SREDNJA KOLA "VITEZ" VITEZ

KALKULACIJA U PROIZVODNJI

MATURSKI RAD

MENTOR: ARIJANA ROSI

KADNDIDAT: ANTONIO SUI

VITEZ, SVIBANJ, 2015.

SADRAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. POJAM I VRSTE KALKULACIJE.......................................................................................3
2.1. Naela kalkulacija............................................................................................................3
2.2. Vrste kalkulacija...............................................................................................................5
3. STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE.....................................................................6
4. METODE KALKULACIJA...................................................................................................9
4.1. Diviziona ili djelidbena..................................................................................................10
4.2. Jednostavna ili ista kalkulacija.....................................................................................10
4.3. Kalkulacija pomou ekvivalentnih brojeva....................................................................10
4.4. Kalkulacija vezanih (paralelnih) brojeva.......................................................................11
4.5. Kalkulacija cijene kotanja sa dodacima........................................................................12
4.6. Direct costing metoda (DC)...........................................................................................14
5. KAKO NAPRAVITI KALKULACIJU PROIZVODNJE?..................................................15
5.1. Kalkulacije pokria varijabilnih trokova......................................................................16
6. ZAKLJUAK.......................................................................................................................19
7. LITERATURA......................................................................................................................21

1. UVOD

Kalkulacija je raunski postupak kojim se izraunavaju cijene, tj. utvruju cijene proizvoda i
usluga. Naziv kalkulacija potjee od latinske rijei calculus to znai kameni, jer se
nekada, u praksi, kameni koristio kao sredstvo za raunanje.
U ekonomici znai izraunavanje, proraunavanje, predraun ili proraun.
Danas su kalkulacije neizostavna metoda raunanja u proizvodnji, preradi, nabavi, prodaji i
pruanju proizvodnih usluga. One slue za utvrivanje svih vrsta cijena, a pogotovo cijena
kotanja, nabavne cijene i prodajne cijene. Svrha kalkulacije ne iscrpljuje se samo utvrivanju
tih cijena. Ona slui i kao temelj za donoenje poslovnih odluka, za kontrolu trokova i za
kontrolu ekonominosti. Rezultat kalkulacije mogu biti i druge veliine, kao to su ukupni
trokovi,trina cijena proizvodnje, kategorije trokova, financijski dobici (ili gubici),
koeficijent ekonominosti i sl.
Kalkulacija uvijek predstavlja odreeni nain razmiljanja - vaganje i ocjena svrsihodnosti
trokova, uoavanja povezanosti izmeu trokova i uinaka, ocjena pravilnosti rasporeivanja
trokova i sl.. Njome se saznaje to cijena treba pokriti, odnosno pokrivaju li se u cjelovitosti
ili ne utroeni elementi procesa rada. Izmeu ostalog, kalkulacija ima i zadatke:
- da obuhvati trokove
- da rasporedi trokove
Obuhvaanje trokova je popisivanje trokova prema odreenim stajalitima, a rasporeivanje
trokova prenoenje obuhvaenih trokova na uinke. Smisao obuhvaanja i rasporeivanja
trokova jest u tome da se jedan uinak, tj. odreena koliina uinaka to potpunije i to
preciznije optereti upravo onim trokovima koje taj uinak prouzrokuje. Kalkulacije su temelj
za izradu planova poduzea, kao i za praenje i analizu ostvarenih rezultata poslovanja.

Opa svrha izrade kalkulacija je izraunavanje trokova i cijena. Potpuno shvaanje trokova i
kalkulacija nuno je za razumijevanje kako se ekonomska oskudnost na tritima pretvara u

cijene. Ujedno vrlo je vano da trokovi nikad ne budu ve i od prihoda poduzea, jer u tom
sluaju proizvodnja nije isplativa i opstanak poduzea u takvim okolnostima nije ekonomski
opravdan.
U ovom radu emo se detaljnije posvetit kalkulacijama koje se odnose na samu proizvodnju,
vrste kalkulacija pomou koji se raunaju razne vrste trokova (repromaterijala, rada i sl.)
kako bi dobili cijenu kotanja proizvoda, ali i prikazali financijsko stanje (nakon proizvodnje,
ali i na kraju godine).

