oklopnika i lakooruanika obojih tisuu, i sto konjanika, n eke

selinuntske lakooruanike i konjanike, zatim neto G eljana

i u svem u d o tisuu Sikulaca p a k re n e p rem a Sirakuzi.

SEDMA KNJIGA
GILIP, STIGAVI U SIRAKUZU, NAPADNE ATENSKA
UTVRENJA
1.
K ad su Gilip i P iten popravili lae, doplove iz
T aran ta uz obalu do epizefirskih Lokrana i doznajui ve
tonije, da S irakuza nije ba sasvim opkoljena zidom, nego
d a je jo mogue doi s vojskom i unii u nju preko Epipola,
vijeali su, da li bi se, im ajui za plovidbe Siciliju s desne
strane, odvaili uploviti ravno u S irakuzu ili bi doplovili
n ajp rije s lijeve stra n e u H im eru i doli kopnom , poto p ri
drue sebi sam e H im erane i drugu vojsku, kako budu mogli
koga nagovoriti. I odlue ploviti prem a Him eri, osobito to
jo nisu b ile stigle u Regij etiri atike lae, koje je N ikija
ipak odaslao doznajui, d a su oni kod Lokrana. P retekavi
tu strau, preplove m orski tjesnac p a pristavi u R egiju i
Meseni stignu u H im eru. Nalazei se ondje nagovore Him e
rane, d a ra tu ju zajedno s n jim a i d a ih slijede te da d ad u
oruje m o rn arim a s njihovih laa, koji ga nisu im ali (jer su
brodove u H im eri izvukli n a kopno). I poslavi poslanike
k Selinunanim a, pozivali su ih, d a im vojskom dou u su
sre t n a odreeno m jesto. G eljani im takoer obeaju poslati
neto vojske, iako n e mnogo, a tako i n eki Sikulci, k o ji s u
bili m nogo sp rem n iji da p ristan u uz njih, poto je nedavno
u m ro A rhonid, koji je bio k ra lj nekih tam onjih S ikulaca
i dosta moan, a A tenjanim a je bio prijatelj, i ujedno je r
se inilo, d a je Gilip doao iz Lakedem ona s ozbiljnom n a
kanom. G ilip uzm e od svojih m o rn ara i pom orskih vojnika
one, koji su bili naoruani, nek ih sedam stotina, i him erskih
380

2. K orinani su iz Leukade h itje li u pomo s ostalim

laam a, to su mogli bre, i Gongil, jed an od ko rin tsk ih za
povjednika, posljednji k ren e s jednom laom , ali p rv i doe
u Sirakuzu, m alo p rije Gilipa. I n jih zatee gdje k an e sazvati
skuptinu o p restan k u ratovanja, pa ih sp rijei u tom e i
o h rab ri govorei, d a jo i druge la e plove k njim a, a kao
zapovjednik d a je G ilip K leandridin poslan od Lakedem onjana. I S irakuani se ojunae i odm ah izau G ilipu u su sret
sa svom vojskom, je r su doznavali, da je ve blizu. O n za
uzm e tad a n a svom ,p ohodu sikulsku tv r a v u J e te i svrstavi
se kao za boj doe na Epipole, kam o se u spne preko E u rijela, kuda su se p rije popeli i A tenjani, te u d ari sa S irak u anim a n a atenski zid. Doao je ba u vrijem e, kad su A te
n jan i ve bili dovrili dvostruki zid od sedam ili osam s ta
d ija do velike luke, osim netp m alo prem a m pru. A to su
jo gradili. Za ostali dio krunoga zida prem a T rogilu sve
do drugoga m ora bilo je kam enje za vei dio ve naslagano,
neto je stajalo n a p6 dovreno, a d rugo dovreno. U toliku
je opasnost b ila dola Sirakuza.
3. K ad su se G ilip i S irakuani stali iznenada p rib li
avati A tenjanim a, oni se n a jp rije sm etu, a zatim se sv r
staju za boj. Doavi blizu, on stan e i poalje k njim a po
slanika govorei, ako su voljni u ro k u od p et dana izai iz
Sicilije uzevi sa sobom- sve svoje, d a je sp rem an sklopiti
s njim a ugovor. Oni nisu za to m arili, nego ga odaalju ne
odgovorivi nita. P oslije toga su s e ' sprem ali jed n i protiv
drugih za boj. Videi, d a su S irak u an i zbunjeni i da ih nije
lako svrstati, G ilip je vodio vojsku vie n a otvoreno polje.
N ikija n ije vodio A ten jan e za njim , nego je m irovao kod
svoga zida. A kad je Gilip vidio, da oni n e navaljuju, od
vede vojsku n a uzvisinu zvanu Tem enit, gdje prenoe. Su
tra d a n izvede najvei dio vojske i sm jesti je protiv atenskih
zidova, d a ne bi ili drugam o u pomo, a jed an dio poalje
p ro tiv tvrave Labdala, zauzm e je i poubija sve, koje je u njoj
uhvatio. A to m jesto nije A tenjanim a bilo vidljivo. Istoga
d an a uhvate S irakuani atensku troveslarku, koja je k rsta
rila po luci.
381

N A JP R IJE ODBIJEN, G IL IP PR ISILI ATENJANE,

DA SE POVUKU IZA SV O JIH UTVRDA
4.
Poslije toga su Sirakuani i saveznici gradili jedno
stav n i zid preko Epipola poevi od grada gore prem a po
prenom zidu, da A tenjani, ako ih n e bi m ogli sprijeiti, n e
b u d u vie k ad ri opkoliti ih zidom. A tenjani su se, dovrivi
zid u z more, ve popeli gore, a Gilip (jer je jedan dio aten
skoga zida bio slab) navali nou s vojskom n a njega. im su
to A tenjani opazili (jer su sluajno noili vani), pou protiv
njega, a kad je on to vidio, brzo odvede svoje natrag. A tenjani
nadozidaju ono m jesto jo vie i sami su tu straili,, a ostale
saveznike odm ah raspodijele po ostalom dijelu zida, gdje je
svaki pojedini imao straiti.
N ikija odlui u tv rd iti t. zv. Plem irij. To je r t nasuprot
gradu, koji proteui se u m ore ini ulaz u veliku lu k u
uskim. Ako bi se on utvrdio, inilo m u se, da e doprem a
ivea b iti iB-ka. Oni e tako iz m anje udaljenosti nadzirati
sirak u k u luku i n e e treb a ti kao sad izvoditi pokrete iz po
zadine luke, ako budu to poduzim ali m ornaricom . Svraao je'
ve panju vie na pom orski ra t videi, da su im pothvati
s kopna nakon dolaska Gilipova dosta beznadni. Prebacivi
dakle onamo vojsku i lae, sagradi tri utvrde. U njim a je bio
p o h ran jen najvei dio ra tn ih sprava i ondje su bile usidrene
i velike teretn e lae i brze lae. I tako tada prvi p u t riasta
nevolja osobito za momad brodova. Bila je oskudica vode,
i dobavljali su je ne s bliza, i ujedno, kad bi m ornari izali,
da sk u p ljaju drva, unitavali bi ih sirakuki konjanici, koji
su bili gospodari kraja. Treina se sirakukih konjanika sm je
stila kod tvravice u O lim pijeju poradi posade u P lem iriju,
d a n e bi izlazili odanle, d a pustoe. N ikija je doznavao, d a i
ostale k o rin tsk e lae plove protiv njih, stoga je ppslao, da
paze n a njih, dvadeset laa, kojim a je bilo naloeno, d a vre
b aju na n jih kod Lokara, R egija i sicilskih pristanita.
5.
G ilip je u isto v rijem e gradio zid preko Epipola
sluei se kam enjem , koje su A tenjani sprem ili za se, i u v ijek
izvodio i v rstao pred zidom S irakuane i saveznike. I A te
njan i su se v rsta li protiv njih. A kad je Gilip mislio, da je
zgodan as, p rv i navali. I kad je dolo do boja izbliza, borili
382

su se izm eu zidova, gdje se sirakuko konjanitvo n ije dalonikako upotrebiti. Poto su S irakuani i njihovi saveznici bili
pobijeeni i poto su po ugovoru sakupili poginule, a A tenjani
podigli pobjedni znak, Gilip sazove vojsku i ree, da n ije bila
njihova pogreka, nego njegova, je r je bojnom redu, odvie
ga stisnuvi u n u ta r zidova, oduzeo pomo konjanitva i s tri
jelaca. Sad e ih dakle opet povesti n a njih. I pozivao ih je,
da razm iljaju ovako: bojnom sprem om ne e biti slabiji, a
to se tie borbenosti, bit e nesnoljivo, ako ne budu drali,
da je pravo, da oni, Peloponeani i Dorani, svladaju Jonjane,
otoane i odasvud skupljene lju d e i istje raju ih iz svoje ze
m lje. Poslije toga, kad je bila zgoda, opet ih je vodio protiv
A tenjana.
6. N ikija i A tenjani su drali, ako n ep rijatelji i ne bi.
htjeli zapodijevati bitke, da je nuno ne doputati im da
grade zid uz njihov (jer je njihov id gotovo ve bio nadm aio
svretak atenskoga zida, a ako bi ga prem aio, onda b i za
A tenjane neprestano u boju pobjeivati znailo isto, to i.
ne boriti se). Stoga su krenuli u navalu p ro tiv Sirakuana.
Gilip izvede oklopnike dalje od zidova nego p rije i stane
zam etati boj, a konjanike i strijelce sv rsta u bok A tenjanim a
n a otvorenom polju, gdje su p re sta ja li rad o v i n a obim zidovi
ma. U darivi za boja n a lijevo atensko krilo, koje je stajalo
prem a njim a, konjanici ga nag n aju u bijeg. P oradi njegova
bijega pobijede S irakuani i ostalu vojsku i n a tje ra ju je iza
zidova. Slijedee noi, pretekavi ih, izgrade usporedni zid i
prekorae atensku gradnju, tako d a ih oni nisu vie mogli
spreavati, i ujedno su A tenjane, ako bi i bili nadm oniji,
potpuno liili m ogunosti, d a ih jo opkole zidom.
7. Poslije toga preostalih dvanaest korintskih, am prakih i leukadskih laa uplovi u lu k u neopaeno od atenske
strae (zapovijedao im je K orinanin Erazini) i pom ognu S irakuanim a sag rad iti ostatak grad n je sve do poprenoga zida,
Gilip poe u ostalu Siciliju po vojsku, d a sakupi i pom orsku
i pjeaku i da istodobno predobije za se gradove, ako koji ili
nije bio sklon ili se jo sasvim drao po stra n i od rata. I b u d u
poslani drugi sirak u k i i korin tsk i poslanici u Lakedem on i
K orint, d a jo prevezu vojske, [na koji se god nain bude dalo]
383

tere tn im ili prijevoznim laam a ili kako m u drago d ru g a

ije, je r su i A tenjani slali po pojaanja. S irakuani su m or
n aricu oprem ali m om cima i pokuavali da i njom navale te
s u i u svem u ostalom bili vrlo odluni.
ti

NIK I JA JA V LJA U ATENU O SVOM NEPOVOLJNOM

POLOAJU
8. Opazivi to i videi gdje danomice raste n ep rija te lj
ska mo i njihove vlastite potekoe, Nikija, koji je i inae
slao u A tenu este izvjetaje o svim pojedinim dogaajim a,
inio je to osobito tada, je r je drao, da je u velikoj pogibli
i da nem a n ik akva spasa, ako ih to p rije ili ne pozovu kui
ili ne poalju drugu znatnu vojsku. A bojei se, da poslani
glasnici ne e jav iti stvarno stanje ili zbog nevjetine u govoru
ili zbog slaba pam enja ili iz elje da govore po volji m notvu,
napie pismo drei, da A tenjani tako najbolje m ogu saznati
njegovo m iljenje, koje glasnik ne moe iskriviti, pa da za
kljue o istinitom stanju. I oni su poli s pismom, kakvo je
poslao, i da i sam i reknu, to je trebalo. A to se tie vojske,
on se brinuo, da je sada vie dri u obrani nego da je drago
voljno izlae opasnostima.
9. N a sv retk u istoga ljeta i atenski vojskovoa Euetion
zavojti n a A m fipol s P erdikom i m nogobrojnim Traanim a,
no grada ne osvoji, nego je, prevezavi okolnim putem troveslark e u Strim on, opsjedao g ra d s rijene stra n e polazei iz
H im ereja. I svravalo se to ljeto.
10. Slijedee zime dou u A tenu N ikijini glasnici i
iznesu to im je bilo usm eno reeno; odgovarali su, ako ih je
tko ta pitao, a zatim p red aju pismo. G radski tajn ik u stan e i
p roita ga A tenjanim a, a glasilo je ovako: 1
11. to smo p rije izvrili, A tenjani, znate po mnogim
drugim pism im a. A sad je vrijem e, da tono saznavi, kako
stojim o, stv o rite zakljuak. Poto smo u vie bitaka pobijedili
Sirakuane i poto smo sagradili zidove, na kojim a smo sada,
doao je L akedem onjanin Gilip s vojskom iz Peloponeza i iz
nekih gradova na Siciliji. U prvoj smo ga bici pobijedili, no
384

u kasnijoj, p ritisn u ti mnogim konjanicim a i strijelcim a, uzm akli smo iza zidova. Sad smo dakle odustali od opkoljavanja
zidinam a zbog m notva protivnika te m irujem o (ne bismo se
naim e mogli posluiti itavom vojskom, je r uvanje zidina
oduzim a jedan dio oklopnika). Oni su sagradili usporedo
s nam a jednostruk zid, tako da ih n ije vie mogue opkoliti
zidom, ako tko velikom vojskom taj usporedni zid ne napadne
i ne osvoji. Dogodilo se, d a mi, koji smo m islili d ru g e opsje
dati, ak sam i to doivljavam o, koliko se tie kopna, je r poradi
konjanika ne izlazimo daleko u zemlju.
12. A poslali su u Peloponez poslanike po d rugu voj
sku, i Gilip obilazi gradove n a Siciliji, da jedne, koji sad mi
ru ju , nagovori, neka zajedniki ra tu ju , a od drugih, ako uz
mogne, da jo i dovede pjeaku vojsku i oprem u za m orna
ricu. N am jeravaju naim e, kako saznajem , pokuati istovre
meno napadaj pjeakom vojskom na nae zidove i napasti
nas brodovim a na moru. I neka se nikom e od vas ne uini, da
je neobino, to to nam jeravaju pokuati i na m oru. Naa se
m ornarica, kako i oni znaju, u poetku odlikovala i suhim
brodovim a i sauvanom momadi. A sad su lae pu n e vlage,
je r su ve toliko vrem ena u m oru, i m om ad je oslabljena.
Brodove nije m ogue izvui n a kopno i osuiti, je r n as pro
tivnici, koji su nam m notvom laa dorasli, pa ak i nad
m oni, uvijek dre u oekivanju, d a e nas napasti. Oni oito
to pokuavaju, i navala stoji do njih, a im aju i vie mogu
nosti posuiti svoje brodove, je r n e v reb aju na druge n ep rija
telje.
13.
A nam a bi to jedva koristilo i kod obilja la a i
kad n e bismo bili prisiljen i kao sada straiti svim brodovim a.
Ako zanem arim o straenje sam o i za k ratk o vrijem e, ne emo
im ati hrane, koju i sada teko doprem am o mimo njihov grad.
Posada nam je poradi toga postradala i sad jo strad a, jer
njihovi konjanici un itav aju m ornare, kad idu daleko po drva,
plijen i vodu. Sluge, otkad su nam n ep rijatelji dorasli, prebjegavaju, stranci, koji su se ukrcali pod silu, odm ah odi lae
u svoje gradove, a oni, koji su se u poetku pom am ili za veli
kom plaom i vie m islili, d a e zaraivati novaca nego se boriti,
otkako vide ikako se n ep rija te lji preko oekivanja opiru brodo
vljem i inae, jedni odilaze toboe kao prebjezi, a drugi, kako
25

P o v ije s t P e lo p o n e sk o g r a t a

tko m oe (jer je S icilija prostrana). Neki su i kupovali ovdje

h ik arske robove pa, nagovorivi zapovjednike troveslarki, da
robove U krcaju m jesto njih, unitili su zapt u m ornarici.

ATEN JA NI ZAKLJUE DA SE N IK IJI PO A L JE POMO.

LAKEDEMONJANI MEUTIM ZAPOSJEDNU DEKELEJU
U ATI Cl

14. Iako znate, piem vam, da je m ali broj vjete po

sa d e 1i da malo m ornara znade brzo staviti u pokret lau i
drati veslanje u redu. Od svega je toga najnezgodnije, to
m eni kao zapovjedniku nije mogue to popraviti (jer je teko
rav n ati vaom udi) i to ne moemo niotkud smoi momadi
za lae, dok je to neprijateljim a mogue s mnogo strana. N u
no je, da onim, s ime smo doli, pokrivam o potrebu i gu
bitke momadi, je r gradovi, koji su nam sad saveznici, Naks
i K atana, to ne mogu. A ako jo jedno uspije neprijateljim a,
da k ra je v i Italije, koji nas hrane, prijeu k njim a videi, kako
stojim o i da nam v i n e pom aete, dovrit e ra t bez boja prisi
livi nas opsadom na predaju.

16. N ikijino je pism o toliko javljalo. uvi pismo, A tenjani nisu N ikiju rijeili zapovjednitva, nego su mu, dok
stignu drugi suzapovjednici, koje odaberu, izabrali od njego
vih tam onjih lju d i dvojicu, M enandra i Eutidem a, d a se n e
bi sam u bolesti muio. I zakljue, da se poalje druga vojska,
i pom orska i kopnena, izm eu A ten jan a unesenih u vojni po
pis i saveznika. Kao suzapovjednike izaberu m u Demostena
A lkistenova i Eurim edonta Tuklova. Eurim edonta odaalju od
m ah o zimskom solsticiju na Siciliju sa deset la a i sa sto
dvadeset talenata srebra, da ujedno jav i tam onjim etama, da
e pomo doi i da e se oni b rin u ti za njih.

J a bih vam mogao jav lja ti druge vijesti ugodnije od ovih,

ali ipak ne korisnije, ako treba da tono znate ovdanje p ri
like i d a donesete zakljuak. P a ipak poznajui vau ud, je r
elite sluati samo najugodnije, a kasnije se tuite, ako vam
koji od dogaaja n e ispadne tom e nalik, drao sam sigurni
jim, 3 a vam jav im istinu.
15. I sad tako prosuujte, d a s obzirom n a zadatke,
S kojim a smo u poetku doli, ni vojnici ni vojskovoe nisu
bili prijek o ra vrijedni. Ali k ad se digla itava Sicilija i kad
ktom e iz Peloponeza oekuju drugu vojsku, zakljuite napo
kon, d a ovdanji vojnici nisu dorasli n i sadanjim n ep rijate
ljim a, nego d a je potrebno ili ove otprem iti n atra g ili poslati
im u pomo jo d ru g u n e m anju vojsku, i pjeaku i pom or
sku, i ne m alo novaca, a m eni koga za zam jenika, je r n e mogu
tu o stati zbog bolesti bubrega. Molim vas, d a budete prem a
m eni obazrivi, je r sam vam , dok sam bio zdrav, uinio kao
vojskovoa m nogo dobra. A to kanite uiniti, uinite odm ah
n a poetku proljea i ne odgaajte, je r e nep rijatelji za
k ratk o v rijem e pribaviti sebi pojaanja n a Siciliji, a iz Pelo
poneza e ona stii dodue sporije, ali ipak, ako n e budete
pazili, ili ih n e ete opaziti, kao i prije, ili e vas pretei.

28S

17. D em osten je zaostao sprem ajui se da isplovi u

rano proljee; zahtijevao je od saveznika vojsku, a iz A tene
je priprem ao novac, lae i oklopnike. A ten jan i poalju i dva
deset laa, da strae oko Peloponeza, d a se iz K o rin ta i Pelo
poneza nitko ne preveze n a Siciliju. K ad su naim e doli posla
nici i jav ljali K orihanim a, d a je poloaj n a Siciliji bolji, oni
su drali, d a su i p rv i p u t odaslali bregove v rlo zgodno, p a su
se ohrabrili jo m nogo vie i sprem ali se i sam i d a u teretn im
laam a odaalju oklopnike n a Siciliju, a n a isti n ain su se
sprem ali i L akedem onjani da ih poalju iz ostaloga Pelopo
neza. K orinani su oprem ali mom cima dvadeset i pet laa,
da se ogledaju u pom orskom boju s brodovim a n a strai kod
N aupakta i da tako A tenjani kod N aupakta, pazei n a njihove
troveslarke, ako se one postave p ro tiv njih, slabije spreavaju
teretn e lae, d a otplove.
18. L akedem onjani su se sprem ali i na p rovalu u A tiku,
kako su ve p rije odluili, a poticali su ih i S irakuani i Ko
rinani, k ad su doznali za atensko odailjanje pomoi n a Sici
liju, elei d a se njihovom provalom to omete. I A lkibijad ih
je uporno upuivao, neka u tv rd e D ekeleju i n eka n e poputaju
u ratovanju. N ajvie je L akedem onjanim a ulijevalo neko p o
uzdanje to, to su drali, d a e A ten jan e u p letene u r a t n!a
dvije strane, s n jim a i sa Siciljanim a, lake svladati, i to su
mislili, d a su oni prvi p rek rili ugovor. U p rijanjem ratu,
38?

drali su, do povrede ugovora dolo je vie s njihove strane,

je r su Tebanci uhili u P la teju za vrijem e tra ja n ja ugovora,
i, prem da je u prijanjim ugovorim a bilo reeno, da se ne
die oruje, ako se protivnici budu h tjeli podvrgavati sudu,
oni nisu sluali, iako su ih A tenjani pozivali n a sud. Stoga su
drali, da s pravom podnose nesreu, i pom iljali su n a udes
kod P ila i ako ih je kakvo drugo zlo snalo. No kad su A te
njani, polazei sa trid eset brodova iz A rga, opustoili jed an dio
E pidaura i P raz ije i d ru g a m jesta i istodobno gusarili iz P ila
te, koliko bi god p u ta nastale nesuglasice o kojoj dvojbenoj
toci ugovora, prem da su ih Lakedem onjani zvali pred sud,
nisu h tjeli s tv a r po v jerav ati sudu, ta d su Lakedem onjani, sm a
trajui, d a prestupak, o koji su se i sam i p rije ogrijeili, opet
isto tako pogaa A tenjane, bili sprem ni n a ra t. I te su zime
zahtijevali od saveznika eljeza i sprem ali su ostalo orue za
g ra d n ju tvrave. Sam i su m eutim skupljali pojaanja, da ih
n a teretn im laam a odaalju vojsci na Siciliji, i ostale su P eloponeane na to silili. I zima se svravala, i svravala se
osam naesta godina ovom ratu, koji je opisao Tukidid.
19.
Odmah na poetku slijedeega proljea sasvim rano
provale Lakedem onjaijj i saveznici u A tiku pod vodstvom
lakedem onskoga k ra lja Agida A rhidam ova. N ajprije opustoe
k ra j uz ravnicu, a zatim stan u u tv r iv ati D ekeleju podijelivi
posao po gradovim a. D ekeleja je udaljena od atenskoga grada
nekih sto dvadeset stadija, a otprilike toliko (i n e mnogo vie)
i od Beotije. T vrava se gradila radi nanoenja tete po ra v
nici i najplodnijim dijelovim a zemlje, a vidjela se sve do
atenskoga grada. Peloponearii u Atici i saveznici gradili su
utv rd u , a oni u Peloponezu odailjati su u isto vrijem e oklopn ik e prijevoznim laam a na Siciliju. Lakedem onjani izaberu
n ajbolje izm eu. dravnih robova i novograana, obojih est
stotina, za oklopnike i kao zapovjednika S partanca E krita, a
Beoani tris ta oklopnika, kojim a su zapovijedali Tebanci
K senon i N ikon i Tespijac H egezandar. Ti se dakle prvi zapute
n a m ore k renuvi iz T enara u Lakoniji. A poslije tih, ne
mnogo kasnije odaalju K orinani pet stotina oklopnika, jedne
iz sam oga K orinta, a druge najm ivi za plau izm eu A rkaana; za njihova zapovjednika odrede K orinanina Aleksarha. I Sikionjani poalju zajedno s K orinanim a dvjesta
388

oklopnika, kojim a je zapovijedao Sikionac Sargej. Onih dva

deset i p et korintskih brodova, oprem ljenih zimi momcima,
stajalo je usidreno protiv dvadeset atikih kod N aupakta, dok
im oklopnici prijevoznim brodovim a otplove iz Peloponeza. A
oprem ili su ih odm ah spoetka rad i toga, d a ne bi .A tenjani
vie pazili na prijevozne brodove nego n a troveslarke.
20.
M eutim su i A tenjani, dok se u tv r iv ala Dekeleja,
i to odm ah na poetku proljea, poslali trid eset brodova u peloponeske vode pod zapovjednitvom H arik la Apolodorova,
kome je bilo naloeno, d a skrene i u A rg i prem a saveznikom
ugovoru pozove na brodove argivske oklopnike. 1 Demostena
su slali na Siciliju, kao to su nam jeravali, sa ezdeset aten
skih brodova i pet hijskih, sa tisuu dvjesta atenskih oklop
nika iz popisa novaka i s toliko otoana, koliko ih je bilo mo
gue najvie skupiti iz pojedinih m jesta, i ktom e uzevi od
ostalih podlonih saveznika sve, to su gdje mogli uzeti po
trebno za rat. Bilo m u je zapovjeeno, da n ajp rije zajedno
s H ariklom plovi uzdu L akonije i zajedniki s njim ratuje.
Doplovivi do Egine, Demosten je ekao tam o vojsku, koja je
jo zaostala, i dok H ariklo uzme sa sobom Argivce.
U DVOSTRUKOJ BICI KOD SIRAKUZE ATENJANI
POBIJEDE NA MORU, ALI G IL IP OSVOJI ATENSKU
UTVRDU PLEM IRIJ
21.
Na Siciliji p ak nekako u isto vrijem e toga proljea
doe Gilip u S irakuzu vodei iz gradova, koje je nagovorio,
vojsku to je veu odakle mogao. I sazvavi S irakuane ree,
da treba da oprem aju momcima to m ogu vie brodova i da
kuaju p rih v atiti pom orsku bitku, je r se nada, da e tim e
izvriti za ra t neko djelo vrijedno da se izvrgnu opasnosti. A
nagovarao ih je vrlo mnogo zajedno s njim i H erm okrat, da
ne budu kukavice, nego da u d are brodovim a na A tepjane.
Govorio im je, da ni oni nem aju vjetine na m oru od p rad je
dova ni vjeno, nego da su stanovnici kopna jo vie od S irakuana, a prisilili su ih M eani, da postanu pomorci. Smionim
ljudima, k ak v i su i A tenjani, ine se najopasnijim a oni, koji
.smiono u staju n a njih. Ono isto, ime oni tje ra ju u stra h svoje
blinje, prem da se kadto ne odlikuju snagom, nego smionom
389

navalom , m ogu doivjeti i oni poput njihovih protivnika. I

ree, d a dobro zna, da e tim , to e se iznenada smiono odu
p rije ti atenskom brodovlju, budui da e se od ta k v a ina
oni uplaiti, postii neto vie nego to e A tenjani nakoditi
svojim znanjem neiskusnim Sirakuanim a. N eka dakle poku
aju m ornaricom i neka ne oklijevaju. S irakuani se n a nago
v or Gilipov, H erm okratov i jo drugih odlue na pom orski
boj i stan u p u n iti lae posadom.
22. K ad je brodovlje bilo sprem no, Gilip izvede podno svu kopnenu vojsku i sam je nam jeravao, kopnom navaliti
n a u tv rd e n a P lem iriju, a u isto vrijem e sve su sirakuke
tro v eslarke plovile po dogovoru protiv njih: trideset i pet iz
velike luke, a etrdeset i pet plovilo je okolo iz m anje luke,
gdje im je bio i lfver, hotei se sjediniti s laam a unutalr
velike lu k e i istodobno u d ariti n a Plem irij, da uznem ire Aten jane s obje strane. A tenjani nato brzo uk rcaju m omad na
ezdeset brodova i od toga su sa dvadeset i p et vodili pom orsku
b itk u p ro tiv trideset i p et sirakukih laa u velikoj luci, a
s ostalim a su ili u susret onim brodovim a, koji su iz kvera
plovili okolo. Vodili su boj pred sam im ulazom u veliku luku
i dugo se opirali jedni drugim a, je r su jed n i htjeli iznuditi
ulaz u luku, a drugi sprijeiti ga.
23. K ad su A tenjani na P lem iriju sili k m oru i pozorno
m o trili pom orsku bitku, Gilip ih uto iznenadi navalivi neoe
kivano u zoru n a utvrde i zauzm e n ajp rije najveu, a zatim i
dv ije m anje; posada se nije oduprla, kad je vidjela, kako su
lako zauzeli najveu utvrdu. L judi iz prve zauzete utvrde,
koliko ih je pobjeglo i n a teretn e lae i na neki prijevozni
brod, teko su se spaavali u tabor. Budui d a su Sirakuani
pobjeivali laam a u pom orskoj bici u velikoj luci, progonila
ih je jedna troveslarka, koja je brzo plovila. Dok su Lakedem onjan i osvajali dvije utvrde, u to su vrijem e i Sirakuani bili
ve pobijeeni, pa su bjegunci iz u tv rd a lake mogli um ai
plovei uz obalu. Sirakuke lae, borei se pred ulazom u
luku, p ro b iju se kroz atenske lae i stan u ploviti u luku u ve
likom n ered u i m eusobno se pom etu te prep u ste pobjedu
A tenjanim a. Oni n a tje ra ju u 'b ije g te lae, a tako i one, koje
su ih p rije pobjeivale u luci. I potope jedanaest sirakukih
laa i u b iju mnogo ljudi osim ^m ih, koliko ih je bilo u tri
390

lae, a te uhvate ive. A od svojih la a izgube tri. P ortine

sirakukih laa izvuku n a suho te, podigavi pobjedni znak
n a otoiu pred P lem irij em, v rate se u svoj tabor.
24. S irakuani su u pom orskom b oju tak o proli, a
u tv rd e na P lem iriju drali su u svojim ru k am a i podigli zbog
n jih t r i pobjedna znaka. Jed n u od d v iju kasn ije osvojenih
u tv rd a srue, a dvije, koje su popravili, uvala je posada. Kod
zauzea u tv rd a pogine i bude zarobljeno mnogo ljudi, a zapli
jene i sav novac, koga je bilo mnogo. Budui d a su se A tenjani
sluili u tv rd am a k ao skladitem bilo je o n dje mnogo trgo
vake robe i hrane, a bilo je i mnogo stv ari, koje su p rip a
dale trijerarsim a, je r su zaplijenili i etrdeset jed ara za trove
slark e i ostali p rib o r i tri troveslarke, koje su bile izvuene
n a suho. Zauzee P lem irij a zadadeatenskoj vojsci vrlo velik
i jedan od najteih udaraca, je r nisu vie mogli sigurno plo
viti u lu k u dovozei hran u (Sirakuani su ih o n dje usidreni
spreavali, i h ra n u su sad uvozili vodei bojeve), a i inae
to prouzrokova zaprepatenje i m aloduje kod vojske.
25. Poslije toga poalju S irakuani dvanaest laa i kao
njihova zapovjednika S irakuanina A gatarha. Je d n a je od njih
plovila u Peloponez s poslanicim a, koji su im ali razloiti nji
hov poloaj, prikazati, da su puni nade, i potaknuti ih, da jo
jae vode ondje rat. Ostalih jed an aest laa otplovi p rem a Ita
liji, je r su doznavali, da teretn i brodovi krcati raznom robom
plove k A tenjanim a. I susrevi te brodove, veinu ih u n ite i
spale grau za gradnju brodova, koja je bila sprem na za Atenjane na podruju Kaulonije. P oslije toga odu u Lokre. Dok
su bili ondje usidreni, doplovi iz Peloponeza jedan od p rije
voznih brodova s tespijskim oklopnicima. Sirakuani ih uzm u
na svoje brodove te uz obalu zaplove kui. A tenjani, uvrebavi ih sa dvadeset brodova kod M egare, u h v ate jedan brod
skupa s ljudim a, a ostale nisu mogli uhvatiti, nego oni uteku
u Sirakuzu.
Doe i do okraja u luci oko kolaca, koje su S irakuani
zabili u m ore pred starim brodskim sprem itim a, da bi im
lae iza kolaca leale usidrene i da im A tenjani plovei protiv
njih i napadajui ih ne kode, A ten jan i p ritjera ju do kolaca
lau, koja je m ogla nositi teret od 10.000 talen ata1, s drvenim
1 Talenat je kod Grkia iznosio kao teina 26,20 kg.
391

to m jev im a i zatienu ogradam a, zatim su dijelom vezivali

kolce iz m alih amaca, a zatim ih dizali vitlovim a i lomili, a
dijelom ih ronei nastojali otpiliti. S irakuani su ih gaali iz
brodskih sprem ita, dok su im A tenjani iz velike lae uzvra
ali, no n a koncu im A tenjani unite veinu kolaca. N ajvea
je tekoa bila sa sakrivenim kolcim a, je r je bilo kolaca, koje
su tak o zabili, da nisu provirivali n ad morem, pa je bilo opasno
do n jih doploviti, da ne bi tko, ako ih p rije ne opazi, n a njim a
nasukao lau kao na stijeni, ali su ronioci ronei za plau i te
otpilili. Ip ak S irakuani opet zabiju kolje. I mnogo drugo su
snovali jed n i protiv drugih, kao to je naravno, je r su vojske
bile blizu i sv rstane jedna protiv druge, i dolazilo je do ar
kanja i svakovrsnih pokuaja.
Sirakuani poalju poslanike i u gradove korintske, am prake i lakedem onske javljajui, da su zauzeli Plem irij i da
u pom orskoj bici nisu bili svladani toliko neprijateljskom sna
gom, koliko vlastitim neredom , i da im razjasne, da su uostalom
puni nade, p a d a ih zamole, da im dou u pomo protiv A ten jana i brodovljem i kopnenom vojskom, je r i A tenjani oe
k u ju d ru g u vojsku. Ako oni p rije u nite sadanju njihovu voj
sku, da e ra t biti gotov. Time su oni na Siciliji bili zabavljeni.
26.
K ad se Demostenu sakupila vojska, s kojom je tre
bao poi u pomo n a Siciliju, k re n e iz Egine, zaplovi prem a
Peloponezu i zdrui se s H ariklom i sa trideset atenskih laa.
Tada uzm u n a brodove argivske oklopnike i stan u ploviti u
L akoniju. N ajp rije opustoe dio lim erskoga E pidaura, zatim
pristan u n asuprot K itere u Lakoniji. gdje je A polcnov hram ,
opustoe jed an dio zem lje i u tv rd e neko m jesto, to je lealo
na prevlaci, da onamo prebjegavaju lakedem onski dravni
robovi, i ujedno, da iz njega razbojniki polaze n a plijen kao
iz Pila. im je Demosten pomogao zaposjesti to m jesto, od
m ah je plovio uz obalu prem a K erkiri, d a prim i i tam onje
saveznike i da to p rije otplovi na Siciliju. A H ariklo je prieka.o, dok u tv rdi m jesto, pa ostavivi ondje posadu vratio se
i sam kasnije sa trideset laa kui, i s njim Argivci.

392

ZAUZEE I UTVRENJE D EKELEJE TEKO POGAA

ATENJANE

27. Istoga toga ljeta stigne u A tenu i tisuu trista lak ih

pjeaka od T raana maonoa dijskoga plem ena, koji su im ali
da s Demostenom plove n a Siciliju. No kako su zakasnili,
A tenjani su ih nam jeravali otprem iti n atra g u T rakiju, oda
kle su doli. inilo im se naim e skupo drati ih za ra t iz
Dekeleje, je r je svaki dobivao dnevno drahm u. Poto je n aj
p rije itava vojska toga ljeta utv rd ila Dekeleju, a kasnije ju
zaposjedale posade raznih gradova, koje su izm jenjujui se
nakon nekog vrem ena stizale u taj kraj, mnogo je ona kodila
A tenjanim a i pogorala njihov poloaj u prvom redu g ubitkom
im anja i propau ljudi. P rijan je u provale bile k ra tk e i nisu
ih spreavale, da ostalo vrijem e uivaju zemlju, ali kako su
ih tada neprestano opsjedali, i kadto ih navaljivalo i vie,
te kadto od nude obina posada k rsta rila zemljom i plijenila,
a bio tamo i lakedem onski k ralj Agid, koji se ra tu ju i nije*
alio, A tenjani su trp jeli veliku tetu. Bili su lieni itave one
zemlje, prebjeglo im je vie od dvadeset tisua robova, od ko
jih su veliki dio bili zanatnici, i propala je sva sitn a stoka i
teglea m arva. Budui da su konjanici m orali svakodnevno
izjahivati. zalijetati se do Dekeleje i straiti posvuda po ze
m lji, jedni su konji postajali hrom i zbog opora tla i n epresta
nog naprezanja, a drugi su bili ranjeni.
28. Dobava hran e iz Eubeje, koja je p rije b ila bra iz
Oropa kopnom kroz Dekeleju, postajala je skupa m orem oko
Sunija. G rad je uope oskudijevao svim, to se,uvozilo,- i od'
grada se pretvorio u tvravu. D anju su A tenjani straili iz
m jenjujui se na krunitim a, a nou su bili svi osim konja
nika zabavljeni, jed n i na raznim straarskim m jestim a, a
drugi na zidu; tako su se m uili i ljeti i zimi. N ajvie ih je ti
talo, to su istovrem eno vodili dva ra ta ali ih je obuzela
takva elja za pobjedom, u koju netko, da je za n ju uo, prije
nego se stvarno pokazala, ne bi bio vjerovao. P rem da su ih
naim e Peloponeani opsjedali sagradivi tvravu, ipak ni
tako nisu odustali od Sicilije, nego su ondje na isti nain i oni
opsjedali Sirakuzu, grad po sebi nita m anji od Atene. I po
kazali su neoekivano toliku mo i sm ionost Helenim a, od
39?

kojih su u po etku ra ta jedni d rali, d a e izd rati godinu

dana, d ru g i dvije, a nitko d u e od t r i godine, ako P eloponeani provale^ u n jihovu zem lju. O ni su n ap ro tiv sedam naeste
godine p o slije p rv e p ro v ale doli n a S iciliju, ve u svem u iscr
p ljen i rat,om, i n a p rtili sebi ra t n ita m an ji od p rijan jeg a ,
koji je po tek ao iz Peloponeza. P o rad i toga, to im je i D ekeleja ta d a m nogo kodila i to su p ridolazili ostali v elik i tro
kovi po stali su novano nem oni. O dredili su u to v rijem e
podanicim a d v ad esetin u od sve pom orske trg o v in e m jesto
obinoga poreza, je r su drali, d a im tako m oe pridoi vie
novaca. T rokovi nisu bili jed n ak i p rijan jim a, nego su postali
m nogo vei, koliko je i ra t bio vei, dok su p rih o d i propadali.

