Professional Documents
Culture Documents
Uzgolj Ljekovitog Bilja
Uzgolj Ljekovitog Bilja
Europska unija
Ovaj projekat
sufinancira Caritas
Internacionalis
PRIRUNIK ZA SABIRANJE,
UZGOJ I PRERADU LJEKOVITOG
AROMATINOG BILJA
SADRAJ
UVOD 1
STANDARDI PRILIKOM SAKUPLJANJA LJEKOVITOG BILJA
11
15
25
UVOD
Danas, kada ivimo u vremenu kompjuterske revolucije, kada su nam trpeze ispunjene veoma lijepo
upakovanom hranom, sa lijepo napisanim sastavom, a manje-vie nepoznatog porijekla, skoro svih
namjernica, znati neto vie o tome ta nam priroda daje, prava je vrijednost. Jedna od veoma citiranih Paracelziusovih misli: Sve livade i panjaci, brda i planine su apoteke i danas ima isti znaaj, jer
savremena farmaceutska industrija zahtijeva sve vee koliine ljekovitog bilja.
Ljekovito bilje moe zamijeniti mnoge farmaceutske lijekove napravljene veoma sloenim i opasno istim hemijskim procesima. Upotreba biljaka u svrhu ishrane i lijeenja, stara je koliko i samo
ovjeanstvo. Podatke o koritenju ljekovitih svojstava bilja u drevnoj prolosti mogue je saznati iz
etnografskih i arheolokih izvora i pisanih spisa. Kod najstarijih naroda kao sto su Kinezi, Indijci, Asirci,
Babilonci, Egipani, Grci, Rimljani i Arapi postoje opirna pismena predanja o mnogim ljekovitim
biljkama. Znanje o vrijednosti ljekovitih biljaka prelazilo je granice unutar kojih ivi jedan narod, te
postajalo svojinom nekoliko naroda, a sa vremenom i itavog civilizovanog ovjeanstva. Stari Grci,
kao i drevni narodi, ljekovita svojstva mnogih biljaka smatrali su magijom, jer grka rije farmakon
danas postoji u mnogim savremenim jezicima kroz rijei farmacija, farmakopeja, farmakognozija itd.
Sakupljae ljekovitog bilja ili herboriste, u staroj Grkoj su nazivali rizotomima (riza - korijen i tome sjei). Oni su imali prodavnice, gdje su prodavali biljke koje su sami sakupljali.
Osnivaem evropske farmakognozije, odnosno ocem farmakognozije smatra se strarorimski ljekar,
Pedanius Dioscorides, a ivio je u I vijeku nove ere. Ispitivanje bilja na naunoj osnovi zapoinje krajem XIX vijeka i traje do danas. Nauka koja izuava ljekovito bilje je farmakognozija i potie od grke
rijei farmakon otrov, lijek i gnosis - znanje, poznavanje. Sutina, znaaj i zadatak moderne farmakognozije je izuavanje ljekovitog bilja, kao izvora farmakoloki aktivnih supstanci. Upoznavanjem
sa hemijskim sastavom biljke, ispituje se farmakoloko dejstvo i na osnovu toga koristi kao lijek,
pomono ljekovito sredstvo ili sirovina u nekoj od industrijskih grana (kozmetika, ishrana, hemijska
industrija... Iz ovoga se zakljuuje da je potreba za ljekovitim sirovinama stalna, a na osnovu ekonomskih analiza i praenja trita, uoava se sve vea potranja za kvalitetnim sirovinama biljnog
porijekla.
List
Folium
Cvast
Flores
Plod
Fructus
Sjeme
Semen
Korijen
Radix
Osoblje
osobe koje pate od prenosivih zaraznih bolesti, ne treba da dolaze u kontakt sa biljem
osoblje treba da bude obueno osnovnim principima identifikacije i sakupljanja
Dokumentacija
Svi procesi koji mogu uticati na kvalitet, moraju biti dokumentovani, prije svega: vrsta, koliina,
datum berbe, ekstremni uslovi, napadi tetnika, sredstva za fumigaciju, itd. Svaku aru neophodno
je identifikovati serijskim brojem (datum sakupljanja, ime biljke...)
FOLIUM (list)
Najpogodnije vrijeme za branje lista je poetak cvjetanja. Treba izbjegavati branje lista kod veoma
mladih biljaka, jer su tada listovi puni vode, a siromani aktivnim materijama. Listovi se ne beru kod
biljaka u cvijetu - mada postoje i izuzeci kod ovoga pravila, npr alfija. Suenje lista je isto kao i suenje cvijeta, vrijeme suenja je zavisno od vrste i uslova, i iznosi do 8 dana.
CORTEX (kora)
Skida se sa mladih grana i stabljika, u rano proljee prije cvjetanja. Stara i ispucala kora nije za upotrebu. Kora se zasijeca noem i guli u rano proljee prije cvjetanja. Ukoliko nije skinuta u proljee,
kora se moe skidati i u kasnu jesen. Nakon skidanja, radi lakeg suenja i lagerovanja, koru sijeemo
u uzdune trake 2-3 cm iroke i 10-30 cm duge. Suenje kore se moe izvoditi i na suncu, temperatura suenja moe biti via do 60C.
FRUCTUS (plod)
Vrijeme ubiranja ploda varira, tako da se u nekim sluajevima bere zreo plod, a kod nekih nedozreo.
Jedna podjela plodova je na mesnate i suve plodove. Mesnati se beru zreli, a veina suvih se bere
prije sazrijevanja. Plodovi se mogu suiti na suncu, naroitu panju treba obratiti na suenje mesnatih plodova (ipurak), da ne bi dolo do kvarenja i propadanja.
SEMEN (sjeme)
Bere se potpuno zrelo, a posle suenja treba obratiti panju na uvanje sjemena. Potrebno ga je
pakovati u obloene vree ili kutije, jer veina sjemena zbog visokog sadaja masti privlana su hrana
za glodare.
imela
Mart
pirevina, iirot, ljez (korijen), medvjee groe, islandski liaj, cvijet jagorevine,
hrast, gavez, maslaak...
April
pirevina, iirot, medvjee groe, islandski liaj, vrba, gavez, podbjel, cvijet jagorevine, kopriva, imela...
Maj
ranjenik, korijen i list ika, medvjee groe, islandski liaj, vrba, bokvica, podbjel,
cvijet jagorevine, kopriva, lipa, kopriva
Jun
kantarion, breza, list ika, bokvica, orah, crni sljez, bokvica, majina duica, troskot,
ruzmarin, alfija, cvijet zove, kopriva
Jul
hajduica, ljez (cvijet), pelen, breza, list ika, kantarion, list podbjela, ruzmarin,
alfija, podubica, majkina duica, crni ljez...
Avgust
hajduica, list ljeza, pelin, breza, list ika, kantarion, list podbjela, ruzmarin, alfija,
podubica, majkina duica, crni ljez...
