Professional Documents
Culture Documents
Bjelavac Minka
Bjelavac Minka
predstavi tip suvremene ene, to e naporedno sa mukarcem izvesti revoluciju. O tome je Bjelevac i
sam pripovijedao:
Gledao sam u Carigradu iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Gledao sam nejednakost ene, napose
muslimanke, stisnute u zakone koji nisu bili zakoni, prouavao sam njihov ivot, traio razloge toj
nejednakosti i toj stranoj vjerskoj stezi.6
Meutim, ini se da je predstava enske emancipacije vie rekla o samom autoru, odnosno o kulturi iz
koje potie, no o samoj emancipaciji. Struktura Minkinog lika nedvojbeno katalizira folklorno-romantiarski
kontekst kojem tekst podlijee, ne izmiui pri tome stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u
pasivnoj atmosferi uzdaha, sanja, enje i iekivanja. Tako se i Minkina povijest daje krto: od curice koja
lijepo i pristojno ide gledajui preda se, do djevojke to se sakrila. Minka je sa travnikih sokaka
otisnuta/potisnuta u egzotino-melanholinu instituciju djevojake sobe i nadahnuta sanjama. U opisu
Minkinog braka sa Nadi-begom poentira se vizijom enske sudbine poetizirane metaforom ptice u kafezu.
Mogli bismo ovakav "start" prie razumjeti u kontekstu namjere da se registrira/opie kultura, odnosno
tradicija koja enu spree, te da se nagovijesti/naznai prostor od kojeg se ona eli (ili bi se barem
trebala) emancipirati. Ali, ini se da je tekst ostao nedoreen (ili barem nematovit) kad su pitanju motivi
emancipacije. Naime, Minka je jasno izvedena u tip patrijarhatom definirane ene, koju u svemu to radi
(ili ne radi) odreuje to to je ena. Drugim rijeima, Minka ne izmie ustaljenim predstavama o eni kao
krhkom biu, nestabilne prirode, vjenom djetetu, sljedbenici. Emancipacija koju su kritiari pripisali ovoj
prii, izvedena je usputno uz priu o revoluciji mladoturaca, ali u standardnom dekoru enske inicijative
koja se motivira i provocira unutar ljubavne drame. Pozicija emancipirane ene formira se iz osjeaja
prevarene i odbaene ene, odnosno definira se prema mukarcu, ili drugaije reeno, iz reakcije na
mukarev Trag i koncentrira se oko njega. Dakle, ovom romanu, kritiki okarakteriziranom kao roman
enske emancipacije, nedostaje osmiljena akcija emancipacije koja polazi iz svijesti ene. Zanimljivo je,
takoer, da se Minkina evoluciju slobode prekida u "razvoju", pri emu se pripovjedaki interes "seli" sa
njene brane drame na ljubavnu idilu Nadi-bega i Line. Oekivali bismo da se Minka otvoreno i glasno
suprotstavi, ne samo Nadi-begu, nego i kulturi koja legalizira njegovu elju te tradiciji koja enskom
(sa)znanju nadreuje fatum. Umjesto toga, taj in je izostavljen, a Minka izmjetena u Carigrad.
Podsjetimo se, emancipacija, prema rjeniku, znai osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja slobode7.
