Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2013

UDK 821.163.3-2.09
Struni lanak
Primljen: 04. 03. 2013.
Prihvaen za tisak: 28. 10. 2013.

Miro Grubi
Znanstvena knjinica Zadar
Ante Kuzmania 3, HR 23000 Zadar

Makedonska drama izmeu dva rata

Krajem 1936. Miroslav Krlea je dobio ponudu da se njegova drama U logoru,
osim u Osijeku i Beogradu postavi i u Skoplju. Krlea je nazoio i premijeri svoje
predstave, a u pismu s premijere datiranom 18. I. 1937. pie Beli: "Skoplje je
nesrazmjerno zanimljiviji teatar od svih teatara po naim teatrima i ne bi trebalo
sjediti i dangubiti po zagrebakim sobama i kavanama nego putovati po narodu"1.
Ova Krleina reenica izaziva i provocira i u znatielji tjera da se ovo razdoblje
makedonske kazaline kulture i dramske knjievnosti openito, kao glavnog uzroka
sintagme "teatar od svih teatara" detaljnije istrai. Radi bolje preglednosti u radu su
izdvojena tri imanentna, odnosno najizvoenija autora toga razdoblja: Vasil Iljoski,
Anton Panov i Risto Krle. Nezaobilazna tema u sva tri autora je pealbarstvo
produkt tekog ivota Makedonaca u podijeljenoj i okupiranoj Makedoniji.
Kljune rijei: bitova drama, kazalina publika, makedonski dramatiari, pealbarstvo,
repertoar.

Uvod
Makedonska kazalina tradicija zaeta je jo u antikom razdoblju. Svjedoci
toga su amfiteatri u Ohridu (I. stoljee) i Stobi2 (III. stoljee). Pretpostavlja se da
su u ovim kazalitima prikazivane mimike tragedije, pantomimike predstave,
tradicionalne dionizijske sveanosti, pa ak i djela Eshila, Sofokla, Euripida,
Aristofana, Plauta i dr.
Poetke makedonske dramske knjievnosti nalazimo jo u prvoj polovici l9.
stoljea, dakle gotovo u isto vrijeme kad i u drugih junoslavenskih naroda. Dok
su vojvoanski amateri i Joakim Vuji sa svojim Serbskim knjaevskim teatrom
udarali temelje trajnijoj kazalinoj aktivnosti kod Srba, dok se u Zagrebu formiralo
Domorodno teatralno drutvo kao snaan poticaj stvaranju hrvatskog kazalita,
dotle je u Makedoniji jedan skroman prosvjetni radnik, uitelj Jordan Hadi
Konstantinov Dinot uinio prve korake na polju dramske knjievnosti i kazalita.
Dinot je oko 1835. kada je podignuta Osnovna kola "Sv. Bogorodica" u
Skopju poeo sa svojim uenicima prireivati u toj koli kazaline predstave. On

1
2

Bojadinski, Ognen: "Krlea i Makedonija", Prometej, Zagreb, 2005., str. 37.

Antiki grad u Makedoniji, na uu Crne Reke u Vardar.

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

je u isto vrijeme i pisac prvih scenskih tekstova u Makedoniji. Dodue, sve to

je Dinot napisao u obliku dijaloga vrlo je skromno i po obimu i po knjievnoj
vrijednosti. Njegovi tekstovi nisu ak ni originalni po fabuli i idejama, ve se radi
o prijevodima, ili tonije "pomakedonenim" varijantama, izvjesnih poznatih ili
nepoznatih sadraja njegove tadanje lektire.
Meutim, tradicija koju je zapoeo Dinot nekako se naglo i za due vrijeme
prekida. U dramskoj knjievnosti nema nikakvih pokuaja sve do kraja stoljea.
Generaciji Dinota pripada jedan od najpoznatijih makedonskih folklorista, Marko
Cepenkov (1829.-1920.). Cepenkov je cijelog ivota sakupljao makedonske narodne
umotvorine. Osim sakupljakog rada napisao je i jednu dramu, Crne Vojvoda. Motiv
je preuzet iz narodne poezije, tonije, napisana je po motivu iz ivota poznatog
prilepskog vojvode Spira Crne. Crne Vojvoda je u nepotpunoj verziji bila objavljena
u listu Avtonomna Makedonija, u Sofiji 1903., neposredno poslije Ilindena3. Do
danas je nerazjanjeno je li ta drama izvoena. Zadatak da se obnovi to je Dinot
zapoeo preuzeo je na sebe opet jedan uitelj Vojdan Pop Georgiev ernodrinski.
Njegov najpoznatiji i najpopularniji komad je Makedonska krvava svadba koji je
napisao 1900. Prvo izdanje ove drame te iste godine, u posebnoj knjizi i predstave
na pozornicama Sofije i drugih bugarskih gradova pobuuju meu makedonskim
stanovnitvom nezapameni interes koji traje i do dana dananjeg. Drama je kasnije,
1907. i 1928. doivjela jo dva izdanja, a u 20 godina, koliko je prolo od njezinog
prvog do njezinog treeg izdanja izvedena je vie od tisuu puta. Godine 1968.
realiziran je i umjetniki igrani film na scenarij Slavka Janevskog.
Zanimljivo je naznaiti da u vrijeme stvaranja te knjievnosti, i dalje, sve do 1944.
ne postoji makedonski knjievni jezik. Jo u 9. stoljeu makedonski jezik je uzet za
osnovu prvog knjievnog slavenskog jezika. Ali dugovjeno ropstvo makedonskog
naroda razorilo je svaku mogunost za stvaranje umjetnike knjievnosti. Jezik
irila i Metodija, te njihovih uenika Nauma i Klimenta zastario je i nije mogao
dalje sluiti kao sredstvo knjievne komunikacije. Obespravljen makedonski narod,
pod tuinskim jarmom, u sloenoj i tekoj politikoj situaciji nastojao je izboriti
svoje pravo u svojoj kui.
Grupe makedonskih aka i studenata osnivaju 1892./93. u Beogradu drutvo
Vardar, zatim 1902. u Petrogradu Slavjano-makedonsko nauno literaturno drutvo.
Drutvo zahtjeva da Turska prizna makedonskim Slavenima status posebnog naroda
s vlastitim knjievnim jezikom, samostalnom makedonskom crkvom, lokalnom
izbornom skuptinom i lokalnom vlau. Meutim, nita od svega toga i Makedonci
su rjeenje potraili u Ilindenskom ustanku koji je uguen u krvi nakon tri mjeseca.
Pet godina iza Ilindena Makedonci imaju Hurijet. Radi se o neuspjeloj mladoturskoj revoluciji koja je bila predvoena mlaim i progresivno orijentiranim
turskim asnicima. Hurijet je trebao osigurati ravnopravnost meu muslimanima i
kranima i pruiti im jednake graanske i politike slobode.

Nakon Karpoeva ustanka (1689.), u Makedoniji dolazi do najveeg protuturskog ustanka, 2. VIII.
1903. To je Ilindenski ustanak, koji je Balkanu donio i prvu republiku Kruevsku republiku, koja je
trajala 10 dana.