2. POJAM I VRSTE KALKULACIJE

Pod izraunom se najee podrazumijeva raunski postupak pomo u kojeg se po odreenim

metodama obraunavaju trokovi koji ine cijenu kotanja (C.K.) odreenog uinka.
Osnovni cilj ovakvog obrauna je u tome da se proizvedeni uinci opterete onim trokovima
koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni prihod odnosno
financijski rezultat. Do cijene kotanja nije jednostavno doi, jer se uz razliite vrste trokova
i njihovih obiljeja mora uzeti u obzir i injenica da se pri razliitoj proizvodnji pojavljuje ne
samo jedan finalni proizvod, vei vie njih. Mogua je i u poljoprivredi je vrlo esta
proizvodnja jednog glavnog proizvoda, te jednog ili vie sporednih proizvoda. U praksi to
uzrokuje nemogunost objektivnog utvrivanja odnosa trokova meu pojedinim proizvodima.

2.1. Naela kalkulacija

Kalkulacija kao metoda zahtjeva odreenu postupnost koja se oituje u dva temeljna zahtjeva:
- prvi zahtjev obuhvaa trokove prema odreenim razinama kao to je:
1. Uzronost
2. Postupnost
3. Dokumentiranost
- drugi zahtjev obuhvaa raspodjelu trokova, odnosno daljnje obraunavanje trokova
podnositeljima.

Ova dva zahtjeva odreuju i temeljna naela kalkulacije;

A to su:
1. Naelo vremenskog razgranienja
temeljem njega obuhvaaju se svi trokovi koji su izazvani u odreenom vremenskom
razdoblju za odreenu proizvedenu koliinu uinaka.
2. Princip diferenciranja
- svi trokovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praenja rasta ili
pada ekonominosti.
3. Naelo prilagodljivosti
- svaka kalkulacija ili izraun mora biti podudaran(kompatibilan) s tehnolokom razinom i
raznim poslovnim dogaajima u proizvodnji.
4. Naelo dokumentiranosti
- svi trokovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani.
5. Naelo preglednosti, tonosti, ekonominosti i usporedivosti kalkulacija
- izraun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno analizirati i dovesti do
ekonomske granice tonosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti toni i usporedivi s prijanjim
izraunima iz prethodnog razdoblja. Osim trokova, kalkulacijama su obuhvaene i cijene.
Bez obzira na to gdje se roba nabavlja, iz njezine cijene nastaju trokovi, te ugradnjom
pripadajuih trokova uz trokove proizvodnje, formira se cijena kotanja proizvoda iz
nastalih ukupnih trokova. Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje ine vezu
izmeu trokova i cijena.

SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TROAK + TROAK NAE PROIZVODNJE - UKUPNI

TROAK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA

Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih trokova proizvodnje. Pod izrazom kalkulacija
se podrazumijeva:
1.raunski postupak (metoda),
2.obraunavanje trokova i
3.izraunavanje C.K. proizvoda ili usluga.

2.2. Vrste kalkulacija

Podjela kalkulacija se provodi na temelju:

- cijene koja se izraunava
- vremena izraunavanja
- sustava obrauna trokova koji se izraunavaju

1. Prema cijeni koja se izraunava:

a) kalkulacija nabavne vrijednosti
b) kalkulacija cijene kotanja (C.K.)
c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.)
2. Prema vremenu kada se izraunava cijena:
a) prethodna ili planska kalkulacija
b) naknadna ili obraunska kalkulacija

Prethodna se kalkulacija izrauje prije poetka proizvodnje ili izrade uinka. Sainjava se na
temelju normativa utroaka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisima koji
odreuju doprinose i poreze.

Svrha ove kalkulacije je utvrivanje cijene uinka prije izrade kako bi se prema usporeivanju
cijene kotanja i prodajne cijene uinka izraunala isplativost proizvodnje uinka (izrade
proizvoda ili obavljanja usluge).
Pred-kalkulacija se koristi kao osnova voenja politike cijena, kontrole trokova i proraun
pokazatelja ekonominosti poslovanja. Uz pojam pred-kalkulacije javlja se i pojam planske
kalkulacije. Dok pred-kalkulacija oznaava izraun cijene kotanja prije poetka proizvodnje
uinka, planska kalkulacija se odnosi na izraun prije poetka novog ciklusa proizvodnje ve
uvedenog uinka (za sljedee proizvodno razdoblje).
3. Prema sustavu obrauna trokova koji se izraunavaju
a) kalkulacija po stvarnim trokovima
b) kalkulacija po standardnim trokovima
c) kalkulacija po varijabilnim trokovima.

3. STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE

Definicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema odreenom

uinkovitom redoslijedu. Prema vrsti cijene koja se izraunava razlikuju se elementi strukture
cijene kotanja,elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr.
Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omoguuju to jednostavniji
i laki obuhvat trokova, bolje usporeivanje, kontrolu i analizu trokova, te utvrivanje i
mjerenje initelja koji odreuju visinu cijene. Elementi kalkulacije prodajne cijene se u
pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema sljedeem rasporedu:
- trokovi materijala
- amortizacija
- bruto plaa u proizvodnji
- ostali izravni trokovi u proizvodnji

- opi trokovi proizvodnje uinaka

- opi trokovi uprave i prometa : ovi trokovi zbrojeni ine cijenu kotanja. Na cijenu
kotanja se dodaje dobitak (ili utvreni gubitak), to ini prodajnu cijenu bez poreza na
dodanu vrijednost. Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaraunava porez na dodanu
vrijednost i dobiva se prodajna cijena.

Tablica 1: Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene

Prodajna cijena se utvruje na tritu, pa razlika izmeu prodajne cijene bez PDV-a i cijene
kotanja predstavlja dobitak ili gubitak.
Kad je prodajna cijena vea od cijene kotanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o
gubitku. Struktura cijene kotanja se jo ralanjuje po ovisnosti trokova o stupnju
iskoritenja kapaciteta. Ukljuivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni)
trokova dobije se prikazana trokova struktura prodajne cijene. Ukupni promjenljivi trokovi
obuhvaaju slijedee elemente:
- izravni trokovi materijala
- funkcionalna amortizacija (po uinku)
- bruto plaa (po uinku)

- ostali izravni promjenljivi trokovi

- promjenljivi dio opih trokova proizvodnje uinka
- promjenljivi dio opih trokova uprave i prodaje. Promjenljivim trokovima se pridodaju
pripadajui stalni trokovi izravne proizvodnje, te stalni dio opih trokova proizvodnje,
uprave i prometa. Zbrojeni promjenljivi i stalni trokovi ine cijenu kotanja, a kako je ve
navedeno u raunanju dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena uinka.1

Tablica 2: Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih

trokova

4. METODE KALKULACIJA
1

Belak V., Brkani V., Habek M., RAUNOVODSTVO PROIZVODNJE, RRiF-plus d.o.o. za
nakladnitvo i poslovne usluge, rujan 2009. god., str. 63 - 75

Metode su sastavni dio svakog izrauna i predstavljaju razliite raunski postupke za

obraunavanje trokova radi utvrivanja ukupnih trokova proizvodnje ili cijene kotanja
pojedinog uinka.
Razlikujemo nekoliko metoda kalkulacije cijene kotanja:
1) Diviziona ili djelidbena
2) Obraun cijene kotanja s dodacima
3) Direct costing metoda

4.1. Diviziona ili djelidbena

Diviziona ili djelidbena kalkulacija koristi se iskljuivo za jedinstveni proizvod i nain

masovne proizvodnje uinaka. Njeno obiljeje je da se ukupni trokovi dijele s koliinom
proizvoda, te se dobiva prosjeni troak po uinku.

Djelidbena kalkulacija se dijeli na:

- jednostavni ili isti izraun obraun pomou ekvivalentnih brojeva, obraun vezanih
(paralelnih) proizvoda.

4.2. Jednostavna ili ista kalkulacija

Jednostavna ili ista kalkulacija se primjenjuje u sluajevima proizvodnje samo jednog

proizvoda, kada su trokovi strukture rasporeeni na samo jedan proizvod.C.K. se izraunava
tako da se ukupni trokovi podijele s koliinom uinaka.

