Mevlida uvi

Minka, roman o njenoj revoluciji?

(Rekonstrukcija koncepta enske emancipacije u romanu Minka Abdurezaka Hivzi Bjelevca)
Kako je ve u naslovu romana Minka implicirana pria o eni, ovdje se pitanje konstrukcije enskog
identiteta namee samo po sebi. Imajui u vidu injenicu da roman pripada kontekstu prosvjetiteljske
knjievnosti austrougarskog perioda, jasno je da se problem rodnog identiteta ne moe odvojiti od
povijesno-politikih identiteta koje uspostavlja i promovira onovremena kultura pa i knjievnost unutar nje.
Samim tim postaje zanimljivo ispitati je li moguno unutar angairane prie izgraditi lik junakinje,
preciznije emancipiranog pojedinca. Izmeu ostalog, postavlja se pitanje kome se tekst obraa;
podrazumijeva li itateljku, ili "rauna" na openiti povijesni/politiki sluh?
Kritiari su Bjelevev roman Minka (1917.) uglavnom karakterizirali onim to ga je i uinilo
tipinim/karakteristinim u knjievnosti preporodne inicijative, a to je pitanje enske emancipacije. Tako
autor iscrpne studije o knjievnosti austrougarskog perioda, Muhsin Rizvi smatra da roman Minka, iako
odmie od konkretne socijalno-ekonomske problematike Bosne, donosi/uspostavlja "drutveni momenat
drukijeg karaktera: ideoloko osvjetljavanje bosansko-muslimanske stvarnosti reflektorom naprednih
tenji revolucije u Turskoj, i iznad svega, pitanje emancipacije muslimanske ene i njene ravnopravnosti s
mukarcem".1 Isto tako, Muris Idrizovi karakteristiku djela nalazi "u ideji o emancipaciji Muslimanke i
njenom osloboenju od prolosti".2
Naravno, roman o Emini-Minki Zuhri, ini se zasebnim u eposi koja je popularizirala literaturu
prosvjetiteljskog angamana. U njemu se radnja premjeta sa kolektivnog, povijesno "pokrenutog"
prostora u ljubavnu dramu ene, te bismo pomislili da je u ime privatnog ivljenja, amnestiran
javni/drutveni, a itaocima ponuena pria o eni i njenom doivljaju povijesti. Meutim, ljubavna drama
ene ovdje se podlae slojem openite drame koju nosi slom feudalnog (begovskog) sloja, te upotpunjava
timungom novog (revolucionarnog) duha unutar kojeg bi se mogla/morala desiti i njena renesansa. Pri
tome je veoma zanimljiva struktura romana, formirana na bazi realistine pripovijesti koja je "osvjeena"
romantiarsko-sentimentalnim i avanturistikim zapletima, te konano ovjerava "iskustvima psiholokog
romana realistikog tipa".3 Primamljiva pria, stalno podatna itaocu, istovremeno angaira/puta ideje
rodoljublja, nacije i porodice. Dakle, roman, mada ispisan u terapeutskom romantiarsko-ljubavnom
dekoru, u sutini ne odstupa od intencionalno apelativnog4 prosvjetiteljskog romana s poetka stoljea.
Ovdje je upravo zanimljiv taj uljepani realizam to nudei uitak itkog teksta, istovremeno "provlai" i
druge realnosti. Stoga se namee pitanje o dvostrukoj istini u Minki, koja s jedne strane jeste pitka i
protona pria o eni i njenoj intimnoj drami, dok se istovremeno u tom scenariju provlae i ideje
revolucije, politikog angamana unutar kojeg je ena/enskost spekulativni objekt. Romantiarski "dekor"
romana, u tom sluaju, vre vezuje Minku za tradicionalnu, folklornu matricu ene/enskog, dok
istovremeno, raunajui na taj faktor prepoznavanja, dekodiranja, obrazuje priu koja potvruje simboliki
definirane rodne pozicije. Samim tim, uzmu li se u obzir teze o Minki kao eni koja se emancipira, onda
nedostaje jasnije izraen/predstavljen prostor od kojeg se to ona emancipira.