316

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Balkanski ratovi (1912./13.) prekidaju proces unutranjeg konsolidiranja

makedonskog nacionalnog pokreta i rezultiraju podjelom Makedonije. Makedonski
narod pridruuje se balkanskim saveznicima u ratu protiv Turske oekujui
potovanje svojih rtava i interesa. Pokualo se na mirovnu konferenciju u Londonu
poslati i makedonsku delegaciju da se zaloi za stvaranje makedonske drave, ali
bez uspjeha. Makedonija je podijeljena izmeu Grke, Srbije i Bugarske.
Nakon Prvog svjetskog rata u pirinskom dijelu Makedonije ideje Oktobarske
revolucije su iroko prihvaene, vei broj opina nalazio se u rukama komunistikih
uprava. Meutim, 1923. oborena je vlada Stamboliskog i uguen je Septemvriski
ustanak. Vlast preuzima ekstremna faistika desnica. U zemlji se ubija pristae
ljevice, uveden je reim najgrublje eksploatacije stanovnitva, onemoguena svaka
aktivnost progresivnih snaga, a partijske su organizacije likvidirane. Tek oko 1927.
poneto oivljuje politika aktivnost lijevih snaga.
Godine 1925. u Beu je osnovana VMRO (unutranja makedonska
revolucionarna organizacija). Uiva podrku komunistikih partija i do 30-ih
godina XX. stoljea postie zapaene rezultate u vardarskom dijelu Makedonije.
Bugarski reim progoni pripadnike VMRO. Godine 1936. uhieno je i osueno 60
najuglednijih lanova Organizacije, ime je zapravo prekinuta djelatnost VMRO u
pirinskoj Makedoniji. Rukovodstvo VMRO za egejsku Makedoniju je sa sjeditem
u Solunu. Otvorena je mala tiskara u kojoj se tiska propagandni materijal na
makedonskom jeziku i pokrenuto je ilegalno glasilo Zemjodelsko zname koje se
takoer tiska na makedonskom jeziku. Uvoenjem Metaxasove diktature (1936.)4,
ljevici je zadan teak udarac; njena je djelatnost stavljena izvan zakona. itavo je
rukovodstvo VMRO uhieno ime je ona bila obezglavljena i praktino likvidirana.
Metaxasovom diktaturom poinje period bezvlaa. Najstroe je zabranjena
upotreba makedonskog jezika, ne samo na javnim mjestima, ve i u kuama, a
uvedene su veernje kole za uenje grkog jezika. Ni novine, ni asopisi koji su
izlazili u to vrijeme nisu pomogli makedonskom narodu. Od 1919. u vardarskom
dijelu Makedonije izlazi vie novina i asopisa, ali na srpskom jeziku. Posluili
su kao mono oruje za provedbu asimilacijske politike velikosrpske buroazije.
Kazalite u Skoplju po zavretku prvog svjetskog rata davalo je predstave na
srpskom jeziku, a i repertoar je trebao posluiti reimu stare Jugoslavije. Takve
prilike i uvjeti natjerali su veliki broj makedonskih pisaca da piu svoja djela na
tuim bliskim jezicima, kao to su bugarski, srpski, ruski. Bogata knjievnost
je stvorena upravo na tim jezicima, za koje su se pisci opredijelili budui su to
jezici njihovih sveuilita i njihovog duhovnog formiranja. Ipak su se u predratnoj
Jugoslaviji Makedonci uspjeli iskazati i kroz knjievnost. Teilo se socijalnom
i nacionalnom osloboenju i pod tekim okolnostima pojavila se knjievnost na
makedonskom jeziku i makedonskim dijalektima. U poeziji peat i jainu toga doba
nose stihovi Koe Racina. No poseban peat toj knjievnosti daje makedonska
bitova drama5 koja se i pored svih zabrana tadanjeg reima uspjela probiti na
scenu skopskog kazalita.

Metaxas, Joannis (1871.-1941.), grki general i politiar. Kao ministar rata 1936. raspustio je Parlament
i uveo totalitarni reim.
5
Drama prepuna folklornih i narodnih elemenata; jezik, govor, obiaji, sudbine, navike
4

317

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Najpoznatiji i najuspjeniji autori makedonske drame iz tog razdoblja su: Vasil

Iljoski, Anton Panov i Risto Krle, koji ine simbolini "avtorski triagolnik"6. Sva
trojica piu dramske tekstove na govorima svoga zaviaja.
Vasil Iljoski
Prvi veliki dramski autor izmeu dva rata je Vasil Iljoski. Iljoski je roen 20.
XII. 1902. u Kruevu. kolovao se u Kumanovu i Skoplju gdje je i diplomirao na
filozofskom fakultetu. Jo je u gimnaziji poeo pisati drame tonije kratke dramske
tekstove poput jednoinki. Najpoznatija jednoinka iz tog uenikog perioda je
Po maturata, a prvi puta je izvedena 1922. Izvodili su je maturanti koji su svoju
maturalnu ekskurziju pretvorili u putujui teatar, putujui i izvodei predstave po
nekim mjestima i gradovima u Srbiji.
Ohrabren prvim uspjehom (Po maturata) mladi uenik je napisao i svoj drugi
tekst Bura poradi elektrikata s humoristikom notom i ve tada je Iljoski izmamio
i dobre kritike i hvale u lokalnoj periodici. Istina, to je bilo skromno, ali dovoljan
poticaj za nove pokuaje.
Poetkom 1926. lljoski je zapoeo svoje prvo veliko dramsko djelo pod
naslovom Beanka. Nakon godinu dana poetkom 1927. dramski tekst je bio
spreman za izvedbu na pozornici i igran je u kazalinoj sezoni 1927./1928., ali
pod drugim naslovom Lene Kumanove. Iako ga je publika oduevljeno primila,
komad je ubrzo skinut s repertoara, to je predstavljalo rjeitu pouku da se pourilo
sa slinim, za reim nepoeljnim repertoarskim "ekskurzijama". Tek desetak
godina kasnije, u izvjesnim liberalnijim uvjetima, u samom kazalitu i izvan njega,
makedonska dramska literatura ponovo dobiva pristup na pozornicu. Radnja
u komadu se dogaa u prvom desetljeu XX. stoljea, u Kumanovu. Iz naslova
otkrivamo da se radi o djevojci koja bjei za momkom kojeg voli, ne elei se udati
za izabranika svojih roditelja. Lene je zaljubljena u Boka mladog siromanog
i potenog zanatliju. Boko uzvraa ljubav bogatakoj Adi-Trajkovoj keri. ini
se da ih nita ne moe rastaviti. Meutim, obino biva da uz veliku ljubav idu i
veliki problemi koji ometaju njezinu realizaciju. U ovom sluaju su to roditelji,
tradicija, patrijarhalni zakoni. Lenka je ipak odluku donijela i bjei od roditelja za
voljenim ovjekom. S time raskida sa zaostalim i primitivnim obiajima i pravilima
svojih roditelja. Adi-Trajko od jada puca u svoju ker, ali na sreu promauje.
Ipak pobjeuje ljubav. Adi-Trajko je predstavnik monih i bogatih, on je slika i
prilika bezobzirne korupcije i lihvarstva, ali ga je Iljoski usprkos tome darovao i
prirodnim humorom. Njegov izabranik za svoju ker je tup, ali bogat. On njegovo
stanje obrazlae dosta duhovito:
E, ako bil malce teveelija, ta... Pa gospod ne dava dva dobra na edno mesto; em pari,
em pamet. Tamu malku skusil od pamet, ama pari mnogu dal. Mnogu.7

Luina Jelena: Makedonskata komedija i nejzinite balkanski vrski, str. 156, [predavanja na XXXIX.
meunaroden seminar za makedonski jazik, literatura i kultura, Skopje, 2007.]
7
Iljoski Vasil: Begalka, str. 28, Prosveta, Skopje, 1968.
6

318

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Trajka nazivaju kooder, on uiva u tuim mukama i zgre bogatstvo. I dok je

on od bogatstva silan, narod se na drugoj strani opija, jer kau ivot je nezamisliv
bez toga, nemogu, to je moranje. Ali taj ispaeni narod ipak ivi u nadi.
Ovako se nada Tripko:
Pred pet godini imavme vostanie, Ilinden, sega Juriet, utre e dojed drugo... Taka,
najposle, e dojde i za nas bel den.8