4.3. Kalkulacija pomou ekvivalentnih brojeva

Ova metoda kalkulacije se koristi za one proizvodnje u kojima se skupno proizvodi vie vrsta
srodnih proizvoda, a njihovi trokovi stoje jedan prema drugom u odreenom odnosu. Tipini
sluajevi pojavljuju se u poljodjelsko-prehrambenoj industriji.
Srodni proizvodi su najee vezani za jedinstveni tehnoloki postupak, odnosno proizvode se
iz jedne sirovine i tvari, uz iste tehniko-tehnoloke metode, pa nije mogue temeljito odrediti
sve pojedine trokove za svaki proizvod. Za odreivanje pojedinane cijene kotanja svi
nastali trokovi moraju se prevaliti na pojedine proizvode na temelju unaprijed utvrenih
odnosa. Ovi se odnosi nazivaju ekvivalentnim brojevima.
Ekvivalentni brojevi predstavljaju uvjetno izraen odnos trokova proizvodnje i poslovanja
kod srodnih proizvoda. Za postavljanje ekvivalentnih brojeva postoje razliite baze kao to su:
radno vrijeme, povrina, prirod, prodajna cijena ili sl.2

4.4. Kalkulacija vezanih (paralelnih) brojeva

Grgi Z., Trokovi i kalkulacije, oujak 2006. god., Zagreb, str. 112 - 118

Ova metoda predstavlja takav obraun ija primjena je vezana za one proizvodnje kod kojih
po prirodi - tehniko-tehnolokih procesa nastaju tzv. vezani proizvodi, to jest proizvodi koji
se veu jedan na drugi. Ovo je sluaj kod takvih proizvodnji gdje se pojavljuje jedan glavni
proizvod, a uz njega jo jedan ili vie sporednih, nusproizvoda ili vezanih proizvoda. Kod
ratarske i stoarske proizvodnje u kojima se uz penicu dobiva i slama, odnosno uz tov stoke i
stajski gnoj koji ima trnu vrijednost. U takvim sluajevima je gotovo nemogue odvojiti
stvarne trokove proizvodnje glavnog proizvoda od trokova proizvodnje sporednog
proizvoda. U praksi se esto procjenjuje udio trokova po proizvodima.
Procjena se provodi najee tako da se od ukupnih trokova proizvodnje oduzme vrijednost
odnosno ukupni prihod sporednog proizvoda, a zatim se dijeljenjem preostalog iznosa
trokova s proizvedenom koliinom glavnog proizvoda dobiva jedinina cijena kotanja
glavnog proizvoda:

Drugi nain procjene je da se ukupni trokovi (UT) podijele s ukupnom vrijednou

proizvodnje (UP).
Dobiveni koeficijent K pokazuje koliko jedinica ukupnog troka dolazi na jednu jedinicu
ukupnog prihoda. Koeficijent K pomnoen s jedininom trnom cijenom (TC) glavnog
proizvoda i trnom cijenom sporednog proizvoda ili nekom drugom vrijednosti, dobiva se
C.K. za svaki proizvod.

C.K. glavnog proizvoda = K * TC glavnog proizvoda

C.K. sporednog proizvoda = K * TC sporednog proizvoda itd.

4.5. Kalkulacija cijene kotanja sa dodacima

Kod ove metode kalkulacije se radi o dodavanju nekih vrsta trokova - prema izabranim
proporcijama ili kljuevima, onim trokovima koje ne moemo izravno rasporediti po
pojedinim proizvodima. Ona se javlja u sluajevima proizvodnje dva ili vie razliitih
proizvoda, a primjenjuje se kod pojedinane ili maloserijske proizvodnje. Cijena kotanja
proizvoda se formira kombiniranjem izravnih trokova koji se automatski rasporeuju na
proizvode i posrednih trokova koji se prvo rasporeuju na mjesta nastanka, a odavde se
pomou kljua (koeficijent dodatka ili postotka) dodaju izravnim trokovima. Zbrajanjem
izravnih i posrednih trokova dobiva se C.K. pojedinog proizvoda.
Tonost C.K. usko je povezana s izborom pravilnog kljua za rasporeivanje opih trokova
na pojedine proizvode. Za utvrivanje kljua je potrebno prvo odrediti osnovicu za njegovo
izraunavanje. Osnovicu trebaju initi elementi ili zbroj stavki trokova koji e najtonije
odrediti udio opih trokova kod pojedinanih proizvoda. U praksi se kao osnovica najee
koriste plae djelatnika, tvari za izradu ili neka druga kombinacija dodajui izravnu
amortizaciju. Nakon toga se iznos posrednih trokova cijele proizvodnje podijeli s ukupnim
iznosom i odabere se osnovica svih proizvoda za koje se radi kalkulacija. Tako se dobiva klju
za raspored opih trokova.

