MUHAMED HADZIJAHIC PITANJE VJERODOSTOJNOSTI SABORA NA. DUVANJSKOM POLJU I U nauei je skoro opéenito usvojeno da je Pop Dukljanin napisao svoj Lietopis s tenjom da bi opravdao pretenzije svoje barske erkve. Izmedu hajrazliitijih, esto kontradiktornih, stanovista prema ovom Ljetopisu, ovo bi bila jedna konstatacija s kojom se slazu svi autori (izuzev u no- vije vrijeme pokusaja Dominika Mandiéa i Slavka Mijuskoviéa, koji tvrde da je Ljetopis napisan s drzavno-politiékom tendencijom, po Man- digu — hrvatskom, a po Mijuskoviéu — srpskom).! Ako je, dakle, Ljetopis Popa Dukljanina pisan s odredenom tenden- cijom, to je svakako od znataja i za ocjenu podataka koji su u njemu sadrzani, pa i za zauzimanje stava prema centralnom dogadaju u Lie- ‘opisu: pripovijednju o saboru na Duvanjskom polju. Zato mi se éini da u ovoj prilici neée biti suviino da se ukratko izesu zapazanja nekih historiéara o pitanju sta je Popa Dukijanina motiviralo da se odluéi na sastavljanje svoga Ljetopisa. U ovome pogledu treba, u prvom redu, podsjetiti na rezultate do kojih su dofli Ferdo Si8ié, Milorad Medini i Vladimir Mosin, koje smatram najzasluznijim za osvjetljavanje tolikih nauénih dilema koje je ovaj Lie- topis stoljegima izazivao. Govoreéi 0 izvorima kojima se Pop Dukljanin sluzio, Si8ié je narodito upozorio na falsificiranu bulu pape Kaliksta IT (1119-1124), koju je Dukljanin skoro doslovee prepisao, nabrajuéi toboznje sufraganske crkve barske nadbiskupije na Duvanjskom saboru. Konstatirajuéi da je u prvom dijelu Ljetopisa Popa Dukljanina »jezgro i teziSte bai sabor na Duvanjskom polju sa svojim politi¢ko-administrativnim i erkvenim orga- Prilikom citiranja Ljetopisa za latinsku i hrvatsku redakelju_sluzim se izdanjem Matico hrvatske, koje je priredio, napisao uvod i komentar dr Via~ dimir Mo8in pod naslovom: Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb 1950, a 2a Ma- ruliéev_ i Orbinijev prijevod izdanjem Srpske kr. akademije, Koje je uredio Ferdo Sisié pod naslovom: Letopis Popa DuklJanina, Beograd—Zagreb 1928 201nizatornim radom«, Si8ié napominje da je tu sadréan »bar od desti neke ruke istoriski dokazni materijal, koncipiran u drugoj polovini XII veka, kad se u Baru radilo i poduzimalo sve, da se povrati joS 1142. izgubljena arhiepiskopija. I zaista pitanje o postanku i opstanku dukljansko-barske mitropolije bilo je i moralo je tada da bude barskom kliru sve i sva. A jer se taj isti klir, kao i dubrovatki, nije u danom momentu skanjivao, da u korist svoje teze falsifikuje pravne isprave, naime papinske bule, pa ih je ak drsko donosio pred papu i njegovu kancelariju, s tim je manje mogao da se plasi od istoriskih zapisa, pa i opseZnijega rada s ten- dencijom, da da dokaz, kako je dukljanska mitropolija osnovana zajedno sa obnovljenom salonitansko-splitskom jo3 u ono dreyno doba, kad su doseljeni Sloveni ili Goti primali sveti krst, a kad je njima svima vledao kralj Budimir (Svetopelek), i to tako, kao da su obe mitropolije osnovane privolom papinom (iz Rima) i carevom (iz Carigarada)«. Milorad Medini, kojemu pripada zasluga da je na jedan, moglo bi se reéi, matematigki egzaktan nadin jezitnom analizom utvrdio dvije odi- jeljene cjeline u Ljetopisu, datirao je postanak Ljetopisa oko 1180. go- dine (tridesetak godina kasnije od MoSinova, pa donekle i Sisiéeva da~ tiranja)* Medini, neovisno od toga,takoder stoji na stanovi8tu da je Ljetopis sastavljen da bi posluzio pretenzijama barske crkve. Pop Duklja~ nin je, veli Medini, Ljetopis pisao »u doba najteSée borbe o nadbiskupiju izmedu Dubrovnika i Bara, kad su se splitski nadbiskup Rajnerije i barski biskup Grgur dogovarali kako ée podijeliti teritorij dubrovatke nadbiskupije, Ti se pregovori vodili g. 1177. u Baru, valjada su, dakle bili u tanéine poznati Dukljaninu koji je bio sveenik u Baru i koji je sigurno poznavao i povelju Vibertovu i laine bule Aleksandra IT i Kaliksta Tl. Ovo nabrajanje biskupija u gl. 9 kronike biée da je rezultat tih prego- vora: dubrovatka biskupija Splitu, a Baru sve ostale biskupije, koje su pape priznali bili dubrovatkoj crkvi, pa i one spomenute u buli Viberto- vo}, a koje se inaée za sebe u dubrovatkim ispravama ne spominju, premda su jamaéno pripadale nadbiskupu u Dubrovniku (Bosna, Svaé) Kronika tako popunjena imala je sluziti kao dokaz da je tako bilo od starine. Dokazivalo se u ono doba u parnicama pred rimskom kurijom: ‘Quod hee sunt publica et notoria in partibus illis’ i ‘quod de hoe est fama publica’, kako kaze dubrovatki arhidakon Blanko u svom izvjeitaju senatu g. 1255. kako je branio prava dubrovatke erkve u parnici pred papom.