Povijest Minkine emancipacije daje se u rasponu od nesretne udaje za Nadi-bega, preko neuspjelog braka
sa Bahri-begom, kako bi zavrila izvjeem da Minka "nije nala sree u svijetu, jer Sahur-bey je poginuo
u balkanskom ratu, a ona umrla u bolnici, vrei slubu bolniarke u Carigradu".5 Opet se vraamo na
pomisao da u takvom prikazu ene koja se emancipira, neto nedostaje. Ima u Minkinoj sudbini neto to
nas navodi da ne podrimo tu traginu/"enomornu" predstavu emancipacije. Naime, od samog poetka
romana Minka je profilirana kao pasivan lik koji se realizira putem tuih odluka. Njena sudbina "uhvaena"
je u aci fatuma, te se uope ne dobiva utisak da vinovnica emancipacije, vlada svojom sudbinom,
naprotiv. Njena udaja izreirana je tetkinim pragmatinim razlozima, potpomognuta drubom uiteljice Line
i pokrenuta hirom Nadi-bega. Odlazak u Tursku zapravo je bijeg od neuspjelog braka. Sudbina
revolucionarke sustigla je usput, kao enu Behur-bega, odnosno prijateljicu Sahur-bega. Dakle, pitanje je
od ega i kako se to Minka emancipira?!
Nesumnjivo da je namjera autora bila da se uz neminovnost drutveno-socijalne preoblike, publici

predstavi tip suvremene ene, to e naporedno sa mukarcem izvesti revoluciju. O tome je Bjelevac i
sam pripovijedao:
Gledao sam u Carigradu iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Gledao sam nejednakost ene, napose
muslimanke, stisnute u zakone koji nisu bili zakoni, prouavao sam njihov ivot, traio razloge toj
nejednakosti i toj stranoj vjerskoj stezi.6
Meutim, ini se da je predstava enske emancipacije vie rekla o samom autoru, odnosno o kulturi iz
koje potie, no o samoj emancipaciji. Struktura Minkinog lika nedvojbeno katalizira folklorno-romantiarski
kontekst kojem tekst podlijee, ne izmiui pri tome stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u
pasivnoj atmosferi uzdaha, sanja, enje i iekivanja. Tako se i Minkina povijest daje krto: od curice koja
lijepo i pristojno ide gledajui preda se, do djevojke to se sakrila. Minka je sa travnikih sokaka
otisnuta/potisnuta u egzotino-melanholinu instituciju djevojake sobe i nadahnuta sanjama. U opisu
Minkinog braka sa Nadi-begom poentira se vizijom enske sudbine poetizirane metaforom ptice u kafezu.
Mogli bismo ovakav "start" prie razumjeti u kontekstu namjere da se registrira/opie kultura, odnosno
tradicija koja enu spree, te da se nagovijesti/naznai prostor od kojeg se ona eli (ili bi se barem
trebala) emancipirati. Ali, ini se da je tekst ostao nedoreen (ili barem nematovit) kad su pitanju motivi
emancipacije. Naime, Minka je jasno izvedena u tip patrijarhatom definirane ene, koju u svemu to radi
(ili ne radi) odreuje to to je ena. Drugim rijeima, Minka ne izmie ustaljenim predstavama o eni kao
krhkom biu, nestabilne prirode, vjenom djetetu, sljedbenici. Emancipacija koju su kritiari pripisali ovoj
prii, izvedena je usputno uz priu o revoluciji mladoturaca, ali u standardnom dekoru enske inicijative
koja se motivira i provocira unutar ljubavne drame. Pozicija emancipirane ene formira se iz osjeaja
prevarene i odbaene ene, odnosno definira se prema mukarcu, ili drugaije reeno, iz reakcije na
mukarev Trag i koncentrira se oko njega. Dakle, ovom romanu, kritiki okarakteriziranom kao roman
enske emancipacije, nedostaje osmiljena akcija emancipacije koja polazi iz svijesti ene. Zanimljivo je,
takoer, da se Minkina evoluciju slobode prekida u "razvoju", pri emu se pripovjedaki interes "seli" sa
njene brane drame na ljubavnu idilu Nadi-bega i Line. Oekivali bismo da se Minka otvoreno i glasno
suprotstavi, ne samo Nadi-begu, nego i kulturi koja legalizira njegovu elju te tradiciji koja enskom
(sa)znanju nadreuje fatum. Umjesto toga, taj in je izostavljen, a Minka izmjetena u Carigrad.