Kada se ove rijei izgovore na sceni tada su upuene mnogima i upravo zbog
njih je Begalka skinuta s repertoara. ak je i njihov autor zbog njih izgubio posao
i na neki nain protjeran u Plevlje, a potom i Aleksinac. Ipak u toj sezoni Begalka
je bila najgledanija predstava, a to potvruju statistiki podaci kojima raspolae
Godinjak skopskog kazalita. Iz Godinjaka se vidi i to da su mnoga poznata
dramska imena toga doba po gledanosti bila iza Begalke Vasila Iljoskog. Navodim
samo najpoznatije: Pealbarite Antona Panova, Kotanu Bore Stankovia, Podvalu
Milovana Gliia i Dr Branislava Nuia. Begalka je osvojila publiku ponajprije
zahvaljujui kominim scenama i ivom narodu razumljivom govoru. Izgleda
da je narodu u tom trenutku nacionalno bilo ispred umjetnikog. Zasluge za
postavljanje Begalke pripadaju tadanjem upravitelju kazalita Karadiu i Dr.
Duanu Nedeljkoviu, tadanjem profesoru Skopskog fakulteta i privremenom
vritelju dunosti direktora skopskog kazalita. Zanimljiva je i injenica da je ovaj
prvi komad izmeu dva rata negativno ocijenjen s muzikog aspekta. U Skopskom
glasniku Todor Skalovski je pisao:
Vedna vo poetokot o svoite izlaganja e morame da priznaeme, deka vakvite dela
piuvani od poznati priini, ja pogaaat pred se muzikata kultura, go pogaaat
razvivanjeto na muzikiot vkus na naata publika, a to je najloo tokmu na onaa
publika od ija sredina i poniknala ovaa muzika.9

U makedonskoj knjievnosti neto slino Begalki nije do tada napisano, tako

da Iljoski takovo djelo nije mogao itati, ali je zato vrlo bogata realistika tradicija
u dramskoj knjievnosti ostalih jugoslavenskih naroda. Otud vjerojatno folklorni
izraz u Begalki i mogua je zanimljiva paralela s Kotanom Bore Stankovia i
Zonom Zamfirovom Stevana Sremca.
Begalka, prvi veliki komad Vasila Iljoskog nosi uglavnom oznake tipine
folklorne kazaline igre, ali u njemu ima i satirinih elemenata, koji mu daju i izvjesnu
socijalnu notu. Motiv komada je inae poznat i esto obraivan u knjievnosti,
pa i u dramaturgiji ostalih junoslavenskih naroda. To su ljubavne nevolje dvoje
mladih koji nailaze na tekoe zbog razliitog socijalnog poloaja. Iljoski sukob
rjeava blagim raspletom, sretnim zavretkom, jer je iznad svega komediografski
orijentiran. Iz predgovora kojeg je napisao Boko Smaoski povodom izdanja
Begalke, kao samostalne knjige, iz 1968. vrijedi izdvojiti dvije slijedee izjave:

Isto, str. 67.

Aleksiev Aleksandar: Osnovopolonici na makedonskata dramska literatura, str. 152, Kultura, Skopje,
1976.

8
9

319

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Napiana vo vreme i pod reim na totalno osporuvanje na makedonskata nacionalna i

kulturna samobitnost, napiana na eden od makedonskite dijalekti, Begalka ne e samo
literatura, taa e i istorija.10
Avtorot Begalka ja ima krsteno komedija. Da, toa e komedija na ivotot, no tragedija na
ovekot. Moebi najdobro e bide ako glasi: Begalka komedija i tragedija vo pet ina.11

Ipak najznaajnije djelo Vasila Iljoskog je komedija orbadi Teodos. Radnja

se dogaa u Skoplju, u tursko vrijeme, jednog jesenjeg dana prije podne. Gazda
Teodos je bogati trgovac i lihvar. Trebao je rano ustati i poi u vinograd Arse
bakalina. Arso mu je dunik, nije vratio dug u roku i zbog toga mu je Teodos
odredio uzeti vinograd. Sat je stao i u kui je zavladala panika. Nisu sigurni je li
rano ili kasno za probuditi gazdu. Svakako je naopako. Njegova ena Paraskeva
ostarjela je i uvela prije vremena. Sve je to od teke muke da u svemu ugodi svome
muu. Mirila se ona s tim i smatrala da je to njena dunost i sudbina. Boje ga se i
slukinja Naca i sluga Spiro. Spiro odlazi do Arse da provjeri vrijeme i da mu kae
da saeka Teodosa. Tome se takoer boji oca, ali je prikupio toliko snage da ga
moli za blagoslov, tj. odobrenje da oeni siromanu Stojanku. Teodos za to ne eli
uti i odlazi u vinograd. ekajui Teodosa vidio je Arsa cigane i uo njihov problem
i namjere. Cigani ekaju rtvu. Rodilo im se dijete i tko prvi naie bit e kum
takav je obiaj. uvi to Arsa im je odredio namjestiti Teodosa. Teodos je uhvaen
u klopku. Arsa je sve dobro izreirao i Teodos postaje ciganski kum. Ne moe se
Teodos s tim lako pomiriti, da bi si olakao uzima bocu i opija se. Prvi put Teodos
razmilja naglas o ivotu i shvatio je da i najsilniji, najistiji, najponosniji, odjednom
mogu pasti u blato ivota. U udnom veselju nalaze Teodosa ena i slukinja, koje
su donijele ruak, a potom i sin Tome koji se opio i dolazi posljednji put traiti
oev pristanak. Bakalin Arsa je na kraju sve fino sredio. Nagovorio je Teodosa da
pristane i dade sinu blagoslov da oeni Stojanku, a da Tome preuzme kumstvo na
sebe. Tako je i bilo i sve se dobro svrilo. Vasil Iljoski je razvio radnju vrlo dobro, od
poetka do kraja i tako stvorio ivu komediju. Osim toga mnogo je pitanja o ivotu
uope i time je djelo jo ivotnije. Iljoski nam otkriva mnogo toga to nose obiaji
i sudbina zaostalih, patrijarhalnih, primitivnih sredina. ene kukaju i ispovijedaju
se jedna drugoj o tome kako su ih udali za one koje nisu ni vidjele, ni ule. Svjesne
su, da i njihovi muevi moda nose u srcu druge ene, pa otud esto divlja bijes na
enu. Iljoski na pozornicu dovodi i seljaka, seljak je zauzeo mali prostor, (svega
etiri stranice) ali i to je dovoljno da ga skine od glave do pete i prikae njegov
obespravljen poloaj, jad i bijedu. Seljak se ali Arsi:
Begot te dere so desetok i so drugi davaki, pa poljakot, pa zaptii... 12

Ironijski zvui seljak, kad kae da se opija od dobrote i silne krasote. Seljaku
nigdje nije dobro, Arsa suosjea s njim i kae:

Iljoski Vasil: Begalka, str. 3, Prosveta, Skopje, 1968. [iz predgovora Boko Smaoski]
Isto, str. 4.
12
Iljoski Vasil: orbadi Teodos, str. 128, izbor I., Makedonska kniga, Skopje, 1978.
10
11

320

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

to veli, naeto ti e kako vo pesnata.