A TEN SK I PLA EN IC I TRAANI O PL JA K A JU BEOTSKI

GRAD M IKA LES
29.
O dm ah su dakle o tprem ili T raane, koji su Demote n u doli prekasno, ne elei u tadanjoj novanoj oskudici
tro iti na njih. N aloe D ijitrefu, da ih o tp rati, i ujedno m u
zapovjede, d a za plovidbe uz obalu (jer su putovali kroz Eurip)
pomou n jih nakodi i n ep rijateljim a, ako bude to mogao. On
ih iskrca u tanagarskoj zem lji i u brzini je m alo oplijeni,
p replovi iz eubejske Halkide. sa zapada kroz E urip, zatim ih
iskrca u B eotiji i povede p ro tiv M ikalesa. N eprim ijpen p re
noi kod H erm ova h ram a (koji je udaljen od M ikalesa kojih
esnaest stadija), a u zoru navali na grad, koji n ije velik. I
zauzm e ga navalivi n a n jih neoprezne, je r nisu oekivali, da
b i k ad a mogao tko n a n jih navaliti prodrijevi tak o daleko
od m ora. Zidine su im bile slabe, negdje i sruene a d ru g d je
nisko sagraene, dok su v ra ta zbog njihove nebojaljivosti
bila otvorena. P rovalivi u M ikales, Traani su plijenili kue
i hram ove i u b ijali ljude ne tedei ni ljude sta rije dobi ni
m lae. U bijali su sve odreda, na koga bi se nam jerili, i djecu
i ene i ktom e i tegleu m arv u i drugo, to bi ugledali ivo.
T rako je plem e, kad osjeti sigurnost, veoma krvolono, slino
n ajk rvolonijim barbarskim plem enim a. I tad su sijali i drugi
n e m ali uas i sm rt svake vrste: tako su provalili u djeaku
kolu, koja je ondje bila vrlo velika i u koju su netom bili
394

u n ili djeaci, te ih sv e sasjek li. I t a je nesrea sn ala cijeli

g ra d , od k o je n ije bilo d ru g e vee, k o ja b i dola n eoekivan ije i stran ije.
30. D oznavi to, Tebanci s u ili u pom o i dostigavi
T raane, k o ji jo nisu b ili d alek o poodm akli, oduzeli s u im
p lijen , n a tje ra li ih u b ijeg i p ro g o n ili sv e do E u rip h (i do
m ora), g dje su im b ile u sid ren e lae, k o je su ih dovezle. Z a
u k rc a v a n ja vein u ih u biju, j e r n isu znali p liv ati i j e r s u oni
n a laam a, k ad s u vidjeli, to se d o g a a n a kopnu, u sid rili
la e izvan strelo m eta. B udui d a su se kod ostaloga uzm aka
T ra a n i sp re tn o b ra n ili od teb an sk o g a k o n jan itv a, k o je ih
j e p rv o napalo, istrav a ju i i zb ijaju i se u bojni re d po do
m aem obiaju, m alo ih kod toga pogine. No je d a n dio njih,
k o ji je ra d i p lije n je n ja zaostao u sam om g rad u , propadne.
T ra an a po g in e u k upn o d v jesta i ped eset od tisu u i tr i sto
tin e. I oni u n ite od T ebanaca i ostalih, koji su o vim a p ritek li
u pomo, zajedno neko d vadeset k o n jan ik a i ok lo p n ik a i od
T ebanaca jednoga od beotskih p o glavara, S kirfondu. I znatan
dio M ikaleana bu d e u n iten . T ako se dogodi M ikalesu, koji
zadesi ra tn a nevolja, od koje s obzirom n a veliinu n ije bilo
v re d n ije saaljenja.
SIK U LC I P O B IJU ODIO SIR A K U K IH POM ONIH ETA
31. Dem osten, plovei tad a p rem a K e rk iri iz L akonije
nakon dovrenja utvrd e, zatek n e prijevozni brod u sidren u
elejskoj Fiji, n a kojem su se im ali p rev esti k o rin tsk i okloprnici n a Siciliju, i u n iti ga, a lju d i u te k u te su k asn ije nali
d ru g i brod i n a njem u plovili. P oslije toga stig n e D em osten
na Z akint i K efaleniju, gdje p rim i oklopnike, i iz Naupakta*
poalje po M esenjane, zatim p rije e n a suprotno akarnansko
kopno u A liziju i A naktorij, k o ja su m jesta pripadala, A tenjanim a. Dok je on bio tam o, doe m u u susret plovei iz Sicilije
Eurim edont, kojega su tad a zimi bili onamo poslali, da doveze
vojsci novaca. O n m u m eu ostalim jav i i to, d a je ve za plo
vidbe doznao, d a su S irakuani zauzeli P lem irij. K njim a doe
i Konon, koji je zapovijedao Naupafctom, javljajui, d a dvade- 2
2
Naupakt se osobito podigao, kad su Atenjani ondje naselili
Mesenjane, koji su se iselili iz svoje zemlje poslije treega mesenskoga rata.
39$

set i p et k o rin tsk ih laa, k oje su bile usidrene njim a nasuprot,

ne od u staju od rata, nego se hoe s njim a pobiti. Z ahtijevao je
dakle, d a m u poalju brodova, je r osam naest atenskih n ije do
voljno, d a se biju s njihovih dvadeset i pet. Dem osten i E urim edont poalju skupa s Kononom deset brodova, koji su im
najbre plovili (od onih, to su ih sam i imali), tkao pojaanje
brodovlju kod N aupakta. A oni su se sprem ali skupljajui
vojsku: E urim edont otplovi n a K e rk iru i zapovjedi im, d a po
pune m om cima petnaest laa, a oklopnike je sam odabirao
(vrativi se bio je suzapovjenik s Demostenom, kako su ga i
izabrali), Demosten je pak saibirao iz krajeva oko A karoanije
praare i strijelce.
32. K ad su poslanici, koji su u svoje vrijem e poslije
zauzea P lem irija poli iz S irakuze u razne gradove, predobilj
ih i htjeli sakupljenu vojsku voditi, N ikija, doznavi to una
prijed, poalje po ruku Sikulcim a, koji su drali prolaz, i sa
veznicima: K entoripljanim a, H alikijejcim a i drugim a, da n e
propuste neprijatelje, nego da se skupe i sprijee im prolaz;
druguda naim e da oni ne e ni pokuati prolaziti, je r im A kraganani nisu doputali putovati kroz svoju zemlju. K ad su
Siciljani ve putovali, Sikulci, kako su ih A tenjani molili,
stanu negdje u zasjedu pa, udarivi iznenada na n jih nepri
pravne, unite ih oko osam sto tin a i sve poslanike osim je d
noga K orinanina. Taj dovede u S irakuzu one, koji su izbje
gli, n jih oko tisuu i p et stotina.
33.
N ekako tih dana dou im u pomo i K am arinjani,
i to pet sto tin a oklopnika, trista kopljom etnika i trista strije
laca. I G eljani poalju brodovlje od p et laa, etiri sto tin e
kopljom etnika i d vjesta konjanika. Sad je gotovo itava Sici
lija osim A kraganana (koji nisu bili ni uz jedne od njih>
pom agala Sirakuanim a, je r su se ostali, prem da su p rije bili
neodluni, sjedinili s njim a p rotiv A tenjana.

Sirakuani se, k ad su p re trp je li poraz od Sikulaca, suzdre,,

da odm ah ne navale na A tenjane. A Demosten i E urim edont,
kad je ve vojska iz K erkire i s kopna bila sprem na, p rije u
. s itavom vojskom Jonski zaljev do Japikoga rta. K renuvi
odanle, p ristanu n a H eradskim otocima u Japigiji i uk rcaju
n a lae neke japike kopljom etnike m esapskoga plem ena, n a
broj sto i pedeset, pa obnovivi neko staro prijateljstvo s v la 396

darom Artom , koji im je dao i strijelce, stignu u M etapontij u

Italiji. Tu nagovore M etaponane da prem a saveznikom
ugovoru poalju s njim a trista kopljom etnika i dvije troveslarke; kad su to prim ili, zaplove uz obalu u grad Turijaca.
O ndje nau, da su oni nedavno za bune prognali atenske pro
tivnike. Poto skupe tam o itavu vojsku, h tjeli su ispitati, da
li je tko zaostao, i nagovoriti Turijce, da ra tu ju zajedno s n ji
m a to revnije, kad su ve te sudbine, da dre iste ljude ne
p rijateljim a i prijateljim a, koje dre i A tenjani. ekali su
dakle u gradu T uriju i bili tim e zabavljeni.
POMORSKI BOJ IZMEU KORINANA I ATENJANA KOD
NAUPAKTA OSTANE NEODLUAN
34.
U to se isto vrijem e Peloponeani, koji su poradi
otprem e prijevoznih laa n a Siciliju stajali usidreni p rotiv laa
kod N aupakta, sprem e za pom orsku b itk u i, oprem ivi m om
cim a jo vie laa, tako da su im ali malo m an je la a od
atikih, usidre se kod E rineja u A heji u ripskom e k raju . Kako
ono m jesto, na kom su bili usidreni, im a oblik polum jeseca
korintska se pjeadija i pjeadija tam onjih saveznika, koja
im je s obje stra n e p ritek la u pomo, sv rstala uz ispruene
rtove, a brodovi su gusto je d a n uz drugoga stja li u sredini.
B rodovljem je zapovijedao K orinanin Polijant. A tenjani iz
N aupakta (pod zapovjednitvom Difilovim) zaplove sa tri
deset i t r i broda p rotiv njih. K orinani su u poetku m iro
vali, a zatim n a dani znak, k ad im se inilo, da je zgoda,
u d are na A tenjane i zam etnu boj. Dugo su vrem en a odoli
jevali jedni drugim a. T ri ko rin tsk e lae budu unitene, a
od atenskih ne potone n ijedna sasvim , ali ih jedno sedam
bude onesposobljeno za plovidbu, je r su ih korintske lae
udarile u pram ac i sm rskale im p red n ji dio odebljim gre
dam a odreenim za tu svrhu. Boj se s v t io neodluno, tako
su jedni i dru g i drali, da su pobjednici. Ipak se A tenjani
domognu podrtina brodova, je r ih je v jetar tjera o na otvo
reno m ore i je r K orinani nisu vie navaljivali. Konano se
rastave, ali proganjanja nije bilo, niti su jedni zarobili ljude
drugih. K orinani i Peloponeani borili su se na m oru uz
kopno i lako spaavali, atenska pak nijedna laa ne potone.
397

K ad su A ten jan i otplovili u N aupakt, K orinani odm ah po

dignu pobjeni znak kao pobjednici, je r su vie protivnikih
laa uinili nesposobnim a za plovidbu i je r su drali, d a nisu
pobijeeni poradi toga, to ni protivnici nisu bili pobjednici.
K orinani s u m islili, da su pobjednici, to nisu bili jako po
bijeeni, a A ten jani su drali, d a su slabiji, to nisu iznijeli
veliku pobjedu. K ad su Peloponeani otplovili i kopnena se
vojska razila, A tenjani i sam i, kao da su pobijedili, podignu
u A haji pobjeni znak oko dvadeset stad ija daleko od E rineja, u kojem su K orinani bili usidreni. I pom orska je bitka
im ala tak av svretak.
35.
K ad su T urijci bili sprem ni da ra tu ju zajedno
s A tenjanim a sa sedam sto tin a oklopnika i trista kopljom etnika, D em osten i E urim edont zapovjede brodovlju, da
plovi uz obalu prem a podruju K rotona, a sam i su n ajp rije
izvrili sm o tru svega pjeatva n a rijeci Sibarisu i zatim ga
vodili k ro z tu rijsk u zem lju. K ad su stigli do rijek e H ilije
i k ad im K rotonjani poalju vjesnike rekavi, d a im n ije s vo
ljom, d a vojska ide kroz njihovu zem lju, siu k obali i p re
noe uz m ore i na uu Hilije. Na isto m jesto stizalo im je
i brodovlje. S u trad an ukrcavi se plovili su uz obalu prista
jui u gradovim a osim u Lokrim a, dok nisu doli u P e tru u
regijskom k raju.
SIRAKUANI PO B IJED E ATENJANE
U s i r a k u S k o j LUCI
36.
K ad su m eutim S irakuani doznali za njihovo
prim icanje, htjeli s u opet pokuati sreu laam a i ostalom
oprem ljenom kopnenom snagom, koju su ba za to skupljali,
je r su ih eljeli pretei. I inae oprem e svoju m ornaricu,
kako su iz p rijan jega pom orskoga b oja opazili, d a e postii
neku prednost, a pram ce laa uine vrim a time, to su
ih skratili, i oko n jih stave debele grede p a privrste s donje
njihove stra n e p o tpornjake od oko est lak ata n a bokove
laa izn u tra i izvana. Tako oprem ivi brodove, borili su se
i K orinani pram cim a protiv brodovlja kod N aupakta. S ira
kuani su drali, da ne e biti slabiji u borbi s atenskim
brodovljem , koje n ije bilo tako sagraeno, nego je imalo slabe
393

pram ce poradi toga, to se nisu sluili napadajem pram ca

n a pram ac, nego vie kljunovim a u bokove la a kruei oko
njih, i da e b itk a u njihovoj velikoj luci, koja n ije im ala
prostora za m nogo laa, biti njim a u prilog. N avaljujui
naim e pram cem protiv pram ca sm rv it e im p red n je dijelove
brodova, ako vrstim i debelim kljunovim a budu ud arali u
uplje i slabe. A tenjanim a n e e u uskom p rostoru biti mo
gua n i kruna plovidba n i prodor kroz bojni red brodova,
u ko ju su se v jetinu n ajv ie pouzdavali. Sami, koliko b u d u
mogli, ne e im dopustiti pro d o r bojnoga reda, a uski pro
sto r prijeit e im kruen je oko laa. to se p rije sm atralo
nevjetinom k rm ilara, u d ariti pram cem o pram ac, b a tim e
e se sam i najvie posluiti, je r u tom e b iti njihova n a j
vea prednost. Ako stanu potiskivati A tenjane, ne e im b iti
uzm aka natrake drugam o nego prem a kopnu, i to na m alu
udaljenost i na m ali p ro sto r prem a svom u taboru, je r e oni
biti gospodari ostale luke. Ako g d je budu nadvladani i ako
se sta n u zbijati n a m ali prostor, i to svi n a isti, u d araju i
jedni o d ru g e izazvat e m ete (to je ba A ten jan im a n a j
vie i kodilo'U svim kasnijim pom orskim bojevim a, je r im
n ije bilo uzm aka po itavoj luci kao Sirakuanim a). Oni ne
e moi otploviti okolnim putem n a otvoreno m ore, je r e
Sirakuani im ati m ogunost d a ih n ap ad n u s m ora i d a se
povuku, pogotovo to e im P lem irij n ep rijateljsk i prijetiti,
a ulaz u lu k u n ije velik.
37.
Sm islivi tako p rem a svom e um ijeu i moi
i ujedno se tada jo vie o h rabrivi nakon p rijan je pom or
ske bitke, S irakuani ponu n av aljiv ati istodobno kopnenom
vojskom i m ornaricom . Poto je Gilip izveo m alo p rije pje
adiju iz grada, vodio ju je p rem a atenskom zidu, gdje je bio
okrenut prem a gradu. I momad iz O lim pijeja oklopnici,
koji su bili tam o sm jeteni, konjanici i lakooruanici sirakuki napredovali Su s pro tiv n e stra n e prem a zidu. Odmah
poslije toga stan u ploviti p ro tiv n jih brodovi sirak u k i i sa
vezniki. A tenjani su n ajp rije m islili, d a e oni pokuati n a
valu samo kopnenom vojskom , ali k ad su vidjeli, da i b ro
dovi iznenada navaljuju, stan u se kom eati: jedni su se v rstali
na zidovim a i pred zidovim a p ro tiv napadaa, drugi su pola
zili p ro tiv brojnih konjanika i kopljom etnika, koji su brzo
napredovali od Olim pijeja i izvanjih utvrda, a trei su se
399

opet u k rcavali u lae i ujedno ili, da brane al. K ad su lae

bile popunjene momcima, plovili su protiv n ep rija te lja sa
sedam deset i pet laa, dok su ih S irakuani imiali oko
osamdeset.
38. Vei su dio dana navaljivali i uzm icali i tako isku
avali jed n i druge, a da nijedni nisu mogli postii kakav
spom ena v rijed an uspjeh, osim to su Sirakuani potopili
jednu ili dvije atenske Lae, i tad su se rastavili. I pjeadija
se istodobno v ra ti od zidova.
S u trad an su S irakuani m irovali niim n e pokazujui,
to e ubudue raditi. Kad je N ikija vidio, da je pom orski
boj bio neodluan, i oekivao, da e oni opet navaliti, nagonio
je zapovjednike troveslarki, da popravljaju brodove, ako je
koji bio to oteen. P rijevozne brodove usidri pred aten
skom ogradom od kolja, koje su zabili u m ore za obranu
brodova m jesto zatvorene luke, i razm jesti ih u razm aku od
oko dvjesta stopa, ako bi koju lau nep rijatelji p ritjen jav ali, da bi im ala sigurno utoite i opet m ogla u m iru isploviti.
A tenjani su v rili te priprem e neprestano cijeli dan sve do
noi.
39. S u trad an su Sirakuani u ranije vrijem e dana
stali n av aljiv ati na A tenjane napadajui ih isto onako p je
adijom i m ornaricom . Postavivi se nasuprot brodovim a,
opet su na isti nain provodili velik dio d ana iskuavajui
jedni druge, dok nije K orinanin A riston Pirihov, koji je bio
najbolji k rm ila r sirakuke m ornarice, nagovorio zapovjed
nike njihove m ornarice, d a poalju nekoga k onim a u gradu,
koji se oko toga staraju , i da im preporue, neka to bre
prem jeste trg robom k m oru i n e k a prisile sve, d a onamo
nose i p ro d aju to god tko im a za jelo, da bi ondje iskrcali
m ornare, koji bi odm ah kod la a ruali i nakon malo v re
m ena opet jo istoga dana neoekivano napali A tenjane.
40. Oni se dadu nagovoriti p a poalju glasnika, i trg
bude p rip rem ljen kod m ora. S irakuani iznenada, vozei na
krm u, opet otplove prem a gradu i, odm ah se iskravi, stanu
ondje ruati. A ten jan i pomisle, d a su oni kao slabiji od njih
uzm akli vozei na k rm u prem a gradu, p a se m irno iskrcaju
i ponu v riti ostale poslove i sprem ati ruak mislei, da se
toga d ana ne e vie pobiti n a m oru. A Sirakuani se nena400

dano u krcaju u lae i opet zaplove p rotiv njih. Ovi, vrlo

uzbueni i veinom gladni, uk rcaju se bez svakoga reda i
jedva jednom stan u ploviti protiv njih. Neko su se vrijem e
iz opreza uzdrali od m eusobnoga boja. Zatim se A tenjanim a nije inilo zgodno, da oklijevajui iscrpljuju sam i sebe
umorom, nego da navale to bre, pa polazei uz glasno bodren je protiv n jih zam etahu boj. Sirakuani ih doekaju i
navaljujui pram cim a- laa, kao to su naum ili, razarali su
udeenim za to kljunovim a atenske lae veinom na p red
njem dijelu. I vojnici s paluba dilitajui se mnogo su ko
dili A tenjanim a, a jo mnogo vie oni Sirakuani, koji su u
m alim amcima plovili oko njih, p a tu raju i se pod pera
vesala neprijateljskih brodova i plovei uz bok gaali ko
pljim a m ornare.
41.
Na koncu Sirakuani estoko se borei pobijede
na taj nain, a A tenjani, udarivi u bijeg, sk lanjahu se iz
meu prijevoznih laa u pristanite. Sirakuke su ih lae
progonile sve do prijevoznih brodova. Tu su ih spreavale,
visei nad prolazim a, grede dupinonoe3 privrene na p ri
jevoznim brodovim a. Dvije sirak u k e lae zanesene pobje
dom prim aknu im se blizu, ali budu razbijene, a jed n a od
njih zajedno s ljudim a zarobljena. Poto su Sirakuani poto
pili sedam atenskih laa i mnogo ih otetili i mnogo ljudi
to zarobili to ubili, v ra te se i podignu pobjedne znakove
za obje pom orske bitke. I sad a su gajili vrstu nadu, d a su
brodovljem daleko jai, a m islili su, da e nadvladati i kop
nenu vojsku. I opet su se sprem ali da ih napadnu dvojako:
na m oru i kopnu.

DEMOSTEN STIGNE NAPOKON NA SIC IL IJU I UZALUD

POKUAVA O SVOJITI JEDAN DIO SIRAKUZE
42.
Uto stignu D em osten i E urim edont s pojaanjim a
<>d A tenjana: im ali su sedam deset i tri broda, uraunavi tu
i strane, oko pet tisua oklopnika svojih i saveznikih, zna
tan broj kopijom etnika, b arb ara i Helena, praare, strijelce
3
To su bile grede s mjedenim dupinima objeene na lan
cima, kojima bi razbijali neprijateljske brodove.
P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a

401

i dovoljno ostale opreme. S irakuane i saveznike obuzme u

p rv i m ah n e m alo zaprepatenje, to n e e b iti nikakva k raja,
da se rijee opasnosti, je r su vidjeli, kako je unato u tv r
enju D ekeleje svejedno dola na n jih vojska jednaka i slina
prijanjoj i kako se atenska mo u svakom pogledu poka
zuje velikom . A prijanjoj atenskoj vojsci nakon p retrp ljen ih
zala tim e poraste nekako sranost. K ad je Dem osten vidio,
kakve su prilike, shvati, da m u je nem ogue zatezati, a da
ne doivi, to je doivio N ikija (Nikija je naim e doao n a j
p rije kao s tra h i trep e t za n jih, no kako n ije odm ah n a
padao Sirakuzu, nego je zimovao u K atani, prezreli su ga,
a Gilip je p rije stigao iz Peloponeza s vojskom, po koju Sirakuani n e bi bili n i poslali, d a je N ikija odm ah stao nava
ljivati. Mislei, d a su sam i njim a dorasli, Sirakuani bi isto
vrem eno b ili spoznali, d a su slabiji, i bili bi posve okrueni
zidom, tako d a im, kad bi i poslali po njih, ne bi vie jed
nako koristili). Tako je d akle razm iljao Dem osten i sudei,
da je i sam u onaj tre n i prvoga dana kudikam o n ajstran iji
protivnicim a, htio je to bre iskoristiti zaprepatenje nji
hove vojske. I videi, kako je jednostavan sirakuki popreni
zid, kojim su sprijeili, da ih A tenjani n e opkole svojim zi
dom, raim ao je, kad bi se domogao uspona n a Epipole i
zatim tab o ra na njim a, d a bi lako zauzeo zid (jer se njim a
ne b i n itko n i odupro). Stoga se urio p rih v atiti se toga po
kuaja, je r ga je drao najkraim dovrenjem rata: ili e
naim e u sp jeti i osvojiti S irakuzu ili e vojsku odvesti natrag
i tako se n e e uludo iscrpljivati A tenjani i oni, koji s njim a
ratu ju , kao i itav grad. A tenjani dakle n a jp rije izau i
ponu pustoiti sirakuki k raj oko A napa i bili su im nad
moni vojskom, kao prije, i pjeatvom i brodovljem (jer se
ni jednim od toga nisu sada Sirakuani odupirali osim konja
nicim a i kopljom etnicim a od Olimpijeja).
43.
Zatim Demosten odlui n ajp rije strojevim a isku
ati popreni zid. Kad je prim aknuo strojeve i kad su ih
protivnici, branei se sa zida, spalili pa ga, navaljujui na
raznim m jestim a s ostalom vojskom, suzbijali, odlui, da ne
tra ti vie vrijem e, nego nagovori N ikiju i .ostale suzapovjednike i pokua poduzeti navalu na Epipole, kao to je nam je
ravao. inilo m u se, d a je nemogue, da se d an ju neopaeni
priblie i uspnu. Stoga proglasi, da svaki ponese hrane za
402

p et dana, i uzm e sve zidare i tesare i k tom e zalihu strelica

i ono, to bi m u u sluaju pobjede treb alo kod g rad n je utvrde.
Sam je o prvom sn u s Eurim edontom i M enandrom i sa svom
vojskom napredovao p rem a Epipolam a, dok je N ikija ostao
kod zidina. K ad su prispjeli do Epipola preko E urijela, kuda
se i p rijan ja vojska p rv i p u t bila uspela, izm aknu panji
sirakukih stra ara i pristupivi zidu, koji su ondje drali
Sirakuani, zauzm u g a i u b iju neke straare. No veina ih
um akne ravno u tabore, kojih je n a Epipolam a bilo tri, jedan
sirakuki, jedan ostalih Siciljana i jed an savezniki, te jave
napadaj. O bavijeste i onih est sto tin a Sirakuana, koji su
bili prv i stra ari n a tom dijelu Epipola. Oni odm ah pou u
pomo, ali ih Dem osten i A tenjani, nam jerivi se n a njih,
odbiju nakon h ra b re obrane. Sam i su A tenjani odm ah k re
tali naprijed, d a ne su stan u u tadanjem n asrtaju , kako bi
izvrili ono, ega radi su doli. D rugi su s p red n je stran e
zauzim ali popreni sirakuk i zid, kojega se stra a ri n isu odu
pirali, i kidali krunita. S irakuani, saveznici i Gilip sa svo
jim ljudim a ili su u pomo iz p re d n jih u tv r en ja, ali, kako
se taj sm ioni p o th v at dogodio nou i nenadano, u d a re n a
A tenjane preplaeni i, potisnuti od njih, n a jp rije uzm aknu.
A kad su A tenjani ve napredovali u prilinom neredu, kao
da su pobijedili, i h tjeli uope to bre pregaziti protivnike
odjele, koji jo nisu stupili u boj, d a se n e bi, akd oni po
puste u navali, opet sakupili, Beoani im se p rv i opru i,
udarivi n a njih, suzbiju ih i n atjeraju u bijeg.
44.
Tada su ve A tenjani zapadali u veliku zbrku
i nepriliku, a n ije m i bilo lako doznati ni od jednih ni od
drugih, n a koji su se nain pojedini dogaaji zbili. T& kad
i ono, to se dogaa po danu, uesnici dodue znaju tonije,
ali ipak ni to sve, nego svatko jedva zna, to se n jeg a tie,
kako bi tk o neto tono znao o toj nonoj bici, koja se ba
jedina vodila u ovom ra tu izm eu velikih vojska? Bila je
jasna m jeseina, i tako su vidjeli jedni druge, koliko je po
m jeseini m ogue vid jeti pred sobom ljudsku podobu, ali se
ne moe pouzdati, da prepoznaje svoga. A ne malo oklopnika s obje stran e kretalo se na uskom prostoru. Jed n i su
od A tenjana ve bili pobijeeni, a drugi su jo u prvoj n a
vali nesvladani napredovali. Veliki se dio i ostale njihove
vojske upravo bio uspeo gore, a drugi su se jo uspinjali,
403

tako d a nisu znali, kam o tre b a krenuti. Ve se sve sprijeda

uskom ealo, kad je nastao uzm ak, i teko je bilo od silne
vike to raspoznati. S irakuani i saveznici pobjeujui soko
lili su se uz nem alu viku, je r je bilo nem ogue u noi d ati
im dru g im zapovijed, i ujedno su doekivali napadae. Aten jan i su traili jedan drugoga i drali za nep rijatelje sve one
s p rotivne stran e, m ak ar bili i p rijatelji, je r su ve jedni
bjeali n atrag. esto su p itali za lozinku, je r nije bilo m o
gue dru g im im nekoga prepoznati, i uzrokovali su tim sami
sebi veliku sm etenost, je r su svi p itali u jedan m ah i tako
odali lozinku n eprijateljim a. A njihovu lozinku nisu na jed
naki nain m ogli doznati poradi toga, to su oni bili pobjed
nici i to su se neraspreni bolje poznavali. Tako su A tenjanim a izm icali n eprijatelji, ako bi se nam jerili n a koje slabije
od sebe, je r su ti znali njihovu lozinku, a ako oni sam i
njim a ne bi odgovarali, pogibali su. A vrlo mnogo i na osobit
n ain nakodilo im je pjevanje peana4, je r je kod obojih bio
slian, to je zadavalo nepriliku. Kad bi Argivci,* K erkirani
i to je bilo D orana na stran i A tenjana, zapjevali pean, za
davali bi strah a A tenjanim a ba kao i neprijatelji. Stoga se
na koncu, poto je jedam put dolo do zbrke, sukobe m eu
sobno m nogi odjeli njihove vojske, p rijatelji s prijateljim a
i graani .sa sugraanim a, i jedni su druge n e sam o natjerali
u strah , nego je m eu njim a dolo i do guve, tako da su
se jedva mogli rastaviti. Mnogi su se na progonu bacali sa
Strm ina i pogibali, je r je silaz s Epipola bio uzak. Od onih,
koji bi sretno sili odozgo u ravnicu, veina je bijegom sti
zala u tabor, osobito ako su to bili prijanji vojnici, koji su
bolje poznavali kraj, ali neki od onih, koji su kasnije doli,
prom aili su p u t i zalutali u onom kraju. N jih su, kadi je
svanuo dan, sirakuki konjanici opkolili i poubijali.
45.
S u trad an podignu Sirakuani dva pobjedna znaka:
n a Epipolama, gdje je bio uzlaz, i na m jestu, gdje su se Beoani n ajp rije oduprli. A tenjani po ugovoru otprem e svoje
poginule. A palo je ne malo njih i saveznika; ipak je oruja
zaplijenjeno vie nego bi odgovaralo broju m rtvih, je r od

4
Pean se zvala- bojna davorija, koju su prije bitke pjevali
bogu rata Aresu, a poslije bitke Apolonu.
404

onih, koji su bili prinueni sk ak ati sa strm in a goloruki (bez

titova), jed n i poginue, a d ru g i se spasie.
46.
r Poslije toga S irakuani se zbog neoekivana u s
pjeha opet ohrabre, kao i prije, te poalju u buntovni A krag ant ikana sa petnaest laa, ne bi li m u polo za rukom
predobiti grad za njih. Gilip je ponovno obilazio kopnom
ostalu Siciliju, da dovede jo vojske, je r se nadao, d a e i
atenske u tv rd e zauzeti n a juri, kad se b itk a n a Epipolam a
tako zavrila.
ATENSKI VOJSKOVOE NESLONI:
DEMOSTEN JE ZA UZMAK, EMU SE PROTIVI N IK IJA .
NOVI POMORSKI PORAZ ATENJANA
47. A tenski su vojskovoe m eutim vijeali o nesrei,
koja ih je snala, i o posvem anjoj potitenosti u vojsci. Vi
djeli su, d a u pothvatim a nisu im ali u spjeha i d a se vojnici
ljute, to d a lje ondje ostaju. T itala ih je i bolest s ova dva
razloga: bilo je tak v o godinje doba, k ad su lju d i najvie
bolesni, i mjesto, na kom su bili utaboreni, bilo je m ovarno
i nezdravo. I inae im se poloaj inio sasvim beznadan.
S obzirom n a to Dem osten je sm atrao, da n e treb a vie ondje
ostajati nego, kako je i mislio, k ad se odluio za napadaj na
Epipole, budui d a p o th v at n ije uspio, predlagao je, d a odu
i da se dulje n e zadravaju, dok je jo m ogue preploviti
m ore i dok su b ar s prispjelim brodovim a jai od n ep rija
teljske vojske. Ree, da je za grad korisnije rato v ati s onima,
koji se u tv r u ju u njihovoj zemlji, nego sa Sirakuanim a,
koje vie n ije lako svladati. A n ije opet opravdano opsjedati
ih uzalud troei mnogo novaca.
48. Demosten je tako mislio. N ikija je i sam drao,
da su njihove p rilik e loe, ali ih u govoru n ije htio p rik a
zivati slabim a i n ije elio, ako budu javno p red m notvom
glasovali o uzm aku, da se to dojavi neprijateljim a, je r bi
tako, kad bi htjeli uzmai, mnogo tee izveli to neopazice
od nep rijatelja. D onekle m u je i nep rijateljsk i p o lo aj,o k o m
je znao vie nego ostali, jo davao nade, da e b iti loiji od
njihova, ako budu u strajali kod opsade. Oni e ih iscrpsti
405

oskudicom novaca, pogotovo je r su sad i jai na m oru bro

dovim a. A bila je u S irakuzi i stranka, koja je htjela A tenjanim a p re d ati vlast. Ona m u je slala vjesnike i svjetovala,
da ne ode. Znajui to, bio je uistinu jo neodluan izm eu
oba rjeen ja i razm iljajui o tom kolebao se, ali je javno
tad u govoru rekao, da n e e odvesti vojske. On dobro zna,
da im A tenjani n e e odobriti, da odu, dok sam i ne donesu
o tom e zakljuak. O njim a n e e glasovati ljudi, koji kao
oni gledaju sam i svoj poloaj, i ne e suditi, poto sasluaju
prigovore drugih, nego e se ra v n a ti po tome, kako ih tko
v jet govoru bude ocrnjivao. Ree, d a e m nogi od nazonih
vojnika, ako n e i veina, koji sad viu, je r su u nevolji, kad
onam o stignu, v ikati protivno, da su ih vojskovoe za novac
prodale i otile. Poznajui ud A tenjana, on n e e stoga po
ginuti od sram otne i nepravedne atenske optube, nego e,
ako ve m ora, to ra d ije p re trp je ti od n ep rija te lja izloivi
se opasnosti po vlastitoj odluci. Ree nadalje, d a je poloaj
S irakuana ipak nepovoljniji od njihova, je r novcem uzdr
avaju plaenike, isto tako troe na pogranine posade i
ktorne dre veliku m ornaricu ve godinu dana pa su u ne
prilici, a naskoro e ostati bez sredstava. Ve su potroili
dvije tisue talen a ta i osim toga mnogo su talenata jo i
duni. Ako oni i malo stegnu sadanje izdatke n e dajui
plae, njihov e se poloaj pogorati, je r su njihove ete vie
plaenici, a n e slue kao atenske iz ra tn e nude. Ree ko
nano, da ih tre b a dakle opsjedati i iscrpljivati, a n e otii
kao pobijeeni od onih, kojim a su novcem kudikam o n ad
moniji.
49.
Toliko govorei, N ikija je vrsto u strajao u svom
m iljenju, je r je tono znao poloaj u Sirakuzi, njihovu nov
anu oskudicu i to, da je ondje voljna povjeriti A tenjanim a
u p rav u stran k a, koja m u je slala glasnike, d a n e odilazi.
Ujedno se, iako pobijeen, pouzdavao u m ornaricu kao i
prije. D em osten naprotiv n ije nikako p ristajao n a opsadu.
Ako bi trebalo d a ne odvodimo vojsku bez zakljuka Atehjana, nego da S irakuane iscrpljujem o, to bi trebalo, ree,
initi tako, da je prem jestim o ili u Taps ili u K atanu, odakle
e n av aljiv ati pjeatvom irom po neprijateljskoj zem lji i
h ra n iti se pustoei njihovo podruje i tako im koditi. Zam etat e borbu brodovim a n a otvorenom m oru: ne na uskom
406

prostoru, koji je povoljniji za n eprijatelje, ve na irokom

prostoru, na kojem e iskoristiti svoju vjetinu i gdje e
moi uzm icati i napadati ne iz m ale i ograniene udaljenosti
za napad i uzm ak. Jednom rijeju, ree, da m u se n i na koji
nain ne svia, da ostanu due n a istom m jestu, nego d a se
ve to bre krenu i ne krzm aju. I E urim edont se u tome
s njim slagao. No budui da se N ikija protivio, nastan e neko
prom iljanje i oklijevanje i ujedno sum nja, da N ikija zna
i neto vie i da zato tvrdokorno ostaje kod svoga. Na taj
su nain A tenjani krzm ali i ostajali na onom m jestu.
50.
G ilip i Sikan bili su m eutim opet u Sirakuzi.
Sikan je prom aio p rilik u u A k rag an tu (dok je naim e bio jo
u Geli, stra n k a sklona S irakuanim a bude protjerana). Gilip
doe s drugom brojnom sicilskom vojskom i s oklopnicima,
koji su bili u proljee odaslani iz Peloponeza n a teretn im
laam a i koji su iz L ibije stigli u S elinunt. Bili su naim'e
vjetrom zaneseni u Libiju, gdje su im K iren jan i d ali dvije
troveslarke i vodie za plovidbu. Plovei m im o priskoe u
pomo Euesperianim a, koje su opsjedali Libijci. Svladavi
Libijce, nastave odanle plovidbu uz obalu do Neapola, k a r
take trgovake luke, odakle je S icilija n ajm an je udaljena,
naim e dva dana i jednu no plovidbe, i iz toga g rada p ro
avi preko m ora stignu u S elinunt. K ad su oni doli, S irakuani se odm ah stan u sprem ati d a n avale opet n a A tenjane
sa dvije strane, i brodovljem i kopnenom vojskom. K ad su
atenske vojskovoe vidjele, da je njim a pridola nova vojska
i da u isto vrijem e njihov poloaj n e ide nabolje, nego d a
nomice postaje u svem u tei, a najvie ih titi bolest ljudi,
kaj ali su se, to nisu p rije otili. Kako im se n i N ikija nije
vie protivio jednako kao prije, osim to je traio, d a to javno
n e zakljuuju, proglase, to su mogli tajnije, svim a, neka
budu sprem ni d a isplove iz sidrita, kad im bude d an znak.
Kad su im ali isploviti, je r je sve bilo sprem no, mjesec pomra. Sluajno je bio utap. Veina A tenjana je pozivala
vojskovoe, da priekaju, je r ih je to uznem irivalo. N ikija
(koji je nekako bio i odvie sklon proroanstvim a i slinim
stvarim a) ree, n ek a uope vie ne v ijeaju o tome, da bi
ranije krenuli, p rije nego poekaju tri p u ta po devet dana,
kako su upuivali vrai. I poradi toga su A tenjani, koji su
bili sprem ni n a odlazak, opet ostali.