Podsjetimo se, emancipacija, prema rjeniku, znai osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja slobode7.
Pokret za prava ena s poetka XX stoljea, nain/put enskog osloboenja vidio je, izmeu ostalog, u
pravu na glas i pravu na razvod braka, a sve to vodilo je nastojanju da se ena (u pravima) izjednai sa
mukarcem. Danas se, u svjetlu postfeministikih nastojanja, taj zahtjev za izjednaenjem smatra
osnovnom pogrekom enskog pokreta. Traiti jednakost, prema Luce Irigaray znai pretpostaviti neki
lan ili predmet usporedbe, te enu definirati unutar muke kulture, a na tetu njene razliitosti. Ona
smatra da se "Izrabljivanje ena temelji na spolnoj razlici i moe se rijeiti samo kroz spolnu razliku."8
Model enskog osloboenja, koji je prepoznavan pri itanjima ovog tiva, moemo povezati sa poretkom
prvobitnih feministikih revolucija, koje su, kako je ustanovila i Irigarayeva, donijele pristanak ene na
forme/moduse mukocentrine kulture. U slinom okviru ovdje je koncipirana emancipacija, jer se u
prezentiranju te problematike oituju raniji paradoksi emancipacije. Naime, samostalnost i osvijetenost
ene promilja se kao lanstvo u elitnoj sekciji gospojinskog drutva, a da se pripovijedanje ne odrie
romantiarskih kategorija enske mistike (krhkosti, psihika labilnosti, nezatienost). Tako emo Minku u
drugom dijela romana vidjeti kao Mini, enu bogatog i uglednog Bahri-bega, tienicu enskog kluba u
kojem se izlau rasprave o eni. Iako se u ovom drugom dijelu eli istaknuti Minkina preobrazba u zrelu,
sofisticiranu enu, njen identitet se daje u elipsi dva propala braka, a karakter u apoziciji Ona je zlato!,
Mlada kao kap, ista kao gorski snijeg. Nanovo je Minka "opovijeena", registrirana preko simbolike
uloge supruge. Bez obzira na taktiku promjenu mjesta radnje, u kojoj je i elja da se osigura idealniji,
recimo, moguniji ambijent emancipiranja Minku sustie vjeito ista polazina/evolutivna toka
mukarac.
Istovremeno, ne moemo se nikako oteti utisku da ovakva podjela romanesknog tkiva otkriva drutvene i
kulturalne polaritete unutar kojih funkcioniraju mukarac i ena. Prvi dio, kako smo ve primijetili, lirska je

pria o evoluciji enske emocije, te deskripcija/opis uobiajenog standardiziranog puta u (patrijarhalnoj)

kulturi. Nasuprot tome, u drugom dijelu romana biljeimo pokuaj da se patentira profil neovisne, aktivne
ene koja to biva/postaje (tek) ukljuenjem u ekskluzivni povijesni (a muki) prostor. Tako dobivamo istu
situaciju kao i u prvom dijelu romana. Naime, kao to je Minka u svom begovskom domu eksponat
tradicionalne kulture, koja afirmira i promie falokratine standarde, tako je i Mini u Turskoj samo dodatak
mukom ambijentu revolucije, politike i umjetnosti. Bez obzira na to to je u tekstu jasno nagovijetena
Minkina ukljuenost u taj kulturno-politiki ivot Carigrada, njen lik jo ne posjeduje snagu neovisne ene.
