedan predstavnik svake republike i pokrajine.
Jugoslavenske su vlasti, pod parolom I poslije Tita, Tito, nastojale
pokazati da se zapravo nita nije promijenilo, no to je bio tek privid.
Osamdesete su godine bile obiljeene rastuom krizom jugoslavenske
drave i drutva. Zapoele su snanom gospodarskom krizom. No,
raspadu jugoslavenske federacije vodile su sve vee politike nesuglasice
meu republikama, odnosno vladajuim republikim Savezima komunista.
Meu njima su postojale veoma razliite zamisli o tome kako bi se
zemlja trebala dalje razvijati, gospodarski i politiki.
Sve se to dogaalo u vrijeme krize komunistikih reima i u ostalim
europskim zemljama. Ti su dogaaji utjecali na zbivanja u Jugoslaviji
i njezinim republikama. Od 1989. godine i u Jugoslaviji zapoinje
prijelaz na viestranaki sustav. Uslijedio je raspad federacije, koji
naalost nije proao bez rata.

Ruenje Berlinskog zida.

Dramatini dogaaji u DR
Njemakoj doveli su do
pada Berlinskog zida,
simbola Hladnog rata.

Ranjenici u podrumu
osjeke bolnice (1991.)

Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija i

njezine republike u 80-im godinama 20. stoljea
Na sljedeim stranicama govorit emo o problemima s kojima se
susretala Jugoslavija, posebno 1980-ih godina. Problemi su u konanici
doveli do nestanka drave. No, o tome koji su bili odluujui, postoje
razliita miljenja. Tvoj e zadatak biti da razmisli zato postoje
tako razliita tumaenja nestanka jugoslavenske drave.

Slovenija
Najrazvijenija republika. Ukupni udio Slovenaca u stanovnitvu
SFRJ je 8%. Prosjena plaa je 40% vea od jugoslavenskog
prosjeka (1986). Udio u jugoslavenskom izvozu je sredinom 80ih oko 20%. Pridonosi s 15-17% fondovima za razvoj nedovoljno
razvijenih podruja. Godine 1981. imala je 0,8% nepismenih.
Politiko vodstvo podrava Ustav iz 1974. godine i eli osigurati
to veu samostalnost. Postoji bojazan da bi Slovenci mogli postati
manjina ukoliko se promijeni Ustav. Postavlja pitanje poloaja
slovenskog jezika u jugoslavenskoj federaciji.

Hrvatska
Grafikon prikazuje BDP u jugoslavenskim republikama (100 = jugoslavenski
prosjek). BDP je kratica za Bruto drutveni proizvod kojim se mjeri razvijenost,
a obino oznaava vrijednost dobara i usluga stvorenih u zemlji tijekom godine,
najee izraenih po glavi stanovnika

200

196

Pripada gospodarski razvijenijim podrujima i ulae

u fondove za nerazvijene. Godinji prihod od turizma
je sredinom 80-ih u Jugoslaviji iznosio oko 3
milijarde dolara; hrvatski je udio bio oko 80%.
Politiko vodstvo podrava Ustav iz 1974. godine.
Postoji nezadovoljstvo gospodarskim poloajem
(prevelikim izdvajanjima u savezni proraun) i
poloajem hrvatskog jezika.

150
126

119

Bosna i Hercegovina

100

100

74

68

65

50
26

vo
Koso

ija
edon

BiH

Gora
Crna

Srbij
a

tska

odin
Vojv

Mak

Hrva

Slov

enija

Sloen etniki sastav 3 naroda (Muslimani, Hrvati, Srbi), Jugoslavija u malom.

Ravnopravnost naroda ostvaruje se
formalno prema tzv. nacionalnom kljuu.
Pripada slabije razvijenim podrujima i
dobiva pomo iz fondova za nerazvijene.

Vojvodina
Spada u razvijenija podruja Jugoslavije
i ulae u fondove za nerazvijene.
Multietniki sastav.
Politiko vodstvo podrava Ustav iz
1974. godine

Srbija
U uoj Srbiji ivi 5 od oko 8,5 milijuna Srba
u SFRJ. Oko 1,5 milijun ivi u pokrajinama, a
2 milijuna u BiH i Hrvatskoj.
Jedina republika koja ima autonomne pokrajine.
Zbog toga njezino politiko vodstvo trai reviju
Ustava.
Prosjeno razvijena. Ulae u fondove za
nerazvijene.

Kosovo
Veinu stanovnitva ine Albanci i njihov
udio u stanovnitvu stalno raste.
Najnerazvijenije podruje. Razlika u
BDP-u izmeu Slovenije i Kosova bila
u 50-ima 5:1, a poetkom 80-ih 7:1.
Godine 1981. ima 17,6% nepismenih.
Dobiva pomo iz fondova za nerazvijene.
U 60-im je godinama 30% tih sredstava
odlazilo na Kosovo, a u 80-ima ak
42%. U tom je razdoblju industrijska
proizvodnja poveana 18 puta, a broj
zaposlenih 4,7 puta.
Veina Albanaca s Kosova ele vlastitu
republiku.

Makedonija

Crna Gora
Najmanja republika. Pripada slabije
razvijenim podrujima i dobiva
pomo iz fondova za nerazvijene.

Pripada slabije razvijenim podrujima

i dobiva pomo iz fondova za nerazvijene. Prosjena plaa je 1986.
godine 30,6% nia od jugoslavenskog prosjeka.
Problemi sa susjedima koji osporavaju postojanje makedonske nacije
i drave. Brojna albanska manjina.

Kriza Jugoslavije u osamdesetim godinama

Jugoslavija je poslije Drugog svjetskog rata doivjela gospodarski
rast, iako veoma razliit u pojedinim republikama. U gospodarstvu
su bili prisutni elementi trinog gospodarstva, a ivjelo se bolje
nego u ostalim socijalistikim zemljama. No, gospodarski se model
ipak pokazao manje uspjenim od kapitalistikoga, pa je taj rast
poeo usporavati. Od kraja 70-ih gospodarska je kriza bila sve oitija.
U osamdesetima se oitovala u porastu nezaposlenosti, velikom
inozemnom dugu i inflaciji, dok su je graani ponajvie osjetili kroz
pad ivotnog standarda.

Sve je to naruilo sliku o Jugoslaviji kao zemlji socijalistikog

blagostanja. Neke su republike sve vie isticale da ih jugoslavenski
okvir koi u razvoju i bile nezadovoljne prevelikim izdvajanjima u
savezni budet i fondove za nerazvijene. Nasuprot tome, druge su
republike bile podjednako nezadovoljne presporim razvojem. U njih
se razvio osjeaj nejednakosti i iskoritavanja od strane bogatijih
republika. I jedne i druge poele su se pitati o korisnosti daljnjeg
ostanka u jugoslavenskoj zajednici.

Od 70-ih je republikama i pokrajinama omogueno podizanje kredita u inozemstvu, a savezna vlada je izgubila kontrolu
nad procesom zaduivanja. Jugoslavenski dug je poetkom 80-ih iznosio oko 20 milijardi dolara. Najvie tekoa u
otplati kredita imala je Hrvatska.
Godine 1982. je zbog velikog vanjskog duga odlueno da poduzea koja izvoze na zapadno trite moraju 76% svojih
deviza prenijeti u Narodnu banku Jugoslavije. Takvih je poduzea ponajvie u Sloveniji i Hrvatskoj.
Zbog velikog inozemnog duga dolo je do inflacije, koja je u drugoj polovici 80-ih dosegla 2500%.Porasla je nezaposlenost,
koja je 1982. godine iznosila 14%. Od 1979. do 1984. godine osobni su dohoci pali za 34%, a mirovine za vie od 40%.
Poetkom 80-ih povremeno se uvode redukcije struje te par-nepar sistem doputene vonje (jednog dana smjeli su
voziti automobili s parnim, a drugog s neparnim brojem na registarskim tablicama) kako bi se smanjila potronja
benzina. Cijena benzina je porasla, a uvedeni su i bonovi za benzin.
Zbog nestaica uvoznih proizvoda poput tropskog voa, kave, praka za pranje odjee, zubnih pasti i okolade, pred
duanima na ulicama jugoslavenskih gradova povremeno su se pojavili dugi redovi. Graani su istovremeno odlazili
na shopping u inozemstvo, gdje su, primjerice, 1979. godine potroili 2 milijarde dolara.
U zemlji su se organizirale manifestacije poput Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i Studentskih olimpijskih
igara (Univerzijade) u Zagrebu 1987. godine.
Neposredno nakon Titove smrti u Jugoslaviji je bilo 2.111.731 lanova SKJ (od oko 23 milijuna stanovnika). Istovremeno
je meu mladima bilo sve vie onih koji nisu eljeli postati lanovima SKJ. Npr. tako se u jednom istraivanju 1985.
godine izjasnilo 88% mladih u Sloveniji, 70% u Hrvatskoj, 54% u Vojvodini i 40% u Srbiji.

Ante Markovi, hrvatski gospodarstvenik

i politiar. Postao je predsjednik Saveznog
izvrnog vijea (savezne vlade) 1990.
godine, kao trei Hrvat za redom na tom
mjestu. Podrala ga je veina republika
(osim Srbije i Crne Gore) zbog spremnosti
na reforme. Uveo je konvertibilnost dinara
i zaustavio inflaciju. Oekivao je da e uz
pomo Zapada preurediti gospodarstvo i
izvesti zemlju iz krize, no ta je podrka
esto bila samo deklarativna.

Istovremeno su jaale politike nesuglasice meu republikim

rukovodstvima, odnosno vladajuim republikim Savezima komunista.
Ove su suprotnosti naroito dolazile do izraaja kada se radilo o
ustroju drave. Jugoslavija je bila federacija koja se sastojala od 6
republika i 2 autonomne pokrajine. Neposredno nakon Drugog svjetskog
rata je njihova samostalnost bila samo formalna, a mo je bila
usredotoena u vrhu Komunistike partije u Beogradu. Kasnijim
promjenama Ustava (naroito 1974. godine) republike i pokrajine su
dobile veu samostalnost, a utjecaj sredinjih vlasti sve je vie slabio.
Veina republika i obje autonomne pokrajine zalagale su se za
ouvanje i proirenje svojih ovlasti i prava. Rukovodstvo Srbije je,
naprotiv, trailo smanjenje ovlasti republika i pokrajina i jaanje

sredinjih vlasti u Beogradu. Smatralo je da

su Ustavom iz 1974. godine pokrajine
Vojvodina i Kosovo dobile prevelika prava,
te da je time ugroeno teritorijalno jedinstvo
Srbije. Taj su stav jo vie ojaale velike
demonstracije na Kosovu 1981. godine u
kojima je veinsko albansko stanovnitvo
trailo da Kosovo postane republika. Prilikom
guenja demonstracija bilo je vie mrtvih i
ranjenih. Sljedee je godine Srbija pokrenula
inicijativu za promjenu Ustava.

O izvorima: Karikature su poseban

nain izraavanja miljenja o nekom dogaaju,
linosti, itd. Oslanjaju se na humor, iskrivljavanje
fizikih osobina, pretjerivanje, te koriste simbole i
stereotipne predodbe*. Nije im prvenstveni cilj
iznositi injenice, ve stavove i miljenja
autora ili grupe kojoj pripada.

Karikatura Restoran federacija objavljena je u zagrebakom

tjedniku Danas 1988. godine. to je federacija? Sjeti se
razliitih stavova o preureenju Jugoslavije. Kako ih je
autor izrazio na ovoj karikaturi? Koji se broj esto pojavljuje?
Zato? Kako autor doivljava odnose izmeu republika i
pokrajina kao ravnopravne ili neravnopravne? Koja bi
republika mogla prigovoriti ovakvom prikazu? Moemo li
prepoznati stav autora?
* stereotipna predodba standardizirana i esto ponavljana
predodba, koja je zajednika lanovima neke skupine, a koja
predstavlja pojednostavljeno miljenje, stav ili nekritiku procjenu.

Zadaci
1.

Na temelju tekstova o svjetskoj povijesti i povijesti Jugoslavije tijekom 1980-tih godina izradi crtu
vremena. Na crti prikai najvanije dogaaje ope i jugoslavenske povijesti. Jedne opii s gornje, a
druge s donje strane crte. Razmisli: Kako su svjetski dogaaji mogli utjecati na razvoj dogaaja u
Jugoslaviji?

2. Republike su imale razliit razvoj, razliite ciljeve i razliite razloge nezadovoljstva. Jo jednom proui
podatke na prethodne etiri stranice i odgovori na sljedea pitanja.
Za koju bi republiku/republike mogli biti znaajni pojedini podaci i na koji nain? Kako to moe
pridonijeti razumijevanju prilika u Jugoslaviji? Pripazi: Ista injenica moe imati drugaije znaenje
za razliite republike. Posebno oznai probleme koji su se mogli odnositi na sve jugoslavenske republike
i narode.
Oznai probleme koji su politikog, te one koji su gospodarskog karaktera. To nije uvijek jednostavno
jer su neki od njih sloena karaktera.
Meu problemima s kojima se suoavala Jugoslavija odaberi one koje smatra teko rjeivima i one
koje smatra lake rjeivima. Crvenom bojom podcrtaj one probleme koji su prema tebi doveli do
kraja Jugoslavije. Svoj odgovor usporedi s odgovorima ostalih uenika u razredu.

Putovi prema raspadu Jugoslavije

Tijekom osamdesetih godina ideja o jugoslavenskom bratstvu i
jedinstvu gubila je na snazi. U svim dijelovima SFRJ jaali su
nacionalni osjeaji, a ponegdje i radikalne nacionalistike ideje. U
prvi plan je dolo pitanje poloaja Srbije i Srba u Jugoslaviji. To je
pitanje napose dolo do izraaja u tekstu koji je nastao 1986. godine
Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti. Tekst je izazvao
snane reakcije javnosti.
Srpski nacionalizam osobito je ojaao nakon to se Slobodan
Miloevi uvrstio na vlasti (1987.) i poeo provoditi ove zahtjeve
u djelo. Do poetka 1989. godine ograniena je autonomija dviju
pokrajina, a potom su Miloevievi pristae doli na vlast i u Crnoj
Gori. Prevlast Srbije u Jugoslaviji Miloevi je pokuavao ostvariti
centralizacijom vlasti i uvoenjem izbora za jedan od domova Savezne
skuptine po naelu jedan ovjek jedan glas. Zbog tih su se
zahtjeva ostale republike osjetile ugroenima. Jugoslavija se tako
podijelila u dva tabora. Na jednoj su strani bile Srbija i Crna Gora,
a na drugoj ostale jugoslavenske republike, iako je i meu njima bilo
razlika u stavovima. Budui da su se u Predsjednitvu Jugoslavije i
dalje raunali glasovi predstavnika Vojvodine i Kosova, sada pod
srpskom kontrolom, odnos glasova bio je izjednaen (4 prema 4).
Predsjednitvo Jugoslavije sve je tee donosilo odluke, a politiki
ivot u Jugoslaviji postajao je sve sloeniji.

10

Izvor 1
U Memorandumu se na 40-ak stranica razmatrao poloaj Srbije
i Srba u Jugoslaviji. Pritom su iznesene sljedee tvrdnje:

Glavni uzrok gospodarske i politike krize u Jugoslaviji je jaanje

republikih dravnosti, naroito Slovenije i Hrvatske.

Republike su postale nacionalne drave koje prijete jedinstvu

Jugoslavije.
Srbija je u Jugoslaviji u politiki i gospodarski neravnopravnom
poloaju.
Srpski narod je podijeljen izmeu jugoslavenskih republika i
pokrajina. Treba uspostaviti puni nacionalni i kulturni integritet
srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini
nalazi.
to misli, zato je ovaj tekst potaknuo snane reakcije? Kakve su
te reakcije mogle biti? Gdje su, po tvojem miljenju, bile najsnanije?

Miloevievi pristae su organizirali mitinge podrke srbijanskom rukovodstvu po Srbiji

i njezinim pokrajinama. Pokuavali su organizirati sline mitinge i u ostalim dijelovima
Jugoslavije.

Izvor 2
Godine 1989. obiljeavala se 600. godinjica bitke na Kosovom polju. Vanu je ulogu u
njegovu obiljeavanju imala i Srpska pravoslavna crkva, koja je sve snanije angairala u srpskoj
javnosti. Sredinja proslava odrana je na Gazimestanu kod Graanice. Ovo je ulomak iz
govora Slobodana Miloevia koji je snano odjeknuo u cijeloj zemlji (prema: NIN, 2.07.1989.):

Sticajem drutvenih okolnosti ovaj veliki eststogodinji jubilej kosovske bitke dogodio se u godini u kojoj je Srbija,
posle mnogo godina, posle mnogo decenija, povratila svoj dravni, nacionalni i duhovni integritet [...]
Kosovsko junatvo ve est vekova inspirie nae stvaralatvo, hrani na ponos, ne da nam da zaboravimo, da
smo jednom bili vojska velika, hrabra i ponosita, jedna od retkih koja je u gubitku ostala neporaena.
est vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oruane, mada i takve nisu iskljuene.
Ali bez obzira kakve da su one, bitke se ne mogu dobiti bez odlunosti, hrabrosti i portvovnosti. [...]
O kojim dogaajima govori Miloevi u prvom dijelu? Kako ih prikazuje? S kojim se
ciljem poziva na povijest? Koje su reenice drugi mogli smatrati prijetnjom?

Ovi su dogaaji izazvali reakcije u ostalim republikama, naroito

u Sloveniji. No, dok se slovensko vodstvo odluno usprotivilo
Miloevievoj politici, odgovor hrvatskog vodstva gotovo je izostao.
Hrvatska utnja, kako se to nazivalo u javnosti, dijelom je bila
posljedica dogaanja iz 1971. godine. Ipak se u obje republike od
sredine 80-ih osjeala postupna demokratizacija ivota. Pojavljuje
se alternativni tisak i poinju emitirati prve alternativne radio stanice.
Iznose se nacionalni programi, a postojei jugoslavenski okvir i odnosi
unutar federacije sve se vie smatraju smetnjom za daljnji razvoj.

U osamdesetim je godinama Slovenija prednjaila u razvoju civilnog drutva u Jugoslaviji.

Javljale su se razliite alternativne i oporbene organizacije. asopis slovenske omladine
Mladina otvoreno je pisao o problemima drutva. Kritike jugoslavenske vojske dovele su
1988. godine do uhienja skupine novinara. Suenje pred vojnim sudom imalo je snaan
odjek u slovenskoj javnosti. Organizirani su protestni skupovi, a slovenska oporba i
komunisti nali su se na istoj strani.

O izvorima: Javni govori obino se

pomno pripremaju. Imaju svoj cilj i namijenjeni
su odreenoj publici. Mogu sadravati obeanja,
programska naela, upozorenja, prijetnje itd. Ti govori
i njihovi dijelovi mogu biti namijenjeni izravnim
sluateljima, ali i drugim skupinama do kojih
e doprijeti putem medija.

Slom komunizma u Europi 1989. godine potaknuo je daljnje

demokratske promjene i pojavu viestranaja na podruju cijele
Jugoslavije. Istovremeno su veze izmeu jugoslavenskih republika
sve vie slabile. Jedna za drugom gasile su se zajednike institucije.
Tako su i na izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije
poetkom 1990. godine doli do izraaja razliiti stavovi republikih
saveza komunista. Savez komunista Jugoslavije, dotad nositelj
jugoslavenskog jedinstva, raspao se na republike partije. Bio je to
jedan od odluujuih trenutaka za promjene koje su uslijedile.

Izvor 3

Rezultati godinjeg istraivanja javnog mnijenja Sveuilita u

Ljubljani (1987.):
53% ispitanika reklo je da bi Slovenija kao nezavisna drava
poveala anse za razvoj
50% ispitanika tvrdilo je da slovenska politika nije dovoljno
nezavisna
65% dralo je da je slovenski jezik ugroen
59% smatralo je da republike i pokrajine moraju biti jo nezavisnije,
a samo 9% je podravalo recentralizaciju Jugoslavije

O izvorima: Ispitivanja
javnog mnijenja esto se provode kako bi se
prepoznalo raspoloenje stanovnitva o odreenim
temama. U anketi mora sudjelovati dovoljan broj ljudi
koji predstavljaju sve slojeve drutva. Postoje razraene
metode kojima se koriste profesionalni istraivai kako
bi rezultati bili to pouzdaniji. Ako se ne potuju
struna pravila, rezultati mogu biti pogreni.
11

Izvor 4
Ovako je raspad SKJ opisan u knjizi Laure Silber i Alana Little, Smrt Jugoslavije:

Konani obraun Srbije i Slovenije dogodio se 23. sijenja 1990. na etrnaestom izvanrednom kongresu SKJ. Delegati su se tijekom tog otunog zasjedanja u
beogradskom Sava centru prepirali oko sudbine Partije [...] inilo se da je ponor izmeu Srbije s jedne i Slovenije i Hrvatske s druge srane, postao nepremostiv [...]
Delegati su se uzajamno vrijeali. Nijedan slovenski prijedlog od ljudskih prava do uloge Jugoslavije u Europi nije dobio ni polovicu od 1612 glasova nunih za
usvajanje. Svaki je neuspjeh bio pozdravljen gromkim pljeskom. Slovenci su bili ponieni, postalo im je jasno da su srpska i crnogorska delegacija upuene da srue
svaki slovenski prijedlog [...] Ogorena slovenska delegacija napustila je Kongres. Istaknuta slovenska partijka Sonja Lokar plakala je dok je delegacija polako izlazila
iz dvorane. Mnogi su srpski delegati pljeskali njihovu pononu izlasku, uvjereni da su pobijedili Slovence.
Onda je Miloevi poinio jednu od svojih prvih politikih pogreaka: popeo se na sredinji podij i pozvao Kongres da nastavi s radom [...] Ali njegov poziv nije
prihvaen. Samouvjereni voa, naviknut da mu kliu s grozniavim oduevljenjem, odjednom nije znao to bi. Preraunao se. Ivica Raan se bio obvezao da e njegova
delegacija izai za Slovencima ako napuste Kongres. Miloevi se na to nije osvrtao. U hrvatskoj delegaciji bila je treina Srba. Miloevi se uzdao da e oni zadrati
hrvatsku delegaciju na Kongresu. Prevario se. U znak potpore Slovencima hrvatska je delegacija napustila Kongres [...]
etrnaesti je kongres bio posljednji na koji je dolo svih est jugoslavenskih republika. Popustilo je ljepilo koje je dralo na okupu federativnu Jugoslaviju [...] Kad su
Hrvati odbili ostati na Kongresu, mladi Bulatovi [crnogorski komunist koji je predsjedao sjednici, op. a.]
nije znao to e. Dao je petnaest minuta odmora, koji je, kako e poslije rei, preao u povijest.
to misli, zato je slom Saveza komunista Jugoslavije ujedno oznaio i slom
zajednike drave?

O izvorima: Tekstovi o
prolosti publicistikog karaktera razlikuju se
od veine znanstvenih tekstova ivopisnijim jezikom
i leernijim stilom. Ti se opisi najee temelje na dobrom
poznavanju injenica, no uglavnom ne navode izvore
iz kojih crpe informacije.

Promjene u Hrvatskoj prema

graanskom drutvu i samostalnosti
Vlado Gotovac, predsjednik HSLS-a. Meu prvim strankama osnovanima u Hrvatskoj
bio je Hrvatski socijalno-liberalni savez (HSLS). Kako zakon jo nije doputao osnivanje
novih politikih stranaka, prve stranke su se registrirale kao alternativna udruenja
(savezi, zajednice).

12

Krajem 1989. i poetkom 1990. godine u Hrvatskoj sve su se vie

osjeale nadolazee promjene. U javnosti se sve ee otvoreno
raspravljalo o problemima zemlje, te dotad preuivanim temama kao
to su Bleiburg i krini put, hrvatsko proljee itd. U slobodnijim
uvjetima Katolika crkva je postala snano prisutna u javnom ivotu.
Hrvatska je javnost sa strepnjom promatrala dogaaje u Srbiji, a
osjeaj ugroenosti od srpskog nacionalizma pothranjivao je i jaao
hrvatski nacionalizam. Zbog izostanka jasnije reakcije hrvatskog
partijskog vodstva popularnost su poele dobivati one snage za koje
se smatralo da e odlunije braniti hrvatske pozicije.
U tim su okolnostima u Savezu komunista Hrvatske prevladale
reformske snage. SKH je potkraj 1989. godine pristao na uvoenje
slubenog viestranaja i na odravanje slobodnih demokratskih
izbora. Poetkom veljae 1990. slubeno su registrirane oporbene
stranke. Veina se u svojim programima zalagala za demokratske
promjene (viestranaki sustav i graanske slobode), trino
gospodarstvo, te za jaanje federalnog ili uspostavljanje konfederalnog

Izvor 5
Dijelovi govora Franje Tumana odranog na Prvom kongresu HDZa u Dvorani Lisinski, 24.-25. 2. 1990. Neki su dijelovi izazvali snane
reakcije javnosti.

Postoji bitna razlika izmeu HDZ i svih ostalih politikih stranaka u Hrvatskoj. Ona
je u tome to HDZ, na istoj razini uz opa naela ljudskih, graanskih prava i
parlamentarne demokracije i k tomu izriitije i sustavnije, odlunije i dosljednije
od svih drugih, postavlja zahtjev za pravo hrvatskoga naroda na samoodreenje i
dravnu suverenost [...]
Pobornici hegemonistiko-unitaristikih ili jugoslavensko veledravnih shvaanja
vide u programskim ciljevima HDZ nita drugo do zahtjeva za obnovom ustake
NDH. Pri tome zaboravljaju da NDH nije bila samo puka kvislinka tvorba i
faistiki zloin ve i izraz kako povijesnih tenji hrvatskoga naroda za svojom
samostalnom dravom tako i spoznaja meunarodnih imbenika, a u ovom sluaju
vlade Hitlerove Njemake, koja je na ruevinama versailleskog krojila Novi europski
poredak, tih tenji Hrvatske i njezinih geografskih granica. Prema tome, NDH nije

ureenja Jugoslavije. Kao najjaa stranka isticala se Hrvatska

demokratska zajednica na elu s Franjom Tumanom. Ta je stranka
dobila i snanu podrku hrvatskih iseljenika. Znaajan je ostao i Savez
komunista Hrvatske koji je svome nazivu pridodao Stranka demokratskih
promjena. Brojne oporbene stranke nastupile su na izborima kao
Koalicija narodnog sporazuma.
U travnju i svibnju 1990. godine u Hrvatskoj su odrani prvi
slobodni viestranaki izbori nakon Drugoga svjetskog rata. Na njima
su komunisti izgubili vlast, a pobjedu je izborio HDZ. Predsjednik
HDZ-a, Franjo Tuman, postao je novi hrvatski predsjednik. Izbori
su odrani i u ostalim jugoslavenskim republikama. U Sloveniji,
Makedoniji i BiH pobijedile su stranke koje su se zalagale za promjene,
dok su u Srbiji i Crnoj Gori komunisti zadrali vlast.

predstavljala samo puki hir osovinskih sila ve je bila posljedak posve odreenih
povijesnih imbenika. [...]
U svojim programskim osnovama mi smo se pozvali na avnojska i zavnohovska
naela [...] zbog najdubljih povijesnih i meunarodno-pravnih razloga. ... [U
njima] bila su sadrana naela pune ravnopravnosti svih naroda, a takoer prava
svakoga pa dakako i hrvatskoga naroda na samoodreenje do odcjepljenja. [...] Sa
ZAVNOH-om utemeljenom Federalnom Dravom Hrvatskoj hrvatski narod na
koncu drugoga svjetskog rata naao [se] na strani pobjednikih demokratskih sila.
[...]
Dosljedno svojim programskim osnovama u kojima se HDZ izjasnila protiv svake
nacionalne iskljuivosti, priznajui sva prava srpskomu i svakom drugom puanstvu
u Hrvatskoj, HDZ posebno istie da je protiv svakoga revanizma.
Koja ciljeve svoje stranke navodi Franjo Tuman? to istie kao glavnu
prednost svoje stranke? Koje dogaaje iz prolosti spominje i s kojim
ciljem? Koji je dio govora mogao izazvati uznemirenje javnosti?

Franjo Tuman (1922.-1999.) sa suprugom na biralitu. Bivi partizan i general JNA,

povjesniar, krajem 60-ih godina postao je disidentom i u dva navrata bio osuivan na
zatvorske kazne zbog politikih stajalita. Hrvatskim je predsjednikom postao nakon
demokratskih promjena 1990. godine. Ponovno je izabran za predsjednika na izborima
1992. i 1997. godine. Umro je nakon due bolesti u prosincu 1999. godine, ne dovrivi
svoj drugi mandat.

Rezultati izbora u Hrvatskoj 1990. godine bili su sljedei:

HDZ

41%

SKH-SDP

24%

KNS

15%

ostali

20%

Na temelju izbornog zakona, HDZ je dobio 57,6% mjesta u

Hrvatskom saboru.

13

Proslava konstituiranja viestranakog sabora. Dana 30.

svibnja 1990. godine odrana je prva sjednica novog
Sabora SR Hrvatske - prvog izabranog na slobodnim
viestranakim izborima. Tijekom sjednice koja je odrana
u sveanoj atmosferi za predsjednika Predsjednitva
Republike Hrvatske izabran je voa pobjednike stranke
Franjo Tuman. Mnogi graani s oduevljenjem su doekali
taj dogaaj. Velik broj ljudi okupio se pred zgradom
Sabora, a onda je slavlje nastavljeno na ulicama Zagreba.

U prvim mjesecima nakon dolaska HDZa na vlast hrvatski nacionalni osjeaji

izraavali su se na simbolikoj razini. Mijenjali
su se nazivi ulica i institucija. Novoizabrani
Hrvatski sabor poduzeo je korake koji su, kao
i u ostalim bivim socijalistikim zemljama,
za cilj imali promjenu drutveno-politikog
sustava. Iz naziva republike izostavljen je
pridjev socijalistika, te odabran novi oblik
grba i zastava bez zvijezde petokrake. Tijekom
druge polovice 1990. godine vodila se je
javna rasprava o prijedlozima novog ustava.
Ustav je usvojen u Hrvatskom saboru 22.
prosinca 1990. godine.

Proglaenje ustava. Ustav Republike Hrvatske proglaen

je 22. prosinca 1990. godine u Hrvatskom saboru.
Proglaenju su prisustvovale i mnoge ugledne linosti iz
javnog ivota.

14

O Ustavu i novom dravnom znakovlju postojala

su razliita miljenja. to se isticalo i zato?
Zato su nekima bila vana jedna, a drugima
posve druga pitanja? Koje se odredbe i
miljenja odnose na nacionalni poloaj
Hrvata/Srba/ostalih, koje na politike
odnose unutar RH, a koje na poloaj
Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji?

Za veinu hrvatskih
graana je promjena
hrvatskog ustava znaila
raskid s komunistikim
nasljeem.
Za veinu hrvatskih
graana je promjena
hrvatskog ustava znaila
osnaivanje hrvatske
dravnosti.

USTAV RH
Istie se potovanje prava ovjeka,
nepovredivost vlasnitva, vladavina
prava i demokratski viestranaki sustav.
RH ima pravo na samoodreenje, to
ukljuuje i pravo na odcjepljenje.

Bilo je prijedloga
da Hrvatsku treba definirati
kao graansku dravu, tj.
kao dravu svih graana
koji u njoj ive.

RH je nacionalna drava hrvatskog naroda

i drava pripadnika ostalih naroda i manjina
koji su njezini dravljani: Srba, Muslimana,
Slovenaca, eha, Slovaka, Talijana, Maara,
idova i drugih. Njima se jami ravnopravnost
i ostvarivanje nacionalnih prava.

Pravo na samoodreenje do odcjepljenja

garantirano je jugoslavenskim narodima i
republikama svim ustavima
nakon 1946. godine

Oporbene stranke
smatrale su da su Ustavom
predviene ovlasti predsjednika
republike prevelike i da to
predstavlja opasnost za
demokraciju u
Hrvatskoj.
Dio Srba je smatrao
da se Ustavom umanjuju prava
Srba u Hrvatskoj jer je prema
ustavu iz 1974. Hrvatska bila
nacionalna drava hrvatskog
naroda, drava srpskog naroda
u Hrvatskoj i drava narodnosti
koje u njoj ive.

Srbi u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena

Poetkom devedesetih Srbi su inili oko 12% ukupnog stanovnitva
Hrvatske. Tradicionalno su bili naseljeni na podrujima nekadanje
Vojne krajine (u dijelovima Slavonije, Like, Banije i Korduna) te
sjeverne Dalmacije. U drugoj polovici 20. stoljea je u procesu
urbanizacije opadao postotak srpskog stanovnitva u seoskim
podrujima, naroito nerazvijenima, a rastao u gradovima.
Pod utjecajem dogaaja u Srbiji jaao je i nacionalizam meu
Srbima u Hrvatskoj. Kako je srpsko pitanje sve vie izbijalo u prvi

plan, razvile su se i rasprave o njihovu poloaju. Pritom je svatko

navodio svoje argumente: primjerice, dok je srpska strana isticala
problem nerazvijenosti krajeva u kojima ive Srbi i stalno opadanje
njihova broja, hrvatska je strana isticala natprosjenu zastupljenost
Srba u politici, vojsci i policiji. Obje su se strane pozivale na povijest.
Povijesni dogaaji, posebice iz Drugoga svjetskog rata, koristili su
se kako bi se meu stanovnitvom razvijao strah prema drugoj strani,
osjeaj nepravde i opravdavali odreeni zahtjevi.

15

Karta razmjetaja srpskog stanovnitva prije rata

Postotak srpskog stanovnitva u

pojedinim hrvatskim gradovima
prema popisu iz 1981. godine:
Zagreb

4,5%

Rijeka

11,2%

Osijek

15,3%

Vukovar

32,5%

ibenik

9,5%

Petrinja

45,1%

Izvor 6
Sljedei ulomak govori o strukturi srpskog stanovnitva u Hrvatskoj 1984. godine (iz
knjige Drage Roksandia Srbi u Hrvatskoj, Zagreb, 1991):

1984. godine, [...] su Srbi u Hrvatskoj 17,7% politikih rukovodilaca, 12,5% privrednih rukovodilaca,
11,9% pripadnika sistemske inteligencije, 7,5% strunjaka, 13,7% VKV i KV radnika, 18,4% NKV
radnika, 5,8% obrtnika i 11,2% seljaka.
Uoljivo je [...] iskakanje u kategoriji politikih rukovodilaca, ali i svih kategorija radnika, ali i podbacivanje
u kategorijama strunjaka i obrtnika. [...] Kao to zabrinjava preveliki udio politikih rukovodilaca, tako
zabrinjava i premali udio strunjaka.
Moe se zakljuiti da se Srbi u Hrvatskoj, kao nacionalna zajednica, neizbjeno tee suoavaju s temeljnim
problemima u Hrvatskoj i Jugoslaviji... nego Hrvati u Hrvatskoj.

16

Na prvim viestranakim izborima u

Hrvatskoj u travnju 1990. godine velik dio
Srba je glasovao za SKH, a dio za
novoosnovanu Srpsku demokratsku stranku.
No, tijekom ljeta 1990. godine poelo je rasti
meusobno nepovjerenje. Situaciju je
pogorao stav Miloevieva reima koji je sve
vie dovodio u pitanje postojee republike
granice. Pritom se teilo stvaranju drave
koja bi obuhvatila veinu Srba, ukljuujui
i one koji ive u BiH i Hrvatskoj. Radikalne
srpske skupine obnovile su etniki program
i zahtijevale su zapadne srpske granice na
liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Opoj su
napetosti pridonosili sluajevi otputanja

Srba s posla u Hrvatskoj i pojava radikalnih

hrvatskih nacionalistikih skupina.
U sjevernodalmatinskim i likim opinama
sa srpskom veinom najavljeno je za kraj
kolovoza 1990. godine odravanje referenduma o autonomiji. Referendum nije bio
sazvan u skladu sa zakonima, pa su ga
hrvatske vlasti pokuale sprijeiti. Tada je
na podruju Knina, Obrovca i Benkovca
blokiran cestovni i eljezniki promet izmeu
kopnene Hrvatske i Dalmacije. Nekoliko dana
kasnije stanje se primirilo, no povremenih
blokada prometnica bilo je i u sljedeim
mjesecima. Zbog ovakvog je stanja trpjelo
gospodarstvo i stvarao se osjeaj nesigurnosti.
Iako oruanih sukoba nije bilo, politike
nesuglasice bile su sve vee.

Izvor 7
Lazar Macura, jedan od srpskih politiara u Hrvatskoj, lan Srpskog nacionalnog vijea prema
asopisu Duga, jesen 1990.

Neemo da budemo nacionalna manjina, niti puk, puanstvo, ve da ostanemo narod to smo i do sada bili.
Hoemo da svoj jezik zovemo srpski, a ne da nam deca u koli ue hrvatski jezik, to je ve u upotrebi. Hoemo
autonomiju kolskih programa, naroito onih koji, poput istorije, jezika, knjievnosti, mogu imati ideoloke
primise, hoemo da se sa zastave skine ahovsko polje, jer ono ima uasnu teinu i asocira na restauraciju NDH.

Izvor 8
Drago Roksandi, autor strunog elaborata Ljudska i graanska prava i otvorena pitanja personalne i
kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj, u tjedniku Danas u jesen 1990. godine:

Opravdano se istie da otvorena pitanja odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj nije mogue rjeavati nigdje drugdje
nego u Hrvatskoj. [...]
Srbi u Hrvatskoj koji ne dovode u pitanje Hrvatsku kao nacionalnu dravu hrvatskog naroda, ali koji se i ne
odriu svojih prava manjinske nacionalne zajednice u skladu s meunarodnim i europskim pravom, nuno se
suoavaju s pitanjem demokratskog, zakonski reguliranog naina izraavanja svojih politikih interesa u
viestranakom parlamentarnom sistemu. U njemu je njihova obveza, kao i svih drugih dravljana Republike
Hrvatske, da unapreuju njegovo funkcioniranje i u opem i u svom, posebnom interesu... [...].
Meu srpskim stanovnitvom u Hrvatskoj postojala su razliita stajalita u vezi promjena koje
su se dogaale. Ovdje su navedeni samo primjeri. Koje su osnovne razlike izmeu ova dva
miljenja? to misli o ideji da razliiti narodi trebaju uiti razliitu povijest?

O izvorima: Fotografije
nisu neutralna svjedoanstva o prolosti.
Primjerice, fotograf odabire motiv i kut snimanja,
donosi odluku to je vrijedno slikanja, a to ne, izraavajui
tako esto svoje stavove. Autor ili urednik odabire fotografije
za novinski lanak, knjigu ili udbenik. Potpis koji se nalazi
uz nju esto moe odrediti na doivljaj fotografije. U
osnovi, fotografijama moemo postavljati dva tipa
pitanja: to vidim? to mogu zakljuiti na temelju
toga to vidim i to znam o slici?

Barikade na cestama u okolici Knina u kolovozu 1990.

godine. Ti su dogaaji u Hrvatskoj poznati kao balvanrevolucija (zbog balvana kojima su blokirane prometnice),
dok su ga vlasti SAO Krajine kasnije proglasile danom
ustanka srpskog naroda. Neki povjesniari uzimaju taj
datum kao poetak rata u Hrvatskoj. to misli, u koju je
svrhu snimljena ova fotografija?

17

Srbi su u tim dijelovima Hrvatske ivjeli izolirani od ostatka

drave, a njihovi predstavnici prestali su sudjelovati u radu Sabora.
Umjesto toga izravno su se obraali vlastima u Srbiji. Informacije o
aktualnim zbivanjima dobivali su iz srbijanskih medija koji su irili
strahove od nove vlasti u Zagrebu. Formulacije hrvatskog ustava
koristile su se kao argument za tu tezu, bez obzira na to koliko su
u stvarnosti mijenjale poloaj srpskog stanovnitva u Hrvatskoj. Ni

hrvatske vlasti nisu pronalazile rjeenje u pregovorima s lokalnim

srpskim predstavnicima, smatrajui da je pravi pokreta problema
Slobodan Miloevi i da s njime valja pregovarati. Tri dana prije
donoenja novog hrvatskog Ustava proglaena je Srpska autonomna
oblast Krajina. Na njezinom je podruju ivjela otprilike treina
srpskog stanovnitva u Hrvatskoj.

Uloga medija, propaganda i slika drugoga

U dogaajima koji su doveli do raspada Jugoslavije i rata vanu
je ulogu igrala propaganda. U vrijeme socijalistike Jugoslavije, slino
kao i u drugim komunistikim zemljama, mediji nisu mogli slobodno
djelovati. Partijska rukovodstva i sredinje vlasti imali su odluujui
utjecaj na medije. Reim Slobodana Miloevia mogao je putem medija
lako manipulirati srpskom javnou, nastojei pridobiti to veu
podrku za svoje politike i ratne pothvate. Budui da su srbijanski
mediji imali velik utjecaj na Srbe u Hrvatskoj, isto se raspoloenje
prenosilo i izvan granica Srbije. Nakon kratke liberalizacije 1989. i
1990. godine i hrvatski su se mediji tijekom rata nali pod snanim
utjecajem nove vlasti.

Putem medija (novina, televizije), ali i drugim sredstvima (knjigama,

plakatima, glasinama), esto se stvarala crno-bijela slika koja je
vlastitu stranu prikazivala iskljuivo u pozitivnom, a druge u
negativnom svjetlu.
Zloupotrebljavala se povijest, jer su se iz prolosti birale samo
one injenice koje su se uklapale u sliku koja se nastojala oblikovati.
Pod utjecajem rastueg nacionalizma sve su se ee mogli uti vrlo
grubi izrazi i izravno pozivanje na neprijateljstvo prema drugoj strani
tzv. govor mrnje.

Izvor 9
Citat iz knjige S. Ramet, Balkan Babel [Balkanski Babilon], Boulder, 1996.

Nakon to se dokopao vlasti u Srbiji, Miloevi je potkraj 1987. godine odluio

uspostaviti svoju kontrolu nad srbijanskim tiskom. Zamijenio je urednike izdanja
beogradske izdavake kue Politika, a vei broj dobrih novinara poslan je u sjajno
izgnanstvo na mjesto stranih dopisnika. Na taj je nain Miloevi osigurao poslunost

i jedinstvo stanovita od strane srbijanskog tiska. [...]

Kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj, nove politike vlasti su poduzele korake da uvrste
vladinu kontrolu nad medijima, ak do te mjere da su preuzele stvarno vlasnitvo
nad nekim vodeim dnevnim i tjednim novinama.

Izvor 10
Beogradski tjednik NIN izvjetava o osnivanju novih stranaka
(3.12.1989.)