49T

51. K ad su to S irakuani doznali, jo ih je mnogo jae

to potaklo, d a ne putaju A tenjane, kad ve i sam i o sebi
sude d a v ie n isu od n jih jai ni brodovljem n i kopnenom
vojskom (jer inae n e bi bili doli n a m isao d a isplove).
Ujedno nisu htjeli, da se ugnijezde gdje dru g d je n a Siciliji,
gdje b i bilo tee s njim a ratovati, nego su ih eljeli prisiliti;
da se to bre pobiju s njim a n a m oru ondje, g d je j e za njih
od koristi. S tanu dakle k rc ati m om ad n a brodove i vriti
pokusne vjebe toliko dana, koliko su m islili d a je dosta.
A im je doao pravi as, p rv i su dan poeli napadati atenske
utvrde. Kad je nevelik odred atenskih oklopnika i konja
nika provalio, odvoje i napadnu nekoliko oklopnika blizu
nekih v ra ta te n atjeravi ih u bijeg stanu ih progoniti. B u
dui da je ulaz bio uzak, izgube A tenjani sedam deset konja
i ne mnogo oklopnika.
52. Toga se dana povue sirakuka vojska. A su tra
dan isplove brodovim a, kojih je bilo sedam deset i est, i isto
vrem eno stan u napredovati kopnenom vojskom protiv utvrda.
A tenjani su polazili protiv n jih sa osam deset i est laa i
sukobivi se bili su pom orski boj. Eurim edonta, koji je za
povijedao desnim atenskim krilom i htio zaokruiti p rotiv
niko brodovlje te je plovei odvie rastegnuo bojni r^d uz
kopno, S irakuani i saveznici, poto su n ajp rije pobijedili
atensku sredinu, odvoje i duboko u ku tu luke unite i njega
i lae, koje su s njim plovile. Zatim su ve progonili i sve
atenske lae i tje ra li ih prem a kopnu.
53. : Kad je Gilip vidio kako njegovi pobjeuju nepri
jateljsko brodovlje i tje ra ju ga izvan ograde od kolja i izvan
njihova sidrita, elei d a uniti one, koji bi izlazili n a kopno,
i da S irakuani lake odvuku lae od kopna, ako ono bude
u njim a prijateljskim rukam a, hitao je u pomo s jednim
dijelom vojske prem a nasipu. A kad su ih T irenjani (koji
su bili atenska straa) vidjeli gdje neuredno napreduju, po
ju re p rem a njim a i, sukobivi se s prvim a, n atjeraju ih u
bijeg i bace u m ovaru zvanu Lizimelija; K asnije je ve
dolo vie vojske sirakuke i saveznike, pa priskoe u po
mo i A tenjani, je r su se preplaili za lae, svrstaju se za
boj p ro tiv n jih i pobijedivi ih stan u ih progoniti. I ubiju
ne m nogo oklopnika i spasu mnogo brodova i sakupe u sidri-

tu. S irakuani i saveznici zarobe osam naest laa i u b iju sv e

ljude. Hotei zapaliti ostale brodove, n apune sta ri prijevozni
brod granjem i bakljam a (a duhao je povoljan v je ta r prem a
A tenjanim a) i pu ste ga stavivi u n j v atru. A tenjani u strah u
za lae pronau sredstva za gaenje, ugase v a tru i izbave se
opasnosti, da se prijevozna laa priblii.
54.
Poslije toga Sirakuani podignu pobjedni znak
zbog pom orske bitke i zbog toga, to su odvojili oklopnike
gore kod utvrde, gdje su zarobili i konje, a A tenjani, to su
T irenjani n atjerali pjeadiju u b a ru i t.o su sam i s ostalom
vojskom nagnali nep rijatelje u bijeg.
ATENJANI KLONUE DUHOM. SIRAKUANI IH NAKANE
UNITITI
55. K ad su S irakuani ve izvojevali sjajn u pobjedu
i nad brodovljem (a p rije su se bojali brodovlja, koje je dolo
s Demostenom), A tenjani su sasvim klonuli duhom , je r su se
vrlo preraunali, a jo je mnogo vee bilo k ajan je zbog vojne.
Napali su eto sad gradove, koji su jed in i im ali slian ustav kao
i oni, naim e puku vladu, gradove ja k e i brodovljem i konja
nicim a i mone. Nisu mogli posijati m eu njih nikakvu svau
prom jenom ustava, im e bi ih p riv u k li k sebi, niti su vojskom
mnogo jai. U veini pothvata nisu uspjeli, radi ega su i
p rije bili u neprilici, a sada, kad su ih i na m oru pobijedili,
to ne bi oekivali, neprilika je jo mnogo vea.
56. - Sirakuani su odmah bez strah a plovili pred lukom
i nam jeravali zatvoriti ulaz u nju da A tenjani ne bi vie mo
gli, sve ako bi htjeli, isploviti bez njihova znanja. Nisu se
vie brinuli samo za svoj spas, nego da i njim a zatvore put.
Drali su, kao to je i bilo, da je njihov poloaj u tadanjem
asu kudikam o povoljniji i, ako im poe za rukom svladati
A tenjane i saveznike i na kopnu i n a m oru, da e se ta borba
initi H elenim a slavna, je r tim e ostali Heleni dijelom postaju
odmah slobodni, dijelom se rjeav aju strah a (preostala aten
ska mo ne e naim e vie biti k ad ra izdrati ra t; ko ji ih k a
snije snae). I init e se, da su oni uzrokom tomu, i d iv it e
im se veoiria ostali ljudi i potom stvo. Zbog toga je ta borba
409

bila v rijed n a truda, a i zato, to nisu pobjeivali sam o A te

njane, nego i brojne ostale saveznike, ali opet ne sami, nego
sa saveznicim a, koji su im p ritekli u pomo. Oni su postali
voe s K orinanim a i Lakedem onjanim a uinili svoj grad
prvoborcem i silno unaprijedili pom orstvo. Izuzevi cjelokupni
broj onih, koji su u ovom ra tu pristali uz atenski i lakedem onski grad, okupilo se najvie naroda oko toga jednoga n ji
hova g rada (Sirakuze).
N ABRAJAJU SE ZARAENI NARODI S OBJE STRANE.
SIRAKUANI ZATVORE IZLAZ IZ VELIKE LUKE
57.
Ovoliko je evo naroda ratovalo kod S irakuze protiv
Sicilije i za Siciliju, a doli su, d a jednim a pom ognu osvojiti
zem lju, a drugim a spasiti je. P ristupili su uz jedne ili druge
ne toliko zbog neke pravednosti ili zbog srodstva, nego kako
je kome sluaj dosudio ili zbog koristi ili iz nude. A tenjani
su doli svojevoljno kao Jo n jan i protiv D orana Sirakuana, a
s njim a su poli n a vojnu Lem njani, Im brani i Eginjani, koji
su tada im ali u vlasti Eginu, a svi su se ti jo sluili istim
jezikom kao oni i istim zakonim a, zatim H estijejani iz Eubeje
(stanujui u Hestijeji), koji su bili njihovi naseljenici. Od
ostalih jed n i su zajedno s njim a vojevali kao podlonici, drugi
kao sam ostalni saveznici, a neki i kao plaenici. Od podanika
i podvrgnutih d anku bili su iz Eubeje: E retrijci, H alkiani,
S tiran i i K ariani, s otoka: K ejani, A ndrani i Tenjani, a iz
Jonije: Mileani, S am ljani i H ijani, od kojih H ijani nisu pla
ali danak, nego su im davali brodove i slijedili ih kao sam o
stalan narod. Ti su ih svi p ra tili ponajvie kao Jo n jan i i aten
sk i naseljenici osim K ariana (oni su D riopljani), a bili su
njihovi podlonici i ili su od nude, no ipak kao Jo n jan i protiv
Dorana. Osim tih bili su ovi Eoljani: M etim njani, obvezani
dav ati lae, a ne danak, zatim Teneani i Enjani, obvezani na
danak. Ti su se Eoljani borili iz nude s Eoljanim a Beoanima, svojim osnivaima, koji su bili uz Sirakuane, a P latejani,
iako p ra v i Beoani, vojevali su p rotiv Beoana naravno jedino
iz n ep rijateljstv a. N adalje su ratovali Roani i K iterani, oboji
Dorani, i to K iterani, lakedem onski naseljenici, u zajednici
s A tenjanim a p rotiv L akedem onjana s Gilipom, a Roani,
-410

rodom Argivci, bili su prisiljeni v o jevati protiv D orana S ira

kuana i ak protiv Geljana, svojih naseljenika, koji su rato
vali na stran i Sirakuana. Od otoana oko Peloponeza slijedili
su A tenjane K efalenjani i Zakinani, dodue nezavisni, ali
kao otoani vie pritjenjavani, je r su A tenjani bili gospodari
m ora. K erkirani, koji su bili n e samo Dorani, nego i p ravi
K orinani, slijedili su ih p ro tiv K orinana i Sirakuana,
prem da su bili jednih naseljenici, a drugih srodnici, prividno
iz nude, ali jo vie s voljom zbog m rnje prem a K orina
nim a. I novonazvani.M esenjani5 bili su uvueni u ra t iz Naup ak ta i Pila, koji su tad im ali u rukam a A tenjani. Jo su se
borili po nesretnom udesu m alobrojni m egarski bjegunci p ro
tiv Selinunana, koji su bili M egarani. Vojna ostalih je bila
ve vie dobrovoljna. A rgivci kao D orani p rotiv D orana nisu
p ra tili Jo n jan e A tenjane toliko p o rad i saveznitva, koliko
poradi nep rijateljstv a prem a Lakedem onj anima, a pojedinci
zbog neposredne vlastite koristi. M antinejani i d ru g i arkadski
plaenici bili su svagda navikli ii protiv onih, koje su im
oznaivali kao neprijatelje, i tad a su isto tako drali A rkaane, koji su doli s K orinanim a, n ep rijateljim a rad i dobitka,
a K reani i Etolci ili su takoer ponukani plaom. A K reanim a se dogodi, iako su s R oanim a osnovali Gelu, da nisu
poli sa svojim naseljenicim a, nego protiv njih, i to svoje
voljno za plau. N eki A karnanci p ritek li su u pomo i zbog
dobitka, ali vem a iz p rijateljstv a prem a Dem ostenu i iz sklo
nosti prem a A tenjanim a, kojim a su bili saveznici. To su bili
oni, koji su stanovali s ove stran e Jonskoga zaljeva. Od Ita laca ratovali su zajedno s A tenjanim a T urijci i M etaponani,
j e r ih je snala tak v a nuda zbog tad an jih buntovnih prilika,
o d S iciljana N akani i K atanjani, a od b arb ara Egestanci, koji
su povukli za sobom i veinu Sikulaca, zatim neki T irenjani
izvan Sicilije zbog nesuglasica sa S irakuanim a i Japiani
kao plaenici. Toliko je n aro d a ratovalo zajedno s A tenjanim a.
58.
S irakuanim a pak dou u pomo K am arinjani, n ji
hovi susjedi, i G eljani, koji su stanovali iza ovih, zatim Selinunani, n astanjeni s one stra n e A kraganana, koji su stajali
5
To su bili Mesenjani, koji su ivjeli u Naupaktu i Pilu.
Za razliku od starih Mesenjana nazivali su se Mesenjani iz Naupakta i Pila.
411

postrance. Ti nastavaju onaj dio Sicilije, koji gleda p rem a

Libiji, a iz onoga dijela uz Tirensko m ore pritek li su im u
pomo sam o H im erani, koji tu stan u ju kao jedini Heleni. To
liko se helenskih naroda na Siciliji borilo zajedno s njim a, sve
sam ih D orana i slobodnih, a od b arb ara jedino oni Sikulci,
koji nisu preli k A tenjanim a. Od H elena izvan Sicilije za
jedno s njim a borili su se Lakedem onjani, koji, su im dali
S partanca za vou, a inae samo novograane i dravne ro
bove (rije novograanin oznauje onoga, koji je ve slobiodan), K orinani, koji su im jedini pomogli i brodovljem i pje
atvom, a Leukaani i A m praani zbog srodstva. Iz A rkadije
su doli plaenici, koje su odaslali K orinani, a Sikionjani su
bili p risiljeni vojevati; od naroda izvan Peloponeza bili su
Beoani. Ti su im pritek li u pomo, ali su Siciljani sam i p ru
ili vee m notvo u svakom pogledu, je r su nastavali velike
gradove. Skupilo se mnogo oklopnika, brodova, konjanika i
drugo silno m notvo lakooruanika. Od svih su opet ostalih'
Sirakuani, takorei, vie pruili zbog veliine grada i je r su
bili u najveoj opasnosti.
59.
Tolike su se pomone vojske skupile jednim a i
drugim a i tad su ve sve bile nazone kod obojih, i nita vie
nije nijednim a od njih dolo u pomo.
S irakuani su dakle opravdano drali, da je za njih slavna
borba, ako nakon izvojevane pobjede u pom orskoj bici zarobe
itavu tako m onu atensku vojsku, da im ne um akne ni u ko
jem pravcu n i m orem ni kopnom. Stoga stanu odm ah zatva
ra ti veliku luku, kojoj je ulaz bio irok nekih osam stadija,
uvrujui sid rim a koso postavljene troveslarke, trgovake
brodove i amce. I sve ostalo su priprem ali, .ako se A tenjani
jo usude zam etati pom orsku bitku. I ni u emu nisu snovali
nita maleno.

TREI PORAZ ATENJANA NA MORU

60.
K ad su A tenjani vidjeli gdje oni za tv araju luku i
doznali za ostale njihoye nam jere, odlue da se posavjetuju.
S astanu se vojskovoe i podvojvode. S obzirom na tadanju
oskudicu ostalih stv ari i n a to, to ni ivea nisu vie im ali n i
412

tad a (a kako su poslali naprijed glasnika u K atan u i otkazali

dovoz, je r su k anili otploviti) n iti su ubudue mogli oekivati,
da e ga im ati, ako n e budu im ali prem o n a m oru, zakljue
napustiti u tv rd e n a uzvisinam a i zatvoriti utvrdom uza sam e
la e zem ljite, to je m ogue m anje, d a bude dovoljno za spra
ve i bolesnike, i uvati ga straam a, a ostalu kopnenu vojsku
sm jestiti odreda u sve lae, koliko ih je bilo i sposobnih za
plovidbu i m anje sposobnih, ukrcavajui svakoga i zam etnuti
odlunu pom orsku bitku. Ako pobijede, otplovit e u K atanu,
a ako ne, zapalit e lae i svrstav i se poi kopnom, gdje bi
se najbre mogli domoi kakva prijateljskog m jesta bilo b ar
barskoga ili helenskoga.
I kako su odluili, tako i uine. Povuku se iz u tv rd a na
uzvisinam a i napune sve lae prisilivi na ukrcanje svakoga,
za koga se i m alo 'inilo d a je po svojoj dobi sposoban za b o j.
I napune sve lae, n jih oko sto tin u i deset. U krcavali su u
n jih mnogo strijelaca i kopljom etnika akarnanskih i ostalih
plaenika te urede ostalo, koliko je bilo m ogue u nudi i kod
takve nakane. K ad je sve najveim dijelom bilo sprem no, Nikija gledajui vojnike m alodune, je r su daleko preko oeki
v anja bili pobijeeni u pom orskoj bici, i eljne da se zbog
oskudice ivea to p rije izvrgnu k rajn jo j opasnosti, sve ih
sazove pa ih n ajp rije ohrabri progovorivi ovako:
,
61. Junaci, vojnici atenski i ostalih saveznika, budua
borba ticat e se jednako svih i svaki e se od vas (isto tako
kao i neprijatelji) boriti za spas i domovinu. Ako sad n ad v la
damo na m oru, mogue je da opet jednom ugledam o svoj rod
ni grad. N e treb a klonuti duhom i neka vam se n e deava, to
i najneiskusnijim ljudim a, koji, doivjevi neuspjeh u prvim
borbam a, neprestano zatim u stra h u jednako oekuju ne
sreu. Nego, koliko vas je tu A tenjana, koji ste ve stekli
iskustvo u m nogim ratovim a, i koliko vas je saveznika, koji
ste uvijek vojevali zajedno s nam a, sjetite se ra tn ih iznena
enja i nad ajte se, d a bi se srea mogla o k ren u ti k vama.
Stoga se sprem ajte, d a se opet b orite dostojno ove silne
vojske, koliku je gledate kao svoju.
62. Sto smo opazili, d a e nam biti korisno u uskoj
luci protiv budue vreve la a i protiv njihove priprem e na
palubam a, od koje smo prije im ali tete, sve smo i m i sada u
413

ovim p rilikam a priprem ili razm otrivi to s krm ilarim a. U krcat emo mnogo strijelaca i kopljom etnika i drugo m notvo,
kojim se n e bismo sluili zameui boj n a otvorenom m oru,
je r bi optereenje brodova kodilo naoj vjetini, no u ovda
njoj nam etnutoj kopnenoj bici s la a b it e nam to probi
tano. P ro n ali smo, kakva protusrestva treb a upotrebiti kod
grad n je brodova, a pro tiv njihovih debelih greda s obje
stran e pram ca, od ega smo zacijelo im ali najvee tete, pro
nali smo eljezne kuke, koje emo baciti na lau, k ad nasrne,
d a je dre, ako nam nakon toga vojnici na brodu prue po
treb n u potporu. P risiljeni smo n a to, da vodimo s laa kopneni
boj, i ini nam se korisnim , da n iti sam i uzmiemo n iti njim a
to doputam o, osobito je r nam je obala neprijateljska, izu
zevi dio, koji bude drala naa pjeadija.
63.
Sjeajui se toga, treb a da se odluno borite, koliko
god budete mogli, i d a se n e date potisnuti prem a obali, nego,
kad se sukobi laa s laom, nem ojte doputati, da se rastavi,
p rije nego p ro tje ra te oklopnike s neprijateljske palube. I to
preporuujem oklopnicim a ne m anje nego m ornarim a, ukoliko
je to vie posao onih n a palubi. A b ar jo sada imamo pred
nost, da smo ponajvie nadm oni pjeatvom . M ornare opomi
njem , a ujedno i molim, da se odvie ne preplae zbog prolih
nedaa, je r sad im aju bolju oprem u n a palubam a i vie laa.
Im ajte n a pam eti, kako je vrijedno sauvati onaj ugodan osje
aj, to su v as dosad drali A tenjanim a, iako to niste, to su
vam se divili po H eladi zbog znanja naega jezika i nasljedo
v anja naih obiaja i to ste uestvovali u naoj vlasti ne
m anje od nas s obzirom n a k o rist i, to je daleko vie, s obzi
rom na to, to su vas nai podlonici potovali i niste bili
izloeni nasilju. Budui d a vi jedini slobodno uestvujete u
naoj vlasti, sm atrajte svojom dunou da je sad ne izdate.
P rezrite Korinane, koje ste esto pobijedili, i Siciljane, od
kojih se nitko n ije usudio ni oprijeti, dok je naa m ornarica
bila u naponu snage, odbij te ih i pokaite, da je uza svu sla
bost i nedae vaa vjetina jaa od snage drugih, m akar tu
snagu p ra tila srea.
64.
A tenjane izm eu vas ponovno podsjeam i na ovo,
da niste ostavili ni u brodogradilitim a drugih brodova jedna
kih ovim a ni m ladih oklopnika, ako vas zadesi to drugo, a
414

n e pobjeda, i d a e ovdanji n ep rija te lji odm ah onamo otplo

viti, a d a e nai, to su ondje ostali, biti*nem oni da odbiju
od sebe tam onje nep rijatelje i ove pridole. Tako b iste vi
odm ah p ali pod v last Sirakuana, za koje sam i dobro znate
s kakvom s te ih nam jerom napali, a oni ondje pali bi pod
vlast Lakedem onjana. Stoga se, ako ikad, sad a h rab ro drite
stojei u ovoj jednoj borbi n a obrani vas obojih i im ajte na
um u, i pojedinci i svi skupa, da oni od vas, k o ji budu n a bro
dovima, p re d sta v lja ju atensku kopnenu vojsku i m ornaricu i
preostali grad i slavno im e Atene. Ako tko za obranu tih
dobara upotrebi svoju nadm o n ad drugim bilo u vjetini ili
u junatvu, ne e se ni u jednoj drugoj zgodi pokazati i ko
risnijim sam sebi i na vei spas svim a skupa.
65. Poto ih je N ikija ohrabrio, odm ah zapovjedi, da
e ukrcavaju u brodove. A Gilip i Sirakuani, budui da su
gledali i sam e priprem e, mogli su vidjeti, da e se A tenjani
pobiti n a m oru. Doznali su i za zahvat eljeznih kuka, p a su
sprem ili sredstva kako protiv ostaloga, tako posebice protiv
toga. P o k rili su pram ce i g o rn ji dio lae n a iroko koama,
d a bi se eljezna ku k a baena n a n jih klizala i ta k o ne p ri
hvaala. A kad je ve sve bilo sprem no, vojskovoe i Gilip
ohrabre ih progovorivi ovako:
66. Sirakuani i saveznici, ini nam se, da veina od
vas zna (jer se inae n e biste tako sprem no p rih v atili posla),
da su vaa dosadanja djela dina i da e se borba voditi za
slavnu budunost, no ako tko n ije to shvatio, koliko bi tre
balo, tom e emo razjasniti. A tenjanim a, koji su doli u ovu
zemlju, n ajp rije da podjarm e Siciliju, a zatim, ako uspiju, da
pokore i Peloponez i ostalu Heladu, njim a, koji sada im aju
najveu vlast i od prijan jih i od sadanjih H elena, vi ste
se prvi od lju d i oprli brodovljem , kojim su sve osvojili. U
nekoliko pom orskih bojeva ve ste ih pobijedili, p a ete ih
vjerojatno pobijediti i u sadanjem . K ad se ljudim a podreu
k rila u onom, u em dre d a se odlikuju, preostali njihov
ugled kudikam o je slabiji nego d a nisu uope n i pom islih, da
se u tom e odlikuju, pa ako p rotiv oekivanja n e uspiju u svom
ponosu po p u taju jae nego b i trebalo s obzirom n a sn ag u n ji
hove moi. To su sad, naravno, doivjeli A tenjani.
415*

67.
Nae p rijanje sam opouzdanje, poradi kojeg sm o se,
iako nevjesti, odvalili na njih, sad je jo vre i budui da se
njem u pridruilo uvjerenje, da smo najjai, kad smo pobijedili
njih najjae, to je nada svakoga pojedinca dvostruka. A n aj
vea nada u pothvate ponajvie ulijeva i najvee oduevljenje.
N a to, to se oni povode za nam a u oprem i brodova, mi smo
n avikli svojim nainom rato v an ja i p rotiv svakoga njihova
izum a b it emo dobro priprem ni. A kad na palubam a protiv
obiaja budu m nogi oklopnici, a i m nogi kopljom etnici, sve,
takorei, lju d i s kopna kao A karnanci i drugi, koji e se
u k rcati na lae, a ne e znati ni kako treb a sjedei odapeti
strelicu, kako n e e dovesti brodove u opasnost i kako se ne
e m eusobno zbuniti ljuljajui se na nain za njih neobian?
N e e im k o ristiti ni m notvo laa ako se tko od vas i toga
prepao, da e se boriti s nadm onim brojem laa. U uskom
prostoru n jih mnogo nespretnije e izvravati ono, to hoe,
a mi emo ih vrlo lako oteivati pripravljenim sredstvim a.
Z n ajte i ovo, to je prem a onom, to smo, kako mislimo, tono
doznali, posve istinito. P ritisn u ti nevoljam a i prisiljeni sada
njom neprilikom zapali su u ludost, da, ne pouzdajui se to
liko u svoju p rip ra v u koliko u sreu, uu u k ra jn ju borbu
onako, kako mogu, da bi ili probivi se isplovili ili poslije toga
kuali uzm aknuti kopnom, je r ih ne moe snai gore zlo od
sadanjega.
68.
N avalim o dakle bijesno na tak av nered i na sreu
ljudi, naih k rv n ih neprijatelja, koja ih sam a ve naputa, i
ujedno sm atrajm o, d a je to, kad se radi o neprijatelju, sasvim
opravdano za sve one, koji zaele zasititi gnjevno srce, d a se
osvete napadau, i da e nam se istodobno pruiti prilika, da
odbijemo neprijatelje, i da je to, kako se kae, nekako n a j
slae. A da su nam oni neprijatelji, i to krvni, svi znate, jer
su udarili na nau zemlju, da je podjarm e. Da su u tom
uspjeli, p ribavili bi m ukarcim a najvee m uke, djeci i ena
m a najnedoliniji postupak, a itavom gradu najsram otniji
naziv6. P oradi toga svakom u dolikuje, da ne bude plaljivica
i da ne dri dobitkom to, da oni odu bez opasnosti za nas, jer
e oni ionako to uiniti, ako i pobijede. To je sjajan cilj
borbe, da kaznim o ove izvrivi, kao to je vjerojatno, ono,
6 T. j. politiko ropstvo.
416

to hoemo, i d a itavoj Siciliji damo jo sig urniju slobodu,

ko ju je i prije uivala. V rlo se rijetko" p ru aju tak v e p rilike
za borbu, koje p ri neuspjehu v rlo m alo kode, a p ri uspjehu
v rlo mnogo koriste.
69. Poto su i sirakuki zapovjednici i Gilip i Sa svoje
stra n e tako osokolili svoje vojnike, stan u odm ah ukrcavati
m om ad u lae, je r s u opaali, d a to ine i A tenjani. Uznem i
re n tadanjim poloajem i videi, kakva je opasnost i kako je
ve blizu, j e r su upravo im ali zaploviti jed n i p ro tiv drugih,
N ikija je, kako se dogaa u velikim borbam a, drao, da jo
n ije sve kod n jih u djelo provedeno i da im jo n ije sve rije
im a dovoljno izloio. Opet je pozivao svakoga pojedinog za
povjednika broda zovui ih im enom oevim i njihovim vlasti
tim i imenom, plem ena i molio ih, ako je tko po vlastitoj za
sluzi uivao k ak v u ast, neka je n e sram oti, a oni, kojim a su
slav n i bili prei, neka ne potam ne otake vrline. Sjeao
ih je njihove domovine, u kojoj v lad a najvea sloboda i u
kojoj je svakom u mogue ivjeti bez najm anjeg nasilja. I
d rugo je govorio, to bi ljudi nalazei se ve u takvoj zgodi
re k li n e pazei, d a li e se kom e initi, da govore otrcane
stv a ri i d a iznose ono, to je za sve sluajeve slino, o enama,
djeci i otakim bogovima, ve m eusobno dovikuju qjio, to
dre korisnim u asovitom zaprepatenju. I k ad je drao, da
im je ve dao, iako ne dovoljne preporuke, a ono b a r nune,
odstupi i stane voditi pjeadiju prem a m oru i razm jesti je,
to je mogao n a due, da bi bila od to vee k o risti za podi
zanje hrabrosti mom adi n a laam a. Demosten, M enandar i
E utidem (jer ti su se uk rcali u lae kao atenski zapovjednici)
k re n u sa svoga sidrita i ponu odm ah ploviti prem a zatvore
nom ulazu u lu k u i p rem a prolazu, koji je ostao slobodan, hotei
se probiti van.
70. S irakuani i saveznici bili su ve isplovili s priblino
istim brojem laa kao i p rije i jednim su njihovim dijelom u
v ali izlaz i ostalu lu k u uokrug, d a b i istovrem eno odasvud na
pad ali A te n ja n e id a bi im pjeadija ila u pomo, gdje b i lae
pristajale. B rodovljem S irakuana zapovijedali su Sikan i Agatarh , svaki stojei na krilu itava brodovlja, a P iten i K orinani u sredirii. K ad su se A ten jan i pribliavali zatvorenom
izlazu plovei p ro tiv brodova poredanih n a izlazu, u prvom su
27

P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a

417

ih n aletu svladavali i kuali ra sk in u ti lance. A kad su

poslije toga Sirakuani i saveznici stali n a n jih odasvud nasr
tati, n ije v ie bjesnio pom orski boj sam o kod zatvorenog iz
laza, nego i po luci, a bio je estok kao nijedan od prijanjih.
Velika je b ila sprem nost m o rn ara jednih i drugih, da napa
daju, k ad bi im zapovjedili, i veliko takm ienje k rm ila ra u
vjetini i m eusobna borba. Vojnici n a palubi, kad bi se su
kobio brod s brodom , tru d ili su se, d a njihova borba s palube
n e zaostane za vjetinom ostalih. Svaki se pojedinac n a svom
m jestu trsio da se pokae prvim . A k ad s u se n a uskom pro
sto ru sukobile m noge lae (tu se zaista n a vrlo uskom pro
sto ru borilo vrlo mnogo laa, je r je jednih i drugih zajedno
bilo gotovo dvije stotine), zaleta je bilo malo, je r nije bilo
uzm icanja n i provlaenja, a ei su bili sudari, kad bi slu
ajno u d arila laa u lau ili n a bijegu ili kod napadaja. I za
sve vrijem e, dok bi se neka laa prim icala, vojnici bi s paluba
bacali n a n ju koplja, strelice i kam enje u velikoj mnoini. A
kad bi se sudarile, vojnici bi se h v atali u kotac i kuali se
popeti jed n i na lau drugih. Dogaalo se mnogo p u ta zbog
uskog prostora, dok su jedni napadali druge, da su s druge
stran e sam i bili napadnuti, i d a su se nuno dvije lae, a k ad
to i vie njih, zakvaile s jednom . I dok su krm ilari vrebali
na jedtie, od drugih im je p rijetila zasjeda, i to ne sam o na
jednom m jestu, nego odasvud s m nogo strana. Velika lom n java m nogih laa, koje su se sudarale, uzrokovala je isto
dobno stra v u i n ije dala, da se uje, to su govorili zapovjed
nici veslaa. S obje su naim e stra n e zapovjednici veslaa
mnogo poticali i vikali, koliko zbog svoje vjetine, toliko iz
tenje za brzom pobjedom. A tenjanim a su dovikivali, neka iz
nude izlaz i n eka revno prionu, d a se sad ili nikad vie spasu
u domovinu, a Sirakuanim a i saveznicim a, da je dino sp ri
jeiti ih, d a ne um aknu, te neka svaki pobjedom uzvelia svoju
domovinu. Osim toga vojskovoe obojih, ako bi koga gdje
vidjeli gdje bez nude vesla natrag, pozivali su poim ence za
povjednika broda i pitali ga, ako su to bili A tenjani: da li
uzmiu, je r dre, d a im je zem lja najljuih nep rijatelja sad
pouzdanija nego m ore, koje su stekli ne m alim trudom , a ako
su to bili Sirakuani: d a li sam i bjee pred A tenjanim a, koji
bjee i za koje sigurno znadu da nastoje na svaki nain umai.