ini se udnim to se ena nastoji prikazati "svojom", a istovremeno se ini tako krhkom i zavisnom od
mukarca. Minka je okruena svitom mukaraca koji skrbe za nju, poevi od mua Bahri-bega, njegovog
oca Rasim-bega, preko Abdulaha koji budno bdije nad njenim ivotom i, naposljetku, Sahur-bega koji
Minku uvodi u prostor politiko-kulturnih rasprava i umjetnosti. U opisu Minkinog carigradskog ivota ima
neto od one viteko-trubadurske vizije enstvenosti, koja to naposljetku i nije ukoliko ne iziskuje
naklonost vitezova to je tite i oboavaju. Nesumnjivo da se u tekstu nastoji napraviti distanca izmeu
Minke nevine djevojke koja ne zna ta (ili koga) hoe i Minke ene koja zri u prefinjenu intelektualku.
Meutim, ovakav poredak dogaaja i stvari u tekstu, nedvojbeno pokazuje da pisanje nije uspjelo izmai
predrasudama "muskulozne" kulture koja eni pridaje odlike slabosti, njenosti i podatnosti automatski
joj dodjeljujui ulogu sljedbenice, drubenice, odnosno tienice mukarca. Takva redukcija svojstvena je,
manje-vie, gotovo svakom drutvu koje "znaenje mukog spola razvija kroz sistem rada, jezika i
upravljanja"9. ena se ukljuuje u taj povlateni prostor, recimo i emancipira, tek "na prijelazima izmeu
znaajnih razdoblja u razvoju drutva, a to znai u doba izrazite krize drutvenih institucija i vrijednosti".10
No i tada ona je ukljuena kao podlona, prilagodljiva i drugotna. Upravo takav odnos otkriva i ovaj roman,
izvodei emancipaciju ene u atmosferi openite revolucije, pri emu enski trijumf, da tako kaemo, biva
omoguen samo uz trijumf mukog principa. Tako je Minkina revolucionarna slava tek epizoda u pobjedi
koju odnose mladoturci. Zanimljivo je, usto, da se Minki deava revolucija (kao to joj se naposljetku desio
i Nadi-beg), a ne da je ona sama bira. Ona se zatekla u kovitlacu revolucije sluajno, tek kao supruga i
drubenica. Shodno tome, ako bismo oitovanje Minkine emancipiranosti trebali nai upravo u
sudjelovanju u revoluciji, onda nam biva jasno da je takav vid emancipiranja ene u najmanju ruku
nedovoljan, jer je izveden unutar ideolokih sistema koncipiranih i organiziranih oko simbolikog sredita
maskuline kulture. Istodobno, nije suvino jo jednom napomenuti da se paradoksi emancipacije u ovom
romanu mogu (ili moraju?) razumjeti u kontekstu openite zablude koju pronosi ovaj pokret odluivi da
svoju neovisnost gradi sredstvima i nainima koje nanovo afirmiraju sistem i njegovu normu.