Pokret za prava ena s poetka XX stoljea, nain/put enskog osloboenja vidio je, izmeu ostalog, u
pravu na glas i pravu na razvod braka, a sve to vodilo je nastojanju da se ena (u pravima) izjednai sa
mukarcem. Danas se, u svjetlu postfeministikih nastojanja, taj zahtjev za izjednaenjem smatra
osnovnom pogrekom enskog pokreta. Traiti jednakost, prema Luce Irigaray znai pretpostaviti neki
lan ili predmet usporedbe, te enu definirati unutar muke kulture, a na tetu njene razliitosti. Ona
smatra da se "Izrabljivanje ena temelji na spolnoj razlici i moe se rijeiti samo kroz spolnu razliku."8
Model enskog osloboenja, koji je prepoznavan pri itanjima ovog tiva, moemo povezati sa poretkom
prvobitnih feministikih revolucija, koje su, kako je ustanovila i Irigarayeva, donijele pristanak ene na
forme/moduse mukocentrine kulture. U slinom okviru ovdje je koncipirana emancipacija, jer se u
prezentiranju te problematike oituju raniji paradoksi emancipacije. Naime, samostalnost i osvijetenost
ene promilja se kao lanstvo u elitnoj sekciji gospojinskog drutva, a da se pripovijedanje ne odrie
romantiarskih kategorija enske mistike (krhkosti, psihika labilnosti, nezatienost). Tako emo Minku u
drugom dijela romana vidjeti kao Mini, enu bogatog i uglednog Bahri-bega, tienicu enskog kluba u
kojem se izlau rasprave o eni. Iako se u ovom drugom dijelu eli istaknuti Minkina preobrazba u zrelu,
sofisticiranu enu, njen identitet se daje u elipsi dva propala braka, a karakter u apoziciji Ona je zlato!,
Mlada kao kap, ista kao gorski snijeg. Nanovo je Minka "opovijeena", registrirana preko simbolike
uloge supruge. Bez obzira na taktiku promjenu mjesta radnje, u kojoj je i elja da se osigura idealniji,
recimo, moguniji ambijent emancipiranja Minku sustie vjeito ista polazina/evolutivna toka
mukarac.
Istovremeno, ne moemo se nikako oteti utisku da ovakva podjela romanesknog tkiva otkriva drutvene i
kulturalne polaritete unutar kojih funkcioniraju mukarac i ena. Prvi dio, kako smo ve primijetili, lirska je
Lininog ljubavnog iskustva biti zaokruena majinstvom. Ljubavi se sada, u kontekstu graanskog
prakticizma, daje sasvim druga dimenzija: reproduktivna. injenica da se Lini tek kad postane majka
usauje osjeaj moralne odgovornost otkriva tendenciju da se majinstvu da odreeni politiki znaaj,
budui da, kako vidimo na ovom primjeru, ujedinjuje pragmatinu enstvenost sa pragmatinou
graanskog morala. Ideja "svrhovite" ljubavi u romanu je eksplicirana govorom Nadi-begovog prijatelja
doktora Stramma kojeg bismo mogli razumjeti kao navjestitelja te nove etike.
Stari sveenici su drali svako uivanje i sve to pogoduje ovjeku grijehom, pa u tom bi se mogla i ljubav
tumaiti. Samo taku ljubav; naime odnoaj ovjeka i ene smatrao bih dozvoljenim, koji bi bio izvan niskih
i sebinih zabluda. Popunjavanje ljudstva, a ne stvaranje trulea stvaranje generacija, a ne dekadencu
ovjeka, treba biti ena. Takvu je enu bog stvorio. (Bjelevac, str. 301)
Budui da se roman zavrava prizorom brane idile uiteljice Line i trezvenog, obrazovanog Beet-bega,
moemo zakljuiti da se politiko-povijesna dimenzije ovog teksta iscrpljuje u propagiranju ideje
graanskog drutva. Naroito ako imamo na umu da junakinja prie Minka, kao i ostali akteri oronulog
feudalno-begovskog svijeta, nestaje sa scene.
***
Moemo li, naposljetku, roman koji enino prisustvo u povijesti nanovo ispisuje u zapletima ljubavne prie,
likom junakinje koja gubi sve bitke umire negdje na fronti, smatrati romanom o emancipiranoj eni?