418

71.
Dok je pom orski boj bio neodluan, pjeadija je
obojih n a kopnu bila silno uznem irena i uzbuivala se, i to
domaa, je r je ve teila za jo veom slavom , a doljaci, je r
su se bojali, da ih n e sna e jo gora sudbina od tadanje.
Kako je naim e sva nada A tenjanim a b ila u laam a, to se n ji
hov stra h za budunost nije dao ni s im isporediti, i zbog
prom jenljivosti borbe nuno je njihovo p ro m atran je pom or
skoga boja s kopna bilo razliito. P ro m atrali su naim e boj
izbliza i nisu svi istodobno gledali n a isto m jesto, pa ako bi
koji od njih gdje opazili kako njihovi pobjeuju, o h rab rili bi
se i utjecali se bogovim a zazivajui ih, d a ih ne lie spasa,
dok bi drugi ugledavi gdje neki njihovi strad av aju , jau k ali i
vikali i od sam og p ro m atran ja onoga, to se zbivalo, bili su potiteniji nego sam i uesnici u boju. D rugi opet, kad bi gdje
ugledali podjednaku pom orsku bitku, kako je borba bila dugo
vrem ena neodluna, m uili su strah o v ite m u k e i u velikom
strah u pravili su nem irne pokrete sam im tijelom kao odgovor
mislima, je r su neprestano as se izbav ljali opasnosti, as pro
padali. Dok su se na m oru borili neodluno, moglo se kod iste
atenske vojske uti istodobno sve: jauk, vika, pobjednici i po
bijeeni i drugo, kako se nuno n a razne naine zna oglaivati
velika vojska u velikoj opasnosti. A slino je proivljavala i
njihova m om ad n a brodovim a, dok nisu napokon Sirakuani
i saveznici nakon duga o p iran ja u pomorskoj bici n atjerali
A tenjane u bijeg i potiskujui gonili ih uz veliku viku i bodrenje sa sjajn im uspjehom prem a obali.
Tada pom orski vojnici, ukoliko nisu bili zarobljeni na
moru, navale prem a obali jedan ovdje, drugi ondje i um aknu
u tabor.^A pjeaka se vojska n ije vie vladala razlino, nego
su svi u jed an glas jau k ali i jecali oplakujui zao udes te su
neki hitjeli u pomo brodovim a, n ek i na obranu ostatka
utvrda, a neki, i to n jih najvie, m islili su samo n a sebe i kako
e se spasiti. Z aprepatenje je u taj as bilo doista vee nego
ikada prije. P retrp jeli su poraz slian onome, koji su sam i
zadali drugim a u Pilu. Poto su naim e Lakedem onjanim a b ile
unitene lae, strad av ali su im usto i ljudi, koji su p reli n a
otok. T^ko tada za A tenjane n ije bilo nade, da e se spasiti
kopnom, ako n e nastupi neto neoekivano.
419

UZM AK ATENSKE VOJSKE KOPNOM NA (SICILIJI

72. Iza ogorene pom orske bitke i gubitka m nogih bro
dova i ljudi s obje strane, S irakuani i saveznici sakupe kao
pobjednici podrtine laa i m rtv e te otplovivi prem a gradu
podignu pobjediii znak. A tenjani u tadanjoj velikoj nesrei
nisu n i pom iljali n a m olbu da pokupe m rtvace ili pod rtin e
brodova, nego su se nam jeravali povui odm ah slijedee noi.
Demosten doe k Nikiji s prijedlogom , da jo jednom ukrcaju
posadu u preostale lae i da se u osvit zore pokuaju probiti
kroz izlaz. Govorio je, da je njim a jo uvijek preostalo vie
uporabljivih laa nego n eprijateljim a; A tenjanim a je naim e
preostajalo oko ezdeset brodova, a protivnicim a m anje od pe
deset. N ikija je pristajao uz taj prijedlog, ali kad su htjeli n ap u n jati brodove, m ornari nisu bili, voljni ukrcavati se, je r su,
zaplaeni porazom, mislili, da vie n e mogu pobijediti. Oni su
tad a svi eljeli uzm aknuti kopnom.
73. S irakuanin H erm okrat nasluti njihovu n am jeru i
pom islivi, da bi bilo nepovoljno, kad bi tolika vojska um akla
kopnom, i zaustavila se gdje na Siciliji pa opet h tjela s njim a
ratovati, ode k poglavarim a i razloi im, da n e sm iju dopu
stiti, da oni nou um aknu, govorei im to, to je sam zaklju
ivao, nego n ek a odm ah svi S irakuani i saveznici izau, za
tvore putove i pretekavi ih dre zaposjednute sve klance onih
k rajeva. Oni su i sam i o tom e m islili kao i on i sm atrali, da'
bi to trebalo uiniti, ali su se bojali, d a ih ljudi, koji su tek
m alo p rije veselo odahnuli od velike pom orske bitke, n e e
h tje ti lako posluati, a bila je u isto vrijem e svetkovina (toga
su naim e d an a upravo prinosili rtv u Heraklu). K ako ih se
veina u prevelikom veselju zbog pobjede odala za svetkovine
piu, oni m isle, d a bi ih ,u sadanjem asu sve p rije posluali
nego da se late oruja i izau u boj. Budui d a se poglavari
m a kod tak v a razm atran ja inilo to neprovedivo, pa ih H erm ok ra t n ije vie mogao nagovoriti, on sam, je r se bojao, d a ih
A tenjani nesm etano ne pretek n u i ne prou u noi kroz najtee
krajeve, sm isli u takvoj p rilici ovo: Poalje neke od svojih
p rija te lja s konjanicim a k atenskom taboru, kad se poelo
m raiti. Oni dojau toliko blizu, d a su ih mogli uti, i dozovu
n eke k sebi toboe kao p rijatelji A tenjana (Nikija je naim e
im ao nekih dounika o prilikam a u gradu). Pozivali su ih,
420

neka kau Nikiji, da ne odvodi vojsku nou, je r su Sirakuani

zaposjeli putove, nego neka se sprem i i danju u m iru um akne.
Rekavi to odu, a oni, koji su to uli, jave atenskim vojsko
voama.
74. Na tu vijest oni priekaju onu no, je r su drali, da
tu nem a prijevare. Budui d a i onako n isu odm ah krenuli,
odlue, da bi se vojnici po m ogunosti sprem ili to prikladnije,
priekati jo slijedei dan i sve ostalo ostaviti, a uzeti ono, to
im je bilo osobno potrebno za hranu, i tad krenuti. Sirakuani
i Gilip izau s pjeadijom p rije n jih i zatvore putove u onom
kraju, ku d a je bilo vjerojatno d a e A tenjani ii. Straili su
na prijelazim a preko pptoka i rijek a i postavljali su se, gdje
im se inilo zgodno da doekaju vojsku i da je zaustave. Do
plovivi svojim laam a do atenskih, odvlaili su ih od ala.
Neto m alo la a bijahu zapalili sam i A tenjani prem a svojoj
odluci, a ostale su S irakuani u m iru otprem ali u grad, gdje
je koja bila zatjerana, svezavi ih iza svojih brodova, je r ih
nitko n ije prijeio.
75. K ad se poslije toga N ikiji i Dem ostenu inilo, da su
se dovoljno sprem ili, vojska se sta la napokon k re ta ti treega
dana iza pom orske bitke. Bilo je to zaista strano n e sam o u
jednom pogledu, je r su uzm icali izgubivi sv e brodove i m je
sto velikih nada b ili u opasnosti i sam i i grad, nego je i
kod naputanja tabora svatko vidio prizore bolne i za oko i za
srce. M rtvaci su leali nepokopani, pa kad bi tko ugledao koga
od p rijatelja gdje lei, obuzim ala bi ga alost i uas. I ivi,
koje su ostavljali ran jen e i bolesne, jo su se bolnije od m rtv ih
doimali onih, koji su ih gledali, i inili se jad n iji od poginulih.
U darivi u zaklinjanje i jauk, dovodili su ih u m uan poloaj,
m olili su ih da ih vode i zazivali svakoga pojedince, ako bi
tko gdje ugledao koga ili od drugova ili roaka. V jeali su se
o drugove u atoru, koji su ba odilazili, i slijedili ih, koliko
su mogli, a ako bi kom u ponestalo tjelesne snage, ostajao je
zazivajui esto bogove i jauui. Tako su svu vojsku oblile
suze, i nisu se lako dijelili u takvoj nevolji, prem da su odi
lazili iz neprijateljske zemlje i prem da su ve podnijeli jedne
nevolje, tee i od sam ih suza, i bojali se, d a u neizvjesnoj
budunosti ne podnesu i druge. Istodobno su bili veom a poti
teni i prekoravali s u sam i sebe, je r su bili sasvim n alik po421

tajn im bjeguncim a iz grada zauzetog nakon opsade, i to ne

m alenoga, je r je zajedno putovalo m notvo koje je ukupno
brojilo n e m an je od etrdeset tisua. Od tih su svi bez razlike
nosili to je tko mogao korisno, a oklopnici i konjanici sam i
su preko obiaja nosili i svoju hranu, jedni zbog nedostatka
slugu, a d ru g i iz nepouzdanja u njih, je r su n eki ve davno
prebjegli, a veina tada. M eutim ni ivea nisu nosili do
voljno, je r u tab o ru n ije vie bilo ita. I ostala se poni
enja, prem da inae izjednaenje nevolja (u zajednici s m no
gima) donosi zacijelo neko olakanje, u tadanjem asu ni
tako n isu drala lakim , pogotovo je r su nakon itekakva sjaja i
ponosa, koji su uivali u poetku, zapali u ovakav svretak i
ponienje. To je bio zaista najvei preokret sree, to ga je
doivjela helenska vojska. N jim a se dogodilo, da su doli, da
podjarm e druge, a m jesto toga tada su odilazili sam i se vie
bojei, d a to ne pretrpe; m jesto s lijepim eljam a i davori
jam a, uz k o je su plovili od kue, vraali su se n atra g s protiv
nim tom u zlim slutnjam a; putovali su kao pjeadija m jesto
kao m o rn ari i pouzdavali se vie u oklopnike nego u brodovlje.
A ipak im se sve to inilo snoljivim pred velikom opasnou,
koja je jo lebdjela nad njim a.
76. G ledajui vojsku potitenu i veoma prom ijenjenu
te idui uz njih, N ikija ih je hrabrio i tjeio, koliko su p ri
like doputale, sve glasnije viui, kako je kom u od n jih p ri
lazio, iz uzbuenja i je r je elio, d a viui to jae podupre
svoje rijei.
77. I u sadanjim prilikam a, A tenjani i saveznici,
treb a da se jo nadate (ve su se neki izbavili i iz teega
poloaja od ovoga) i ne sm ijete odvie sebe prekoravati ni
zbog nesrea ni zbog sadanjih nezasluenih stradanja. P rem da
doista nikoga od vas n e n atk rilju jem tjelesnom snagom (ta
vidite, evo, kako m e je bolest srvala) i prem da jam ano ne
zaostajem , ini m i se, ni za kim sreom u privatnom ivotu
i u ostalom pogledu, sada lebdim u istoj opasnosti s najlo
ijim a od vas. A ipak sam izvrio u ivotu mnoge dunosti
prem a bogovim a i m noga prav ed n a i besprijekorna djela
p rem a ljudim a, poradi ega gajim pouzdanu n a d u u budu
nost, i nesree m e zaista n e plae koliko zasluuju, a mogu
naskoro i p restati. N eprijatelji su naim e bili dosta sretni,

p a ako smo poduzeli vojnu m rski kom u od bogova, dovoljno

sm o ve kanjeni. Ve su se zacijelo i drugi koji lju d i digli
n a protivnike, pa kako su urad ili ono, to je ljudsko, doi
vjeli su snoljiv udes. I m i se opravdano sada nadam o od
boanstva veoj blagosti (jer zasluujem o od bogova v ie sa
m ilosti nego zavisti). G ledajte sebe, kal%vi oklopnici i u ko
likom broju sv rstan i u redove stu p ate, i nem ojte se odvie
preplaiti, nego razm iljajte, da sam i, gdje god se zaustavite,
pred stav ljate odm ah itav g rad i da vas n ijedan d ru g i grad
od ovih n a Siciliji n e bi lako ni doekao, k a d biste navalili,
ni istjerao, k ad biste se gdje sm jestili. Sam i pripazite, da
vae putovanje bude sigurno i uredno, i svatko n eka misli
samo to, da e m u ono mjesto, na kom bude p risiljen boriti
se, pobijedi li, biti i dorrfovina i utv rd a. A hitno emo p uto
vati, jednako i nou i danju, je r ivea im am o malo, p a ako
se domognemo kojega prijateljskog sikulskog m jesta (jer su
nam oni jo pouzdani iz stra h a pred Sirakuanim a), tada
drite, da ste u sigurnosti. N aprijed smo poslali k njim a
glasnike i jav ili im, neka nam dou u su sret i neka nam
donesu sa sobom hrane. K onano znajte, h ra b ri vojnici, da
je nuno, da budete valjani ljudi, je r nem a blizu m jesta,
kam o biste se spasili, ako budete plalj ivice, a ako sad iz
bjegnete neprijateljim a, vi ete ostali postii, d a ugledate
one, za kojim a jam ano eznete, a v i ete, A tenjani, usposta
v iti veliku mo svoga grada, iako je pala, je r grad ine ljudi,
a ne zidovi ni lae bez ljudi.
78.
ok je N ikija tako sokolio vojsku, pristupao je
k .n jo j i, ako bi gdje vidio da stu p a isprekidano i u neredu,
skupljao bi j e i stavljao u red, a i Demosten je isto tako
i slino govorio svojim vojnicim a. Vojska je stu p ala sv r
stana u etverokut; n a elu su bile N ikijine ete, a Demostenove su slijedile. P rtlja g a re i najvei dio posluge im ali su
oklopnici u sredini. K ad su stigli do prijelaza preko rijeke
Anapa, nau n a njoj poredane sirak u k e i saveznike odrede,
n atjeraju ih u bijeg i, domogavi se gaza, stan u d a lje n ap re
dovati. Sirakuani su ih pritjen jav ali napadajui ih konja
nitvom s boka, a lakooruanici su ih gaali kopljim a. Toga
su dana A tenjani napredovali kojih etrdeset stad ija i p re
noili pod vedrim nebom kraj nekoga breuljka. S u trad an
rano pou n a p u t i, prevalivi oko dvadeset stadija, siu u

422

428

neku ravnicu, gdje u d ate tab o r hotei uzeti iz kua to za

jelo (jer je to m jesto bilo nastanjeno) i ponijeti odanle sa
sobom vode, je r je dalje, kuda su kanili ii, n ije ba bilo u
obilju za mnogo stadija. M eutim ih Sirakuani preteku i
stanu zatv arati dalji prolaz zidom. To je bio teko osvojiv
breuljak, i s obje r^egove stra n e bila je duboka vododerina,
a zvao se A k rejska hridina. S u trad an su A tenjani ili dalje,
ali su ih sirak u ki i savezniki konjanici i kopljom etnici,
kojih je bilo mnogo, spreavali s obje strane, gaali kopljim a
i napadali konjanitvom s boka. Dugo su se vrem ena A te
njan i borili, a zatim se v ra te u isti tabor. H rane nisu vie
im ali kao prije, je r im n ije vie bilo mogue u daljivati se
poradi konjanika.
79.
Podigavi se rano, k re n u opet na put, probiju se
do utvrenog breuljka i nau pred sobom iza u tv rd e pje
adiju sv rstan u za boj u dubokim redovim a, je r je m jesto
bilo usko.-U darivi na njih, A tenjani su kuali osvojiti utvrdu
ali su ih mnogi gaali sa strm oga breuljka (jer su ih oni
odozgo lake pogaali). Kako se nisu mogli probiti, povlaili
su se n atrag i poivali. Sluajno je tad nastala velika grm lja
vina i kia, to esto biva, kad godina ve prelazi u jesen.
No A tenjani su poradi toga jo vie klonuli duhom i drali,
da se i to sve zbiva na njihovu propast. Dok su oni poivali,
Gilip i S irakuani poalju jedan dio vojske, da ih zidom za
tvori straga, odakle su napredovali, ali i oni poalju protiv
njih neke svoje odrede i sprijee ih. Poslije toga A tenjani se
povuku sa svom vojskom vie prem a ravnici, gdje prenoe
na polju. S u trad an su dalje nastavljali put, a Sirakuani su
ih odasvud napadali naokolo i m noge ranjavali. Kad bi A te
njan i na njih navaljivali, uzmicali su, a kad bi se vraali
natrag, bili su im za leima i napadali bi najvie zalaznice,
h e bi li kako n atjerali .u bijeg m ale odjele i zaplaili itavu
vojsku. A tenjani su se na taj nain dugo odupirali napada
jim a, a zatim , prevalivi pet ili est stadija, odm arali su se
u ravnici. I Sirakuani se povuku od njih u svoj tabor.
80.
Kako im je vojska ve bila u nevolji zbog nesta
ice svih potreptina i kako je m nogo ljudi bilo ranjeno u
brojnim navalam a koje su poduzeli neprijatelji, nou N ikija
i Demosten odlue d a zapale to vie v atri i da odvedu vojsku.
424

ali ne vie istim putem , kojim su bili naum ili, ve u p rotiv

nom sm jeru od m jesta, gdje su S irakuani na n jih vrebali,
prem a moru. itav taj p u t vojske n ije bio u p rav ljen prem a
K atani, nego prem a drugom dijelu Sicilije, prem a K am arini
i Geli i tam onjim helenskim i barbarskim gradovim a. Poto
su dakle zapalili mnoge v atre u taboru, putovali su nou.
I obuzm e ih strava, kao to i inae kod svih vojska, a osobitp
kod v rlo velikih, nastaje esto velik stra h i uas, pogotovo
je r su ili nou i kroz n ep rijateljsk u zemlju, a n ep rijatelji
nisu bili ba daleko. N ikijina vojska, k o ja je ila n a elu,
drala se n a okupu i daleko je izm akla, a Demostenova, ne
kako neto preko polovine svih njihovih snaga, odcijepila se
i napredovala dosta neuredno. U osvit zore' stig n u ipak do
m ora i stupivi n a t. zv. elorsku cestu putovali su njom e, da
bi, k ad stignu do rijek e K akipareja, ili uz rijek u gore kroz
u n u tran jo st zemlje, je r su se nadali, d a e im tu doi u su
sre t i Sikulci, po koje su poslali. A k ad su prispjeli do rijeke,
nau i tu neku sirakuku strau, k o ja je zidom i koljem za
tv arala prolaz. Svladavi je,- p rije u rijek u i napredovali su
opet do druge rijek e E rineja, je r su ih tu d a upuivali vodii.
81.
K ad je m eutim svanuo d a n i kad su Sirakuani
i saveznici opazili, d a . su A ten jan i otili, veina je krivila
Gilipa, da je dragovoljno pustio A tenjane. Brzo ih progonei
na putu, kojim, su otili i k o ji n ije bilo teko pronalaziti,
stignu ih u vrijem e ruka. im se priblie Demostenovim
vojnicima, koji su bili zalaznica i koji su stupali dosta sporo
i neuredno zbog strav e prole noi, odm ah ih napadnu i stan u
se s njim a boriti. S irakuki su ih konjanici okruivali to lake,
je r su bili odvojeni od ostalih, i sagonili n a jedno mjesto.
N ikijina je vojska bila poodm akla n aprijed ak pedeset sta
dija je r je N ikija vodio svoje bre, drei, da u tadanjim
prilikam a spas nije u svojevoljnom postajkivanju n i u borbi,
nego u to brem uzm aku i da se im aju boriti sam o toliko,
koliko budu prisiljeni. Demosten je veinom bio u n ep resta
nom boju poradi toga, to su njega, koji je uzmicao kao za
laznica, prvoga pritjenjav ali n eprijatelji. I tada, opazivi, da
ga Sirakuani progone, n ije vie napredovao, nego se rad ije
svrstavao za boj, dok ga zabavljena tim poslom oni ne za
okrue. I bili su vrlo zbunjeni i o n sam i A tenjani s njim .
Zbijene na neko m jesto, oko kojega je naokolo bio nizak zid,
425

a p u t je vodio s obje stra n e i bio obrastao m nogim m asli

nam a, gaali su stojei naokolo. S irakuani su se, naravno,
sluili takvim napadajim a, a ne borbom izbliza, je r poduzi
m ati opasan boj s oajnim ljudim a nije ba bilo njim a u pri
log, nego vie A tenjanim a. Ujedno su donekle tedjeli svoje
lju d e kod ve oita uspjeha, da ih p rije reda ime ne iscrpe,
1 drali su, da e i tako tim nainom borbe A tenjane svladati
i pohvatati.
DEMOSTEN SE SA SVOJOM VOJSKOM MORA PREDATI
82.
Poto su dakle itav d an gaali odasvud A tenjane
I njih o v e saveznike i gledali g dje ve trp e nevolju od rana
i ostale bijede, oglase Gilip i Sirakuani sa saveznicim a n a j
p rije otoanim a, da li tk o hoe k njim a prijei i sauvati
slobodu. I p rijeu pripadnici nekih gradova,' ali n e mnogih.
Zatim doe kasnije do nagodbe i sa svim a ostalima, koji su
b ili s Demostenom, uz uvjet, da predaju oruje, ali da nitko
n e u m re ni silovitom sm ru ni u tam nici ni od nestaice n a j
p o treb n ije hrane. I predade se svih est tisua i poloe sav
novac, koji su imali, sasuvi ga u izvrnute titove i napune
etiri tita. Te su zarobljenike odm ah otprem ali u grad.
A N ikija sa svojim a stigne istoga dana do rijeke E rineja
i preavi je sm jesti vojsku na nekoj uzvisini.
I N IK IJA JE PR ISILJEN NA PREDAJU
83.
Stigavi ga sutradan, Sirakuani su ga obavjei
vali, d a su se Dem osten i njegove ete predale, te su i njega
pozivali, da to isto uini. A on n e vjerujui, ugovori s njim a,
da poalje konjanika, koji e to izvidjeti. K ad se ovaj vratio
i javio, d a su se predali, porui preko poslanika Gilipu i S irakuanim a, d a je sprem an u im e A tenjana sklopiti ugovor, da
v ra te S irakuanim a onaj novac, to su ga potroili za rat, pod
uvjetom , da puste njegovu vojsku slobodnu. A dok god novac
n e bude isplaen, da e im pred ati atenske graane kao taoce,
po jednoga za svaki talenat. Sirakuani i G ilip nisu prihva
tili te prijedloge, nego, navalivi i opkolivi ih odasvud, ga
ali su i n jih sve do kasno uveer. A i ti su bili u nevolji
426

poradi oskudice h ra n e i drugih potreptina. Ip a k su kanili

putovati saekavi nonu tiinu. I ve su bili uzeli oruje,
k ad ih Sirakuani zam ijete i zapjevaju bojnu pjesm u. K ad su
A tenjani opazili, da su otkriveni, opet odloe oruje osim n e
k ih tri stotine ljudi. Ti su se probili kroz strae i putovali
nou putem , kojim su mogli.
84. A kad je svanuo d an I7, N ikija povede vojsku, ali
s u ih S irakuani i saveznici p ritisk iv ali gaajui ih n a isti
nain odasvud strelicam a i kopljim a. A tenjani su se urili do
rijek e A sinara dijelom zato, to su, p ritisk iv an i od mnogih
konjanika i ostalog m notva, koje ih je napadalo, mislili, da
e im biti neto lake, ako p rije u rijeku, a dijelom zato, to
ih je m uio um or i elja za piem. A kad su stigli do nje,
bace se u nju u najveem neredu; svaki je od n jih elio prvi
p rijei rijeku, a neprijatelji, natisk u ju i se za njim a, silno su
im oteavali prijelaz. Budui d a su bili prisiljeni ii u sku
pini, padali su jed an n a drugoga i m eusobno se gazili; jedni
su odm ah pogibali od v lastitih sulica i drugoga oruja, a drugi
su se o nj zapletali, p a ih je nosila stru ja. S irakuani se postavie du suprotne rijen e obale (koja je bila strm a), te su
odozgo gaali A tenjane, od k ojih je veina poudno pila i bila
u neredu u duboko usjeenoj rijeci. I Peloponeani, siavi za
njim a, klali su ponajvie one u rijeci, tako da odm ah voda
n ije bila za pie, ali su je oni svejedno pili blatnu i krvavu,
i .veina se borila za nju.
85. Na koncu, kad je ve mnogo m rtvaca lealo u rijeci
jedan na drugom i kad je vojska nastradala, jedni u rijeci,
a drugi, ako bi koji i pobjegli, od konjanika, N ikija se preda
Gilipu povjerovavi vie njem u nego Sirakuanim a. I dovi
kivao je, neka s njim on i Lakedem onjani postupaju kako hoe,
ali neka odustanu od u b ijan ja ostalih vojnika. Gilip je poslije
toga zapovjedio, d a ih sada h v ataju ive. Ostale, koliko ih nisu
za sebe sakrili (a tih je bilo mnogo), doprem e ive, i za onim
trim a stotinam a, koje su nou prole kroz strau, poalje
progonitelje, koji ih pohvataju. Sto se dakle vojske skupilo
javno, n ije bilo mnogo, a to se potajno otprem ilo, bilo je
mnogo, i njim a preplave itavu Siciliju, je r nisu bili aro-
7 To je osmi dan iza polaska vojske.
427

bljeni kao Demostenovi vojnici na tem elju ugovora. Jedan

ne m ali dio i pogine, je r to je bio zaista najvei pokolj, n e
m anji nego m ak 9 ji u tom (sicilskom) ratu. I kod ostalih napa
daja za vrijem e putovanja, kojih je bilo mnogo, um rlo ih je
n e malo. Mnogi su ipak i Umakli, i to jedni sm jesta, a drugi
su um icali i kasnije, poto su pali u ropstvo. Ti su se skla
njali u K atanu.
N IK IJA I DEMOSTEN OSUENI NA SMRT, A NJIHOVE:
ETE K O JE PRODANE KAO ROBLJE, A K O JE BAENE
U KAMENOLOME
86. S irakuani i saveznici sakupe se i, uzevi zaroblje
nika, koliko su najvie mogli, i zaplijenjeno oruje, v ra te se u
grad. Ostale A ten jane i saveznike, koliko su ih uhvatili, sm je
ste u kamenolome, je r su drali, da e ih tako n ajsigurnije
uvati, a N ikiju i Demostena sm aknu protiv volje Gilipove.
Gilip je drao, da je za nj slavom okrunjeno junako djelo,
ako, uz ostale svoje uspjehe, doprem i Lakedem onjanim a i pro
tivnike vojskovoe. I sluaj je htio, da im je jedan od njih,
Demosten, bio k rv n i neprijatelj zbog dogaaja n a otoku i kod
r t l a a d ru g i zbog toga istoga najvei p rijatelj. N ikija se n ai
m e trudio i nagovorio A tenjane, d a sklope m ir, tako d a otp u ste
lakedem onske vojnike s otoka. Zato su m u Lakedem onjani bili
skloni, i on se osobito u to pouzdao i predao Gilipu. A li neki su
se Sirakuani, kako se govorilo, budui d a su s njim urovali,
preplaili, da e, stavljen na m uke, porem etiti njihovu sreu,
a neki, i to osobito Korinani, da n e bi potkupio neke novcem,
je r je bio bogat, pa utekao i opet im zadao to neugodno.
Stoga nagovore saveznike i ubiju ga. I on je um ro zbog toga
ili iz tom e vrlo slina uzroka. To je bio ovjek, koji je doista
najm anje od H elena m ojega vrem ena zavrijedio, da padne u
tak v u nesreu, je r je sav njegov ivot bio ureen po naelim a
kreposti.
87. S onim a u kam enolom im a Sirakuani su u prvo
vrijem e o k rutno postupali. Bilo ih je mnogo u ukotljenom i
uskom prostoru, p a ih je m uila n ajp rije sunana ega i ktom e
sparina, je r p ro sto r nije bio natkriven, a zatim su slijedile,
ba protivno, h lad n e jesenje noi, koje su svojom prom jenom
428

izazivale kod n jih sklonost za bolest. Zbog uzanog prostora

sv e su obavljali n a istom e m jestu, i ktom e su se nagom ilale
je d n a h a drugoj leine onih, koji s h u m irali od rana, prom jene
podneblja i slinih uzroka, ta k o da je silan sm rad bio nesnoljiv, a m uila ih je istodobno glad i ea (jer su svakom u
od n jih dav ali tokom osam m jeseci sam o au8 vode i dvije
ae ita). Bilo je i d ru g ih zala, k o ja su, naravno, p retrpjeli,
k ad su upali u takvo m jesto, i n ije bilo nijednoga, k o je ih
n ije snalo. N ekih su sedam deset d ana tako proivjeli svi za
jedno. Z atim su ostale prodali, osim A tenjana i onih S iciljana
i Italaca, koji su ratovali zajedno s njim a. Koliko je ukupno
bilo zarobljenika, teko je tono ustanoviti, ali ipak ne m anje
od sedam tisua. M eni se b a r ini, d a je to bio najvei (he
lenski) bojni poth v at u ovom ratu , vei i od helenskih p o t
hvata, za k oje znam o po uvenju, i za pobjednike n ajsjajniji
i za poraene najsudbonosniji. U svem u su bili sasvim pobije
eni, a ni u emu nisu p re trp je li samo m alu nesreu. B ila je
ba stubokom , tono rije, u nitena i kopnena vojska i bro
dovlje i n ije bilo niega, to nije*propalo, a m alo se n jih od
m nogih v ratilo kui. To su bili dogaaji n a Siciliji.

8 aa, neto preko etvrt litre, 0,27 1.

429

tadanjem poloaju, kakve budu prilike. Vrlo p restraen i u

tadanjem asu, kao to puk obino ini, bili su sprem ni drati
se reda u svemu. I kako su odluili, tako su to i provodili. I
svravalo se ljeto.

OSMA KNJIGA
ALOST U ATENI NAKON PORAZA. UZBUENJE U H ELADI. ATEN JA NI ODLUE NASTAVITI BORBU
1.
A kad se to javilo u Atenu, dugo vrem ena ni n aj
uglednijim vojnicim a, koji su se bijegom sp asliiz sam oga boja i
pouzdano javljali, nisu vjerovali, da su tako sasvim uniteni.
K ad su se u v jerili o tom, bili su kivni na govornike, koji su
se zajedno s n jim a ivo trsili oko pom orske vojne, kao da nisu
sam i to zakljuili. L jutili su se i na tum ae prorotava, n a
v rae i n a one, koji su im tad a proricanjem ulili nade, da e
osvojiti Siciliju. Sve ih je uznem irivalo sa svih strana, i za
okupio ih je s tra h i najvee zaprepatenje poradi onoga, to
se dogodilo. N e samo to su bili potiteni i svaki posebice i
grad, je r su bili lieni m nogih oklopnika i konjanika i ljudi
u m uevnoj dobi, za koje nisu v idjeli d ru g u zamjenu, nego su
takoer, n e videi u brodogradilitim a dovoljno brodova, ni
movaea u dravnoj blagajni, ni m om adi za brodove, bili
bez svake nade, da e se izbaviti u tadanjem poloaju. D rali
su, da e im n ep rija te lji sa Sicilije odm ah uploviti brodovljem
u P irej, pogotovo k ad su iznijeli toliku pobjedu, i da e ih
tam onji n ep rijatelji, koji su tad a bili i dvostruko sprem niji
od n jih u svem u, odm ah p ritisn u ti svom silom i s kopna i s
m ora, i d a e n jihovi saveznici prijei k njim a. Ipak u odlu
ivali, koliko s u im p rilik e doputale, d a n e tre b a poputati,
nego i oprem iti brodovlje nabavivi grae, odakle samo budu
mogli, i p rib av iti novaca, i osigurati sebi saveznike, osobito
Eubeju, i kod izdataka u gradu provesti neku tednju, i kao
poglavare izab rati sta rije ljude, koji e unaprijed vijeati o
430

2. Slijedee zime iza velike atenske nesree na Siciliji

odmah su se svi Heleni uskomeali. Oni, koji nisu bili savez
nici ni jednih ni drugih, drali su, da se ne v alja vie kloniti
rata, ako ih i n e bude nitko pozivao, nego da treb a svojevolj
no poi n a A tenjane. Svaki je naim e od njih mislio, da bi oni
bili udarili i na njih, da su uspjeli na Siciliji, d a e uostalom
preostali ra t biti k ra ta k i da je slavno u n jem u uestvovati.
Lakedem onski su se opet saveznici zajedniki trsili jo vie
nego p rije da se brzo rijee teke nevolje. A najvie su od svih
atenski podanici bili sprem ni odm etnuti se od n jih i bez
obzira na njihovu mo, je r su u stra sti prosuivali prilike i
nisu vodili rauna o tome, kako e b iti k ad ri odrati se idu
ega ljeta. Lakedem onski je g rad zbog svega toga bio pun
pouzdanja, a najvie zato, to su im po svoj prilici saveznici
sa Sicilije im ali stii u rano proljee s velikom silom; osim
toga od nude se ve bila razvila i njihova m ornarica. U sva
kom su pogledu bili pu n i n ade i nam jerav ali su se odluno
p rihvatiti ra ta prom iljajui, ako se ra t sretn o svri, da e se
ubudue izbaviti tak v ih opasnosti, kak v a bi im bila zaprije
tila od stran e A tenjana, d a su se dom ogli jo i Sicilije, te ak o
unite njih, d a e naskoro sam i sigurno p reuzeti vodstvo i
tave Helade.
3. Stoga njihov k ralj Agid k re n e odm ah te zime s jed
nim dijelom vojske iz Dekeleje i u tje ra od saveznika novaca
za m ornaricu pa, udarivi prem a M alijskom zaljevu, oduzm e
Etejanim a zbog staro g n ep rijateljstv a veliki plijen, koji p ro
m etne u novac. I prisili ahejske Ftioane i ostale tam onje tesalske podanike, unato prosvjedu Tesalaca i p ro tiv njihove
volje, d a m u dad u neke taoce i novaca. Taoce zatoi u Korintu, a njih je kuao predobiti za saveznitvo. Lakedem onjani
su izdavali nalog gradovim a, da sagrade sto laa, i odrede sebi
i Beoanima .po dvadeset i p et laa, Foanim a i L okranim a
petnaest, Korinamima petnaest, A rkaanim a, Pelenjanim a i
Sikionjanim a deset i M egaranim a, Trezenjaiiim a, E p id au ran ima i H erm ionjanim a deset. I ostalo su p rip rav ljali, da odm ah
u proljee poduzm u rat.
431

4.
A sprem ali su se i A tenjani, kako su bili naumik'
iste te zim e n a gradnju brodova sakupivi grau i utvrdiv*
Sunij, d a bi im lae itarice sigurno plovile oko njega. .1 n a
p u ste u tv rd u u Lakoniji, ko ju su sagradili plovei na Siciliju,
i ostalo, ako im se gdje to inilo nepotrebnim trokom , urede;
tedljivije, a osobito su pazili n a saveznike, da se od n jih ne
odm etnu.
ATEN SKI SAVEZNICI SPREM AJU SE NA ODMETNUE,
PRVO UESTVOVANJE PERZIJANACA U RATU NA
STRANI LAKEDEMONJANA
5.
Dok su oboji to radili i kao da su sad istom poi
n ja li p riprem ati ra t, prvi su E ubejsni poslali te zime k Agiu
poslanike rad i odm etnua od A tenjana. P rihvativi njihove:
prijedloge, on pozove iz Lakeem ona A lkam ena StenelaidinaK
i M elanta kao zapovjednike za Eubeju. Oni dou s nekih trt
sto tin e novograana, i on im je priprem ao prijelaz. Uto dou.
i Lezbljani, hotei se i oni odm etnuti. Budui da su njih zago
v arali Beoani, dade se Agid nagovoriti, da prieka s Eubejorn, te je sprem ao odm etnue L ezbljana odreujui im za
nam jesnika A lkam ena, koji je imao ploviti u Eubeju; Beoani
obeaju deset laa, a deset Agid. I to se sve radilo bez lake-;
dem onskoga grada. Sve vrijem e, to je Agid bio kod D ekeleje
s a svojom oruanom snagom, bio je neogranien gospodar, ii
da poalje kam o vojsku, ako je elio, i da je skuplja i da utje
ru je novac. I u to su vrijem e saveznici takorei mnogo v i e
sluali njega nego lakedem onske poglavare u gradu. Imajui:
mo u svojim rukam a, kam o je god dolazio, bio je stra h
trepet. On je radio za Lezbljane, a H ijani i E ritrani, koji s"
i sam i bili sprem ni n a odm etnue, ne obrate se na njega, nego
n a Lakedem on. Zajedno s njim a bio je tamo i poslanik poslaod fisafern a , koji je bio vojskovoa k ralja D arija A rtakserk
sova u prim orju. I Tisaferno je naim e nastojao pridobiti z
sehe Peloponeane i obeavao im, d a e ih opskrbiti hranom .
K ralj ga je netom bio opomenuo zbog poreza iz njegove obla
sti, koje on n ije mogao u tje ra ti od helenskih gradova pora
A tenjana, nego ih je ostao duan. Drao je dakle, da e
reze u red n ije dobivati, ako nakodi A tenjanim a, da e iste
432

dobno u initi Lakedem onjane kraljevim saveznicim a, i da e

Amorga, nezakonitoga sina Pisutnova, koji se odm etnuo u
K ariju, ili dovesti iva ili pogubiti, kako m u je K ralj naloio.
H ijani su dakle i Tisaferno rad ili zajedniki u istom sm islu.
6. Istom zgodom u Lakedem on dou M egaranin K aligit Laofontov i Kizianin Tim agora A tenagorin, obojica b je
gunci iz svoje zem lje i nastanjeni kod F arnabaza F am akova.
Kao njegovi opunomoenici m olili su, d a Lakedem onjani po
alju brodovlje u Helespont, a d a e on sam , ako bude mogao,
odcijepiti gradove u svojoj oblasti od A ten jan a zbog poreza,
oko ega je i Tisaferno ivo radio, i d a e svojim posredstvom
p rib av iti K ra lju saveznitvo L akedem onjana. Kako su posla
nici F am abazovi i Tisafernovi rad ili svaki za se, vodilo se
m eu njim a u Lakedem onu ivo takm ienje, kako da ih n a
govore: jedni, d a poalju brodovlje i vojsku u Jo n iju i na Hij,
a drugi, d a poalju p rije u Helespont. Lakedem onjani su k udi
kam o ra d ije p rihvatili prijedloge H ijana i T isafem ove, je r ih
je zagovarao i A lkibijad, ko ji je po preim a bio m ilogost
eforu Endiju, odakle je njihova k u a (poradi gostinstva) i do
bila lckonsko ime, je r se E ndijev otac zvao A lkibijad. L ake
dem onjani ipak n ajp rije poalju n a Hij p erijeka F rinisa, da
izvidi, da li im aju toliko laa, koliko su govorili, i da li je
inae grad dosta ja k prem a glasu, koji s e 'o njim a pronosi. A
kad im je on javio, da je istina, to su uli, odm ah uzm u Hijan e i E ritran e za saveznike i zakljue poslati im etrdeset
laa, je r se ondje nalazi ne m anje od ezdeset, o kojim a su go
vorili Hijani. N ajprije su im od toga broja h tjeli poslati deset
brodova i svoga zapovjednika brodovlja M elanhridu. Zatim su,
kad je nastao potres, slali m jesto M elanhride H alkideja i
m jesto deset laa oprem ali su ih pet u Lakoniji. I zim a se
svravala, i svravala je devetnaesta godina ovome ratu , koji
je opisao Tukidid.
7, Odm ah slijedeega lje ta n a pourivanje H ijana, da
odaalju lae, je r su se bojali, da A tenjani ne saznaju za p re
govore (svi su oni naim e slali poslanike potajno od njih), oda
alju Lakedem onjani tri S p artanca u K orint, da to bre pre
nesu lae preko prevlake s jednoga m ora u m ore prem a Ateni
i da im zapovjede, neka sve lae plove na Hij, i onei, kofle
je Agid sprem ao za Lezbo, i ostale. A svih saveznikih laa
bilo je ondje trideset i devet.
28