Septembar
pirevina, list ljeza, pelen, medvjee groe, vodopija, plod gloga, lincura, sitnica,
kleka, bokvica, troskot, ipurak, plod zove, ruzmarin
Oktobar
pirevina, list ljeza, plod gloga, kleka, zeiji trn, korjen maslaka, imela, troskot,
oman, trnjina, hrast, gavez, rastavi
Novembar
iirot, ljez (korijen), vodopija, oman, kleka, hrast, gavez, imela, medvjee groe,
zeiji trn, trnjina.
Decembar
Generalna skuptina Ujedinjenih nacija 2010. godinu proglasila je godinom biodiverziteta i apelovala
na sve drave lanice da znatno smanje stepen njegovog naruavanja. Zbog svega navedenog tei
se uvodjenju to veeg broja biljaka u sistem plantanog uzgoja gdje se dobija ujednaeniji kvalitet,
kao i koliine koje je mogue planirati.
GAJENJE LJEKOVITOG I
AROMATINOG BILJA
Opta naela proizvodnje ljekovitog bilja
Gazdinstvo za proizvodnju ljekovitog i aromatinog bilja mora biti prilagoeno ovoj vrsti proizvodnje.
Planiranje plodoreda kod proizvodnje ljekovitog i aromatinog bilja od velikog je znaaja. Pravilan
izbor predkulture moe u znaajnoj mjeri doprinijati poveanju prinosa i kvaliteta proizvoda, a moe
uticati na smanjenje trokova proizvodnje. Snabdjevenost zemljita hranivima i vodom, intenzitet i
struktura zakorovljenosti, u velikoj mjeri zavise i od predusjeva. Ista kultura ili ak iz iste porodice ne
smije se gajiti na istom mjestu u dugom periodu, jer moze doi do akumulacije patogenih organizama u zemljitu
Specifini zahtjevi kulture odreuju izbor parcele za proizvodnju.
Prilikom izbora parcele za proizvodnju treba voditi rauna o specifinim zahtjevima kultura:
Laki mehaniki sastav je poeljan kod kultura koje se gaje radi korijena (bijeli ljez, angelika, odoljen,
lincura), jer se korijen bolje razvija i lake pere posle vaenja
Reakcija zemljita je vana iz vie razloga: visoke pH vrijednosti (krena zemljita) npr oteavaju
ishranu nekim mikroelementima. Za gajenje ljekovitog bilja najbolja su zemljita slabo kisele
do neutralne reakcije (pH = 5,5-7,0). Zemljite ne smije biti kontaminirano potencijalno tetnim
materijama i mora biti na bezbjednoj distanci od moguih izvora aerozagaenja
Za uspjean uzgoj vano je poznavanje specifinih odnosa pojedinih ljekovitih biljaka prema faktorima sredine i to:
vrste za suva stanita: ubar, mora, korijandar, lavanda, lan, b. slaica, timijan
vrste za vlana stanita: arnika, odoljen, selen, uskolisna bokvica, velebilje
vrste za stanita sa subalpskom klimom: arnika, odoljen, angelika, lincura
vrste koje podnose razliite uslove: kamilica, kim, crni ljez, mak, lan, hajduica
Vrste koje dobro uspijevaju na humusom bogatim zemljitima: odoljen, bijeli ljez, lincura, selen,
matinjak, pitoma nana
Vrste za zemljita bogata kreom: mora, korijander, lavanda, majoran, neven, alfija, timijan
Vrste za zemljita siromana kreom: arnika, razliak, uskolisna bokvica
Vrste vrlo otporne na niske temperature: odoljen, bijeli ljez, angelika, lincura, kim
Vrste otporne na niske temperature: kamilica, lavanda, selen, crni ljez, neven
Vrste srednje otporne na niske temperature: vranilovka, estragon, mora, lan
Vrste osetljive na niske temperature: bosiljak, ubar, miroija, majoran, matinjak
Nain razmnoavanja
Direktna sjetva vrsta se zasniva direktnom sjetvom sjemena u polje
Rasad vrsta se zasniva putem proizvodnje rasada (T.L. proizvodnja rasada u toplim lejama)
Dir. Sjet./rasad vrsta koja se moe zasnivati na oba naina, direktnom sjetvom i preko rasada.
Reznice ila vrsta se zasniva vegetativno, reznicama ila korijena
Reznice/bokor vrsta se zasniva vegetativno, oiljavanjem reznica ili dijeljenjem bokora
Rizomi (sitni) vrsta se zasniva vegetativno sadnjom sitnih rizoma
Stolone vrsta se zasniva sadnjom stolona
Primjena ubriva
Pogrena je pretpostavka da je u proizvodnji ljekovitog bilja zabranjena upotreba ubriva.
ak i najnoviji dokumenti EU koji su stupili na snagu 1999. godine u formi Smjernica za dobru poljoprivrednu proizvodnju ljekovitog i aromatinog bilja (Good Agricultural Practice GAP), a odnose
se na konvencionalnu proizvodnju, dozvoljavaju primjenu ubriva uz odreena ogranienja.
U dokumentu doslovce stoji sledee: Sva ubriva treba da se primjenjuju u minimalnoj koliini, koja je
u saglasnosti sa potrebama biljke, odnosno odreene vrste ukljuujui i primjenu izmeu dvije etve. Pri
primjeni ubriva treba voditi rauna da se izbjegne njegovo ispiranje u dublje slojeve zemljita
Primjena ubriva u ovoj proizvodnji kao i kod drugih kultura zavisi od vie faktora, pri emu su
plodnost zemljita i zahtjevi kultura za pojedinim hranivima, najvaniji. Princip primjene mineralnih
ubriva treba da bude takav da se obezbijede maksimalno optimalni uslovi ishrane gajene kulture,
a da se pri tome ne dovede u pitanje kontaminacija ivotne sredine.
Fosforna (P) i kalijumova (K) ubriva u pravilu se primjenjuju u toku osnovne obrade i predsjetvene
pripreme zemljita. Primjena organskih ubriva u proizvodnji ljekovitog bilja je od posebnog znaaja. Ona je naroito vana u organskoj proizvodnji koja zabranjuje primjenu klasinih mineralnih
NPK ubriva. Najee se koristi dobro zgoreo stajnjak, ili razliite vrste komposta. Pri upotrebi organskih ubriva treba voditi rauna i o koliini hraniva koja se na ovaj nain unosi u zemljite.
Zasnivanje zasada
Veliki broj ljekovitih i aromatinih vrsta ima sitno sjeme, pa je potrebna velika panja u pripremi sjetvenog sloja i u samoj sjetvi. Za direknu sjetvu u polje koriste se specijalne sijaice koje olakavaju
i ubrzavaju posao. Dio ljekovitog bilja zasniva se preko proizvodnje rasada, koji se u pogodnoj fazi
rasta rasauje na stalno mjesto u polje. Zasnivanje zasada preko rasada je neto skuplji metod, ali je
kod kultura koje imaju sitno sjeme, sigurnije od direktne sjetve u polje. Za veinu viegodinjih vrsta
rasad se proizvodi u ljetnjem periodu u otvorenim lejama, a kultura se zasniva u jesen iste godine
ili u rano proljee naredne godine. Zimska proizvodnja rasada u stakleniku ili plasteniku se praktikuje u sluaju kada je vano da se brzo dobije rod. Taj nain proizvodnje je dosta skuplji, a sadnice
proizvedene u zatvorenom prostoru, esto u proljetnom periodu po rasaivanju sporo napredjuju.