Idi u gora vuci,
slezi u selo Turci,
vlezi u crkva svetci,
izlezi vonka slepci,
vlezi u kua bui,
izlezi vonka mui.13

Mue seljaka i tefteri u kojima je sve trostruko. A itati ne zna, jer da zna bio
bi pop. Ne moe ni seljak sve to izdrati, mora se i on na nekome iskaliti, a to je
ena ena je kriva za sve.
Po svemu ovome dade se zakljuiti da orbadi Teodos nije obina komedija,
ironija i satira raspiruju socijalni ton i daju ovoj drami ritam i melodiju. Teodos je
bio udna narav, istunac i samoljubiv.
Bio je bolesno pedantan. Da je takav progovara Naca:
Ako sretne Gupci ili siromav, selanin, nosot go zatnuva, dienjeto go zapira...14

I najmanja mrlja bi ga izludila. Znao je rei:

Mala! Mala rabota, golema sramota.15

Zbog takvih je sitnica dvije vjerenice ostavio. O tome ovako govori njegova
ena Paraskeva:
Prvata mu donesla v kafe muva, padnala vo fildanot, a ne videla. A toj: "Ne mi go ispila
avka mozokot, da zemam takva, pa da me rani so muvi"... Na drugata svrenica i videl
olto vo uvoto. "Koga taa taka gi isti svoite ui taka e ja isti i mojata kua!"16

Komedija orbadi Teodos najprije je imala naslov Nagazio ovek. Motivski

je slina Begalki. Radi se o sukobu generacija, sukobljavaju se staro i novo. I to
prije svega pogledi, nazori, shvaanja. ak je i ambijentalno slina Begalki. Vasil
Iljoski je i od Adi-Trajka i od Teodosa uz svu njihovu krutost, primitivizam,
krajnost, ipak na kraju kreirao likove koji zbog smijenog itatelju i publici postaju
simpatini. Odmah uz Teodosa, a po miljenju nekih kritiara i iznad njega stoji
lik aljivdije Arse, sitnog bakalina i dunika. Ekspozicija u komadu kao da tee u
dva pravca: u jednom je splet situacija to proizlaze iz ljubavi orbadijskog sina
Tometa i samardijske keri Stojanke, a u drugom situacije proizlaze iz Arsinog
reiranja kumovanja na sreu. Ova komedija doivljava tri jezine verzije: najprije
je napisana na srpskom jeziku. Osim te verzije postoje jo dvije makedonske. Na
skopskom dijalektu je komedija prvi put igrana u Skopskom kazalitu u travnju
1937. Zanimljivo je da je to prvi dramski tekst kojeg su Makedonci imali prigodu
pogledati u novonastalim okolnostima vlastite dravnosti u Narodnom kazalitu u
Skoplju 1945., dakle, u nacionalnom kazalitu.
Isto, str. 128.
Isto, str. 113.
15
Isto, str. 115.
16
Isto, str. 104.
13
14

321

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Nakon orbadi Teodosa Iljoski je vrlo intenzivno nastavio s radom i ubrzo

je napisao jo dva dramska djela, ovaj put na srpskom jeziku. To su Biro za
nezaposlene, aktualna socijalna drama koja zbog neskrivenih politikih aluzija nije
izvedena, iako je bila ukljuena u repertoar skopskog kazalita u sezoni 1939./40.,
i druga drama je Uenika avantura, izvedena 21. I. 1941. Biro za nezaposlene po
ideji i socijalnom pristupu prva je drama tog tipa u povijesti makedonske dramske
knjievnosti. Njen motiv je drutvena nepravda, osuda kapitalistikog ureenja,
protest protiv bezdunosti eksploatatora.
U drugom poslijeratnom periodu, u periodu slobodnog razvoja makedonske
knjievnosti, Vasil Iljoski je napisao dramu Dva sprema eden, komediju izvedenu
1952. To je prva makedonska komedija sa suvremenom temom. Iljoski u njoj
pokuava koketirati s aktualnim prilikama u zemlji, a naslov se odnosi na nogometni
rezultat. Slijede: est, 1953.; Kuzman Kapidan, 1954.; Mladi sinovi, 1955., to
je istovremeno i prva dramska emisija za Radio Skopje; Dopirni toki, 1959.;
Okrvaven kamen, 1968.
Moemo zakljuiti da su osnovne preokupacije u radu Iljoskog, bitova drama i
komedija ije je zajednitvo proireno na blisku ili dalju prolost. Zanimljivo je uti
to je o njegovom dramskom opusu rekao Miodrag Drugovac:
U svom dramskom opusu, iako ne uvijek s istim ambicijama i istim stvaralakim
rezultatom, Vasil Iljoski je obuhvatio tri razliite drutvene epohe u povijesti makedonskog
naroda: epohu otomanske vladavine, epohu kapitalistike, monarhistike Jugoslavije
i, napokon epohu NOR-a i socijalizma.17

Njegova djela su snaga koja zrai humanizmom, vjerom u ovjeka i njegovu

pobjedu. Izgleda da je Iljoski iz svojih knjievnih djela crpio snagu za svoj ivot koji
je potrajao dugo sve do 1995.
Anton Panov
Drugo veliko ime makedonske dramske knjievnosti izmeu dva rata je Anton
Panov. Panov je roen u Dojranu 13. IV. 1905. u siromanoj ribarsko-trgovakoj
obitelji. Osnovnu kolu polazio je u Dojranu i Strumici. Godine 1916. Dojran je
bombardiran i sruena im je kua. Tada je obitelj Panova prela u Strumicu i otada
je to njegov drugi rodni grad. Prva etiri razreda gimnazije zavrio je u Strumici, a
od petog do osmog razreda ui u Beogradu. Meutim, gimnaziju nije zavrio. Otac
nije imao razumijevanja za njegovo obrazovanje, prestao mu je slati novce i Anton
Panov je bio prisiljen zanemariti uenje i nai posao. U to vrijeme Panov pohaa
i glazbenu kolu u Beogradu. Uio je violinu i solo pjevanje. Nakon prekinutog
gimnazijskog kolovanja poeo je pjevati u zboru Beogradske opere, gdje ostaje
punih 13 godina sve do l936. kada Pealbari doivljavaju uspjeh. Do scenske
realizacije ovog popularnog djela prolo je itavo desetljee od trenutka kada se
gimnazijski uenik Panov pojavio u knjievnosti. U poetku pie pjesme u prozi koje
podsjeaju na indijskog pjesnika Tagoru. U njegovoj ostavtini nalazi se 16 ili 17
pjesama uz objavljenu "Vrni se vo dom" (Lu, 1937.), ali bez pjesnikog znaaja.
17

Drugovac Miodrag: Makedonska knjievnost, str. 150, kolska knjiga, Zagreb, 1988.

322

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Godine 1928. Panov je napisao i svoju prvu pripovijetku i objavio u listu Pravda,
a radi se o pripovijetci "Rodendenot na Serjoa Jegorkin". Nakon toga nastavlja
s pisanjem pripovijedaka, a to su: "Go jadele bolvi" (1929.), "Tinka" (1930.),
"Ordenot Sveti Sava od petti stepen" (1932.), "Beda vo kolibata" (1938.) i dr.
Panov je poeo pisati i roman ivi grobovi. Konzultirao se s tada prilino
popularnim beogradskim piscem Duanom Nikolajeviem, kojeg je esto susretao u
kazalitu. Predao mu je neke svoje rukopise i Nikolajevi mu je rekao da ima smisla
za dijalog i da pokua napisati dramu. Dao mu je i savjet da opisuje materiju koju
poznaje, da pie o svom podneblju i o ivotu svoga naroda. Nakon tog razgovora
Panov se zamislio i gledajui s tog aspekta svoj nedovren roman uinio mu se
neuvjerljivim i abloniziranim. Svi ti pripovjedaki tekstovi nisu ni blizu toliko
vrijedni za makedonsku knjievnu povijest u usporedbi s njegovim dramama, a
prvo mjesto meu njima zasigurno pripada drami Pealbari.
Kako je doao do motiva za dramu Pealbari Anton Panov pie:
Noe, po pretstavite na teatarot vo Belgrad, vraaji se peki vo svojot stan nekade na
ubura, se soouvav so ivotot na mojite zemjaci, pealbarski rabotnici po belgradskite
lebarnici, ispieni i beskrvni od nespienje i od naporna rabota od no do no. Dojdov vo
poblizok dopir so niv i se zainteresirav za uslovite na nivniot ivot i rabota.18