P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a

433

8.
K aligit d akle i Tim agora u im e Fam abazovo nijesu
uestvovali u pohodu na Hij n iti su htjeli dati novac, s kojim
su doli za odailjanje brodova, naim e dvadeset i pet talenata,
nego su nam jeravali ploviti kasnije a se u drugom vojnom
pohodu. A k ad je Agid vidio, da su se Lakedem onjani odlu
ili n ajp rije za Hij, ni sam nije drugo to snovao, nego se sa
veznici sastanu u K orintu, gdje su vijeali, pa odlue najp rije
ploviti na Hij pod zapovjednitvom H alkideja, koji je u Lakoniji oprem ao pet laa, zatim na Lezbo pod vodstvom A lkam ena, koga je i Agid imao na umu, i n a koncu otii u Helespont (za nj je bio odreen kao zapovjednik K learh Ramfijin).
Preko p rev lak e prebacit e n ajp rije polovinu laa, i te e
odmah otploviti, da A tenjani ne bi svraali pozornost na lae,
koje budu jed rile odatle, nego vie na one, koje se kasnije
budu prebacivale. I otvoreno su tuda plovili prezrevi nemo
A tenjana, je r se nigdje nije pojavljivala nikakva jak a njihova
m ornarica. A kako su odluili, odm ah prebace dvadeset i
jednu lau.
ATEN JA NI NASTOJE OSUJETITI ODMETNUE HIJA.
PORAZE I ZATVORE PELOPONESKO BRODOVLJE
9.
P rem da su oni pourivali plovidbu, K orinani nisu
bili voljni zajedno otploviti, prije nego proslave istm ijske
ig re1, koje su tad a padale. Agid se sloio s tim, da oni ne kre
istm ijskoga p rim irja, a da on poduzm e vojnu kao svoju osob
nu. K ad K orinani nisu na to pristajali, nego je dolazilo do za
tezanja, A tenjani bolje prozru nam jere H ijana pa, poslavi
A ristokrata, jednoga od vojskovoa, stan u ih okrivljivati. K ad
su H ijani poricali krivnju, pozivali su ih, da im za dokaz v je r-'
nosti poalju brodova u savezniku m ornaricu. I oni poalju
sedam brodova. U zrok odailjanju brodova bilo je to, to hijski puk n ije znao, to se sprem a, a vlada nekolicine, koja je
za to znala, n ije se nikako htjela zavaditi s m notvom, p rije
nego dobije neko vrsto zalee, a nisu vie ni oekivali, da e
Peloponeani doi, je r su ti oklijevali.
1 Istmijske su se igre svetkovale svake tree godine u gaju
omorike posveenom Posdonu kod njegova hram a na borintskoj
prevlaci. Vodstvo igara imao je Korint, i za to vrijeme vladalo
je primirje.
434

10. M eutim su se odravale istm ijske igre, i A tenjani

su (jer je bilo objavljeno prim irje) poslali na n jih sveano
poslanstvo, a urovanje H ijana postalo im je jo jasnije. Kad
su se v ratili kui, odm ah su se sprem ali, da brodovlje iz K enhreje12 ne otplovi bez njihova znanja. Poslije svetkovine plo
vili su Peloponeani sa dvadeset i jednim brodom na Hij pod
zapovjednitvom Alkamenovim. A tenjani, isplovivi n ajp rije
jednakim brojem brodova p ro tiv njih, lukavo su ih m am ili n a
otvoreno m ore. Budui d a ih Peloponeani nisu dugo slijedili,
nego su se okrenuli, v ra te se i A tenjani natrag, je r su imali
u b ro ju svojih brodova sedam hijskih, koje nisu drali pouz
danim a. K asnije napune mom cima jo drugih trid eset i sedam
brodova pa, plovei uz obalu, stan u progoniti Peloponeane
do P ire ja u K orintiji. To je pusta lu k a i k ra jn ja prem a epidaurijskoj granici.. Jed a n brod izgube Peloponeani n a puini, a
ostale sakupe i dovedu u luku. K ad su ih A ten jan i i napali
brodovim a s m ora i iskrcali se na kopnu, nastan e velika po
m etnja i nered. A tenjani otete veinu brodova uz obalu i
ubiju zapovjednika A lkam ena, a poginu i neki od njih.
11. K ad su se rastavili, A tenjani odrede dovoljan broj
laa, d a paze n a nep rijateljsk e brodove, a s ostalim a se usidre
kod nekoga otoia, n a kojem se utabore, je r n ije bio mnogo
udaljen. U A tenu su slali po pomo, je r su se i kod Peloponeana su trad a n nali K orinani hitei u pomo njihovu b ro
dovlju, a n e m nogo kasnije i ostali susjedi. Peloponeani
viei, d a im je straen je n a pustom m jestu tegobno, bili su
u neprilici pa nam isle spaliti brodovlje. Zatim odlue izvui
ga na kopno i, zatiujui ga pjeadijom , d rati strau, dok
se ne ukae kak av zgodan as za bijeg. A i Agid, k ad je to
saznao, poalje im S partanca Term ona. Lakedem onjanim a je
n ajp rije bilo javljeno, d a je brodovlje otplovilo od p rev lak e (jer
su efori naredili A lkam enu, k ad se to izvri, neka im poalje
konjanika), i oni su odm ah htjeli poslati svojih pet la a pod
zapovjednitvom H alkidejevim i s njim A lkibijada. Zatim im
je, kad su se sprem ili, bilo javljeno o bijegu la a u P irej. I
izgubivi smionost, je r su p rije u poetku jonskoga ra ta n a
stradali, nisu vie nam jeravali poslati lae iz svoje zemlje,
nego i opozvati neke, koje su p rije bile otplovile.
i

3 Kenhreja, luka istono od Korinta u Saronskom zaljevu.

435

PO ALKIBIJADOVU SAVJETU LAKEDEMONJANI OD

METNU H IJ I DRUGE ATENSKE SAVEZNIKE
12. K ad je A lkibijad to doznao, nagovori opet Endija
i ostale efore, d a ne obustave plovidbe, govorei, da e tam o
doploviti, p rije nego H ijani doznaju za nesreu brodovlja.
I on e sam , Ikad p ristan e u Joniji, lako nagovoriti gradove,
d a se odm etnu, spom injui im nemo A tenjana i revnost Lakedem onjana; on e im se naim e initi pouzdanijim od drugih.
E ndiju je sam om e napose govorio, kako je za njega asno, da
svojim utjecajem odm etne Jo n iju i K ralja uini saveznikom
L akedem onjana, p a d a to slavno djelo n e bude Agidovo, je r
je b a tad a s Agidom ivio u razm irici. Poto je nagovorio
ostale efore i Endija, plovio je sa pet laa pod zapovjednitvom
L akedem onjanina H alkideja ubrzavajui plovidbu.
13. N ekako u to isto vrijem e vraalo se iz Sicilije i
esnaest peloponeskih laa, koje su pod Gilipom uestvovale
u ra tu . Kod L eukadije ih zaustavi dvadeset i sedam atikih
laa, kojim a je zapovijedao Hipoklo Menipov, vrebajui na
la e iz Sicilije, i oteti ih. Ipak osim jedne ostale um aknu
A tenjanim a i p ristan u u Koirintu.
14. Halkidej i A lkibijad uzim ali su sa sobom sve, na
koje bi se za plovidbe nam jerili, da ih ne prokau, pa pristavi
tek u K oriku n a kopno, puste ih tu na slobodu, a sam i se prije
sastanu s nekim pristaam a H ijanim a i na njihov poziv, da
p ristan u u gradu ne najavivi se, stignu iznenada k Hijanim a.
Mnotvo je bilo u udu i zaprepasti se, ali se vlada nekolicine
pobrine, da vijee bude ba na okupu. I poto su H alkidej i
A lkibijad govorili, d a jo m nogi d ru g i brodovi plove k njim a,
dok o opsadi brodovlja u P ireju nisu nita spom enuli, od
m etn u se od A ten jana H ijani i zatim E ritran i. P oslije toga
doplove sa tr i broda te sklonu i K lazom enu n a odm etnue, a
K lazom enjani p rije u odm ah n a kopno i stan u u tv r iv ati Polihnu, ako bi im to trebalo kao utoite s otoia, n a kom su
stanovali. I odm etnuvi se, svi su oni bili zabavljeni u tv r i
vanjem i sprem anjem na rat.
15. U A tenu brzo stigne v ije st'b Hiju. Pomisle, da im
p rijeti ba velika 1 oita opasnost i da ostali saveznici n e e
h tje ti m irovati, kad se odm etnula najvea drava, i pod doj436

m om toga stra h a odm ah uk in u kazne odreene za onoga, koji

predloi ili dade n a glasanje, d a se nam e onih tisuu tale
nata, koje su za itava dotadanjeg ra ta brino izbjegavali
dirnuti, pa zakljue da se od tog novca napuni m om cim a zna
ta n broj laa. N adalje da se od brodova usidrenih za strau
kod P ire ja poalje onih osam, koji su napustili straaren je i
dali se u p o tjeru za Halkidej em, ali su se v ra tili u A tenu, kad
ga nisu stigli (njim a je zapovijedao S trom bihid Diotimov), i
d a im n e m nogo k asnije poe u pomo p ro tiv H ijan a drugih
dvanaest brodova pod Traziklom , k o ji su tak o er im ali napu
stiti straarenje. Sedam hijskih laa, koje su zajedno s njim a
opsjedale brodove u P ireju , povuku odanle p a oslobode robove
s n jih , a slobodne ljude bace u okove. M jesto sv ih onih bro
dova, koji su se v ratili, brzo oprem e m om cima d ru g e i poalju
ih m jesto onih, d a paze na Peloponeane, a nam jerav ali su
oprem iti m om cim a i drug ih trid eset. V elika je b ila njihova
revnost i znatne sve m jere, koje su poduzim ali kao pomo
p ro tiv Hija.

ODMETNU SE I KOS I MILET. SAVEZ IZMEU SPARTE

I PERZIJSK O G A K R A LJA
16.
Strom bihid stigne m eutim sa osam laa n a Sam i,
uzevi tu jo jednu sam sku lau, otplovi u Tej i zahtijevao je
od T ejana da budu m irni. A iz H ija plovio je p rem a T eju i
Halkidej sa dvadeset i tri broda, i zajedno s njim k re ta la je
obalom i pjeadija klazom enska i eritranska. Budui d a je
Strom bihid to p rije saznao, isplovio je p rije njihova dolaska
n a puinu, ali k ad je stigavi onamo vidio na otvorenom m oru
m nogo laa s H ija, poeo je bjeati prem a Sam u, a one su ga
progonile. Tejani n a jp rije nijesu h tjeli p rim iti u grad kopnenu
vojsku, ali k ad su A tenjani bili n a bijegu, uvedu ih u n u tra.
P jeadija se d r ala po s tra n i ekajui, do k se H alkidej
v ra ti iz progonjenja. A k ad se on zadrao, stan u sam i razarati
zid, koji su A tenjani sagradili s kopnene stran e tejskoga grada.
Zajedno s njim a razarala je i om anja eta b arb ara doavi
im u pomo pod zapovjednitvom Staga, nam jesnika Tisafernova.
437

17. Poto su Halkidej i A lkibijad o tjerali S trom bihida

sve do Sama, m o rn are s peloponeskih laa teko naoruaju i
ostave n a Hiju, a m jesto njih oprem e momcima iz H ija te lae
i drugih dvadeset te stan u ploviti u Milet, da ga odm etnu.
A lkibijad, koji je bio prijatelj poglavarim a m iletskim , htio ih
je predobiti za sebe, prije nego stigne brodovlje iz Peloponeza
i tak o stei ast i H ijanim a i sebi i H alkideju i Endiju, koji
ga je prem a obeanju odaslao, kad odm etne to vie gradova
sam o bojnom snagom H ijana i H alkidejevom . Sauvavi doista
u tajnosti najvei dio plovidbe i pretekavi ne mnogo Strom bi
hida i Trazikla, koji je ba nedavno doao iz A tene sa dvanaest
la a i zajedno ih sa Strom bihidom progonio, odm etnu oni Milet.
A tenjani doplove ustopice za njim a sa devetnaest laa, no bu
dui da ih M ileani nisu htjeli prim iti, usidre se n a Lai,
otoku u blizini. P rv i savez Lakedem onjana s K raljem , sklop
ljen odm ah nakon odm etnua M ileana posredovanjem Tisafern a i H alkideja, glasio je ovako:
18. Uz ove su uvjete sklopili savez s K raljem i Tisafernom Lakeem onjani i njihovi saveznici: Koliko zem lje i
gradova posjeduje K ralj i koliko su ih posjedovali praoci K ra
ljevi, n eka bude K raljevo, a koliko je novaca ili drugo to do
lazilo A tenjanim a iz tih gradova, neka K ralj i Lakeem onjani
i njihovi saveznici zajedniki spreavaju, da A tenjani n e do
bivaju ni novaca ni drugo to. I ra t protiv A tenjana neka za
jedniki vode K ralj, Lakeem onjani i njihovi saveznici. I za
v riti ra t s A tenjanim a neka ne bude slobodno, ako se u tome
n e sloe oboji: K ralj i Lakeem onjani sa saveznicima. Ako se
neki budu om etali od K ralja, neka budu n eprijatelji i Lakedem onjanim a i saveznicim a. I ako se n eki budu om etali od
L akedem onjana i saveznika, neka isto tako budu n ep rijatelji
K ralju.
ATEN JA N I ZAROBE NEKE H IJSK E BRODOVE, A LI IH
POTUCE PELOPONESKA MORNARICA
19. Savez je glasio tako. P oslije toga H ijani odm ah opre
m e mom cima deset d ru g ih laa i otplove u A neju3 elei saznati
o poloaju u M iletu i ujedno odm etati gradove. K ad im je od
3 Aneja je grad na jonskoj obali nasuprot Samu.
438

H alkideja stigla vijest, neka plove opet n atrag, i d a e Amorg

s vojskom stii onamo kopnom, otplove prem a m jestu, koje
se zvalo Zeusov hram . I ugledaju esnaest laa, s kojim a je
jo poslije Trazikla plovio u pomo iz A tene Diomedont. im
su ih vidjeli, stan u bjeati jednom laom u Efez, a ostale su
bjeale prem a Teju. etiri u h v ate A tenjani, ali prazne, je r su
se lju d i p rije iskrcali n a kopno, a ostale u tek u u tejski grad.
Z atim A tenjani otplove prem a Samu, a H ijani se s ostalim
brodovim a u p u te na more, i kopnena vojska s njim a kop
nom, pa odm etnu Lebed i potom Here. Poslije toga v ra te se
kui svi, i kopnena vojska i m ornarica.
20.
U isto to vrijem e dvadeset peloponeskih laa u
P ireju, koje su tada progonili i na n jih vrebali A ten jan i jed
nakim brojem laa, iznenada provale i svladavi A ten jan e u
pom orskom boju zarobe im etiri lae i otplove u K enhreju
te se opet sprem ahu za plovidbu n a Hij i u Joniju. K n jim a
prispije iz Lakeem ona kao zapovjednik brodovlja Astioh, u
ijim je rukam a sad bilo itavo pom orsko zapovjednitvo.
K ad se kopnena vojska povukla iz Teja,. stigne i sam
Tisaferno s vojskom i porui zid u Teju, gdje je jo to bilo
preostalo, te ode. Malo poslije njegova odlaska doe Diome
dont s deset atenskih brodova i sklopi ugovor s Tejanim a, da
i n jih prim e. Zatim zaplovi uz obalu p rotiv H era i n av ali na
njih, a kad n ije mogao zauzeti grada, otplovi.

p u k i Us t a n a k n a s a m u u p r i l o g a t e n j a n i m a .
H IJA N I UZALUD HOE DA PR ISIL E LEZBO NA USTA
NAK PROTIV ATENE. NAVALE ATENJANA NA H IJ I
M ILET

21.
U to vrijem e doe i do ustan k a pu k a na Sam u pro
tiv plem ia uz pomo A tenjana, k o ji su n a tri lae upravo
bili ondje. Sam ski puk poubija u svem u nekih dvjesta plem i
a, a etiri stotine ih kazni prognanstvom , te sam i porazdijele
m eu sobom njihovu zem lju i kue. K ako su im A tenjani po
slije toga zakljuili d ati sam ostalnost, je r su im tad a bili pouz
dani, ubudue su oni u p ra v lja li gradom i posjednicim a nisu
439

davali n ik ak v a dijela ni n emu, a nikom u od puka nije vie

bilo slobodno n i udati ker za koga od njih niti se od njih
oeniti.
22. Istoga ljeta poslije toga H ijani, kako su poeli, nisu
nita poputali u revnosti, d a i bez Peloponeana, dolazei u
velikom broju, odm etnu gradove, je r su eljeli, da ih to vie
zajedno s njim a snosi opasnost. Sam i zavojte sa trin aest bro
dova na Lezbo, kao to s u Lakedem onjani odredili, da se druga
vojna vodi p rotiv njega i odanle na Helespont. K opnena voj
ska Peloponeana i tam onjih saveznika napredovala je prenia
Klazom eni i Kimi; njom je zapovijedao S partanac Euala, a
brodovim a p erijek Dinijada. P ristavi na Lezbo, m ornarica
odm etne n a jp rije M etim nu, i u njoj ostanu etiri broda. Za
tim ostali brodovi odm etnu M itilenu.
23. Lakedem onski zapovjednik brodovlja Astioh, kao
to se odluio, plovei sa etiri broda iz K enhreja stigne n a
H ij. Trei dan nakon njegova dolaska plovilo je na Lezbo dvadeset i pet atikih brodova pod zapovjednitvom Leonta i Diom eonta, kojem u je L eont kasnije pritekao u pomo iz A tene
sa deset brodova. O djedrivi istoga dana podvee i uzevi jo
jed n u hijsku lau, i Astioh je plovio na Lezbo, da bi bio od
pomoi, ako b i to mogao. I stigne u P iru, a odanle su trad a n
u Erez. T u sazna, d a su A tenjani osvojili M itilenu n a juri.
A tenjani su naim e neoekivano bili doplovili, p ristali u luci i
svladali hijsko brodovlje pa iskrcavi se pobijedili u boju one,
koji su im se oprli, i zauzeli grad. K ad je Astioh to doznao od
Ereana i od hijskih brodova iz M etim ne pod Eubulom, koje
su tad a A ten jan i bili napali i od kojih su se tr i broda (jedan
su naim e zarobili A tenjani) bjeei nakon zauzea M itilene
nam jerila na njega, n ije vie poao sm jerom prem a M itileni,
nego je odm etnuo Erez i naoruao stanovnike. Oklopnike sa
svojih brodova poalje kopnom p rotiv A ntise i M etim ne odre
divi im za zapovjednika Eteonika, a sam je sa svojim brodo
vim a i sa tri hijska plovio uz obalu nadajui se, da e se Metim njaiii, k ad ih ugledaju, o h ra b riti i -ustrajati u odm etnuu.
Budui da m u je n a Lezbu sve bilo protivno, otplovi na Hij
ukrcavi svoju vojsku. K opnena vojska s brodova, koja je k a
n ila poi protiv Helesponta, o p e t's e razie po gradovim a. Od
peloponeskih saveznikih brodova u K enhreji stigne im poslije
440

toga est n a Hij. A tenjani uspostave red na Lezbu i otplovivi

s njega zauzm u na kopnu Polihnu, koju su K lazom enjani
utvrivali; n jih otprem e n atra g u g rad n a otoku osim krivaca
om etnua, koji odu u Dafnunt. I Klazom ena opet p ristan e uz
Atenjane.
24.
Istoga se ljeta A tenjani, koji su kod Lae naprama.
M iletu vrebali sa dvadeset laa, iskrcaju u P anorm u u m ile tskoj zemlji i u biju lakedem onskoga vojskovou H alkideja,
koji je s m alo lju d i pritekao u pomo, te podignu pobjedni
znak treega dana nakon to su onam o doplovili, ali ga M ileani srue, je r ga nisu podigli kao gospodari zemlje. Leont i
DiOmedont s atenskim brodovljem s Lezba vodili su s b ro
dova ra t s H ijanim a napadajui ih s E nukih otoka p red Hijem i iz Siduse i P teleja, koja su m jesta im ali kao u tv rd e u
podruju E ritre, i s Lezba. K ao m o rn ari sluili su im lju d i p ri
siljeni n a to iz popisa oklopnika. Iskrcavi se u K ardam ili i u
Bolisku, pobijede u boju H ijane koji su skoili n a obranu, m no
go ih u n ite i opustoe tam onje krajeve. Zatim ih pobijede u
drugoj bici kod F ana i u treoj kod Leukonija. P oslije toga
H ijani nisu vie izlazili protiv njih, a oni sasvim opustoe n ji
hovu lijepo ureenu zemlju, koja n ije strad ala od M edskih ra
tova sve dotada. H ijani su jed in i iza Lakedem onjana, za koje
sam ja doznao, ivjeli u srei i ktom e u razboritosti, i to im
je grad vie napredovao, to su im i ured b e bile sigurnije. Ni
n a sam o odm etnue, ako se ini, da su p ri tom e postupali dosta
nesigurno, nisu se usudili p rije nego to su uz n jih bili mnogi
vrsni saveznici, s ikojima su se im ali izvri opasnosti, i p rije
nego su opazili da ni sam i A ten jan i poslije sicilske nesree
vie n e poriu, da su im prilike bez sum nje sasvim nepovoljne.
A ako su se to p rev arili u neoekivanim dogaajim a lju d
skoga ivota, spoznali su svoju pogreku zajedno s m nogim
drugim a, koji u isto tako mislili, da e atenska drava brzo
propasti. K ako su dakle bili zatvoreni s m ora i kak o su im i
n a k opnu A tenjani pustoili zemlju, pokuaju n ek i izru iti im
grad. K ad su to opazili poglavari, sam i nisu nita poduzeli,
nego su doveli iz E ritre zapovjednika brodovlja Astioha sa
etiri broda, koje je imao uza se, te su gledali ha to blai n a
in osujetiti njihovu nam isao ili uzim anjem talaca ili dru g im
kojim sredstvom . I oni su o tom radili.
441

25.
Pod konac istoga toga ljeta p ristan e n a Sam u iz
A tene tisuu i p et stotina atenskih oklopnika i tisuu argivsk ih (A tenjani su naim e tekim orujem naoruali pet stotina
A rgivaca, ko ji su bili lakooruanici) i tisuu saveznika n a etr
deset i osam laa, od kojih su neke bile i za prijevoz oklop
nika, pod zapovjednitvom F riniha, Onom akla i -Skironida.
O datle p rije u u M ilet i tam o se utabore. Izau im u susret
Mileani, n jih sam ih osam stotina oklopnika, Peloponeani,
koji su doli s H alkidejem , i neke (plaenike) pomone ete
Tisafernove, a bio je nazoan i sam Tisaferno i njegovo ko
njanitvo, te se sukobe s A tenjanim a i njihovim saveznicima.
Argivce, koji su svojim krilom pojurili naprijed i prezreli pro
tivnike k ao Jonjane, mislei d a ih n e e ni doekati, i zato n a
predovali dosta neuredno, pobijede M ileani i u b iju ih malo
m an je od tri stotine. A tenjani sv lad aju n a jp rije Peloponeane
i potisnu b arb are i ostalo m notvo, a s M ileanim a n e doe
do boja izfeliza, je r su se oni nakon bijega A rgivaca povukli
u grad, kad su vidjeli ostalu svoju vojsku poraenu. A te
njan i se tad kao pobjednici utabore pod sam im m iletskim gra
dom. I dogodi se, da su u toj bici Jonjani na obje stra n e nad
vladali Dorane, je r su Peloponeane svrstane protiv sebe po
bijedili A tenjani, a A rgivce Mileani. Podigavi pobjedni
znak, A tenjani su se sprem ali d a zidom opkole grad, je r je
m jesto bilo n a prevlaci, a drali su, ako bi se domogli Mileta,
da bi im se, lako predala i ostala m jesta.
26.
M eutim ve predveer bude im javljeno, da upravo
stie brodovlje iz Peloponeza i Sicilije, od pedeset i pet laa.
N ajvie na poticaj S irakuanina H erm okrata, da zajedniki
pomognu i oko konanoga un iten ja A tenjana, dolo je od Siciljan a dvadeset sirakukih laa i dvije selinuntske. a iz Pelo
poneza one lae, k o je su priprem ali i koje su ve bile sprem
ne. Obje m ornarice, koje su bile povjerene Lakedem onjaninu
Terim enu, d a ih dovedu k zapovjedniku brodovlja Astiohu,
p ristan u n ajp rije n a otoku L eru p re d Miletom. Doznavi, da
su A tenjani kod M ileta, otplove zatim odanle u Jaki zaljev,
je r su h tjeli zn ati poloaj u M iletu. K ad je A lkibijad doao
na konju u T ihijusu u m iletskom podruju, gdje su oni, uplo
vivi u zaljev, prenoili, doznaju od njega o svretku bitke
(jer je A lkibijad u njoj uestvovao i borio se zajedno s Mile
anim a i Tisafernom ). On im je svjetovao, ako ne e d a sasvim
442

upropaste vojni pohod n a Jo n iju i itav pothvat, neka to p rije

pom ognu M iletu i neka n e dopuste, da ga opkole zidom.
27. Oni su kanili pritei m u u pomo u osvit zore. Kad
je atenski vojskovoa F rin ih s L era tono doznao za brodov
lje, prem da su suzapovjednici h tjeli ostati i u p u stiti se u od
luni boj, ree, d a on to n e e n i sam uiniti niti, koliko je u
njegovoj moi, dopustiti to njim a ili drugom u komu. J e r kad
im je mogue pobiti se kasnije, gdje, budu htjeli, poto tono
doznaju, protiv koliko e se n ep rijateljsk ih laa boriti i s ko
liko svojih protiv njih, i poto se sprem e dovoljno i u m iru,
nik ad se on n e e nerazum no izvri opasnosti popustivi sra
m otnom prijekoru. N ije za A ten jan e sram ota, ako uzm aknu
brodovljem u p rav i as, nego e ih snai jo vea sram ota,
ako pod bilo kakvim okolnostim a budu svladani. Tim e bi grad
zapao ne samo u sram otu, nego i u najveu opasnost. N jem u
je nakon doivjeiih nesrea jedva mogue, d a uz sig u rn u spre
m u ili u oitoj nudi p rv i kam o navaljuje, a kam oli d a neprisiljen srlja u sam ooabrane pogibli. Poticao ih je, d a to
b re pokupe ranjenike, kopnenu vojsku i sprave, s kojim a su
doli, a da ostave, to su zaplijenili u neprijateljskoj zemlji,
d a bi im lae bile lake, te da otplove na Sam i da odanle n a
skoro, kad sakupe sve lae, poduzim aju navale, ako gdje bude
zgoda. A kako ih je uvjerio, tako je i uinio. I pokaza se, da
F rin ih n ije nerazum an, jednako u tadanjem asu kao i kas
nije, ne samo u tom sluaju, nego i u drugim pothvatim a, za
koje je bio odreen. A tenjani se odm ah sveera iza nepotpune
pobjede dignu na taj nain od M ileta, a Argivci, lju ti zbog
nedae, brzo otplove sa Sam a kui.
28. Peloponeani, isplovivi u zoru iz Tihijuse, p ristanu
u M iletu iza A tenjana i, poekavi jed an dan, su trad a n p ri
drue hijske brodove pod H alkidejem , koje su p rije n ep rija
telji progonili, te odlue otploviti n atrag u T ihijusu po sprave,
koje su istovarili. K ad su onamo stigli, doe k njim a Tisafer
no s kopnenom vojskom i nagovori ih, da zaplove protiv Jaza,
u kojem se zadravao njegov n eprijatelj Amorg. N avale izne
nada n a Jaz i, kako stanovnici nisu pom iljali d rugo nego da
su to atike lae, zauzm u ga. U tom se boju najvie proslavie
Siraknani- A m orga (nezakonita sina Pisutnova, ko ji se od
motamo od K ralja) Peloponeani u h v a te iva i p redadu ga
443

T isafem u, a g a odvede, ako hoe, K ralju, kako m u je on za

povjedio. Jaz sasvim oplijene, i vojska se dom ogne silnih no
vaca, je r je m jesto od starin e bilo bogato. Plaenike A m orgove dovedu k sebi i sv rstaju ih izm eu sebe n e uinivi im
n ita naao, je r su veinom bili iz Peloponeza. G radi predadu
T isafem u, a i sve zarobljenike, koliko robove, toliko slobodne
ljude, od k o jih za svakoga prim e od njega po ugovoru arik4,
a zatim se v ra te u Milet. P ed arita Leontova, koga su L akedem onjani poslali na Hij za zapovjednika, odaalju kopnom do
E ritre s plaenicim a Amorgovim. U M iletu sam om postave
Filipa. I ljeto se svravalo.
29. K ad je slijedee zime Tisaferno u Jazu postavio
posadu, p rijee u M ilet i kao m jesenu hranarinu, kako je
obeao u Lakedem onu, razdijeli svakom e m om ku n a svim bro
dovim a po atiku drahm u, a za budue vrijem e htio im je da
v ati po tr i obola, dok ne upita o tom K ralja. A ako on bude
nalagao, ree, d a e im dati itavu drahm u. A kad je sirakuki
vojskovoa H erm okrat prosvjedovao (Terim en naim e nije bio
zapovjednik brodovlja, nego je plovio s njim a, d a A stiohu
preda brodovlje, pa n ije m ario za plau), ipak se nagode, d a
e svaki m om ak dobivati vie od tri obola, je r e on raunati
p e t laa vie. Za pedeset i p et laa plaao je naim e trideset
talen ata m jeseno5. Ostalim a se, koliko je bilo vie brodova
od toga broja, plaalo u istom razm jeru.
30. Iste zim e A tenjanim a n a Sam u pridoe i od kue
drugih trid eset i pet laa pod vojskovoam a Harm inom ,
Stromibihidom i Euktem onom . Poto sakupe brodove od H ija
i sv e ostale, h tjeli su baciti kocku izm eu sebe i jednim bro
dovljem vreb ati kod M ileta, a protiv H ija poslati i brodovlje
i kopnenu vojsku. I uine tako. Strom bihi, Onomaklo i
Euktem on plovili su naim e po odluci drijeba protiv H ija
sa trideset la a i jednim dijelom onih tisuu oklopnika, koji
su bili doli pod Milet, vozei ih u laam a za prijevoz oklop
nika, a ostali su, ostajui n a Sam u sa sedam deset i etiri
broda, gospodarili m orem i poduzim ali navale n a Milet.
4 Darik, tako nazvan, jer ga je prvi kovao kralj Darije, bio
je perzijski zlatnik, vrijedan 20 -atikih rahmi. S jedne je strane
bila slika Kraljeva, a a druge strijelac.
5 Taj je iznos, ako se raunaju po tri obola dnevno, bd
dovoljan za plau momadi ezdeset brodova.
444

31. Astioh, koji je ba tad a odabirao taoce n a H iju

rad i sigurnosti od izdaje, odustane od toga, kad je saznao,
d a je stiglo brodovlje pod Terim enom i da se poloaj savez
n ik a poboljao. Sa deset peloponeskih la a i deset hijskih
zaplovi na puinu i napadne P telej, ali ga ne osvoji, zatim
zaplovi uz obalu pu t Klazomene, gdje je zahtijevao od njih,
d a se atenske pristalice presele u D afnunt, a oni d a pristan u
uz njega. Njegov je zahtjev podupirao i Tamo, koji je bio
nam jesnik u Joniji. K ad ga nisu h tjeli sluati, poduzm e
n av alu n a grad, koji je bio neutvren, no kad ga n ije mogao
osvojiti, otplovi pod jakim vjetrom o n sam u F okeju i Kim u,
a ostale la e p ristan u n a otocim a, koji lee blizu Klazo
m ene: na M aratusi, Peli i Drim usi. Ono, to su ondje po
h ra n ili Klazomenjani, dijelom razgrabe i unite, zadravi
se tamo osam dana zbog estokoga vjetra, a dijelom ukrcaju
i otplove u Fokeju i K im u k Astiohu.
32. Dok je o n ondje boravio, stig n u lezbijski posla
nici hotei se ponovno odm etnuti. N jega dodue nagovore,
no kako su K orinani i ostali saveznici bili tom e neskloni
zbog prijanjega neuspjeha, on digne sid ra i plovio je prem a
H iju. Kako je lae zahvatila b u ra i rasprila, stignu n a Hij
s a zakanjenjem , jedna odavle, d ru g a odanle. Poslije toga
P edarit, koji je tada dolazio kopnom iz Mileta, stigne u
E ritru i prijee s vojskom na Hij. S njim su bili i vojnici
Sa p et laa, n jih oko pet stotina, koje je Halkidej s orujem
ostavio. B udui da su neki L ezbljani nuali odmetnue,
predloi A stioh P ed aritu i H ijanim a, da b i trebalo otii
onamo brodovljem i odm etnuti Lezbo, je r ili e tim e pove
ati broj saveznika ili e ako i doive k akav neuspjeh, n a
koditi A tenjanim a. A li oni ga nisu sluali, a P ed arit ree,
d t m u ne e povjeriti hijskih brodova.
33. Astioh uzme pet k o rintskih brodova i esti megarski, jed an herm ionski i one lakonske, s kojim a je sam
doao, pa zaplovi prem a M iletu, da preuzm e zapovjednitvo
brodovlja; prethodno je H ijanim a otro zaprijetio, da im
zaista ne e pritei u pomo, ako budu to trebali. I p ristavi u K oriku u podruju 'E ritre tam o prenoi. A A tenjani
s a Sama, plovei s vojskom p ro tiv Hija, usid re se i sam i ondje,
s druge stran e breuljka, koji ih je rastavljao, tako da jedni
445

nisu znali za druge. Budui da je podno stiglo pismo od P ed arita, d a s u u E r i t r u doli iz Sam a eritranski zarobljenici puteni
n a slobodu, da zasnuju izdaju, Astioh se odm ah zaputi bro
dovljem n a tra g u E ritru i um alo da n ije pao u ru k e A tenjahim a. I P e d a rit doplovi k njem u, p a oni istraile sluaj
tih lju d i osum njienih zbog izdaje. K ad su nali, da je sve
to bila izlika, d a se ljudi spase sa Sam a, rijee ih k riv n je
i otplove, jed an na Hij, a d ru g i u M ilet, kako je nam jeravao.
34. M eutim i atenska vojska, plovei na laam a iz
K orika oko predbreja, nam jeri se blizu A rgina na trih ijs k e
ra tn e lae i, im ih ugleda, u d ari ih progoniti. Uto se po
digne velika oluja, tako da su se hijske lae jedva sklonile
u luku, a tri atenske, koje su n ajjae nasrnule, budu ote
ene i nasuu se kod hijskoga grada; njihova m omad di
jelom bude zarobljena, a dijelom pogine; ostale se lae
sklone u luku pod Mimantom, zvanu Fenikunt. Odanle k a
snije p ristanu na Lezbu, gdje su se sprem ale na opkoljavanje zidom.
35. Iz Peloponeza isplovi iste zime Lakedemonjamin
H ipokrat sa deset turijsk ih laa. kojim a je zapovijedao Dorijej D ijagorin uz dva druga zapovjednika, sa jednom la
konskom i jednom sirakukom laom i pristane u K nidu,
koji se ve bio odm etnuo na poticaj Tisaferna. K ad su to
saznali zapovjednici kod M ileta, naloe im, da polovinom
laa uvaju Knid, a s drugom polovinom da se sm jeste oko
Triopija i da h v ataju teretne lae iz Egipta, koje bi doplo
vile do njih. Triopij je protegnut r t u Knidskoj zemlji, sve
tite Apolonovo. K ad su to doznali A tenjani, doplove sa
Sam a i pohvataju est brodova, koji su straili kod Triopija,
ali ljudi um aknu iz njih. Poslije toga pristanu kod K nida,
navale na grad, koji je bio neutvren, i um alo d a ga ne
osvojie. S u trad an su ga opet napadali, ali kako su se Kniani obno bolje opkopali i kako su im stigli bjegunci s laa
od Triopija, nisu im vie m ogli toliko koditi. Zato odu,
opustoe knidsku zem lju i otplove na Sam.

446

DRUGI UGOVOR SPARTE S PER Z IJSK IM KRALJEM .

LAKEDEMONJANI ALJU U HELESPONT BRODOVE,
K O JI SE ZDRUE S ASTIOHOM
36. K ad je u isto vrijem e A stioh doao u M ilet k bro
dovlju, Peloponeani su jo im ali svega u o bilju u taboru.
Dobivali su naim e dovoljnu plau, vojnici su im ali mnogo
novaca opljakanih u Jaz u i M ileani su rado snosili ra tn e
terete. Ipak se Peloponeanim a inilo, d a je p rv i ugovor
s Tisafem om , koji je on sklopio s H alkidejem , nepotpun i
d a n ije njim a u prilog. Stoga su sklopili d ru g i ugovor u na
zonosti Terim enovoj, i to ovakav:
37. Ugovor Lakedem onjana i njihovih saveznika
s k raljem D arijem , kraljevim sinovim a i sa Tisafernom .
S klapa se ugovor o m iru i p rija te ljstv u u z ove uvjete: Ko
liko zem lje i gradova pripada k ra lju D ariju ili je pripadalo
njegovu ocu ili preim a, protiv tih n e e ii n i Lakedem onjani ni lakedem onski saveznici n iti u ratnoj n iti u bilo k a
kvoj zloj nam jeri, n iti e u tje riv a ti poreze iz tih gradova
ni Lakedem onjani ni lakedem onski saveznici. N iti e k ralj
D arije n i omi, kojim a K ralj vlada, ii p ro tiv Lakedem onjana
i njihovih saveznika u ratnoj ili u bilo kakvoj zloj nam jeri.
Ako Lakedem onjani ili njihovi saveznici budu to treb ali od
K ralja ili K ralj od Lakedem onjana ili njihovih saveznika,
b it e dolino, ako ine ono, n a to jed n i d ru g e budu mogli
nagovoriti. R at protiv A ten jan a i njihovih saveznika vodit
e zajedniki oboji (Kralj i Lakedem onjani), a ako ga budu
svravali, uinit e to oboji zajedniki. K olika god vojska
bude u K raljevoj zemlji, ako ju je pozvao K ralj, troak
snosi on sam. A ko koji od gradova, koliko ih sklopi ugovor
s K raljem , bude u d arao na K ra lje v u zemlju, ostali e ga
spreavati i pom agati K ralju, koliko sam o budu mogli. A ako
tko iz K raljeve zem lje ili iz zem lje, kojom vlada K ralj, bu d e
navaljivao n a lakedem onsku ili savezniku zem lju, neka
K ralj to spreava i pom ae im koliko samo bu d e mogao.
38. P oslije toga
dovlje i otplovi odanle
svaki trag. A A tenjani
n a Hij i kao gospodari

ugovora T erim en p reda A stiohu bro

n a brzoj lai. O tada m u se zameo.
su ve bili preli s vojskom s Lezba
i n a kopnu i n a m oru u tv r iv ali su
447

D elfinij, m jesto osobito vrsto s kopnene-/strane, koje je

imalo lu k e i n ije bilo mnogo udaljeno p hijskoga grada
H ijani, svladani u m nogim prijanjim , bitkam a, i inae se
n isu m eu sobom sasvim dobro slagali, je r su pristalice Tideja Jonova ve poginule od P ed arita zbog prijateljstva
s Atianiima, a ostali su g raani n a silu bili u vlasti nekoli
cine, p a su se meusobno sum njiili i m irovali, i poradi toga
n isu se n i sam i sebi inili dorasli boju, niti su im se po
m one ete P edaritove inile takvim a. Ip ak su slali posla
n ik e u M ilet i zvali Astioha u pomo. A kad ih o n n ije htio
usliati, P ed arit pism eno jav i o njem u u Lakedem on da
k riv o radi. P rilik e na H iju tako su stajale za A tenjane. N ji
hovo brodovlje poduzim alo je sa Sam a navale na brodovlje
kod M ileta, ali kad im ovi nisu izlazili na m ejdan, vraali
s u se opet na Sam i m irovali.