Pored navedenog, neke ljekovite biljke se zasnivaju sadnjom vegetativnih organa za razmnoavanje
kao npr. pitoma nana (Mentha piperita) i estragon (Artemisia dracunculus) stolonima, a perunika
(Iris gemanica) rizomom. Navedeni vegetativni organi se sade u otvorene brazde u jesen ili rano u
proljee.
U naoj zemlji je primjena mehanikih metoda suzbijanja najraireniji metod kontrole korova u ljekovitom bilju. Praktino niti jedan herbicid nema dozvolu za primjenu u ljekovitom bilju, pa je ova
praksa uobiajena, ak i u konvencionalnoj proizvodnji.
Za unitavanje korova u meurednom prostoru postoji itav dijapazon orua, od traktorskih kultivatora, specijalnih etki plijevilica do malih runih kultivatora.
etva
Za etvu ljekovitog i/ili aromatinog bilja koriste se adaptirane postojee maine iz drugih oblasti
biljne proizvodnje ili specijalizovana oprema konstruisana samo za tu namjenu.
Korijen - za etvu vrsta koje se gaje radi korijena obino se prilagoavaju maine za ubiranje krompira ili eerne repe.
List i herba - etva lista ili herbe se najee obavlja vie puta godinje.
Cvjetovi - Mehanizacija za ubiranje cvjetova je veoma specifina i prilagoena za etvu, prije svega
ljekovitih i aromatinih vrsta.
Zrno (plod) - Relativno najjednostavnija je procedura etve ljekovitih i aromatinih vrsta kod kojih
se koristi zrno. etva se odvija obinim itnim kombajnom, koji je za tu priliku eventualno malo prilagoen specifinoj teini i veliini zrna odnosno ploda vrste koja se anje.
prirodno suenje
suenje u suarama
suvo bilje
6-8%
suvo voe
22-26%
suene peurke 5-10%
Temperatura suenja zavisi od tipa suare i od karakteristika sirovine. Mnoge aromatine vrste se sue
na temperaturama do 40 45C, dok vrste koje sadre alkaloide, tanine i sluzi, mogu da se sue i pri
viim temperaturama (60 70C).
Termika suara
10
Uslovi uspijevanja
Podneblje - Neven uspijeva u razliitim klimatskim uslovima. Najbolje uspijeva u podrujima sa
umjereno vlanom i umjereno toplom klimom. Sa pojavom prvih kia se regenerie.
Zemljite - Neven treba sijati na zemljiste normalnih fiziko hemijskih karakteristika. Ne podnosi
teka i vlana tla, kao ni isprana kisela zemljia siromana biljnim hranjivima.
Gajenje
Plodored - Obavezno se gaji u plodoredu. Najpogodniji predusjevi za neven su jednogodinje
mahunarke, djubrene okopavine i strnjine. Neven, kao predusjev za druge culture, vrlo je pogodan,
jer rano naputa zemljite. Oranje treba obaviti u jesen na punu dubinu. Predsjetvena priprema se
obavlja s proljea pred samu sjetvu.
Djubrenje - Neven vrlo povoljno reaguje na djubrenje.
11
Sjetva nevena se obavlja mainama. Neven se u irokoj proizvodnji iskljuivo razmnoava direktnom sjetvom sjemena. Sije se u redove na rastojanju 50-60 cm, a redovi su neprekidni. Sije se na
dubinu od 3 cm i sjetva poinje krajem marta i poetkom aprila. Za sjetvu 1 ha potrebno je 6-8 kg.
Njega
Njega nevena sastoji se od medjurednog kultiviranja, prihranjivanja i navodnjavanja. Okopavanje
u toku vegetacije treba redovno obavljati kako bi se sprijeila pojava korova i zemljite odralo u
rastresitom stanju. Prihranjivanje se izvodi kada biljke razviju 2-3 stalna lista, kako bi se ubrzao razvoj
biljke. Za to je najbolje koristiti azotno djubrivo KAN, u koliini od 100-200 kg/ha. Navodnjavanje se
primjenjuje samo u sluajevima dugotrajne i jake sue. U cilju postizanja boljeg cvjetanja posebnu
panju treba obratiti na fosfor. Djubrenje fosforom i kalijumom se obavlja pred tanjiranje i drljanje,
odnosno pred predsjetvenu pripremu zemljita.
Berba
Berbu nevena treba poeti kada biljke imaju dovoljno otvorenih cvasti. Cvjetanje poinje jo u toku
juna, a sa berbom se poinje krajem juna. S obzirom da neven cvjeta neprekidno, berba se obavlja
4-5 puta, odnosno u intervalima svakih 10-15 dana.
U kontinentalnim krajevima neven se bere do polovine avgusta, a poslije jesenjih kia ili navodnjavanja, berba moe da se nastavi sve do prvih mrazeva. Ubrane cvasti se nose na suenje ili se sa njih
odmah skidaju latice.
Suenje
Cvasti nevena se mogu suiti prirodnim putem ili u suarama. Prirodno suenje se mora obaviti u
sasvim tankom sloju u promajnim prostorijama. Suenje u termikim suarama se obavlja na temperaturi do 50C. Za 1 kg suvih potrebno je 5-6 kg svjee cvasti. Osuene cvasti treba da imaju narandastu boju i da budu bez drki.
Neven daje prinos od 1000-2000 kg/ha suvih cvasti.
Prema propisu Jugoslovenskih standarda JUS E.B3.116 cvijet nevena se po spoljnjem izgledu razvrstava na dva kvaliteta.
Ocjena kvaliteta
Sadraj u % za kvalitet
I
II
Organske neistoe
biljne, najvie
ivotinjske
0.5
12
Uslovi uspijevanja
Kao samonikla se javlja od sjevera Evrope dokrajnjeg juga, ali najbolji razvoj se postie u umjerenovlanoj klimi. Moe se gajiti gotovo na svim zemljitima. Najbolje prinose daje na normalnim zemljitima, ali dobro podnosi osoljena i ekstremno bazna zemljita. U nekim godinama sjetva je nesigurna
i kod kamilice se preporuuje zaliavanje tj. gajenje na jednom mjestu vie godina. Zaliavanje se
vri tako to se poslije berbe preostali cvjetovi ostave da dozru. Poslije zrenja cvjetovi se ne beru, nego
se njiva jednom ili dva puta podrlja tekom drljaom. Kada je ovo uraeno potrebno je 1-2 zalivanja.
Obrada zemljite se obavlja tokom ljeta (najkasnije do septembra), tj. najbolje poslije skidanja prethodnog usjeva. Dubina oranja je max do 10-15cm na slanim, a na normalnim zemljitima 25cm. Naroitu
panju treba posvetiti unitavanju korovskih biljaka. to se tie ubrenja na normalnim i bogatim zemljitima, kamilica se ne ubri, a na slanim i siromanim je potrebno 100-150 kg N:P:K formulacije 15:15:15.