Samo pedantni statistiari mogu odgovoriti na pitanje koliko u ovom trenutku u

Hrvatskoj i Sloveniji ima alternativnih udruenja, saveza ili zajednitva, ije
programske smjernice paralelno idu sa pravcem politikog djelovanja i ambicija.
Osim Udruenja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, svi ostali igraju na
nacionalni eton u za sada ne dobivaju nita osim posmatrakih simpatija ili

18

zabrinutosti. Inventivni osnivaki zanos u Sloveniji prilino je splasnuo, pa ve mjesec

dana nema novih vijesti o raanju novih zajednica koje e nas, to je valjda jasno,
odvesti u Europu. [...]
U medijskom izvjetavanju nije bitno samo ono to se kae ve i kako
se kae. Je li autor pozitivno ili negativno raspoloen prema pojavi
viestranaja? Na temelju ega to moe zakljuiti?

Izvor 11
Jovan Opai, jedan od elnih ljudi SDS-a,
intervjuu iz 1995. godine govori o izvjetavanju
kninskih medija o dogaajima od 17. kolovoza
1990. godine.

Sluamo Radio-Knin i ujemo da Sluba obavetavanja

javlja: 'Tri oklopna ustaka transportera viena su na
eleznikoj stanici Plavno...' To je moje selo, a od mesta gde
mi odravamo sastanak stanica je udaljena dva-tri kilometra.
Mi, bre-bolje, prekidamo sastanak, uzimamo oruje i
istravamo napolje. Kad stvarno, sluajno ili namerno,
neko puca iz puaka. Sedamo u automobile i brzo kreemo
prema pucnjavi, reeni da uemo u borbu. Kad dole kod
eleznike stanice nita. Nema oklopnih transportera.
ista la. A zamalo da su nai momci ubili oveka koji je
svojim mercedesom dolazio kui iz Zagreba. U stvari jedva
su se uzdrali da ne pucaju kada su na automobilu videli
zagrebake tablice. Tako je kod nas krenula 'balvanrevolucija', u stvari la i obmana.

Srpski su mediji od poetka cjelokupnu hrvatsku vojsku

poistovjeivali s ustaama. U hrvatskim se medijima s jaanjem
sukoba ustalio naziv 'etnik' za pripadnike svih srpskih postrojbi,
bez obzira jesu li nosili etnika obiljeja. Proui izvore
(svjedoanstvo Jovana Opaia i ovu hrvatsku karikaturu iz 1995.
godine). Kakva se slika stvarala o drugoj strani?

Zadaci
Na prvim stranicama govorili smo o tome kako postoje razliita tumaenja prolosti i kako ona mogu
utjecati na tumaenja sadanjosti. Tako je bilo i s dogaajima koji su doveli do nestanka Jugoslavije.
Kada o tome govore, ljudi ak upotrebljavaju razliite izraze. Primjerice, dok e jedini tvrditi da se
Jugoslavija raspala, drugi e govoriti da je unitena; jedni e govoriti o nastanku novih demokratskih
drava, a drugi o odcjepljenju. Meunarodna je zajednica na kraju prihvatila stav da se Jugoslavija
raspala i priznala samostalnost drava koje su nastale na njezinu prostoru. Razmisli paljivo o znaenju
svakog od tih izraza: u njima se kriju i razliita tumaenja uzroka i posljedica tih dogaaja.
1.

Zato su ljudi razliito tumaili razloge nestanka jugoslavenske drave? Navedi to je mogue vie
razloga. Pri tom e ti pomoi materijali koje si prouavao/la u ovoj cjelini.

2. Kako i zato nastaju pristrane i iskrivljene slike dogaaja? Prisjeti se: ak i ako su svi dogaaji koje
spomenemo istiniti, moemo dobiti iskrivljenu sliku zbog jednostranog odabira, prenaglaavanja jednih
ili izbjegavanja drugih injenica.
3. Navedi one uzroke koje ti smatra najvanijima za raspad Jugoslavije. Pokuaj da tvoja slika bude to
manje pristrana. Ovaj zadatak moe napisati u obliku eseja.

19

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.-1995.

Zagreb, jesen 1991.

Nakon burnih dogaaja u socijalistikim

zemljama na samom kraju 80-ih godina poela
se mijenjati i karta Europe (vidi str. 4). Bila
je to etapa u procesu nastajanja nacionalnih
drava u tim dijelovima Europe. Raspale su
se vienacionalne drave poput SSSR-a,
ehoslovake i Jugoslavije. Njemaka se 1990.
godine ujedinila. Razdruivanje SSSR-a je
uglavnom prolo mirno, iako je na nekim
podrujima, napose na Kavkazu, bilo lokalnih
ratova. ehoslovaka se mirno podijelila
1993. godine. Unutar granica novih drava
ostao je velik broj pripadnika drugih naroda,
primjerice brojna ruska manjina u baltikim
dravama i Ukrajini.
Naalost, raspad Jugoslavije nije proao
mirno. U prvoj polovici devedesetih dolo je
kratkotrajnog rata u Sloveniji, te mnogo
dueg i traginijeg ratnog sukoba na podruju
Hrvatske te Bosne i Hercegovine koji je odnio
mnotvo ljudskih ivota. Na samom kraju
desetljea rasplamsali su se novi sukobi na
Kosovu i u Makedoniji.
Ovo poglavlje govori o najvanijim ratnim
i politikim zbivanjima izmeu 1991. i 1995.
godine. U Hrvatskoj se za to razdoblje uvrijeio
naziv Domovinski rat. Dio te prie su i
pojedinana ljudska iskustva: upravo nam
ona omoguavaju da potpunije razumijemo
kako je rat mijenjao ivote ljudi.

20

Rat u Hrvatskoj i BiH 1991.-1995.

U ratu koji je izbio tijekom 1991. godine, na dijelu teritorija Republike Hrvatske
proglaena je Republika Srpska Krajina. Obuhvaala je izmeu 15.000 i 17.000
km2 (oko 26% hrvatskog teritorija) i imala neto vie od 400.000 stanovnika.

U prvoj polovici 1992. na ta su podruja stigle zatitne snage UN-a, a ta su

podruja proglaena zatienim zonama (UNPA zone).
Ruiaste zone - rubna podruja pod srpskom kontrolom naseljena hrvatskim
stanovnitvom koja su trebala biti odmah vraena pod hrvatski nadzor, no to se
tijekom mandata UN-a nije dogodilo.

21

Hrvatska: Od prvih sukoba do proglaenja neovisnosti

Prva polovica 1991. godine donijela je nove
napetosti izmeu hrvatskih vlasti i dijela srpskog
stanovnitva u Hrvatskoj. U proljee 1991. godine
izbili su prvi oruani sukobi u Pakracu i na Plitvicama;
u potonjem su pale prve rtve na obje strane. Nemiri
su se irili na zapadnu i istonu Slavoniju. Tamo je
dio srpskog stanovnitva takoer postavio barikade,
dok su neki potezi lokalnih hrvatskih vlasti pridonosili
zaotravanju situacije. U sukobima je sve ee
intervenirala JNA, priklanjajui se Miloevievim
ciljevima i opskrbljujui orujem srpske snage. Hrvatske
vlasti su, naprotiv, raspolagale slabo naoruanim
postrojbama.
Pregovori predsjednika jugoslavenskih republika
o preureenju drave u prvoj polovici 1991. godine
nisu donijeli rezultata. U Hrvatskoj je jaalo
raspoloenje za odvajanjem od Jugoslavije. Na
referendumu koji je odran 19. svibnja 1991. veina
stanovnitva 93% od ukupnog broja izalih
izjasnila se za samostalnost i mogunost stupanja
u savez suverenih drava (konfederaciju) s ostalim
republikama. Srbi u Krajini su organizirali vlastiti
referendum na kojem su se izjasnili za prikljuenje
Srbiji i ostanak u Jugoslaviji.

Proglaenje nezavisnosti u podrumu zgrade INA-e 8. 10. 1991. Dan

ranije zrakoplovstvo JNA raketiralo je Banske dvore u Zagrebu
sjedite hrvatskih vlasti.

Proglaenje
nezavisnosti u
podrumu INE

22

estorica predsjednika jugoslavenskih republika pregovarali su tijekom prve polovice 1991.

godine o preureenju drave. Ovaj je lanak objavljen u tjedniku Danas 26. oujka 1991.
godine. Pogledaj naslov, podnaslov i ilustracije. Koje injenice iz njih moe doznati? Kako
odraavaju stavove autora lanka i urednitva novina (odabir rijei, raspored ilustracija)?

Hrvatska i Slovenija su 25. lipnja 1991. donijele odluku o

samostalnosti i pokrenule postupak formalnog razdruivanja od
Jugoslavije. Pokuaj savezne vlade i JNA da preuzmu kontrolu graninih
prijelaza u Sloveniji doveo je do sedmodnevnog rata koji je zavrio
neuspjehom i povlaenjem jugoslavenske vojske iz najzapadnije
republike. Kako bi se omoguilo mirno rjeavanje krize, dvije su
republike poetkom srpnja zamrznule svoju odluku o proglaenju
samostalnosti na tri mjeseca. No to nije dovelo do dogovora niti
sprijeilo irenje rata u Hrvatskoj. Stoga je 8. listopada 1991. godine.
Hrvatski sabor proglasio punu neovisnost Republike Hrvatske. No,
tada su se ve vodile teke borbe irom Hrvatske.

Vrhunac rata u Hrvatskoj (druga polovica 1991.)

Izvor 12
Naizmjenino, na udaljenosti od nekoliko kilometara, rat je blizu, opipljiv,
potom stvaran. Poslije protutenkovskih zapreka i vonje u cik-caku dolaze
prekrasna sela u kojima se rat uope ne osjea. as vidite teko naoruane
pripadnike Narodne garde, as starie koji mirno avrljaju pred svojim vratima.
Tu su vree napunjene pijeskom i zapreke pripremljene za presijecanje ceste, a
tamo jato gusaka koje mirno prelaze kolnik, a iza njih se voze djeca na biciklima.
Na jednom raskriju policajac skree promet dalje od podruja borbi. Na
iduem pak raskriju sveano obuena gomila izlazi iz crkve. U jednom selu na
trgu se epiri sajam sa svjetleim i gromoglasnim atrakcijama. Nekoliko
kilometara dalje ispred crkve poredani su lijesovi prekriveni hrvatskom zastavom
i okrueni poasnom straom. (10. rujna 1991.)

Vukovar je u tromjesenoj opsadi gotovo potpuno sruen, a stradao je velik broj njegovih
graana. Nakon to je 18. studenog 1991. pao u ruke JNA i srpskih jedinica, branitelji su
ubijeni ili odvedeni u zatvore i logore u Srbiji. Meu njima su bili i ranjenici iz vukovarske
bolnice. Preivjelo stanovnitvo moralo je napustiti grad.

U Izvoru 12 novinar uglednih francuskih dnevnih novina Le Monde

Yves Heller opisuje prilike u Hrvatskoj u rujnu 1991. godine. Od ljeta
1991. oruani sukobi u Hrvatskoj prerasli su u otvoreni rat. U sukob
su se, uz podrku Miloevieva reima, ukljuili i JNA te dobrovoljake
i plaenike jedinice iz Srbije.
arita sukoba bila su oko Knina, na Baniji, u istonoj Slavoniji
oko Osijeka i Vukovara, te u zapadnoj Slavoniji oko Pakraca i Okuana.
Istovremeno su hrvatske snage blokirale vojarne JNA u veim mjestima.
Veina se vojarni predala bez borbe, nakon ega su hrvatske snage
dobile dodatno naoruanje. Vrhunac rata u Hrvatskoj dogodio se u
posljednja tri mjeseca 1991. godine, u vrijeme bitke za Vukovar i
opsade Dubrovnika. Slike razaranja ovih gradova i stradanja njihova
stanovnitva potaknule su meunarodnu javnost da se odlunije
umijea u sukob.
Do kraja 1991. godine pod srpskom se kontrolom nala otprilike
treina teritorija Republike Hrvatske (karta). Na tom su podruju
srpske vlasti u prosincu 1991. proglasile svoju dravu Republiku
Srpsku Krajinu, s namjerom njezina prikljuenja Srbiji. Potkraj 1991.
je napredovanje JNA i srpskih jedinica zaustavljeno, a hrvatske su
snage pod svoju kontrolu vratile vei dio zapadne Slavonije.

Dubrovnik je teko stradao u granatiranju, a njegova je okolica razorena. Grad ipak nije
osvojen. Najei topniki napad dogodio se 6. prosinca kada je pogoeno vie zgrada u
staroj gradskoj jezgri. Ruenje grada od strane JNA i crnogorskih rezervista imalo je velikog
odjeka u svijetu i odigralo je veliku ulogu u promjeni stava meunarodne zajednice prema
ratu na podruju Jugoslavije.

23

Rat je u Hrvatskoj prouzroio teka stradanja. JNA i srpske paravojne

jedinice odgovorne su za protjerivanja i ubijanja hrvatskog i drugog
nesrpskog stanovnitva s ciljem stvaranja etniki istih srpskih
podruja. Razarani su gradovi i sela, te namjerno unitavani kulturni
spomenici i katolike crkve. Stotine tisua ljudi prognane su iz svojih
domova. Slubenih podataka o broju stradalih nema, a pojedine
procjene govore o oko 15.000 poginulih i nestalih civila i vojnika.
Jo su nesigurnije brojke o broju stradalih vojnika i civila na srpskoj
strani, no spominje se brojka od nekoliko tisua ljudi. U akcijama
hrvatske vojske poinjena su i materijalna razaranja, primjerice u
zapadnoj Slavoniji. Tamonje srpsko stanovnitvo izbjeglo je na
podruja pod srpskom vlau.

Razruena srpska sela u zapadnoj Slavoniji.

Hrvatska postaje meunarodno priznata drava.

Dolazak snaga UN-a
Razvoj dogaaja tijekom 1991. godine prisilio je meunarodnu zajednicu da odlunije
djeluje na zaustavljanju rata u Hrvatskoj. Europska zajednica je prihvatila zakljuak svoje
komisije da se Jugoslavija raspala i priznala republike (avnojske) granice kao granice novih
drava. Pritom je posebno naglasila potrebu zatite prava manjina. Hrvatski sabor je stoga
izglasao Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama etnikih i nacionalnih zajednica i
manjina. Europska zajednica je zatim formalno priznala Hrvatsku i Sloveniju 15. sijenja 1992.
godine. Sljedeih su mjeseci Hrvatsku priznale i mnoge druge zemlje, a u travnju je primljena
u punopravno lanstvo Ujedinjenih naroda.
Poetkom sijenja 1992. godine potpisano je primirje koje se, uz vea ili manja krenja,
odralo tri i pol godine. U Hrvatsku su dole snage UN-a. Podruja pod srpskom kontrolom
stavljena su pod njihovu zatitu (vidi kartu), s konanim ciljem njihove mirne reintegracije
u dravnopravni sustav Republike Hrvatske. Nakon dolaska snaga UN-a situacija se privremeno
smirila. No, sljedeih godina nije postignut nikakav napredak u povratku prognanika, dok su
krajike vlasti odbijale pregovore o vraanju tih podruja u sastav Hrvatske.
Povremeni sukobi nastavili su se tijekom 1992. i 1993. godine i vodili su gospodarskom
iscrpljivanju. Pritom je vie bila pogoena Krajina zbog izolacije i prestanka dotoka pomoi

Hrvatska delegacija na elu sa predsjednikom Tumanom

prisustvuje postavljanju zastava Republike Hrvatske i
Republike Bosne i Hercegovine na jarbol pred zgradom UNa u New Yorku 22. svibnja 1992. godine.

24

iz Srbije koja se zbog rata u Bosni i Hercegovini nala pod udarom

meunarodnih sankcija. Srpske su snage povremeno granatirale
hrvatske gradove (Zadar, Biograd, ibenik i druge) u kojima je stradalo
stanovnitvo i imovina. Dalmacija je trpjela teke redukcije struje
zbog oteenja hidroelektrane Perua. Hrvatska je vojska provela

nekoliko manjih vojnih akcija kojima je stavila pod svoju kontrolu

neka strateki i gospodarski vana podruja (vidi kartu). Zbog tih je
akcija vie tisua Srba napustilo svoja sela, a bilo je ubojstava civila
i palea imovine (npr. na podruju Medaka).

Rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

U Bosni i Hercegovini su potkraj 1990. godine dole na vlast
nacionalne stranke s razliitim idejama o budunosti zemlje. Dok su
Muslimani-Bonjaci i dio Hrvata zagovarali cjelovitu zemlju, Srbi i
dio Hrvata teili su njezinoj podjeli i pripajanju dijelova Srbiji,
odnosno Hrvatskoj. Na referendumu u oujku 1992. godine veina
graana se ipak izjasnila za neovisnost Bosne i Hercegovine.
No, referendumu se nisu odazvali Srbi i nisu prihvatili njegove
rezultate. Ve u travnju su proglasili svoju dravu Republiku Srpsku.
Srpske su snage zapoele vojne akcije u kojima su zaposjele 70%
teritorija Bosne i Hercegovine. Glavni grad Sarajevo drale su pod
opsadom vie od tri godine. Potporu im je pruala JNA i Miloeviev
reim, zbog ega je UN nametnuo Srbiji gospodarske i politike
sankcije.
Hrvatske i bonjake snage su u poetku suraivale u obrani. No,
poetkom 1993. je dolo do njihovih meusobnih sukoba koji su u
srednjoj Bosni i u Hercegovini prerasli u hrvatsko-muslimanski rat.
Kako su bosanskohercegovaki Hrvati uivali pomo i podrku tadanjih
vlasti u Zagrebu, sukob se nepovoljno odrazio i na Hrvatsku koja se
nala na rubu meunarodnih sankcija. Angairanjem SAD-a sukob je
prekinut u veljai 1994. godine te je sklopljen sporazum o uspostavi
hrvatsko-bonjake federacije.
Ljudska cijena rata u Bosni i Hercegovini bila je daleko najvia
od svih sukoba na podruju bive Jugoslavije. Poinjeni su brojni
zloini i nasilja nad civilnim stanovnitvom, ponajvie nad MuslimanimaBonjacima i Hrvatima na podruju pod srpskom kontrolom. Stradale
su desetine tisua ljudi. Slubenih podataka nema, no procjene govore
i o 150.000 stradalih. Osnivani su koncentracijski logori i namjerno
uniteni brojni vjerski objekti i niz vrijednih kulturnih spomenika.
Stotine tisua ljudi su prognane iz svojih domova i izbjegle u susjedne
i druge drave.

Izbjeglice iz Srebrenice. U bosanskohercegovakom ratnom sukobu muslimansko stanovnitvo

je teko stradalo. Najvei se zloin dogodio u gradiu Srebrenici 1995. godine, gdje su
srpske snage nakon zauzimanja grada poubijale vie tisua zarobljenih vojnika i civila.
Takoer, posvuda su namjerno unitavani spomenici islamske kulture poput uvene damije
u Banja Luci.

U hrvatsko-bonjakom ratu stradalo je vie tisua ljudi na obje strane. Vrhunac hrvatskobonjakog rata dogodio se u Mostaru. Grad je bio podijeljen izmeu zaraenih strana, a
njegov zapadni dio proglaen je glavnim gradom Hrvatske Republike Herceg-Bosne. U
meusobnim granatiranjima grad je pretrpio teka razaranja, naroito njego istoni dio.
uveni Stari most sruile su 1993. godine hrvatske snage. Most je obnovljen 2004. godine.

25

Cijena rata
Rat je na razne naine utjecao na ivote
ljudi. Mnogi su izgubili svoje blinje i postali
prognanici i izbjeglice. Mnoge su se obitelji
raspale jer su se njihovi lanovi nali na
suprotnim stranama. ak i u onim dijelovima
koji nisu bili direktno zahvaeni ratom ivot
nije bio isti kao prije. U okolnostima rata i
nasilja ljudi su se svakodnevno nalazili u
situacijama koje su od njih zahtijevale
donoenje tekih odluka. Na sljedeim
stranicama donosimo tek neka od njihovih
iskustava.

Razruena crkva u Gospiu

Britanski novinar Marcus Tanner posjetio je u sijenju 1992. okupirani

istonoslavonski gradi Ilok i opisao svoje dojmove u knjizi Hrvatska
drava stvorena u ratu (Zagreb, 1999.):

17. listopada prethodne godine [1991., op. a.] jugoslavenska je vojska

jednostavno naredila da 3000 Hrvata, otprilike onoliko koliko ih je u Iloku tada
ivjelo, smjesta napusti grad. U Iloku ih je ostao zanemarivo mali broj, zajedno s
nekih 1500 Slovaka [...] Sva vlast u gradu prela je u ruke predstavnika tzv.
Republike Srpske Krajine. Ono malo Hrvata koji su odluili ostati, a meu njima
je bilo najvie ena starije dobi, doimalo se ucviljeno i u strahu za svoju sigurnost.
[...]
Vijugave ulice podno dvorca na brijegu bile su pune automobila s hrvatskim
tablicama. Ali vozai nisu bili Hrvati, nego Srbi izbjeglice koji su u vrijeme hrvatske
ofenzive u jesen 1991. bjeali iz zapadne Slavonije da bi sve do tada ivjeli po
izbjeglikim centrima u Srbiji. Onda su krenuli u potragu za novim domovima. [...]
U jednoj kui zatekao sam dvije obitelji iz Grubinog Polja, u zapadnoj Slavoniji.
Opravdavali su se zbog svoje odluke da prisvoje tuu imovinu. Nita nismo
promijenili, uporno je tvrdila jedna od ena. Pogledajte, ak smo i njihove
fotografije ostavili na zidovima.

26

Francuski novinar Yves Heller zabiljeio je u svojoj knjizi Neugaena

eravica u listopadu 1991. priu hrvatske prognanice D. M.:

Ve tri dana D. M. prelazi preko dva mosta zakrena ostacima kamiona to

zauzimaju kolnik izrovan protutenkovskim minama, posut zdrobljenim staklom i
utom. Ve tri dana ulazi u Turanj, hoda izmeu ruevina i kua iji su zidovi izbueni
mecima, a prozorska stakla razbijena. Ve tri dana vraa se a da nije dola do cilja.
U srijedu 16. listopada, zajedno sa esnaestogodinjom keri, nije otila dalje od
prvog raskrija zbog straha od snajperista. Nije, dakle, mogla ostvariti svoj san,
vidjeti na trenutak svoju kuu u zaseoku blizu Turnja, karlovakog predgraa,
pedesetak kilometara jugoistono od Zagreba.
U nedjelju 6. listopada popodne D. je naglo morala napustiti kuu u Mikiima.
Ve dva dana predio je bio bombardiran, a te nedjelje pucalo se osobito jako, pa je
s muem i dvoje djece morala odmah otii i prijei na lijevu stranu Korane du koje
se protee Turanj.
Sada je zaselak Mikii pod nadzorom srpskih snaga. Turanj je prva hrvatska
crta. D. je prvo pobjegla u Sloveniju, a potom se vratila u Karlovac koji je poetkom
listopada bio silovito bombardiran. Odatle redovito dolazi i pokuava vidjeti svoju
kuu o kojoj zna samo jedno: po njoj se pucalo, ali jo uvijek stoji.

Kako je rat eskalirao, u dijelovima Hrvatske pod nadzorom hrvatskih

vlasti raslo je nepovjerenje i neprijateljstvo prema srpskom stanovnitvu.
Bilo je otputanja s posla, deloacija iz stanova, unitavanja imovine,
pa ak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo vie desetaka
tisua Srba. Yves Heller je zapisao sljedeu priu:

Biti danas Srbin u Zagrebu glavnom gradu Hrvatske znai imati jake ivce
zbog stanja u kojem potpuno vlada bezumlje. To osobito vrijedi za one koji se protive
osvajakoj politici to je vode politiari iz Srbije, koji ele ivjeti u neovisnoj
Republici Hrvatskoj i, borei se protiv svih zapreka, pokuavaju pomiriti stavove
ee nametnute strahom od drugoga i odjecima sjeanja na prolost nego razumom.
Svaki Srbin se ovdje osjea ugroenim od svih, od srpskih kao i od hrvatskih
ekstremista, objanjava G., Srpkinja iz Hrvatske, koja odbija rei ak i svoje ime.
U Hrvatskoj ima gotovo 12% Srba, od kojih oko 100.000 ivi u Zagrebu, kae
ta intelektualka roena u mijeanom braku koja se i sama udala za Hrvata. Sa
zaotravanjem krize njezin se obiteljski svijet poremetio, mu joj je polagano upadao
u hrvatski ovinizam i okrenuo se protiv nje, a osjeala je i da se djeca udaljuju.
Pri popisu puanstva 1981. godine svi lanovi obitelji izjasnili su se kao
Jugoslaveni, ali 1991. godine mu i djeca upisali su se kao Hrvati. A G. se osjea
isto toliko Srpkinjom koliko i lojalnom graankom Hrvatske u kojoj je oduvijek
ivjela i kae da nema drugog rjeenja za sadanji sukob nego da se prizna neovisnost
Republike Hrvatske. (listopad 1991.)
Snajperistika aleja u Sarajevu 1992. godine. Jedna od glavnih gradskih cesta bila je
tijekom opsade izloena vatri srpskih snaga. Tijekom trogodinje opsade, srpske su snage
grad sustavno razarale, a mnogo je graana izgubilo ivote.

Hrvatski prognanici iz Zapadne Slavonije, 1991.

U knjizi Hrvatsko ratno pismo 1991./92. zabiljeeno svjedoanstvo

Vukovarca Ivana o danima provedenim u podrumu za vrijeme opsade...

Ja sam bio u vlastitom podrumu. Zatvorili smo prozore vreama pijeska, pa

debelim hrastovim fosnama, u presjeku 10-15 centimetara, pa s te strane nije bilo
tako opasno. Meutim, nisi mogo ii van , jer nisi znao nikad kad e granata da
doleti, da pogine. [...] U podrumu nas je bilo trinaest. Sestra, ja i svi susjedi oko
nas. Od toga su s nama bile dvije srpske familije. Nismo nikada na to gledali. [...]
Kad vie nije bilo germe, nismo mogli pei kruh. Sestra bi napravila tijesto, a imali
smo tednjak na drva, i onda smo na plotni male pogaice pekli. To je tvrdo bilo,
ne moe se, pa smo kvasili malo, nakvasi pa opet dobro. I krumpira i tijesta se
kuhalo. Onda nije bilo ni tijesta vie, nestalo i toga.
... te o iskustvima nakon osvajanja grada od strane JNA. Iako je
u ratu bilo i drugaijih reakcija, ovo je pria o ljudskoj solidarnosti
i meusobnom pomaganju. Za hrabre postupke velikog broja ljudi
vjerojatno se nikada nee ni doznati.

Metili su mi no pod vrat i u lea kalanjikov, da e me ubiti i di je taj moj koji

je pucao. U tom momentu vikne neko: ika...! mene. Ja pogledam to je bio
moj susjed, Srbin. Prije mjesec dana smo skupa sjedili i pili, tamo kod mene, kod
moje kue. I on meni kae: ika Ivane, u auto! I ja doem do auta, sjednem

27

Ozlijeena djevojica u
sarajevskoj bolnici 1992.

odostrag, on je osto s njima, neto su se svaali, viko na njih. Doe u auto i sjedne,
a ja kaem: Pa ko da te Bog poslo! A on kae: Ma reko sam im da ta oni imaju
s ljudima radit, ja u te sada odvest ujedan logor, ne bojte se, nee vam se nita
dogodit.
Opa nesigurnost i bezakonje, gospodarske tekoe te proganjanja
i ubijanja nesrpskog stanovnitva obiljeili su ivot na podruju
Krajine. Novinari zagrebakog tjednika Danas posjetili su u prosincu
1993. godine Knin i zabiljeili sljedee:

Kronina nestaica benzina desetkovala je autobusne linije kroz Liku, pa prizori

zaleenih autostopista nisu nikakva rijetkost. Da bi se otputovalo na samo
petnaestak kilometara udaljeno odredite, mora se na cesti ekati satima...
Hvala bogu da ste mi stali, zahvaljuje nam promrzla sredovjena ena.
Objanjava da od Udbine prema Kninu putuje ve sedam sati. Kae da je zaposlena.
S mukom govori kako preivljava: Plaa mi je oko deset maraka. Na sreu, hranu
ne kupujemo jer imamo dovoljno i stoke i povra, no sve ostalo je strahovito skupo.
Obine djeje gumene izme stoje dvadeset maraka, pa ti ivi... Eh, samo da rat
stane... No recept za zaustavljanje rata ova ena ne zna. Ona misli da zna samo
to da s Hrvatima vie nema zajednikog ivota. (7. prosinca 1993.)

O izvorima: Svjedoanstva na
prethodnim stranicama odabrana u mnotvu
takvih svjedoanstva i razliitih ljudskih iskustava
u uvjetima rata. Zabiljeili su ih novinari i fotografi koji
su pratili zbivanja na ratitu, knjievnici, povjesniari ili
sami sudionici tih dogaaja. Razmisli: Tko su autori pojedinih
izvora i u koju su svrhu nastala njihova svjedoanstva,
fotografije? Koji su njihove prednosti i nedostaci? Kao
autori udbenika, i mi smo svojim odabirom izvora
pokuali ispriati odreenu priu. Moe
li je prepoznati?

Kraj rata
Tijekom 1994. godine meunarodna je zajednica izradila plan koji
je Srbima nudio iroku autonomiju unutar Hrvatske. Plan su nevoljko
prihvatile hrvatske vlasti, no srpsko ga je vodstvo odbacilo. Tada se
hrvatska strana odluila na vojno rjeavanje problema. Tijekom dviju
najveih vojnih akcija 1995. godine Bljesak u svibnju i Oluja
u kolovozu najveim je dijelom obnovljena teritorijalna cjelovitost
Hrvatske. Akcijom Bljesak hrvatska je vojska pod svoju kontrolu
stavila podruje zapadne Slavonije oko Okuana, a akcijom Oluja
pod hrvatski su suverenitet vraena podruja Like, Korduna, Banije
i sjeverne Dalmacije. Srpsko je stanovnitvo s tih podruja veinom
izbjeglo u BiH i Srbiju. Usprkos obeanjima hrvatskih vlasti, nakon
operacije Oluja poinjena su ubojstva nekoliko stotina srpskih civila,
te pljaka i pale naputene srpske imovine.

28

Akcija Oluja, te zrane akcije NATO-a protiv bosanskih Srba,

omoguile su i napredovanje bonjako-hrvatskih snaga u Bosni i
Hercegovini. One su pod svoju kontrolu stavile vie od 51% teritorija
to je potaknulo srpsku stranu na prihvaanje pregovora. Rat u Bosni
i Hercegovini okonan je mirovnim sporazumom u Daytonu (SAD) u
studenom 1995. godine. Potvren je suverenitet Bosne i Hercegovine,
a njezin je teritorij podijeljen izmeu Republike Srpske i bonjakohrvatske Federacije. Postavljen je meunarodni upravitelj s velikim
ovlastima i potvreno pravo svih izbjeglica da se vrate svojim
domovima. Istim je sporazumom predviena i mirna reintegracija
Podunavlja preostalog dijela hrvatskog teritorija koji se nalazio
pod srpskom kontrolom. To je ostvareno 1998. godine.

Doek hrvatskih vojnika

nakon Oluje u Zagrabu.

Obrati pozornost na
dvije fotografije snimljene nakon vojne akcije
Oluja. Svaka od njih pria svoju priu o njezinim
rezultatima i posljedicama: jedna o pobjedi, a druga o
tragediji i gubitku. Slini su se prizori mogli vidjeti i na
poetku rata, samo su uloge bile drugaije. Ako bismo
upotrijebili samo jednu fotografiju, a zanemarili drugu, dobili
bismo jednostran prikaz tog dogaaja. Zajedno, ova dva
izvora ukazuju na sloenost svake povijesne
pripovijesti. Uzmi to u obzir prilikom izrade
svojeg zadataka!

O izvorima:

Srpsko stanovnitvo nakon

Oluje naputa Hrvatsku.

Zadatak
>
>
>
>
>

Tvoj e zadatak biti da izradi plakat na kojem e prikazati najvanije dogaaje u ratu u Hrvatskoj i BiH.
Plakat treba sadravati sljedee elemente:
Naslov.
Kratak uvodni tekst u kojem e ukratko opisati zbivanja od 1990. do 1995. godine. Tekst ne smije imati vie
od 120 rijei.
Crtu vremena na kojoj e prikazati najvanije politike i ratne dogaaje od 1990. do 1995. godine. Politike
dogaaje prikai na jednoj, a ratne na drugoj strani crte vremena. Istakni one dogaaje koje si izdvojio/la kao
najznaajnije, prekretnice.
Odaberi 5 najkarakteristinijih slika koje objanjavaju kako je rat utjecao na ivote ljudi. Uz svaku sliku napii
kratak potpis koji nee biti dui od 50 rijei. Tvoj odabir treba dati odgovor na pitanje iz uvoda: Kako je rat
mijenjao ivote ljudi?
Komentiraj razlike u odabiru najvanijih slika i dogaaja. Zato do njih dolazi? Kada piu knjige i udbenike,
povjesniari takoer moraju odabrati odreene dogaaje koje e istaknuti, dok neke moraju izostaviti. Pritom
rade procjene o njihovu znaaju i vanosti te iznose razliite argumente kako bi potkrijepili svoj stav. Ponekad
se dogodi i da se povjesniari ne slau oko tog izbora.

29

Promjene u svijetu od 1989. do danas

Od sloma komunistikog sustava u Europi u svijetu su se dogodile
mnoge promjene. U nekim afrikim i azijskim zemljama srueni su
marksistiki reimi; u Junoafrikoj Republici okonan je apartheid,
sustav rasne diskriminacije. Jedna od najuarenijih svjetskih toaka
i dalje je Bliski istok, napose odnosi izmeu Izraela i Palestinaca.
Datum koji je svakako obiljeio najnoviju povijest jest 11. rujna
2001. Tada su pripadnici teroristike organizacije Al-Quaida napali
ciljeve u SAD-u. SAD je nakon toga objavio rat svjetskom terorizmu.
Najprije je napadnut Afganistan, a potom 2003. godine Irak na ijem
je elu bio diktator Sadam Hussein. No, te su akcije naile na veoma
razliite reakcije u svijetu, a Sjedinjene Drave nisu dobile podrku
veine svojih saveznika iz NATO-a. Usprkos zauzimanja zemlje i

uhienja Sadama Husseina, nemiri u Iraku jo uvijek traju.

Europa se takoer znatno promijenila. Zemlje lanice Europske
zajednice dogovorile su snanije povezivanje te uvoenje jedinstvene
valute, eura (Maastricht, 1992). Osnovana je Europska Unija koja je
1995. godine doivjela prvo vee proirenje (vidi kartu). Demokratski
izbori u bivim komunistikim zemljama oznaili su poetak tranzicije
(vidi str. 33). Vei dio zemalja nove Europe (kako se esto nazivaju
srednjoeuropske tranzicijske zemlje) odmah je istaknuo elju za
prikljuenjem europskim vojnim i politiko-gospodarskim integracijama.
Mnoge od njih su primljene u NATO 1999. godine, te 2004. godine
postale lanicama Europske Unije (karta). Kandidati za novo proirenje
2007. godine su Bugarska i Rumunjska. te Hrvatska i Turska.

Karta Europe prije 1989

30

Hrvatska i ostale drave nastale nakon raspada Jugoslavije

Zemlje nastale na podruju bive Jugoslavije krenule su razliitim
putovima Slovenija je politiki i gospodarski najuspjenija drava
nastala na njezinom prostoru i dosad je jedina postala lanicom
Europske Unije. Od svih republika bive Jugoslavije jedino je Makedonija
mirno izala iz SFRJ, no kasnije je iskusila oruani sukob s albanskim
stanovnitvom. Hrvatska je nakon okonanja rata doivjela gospodarski
oporavak i uz odreene zastoje napredovala u razvoju demokracije.
Danas je zemlja kandidat za Europsku Uniju. No jo je uvijek optereuju
odnosi s Hakim sudom za ratne zloine i pitanje povratka prognanika
i izbjeglica.
Ratni je sukob naroito teko pogodio Bosnu i Hercegovinu.
Zaustavljen je mirovnim sporazumom u Daytonu 1995. godine. U

Bosni i Hercegovini i danas je snano prisutna meunarodna zajednica

koja nastoji pomoi u uspostavljanju razumijevanja i pomirenja izmeu
njezinih triju naroda.
Kosovo je stalno krizno arite. Godine 1999. snage NATO pakta
su bombardirale razliite strateke ciljeve u Srbiji da bi sprijeile
progone kosovskih Albanaca. U Srbiji je 2000. godine s vlasti sruen
Slobodan Miloevi i ubrzo izruen Hakom sudu za ratne zloine.
No, napredak u demokratizaciji drutva je spor, o emu svjedoi i
atentat na reformski orijentiranog premijera Zorana inia. Odnosi
izmeu Hrvatske i Srbije postupno se normaliziraju, iako taj proces
nije ni lagan ni jednostavan.

Karta Europe nakon 1.05.2004.

31

Hrvatska nakon osamostaljenja

Na poetku ovog prirunika raspravljali smo o tekoama s kojima
se susreu povjesniari kad istrauju prolost. Sve to vrijedi i za
suvremenu povijest jer ju obiljeava i to to su mnogi ljudi (ukljuujui
i povjesniare) proivjeli dogaaje o kojima se pie. Njihova se
iskustva esto veoma razlikuju, to utjee na njihova stajalita.
tovie, pitanja iz najnovije prolosti esto su prisutna u politikim

U vrijeme
predsjednika Tumana
stvorena je samostalna
hrvatska drava.

Gospodarski i politiki
problemi s kojima se Hrvatska
suoila su najveim dijelom
posljedica rata i procesa
tranzicije.

Nakon 1990. godine

Hrvatska je demokratska drava sa
slobodnim i viestranakim izborima.
Ovlasti predsjednika i izborni zakon
osiguravali su stabilne politike
prilike u vrijeme rata i uspjeno
voenje ratnih operacija.

Hrvatska je osigurala
snanu poziciju na Balkanu. Suradnja
hrvatskih i bonjakih vlasti u ratu
pomogla je da se BiH ouva kao
drava. Tijekom 90-ih Hrvatska je
meunarodno priznata, primljena u
UN i Vijee Europe.

Na sljedeim stranicama prikazali smo samo neke teme koje se

odnose na Hrvatsku u proteklih petnaest godina. O nekima si ve
uio/la na prethodnim stranicama. Kako udbenik nudi ogranieni
prostor, to i nas autore primorava na odabir tek malog broja izvora

32

raspravama, zbog ega nije o njima lako pisati. Primjerice, o hrvatskoj

povijesti nakon osamostaljenja postoje veoma razliita i esto
suprotstavljena miljenja koja se mogu itati u novinama, uti i
vidjeti u raspravama na televiziji i radiju itd. Njih iznose politiari,
povjesniari, novinari, obini graani. Ovo su samo neka od njih.

Nastanak hrvatske
drave usko je povezan s
tadanjim meunarodnim
okolnostima u kojima nastaju
i mnoge druge drave.
Gospodarskim i
politikim problemima s kojima
se Hrvatska suoila uvelike je
doprinijela loa privatizacija,
nedjelotvorno pravosue,
korupcija i kriminal.

Izbori u Hrvatskoj bili su

slobodni, no izborni zakoni i pravila
bili su prilagoavani vodeoj politikoj
stranci. Predsjednike ovlasti bile su
prevelike, uloga Sabora umanjena, a
oporba nije imala gotovo
nikakva utjecaja.
Hrvatska se nala u
meunarodnoj izolaciji zbog svoje
politike prema BiH i krenja ljudskih
prava. Nije uspjela ui u EU s nizom
drugih bivih komunistikih
drava 2004.

koji se odnose na to razdoblje. Prouavajui materijale, pokuaj

zakljuiti koji bi se argumenti mogli koristiti za pojedine stavove.
Razmisli: Kako izbjei pristrano prikazivanje povijesnih dogaaja?

Tranzicija u Hrvatskoj
Rijeju tranzicija* oznaavamo promjene politikog i gospodarskog
sustava i ukupnu preobrazbu drutva u bivim socijalistikim zemljama.
To je teak i dugotrajan proces koji jo uvijek nije dovren.
Te bi se promjene mogle ukratko opisati kao:
prelazak od socijalistikog naina gospodarenja (sustava planskog
gospodarstva i nadziranih cijena) na trino gospodarstvo
promjena strukture vlasnitva (privatizacija*, denacionalizacija*)
prijelaz s jednostranakog na viestranaki sustav
ukupna demokratizaciju drutva
Hrvatska je na tom putu imala dodatnih tekoa. Gospodarstvu
je velike tete nanio rat. Tijekom pretvorbe i privatizacije drutvene
imovine velik je broj poduzea propao, a industrijska proizvodnja
se smanjila. Mnoga su poduzea privatizirana u nejasnim okolnostima
u kojima su najvie profitirali oni najblii vlasti. To je za mnoge
graane znailo poveanje socijalne nesigurnosti. Izgubljeno je stotine
tisua radnih mjesta, drava je umirovljenicima uskratila isplatu
nekoliko zasluenih mirovina, a plae su poetkom devedesetih

Izvor 13
Ulomak iz knjige S. Ramet, Balkan Babel [Balkanski Babilon], Boulder,
1996., o utjecaju rata na hrvatsko gospodarstvo:

Ukupna materijalna teta procjenjuje se na 18,7 milijardi amerikih dolara,

oko 400.000 ljudi ostalo je bez domova, a treina teritorija bila je okupirana
[...] Industrijska se proizvodnja smanjila za 28,5% u 1991. godini te jo
14,6% u 1992. godini. Inflacija koja je dosegla 123% u 1991. godini, popela
se sljedee godine na 665,5%. [...] Turizam, glavno uporite hrvatskog
gospodarstva, doivio je pad od 80,7% u 1991. godini i zabiljeio porast od
tek 5,7% u 1992. godini. [...] Do ljeta 1994. godine u Hrvatskoj je bilo vie
od 600.000 izbjeglica, od toga velik broj u Zagrebu.

Podaci o broju nezaposlenih u RH od 1989. do 2004. godine

(prema Hrvatskom zavodu za zapoljavanje)
godina

prosjeni broj
nezaposlenih

1989.
1990.
1991.
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.

139.878
160.617
253.670
266.568
250.779
243.324
240.601
261.023

1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.

277.691
287.762
321.866
357.872
380.195
389.741
329.799
309.875

O izvorima: Statistiki
podaci vrlo su vaan povijesni izvor. Donose
pouzdane informacije o razliitim pojavama u prolosti.
Meutim, ako ne poznajemo situaciju na koju se odnose,
mogu navoditi na potpuno krive zakljuke. Primjerice,
mogu se promijeniti odredbe o tome tko se smatra
nezaposlenom osobom. Moe li samo na temelju
podataka o broju nezaposlenih zakljuivati koji
su uzroci te pojave?