Mnoenjem utvrenog kljua s iznosom odabrane osnovice za svaki proizvod dobije seiznos
posrednih trokova za proizvod.
Iznos posrednog troka po proizvodu predstavlja umnoak kljua i iznosa odabrane osnovice
za pojedini proizvod. Prema osnovnim postavkama ove metode razvijeni su razliiti naini

obrauna s jednim ili vie dodataka. Po prilagoenosti i pogodnosti pojedinim granama

poljoprivredne proizvodnje pojedine metode kalkulacija su podijeljene na slijedei nain:
1. JEDNOSTAVNA
a) krumpir, silani kukuruz, krmno bilje,
b) jabuke, breskve, kruke,
c) paprika, kupus
2.OBRAUN POMOU EKVIVALENTNIH BROJEVA
a) voarstvo
b) povrarstvo
c) vinogradarstvo
d) ratarstvo
e) stoarstvo
3. OBRAUN VEZANIH PROIZVODA
- u poljodjelstvu gdje se pojavljuje glavni proizvod i jo jedan.

4.6. Direct costing metoda (DC)

Direct costing metoda je temeljena na trnom odreenu proizvodnje. Uprava tvrtke i prije
nastanka vodi brigu o trokovima sukladno s izvrenjem planiranog opsega proizvodnje.
Takva odluke mogu se donijeti samo u uvjetima prethodnog poznavanja kako se pojedini
trokovi ponaaju pri razliitom stupnju iskoritenja kapaciteta. Po metodi DC trokovi se
dijele na:- trokove kapaciteta- trokove proizvoda.

Tablica 3: Kalkulacija po direct costing metodi

Osnovna obiljeja direct costing metode:

Trokovi se dijele na izravne i posredne, a oni se dalje razlau na trokove proizvoda i
trokove kapaciteta. Trokovi proizvoda ili opi trokovi se obraunavaju u odgovarajuem
iznosu prema obraunatom ukupnom prihodu. Trokovi kapaciteta se obraunavaju iz
ukupnog prihoda u ukupnom iznosu u kojem su knjieni za to obraunsko razdoblje. Prema
tome se trokovi kapaciteta ne aktiviraju u zalihama. Tehniko obraunavanje po DC metodi
se obavlja na slijedei nain:
Od ukupnog prihoda se najprije oduzmu trokovi proizvoda. Razlika se naziva doprinos
pokriu. Doprinos pokriu se rasporeuje na trokove kapaciteta koji su odreeni
proizvodnim potencijalom tvrtke. Nakon toga ostaje dobit.
Razlika DC i ostalih kalkulacija je u tome to DC metoda na robu ili uinke koji su na
zalihama plaa trokove kapaciteta i uz uvjet da si smanji dobit, dok ostale metode zalihe
vode u punom iznosu kao potraivanje.3

5. KAKO NAPRAVITI KALKULACIJU PROIZVODNJE?

3

http://bs.scribd.com/doc/7159657/42/METODE-KALKULACIJA

Rizici koji redovito prate poljoprivrednu proizvodnju, kao to su vremenske neprilike,

dovoljan su razlog za uvaavanje svih pravila agrotehnike i paljivo planiranje budue
proizvodnje i oekivanih ekonomskih rezultata, odnosno izradu kalkulacije.
Kalkulacija je jednostavan pregled visine trokova i prihoda svake proizvodnje koja se odvija
na poljoprivrednom gospodarstvu. U strukturi kalkulacije potrebno je, to je mogue tonije,
specificirati proizvodne rezultate (prinose i prihode) i trokove odnosno inpute, izraene
koliinski i vrijednosno za svaku pojedinu proizvodnju. Stoga podloga za izradu kalkulacije o
ostvarenoj proizvodnji mora postojati u obliku evidencije o trokovima, prinosima, cijenama,
prihodima.
Za izradu kalkulacije budue, planirane proizvodnje potrebno je poznavati osnovne
tehnoloke zahtjeve i na temelju njih realno procijeniti oekivane trokove proizvodnje
(potreban repromaterijal, trokove mehanizacije, radne snage i dr.) te mogue rezultate
proizvodnje odnosno prinose. Kao dobar izvor podataka za procjenu cijena mogu posluiti
cjenici kemijskih i sjemenarskih kua, proizvoaa gnojiva te podaci TISUP-a (Trino
informacijski sustav u poljoprivredi, Vukovarska 78, Zagreb, www.tisup.mps.hr) koji
prikuplja i obrauje cijene poljoprivrednih proizvoda i inputa na tritu Republike Hrvatske.
Tako izraene kalkulacije omoguuju i usporedbe pojedinih proizvodnji, utjecaj promjene
cijena proizvoda ili visine trokova te vrste proizvodnje na konani rezultat poslovanja.