Sjetva kamilice se obavlja u septembru ako ima dosta padavina, a najsigurnije je u rano proljee
(krajem februara ili poetkom marta). Sije se uglavnom omake ili u redove, i to tako da sjeme mora
da se nalazi na povrini zemlje, jer je sjeme jako sitno i klija na svjetlosti. Ako se sije na redove, sije
se na 20-30cm sijalicom za ito. Ne sije se isto sjeme nego se pomijea sa pijeskom ili kukuruznom
prekrupom. Poslije sijanja posijana povrina se valja glatkim valjkom.
13
Omana sjetva se obavlja runo po tihom vremenu, takoe pomijeana sa pijeskom ili kukuruznom
prekrupom, a poslije se valja.
Koliina sjemena potrebna za sjetvu 1 ha, zavisi od upotrebne vrijednosti sjemena i pri istoi od
90% i klijavosti od 80% - dovoljno je 1-3 kg sjemena, a ostalo bi najbolje bilo da su dijelovi cvijeta. U
tom sluaju potrebno je 10-15 kg/ha.
Njega
Ako je sjetva u redovima onda se vri: okopavanje ,plijevljenje (sredinom aprila dok korovi nisu krenuli, tj. u maju, ako ima krupnijih korova). Prihranjivanje treba obaviti to ranije u proljee i to sa 100120 kg KAN sa 27% N i to sa siromanim zemljitima), a ako je sijanje omake, onda je potrebno samo
plijevljenje i prihranjivanje.
Berba i suenje
Kamilica se skida u fazi najveeg cvjetanja i to: runo (runim eljevima) ili se skida specijalnim prilagoenim kombajnom. Bere se od zore dok ne otopli, a poto ne cvjeta istovremeno, berba traje vie
dana. Najbolji momenat za berbu je kada latice imaju vodoravan poloaj.
Obrana kamilica se sui prirodnim putem ili u termikim suarama. Ako se sui prirodnim putem,
onda se rasprostire u to tanjem sloju i tako ostavi, dok se ne osui. U termikim suarama sui se na
temperaturi 40-45C. Na veoj temperaturi, bre se sui, ali gubi boju i eterino ulje, a time i trgovaku vrijednost. Odnos suene tj. svjee kamilice, prema suvoj moe biti od 5:1 do 7:1.
Osim upotrebe kao cvijeta kamilica, se posljednih godina gaji i radi dobijanja eterinog ulja. Eterino
ulje je nalo veliku primjenu u farmaciji, a naroito u kozmetikoj industriji. Ulje je traeno zbog velikog sadraja azulena i karakteristinog i prijatnog mirisa. Proces destilacije traje 10 sati.
Prinos
Prinos kamilice kod nas je 500-800 kg/ha cvasti i pored toga 200-400 kg/ha cvjetova sa peteljkom
(kupke) to odgovara oko 5000 kg sirove mase.
Standard JUS E.B3-015 za Chamomillae flos cvijet kamilice razvrstava se u tri kvaliteta:
Ocjena kvaliteta
Glavice koje su sauvale prirodnu boju
Glavica na drkama veim od 2mm najvie
Smrvljenih glavica, najvie
Dijelova kamilice /drke, lie, sjemena/ najvie
Stranog bilja I drugih neistoa, najvie
Alkoholni ekstrakt (70 % alkohol) najmanje 25%
Vodeni ekstrakt, najmanje 28%
Etarsko ulje, najmanje 0,30%
Vlaga najvie 15 %
Pepeo, najvie
14
Sardaj u % za kvalitet
I
95
5
10
0.5
0.25
II
90
8
15
1.5
0.30
III
80
10
20
2.50
2.50
10
11
Uslovi uspijevanja
Pitoma nana uspijeva u skoro svim podrujima. Mlade biljke su otpornije prema niskim temperaturama od starijih. Pitoma nana zahtjeva mnogo svjetlosti. Pogodna n.v. za gajenje je do 800 m.
Nana ne podnosi suu, jer razvija mnogobrojne podzemne stabljike - stolone, i vrlo slab korijenov
sistem koji se razvija u povrinskom sloju. Pitomoj nani najvie odgovaraju laka, aluvijalna, pjeskovita
i hranjivim materijama bogata zemljita. Pogodna su ak i tresetna, normalno vlana zemljita, kao
i prorahljene ilovae. U pogledu reakcije zemljita pitoma nana ima razliite zahtjeve, zavisno od
sorte. Na lakim, rastresitim i hranjivim bogatim zemljitima, nana daje najvee prinose mase. Nana se
obavezno gaji u plodoredu, kako zbog potrebe u hranjivim materijama, tako i neotpornosti prema
lisnoj ri. Najbolji predusjevi su ubrene okopavine, koje ostavljaju zemljite bez korova i u rastresitom stanju. Nana u kulturi na istom zemljitu moe ostati do 3 godine. Na isto zemljite moe doi
tek poslije 3-5 godina. Obrada zemljita za uzgoj nane ima veliku vanost. Podzemni dijelovi su vrlo
osjetljivi, te je potrebno stvoriti rastresit povrinski sloj, kao i zalihe vlage i unitavanje korova. Ako
predusjevi rano napuste zemljite, obradu treba poeti ljutenjem na dubinu od 10-15 cm. U jesen
oranje treba vriti na punu dubinu. Dubina oranja ne bi trebala biti manja od 30 cm. Zemljite za
nanu treba dobro ubriti. Ukoliko se za osnovno ubrenje unosi stajnjak, mora biti u to zgorjelijem
stanju, najbolje pod prethodnu kulturu. Koliina zavisi od plodnosti zemljista.
NPK ubriva (najee 18:18:9) unose se u predsjetvenoj obradi zemljita u koliini od 400-600 kg/
ha. Nana najbolje rezultate daje pri kombinovanom ubrenju stajnjakom i mineralnim ubrivima.
Pitoma nana se razmnoava vegetativno-stolonima. Treba izbjegavati njihovo izlaganje suncu i vjetru da se ne osue i unite.
15
Sadnja
Moe vriti u jesen ili proljee i to to ranije. Nana se ne smije saditi u suvo zemljite. Jesenju sadnju
najbolje je vriti u drugoj polovini oktobra ili u novembru. Ona je praktinija od proljetne, jer se
izbjegava izmrzavanje povrinskih stolona tokom zime a i primanje stolona je bolje. Kultura ranije
dospijeva za etvu, sto omoguava dui period za formiranje drugog otkosa. Sadnja se vri na dobro
pripremljenom zemljitu otvaranjem brazde dubine oko 10 cm. Formiranje brazda se vri na rastojanju od 60-70 cm. Stoloni se polau uzduno po dnu brazde u neprekidno u nizu. Zatvaranje se vri
runo. Kada se vri sadnja u proljee, posle sadnje povalja se zemljite, da se ne gubi vlaga. Za sadnju
u neprekidnim redovima potrebno za 1 ha potrebno je oko 1500 kg stolona.
etva
Obavlja kad se otvore cvjetovi u prvoj polovini cvasti. Tada lie sadri najvise eterskog ulja, a usjev
daje najveu masu. Obavlja se travokosaicama, a ponekad runim kosama i srpom. Koenje se vri
na visini od 5 cm iznad zemlje, po suvom vremenu.