Cestogradnja i turizam su najvidljiviji uspjeni rezultati

vlada nakon 2000. godine. Do ljeta 2005. izgraene
su suvremene dionice autocesta od maarske i
slovenske granice do Rijeke, Zadra i Splita. Turistika
je privreda takoer davala sve bolje rezultate. Uz
tradicionalna trita Italiju, Austriju, Sloveniju i
Njemaku, na Jadran sve vie dolaze turisti iz Nove
Europe (novih lanica EU) i sjevera Europe.

33

drastino pale. Postavilo se pitanje denacionalizacije* imovine koja

je proglaena dravnim vlasnitvom nakon Drugoga svjetskog rata.
Stabilnost je donekle donijela nova valuta kuna (1994.), te uvoenje
porezne discipline. Na poboljanju gospodarskih prilika dosta je
uinila i koalicijska vlada nakon 2000. godine, iako je istovremeno
morala povui neke nepopularne poteze koji su poveali broj
nezaposlenih. Zbog velikih ulaganja jako se povealo vanjsko zaduenje.
I u politikom pogledu su 90-te godine bile sloeno razdoblje za
Hrvatsku. U to je doba ostvarena i obranjena samostalna hrvatska

drava, a Hrvatska je postala meunarodno priznatom dravom. To

je tijekom devedesetih HDZ-u osiguralo veinu u Hrvatskom saboru,
a predsjedniku Tumanu veliku popularnost i ponovni izbor za
predsjednika 1992. i 1997. godine. Istovremeno je politiko ozraje
izazivalo nezadovoljstvo mnogih graana. To se prvenstveno odnosilo
na autoritarni nain upravljanja dravom, krenja ljudskih prava,
ograniavanje slobode medija i nedjelotvornost pravosua. U takvim
je okolnostima sporo napredovala izgradnja pravne drave i razvoj
civilnog drutva.

Izvor 14
Krenja ljudskih prava bila su jedan od veih problema s kojima se
Hrvatska suoavala u 90-ima. To se ponajvie oitovalo u nedovoljno
djelotvornom procesuiranju zloina poinjenih nakon Oluje, te
u deloacijama stanara iz stanova bive JNA. Nema slubenih podataka
o broju takvih sluajeva, no procjene govore o vie tisua obitelji.
U svojoj izjavi iz srpnja 1994. godine Hrvatski helsinki odbor za
ljudska prava rekao je sljedee:

Nema nesigurnosti za neke, bez nesigurnosti za sve! Diskriminacijsko pravilo

se vrlo lako promjeni po zahtjevu trenutka. Inzistiranje na jednakosti graana
nije zbog nekih, nego zbog nas samih.
Komentiraj ovu izjavu. Kako je tumai? Moe li se ona primijeniti
i u drugim okolnostima?

Srueni spomenik u Kamenskoj kod Poege, djelo Vojina

Bakia, bio je posveen ustanku naroda Slavonije u Drugome
svjetskom ratu. Sluajevi ruenja i oteivanja partizanskih
spomenika, preimenovanja ulica i institucija (naroito po
ustakim dunosnicima) te toleriranje udruga i pamfleta koji
su rehabilitirali NDH izazivali su napetosti u drutvu. Posebice
je poznat sluaj preimenovanja Trga rtava faizma u Zagrebu,
kojemu je 2000. godine ipak vraeno staro ime.

Godinu 1996. u Zagrebu obiljeila su dva dogaaja:

zagrebaka kriza i sluaj Radija 101. Zagrebaka kriza
izbila je nakon pobjede oporbenih stranaka na lokalnim
izborima. Tada je predsjednik Tuman nekoliko puta odbio
potvrditi oporbenog kandidata za gradonaelnika. Iste su
godine vlasti pokuale ugasiti popularni zagrebaki Radio
101, jedan od rijetkih elektronikih medija koji je uspio
zadrati nezavisan poloaj. No, na velikom javnom protestu
na zagrebakom Trgu bana Jelaia u listopadu te godine
okupilo se oko 100.000 ljudi (slika), to je primoralo vlasti
da odustanu od svoje namjere.

34

Znaajnije su se promjene dogodile nakon 2000. godine. Dvije

promjene vlasti (2000. i 2003.) izvrene su bez veih potresa. Obje
su vlade (Ivice Raana i Ive Sanadera) dosta uinile na stvaranju
povoljnije klime u drutvu. Ustavnim promjenama Hrvatska se iz
polupredsjednike pretvorila u parlamentarnu demokraciju sa snanijim
predsjednikom vlade. Hrvatskom upravljaju koalicijske vlade u kojima
se razliite politike stranke moraju dogovarati s vie ili manje
uspjeha o voenju dravnih poslova.
Znaajan korak u tranziciji je i izgradnja civilnog drutva. Taj
pojam oznaava porast uloge razliitih grupa graana u rjeavanju
drutvenih problema. Graani nastoje vlastitom akcijom preuzeti
odgovornost za razvoj drutva. Njihova aktivnost je vana jer podrava
uvjerenje i praksu da drava treba sluiti graanima, a ne obrnuto.
Vanu ulogu u razvoju civilnog drutva u Hrvatskoj imaju nezavisni
mediji, pojedinci i neke nevladine ustanove poput Hrvatskog helsinkog
odbora za ljudska prava.

O izvorima: Predizborni plakati alju odreene

poruke i rijeju i slikom. esto sadre prepoznatljive

i jednostavne parole kojima nastoje privui
glasae. Prepoznaj poruke na ovim
plakatima.

Predizborni plakati za parlamentarne izbore: Plakat HDZ-a

iz 1995. godine (Prvi u obrani prvi u obnovi) i plakat SDPa i HSLS-a iz 2000. godine (Izaberi promjene). Na izborima
1995. godine pobijedio je HDZ pod vodstvom Franje
Tumana, a na izborima 2000. oporbena koalicija u kojoj
su najjae stranke bili SDP Ivice Raana i HSLS Draena
Budie. Nakon 1990. godine u Hrvatskoj su se redovito
odravali izbori. Bili su slobodni, no nisu se uvijek odravali
u posve demokratskom ozraju. Najei je prigovor domaih
i stranih promatraa bio da mediji (naroito televizija) nisu
svim strankama i kandidatima omoguavali jednake uvjete.
Prilike su se poboljale posljednjih nekoliko godina.

35

Izvor 15
Televizija je medij koji najsnanije utjee na oblikovanje javnog
mnijenja graana. Proui sljedee podatke koji su rezultat istraivanja
Politika u programu HTV-a. U tablici se usporeuju vijesti u
dnevniku HTV-a o gospodarstvu i poduzetnitvu 1999. i 2002.
godine. Razmisli: Kako mediji mogu formirati predodbu o odreenim
temama?

Godina

Pozitivne
vijesti

Negativne
vijesti

Pozitivne i
negativne
vijesti

Bez
vrednovanja

1999.

43

2002.

18

13

52

Izvor 16
Stanje u pravosuu je jedan od najveih problema u funkcioniranju
hrvatske drave. Obiljeila ga je ovisnost o politici i velik broj
nerijeenih sudskih predmeta. Zato nakon 2000. godine vlade
nastoje provesti potrebne reforme, no taj proces tee sporo.

Inauguraciji Stjepana Mesia za predsjednika Republike u veljai 2000. prisustvovao je velik

broj stranih dravnika to je bio jasan znak promjene meunarodnog poloaja Hrvatske.
Stjepan Mesi je u sijenju 2005. osvojio novi petogodinji mandat. Glavna su obiljeja
njegove politike zagovaranje prikljuenja Hrvatske Europskoj Uniji, usvajanje europskih
standarda na podruju sudske vlasti i zakonodavstva, te obnova gospodarstva.

Na Opinskom sudu Zagreb je 1994. godine primljeno 293.000 predmeta,

a u 1995. godini prenijeto je kao nerijeeno 124.000 predmeta. Tome treba
dodati i zaostatak iz 1993. godine, od 124.000 sudskih predmeta.
U Hrvatskoj je 2003. godine bilo oko 1.300.000 nerijeenih sudskih sluajeva.
Kako ovakve prilike u pravosuu utjeu na svakodnevni ivot
graana?

* tranzicija doslovni prijevod: prijelaz, pretvorba

* privatizacija pretvaranje dravnog i drutvenog vlasnitva u privatno
* denacionalizacija povratak nacionalizirane imovine vlasnicima

Zadatak
1. Raspravite u razredu i o nekim drugim aktualnim temama poput pada broja stanovnika i starenja
stanovnitva, poloaja nacionalnih i drugih manjina, poloaja ena u suvremenom hrvatskom drutvu,
poloaja mladih, zatiti okolia itd. Moe pratiti to se tijekom jednog tjedna govori o odabranoj
problematici u medijima, organizirati diskusijske grupe, pripremiti plakat ili PowerPoint prezentaciju
i slino. Svoja saznanja takoer moe ukljuiti u zadatak koji na kraju cjeline.
2. Proitaj i prokomentiraj sljedeu tvrdnju saborske zastupnice Vesne Pusi: Opi programi koji se vrednuju
na izborima su znatno manje vani za graane od prakse koju provode vlasti, od naina na koji se
smjernice primjenjuje, od mogunosti da se nadgleda izvrna vlast, od stupnja zatite koju im nudi
drava i efikasnosti instrumenata zatite protiv drave koji su im na raspolaganju... te nivoa sigurnosti
koji uivaju manjine.

36

Hrvatska i euroatlantske integracije

Europa je u dva svjetska rata proivjela
strahovite ljudske gubitke i golema materijalna
razaranja. Nakon Drugog svjetskog rata nala
se u tekoj gospodarskoj i politikoj situaciji
(Hladni rat, podijeljena Njemaka). U takvim
se okolnostima trailo rjeenje koje bi
onemoguilo nove ratne sukobe. Povezivanje
europskih drava zapoelo je 1951. godine.
Bili su to poeci Europske Unije, zajednice
koja danas obuhvaa 25 europskih drava.
Pomou zemljovida na str. 30. i 31. i kratke
kronologije Europske Unije proui njezin
nastanak i irenje.

Kratka kronologija Europske Unije (Mali leksikon europskih integracija, 2001.)

1951. Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Italija, Njemaka i Francuska osnivaju Europsku
zajednicu za ugljen i elik. Zajedno s Marshallovim planom, bili su to poeci vreg
gospodarskog povezivanja Europe.
1957. U Rimu su potpisani ugovori o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske
zajednice za atomsku energiju. Stupaju na snagu 1. sijenja 1958. godine.
1967. Spajanje Europske zajednice za ugljen i elik, Europske ekonomske zajednice i Europske
zajednice za atomsku energiju. Osnivanje zajednikog vijea i zajednike komisije.
1979. Prvi izbori za Europski parlament, predstavniko tijelo stanovnika EEZ-a.
1992. U Maastrichtu potpisan sporazum o Europskoj uniji; stupio na snagu 1. sijenja 1993.
godine. Sporazum predvia monetarno jedinstvo, europsko dravljanstvo, zajedniku
vanjsku i obrambenu politiku te unutarnju sigurnost.
1995. Stupa na snagu sporazum iz Schengena potpisan 1990. godine. Sporazum predvia
postupno ukidanje unutarnjih graninih kontrola i uvoenje slobode kretanja za sve
dravljane zemalja potpisnica sporazuma.

Dobri su bili odnosi Hrvatske sa Svetom Stolicom. Poglavar

Rimokatolike crkve Ivan Pavao II u Hrvatskoj je od 1994.
do 2002. bio ak tri puta. Papa je za prve posjete, dok je
rat jo trajao, pozivao na mirno rjeenje sukoba i zagovarao
suradnju izmeu razliitih vjeroispovijesti.

2002. U opticaj ulazi jedinstvena valuta euro.

Od trenutka svojeg nastanka, Europska Unija tei stvaranju prostora suradnje, gospodarskom
napretku i boljitku graana. Pritom zagovara vrijednosti poput mira, demokracije, ljudskih
prava i graanskih sloboda, itd. Hrvatska se od svojeg osamostaljenja nastojala ukljuiti u
europske integracije. No, taj proces nije bio ni lagan ni jednostavan, naroito u 90-ima. Tome
je pridonio rat, ali i drugi problemi o kojima si uio/la u prethodnim poglavljima, ponajvie
politika prema Bosni i Hercegovini i stanje ljudskih prava. Mnogi smatraju da se zemlja nalazila
se u meunarodnoj izolaciji. Tih su godina hrvatski politiari rijetko pozivani u meunarodne
posjete, a posebno su rijetke bile posjete stranih dravnika Hrvatskoj. Proces prikljuivanja
Hrvatske meunarodnim institucijama tekao je sporo.
Pribliavanje europskim integracijama postalo je stoga jedan od glavnih vanjskopolitikih
ciljeva vlada nakon 2000. godine. Hrvatska se 2000. godine prikljuila Partnerstvu za mir
NATO-a. S Europskom Unijom je najprije sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju
(2001.), a zatim podnijela i zahtjev za punopravnim lanstvom (2003.). Pritom je dobila
pozitivno miljenje, a poetak pregovora ovisi o suradnji s Meunarodnim sudom za zloine
na prostoru bive Jugoslavije u Haagu.

37

Ministar vanjskih poslova Mate Grani potpisuje dokument o pristupanju Hrvatske Vijeu
Europe (1996.), najveoj i najstarijoj europskoj integracijskoj organizaciji. Hrvatska je nakon
vie od tri godine ekanja primljena u Vijee Europe uz obvezu ispunjenja odreenih uvjeta
u vezi ljudskih i manjinskih prava. Sam in potpisivanja nije proao bez problema: Reporteri
bez granica zasuli su ministra lecima prosvjeda zbog odnosa prema tjedniku Feral Tribune,
tada jednom od rijetkih neovisnih tiskanih medija u Hrvatskoj i najeih kritiara vlasti.

Napori vlada Ivice Raana i Ive Sanadera u pribliavanju Europskoj Uniji poeli su donositi
rezultate. Hrvatska je u travnju 2004. godine dobila pozitivno miljenje o poetku pregovora
(avis) na temelju ispunjenog Upitnika Europske komisije. Osnovni preduvjet za poetak
pregovora je puna suradnja s Hakim sudom.

Izvor 17
Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju
bive Jugoslavije osnovan je 1993. godine rezolucijom
Vijea sigurnosti UN-a. Haki sud je dosad podigao
optunice protiv 92 srpska vojna i politika dunosnika
i pripadnika vojnih postrojbi iz Srbije, Hrvatske i BiH.
Meu njima je i bivi srbijanski predsjednik Slobodan
Miloevi. Optunice su podignute i protiv 32 Hrvata iz
Hrvatske i BiH, te 10 Bonjaka. U svim je dravama
suradnja s Hakim sudom postala i politiko pitanje,
vezano uz izruivanje osoba optuenih za ratne zloine.
Neki su optueni jo uvijek u bijegu, meu njima su general
JNA Ratko Mladi i voa bosanskih Srba Radovan
Karadi. Hrvatska je izruila veinu optuenih, no
odbijanje izruenja generala Janka Bobetka, te bijeg i
skrivanje generala Ante Gotovine opteretili su hrvatsko
pribliavanje europskim integracijama.

Karikatura Felix (Zadnji vlak za Europu). Koje je stavove i

pitanja izrazio autor karikature? U Hrvatskoj, kao i u drugim
zemljama koje su podnijele zahtjev za pristup Europskoj Uniji,
raspravlja se o pitanjima koja iz toga proizlaze. Primjerice, koje
su koristi za hrvatske graane od pristupa EU i kako Hrvatska
moe pridonijeti europskoj zajednici, to e se promijeniti za
Hrvatsku nakon to ue u EU, kako e se lanstvo u EU odraziti
na hrvatsko gospodarstvo, hoe li se ulaskom u EU poboljati
ivotni standard, to e se dogoditi s hrvatskim suverenitetom
i nacionalnim identitetom u nadnacionalnoj zajednici kao to je
EU itd. Raspravite o tim pitanjima u razredu!

38

Mirna reintegracija Podunavlja.

Prognanici, izbjeglice i povratnici
Erdutskim sporazumom 1995. godine dogovorena je mirna
reintegracija posljednjeg podruja Hrvatske pod srpskom kontrolom
istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. To je podruje bilo
dvije godine pod upravom UNTAES-A (Prijelazne uprave UN za istonu
Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem). Nakon isteka tog razdoblja u
sijenju 1998. godine to je podruje mirno reintegrirano u dravnopravni
poredak Hrvatske. Srpskom su stanovnitvu zajamena sva prava, a
posebno prosvjetna i kulturna autonomija.
Akcije hrvatske vojske i sporazum o mirnoj reintegraciji Podunavlja
omoguili su povratak hrvatskim prognanicima i izbjeglicama.
Zahvaljujui mirnoj reintegraciji, tamonje je srpsko stanovnitvo
veinom ostalo ivjeti u Hrvatskoj. Pitanje povratka srpskih izbjeglica
koji su nakon Oluje napustili Hrvatsku jo uvijek nije u potpunosti
rijeeno. Istovremeno ta su podruja pogoena znatno viom stopom
nezaposlenosti od dravnog prosjeka, to dodatno oteava potpunu
normalizaciju ivota. Jo je sporiji povratak hrvatskih izbjeglica u
Bosnu i Hercegovinu, koji su se dijelom uselili u srpske domove, pa
se tako ratne rane sporo lijee.
Hrvatskog premijera Ivu Sanadera i zastupnika srpske manjine u Saboru Milorada Pupovca
doekuju srpski povratnici. Nakon izbora krajem 2003. godine nova vlada na elu s Ivom
Sanaderom pokazala je odlunost da ustraje na pribliavanju Europi i na poboljanju
odnosa sa srpskom manjinom u Hrvatskoj. Predstavnici srpske manjine postali su dio
koalicijske vlade.

Izvor 18
Izvjee Vlade Republike Hrvatske:

Do listopada 2004. godine u Hrvatskoj je registrirano 328.018 povratnika,

od toga 66% graana hrvatske nacionalnosti i 34% graana srpske nacionalnosti.
Od poetka 2004. godine u Hrvatsku se vratilo 9769 povratnika, od kojih su
53% povratnici srpske nacionalnosti i 47% povratnici hrvatske nacionalnosti.
Preostali prognanici i izbjeglice u potrebi za trajnim rjeenjem: 35.374 [...].
Do listopada 2004. godine obnovljeno je ukupno 129.325 kua i stanova koji
su bili razoreni ili oteeni u ratu. Od 2003. godine 70% korisnika obnove su
povratnici srpske nacionalnosti.

Izvor 19
Primjer pozitivnog iskoraka prema normalnijem suivotu izmeu
naseljenih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i povratnika Srba je
potpisivanje zajednikog priopenja o razvijanju snoljivosti u Graacu
u lipnju 2000. godine. U svojoj izjavi nakon potpisivanja, predsjednik
Zajednice useljenih i naseljenih Hrvata je rekao:

Znam da e neki osuditi ove moje postupke, no mislim da je krajnje vrijeme da

ponu dijalog i tolerancija. Svjestan sam da e proi jo mnogo vremena prije
nego to se nai ciljevi ostvare i da e put biti mukotrpan, no odnekud se moralo
poeti. Trait emo od Vlade i meunarodne zajednice da odre svoja obeanja i
da se pobrinu za izgradnju kua i stanova za useljene i naseljene Hrvate, to je
jedini preduvjet da se imovina u vlasnitvu izbjeglih Srba vrati vlasnicima.
(Tjednik Nacional, 14. lipnja 2000.)

U ovom smo priruniku puno govorili o ratu i njegovim posljedicama.

Od zavretka rata u Hrvatskoj prolo je 10 godina. No, nakon svakog
ratnog sukoba dolazi razdoblje u kojem treba ponovno uspostaviti
miran suivot izmeu nekad zaraenih strana. To nije lako, jer je
proces pomirenja esto bolan i teak. Za mnoge ljude ratne rane su
jo svjee. Prognanici, izbjeglice, invalidi, ljudi koji su ostali bez
svojih blinjih, branitelji ponajvie osjeaju posljedice rata. Svladati
nepovjerenje nakon takvih dogaaja nije lako, no elimo li zaista
normalan suivot, moda je prvi korak suoavanje s prolou.
To je sluaj u mnogim zemljama koje su iskusile rat i nasilje. U
nekima je ve desetljeima prisutno obrazovanje za mir. Njegov je
cilj pomoi ljudima kako razrijeiti sukobe i probleme mirnim putem.

39

Izvor 20
Postoje razliiti programi koji se bave obrazovanjem za mir. Proitaj
sljedei odlomak i razmisli na emu se ono temelji.

elimo li izgraditi miroljubiv svijet bez oruja, morat emo nauiti kako rjeavati
sukobe suradnjom i sporazumom, a ne prisilom. Bit je u tome da se ne bavimo
sukobom, ve problemom. Sukobi zahtijevaju pobjednika i gubitnika; ako ih
izbjegavamo ili se zadovoljavamo kratkoronim rjeenjima, ponovo e izbiti na
povrinu. Problemi sugeriraju da traimo rjeenje koje e zadovoljiti obje strane.
[...] U veini sukoba, njihovi sudionici nemaju cjelovite informacije o problemu
i ne poznaju temeljito ciljeve i motive druge strane. Osoba koja je vjeta u rjeavanju
sukoba nenasilnim putem pokazat e sukobljenim stranama da njihova definicija
problema zahtijeva reviziju te da su moda pogreno shvatili predodbe druge
strane o prirodi sukoba. (Gaia Peace Atlas)
Obnovljene kue u Graacu. Ispranjene srpske kue nakon Oluje naselili su najveim
dijelom Hrvati prognani iz BiH. Da bi se omoguio povratak imovine vlasnicima, za te
ljude Republika Hrvatska gradi kue.

Zadaci
1.

Uei povijest tijekom protekle etiri godine dobio/la si preglednu sliku ljudske prolosti od najstarijih
vremena do danas. esto si se susretao/la s priom o ratovima, kojih je u povijesti ovjeanstva bilo
mnogo. No, svaki rat jednom mora zavriti, a ljudi se moraju nositi s njegovim naslijeem, nastaviti
ivjeti i raditi za svoju i dobrobit svoje djece. Samo u miru ljudska zajednica ostvaruje napredak.
Proitaj sljedeu reenicu i napii svoje miljenje o iznesenoj tvrdnji koje treba potkrijepiti argumentima
na temelju svojega znanja o povijesti: Mir je vie nego izostanak nasilja; oznaava pozitivnu prisutnost
suradnje u drutvu.

2. Ovaj zadatak izradit ete u skupinama. Skupine oblikujte u dogovoru s vaim nastavnikom. Svaka
skupina treba prirediti izlobu u razredu kojom e prikazati najvanije dogaaje nakon 1989. u svijetu
i u Hrvatskoj. No, prostor na panou je veoma ogranien. Morat ete odabrati pet dogaaja za svijet i
pet dogaaja za Hrvatsku koje smatrate najvanijima. To moe ukljuivati i neke dogaaje koji nisu
obraeni u udbeniku, o emu je bilo rijei u zadatku na str. 36. No, moe se dogoditi da svaki lan
skupine ima razliite ideje o tome koji su dogaaji najvaniji. U tom sluaju morat ete prvo raspraviti
o odabiru!
Za svaki dogaaj odaberite sliku koju ete pronai u udbeniku ili drugim izvorima informacija. To,
primjerice, mogu biti historiografska djela, enciklopedije, leksikoni, Internet, tisak i slino. Uz svaku
sliku napii kratak tekst koji nee imati vie od 100 rijei. Pazi da konana slika o ovom razdoblju
povijesti bude to cjelovitija i to je manje mogue pristrana!
Nakon obavljena zadatka, svaka e skupina predstaviti svoju izlobu. Pritom trebate ispriati priu o
svijetu i Hrvatskoj nakon 1989. godine, ali i objasniti kriterije na temelju kojih ste odabrali i sloili
materijale. Usporedite svoj odabir i svoje kriterije s ostalim skupinama u razredu. Koje su slinosti i
razlike?

40

41

42

02

PRESLIKE NOVINSKIH
TEKSTOVA

43

AGRESIJA NA
HRVATSKU POSTALA
GRAANSKI RAT
(Z. DESPOT, I. KUSTURA,
VEERNJI LIST,
27. 7. 2005.)

44

DRAVNI TAJNIK ZA
OSNOVNOKOLSKO
OBRAZOVANJE
DR. NEVIO ETI
U RAZGOVORU ZA
VJESNIK UPOZORAVA:
NAPISI U NOVINAMA SU
PRERADIKALNI
(TIHOMIR PONO,
VJESNIK, 28. 7. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

45

POVIJEST KOJU PIE

POLITIKA
(ZVONIMIR DESPOT,
VEERNJI LIST,
28. 7. 2005.)

46

HOE LI UDBENICI
PISATI O MRLJAMA
NAKON OLUJE?
(VLADO VURUI,
JUTARNJI LIST,
28. 7. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

47

PRIMORAC TRAI
TKO JE OTKRIO
RUKOPIS
(I. KUSTURA, Z. DESPOT,
VEERNJI LIST,
28. 7. 2005.)

48

AUTOR SEPARATA
ZA NAJNOVIJU
POVIJEST TVRTKO
JAKOVINA ODBACUJE
SVE OPTUBE: SVE JE
IZMILJENO
(DENIS ROMAC,
NOVI LIST, 29. 7. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

49

OVAJ DODATAK NIJE

ZA NASTAVU
(ZVONIMIR DESPOT,
INTERVJU SA STJEPANOM
MATKOVIEM, VEERNJI
LIST, 30. 7. 2005.)

SVI E UENICI UITI

ISTU POVIJEST
(IRENA KUSTURA,
INTERVJU S NEVIOM
ETIEM, VEERNJI LIST,
30. 7. 2005.)

50

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

51

O DOMOVINSKOM
RATU SAMO ISTINITO
(VLADO VURUI,
JUTARNJI LIST,
30. 7. 2005.)

52

UENICI MORAJU
ZNATI I O HRVATSKIM
ZLOINIMA U
DOMOVINSKOM RATU
(VLADO VURUI,
INTERVJU S TVRTKOM
JAKOVINOM, JUTARNJI
LIST, 1. 8. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

53

NAPADAJU NAS
LAIMA
(DRAGAN URI,
NACIONAL, 2. 8. 2005.)

54

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

55

56

VRIJEME IZDAJNIKA
(I.Z.IAK, JUTARNJI LIST,
MAGAZIN, 13. 8. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

57

VLADA JE KRIVA TO
SE OLAKO KRIVOTVORI
POVIJEST
(TANJA BOI, INTERVJU
S JOSIPOM JUREVIEM,
VEERNJI LIST,
14. 8. 2005.)

58

SEPARAT NA
PRIJEKOM SUDU
(NEVEN BUDAK,
VEERNJI LIST,
17. 8. 2005.)

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

59

KOME TREBA DODATAK

UDBENICIMA ZA
NAJNOVIJU POVIJEST
(DR.SC. ANTE BEEN,
FOKUS, 26. 8. 2005.)

60

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

61

62

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

63

HAJKA PO
STALJINOVU MODELU
(IVICA IKI, INTERVJU
S TVRTKOM JAKOVINOM,
FERAL TRIBUNE,
26. 8. 2005.)

64

PRESLIKE
NOVINSKIH
TEKSTOVA

65

66

03
DODATAK ZA
NAJNOVIJU POVIJEST
U MEDIJIMA ili
Kako itati sekundarne
izvore u 21. stoljeu?
doc. dr. sc. Tvrtko Jakovina
Odsjek za povijest Filozofskog
fakulteta u Zagrebu

67

DODATAK ZA NAJNOVIJU POVIJEST U MEDIJIMA

ili

Kako itati sekundarne izvore u 21. stoljeu?

doc. dr. sc. Tvrtko Jakovina
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Kad me je 26. srpnja 2005. nazvala Irena Kustura iz Veernjeg lista, Filozofski fakultet u Zagrebu bio je
uglavnom prazan. Iznenaen sam tonom, bojom glasa. Vi ste jedan od autora separata koji su mnogi povjesniari
ocijenili jako, jako loim. Kako to moete komentirati? pita. Takvu je ocjenu na tribini HVIDRA-e u Zagrebu, jednom
od brojnih slinih okupljanja koja su se odravala uoi desete obljetnice Oluje, iznio moj kolega dr. Josip Jurevi,
povjesniar iz Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar. Iznenaen sam, ali neto slino smo ionako oekivali. Jurevi nije bio ukljuen u nijednu dionicu ovoga projekta. Tijekom izrade Dodatka s dravnim tajnikom dr. Nevijem
etiem dogovorili smo se da mi ne govorimo nita. Ministarstvo e biti to koje e zatititi nas, projekt, sebe kao
naruitelja.
Nekoliko minuta poslije zovu me s Nove TV. Neto ljubazniji ton. Odgovaram slino, objanjavam da ne smijem
davati izjave. Dodue, odgovorio sam na novinarkin upit i objasnio da je u tom pukokolskom tekstu poneto
skraeno i pojednostavljeno. Pitam novinarku ne misli li da je u udbenicima skraen prikaz Francuske revolucije
ili knjievnog stvaralatva Miroslava Krlee? Moe li, napokon, drugaije?
Iste smo veeri na nacionalnoj televiziji ugledali najavu za sutranji Veernjak: Skandalozan sadraj udbenika hrvatske povijesti. Srpska agresija postala graanski rat. Autori Oluju proglasili zloinakom akcijom! pie
na naslovnici.1 Novine sam kupio istu veer. U tekstu su naa imena posebno izdvojena. Slijedila je u to vrijeme
sredinja informativna emisija Nove TV 24 sata. Bivi kolega iz Instituta i ovjek koji radi u znanosti, pa valjda
tako mora i pristupati povijesnim izvorima, Josip Jurevi s otvorenom stranicom Dodatka na kojoj smo pisali o
Bljesku i Oluji, kae kako se u tekstu Bljesak nigdje ne spominje!? Navodno je sve u separatu relativizirano s
krajnjim ciljem da se Hrvatska u konanici proglasi krivom za rat! Posebno su zastraujue bile reakcije itatelja
koji su komentirali lanak Zvonimira Despota i Irene Kusture. Vjerojatno se ta Snjeana zove prije Sneana Koren,
Magdalena moda Judina Najbra, a o Tvrtku ne bih, svi uveni Hrvati s tim imenom se vjerojatno okreu u grobu.
A Ministarstvo, o kojem je rije, moda nije bilo hrvatsko Ministarstvo, ve srpsko, pisao je jedan itatelj.2 Pa red
udarca na Filozofski fakultet, pa na Stjepana Mesia, odnosno trenutno izdajniko komunistiko-etniko-udbaki
reim Mesi-Pupovac-Raan-Sanader, pa o uvoenju Hrvatske u Treu Jugoslaviju Bilo je i suprotnih tonova, ali
tada mi je bilo najtee. Sve dok se nije ula naa strana.

1
2

68

Veernji list, 27. 7. 2005.

www.vecernji-list.hr; Lion Queen, 27. 7. 2005., poslano u 09:49.

U srijedu, 27. srpnja, na tribini u Karlovcu ponovljeno je ono to je reeno u prostorijama HVIDRa-e u Slovenskoj ulici u Zagrebu. Tribinu su organizirali neki od umirovljenih generala iz Domovinskog rata. Jurevi je ponovio
svoje stavove, barem tako prenosi sredinji Dnevnik HTV-a. Oito da su se neki na ovaj nain htjeli jasnije pozicionirati uoi proslave Oluje. Meu prisutnim generalima je i jedan koji dobro poznaje moju obitelj. Bio je, napokon,
nastavnik Obrane i zatite u mojem Centru za usmjereno obrazovanje u Karlovcu. Barem bi on morao znati to
znai poduavati iz ideologiziranih udbenika. Zar je mogue da itko, ako ne misli na politike probitke, smatra
kako trebamo uljepavati vlastitu prolost? Nova TV je tu veer otila jo dalje. U posebnom prilogu prenose kako
je novi osjeki gradonaelnik, ef Hrvatske stranke prava, Ante api, dipl. iur., osudio Dodatak. Prema njegovu
miljenju je to pamflet, blasfemija. Istaknuo je kako on nije u suglasnosti s Deklaracijom o Domovinskom ratu.3
im sam uo najavu za Veernjak s bombastinim laima, zovem kolegu Tihomira Ponoa iz Vjesnika. Sasluao
me je, dogovorili smo se da se sutradan naemo na Fakultetu. Poslije mi je rekao: Sve je to fino to si mi ispriao,
ali ja sam htio vidjeti tekst, da sam proitam to tamo pie! Ozbiljan novinar. Napokon, kolega povjesniar. Intuicija
ili ne, smatrao sam da je naa reakcija potrebna. U tome trenutku jedini kontakt u Ministarstvu bio je s pomonikom ministra Mirkom Markoviem. Oekujemo slubeni stav Ministarstva za koje smo, zajedno s Povjerenstvom,
mjesecima radili. Dok on ne doe, bio sam spreman ostati neimenovani izvor. Zato sam odbio i poziv Radija 101
za izjavu. Kopirao sam tekst Dodatka i sjeo u kantinu Filozofskog fakulteta s Tihomirom. Nekako u isto vrijeme
nazvao je Vlado Vurui iz Jutarnjeg lista, koji nam se pridruio. Ostajem na Fakultetu nakon moje male novinske

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

konferencije. Vjerojatno posve nesvjesno, Vlado Vurui dao mi je najvee ohrabrenje kada je, zavravajui tekst,
pitao gdje pie da je u Hrvatskoj voen graanski rat, kako je napisao Veernji list. Oni u redakciji Jutarnjeg ne
mogu pronai to mjesto! Teko da su i mogli, jer tako neto ne pie. Veer 27. srpnja 2006. bila je ipak neto laka.
Dva dnevna lista objavila su citate, novinari su proitali Dodatak. Naslovi tekstova Hoe li udbenici pisati i o
mrljama nakon Oluje? (Jutarnji list4) i Separat nije precizno proitan, a u drugom izdanju Napisi u novinama
su preradikalni (Vjesnik).5
Telefonski razgovor s dr. Nevijem etiem, dravnim tajnikom za osnovno kolstvo, 28. srpnja. Govori kako
su napade odlino razobliili u Vjesniku i Jutarnjem. Istu je tvrdnju ponovio i poslije u Ministarstvu, na sastanku
na kojem su i dr. Pavo Barii i jo dva visoka slubenika. Tek sada sam mu priznao da razoblienja ne bi ni bilo
da se novinarima koji su htjeli informirati i vidjeti to u Dodatku pie, netko nije doturio tekst. Veernji list je tek
u svojem drugom izdanju (27. srpnja) donio faksimil desetak redaka Dodatka. To je sve to je taj dnevnik citirao.
Sve ostalo utemeljeno je na tekstovima nekih recenzija, dijela onih pristiglih iz Hrvatskog instituta za povijest.
Neobino je da u prvom izdanju nema toga izvadka. Moda, vjerojatno, tekst tada nisu ni imali? Istoga dana, kada
je Veernji objavio jedan od vitriolinih tekstova Zvonimira Despota, stupio sam u kontakt s Denisom Romcem iz
Novog lista. Njemu sam toga dana dao izjavu, odbacio lai i obrecnuo se na gradonaelnika Osijeka Antu apia.
Naslov je jasan: Sve je izmiljeno.6

3
4
5
6

Jutarnji list, 28. 7. 2005. (api: Suprotno Deklaraciji o Domovinskom ratu).

Jutarnji list, 28. 7. 2005.
Vjesnik, 28. 7. 2005. Ovo je, osim kasnijih protokolarnih vijesti, bio jedini tekst u Vjesniku o cijelom sluaju. Razloge za to, a rije je o novinama u
kojima suraujem godinama, jednom drugom prilikom.
Novi list, 29. 7. 2005. Do redakcije Novog lista doao sam s pomou njihova novinara, svojeg biveg studenta, Zvonimira Mamia. U kratkoj izjavi
naveo sam da je sve priprema za usporednu proslavu Oluje, ali i napisao kako Ante api, gradonaelnik etvrtog po veliini grada u Hrvatskoj
ne samo da prepisuje, nego i ne razumije niti pukokolske tekstove od 40 stranica s velikim slikama u boji.

69

Izjava Novom listu prenesena je i u osjekom Glasu Slavonije. U ljeto 2005. medijima je dominiralo pitanje
nestalih i ubijenih graana srpske nacionalnosti u Osijeku. Povezivanje Dodatka za najnoviju povijest i Sluaja
Glava, dva puta je bilo izravno dovedeno u vezu u vjerojatno najutjecajnijoj politikoj emisiji Hrvatske televizije Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovia 31. srpnja 2005. godine. Predsjednik HSP-a i osjeki gradonaelnik
Ante api izjavio je:
Stankovi: Dajte malo pokuajte logiki razmiljati. (api: Logiki i razmiljam.) Po kome to ispada opet se
vraam na to da su Hrvati jedva doekali taj rat da bi ubijali Srbe tko to kae? Tko u to vjeruje u Hrvatskoj,
u krajnjoj liniji? Tko su Vi na neki nain kaete: Mediji to produciraju.
api: Nemojte me generalno Rekao sam, dio medija, dio politikih struktura, dio medijskih struktura koji
su obavili suenje prije suenja, suenje prije suenja u kojem je ovjek ocrnjen na nain da on Stvorila
se klima da je on sto posto odgovoran, samo treba sad na dokaze. Znai, ako ne bude se nalo dokaza on
mora biti slobodan, ali na njemu ostaje ljaga. A mi bi trebali imati u Hrvatskoj jedno pravilo koje inae vrijedi
u svijetu, trebalo bi kod nas vrijediti, da netko komu se ne dokae krivica da je cijelu situaciju neduan dok
mu se to ne dokae. U Hrvatskoj to tako nije zato to mi imamo struktura, i medijskih i politikih, koji ele
relativizirati dogaanja u Domovinskom ratu do te mjere o emu sam ja neki dan takoer govorio pa sam
bio napadnut.
Stankovi: Koji su to?
api: I dio hrvatske politike i dio hrvatske politike koja je na primjer pripremila onaj Dodatak udbeniku za
8. razred koji govori prije svega o raspadu Jugoslavije i stvaranju drava na podrujima bive Jugoslavije u
kojima je to je najgora mogua blasfemija, sramota, i umjesto da autori te knjiice, kao i Ministarstvo nadre
[ispravlja se] nadleno poloe, ovoga, raun zato su tako pravili to, oni su se okomili na mene koji sam na
to upozorio da ne znam ni proitati, ovoga, tekst i iz njega iitati. A u toj knjiici, u tom pamfletiu, nema ni
govora o tome da je u Hrvatskoj bila agresija, da se u Hrvatskoj vodio Domovinski rat, Oluja je prikazana na
nain na kome bi svaki sa strane promatra rekao da je Hrvatska vojska praktiki izvrila agresiju na Krajinu,
prema tome iitava se, dodue sofisticirano, iitava se optunica Carle del Ponte koja je rekla da je Oluja
zloinaki poduhvat s ciljem etnikog ienja, progona Srba iz Hrvatske, i tako dalje, i to je kaem crta ispod
koje ja ne mogu ii.
***
api: Vi odlazite od teme koju ja elim otvoriti [] da je general Klein od 260 etnika ako se jo to smije
rei da su to bili etnici koji su nas napadali, to je sad pitanje veliko, jel, jer u ovoj knjiici koja ide uz prilog
udbenicima osmog razreda se ne govori o tome nego se kae da su hrvatski mediji nazivali srpsku vojsku
etnicima iako oni nisu nosili etnika obiljeja, znate, pa je to i jedna od caka koju sam zapamtio

Iznenaenje zbog utnje lanova Povjerenstva, koji su i sami prozvani jer tekst separata nije samo na, ne
moemo skriti. Na njemu smo mjesecima radili zajedno, mnotvo njihovih primjedaba smo prihvatili, ali ne sve.
Unato injenici da su recenzije procurile u javnost prije no to smo ih mi vidjeli i prije no je zavren postupak
recenziranja i ispravljanja, to je normalno u znanosti, nitko nikada, do ministra Primorca7, nije o tome rekao rijei.

70

Fokus, 9. 9. 2005. (acima treba samo istina o hrvatskoj povijesti; Marijan Majstorovi).

Oekivali smo i da e se oglasiti Ministarstvo, da e netko moda rei da su uz negativne recenzije koje su doturene
nekim novinama, pristigle i pozitivne. No nita od toga. Paradoksalno je da u tom trenutku mi jo nismo vidjeli tko
i to je napisao o naem radu, tko su bili recenzenti. Nismo znali ni kome su sve upuene. Tako e to dijelom biti
sve do poetka 2006.
U Veernjaku je tada izaao tekst novinara koji je supotpisivao sve lanke, Zvonimira Despota. Povijest koju
pie politika. Uz njegov lanak koji je izaao neto poslije (Ministre Primore, upomo!), bio je to je najgrublji
napad tijekom cijele afere. Smee, sramotno, niz krivotvorina, tendencioznih tumaenja i citata pun politikanstva i to onog vrlo pristranog.8 Vitriolino. Zato ponovno bez ijednog citata? Zato se ne pokua pokazati,
citirati to je sporno? Zato su novinari toga dnevnika nazivali moje kolege sa studija, pokuavajui saznati kakav
sam tada bio. Dobili su kolegicu koja me je o svemu obavijestila, a nita nije objavljeno.
Trei dan, 28. srpnja 2005. Nova TV u 24 sata govori o Dodatku. Ovoga puta posrednije, predstavljajui ideju
efa zagrebake HVIDRA-e Pande, koji smatra da bi branitelji trebali predavati o Domovinskom ratu, jer da su oni
tamo bili, pa znaju to se dogodilo (autorica priloga je Tatjana Kraja). Na to je poslije reagirala dr. Mirjana Kasapovi
u Globusu.9 Tada su samo rijetki bili svjesni koliko su njezine rijei bile proroanske.
U petak 29. srpnja imamo zakazan sastanak u Ministarstvu. Tek koju minutu prije sastanka u Ministarstvu
telefonski poziv Irene Kusture. Ton takav da joj govorim da se primiri pa da emo moda razgovarati. Pita kako sam
u svemu to su oni napisali vidio napad na ministra i premijera, to sam rekao Novom listu. Ton se nije promijenio

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

pa odbijam odgovoriti. Upuujem je na dravnog tajnika. Vie se nikad nismo uli.