39.
Iste zime u doba suncostaja plovilo je iz Peloponeza u Jo n iju dvadeset i sedam brodova, koje su Lakedem onjani oprem ili za F arnabaza n a poticaj M egaranina K alig ita i Kizianina Tim agore, a kao zapovjednik plovio je na
njim a S partanac Antisten. S njim poalju Lakedem onjani
i jedanaest sp artanskih graana kao savjetnike A stiohu, od
kojih je jedan bio Liha A rkezilajev. N jim a je bilo naloeno,
da se nakon dolaska u M ilet zajedniki sta ra ju za ostale
prilike, kako e biti to bolje, i da odaalju te lae, ili njih
sam e ili vie njih ili i m anje, u H elespont k Farnabazu, ako
tako zakljue, i n ek a odrede kao njihova zapovjednika
K learh a Ram fijina, koji je s njim a plovio. N eka Astioha
svrgnu sa zapovjednitva brodovlja, ako {njih jedanaesto
rica) tako odlue, a za zapovjednika neka postave Antistena;
je r su onoga na tem elju P edaritova pism a sum njiili. To
dakle brodovlje pio vei od M aleje puinom pristane u Melu
i, nam jerivi se n a deset atenskih laa, tri prazne, zarobe
i spale. Poslije toga bojei se, d a atenske lae, koje su
um akle iz Mela, h e jav e A tenjanim a n a Sam u njihov do
lazak, to se i dogodilo, otplove prem a K reti i, kako su zbog
opreza plovili duim putem , p ristan u u K aunu u Aziji.
A odanle su, je r su bili sigurni, slali vijest brodovlju kod
M ileta, da ih doe pratiti.

40. H ijani i P ed arit u isto su v rijem e sve jednako

slali glasnike k A stiohu, prem da je krzm ao, i m olili ga, neka
im pomogne itavim brodovljem , j e r ih opsjedaju, i n ek a ne
dopusti, d a najvei savezniki g rad u Jo n iji s moTa dre
zatvorenim , a s kopna pustoe pljakakim pohodima. H ijani
su naim e im ali m nogo robova; bilo ih je u tom jednom gradu
najvie, izuzevi Lakedem on, i ujedno su njihove, prestupke
poradi njihova m notva o trije kanjavali. K ad se robovim a
uinilo, d a se atenska vojska vrsto sm jestila iza utvrda,
odm ah mnogi prebjegnu k njim a i, budui d a su poznavali
k ra j, nanesu zem lji vrlo m nogo tete. H ijani m u dakle po
rue da im treb a pomoi, dok je jo n ad e i m ogunosti, da
se to sprijei, dok jo u tv r u ju Delfinij i n isu to dovrili i
dok grade jo jau u tv rd u oko logora i brodova. Iako im
Astioh zbog one svoje p rijetn je n ije nam jeravao pomoi, ipak
kad je vidio, da su i saveznici sprem ni, odlui da im prui
pomo.
41. M eutim doe m u iz K auna vijest, da je stiglo
dvadeset i sedam brodova i s njim a lakedem onski savjetnici.
I Astioh u uvjerenju, d a m u je sve ostalo m an je vano od
zadatka, d a o tp ra ti toliko brodovlje, kak o bi jo jae gospo
darili n a m oru, i d a Lakedem onjane, koji su doli da ispi
taju njegov rad, sigurno prijeko preveze, napusti n ak an u da
krene na Hij i otplovi prem a K aunu. Plovei uz obalu, iskrca
se u m eropidskom Kosu, neutvrenom gradu, koji je jo bio
poruen od potresa, i to od najjaega od svih, koje pam tim o,
tako d a su stanovnici pobjegli u planine. Zalijeui se po
njihovoj zem lji, gonio je odanle plijen, izuzevi slobodne
ljude, koje je otputao. S Kosa doe nou u Knid, gdje ga
K niani uvjeravanjem sklone da n e isk rca m ornare, nego
da odm ah, kako je doao, plovi p rotiv dvadeset atenskih
brodova, s kojim a je H arm in, jed an od vojskovoa sa Sama,
pazio n a onih dvadeset i sedam brodova, koji s u onamo
plovili iz Peloponeza i prem a kojim a je plovio i Astioh. Oni
kod Sam a b ijahu doznali iz Mela za njihovo pribliavanje,
a H arm in je straio u vodam a oko Skne, Halke, Roda i
Likije, je r je ve uo, da su u K aunu.
42. A stioh je d ak le plovio, kako je doao, prem a imi,
p rije nego se proirio glas o njegovu dolasku, n e bi li kako

448

29

P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a #

opkolio one lae negdje na puini. No pljusak i naoblaeno

nebo prouzrokova lu tan je njegovih brodova po tam i i silan
nered. U osvit zore, dok je brodovlje bilo rastavljeno te
jedan dio, naim e lijevo krilo, bio A tenjanim a ve n a vidiku,
a ostali dio jo lutao oko otoka, K arm in i A tenjani urno
zaplove p ro tiv njih na otvoreno m ore s m anje od dvadeset
brodova pomislivi, da su to lae (od Kauna), n a koje su
pazili. U darivi odm ah na njih, potope tri broda i neke druge
otete. Bili su u boju premoni, kad se neoekivano pojavi
veina brodovlja, tako da su bili odasvud zatvoreni. U darivi
zatim u bijeg, izgube est brodova, a s ostalim a um aknu do
otoka Teutluse, a odanle u H alikarnas. Poslije toga Pelopo
neani p ristan u u K nidu i, poto im se pridruilo dvadeset
i sedam brodova iz K auna, Sa svim a zaplove, podignu na
imi pobjedni znak i opet se usidre u Knidu.

SUKOB SPARTE S TISAFERNOM. ROD SE ODMETNUO

OD ATENJANA
43.
K ad su A tenjani kod Sam a uli za ishod toga
pom orskog boja, doplove s itavim brodovljem do Sime, ali
n e u d are na brodovlje u Knidu, a ni oni na njih, nego po
kupe brodske sp rave n a im i pa, napadnuvi grad Lorim u
na kopnu, otplove n atra g n a Sam.
Kako su sve peloponeske lae bile tad na okupu u
Knidu, n a njim a su popravljali, ako je to trebalo; a jed a
naestorica L akedem onjana raspravljala je s Tisafem om (koji
je onam o doao) o dotadanjim dogaajim a, ako im se to
n ije svialo, i o buduem ratu, n a koji e ga nain voditi
najbolje i n ajk o risn ije za jedne i druge. A najvie je Liha
ispitivao ono, to se dogaalo, i ree, da nijedan ugovor, ni
H alkidejev n i Terim enov, n ije dobro sastavljen, nego d a e
b iti Strano, ako K ralj bude zahtijevao, da i sada im a vlast
n ad onom zemljom, kojom su p rije vladali on i njegovi
praoci, (jer m u se tim e davalo pravo, d a m u opet robuju i
sv i otoci i T esalija 1 L okrani i k rajev i sve do Beotije), pa
bi m jesto slobode Lakedem onjani pribavili Helenim a m edsko
gospodstvo. Zahtijevao je dakle, da se sklopi drugi bolji
450

ugovor, ili s tim ne e da im a posla n iti tre b a uz te uvjete

ikakve h ra n arin e za vojsku. Tisaferno ljutei se ode od njih
sav gnjevan, n e zakljuivi nita.
44.
Oni su nam jeravali ploviti n a Rod, gdje su p re
govarali s najuplivnijim ljudim a. N adali su se, da e p redobiti za se otok dosta m oan mnoinom i m o rn ara i p je
aka, i ujedno su m islili, d a e sam i pomou saveznika, koje
im aju, biti k a d ri uzdravati brodovlje, a da ne trae no
vaca od Tisaferna. Stoga otplove odm ah iste zim e iz K nida
i, pristavi n a jp rije u K am iru na Rodu sa devedeset i etiri
broda, preplae svjetinu, koja n ije znala za pregovore pa je
bjeala, pogotovo je r je grad bio neutvren. Zatim Lake
dem onjani sazovu njih i Roane iz d ru g ih dvaju gradova,
iz L inda i Jaliza, te ih nagovore, d a se odm etnu od A tenjana. I Rod pristane uz Peloponeane. A tenjani, saznavi
to, otplove brodovljem sa Sam a hotei ih pretei i nena
dano se pojave n a puini, ali zakasne n e mnogo. Zatim ot
plove u p rv i as n a H alku, a odanle n a Sam, a k asn ije su
s Halke, K osa i sa S am a poduzim ali n av ale i ratovali s Ro
dom. Peloponeani u tje ra ju od Roana svotu od jedno tr i
deset i d v a talen ta; inae su m irovali osam deset d ana izvukavi la e n a suho.
A LK IB IJA D PR IJE E K TISAFERNU I SPREMA SE
NA POVRATAK KUI
45.
U to vrijem e i jo p rije nego su se Peloponeani
digli n a Rod, dogaalo se ovo: P oslije sm rti H alkidejeve i
bitke kod M ileta A lkibijad je bio Peloponeanim a sum njiv,
p a kad je stiglo A stiohu iz L akedem ona pismo, d a ga u b ije
(jer je bio m rzak A gidu i inae se inio nepouzdan), poboja
se i n a jp rije potajno um akne k T isafernu, a zatim je pred
njim , koliko je najvie mogao, kodio probicim a Peloponeana. P ostajui m u u svem u savjetnikom , sm anji m ornarim a
plau, tako d a su im se m jesto atike drahm e plaala tri
obola, i to neredovito. Poticao j e Tisaferna, neka im kae,
da A tenjani, koji se od due v rem en a razum iju u b ro d ar
stvo, plaaju svojim m ornarim a tri obola, ne toliko iz osku
dice, koliko zato, da se njihovi m ornari zbog obilja novaca
451

ne uzobijeste, p a d a jedni od n jih n e slabe tijelo troei na

tak v e stvari, od kojih n astaje bolest, a drugi d a n e napu
taju brodove ne ostavivi kao jam stvo dugovanu plau. U pu
ivao ga je, d a pokloni novaca zapovjednicim a brodova i
vojskovoam a raznih gradova, kako bi ih nagovorio, d a m u
to odobre, osim Sirakuana, je r se njihov vojskovoa H erm okrat jed in i tom e protivio u im e itave saveznike vojske.
Gradove, koji su traili novaca, odbije i sam u im e Tisafernovo prigovori Hijanim a, da su bestidni, jer, prem da su
n ajbogatiji od H elena i prem da ih je spaavala pomona
vojska, ipak trae, da se drugi zalau za njihovu slobodu
i ivotom i novcem. Ree, d a i ostali gradovi, koji su, prije
nego su se odm etnuli, troili n a A tenjane, postupaju krivo,
ako ne e i sada d a prinose za sebe isto toliko, p a jo i vie.
Izjavljivao je, da Tisaferno sad ra tu je o svom troku i, n a
ravno, tedi, ali, ako jedno stigne h ra n arin a od K ralja,
isplatit e im potpunu plau i pomoi e gradovim a u onom,
to je pravo.
'46. Preporuivao je Tisafernu, neka se odvie n e uri
s dovrenjem ra ta i n ek a m u n e padne n a pam et da, ili do
prem ivi fenike brodove, koje je ba opremao, ili opskrblju
ju i plaom jo vei broj Helena, preda istim ljudim a vlast
n a kopnu i n a m oru, nego neka pusti, da oboji im aju vlast
svaki za se, tako da K ra lju uvijek bude mogue protiv onih,
koji m u budu nepoudni, voditi druge. A ako v last na kopnu
i m oru prip ad n e jednoj dravi, on e b iti u neprilici, ijom
e pomoi u n ititi pobjednike, ako sam ne bude jednom htio
d a u stan e i povede boj uz veliki troak i opasnost. Ovo je
jeftinije, da uz m ali dio troka i ujedno uz njegovu sigurr
nost H eleni sam i sebe zatru. Ree, d a su m u A tenjani zgod
niji kao uesnici u vlasti, je r m anje tee za vlau n a kopnu
i ra tu ju tako, d a je njihov cilj i djelovanje za nj vrlo ko
risno. A ten jan i bi naim e u z njegovu pomo pokorili za sebe
jed an dio m ora i za njega one Helene, koji sta n u ju u -R ra ljevoj zem lji, a Lakedem onjani su naprotiv doli, d a ih
oslobode. N ije vjerojatno, da Lakedem onjani sad oslobaaju
H elene od ovih (Helena), a d a ih n e b i oslobodili od onih
(barbara), ako ih P erzijanci jedno n e unite. Poticao g a je
dakle, n eka n ajp rije iscrpljuje jedne i druge i poto nanese
to vee gubitke A tenjanim a, neka zatim odm ah otjera Pelo452

poneane iz svoje zemlje. Tisaferno je uglavnom prihvaao

takvo m iljenje, koliko se dalo zakljuiti po djelim a. P ovje
rivi se sasvim A lkibijadu poradi toga, to m u je o tom
dobro svjetovao, nem am o je davao Peloponeanim a h ran arin u i n ije im doputao, da se biju n a m oru, nego je govorio,
d a e doi i feniko brodovlje i d a e se tad a boriti kao
prem oniji. Tako osujeti njihove pothvate i uniti snagu
njihova brodovlja, koja je postala veom a silna, i inae je
nerado ratovao zajedno s njim a, odve oito, a da bi to moglo
ostati nezapaeno.
47. A lkibijad je s je d n e stran e to preporuivao T isafernu
i K ralju, kod kojih se nalazio, je r je drao, da je to za njih
najbolje, a s d ru g e stran e trudio se oko svoga p o vratka u
dom ovinu znajui, ako je n e uniti, da e m u jedno biti
m ogue da se v ra ti uz p ristan ak A tenjana. Drao je, da e
n ajlake dobiti taj pristanak n a taj nain, ako se bude v i
djelo, da m u je Tisaferno privren, to se i dogodilo. Kad
su naim e atenski vojnici n a Sam u uli, d a je on kod njega
uplivan, atenski zpovjednici brodova i najugledniji ljudi,
dijelom zato, to je sam A lkibijad poslao p o ru k e n aju tjecaj
nijim a m eu njim a, neka p red najb o ljim ljudim a spom enu,
d a se on eli v ra titi pod vladom nekolicine, a n e pod opakom
vladom [ni pod pukom vladom], koja ga je prognala, i da
eli ivjeti s njim a kao graanin pribavivi im T isaferna za
prijatelja, no jo vie sam i od sebe odlue sru iti puku
vladu.
POKRET ZA VLADOM NEKOLICINE KOD VOJSKE
NA SAMU. FRIN IH SE PROTIVI POVRATKU
A L K IB IJ ADO VU
48. N ajp rije taj po k ret n astan e u vojsci i odanle se
kasnije rairi i p o gradu. S a Sam a p rije u neki k AlkiM ja d u i dou n a dogovor. K ad im je obeavao, da e im n a j
p rije uiniti p rijateljem Tisaferna, a zatim i K ralja, ako ne
budu im ali puke vlade (jer bi im K ralj tako vie povje
rovao), plemii, koji su ba n ajv ie i trp je li nevolje, gajili
su za se velike n ad e d a e stei v last nad graanim a i svla
d ati n ep rijatelje u ra tu . V rativi se na Sam, stan u kovati
453

zavjeru svojih pristalica, a m notvu su javno govorili da

e im K ralj b iti p rijatelj i d a e im d ati novaca, ako se
ALkibija v ra ti i ako n e budu im ali puke vlade.
Iako se sv jetina u prv i m ah i neto lju tila n a pregovore,
m irovala je nadajui se obilnoj plai od K ralja. Poto su oni,
koji su h tjeli uvesti vladu nekolicine, to saopili m notvu,
ponovno su i m eu sobom i s veinom zavjerenika ispitivali
A lkibijadove prijedloge. O stalim a se to inilo zgodno i po
uzdano, a F rin ih u se, koji je jo bio vojskovoa, nita od
toga n ije svialo. N jem u se inilo, d a je A lkibijadu, kao to
je i bilo, jednako malo stalo do vlade nekolicine koliko do
puke vlade i da je njegov jedini cilj, kako e se, pozvan od
p rotivne stranke, v ra titi i prom ijeniti tadanje dravno u re
enje, dok njim a treba najvie paziti na to, d a n e doe do
u n u tarn je g razdora. Da K ra lju n ije zgodno, k ad su ve i P eloponeani isto tako n a m oru i dre u vlasti vane gradove
u njegovoj dravi prikljuiti se A tenjanim a, kojim a ne v je
ruje, i im ati neprilika, prem da m u je mogue uiniti p rija
teljim a Peloponeane, od kojih n ije pretrpio nikakvo zlo. Sto
se tie saveznikih gradova, kojim a e eto obeati vlad u ne
kolicine, je r n i sam i ne e zaista im ati puke vlade, ree, da
dobro zna, da n'i odm etnuti gradovi ne e zato nimalo
rad ije p ris ta ti uz njih, n iti e im oni, koji su ostali s njima,
biti stalniji. Oni ne e h tjeti robovati radije pod vladom neko
licine nego pod pukom vladom , nego hoe da budu slobodni,
uz k o ju god od tih vlada to postignu. N adalje dre, da im
t. zv. plem enitai ne e zadavati m anje neprilika nego puk,
je r su oni zaetnici i uzronici zala puku, od ega veinom
sam i im aju koristi. Biti pod njihovom vlau znailo bi um i
ra ti i bez suda i esto nasilno, dok je p u k njihovo utoite i
obuzdavatelj onih. On tono zna, da gradovi tako m isle pou
eni sam im injenicama. N jem u se stoga n e svia nijedan
prijedlog A lkibijadov i nita od onoga, to se sada radi.
49.
S akupivi se, zavjerenici su prihvaali tadanje
prijedloge, kao to su ih i p rije odobravali, i sprem ali se
poslati u A tenu P izandra s drugovim a, d a bi ra d ili o povratku
A lkibijadovu i o ukinuu tam onje puke vlade i da bi Tisaferna uinili p rijateljem A tenjanim a.

454

50.
K ad je F rin ih saznao, d a e u A teni biti govora o
p ovratku A lkibijadovu, i d a e A tenjani to prihv atiti, p rep la
i se je r se u svom govoru tom e usprotivio da e ga, ako
se vrati, zlostavljati kao ovjeka, koji je to spreavao, pa
sm isli neto ovakvo. P oalje potajno glasnika k Astiohu, lakedem onskom zapovjedniku brodovlja, ko ji je tad a jo bio kod
M ileta, i pism eno m u javi, da A lkibijad un itav a njihove
osnove kuajui T isaferna uiniti p rijateljem A tenjana, i tono
m u opie ostalo. P ri tom e je sam sebe opravdavao, to snuje
neko zlo ovjeku neprijatelju , m a k a r i na tetu roenom
gradu. Astioh se nije ni nam jeravao osveivati A lkibijadu,
pogotovo k ad m u i onako n ije vie m ogao dopasti aka, nego
ode u M agneziju k njem u i ujedno k T isafernu te im ree, to
m u je bilo pism eno javljeno sa Sama, i tako to oda obojici,
a osim toga ponudi Tisafernu, kako se govorilo, zbog vlastitih
probitaka, d a s njim e nasam o govori o tim i o ostalim stv a
rim a. Stoga je i nepotpunoj plai prigovarao dosta blago.
A lkibijad poalje odm ah poglavarim a n a Sam u pismo protiv
F rin ih a izvjetavajui, to je uinio, i zahtijevae njegovu
sm rt. F rinih vrlo uznem iren, je r je bio u najveoj opasnosti
zbog toga, to je to dolo na vidjelo, ponovno napie A stiohu
pismo prekoravajui u njem u p rijan ji postupak, to nije sve
lijepo zatajio. Da je sad sprem an p red ati im itavu vojsku
kod Sam a, da je unite, p a potanko opie, na koji nain on to
moe izvesti, j e r je Sam n eutvren; da m u se sada, kad je
poradi njih u opasnosti ivota ne moe zam jeriti, ako uini to
i sve drugo ra d ije nego d a ga upro p aste krvni neprijatelji.
A Astioh i to oda A lkibijadu.
51.
Budui da je F rin ih u n ap rijed saznao, d a ga je
Astioh izdao i da svakog asa moe stii o tom pismo od Alkibijada, sam ga pretee i objavi vojsci, da n ep rijatelji k ane
napasti tabor, je r je Sam n eu tvren i sve lae nisu usidrene
u luci. Da je to pouzdano douo i d a stoga treb a to p rije
u tv rd iti Sam i u ostalom biti n a oprezu. A bio je vojskovoa
p a je o tom poslu sam odluivao. Oni su se sprem ali na u tv r i
vanje, i s toga razloga Sam, koji su i onako kanili u tv rditi,
bude u tv r en jo bre. Od A lkibijada doe ne mnogo kasnije
pisnio, d a F rin ih sprem a izdaju vojske i da je n ep rijatelji kane
napasti. I uini se, d a A lkibijad n ije pouzdan, nego da u n a
prijed zna za nep rijateljsk e nam jere, ali iz n ep rijateljstv a sva455

ljuje to n a F rin ih a kao na sukrivca. Stoga m u nita ne naikodi, nego jo jae potvrdi njegovu izjavu, je r je javio isto.
52. P oslije toga A lkibijad je priprem ao T isaferna i n a
govarao, d a bude prijatelj A tenjanim a. Ovaj se dodue b o ja j
Peloponeana, je r je u njihovoj vlasti bilo vie brodova nego
u atenskoj, ali je ipak htio, ako kako bude mogao, stei nje
govo povjerenje, pogotovo otkako je u K nidu opazio nezado
voljstvo Peloponeana s Terim enovim ugovorom (jer je bilo
izbilo ve u vrijem e, dok su bili na Bodu). Kod toga je Liha
potvrdio p rije izreenu tv rd n ju Alkibijadovu, d a Lakedem onjan i oslobaaju svekolike gradove, kad je govorio, kako je
u sklopljenom ugovoru nesnoljivo, d a K ralj - im a u vlasti
sve gradove, k o jim a su i p rije neko vladali bilo o n sam
ili njegovi prei. K ako se dakle A lkibijad borio za velike
stv ari, nastojao je predobiti T isaferna revno m u se ulagujui.
PIZANDAR SPREMA VLADU NEKOLICINE U ATENI.
NJEGOVI PREGOVORI S TISAFERNOM NE U SPIJU
53. K ad su poslanici odaslani s Pizandrom sa Sama
stigli u A tenu, govorili su pred narodom u k ratk o iznosei mno
ge toke, a najvie to, ako n atra g dovedu A lkibijada i ako ne
budu im ali dosadanji ustav puke vlade, da bi im bilo m o
gue im ati K ra lja za saveznika i nadvladati Peloponeane.
K ad su i mnogi d ru g i prosvjedovali, to se tie puke vlade,
kad su se ujedno n eprijatelji A lkibijadovi razvikali, d a bi bilo
strano, ako se on vrati, prem da je pogazio zakone, i kad su
Eum olpidi i K erici8 svjedoili o oskvrnuu bojih tajna, zbog
ega je bio prognan, i bogovima ih zaklinjali, d a ga ne vode
kui, P izan d ar n a taj veliki prosvjed i zlovolju p ristupi
k njim a i odvede n a stra n u svakoga pojedinoga od onih, koji
su prigovarali. P itao je, kakvu nadu im a u spas grada, kad
Feloponeani im aju n a m oru ne m anje od n jih brodova
sprem nih za b o rb u i vie saveznikih gradova, a K ralj ih i
Tisaferno' snabdijevaju novcem, kojega oni sam i n e e vie 6
6
Eumolpidi, koji su izvodili svoje ime od
Eumolpa, osnivaa eleuzinskih tajna, tumaili su kao
eniki rod nepisano boje i sveeniko pravo i brinuli
s Kerieima za eleuzinske tajne. Kerici su takoer stari
rod u Ateni.
456

trakog kralja
stari sve
se zajedno
sveeniki

imati, ukoliko tk o n e nagovori K ralja, d a stu p i na njihovu

stran u . A kad su oni, koje je pitao, odgovarali, d a nem aju
nade, tada im je sasvim otvoreno govorio: To d ak le n e mo
emo postii, ako n e budem o nekako razb o ritije u p ra v lja li
dravom i vie se oslanjali n a v ladu nekolicine, da n am K ralj
vjeruje. Nemojmo u sadanjem - asu vijeati vie o ustavu
nego o spasu. (K asnije e nam b iti mogue izvriti i pro
m jene, ako nam se to n e bude svialo.) A lkibijada emo po
zvati natrag, je r on jedini od sad an jih lju d i moe to ispo
slovati.
54. S luajui to, puk je spoetka teko podnosio p ri
jedlog o vladi nekolicine, no k ad m u je P izandar jasno tum a
io, d a nem a drugoga spasa, poboja se i nadajui se ujedno,
d a e se to k asnije i prom ijeniti, popusti. I zakljue, da P i
zan d ar i desetorica s njim otplove i da rade, kako m isle d a
e b iti najbolje, to se tie T isaferna i A lkibijada. Budui da
je P izandar m eutim oklevetao i F riniha, sv rg n u sa zapovjed
nitva njega i suzapovjenika S kironidu i poalju m jesto n jih
k brodovlju kao zapovjednike Diom edonta i Leonta. F rin ih a
je P izandar ocrnjivao govorei, d a je izdao J a z i Amorga, a
drao je, d a n ije zgodan za pregovore s A lkibijadom . Poto j e
P izandar obiao sv a tajn a udruenja, koja su ve o tp rije po
stojala u g ra d u u vezi sa sudom i dravnom upravom , i po
zvao ih, d a se sastanu i zajednikim zakljukom uk in u puku
vlast, i poto je poduzeo i ostale m jere u tadanjim prilikam a,
da se vie n e otee, otplovi s desetoricom k Tisafernu.
55. Leont i Diom edont stignu ve iste zim e k atenskom;
brodovlju i n av ale na Rod. Peloponeske brodove zateku izvu
ene na suho pa, iskrcavi se negdje na obali, pobijede u boju
Roane, koji su skoili na obranu, i v ra te se n a Halku. Vodili
su ra t rad ije odanle nego s Kosa, je r im je bilo lake paziti,
ako bi peloponesko brodovlje kam o krenulo.
A doe na Rod i Lakonac K senofantida od P ed arita
s H ija javljajui, d a je atenski zid ve dovren i, ako ne p riteknu u pomo sa svim brodovim a, da e Hij sigurno pasti.
I oni odlue, da e im pomoi. M eutim P ed arit navali sam
s pomonom vojskom , koju je im ao uza se, i sa svom hijskom
snagom n a atenski opkop oko laa, zauzm e jedan dio njegov
i domogne se nekih laa izvuenih na suho. A kad Su A tenjani
45T

priskoili u o b ran u i nagnali u bijeg najprije H ijane, bude

pobijeena i o stala vojska oko P edarita. Pogine on sam
i m nogi Hijan'i, i zaplijene im m nogo oruja.
56.
Poslije toga opsjedali su H ijane s kopna i m ora jo
jae nego prije, i glad je ondje bio velik.
A tenski poslanici n a elu s Pizandrom stignu k Tisafernu
i zapodjenu pregovore o sporazum u. A lkibija (koji jo nije
bio sasvim sig u ran za Tisaferna, jer se ovaj vie bojao Peloponeana i k tom e je, p rem a uputam a A lkibijadovim , htio sla
b iti oba protivnika) udesi stv a r tako, da se Tisafem o nije n a
godio s A tenjanim a, je r je od njih traio vrlo velike ustupke.
ini m i se, da je i Tisaferno to isto htio, i to poradi straha,
a A lkibija videi, d a se on i onako ne eli s njim a nagoditi,
hitio je, d a Atemjani misle, d a m u je uspjelo nagovoriti ga, ali
d a Tisafernu, koji je na njegov nagovor voljan p ristati uz
njih, A tenjani n e nude dovoljno. A lkibija je prekom jerno
traio mnogo toga govorei sam u im e nazonoga Tisaferna,
tako d a su A tenjani, iako su pristajali na mnoge njegove
zahtjeve, ip ak bili krivci prekida. Z ahtijevao je, da m u se
d ade itava Jonija, zatim otoci, koji lee uz nju i drugo. A kad
se A tenjani nisu tom u opirali, konano na treem ve sastanku,
pobojavi se, da se sasvim ne otkrije njegova nemo, zah tije
vao je, da se K ra lju dopusti graditi lae i ploviti uz njihovu
zemlju, kam o god i s koliko god laa bude htio. Tada dakle
A tenjani pomisle, da dalje n e ide, j e r je to nemogue, i da ih
je A lkibija prevario, pa lju titi odu i vrate se na Sam.
TREI UGOVOR SPARTE, S PERZIJSK IM KRALJEM.
BEOANI OSVOJE OROP. PELOPONEANI ODLUE
POMOI HI JU
57.
Tisaferno se odm ah poslije toga jo iste zim e za
p u ti u Kaun, je r je htio Peloponeane opet dovesti u M ilet
i, sklopivi jo jed an ugovor, kakav bude mogao, dav ati im
h ra n arin u i sasvim se s njim a ne zavaditi. Bojao se naim e,
ako ne budu im ali h ra n e za tako mnogo brodova, ili ako budu
p risiljeni b o riti se s A tenjanim a n a m oru pa budu svladani
ili ako m om ad n ap u sti brodove, da i bez njega A tenjani ne
postignu ono to hoe. A jo se najvie plaio, d a traei
- 458

h ra n u ne opustoe kopno. R azm iljajui dakle o svem u tom u

i u brizi, d a odri m eusobnu ravnoteu, m eu Helenim a,
kao to je elio, poalje po Peloponeane, dade im h ra n arin u
i sklopi trei ovakav ugovor:
58. Trinaeste godine k raljev an ja D arijeva i za efora
A leksipide u Lakedem onu, bu d e sklopljen u m eandarskoj
ravnici ugovor izm eu Lakedem onjana i njihovih saveznika
s Tisafernom , H ijeram enom i sinovim a Farnakovim o d rav
nim poslovim a K ra lja i L akedem onjana sa saveznicim a. Ze
m lja K raljeva, koliko je im a u Aziji, pripada K ralju . Sa svo
jom zemljom neka K ralj upravlja, kako hoe. Lakedem onjani
i njihovi saveznici neka nikada ne stu p aju na zem lju K raljevu
sa zlom nam jerom , n iti K ralj na zem lju Lakedem onjana i
njihovih saveznika nikada sa zlom nam jerom . Ako tko od
Lakedem onjana ili saveznika bude iao sa zlom nam jerom
protiv K raljeve zemlje, Lakedem onjani i saveznici neka to
spreavaju. I ako tko iz K raljev e zem lje bude iao sa zlom n a
m jerom protiv L akedem onjana ili saveznika, neka K ralj to
spreava. Laam a, koje su sad ovdje nazone, neka Tisaferno
d aje h ra n a rin u prem a ugovoru, dok n e dou K raljeve lae.
A kad stigne K raljevo brodovlje, do Lakedem onjana i savez
n ik a stoji, d a uzdravaju svoje brodovlje o svom troku, ako
budu htjeli. A ako budu eljeli uzim ati h ra n arin u od Tisa
fe rn a neka im Tisaferno daje, ali po svretk u ra ta neka L a
kedem onjani i saveznici v ra te trokove Tisafernu, koliko god
prim e. .A kad stignu K raljev e lae, neka lakedem onski i sa
vezniki brodovi vode ra t zajedniki s K raljevim brodovljem ,
kako odlue Tisaferno i Lakedem onjani sa saveznicim a. A ako
budu htjeli dokona vati ra t s A tenjanim a, neka se izm iruju
pod istim uvjetima.
59. U govor je bio tak av P oslije toga T isafem o se sp re
mao dg. dovede fenike lae, kako je bilo ugovoreno, i da
izvri ostalo, to je obeao, a htio je b ar pokazivati, da se
sprem a.
60. Ve n a sv retk u zim e zauzm u Beoani izdajom
Orop, u kojem su A tenjani im ali posadu. A pomogli su im neki
od E re trija ca i sam ih O ropljana, koji su snovali o odm etnuu
Eubeje. Budui da je to m jesto bilo blizu E retrije, bilo je ne459

mogue, dok je u . atenskom posjedu, d a mnogo n e kodi i

E re triji i ostaloj Eubeji. Poto su dakle ve im ali Orop, E retrijci dou n a Rod pozivajui Peloponeane n a Eubeju. A li
oni su se ra d ije odluili n a pomo H iju, koji je bio u nevolji,
i digavi se plovili su itavim brodovljem iz Roda. Stigavi
oko T riopija, ugledaju atensko brodovlje n a otvorenom m o ru
g d je plovi od H alke. I kako jedni nisu navaljivali n a druge,
jed n i stignu na Sam, a drugi u Milet. Peloponeani su uviali,
da bez pom orskoga boja n ije vie m ogue pomoi Hiju. I svra
v ala je ta zim a i dvadeseta je godina svravala ovom ra tu ,
koji je opisao Tukidi.