Suenje
Pri dobijanju lista nane pokosena masa ostaje na parceli (3-5 sati) da provene i nosi se na susenje.
Suenje se obavlja u zatamnjenim prostorijama sa cirkulacijom vazduha. Tokom ljeta suenje traje
4-6 dana, a u jesen pri poveanoj vlanosti i 10 dana. Za prirodno suenje slue nadstrenice, tavani...
Za ovo suenje potrebne su ljese od ice. Za suenje slue i termike suare sa temperaturom do
40C. Odvajanje lia vrsi se reblovanjem-trljanjem na sitima sa otvorima ili istresanjem. Postoje i
maine za ovaj posao. Roba mora biti suva, ista bez primjesa. Za 1 kg suve potrebno je 4 kg sirove
herbe nane, a za 1 kg suvog potrebno je 5 kg sirovog lia. Za 1 kg suvog lista potrebno je 8-10 kg
svjee nadzemne nane. Lia u herbi ima 45-52%.
Pakovanje i uvanje - Osueno lie ne treba dugo uvati. Pakuje se u vieslojne papirne vree.
Nadzemni dio ide u vree vee zapremine. uva se u hladnim, suvim i mranim prostorijama.
Destilacija - Etarsko ulje dobija se u destilatorima pomou vodene pare. Pokoena masa ostavlja
se na parceli, da bi se ulje sto potpunije izdvojilo. Destilacija sa punjenjem i pranjenjem destilatora
traje 2,5-3 sata.
Proizvodnja stolona - Zbog razmnoavanja vegetativnim putem kod nane dolazi do pojave
izroavanja tj degeneracije. Za proizvodnju sadnog materijala nana se gaji na posebnoj parceli na
kojoj nije gajena najmanje 5 godina.
Prinosi suvog lia kod pitome nane je 1500-2000 kg/ha suvog lia. Prinos suvog nadzemnog dijela
je 3000-5000 kg/ha. Sa 1 ha nane, koja se gaji za destilaciju dobije se 25-40 kg etarskog ulja. Sa 1
ha dobije se koliina stolona, kojom se moe zasaditi 3 do 5 puta vea povrina (5000-10000 kg/ha
stolona).
16
Uslovi uspijevanja
Podneblje - Najvie se razvija u umjereno vlanim toplim uslovima. Nije osjetljiv na niske temperature u toku zime tako da podnosi do -30C temperature. Najbolje uspijeva u krajevima, gdje godinja
suma padavina prelazi 600 mm vodenog taloga.
Zemljite - Najvie prinosa daje na svjeim aluvijalnim nanosima, rtskim crnicama lakeg mehanikog sastava i svim ostalim tipovima zemljita, koja imaju povoljna fizika svojstva. Pri tome je
poeljno da se podzemna voda nalazi u aktivnoj zoni korijena. Bijeli ljez moe bez oteenja da
provede pod vodom 20 do 30 dana.
Gajenje
Bijeli ljez na istoj parceli ostaje godinu dana, a najvie dvije. Monokulturu ne podnosi i treba ga gajiti
u plodoredu sa drugim kulturama. Plodored za bijeli ljez treba tako podesiti da se na isto zemljite
vrati tek posle 4 do 5 god. Prethodna kultura treba da ostavi iza sebe rastresito zemljite i isto od
korova. Podizanje zasada je najbolje posle ubrenih okopavina. S obzirom da ljez ima jak i razgranat
korijen, koji duboko prodire u zemljite, osnovni cilj pravilne obrade, je stvaranje dubokog oraninog
sloja u kojem e se biljnikorijen moi nesmetano razvijati. Zemljite za bijeli ljez treba obavezno
17
orati u jesen i to to ranije. Dubina oranja zavisi od tipa zemljita, ali ne bi trebalo da je manje od
35-40 cm, ako se sadi u jesen, a ako se sadi u proljee, zemljite se ostavlja da prezimi u otvorenim
brazdama, a rano u proljee se pristupa povrinskoj obradi.
ubrenje - Nije preporuljivo da se parcela direktno ubri stajnjakom, dovoljno je, ako je prethodna
kultura bila naubrena. Od mineralnih ubriva utvreno je da bijeli ljez povoljno reaguje naroito
na fosforna i kalijumova ubriva. Azot ima glavnu ulogu, ali prilikom odreivanja doze ubrenja azotom treba voditi rauna da se ne predozira. Zahtjevi za glavnim mikrohranivima se kreu na nivou
100 kg/ha fosfora oko 100-120 kg /ha kalijuma.
Razmnoavanje
Postoji vie naina razmnoavanja. U praksi se najvie primjenjuju :
Njega
Podrazumijeva plijevljenje, okopavanje i prihranjivanje.
Okopavanje i plijevljenje zasada podignutog direktno iz sjemena, poinje im se ukau prvi redovi.
Kad biljka dobije prva 3 do 4 lista obavlja se prvo kultivisanje. Drugo okopavanje se obavlja 3 do 4
nedelje kasnije, kada biljke dostignu visinu 20 do 30 cm. Prorjeuje se tako to se biljke u redu ostavljaju na rastojanju 20 do 30 cm. Prihranjivanje se obavlja u 2 navrata, prvo, sa prvim okopavanjem
i to sa 100-150 kg/ha azotnog ubriva (KAN 27%), a drugo, uz drugo okopavanje gdje se daje ista
koliina ubriva.
Bolesti i tetoine - Bijeli ljez napada veliki broj biljnih tetoina od kojih su najopasniji buvai. Ove
tetoine se mogu lako suzbiti tretiranjem kulture kada se pojave prvi listovi.
Berba
Koristi se korijen, list, cvijet. Korijen se vadi prve ili druge godine. Tree godine korijen dobija malo
u teini, a gubi u kvalitetu. List moe da se bere tokom godine 2 do 3 puta. Najbolje ga brati prije i
za vrijeme cvjetanja. Prve godine treba da se pazi da se ne obere vie od jedne treine svih listova.
Obrano lie se sui u tankom sloju na promajnim i mranim mjestima. Od 6 kg svjeeg dobija
se 1 kg suvog lia. Korijen se vadi u jesen i najbolje je izoravanje plugom. Sa izvaenog korijena
odmah se odstranjuju glave sa svim drvenastim dijelovima, peru se i ljute. Oljuten korijen se sijee
uzduno, obino na 4 dijela sui se u termikim suarama na temperaturi 30 do 60C.
Od 4 kg svjeeg dobija se 1 kg suvog korjena.
Prinos
Prinos bijelog ljeza u tijesnoj je vezi sa agrotehnikom, koja je pruena za vrijeme gajenja. Sa 1 ha se
dobije 1200 kg do 2000 kg korijena, 500 do 600 kg lista i oko 150 kg cvijeta bijelog ljeza.