Na razgovoru u Ministarstvu bili su pomonik ministra dr. Pavao Barii, dravni tajnik dr. eti, savjetnik
ministra za osnovno i srednje kolstvo. Razgovaramo dosta otro. Barem Snjeana i ja. ovjek koji nam je bio
najmanje poznat, savjetnik ministra za osnovno i srednje obrazovanje, na kraju je bio najjasniji. Smatra da nam se
treba dati javna potpora, da Minsitarstvo treba reagirati izjavom. Nevio eti to odgaa za idui tjedan i zaboravlja.
Tek sada smo dobili dio recenzija. eti je kratko prepriao najsmjenije dijelove. Svi se smijemo na dio da je u
tekstu, navodno, slika nasmijanog Miloevia. Zbunjenost i nevjerica zbog razine dijela napisanog u recenzijama.
Razgovaramo i o tome kako je i od koga sve dolo do javnosti. Ministarstvo je zvalo ustanove iji su lanovi reagirali. Poslije su se nae sumnje usmjerile prema jednom ovjeku. Govorim da nam je uinjena velika teta, ali da ne
mislim da mi na kraju trebamo platiti cijenu. No netko e je morati platiti.
Ve smo se prije dogovorili da emo razgovarati za Nacional s novinarom Draganom uriem. Vrlo malo,
gotovo nita nismo mijenjali u tekstu koji je uri poslao na autorizaciju. Odlazimo kui proitati recenzije. Taj je
tekst Napadaju nas laima, s podnaslovom U Separatu su sve vane akcije oslobaanja hrvatskog teritorija
izaao tek u utorak.10
Subota 30. srpnja donijela je iznenaenje, jedno od najneugodnijih. U Veernjem listu tiskana su dva razgovora, jedan s dr. Stjepanom Matkoviem iz Hrvatskog instituta za povijest, drugi s dr. Nevijem etiem.11 Stjepan, inae
moj i Magdalenin suautor udbenika za trei razred gimnazije (uz Damira Agiia), kae kako udbenike piu uvijek
isti! Misli li i na sebe? Ni rijei o postupku da recenzija dolazi do novina prije no do onih na iji se rad odnosi. Nije
mi jasno kako je mogao rei da je dr. Zdenko Radeli, predstavnik Instituta koji je u Povjerenstvu sjedio mjesecima,
a tamo je voditelj projekta za prouavanje Domovinskog rata, to inio kao privatna osoba?! Upravo je taj korektni,
smireni, vrijedni kolega predloio da se u asopisu koji dr. Matkovi ureuje objave svi tekstovi i recenzije, pa da se
rasprava prenese u strune krugove. Isto je u razgovoru zazvao i Stjepan Matkovi, ali se to nikada nije dogodilo.

8
9
10
11

Veernji list, 28. 7. 2005. (Povijest koju pie politika).

Globus, 5. 8. 2005. (Braniteljski mar na hrvatska sveuilita).
Nacional, 2. 8. 2005.
Veernji list, 30. 7. 2005. (Ovaj Dodatak nije za nastavu; Zvonimir Despot i Svi e uenici uiti istu povijest, Irena Kustura).

71

Tada i danas mislim da je to bila teta. Mi smo to, oito je, bili spremni uiniti. Dravni tajnik Nevio eti u svojem
razgovoru iznosi, nadamo se sluajno, neistinu koja e se danima povlaiti po novinama. Komentirajui da ima i
pozitivnih recenzija, rekao je kako je onu uime Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta potpisao proelnik Odsjeka
za povijest, Damir Agii, suprug Magdalene Najbar-Agii. Ali dokument nije potpisao on, nego njegov zamjenik,
prof. dr. Borislav Grgin. To danima nitko nije demantirao, o tome se stalno pisalo kao relevantnoj injenici.12 Komentar Vlade Vuruia u Jutarnjem: O Domovinskom ratu samo istinito, u kojem je napisao da dobro od loeg
u povijesti treba razluiti, bio nam je utjeha.13
Odlazim u Jutarnji list dati intervju Vladi Vuruiu.14 Pitamo se koji su stvarni razlozi napada? Vjerojatno je
na kraju barem dio istine da se neki jednostavno ele slikati u novinama.
Zove me, po prvi put nakon posljednjeg susreta u Washingtonu prije nekoliko godina, Marina krabalo. Pita
moe li dati broj mojega telefona Vesni Tereli iz Documente. Bio je to na prvi telefonski razgovor u ivotu.
Civilno drutvo prati sve to se zbiva, smatra to vanim. Odluuju ekati, ne elei uiniti bilo to to bi moglo
oteati na poloaj. Pronala je tekst Dodatka na stranicama Hrvatskog informativnog centra, koji ga je objavio
bez da je nas bilo tko ita pitao. Smatra da je napisano najblie svjetskim idealima i udbenikim tekstovima o
slinim problemima.
Razgovor u Nacionalu objavljen je u utorak 2. kolovoza. Pomislio sam da je pria gotova. Petak, 12. kolovoza.
Tuheljske Toplice. Jutarnji list i izvrstan komentar Ivana Zvonimira ika!15 Kupiti Glas koncila. Kupiti Fokus. Kupiti
Hrvatsko slovo. Nevjerojatno. Ivan Zvonimir iak u Jutarnjem listu napisao je hrabar tekst u kojem nas je branio
do kraja. Stavovi s kojima je polemizirao, objavljeni u lanku Stjepana Razuma u Glasu koncila, tako su nevjerojatni,
da naprosto ne mogu do kraja shvatiti ika dok ne vidim Razuma. Laknulo mi je kad sam proitao njegove retke.
Rije je o jednom od napada koji nam zapravo idu u korist. Razum je valjda u namjeri da neto razumno napie
doslovno naveo kako je u Dodatku: Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuman dobio je neprimjereno malo mjesta
i to s prevladavajui negativnim rijeima, ime je on u biti negativno obiljeen: bivi partizan, general JNA (koja
je postala omraena) (tu valjda autor implicira da je bilo razdoblja kada mu je JNA bila draga, op. T. J.?), disident,
u dva navrata osuivan na zatvorske kazne, umro je nakon due bolesti ne zavrivi svoj drugi mandat.16 Ne pie,
naravno, to je u navedenom krivo. Ili to je negativno da je Tuman bio partizan? Svata je u tom dugakom
lanku napisano, spomenuta je i poznata hrvatomrziteljica Vesna Pusi, a dijelom smo odgovorni to mladii u
Hrvatskoj ne ele ii u Hrvatsku vojsku. Bio je to znak da je cijeli sluaj nakon prvog vala napisa, postupno dobivao
vlastiti ivot i da mi za njegov tijek vie nismo posebno znaajni.

12
13
14

15
16

72

Vidi npr. Veernji list, 14. 8. 2005.

Jutarnji list, 30. 7. 2005. (O Domovinskom ratu samo istinito).
Jutarnji list, 1. 8. 2005. (Uenici moraju znati i o hrvatskim zloinima u Domovinskom ratu).
Na fotografiji koja je izala uz tekst intervjua u ruci sam drao knjigu Richarda Overyja koju sam tada itao Diktatori: Hitlerova Njemaka, Staljinova
Rusija. Iako je poruka koju sam slao bila neto drugaija, na svoj su je nain proitali prevoditelji Janko i Neda Paravi i urednica Naklade Ljevak
Nada Brnardi. Oni su pripremali hrvatsko izdanje ovog remek-djela historiografije. Knjigu sam konano i predstavio hrvatskoj javnosti.
Jutarnji list, 13. 8. 2005. (Vrijeme izdajnika, o ratnim zloinima se sve znalo, ali se utjelo).
Glas koncil, Velika Gospa 2005. (Iskrivljavanje povijesne istine i kanjivo upuivanje u nehrvatstvo).

Vlastiti ivot Dodatka bio je vidljiv vrlo rano. Vesna kare Obolt komentirala ga je u Politikom ljetu
Jutarnjeg.17
Veernji list18 donio je veliki lanak o oskvrnuu biste Franje Tumana u Velikoj Gorici. Na temelju glasina
o oteenju sin pokojnog predsjednika Novom listu je izjavio da: Nije ni udo da se dogaaju takve stvari u
ovoj atmosferi potpuno politiki oprenih poruka gdje i udbenici o Oluji i Domovinskom ratu alju poruke koje
stvaraju potpunu pomutnju.19 Laknulo nam je kada se pokazalo da oni koji su tetu otkrili, nisu primijetili
da su naoale na bisti uvijek bile samo stilizirane, kako je potvrdio skulptor Mladen Mikulin.20 Bista, dakle,
nije (sic!) bila oteena.
Biva ministrica prosvjete Ljilja Voki obratila se u svojem rukom pisanom tekstu prije svega srpskoj
zajednici u Hrvatskoj.21 Kao ni mnogi drugi, ona uope nije shvatila da ovo nije bio tekst samo za male Srbe u
Podunavlju, nego za svu hrvatsku djecu po HNOS-u. Najzanimljiviji je dio njezina pisma Fokusu (kojeg nema,
primjerice, u Veernjem listu22) u kojem objanjava kako je Gabrielle Mazza, visoki dunosnik Vijea Europe
od nje traio petogodinji moratorij na poduavanje o Domovinskom ratu. Ministrica Voki je pristala, dodajui
da Srbi i tako uvijek imaju svoju sliku povijesti (pretpostavljam da je mislila na autentinu srpsku povijesnu
istinu). Separat koji je tada dogovoren, u njezinoj interpretaciji, trebao je biti tekst o srpskoj povijesti od
Stevana Nemanje preko Kosovske bitke i to je, napisala je, plaeno SKD Prosvjeti. Mazzu inae poznajem

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

dobro. Sadraj naih razgovora, koji bi ovdje doista dobro sjeo, ne elim, ne mogu, iznositi.
Najskandalozniji nastavak ovoga rukavca prie objavljen je u Veernjem listu u kojem je biva ministrica
objasnila kako je u svoje vrijeme predloila da se za izradu separata mogu angairati i beogradski profesori
0!!!23 Da hrvatska ministrica prosvjete zaobilazi sve nae strunjake koji se bave povijeu, pa i povijeu Srba
u Hrvatskoj i nudi da to piu stranci, meni je skandal prvoga reda. Zar ministrica nije tada trebala inzistirati na
povijesti koja je doista povijest srpske zajednice u Hrvatskoj? Valjda je za Srbe u Hrvatskoj vanije objasniti
zato su se Moravice u Gorskom kotaru zvale Srpske, zato je bana Jelaia rukopoloio patrijarh? Ta su
pitanja, mislim, vanija od odreenih problema Despotovine ili politike predsjednika srpske vlade Piroanca.
Mislim isto tako da bi bilo bolje da se uspjela izboriti da Talijani u Hrvatskoj u dodatnim materijalima ue
povijest svoje prisutnosti na tlu Hrvatske, a ne samo povijest Italije.

Jedino pisano reagiranje iz struke bila je kolumna gosta-komentatora prof. dr. Nevena Budaka u Veernjem
listu 17. kolovoza.24 Budak je tamo bio gost-kolumnist i to je i ostao jo nekoliko tjedana poslije. Tako da je na stranicama lista koji nas je najvie napadao iznio jedinu obranu kojoj autor nije bio drugi novinar. Bilo je to dovoljno da
ga se napadne u Fokusu u broju od 26. kolovoza.25 U istome broju toga tjednika objavljen je i najdui tekst o cijeloj
aferi.26 Tekst dr. Ante Beena podsjetio me je na nastavu matematike u srednjoj koli. Njemu je u cijelom sluaju

17
18
19
20
21
22
23
24
25
26

Jutarnji list, 30. 7. 2005. (Zagrebu treba jedna ulica za prostituciju; Boris Vlai).
Veernji list, 31. 7 2005.
Novi list, 31. 7. 2005.
Veernji list, 1. 8. 2005. (Policija trai vandale, a bista Tumana netaknuta).
Fokus, 26. 8. 2005. (Protiv iskrivljene slike povijesti).
Veernji list, 14. 8. 2005. (Gdje je separat Pupovca i Uzelca). Ljilji Voki odgovorili su prof. dr. Slobodan Uzelac i prof. dr. Milorad Pupovac u Veernjem
listu, 16. 8. 2005.
Veernji list, 17. 8. 2005.(Hrvatska povijest ne smije u separat).
Veernji list, 17. 8. 2005. (Separat na prijekom sudu).
Fokus, 26. 8. 2005. (Korijeni Vojislava eelja).
Fokus, 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udbenicima za najnoviju povijest?).

73

sve prepuno nepoznanica, pa se onda i tekst sastoji od brojnih ako-onda. Ako je pak Dodatak namijenjen svim
hrvatskim kolama, postavlja se pitanje kakav mu je status u odnosu na postojee udbenike povijesti? Pristup je
legitiman, pod uvjetom da novine ne ele informirati. Zar ne bi bilo lake da se nekoga iz Ministarstva, ako ve nisu
htjeli pozvati nas, pitalo za pojanjenja? Voditeljica projekta u kojem sudjeluje dr. Been, dr. Branislava Baranovi,
bila je u Povjerenstvu. Moda mu je ona mogla dati odgovore na nejasnoe? Zato to nije traeno, trebalo bi pitati
urednitvo tjednika Fokus.
Intervju za Feral Tribune27 23. kolovoza bio je jedan od najduih koje sam do tada dao, rezimirao sam mnogo
toga to je ve reeno i iznio niz primjera iz recenzija.
Potkraj ljeta, 25. kolovoza, dao sam izjavu za emisiju Fokus HTV-a. Novinarka me pita jesam li bio svjestan
da bi moglo doi do napada? Odgovaram da jesam, ali da nisam mogao pretpostaviti da e se lagati i izmiljati i to
bez ikakve sankcije, tjednima. Poslije, kada je emisija Sunice Findak o kolstvu emitirana, priloga nije bilo. Iskreno,
bio sam sretniji da je to bilo tako. Pitanje je ipak zato, jer me je jo ujutro, prije emitiranja, njezina suradnica
pitala za posljednje komentare?
Istoga dana, 25. kolovoza, primio sam poziv iz kabineta dravnog tajnika za znanost dr. Slobodana Uzelca.
Poruka je vrsta, da separat ide dalje, iako se raspravljalo o obliku u kojem emo ga plasirati u razrede. Dvadeset
minuta poslije, na Prvom programu Hrvatskog radija objavljena je vijest da se separat povlai! Usvojeno je da
svi ue isto, pa su Srbi izabrali svoje udbenike. Nije reeno koje, iako mi je do kraja dana novinar BBC-ja Hrvatske
javio da mu je Pupovac rekao kako je rije o naim knjigama. Jedan kolega novinar kojeg poznajem dugi niz godina pustio mi je i izjavu ministra Primorca koji je izriito pohvalio nas, autore separata, a on ju je snimio. Ja sam
u meuvremenu nazvao Uzelca. Iznenaen zbog vijesti na radiju, obeao je provjeriti o emu je rije, tvrdei da
takva formulacija nije bila usuglaena. Potvrdio je da je radio oito tvrdo interpretirao neto ega u priopenju
nema. Iznenaenje je slijedilo u emisji 24 sata Nove TV. U prilogu Nove TV Ksenija Kardum iznosi neistinu kako je
odbijen separat u kojem se izjednaava agresor i rtva, a Slobodan Miloevi prikazuje pozitivno. Sunica Findak u
Dnevniku HTV-a bila je opsenija i korektnija, tvrdei kako su neki povjesniari zakljuili da separat ne vrijedi nita,
dok neki misle da je rije upravo o idealnom tekstu. Potvreno je da se u hrvatskim kolama imaju uiti isti sadraji
bez obzira na nacionalnost djece. Sve ostale sadraje takoer e odobriti Ministarstvo. Ostale? Koje? Stvar mi je
postala jasnija nakon to sam na mailu proitao priopenje HINA-e koje mi je poslao kolega Franko Dota, dopisnik
ANSA-e. Jedan drugi izvor s HTV-a rekao mi je da je na uem Vladinom kabinetu raspravljano o tekstu separata.
Potom je u Kronici dana u 22.00 na Hrvatskom radiju objavljena i izjava Milorada Pupovca koji je rekao da separat
smatraju dobrim i da ga valja doraditi i pustiti u sve kole kao priruni materijal. Slino su bile intonirane i vijesti
HTV-a u 23.00. Ide se na jedinstvene udbenike, ali e se moi koristiti i dodatni materijali. U tom je trenutku na
ekranu bio Dodatak za najnoviju povijest. Ispalo je da dravni tajnik, pa ni ministar, nisu govorili neistinu. Krivo su
informirali neki od posrednika vijesti. Jednostavno su javili ono to im je bilo blie srcu, pa makar bilo neto dalje
od istine.
Planetarij Radija 101 26. kolovoza u 8.35. Prenose vijest BBC-ja Hrvatske Gorana Ivanovia o separatu. Naglasak je na jedinstvenom udbeniku, ali su i jasne izjave Pupovca i novinara da se rad na Dodatku nastavlja. Iako
je u najavi reeno da je ujedno i povuen. Izjavu je dala i Snjeana Koren, koja se pita zato se odmah i na poetku
nije ilo na takvo rjeenje, zato se mjesecima radilo na separatu? Govorili su jo profesori Neven Budak i Ivo
Goldstein. Oni istiu daleko bolje stanje na udbenikom tritu no nekoliko godina unatrag iako jo postoje oni
koji su nezadovoljavajui. Na koje li samo misle? Dakle, separat je povuen, ali se na njemu nastavlja rad.

27

74

Feral Tribune, 26. 8. 2005. (Hajka po Staljinovu modelu).

Zvali su me iz Vjesnika i Radija 101. Novinarke Mirela Lilek i Jelena Berkovi vide da izjava medijima Ministarstva nije do kraja doreena i jasna. Radio 101 doao je tek do glasnogovornika Ministarstva. Nisu mogli pojasniti
koji su to dodatni materijali koje Ministarstvo priprema, tj. nisu mogli potvrditi je li rije o separatu. Prepriavam
im neke od detalja. Tek sam im tada potvrdio da nas ministar eli vidjeti i da mi nismo osobito nezadovoljni cijelim
razvojem, iako je nejasno to Ministarstvo zapravo javno barem misli.
Nedjelja, 28. kolovoza. Zove Vesna Tereli. Ukratko sam joj izloio dogaanja koja nije mogla proitati u
novinama. Pita hoe li lanak, koji sam rekao da piem (naime ovaj!), biti skoro spreman za tisak? Uskoro oito
nee. Volio bih da to bude u knjiici sa svim tekstovima u novinama koji su o tome napisani. Tek tada e se vidjeti
argumentacija i argumentacija. Pitamo se kakvu e ova medijska buka poruku poslati nastavnicima u kolama
koji su ionako daleko opreznije obraivali razdoblje od 1941. godine naovamo. Teko da e sada biti lake i bolje.
Zakljuujemo da upravo zato valja to vie raditi na 20. stoljeu i upuivati mlade u mogunost manipuliranja.
Djeci moramo usaditi neke vrijednosti koje samo nastava povijesti moe. Ukljuujui i domoljublje. A najvee je
domoljublje valjda govoriti istinu o svojoj zemlji i svojem narodu.
Odlazim u Dubrovnik. Predava sam na seminaru Atlantskog vijea Hrvatske dr. Radovana Vukadinovia i
suradnika. Zove me novinarka Hrvatskog radija Marija Gerbec Njavro i pita o Dodatku. Razgovarali smo dugo. Veli
da su joj kolege novinari govorili kako su svi protiv teksta, da bi na njezino pitanje tko tono, odgovarali Hrvatski
institut za povijest. Kae mi da je uvijek pitala: jeste li vidjeli tekst? I odgovori su redovito negativni. Ponovno se

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

udim takvom zanatu. Marija je uinila ono to se meni ini normalnim: pitala je o emu je rije, pokuala uti koja
je naa pria. Konano, itala je i ostale medije. Sud donosi sama, ali informira se kod svih izvora. Prvog rujna
dajem intervju Nikoli Bajto iz Slobodne Dalmacije. Razgovor je trebao izai ve te subote, ali nije nikada. Slobodna
je jedino objavila komentar Povijest pie veina Sreka Puliga, koji je, premda zanimljiv, ponovio da je Dodatak
bio tekst za djecu u Podunavlju.28
U to je vrijeme izaao i golemi lanak Gojka Boria u Hrvatskom slovu.29 Ozbiljan tekst koji sve postavlja u
iri kontekst, a nas prije svega optuuje za nedostatak empatije prema Hrvatima, odnosno za nastojanje da se ne
zamjerimo Srbima. S takvim tipom tekstova i njihovim autorima ja bih rado i lako mogao razgovarati. Suprotni,
posve afirmativni za nas, bio je tekst objavljen u Zarezu.30
Nakon povratka u Zagreb na Odsjeku za povijest nitko ne govori nita o separatu. Barem ne meni. Osim Nike
Stania koji nas je obavijestio da je poslao pismo glavnom uredniku Veenjaka Miljenku Manjkasu, ali nikada nije
tiskano. Barem dva povjesniara, iz dva instituta, trebala bi ga proitati. U to vrijeme susreo sam se s dr. Vjeranom
Katunariem. Kratko je u Strasbourgu govorio o Dodatku. Misli da smo odradili dobar posao, da smo dobili pola
Hrvatske na nau stranu i da je to najvei iskorak do sada, vaan za odgajanje drutva.
Prvog tjedna u rujnu aljemo pismo Ministarstvu. Odgovora nije bilo. Proao je i drugi tjedan rujna bez sastanka s ministrom. S Vesnom Tereli sam dogovorio sastanak 19. rujna na Fakultetu. Smatra da je dolo vrijeme
da se, u svjetlu najave da branitelji rade u kolama i predaju o Domovinskom ratu, struka oglasi, organizira nekakva
tribina. Razgovaramo o tome s vie ljudi. U meuvremenu sam objavio stajalite u Vjesniku o potrebi da se povijest
u naim kolama razlae tematski, a ne kronoloki. Dao sam i izjavu za Jutarnji list o braniteljima u razredima.
Dravni tajnik dr. Slobodan Uzelac zove nas na sastanak u Ministarstvo 20. rujna. Dolazi i dr. eti. ekamo
ministra Primorca. Ministar se potom ispriava, zadran je u Vladi. Tada vjerujemo da je to na posljednji sastanak
u Ministarstvu na neko vrijeme, pretpostavljamo posljednji to se tie separata. Razgovor je zapoeo dr. Uzelac,
ali se vrlo brzo povukao, ostavljajui nas u razgovoru s dr. Nevijem etiem. Razgovaramo otvoreno. Tada smo

28
29
30

Slobodna Dalmacija, 10. 9. 2005.

Hrvatsko slovo, 2. 9. 2005. (Sve mane nesuenog Dodatka).
Zarez, 22. 9. 2005. (Umivena povijest; Andrea Dragojevi).

75

ve vidjeli da je ministar Primorac razgovarao za Fokus, u kojem je, uz ostalo, jasno rekao gdje i kako je kren
znanstveni red. To da su svi recenzenti, osim jednoga, uinili astan posao i recenziju vratili onomu tko je to od njih
i naruio, a to je Ministarstvo. Recenzent o kojemu govorim je napravio neto to je do sada nevieno u domaoj i
meunarodnoj znanosti. Naime, taj recenzent je svoje miljenje i kompletan radni tekst separata poslao u novine
Najgore je to to su svi za recenziju doznali iz novina, a rije je o separatu koji niti je odobren niti je tiskan, a na
kraju krajeva na tu recenziju nije dana mogunost autorima da odgovore. Takav je postupak bio vrlo nekorektan i
prema Ministarstvu i prema autorima separata ().31
Poziv iz kabineta ministra Primorca stigao je 29. rujna. Sastanak je dogovoren za 18.00. Bio je to na jedini
susret. Jo smo se dva puta uli telefonom. Razgovor je trajao dugo, kratko mu je pribivao i dr. eti. Ugodno i
pozitivno. Ministar mi ostavlja dobar dojam. Meni je posve jasno da mi ne moramo paziti na politike pritiske iste
vrste kao i Ministarstvo. Za to imamo puno razumijevanje. Bitan je samo osnovni smjer. Pokazuje mi svoj razgovor
za Fokus. Razgovaramo i o HNOS-u. Izmjenjujemo iskustva sa studija u Sjedinjenim Dravama. Zapoeti posao
treba se zavriti.
Tijekom zime sluaj Dodatak pomalo je hibernirao.32 Nastava povijesti u meuvremenu nije silazila s novinskih
stranica, ali sada su glavno pitanje bili branitelji u kolama33 i planirano uvoenje genetskih spoznaja o podrijetlu
naroda.34 Podsjeanje na cijelu aferu bilo je povremeno pisanje Globusa.35 Mi smo napokon, ne posve lako, doli
do honorara za na posao, jedinog novca koji smo dobili nakon jednogodinjeg posla. Nikakvih dvojbi vie nema da
unutar kue na Trgu hrvatskih velikana postoje razliiti pogledi na problem. Poslali smo pismo ministru, jo jedanput
smo razgovarali telefonom. Potom je, 28. prosinca 2005., u Ministarstvu odran i sastanak s dravnim tajnikom
etiem, pomonikom ministra Bariiem i pomonikom u kabinetu ministra za izdavatvo Ivanom Milanoviem
Litre o tiskanju Zbornika. Druga strana predlae golemu nakladu. Mi smatramo da ne treba biti toliko ambiciozan.
Ugodno, svaki put ugodan razgovor.
Razgovor s pomonikom ministra Martinom Oroliem 15. veljae 2006. Prvi put razgovaramo o Dodatku, pa mi je tim neobinije da je on dobio zadau sve zavriti. Ugodan, kao uostalom i svi susreti u Ministarstvu.
Objanjava mi da zbog ponovljenih medijskih napisa (misli se na dva pisma itatelja na stranicama Vjesnikove
Tribine i mojim, ne osobito suptilnim, odgovorima36) Ministarstvo odustaje od tiskanja Zbornika. Oni nikada nisu ni
bili izdavai slinog materijala. Ne daje mi, dodue, odgovor zato smo onda odravali sve one sastanke o izgledu
Zbornika, zato sam slao Ministarstvu prijedlog o njegovoj organizaciji37, zato smo radili na toliko inaica ugovora i

31
32
33
34
35
36

37

76

Fokus, 9. 9. 2005. (acima treba samo istina o hrvatskoj povijesti; Marijan Majstorovi).
Spomenuo nas je don Ivan Grubii u razgovoru za Jutarnji list 24. rujna 2005. (Sluaj Gotovina velika je blamaa za Crkvu, Vlado Vurui).
Vidi primjerice Jutarnji list, 5., 8., 19. 9. 2005.; Feral Tribune 9. 9. 2005.; Vjesnik 10., 11. 9. 2005.
Vidi primjerice Jutarnji list, 16., 17., 19., 21., 22., 23. i 24. 9. 2005.; Novi list 23. 9. 2005; Veernji list 23. 9. 2005.; Slobodna Dalmacija 29. 9. 2005.
Globus, 13. 1. 2006. (Premijerov stroj za optimizam).
Vjesnik, 14. 2., 16. 2., 17. 2., 20. 2. 2006. (moja prepiska s Tomislavom Vukoviem). Moe se pretpostaviti da je poticaj ovim lancim bio tekst Ivane
Kalogjere Brki u Jutarnjem listu od 5. 2. 2006. (Sporni separat udbeniku povijesti ipak e se tiskati).
Poslije se pismima Vjesniku oglasio Mato Artukovi 1. 3., to je dobilo moj kratki odgovor 3. 3. 2006. Izmeu dr. Mate Artukovia i nas slijedila je i
smirena, s njegove strane vrlo opsena, privatna prepiska.
O Dodatku je govorio i dr. Alexander Buczynski u Glasu koncila 19. 2. 2006. (Povijesna znanost ne smije biti talac politike ni ideologije; razgovor
sa Stipanom Bunjevcem). Razgovor s kolegom Buczynskim je korektan. Istiem samo vrlo zanimljivo pitanje ba njemu koji je takoer primjer
obrnutog brain draina, kao i Magdalena Najbar-Agii. Oboje su se, naime, u Hrvatsku uselili iz drugih zemalja, dakle nisu etniki Hrvati. Novinar
je pitao: to mislite o sve prisutnijem miljenju kako su za pisanje tako osjetljive i egzistencijalno ive teme suvremene povijesti najpogodniji
neoptereeni znanstvenici, kako to je to sluaj u odabiru autora Dodatka, koji uope nisu bili u Hrvatskoj u vrijeme tih dramatinih zbivanja ili su
pripadnici naroda kojima je Domovinski rat bio tamo negdje daleko. Koliko je utemeljeno to shvaanje?
Kolegica Koren i ja bili smo u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Tijekom toga razdoblja tek jedan semestar bio sam u SAD-u na studiju.
Stipan Bunjevac 4. 9. 2005. u Glasu koncila razgovarao je i s dr. Matom Artukoviem (Krivotvorenje hrvatske povijesti nastavak velikosrpske
ideologije).
Prihvaeni prijedlog Zbornika poslao sam dravnom tajniku 12. studenoga 2005. O svemu smo razgovarali telefonom tijekom mojega boravka u
Parizu gdje sam kao ekspert predstavljao Hrvatsku na seminaru Vijea Europe Yugoslavia at the Peace Conference in 1919 and the Legacy of WWI,
Symposium on 1919, CIEP, Sevres, France, 1. 3. prosinca 2005.

dogovarali nakladu upravo za taj posao? Nadam se da se u Ministarstvu najvii inovnici vrijeme i inae ne troe na
taj nain vjebajui pregovore o neemu to ne mogu tiskati i sastavljanjem ugovora za neto to ne mogu platiti. I
sam sam plaan iz dravnog prorauna i svoje vrijeme i novac poreznih obveznika racionalnije troim. Poruio sam
da mi je s jedne strane nejasno koja je stvarna orijentacija Ministarstva. Ona koju moemo prepoznati u privatnim
kontaktima, pa i iz brojnih izjava na ovom sastanku? Ili je valja itati iz onoga to se na kraju materijalizira? Nadam
se ovo prvo. Rekao sam mu da je Ministarstvo nas za neko vrijeme izgubilo, ali da one druge nije pridobilo za sebe.
I taj sam put pregovarao kao i inae. Ne govorim tada tko je alternativni izdava. Mi smo sve odluili tiskati i to
smo vie puta najavili, a odluku smo donijeli prije no to je odran ovaj sastanak, jer je pauza i probijanje rokova
bilo predugo. Vesna Tereli, Magdalena Najbar-Agii i ja nali smo se u jednoj slastiarnici u Petrinjskoj ulici i
dogovorili posao.

KAKO ITATI SEKUNDARNE IZVORE U 21. STOLJEU?

Dok su novine brujale, dvoje studenata zamolilo me da im elektronikom potom poaljem tekst Dodatka.
Tako je Zrinka K. rekla da je ljudi pitaju kakva to ekipa vama predaje povijest, pa je htjela sama proitati tekst.
Idui dan (21. kolovoza 2005.) napisala mi je ovakav odgovor: Moram Vam priznati da sam malo zateena, jer uz

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

sve te silne napise i napade, ovjek bi oekivao da tekst oito sadri NETO to bi moglo pobuditi takve reakcije. No
stvarno nisam pronala nita to ja, kao potencijalno budui profesor povijesti, ne bih predavala djeci. Mislim, mene
znaju obino svrstavati desno zbog nekih mojih stavova prema Domovinskom ratu, ali ja u ovom tekstu, ugrubo,
ne bih mogla dati niti jednu drugu ocjenu nego objektivan. Pogotovo zato to sam oekivala da e neke stvari
biti moda ublaene, jer je tekst koliko sam shvatila namijenjen kolama u Podunavlju. Stvarno mi nije jasno na
temelju ega je pokrenuta hajka. ().
Bio sam ponosan. Najmanje je bitna njezina reakcija na proitani tekst. Daleko je vanije to je barem dio
studenata shvatio to je povijesni zanat i da, krajnje, znaju itati sekundarne izvore poput novina. Ne smiju samo
tako vjerovati napisanom, nego kritiki prosuivati, vagati, mjeriti, usporeivati i na kraju samostalno zakljuivati.
Primjerice, jedan od novinara koji su nas najvie napadali u pismu koje mu je privatno uputila Magdalena Najbar-Agii odgovorio je kako nije smatrao potrebnim sumnjati u izjavu dravnog tajnika kako je proelnik Odsjeka za
povijest potpisao recenziju Dodatka. Vjerojatno bih se mogao sloiti. Ne dodue kao novinar ni povjesniar, ali kao
graanin (Finske, na primjer) da. Nije mi onda jasno zato te novine nikako nisu objavljivale demanti, zato je to
uinjeno tek nakon nekoliko dana i prijetnji da e se o svemu obavijestiti drugi mediji i Novinarsko drutvo? Tijekom
itave afere o Dodatku iz svih medija koji su nas napadali moje kolegice (koje su, uzgred reeno autorice veega
dijela teksta) nije zvao nitko. Mene je prvog dana zvala Nova TV i Veernji list, a nekoliko dana poslije Veernjak
jo jedanput. Nisu me mogli citirati jer izjave prvih dana, prema naivnom vjerovanju u dogovor, nisam smio davati.
ini mi se da je daleko od objektivnog novinarstva ovakvo pokrivanje teme, tim vie to se po reakcijama u drugim
medijima vidjelo da ne postoji naa suspregnutost da reagiramo javno.
Sluaj je pokazao mnogo toga. Tekstovi koji su se poslije javljali i imali su svoj ivot, ilustracija su dvaju pristupa
povijesti, pa i ivotu, izmeu kojih se Hrvatska neprestano nalazi. Kolege Jurevi i ravnatelj Hrvatskog instituta
za povijest dr. Milan Kruhek u svemu su prepoznali strane utjecaje i poticaje. Jureviu sve upuuje na pouzdanu
pretpostavku da su autori imali poticaje koji nisu strukovni. Koliko su oni novani i jesu li bili dodatno stimulirani
izvan Ministarstva, ostaje otvoreno pitanje.38 Kruheku je sve apsolutno dio jednog Akcijskog plana s konanim

38

Veernji list, nedjelja, 14. 8. 2005. (Vlada je kriva to se olako krivotvori povijest; Tanja Boi).

77

ciljem podjele krivnje. Kako je tada u javnosti jedini Akcijski plan bio onaj za uhienje odbjeglog generala Ante
Gotovine, pretpostavljam da je i Dodatak bio sastavnim dijelom te inicijative. Ovakva puka objanjenja svega to
se ne uklapa u neiju sliku povijesti i sadanjosti s pomou Neastivog koji dolazi iz velikoga svijeta, ne oekuju
se od ozbiljnih ljudi bez da se za to ponude argumenti. Strah od svijeta i vjerovanje da se neto to se dogaa u
naem dvoritu moe skriti, vjerojatno i postoji kod ljudi koji malo i nerado putuju. Potpuno nepoznavanje svijeta,
pa i svjetskih problema vidljivo je bilo i u recenzijama. ak dvojica recenzenata izrazili su uenje to pregled zbivanja 1980-ih u Europi zapoinjemo sa slikom afganistanskih mudahedina. Afganistan je od Boia 1979. za svijet,
pa i Europu, bio daleko vaniji no neuspjeli prevrat u panjolskoj, ili injenica da je neto poslije preminuo Enver
Hoxha. Naprosto je uvredljivo da osobe koje ne znaju kada je zavrio detant, dakle ne mogu ni odrediti osnovne
faze u Hladnom ratu, to neznanje pokazuju u recenzijama koje se onda uzimaju ozbiljno.
Do sada, proljea 2006., o cjelokupnoj aferi s nama su razgovarali i materijale o svemu traili kolege iz Japana,
Italije, Sjedinjenih Amerikih Drava, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemake (George Eckert Instutute for International
Textbook Research iz Braunschweiga), Nizozemske (strukovna nastavnika udruga EUROCLIO). Osobno sam o
svemu govorio na Sveuilitu u Bologni, Forli campus, u oujku, na sastanku Sveuilita u Grazu i Institute for
European Law (zapravo Coimbra Group) potkraj travnja 2006. Hrvatska je dio svijeta, a izvori o nama su svuda. To
to smo mali, ne znai da nismo zanimljivi barem ponekima. Poziv za predavanje u Bologni imao sam ve dugo i
o tome sam izvijestio i Ministarstvo.
Sluaj Dodatak pokazao je jo neto. U naoj se znanosti ponovno pokazala opreka izmeu dvaju gledanja.
Onih koji se: povezuju na jednoj crti prepoznavanja autentine hrvatske povijesne istine39 i drugih, pretpostavljam
znanstvenika, koji trae golu istinu bez obzira na mjesto i podrijetlo. S tim sam mislima i zapoeo predavati u novoj
akademskoj godini, a vjerojatno u i dalje, sve dok postoje oni koji inzistiraju na hrvatskoj, pa analogno tome i
srpskoj, slovenskoj ili australskoj autentinoj povijesnoj istini. Svojim studentima nastojim predoiti istinu, jer samo
nas istina moe spasiti od, primjerice, autentine srpske povijesne istine o 700 000 ubijenih u Jasenovcu. Dok god
ima onih koji dobivaju plau kao povjesniari, a osnovno im mjerilo rada, kako se vidi iz recenzija, moe biti politika
deklaracija (kao da su zanat izuili u radionici srpskog akademika Vasilija . Krestia!), stvari nee biti dobre.
U maloj zemlji i maloj znanosti recenziranje tekstova nikada nije postalo posebno rigorozna djelatnost. O
tome sam barem dva puta otvoreno pisao40 i o tome treba vrlo ozbiljno razmiljati kada govorimo o znanstvenoj
izvrsnosti i uspjesima naih znanstvenika. Samo u usporedbi s ostalima moemo vidjeti koliko smo doista veliki
i snani. Valjda zato i usporeujemo snagu Zbora narodne garde s JNA poetkom Domovinskog rata, da bismo
mogli jasnije vidjeti tko je gdje stajao?
Mala zemlja, ali i moja poznanstva u medijima, osigurala su nam laki pristup javnosti. to bi bilo da taj izlaz
nismo imali? to bi bilo da smo vjerovali da e zatita doi s nekog drugog mjesta? Volio bih vjerovati da smo dobro
procjenjivali situaciju i iz povijesti poneto nauili, pa se i tako odnosili u aktualnom trenutku.
Ovo je samo moje vienje medijskog prikaza sluaja Dodatak. Ono pokazuje kako su brojni utjecaji u naem
drutvu, kako ih je esto nemogue nadzirati. Nismo ih nadzirali ni mi, ni Ministarstvo, ni pojedini mediji. Ali svi,
ukljuujui i kolege iz inozemstva, vjerojatno svi koji su zadueni za praenje prilika u Hrvatskoj, civilno drutvo,
braniteljske udruge, pojedince, studente, sve je pria na neki nain dodirnula, o njoj su razmiljali, odredili se na
razliite naine. Sve to je u takvim okolnostima zapisano, notirano, predstavlja povijesni izvor. Samo njihovom
analizom moi e se doi do istine. Poneto, ono to se tijekom cijelog sluaja dogaalo u Ministarstvu ili na uem
kabinetu Vlade, kako me je informirala kolegica s HTV-a, dostupno e postati tek po deklasifikaciji slubenih do-

39
40

78

Fokus, 7. 10. 2005. (Englezi su krojili balkanske granice, dr. Milan Kruhek).
Vidi biljeke mojim lancima u: Historijski zbornik god. LIII., Zagreb 2000. i god. LVI-LVII, Zagreb 2003.-2004. (str. 185 i 39).

kumenata. Bez ovakvih svjedoenja zauvijek bi se izgubio dio atmosfere, a pojedini detalji, koji se ne piu, bili bi
izgubljeni. Novinari koji su mi slali slubena priopenja HINA-e ili su me samoinicijativno nazivali i prenosili neke
od off the record izjava pojedinih visokih dunosnika Ministarstva, puno su nam pomogli. Puno su nam znaili i
izrazi potpore nekih visokih dunosnika Vlade, jednog pomonika ministrice vanjskih poslova. Najzahvalniji sam
onoj malenoj skupini kolega povjesniara, napose Zrinki Nikoli i Hrvoju Klasiu (a oboje su bili daleko od Zagreba),
kolegama iz inozemstva, koji su se javljali esto.
Sve pokazuje koliko u svemu ima sluaja, koliko su neke stvari teko predvidive. Da smo svi bili negdje, da sam
se sluajno i ja naao izvan Hrvatske i nisam proveo ljeto u Zagrebu, sve bi bilo razvodnjeno i puno nepovoljnije. U
analizi cijelog sluaja trebalo bi problematizirati i gotovo gromoglasnu utnju lanova Povjerenstva (pismo Nike
Stania Veernjaku nije tiskano), pa telefonske pozive ljudi koje nikada osobno nisam upoznao, poruke koje su
mi kolege iz Instituta slali po treim osobama. U svjetlu svega, jo apsurdnije izgledaju sumnje onih koji su nas
optuili za plaenitvo, akcijsku mreu. Podsjea me to na one koji svaki potez u svijetu i drutvu vide kao dio
ope urote tajnih drutava i velikih, tajnovitih igraa. Sluaj Dodatak ilustracija je odnosa Hrvatske prema svojoj
prolosti, ilustracija kako se prolou manipulira u dnevnopolitike svrhe. Naime, najblae reenice koje spominju
da je nakon Oluje bilo zloina i palei, u naem su sluaju izazvale nevjerojatnu hajku, a da se u isto vrijeme tih
dana u medijima neprestano slua o nestalim i ubijenim hrvatskim graanima u Osijeku tijekom 1991. Prije svega
je to pokazatelj onoga to je boljka hrvatskih kola ve niz godina: razmiljanja po predmetima, dranja znanja

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

u odvojenim pretincima, nemogunost povezivanja i promiljanja, stvaranje vee slike. Sluaj je i pokazatelj kako
se vodi politika i kako funkcioniraju pojedina Ministarstva u Hrvatskoj poetkom 21. stoljea. Tu mislim na sve one
telefonske pozive upuene ministru i Ministarstvu, sve ono to se moe nazvati, vrlo blago, lobiranjem. Informacije
o tome vjerojatno nikada neemo u potpunosti dobiti, ne napie li se tekst slian ovom. Dodatak pokazuje kakve
novinare i medije imamo, kako su mediji sposobni kreirati vlastitu sliku stvarnosti, kako je mogue izvjetavati bez
da se citiraju problematine reenice i kako na jedan medij nikakav utjecaj ne moraju imati demanti u drugom.
Pokazuju kako je mogue da se u nekim dnevnicima objavljuju nizovi lanaka o odreenom problemu, a da drugi o
tome uope ne izvjetavaju (npr. Slobodna Dalmacija i Vjesnik oglasili su se jednim lankom). Prije svega, na alost,
ovaj je sluaj pokazatelj stanja u dijelu naih humanistikih znanosti. On pokazuje ne samo moralnu i profesionalnu, nego ponajvie intelektualnu dubinu i karakter onih koji su se javljali. esto se u tisku spominjalo kako autori
Dodatka za cijeli posao nisu kompetentni. Kako smo radili uz Povjerenstvo, pretpostavljam da se nekompetencija
odnosi i na njih. Zato bi trebalo krenuti od osnovnog: najprije usporediti bio i bibliografije autora i kritiara. Dodatak
pokazuje i stanje u kolstvu, strah od misleih pojedinaca, nepovjerenje u nae uenike i njihovu sposobnost da
misle, nepovjerenje u nastavnike koji trebaju pouavati.
Nadam se da je sve ovo bilo pouno, da smo iz svega izvukli vie pozitivnog no negativnog i da se slino vie
nee dogaati. Ako se ponovi, bit e to pokazatelj koliko i kako je Hrvatska napredovala (ili nazadovala) od ljeta
2005. godine. Mi smo sasvim sigurno daleko pametniji i spremniji boriti se za povijesnu istinu. Bez ostatka.