Iako je ivot ene u prvom planu ovog romana, ipak se u podlozi prie o njenoj emancipaciji oituje jedan,
ini se, presudniji proces: raslojavanje patrijarhalno-feudalnog ivotnog obrasca. Povijesno-drutvena
scena ovdje se zapravo ispisuje u podlozi sentimentalno-romantine prie o enskoj dui, ime se,
naravno, ne umanjuje didaktiki uinak romana. Naprotiv, raslojenost i destrukcija jednog ivotnog
obrasca dobivaju svoj puni smisao kada se postave i opiu u dimenziji isto tako dezintegrirane enske
svijesti. Pri tome se enskost funkcionalizira u smislu prezentiranja razliitih drutvenih/socijalnih/klasnih
svijesti predstavljenih unutar ljubavnih pria Minke Zuhri, begovice i njene uiteljice Line Jagdieve. Tako,
recimo, Minkina spiritualno-imaginarna ljubav, potraujui idealnog mukarca, neprestano gubi bitke sa
dinaminom prirodom novog vremena, dok iznevjerenim idealima "disciplinirana" Lina trijumfuje u eri
pozitivistikog ekonomisanja vremenom i emocijom. Iskazana u sentimentalno-romantiarskom dekoru
enje, sanja i ljubavnih jada, Minka ne odstupa od modela pasivne (patrijarhalne) djevojke koji se bio
ustalio u knjievnosti preporodnog perioda. Ona bi u tom kontekstu bila autentian primjer klase u
propadanju, jer je njena ivotna pria postavljena tako da, usprkos momentima intelektualnog zrenja,
oituje dezintegriranu, nestabilnu svijest. Imamo li na umu injenicu da je onovremeni roman u osnovi
"poduavao" pravilnoj drutveno-politikoj orijentaciji, jasno je da se, u ovom sluaju, traginim ishodima
Minkinog ljubavnog ivota simbolizira povijesna istroenost begovske aristokracije kojoj ona pripada.
Suprotno Minki, Lina Jagdieva je utjelovljenje "realne" ene. Njen kontakt sa drutvenom stvarnou je
neposredniji, to joj naposljetku omoguava i status koji kao uiteljica zauzima. Dok Minka nestaje u
izmaglici sanja i slutnji, uivajui vie ideju ljubavi no njeno konkretno ispunjenje, Lina je suoena sa
istinskim emocijama i strastima. Mada je i njen ivot obiljeen potragom za pravom ljubavlju, moe se rei
da su Linina iekivanja realnija. Naravno, njena "iskuavana" emocija sasvim je razumljiva ukoliko je
poistovjetimo sa namjerom da se nasuprot aristokratskom principu uitka za kojim traga Minkin soj,
postavi princip svrhovitosti koji zagovara stasavajua graanska klasa. Stoga e, naposljetku, "evolucija"

Lininog ljubavnog iskustva biti zaokruena majinstvom. Ljubavi se sada, u kontekstu graanskog
prakticizma, daje sasvim druga dimenzija: reproduktivna. injenica da se Lini tek kad postane majka
usauje osjeaj moralne odgovornost otkriva tendenciju da se majinstvu da odreeni politiki znaaj,
budui da, kako vidimo na ovom primjeru, ujedinjuje pragmatinu enstvenost sa pragmatinou
graanskog morala. Ideja "svrhovite" ljubavi u romanu je eksplicirana govorom Nadi-begovog prijatelja
doktora Stramma kojeg bismo mogli razumjeti kao navjestitelja te nove etike.
Stari sveenici su drali svako uivanje i sve to pogoduje ovjeku grijehom, pa u tom bi se mogla i ljubav
tumaiti. Samo taku ljubav; naime odnoaj ovjeka i ene smatrao bih dozvoljenim, koji bi bio izvan niskih
i sebinih zabluda. Popunjavanje ljudstva, a ne stvaranje trulea stvaranje generacija, a ne dekadencu
ovjeka, treba biti ena. Takvu je enu bog stvorio. (Bjelevac, str. 301)
Budui da se roman zavrava prizorom brane idile uiteljice Line i trezvenog, obrazovanog Beet-bega,
moemo zakljuiti da se politiko-povijesna dimenzije ovog teksta iscrpljuje u propagiranju ideje
graanskog drutva. Naroito ako imamo na umu da junakinja prie Minka, kao i ostali akteri oronulog
feudalno-begovskog svijeta, nestaje sa scene.
***
Moemo li, naposljetku, roman koji enino prisustvo u povijesti nanovo ispisuje u zapletima ljubavne prie,
likom junakinje koja gubi sve bitke umire negdje na fronti, smatrati romanom o emancipiranoj eni?