ATENA IZGUBI ABID, A OSVOJI SEST

61. Slijedeega ljetnog razdoblja odm ah u poetku
proljea bude poslan kopnom uz obalu S partanac D erkilida
s nevelikom vojskom , d a odm etne Abid (koji je m iletska n a
seobina), a H ijani, p ritisn u ti opsadom, dok se Astioh n ije mo
gao odluiti d a im pomogne, budu prisiljeni pobiti se na moru.
Za A stiohova b oravka na Rodu H ijani dovedu iz M ileta za za
povjednika poslije P edaritove sm rti S partanca Leonta, koji
je isplovio s A ntistenom kao suputnik, i s njim dvanaest bro
dova, koji su ba straili p re d Miletom, od kojih je bilo pet
turijskih, etiri sirakuka, jedan anejski, jedan m iletski i je
d an Leontov. H ijani izau protiv A tenjana sa svom oruanom
snagom i zauzm u neko utvreno m jesto, a istodobno isplovi
n a puinu njihovih trideset i est brodova protiv trideset i
dva atenska, te zam etnu pom orsku bitku. U toj pom orskoj
bici koja je bila estoka, H ijani i saveznici nisu bili slabiji,
ali se (jer je ve bilo i kasno) povuku u grad.
62. Odm ah poslije toga, kad je D erkilida doao kopnom
uz obalu iz M ileta, Abid na Helespontu odm etne se k D erkilidi i k Farnabazu, a d v a dana k asnije i Lam psak. I^pd je to
doznao Strom bihid iz H ija, brzo doplovi onam o sa dvadeset
i etiri atenska broda, m eu kojim a je bilo i brodova za
prijevoz vojnika, k o ji su vozili oklopnike. Lam psaani izau
.protiv njih, ali ih o n svlada u boju i n a ju ri zauzm e
Lam psak, k o ji je bio neutvren., zaplijeni pokretnine i ro
bove, a slobodne opet naseli u gradu i doe pred Abid. Kad

s e oni nisu h tjeli predati, n iti je on navalivi mogao grad

zauzeti, otplovi nasuprot A bidu i u reivao je g ra d est n a
Herzonezu, koji su neko d rali Meani, za tv r u i za stra enje nad itavim Helespontom.
S A SAMA POKUAVAJU UVESTI VLADU NEKOLICINE
N A TASU, PA I U ATENI. VIJEU OD ETIRI STOTINE
PRED A JE SE SVA VLAST
63. H ijani su m eutim postali ja i n a m oru, pa kad je
A stioh sa svojim a u M iletu doznao za u spjeh pom orske bitke
i za odlazak S trom bihida s brodovim a, osm jeli se. O tplovi uz
obalu sa d v a broda na Hij, odvede odanle brodovlje i sa svim
brodovim a sad ve pokua n av a lu n a Sam. No k ad m u A ten ja n i zbog m eusobnog sum njienja nisu plovili nasuprot,
otplovi opet u Milet.
Nekako u to vrijem e i jo p rije u k in u li su u A teni puku
vladu. K ad su naim e poslanici s Pizandrom doli od T isafem a
n a Sam, jo se jae osiguraju kod sam e vojske i n agnaju ple
m ie sam ih Sam ljana, d a uz njihovu pomo pokuaju uvesti
v ladu nekolicine, prem da su oni bili ustali jedni n a druge, da
n e bi doli pod takvu vladu. Ujedno A tenjani n a Sam u, vije
ajui m eu sobom, stvore odluku, da napuste A lkibijada, kad
ba n e e (jer d a on ne bi n i bio zgodan, da u e u v lad u neko
licine), p a d a sam i za se, kad se ve izvrgavaju i opasnosti,
pripaze, kako s tv a ri n e bi zapele, i ujedno da u stra ju u ra tu
i sam i revno pridonose novaca od vlastitog im utka i ako to
drugo bude trebalo, je r se vie n e kin je za druge, nego sam i
za sebe.
'
64. Poto su se dakle tako m eusobno obodrili, odmah
tad a odaalju P izan d ra s polovinom opunom oenika kui, da
ondje urede stvari, i naloe im, da p ostavljaju v ladu nekoli
cine u podlonim gradovim a, u koje pristanu. D rugu polovinu
razaalju u ostala podlona m jesta na razne strane, a D ijitrefa,
koji je bio kod H ija, a o d ab rali su ga, d a zapovijeda k ra je
vim a uz tra k u obalu, poalju, d a preuzm e vlast. Stigavi na
Tas, on sru i puku vladu, ali nekako drugoga m jeseca iza
njegova odlaska stan u Taani u tv r iv ati grad, je r da v ie ne

460
461

treb a ju atenskoga plem stva, pa su iz dana u dan oekivali slo

bodu od Lakedem onjana. N jihovi su bjegunci, istjerani od
A tenjana, bili kod Peloponeana, i ti su pom ou p rija te lja u
grad u iz svih sila radili, da dobiju brodove i odm etnu Tas.
N jim a je dakle uspjelo ba ono, to su eljeli, naim e d a se grad
bez opasnosti podigao i d a je v last puka, koji bi se opro, bila
oborena. U Tasu su se dakle dogaaji razvili protivno nego
su oekivali oni A tenjani, k o ji su postavljali vladu nekoli
cine, a, kako m i se ini, i u m nogim drugim podlonim g ra
dovima. Postigavi razboritu vladu i sigurnost za svoje ine,
gradovi p rije u k pravoj slobodi i napuste prividnu samo
stalnost, koju su im davali A tenjani.
65. P izan d ar i njegovi drugovi plovei uz obalu ukidali
su, kao to je bilo zakljueno, po gradovim a puke vlade i
ujedno uzim ali iz nekih m jesta i oklopnike kao svoje savez
n ik e te tako dou u Atenu. Tu nau, da su najvie posla ve
p rije obavili njihovi p rijatelji. Neki se od uro tn ik a bijahu
sastali i potajno ubili nekog A ndrokla, najjaega predstavnika
puka, k o ji.je i A lkibijada u prvom red u istjerao. N jega su
uklonili to ra d ije s dva razloga: zbog vodstva puka i je r su
mislili, da e ugoditi A lkibijau, koji e se v ra titi i uiniti im
T isaferna p rijateljem . I druge su n ek e sebi nepoudne potajno
uklonili n a isti nain. Osim toga javno su zastupali m iljenje,
da n e sm iju dobivati plau d ru g i nego oni, koji ratu ju , n iti ih
sm ije uestvovati u dravnim poslovima vie od pet tisua,
i to takvih, koji mogu najvie koristiti i im utkom i svojom
osobom.
66. To je bilo naoko lijepo za veinu, je r su vlast u
dravi im ali dobiti sam o oni, koji su radili oko toga, d a je iz
m ijene. M eutim, jo se u v ijek sastajala narodna skuptina i
vijee bobom irebano7. A nisu nita zakljuivali, to ne bi
bilo po volji zavjerenicim a, pa i govornici su bili izm eu njih
i oni su p rije m eu sobom razm otrili, to e predloiti. N itko
od ostalih nije vie protuslovio, je r su u stra h u gledali m notvo
zavjerenika. Ako bi tk o to protivno i rekao, odm ah bi n a
kakav zgodan nain bio ubijen, a poinitelje n isu ni traili
7
Vijee od pat stotina lanova biralo se u Ateni drijebom
pomou boba, tako da je bijeli bob znaio izbor, a crni neuspjeh
na izboru.
462

niti su pozivali na sud one, na koje bi p ala sum nja, nego je

puk m irovao i bio u takvu strahu, da je onaj, koji n ije bio iz
loen nikakvu nasilju, drao to dobitkom , sve ako je i utio.
Broj zavjerenika d r ali su mnogo veim nego to je stvarno
bio, p a su kod g lasanja podlijegali, a sam i nisu mogli pronai,
koliko ih ima, je r im je to bilo nem ogue zbog veliine grada
i m eusobnog nepoznavanja. S istoga toga razloga bilo je ne
mogue i izjadati se kom u u Ijutosti, tak o d a bi pruio pomo
protiv zasjeda a, je r si mogao nai ili nepoznatoga, d a m u to
kae, ili poznatoga, no nepouzdanoga. Svi su naim e pristae
puka sum njiavo pristupali jed an k drugom u kao k nekomu,
koji i sam uestvuje u tim dogaajim a. Bili su upleteni i takvi,
za koje nitko nikad ne bi mislio, da bi pristali uz vladu neko
licine. Ti su pobudili kod m notva najvee nepouzdanje i n aj
vie su koristili sigurnosti vlade nekolicine, je r su trajno,
uvrstili nepouzdanje puka prem a sam om sebi.
67. - Takve su dakle bile prilike, k ad su doli P izandar
i njegovi drugovi i odm ah se stali prih v aati preostaloga posla.
N ajprije sakupe puk i iznesu prijedlog, da izaberu deset zako
nodavaca s neogranienom vlau, ko ji e u odreeni dan izm
jeri pred puk pism eni prijedlog, kako e se najbolje u p rav ljati
gradom. K ad je zatim doao taj dan, sazovu skuptinu n a uzak
prostor n a Kolonus (to je svetite Posidonovo izvan grada,
udaljeno nekih deset stadija). Zakonodavci n e iznesu nita
drugo nego sam o to, d a je svakom A tenjaninu slobodno bez
kazne izrei m iljenje, koje bude htio. Ako tko onoga, koji
izree svoje m iljenje, ili optui s nezakonitosti ili m u kako
drugaije nakodi, za toga odrede velike kazne. Tad se ve
jasno predlagalo, neka se nik ak v a dravna sluba n e v ri po
istom dravnom poretku i neka se dokinu n ag rad e za njihovo
vrenje, nego n ek a sebi izaberu pet lju d i kao predsjednike,
a ti n ek a odaberu sto ljudi, a sv ak i od tih sto n ek a sebi
uzm e trojicu. N jih etiri stotine n eka dou u vijenicu i vla
d aju neogranieno, kako budu sm atrali d a je najbolje, i neka
sazivaju p et tisua, kad god im se bude svialo.
68. O naj, koji je iznio taj prijedlog, bio je Pizandar,
koji je i inae otvoreno i v rlo revno pomogao o b oriti puku
vladu. O naj pak, koji je itav p o k ret zasnovao tako, d a je
8 D.a na uskom prostoru ne nau svi dovoljno mjesta.
463

dotle uspio, i koji se vrlo dugo vrem ena tim bavio, bio je
A ntifont, ovjek, koji sposobnou nije zaostajao ni za kim od
A ten jan a svoga vrem ena i koji je bio najvrsniji neto prosu
d iti i izrei ono, to bi zamislio. P red narod n ije izlazio niti
se dragovoljno uputao u drugo kakvo takm ienje, je r je
m notvu bio sum njiv poradi vanrednoga glasa o svojoj rjei
tosti, ali onima, koji su se nadm etali i n a sudu i pred pukom,
mogao je taj ovjek vie nego itko drugi koristiti, ako bi ga
tko upitao za savjet. K ad je kasnije vlada od etiri stotine
p ala i mnogo trp jela od puka. ini se, da se on najljepe od
lju d i do m oga vrem ena obranio od sm rtn e kazne okrivljen ba
poradi toga, to je pomogao uspostaviti onu vladu. I F rinih
se pokazao v rlo revnim za vladu nekolicine istiui se pred
svim a, je r se bojao A lkibijada, za koga je znao da m u je po
znato, to je on na Sam u pregovarao s Astiohom, a drao je,
d a se on za vlade nekolicine vjerojatno n e e nikada v ratiti
kui. I kad je jednom pristao uz pokret, pokazao se kudikam o
najpouzdanijim za sve potekoe. I Teram en Hagnonov bio je
p rvi m eu ruiteljim a puke vlade, ovjek vrstan u govoru i
prosuivanju. Stoga je pothvat, n a kom su radili mnogi ra
zum ni ljudi, iako je bio zamaan, naravno uspio. Teko je naim e
bilo liiti slobode atenski puk kojih sto godina iza kako su
bili oboreni silnici, je r on ne sam o to nije bio podloan, nego
je bio navikao vie od polovine toga vrem ena vladati drugim a.
69.
Poto je skuptina to potvrdila, a da nije nitko pro
svjedovao, bude rasputena, a odm ah zatim uvedu etiri sto
tin e vijenika u vijee na ovaj nain: Svi su A tenjani poradi
n ep rija te lja kod D ekeleje bili neprestano pod orujem , jedni
na zidu, a d ru g i u bojnom redu. Onoga dakle dana puste one,
k o ji nisu bili u to upueni, da odu kao obino na svoje mjesto,
a zavjerenicim a je bilo reeno, neka m irno ekaju, ali ne na
m jestu straenja, nego podalje, pa ako se tko bude protivio
onome, to b u d u radili, neka s orujem u ruci to n e doputaju.
Bilo je i A ndrana, Tenjana i tri stotine K ariana, pa eginskih
naseljenika, koje su A tenjani poslali u grad, da se tam o n a
stane, i koji su doli ba poradi toga pod svojim orujem , a
im ali su isto nareenje. K ad su ti bili tako razm jeteni, dou
etiri stotine, svaki sa sakrivenim bodeom i s njim a sto dva
deset m ladia, koje su upotrebljavali, ako je gdje trebalo vriti kakvo nasilje. Zatim prodru k vijenicim a bobom izabranim a,

koji su bili u vijenici, i re k n u im, n eka izau prim ivi plau,

koju su im sam i donijeli za sve preostalo vrijem e i davali, kad
su izlazili.
70. K ad na taj nain vijee n ije nita protuslovilo, nego
je m irno izalo, i kad se i ostali graani nisu nita bunili, nego
su m irovali, tada etiri stotine un i u u vijenicu i drijebom
izaberu izm eu sebe voditelje drav n ih poslova, a to se tie
bogova, stupajui na vlast izvre m olitve i rtve. K asnije
mnogo prom ijene u p ra v u puke vlade, jedino prognanike
nisu pozivali kui, upravo poradi A lkibijada, a u ostalom e su
upravljali gradom silovito. Neke su ljude, ali n e mnoge, za
koje se inilo d a je zgodno, d a ih m aknu s puta, ubili, druge
su bacili u tam nicu, a neke su i prognali. S lakeem onskim
su kraljem Agidom, koji je bio u Dekeleji, pregovarali preko
poslanika govorei, da se ele izm iriti i da je vjerojatno, da
e se on rad ije sporazum jeti s njima,, nego s nepouzdanim
pukom .
UZALUDNI MIROVNI PREGOVORI ATENJANA
S AGIDOM I SPARTANCIMA
71. Drei, [da grad n ije m iran] i d a puk ne e odm ah
sam o tako napustiti sta ru slobodu, nego, ako bi ugledao n ji
hovu veliku vojsku, da ne bi m irovao, Agid ni u tadanjem
asu nije ba vrsto vjerovao, da se oni vie n e bune. Zato
onima, koji su doli kao poslanici od etiri stotine, ne odgo
vori nita pom irljivo. Osim toga poalje po veliku vojsku iz
Peloponeza, a sam ne mnogo k asn ije sie s posadom iz Deke
leje i s onim a, koji su doli, sve do sam ih atenskih zidova, jer
se nadao, da e se oni ili pobuniti i rad ije njim a podloiti,
kako on eli, ili da e m u nakon nem ira, ko ji e vjerojatno
buknuti iznutra i izvana, uspjeti da zauzme na ju ri b a r duge
zidine, koje e nai naputene. A kad se prim akao blizu i kad
se A tenjani u n u tra nisu ni n ajm anje uskomeali, nego poslali
protiv njih konjanitvo, jedan dio oklopnika, lak u pjeadiju i
strijelce te pobili neke od njih, je r su p rili blizu, i domogli
se dijela oruja i poginulih, on, upoznavi takvo stanje, od
vede vojsku natrag. On sam i njegove ete ostanu n a svom
m jestu u Dekeleji, a one, koji su pridoli, nakon boravka od
neko malo dana u zemlji odaalje kui. Poslije toga je vijee
30

464

P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a

od etiri sto tin e sve jednako slalo poslanike k Agidu, koji

ih je sad ra d ije prim ao, te po njegovu savjetu poalju i u
Lakedem on poslanike zbog ugovora, je r su se eljeli izm iriti.
72.
P oalju i n a Sam desetoricu, d a um ire v ojsku i po
ue je, d a v lad a nekolicine n ije uspostavljena na tetu grada
i graana, nego n a spas itave drave, i d a ih je p et tisua, a
n e samo etiri stotine, koji up rav ljaju . A ip ak d a A tenjani
poradi vojna i poslova izvan .granica nisu n ik ad a im ali d a vi
jeaju n i o jednom tako vanom poslu, kod koga bi ih se sa
stalo p et tisua. Uostalom tu su desetoricu poslali odm ah, im
su doli n a vlast, naloivi im, d a reknu, to je prim jereno,
je r su se bojali, d a m notvo n a brodovim a, to se i dogodilo,
n e bude n i samo voljno ostati pod ustavom vlade nekolicine
i da ih ne zbaci, poto zlo zapone odanle.
ATENSKA VOJSKA NA SAMU N IJE ZADOVOLJNA
ATENSKIM USTAVOM, NEGO PROGLASI
PUKU VLADU
73.
N a S am u su se ve bunili protiv ustava vlade neko
licine i upravo u isto to vrijem e, kad je vijee od etiri sto
tin e preuzim alo vlast, dogodilo se ovo: Sam ljani, koji su prije
bili ustali na plem ie i predstavljali puk, stali su se opet pre, dom iljati. N a nagovor Pizandra, kad je doao k njim a, i u ro t
n ik a A tenjana na Sam u zavjeri se njih oko tri stotine pa su
nam jeravali napasti ostale, koji su bili puke stranke. I ubiju
nekoga A ten jan in a H iperbola, opaka ovjeka, prognana glaso
vanjem crepiim a ne iz strah a pred njegovom .m oi i ugledom,
nego zbog zloe i sram oenja grada, zajedno s Harm inom ,
jednim od vojskovoa, i neke A tenjane, koji su ivjeli kod njih
i kojim a su bili obeali sigurnost. I druga takva djela izvre
zajedno s njim a i nakanili su napasti veinu puka. K ad ovi
to opaze, jave, to ih eka, vojskovoam a Leontu i Diomedontu (jer ti nisu dragovoljno podnosili vladu nekolicine po
radi asti, koju im je iskazivao puk), isto tako Trazibulu i
Trazilu, od kojih je jedan bio zapovjednik broda, a drugi oklopnik, i drugim a, za koje se inilo da su se uvijek najvie pro
tivili zavjerenicim a. Molili su ih, neka ne dopuste, da oni
propadnu i da sa A tenjanim a otui Sam, kojem jedinom im aju
466

zahvaliti, to se njihova v last dosad odrala. K ad su oni to

uli, ili su od vojnika do vojnika, nagovarajui ih, d a to ne
dopuste, a osobito k P aralcim a [m ornarim a broda Paral],
koji su svi b ili A tenjani i svi slobodni i k o ji su o tp rije bili
n eprijateljski raspoloeni prem a vladi nekolicine, i dok jo
n ije bila uvedena. K ad b'i Leont i Diom edont kam o plovili,
ostavljali su Sam ljanim a n eke brodove k ao strau. Stoga,
k ad su one tr i sto tin e stale n a n jih navaljivati, nadvladaju
ih sam ski puani u z pomo sv ih tih, a najvie P aralaca. I oko
tridesetoricu od t r i sto tin e kao n ajvee k riv ce u biju, a tr o
jicu kazne progonstvom . S ostalim a su u budue ivjeli zajedno
pod pukom vladam , n e osveujui im se.
74. B rod P a ra l i n a n jem u A ten jan in a H ereju A rhestratova, koji je revno radio oko prom jene vlade, odaalju
S am ljani i vojnici brzo u A tenu, da jav i, to se dogodilo, je r
jo nisu znali, da ve v lad a vijee od etiri stotine, im su
doplovili, etiri sto tin e bace dvojicu Ili trojicu P aralaca u
tam nicu, a ostalim a, oduzevi im brod i prekrcavi ih u drugi
za prijevoz vojnika, odrede, d a strae oko Eubeje. H ereja,
koji je odm ah nekako potajno um akao, kad je vidio tad an je
stanje, doe opet n a Sam i o tom e obavijesti vojnike, p rik a
zavi sve u A teni str anij im: kako sve kan jav aju batinanjem ,
^ kako nije slobodno nita prigovoriti onima, koji su n a vlasti,
kako zlostavljaju njihove ene i djecu i nam jerav aju u h v atiti
i zatvoriti roake svih onih, koji slue u vojsci n a Sam u i
nisu njihova m iljenja, da bi ih ubili, ako se vojnici ne
pokore. I mnoge je druge lai usto govorio.
75. N a tu vijest oni su n ajp rije nakanili u d ariti na
glavne zaetnike vlade nekolicine, a od ostalih na one, koji
su u njoj uestvovali. Zatim ipak odustanu, je r su ih um je
reni sprijeili i pouili, neka n e u p ro p aste dravu, je r su ne
p rija te lji blizu usidreni s brodovim a o k renutim p rotiv njih.
Poslije toga, jasno ve. pokazujui, d a ele prom ijeniti ustav
n a Sam u u puku vladu, Trazibul Likov i Trazil (jer ti su bili
glavni kolovoe prom jene ustava) zaprisegnu sve vojnike n a j
sveanijim zakletvam a, a n ajv ie pristae vlade nekolicine, da
e vrsto stajati uz puku v ladu i d a e b iti sloni, d a e ra t
p ro tiv Peloponeana revno voditi i b iti n ep rijatelji vijeu od
etiri stotine i d a ne e nita s njim a pregovarati preko posla467-

nika. A s njim a su se istom zakletvom zaklinjali i svi Sam ljani

za vojnu sposobni. Tako vojnici uine S am ljane dionicim a
sv ih svojih pothvata i posljedica opasnosti, je r su drali, da
n i za one n i za n jih nem a m ogunosti d a se spase, nego da e
propasti, ako nadvladaju bilo etiri stotine ili n ep rijatelji iz
Mileta.
76.
U to su se vrijem e otro natjecali, jedni silei grad,
da uvede, puku vladu, a drugi vojsku, d a uvede vladu neko
licine. Vojnici sazovu odm ah i skuptinu, n a kojoj svrgnu
p rijan je vojskovoe i ako su sum njali na kojega od zapo
vjednika brodovlja, a m jesto n jih izaberu druge zapovjednike
brodovlja i vojskovoe, m eu kojim a su bili i T razibul i T razil. N astupajui kao govornici, bodrili su se i drugim razlo
zima kao i tim , da ne treb a da budu m aloduni, to se grad
odm etnuo od njih, je r je m anjina odstupila od n jih veine,
koji su u svem u bogatiji pomonim sredstvim a. Dok oni im aju
itavu m ornaricu, prisilit e ostale gradove, kojim a v lad aju ,
d a im d a ju novaca isto tako, kao kad bi dolazili iz Atene (jer
je uz n jih m ona drava Sam, koja um alo d a n ije dola dotle,
da oduzme A ten janim a vlast n a m oru, kad se s njim a zaratila,
a od n ep rijatelja se b ran e iz istoga m jesta, iz kojega i prije),
a osim toga m ornaricom oni m ogu lake p rib av ljati sebi ive
nego oni u gradu. Oni su i p rije bili gospodari ulaza u Pirej
zbog toga, to su usidreni pred Samom, a sad e, ako im ne
budu htjeli v ra titi stari ustav, do tjerati dotle, da e prije
moi n jih zatv arati od m ora nego d a se dadu zatvarati od njih.
Neznatno je i bez svake vrijednosti ono, ime bi im grad mo
gao b iti koristan, da bi. nadjaali neprijatelje, i nita nisu iz
gubili, je r im oni nisu vie mogli slati ni novaca, nego su se
vojnici opskrbljivali sami, n i valjanu odluku, po em u upravo
grad im a p rev last nad vojskom. Nego i u tom su oni pogrije
ili, to su u k in u li djedovske zakone, dok oni spaavaju zakone
i pokuat e prisiliti n a to i njih. Stoga i oni ljudi, koji mogu
svjetovati neto valjano, nisu gori kod n jih nego tamo. I Alkibijad e im rado pribaviti savez s K raljem , ako m u samo dadu
sigurnost i p o v ratak kui. A to je najvanije, ako budu u
svem u doivljavali neuspjeh, dok im aju toliku m ornaricu,
im aju m noga utoita, u kojim a e nai i gradove i zemlju.

468

77.
Poto su tako meusobno vijeali u skuptini i obo
d rili se, vrili su i ra tn e priprem e jednako kao prije. A k ad su
oni (desetorica poslanika), koje je vijee od etiri sto tin e po
slalo n a Sam, to uli, ostali su na Delu, gdje su ve bili.
PELOPONESKA VOJSKA KOD MILETA BUNI SE PROTIV
ASTIOHA I TISAFERNA. OBRAA SE NA FARNABAZA
78. U to su vrijem e i peloponeski vojnici na brodovim a
kod M ileta m eu sobom rogoborili, da Astioh i Tisaferno uni
tavaju njihov poloaj. Onaj nije htio ni p rije voditi pom or
ske bitke, dok su oni sam i bili jo jai, a atensko brodovlje
neznatno, pa ni sada, kad se govori, da su nesloni, i kad n ji
hovo brodovlje jo n ije n a okupu, nego ekaju od Tisaferna
feniko brodovlje, pustu rije, a n e stvarnost, i nalaze se u
opasnosti, da se sam i zatru. Tisaferno opet ne doprem a tih bro
dova i time, to h ra n arin u daje neredovito i nepotpuno, slabi
brodovlje. Govorili su dakle, da n e treb a vie oklijevati, nego
zam etnuti odluan boj. A najvie su ih na to nagonili S irakuani.
79. K ad su saveznici i Astioh doznali za njihovo nego
dovanje, i k ad su u ratnom vijeu zakljuili, d a zapodjenu
odluan boj, je r im se javljalo o nem iru n a Samu, isplovivi
sa svim brodovim a, kojih je bilo sto i dvanaest, i naloivi
M ileanima, d a kopnom dou do M ikale, plovili su prem a
Mikali. Kad su A tenjani sa Sama, koji su sa osamdeset i dva
broda sluajno bili usidreni u G lauki na podruju M ikale (a
Sam je tu m alo u d aljen od kopna u sm jeru Mikale), vidjeli
peloponeske brodove gdje plove protiv njih, uzm aknu na Sam,
je r su drali, d a nisu dorasli ogledati se u odlunom b oju s
m notvom laa. U jedno su (budui d a su prethodno doznali,
d a oni iz M ileta ele zam etnuti pom orski boj) oekivali i
Strom bihida iz Helesponta, da im p ritee u pomo brodovljem
s Hija, koje je stiglo dc Abida, je r su m u un ap rijed poslali
glasnika. I oni se tako- povuku n a Sam, a Peloponeani, pristavi u Mikali, utabore se i oni i kopnena vojska m iletska i
susjednih zem alja. K ad su su trad an k an ili ploviti p rotiv Sama,
bude im javljeno, d a je doao Strornbihid s brodovljem iz
Helesponta. Oni odm ah otplove n a tra g u Milet. Kad su se Ate469

n janim a prid ru ili ti brodovi, sam i su plovili sa sto i osam

brodova p ro tiv M ileta hotei zam etnuti odluan boj, ali, kako
im n itk o n ije izlazio n a m ejan, otplove n atra g n a Sam.
80.
Istoga ljeta odm ah poslije toga odaalju Peloponeani K learh a R am fijina sa etrdeset brodova k Farnabazu,
kako im je i p rije bilo naloeno iz Peloponeza, je r su drali,
d a svojom cjelokupnom m ornaricom nisu dorasli boju s A ten janim a p a im zato nisu izlazili u susret, a bili su u neprilici,
odakle e sm oi novaca za toliko brodovlje, osobito stoga, sto
je T isaferno slabo plaao. F arnabaz ih je pozivao k sebi i bio
sprem an d av ati im hranarinu, a istodobno im je i B izantij ja v
ljao po poslanicim a, d a se nam jerava odm etnuti. Te peloponeske brodove, koji su zaplovili na otvoreno more, da ih za
plovidbe n e p rim ijete A tenjani, zahvati bura. Veina od njih
s K learhom domogne se Dela i kasnije opet doe u Milet
(K learh opet p rispije kopnom u H elespont i preuzm e zapo
vjednitvo), a deset brodova s m egarskim zapovjednikom Heliksom sretno se spasu u H elespont i odm etnu Bizantij. Za
tim , im su to doznali, A tenjani poalju sa Sam a brodove u
Helespont u pomo i kao strau, a doe i do nekoga kratkog
pom orskog bo ja pred Bizantij em sa osam laa p rotiv osam.
ALKIBIJAD, VRATIVI SE NA SAM, BUDE IZABRAN
VOJSKOVOOM I VODI PREGOVORE S TISAFERNOM
81.
P oglavari na Samu, a n ajvie Trazibul, koji je, poto
je proveo prom jenu ustava, u v ijek ostajao kod svoga m ilje
nja, da A lkibijada dovedu natrag, konano u skuptini n a to
nagovore m notvo vojnika. Poto su zakljuili o A lkibijaovu
p o v ratku i njegovoj sigurnosti, otplovi T razibul k T isafem u
pa dovede A lkibijada na Sam, je r je drao, da je jedini spas,
ako Tisaferna od Peloponeana privue k njim a. K ad su sa
zvali skuptinu, A lkibijad se potui n a svoju nesreu [u pro
gonstvu] i oplae je pa progovorivi opirno o dravnim po
slovim a ulijevao im je n e m alo n ad e za budunost. P re tje ru
jui veliao je svoj upliv n a Tisaferna, d a bi g a se kod kue
bojali lanovi vlade nekolicine i da bi se zavjerenike drube
lake rasprile, da bi ga vojnici n a Sam u vie cijenili i jo vie
se ojunaili i da bi se, konano, nep rijatelji to jae zava470

d ili s Tisafernom i d a bi im propale nade, koje su gajili. A lki

bijad im je dakle, veom a se tim hvastaj ui, obeavao ovo: d a m u
je Tisaferno zaista obrekao, dok m u god bude ostajalo to n je
govo, bude li samo mogao povjerovati A tenjanim a, d a oni
n e e oskudijevati u prehrani, n i ako na posljetku bude m o
rao prom ijeniti u novac svoj pokriva s postelje, i da e fenike brodove, koji su ve u Aspendu, dovesti A tenjanim a, a
n e Peloponeanima. A Tisaferno bi povjerovao A tenjanim a je
dino onda, ako bi se on zdrav vratio i preuzeo za njih jam stvo.
82.
Sluajui to i mnogo drugo, oni ga odm ah izaberu za
vojskovou uz p rijan je vojskovoe i povjeravahu m u sve svoje
poslove. Nitko od njih ne bi ni za to bio zamijenio neoekivanu
nadu u spas i osvetu vijeu od etiri stotine, i ve su bili sprem
n i da plove na P ir ej, je r su nakon onih rijei stali odm ah omalo
vaavati tadanje svoje neprijatelje. Ali on ih odluno sp ri
jei d a plove prem a P ireju, a da ostave ove jo blie n epri
jatelje iza sebe, prem da su to mnogi pourivali, nego ree, kad
su ga ve izabrali za vojskovou, da e n ajp rije otploviti
k Tisafernu i izvriti svoju zadau. I odm ah poslije te skuptine
poe n a put, k ak o bi se doista inilo, d a se u svem u s njim
savjetuje, a ujedno je h tio biti p red n jim u veoj asti i doka
zati mu, d a su g a ve izabrali i za vojskovou, pa d a m u ve
moe initi i dobro i zlo. Tako je A lkibijadu polazilo za
rukom d a A tenjane plai Tisafernom , a T isaferna njim a.
M JESTO ASTIOHA, PROTIV KOGA SE BUNE VOJNICI,
PO A LJU LAKEDEM ONJANI MINDARA
83.
K ad su Peloponeani kod M ileta doznali za povra
ta k Alkibijadov, kako se ve i p rije nisu pouzdavali u Tisa
ferna, tada se jo mnogo vie zavade s njim . Dogodilo im se,
kad za navale A tenjana na M ilet nisu h tjeli izai n a m ejdan i
pobiti se n a m oru, da je Tisaferno postao mnogo n em arniji
u isplaivanju plae i da je njih o v a dotadanja m rnja jo
porasla poradi A lkibijada. Vojnici su se kao i p rije skupljali
i m eusobno su raspredali, a s n jim a i neki od ostalih
Uglednih ljudi [i ne samo prosti vojnici], kako n ikad nisu
dobili potpune plae i kako je i ono, to im se plaa, malo,
pa ni to nije redovito. Ako tko od n jih n e bude htio ili za471

m etnuti odluan boj ili otii nekamo, odakle e donijeti

hrane, lju d i e napustiti brodove. Svem u da je k riv Astioh,
koji ug a a T isafernu radi v lastitih probitaka.
84. Dok su oni tako prosuivali, dogodi se i ovakva
uzbuna p ro tiv Astioha. Mnotvo sirakukih i tu rijsk ih m or
n ara napalo ga je i trailo plau, i to utoliko drzpvitije, to su
to ponajvie bili slobodni ljudi. On im odgovori nekako dosta
osorno i zap rijeti im te na Dorijeja, koji je zagovarao svoje
m ornare, ak podigne tap. A kad je to vidjelo m notvo voj
nika, kako to ve kod m ornara biva, uzvikavi se navali na
Astioha, da ga bije. Opazivi to, on se pravovrem eno utee
k nekom u rtveniku. Oni ga ipak ne izbiju, nego se raziu.
A M ileani osvoje i u tv rd u Tisafernovu, sagraenu u Miletu,
potajno navalivi i izagnaj:', pocada, koia je bila u njoj, to
su odobravali i ostali saveznici, a osobito Sirakuani. M eutim
Liha n ije to odobravao, nego ree, da Mileani i ostali, koji
su u K raljevoj zemlji, m oraju T isafernu biti podloni u oprav
danim stv arim a i potovati ga, dok'u sp jen o ne dovre rat.
Mileani su se i poradi toga i drugoga slinoga ljutili na nj,
pa kad je k asn ije um ro od bolesti, nisu dopustili, da bude
pokopan, gdje su htjeli nazoni Lakedem onjani.
85. Dok su njihovi odnosi s Astiohom i Tisafernom
bili zategnuti, stigne iz Lakedem ona M indar kao nasljednik
Astiohov u pom orskom zapovjednitvu te preuzm e vlast.
A Astioh je plovio kui. T isafem o poalje s njim kao poslanika
jednoga od svojih, imenom G aulita K aranina, v jeta obim
jezicima, d a se potui n a M ileane zbog tv r av e i d a g a ujedno
obrani, je r je znao, d a i M ileani p u tu ju ponajvie zato, da
ga okleveu, i d a s njim a p u tu je H erm okrat, koji je kanio
dokazivati, d a Tisaferno s A lkibijadom unitava poloaj P eloponeana i d a igra dvolinu ulogu. H erm okrat je nekako
oduvijek bio n jem u neprijatelj zbog isplate plae. K ad je n a
posljetku H erm okrat bio prognan iz S irakuze i k ad su k sira kukom brodovlju u M ilet doli drugi zapovjednici: Potam id,
Miskon i Dem arh, n asrtao je T isafem o n a H erm okrata, koji
je sad ve bio prognanik, jo m nogo vie i optuivao ga zbog
dru g ih d jela i zbog toga, to je jedno zatraio od njega no
vaca, pa, kad ih n ije dobio, d a m u je postao neprijateljem .
Astioh, M ileani i H erm okrat otplove dakle u Lakedem on, a
A lkibijad je ve opet bio preao od T isafem a na Sam.