79

TISAK O DODATKU ZA NAJNOVIJU POVIJEST

27. 7. 2005.
Agresija na Hrvatsku postala graanski
rat
(ZVONIMIR DESPOT, IRENA KUSTURA),
VEERNJI LIST

28. 7. 2005.
Hoe li udbenici pisati i o mrljama
nakon Oluje?
(VLADO VURUI), JUTARNJI LIST

31. 7. 2005.
Oteena bista Franje Tumana
(I. FUKA), NOVI LIST

(TANJA BOI), VEERNJI LIST

1. 8. 2005.
Uenici moraju znati i o hrvatskim
zloinima u Domovinskom ratu

Gdje je separat Pupovca i Uzelca?

(VLADO VURUI), JUTARNJI LIST

16. 8. 2005.
Novac za udbenike namjenski potroen

Policija trai vandale, a bista Tumana

netaknuta

Dravni tajnik za osnovnokolsko

obrazovanje dr. Nevio eti u razgovoru
za Vjesnik upozorava: Napisi u novinama
su preradikalni

(VOJISLAV MAZZOCCO), VEERNJI LIST

(TIHOMIR PONO), VJESNIK

(DRAGAN URI), NACIONAL, BR. 507

api: Suprotno deklaraciji o

Domovinskom ratu

2. 8. 2005.
Napadaju nas laima

3. 8. 2005.
Ministar eka oitovanje autora

Primorac trai tko je otkrio rukopis

(I. K.), VEERNJI LIST

(IRENA. KUSTURA, ZVONIMIR DESPOT),

VEERNJI LIST

(ZVONIMIR DESPOT), VEERNJI LIST

Povjesniari znanstvenici okirani:

Troje profesora ponudilo udbenik
novije povijesti u kojemu se ne govori o
srbijanskoj agresiji na Hrvatsku, nego o
sukobu dviju strana

4. 8. 2005.
Ministre Primore, upomo!

(I. K.), VEERNJI LIST

to mislite o kolskim udbenicima

(E-DEBATA), VEERNJI LIST

Agresija ili graanski rat?

17. 8. 2005
Hrvatska povijest ne smije u separat
(DAVOR IVANKOVI), VEERNJI LIST

Separat na prijekom sudu

19. 8. 2005.
Ono to se nastoji podvaliti Primorcu
na potpis, nikad nije ni potpisano ni
dogovoreno
(LJILJA VOKI), JUTARNJI LIST

irenje teze o graanskom ratu u

Hrvatskoj

5. 8. 2005
Braniteljski mar na hrvatska sveuilita

(MATO DRETVI), FOKUS, BR. 275

(MIRJANA KASAPOVI), GLOBUS, BR. 765

21. 8. 2005.
Udbenici povijesti preoptereeni ratom

Poetak kolovoza
Dodatak udbenicima za najnoviju
povijest kao poetak normalnog
razmiljanja o povijesti

(LJERKA BRATONJA MARINOVI), NOVI LIST

(RADE DRAGOJEVI), WEB STRANICA SKD

PROSVJETA (PRISTUP OSTVAREN 10. 8. 2005.)

Iskrivljavanje povijesne istine i kanjivo

upuivanje u nehrvatstvo

Planira li hrvatska vlada zloin?!

(HRVOJE MARINOV MATEJI), GLAS KONCILA,
BR. 34

22. 8. 2005.
Damir Agii: Nisam potpisao recenziju
Dodatka
VEERNJI LIST

(IVKO KUSTI), JUTARNJI LIST

(STJEPAN RAZUM), GLAS KONCILA, VELIKA

GOSPA 2005., BR. 32-33

Autor separata za najnoviju povijest

Tvrtko Jakovina odbacuje sve optube:
Sve je izmiljeno

12. 8. 2005.
Hahao stie i u kole

26. 8. 2005.
Srpska djeca u Podunavlju uit e iz
postojeih knjiga

(DENIS ROMAC), NOVI LIST

(MATO DRETVI), FOKUS, BR. 274

(D. K.), VEERNJI LIST

30. 7. 2005.
O Domovinskom ratu samo istinito

13. 8. 2005.
Vrijeme izdajnika

(VLADO VURUI), JUTARNJI LIST (DNEVNI

(IVAN ZVONIMIR IAK), JUTARNJI LIST

Ovaj Dodatak nije za nastavu

(ZVONIMIR DESPOT), VEERNJI LIST

80

(VANJA MOSKALJOV), VEERNJI LIST

(ZVONIMIR DESPOT), VEERNJI LIST

(IVICA MARIJAI), HRVATSKI LIST

29. 7. 2005.
Ministarstvo odustaje od dodatka
udbenicima povijesti?

(LJILJA VOKI), VEERNJI LIST

(NEVEN BUDAK), VEERNJI LIST

(M. S.), JUTARNJI LIST

Povijest koju pie politika

14. 8. 2005.
Vlada je kriva to se olako krivotvori
povijest

Sva e djeca po istom programu uiti

povijest
(IVICA S. BULJAN), JUTARNJI LIST

Srbi e uiti o Domovinskom ratu

(MIRELA LILEK), VJESNIK

Svi e uenici uiti istu povijest

Uenje povijesti iz jedinstvenih

udbenika

(IRENA KUSTURA), VEERNJI LIST

(LJ. B. M.), NOVI LIST

Protiv iskrivljene slike povijesti

(LJILJA VOKI), FOKUS, BR. 276

Kome treba Dodatak udbenicima za

najnoviju povijest
(ANTE BEEN), FOKUS, BR. 276

24. 9. 2005.
Sluaj Gotovina velika je blamaa za
crkvu
(VLADO VURUI, INTERVJU S DON IVANOM
GRUBIIEM), JUTARNJI LIST

Hajka po Staljinovu modelu

(IVICA IKI), FERAL TRIBUNE, BR. 1040

2. 9. 2005.
Sve mane nesuenoga Dodatka

7. 10. 2005.
Englezi su krojili balkanske granice

14. 4. 2007.
injenice, a ne politika
(IRENA KUSTURA I PETRA MARETI ONJA),
VEERNJI LIST

17. 4. 2007.
Akademici zapucali na povijesnu istinu
(MARIJANA CVRTILA), SLOBODNA DALMACIJA

(M. MAJSTOROVI, INTERVJU S MILANOM

KRUHEKOM), FOKUS

(GOJKO BORI), HRVATSKO SLOVO

kole e raditi u jednoj smjeni

(MIRELA LILEK), VJESNIK

30. 12. 2005.

Politika bilanca 2005.
GLOBUS

4. 9. 2005.
Krivotvorenje hrvatske povijesti
nastavak velikosrpske ideologije

13. 1. 2006.
Prvih 700 dana Sanaderove vlade
(JELENA LOVRI, SLAVICA LUKI), GLOBUS

(STIPAN BUNJEVAC, INTERVJU S MATOM

ARTUKOVIEM), GLAS KONCILA, BR. 36

9. 9. 2005.
acima treba samo istina o hrvatskoj
povijesti
(MARIJAN MAJSTOROVI, INTERVJU S D.
PRIMORCEM), FOKUS, BR. 278

5. 2. 2006.
Sporni separat udbeniku povijesti ipak
e se tiskati
(IVANA KALOERA BRKI), JUTARNJI LIST

14. 2. 2006.
Bez odgovora na brojna pitanja

10. 9. 2005.
Povijest pie veina

(TOMISLAV VUKOVI), VJESNIK

(SREKO PULIG), SLOBODNA DALMACIJA

16. 2. 2006.
Pitanja na koja su odgovori ve dani

11. 9. 2005.
ikova ljubav i mrnja

(TVRTKO JAKOVINA), VJESNIK

(STJEPAN RAZUM), GLAS KONCILA, BR. 37

17. 2. 2006.
Odgovori ipak jo nisu dani

19. 9. 2005.
Uenici e morati znati sve akcije HV-a
na vojnim kartama

(TOMISLAV VUKOVI), VJESNIK

(IVANA KALODJERA-BRKI), JUTARNJI LIST

19. 2. 2006.
Povijesna znanost ne smije biti talac
politike ni ideologije

22. 9. 2005.
Umivena povijest

(STIPAN BUNJEVAC), GLAS KONCILA

(ANDREA DRAGOJEVI), ZAREZ

20. 2. 2006.
to su to bili napisali oni prije

23. 9. 2005.
SDP vrbuje sedmogodinjake

(TVRTKO JAKOVINA), VJESNIK

(NENAD PISKA), FOKUS, BR. 280

3. 3. 2006.
Red i pristojnost obvezuju nas sve

Domovinski odgoj: Promicanje osjeaja

domoljublja

TVRTKO JAKOVINA:
DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST
U MEDIJIMA

(MATO ARTUKOVI), VJESNIK

(VID HINKOVI), FOKUS, BR. 280.

81

82

04

ITANJE S
PREDUMILJAJEM
mr. sc. Magdalena Najbar-Agii

83

ITANJE S PREDUMILJAJEM
mr. sc. Magdalena Najbar-Agii

Kada su autori Dodatka na naslovnici Veernjeg lista 27. srpnja 2005. ugledali veliki naslov Srpska agresija
postala graanski rat. Skandalozan sadraj udbenika hrvatske povijesti. Autori su Oluju proglasili zloinakom
akcijom i proitali odgovarajui lanak na petoj stranici tih novina, zgrozili su se. Mnogo se toga moglo oekivati.
Primjerice, da se neke tvrdnje mogu citirati izvuene iz konteksta. Ipak, nikako nisu oekivali takve bezobzirne
optube u kojima se tvrdi da kau ono to uope ne kau. Bez ijednog citata iz samog teksta, ak i onoga izvaenog
iz konteksta.
Moda su bili preveliki optimisti o stanju u hrvatskim medijima, kao to su oito bili u drugim pitanjima. Moda
su uistinu trebali oekivati najgore od novina uoi desete godinjice Oluje. Oito jesu, jer hajka koja je u Veernjem
listu podignuta protiv njih, a kojoj su se potom prikljuile i neke druge tiskovine, nije tjednima jenjavala usprkos
tome to su, mora se priznati, novinari nekih medija upozoravali na to da optube ne odgovaraju stvarnom sadraju
separata (vidi: Jutarnji list 28. 7. 2005. i 30. 7. 2005). To je mogao odmah utvrditi i Veernji list, jer su se kopije
separata dijelile naokolo od samog poetka. Veernji je pak doekan od konkurencije na iznoenju neistine
uskoro glavni smjer napada preusmjerio protiv autor osobno, te se haranga nastavila preko besmislenih optubi
ad personam, insinuacija i istih lai.
U tim prvim trenucima, kada je sredinom ljeta 2005. godine izbio sluaj Separat, moglo se initi da se radi
o istom sluaju novinarske izmiljotine zbog koje bi spomenute novine trebalo tuiti za klevetu. No pravo je
iznenaenje tek uslijedilo. Kada su autori od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta (MZO) napokon dobili
pristigle recenzije, njihovu zaprepatenju nije bilo kraja. Naime, Veernji list je u svojem udarnom lanku zapravo
prilino vjerno citirao odlomke iz jedne od recenzija.
Kako su recenzije koje je naruilo Ministarstvo dospjele u novine, ostalo je nepoznato. Navodno je ministar
Primorac naloio istragu o tome i traio oitovanje svih recenzenata, no svi ustrajno nijeu odgovornost. Treba li
povjerovati? Ima li moda u samom Ministarstvu ljudi koji novinama dostavljaju pikantne materijale? Neovisno
o odgovoru na to pitanje, iz ponaanja pojedinih recenzenata u sluaju Separat sasvim je razvidno da su stali iza
hajke podignute protiv autor.
Slubeno je MZO od autora separata traio oitovanje u vezi recenzija, to su i uinili (vidi: Oitovanje, u
Prilozima, str. 135). Tek su mnogo poslije, u veljai 2006. autori Dodatka saznali za postojanje jo nekih recenzija
osim onih koje su tijekom ljeta (a nakon opetovanog traenja) dobili od Ministarstva. Na alost, te im recenzije,
usprkos njihovim molbama, nisu ni tada dostavljene. Jedino to su uspjeli saznati u telefonskom razgovoru jest da
je osim dostavljenih postojala jo jedna slubena recenzija, odnosno recenzija osobe od koje je Ministarstvo

84

slubeno trailo miljenje (recenzija akademika Tomislava Raukara, predsjednika skupine za povijest povjerenstva
HNOS-a) i jo neke recenzije osoba koje su se javljale vlastitom inicijativom (na poticaj treih osoba). Usprkos tome
to se takve recenzije nikako ne bi smjele uzimati relevantnima, predstavnici MZO-a su i s autorima tih recenzija
pregovarali o njihovu objavljivanju u zborniku posveenom Dodatku (a da o tome nisu obavijestili autore) dok su
jo nastupali kao mogui izdava zbornika. Upravo je to (neiskreno?) postupanje Ministarstva potaknulo autore
da odustanu od objavljivanja zbornika u nakladi MZO-a jer je na taj nain nestao i onaj minimum povjerenja koji
je nuan za bilo kakvu suradnju.
Meutim, bez obzira to su, osim negativnih, postojale i pozitivne recenzije i to je cijela bura oko separata
imala jasnu dnevnopolitiku svrhu, svoj su cilj poluile negativne recenzije. Meu sedam recenzija dostavljenih
autorima negativne su bile etiri, sve odreda vrlo opsene. Svaka se opsegom pribliava tekstu na koji se odnosi.
Valja ipak napomenuti da je karakter i ton svake od njih drugaiji.
Akademik Petar Stri u svojoj recenziji na petnaest gusto tipkanih (bez proreda) stranica iznosi ak 181 Faktografsku primjedbu i prijedlog. U tom nepreglednom nizu recenzent uglavnom nudi vlastite formulacije reenica
umjesto onih u separatu. Veinom ti prijedlozi ne nude nita novo u smislu znaenja teksta, nego jedino zadiru
u autorski izriaj. Primjera radi, pod brojem 50 recenzent trai da se u reenici koja glasi: Na njima [izborima
1990.] su komunisti izgubili vlast, a pobjedu je izborio HDZ, stavi kako je HDZ glatko pobijedio. Ili pod brojem
138 trai da se u reenici No, napredak u demokratizaciji drutva [u Srbiji] je spor, o emu svjedoi i atentat na
reformski orijentiranog premijera Zorana inia rije atentat zamijeni rijeju ubojstvo. Posebno valja istaknuti recenzentov prijedlog za potpis pod sliku na stranici 13 koji nudi u toki 48. Njegov je prijedlog znatno dulji od
postojeeg teksta, prepun vrlo detaljnih informacija, naziva institucija i kratica.1 To je tim neobinije jer je jedna
od glavnih zamjerki tog recenzenta da tekst separata nije zanimljiv.
Akademik Stri, slino kao i neki drugi recenzenti, zamjera nedostatak znanstvenog aparata (posve neuobi-

MAGDALENA
NAJBAR-AGII:
ITANJE S
PREDUMILJAJEM

ajenog za udbeniki tekst), kao i objanjavanje nekih pitanja koja uvelike izlaze izvan okvira teme kojoj je separat
posveen. To dodatno upozorava na nerazumijevanje prirode Dodatka udbenicima za najnoviju povijest jer cijela
koncepcija podrazumijeva da su uenici prije obrade najnovijeg gradiva putem separata upoznali na ranijoj nastavi
povijesti mnoge povijesne dogaaje i procese koji su ovome razdoblju prethodili.
Zanimljivo je takoer istaknuti da akademik Stri u 8. toki svojih Naelnih primjedbi trai: Uenici i
Dodatkom moraju biti instruirani u tome da svi Srbi nisu velikosrpski nastrojeni; pa kad se Srbe spominje kao
protivnike obvezno treba rei da su to samo dijelovi ili skupine pripadnika srpskog naroda Na stranu, to autori
smatraju kako su to upravo inili, da je upravo to jedna od osnovnih teza separata. Ova tvrdnja akademika Stria
u potpunoj je suprotnosti s tvrdnjama nekih drugih recenzenata koji autorima zamjeraju prosrpski stav.
Drugi recenzent, dr. Mario Jareb iako na samom poetku recenzije iznimno hvali koncepciju prigovara
da su autori odve jednostrano pristupili nekim dogaajima te da upravo u obradi tih dogaaja uenicima bi
trebala biti pruena mogunost upoznavanja s razliitim miljenjima i stajalitima. Kao i u sluajevima brojnih
drugih primjedbi ovoga recenzenta, i ovdje on tvrdi da autori ne kau ili ne ine ono to ine i kau. Velik se dio
ove recenzije od petnaest kartica teksta sastoji upravo od elaborata samog recenzenta o nekim pitanjima za koje
tvrdi da u Dodatku nisu zastupljena. Tako tvrdi da su autori na stranici 18 posredno izjednaili hrvatske i srpske

Recenzent u toki 48 predlae sljedei tekst: Dr. sc. Franjo Tuman. Rodom iz Hrvatskog zagorja. Kao sudionik NOP-a, pripadnik je NOV i PO
Hrvatske, pa JNA. Nakon dueg slubovanja u JNA u Beogradu (bio je, npr., i predsjednik znaajnog vojnog nogometnog kluba Partizan), kao
general JNA i povjesniar (u Vojnoistorijskom institutu JNA), postaje prvi direktor partijskog Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u
Zagrebu (dananji Hrvatski institut za povijest). Krajem 60-tih godina postao je disidentom i u dva navrata bio osuivan na zatvorske kazne zbog
politikih stajalita. Na elu HDZ-a hrvatskim je predsjednikom postao nakon demokratskih promjena 1990. godine. Ponovo je biran za predsjednika
na izborima 1992. i 1997. godine. Umro je nakon due bolesti u prosincu 1999. godine, ne dovrivi svoj drugi mandat. Bio je i akademik, redoviti
lan HAZU.

85

medije time to, meu ostalima, ne kau kako su srbijanski mediji ve od kraja osamdesetih godina snano
pomagali politiku Slobodana Miloevia. Autori su pak na istoj stranici napisali sljedee: Reim Slobodana Miloevia mogao je putem medija lako manipulirati srpskom javnou, nastojei pridobiti to veu podrku za svoje
politike i ratne pothvate. Budui da su srbijanski mediji imali velik utjecaj na Srbe u Hrvatskoj, isto se raspoloenje
prenosilo izvan granica Srbije.
Recenzija dr. Jareba sadri i neke druge neobine elemente, poput odlomaka u kojima on polemizira i obraunava se s treim osobama.2 No glavni je njezin naglasak na relativizaciji negativnih pojava na hrvatskoj strani
koje su spomenute u tekstu. Iako ne osporava injenice koje autori Dodatka navode, dr. Jareb uvijek nastoji pronai
opravdanje za tadanju hrvatsku politiku. Najbizarniji su primjeri vezani uz sluajeve stradavanja srpskih civila u
operaciji Medaki dep, kada recenzent navodi sluaj srpske starice koja se za srpske medije slikala kako puca iz
teke strojnice ili sluaj poremeenog srpskog vojnika koji je ubio sebe i cijelu svoju obitelj nakon akcije Oluja.3
Nije jasno, je li intencija recenzenta bila uvrtavanje tih sluajeva u Dodatak.
Teko je dokuiti koji su razlozi da ovaj recenzent u mnogim sluajevima ne uoava da je ve reeno ono to
on trai. Moda je problem bio u brzini kojom je pregledavao Dodatak. Na to bi mogla upuivati injenica da je Mario
Jareb Ministarstvu dostavio dvije recenzije. U drugoj ispravlja svoju netonu tvrdnju iz prve, gdje je ustvrdio da se
u separatu nigdje ne spominje naziv Domovinski rat. Poslije je pomnijim listanjem uoio svoju pogreku.
Recenziju Hrvatskog instituta za povijest potpisao je zamjenik ravnatelja dr. Stjepan Matkovi. Kao slubena
recenzija jedne od glavnih znanstvenih ustanova koje se bave povijesnim istraivanjima u Republici Hrvatskoj, ta
recenzija posebno zabrinjava. Iz nje je razvidno da recenzent(i) ne razumije bit struke kojom se bavi. Primjerice,
ne razlikuje injenice od interpretacija, a konkretno svoje interpretacije smatra injenicama. Zastupa crno-bijelu
sliku prolosti i potie na selektivan odabir injenica da bi se dobila interpretacija koju sam zastupa. Oito je da
ne prihvaa ni u svijetu aktualnu teoriju historijske znanosti, ni multiperspektivan pristup. Ve se na prvoj stranici
recenzije jasno vidi da upravo taj pristup kao temelj koncepcije Dodatka smeta recenzentu. Dr. Matkovi autorima
zamjera metodoloke propuste dok sam zagovara povijest shvaenu na razini koja odgovara moda kraju 19. stoljea
i jednako moderno shvaanje uloge nastave povijesti u kolama.
Primjedbe iznesene u toj recenziji mogu se svrstati u nekoliko skupina: Prvo, slino kao u sluaju recenzije
Marija Jareba, u slubenoj recenziji Hrvatskog instituta za povijest tvrdi se da su autori propustili pisati o neemu
o emu zapravo jesu pisali. Tako se, primjerice, tvrdi da u Dodatku nema ni govora o ulozi novina u stvaranju
javnoga mnijenja, dok je tom pitanju u Dodatku posveeno cijelo poglavlje. Ili se tvrdi da se ne moe proitati da
su Vojvodina i Kosovo autonomne pokrajine, to je takoer jasno reeno i prikazano na zemljovidu, iako moda
ne na stranici na kojoj recenzent to trai. Tipian je primjer sluaj kada se zamjera da se na str. 20 ne spominju
zakljuci Badinterove komisije, dok je to uinjeno u odgovarajuem poglavlju na stranici 24, jedino to se ne spominje Badinterovo ime za koje su autori smatrali da bi samo optereivalo uenike.
Druga vrsta prigovora je traenje dodatnih objanjenja. Recenzent trai da se objasne i pojave iz razdoblja
koje je prethodilo vremenu kojim se bavi separat i o kojima su uenici uili na ranijim satima povijesti. Osim toga,
recenzent zahtijeva i mnoge detalje iz povijesti Domovinskog rata, primjerice da se navede ime prve rtve, Josipa
Jovia. Koliko god da je vana svaka ne samo prva osoba pala u obrani domovine, autori Dodatka nisu smatrali

2
3

86

Primjerice, dr. Jareb u svojoj recenziji na str. 5 polemizira s navodima u tekstu Maje Brkljai i stanovitim V. Matijaniem, novinarom Feral Tribunea,
a ak i komentira, po njegovu miljenju, neutemeljeno odlikovanje kanadskih pripadnika UNPROFOR-a od kanadskih vlasti.
Recenzent pie: Kao osobito zanimljiv sluaj istiem onaj poginule starice, za koju je poslije akcije optuivana hrvatska strana te se navodilo kako
je rije o klasinom sluaju ratnog zloina. Ubrzo je otkriveno kako je starica bila pripadnica srpskih snaga, pa su o njoj pisali srpski mediji. Njezino
junako djelovanje zabiljeeno je u prilozima srpskih TV postaja, a na jednom od snimaka prikazano je tada kako puca iz teke strojnice tipa
Browning! (str. 11), a neto dalje: Ubojstava je bilo i meu samim Srbima u povlaenju, pa je tako reporter Dejli telegrafa sa terena izvijestio da
je jedan krajiki vojnik, ekajui da dobije sljedovanje goriva, otvorio vatru na svoju suprugu i djecu, a potom je pucao i na sebe (str. 13).

da je potrebno brojnim imenima optereivati djecu. Jednako tako moglo bi se zahtijevati navoenje i brojnih drugih
podataka, no i laicima bi trebalo biti jasno kako je u knjiici ovoga opsega nemogue spomenuti sve.
Neke su primjedbe vrlo subjektivne prirode: recenzentima iz Hrvatskoga instituta za povijest ne sviaju se
ni posve uobiajene formulacije, kao primjerice u primjedbama na stranici 32 termin obini graani. Zamjeraju
subjektivan izbor ilustracija, dok sami na svakom koraku pokazuju krajnju subjektivnost, smatrajui svoje interpretacije neospornim injenicama. Ne vole Vladu Gotovca, a moda su najoitiji primjer primjedbe za str. 4-5 gdje se
tvrdi da su autori pogrijeili stavljajui sliku Solidarnosti u Poljskoj, dok je po njihovu miljenju trebalo staviti sliku
pape Ivana Pavla II., kao i to da je Miloevi na slici koja se nalazi na tim stranicama nasmijeen. tovie, recenzenti uope nisu shvatili da su slike u dnu ove duplerice stavljene kronolokim redom i da im je svrha simbolino
obiljeavanje razdoblja o kojemu se u gornjem tekstu govori.
Vrlo je zanimljiva i indikativna primjedba recenzenta koja se odnosi na str. 24 Dodatka: Gornja fotografija
nema popratni tekst u kojem bi itatelj proitao o kojem se selu tono radi. Zato autori rabe mnoinu (sela), kad
se vidi dvadesetak kua pa se moe zakljuiti da je rije o samo jednome selu i zato su se u ovome prilogu odluili
na isticanje pridjeva koji u prvi plan stavlja etniku pripadnost. to ako neke od kua nisu u vlasnitvu graana
srpske nacionalnosti? Autori su ovdje skloni priznati pogreku. Upotreba mnoine nije bila opravdana. Radi se
naravno o jednom spaljenom srpskom selu u zapadnoj Slavoniji. Zato pak istaknuti etniku pripadnost? Moda
zato to je ona bila temelj sukoba koji se u tom asu vodio? Moda ak meu kuama prikazanima na fotografiji
ima i neka koja nije u vlasnitvu graana srpske nacionalnosti. No jesu li sve kue u Vukovaru bile u vlasnitvu
graana hrvatske nacionalnosti?
Budui da je za prijelom Dodatka bilo na raspolaganju znatno manje vremena nego to su ga recenzenti imali
za njegovu ocjenu, u njemu ima odreenih nedostataka. Recenzentima iz Hrvatskoga instituta za povijest mora
se priznati da su uoili neke pogreke koje nisu zamijetili ni autori, ni lanovi Povjerenstva, niti nitko od preostalih

MAGDALENA
NAJBAR-AGII:
ITANJE S
PREDUMILJAJEM

recenzenata: primjerice, da se posljednji posjet pape Hrvatskoj zbio 2003., a ne 2002. godine. Pogreke te vrste
vrlo su lako otklonjive. U konanoj varijanti Dodatka zasigurno bi bio bolje oblikovan i Sadraj, koji je ovdje bio
samo automatski generiran kompjutorskim programom. Svakako bi se naglasilo da se radi o tri cjeline podijeljene u
nekoliko poglavlja. Grafiki je to rijeeno bojom podloge tako da svaka od cjelina zapoinje uvodnom duplericom u
naranastom tomu. Recenzenti to nisu prepoznali, a sadraj Dodatka sagledavaju iskljuivo linearno ne razlikujui
svrhu pojedinih njegovih elemenata.
tovie, iz recenzije koju je potpisao dr. Stjepan Matkovi izvire zlonamjernost. ak se i obini tipfeler (na
str. 6-7) proglaava pravopisnom pogrjekom4, a kritizira se i jezino izraavanje autora jednog od izvora koji
se koristi (primjedbe za str. 12).5 Moda je najbizarniji sluaj primjedba koja se odnosi na str. 14 Dodatka u kojoj
recenzent zamjera da autori nisu napisali da je uklonjena [sa zastave] crvena zvijezda petokraka, nego samo
zvijezda petokraka.
O posljednjoj negativnoj recenziji dr. Mate Artukovia moglo bi se rei mnogo toga slinoga kao u sluaju
prethodnih. Ta recenzija snano potie jednodimenzionalnu sliku prolosti i pri tome ne potuje mnoga naela
povjesniarske struke. Iz nje je jasno recenzentovo nerazumijevanje prirode udbenikog teksta i nepoznavanje
metodikih pristupa u nastavi povijesti. Dr. Artukovi zamjera da autori nisu objasnili pravi karakter totalitarnog
komunistikog sustava i druga pitanja koja se odnose na razdoblja koja su prethodila, ili da nisu spomenuli mnoge
detalje (kao primjerice opljakana imovina mnogih hrvatskih poduzea i dr.). Dr. Artukovi prigovara i da jedan od
autora konstatira da su na izborima 1990. u Srbiji i Crnoj Gori komunisti ostali na vlasti, ali ne objanjava kako to da

4
5

U Dodatku pie reviju, a trebalo bi biti reviziju.

U recenziji stoji: U Izvoru 4 ima jedna udna reenica? etrnaesti je kongres bio posljednji na koji je dolo svih est jugoslavenskih republika. Kako
to republike dolaze na kongres?

87

su jedino tu ostali komunisti nakon opeg sloma svugdje u svijetu Bilo bi zanimljivo proitati kratko i uenicima
razumljivo objanjenje toga ipak dosta sloenog fenomena iz pera tako dobrog poznavatelja prilika u svijetu.
No ova je recenzija posebna po neem drugom. Naime, nevjerojatna je emotivna pristranost prema temi
separata koju u njoj pokazuje dr. Artukovi. Samo se time moe objasniti ton recenzije i njezini zakljuci. Primjerice,
dr. Artukovi tvrdi da se u Dodatku izbjegava otvoreno rei tko je razruio Vukovar, dok u Dodatku na str. 23 uz
fotografiju izlaska Vukovaraca iz poruenog grada pie: Vukovar je u tromjesenoj opsadi gotovo potpuno sruen,
a stradao je veliki broj njegovih graana. Nakon to je 18. studenog 1991. pao u ruke JNA i srpskih jedinica, branitelji
su ubijeni ili odvedeni u zatvore i logore u Srbiji No oito dr. Artukoviu ovo nije dovoljno jasno. Zbog toga to
su autori napisali kako se za to razdoblje uvrijeio naziv Domovinski rat, on tvrdi da nijeu njegov oslobodilaki
karakter. Tvrdi da iznose srpsku interpretaciju dogaaja na Kosovu. Iz toga to naziv Republika Srpska Krajina nije
stavljen u navodnike ili da mu ne prethodi tzv. zakljuuje da njezino proglaenje autor Dodatka (Mato Artukovi
uporno koristi jedninu) smatra punovanim i tim krimen prema Hrvatskoj poveava. Tvrdi takoer to je toliko
spremno citirano u Veernjem listu da su autori proglasili osloboenje Hrvatske od okupatora zloinom i da
je njihova interpretacija onoga to se stvarno dogodilo 1990-1995. podvala, krivotvorina, la i obmana. U ovoj
recenziji ima mnogo takvih vrlo grubih optubi za koje se u samom tekstu teko moe pronai temelj. Recenzent
kae ak da su autori upotrijebili fotografiju kojom se u svojoj obrani koristio Slobodan Miloevi. Tvrdnje te vrste
imaju oito za cilj potpunu inkriminaciju autora Dodatka. Nema ovdje smisla nagaati o razlozima zbog kojih je dr.
Artukovi na ovaj nain reagirao na sadraj Dodatka, no posve je razvidno kako ni o emu to ima veze s hrvatsko-srpskim odnosima ne moe suditi hladne glave. To vie zabrinjava injenica to se on u svojem znanstvenom radu
bavi upravo tim pitanjima (za ranija razdoblja).
Na ovome mjestu valja spomenuti jo jednu zanimljivost. U svojoj se recenziji Mato Artukovi, uostalom slino
kao i Mario Jareb, poziva na Deklaraciju o Domovinskom ratu Hrvatskoga sabora tvrdei da je tekst separata njoj
suprotan. Autori Dodatka smatraju da za takvu tvrdnju nema temelja. Meutim, to nije najvanije. Frapantne su
takve optube iz pera profesionalnih povjesniara. Deklaracija nekoga politikog tijela za povjesniara predstavlja
izvor za prouavanje politikoga trenutka u kojem je donesena, ali ne i za razdoblja na koje se odnosi. Ona ozbiljnom povjesniaru ne bi smjela predstavljati nikakvo relevantno mjerilo, niti bi se ozbiljan povjesniar trebao
baviti usklaivanjem svojih znanstvenih i strunih djela s njome. Zapravo, situacija bi trebala biti posve obrnuta:
pri donoenju politikih deklaracija valjalo bi uzimati u obzir rezultate znanstvenih istraivanja.

Primarni cilj ove publikacije trebala je biti komparacija recenzija sa samim separatom na koji se odnose. Na
alost, dio je recenzenata, svojim odbijanjem suglasnosti za njihovo objavljivanje, to onemoguio. Znai li to da
vie ne stoje iza svojega miljenja o separatu? Ili je uzrok njihova odbijanja nastojanje da se onemogui cijela
publikacija usmjerena na obavjetavanje javnosti i objavljivanje oitovanja autora Dodatka o recenzijama, na to
autori smatraju da imaju puno pravo. U nastaloj su situaciji autori bili prisiljeni citirati odlomke iz recenzija na koje
se osvru.

88

Sudbina je Dodatka udbenicima za najnoviju povijest, barem kada je u pitanju njegova izvorna namjena a
to je unapreivanje nastave povijesti u Hrvatskoj zapeaena u trenutku kada su predstavnici srpske zajednice u
Hrvatskoj pristali na to da se u razredima u kojima se nastava odvija na srpskom jeziku, upotrebljava prijevod jednog od postojeih udbenika. Tiskan u drugom obliku Dodatak moe postati zanimljivo tivo za sve zainteresirane,
zajedno s drugim materijalima vezanima uz ovaj sluaj, bit e pak zasigurno vrijedna zbirka izvora za prouavanje
stanja u hrvatskoj historiografiji i nastavi povijesti za neke budue istraivae.

MAGDALENA
NAJBAR-AGII:
ITANJE S
PREDUMILJAJEM

89

90

05
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU POVIJEST
Snjeana Koren, prof.
Odsjek za povijest Filozofskog
fakulteta u Zagrebu

91

PRIA O DODATKU ILI KAKO POUAVATI

SUVREMENU HRVATSKU POVIJEST
Snjeana Koren, prof.
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu

PRIA O SEPARATU PRIJE DODATKA ZA NAJNOVIJU POVIJEST

Dodatak za najnoviju povijest pobudio je u ljeto 2005. godine veliku pozornost hrvatske javnosti, svakako
veu nego to to jedan (neobjavljeni i nedovreni) udbeniki tekst obino izaziva. No pria o separatu traje mnogo
due od samog Dodatka. See jo u vrijeme uoi reintegracije hrvatskog Podunavlja, kada je potpisom ministrice
prosvjete i porta Ljilje Voki uveden moratorij na pouavanje suvremene hrvatske povijesti od k. god. 1997./98.
do 2002./2003. u odjeljenjima u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku.1 Budui da je od k. god. 2003./2004.
prestajalo vrijediti prijelazno razdoblje, Ministarstvo prosvjete i porta, tada na elu s ministrom Vladimirom Strugarom, zapoelo je potkraj 2002. godine s pripremama za poetak uenja najnovije povijesti. Organiziran je konzultativni sastanak sa kolskim djelatnicima u Osijeku (26. 1.), te savjetovanje u vezi s prestankom moratorija na
nastavu najnovije povijesti u Zagrebu (17. 12.), na kojem sam sudjelovala kao autorica udbenika za osmi razred.
Tada nisu prihvaeni prijedlozi o produavanju moratorija, ali ni postignuta suglasnost o udbeniku koji bi se u
integralnom obliku preveo na srpski jezik. Umjesto toga, iznesena je ideja o izradi separata koji bi posluio kao
privremeno rjeenje, te prvi korak ka ukidanju moratorija.
U sijenju 2003. godine ministar Strugar je imenovao Povjerenstvo na elu s prof. dr. sc. Nikom Staniem;
njegovi su lanovi bili dr. sc. Branislava Baranovi (Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu), prof. dr. sc. Drago
Roksandi (Filozofski fakultet u Zagrebu), Lautaro Galinovi, prof. (Ministarstvo prosvjete i porta), te Mirko Markovi, prof. (nastavnik povijesti u Srednjoj koli Beli Manastir, od 2004. pomonik ministra znanosti, obrazovanja i
porta).2 Povjerenstvo je u veljai 2003. predloilo ministru Strugaru izradu eksperimentalnog teksta za razdoblje
nakon 1989. godine koji bi posluio kao dodatak udbenicima te uao u uporabu u k. god. 2003./2004.3 Tijekom
2003. godine Povjerenstvo je odralo nekoliko sjednica i sastanaka, izmeu ostalog i sastanak s izdavaima (25. 2.).4

2
3
4

92

Moratorij je uveden u sklopu Erdutskog sporazuma, Deklaracijom Vlade Republike Hrvatske o priznavanju obrazovnih prava za manjine u istonoj
Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu od 6. 8. 1997. godine, te Odlukom o moratoriju na predavanje sadraja povijesti koji se odnose na bivu
Jugoslaviju Ministarstva prosvjete i porta od 25. 9. 1997. Za potrebe uenika tada je preveden na srpski jezik i prenesen na irilicu postojei
udbenik o povijesti 20. stoljea (Ivo Peri, Istorija 8, kolska knjiga, Zagreb, 1997.).
N. Stani: Povjerenstvo za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje od 1989. do 1997. godine u
kolama hrvatskog Podunavlja, u Povijest u nastavi, br. 4, Zagreb, 2004., str. 381.
Izvjetaj koji je Ministarstvo prosvjete i porta priloilo pozivu na sastanak upuenom nakladnicima 20. 2. 2003. (vidi prilog na str. 130-133)
N. Stani: Povjerenstvo za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje od 1989. do 1997. godine u
kolama hrvatskog Podunavlja, u Povijest u nastavi, br. 4, Zagreb, 2004., str. 382-3.

Na suradnju je tada pristala samo kolska knjiga, ali Povjerenstvo nije prihvatilo tekstove koje je ta izdavaka kua
ponudila do jeseni 2003. godine.5
Negdje u proljee 2003. pristigao je prijedlog Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta da se moj udbenik za VIII.
razred prevede na srpski jezik i prenese na irilicu, no postavilo se pitanje izrade posebnog teksta za posljednje
dvije nastavne jedinice o nastanku samostalne hrvatske drave. Na sastanku odranom u izdavakoj kui Profil
predloili smo da se recenzira postojei tekst te primjedbe koje budu prihvatljive unesu i u hrvatsko i u srpsko
izdanje udbenika. No dalje od toga se nije ilo, a ideja o prevoenju udbenika tada nije realizirana. Nakon ovoga
sastanka, do jeseni 2004. godine nisam vie ni na koji nain bila ukljuena u proces izrade separata, niti sam o
tome imala ikakvih informacija osim onih dostupnih u tisku.
Kako u razdoblju ministra Strugara projekt nije bio dovren6, tako ni u k. god. 2003./2004. u odjeljenjima u
hrvatskom Podunavlju u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku nije bilo nastave o najnovijoj hrvatskoj povijesti.
Zbog promjene Vlade poetkom 2004. i reorganizacije Ministarstva, djelatnost Povjerenstva tijekom veeg dijela
godine je zamrla. Tek je odlukom ministra Dragana Primorca u rujnu 2004. godine Povjerenstvo proireno novim
lanovima: prof. dr. sc. Miroslavom Bertoom (Filozofski fakultet u Puli), dr. sc. Zdenkom Radeliem (voditeljem
projekta za istraivanje Domovinskog rata iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu), te Milenkom Stojnoviem,
prof. (nastavnikom povijesti u vukovarskoj gimnaziji).7 Istodobno je imenovana i Radna skupina Ministarstva na elu
s dravnim tajnikom za osnovno obrazovanje Nevijem etiem koja je otada djelovala zajedno s Povjerenstvom;
njezini su lanovi bili pomonik ministra Mirko Markovi i Jadranka Huljev, via savjetnica u Ministarstvu zaduena
za obrazovanje nacionalnih manjina. Povjerenstvo i Radna skupina predloili su u rujnu 2004. da se pisanje separata
ponudi autorima postojeih udbenika ije su tekstove ocijenili najprimjerenijima.
estoga listopada 2004. godine odran je u Ministarstvu sastanak na koji su, osim mene, pozvani i doc. dr. sc.
Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koautor Profilova udbenika za IV. razred gimnazije, te Zdenko
Samardija, prof. i mr. sc. Maja Brkljai, koautori udbenika kolske knjige za VIII. razred; Maja Brkljai nije dola
zbog slubene sprijeenosti. lanovi Povjerenstva i predstavnici Ministarstva (meu njima su bili akademik Stani
i dr. eti) iznijeli su potencijalnim autorima ideju o izradi prirunika koji bi sadrajno obuhvatio razdoblje hrvatske
povijesti nakon 1989. godine, ali i ponudio nove metode i pristupe te, u skladu s intencijama Hrvatskoga nacionalnog
obrazovnog standarda, pridonio opem unapreivanju nastave povijesti. Tako oblikovan tekst separata trebao bi

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

ui u kole potkraj k. god. 2004./5. i bio bi namijenjen uenicima u Podunavlju, ali i svim uenicima u Republici
Hrvatskoj kao dopunski materijal za nastavu. Prema zamislima Povjerenstva, trebalo je napisati dvadesetak kartica
teksta, no rok za izradu bio je vrlo kratak do sredine prosinca 2005. godine. Dok je Zdenko Samardija smatrao
da moe izraditi tekst unutar predloenog vremena, smatrala sam da rok nije realan, s obzirom na prirodu materije
i metodiki pristup koji je eljelo Povjerenstvo. Ipak je postignut dogovor da prisutni autori pokuaju pripremiti
tekstove meu kojima e Povjerenstvo odabrati one koji ocijeni uspjenijima.
Sljedei sastanak u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta odran je poetkom prosinca; osim Tvrtka
Jakovine i mene, na sastanak je pozvana i mr. sc. Magdalena Najbar-Agii, koautorica Profilova udbenika za
IV. razred gimnazije i urednica udbenika povijesti u toj izdavakoj kui. Okolnosti su se u meuvremenu utoliko
izmijenile jer je na sastanku s urednicima izdavakih kua Profil i kolska knjiga poetkom studenog 2004. godine

5
6

Na temelju informacija koje sam dobila u kolskoj knjizi, te u razgovoru s autorima, moe se zakljuiti da je ta izdavaka kua do jeseni 2003.
ponudila dva teksta.
U okviru rada Povjerenstva, provedeno je u srpnju 2003. i istraivanje meu nastavnicima povijesti u hrvatskom Podunavlju o ukidanju moratorija. O
tome vie u B. Baranovi, B. Joki: Miljenje nastavnika o pouavanju najnovije povijesti u osnovnim i srednjim kolama u hrvatskom Podunavlju,
u Povijest u nastavi, br. 4, Zagreb, 2004, str. 384-406.
N. Stani: Povjerenstvo za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje od 1989. do 1997. godine u
kolama hrvatskog Podunavlja, u Povijest u nastavi, br. 4, Zagreb, 2004., str. 381.