Sjetio se Panov savjeta Nikolajevia, i pealbarski radnici, ljudi iz njegovog

kraja, koje je i osobno poznavao postat e glavni likovi njegove drame.
Kostadin ne eli u pealbu. Siguran je da mu nee donijeti sreu. Zna on da mu
se ni otac nije iv vratio. Ali, tako gubi ono to najvie voli. Voljenu enu dobiti nee
jer njezin otac daje ker uz neovjean uvjet prodaje. Mora kupiti vlastitu enu i
tako rijeiti socijalni konflikt. Odlazi da bi se nakon pet godina razbolio i umro od
tuberkuloze. I sada se namee osnovno pitanje: Tko je kriv za tragediju pealbara
Kostadina?
Godine 1933. Panov je predao dramu Narodnom teatru u Beogradu, ali uprava
nije pokazala nikakav interes. Reiser toga teatra bio je Velimir ivojinovi Masuka
i jedini je on pokazao zanimanje za dramski prvenac Antona Panova. I pored
njegova glasa Pealbari je odbijena. Godine 1935. Masuka je imenovan upravnikom
skopskog teatra i tada je traio dramu Pealbari s namjerom da je izvede u Skoplju.
Masuka je odredio da uini jedan vrlo interesantan i za makedonsku knjievnost
izmeu dva rata presudan potez da prikae djelo od makedonskog autora na
makedonskom jeziku. Probe su trajale itavih pet tjedana, to je predstavljalo
izuzetak u dotadanjem radu ovog teatra, koji je svaki utorak pred publiku izlazio
s novim komadom. Makedonsko oro i pjesme koji su letjeli scenom razgalili su srca
mnogobrojnih posjetitelja i uinili ih gordijim. Prezentirajui takvo djelo Panov je
automatski uspostavio trajniji kontakt s publikom. Zato su najire narodne mase
prihvatile Pealbare kao vlastito djelo. Tadanji upravnik skopskog kazalita Velimir
ivojinovi Masuka prisjeajui se izvedbe Pealbara napisao je:

Stalev Georgi: Makedonskata drama meu dvete svetski vojni, str. 263, [predavanja na XVI. seminar
za makedonski jazik, literatura i kultura, Skopje, 1983.]

18

323

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Dotoga preteno upaten kon puplikata vrbuvana od inovnikite redovi, teatarot so ova
delo go privlee vo gledaliteto domaniot svet i toa ne samo onoj bogatiot, od arijata,
tuku i onoj maleok svet od periferijata, pa privleen i osvoen toj vo se pogolem broj gi
posetuvae i drugite teatarski pretstavi, zato teatarot se zdobi so negovata doverba.19

Na premijeri Pealbara oduevljena publika traila je da se na sceni pojavi autor,

Panov umjesto da se zahvali svima onima koji su pridonijeli realizaciji njegovog
dramskog prvenca, napravio je skandal, izjavljujui da nije zadovoljan s glazbom u
komadu, koju je komponirao Stevan ijaki i trai da se kompozitoru umjesto 5%
isplati samo 3%. ijaki je komponirao muziku samo za skopsku izvedbu, na tome
je inzistirao Masuka, a muziku za izvedbe Narodnog teatra u Beogradu i drugim
teatrima u Jugoslaviji za dramu Pealbari komponirao je Josip Slavenski.
Povodom prikazivanja Pealbara list Pravda objavio je karikaturu s vrlo
indikativnim tekstom:
Ako ne bude Pealbara teatar e i sam
morati poi u pealbu.20

Skoro svi tadanji skopski listovi dali su irok publicitet ovoj izvedbi i prilino
pohvalno govorili o dramskom prvijencu Panova.
Predstava je nakon toga igrana po svim veim mjestima u Makedoniji i na
Kosovu. U Srbiji su dramu imali priliku pogledati itelji Beograda, Nia, Kragujevca,
Paneva. A o popularnosti drame na itavom Balkanu svjedoe i izvedbe u Sarajevu
i Banja Luci. Godine 1938. Panov je dobio i nagradu Kraljevske srpske akademije.
Ova renomirana znanstvena institucija, 8. III. 1938. obratila se Panovu s pismom u
kojem mu kau da je nagradila njegovo djelo Pealbari s 1500 dinara.
Zanimljivo je spomenuti i jednu od rijetko negativnih kritika, Velibora Gligoria
koji se osvrnuo na beogradsku izvedbu Pealbara, otro napadajui zatupljenost
socijalne otrice u djelu. Gligori pie:
Moramo odmah istaknuti da Panovi nije uspio sa dovoljno irine i dubine zahvatiti
gorljiv problem pealbe... Njegova drama ostavlja utisak da se u pealbu odlazi uglavnom
radi obiaja, zbog tradicionalnog rituala itelja naih junih krajeva i zbog ljubavnih
rtvi.21

Vladar scene izmeu dva rata s cijelim nizom komedija bio je Branislav Nui,
a nakon predstave Pealbari izjavio je:
Ovaj Panovi je udo od pisca. Dosada su svi mladi poetnici poinjali prvi in silno,
drugi kako-tako, trei slabo, a u etvrtom ih nigdje nema. A ovaj Panovi je postupio kao
zreo pisac i na kraju sve pobijedio.22

Drugovac Miodrag: Makedonskata literatura [od Misirkov do Racin], str. 108, Prosvetno delo, Skopje,
1975.
20
Aleksiev Aleksandar: Osnovopolonici na makedonskata dramska literatura, str. 200, Kultura, Skopje,
1976.
21
Isto, str. 206.
22
Isto, str. 225.
19

324

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Sljedei podaci jo bolje ilustriraju bljeskav uspjeh Pealbara. Iako je prikazana

pred kraj sezone doivjela je 37 predstava s 11305 gledatelja, dok je npr. u istoj
sezoni Gido J. Veselinovia imala 13 predstava i privukla 6709 gledatelja. Slijedee
sezone (1936./37.) Pealbari su na vrhu liste najgledanijih predstava sa 17 izvedbi i
7739 gledatelja. Nuievog DR u ovoj sezoni gledalo je 3916 gledatelja.
Anton Panov je 1936. iz Beograda preao u Dojran, gdje je kao mlinar i
zemljoradnik nastavio knjievni rad. U Dojranu je nastalo i njegovo drugo dramsko
djelo pod naslovom Stega. Djelo je zapoeto u ljeto 1936, a zavreno u jesen 1938.
Stega nije nita drugo nego izljev revolta i to ni vie ni manje nego protiv najvie
financijske oligarhije koja u svojim rukama dri cjelokupnu svjetsku privredu,
upravljajui sudbinom naroda onako kako ele, izazivajui krize, sukobe i ratove.
Interesantno je da je veliki dio dijaloga u ovoj drami "posuen" iz novina koje
su pisale o najrazliitijim korupcionakim i slinim aferama. Dominantan je jedan
izrazito feljtonski pristup, tako da vie slii na skicu nego na razvijeno i osmiljeno
dramsko djelo. Anton Panov je mnogo kasnije tvrdio da ova njegova drama zbog
svoje revolucionarnosti nikad ne moe biti izvedena i objavljena. Tono je to, ali je
isto tako tono da je za sve to nedostajalo umjetnike snage djelu.
Od listopada 1941. pa sve do 15. I. 1944. Panov je radio kao asistent reije
u sofijskom teatru. Sve to vrijeme bio je obian pijun u tuim rukama. Nakon
rata Anton Panov napisao je jo dva prozna teksta. To su: pripovijetka "apa",
napisana 1946. i pripovijetka "Belui" napisana 1952.
Druga dramska djela Antona Panova Pilikatnik (1948.), Prerodeni (1949.)
i Gradinar (1958.), ostala su dosljedni kritiari negativnih pojava u ivotu. Sva ta
djela ostala su u sjeni Pealbara.
Desetak godina (1947.-1958. ) ivio je Panov u Novom Sadu. Tu je preveo na
srpski jezik svoj dramski prvijenac Pealbari. U Skoplje se vratio 1958. i izvjesno
vrijeme radio u Sekretarijatu za kulturu. Deset godina kasnije, 28. VIII. 1968. umire
u Strumici. Za Panova je reeno da:
spaa meu onie prilino retki literaturni dejci koi so edno od svoite prvi dela uspevaat
da se iskaat na najgornite skali na priznanieto i uspehot, no koi tokmu poradi ova ja
doivuvaat neradosnata sudbina se to e napiat podocna da ostane vo senkata tokmu
na edno vakvo nivno delo.
Toa na Anton Panov mu se slui so dramata Pealbari.23