18
Uslovi uspijevanja
Nema naroite zahtjeve prema klimi, raste svuda sem krajneg sjevera i juga. Najbolje uspijeva u
rejonima sa 600 mm vodenog taloga. Potrebno je izbjei sjenovita mjesta, jer loe utiu na sadraj
eterinog ulja. Matinjak je otporan na niske temperature i pogoduju mu zemljita dobre plodnosti, umjereno vlana, rastresita, humusna, neutralna do slabo kisele reakcije. Na istom zemljistu 5-6
godina. Najbolji predusjev matinjaku je neka ubrena okopavina. Potrebno je posvetiti panju kvalitetnoj obradi zemljita, kao i suzbijanju korovskih biljaka. Obradu treba poeti to ranije u jesen, a
dalja obrada zavisi od vremena sadnje. Daje najbolji prinos na perceli ubrenom stajnjakom.
Od kompleksnih NPK ubriva moe se koristiti formulacija sa naglaenim K, u koliini 400-600 kg/ha,
a preostali N se daje u vidu prihrane KAN-om 27%.
Razmnoavanje
19
Njega
to se tie njege obavezno je okopavanje i meuredna kultivacija. Okopavanje se vri 2-3 puta godinje. Tree okopavanje se vri pred berbu.
Prihrana azotnim ubrivima je od posebnog znaaja i preporuuje se u 2 navrata.
Prvo prihranjivanje obavlja se rano u proljee, prije prvog okopavanja sa 150-200 kg/ha KAN-a 27%
N, a drugo sa istom koliinom posle prve etve.
Bolesti i tetoine
U vlanim godinama na liu matinjaka mogu se razviti oboljenje izazvano gljivicom (Septoria
Melissae Desm.), koja se manifestuje u vidu sivkastomrkih ili crnih pjega na internervalnom dijelu
listova. Oboljenje re na matinjaku (Puccinia Melissae Pers), koje se u litereturi pominje, kod nas
nije zapaeno. Intenzitet napada tetoina na matinjaku (buva, neke cikade i titasti tvrdoktilci) je
obino mali, pa se u irokoj praksi ne primjenjuju mjere borbe.
Matinjak se kosi dva puta tokom godine, a pri punoj agrotehnici broj koenja moe da se povea.
Kosi se prije nego to biljka procvjeta, po lijepom i suvom vremenu na visinu od 5-10cm iznad
zemlje. Niska kosidba stimulie izbijanje veeg broja izdanaka za sledeu kosidbu.
Prinos
Prinos suvog lista sa 1 ha je dosta razliit i zavisi od prirodnih ujslova u kojima se kultura gaji. U prvoj
godini prinos matinjaka je od 600-800 kg suvog lista, a druge i narednih godina prinos se poveava
na 2000-3000 kg/ha suvog lista. esto se na tritu trai cio nadzemni dio (herba): prinos herbe prve
godine je 1000-2000 kg/ha, a u narednim godinama 4000-6000 kg/ha.
List dobrog kvaliteta treba da sauva prirodno zelenu boju. Prijatan miris na limun je osnov dobrog
kvaliteta lista matinjaka. Osim toga, list ne smije biti usitnjen, niti smije sadravati strane primjese.
Pakuje se u papirne vree ili kutije pri emu treba paziti da se list ne zdrobi.
20
Uslovi uspijevanja
Lavanda je biljka toplih junih krajeva, koja ima velike potrebe za sjetlou i toplotom. Za kvalitet
lavande i njenog ulja posebnu vaznost ima i nadmorska visina. Otuda je jasno to se najkvalitetnija
lavanda u Francuskoj dobija sa terena koji se nalazi na visini oko 1600 m.
Zahtjevi lavande prema zemljitu su veoma skromni. Uspijeva na gotovo svim zemljistima koja sadre
dovoljno fitioloki aktivnog krea, podnosi ak i najljui kr.
Gajenje
Lavanda kao viegodinja vrsta na istom zemljitu ostaje vie godina, pa se ne uvodi u klasian
plodored.
Obrada zemljita - Dubina zemljista nebi trebala da bude manja od 40 cm. Ukoliko je zemljite jako
nagnuto, onda ne treba orati, ve iskopati rupe, i to sa jeseni bez obzira na vrijeme sadnje. ubrenje
utie na kvalitet lavande. Posebno obratiti panju na P i K ubriva.
21
U osnovnoj obradi u najveoj koliini se upotrebljavaju fosforna djubriva 300-500 kg/ha, dok se
azotna unose u manjoj mjeri 100-200 kg/ha.
Razmnoavanje
Moe se razmnoavati na dva naina:
Sadnja
Lavanda se na stalno mjesto se moe saditi u jesen ili u proljee. Jesenja sadnja ima prednosti u
odnosu na proljenu zbog kojih je treba primjenjivati u proizvodnji. Prijem sadnica sadjenih u jesen,
daleko je bolji, a osim toga biljke su vee u prvoj godini jae razvijaju i daju izvjesnu koliinu cvijeta.
Jesenja sadnja se obavlja krajem oktobar ili poetkom novembra, a proljetna sadnja to ranije, krajem
februara ili marta, najkasnije u aprilu. Lavanda se sadi u redove na rastojanju 80-100 cm sa razmakom
izmeu biljaka od 60-80 cm. Za povrinu od 1 ha potrebno je 10 000 do 20 000 komada sadnica.
Njega
Sastoji se u okopavanju, kultiviranju, djubrenju i popunjavanju praznih mjesta. Posebnu panju treba
posvetiti zasadu u prvoj godini. Dobro reaguje na djubrenje stajnjakom.
Berba
Berba lavande se obavlja u drugoj polovini juna, na veoj visini cvjetanje moe da pone ak i itav
mjesec kasnije. Cvjetanje traje 20-30 dana, sadri najvie ulje kada je etva bila u krajnjoj fazi cvjetanja.
etva lavande se obavlja runo ili specijalizovanim kombajnima za lavandu, odsijecaju se cvasti sa
drkom duine 10-15 cm.
Prinos
Najmanji prinos se dobija u prvoj godini gajenja, a to je tako malo, da je njegovo sabiranje nerentabilno. Sa starou zasada raste i prinos. Sve do pete ili este godine prinos se poveava. Prinos svjeih
cvasti se kree od 1,5 do 3,5 t/ha.
Prinos ulja se kree od 10 do 30 kg/ha.
22
Uslovi uspijevanja
Najvie mu odgovaraju osunani i od vjetra zatieni tereni, u fazi cvjetanja ima velike zahtjeve za
toplotom, prezimljava bez oteenja.
Zemljite - nema velike zahtjeve prema zemljitu, gaji se na veini naih zemljita, a najbolji rezultate
daje na plodnim, rastresitim i propusnim zemljitima, neutralne do blago alkalne reakcije, vlana i
kisela zemljita nisu pogodna.
Gajenje
Timijan se uzgaja van plodoreda, najbolja predkultura je okopavina. Eksplatie se od 3-5 godina.