93

postalo jasno da se kolska knjiga, nakon prijanjih neuspjenih pokuaja, vie ne eli uputati u taj projekt. Zbog
toga je Povjerenstvo odluilo povjeriti izradu teksta upravo nama, a zbog kratkoe rokova donesena je odluka
da se pristupi izradi samo jednog prirunika za osnovnu kolu. Ovo mi se ini tim vanijim konstatirati jer su se
mjesecima nakon izbijanja sluaja Dodatak u raznim tiskovinama ponavljala ne ba dobronamjerna pitanja o
nainu i postupku kojima su odabrani ba odreeni autori. Primjerice, jedan od kritiara Dodatka pita je li rije
o uvoenju podobnijih autora za ovu osobito osjetljivu povijesnu tematiku od onih koji su o tome pisali u ve
odobrenim udbenicima, zaboravljajui pritom namjerno ili sluajno da u potonje spadaju sve troje autora
Dodatka8. Stoga vrijedi jo jednom ponoviti: na tekst nije bio prvi koji je naruilo Ministarstvo, no jedini je koji je
Povjerenstvo u konanici prihvatilo, dok je naa vezanost za odreenu izdavaku kuu upravo onolika kolika je bila
i vezanost autora prethodnih tekstova.

RAD NA TEKSTU
Kad smo se odluili prihvatiti pisanja teksta, uinili smo to prilino nevoljko, svjesni tekog posla koji nas
eka i neugodnosti koje nam moe donijeti. Imali smo i odreenih dvojbi vezanih uz mogunost primjene multiperspektivnog pristupa tematici najnovije povijesti u sadanjim okolnostima kada se o tome rijetko raspravlja
trezveno i bez vika emocija. O tome se razgovaralo jo na prvom sastanku u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i
porta u listopadu 2004. godine. Na nau je pozitivnu odluku vjerojatno prvenstveno utjecala elja da se suoimo
s izazovom i primijenimo u praksi ono ime smo se dosad bavili na teoretskoj razini. Takoer, ohrabrujue su djelovali i prijedlozi Povjerenstva koji su se uvelike poklapali s naim zamislima o tome kako bi takav materijal trebao
izgledati9, te odluka da prirunik zapravo nee biti namijenjen samo jednoj skupini uenika u hrvatskom Podunavlju.
Zamisao proirenog povjerenstava da se prirunik izradi kao dopunski materijal za sve uenike u cijeloj Hrvatskoj,
te poslui opem unapreivanju nastave povijesti u okviru HNOS-a, bila je svakako novi moment u prii o separatu.
No poslije se pokazalo da se zamisli Povjerenstva i Ministarstva ne moraju uvijek podudarati. Ministarstvo je, ini
se, vie vodilo rauna o formalnom izvravanju obveza koje je imalo prema meunarodnoj zajednici (radilo se o
dovravanju procesa reintegracije Podunavlja, kako je to u vie navrata naglaavao dravni tajnik eti), dok su se
stajalita o namjeni teksta mijenjala u nekoliko navrata u skladu s razvojem dnevno-politikih prilika. U to smo se
imali prilike osvjedoiti tijekom ljeta i jeseni 2005. godine, kada je na stavove Ministarstva o Dodatku prvo utjecala

Ante Been u Fokusu od 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udbenicima za najnoviju povijest). Takoer i lanci u Glasu Koncila od 21. 8. 2005.
(Planira li hrvatska vlada zloin?!), te u Vjesniku od 14. 2. 2006. (Bez odgovora na brojna pitanja); zanimljivo je da su ova dva teksta, objavljena u
razmaku od gotovo pola godine te potpisana od dvojice razliitih autora, u velikim svojim dijelovima identini.
Na sastanku u Ministarstvu 6. 10. 2004. je sudionicima podijeljen nepotpisani list papira s prijedlozima za izradu separata o kojima je Povjerenstvo
razgovaralo na sastanku 17. 9. 2004. godine. Prijedloge navodim u cijelosti.
Prijedlozi za izradu separata:
- zastupljenost stajalita svih glavnih aktera koji su sudjelovali u dogaajima, posebice sukobljenih
- njihova miljenja takoer treba pokazati kroz izbor povijesnih izvora
- povijesne izvore ne ograniiti samo na medije i memoare
- objektivno prikazati dogaaje, ukljuujui i negativne strane povijesti svih glavnih aktera (zloini, i sl.)
- ne koristiti predrasude i stereotipe, a niti govor mrnje
- ukljuiti europsku dimenziju (veza s evropskim institucijama, to znai integracija u Europu, i sl.)
- ne reducirati gradivo na politiku povijest, nego ga proiriti temama iz kulturne, socijalne, itd. povijesti
- navesti dogaaje koji veu ljude (zajedniko)
- uvesti zasebnu temu o miru (odreenje, posljedice mira i rata po ivot ljudi, graenje i ouvanje mira, i sl.)
- respektirati standarde za udbenike i Zakon o udbenicima
- uzeti u obzir miljenja nastavnika povijesti iz kola na koje se odnosi Moratorij (istraivanje).

94

odluka srpske zajednice o odabiru jednog od postojeih udbenika, a potom i neke reakcije na objavljivanje prie
o Dodatku u medijima.
Poetak rada obiljeili su razgovori o koncepciji i pristupu materiji. Magdalena Najbar-Agii i ja imale smo
tijekom prosinca dva sastanka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta s dravnim tajnikom Nevijem etiem,
te pomonikom ministra Mirkom Markoviem. Razgovarali smo o metodikom pristupu, rokovima za dovravanje
rukopisa (koje smo uspjele produiti), te mogunostima njegova uklapanja u nastavu. Dodatak se, naime, vie oslanjao na desetu cjelinu HNOS-a za osmi razred nego na postojei plan i program; u suprotnom ga ne bi imalo potrebe
ni pisati jer nai udbenici ve sadre takve nastavne jedinice prema zahtjevu vaeeg programa. Uz Dodatak je
bio predvien i metodiki prirunik za nastavnike, no s obzirom na razvoj dogaaja nije nikada realiziran.
U to smo vrijeme donijeli odluku o podjeli materije na tri cjeline, te o uvodnom poglavlju to je povijest?. Takoer smo odluili uvrstiti element O izvorima, kojim smo sustavno nastojali pouiti uenike kako pristupiti pojedinim
vrstama izvora, te ih upozoriti na iroku javnu uporabu (i zlouporabu) povijesti u razliite svrhe, s obzirom da e
se veina njih ee susretati upravo s takvim povijesnim sadrajima, a ne s ozbiljnim historiografskim radovima.
Od poetka je bilo jasno da elimo primijeniti pristup koji ve neko vrijeme postoji u naim udbenicima i dobro
je prihvaen u nastavnoj praksi, to je znailo manje autorskog teksta i ukljuivanje povijesnih izvora s razliitim
perspektivama, pogledima i stavovima koji mogu biti vrijedni za razumijevanje dogaaja i ljudskih iskustava ak i
kada su jednostrani i pristrani. Pogotovo se to ini(lo) znaajnim u hrvatskim okolnostima gdje je nastava povijesti
desetljeima bila ustrojena po modelu u kojem se od autora udbenika i nastavnika oekivalo da uenike pouavaju
slubenoj verziji povijesti u kojoj nema nikakvih kontroverzi i nedoumica ak i tamo gdje u historiografiji i/ili drutvu
postoje otvorena pitanja, a to se esto svodilo na pojednostavljena objanjenja i neosporavane evaluacije dogaaja. Zbog toga smo smatrali iznimno vanim ponuditi uenicima problemski pristup koji bi takoer trebao voditi
razumijevanju procesa kojima povjesniari dolaze do svojih rezultata i zakljuaka, ali i ogranienja u mogunosti
spoznaje s kojima se u svojem radu susreu. Zadaci u Dodatku oblikovani su tako da uenicima pomognu shvatiti
kako se u knjigama poput udbenika (ali i svakoga drugog historiografskog djela, koliko god opseno bilo) sloeni
dogaaji objanjavaju na ogranienom prostoru, te da je zbog toga nuna selekcija sadraja i materijala koja uvijek
nosi odreena obiljeja subjektivnosti.
Sve se ovo danas smatra vanim ciljevima suvremene nastave povijesti: kritike, analitike i interpretativne

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

vjetine koje povjesniari upotrebljavaju u svojem radu takoer su i umijea nuna za intelektualno sazrijevanje
uenika, te ujedno vaan alat za razumijevanje svijeta u kojem ive. Dakle, govorimo o znanjima, vjetinama i sposobnostima koji bi trebali imati prioritet u svakoj nastavi, a ne samo u nastavi povijesti ili u obrazovanju buduih
povjesniara. No zanimljivo je da su upravo poglavlja poput to je povijest? naila na nerazumijevanje pojedinih
recenzenata koji nikako nisu mogli ili eljeli dokuiti emu slui takvi tekstovi i takva vrsta zadataka.10 Tome treba
pribrojiti i reakcije pojedinih profesionalnih povjesniara koje su uslijedile nakon to je Dodatak dospio u javnost,
poput onih o potrebi prepoznavanja autentine hrvatske povijesne istine11, ili kako je normalno za oekivati da
se udbenik koji e biti tiskan odobrenjem hrvatskoga Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta pie s hrvatskoga
stajalita i da se u njemu iznose hrvatske istine12. Naroito potonje navodi na pitanje trebaju li onda, primjerice,
srpski udbenici prenositi srpske istine, ili talijanski talijanske istine, te emu u konanici treba sluiti takva
nastava povijesti?

10

11
12

Na primjer, u recenziji S. Matkovia: emu slui uvodni dio to je povijest? (str. 2), Teko je dokuiti to su autori mislili s poglavljem Hrvatska
nakon osamostaljenja. Vie od pola prostora posvetili su problemima povjesniara? Pokazni arak [tako ovaj recenzent sustavno naziva Dodatak za
najnoviju povijest u svojoj recenziji, op. a.] ne slui obrazovanju povjesniara (str. 9).
Dr. Milan Kruhek u Fokusu od 7. 10. 2005. (Englezi su krojili balkanske granice).
Osvrt dr. Stjepana Razuma u Glasu Koncila, br. 32-33/2005 (Iskrivljavanje povijesne istine i kanjivo upuivanje u nehrvatstvo).

95

Pisanje samog teksta bio je naporan i mukotrpan zadatak, pa smo u poetku napredovali sporo. Veina posla
na prikupljanju materijala i pisanju teksta obavljena je u Zagrebu tijekom sijenja i veljae 2005. godine, dok je
Tvrtko Jakovina napisao svoj dio teksta u Londonu gdje je boravio na uglednoj London School of Economics u
okviru postdoktorske stipendije. Cijeli ovaj posao radili smo pod snanim pritiskom zadanih rokova jer je Ministarstvo isticalo da prirunik treba dovriti do svibnja kako bi se naao u kolama u vrijeme kada se prema postojeem
programu obrauju dotini sadraji. Poetkom oujka oblikovana je prva verzija teksta, te upuena lanovima
Povjerenstva i Radne skupine Ministarstva. Uslijedile su njihove recenzije te niz sastanaka tijekom oujka i travnja
na kojima se materijal doraivao.13 Veliku veinu recenzentskih primjedbi smo prihvatili, dio nismo za to smo,
smatram i danas, imali opravdanih razloga. Potkraj travnja Povjerenstvo je prihvatilo tekst, istodobno potvrdivi
odluku da ga preporui kao dodatni materijal za sve kole u Hrvatskoj, kao to to jo uvijek stoji u uvodu koji je
napisao akademik Nika Stani. Tekst je zatim dopunjen slikama koje smo dotad uspjeli nabaviti, upuen na prijelom i digitalno ispisan u nekoliko primjeraka kako bi u takvom obliku bio predstavljen ministru Primorcu koji je
trebao donijeti konanu odluku. U tom trenutku nismo imali nikakvih naznaka da bi se ovaj provizorno oblikovan
materijal mogao dostaviti bilo kome izvan Ministarstva, jer je prvenstveno trebao posluiti kako bi ministar imao to
jasniju predodbu o moguem izgledu prirunika. Primjerice, tekst nije bio lektoriran, nije prireena, kao to je bilo
planirano, zasebna hrvatska i srpska verzija, naslovnica i uvodni tekst nisu bili u potpunosti oblikovani, nedostajale
su neke predviene fotografije itd. Oni kojima je ovakav materijal bio namijenjen bili su s time dobro upoznati jer
se o tome raspravljalo na sastancima tijekom oujka i travnja. No na kraju je upravo ta verzija Dodatka dospjela u
ruke recenzenata, te u konanici u javnost.
Sljedeih mjesec dana nije se dogaalo nita ili se barem tako inilo iz nae perspektive. Ipak, vrlo brzo je
postalo jasno da se tekst nee nai na akim klupama u predvienom roku. Sredinom lipnja Ministarstvo je zatrailo dodatnih dvadesetak kopija Dodatka, a poetkom srpnja do nas je doprla informacija da je ministar zatraio
dodatne recenzije, pri emu je recenzentima dostavljena ista verzija teksta koju je dobio na uvid ministar. Kako se
iz kasnijeg razvoja dogaaja moe razabrati, u meuvremenu je isti materijal nepoznat netko odaslao i na razne
druge adrese pojedinaca i udruga koji ni na koji nain nisu bili ukljueni u postupak recenziranja. Nekoliko dana
uoi izbijanja afere potvreno mi je da su neke recenzije pozitivne, a neke negativne, no do toga trenutka nisam
bila upoznata sa sadrajem nijedne od njih.
Treba takoer rei da nijedan od primjeraka Dodatka namijenjenih Ministarstvu nije dospio do lanova Povjerenstva. tovie, Povjerenstvo se nakon svibnja uope vie nije sastajalo, te nije sazvano ni nakon naih izriitih
traenja u dopisima ministru Primorcu nakon to je sadraj recenzija obznanjen u javnosti. Povjerenstvo takoer
nije bilo slubeno obavijeteno ni o sadraju pristiglih recenzija, tako da su neki njegovi lanovi, ukljuujui i
predsjednika Povjerenstva, kopije recenzija i elektroniku verziju prijeloma dobili od nas. Time, dakako, ne poriem
pravo ministra da zatrai dodatne recenzije, no svejedno ostaju neka pitanja na koja zasad nismo dobili odgovore:
primjerice, zato je Ministarstvo uputilo recenzentima materijal bez ikakvih dodatnih objanjenja i tako (omakom?)
stvorilo dojam da se radi o dovrenoj i konanoj verziji, zato je iskljuilo Povjerenstvo iz daljnje procedure te zato
je poslije oklijevalo s davanjem recenzija na uvid autorima.

13

96

Ukupno smo dobili sedam pisanih recenzija ili osvrta na prvobitni tekst (N. Stania, Z. Radelia, N. etia, D. Roksandia, B. Baranovi, M. Stojnovia,
J. Huljev), te usmene komentare M. Bertoe i L. Galinovia.

DODATAK DOSPIJEVA U JAVNOST

Sama pria o separatu pojavila se u medijima 26. srpnja kada je Nova TV objavila prilog u svojoj informativnoj
emisiji 24 sata, odnosno kada je dan poslije objavljen lanak u Veernjem listu pod naslovom Agresija na Hrvatsku postala graanski rat. Ovi su se prilozi temeljili iskljuivo na negativnim recenzijama Hrvatskog instituta za
povijest koje autori tada jo nisu imali prilike vidjeti, te istupima nekih kritiara Dodatka, poput onih povjesniara
Josipa Jurevia koji je, primjerice, u prilogu Nove TV izjavio da se u Dodatku nigdje ne govori o operaciji Bljesak,
istodobno drei kopiju teksta otvorenom i na stranici na kojoj se Bljesak spominje dvaput! Ovakav pristup temi
osobito je obiljeio tekstove u Veernjem listu, koji je objavio petnaestak lanaka posveenih na ovaj ili onaj nain
Dodatku, a da se u njima nije mogao pronai nijedan citat iz samoga teksta, ako u to ne ubrojimo faksimil koji je
posluio kao dio ilustracije u prvom lanku.14
Kao to je ve reeno, recenzije i radna verzija teksta razaslane su na oigledno pomno odabrane adrese, pa
su se u televizijskim prilozima kopije Dodatka mogle zamijetiti na konferencijama za tisak osjekog gradonaelnika
Ante apia, odbora za organizaciju paralelne proslave Oluje, te zagrebake HVIDRA-e, a poslije su se pojavljivale na
stranicama tjednika Fokus i Hrvatsko slovo.15 Cjelokupni tekst Dodatka objavio je na svojim web stranicama Hrvatski
informativni centar bez dogovora s autorima, ime su iz temelja povrijeena naa autorska prava. U polemiku su se
ubrzo ukljuili i drugi, tako da se rasprava nastavila sljedeih dana i tjedana s vrlo razliitih, esto posve suprotnih
stajalita, te je dosad rezultirala s nekoliko desetaka novinskih tekstova intervjua, osvrta i pisama u trinaest
razliitih dnevnih i tjednih novina, koji su u cijelosti posveeni Dodatku ili se na neki nain na njega osvru. Cijeli
je sluaj dodatno optereivao kontekst u kojem se odvijao: proslava desete obljetnice vojno-redarstvene akcije
Oluja rasplamsala je brojne polemike, a Dodatak je posluio kao sredstvo napada pojedinih udruga, politiara i
pojedinaca na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, te samu Vladu.
Sve to, kao i injenica da su recenzije dostavljene medijima u tijeku recenzentskog postupka, i to prije no to
su ih imali prilike vidjeti autori Dodatka, upuuje da su postojali i drugi motivi osim strunih i znanstvenih. Iako je
ministar Dragan Primorac u jednom intervjuu ustvrdio kako za dostavljanje recenzija i radnog materijala smatra
odgovornim jednog od recenzenta (njegovo smo ime doznali od izvora u Ministarstvu), te ocijenio takav postupak
vrlo nekorektnim i prema Ministarstvu i prema autorima16, ipak nije do kraja razjanjeno tko je to uinio, niti se

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

mogu u potpunosti iskljuiti i druge mogunosti. No ostaje injenica da nijedan od recenzenata, pa tako ni dvojica
koji su potpisali negativne recenzije apostrofirane u novinskim tekstovima, nije javno reagirao na tu ministrovu
tvrdnju, niti izrazio bilo kakvo neslaganje s naruavanjem znanstvenog reda ak i kad je postojala prilika da se to
uini.17
Nakon izbijanja cijele prie u javnosti, dunosnici Ministarstva su od nas traili da se suzdrimo od izjava,
obeavajui da e Ministarstvo reagirati. No te su reakcije bile mlake i nepravodobne, iako smo istodobno u privatnim kontaktima dobivali potporu, ukljuujui i usmeno prenesenu potporu samog ministra Primorca na sastanku
u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta odranom 29. srpnja 2005. godine u uredu dravnog tajnika etia.

14

15

16
17

Znakovitim se ini i neuspio pokuaj akademika Stania da objasni pozadinu cijeloga projekta. Pismo je napisano kao reakcija na pojedine tekstove
u Veernjem listu u kojima se grubo napadaju i Povjerenstvo i akademik Stani osobno. Upueno je njegovu glavnom uredniku 19. 8. 2005, no te
ga novine nisu nikada objavile. Ovom prilikom zahvaljujem akademiku Staniu to mi je omoguio uvid u njegov sadraj.
Tako je, primjerice, lanak A. Beena u Fokusu od 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udbenicima za najnoviju povijest) opremljen ilustracijom na
kojoj je prikazana kopija Dodatka u spiralnom uvezu s bijelim donjim rubom koji je preostao od kopiranja, a sve je dodatno garnirano fotografijom
zgrade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Fokus, 9. 9. 2005. (acima treba samo istina o hrvatskoj povijesti).
Usporediti: razgovor sa S. Matkoviem u Veernjem listu od 30. 7. 2005. (Ovaj dodatak nije za nastavu), razgovor s M. Artukoviem u Glasu Koncila
od 4. 9. 2005. (Krivotvorenje hrvatske povijesti nastavak velikosrpske ideologije), te pismo M. Artukovia u Vjesnku od 1. 3. 2006. (Red i pristojnost
obvezuju nas sve).

97

Takoer, Ministarstvo nam je prvih dana uskratilo uvid u recenzije, pravdajui tu odluku objanjenjem da e nam
ih dostaviti kada sve pristignu. Tek nakon naega upornog inzistiranja, dobili smo 29. srpnja prvih pet recenzija,
dakle tri dana nakon to je o njima bila obavijetena cjelokupna hrvatska javnost. Rije je o tri pozitivne i dvije
negativne recenzije koje su pristigle od Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Hrvatskog instituta
za povijest u Zagrebu, te lanova Povjerenstva za udbenika MZOS-a. Pozitivnu recenziju Odsjeka za povijest
potpisao je zamjenik proelnika prof. dr. sc. Borislav Grgin. Dvije negativne recenzije potpisali su djelatnici Hrvatskog instituta za povijest dr. Stjepan Matkovi i dr. Mario Jareb (nije do kraja jasno je li njegova recenzija pisana u
svojstvu zaposlenika Instituta ili lana Povjerenstva za udbenike), dok su dvije pozitivne recenzije koje su traile
i odreene manje izmjene pristigle od lanova Povjerenstva za udbenike dr. Marina Manina i prof. Ivice Sutona.
Preostale dvije recenzije akademika Petra Stria kao lana Povjerenstva za HNOS, te dr. Mate Artukovia iz
Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu, obje negativne uruene su nam tek 8. kolovoza 2005. godine. U dopisu uz recenziju akademik Stri objanjava razloge kanjenja time to je recenzija, napisana 18. srpnja
2005. godine, prvobitno ostavljena na drugoj porti Ministarstva. Recenzija dr. Artukovia datirana je 20. srpnjem
2005. godine, a uruena autorima tek osamnaest dana poslije. To je posebice zanimljivo s obzirom da usporedba
novinskih tekstova i njezina sadraja upozorava da su upravo njezine ocjene posluile kao jedan od glavnih izvora
napada na Dodatak u prvim danima nakon izbijanja afere u javnosti.
No pria s recenzijama ni tu ne zavrava. Naime, poetkom veljae 2006. godine iz jednog smo novinskog
lanka doznali za postojanje jo nekih recenzija s kojima dotad nismo bili upoznati.18 Sljedeeg dana, dravni tajnik
Nevio eti mi je u telefonskom razgovoru najmanje ugodnom od brojnih naih razgovora potvrdio postojanje
jo jedne slubene recenzije akademika Tomislava Raukara uime Povjerenstva za povijest HNOS-a, te dviju nenaruenih koje su samoinicijativno uputili prof. dr. Ivo Rendi Mioevi, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u
Zadru, te dr. Stjepan Razum iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu (vidi biljeku 43). Recenziju akademika Raukara
ni nakon viekratnih molbi upuenih Ministarstvu nismo dobili na uvid, te nam je njezin sadraj do danas ostao
nepoznat. Na nau zamolbu, dr. Rendi Mioevi poslao nam je nekoliko dana poslije svoju recenziju, dok onu dr.
Razuma nismo vidjeli, ali o njoj imamo prilino jasnu predodbu na temelju stavova koje je javno iznio u jednom
novinskom tekstu.19

PODVALA, KRIVOTVORINA, LA I OBMANA20 ILI NETO POSVE DRUGO?

to su nam, dakle, zamjerali recenzenti i drugi kritiari? S obzirom da recenzije detaljnije analizira lanak
Magdalene Najbar-Agii, ovdje u se osvrnuti samo na zamjerke koje su se najee ponavljale, osobito na one
koje se odnose na njegovu didaktiko-metodiku koncepciju. Dakako da je za svaki tekst, pa tako i Dodatak, potrebno procijeniti koliko su njegovi autor(i) bili uspjeni u ostvarivanju svojih ciljeva; tome, uostalom, slue recenzije.
Takoer, drim da se svaki takav rad moe poboljati; napokon, kad god itam svoje starije tekstove, poneto bih
dodala, ispustila ili drugaije napisala. Bez obzira na sve to, moram ipak rei da sam bila zateena razinom nekih
recenzija u kojima njihovi autori predstavljaju svoja vlastita gledita kao objektivno i neutralno mjerilo vri-

18
19

20

98

Jutarnji list, 5. 2. 2006. (Sporni separat udbeniku povijesti ipak e se tiskati).

Tekst S. Razuma u Glasu Koncila, br. 32-33/2005 (Iskrivljavanje povijesne istine i kanjivo upuivanje u nehrvatstvo), u kojem se poziva na recenziju
upuenu Ministarstvu. Izmeu mnogih slinih tvrdnji u tom podugakom osvrtu izdvajam one u kojima kae kako nije mogao stei dojam, da su
autori, usprkos istaknutih imena i prezimena, Hrvati, te da Dodatak promie mrnju protiv hrvatskoga naroda i hrvatske drave.
Iz recenzije M. Artukovia, str. 4: Ovakvo krivotvorenje istine, proglaavanje osloboenja Hrvatske od okupatora zloinom u udbeniku za Hrvatsku
je nedopustiva la. Ovakva dirigirana interpretacija (jer ne mogu zamisliti da bilo tko, pa makar i u hvala Bogu ipak poteenom Zagrebu, ne zna
to se stvarno dogodilo 1990.1995.) je podvala, krivotvorina, la i obmana.

jednosti, polemiziraju s radovima povjesniara i novinarskim tekstovima koji nemaju nikakve veze s Dodatkom, te
prigovaraju zbog toga to tekst nije u skladu sa sadrajem politikih dokumenata21! Pritom nerijetko progovaraju
jezikom i argumentima koji su blii sferi politikih razraunavanja nego znanstvenom diskursu.22 Pojedine se reenice izdvajaju iz konteksta kako bi se potkrijepile odreene recenzentske primjedbe ili se navodi kao nedostatke i
pogreke neto to se spominje koju stranicu prije ili kasnije. Primjerice, u jednoj se recenziji govori o vrlo blagim
i nevanim formulacijama koje su upotrijebljene za opise stradanja Hrvata na stranici 25 Dodatka, nasuprot
veoma izriitim tvrdnjama o stradanjima srpskog stanovnitva23, kao da samo nekoliko redaka prije, na stranici
24, ne stoje sljedee reenice: JNA i srpske paravojne jedinice odgovorne su za protjerivanja i ubijanja hrvatskog
i drugog nesrpskog stanovnitva, s ciljem stvaranja etniki istih srpskih podruja. Razarani su gradovi i sela,
te namjerno unitavani kulturni spomenici i katolike crkve. Stotine tisua ljudi prognane su iz svojih domova.
Nadalje, moemo itati o velikom propustu autora Dodatka jer se nigdje ne spominju zakljuci rada Badinterove
komisije24, dok se oni zapravo spominju na stranici 24 kao zakljuci komisije Europske zajednice; ili, da je osnovni
problem poglavlja Jugoslavija nakon Titove smrti na str. 6 to autori niti jednom jedinom rijei nisu spomenuli
meunacionalne odnose u SFRJ25, dok se zapravo radi o uvodnom tekstu u prvu cjelinu u kojoj se zatim praktiki
na svakoj stranici govori upravo o toj temi. Takoer mi nije do kraja jasan ni nain itanja teksta izmeu redaka
pri emu se pronalaze tvrdnje koje ne postoje ili se ne eli uoiti ono to pie. Primjerice, ni nakon viekratnih iitavanja teksta nisam uspjela pronai gdje se to u poglavlju Kraj rata moe proitati o proglaavanju osloboenja
Hrvatske od okupatora zloinom26, ili kako se to izvori u poglavlju Cijena rata tendenciozno upotrebljavaju da
se istakne ugroenost Srba27, kada vei dio tekstova i sve slike govore o stradanjima za koja su odgovorne JNA
i srpske snage.
Posebno su zanimljive primjedbe o slikovnom materijalu, pri emu neki recenzenti i drugi kritiari temelje
svoje tvrdnje o izjednaavanju krivnje i na odabiru ilustracija, a pritom nisu uoili ili eljeli uoiti da se od dvanaest
slika koje prikazuju stradanja ljudi tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini njih devet odnosi na stradanja
za koje su odgovorne srpske snage!28 Intrigantne su i primjedbe o slikovnom materijalu na stranicama 4 i 5, pri
emu jedan recenzent, koji nam inae zamjera subjektivno selektivan izbor ilustracija, postavlja sljedea, valjda
objektivna, pitanja: Zato Titov sprovod u istom poglavlju, a ne u poglavlju koje je naslovljeno Jugoslavija poslije
Titove smrti? Zato Solidarnost, a ne papa Ivan Pavao II.[]? Zato nasmijeeni Miloevi?29 Ove su primjedbe

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

ipak upozorile i na jedan na metodiki previd: iako su slike posloene kronolokim redoslijedom, moda je zaista
bilo preambiciozno oekivati da svatko uoi kako zapravo predstavljaju svojevrsnu crtu vremena; zato bi jedna od

21

22

23
24
25
26
27
28

29

Na primjer: Prikaz Domovinskog rata u ovoj knjizi u podpunoj je suprotnosti s Deklaracijom o Domovinskom ratu Zastupnikog doma Hrvatskoga
dravnog sabora (recenzija M. Artukovia, str. 5) ili Podsjetio bih autore da je poetkom listopada 2000. godine Hrvatski sabor donio Deklaraciju
o Domovinskom ratu (recenzija M. Jareba, str. 12). Ovakve reenice navode na pitanje rukovode li se dotini recenzenti istim kriterijem u pisanju
svojih historiografskih radova; autorica ovih redaka dosad je naivno vjerovala kako je zadatak povjesniara analizirati ovakve dokumente u odnosu
na drutveno-politiki kontekst u kojem su nastali.
Na primjer: Kako autori mogu izjednaavati slike iz 1991. s onima iz 1995. godine. Jesu li hrvatski prognanici mogli naputati svoje domove s automobilima i kamionima, jesu li koristili auto-cestu i je li ih pratio ameriki veleposlanik? (recenzija S. Matkovia, str. 8-9) ili Izraavanje politikih
simpatija vidi se i u familijarnosti izraenoj u naslovu Jugoslavija nakon Titove smrti (str. 5). Manje bi se to uoilo da se to poglavlje naslovilo
Jugoslavija poslije smrti Josipa Broza Tita. (recenzija M. Artukovia, str. 4).
Recenzija M. Jareba, str. 10.
Recenzija S. Matkovia, str. 6.
Recenzija M. Jareba, str. 2.
Recenzija M. Artukovia, str. 4.
Ibid.
Primjerice: Izjednaavanje krivnje pod svaku cijenu vrhovni je zadatak autora teksta o ratu. Tome slue i slike (recenzija M. Artukovia, str. 3) ili
ak i ilustracije navode na podjelu krivnje (M. Kruhek u Fokusu, 7. 10. 2005., str. 10). Recenzent S. Matkovi pak pronalazi skrivene poruke i u tome
to su neke fotografije u boji, a neke crno-bijele (stranica 2 recenzije).
Recenzija S. Matkovia, str. 2.

99

moguih ispravki bilo i pojanjenje u vidu ukljuivanja vremenskih odrednica u potpise ispod slika.30 S druge strane,
recenzentski prigovor koji se odnosi na karikaturu na stranici 9 ukazuje na nerazumijevanje svrhe u koju su upotrijebljeni pojedini slikovni materijali. Taj se izvor proglaava nedolinim jer, prema miljenju recenzenta, relativizira,
pojednostavljuje i iskrivljuje spoznaju djece o uzrocima raspada drave.31 No namjena ove ilustracije nije bila da
poslui kao izvor saznanja o raspadu Jugoslavije, nego da uputi uenike na nain kako se karikaturama izraavaju
miljenja i stavovi njihovih autora, to je jasno napisano u tekstu uz sam izvor, te u pitanjima upuenim uenicima.
Takoer je iz pojedinih primjedbi jasno da je nekim kritiarima posebice zasmetalo uvoenje razliitih perspektiva, te upuivanje uenika da pokuaju razmiljati kako i zato nastaju razliita tumaenja prolosti. Dakako
da se moe raspravljati o tome koliko su autori Dodatka uspjeli u ostvarivanju tih nakana, no posve je izvjesno da
je njegovim kritiarima prvenstveno sporan sam pristup, a ne uspjenost ili neuspjenost naina njegove primjene.
Tako su, primjerice, jednom recenzentu zasmetali zadaci koji upuuju uenike na razmiljanje o razlozima nastanka
razliitih tumaenja raspada Jugoslavije ili upozoravanje na dileme koje postoje o razliitim pitanjima iz nae recentne prolosti, jer smatra da takve dileme moe i mora rijeiti autor udbenika istinoljubivim pristupom.32 Nasuprot
tome, jedan metodiar u novinskom tekstu priznaje Dodatku doista suvremen metodiki pristup razvoju povijesnog
i kritikog miljenja upuivanjem uenika da tijekom uenja rabe i suprotstavljaju razliite povijesne izvore, no istodobno zamjera da nema jasnog autorskog tumaenja i vrednovanja povijesnih injenica, da autori nisu uenicima
za takav rad dali nikakva vrijednosna uporita te da takav rad moe biti tehniki moderan, ali iz povijesti kao
nastavnog predmeta iskljuuje odgojnu ulogu u razvijanju rodoljublja i nacionalne svijesti u mladih narataja.33
Na stranu to to smatram kako nije tono da Dodatak ne daje nikakva vrijednosna uporita, jer su u njemu
jasno prisutne opeljudske vrijednosti moda najuoljivije u poglavlju Cijena rata koje su posluile kao polazite
u pisanju teksta. Na stranu i to to se domoljubni odgoj moe shvaati na razliite naine (osobno ga vidim u odgoju odgovornih graana koji su sposobni svjesno prihvatiti, ali i kritiki promiljati o onome to se smatra opim
interesima zajednice). No ovakav diskurs neodoljivo podsjea na neke primjere iz (ne ba tako davne) prolosti, pri
emu naela ostaju ista, jedino su sadraji poneto drugaiji: Prvi, osnovni i najvaniji zadatak nastave povijesti
je odgoj patriotizma, t. j. razvijanje kod uenika ljubavi i odanosti prema naoj domovini i naim narodima. []
Nastava povijesti prua velike mogunosti odgoja naih uenika u duhu novog jugoslavenskog socijalistikog patriotizma, koji sadri u sebi bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije, kao i druge tekovine nae narodne revolucije.34
I u jednom i u drugom sluaju nastava povijesti doivljava se prvenstveno u okviru svoje ideoloke funkcije, dok
su rezultati i metode znanstvenih istraivanja sekundarni, te dobivaju smisao samo dok se uklapaju u unaprijed
zadane interpretativne obrasce. U oba sluaja vri se svojevrsno nasilje nad racionalnou pojedinca jer mu se
ne doputa oblikovati svoj vlastiti identitet na temelju kritiki i individualno odabranih elemenata, nego mu se on
iskljuivo namee izvana. Pogledamo li malo bolje oba ova primjera, vidjet emo da se iza njih zapravo krije isti
didaktiko-metodiki pristup povijesnim sadrajima: uenike treba dovesti do tono odreenih tumaenja i zakljuaka, pri emu se onda teko moe govoriti o razvoju njihova samostalnog i kritikog miljenja.
Nadalje, u recenzijama i drugim kritikama izreene su optube o krivotvorenju hrvatske povijesti, preuenim injenicama, iskrivljavanju povijesne istine jer su navodno izostavljeni neki vani dogaaji koje je po
miljenju recenzenata svakako trebalo spomenuti. Pritom se uglavnom navode dvije vrste zamjerki. Prvo, da su
izostavljeni odreeni sadraji iz prethodnih razdoblja bez kojih se ne moe shvatiti problematika kojom se bavi

30
31
32
33
34

100

to je, primjerice, sugerirao i dr. Manin u svojoj recenziji.

Recenzija M. Artukovia, str. 4.
Recenzija M. Artukovia, str. 2.
Ante Been u Fokusu od 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udbenicima za najnoviju povijest).
J. Demarin: Metodika nastave povijesti, u Metodika nastave zemljopisa, povijesti, pjevanja, crtanja, runog rada i lijepog pisanja u osnovnoj koli,
Zagreb, 1951., str. 52.

Dodatak, primjerice karakter komunistikog reima. Oito se ne shvaa, ili ne eli shvatiti, da se ti sadraji i prema
postojeem nastavnom planu i programu, i prema HNOS-u, obrauju u temama koje prethode onoj kojom se bavi
Dodatak. Vrijedi jo jednom napomenuti da je autorima Dodatka bilo na raspolaganju samo dvadesetak kartica
teksta, a tom su se limitu pribliili neki recenzenti obimom svojih recenzija! Drugo, tvrdi se da su izostavljeni ovi ili
oni dogaaji koji se odnose na razdoblje kojim se Dodatak bavi. No kad bismo ukljuili sve dogaaje koji nedostaju
pojedinim recenzentima, ili ih objanjavali onako detaljno kako od nas zahtijevaju, broj stranica Dodatka bi se
udvostruio ili ak utrostruio, a problematika jo uvijek ne bi ni izbliza bila iscrpljena.
Mogli bismo otii i korak dalje, te usporediti koje to dogaaje i naglaske pojedini recenzenti smatraju nunima, pa bismo vidjeli da se i njihov odabir meusobno razlikuje. Pritom bih navela samo jedan primjer vezan uz
dva izvorna teksta na stranici 17 Dodatka, koji uenike upozorava na postojanje razliitih stajalita meu srpskim
stanovnitvom o njihovu poloaju u Hrvatskoj u jesen 1990. Komentirajui Izvor 8, dvojica su recenzenata ponudila
razliita itanja i istaknula drugaije zakljuke, pri emu jedan smatra da je taj izvor trebalo naglasiti zbog njegove
velike vrijednosti i visoke objektivnosti i njegovih smirujuih rijei35, a drugi da je na temelju toga istog izvora zapravo trebalo progovoriti o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku jer je stav iznesen u njemu ostao usamljen.36 ije
bi nam opaske onda trebale biti mjerodavne? Tu smo se, naravno, dotaknuli i onog kompleksnog pitanja povijesne
istine koje se toliko esto ponavljalo u raznim diskusijama o Dodatku, iako je to tema koja nadilazi okvire ovoga
osvrta. No ako je jedina istina koju moemo prihvatiti samo naa vlastita, ako se ne moemo suoiti s mogunou
da postoje i drugaija gledita od onih koje mi smatramo prihvatljivima, onda smo suoeni s problemom koji je
znatno iri od pitanja povijesti koju piemo ili nismo u stanju napisati: rije je o slici koju imamo o svijetu u kojem
ivimo, te o sebi samima.
to na koncu rei o medijskim istupima bive ministrice prosvjete Ljilje Voki koja je svojevremeno potpisala
odluku o petogodinjem moratoriju? U svojim obraanjima javnosti37 tvrdi da se u Odluci podrazumijeva kako po
isteku tog vremena oni [uenici srpske nacionalnosti u Podunavlju, op. a.] moraju kao i sva druga djeca u Hrvatskoj
uiti iz istih udbenika i sve lekcije, s tim da imaju pravo na uenje svoje nacionalne povijesti [] od Stevana
Nemanje preko Kosovske bitke itd.38. Separat se, po njezinu miljenju, odnosio upravo na te sadraje, jer su takvi
separati u uporabi za djecu eke, maarske, talijanske nacionalne manjine.39 Dodaje takoer da je svoj potpis
na moratoriju objasnila dunosniku OESS-a time to Srbi i tako uvijek imaju svoju sliku povijesti.40 to nam

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

zapravo poruuje biva ministrica? Osim to se ini kako nastoji prikriti nelagodu zbog svoje uloge u potpisivanju
moratorija, istodobno zaobilazi injenicu da o tome to e se dogoditi nakon njegova prestanka u Odluci ne pie
ba nita! Naziv separat upotrebljava u pogrenom kontekstu, jer nikakvi separati te vrste ne postoje za eku,
maarsku, talijansku, pa ni srpsku manjinu, nego je rije o udbenicima koji se uz doputenje Ministarstva mogu
rabiti u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina.41 No ponajvie ipak upadaju u oi stavovi o mjestu srpske
zajednice, te svih drugih manjinskih zajednica u hrvatskom drutvu. Jer, za gospou Voki povijest srpske i ostalih
manjina u Hrvatskoj oigledno nije ona koja govori o njihovoj stoljetnoj prisutnosti na ovim prostorima, niti je dio
zajednikog hrvatskog kulturnog naslijea o kojem bi trebali uiti svi uenici, pa se stoga kao takva moe smjestiti
samo u separat!

35
36
37
38
39
40
41

Recenzija P. Stria, str. 9.

Recenzija M. Artukovia, str. 3.
Rije je o pismu slinog sadraja koje je objavljeno u Veernjem listu 14. 8. 2005, Jutarnjem listu 19. 8. 2005. te u Fokusu 26. 8. 2005. Takoer,
intervju u Veernjem listu od 17. 8. 2005. (Hrvatska povijest ne smije u separat).
Veernji list, 14. 8. 2005; Jutarnji list, 19. 8. 2005; Fokus, 26. 8. 2005.
Veernji list, 17. 8. 2005.
Jutarnji list, 19. 8. 2005; Fokus, 26. 8. 2005. Ove reenice nema u verziji pisma objavljenoj u Veernjem listu od 14. 8. 2005.
Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, NN 51/2000.

101

PODIZANJE LJESTVICE VRIJEDNOSTI?