Naravno da ideja o emancipaciji postaje upitna kad se gradi unutar prie koja uspostavlja povijesne
modalitete mukarac-ena, odnosno javno-privatno. Raspored likova u romanu, pri tome nedvosmisleno
otkriva stereotipnu podjelu uloga prema kojoj mukarac (Sahur-beg, Beet-beg ili Bahri-beg) funkcionira
kao bie povijesti, politike i umjetnosti, dok ena prisustvo u tom ekskluzivnom prostoru osigurava tek
slijedei mukarca. U akcijama koje poduzima Minka, a koje bi nas trebale uvjeriti u njenu emancipiranost,
oitujemo jedino predrasudu prema kojoj je enski princip drugotni, odnosno podloni, jer mu je temeljna
funkcija da sljedbenikom ulogom omogui (r)evoluciju. Inae, u osnovi ona ostaje bie izolirano
kompleksnim unutarnjim ivotom, koji je snanije odreuje no povremeni izleti u "povijesnost". Ilustrativno
je i to to ena u ovom romanu ne posjeduje svoj prostor. Ona je jednostavno ispisana u okvirima njene
emotivne egzistencije: da bi sve ostale znamenke prisutnost izgubila. Minka, naprimjer, ivi unutar
posjeda kojim raspolau drugi, domovinu usvaja posredstvom mua a kao svijet markira se nizom
sanjarija i matarija. Lina ivi u meuprostoru avanture, bivajui tamo gdje je nosi elja za sigurnou.
Upravo u tom opredjeljenju na enskost koja se registrira u apstrakciji ljubavnih doivljaja, nalazimo
osnovno proturjeje nastojanju da se Minkinim likom reprezentira identitet neovisne ene. Pitamo se moe
li ena biti emancipirana, ako njena svijest i emocija (dua?) jo uvijek projektiraju folklorno-sentimentalnu
viziju ivota, koliko je i njen lik odraz istih tradicionalnih predstava o eni.
Mada bismo mogli pomisliti da je Lina blizu emancipacije njen lik je podjednako kao i Minkin "uklopljen"
u moduse tradicionalnog vienja ene. Jer, iako osjenena atributima intelektualke, ona pridobiva jasan i
konaan identitet tek kada postane majka. Do tada, ona je preputena ljubavnoj avanturi i flertu,
raspoluena izmeu strastvene ljubavnice i nestabilne intelektualke. U oba sluaja identitet ene
konstruiran je i prezentiran prema ustaljenim modalitetima enskog, produciranih u kulturolokim
standardima drutva.
U kolikoj mjeri tekst "oslobaa" enu uviamo i na osnovu injenice da je pria o njoj uglavnom ispriana
glasom superiornog pripovjedaa unutar kojeg su asimilirane perspektive drugih o Minki, a ponajmanje
njen glas. Da budemo precizniji, Minki je rijetko ponuena prilika da govori, a samim tim i misli. Izmeu nje
i onoga to izraava posreduje pripovjeda. Pri tome, spomenuti pripovjedni glas identificira se sa glasom
kolektiva/arije kao navodnih svjedoka prie o Minki, Nadi-begu i Lini. Sve se, dakle, svodi na injenicu
da je projekt emancipacije "zapeo" unutar tradicionalno projektirane slike o eni kojoj se nije mogao
oduprijeti. Istovremeno, ideja emancipacije gubi se u intenzitetu traginog kraja koji svojom
transparentnou ini da roman ostane prosvjetiteljski vie u smislu zagovaranja prozapadnjake
orijentacije bosanskohercegovake kulture (politike?), no u primjeru enske revolucije.
Literatura:
Irigaray, Luce: Ja, ti, mi: Za kulturu razlike, enska infoteka, Zagreb, 1999
Katunari, Vjeran: enski eros i civilizacija smrti, Zagreb: Naprijed, 1984
Milanja, Cvjetko: Hrvatski roman 1945.-1990., Zagreb, 1996
Papi, arana: Polnost i kultura, Beograd: Biblioteka XX vek, 1997
Lodge, David: Naini modernog pisanja, Zagreb, Globus; Stvarnost, 1988
Miel, Andre: Feminizam, Beograd, Plato; XX vek, 1998