Osim to je temelj za utvrivanje rezultata proizvodnje, kalkulacija je dobar pokazatelj odnosa

tj. udjela pojedinih stavki prihoda i trokova pojedinane proizvodnji u ukupnoj proizvodnji i
poslovanju gospodarstva. Tako se, primjerice, moe utvrditi udio prihoda od proizvodnje
salate u ukupnoj povrarskoj proizvodnji ili udio poticaja u ukupnim prihodima, itd.
Na kraju, iako ne manje vano, kalkulacija je dobra podloga za donoenje kratkoronih i brzih
odluka te planiranje budue proizvodnje i investicija, u sluaju promjene obujma i vrste
proizvodnje, tehnologije i naina uzgoja i drugoga.

Jednostavan, brz i najee koriten nain utvrivanja ekonomskih pokazatelja poljoprivredne

proizvodnje pojedinano i ukupno jest model kalkulacije pokria varijabilnih trokova (engl.
GROSS MARGIN).

5.1. Kalkulacije pokria varijabilnih trokova

Nain izrauna kalkulacija pokria varijabilnih trokova temelji na utvrivanju prihoda i

trokova proizvodnje na razini varijabilnih trokova u jednoj godini, na odreenoj
proizvodnoj povrini (najee 1 ha). U strukturu prihoda ulaze svi prihodi ostvareni
prodajom proizvoda ili po drugim osnovama (poticaji) u odreenoj proizvodnji. Visina
prihoda ovisi o koliini proizvoda i cijeni.
Na poljoprivrednim gospodarstvima javlja se vie vrsta trokova: neki su specifini samo za
jednu vrstu proizvodnje te se mogu izraziti koliinski i vrijednosno i pripisati pojedinoj
proizvodnji. To su varijabilni trokovi jer su izravno povezani s odreenom vrstom
proizvodnje, javljaju se jednom u proizvodnom procesu, variraju ovisno o obujmu
proizvodnje odnosno njezinom poveanju ili smanjenju. Ne javljaju se ako se nita ne
proizvodi. Zato to se mogu tono utvrditi i specificirati po pojedinim proizvodnjama, ulaze u
strukturu kalkulacije pokria varijabilnih trokova.

U biljnoj proizvodnji se na poljoprivrednim gospodarstvima najee javljaju ovi varijabilni

trokovi:
-

Sjemenski i sadni materijal

Organska gnojiva
Mineralna gnojiva
Sredstva za zatitu bilja
Sezonska radna snaga
Unajmljene mehanizirane usluge i oprema
Operacije poslije berbe/etve (suenje, ienje, sortiranje)
Ambalaa (vree, sanduci, vezivo i dr.)

Druga vrsta trokova odnosi se na sve proizvodnje; stalni su i u proizvodnji prisutni dulje
razdoblje. To su fiksni trokovi, kojima su osnovna obiljeja: ne ovise o vrsti i obujmu
proizvodnje, ne mogu se iskazati po pojedinim proizvodnjama te se stoga obraunavaju na
razini cijeloga gospodarstva.

U fiksne trokove najee ubrajamo:

-

trokovi vlastite poljoprivredne mehanizacije i opreme: odravanje i amortizacija,

gorivo i mazivo,
odravanje i amortizacija gospodarskih zgrada,
opi trokovi gospodarstva: voda, elektrina energija, razliite vrste osiguranja,
plae stalnih radnika (ukljuujui zdravstveno i mirovinsko osiguranje),
trokovi najma poljoprivrednog zemljita,
trokovi kamata na kredite, zajmove i leasing rate.

Primjerice, traktor se koristi za sve poljoprivredne proizvodnje na gospodarstvu (obrada

zemljita za sve kulture, sjetva i sadnja, prijevoz, itd.) te je stoga vrlo teko razdijeliti trokove
koritenja traktora po proizvodnjama. Moe se odrediti koliinu utroenog goriva u jedinici
vremena (sat, dan, tjedan), ali teko je tono odrediti koja se koliina goriva utroi na koju
proizvodnju. Isti je sluaj i sa trokovima odravanja i amortizacije.