Risto Krle
U razdoblju izmeu dva rata u makedonsku dramsku knjievnost ulazi i jedan
obuarski radnik. Nekolovan, ali naitan obogatio je dramsku knjievnost za
nekoliko vrijednih dijela. Taj ovjek je Risto Krle. Roen je u Strugi 3. IX. 1900.
u zanatskoj obuarskoj obitelji. U Strugi zavrava osnovno kolovanje i prvi razred
gimnazije, 1912. za vrijeme otomanske vlasti. 8. X. 1912. savez etiriju balkanskih
drava (Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grka) zapoinje I. balkanski rat, s ciljem da
Stalev Georgi: Makedonskata drama meu dvete svetski vojni, str. 262, [predavanja na XVI. seminar
za makedonski jazik, literatura i kultura, Skopje, 1983.]

23

325

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Turke protjeraju u Malu Aziju i da se konano oslobode turskog jarma. U tome su

i uspjeli, ali sada im se nametnuo novi problem podjela Makedonije, zbog ega
poinje i II. balkanski rat. Sva ta politika previranja pogodila su i mladog Krlu koji
je morao ekati pune etiri godine da bi se upisao u drugi razred gimnazije, to je
godina 1916., a tada je I. svjetski rat. Te godine Krle zavrava 2. razred gimnazije,
u periodu bugarske okupacije. Od 1916.-1918. radi kao opinski pisar, a nakon
izgubljene slube radi kao obuarski radnik. Od poetka 1920. do veljae 1924. Krle
je sudjelovao u radu amaterskog kulturno-teatarskog i sportskog drutva Crni Drim.
Nakon odsluene vojske u srpnju 1925. mladi obuar zavrava u Albaniji, gdje
ostaje vie od godine dana radei kao obuar u Podgradecu. Nakon Podgradeca
vraa se u Strugu (1926.) i radi kao pisar i administrativni slubenik, sve do godine
1929. Te godine je otputen s posla i opet se vraa obuarskom zanatu. I upravo u
Podgradecu Krle i dobiva inspiraciju za svoj prvi komad.
Evo to on sam kae u predgovoru svog prvog komada Parite se otepuvaka:
Letoto 1925. godina, eden selanec od bliskoto selo Alarup dojde da kupuva evli i se
razbira, skapi. No, selanecot vedna naglasi deka bara neto evtino za umreni. Koli
go pogledna i vedna konstatira deka selanecot e dlaboko vozbuden i prenesuvaji se
i na nego bolkata, se zainteresira: "Mlad ovek li e"?... Alarupecot dlaboko vozdivna
i ree: "Eh... nesrea!..." I kako da sakae da me olesni go opia sluajot. "Po dvaeset
godini pealba vo Amerika, boem za pusto poarno, deteto si doaa doma... Ta, barem
da dojdee pravo doma nito loo, nemae da mu se slui, tuku nesreata go nateruva da
odi prvo kaj sestra mu vo Potkoan. Prvo so nea da se vidi, popravo da ja zeme i zaedno
da odat kaj nego doma, pri pusti mu tatko i majka, za da bide pogolema veselbata. Ovaa
pak da bide spreena go puta brata si sam da odi i uverena deka nema da go poznat. "I
mene ako ne mi se kaee nemae da te poznam" mu rekla na brata si, i mu preporaala
da ne im se kauva do utredenta koga e dojde i taa. "Ako te poznaat nikomu nito, a
ako ne te poznaat, e dojdeme i mie, e se poeguvame so tateta i mama to ne te poznale
i e bide poveselo". I deteto taka napravuva. Doaa snoti doma i ne im se kauva na
starite. I tie, za parite, go otepuvat so sekira. Denes pak doaa sestra mu... Taka se
nauuvaat kogo go otepale i starata paa od damla, a stariot se samoubiva so no v
srce... " ree so plaenje muterijata.24

Krli je trebalo jo mnogo godina da tu tragediju knjievno realizira i pripremi

za scensko izvoenje. Drama Parite se otepuvaka je zapoeta 1932., prepravljana
i unitavana, konano je zavrena u srpnju 1957., a premijernu izvedbu je doivjela
27. XII. 1958. u skopskom kazalitu.
Velimir ivojinovi Masuka proitavi tekst drame izjavio je:
Proituvaji go tekstot po preporakata na lektorot (Slobodan Jovanovi) bev prijatno
iznenaden i od vodenjeto na dramskoto dejstvie i od konciznosta na izrazot i od
skladnosta na kompozicijata, a posebno od dobro vodeniot dijalog, priroden, nenategnat
i funkcionalen poradi to so nenaporna sigurnost se ocrtuvaa likovite i nivnata
psihologija... Bev spremen, bideji dramata vo mnogu to mi se dopadna, vedna da ja
stavam na repertoarot...25

Krle Risto: Parite se otepuvaka, str. 294, [izbor drami], Makedonska kniga, Skopje, 1972.
Aleksiev Aleksandar: Osnovopolonici na makedonskata dramska literatura, str. 246, Kultura, Skopje,
1976.

24
25

326

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Ali Masuka je ipak traio od Krle da u zadnjem inu napravi "malu izmjenu",
tj. da budu svi zdravi i ivi. Masuka je to ovako obrazloio:
Ubistvoto na sopstveniot sin e surov in koj vo raskazot ili pesnata, kade toj in go
gledame samo so fantazijata, moe da se primi so pomal psiholoski otpor. Mo na
scenata, kade toj se odigruva pred naite oi, vakviot in predizvikuva grozomornost
koja go brie vpeatokot na estetsko doivuvanje...26