ATENSKA VOJSKA NA SAMU HOE DA UDARI

NA VLADU NEKOLICINE U ATENI,
STO SPR IJE I ALKIBIJAD
86.
A lkibijad je bio nazoan, k ad su s Dela doli posla
nici, k oje je u to vrijem e poslalo vijee od etiri stotine, da
p rim ire i bolje u p u te vojnike n a Samu. K ad je bila sazvana
skuptina, oni pokuaju govoriti. Vojnici ih spoetka nisu
h tjeli sluati, nego su vikali, da treb a ubiti one, koji su sruili
puku vladu. Zatim se ipak jedva sm ire i sasluaju ih. Oni su
izvjeivali, da do prom jene nije dolo na propast grada, nego
na njegov spas, ni zato, da grad izrue n ep rijateljim a (a to su
mogli uiniti, kad su n ep rijatelji provalili ve za njihove vla
de). Svih pet tisua redom e uestvovati u vladi, nadalje
njihovi se ukuani niti zlostavljaju, kako je klevetniki javljao
H ereja, niti trpe ikakvo zlo, nego svaki ostaje p ri svom po
sjedu na svom m jestu. P rem d a su i mnogo drugo spom enuli,
nisu ih uza sve to vie h tjeli sluati, nego su se n a n jih lju tili
i iznosili svaki drugo m iljenje, a najvie to, n ek a se plovi
pro tiv P ireja. ini se, d a je A lkibijad tad a p rv i p u t i vie nego
itko koristio gradu. K ad su se naim e A ten jan i n a Sam u ve
sprem ali, d a plove protiv vlastitoga grada, p ri emu bi nepri
ja te lji sasvim oito bili odm ah zauzeli Jo n iju i Helespont, on
je to sprijeio. U tadanjem asu nitko drugi ne bi bio
sposoban obuzdati m notvo, a on ga odvrati od te navale
i psujui one, koji su se iz linih razloga srdili n a poslanike,
odvraao ih je od toga. On je sam odailjao poslanike s od
govorom, da n ije protivan, da vlada pet tisua, ali ih je po
zivao, n ek a uklone one etiri sto tin e i uspostave vijee od
p et stotina, kako je i p rije bilo. A ko su zbog tedljivosti
ograniili k ak v e izdatke, d a bi lju d i pod orujem dobivali
bolju opskrbu, on to sasvim odobrava. Pozivao ih je, d a i u
ostalim stv arim a izdre i n ep rijateljim a n ita ne poputaju.
Im a m nogo nade, d a e se m eusobno i izm iriti, ako se grad
spasi. A ako jedam put doivi nesreu jedna od d v iju s tra
naka, bilo ona na S am u ili ona u A teni, n e e vie biti
nikoga, s kim e se tko moi pom iriti.
Doli su i argivski poslanici, ko ji su atenskoj pukoj
stran ci n a Sam u nudili svoju pomo. A lkibijad ih pohvali
i ree, k ad ih tko bude zvao, neka dou, i tako ih otprem i.
473:

A A rgivci su doli s Paralcim a, kojim a je u svoje vrijem e

vijee od etiri stotine naredilo, d a u lai za prijevoz voj
n ik a k ru e oko Eubeje, a zatim d a voze u Lakedem on atenske
poslanike odaslane od toga vijea: Lespoiju, A ristofonta
i Meleeiju. K ad su oni plovei doli u podruje Arga, pohva
ta ju poslanike i p re d aju ih Argivcim a, je r su se istakli u
o b aran ju puke . vlade. Sam i se nisu vie v ra tili u Atenu,
nego su vozili iz A rga n a S am poslanike stigavi onam o u
troveslarci, k o ju s u imali.
TISAFERNO HINI, DA E PELOPONEANIM A DOVESTI
FENIKU MORNARICU, A LI OD TOGA ODUSTAJE,
DJELOMINO PO NAGOVORU ALKIBIJADOVU
87.
Istoga ljeta u vrijem e, kad su se Peloponeani
najvie lju tili na Tisaferna izm eu ostaloga i zbog povratka
A lkibijadova, je r da ve oito pristaje uz A tenjane, on
se, hotei, kako se b ar inilo, oprati pred njim a od kleveta,
sprem ao otputovati k fenikim laam a u Aspend i pozivao
je Lihu, neka s njim putuje. I ree, da e naloiti svom podzapovjedniku Tamu, neka daje vojsci hranarinu, dok god on
sam ne bude nazoan. Kae se, da nije otiao u A spend ba
poradi toga, ali n ije lako znati, koja je bila sv rh a njegova
p u ta onamo, jer, prem da je otiao, n ije doveo brodovlja.
Da je sto etrdeset i sedam fenikih brodova stiglo do Aspenda, to je sigurno, ali, zato nije dolo, razliito se nagaa.
Jedni tvrde, da je otiao, da zadrava peloponeske pothvate,
kao to je i nam islio (Tamo, kom u je to bilo povjereno, nije
davao nita bolju hran arin u , nego ak i goru), drugi misle,
d a je Feniane doveo u Aspend, d a bi od njih iznudio no
vaca zato, d a ih otpusti (jer se i onako nije kanio njim a po
sluati), a neki opet kau, d a j e to uinio zbog glasina, koje
su stizale u Lakedem on, d a bi se govorilo, da im ne ini
krivo, nego d a je oito otiao po brodovlje, koje je zaista
bilo oprem ljeno momcima. M eni se pak jni najvjerojatnije,
d a n ije doveo brodovlja zato, d a slabi i zadrava helenske
snage, naim e d a ih unitava za sve vrijem e, dok je onamo
putovao i oklijevao, i d a ih dri u ravnotei te d a nijedne
od n jih n e uini jaim a tim e, to bi p ristao u z jedne. Da je
naim e htio, bio bi jam ano dokrajio r a t pojavivi se nena474

dano. Da je p ak doveo brodovlje, v jerojatno b i bio p ri

bavio pobjedu Lakedem onjanim a, koji su i u tadanjem asu,
usidreni p ro tiv neprijatelja, bili brodovljem v ie dorasli
njim a nego slabiji. A najv ie ga odaje izlika, k o ju je naveo,
to nije doveo brodovlja. Rekao je naim e, da ih se skupilo
m anje, nego to je K ralj naloio. On bi pritom oito bio za
sluio jo veu zahvalnost K raljevu, to n e bi potroio mnogo
njegovih novaca, nego bi isto postigao m anjim trokom .
S kojom m u drago dakle nam jerom Tisaferno je doao u
A spend i sastao se s Fenianim a. Peloponeani poalju na
njegov poziv po brodovlje L akedem onjanina F ilipa sa dvije
troveslarke.
88.
K ad je A lkibijad saznao, da je Tisaferno n a p u tu
u Aspend, plovio je i sam onam o sa trin aest la a obeavi
vojnicim a na Sam u nedvojbenu i v eliku u slugu (jer ili e
sam dovesti A tenjanim a feniko brodovlje ili e b a r sp rije
iti, da ne doe k Peloponeanim a). V jerojatno je od due
vrem ena znao za Tisafernovu nam jeru, d a n e k an i dovesti
brodovlja, p a ga je htio p red Peloponeanim a to vie ocrniti
poradi p rijateljstv a s n jim i s A tenjanim a, d a bi o n zbog
toga bio jo vie prisiljen p ristati uz njih. Digavi sidra
plovio je istono ravno prem a Fazelidi i K aunu.
PAD VLADE VIJEA OD ETIRI STOTINE U ATENI.
ODMETNUE EUBEJE
89.
K ad su poslanici, k o je je poslalo vijee od etiri
stotine, doli sa S am a u A tenu; jav e p o ru k u A lkibijadovu:
kako im preporuuje, d a izdre i da nita n e poputaju n e
prijateljim a, i kako g aji v eliku nadu, da e i izm iriti s njim a
vojsku i n ad v lad ati Peloponeane. Tim e jo m nogo jae
o h rab re veinu uesnika vlade nekolicine, koji su i prije
bili nezadovoljni i koji b i se rado uz n ek u sigurnost bili
rijeili toga poloaja. I ve su se skupljali i otro prekoravali upravu, a im ali su za predvodnike odline vojskovoe,
k o ji su uestvovali u vlad i nekolicine i im ali visoke po
loaje, k ao T eram ena Hagnonova, A risto k rata Skelijina i
druge. Oiii s u kao prvaci im ali uea u vladi i bojali su
se, kako su govorili, vojske n a Sam u i A lkibijaa i onih,
475

koji su pregovarali u Lakeemoiiu, da n e bi bez privole ve

ine uinili kakvo zlo gradu. Nisu govorili, da ele sprijeiti
to, d a v lada n e spadne n a odvie m ali broj ljudi, nego d a
treb a izab rati p et tisua stvarno, a ne samo po im enu, i ui
n iti u stav pravednijim za sve. T akav su dravni ustav traili
sam o rijeim a, a u stv ari je veina n jih iz vlastitog asto
hleplja p ristajala uz takvo stahje, u kojem vlada nekolicine,
koja je n astala od puke vlade, ponajvie i propada, je r svi
jo istoga d ana ele da ne budu jednaki, nego svatko hoe
da bude kudikam o prvi. A u pukoj vladi, gdje se provodi
izbor, ovjek lake snosi posljedice izbornoga poraza, jer
se n e osjea zapostavljen od sebi ravnih. A najodlunije ih je
potaklo to, to je poloaj A lkibijadov n a Sam u bio vrst i to
im se inilo, da vlada nekolicine ne e biti trajn a. Stoga se
svaki pojedinac borio, da postane p rv i predstavnik puka.
90.
A oni od etiri stotine, koji su bili najvei pro
tivnici spom enutog oblika vlade i glavni predstavnici vlasti:
Frinih, koji se i kao vojskovoa na Sam u zavadio tada
s Alkibijadom , A ristarh, najei i n a jsta riji protivnik puka,
Pizandar, A ntifont i drugi najm oniji, ve su i prije, im
su stali na v last i k ad su se njihove uredbe na Sam u izmi
jen ile u puke, slali poslanike od svoje s tra n e u Lakeem on
i tru d ili se oko ugovora te su gradili sebi tv r av u n a tako
zvanoj Eetioniji9, a radili su oko toga jo m nogo vie, kad
su se v ra tili i njihovi poslanici sa Sam a, je r su vidjeli kako
se m ijenja i m notvo i one njihove pristae, za koje se p rije
inilo d a su im vjerne. Stoga brzo odaalju A ntifonta,
F rin ih a i jo desetoricu, je r su se bojali stan ja i kod kue
i n a Sam u, i naloe im, da se na svaki im alo snoljiv nain
izm ire s L akedem onjanim a. I jo su odlunije gradili utvrdu
na Eetioniji. S vrha u tv rd e nije bila, kako rekoe Teram en
i njegove pristae, d a n e prim e u P irej vojsku sa Sama, ako
bude h tjela silom uploviti, nego vie to, d a prim e, k ad budu
htjeli, n ep rijatelje i s njihovim brodovljem i s kopnenom
vojskom. E etionija je p irejsk i kam eni nasip i tik u z n ju
je ulaz u luku. G radili su dakle u tv rd u veui je s p rija
njim zidom, koji je vodio prem a kopnu, tako da bi malo
9
Eetionija, jedan od dvaju rtova kod Pireja s tornjem za
aatitu luke.
47

lju d i sm jetenih u njoj gospodarilo ulazom {i izlazom). Na

ulazu u luku, gdje je ona uska, i sta ri zid p rem a kopnu i
novi unutranji, koji se gradio do m ora, svravao se jednom
od dviju k u la utvrde. R astave zidom i trijem , ko ji j e bio
veom a velik i sasvim blizu tom u zidu u P ireju, i sam i su
upravljali* nj im. Silili su sve, d a u trijem .sp rem aju i ito,
to g a im aju, i ono, to se uvozi, i da ga odanle uzim aju
i prodaju.
91. O tom e je Teram en govorio na sva usta ve due
vrem ena, a pogotovo k a d su se v ra tili poslanici iz Lakedem ona n e postigavi nita, n a to b i svi pristali, i tvrdio, da
e doi opasnost, da ta u tv rd a u niti i grad. U jedno su se
u to isto vrijem e i iz Peloponeza n a poziv E ubejana upravo
bila ve usidrila kod L aja u L akoniji etrdeset i dva broda,
od kojih je bilo italsk ih iz T aran ta i iz Lokara, a n ek i su
bili sicilski, i sprem ali su se za plovidbu n a E ubeju {zapo
vijedao je njim a S partan ac H egezandria Hegezandrov). Za
n jih ree Teram en d a n e plove prem a Eubeji, nego prije
p rotiv onih, koji u tv r u ju E etioniju, p a ako sada ne b u d u na
oprezu, b it e neopazice uniteni. A bilo je doista i neke
k riv n je n a onim a, kojih se ticala optuba, i nipoto to nije
bila sam o puka kleveta. Oni su najvie eljeli ustavom vlade
nekolicine vladati i saveznicim a, a ako to n e bi mogli, h tjeli
s u biti nezavisni sa svojim brodovljem i zidovima; ako bi
p ak i u tom e bili spreavani, nisu htjeli, da ih puk, poto
se opet uspostavi puka vlada, u niti ba p rije ostalih, nego
su voljeli i n ep rija te lje uvesti u grad i sklopiti s njim a ugo
vor bez zidova i brodovlja, bilo s gradom to m u drago, ako
sam o budu sigurni za svoj ivot.
92. Stoga su i tu u tvrdu, koja je im ala i v rataca i
ulaze, k o jim a .b i uveli n eprijatelje, revno gradili i htjeli je
izgraditi navrijem e. N ajp rije se d ak le govorilo o tom meu
nekolicinom i vie tajno. M eutim F rin ih a n ak o n njegova
povratka s poslanstva u Lakeem on sm rtno ra n i neki od
pograninih stra ara iz zasjede n a trg u punom ljudi, te on,
poto se udaljio p ar korak a od vijenice, sm jesta um re. Ubo
jica um akne, no u h v ate njegova pomagaa, nekog Argivca.
P rem da ga je vijee od etiri sto tin e stavljalo n a m uke, on
n e ree im e onoga, koji m u je to naloio, n iti to drugo,
477

nego samo to, da zna, da se m nogi ljudi sastaju kod zapo

vjednika pogranine strae i d ru g d je po kuam a. K ako to
n ije im alo n ik ak v ih teih posljedica, tad a se ve Teram en,
A risto k ra t i d ru g i izm eu etiri sto tin e pa i izvan njih, koji
su b ili jednakoga m iljenja, stan u sm ionije laati poisla. Isto
vrem eno je i brodovlje od Laj a oplovilo r t i usidrivi se u
E pidauru zaletjelo se do Egine pustoei je. T eram en ree, da
n ije vjerojatno, d a su brodovi pio vei n a E ubeju sk ren u li u
eginski zaljev i opet lee usidreni u Epidauru, ako nisu doli
pozvani s onom nam jerom , zbog koje ih je i sam uvijek
optuivao. Stoga da n ije vie m ogue m irovati. Na koncu,
poto su uestali mnogi buntovni govori i sum njienja, n a
skoro su se i stvarno prihvaali posla. Oklopnici, koji su u
P ireju gradili eetionsku utvrdu, m eu kojim a je kao podvojvoda bio i A ristokrat, koji je zapovijedao svojim kota
rom, u h v ate Aleksikla, vojskovou iz vlade nekolicine i n a j
vie odana stranakim drugovim a, te ga odvedu u n ek u kuu
i zatvore. N jim a su ujedno pomogli i drugi, pa i Herm on,
jed an od zapovjednika pograninih straara, koji su bili
sm jeteni u M unihiji, a to je najvanije, m notvo oklopnika
bilo je istoga m iljenja.
A kad je to bilo javljeno vijeu od etiri stotine (koje
je upravo zasjedalo u vijenici), odm ah su bili sprem ni la
ati se oruja, izuzevi one, ikojima to nije bilo s voljom,
pa stan u p rije titi Teram enu i njegovim pristaam a. B ranei
se, on ree, da je sprem an odm ah poi, da zajedno s njim a
izbavi Aleksikla. I uzevi jednoga od vojskovoa, koji je bio
jednakoga m iljenja, poe u P irej. Pom agao m u je i A rista rh s m ladim konjanicim a. I doe do velikog m etea i
strave. L judi su u gradu ve mislili, da je P irej zauzet i da
je utam nienik um ro, a oni u P ireju su drali, da e graani
svaki as u d ariti na njih. K ako su sta riji spreavali gra
ane, koji su se razbjeali po gradu i ju rili po oruje, i kako
je u gradu bio F arzaljanin Tukidid, dravni zastupnik, koji
se revno stavljao n a p u t svakom e pojedince i vikao n a njih,
n eka n e upropaste dom ovinu, dok blizu v reb aju n eprijatelji,
graani se tekom m ukom sm ire i uzdre od m eusobne
borbe.
Teram en, doavi u P irej (a bio je i sam vojskovoa),
ljutio se n a oklopnike, sudei b ar po njegovoj vici, dok su
478

A ristarh i protivnici m notva b ili zaista ogoreni. Oklopnici

su veinom polazili ra v n o n a djelo i n isu krzm ali, nego su
p itali Teram ena, d a li m u se ini, d a se u tv rd a g rad i n a
neko dobro i da li bi bilo bolje sru iti je. A on ree, ako i
oni m isle sru iti je, da i on tako m isli. Zatim se odmah
oklopnici i m nogi lju d i iz P irej a popnu n a tv r av u i stan u
je razarati. A svjetinu su bodrili govorei, d a svatko, tko
eli, d a v lad a p et tisua m jesto etiri stotine, treb a d a ide
n a posao. Ip a k su se jo sk riv ali iza im ena pet tisua i nisu
izravno spom injali puku vladu, ako ju je tko elio, je r su
se bojali, da vlada od pet tisua zaista ne bude odreena i da
ne n astrad a onaj, koji nekomu, koga n e poznaje, neto ree.
P oradi toga vijee od etiri sto tin e n ije htjelo ni da pet ti
sua bude n a vlasti rii da bude jasno, da n ije n a vlasti, je r
su drali, d a bi to bila oito puka vlada, ako se uesnicim a
vlade uine toliki ljudi, a s d ru g e stra n e d a e neizvjesnost
prouzrokovati m eusobni strah.
93. S u trad an su se lanovi vijea od etiri stotine,
iako zbunjeni, ipak stali sk u p ljati u vijenici. Oklopnici u
P ireju, pustivi A leksikla, kojega su bili zarobili, i sruivi
utvrdu, dou u Dionizovo kazalite blizu M unihije i tu su
odloivi oruje vijeali. P rem a stvorenom zakljuku odmah
k re n u u grad, gdje su se opet utaborili u A nakeju10. K ad su
od stran e etiriju stotina doli k njim a neki izaslanici, raz
govarali su pojedinci s njim a pojedinim a j nagovarali one,
koje bi vidjeli um jerenim a, neka ostanu m irn i i neka suzdr
avaju ostale, govorei im, da e predloiti vladu od pet ti
sua i da e se izm eu njih b irati etiri stotine po redu,
kako god bude odreivalo pet tisua, a dotle n eka nikako
n e upropauju grada i ne izruuju ga neprijateljim a. Nakon
dugotrajna nagovaranja m nogih itavo je m notvo oklopnika
bilo blae nego prije, je r su se najvie bojali openito za
dravu. Sloe se, d a odreenoga d an a sazovu sk uptinu u
Dionizovu kazalitu zbog uspostave sloge.
94. K ad je doao dan skuptine u Dionizovu kaza
litu i kad su se gotovo svi sakupili, bude javljeno, d a etr
deset i dva broda pod Hegezandriom plove iz M egare uz
10
Anakej, hram Dioskura, prozvan po svetom njihovu imenu
anakes (vladari).
479

SalaminU. S vaki je od oklopnika drao, d a je to ba ono,

to su davno govorili Teram en i njegove pristae, naim e d a
brodovi plove p rem a utvrdi, p a im se stoga inilo korisno,
to su je razruili. H egezandrida je m oda i po dogovoru
kruio oko E pidaura i onuda, a v jero jatn o je, d a se on tam o
zadravao i zbog tadanje atenske bune u nadi, d a b i mogao
b iti potreban. A tenjani su dakle, im im se to javilo, odm ah
trkom ju rili u P irej sa svom vojskom, je r su sm atrali, da
je ve tu ra t s neprijateljim a, opasniji nego njihov u n u
tarn ji, i to ne daleko, nego pred lukom . Jed n i su se uk rca
v ali u sprem ne brodove, drugi su vukli brodove u m ore,
a neki su h itjeli n a zidove i k ulazu u luku.
95.
Peloponesko se brodovlje, poto je plovilo uz obalu
i oplovilo Sunij, usidrilo izm eu Torika i Prazije, a kasnije
j e stiglo u Orop. A tenjani, prisiljeni posluiti se u brzini
i neuvjebanim momcima, je r je u gradu bila buna i je r su
urno h tjeli spasiti ono, to im je bilo najvanije (Eubeja im
j e naim e bila sve, ako bi A tika bila od n ep rijatelja zatvo
rena), poalju vojskovou Tim ohara s brodovljem u E retriju.
Njihovim dolaskom bilo je kod Eubeje zajedno s prijanjim
brodovljem trideset i est brodova. I odm ah su bili prisi
ljeni boriti se na m oru, je r je H egezandrida nakon ruka
krenuo brodovljem iz Oropa, a Orop je udaljen od eretrijskoga g rada n ekih ezdeset stadija m orskoga puta. K ako je
dakle plovio protiv njih, odm ah su i A tenjani htjeli u k rca
v a ti momad mislei, da su im vojnici kod brodova. A oni
n isu n abavljali jelo za ru ak s trg a (jer E retrijci nisu nav la nita prodavali), nego iz kua na k ra ju grada. To su
E retrijci uinili, da n eprijatelji prije njih navale, dok se
oni budu sporo ukrcavali, i da prisile A tenjane k re ta ti protiv
n jih onako, kako se zateknu. Peloponeanim a je bio dan
znak iz E re trije u Orop, kada treb a da odjedre. N akon tako
slabe p riprem e zaplove A tenjani na puinu i pobivi se vie
eretrijsk e lu k e neko su se k ratk o vrijeme' ipak i odupirali,
zatim u d are u bijeg, te su bili progonjeni do kopna. K oji su
od njih um akli u eretrijsk i grad kao u prijateljski, proli su
najgore, je r su ih oni ubijali. A oni, koji su u tek li u tv r
avu na eretrijskom podruju, ko ju su sam i im ali u rukam a,
spase se, a tak o i lae, koje su stigle u Halkidu. Zarobivi
dvadeset i dvije atenske lae i jedne ljude ubivi, a druge

ive uhvativi, Peloponeajii podignu pobjedni znak. I n e

mnogo kasnije odm etnu itavu E ubeju osim O reja (koji su
sam i A tenjani d rali zaposjednutim ) i stan u sve ostalo n a
njoj ureivati po svomu.
96. K ad je A tenjanim a stig la vijest o dogaajim a na
Eubeji, obuzm e ih najvee zaprepatenje, vee nego ikada
prije. Ni nesrea kod Sicilije, iako im se tad uinilo, d a je
velika, n iti ita drugo n ije ih nikada tako uplailo. Vojska
im se n a S am u odm etnula, a n isu im ali dru g ih la a ni mom
adi, koja bi se ukrcala, m eu njim a je bila buna, i n ije bilo
ni asa sigurno, k ad e ud ariti jed n i n a druge, a usto ih je
snala tolika nesrea, u kojoj su izgubili brodove i, to je
najvanije, Eubeju, iz k oje su crpli vie koristi nego iz Atike.
N ije li potpuno opravdano, to . su zbog svega toga klonuli
duhom ? A n ajvie ih je i najneposrednije uznem irivalo to,
n e e li se nep rijatelji nakon pobjede u su d iti odm ah ploviti
p ro tiv njihova P ireja, koji je bio bez brodova, pa su drali,
da e svakog asa stii. Da su b ili sm ioniji, to su m ogli lako
uiniti te d a su ondje ostali, bili bi izazvali jo vei razdor
u grau, ili d a su poduzeli d u lju opsadu, bili bi prisilili bro
dovlje iz Jonije, iako neprijateljsko vlad i nekolicine, da p ritekne u pomo svojim roacim a i itavom gradu. I kod toga
bi njim a bio pao u ru k e Helespont, Jonija, otoci i sav k ra j ,
do Eubeje i takorei itava atenska vladavina. Ali n ije samo
u tom pogledu bilo za A tenjane najpovoljnije, to su se od
svih svojih p rotivnika zaratili s Lakeem onjanim a, nego i
u mnogoem drugom . Sasvim su naim e razlini po udi: jedni
su brzi, a drugi spori, jedni poduzetni, a d ru g i neodluni,
to je A tenjanim a najvie koristilo osobito u razvoju po
m orske njihove moi. Pokazali su to S irakuani, ko ji su
im po udi b ili najsliniji, te su s A tenjanim a i ratovali
s najboljim uspjehom .
97. U nato tim vijestim a A tenjani su ipak oprem ali
mom cima dvadeset laa i sazivali skuptinu, jed in u tad a
i po p rv i p u t n a t. zv. Pniks, g d je su se inae obiavali sa
stajati. U nj oj sv rg n u i etiri ^stotine i zakljue p re n ije ti d r
avnu u p ra v u n a pet tisua, ali d a njihovi lanovi b u d u svi,
koji m ogu sebi nabaviti teko oruje. I n itk o n e sm ije p ri
m ati nik ak v u plau ni za kakvu slubu, a ako bude drukije
31

480

P o v ije s t P e lo p o n e s k o g r a t a

481

postupao, im a ga snai prokletstvo. K asnije su se drale na

P n ik su i druge skuptine, na kojim a su izabrali zakono
davce i zakljuili ostale dravne uredbe. I osobito u prvo
vrijem e, b a r to sam j a doivio, ini se, d a su A tenjani dobro
u p ra v lja li dravom , je r je to bila u pravoj m jeri m jeavina
izm eu vlade nekolicine i m notva, i to je prvo podiglo d r
avu iz r av ih prilika. I zakljue, da se i A lkibijad11 i drugi
s n jim v ra te iz progonstva, te poslavi' k njem u i k vojsci
n a Sam u poslanike stan u ih opom injati, d a se ivo p ri
h v ate rata.
98.
U toj se prom jeni pristalice P izandra i A leksikla
i oni, koji su bili n ajzagrijaniji za vlad u nekolicine, odm ah
potajno povuku u Dekeleju. Jedini od n jih A ristarh (jer je
upravo bio i vojskovoa) brzo uzm e neke strijelce izm eu
najsurovijih lju d i i kren e p rem a Enoji. To je bila atenska
u tv rd a n a granici Beotije, koju su, pozvavi u pomo Beoane, opsjedali K orinani od svoje volje, je r su im E nojani
jednom zgodom un itili neke ljude, koji su se povlaili iz
Dekeleje. S tupivi dakle s njim a u pregovore, A ristarh p re
v ari posadu u Enoji, govorei im, da su se i graani u gradu
u svem u ostalom izm irili s Lakedem onjanim a, p a da i oni
m oraju pred ati to m jesto Beoanima, je r su se uz te uvjete
pogodili. Oni m u povjeruju kao vojskovoi i, kako nisu nita
znali zbog opsjedanja, izau po. ugovoru. Na taj nain za
uzm u Beoani n aputenu Enoju, a u A teni p restan e vlada
nekolicine i razdor.
MINDAR SA SVOJOM MORNARICOM KRENE PREMA
HELESPONTU, A A TEN JA NI GA SLIJEDE,
A LI SE ZADRE KOD LEZBA
99.
A u isto vrijem e toga ljeta Peloponeanim a u
M iletu n ije davao h ra n arin e nitko od ljudi, kojim a je to
naloio Tisaferno tada, k ad je odilazio u Aspend. Ni fenike
lae kao n i Tisaferno nikad nisu dolazile. Filip, koji je bio
s njim poslan, pisao je zapovjedniku brodovlja M indaru, a istotako i drugi S partanac H ipokrat, koji je bio u Fazelidi, da 1
11 Alkibijad se vratio u grad istom etiri godine kasnije.
482

brodovi ne e ni stii i da im Tisaferno u svem u ini krivo.

S druge stran e pozivao ih je F arn ab az i bio sprem an, ako do
bije brodovlje, i sam odm etnuti ostale jo aten sk e gradove u
svojoj oblasti kao i Tisaferno, je r se nadao, da e iz toga
izbiti neku veu korist. Tako je onda M indar u velikom
redu i nenadano izdavi zapovijed, da ga ne bi otkrili A te
njani na Sam u, krenuo iz M ileta sa sedam deset i tri broda i
plovio prem a H elespontu (kamo je p rije njega istoga ljeta
uplovilo esnaest laa, koje su naglim navalam a opustoile
jedan dio Herzoneza). Ali ga zatee b u ra i prisili, da pristane
na Ikaru, gdje je zbog nem ogunosti plovidbe ostao pet ili
est dana, nakon ega stigne n a Hij.
100.
A kad je Trazil doznao da je M indar krenuo iz
M ileta, plovio je i sam odm ah sa S am a sa pedeset i p e t bro
dova urei se, d a M indar p rije njega ne uplovi u Helespont.
K ad je doznao, da je na Hiju, povjerovavi, da e se ondje
zadrati, postavi izvidnice i na Lezbu i na suprotnom kopnu,
da m u brodovlje n e izmakne, ako moda bude kam o kretalo.
Sam doplovi uz obalu u M etim nu, gdje je nalagao, da m u
sprem aju brana i ostale hrane, da s Lezba, ako se bude dulje
zadravao, poduzim a navale n a Hij. Ujedno je htio, je r se bio
odm etnuo Erez na Lezbu, otploviti tam o i, ako m u uspije, za
uzeti ga. N ajbogatiji naim e bjegunci M etim njani b ijahu do
prem ili iz K im e kojih pedeset oklopnika, svojih pristalica, i
najm ili neke d ru g e s kopna, svega nekih tri stotine, koje je
poradi srodstva vodio Tebanac A naksandar, pa su navalili
n ajp rije na M etim nu. Ali im je pokuaj osujetila atenska
posada, koja je p rije stigla iz M itilene, pa kad su opet bili
izvan grada suzbijeni u boju, preli su preko gore i odm etnuli
Erez. K ad je dakle Trazil doplovio p red a n j sa svim brodo
vim a, nam jeravao je napasti ga. A p rije njega onamo je sti
gao i T razibul sa pet brodova sa Sama, im im se javio taj
prijelaz bjegunaca. No kako je prekasno stigao pred Erez,
k rstario je pred njim . P rik lju e im se i iz H elesponta jedno
dva broda, koja su se vraala kui, i p et m etim njanskih. Svih
je brodova bilo ezdeset i sedam . Vojskom s tih brodova
sprem ali su se zauzeti n a ju ri Erez pomou ra tn ih stro jev a
i, ako budu mogli, na bilo koji nain.
483

101. M eutim M indar i peloponeski brodovi s H ija,

poto su se opskrbili hranom za dva dana i poto je svaki
vojnik prim io od H ijana tri hijske etrdesetine12, brzo kren u
iz Hija, ali ne otvorenim morem, d a se ne n am jere n a bro
dove kod Ereza, nego stan u ploviti prem a kopnu ostavljajui
Lezbo s lijeve strane. P ristavi u luci K a rte riju u Fokaidi i
tam o ruavi,, zaplove uz podruje K im e i veeraju u A rginu si na kopnu nasuprot M itileni. O danle jo za m rkle noi
zaplove uz kopno i stignu u H arm atunt na kopnu nasuprot
M etimni. T u ru aju i u brzoj plovidbi prou k raj Lekta, L arise, H am aksita i tam onjih m jesta te stignu u Retej ve u
H elespontu p rije ponoi. A neki brodovi p ristan u i u Sigeju i
drugim tam onjim m jestim a.
102. A tenjani, koji su bili kod esta sa osam naest bro
dova, po tom e, to su im stra ari javljali vatrom i to su vi
djeli, gdje su se iznenada pojavile m noge v atre u n ep rijatelj
skoj zem lji, saznaju, d a su Peloponeani doplovili. Iste te
noi, to su bre mogli, priblie se A tenjani H erzonesu i plovei kraj njega prem a E leuntu htjeli su isploviti na otvoreno
m ore zbog nep rijateljskih laa. I neopaeno prou kraj
esnaest brodova u Abidu, prem da je tim a od pridologa
prijateljskog brodovlja bilo preporueno, da straei budno
paze n a Atemjane, ako budu h tjeli isploviti. A kad su u
osvit zore opazili brodovlje M indarovo, koji se odm ah dao
za njim a u p o tjeru, n e um aknu svi brodovi, nego ih dodue
veina pobjegne p rem a Im bru i Lemnu, ali etiri broda,
koja su posljednja plovila prem a Eleuntu, uhvate, i to jedan,
ko ji se nasukao kod svetita Protezilajeva, zajedno s po
sadom , druga dva bez posade, a jedan kod Im bra spale
prazan.
U POM ORSKOJ B IC I KOD KINOSEME POBIJEDE
ATENJANI MINDARA. ONI OPET OSVOJE K IZIK
103. P o slije toga zdrue se Peloponeani s brodovim a
iz A bida i s ostalim a te sa svega osam deset i est brodova
opsjednu toga dana Eleunt, a kad se nije htio predati, otplove
n a tra g u Abid.
12
Jedinica je bio zlatni sitaiter, vrijedan 20 dralhma, tako da
je jedna etrdesetina iznosila pola rahme.
484

A A tenjani, prevarivi se u svojim izvidnicam a i mislei,

d a n eprijateljski brodovi n e e moi neopaeno ploviti mimo
njih, u m iru su ju riali n a zidine, ali kad su to saznali, odm ah
napuste Erez i brzo poure u H elespont svojim a u pomo.
I u h v ate dva peloponeska broda, koja su tada za progonjenja
odvie smiono otila n a otvoreno m ore i n am jerila se n a njih.
S u trad an stignu i .usidre sa u Eleuntu, kam o doprem e b ro
dove s Im bra, koji su bili um akli. Z atim su se p et dana
sprem ali n a pom orski boj.
104.
Iza toga vodili su pom orsku b itku ovako: A tenjani
su plovili tik u z obalu prem a estu svrstavi jed an brod za
drugim , a k a d su to opazili Peloponeani, polazili su i sam i
p ro tiv n jih iz Abida. im se vidjelo, da e doi do pomorskoga
boja, A tenjani su rastezali svoj bojni red poevi od Idaka do
A rijan e sa sedam deset i est brodova, a Peloponeani s druge
stra n e od A bida do D ardana u jakosti od osam deset i est
brodova. Na desnom peloponeskom k rilu bili su Sirakuani,
a n a drugom sam M indar s brodovim a, koji su n ajbre plo
vili. Kod A tenjana Trazil je bio na lijevom k rilu, a Trazibul
n a desnom. O stali se vojskovoe razm jeste kako koji. Pelopo
neani su se urili, da se p rv i sukobe, i svoje su lijevo
krilo protegli daleko izvan atenskog desnog, da ih zatvore,
ako uzmognu, da ne bi isplovili napolje, a u sredini da ih po
tisnu prem a kopnu, koje nije bilo daleko. K ad su A tenjani
opazili, da ih protivnici hoe zatvoriti, tu su sa svoje stran e
protezali bojni red i natplovili ih. I njihovo je lijevo krilo ve
bilo prolo rt, koji se zove Kinosema. N akon toga stajali su
u sredini sa slabim i razm aknutim brodovima, pogotovo kad
su ih im ali i m anje na broj, a i m jesto oko Kinosem e inilo
je zavoj u otrom kutu, tako da n ije bilo vidljivo, to se
dogaa s d ru g e njegove strane.
105.
Peloponeani dakle napadnu sredinu i potisnu
atenske lae na suho te se iskrcaju n a kopnu, je r su bili u
znatnoj prednosti. P ruiti pomo sredini nisu mogli ni Trazibulovi brodovi s desnoga k rila zbog p ritisk a m notva bro
dova, ni Trazilovi s lijevoga k rila (jer se zbog rta Kinosem e
to n ije moglo vidjeti, a s druge su ih stran e spreavali S ira
kuani i ostali saveznici sv rstan i u n e m anjem b ro ju protiv
njih), sve dok Peloponeani, progonei bez strah a kao pobjed485

nici jedni ovaj brod, drugi onaj, nisu poeli djelom ice n astu
p ati u dosta velikom neredu. K ad je Trazibulova m om ad to
opazila, odustane sad i ona od rastezanja k rila i odm ah zaok re n u te u d are na brodove, koji su bili upravljeni prem a nji
m a i nag n aju ih u bijeg. Zatim zahvate rasprene lae po
bjednikoga peloponeskoga odjela, p a ih stan u u d a ra ti i n a
tje ra ju u s tra h veinu njih, sve bez boja. Sirakuani su ve
i sam i bili uzm akli pred Trazilovim brodovim a i u d arili u
bijeg to vie, to su i ostale vidjeli gdje bjee.
106. P ri tom porazu Peloponeana, koji su pobjegli n a j
p rije uglavnom prem a rijeci P idiju, a kasnije u Abid, Aten jan i dodue zarobe malo laa (jer je Helespont uzak, te su
protivnici m ogli brzo pobjei), ali im ipak ta pom orska po
bjeda doe u vrlo zgodan as. D otada su se naim e bojali pelo
poneskoga brodovlja poradi nedaa u m alom i poradi tekog
poraza n a Siciliji, a sad su se oslobodili toga, da prekoravaju
sam i sebe i da sm atraju, d a n ep rija te lji jo to znae u po
m orstvu. Z aplijene p ak od protivnikih laa osam hijskih, pet
korintskih, dvije am prake, dvije beotske i po jednu leukadsku, lakedemomsku, sirakuku i pelensku, a sam i izgube pet
naest laa. Z atim .podignu pobjedni znak n a rtu, gdje je Kinosem a, sakupe p o rtin e brodova, v ra te po ugovoru protivnicim a
poginule i .poalju u A tenu troveslarku kao vjesnicu pobjede.
A k ad je la a stig la i kad su A tenjani uli o nenadanoj srei
nakon nedavnih neuspjeha kod Eubeje i nesrea nastalih za
graanske bune, vrlo se ojunae te pomisle, d a im je jo uvi
jek m ogue sv ladati ra tn e potekoe, ako ih se budu revno
prihvaali.
107. etvrtoga dana poslije pom orskoga boja A tenjani
u estu hitno poprave brodove i stan u ploviti prem a Kiziku,
koji se bio odmetnuo. Ugledavi osam brodova iz B izantija
usidrenih oko H arpagija i P rijapa, u dare na njih i, poto
svlad aju momad u boju na kopnu, domognu se laa. A kad su
stigli i p red Kizik, koji je bio neutvren, opet ga podvrgnu
sebi i u tje ra ju ra tn i porez. M eutim i Peloponeani otplove
iz A bida u Eleunt, uzm u sa sobom svoje zarobljene lae, koje
su bile itave (ostale su spalili Eleunani), i odaalju na
E ubeju H ipokrata i Epikla, d a odanle dovedu brodove.

A LK IB IJA D SE VRATI NA SAM. NESUGLASICE IZMEU

PELOPONEANA I TISAFERNA
108. U to isto vrijem e p ristan e i A lkibijad na Sam u sa
trin aest brodova iz K auna i Fazelide javljajui, d a je odvratio
fenike lae od Peloponeana, tako da se nisu s njim a zd ru
ile, i d a je T isafem a uinio veim prijateljem A tenjanim a
nego prije. Oprem ivi momcima devet laa osim onih, k o je je
imao, u tje ra od H alikarnaana velik ra tn i porez i u tv rd i Kos.
K ad je to izvrio, postavi na K osu zapovjednika te se ve
prem a jeseni v ra ti na Sam.
Kad je Tisaferno saznao, da su peloponeski brodovi otplo
vili iz M ileta u Helespont, krenuvi iz Aspenda plovio je p re
m a Joniji. Dok su Peloponeani bili u Helespontu, A ntandrani
(koji su Eoljani) doprem e kopnom iz A bida oklopnike preko
gore Ide i uvedu ih u grad, je r je P erzijanac Arsak, T isafernov pozapovjednik, nasilno s n jim a postupao. Toga je A rsaka
i protiv D eljana naseljenih u A tram itiju, poto su ih A tenjani
p rotjerali s Dela zbog ienja otoka, bilo obuzelo n ep rija
teljstvo, kojem nitko nije znao razloga, pa je naloio najbo
ljim a od njih, d a uestvuju u nekoj vojni. Zatim ih je izveo
iz grad a kao p rijatelje i saveznike i uvrebao priliku, dok su
ruali, te ih opkolio svojim vojnicim a i pobio kopljim a. Kako
su se dakle A ntandrani zbog toga ina bojali, da i njim a jed
nom ne uini kakvo bezakonje, i kako im je i inae nalagao,
to nisu m ogli podnositi, izbace njegovu posadu iz tvrave.
109. Opazivi, da je i to djelo Peloponeana, a n e samo
dogaaji u M iletu i K nidu (jer su i tam o njegove posade bile
izbaene), Tisaferno pomisli, da je kod njih na vrlo zlu glasu,
pa se poboja, da e m u i u drugom emu jo koditi. Muila
ga je i misao, da bi Farnabaz, koji je iza kraega vrem ena
i s m anje troka privukao Peloponeane, imao kakav vei
uspjeh protiv A tenjana. Stoga je nam jeravao putovati k njim a
u Helespont, da se potui ina dogaaje kod A n tan d ra i da
se to ljepe obrani od k leveta i zbog fenikih brodova
i zbog ostaloga. I stigavi n a jp rije u Efez, prinese rtvu
Artem idi.
[Kad se navri zima, to slijedi iza ovoga ljeta, ispunit
e se dvadeset i p rv a godina.]
KRAJ

486

487