Vano je istaknuti da su kalkulacije pokria varijabilnih trokova dobar pokazatelj uspjenosti

poslovanja gospodarstva kada se proizvodnja ostvaruje punim kapacitetom, odnosno kada je
primjerice nasad jabuka, vinograda ili neke druge viegodinje kulture u punoj rodnosti, ili
kada su nabavljena proizvodna grla u stoarskoj proizvodnji.
Meutim, svakoj proizvodnji prethode investicijski trokovi ulaganja npr. za podizanje
nasada, podizanje plastenika za povrarsku proizvodnju ili izgradnju i opremanje stajskog
objekta u stoarskoj proizvodnji, rasporeeni (ovisno o vrsti proizvodnje) kroz odreeno
razdoblje do postizanja punog kapaciteta proizvodnje. Stoga investicijski trokovi i neki
prihodi investicijskog razdoblja ne ulaze u strukturu kalkulacija pokria varijabilnih
trokova.4

http://www.agroburza.hr/2011/01/kako-napraviti-kalkulaciju-proizvodnje/

6. ZAKLJUAK

Pod kalkulacijom se najee podrazumijeva raunski postupak pomou kojeg se po

odreenim metodama obraunavaju trokovi koji ine cijenu kotanja (C.K.) odreenog
uinka.
Osnovni cilj ovakvog obrauna je u tome da se proizvedeni uinci opterete onim trokovima
koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni prihod odnosno
financijski rezultat. Do cijene kotanja nije jednostavno doi, jer se uz razliite vrste trokova
i njihovih obiljeja mora uzeti u obzir i injenica da se pri razliitoj proizvodnji pojavljuje ne
samo jedan finalni proizvod, vei vie njih. Mogua je i u poljoprivredi je vrlo esta
proizvodnja jednog glavnog proizvoda, te jednog ili vie sporednih proizvoda. U praksi to
uzrokuje nemogunost objektivnog utvrivanja odnosa trokova meu pojedinim proizvodima.

Strukturu kalkulacije proizvodnje predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih

prema odreenom uinkovitom redoslijedu. Prema vrsti cijene koja se izraunava razlikuju se
elementi strukture cijene kotanja, elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture
nabavne cijene i dr. Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da
omoguuju to jednostavniji i laki obuhvat trokova, bolje usporeivanje, kontrolu i analizu
trokova, te utvrivanje i mjerenje initelja koji odreuju visinu cijene.
Prodajna cijena se utvruje na tritu, pa razlika izmeu prodajne cijene bez PDV-a i cijene
kotanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena vea od cijene kotanja govori
se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku. Struktura cijene kotanja se jo ralanjuje po
ovisnosti trokova o stupnju iskoritenja kapaciteta. Ukljuivanjem raspodjele promjenjivih
(varijabilni) i stalnih (fiksni) trokova dobije se prikazana trokova struktura prodajne cijene.
Izrada kalkulacije esto zahtijeva da se procijene neke veliine kao to su, na primjer,
oekivani opseg proizvodnje, utroci pojedinih elemenata proizvodnje (na primjer, utroci
osnovnog materijala, energije, radne snage i sl.), vrijednosti netrinih proizvoda
namijenjenih vlastitim potrebama, odnosno materijala za proizvodnju koji nemaju
opepoznatu trinu cijenu (na primjer, vrijednost sporednih proizvoda ili otpadaka koji se
koriste u daljnjoj proizvodnji) itd.
Zbog toga, realnost kalkulacije ovisi o tonosti postupka procjene pojedinih veliina u
kalkulaciji, koritenoj metodi kalkulacije i tonosti provoenja raunskih postupaka u
kalkulaciji.

7. LITERATURA

Knjige:
-

Belak V., Brkani V., Habek M., RAUNOVODSTVO PROIZVODNJE, RRiFplus d.o.o. za nakladnitvo i poslovne usluge, rujan 2009. god.

Grgi Z., Trokovi i kalkulacije, oujak 2006. god., Zagreb

Internet:
http://www.agroburza.hr/2011/01/kako-napraviti-kalkulaciju-proizvodnje/
http://bs.scribd.com/doc/7159657/42/METODE-KALKULACIJA