Zemljite za podizanje zasada timijana treba orati na punu dubinu. Timijan ima skromne zahtjeve
prema hranivima. Smatra se da je za prosjene uslove dovoljno primijeniti 80 kg/ha N,50 kg/ha P205
i oko 60 kg/ha K 2O. Za osnovno ubrenje zemljita moe se koristiti i stajsko ubrivo, naroito ako se
zasad zasniva na laganim i hranivima na siromanim zemljitima.
Razmnoavanje
23
Sadnja
Timijan se moe saditi u jesen od poetka oktobra pa sve do pojave prvih jakih mrazeva ili u proljee,
to je mogue ranije, najkasnije do polovine aprila. Sadi se u redove koji se prethodno markiraju
na rastojanju 50-60 cm, a u redu 25 cm, to znai da je za podizanje 1ha potrebno 66 600-80 000
komada sadnica.
Njega
Njega obuhvata: okopavanje, kultiviranje, prihranjivanje i popunjavanje praznih mjesta.
Posebnu panju treba posvetiti zasadu u prvoj godini, okopavanje i meuredno kultivisanje, izvodi
se 2 puta u toku godine sto zavisi od zakorovljenosti i strukture zemljita Prihranjivanje prvo pred
poetak razvoja biljaka, a drugo posle prve berbe. Koriste se azotna i amonijano nitratna djubriva .
Berba
Timijan se anje 2 puta, na visinu 7 - 10cm, i to:
I otkos dospijeva krajem maja i poetkom juna, bere se nadzemni dio biljke u cvijetu
II otkos se obavlja u septembru, runo ili mainski
Prinos
Sa 1ha se dobije 6 8 t svjee mase ili 2 4 t suve herbe.
Eterino ulje se dobiva destilacijom iz svjeeg ili suvog materijala na isti nain kao i kod pitome nane.
Ako se proizvodi eterino ulje sa jednog hektara se moe dobiti 20-30 kg eterinog ulja. Za kvalitet
timijana Ph. Jug II navodi da u listu i cvastima mora imati najmanje 1,5% eterinog ulja i ne vie od
12% pepela. Prisustvo stranih primjesa nije dozvoljeno.
24
Uslovi uspijevanja
Vrijesak je biljka toplog i sunanog podneblja. Najvie mu odgovaraju prisojne strane sa dovoljno
svjetla i toplote. Ukoliko biljke imaju vie svetla dobija se droga boljeg kvaliteta, odnosno sa veim
sadrajem eterskog ulja. Pri podizanju zasada vrijeska treba izbjegavati zasjenjene terene.
Gajenje
Kao viegodinja vrsta vrijesak ostaje na istom zemljitu 5-6 godina. Kao predusjev najbolje mu
odgovaraju ubrene okopavine. Oranje treba obaviti to dublje, jer je neophodno stvoriti to dublji
rastresiti sloj ime se omoguuje normalan razvoj korijenovog sistema. Dubina oranja treba da bude
najmanje 40cm. Duboko oranje treba obaviti s jeseni im vremenski uslovi to dozvoljavaju.
ubrenje kompleksnim NPK ubrivima obavlja se pri predsjetvenoj pripremi zemljita. Preporuljive
doze NPK ubriva su oko 80-100 kg/ha azota, 60-80 kg/ha fosfora i oko 40 kg/ha kalijuma.
25
Razmnoavanje
Vrijesak se moe razmnoavati na vie naina: vegetativno i generativno. Vegetativno razmnoavanje se obavlja dijeljenjem starih bokora. Ovaj nain se ne koristi u sirokoj proizvodnji. Razmnoavanje
sjemenom se moze vriti direktnom sjetvom na proizvodnu parcelu ili preko proizvodnje rasada.
Razmnozavanje direktnom sjetvom sjemena u naim uslovima se ne preporuuje jer se biljke u
poetnoj fazi vrlo sporo razvijaju. Proljene sue mogu da prorijede usjev ili da ga ugue korovi.
Najbolji i najsigurniji nain je razmnoavanje preko rasada, tj. proizvodnja sadnica u hladnim lijehama.
Sadnja
Proljena sadnja se primjenjuje kada se sadnice proizvode tokom zime u zatienom prostoru. U
ovom sluaju sadnju treba obaviti to je mogue ranije, krajem marta i najkasnije do polovine aprila.
Jesenju sadnju treba poeti odmah poslije prvih kia, u toku oktobra ili poetkom novembra, odnosno u vrijeme sjetve ozimih kultura.
Vrijesak se sadi u redove na rastojanju od 50-70 cm. Rastojanje izmeu biljaka u redu treba da bude
25-35 cm.
Njega
Njega zasada vrijeska sastoji se u plijevljenju, okopavanju, prihranjivanju i navodnjavanju.
etva
etvu vrijeska treba obavljati kada su biljke u poetnoj fazi cvjetanja. To je faza kada biljke imaju
najvie aktivnih materija, a na stabljikama ima najvie lia. etva se u plantanoj proizvodnji obavlja
mainama. Sjeenje nadzemnog dijela treba obaviti na visini oko 5 cm.
U toku godine vrijesak daje dva otkosa. Prva berba dospijeva krajem juna i poetkom jula, a druga
u toku septembra.
Prinos
U prvoj godini gajenja moe se dobiti 6-8 t sirove mase, odnosno 1,5-2 t/ha suvog nadzemnog dijela
(herba), a od starijih zasada (2-5 godina), moe se dobiti 8-12 t/ha sirove mase ili 3-4 t/ha herbe.
26
Uslovi uspijevanja
Podneblje - Odoljen najbolje uspijeva u rejonima gdje prosjeno godinje padne 800 - 1000 mm
vodenog taloga, a srednja godinja temperatura iznosi 8-11C.
Osim padavina i temperatura, ova biljka pokazuje veliku osjetljivost na nadmorsku visinu. Naime, sa
poveanjem nadmorske visine poveava se i procenat etarskog ulja u biljci.
Zemljite - Odoljen najbolje uspijeva na rastresitim, dubokim i humusnim zemljitima sa povoljnim
vodnim i vazdunim reimom. U pogledu reakcije zemljita odoljen najboije uspijeva na neutralnim
i slabo kiselim. Teka zemljita nisu podesna za njegovo gajenje.
Gajenje
Plodored - Odoljen treba obavezno gajiti u plodoredu. Prema monokulturi je veoma osjetljiv. Iako
je odoljen viegodinja biljka, u kulturi ostaje samo godinu. Kultura stara dvije godine slui jedino
za dobijanje sjemena. Najpovoljniji predusjev za odoljen su jednogodinje leguminoze (soja, graak,
grahorice i dr.), kao i itarice i neke ubrene okopavine koje rano naputaju zemljite.
Obrada zemljita - Krajem ljeta i poetkom jeseni parcela se ore na potrebnu dubinu. Duboka
humusna i aluvijalna zemljita treba orati na dubinu oko 30 cm.
Ako se sadi u jesen, onda povrinska priprema zemljita poinje odmah. Ako se sadnja obavlja u
proljee, onda se uzorana povrina ostavlja u otvorenim brazdama da prezimi.
ubrenje - Odoljen povoljno reaguje na ubrenje stajskim, kao i na na ubrenje mineralnim
ubrivima.