Polemike o Dodatku za najnoviju povijest trajale su i sljedeih tjedana, te su se nastavile, iako neto manjom estinom, do sastanka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta 25. kolovoza 2005. godine, kada je na
sastanku s predstavnicima srpske zajednice de facto donesena odluka o njegovoj sudbini. Takav postupak utoliko
zauuje jer su autori Dodatka neprestano uvjeravani da je rije o dopunskom materijalu za sve uenike u Hrvatskoj
(vidi: Oitovanje na str. 135). No potkraj kolovoza je zapravo samo potvrena odluka iz lipnja 2005. godine kada
je sa srpskom zajednicom postignut dogovor o uporabi jednog od postojeih udbenika za svaki razred, koji su u
meuvremenu prevedeni na srpski jezik i preneseni na irilicu.
U takvim je okolnostima uslijedilo nekoliko naih sastanaka s predstavnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, ukljuujui samog ministra Primorca, te dravne tajnike Nevija etia i Slobodana Uzelca. Dobivali
smo dosta proturjene signale o budunosti teksta, pri emu je podrka za dovrenje radnog materijala ponajvie
dolazila od samog ministra. No ve je na sastanku s dravnim tajnicima etiem i Uzelcem 20. rujna 2005. godine
bilo jasno da Ministarstvo vie nije zainteresirano za objavljivanje Dodatka kao prirunika za uenike, iako se jo
neko vrijeme spominjala mogunost njegova objavljivanja kao prirunika za nastavnike. Iz toga mi je razgovora
najvie ostala u sjeanju tvrdnja Nevija etia kako je najvei znaaj Dodatka upravo u tome to je, bez obzira na
to to nije objavljen kao prirunik za nastavu, podigao ljestvicu vrijednosti i postavio standarde ispod kojih se vie
nee moi ii. No, je li to zaista tako, govore i ostali sluajevi u nastavi povijesti koji su izbili od prolog ljeta do
danas, pri emu posebno znakovitim smatram izradu Eksperimentalnog programa za povijest u kojem su upravo
teme o Drugome svjetskom ratu i nastanku samostalne hrvatske drave doivjele znaajne promjene u odnosu na
tekst Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda za povijest.42
U listopadu smo ipak dogovorili s Ministarstvom objavljivanje materijala, ali ovoga puta u obliku zbornika
radova o Dodatku. No kasniji pokuaji da se reguliraju obveze dviju strana, tj. potpie ugovor, ostali su bez rezultata,
te su u veljai 2006. obje strane odustale od daljnje suradnje. U naem je sluaju, uz ve postojee nezadovoljstvo
neodlunou Ministarstva (to se donekle moe razumjeti zbog pritisaka kojima je Ministarstvo bilo izloeno),
prevagnula spoznaja o postojanju dodatnih recenzija koje nam dunosnici Ministarstva nisu dostavili na uvid niti
ak spomenuli njihovo postojanje, a za ije su uvrtavanje u zbornik radova o Dodatku ipak traili suglasnost
njihovih autora (za to smo ipak imali bitno manje razumijevanja).43 Stoga smo postigli dogovor s Documentom
o objavljivanju materijala u sadanjem obliku, prvenstveno u svrhu informiranja javnosti o njegovu sadraju te
procesu njegova nastanka. Na konani oblik ove publikacije utjecala je i odluka pojedinih recenzenata da uskrate
svoju suglasnost za objavljivanje recenzija. Na objavljivanje su pristali prof. dr. Borislav Grgin i prof. Ivica Suton,
potonji pod uvjetom da budu objavljene i sve druge recenzije. Naelno se suglasio i akademik Stri, uz ogradu da
treba provjeriti omoguavaju li to zakonske odredbe. Suglasnost su uskratili dr. Stjepan Matkovi, dr. Mate Artukovi,
dr. Mario Jareb i dr. Marino Manin. Dr. Manin smatra kako vie nema smisla ni potrebe za njezinim objavljivanjem,
pretpostavljajui da smo uvaili njegove primjedbe veinom tehnike prirode. To bi svakako bilo tako da je Dodatak zaivio u svojoj prvobitnoj namjeni, kao prirunik za uenike. Dr. Matkovi je odbio bez dodatnih objanjenja,
dr. Artukovi uskratio je svoju suglasnost pravdajui to znanstvenim i strunim zamjerkama na koncepciju ove
knjige koja ukljuuje i eseje troje autora Dodatka, dok je dr. Jareb u svojem pismu istaknuo da javnost nee ostati

42

43

102

Trenutana situacija dobro odraava cjelokupno dranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta: na njegovoj web stranici egzistiraju oba teksta,
pri emu se zasad ini da se za vanjsku uporabu vie koristi sadraj HNOS-a (primjerice prilikom primanja Hrvatske u Meunarodnu radnu skupinu
za pouavanje o holokaustu), dok su za unutranje potrebe u uporabi oba teksta.
Dravni tajnik eti rekao mi je u ve spomenutom razgovoru da je traio suglasnost akademika Raukara, dok je dr. Rendi Mioevi potvrdio
Magdaleni Najbar-Agii da je to zatraeno i od njega. Nemamo podataka je li takav zahtjev upuen i S. Razumu.

uskraena za sadraj njegove recenzije. Mogu samo izraziti svoju nadu da e to zaista biti tako, te da e hrvatska
javnost dobiti na uvid recenzije u onom obliku u kojem su nama predoene u ljeto 2005.
I to moemo na kraju rei? Je li u ljeto 2005. godine zaista podignuta ljestvica vrijednosti, kako je to istaknuo dravni tajnik za osnovno obrazovanje, ili je ideologizacija nastave povijesti za mandata ministra Primorca
doivjela konano betoniranje44, kako stoji u jednom od brojnih novinskih tekstova posveenih Dodatku? Vjerojatno
se u ovom trenutku odgovor nalazi negdje u sredini, no u kojem e smjeru krenuti nastava povijesti u trenucima
promjena vezanih uz HNOS i uvoenje dravne mature uvelike e ovisiti o vrstama poticaja koje e nastavnici dobiti
od prosvjetnog Ministarstva, te iz znanstvenih krugova. No u okolnostima gdje kolska povijest ve godinama ima
status predmeta sluaja koji konstantno puni novinske stupce, teko da postoje uvjeti za normalan razvoj. Osobito
je upitan utjecaj koji e cijela polemika imati na pouavanje suvremene hrvatske povijesti, s obzirom da se pokazalo
kako svaki pokuaj kritikog sagledavanja toga razdoblja ak i u vrlo blagoj formi izaziva vrstu reakcija koje samo
mogu obeshrabriti nastavnike da toj vanoj temi posvete dunu pozornost. O nastavi povijesti u Hrvatskoj ponovno
se raspravljalo i izvan hrvatskih granica, te e vjerojatno u nekom buduem razdoblju ponovno biti predmetom
znanstvenih analiza.45 Tako pria o Dodatku za najnoviju povijesti dobiva svoj puni smisao kad je promatramo
u irem kontekstu edukativne politike drave, stanja u historiografiji i stanja povijesne kulture u drutvu; zbivanja
oko Dodatka pokazala su da u sva tri segmenta zasad nemamo prevelika razloga za zadovoljstvo.

SNJEANA KOREN:
PRIA O DODATKU
ILI KAKO POUAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST?

44
45

Zarez, 22. 9. 2005. (Umivena povijest).

U to sam se imala prilike i osobno uvjeriti na meunarodnom simpoziju odranom na Sveuilitu u Tokiju u studenom 2005. godine, gdje su organizatori zatraili da u sklopu svojega predavanja o nastavi povijesti u Hrvatskoj govorim i o Dodatku za najnoviju povijest. Zanimanje za cijeli sluaj
pokazao je i ugledni Institut Georg Eckert za udbenika istraivanja iz Braunschweiga u Njemakoj, ije aktivnosti, izmeu ostaloga, obuhvaaju i
istraivanja udbenike problematike u dravama nastalim na prostoru bive Jugoslavije.

103

104

06

DVIJE GODINE
POSLIJE
Snjeana Koren, prof.
Odsjek za povijest Filozofskog
fakulteta u Zagrebu

105

DVIJE GODINE POSLIJE 1

Snjeana Koren, prof.
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Dvije godine poslije1

Projekt izrade dopunskog materijala za pouavanje najnovije povijesti, utemeljenog na multiperspektivnom
pristupu, 2005. godine nije realiziran. Pa ipak, Dodatak je imao svoj ivot i prije nego to je objavljen. S jedne strane,
svakako je dio jedne globalne teme o uporabi povijesti2, pa stoga ne udi to je naiao na interes i izvan granica
Hrvatske (dosad smo o njemu govorili na vie meunarodnih skupova u Japanu, SAD-u, Italiji, Austriji, Njemakoj,
Velikoj Britaniji, Bosni i Hercegovini). S druge strane, Dodatak je u Hrvatskoj otvorio debate o pouavanju najnovije
povijesti i pomogao da ova tema, kada je rije o nastavi povijesti, znatno vie nego prije postane dijelom javne
domene. To je tim znaajnije to je rasprava o njemu kao i mnoge druge koje su se tijekom posljednjih petnaestak
godina vodile o nastavi povijesti zapoela s upravo suprotnim ciljem: onemoguavanja kritikog sagledavanja
otvorenih pitanja iz suvremene povijesti i nametanja odreenih stavova. No neposredni utjecaj ovih rasprava bio
je dvojak.
Dodatak je sigurno bio jedan od imbenika koji su omoguili da se danas u cijeloj Hrvatskoj, ukljuujui i
Podunavlje, upotrebljavaju isti udbenici i u obradi najosjetljivijih tema; potonje je ministar Dragan Primorac u vie
navrata istaknuo kao jedan od veih uspjeha svojega ministarstva3. No Dodatak je za Ministarstvo bio prvenstveno
proizvod trenutanih politikih potreba, a dranje MZOS-a, kada je rije o nastavi povijesti, svakako je bilo ambivalentno, pri emu su se jedni kriteriji primjenjivali za meunarodne potrebe, a drugi na unutarnjem planu. O tome
svjedoi i oblikovanje novoga nastavnog plana i programa za povijest. Rad na njemu trajao je od 2004. do 2006.
godine, te je proao nekoliko etapa, od kojih se prva poklapala s razdobljem izrade Dodatka. U svakoj je nadleno
ministarstvo imenovalo novo povjerenstvo koje je izraivalo nove verzije koje su se dijelom temeljile na prvobitnom
prijedlogu iz 2005. godine. Pod utjecajem javne debate o Dodatku, najveu promjenu doivjela je upravo tema
Stvaranje samostalne i suverene hrvatske drave gdje su se u svakoj novoj verziji dodavali novi detalji o ratu, no
istovremeno je izostavljena reenica o odlasku srpskog stanovnitva nakon operacije Oluja koja je bila ukljuena

106

Prethodna su poglavlja napisana neposredno nakon cijele afere s Dodatkom za najnoviju povijest. Zbog razliitih razloga uglavnom financijske
prirode prole su gotovo dvije godine do njihova objavljivanja. Nisam mijenjala taj tekst jer u takvom obliku odraava moja razmiljanja i stavove u
trenutku u kojem je nastao. No dogaaji u protekle dvije godine, na koje je Dodatak imao neposredan ili posredan utjecaj, ponukali su me da danas, u
2007. godini, dodam tekstu jo jedno poglavlje. U njemu nudim svoje poglede na ta zbivanja, kao i svojevrsni pogled unatrag na priu o Dodatku.
Sline bitke za bolju prolost i udbeniki ratovi vodili su se, npr., u Velikoj Britaniji, SAD-u i Japanu, aktivno se preispituju slike Arapa i islama
u zapadnjakim udbenicima povijesti i obrnuto, a dok ispisujem ove retke, u sreditu pozornosti su novi ruski prirunici za nastavnike povijesti u
kojima se nastoji Staljinovo razdoblje prikazati u pozitivnom svjetlu.
Primjerice, prilikom gostovanja u emisiji Intervju tjedna Radija 101 (17. 3. 2007.) ministar Primorac se osvrnuo na svoj slubeni posjet Njemakoj
te istaknuo kako je kao jedan od velikih uspjeha Ministarstva predstavio i to to je u Podunavlju prihvaen isti udbenik povijesti koji se koristi u
ostalim hrvatskim kolama.

u prvobitni prijedlog.4 Tako je ta tema postala najobimnijom i najdetaljnije razraenom temom u cjelokupnom
programu, no istovremeno je umivena od bilo kakvih neugodnih dogaaja koji bi mogli zasmetati slubenoj verziji
o ratnim zbivanjima. Tako se opet iznova susreemo s istom situacijom: proces oblikovanja kolektivnog pamenja
prati paralelni proces zaborava koji poprima oblik preuivanja neugodnih uspomena.
No kada je rije o udbenicima, ini se kako je rasprava o pouavanju najnovije povijesti imala poneto
drugaiji uinak. Poetkom ove godine u Ministarstvo je pristiglo na prosudbu pet novih udbenika prilagoenih
novom nastavnom programu. Pokazalo se kako tri udbenika tematiziraju stradanja srpskog stanovnitva nakon
operacije Oluja, a druga dva ih uope ne spominju. Iako je Povjerenstvo na kraju prihvatilo svih pet udbenika,
prosudbeni postupak nije proao bez odreenih problema s obzirom da su dva udbenika koja su o tome ponudila
najekstenzivnije opise nekoliko puta vraana na doradu.5 To se dogaalo, kao to je predsjednik Povjerenstva Mario
Jareb objasnio za jedne dnevne novine, ne zbog sluajnih pogreaka, ve zbog problematinih interpretacija i
konteksta.6 Koritenje ovakvih termina valjda pretpostavlja kako Povjerenstvo smatra da postoje i neproblematine ili ispravne interpretacije, no zapravo pokazuje koliko je vrsto ukorijenjen stav da drava ima pravo
propisivati tumaenja prolosti. Pitanje koje se ovdje namee jest treba li pluralistiko i demokratsko drutvo uope
imati slubenu verziju povijesti?
Pria o udbenicima za osmi razred i ovaj je put dospjela u medije, te ponovno potaknula javnu debatu koja
se je vodila s veoma slinim argumentima iako s neto manjim intenzitetom kao u sluaju Dodatka.7 Takoer
se pokazalo kako su i ovog puta kao i u sluaju Dodatka u javnost dospijevali radni materijali u koje su uvid u
tom trenutku trebali imati samo autori, njihove izdavake kue i prosudbeno povjerenstvo. Jedan od zanimljivijih
momenata bilo je svakako Otvoreno pismo u kojem je skupina od 20 lanova HAZU i 18 povjesniara zatraila od
predsjednika Hrvatske vlade, predsjednika Hrvatskog sabora i ministra prosvjete povlaenje dvaju spomenutih
udbenika, uz napomenu kako za udbenike povijesti treba osim znanstvenih i pedagokih standarda uvaiti i
nacionalne i dravne kriterije8. Suprotan stav ponudila je skupina od 14 povjesniara s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja se u svojem priopenju za javnost zaloila za nastavu povijesti kojom se unapreuje kultura kritikog miljenja o povijesnoj batini.9 Ipak, ovog je puta Ministarstvo odluilo podrati odluku
Povjerenstva o prihvaanju svih pet udbenika, no u skladu sa svojim ambivalentnim dranjem naknadno je, nakon

5
6

7
8

S Tvrtkom Jakovinom te jo dvadesetak kolega sudjelovala sam u radu prve Radne skupine. No u srpnju 2005. godine, kada se u javnosti intenzivno
vodila rasprava o Dodatku, Ministarstvo je imenovalo novo povjerenstvo to je, prema pisanju Jutarnjeg lista od 19. 09. 2005. Uenici e morati
znati sve akcije HV-a na vojnim kartama, bio izravan odraz tih rasprava. Istu sam informaciju tada dobila od jedne lanice Povjerenstva.
Rije je o udbeniku Kreimira Erdelje i Igora Stojakovia, te o mojem udbeniku u koji sam, uz suglasnost i doputenje ostalih dvoje suautora,
ukljuila i znatne dijelove Dodatka za najnoviju povijest.
Veernji list, 14. 4. 2007., injenice, a ne politika. Prosudba lanova Povjerenstva nalaze se u posjedu autorice. U ovom kontekstu, njezin vjerojatno
najzanimljiviji dio jest onaj u kojemu se predsjednik Povjerenstva posluio dijelovima svoje negativne recenzije Dodatka za najnoviju povijest, ali je
istovremeno na nekim mjestima i dalje spominjao autore u pluralu te svoje zakljuke temeljio na citiranju reenica u onom obliku u kojem postoje
u Dodatku, ali ne i u udbeniku koji je Povjerenstvu dostavljen na prosudbu. U samoj prosudbi ima i drugih ivopisnih dijelova, ali u ovom tekstu na
alost nema dovoljno prostora da se njima detaljnije pozabavim.
Vidjeti primjerice Jutarnji list: 4. 4., 14. 4., 2. 5., 3. 5. 2007., Veernji list: 14. 4. 2007., Fokus: 13. 4. 2007.., Hrvatsko slovo: 13. 4., 20. 4., 27. 4., 4. 5.
2007., Slobodna Dalmacija: 12. 4., 17. 4. 2007.
Pritom su autori Otvorenog pisma svoje argumente temeljili na ranijim inaicama udbenika, ali i na netonim podacima iz novinskih tekstova.
Primjerice, navodei pogrean podatak da je iz mojeg udbenika u potpunosti uklonjen tekst o Alojziju Stepincu, autori i potpisnici Otvorenog
pisma pozivali su se na lanak u Jutarnjem listu. Iako je te navode bilo vrlo lako provjeriti u svim inaicama udbenika koje su prema vlastitom
priznanju imali na raspolaganju (to bi se, uostalom, moglo oekivati barem od 18 povjesniara koji su pismo potpisali), ini se kako im je u tom
sluaju bolje odgovaralo pozivati se na neprovjerene podatke iz novinskog lanka nego konstatirati injenino stanje u udbeniku.
Oba su pisma objavljena u asopisu Povijest u nastavi, 9/2007., str. 5-11. Suprotno gledite ponudio je u svojoj knjizi Za hrvatske vrednote inicijator
Otvorenog pisma akademik Josip Peari, za kojega je cijeli sluaj udbenika za osmi razred dio ire meunarodne zavjere za ukljuivanje Hrvatske
u neke nove balkanske nadnacionalne asocijacije.

SNJEANA KOREN:
DVIJE GODINE
POSLIJE

107

prihvaanja udbenika, zatrailo od autora oitovanje o primjedbama koje je uputio Memorijalno-dokumentacijski

centar Domovinskog rata.10
No to nam to sve govori o tome kako se hrvatsko drutvo suoava s izazovima vremena u kojem ivimo?
eljela bih se ovdje osvrnuti na jedan drugi sluaj. U veljai 2005. godine francuski je parlament usvojio Zakon
u kolonijalizmu, dio kojeg je i lanak u kojemu se trai da kolski programi posebice prepoznaju pozitivnu ulogu
francuske prekomorske prisutnosti, osobito u Sjevernoj Africi11. Izglasavanje zakona nije izazvalo samo burne
meunarodne reakcije (primjerice, u Aliru), nego i proteste francuske historiografske zajednice. Brojni povjesniari,
nastavnici i studenti povijesti potpisali su peticiju kojom se trai povlaenje spornog zakona. Konano, poetkom
2006. godine francuski predsjednik Jacques Chirac najavio je povlaenje zakona zato to izaziva podjele meu
Francuzima te istodobno izjavio kako u Republici ne postoji slubena verzija povijesti niti se povijest ne moe
pisati pomou zakona.12
Ova epizoda omoguava da se povuku zanimljive paralele s hrvatskom situacijom. Upozoravaju kako se ovakvi
sluajevi dogaaju i zemljama s veom i duom demokratskom tradicijom od Hrvatske, ali i kako odgovori koji drutvo daje na takve izazove mogu biti drugaiji od onih na koje smo u Hrvatskoj navikli. U oba sluaja francuskog
Zakona o kolonijalizmu (koji nije prvi takav zakon kojim se pokuavaju regulirati povijesni dogaaji) i hrvatskih
deklaracija o Domovinskom ratu i Oluji drava pokuava propisati to i kako treba misliti o povijesti. U oba sluaja
ovakvi se potezi pokazuju tetnima, ne i najmanje zbog toga to se nastoje nametnuti ultimativne naracije koje bi
trebale okonati legitimne debate o prolosti. Njihov efekt je zato najee upravo suprotan favoriziranje jedne
verzije najee stvara podijeljena sjeanja i dovodi do novih podjela u drutvu.
No u francuskom sluaju, vie od 1000 povjesniara potpisalo je peticiju protiv ovog zakona. U Hrvatskoj je,
naprotiv, 20 akademika i 18 povjesniara potpisalo Otvoreno pismo u kojemu se trai da politiki motivirane deklaracije slue kao smjernice u pisanju udbenika. Ne mogu prihvatiti da vlast diktira nastavnicima sadraj njihovih
lekcija, rekao je o spornom zakonu jedan francuski povjesniar.13 Obveza je pisaca udbenika [...] da se dre
Izvjea Ustavnog suda Republike Hrvatske... [...] Trebamo li ovdje spomenuti i Deklaraciju Sabora o Domovinskom
ratu i Oluji i Bljesku?, tvrde hrvatski akademici i povjesniari.14 Takoer, dio hrvatske akademske zajednice smatra
postojanje pluralizma udbenika jednim od veih problema nastave povijesti, a neki se otvoreno zalau za povratak
na jedan udbenik po razredu.15 tovie, u dobrom dijelu historiografije prevladava stav o nastavi povijesti koja
prvenstveno slui odgojnim ciljevima, pri emu glavnu ulogu imaju ispravne vrijednosne prosudbe i oblikovanje
nacionalno svjesnih graana.
Naravno, ovakvi stavovi nisu nita novo. Nastava povijesti u Hrvatskoj je tijekom 20. stoljea uvijek imala
odreenu misiju i (pre)esto se (zlo)upotrebljava(la) kao sredstvo legitimizacije odreenih ideologija i politikih
ciljeva. Rasprave o Dodatku 2005. godine i o udbenicima za osmi razred 2007. godine su sa svoje strane upozorile
na probleme proizale iz naina pouavanja povijesti koji je dugorono obiljeen duboko ukorijenjenom predodbom
o predmetu koji treba prenositi samo jednu i jedinu moguu povijesnu istinu. Na temelju tih debata moglo bi se
zakljuiti da se nastava povijesti u ovom trenutku nalazi u svojevrsnom meuprostoru u kojemu se stara paradi-

10

11
12
13
14
15

108

Dopis (u posjedu autorice) potpisao je ravnatelj Ante Nazor, a iste je primjedbe iznio u svojem intervjuu Hrvatskom slovu. Za cijeli bi se tekst moglo
ukratko rei kako je njegovo osnovno obiljeje da se nude pojednostavljeni odgovori na kompleksna pitanja, a vlastite prosudbe i interpretacije
proglaavaju povijesnim injenicama.
http://mondediplo.com/2005/06/19colonisation; http://www.csmonitor.com/2006/0104/p01s02-woeu.html; http://news.bbc.co.uk/2/hi/
europe/4552473.stm
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4580842.stm; http://www.csmonitor.com/2006/0104/p01s02-woeu.html
http://www.guardian.co.uk/france/story/0,11882,1460104,00.html
Povijest u nastavi, 9/2007., str. 8.
Vidjeti primjerice izjave pojednih povijesniara u lanicima Sedam povijesniara o udbenicima: Svima jedinica iz Domovinskog rata (Jutarnji list,
2. 5. 2007.) I injenice, a ne politka (Veernji list, 14. 4. 2007.).

gma dijelom naputa, a nova nije u potpunosti oblikovana. O tome dobro svjedoe i novi udbenici i novi program.
Primjerice, novi program ima kao jedan od svojih ciljeva i pouavanje o interpretacijama, to je istinska novost u
odnosu na dosadanji nain pouavanja. S druge strane, upravo taj primjer pokazuje raskorak izmeu definiranja
ciljeva i njihove primjene u praksi: uenika postignua su i nadalje u pojedinim temama definirana na takav nain
da zapravo nude ispravne interpretacije koje trebaju sluiti za usmjeravanje uenikih miljenja i stavova.16
Moj bi zakljuak bio kako postojanje razliitih naracija u udbenicima povijesti i nije najloija mogunost,
osobito ako je alternativa povratak na stanje koje smo imali prije uvoenja udbenikog pluralizma. Mogue je
zamisliti nastavu u kojoj e nastavnik ponuditi uenicima nekoliko razliitih udbenikih tekstova kao podlogu za
raspravu o razlozima postojanja razliitih tumaenja o najnovijoj hrvatskoj povijesti. Pitanje je samo jesu li za tako
neto hrvatski nastavnici povijesti i hrvatsko drutvo u ovom trenutku spremni. Umjesto odgovora, ponudila bih na
kraju jo jedan primjer. Nedavno sam predstavljala Dodatak na seminaru za izraelske i palestinske nastavnike povijesti te sam se imala priliku upoznati s njihovim pristupom u pouavanju osjetljivih i kontroverznih pitanja. Njihov
odgovor na sline dileme jest izrada zajednikog prirunika koji uenike treba upoznati s priama obiju strana o
nekim kljunim dogaajima iz zajednike povijesti, poput rata iz 1948. za koji se ak upotrebljavaju razliita imena:
Izraelci ga nazivaju Ratom za nezavisnost, a Palestinci Katastrofom17. No osobito su zanimljiva njihova iskustva u
primjeni tog materijala u razredu:

Reakcije uenika bile su razliite. Neki su uenici rekli: Lijepo je znati priu druge strane, naa se
pria razlikuje od njihove, pitam se kako oni reagiraju na nau priu? [...] Drugi primjeri uenikih reakcija
su: Naa naracija donosi injenice, no njihova je propaganda. Dobro je znati njihovu priu no naa je ipak
istinita. [...] Sada znam zato je sukob teko razrijeiti.
Iskustva nastavnika bila su jedinstvena jer su uveli priu druge strane u vrijeme dok se sukob jo odvijao.
Veina se morala organizirati na poseban nain kako bi mogla primijeniti materijale. Neki su podijelili razred u
male skupine; drugi su pouavali popodne ili kod svojih kua. Neki su nastavnici fotokopirali dijelove knjiice
jer nisu bili sigurni mogu li je pokazati u razredu. [...] Jednog su nastavnika pitali njegovi uenici: Vjerujete
li u njihovu priu? Ako ne, zato nas onda tome uite? [...] Reakcije roditelja takoer su odraavale napetu
politiku situaciju. Neki su pozdravili ideju dok su drugi rekli da je za to jo prerano i odbacili je.18

Ima li ovaj primjer kakve veze s naom priom?

16

17
18

SNJEANA KOREN:
DVIJE GODINE
POSLIJE

Usudila bih se ustvrditi kako je to posljedica promjena povjerenstava koja su radila na programu. Novo je Povjerenstvo, naime, veim dijelom zadralo
ciljeve koji su oblikovani na samom poetku izrade programa, a samo se uglavnom bavilo prekrajanjem uenikih postignua. No, raskorak izmeu
ciljeva i postignua pokazuje kako su ciljevi koji su MZOS-u i novom Povjerenstvu zvuali vjerojatno dovoljno lijepo i napredno bili prihvatljivi
sam ona deklarativnoj razini.
Learning Each Others Historical Narrative: Palestinians and Israelis, Peace Research Institute in the Middle East, 2003., str. 20.
Learning Each Others Historical Narrative: Palestinians and Israelis. Part Two, Peace Research Institute in the Middle East, 2006., str. 3.

109

110

07
O POVJESNIARIMA,
NAKLADNICIMA I
POLITICI:
Prilog povijesti Dodatka uz
udbenik najnovije povijesti
(tzv. separata)

prof. dr. sc. Nika Stani

Voditelj Povjerenstva za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje
od 1989. do 1997. godine u kolama hrvatskog Podunavlja

111

O POVJESNIARIMA, NAKLADNICIMA I POLITICI:

PRILOG POVIJESTI DODATKA UZ UDBENIK NAJNOVIJE POVIJESTI
(tzv. separata)
prof. dr. sc. Nika Stani
Voditelj Povjerenstva za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije
za razdoblje od 1989. do 1997. godine u kolama hrvatskog Podunavlja

Hrvatskim zakonskim odredbama predvieno je da se u kolama ili razredima s nastavom na jezicima nacionalnih manjina nastava odrava prema nastavnom planu i programu jednakom za sve kole u Hrvatskoj i s
istim udbenicima prevedenim na jezik nacionalne manjine. No nastava povijesti u kolama na srpskom jeziku u
hrvatskom Podunavlju je 1997. godine, na inzistiranje meunarodne zajednice, stavljena prvih pet godina nakon
reintegracije (do kraja k. god. 2002./3.) pod posebni reim. Nastanak Dodatka uz udbenik najnovije povijesti
tzv. separata) vezan je uz prestanak toga posebnog reima, a odluka o njegovoj izradi posljedica je politike odluke,
dogovora Ministarstva prosvjete i porta koalicijske vlade na elu sa SDP-om, odnosno ministra prosvjete dr. Vladimira Strugara (HSS) potkraj 2002. s predstavnicima srpske zajednice u Hrvatskoj. Tu je obvezu nakon formiranja
vlade HDZ-a preuzelo na jesen 2004. i novoosnovano, objedinjeno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta na
elu s ministrom dr. Draganom Primorcem.

SEPARAT POSLJEDICA POLITIKE ODLUKE:

pripreme za prestanak moratorija na uenje najnovije povijesti u kolama i odjeljenjima s nastavom na
srpskom jeziku u hrvatskom Podunavlju (2002.)
Na poetku priprema za ukidanje moratorija inilo se razumljivim da se povijest najnovijega razdoblja u
kolama na srpskom jeziku u Podunavlju treba uiti jednako kao i u svim ostalim kolama u Hrvatskoj, tj. iz udbenika. Takvo sam miljenje zastupao u razgovoru kod ministra dr. Strugara u ranu jesen 2002. u sklopu priprema
za prestanak moratorija. Udbenik povijesti, iz kojeg su za nastavu u kolama na srpskom jeziku u Podunavlju bila
isputena zadnja poglavlja, 1997. je preveden na srpski jezik i prenesen na irilicu, ali udbenik nije bio kvalitetan,
ak je i grafiki i likovno bio vrlo loe opremljen, pa u kolama na srpskom jeziku u Podunavlju praktiki nije ni bio
u uporabi. Da je udbenik bio kvalitetan, moglo se u nj ukljuiti isputena poglavlja za razdoblje nakon 1989. godine.
S obzirom da nije bilo tako, predloio sam da se postojei udbenik zamijeni drugim, tj. da se na srpski jezik i pismo
prevede jedan od postojeih, kvalitetnijih udbenika.
No pitanje poetka uenja najnovije povijesti u kolama u Podunavlju nije bilo samo struno nego i politiko
pitanje. O tome kako teku pripreme za prestanak moratorija zanimali su se Uprava za obrazovanje Vijea Europe
i Delegacija Europske unije u Hrvatskoj, a nije bilo manje vano kako e promjene primiti srpsko stanovnitvo u
Podunavlju i predstavnici srpske politike u Hrvatskoj. Zbog toga je u Ministarstvu ocijenjeno da u pripreme treba

112

ukljuiti i predstavnike srpske zajednice, da bi trebalo sondirati stajalita prosvjetnih djelatnika na reintegriranom
podruju i openito provesti konzultacije s predstavnicima srpskih politikih i kulturnih institucija u Hrvatskoj.
Tako sam u organizaciji Ministarstva prosvjete i porta najprije u Osijeku 26. studenoga 2002. vodio konzultativni
sastanak na kojem su bili nastavnici povijesti, kolski pedagozi i ravnatelji kola s razredima na srpskom jeziku te
voditelji upanijskih odsjeka struno-pedagokog nadzora Osjeko-baranjske i Vukovarsko-srijemske upanije.1 U
raspravi na sastanku u Osijeku veina je sudionika izrazila elju da se stanje u Podunavlju normalizira i u nastavi
povijesti. Pritom je izraavano nezadovoljstvo postojeim nastavnim programom, kakvo se openito susretalo kod
nastavnika povijesti (previe politike povijesti, premalo povijesti kulture, drutva, svakodnevice i sl.), i kvalitetom
prevedenog udbenika, te je predloeno da se na srpski jezik i pismo prevede jedan od postojeih udbenika. Zakljueno je da se injenice iz doba rata u udbenicima ne mogu mimoii, ali je i zatraeno da se iskljue formulacije,
prisutne u nekim od udbenika, koje izraavaju netoleranciju prema srpskom narodu i ocjene o kolektivnoj krivnji
srpske nacije za rat 1991.95.
Drugaije su reagirali predstavnici srpske zajednice na sastanku odranom u Ministarstvu prosvjete i porta
17. prosinca 2002., savjetovanju pod naslovom Prestanak moratorija na nastavu najnovije povijesti u kolama u
hrvatskom Podunavlju koji je vodio ministar dr. Strugar, a prisustvovali su mu predstavnici Srpskog narodnog
vijea, Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, Zajednikog vijea opina Vukovar, upanije vukovarsko-srijemske
i pojedini nastavnici povijesti. I na ovom su sastanku pojedinci zastupali miljenja da moratorij treba produiti.
Veina prisutnih to nije prihvatila, ali prevladalo je stajalite da nijedan od postojeih udbenika nije u potpunosti
prihvatljiv. Zbog toga je zakljueno da za razdoblje nakon 1989. treba izraditi prilog uz udbenike, tehniki nazvan
separatom, kao prvi korak prema ukidanju moratorija i kao privremeno rjeenje dok se ne izabere udbenik koji
e biti preveden na srpski jezik i pismo. Predloeno je da ministar imenuje ekspertnu skupinu koja e predloiti
rjeenje.

SEPARAT KAO EKSPERIMENTALNI TEKST:

pokuaj i neuspjeh suradnje s nakladnicima (2003.)
Ministar dr. Strugar nakon sastanka s predstavnicima srpske zajednice imenovao je 13. sijenja 2003. Povjerenstvo za izradu prijedloga u svezi s pouavanjem povijesti podruja bive Jugoslavije za razdoblje od 1989.
u kolama hrvatskoga Podunavlja i mene kao voditelja.2 Povjerenstvo je u svojim prijedlozima bilo ogranieno
odlukom Ministarstva prema kojoj je trebalo izraditi dodatak uz udbenik povijesti. Ministarstvo je, dodue, stavilo
u drugi plan izbor novoga udbenika za sve kole odnosno razrede s nastavom na srpskom jeziku u Hrvatskoj, ali
to je samo znailo da e u neko dogledno vrijeme za prijevod biti izabran neki od alternativnih udbenika, postojeih ili novonapisanih, koji je u svojoj izvornoj hrvatskoj i latininoj verziji u uporabi u kolama u Hrvatskoj. Zbog
toga je Povjerenstvo separat zamislilo kao paralelni tekst uz postojee udbenike koji bi se u hrvatskoj i srpskoj
verziji mogao odmah rabiti u svim kolama u Hrvatskoj. Istodobno je, s obzirom na openitu negativnu ocjenu

NIKA STANI:
O POVJESNIARIMA,
NAKLADNICIMA I
POLITICI

postojeeg programa nastave povijesti, separat zamislilo kao eksperimentalni tekst u sklopu priprema za izradu
novoga programa.

1
2

V. tekst mojega izlaganja na sjednici u Osijeku 26. studenoga 2002. i druge materijale u vezi s Dodatkom u: Nika Stani, Prestanak moratorija
na nastavu najnovije povijesti u osnovnim kolama u hrvatskom Podunavlju, Povijest u nastavi, 2 (Zagreb) 2004., br. 2, 375-383.
Sastav Povjerenstva: prof. dr. sc. Nika Stani, voditelj, dr. sc. Branislava Baranovi, prof. dr. sc. Drago Roksandi, prof. Lautaro Galinovi (savjetnik
u Ministarstvu) i prof. Mirko Markovi (Druga srednja kola Beli Manastir). Povjerenstvo je djelovalo uz suradnju pomonika ministra prof. Milana
Milia. Ministar dr. Vladimir Strugar odravao je kontakte s Povjerenstvom izravno i preko zamjenika ministra prof. Ivana Vavre.

113

U skladu s tim je na sastanku koji sam u Osijeku vodio 11. lipnja 2003. provedena anketa meu nastavnicima
povijesti iz svih kola u dvjema istonim hrvatskim upanijama (anketu je provela lanica Povjerenstva dr. Branislava
Baranovi), a analiza podataka pokazala je stajalita nastavnika openito o problemima u nastavi povijesti i specifino na hrvatskom Podunavlju.3 Bilo je planirano da se nakon uvoenja separata u uporabu provede novo anketiranje
u kolama koje su prihvatile separat, kako bi se u sklopu priprema novoga programa nastave povijesti.
inilo se razumljivim da e izradu separata preuzeti i najbre izraditi neki od nakladnika koji u svojim izdavakim programima ve imaju udbenike povijesti. Zbog toga je ve 23. veljae 2003. u Ministarstvu bio odran
sastanak s predstavnicima takvih nakladnika. No nakladnici uglavnom nisu bili suvie zainteresirani za angairanje
u osjetljivoj problematici, niti su se htjeli izlagati u politikoj atmosferi u kojoj su tada pojedinci i pojedine skupine
istupajui u javnosti u obranu digniteta Domovinskog rata ili novinari eljni udarnih naslova znali iznositi protiv
pojedinaca vrlo optuujue paualne ocjene, ega nisam ni sm bio poteen kao voditelj Povjerenstva.4 Neki su
nakladnici ipak podnijeli svoje prijedloge. Najcjelovitija je bila ponuda nakladnikog poduzea Prosvjeta d.o.o. koje je
predlagalo, u dogovoru s nakladnikom Profil International, da se prevede postojei udbenik prof. Snjeane Koren,
a uz udbenik bi bio priloen autoriin dodatak za najnovije razdoblje. No prijedlog je bio protivan zakljucima konzultativnog sastanka ministra dr. Strugara s predstavnicima srpske zajednice koji su i inzistirali na izradi separata
jer nisu bili zadovoljni ni s jednim od ostalih postojeih udbenika, pa ni s onim prof. Koren. Prijedlog poduzea
Prosvjeta d.o.o. zbog toga je izazvao i nesuglasja meu predstavnicima srpske zajednice.
Tako je Ministarstvu kao jedini prihvatljiv ostao prijedlog kolske knjige koji se ograniio na izradu separata,
te je s njom i dogovorena izrada separata. No ostatak 2003. godine protekao je u izradi rukopisa koji se pokazao
nekvalitetnim, a nakon neuspjenih pokuaja popravaka autor je nakladniku otkazao suradnju. kolska knjiga
je zatim angairala novu skupinu autora i prema informacijama koje sam tada dobio od zamjenika ministra
prof. Ivana Vavre neslubeno predala Ministarstvu novi rukopis, koji kao neslubeni materijal nije ni proslijeen
Povjerenstvu, a kolska knjiga je (zbog rezerva uprave prema separatu) odustala od dogovorenog posla. Tako je
moratorij prestao, a separat nije bio izraen.

SEPARAT I RASPRAVE U POVJERENSTVU (2004./2005.)

Izbori za Sabor, formiranje nove vlade na poetku 2004. i reorganizacija ministarstva (spajanje dvaju ministarstava u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta) prekinuli su rad Povjerenstva. Tek 17. rujna 2004. ministar
dr. Dragan Primorac imenovao je novo Povjerenstvo, zapravo potvrdio staro pridruivi mu dva nova lana.5 Istodobno je imenovao zasebno povjerenstvo (radnu skupinu) iz sastava Ministarstva, na elu s dravnim tajnikom
dr. Nevijem etiem.6 Od tada su oba povjerenstva zasjedala zajedno i donosila zajednike zakljuke. inilo se
smislenim nastaviti rad u dotadanjem smjeru, tim prije to se izrada eksperimentalnog teksta mogla povezati s
radom na Hrvatskom nacionalnom standardu za osnovne kole koji je Ministarstvo uskoro pokrenulo i u koji su bili
ukljueni neki lanovi povjerenstva.
Povjerenstvo i radna skupina Ministarstva su (nakon ranijih neuspjelih pokuaja da se angairaju nakladnike kue) o izradi separata odluili razgovarati izravno s autorima postojeih udbenika povijesti 20. stoljea.

3
4
5
6

114

Analizu ankete v. priloenu u: Stani, Prestanak moratorija, n. dj.

Usp. na pr. Jutarnji list od 17. prosinca 2004. i moj demanti u istom listu od 18. prosinca.
Novi lanovi Povjerenstva bili su prof. dr. sc. Miroslav Bertoa i dr. sc. Zdenko Radeli, dok je uime srpske zajednice lanom postao prof. Milenko
Stojnovi (Gimnazija Vukovar). Prof. Mirko Markovi nije vie bio lan Povjerenstva jer je imenovan pomonikom ministra.
lanovi Radne skupine Ministarstva uz voditelja dravnog tajnika dr. sc. Nevija etia bili su pomonik ministra prof. Mirko Markovi i via savjetnica
Jadranka Huljev.

Na sastanku odranom ve 6. listopada 2004. autori su iznijeli svoje prijedloge, a na osnovi njihovih izlaganja i
poznavanja njihovih udbenika pisanje separata povjereno je prof. Snjeani Koren i suradnicima mr. sc. Magdaleni
Najbar-Agii i dr. Tvrtku Jakovini. Nakon to je rukopis bio dovren, o njemu je u oujku i travnju 2005. voena
rasprava na zajednikim sjednicama dvaju povjerenstava, najee na osnovi prethodno pripremljenih i elektronikom potom razaslanih pismenih primjedaba lanova Povjerenstva. Bile su to rasprave koje su ouvale akademsku
razinu, premda su katkad bile burne do mjere da ih je trebalo obuzdavati.
Sudjelujui u raspravama pridravao sam se stajalita o bitnim obrazovnim ciljevima i odgojnim vrijednostima
na kojima se tekst separata mora zasnivati i koja sam iznosio poevi od spomenutog sastanka u Osijeku u studenom 2002. te ih lanovima Povjerenstva u prvom i drugom sastavu i izabranim autorima iznosio usmeno i u pisanom
obliku. Povijest, isticao sam, kao i svaki drugi predmet (to je ope mjesto) uz obrazovnu ima i odgojnu funkciju.
Smatrao sam da separat, kako bi ispunio odgojnu funkciju, mora zadovoljavati uvjete koji su u Udbenikom
standardu, prihvaenom u Saboru 2003. godine, formulirani kao etiki zahtjevi.7 Prema tom dokumentu obveza
je udbenika da afirmiraju neke ope vrijednosti: da odgajaju uenike za mir, toleranciju i demokraciju, potivanje
rasnih, etnikih, kulturnih i vjerskih razlika itd. To je u skladu s intencijama prosvjetne politike u Europskoj uniji, a
postoje ozbiljni razlozi u prolosti i sadanjosti zbog kojih bi to trebalo postati i sastavnim dijelom hrvatske ne samo
prosvjetne politike izraene u Udbenikom standardu, nego i prosvjetne prakse. Drugi, specifini sklop vrijednosti koji udbenici moraju afirmirati, kakav je na razliite naine zastupljen i u obrazovnim standardima drugih
europskih zemalja, izraen je zahtjevom (toka 3-6) prema kojem hrvatski udbenici njeguju hrvatski nacionalni
identitet i razvijaju domoljubni osjeaj prema Republici Hrvatskoj kao zajednici ravnopravnih graana, neovisno
o etnikoj i vjerskoj pripadnosti. To je skupina zahtjeva koja je na moj prijedlog i u mojoj formulaciji unesena u
tekst Udbenikog standarda u raspravi o njegovu nacrtu, odranoj na sjednici Vijea za kolske udbenike
Ministarstva prosvjete i porta 2002. i koja je ula u tekst prihvaen u Saboru.
U raspravama o tekstu separata podrao sam intenciju autor(ic)a da u udbenik unesu elemente iz prve
skupine etikih vrijednosti navedenih u Udbenikom standardu, kao i da primijene nove postupke u metodici
nastave povijesti kojima je cilj uenike od pasivnih primatelja informacija uiniti aktivnim sudionicima u donoenju
zakljuaka. Ti se ciljevi u suvremenoj metodici nastoje ostvariti, meu ostalim, uvoenjem naela multiperspektivnosti koje je u tekstu Dodatka snano prisutno. Naelo multiperspektivnosti smatram korisnim, no upozoravao
sam i upozoravam i danas da se ono u primjeni ne smije pretvoriti u naelo potpune neutralnosti, sasvim neutralnog usporednog postavljanja pred uenike suprotstavljenih stajalita politikih i drugih imbenika u prolosti te
historiografskih ocjena.8 Svoje naelno stajalite o nastavi povijesti sa stajalita multiperspektivnosti iznio sam u
primjedbama na rukopis Dodatka izraenim za prvu raspravu o rukopisu na sjednici dvaju povjerenstava 23. travnja
2005.:9

Shvaanje o multiperspektivnosti izravno je povezano s bitnim odgojnim ciljevima nastave povijesti koje
implicitno afirmira predloeni rukopis i u funkciji je njihova ostvarenja. Multiperspektivni pristup pritom, to
je protumaeno u uvodnom tekstu, omoguava uenicima da uoe razliite mogunosti uporabe i zlouporabe

NIKA STANI:
O POVJESNIARIMA,
NAKLADNICIMA I
POLITICI

povijesti i kako se obino u raspravama o tome naglaava njezine ideologizacije (klasne, nacionalne), za
to postoje primjeri u daljnjoj i blioj prolosti i u sadanjosti, ime se postie dezideologizacija nastave povijesti.