Naravno da ideja o emancipaciji postaje upitna kad se gradi unutar prie koja uspostavlja povijesne
modalitete mukarac-ena, odnosno javno-privatno. Raspored likova u romanu, pri tome nedvosmisleno
otkriva stereotipnu podjelu uloga prema kojoj mukarac (Sahur-beg, Beet-beg ili Bahri-beg) funkcionira
kao bie povijesti, politike i umjetnosti, dok ena prisustvo u tom ekskluzivnom prostoru osigurava tek
slijedei mukarca. U akcijama koje poduzima Minka, a koje bi nas trebale uvjeriti u njenu emancipiranost,
oitujemo jedino predrasudu prema kojoj je enski princip drugotni, odnosno podloni, jer mu je temeljna
funkcija da sljedbenikom ulogom omogui (r)evoluciju. Inae, u osnovi ona ostaje bie izolirano
kompleksnim unutarnjim ivotom, koji je snanije odreuje no povremeni izleti u "povijesnost". Ilustrativno
je i to to ena u ovom romanu ne posjeduje svoj prostor. Ona je jednostavno ispisana u okvirima njene
emotivne egzistencije: da bi sve ostale znamenke prisutnost izgubila. Minka, naprimjer, ivi unutar
posjeda kojim raspolau drugi, domovinu usvaja posredstvom mua a kao svijet markira se nizom
sanjarija i matarija. Lina ivi u meuprostoru avanture, bivajui tamo gdje je nosi elja za sigurnou.
Upravo u tom opredjeljenju na enskost koja se registrira u apstrakciji ljubavnih doivljaja, nalazimo
osnovno proturjeje nastojanju da se Minkinim likom reprezentira identitet neovisne ene. Pitamo se moe
li ena biti emancipirana, ako njena svijest i emocija (dua?) jo uvijek projektiraju folklorno-sentimentalnu
viziju ivota, koliko je i njen lik odraz istih tradicionalnih predstava o eni.
Mada bismo mogli pomisliti da je Lina blizu emancipacije njen lik je podjednako kao i Minkin "uklopljen"
u moduse tradicionalnog vienja ene. Jer, iako osjenena atributima intelektualke, ona pridobiva jasan i
konaan identitet tek kada postane majka. Do tada, ona je preputena ljubavnoj avanturi i flertu,
raspoluena izmeu strastvene ljubavnice i nestabilne intelektualke. U oba sluaja identitet ene
konstruiran je i prezentiran prema ustaljenim modalitetima enskog, produciranih u kulturolokim
standardima drutva.
U kolikoj mjeri tekst "oslobaa" enu uviamo i na osnovu injenice da je pria o njoj uglavnom ispriana
glasom superiornog pripovjedaa unutar kojeg su asimilirane perspektive drugih o Minki, a ponajmanje
njen glas. Da budemo precizniji, Minki je rijetko ponuena prilika da govori, a samim tim i misli. Izmeu nje
i onoga to izraava posreduje pripovjeda. Pri tome, spomenuti pripovjedni glas identificira se sa glasom
kolektiva/arije kao navodnih svjedoka prie o Minki, Nadi-begu i Lini. Sve se, dakle, svodi na injenicu
da je projekt emancipacije "zapeo" unutar tradicionalno projektirane slike o eni kojoj se nije mogao
oduprijeti. Istovremeno, ideja emancipacije gubi se u intenzitetu traginog kraja koji svojom
transparentnou ini da roman ostane prosvjetiteljski vie u smislu zagovaranja prozapadnjake
orijentacije bosanskohercegovake kulture (politike?), no u primjeru enske revolucije.
Literatura:

Irigaray, Luce: Ja, ti, mi: Za kulturu razlike, enska infoteka, Zagreb, 1999
Katunari, Vjeran: enski eros i civilizacija smrti, Zagreb: Naprijed, 1984
Milanja, Cvjetko: Hrvatski roman 1945.-1990., Zagreb, 1996
Papi, arana: Polnost i kultura, Beograd: Biblioteka XX vek, 1997
Lodge, David: Naini modernog pisanja, Zagreb, Globus; Stvarnost, 1988
Miel, Andre: Feminizam, Beograd, Plato; XX vek, 1998