27
Razmnoavanje
Odoljen se razmnoava direktnom sjetvom sjemena i preko proizvodnje rasada.
Rasad se moe proizvoditi na dva naina: u hladnim i toplim lijehama. Na dobro pripremljenom
i usitnjenom zemljitu sije se omake. Za sjetvu 1m potrebno je 1-2 grama sjemena, ako sjeme
ima dobru klijavost. Ova koliina sjemena pri pravilnoj obradi i njezi rasada obezbjeuje 800-1000
komada sadnica na 1m. Zalivanje lijeha mora biti redovno da bi sjeme to prije niklo. Poslije 10-15
dana sjeme poinje da klija. Hladne lijehe se siju krajem jula.
Sadnja
Proizvedeni rasad rasauje se na stalno mjesto krajem oktobra ili poetkom novembra.
Na stalno mjesto odoljen se sadi na rastojanju 60-70cm red od reda, a izmeu biljaka u redu 25-30cm.
Ako se primijeni ovakav nain sadnje, onda na 1 ha ima 47700 - 66600 biljaka.
Njega
Okopavanje i plijevijenje - prvo meuredno okopavanje primjenjuje se kada se rasaene biljke
prime. Prilikom ovog okopavanja panju treba obratiti da se ne povrijede njene biljke. Drugo i tree
okopavanje obavlja se prema potrebi. Meuredna okopavanja se mogu obaviti samo do kraja juna
ili poetkom jula.
Prihranjivanje - Prvo prihranjivanje treba izvesti odmah poslije nicanja sa 100 kg/ha azotnih ubriva,
a drugo u doba kada biljke poinju da obrazuju rozetu lia. Za drugo prihranjivanje upotrebljava se
100-150 kg/ha azotnog ubriva (KAN).
Sasijecanje cvjetonosnih stabljika - Cvjetonosne stabljike se sasijecaju u vie navrata tokom
godine. Sasijeca se nisko otrim noem ili makazama.
Kod nas je viegodinjim ogledima utvreno da je prinos odoijena za 20-30% vei ako se cvjetonosne stabljike uredno i na vrijeme sasijecaju.
Berba
Korijen odoljena treba da se vadi krajem oktobra ili poetkom novembra. Korijen se vadi runo ili
vadilicama za krompir. Izvaeno korijenje se dobro otrese od zemlje, otrim noem mu se odstrane
svi zeleni dijeiovi, i ostavlja se na male gomile. Sljedea faza je pranje korijena, a prethodi mu sjeenje na 4-8 dijelova. Korijen se najbolje sui u termikim suarama, jer je izgled tako osuene droge
ljepi. U suarama temperatura ne smije da prijee 40C. Korijen dobrog kvaliteta ima sivosmeu
boju, i specifian miris.
Prinos
Prinos suvog korijena odoijena sa jednog hektara je veoma razliit. Prema ispitivanjima koja su sprovedena kod nas pokazalo se da se prinos kree u intervalu od 1500 - 3000 kg/ha suvog korijena.
28
Uslovi uspijevanja
Kantarion kao iroko rasprostranjena vrsta ne zahtijeva posebne uslove za uspijevanje. Kod podizanja zasada ipak treba izbjegavati zasjenjene i suvie vlane terene. Najvie mu odgovaraju osunani,
prisojni tereni. Za toplotom ima izraene zahtjeve u vrijeme porasta i cvjetanja. Niske temperature
dobro podnosi. Suvie vlana zemljita mu ne odgovaraju.
Gajenje
Plodored - Kao viegodinja kultura, kantarion ostaje na istom zemljitu vie godina, ne uvodi se
u klasian plodored. Najbolji predusjevi su kulture koje ostavljaju zemljite bez korova. Vea pojava
korova moe da predstavlja znaajnu smetnju u prvoj godini gajenja kantariona.
29
Obrada zemljita - S obzirom da se radi o viegodinjoj kulturi, obradu zemljita treba obaviti to
je mogue dublje, a u brdsko-planinskim podrujima onoliko koliko to doputa obradivi sloj. U prvoj
godini gajenja je neophodno obezbijediti to dublji i rastresitiji sloj zemljita, kako bi se mlade biljke
to bre razvijale i to bolje ukorijenile.
ubrenje - Biljke kantariona povoljno reaguju na primjenu ubriva. Stajnjak se moe primjenjivati
pred duboko oranje u uobiajenim koliinama 30-50 t/ha. Od mineralnih ubriva koriste se kompleksna NPK ubriva koja se unose neposredno pred sjetvu ili sadnju u koliini od 300-400 kg/ha.
Razmnoavanje
Razmnoavanje sjemenom se primjenjuje u praksi, a obavlja se preko proizvodnje rasada ili direktnom sjetvom sjemena na parcelu. Proizvodnju rasada najbolje je obaviti u hladnim lijehama u toku
jula mjeseca. Sjeme se ne pokriva poto bolje klija na svjetlu, ve se samo blago pritiska, radi boljeg
kontaktasa vlagom. Za sjetvu 1 m rasada treba oko 0,5 g sjemena, pri emu se dobije 300-400 sadnica. Za 1 ha zasada (45000 - 60000 sadnica) treba oko 150 m lijeha.
Sadnja (sjetva)
Sadnju je najbolje obaviti u jesen. Sadnja se moe obaviti i s proljea, ali to treba initi to je mogue
ranije. Biljke se sade u redove na rastojanju 50-70cm. Rastojanje izmeu biljaka u redu treba da bude
30-40cm. Optimalan sklop za 1 ha povrine se u zavisnosti od plodnosti zemljita kree od 3500050000 biljaka. Direktna sjetva sjemena se obavlja krajem jeseni ili u rano proljee. Pri kasnoj jesenjoj
sjetvi sjeme prezimljava u zemljitu, a nicanje je u proljee. Sjetva se obavlja vrstanim sijaicama
na rastojanju 50-70cm, a sjeme se ne pokriva. Ako se sije u proljee parcela se obavezno povalja
valjkom.
Njega
Njega zasada kantariona se sastoji u okopavanju, meurednom kultiviranju, prihranjivanju, ienju zasada od ostataka nadzemnih dijelova i navodnjavanju prema potrebi. Odstranjivanje ostataka
starih stabljika. S obzirom da se kod kantariona anje samo vrni dio cvast sa stabljikom duine
do 30cm, neophodno je ostali dio stabljika odstraniti. Navodnjavanje je naroito vano u periodu
poslije prvog otkosa kada navodnjavanjem stvaramo uslove za sigurno formiranje drugog otkosa.
etva
Ubiranje kantariona se obavlja u dva navrata. Prvi otkos dospijeva u toku juna, a drugi u avgustu.
Berba se obavlja, na manjim parcelama runo, a na veim mainama i to tako to se odsijecaju cvasti
sa stabljikom duine do 25cm.
Prinos
U prvoj godini gajenja, ako je kantarion zasnovan u jesen preko rasada, dobija se 2000-3000 kg/ha
herbe. Stari zasadi daju 4000-6000 kg/ha herbe godinje u oba otkosa.
30