7
8
9

Udbeniki standard, Zagreb: Republika Hrvatska, Ministarstvo prosvjete i porta, oujak 2003., 4 (poglavlje 2.4. Etiki zahtjevi).
O sloenosti primjene naela multiperspektivnosti u nastavi usp. poglavlje Mogui problemi s multiperspektivnou u nastavi povijesti u: Robert
Stradling, Multiperspektivnost u nastavi povijesti, Zagreb: Council of Europe Publishing Srednja Europa, 2005., 27-37.
Nika Stani, Primjedbe na rukopis priloga uz udbenik povijesti za zavrne razrede osnovne i srednjih kola (separat), Zagreb, 22. travnja 2005.,
rukopis, poslan elektronikom potom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, lanovima dvaju povjerenstava i autori(ca)ma.

115

Primjena totalne multiperspektivnosti u nastavi povijesti, dakle potpuno i dosljedno prihvaanje ravnopravnosti svih stajalita u ivotu i znanosti, vodilo bi s jedne strane poricanju same povijesne znanosti i poricanju mogunosti bilo kakve znanstvene interpretacije prolosti i s druge potpunoj relativizaciji svih vrijednosti.
U tom sluaju i multiperspektivnost bi bila jedna od perspektiva, bila bi u funkciji odreenih znanstvenih te
drutvenih i politikih opredjeljenja, tj. bila bi upotreba odnosno ideologizacija povijesti.
Multiperspektivnost zbog toga treba shvatiti kao jednu od vjetina u sklopu obrazovnih ciljeva nastave,
to ona i jest, ali takoer da nijedan odgoj nije vrijednosno neutralan, tj. da i odgojni ciljevi kole tee afirmaciji
odreenih vrijednosti. Naime, i razvijanje multiperspektivnosti kao vjetine takoer je u slubi odreene uporabe povijesti i nemojmo se zavaravati odreene ideologizacije. (Pojam ideologije za mene je neutralan i
vrijednosnu sastavnicu dobiva ovisno o sadraju kojim se konkretno ispunjava.) Cilj koji se afirmira u rukopisu
i koje je Povjerenstvo prihvatilo svakako je human i u interesu Hrvatske kao politike zajednice i jedino to pred
nama samima i onima koji jednako misle opravdava nau uporabu povijesti u nastavi. Svjesni toga, moramo
osvijestiti i ciljeve koje elimo postii nastavom povijesti, tj. vrijednosti u kojima elimo djecu odgojiti za
djelovanje u dananjem drutvu openito i u Hrvatskoj.

U vezi s odgojnim ciljevima nastave povijesti specifinim za hrvatsko kolstvo koji bi se trebali realizirati i
kroz multiperspektivni pristup u tekstu sam konstatirao:

Nastava povijesti moe odgojno djelovati vrlo posredno, napose uz pristup sa stajalita multiperspektivnosti. Rukopis ispunjava veinu etikih ciljeva iz Udbenikog standarda. Pozitivan je pomak u odnosu na
vei broj dosadanjih udbenika uinjen pokuajem da se povijest upotrijebi za odgoj uenika za toleranciju,
za uvaavanje razliitosti i nacionalne ravnopravnosti, za mir i dr. Ne moe se rei da u rukopisu nije prisutan i
cilj razvijanja domoljubnog osjeaja prema Republici Hrvatskoj kao zajednici ravnopravnih graana, neovisno
o etnikoj i vjerskoj pripadnosti (to. 6), ali je u oiglednom nastojanju da se rukopis pokae metodiki
razliitim od veine dosadanjih udbenika taj cilj ostao manje jasno izraen.
U rukopisu bi moralo biti jasnije da je stvaranje samostalne Hrvatske sredinji dogoaj u hrvatskoj
povijesti razdoblja nakon 1989., koje obrauje ovaj separat. Treba takoer biti jasnije da je osamostaljenje Hrvatske sastavni dio procesa oblikovanja nacionalnih drava, odnosno zavrne etape toga procesa na
prostoru itave srednje, istone i jugoistone Europe. Ujedinjenjem Njemake tim je procesom tangiran i
dananji Zapad. Trebala bi biti prisutnija injenica da se raspad i oblikovanje nacionalnih drava nije desio
samo Jugoslaviji ve i drugim sloenim, vienacionalnim dravama (desilo se na istom nacionalnom naelu i
ujedinjenje podijeljene Njemake). Kao primjer mirnog razdruivanja obino se spominju eka i Slovaka, ali
za sluaj Hrvatske primjereniji je primjer razdruenja Letonije i Estonije s gotovo 30% ruskog stanovnitva od
SSSR-a. Elementi komparativnosti pokazali bi obiljeja jugoslavenskog sluaja. Uza svu multiperspektivnost
u promatranju nastanka samostalne Hrvatske trebalo bi biti jasno prisutno da je Hrvatska nastala u sklopu
jedinstvenih europskih procesa i meunarodno priznatog prava na samostalnost (Badinterova komisija) i na
nepovredivost granica, prava afirmiranog nakon Drugog svjetskog rata i u vezi s procesom dekolonizacije kako
bi se izbjegli teritorijalni sukobi na prostorima s nacionalnim manjinama.

116

Jedna od intencija Udbenikog standarda je afirmacija stajalita o Hrvatskoj kao politikoj zajednici
ravnopravnih graana neovisno o etnikoj i vjerskoj pripadnosti. Zbog toga je u nastavi povijesti potrebno
obavijestiti uenike o procesu stvaranja te politike zajednice i njezina zemljopisnog opsega. Hrvatska je danas
ireverzibilna injenica i kao i svaka druga drava koja se eli zasnivati na sretnom susretu (N. Bobbio)
liberalizma (slobode) i demokratizma (ravnopravnosti) kakav se desio na Zapadu okvir djelovanja pojedinaca
i skupina, politikog sukobljavanja i suradnje s ciljem ostvarivanja individualnih i grupnih ciljeva, okvir koji
osigurava opi interes (definiran veinom ili konsenzusom) unutar drave ili prema drugim dravama. Ona e
to ostati i ako postane lanicom Europske unije, kao to je to i s dananjim lanicama Unije koje su vodile tvrde
pregovore o uvjetima pridruenja, nastojei osigurati u Uniji interes drave kao cjeline i time uvjete djelovanja
svojih graana. Jedan od odgojnih ciljeva nastave je i odgoj graana za angairanje u podupiranju i obrani
zajednikih interesa razvijanjem osjeaja razliitih razina pripadnosti, pa i pripadnosti Hrvatskoj kao politikoj
zajednici, to je u Udbenikom standardu nazvano domoljubnim osjeajem prema Republici Hrvatskoj kao
zajednici ravnopravnih graana, neovisno o etnikoj i vjerskoj pripadnosti, ukljuivi i kroz nastavu povijesti
najnovijeg razdoblja. On ne iskljuuje osnovna polazina naela ovog rukopisa.

O realizaciji obrazovnih i odgojnih ciljeva nastave povijesti u rukopisu osvrnuo sam se na pojedine neutralne
formulacije u rukopisu i kronoloki inae tono navedene podatke bez komentara. Tako je, konstatirao sam, npr.
konstatacija da se rat 1991.95. vodi tehniki tona, ali ne sadri vrijednosnu odrednicu i ne kazuje da je u tom
ratu jedna strana bila agresorska, a druga je vodila obrambeni rat, ime bi se postigao obrazovni cilj (poznavanje
injenica) i odgojni cilj: osuda svake agresije. Ili, npr., kronoloki je tono da je tijekom ili nakon razliitih uspjenih
hrvatskih vojnoredarstvenih akcija protiv odcijepljene Republike Srpske Krajine bilo spaljivanja srpskih kua i
ubojstava civila, ali nije reeno da to nije bio planirani sastavni dio akcija. Pa ako je to za autor(ic)e jo uvijek sub
judice, smatrao sam da je uputnije radi boljeg ostvarenja obrazovnih i odgojnih ciljeva zasebno iznijeti podatke o
ratnim operacijama, a podatke o stradanjima u ratnim operacijama iznijeti u poglavlju Cijena rata o rtvama,
patnjama i razaranjima kao posljedicama rata. Time bi uenicima s jedne strane bio jasniji tijek rata za obnovu
teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, a s druge stane bili bi jasniji kako stvarni omjeri rtava poinjenih s
hrvatske i sa srpske strane tako osuda svakog zloina poinjenog u ratu.
Ne zalazei u sam tijek rasprave o primjedbama koje su uz moje iznosili polazei s razliitih stajalita i
ostali lanovi dvaju povjerenstava, zakljuujem da su autori(ce) neke od mojih primjedaba prihvatile, a neke nisu.
Kad je dravni tajnik dr. eti najavio da e ministar dr. Primorac tekst Dodatka dati na recenziju, oekivao sam
od recenzenata korisne prijedloge, ali sam se kako sam dr. etiu rekao i pribojavao moguih ministrovih
recenzenata koji bi mogli raspravu skrenuti u izvanznanstvene vode. To se, na kraju, i dogodilo.
NIKA STANI:
O POVJESNIARIMA,
NAKLADNICIMA I
POLITICI

JAVNE POLEMIKE I EPILOG

Recenzije su u Ministarstvo pristizale tijekom ljeta, ali najprije zbog ljetnih odmora, a nakon toga zbog
daljnjeg tijeka dogoaja dva povjerenstva se vie nisu sastala kako bi razmotrila recenzije, niti su lanovi povjerenstva dobili recenzije na uvid, a povjerenstva su via facti prestala djelovati. Do recenzija su doli neki novinari a
da se do danas nije pouzdano saznalo od koga, od samih recenzenta ili drugih osoba te su lanovi povjerenstava
i autori(ce) o njihovu sadraju saznali iz napisa objavljivanih u dnevnom tisku potkraj srpnja i tijekom kolovoza

117

2005. U jednomjesenu kampanju, ini se prilino dirigiranu, nakon novinara bili su ukljueni recenzenti i jo neki
povjesniari. Ne ulazei ovdje u pitanje znanstvene etike recenzenata (javnog iznoenja ocjena o rukopisu koji
su dobili na recenziju), iznenaujui su bili dnevnopolitika argumentacija, politiko diskvalificiranje i openito
niska, neakademska razina rasprava (uz nekoliko izuzetaka) recenzenata i drugih povjesniara. Dodue, od nekih
povjesniara drugaiji istup nisam ni oekivao, pa ni kad su me svojim uobiajenim rjenikom praktiki proglasili
izdajnikom hrvatskih nacionalnih interesa. Ne manje zaudna je i odluka urednitva Veernjeg lista koje nije objavilo
moju reakciju.
Naime, boravei na odmoru na srednjodalmatinskim otocima pokuao sam se ukljuiti u raspravu, te sam
19. kolovoza elektronikom potom tekst poslao glavnom uredniku Veernjeg lista. U lanku sam razjasnio neke
nejasnoe u vezi s nastankom i svrhom separata, a na argumentaciju recenzenata nisam se osvrtao (svatko ima
pravo na vlastito miljenje), nego na nain na koji je voena rasprava i na uporabu povijesti u dnevnoj politici i
sudjelovanje povjesniara u politikoj kampanji. Budui da sam imao dovoljno iskustva u Jugoslaviji i samostalnoj
Hrvatskoj sa srpskim i hrvatskim povjesniarima kojima su u raspravi s rezultatima mojih istraivanja preostajale
samo politike diskvalifikacije, mogao sam najnovije politike diskvalifikacije iznesene na moj raun promatrati
zajedno s prethodnima i sve ih zajedno pripisati jednom tipu srpskih i hrvatskih povjesniara. O tome sam u
neobjavljenom tekstu napisao:10
Zbog rezultata mojih istraivanja, na podruju saeto definiranom naslovom moje knjige Hrvatska nacija i
nacionalizam u 19. i 20. stoljeu,11 koje ukljuuje i istraivanje hrvatsko-srpskih odnosa, te zbog moje ukljuenosti
u problematiku nastave povijesti, esto sam bio izloen napadima u kojima se u hrvatskoj i srpskoj historiografiji
razotkrivao isti tip povjesniara, onih koji su spremni zanemariti znanstvenu metodu i zatomiti svoju znanstvenu
savjest, te dezinterpretirati tekstove koje ocjenjuju i u raspravama o strunim pitanjima sluiti se moralnim i politikim diskvalifikacijama neistomiljenika. U vrijeme Jugoslavije u beogradskim i novosadskim povijesnim asopisima
rezultati mojih istraivanja ocjenjivani su kao hrvatski nacionalistiki i protusrpski,12 a u tjedniku NIN sam izravno
proglaen nositeljem ustake ideologije.13 U samostalnoj Hrvatskoj sam, naprotiv, od 1990. do danas, u vie navrata
od nekih hrvatskih povjesniara proglaavan zastupnikom jugoslavenskog unitarizma. Sada u Veernjem listu (od
14. kolovoza) jedan hrvatski povjesniar ide jo dalje i uvrtava me meu one koji ele Hrvatsku podiniti tuim
interesima, koji imaju jasne politike i druge ciljeve iza kojih stoji niz interesa onih to namjeravaju prema svojim potrebama oblikovati hrvatski identitet i upravljati budunou drutva, tj. uvrtava me meu izdajnike hrvatstva.14
Epilog svih ovih zbivanja je injenica da je rad na pripremama za ukidanje moratorija na uenje najnovije
povijesti u kolama na srpskom jeziku u hrvatskom Podunavlju zavrio 2005. tamo gdje je mogao zapoeti 2002.
Naime, lanovi Povjerenstva su iz dnevnog tiska mogli saznati da su 25. kolovoza 2005. predstavnici Ministarstva

10
11
12
13
14

118

Nika Stani, O separatu, povjesniarima i politici, rukopis. lanak je upuen glavnom uredniku Veernjeg lista Miljenku Manjkasu elektronikom
potom 19. kolovoza 2005., ali nije objavljen, niti je na poruku stigao ikakav odgovor.
Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb: Barbat, 2002., I.-XII., 255 str.
Poetak takvih napada je ocjena koju je akademik SANU Vasilije Kresti objavio u Istorijskom glasniku (Beograd 1973, br. 1, 178-179) o mojem radu
tiskanom u zborniku Dalmacija 1870. (Zadar 1971.).
Veljko . uri, U Dalmaciji ive i Srbi, NIN (Beograd), 21. 8. 1988.
Usp. intervju dr. Ivana Jurevia u Veernjem listu od 14. kolovoza 2005. Dr. Petar Koruni je, pak, u razliitim razdobljima sasvim opreno
ocjenjivao rezultate mojih istraivanja. God. 1991. je tvrdio da u svojim istraivanjima ne uouje(m) temeljne probleme koji su najue vezani uz
proces formiranja samostalne suverene drave Hrvatske i zakljuio a takav zakljuak 1991. nije bio nimalo bezazlen da to moe postati krajnje
opasno. Naprotiv, danas o mojoj gore navedenoj knjizi Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu tvrdi da je napisana u patriotskom
zanosu (sic!). V.: Petar Koruni, Program konfederalizma u hrvatskoj politikoj i drutvenoj misli u XIX. stoljeu, Povijesni prilozi, 10 (Zagreb) 1991.,
111; isti, Rasprava o izgradnji moderne hrvatske nacije. Nacija i nacionalni identitet, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podrunica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, 2006, 52, 56.

znanosti, obrazovanja i porta s ministrom Draganom Primorcem na elu postigli dogovor s predstavnicima
srpske zajednice u skladu s kojim e djeca srpske nacionalnosti u hrvatskom Podunavlju povijest uiti prema
postojeim udbenicima.15 Zakljuujem da su neki od tih predstavnika srpske zajednice 17. prosinca 2002., tada
u oporbi koalicijskoj vladi na elu sa SDP-om, aktivno sudjelovali u raspravi na spomenutoj sjednici u Ministarstvu
prosvjete na kojoj nije postignuta suglasnost o udbeniku koji bi se mogao prevesti na srpski jezik i prenijeti na
irilicu jer je ocijenjeno da nijedan od postojeih udbenika nije sasvim prihvatljiv, te je zakljueno da se pristupi
izradi tzv. separata. Na sjednici u istom Ministarstvu 25. kolovoza 2005. su kao partneri HDZ-a u Saboru i podupiratelji njegove vlade pristali na ono to je tada bilo odbijeno. Taj dogovor je, dodue, potpuno u skladu s onim to
sam otpoetka 2002. predlagao i smatram ga korakom u uklanjanju posljedica secesije istone Slavonije i zapadnog
Srijema te prilogom normalizaciji stanja na jo jednom podruju nakon njihove reintegracije.
Dodatak je nakon toga izgubio svoju prvobitnu svrhu i ostaje, zajedno s polemikama koje je izazvao, svjedoanstvo o odnosu povjesniara, nakladnika i politike u jednom vremenu.

(29. svibnja 2006.)

NIKA STANI:
O POVJESNIARIMA,
NAKLADNICIMA I
POLITICI

15

Usp. biljeku u Veernjem listu od 26. kolovoza 2005.

119

120

08

PRILOZI

121

lanak akademika Nike Stania upuen glavnom uredniku Veernjeg lista e-mailom uz popratni dopis
(lanak nije objavljen, niti je na poruku stigao ikakav odgovor).

PRILOG 1
akademik Nika Stani

OTVORENO PISMO PROF.

DR. SC. NIKE STANIA
VEERNJEM LISTU (KOJE
NIJE BILO OBJAVLJENO)

Bol, 19. kolovoza 2005.

Gosp.
Miljenko Manjkas, glavni urednik
Veernji list
Zagreb
Potovani gospodine Manjkas,
U prilogu Vam dostavljam lanak u vezi s tzv. separatom uz udbenik povijesti za kole s nastavom na srpskom
jeziku u Podunavlju o kojemu je u Vaem listu voena opirna rasprava.
Piem u prvom dijelu (nakon to je to pitanje postavila ga Voki) kako je u Minisarstvu prosvjete dolo do ideje
o separatu, a kad ve reagiram u drugom dijelu o povjesniarima koji su me kao voditelja Povjerenstva
u Ministarstvu spominjali u raspravi u razliitom kontekstu.
S potovanjem
Nika Stani

O SEPARATU, POVJESNIARIMA I POLITICI

Boravei na srednjodalmatinskim otocima i ureujui rukopis knjige prijatelja prof. Josipa Solde1 o Grimanijevu
zakonu iz 1755./56. pratim kako u Veernjem listu povjesniari vode politike rasprave o tzv. separatu, prilogu za
najnovije razdoblje uz udbenike povijesti.2 Usput se u razliitom kontekstu spominje i mene kao voditelja Povjerenstva Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta koje je izabralo autore separata, raspravljalo o njihovu tekstu
i rukopis uputilo u postupak recenziranja.

MORATORIJ U PODUNAVLJU I SEPARAT

U raspravu se ukljuila i biva ministrica, prof. Ljilja Voki3 koja je u vezi s Erdutskim sporazumom o reintegraciji hrvatskog Podunavlja uime Vlade Republike Hrvatske 6. kolovoza 1997. potpisala Deklaraciju o priznavanju obrazovnih prava za manjine u Podunavlju. Tom je deklaracijom meu ostalim predvieno da e za kole u
Podunavlju vrijediti petogodinji moratorium za predavanje povijesti koja se odnosi na bivu Jugoslaviju i njene
konstitutivne republike kroz razdoblje 1998. do 1997. Nakon provedene reintegracije bio je, u skladu sa zakonom

1
2

122

Povjesniar Josip Ante Soldo OFM, umro 29. srpnja 2005., deset dana nakon nastanka ovog lanka.
Nakon lanaka novinarke Irene Kustura i novinara (povjesniara) Zvonimira Despota (Veernji list, 27. i 28. 7. te 4. 8. 2005.) uslijdila je polemika u
kojoj su sudjelovala etvorica povjesniara. Usp. intervjue Stjepana Matkovia, dravnog tajnika u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta Nevija
etia (30. 7.) i Ivana Jurevia (14. 8.) te lanak Nevena Budaka (17. 8.).
Usp. oitovanje Ljilje Voki Veernji list, 14. 8. i intervju 17. 8. 2005.

o nacionalnim manjinama, za kole u Podunavlju s nastavom na srpskom jeziku preveden na srpski i prenesen na
irilicu jedan od tada postojeih udbenika, ali bez lekcija o razdoblju raspada Jugoslavije i nastanku samostalne
Hrvatske i Domovinskom ratu. Premda jedan od najloijih, udbenik je u uporabi i danas.
Pripreme za zavretak moratorija otpoeo je ministar prosvjete dr. Vladimir Strugar. Ideja o izradi separata
prihvaena je na sastanku ministra Strugara i predstavnika srpske nacionalne zajednice i politikih tijela s Podunavlja 17. prosinca 2002.4 Naime, na sastanku su pojedinci zastupali miljenja da moratorij treba produiti jer bi
poduavanje o Domovinskom ratu u kolama moglo samo poveati jo uvijek postojee tenzije, to nije prihvaeno,
ali nije postignuta ni suglasnost o udbeniku koji bi se mogao prevesti na srpski jezik. Zbog toga je prihvaena
ideja da se izradi prilog uz udbenike, tehniki nazvan separatom, kao prvi korak prema ukidanju moratorija i kao
privremeno rjeenje dok se ne izabere udbenik koji e biti preveden na srpski jezik i prenesen na irilicu.
Ministar Strugar je nakon toga imenovao Povjerenstvo5 na prijedlog kojega su u Ministarstvu odrani razgovori s izdavaima udbenika. Na suradnju je tada pristala samo kolska knjiga, ali tekst koji je ponudila nije bio
kvalitetan. Nakon zastoja zbog promjene Vlade i reorganizacije Ministarstva ministar dr. Dragan Primorac je proirio
Povjerenstvo novim lanovima6 i istodobno imenovao Radnu skupinu u Ministarstvu na elu s dravnim tajnikom
dr. Nevijem etiem. Oba tijela su od tada djelovala zajedno i predloila su da se autori separata izaberu izmeu
autora postojeih udbenika, to je i uinjeno.

SEPARAT I REFORMA NASTAVE POVIJESTI

Iz redova povjesniara ve su ranije Ministarstvu prosvjete upuivani prijedlozi da se pristupi izradi novog
programa nastave povijesti umjesto postojeeg zastarjelog (pripreme za to su ove godine zapoele izradom Nacionalnog obrazovnog standarda), te je Povjerenstvo predloilo da se separat oblikuje kao eksperimentalni tekst u
funkciji izrade novog nastavnog programa, usklaen s tendencijama u suvremenoj metodici nastave povijesti. To
znai da separat ne bi bio namijenjen samo kolama na srpskom jeziku u Podunavlju, ve bi se eksperimentalno
rabio i u drugim kolama u Hrvatskoj. U skladu s tim je Ministarstvo naruilo anketu koja je 2003. godine provedena
meu nastavnicima povijesti u srpskim i hrvatskim razredima u Podunavlju, kako bi se registrirala njihova stajalita
o suivotu u kolama i o problemima u nastavi povijesti. Bilo je predvieno da se nova anketa provede nakon to
nastavnici dobiju separat i zatim u svim kolama u kojima e separat biti eksperimenatalno primijenjen. Dokumenti
s mojim tadanjim stajalitima o zadacima Povjerenstva i rezultati ankete nedavno su tiskani u asopisu Povijest
u nastavi.7
Moje miljenje, izneseno u dokumentima upuenima Ministarstvu, koje je prihvatilo i Povjerenstvo, bilo je da
separat mora uz edukativni zadovoljiti u osnovi dva bitna odgojna cilja, koja su ve formulirana i u Udbenikom
standardu prihvaenom 2002. godine u Saboru. Prvi zadatak bio bi odgoj uenika za demokraciju, toleranciju i
mir, to su naela prihvaena u strunim tijelima za kolstvo Europske unije. Drugi bi bio njegovanje hrvatskoga
nacionalnog identiteta, identiteta nacionalnih manjina, te razvijanje hrvatskog domoljublja, osjeaja pripadnosti
Hrvatskoj kao politikoj zajednici ravnopravnih graana bez obzira na nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost.

PRILOZI

4
5
6
7

Popis pozvanih i prisutnih na stastanku v. u prilogu

Povjerenstvo je imenovano 13. sijenja 2003.
Povjerenstvo u proirenom sastavu imenovano je 17. rujna 2004.
Nika Stani, Prestanak moratorija na nastavu najnovije povijesti u osnovnim kolama u hrvatskom Podunavlju, Povijest u nastavi, 2 (Zagreb) 2004,
br. 2, 375-383.

123

Na sam rukopis separata iznio sam u Povjerenstvu dosta primjedaba, od kojih su autori/ce neke prihvatili, a
neke nisu, premda uz neke i danas ustrajem. Moda u svoje pismene prijedloge o odgojnim zadacima separata i
primjedbe na rukopis jednom takoer objaviti.

O JEDNOM TIPU SRPSKIH I HRVATSKIH POVJESNIARA

Istini za volju, kao voditelj Povjerenstva bio sam svjestan da pojava separata nee proi bez javnih reakcija
tono odreenih povjesniara. No dosad se nisam susreo sa sluajem da je netko objavio svoju ocjenu rukopisa u
tijeku samog recenzentskog postupka. Kad se to ve desilo, nije me previe iznenadio nain na koji je to uinjeno.
Recenzenti koji su to uinili u Veernjem listu pritom zapravo nisu prenijeli konkretne primjedbe iz svojih recenzija, ve paualne politike ocjene. Od tada neki od povjesniara u Veernjem listu umjesto znanstvenih vode
politike rasprave i umjesto strunih ocjena tzv. separata iznose o autorima i Povjerenstvu politike i moralne
diskvalifikacije.
S takvom vrsti povjesniara imam ve isuvie iskustva, kako iz vremena Jugoslavije tako u samostalnoj
Hrvatskoj, a da bih se zbog njihovih istupa u javnosti previe uzbuivao, osim to se ipak alostim kada se njihovoj
kampanji pridrui povjesniar od kojega se tome ipak nisam nadao. Naime, zbog rezultata mojih istraivanja, na
podruju saeto definiranom naslovom moje knjige Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu,8 koje
ukljuuje i istraivanje hrvatsko-srpskih odnosa, te zbog moje ukljuenosti u problematiku nastave povijesti, esto
sam bio izloen napadima u kojima se u hrvatskoj i srpskoj historiografiji razotkrivao isti tip povjesniara, onih koji
su spremni zanemariti znanstvenu metodu i zatomiti svoju znanstvenu savjest, te dezinterpretirati tekstove koje
ocjenjuju i u raspravama o strunim pitanjima sluiti se moralnim i politikim diskvalifikacijama neistomiljenika.
U vrijeme Jugoslavije u beogradskim i novosadskim povijesnim asopisima rezultati mojih istraivanja ocjenjivani su kao hrvatski nacionalistiki i protusrpski,9 a u tjedniku NIN10 sam izravno proglaen nositeljem ustake
ideologije. U samostalnoj Hrvatskoj sam, naprotiv, od 1990. do danas, u vie navrata od nekih hrvatskih povjesniara
proglaavan zastupnikom jugoslavenskog unitarizma. Sada u Veernjem listu (od 14. kolovoza) jedan hrvatski
povjesniar11 ide jo dalje i uvrtava me meu one koji ele Hrvatsku podiniti tuim interesima, koji imaju jasne
politike i druge ciljeve iza kojih stoji niz interesa onih to namjeravaju prema svojim potrebama oblikovati hrvatski
identitet i upravljati budunou drutva, tj. uvrtava me meu izdajnike hrvatstva.

ONEMOGUEN ZNANSTVENI DIJALOG

Pritom za mene nije nimalo kontradiktorno to to je moja znanstvena i struna djelatnost podjednako ocjenjivana kao ustaka i jugoslavenska unitaristika, odnosno kao protusrpska i protuhrvatska. Rezultati mojih istraivanja i struna djelatnost smetali su podjednako onim srpskim povjesniarima i smeta i danas onim hrvatskim
povjesniarima kojih je zajednika osobina da im je povijest sredstvo dnevne politike, da im nije stalo do digniteta
povijesne znanosti, te da raspravu o povijesnoj problematici svode na razinu na kojoj vie nije mogu znanstveni
dijalog.

8
9
10
11

124

Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb: Barbat, 2002., I.-XII., 255 str.
Poetak je ocjena mojeg lanka u zborniku Dalmacija 1870. tiskanom 1971. iz pera Vasilija Krestia: Istorijski glasnik (Beograd) 1973., br. 1, 178-179.
Veljko . uri, U Dalmaciji ive i Srbi, NIN (Beograd), 21. 8. 1988.
Usp. nav. intervju Ivana Jurevia.

Aktualna rasprava o separatu pokazala je upravo to, premda to nije prvi put, naime da u hrvatskoj historiografiji postoje pojedinci (ako govorei o pojedincima nisam previe optimistian) s kojima znanstveni dijalog nije mogu.
Nadam se ipak da njihov otvoreni istup ovog puta nije upropastio ansu za razgovor u hrvatskoj historiografiji o
suvremenim metodama nastave povijesti. Naime, separat je u metodikom pogledu usklaen s naelima koja je
afirmirao Nacionalni obrazovni standard, to recenzenti nisu uoili, a prema kojima nastava ne smije docirati ve
upuivati uenika prema donoenju zakljuaka istraivakim putem (premda i ta metoda ima svojih zamka). U
otokoj izolaciji iz tiska saznajem da je u Ministarstvo pristiglo vie recenzija, nadam se veinom onih koje su njihovi
autori pisali u skladu sa znanstvenim i etikim normama. No ako autori/ce u ovako stvorenoj atmosferi povuku
tekst ili ako Ministarstvo zbog psihoze stvorene u javnosti odustane od separata,12 bit e prekinuta ve zapoeta
istraivanja koja bi u vezi s primjenom separata u nastavi pokazala mogunosti kako u ostvarivanju odgojnih ciljeva
nastave povijesti koje sam spomenuo, tako mogunosti primjene naela suvremene metodike nastave povijesti u
planiranoj reformi kolstva.13
No neka to bude najvea teta.

12

13

Prema biljeci u Veernjem listu od 26. 8. 2005. predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta s ministrom Draganom Primorcem
na elu postigli su 25. 8. dogovor s predstavnicima srpske zajednice Miloradom Pupovcem, Vojislavom Stanimiroviem, edomirom Vinjiem
i Jovanom Ajdukoviem u skladu s kojim djeca srpske nacionalnosti u hrvatskom Podunavlju uit e povijest prema postojeim udbenicima.
Konstatiram da su dvojica od navedenih predstavnika srske zajednice (Milorad Pupovac i Jovan Ajdukovi) aktivno sudjelovali u raspravi na sjednici
od 17. prosinca 2002. na kojoj je predloeno da se pristupi izradi tzv. separata. Taj dogovor smatram korakom u uklanjanju posljedica secesije istone
Slavonije i zapadnog Srijema i prilogom normalizaciji stanja nakon njihove reintegracije.
Bit u zadovoljan ako je toan podatak iz biljeke u Novom listu od 26. 8. 2005. da e nastavnici moi koristiti tzv. separat kao dodatni materijal,
odnosno priruno sredstvo nakon to proe recenzije i dobije odobrenje Ministarstva jedino ako to ne znai da je Ministarstvo odustalo od njegove
primjene kao eksperimentalnog teksta u sklopu istraivanja s ciljem unapreenja nastave povijesti.

PRILOZI

125

Prilog 1.

SUDIONICI SAVJETOVANJA NA TEMU

PRESTANAK MORATORIJA NA NASTAVU NAJNOVIJE POVIJESTI
U KOLAMA U HRVATSKOM PODUNAVLJU
(na osnovi liste pozvanih i zapisnika savjetovanja)

Prisutni:
-

dr. sc. Vladimir Strugar, ministar

dr. sc. Josip Milat, pomonik ministra, Zavod za unapreivanje kolstva, Zagreb

prof. dr. sc. Milorad Pupovac, Srpsko narodno vijee, Zagreb

prof. dr sc. Duan Rapo, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb

Jovan Ajdukovi, dipl. iur., predsjednik Zajednikog vijea opina Vukovar, Vukovar

uro Podunavac, prof., predsjednik Odbora za kulturu i obrazovanje, Zajedniko vijee opina Vukovar

Mirko Jageti, dipl. oec., doupan, upanija vukovarsko-srijemska, Vukovar

Zdenka Buljan, dipl. politolog, voditelj Odsjeka, Ured dravne uprave, upanija vukovarsko-srijemska, Sluba
za drutvene djelatnosti, Vukovar

Ksenija Zboil, dipl. iur., pomonica predstojnika, Ured dravne uprave, upanija osjeko-baranjska, Sluba
za drutvene djelatnosti, Osijek

Blanka Pripui, dipl. iur., upanija vukovarsko-srijemska, Upravni odjel za drutvene djelatnosti, Vukovar

Stipan Augustinov, prof., upanija vukovarsko-srijemska, Upravni odjel za drutvene djelatnosti, Vukovar

Ljerka Dobaj-Risti, prof., proelnica, upanija osjeko-baranjska, Upravni odjel za drutvene djelatnosti,
Osijek

Vinko Ivi, prof., voditelj Odsjeka, upanija osjeko-baranjska, Upravni odjel za drutvene djelatnosti, Osijek

Miroslav Klai, prof., voditelj Odsjeka struno-pedagokog nadzora, Zavod za unapreivanje kolstva, Podruna jedinica Osijek

Mirjana Smoje, prof., Odsjek struno-pedagokog nadzora, Zavod za unapreivanje kolstva, Podruna jedinica
Osijek

126

prof. dr. sc. Nika Stani, Filozofski fakultet, Zagreb

Franjo iak, prof., Druga srednja kola Beli Manastir

Mirko Markovi, prof., Druga srednja kola Beli Manastir

Snjeana Koren, prof., O E. Kumiia, Velika Gorica

Sprijeeni:
-

Mile Horvat, doupan, upanija osjeko-baranjska, Osijek

uro Podunavac, prof., Zajedniko vijee opina Vukovar, Vukovar

prof. dr. sc. Slobodan Uzelac, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb

prof. dr. sc. Drago Roksandi, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb

Mijo Markovac, dipl. pedagog, Zavod za unapreivanje kolstva, Odsjek struno-pedagokog nadzora, Podruna jedinica Osijek, Osijek

Liliana Kemec, prof., Druga srednja kola Vukovar

Gordana Stojanovi, etvrta osnovna kola Vukovar

Tatjana Maji, Peta osnovna kola Vukovar

PRILOZI

127

PRILOG 2
ODLUKA O MORATORIJU
NA PREDAVANJE
SADRAJA POVIJESTI
KOJI SE ODNOSE NA
BIVU JUGOSLAVIJU
(25. RUJNA 1997.)

ODLUKA O UPORABI
UDBENIKA U
HRVATSKOM
PODUNAVLJU
(29. LISTOPADA 1997.)

128

PRILOG 3
POZIV MINISTARSTVA
PROSVJETE I PORTA
NA SAVJETOVANJE U
VEZI S PRESTANKOM
MORATORIJA NA
NASTAVU NAJNOVIJE
POVIJESTI U KOLAMA U
PODUNAVLJU
(3. PROSINCA 2002.)

PRILOZI

129

PRILOG 4
POZIV PREDSTAVNICIMA NAKLADNIKA
UDBENIKA POVIJESTI U
OSNOVNIM I SREDNJIM
KOLAMA U VEZI S PRESTANKOM MORATORIJA
NA NASTAVU NOVIJE
POVIJESTI U KOLAMA U
PODUNAVLJU NA RADNI
SASTANAK
(20. VELJAE 2003.)

130

PRILOZI

131

132

PRILOZI

133

PRILOG 5
POZIV PREDSTAVNICIMA
NAKLADNIKA KOLSKIH
UDBENIKA DA
PODNESU PRIJEDLOGE
U VEZI UDBENIKA
ZA NASTAVU NOVIJE
POVIJESTI U KOLAMA U
PODUNAVLJU
(3. OUJKA 2003.)

134

PRILOG 6
OITOVANJE U VEZI
RECENZIJA DODATKA
UDBENICIMA ZA
NAJNOVIJU POVIJEST,
TZV. SEPARATA MINISTARSTVU ZNANOSTI,
OBRAZOVANJA I PORTA
(10. RUJNA 2005.)

PRILOZI

135

136

PRILOZI

137

138

PRILOZI

139

140

09

SUMMARY

141

Reasons for publishing

THE SUPPLEMENT TO TEXTBOOKS OF CURRENT CROATIAN HISTORY

The editorial board of Documenta Center for dealing with the past

The Supplement to Textbooks of Current Croatian History is a handbook for history lectures, which was ordered by
the Croatian Ministry of Science, Education, and Sports after the five-year moratorium on teaching current history
in the Podunavlje region expired in the 2002/2003 school year. This easternmost region of Croatia remained under
the control of local Serbs after the end of the 1991-1995 conflict, and was returned to Croatian sovereignty in 1998
after a transitory period under UN administration and the signing of an agreement between the Croatian government and the local Serb population. Part of the agreement included the decision that instruction in Podunavlje
for Croat and Serb children would take place in separate classrooms, and that a five-year moratorium on teaching
contemporary Croatian history in classes taught in the Serbian language would be imposed.
At the end of 2002, the Ministry, headed by Minister Vladimir Strugar, in cooperation with the representatives
of the Serb community and several history teachers, decided to form the Commission for developing proposals
regarding the teaching of history of the former Yugoslavia since 1989 in the schools of the Croatian Podunavlje,
as well as produce a handbook which would cover the period of contemporary Croatian history after 1989. It was
concluded that the handbook needed to function as an appendix for existing textbooks, and that it would serve
as the first step in eliminating the moratorium and as a temporary solution until new textbooks could be chosen
that would be translated into the Serbian language and script.
After failing to find a publishing company to produce the handbook during 2003, work continued in the fall of 2004,
under Minister Dragan Primorac. The Commission chose Tvrtko Jakovina and Snjeana Koren from the Department
of History at the Philosophy Faculty, University of Zagreb, as well as Magdalena Najbar-Agii, the author and
editor of a number of elementary and high school history textbooks, to complete the handbook.
The authors finished the handbook in April 2005. In the meantime, the Commission decided that the text would
not only serve the students in Podunavlje, but other students across all of Croatia as additional material for
studying contemporary history. Once the work was completed, the manuscript was given to reviewers who needed
to evaluate the quality of the methodology as well as the historical content of the material. However, before the
reviews some of which were subsequently shown to be very positive while others were extremely negative
reached the authors of the handbook, the content of the negative reviews appeared in the media and sparked
a public debate that lasted for several months. The actual text of the Supplement remained, for the most part,

142

inaccessible to the public, and the content of the Supplement, other than what was posted on the internet site
of the Croatian Information Center without the authors knowledge or permission, was available only to those
interested individuals who showed initiative and directly contacted the authors to see the material. Only a few of
the journalists who were writing about this issue at the time actually did this.
The situation which ensued was symptomatic for the mentioned time period in Croatia. The issue was overtly
politicized, especially because this all occurred within the context of the tenth anniversary of the military-police
action Operation Storm. The authors were subjected to newspaper articles in which the Supplement was often
described in an explicitly sensationalistic manner. Moreover, the authors were most often called out for allegedly
relativizing wartime events, because for some media, politicians, and veterans organizations, the multi-perspective
approach to teaching about the conflict developed in the Supplement was considered to be a distortion of the
historical truth about the Serbian aggression and an attempt to equalize guilt for the war.
A number of the reviewers recruited by the Ministry were also involved in this campaign against the authors.
Already in the actual process of reviewing the material it was clear that some of the reviewers did not hesitate
to stray outside of academic boundaries or resort to using primarily political disqualifications in their negative
evaluations.
In the course of the polemics raised over this issue, it also became evident that a number of the participants involved in the debate were not ready for thoroughly coming to terms with the past, nor did they support a systematic
and academically based investigation of the recent historical events in Croatia. Despite the fact that in 2003 the
Croatian Parliament approved the Textbook Standard in which a number of conditions, formulated as ethic
requirements, needed to be met by textbooks in order to achieve certain universal values (which include raising
students in a spirit of peace, tolerance, and democracy, and teaching them to respect racial, ethnic, cultural, and
religious, differences, etc.), the debate over the Supplement revealed various and mutually exclusive concepts
about the purpose and goals of history education, especially because of its potential role in shaping a students
identity.
Along with the fact that the universal values mentioned above are consistent with the educational policies of the
European Union, there exist serious and deep-seated reasons in the past and present of this region why these
values need to become an integral part of Croatian educational policies and practice.
A second, specific framework of values that needs to be met by textbooks, according to the Textbook Standard,
is that Croatian textbooks must nurture Croatian national identity and encourage patriotic feelings towards
the Republic of Croatia as a community of equal citizens, regardless of ethnicity or religious affiliation.
The authors of the handbook unquestionably expressed a tendency to include elements from the first group of
ethic values mentioned in the Textbook Standard, as well as to apply new methodologies in teaching history
in which the students are transformed from passive recipients of information into active participants who draw
their own conclusions. These goals in contemporary methodologies can be achieved by applying, among other
strategies, a multi-perspective approach, which is a precondition for history education free of ideology.
SUMMARY

143

Ultimately, the debate influenced the Ministry of Science, Education, and Sports decision to not publish the
Supplement.
We believe that our decision to place the Supplement to Textbooks of Current Croatian History in our publishing program follows our goals and activities tied to encouraging the public to come to terms with the past and
objectivizing recent Croatian history.

THE EDITORIAL BOARD OF DOCUMENTA CENTER FOR DEALING WITH THE PAST
PREVEO: VJERAN PAVLAKOVI

144

SUMMARY

145

146

147

JEDNA POVIJEST,
VIE HISTORIJA
DODATAK UDBENICIMA S
KRONIKOM OBJAVLJIVANJA