Prije rata drama se i prikazivala s krajem da budu svi zdravi i ivi, a nakon
osloboenja vraena je njezina originalna verzija. Do Drugog svjetskog rata drama
"Parite" se otepuvaka prikazana je u skopskom kazalitu, u zapadnoj Makedoniji
i u nekim junim dijelovima Srbije.
U knjievno-povijesnoj i kritikoj literaturi postoje razliita miljenja o dramskoj
istinitosti i njezinom traginom finalu. Krle je s tim doveo mnoge u dileme i dao im
misliti upravo o dramskoj istinitosti. Netko e rei: "Smijeno, nestvarno i ivotno
neistinito ispada otac Mitre koji ubija radi novca, a ranije je prikazan kao skroman
zemljoradnik, dakle niim nije eksponiran kao pohlepna osobnost koja bi tako brzo
i lako od ovjeka postala zvijer." Drugi e pak kazati: "Oigledno je da se ova
scena inzistira na totalnom rastrojstvu umnom, duevnom, moralnom itd. Ali to
rastrojstvo kad je u pitanju Mitre djeluje neprirodno i umjetniki naivno."
Istinitost moe izgledati daleko i nestvarno jer jako se teko prosjean italac
moe pomiriti s tim da su otac i majka radini i estiti ljudi, preko noi postali
beskrupulozni zloinci. Ali bez obzira na sve ima tu jo neto; Krle je elio rei da se
je sa sudbinom opasno igrati, i da je sa ivotom nedopustivo zbijati ale. Moralna
pouka je u tome: svaka ala ima lice i nalije kraj igre je esto nepoznat. Smijeno
na poetku, na kraju donosi suze. I upravo ta nepredvidljivost treba sluiti kao
opomena. Sam naslov govori da Krle nije ni mogao voditi drugaije radnju i ona
je upravo zbog toga morala tei tako od naslova do raspleta. U osnovi dramskog
je pobuda za lakomou. Odnosno, lakomost je sila zbog koje do juer dobri ljudi
postaju prijestupnici, sudionici jednog stranog ivotinjskog ina. I zato sva ona
razmiljanja prije navedena ipak ne odgovaraju ovoj situaciji. Uistinu se radi o
situaciji koja je pobijedila, psiholokom momentu u kojem se otac Mitre vjerojatno
nikad ranije nije naao i zato je sve do tada bio skrueni zemaljski ovjek. Prvi put
njegove oi gledaju toliki novac i kako e reagirati nitko ne zna, pa ak ni on sam.
Mitre: "Mene mi se izmea umov!... Ova e para!... Para e ne e igraka"!
Mitre: "Ovoj ima otepano nekogo za da dojde do ovie pari! A koga toj mael nekogo da
otepa to jas ne bi otepal nego i da stanam bogat ovek? Kako gi spealil taka neka gi
zagubi! Sekirata na ova kue"!27

Njegovo pravo ja otkrila je situacija koja je na sreu ili nesreu nastupila

tek tada. Koliko god to izgledalo umjetniki nezrelo i naivno pobijedio je
apsurd. A znaajna djela evropske moderne upravo su sazdana na apsurdu.
Isti motiv neprepoznavanja nalazimo u Nesporazumu kod Alberta Camusa, a
1935. u skopskom kazalitu je izvedena drama poljskog pisca Karola Huberta
26
27

Isto, str. 247248.

Krle Risto: Parite se otepuvaka, str. 99, [izbor drami], Makedonska kniga, Skopje, 1972.

327

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Rostworowskog naslovljena Iznenaenje Anteka ivala koja je po motivu dosta

bliska s dramom Parite se otepuvaka. Velimir ivojinovi-Masuka je poznavao
mentalitet skopske publike, bojao se on njihove reakcije i zato je vjerojatno i
traio od Krle drugaiji kraj drame. Jer ono to govori Sofre, znao je Masuka, da
vie i podrava cijeli makedonski narod:
Za na ovek ne se ulo neto loo, nitu sega, ni oti pak vo turskoto. Na ovek ni oti
ukral, ni oti otepal..., I ako otepal za pari ne...28

Oduevljeni makedonski studenti u Zagrebu napisali su kolektivno pismo Krli:

Veliko oduevljenje izazvala je kod svih naih studenata i intelektualaca vijest u Politici
da je na ovjek bez ijednog razreda gimnazije, ali zato naitan, napisao dramu koja
obrauje na ivot. Svojim prvim djelom, koje nee biti i zadnje, vi se ubrajate u plejadu
naih buduih knjievnika... Pojava Pealbara i sada vae drame Novac je ubojstvo jasno
pokazuje kako se mora pisati i kakve motive moraju oblikovati naa knjievna djela.29

Nakon osloboenja Parite se otepuvaka prikazuje bitolski teatar kao svoju prvu
predstavu, zatim je prikazuje Omladinski teatar iz Skoplja, zatim Teatar Narodnosti
(albanska grupa) i Narodni teatar iz Titovog Velesa. Za razliku od Antona Panova
koji nakon Pealbara nije napisao ni jedno znaajnije dramsko djelo, Risto Krle je
obogatio makedonsku knjievnost s jo nekoliko folklornih i socijalno angairanih
komada, meu kojima valja izdvojiti Anticu i Milioni maenici. Drugog sijenja
1940. prvi put je izveden u skopskom kazalitu komad u etiri ina Antica. Prije
ovog komada Krle je napisao dramu Milioni maenici, ali do premijere je dolo tek
15. X. 1940. Antica je bez oca i pravo na njen ivot ima ujak. Ujak je pokvareni
materijalista koji je ve ranije prodao vjeru i preao na grku stranu. Anticu daje
starcu, tonije, prodaje je za deset napoleona. Prvo zlo u Antici su konzervativnopatrijarhalni obiaji i rtva tih obiaja je Antica. Ali ne samo da je izabranik njenog
ujaka mnogo stariji ve je i Grk. To je drugo zlo odnaroivanje makedonskog
naroda. Narod na to muno gleda i ne miri se. Ipak pravda pobjeuje, Ilija uz
pomo arnauta odvodi Anticu sa same svadbe.
Ideju za Milioni maenici Krle je naao u Oianom jeu kroz jednu karikaturu.
Ali i bez toga bi Krle vjerojatno stvorio takvo djelo, jer je i on sam bio jedan od
milijun muenika. Naime, Krle se 1929. opet vraa obuarskom zanatu. Otvorio
je vlastitu obuarsku radnju, ali 1959. dolazi do proboja industrijske robe iz
kapitalistikog svijeta i Krle ne moe opstati. Prvotni naslov djela je Bata. Kao
takvo djelo se nije moglo izvoditi. Masuka je traio da se izmjeni naslov i da se
posvuda izbrie ime Bata. Djelo se nije smjelo izvoditi zbog toga jer je firma Bata
kreditirala vladu s milijunima, a i zbog ljeviarskih tendencija u djelu takoer.
Osim imena firme Krle je morao brisati za to vrijeme opasne monologe ili rijei,
prije svih rijei proleteri, socijalizam. U to vrijeme pored Bate ve su na tritu
proizvodi Peka i Bostona. Industrijska roba je jeftinija, narod kupuje u njihovim
trgovinama i zanatlijski radnici propadaju. Nisu pogoeni samo obuari, ista
sudbina eka sve zanate.

28
29

Isto, str. 71.

Drugovac Miodrag: Makedonska knjievnost, str. 155, kolska knjiga, Zagreb, 1988.

328

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

Milioni maenici je hrabro i revolucionarno djelo koje je u to vrijeme trebalo

suditi looj vladinoj politici.
Do 1941. Krle radi kao duhanski radnik i kratko vrijeme kao slubenik
u hipotekarnoj banci u Beogradu. Nakon osloboenja radi kao slubenik u
Ministarstvu prosvjete SRM i vie godina do mirovine kao administrativni slubenik
u Drutvu pisaca Makedonije.
Nakon rata Krle nastavlja s radom. Godine 1950. u asopisu Novi den objavljen
mu je komad Grof Milivoj. Komad Velik den objavljen je u asopisu Novi den u
lipnju 1950. Godine 1957. u Novoj Makedoniji objavljena je pripovijetka Plenik.
Iste godine u Sovremenosti je objavljena pripovijetka Vo kapelata. Pored tih djela
Krle je napisao i Autobiografiju na oko 400 stranica. Umro je 29. X.1975. u Skoplju.
Ostali dramski autori
Uz tri najvanija autora makedonske drame izmeu dva rata treba spomenuti
jo neke autore. Svakako su to Radoslav Petkovski autor komada Prodadena,
napisana 1939. na ohridskom dijalektu. Jo davne 1923. makedonski revolucionar i
drutveni radnik Nikola Kirov Majski napisao je dramu Ilinden. Neposredan poticaj
Majskom da napie dramu Ilinden je svakako dvadesetogodinjica ustanka. Ulogu
koju je imalo Skoplje u razvoju dramsko-scenskog ivota, mnogo ranije je, ali u
manjem obimu imao i tip. Jo 1924. izvedene su bitove drame Makedonka Slavka
Netkova i Marua Pavla Adikimova. Iste godine u Prilepu je izvedena Makedonska
krvava svadba. Osniva i organizator tipskog kazalita bio je Duan Budimirovi,
a kazalite je radilo od 1923.-1927., i kasnije, ali s prekidima. Meutim, otvaranjem
nove kazaline zgrade na obali Vardara, godine 1928. Skoplje postaje organizator i
nositelj dramsko-scenskog ivljenja.
Zakljuak
Razvoju dramskog stvaralatva izmeu dva rata, kod Makedonaca su umnogome
zasluni ljudi poput Velimira ivojinovia Masuke, Slobodana A. Jovanovia, Josifa
Srdanovia i neki drugi koji su postavljali dramske tekstove makedonskih autora na
makedonskom jeziku. Gotovo sve te drame imale su zajedniku crtu: tenju autor
da iznesu na pozornicu nevolje i elje makedonskog ovjeka. I kao takve nisu mogle
zaobii problem pealbarstva koji je u Makedoniji bio najizraeniji. Pealbarstvo i
kod Antona Panova i kod Riste Krle dovodi do stradanja, do smrti.
Za nepunih est sezona (1936.-1941.) u Skoplju je izvedeno sedam djela
makedonskih autora na makedonskom jeziku, a neki od njih, kao npr. Pealbari
nisu silazili s repertoara.
Narod je hrlio u teatar, punio je sale da uje svoj govor, da gleda likove iz
svoje sredine, da gleda svoje obiaje, navike, svoj domai ivot, slua svoje pjesme,
gleda svoje igre. I tada kada je makedonska drama napunila kazaline dvorane,
automatski je preuzela na sebe proces nacionalnog osamostaljivanja makedonskog
naroda. U ovim se tekstovima uvijek osjea nastojanje da se nadiu folklorni okviri

329

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

i da se unesu prizvuci socijalnih i ak nacionalnih problema makedonskog ovjeka.

U tom periodu makedonska dramaturgija izrasta u dramaturgiju u suvremenom
smislu rijei, pisanu razvijenijim i izdiferenciranijim jezikom.
Nakon osloboenja, tj. od 1945. do 1968. Makedonski narodni teatar je
prikazao 17 dramskih djela makedonskih autora. Najvei broj gledatelja privukla je
drama Vasila Iljoskog, orbadi Teodos (195 predstava s 87693 gledatelja). Slijede:
Makedonska krvava svadba Vojdana ernodrinskog (124 predstave sa 67775
gledatelja), Antica Riste Krle (85 predstava s 29690 gledatelja) i Begalka Vasila
Iljoskog (33 predstave s 24851 gledateljem). Svi su ovi brojani fakti zabiljeeni
u Godinjaku skopskog kazalita, a neki su podaci zabiljeeni i u Teatarskom
glasniku. I u slijedeih dvadeset godina dakle do 1988. najizvoenija komedija je
orbadi Teodos koja do tada u Makedonskom narodnom kazalitu broji ukupno
346 izvedbi. I doista nije bilo niti jednog profesionalnog kazalita u Makedoniji da
nije barem jedanput igralo upravo tu komediju.
Ovo je siguran pokazatelj da su makedonske drame nastale izmeu dva rata
dugog vijeka, tj. da ive i nakon osloboenja, a i dan-danas moemo ih nai na
repertoaru kazalinih grupa.

Literatura
A l e k s i e v, Aleksandar. 1976. Makedonskata drama meu dvete svetski vojni I. i
II. knjiga. Skopje: Makedonska kniga.
A l e k s i e v, Aleksandar. 1976. Osnovopolonici na makedonskata dramska
literatura. Skopje: Kultura.
B o g d a n o v i , Milan. 1960. Stari i novi, sv. IV. Beograd: Prosveta.
B o g d a n o v i , Milan. 1961. Stari i novi, sv. II. Beograd: Prosveta.
B o j a d i n s k i, Ognen. 2005. Krlea i Makedonija. Zagreb: Prometej.
D r u g o v a c, Miodrag. 1975. Makedonskata literatura: (od Misirkov do Racin).
Skopje: Prosvetno delo.
L u i n a, Jelena. 2007. Makedonskata komedija i nejzinite balkanski "vrski".
Skopje: predavanja na XXXIX. meunaroden seminar za makedonski jazik,
literatura i kultura.
Makedonska knjievnost. 1961. Beograd: Srpska knjievna zadruga.
Makedonska knjievnost. 1988. Zagreb: kolska knjiga.
M o m i r o v s k a, Nadeda. 1982. Za ivotot, tvorekiot opus i karakteristikite na
Anton Panov. Skopje: predavanja na XV. seminar za makedonski jazik, literatura i
kultura.
M o m i r o v s k a, Nada. 1979. Dramskoto delo na Risto Krle. Skopje: predavanja
na XII. seminar za makedonski jazik, literatura i kultura.

330

Miro Grubi, Makedonska drama izmeu dva rata

Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 315-331

S p a s o v, Aleksandar. 1978. Makedonskata literatura meu dvete svetski vojni

1918.-1941., (opt osvrt so poseben osvrt za Koo Racin ). Skopje: predavanja na
VI. seminar za makedonski jazik, literatura i kultura.
S t a l e v, Georgi. 1983. Makedonskata drama meu dvete svetski vojni. Skopje:
predavanja na XVI. seminar za makedonski jazik, literatura i kultura.
Suvremene makedonske drame. 1982. Zagreb: Znanje.
Knjievni izvori
I l j o s k i, Vasil. 1968. Begalka. Skopje: Prosveta.
I l j o s k i, Vasil. 1978. orbadi Teodos [izbor I.]. Skopje: Makedonska kniga.
I l j o s k i, Vasil. 1975. orbadi Teodos. Beograd: Narodna knjiga.
K r l e, Risto. 1972. Parite se otepuvaka [izbor drami]. Skopje: Makedonska kniga.
P a n o v, Anton. 1985. Pealbari. Skopje: Makedonska kniga.

Macedonian Drama Between the Two World Wars

At the end of 1936, Miroslav Krlea was offered to have his play In the Camp
put on in Skoplje, along with Osijek and Beograd. Krlea attended the premiere
of his play, and in a letter dated Jan.18th 1937, he wrote to Bella: "Skoplje is an
infinitely more interesting theatre than any our theatre and we should not sit and
waste our time in rooms and cafes of Zagreb but "travel across the nation". This
sentence of Krleas provokes curiosity and makes one investigate in more detail
this period of Macedonian culture, in particular drama, as the main cause of the
phrase "theatre of all theatres". For a better reference, this paper focuses on three
immanent and most performed authors of the period: Vasil Iljoski, Anton Panev and
Risto Krle. The unavoidable theme of all the three writers is emigration result of
the hard life of Macedonians in a divided and occupied Macedonia.
Key words: drama bits, theatre audience, Macedonian playwrights, emigration, repertoir.

331