« Motiviranost i tendencioznost Popa Dukljanina bliZe je objasnio i Vla~ dimir Mogin. Upozorava da je vistom 8, januara 1089. godine, bulom pro- tupape Klimenta III Viberta, Bar podignut na nadbiskupiju. Taj postjed- nji dogadaj morao je biti u dobrom sjeanju kod Dukljaninovih otaca i vremeénih staraca, a vjerojatno i kod njega samog (ako je on u sredini XII vijeka bio starac), te je prema tome navedeni katalog IX glave sta rekonstrukeija sredine XII stoljeca, u kojoj je podizanje Bara na nad- ¥ Milorad Medini: Starine dubrovatke, Dubrovnik 1935, — Isti: Kako je postao Ljetopis popa Dukljanina, Rad Hrvatske akademije znanosti i urjet- nosti, knj, 273, Zagreb 1942. — Pozivajuci se na Medinija, podrazumijevam ovo prvo'njegovo djelo. 202biskupiju namjerno pomaknuto u legendarnu proslost, a isto tako je namjerno degradiran u nigi rang i tadaSnji barski takmac, Dubrovnik. ‘Taj nam razlog objainjava i gudnu Ginjenicu, da barska kronika, sasta- vijena od tamosnjeg sveéenika, ne kate ni rijeti o najvaznijem erkvenom dogadaju, tj. 0 spomenutom uredenju katoliéke metropolije 1089, godine, postignutom nastojanjem velikih dukljanskih viadara Mihajla i Bodina.« Prema MoSinu, Lietopis, napisan latinski, »u pomanjkanju dokumentar- nih spomenika..., zajaméen_,istinitim pritanjem’ dukljanskih ,otaca i staraca’, mogao je da znatno podupre barske molbe pred rimskom sto- licom. Nije isljuéeno, da je iz istih razloga — tj. da se poveéa dokazna snaga spisa — napravIjena i fikeija prijevoda ljetopisa s toboznje ranije slavenske kronike, toboze uéinjene za dukljanske starce i ratebornu omladinu, a stvarno — za latinskog éitaoca, koji je mogao da bude mje- rodavan za rjeSenje crkvenog spora izmedu Bara i Dubrovnikac.* Mosin smatra da je pristupljeno izradi Ljetopisa odmah nakon ukinuéa barske nadbiskupije 1142. godine. »Tako su ba§ tada, par godina nakon za duk- Tjansku erkvu tragignog dogadaja, mogle da postanu istodobno i spo- menute papske bule i Dukljaninovo djelo u éudnom obliku ljetopisa bez Kronologije, koja u tom momentu i za navedenu svrhu nije bila vazna. Ova se pretpostavka znatno pojaéava Cinjenicom Koju je isto tako naveo, ali nije u dovoljno} mjeri naglasio Sisié — rijeti barskog biskupa Grgura u pismu splitskom nadbiskupu Rajneriju god. 1177. 0 tome da je podatke za historiju dukljanske nadbiskupije vadio .iz starih isprava i spomenika mojih prethodnika, pa i iz nekih drugih izvora — diversis aliis coniectu- ris, imajuéi pri tome, vjerojatno, na umu ljetopis Popa Dukljanina«, ‘Tendencioznost Popa Dukljanina isticali su i drugi autori, pa i oni koji cu u potpunosti odbacivali svaku historijsku vrijednost Lietopisa (Stojan Novakovié,* M, Barada,’ Nada Klaié* i dr.) 1 De Jovan Kovagevié u élanku_»O uvodu barskog rodostovas (Matica srp- ska, Zhornik za crustvene nauke 13—14, Novi Sad 1956, str. 68), osvréuéi se na Duldjaninove navede da je zamoljen od sveGenika, staraca i omladine Bara da prevede sa slavenskog na latinski spis o Gotima, iznosi misljenje da bi taj haved mogao biti uobigajeni knjiZevni manir u srednjem vijeku, Pri tome upo- gorava na jedno miesto iz Kronike Regina iz Prima (koji je umro 915), u Ko- jem stofi da se prllikom sastavljanja svoga spisa sluzio nekim djelom koje je Srusticano sermone composita, que ex parte ad latinam regulam corrext . « Problematiéno je da li je Dukljaninov prediozak bio uopée pisan slavenski posto bi se, dakle moglo raditi o jednom knjizevnom maniru koji je Duktja~ fin dobro dosao da bi svojim izlaganjima dao Sto autentiéniji vid. © Stojan Novakovié kaze da je Duklaninovo} pri¢i »bez, sumnje dua pre- tenzije arhibiskupske stolice, Kad koje je sluzio, ili pretenzije viadajuée kuée, © Kojoj_ se arhibiskupsko} stolici valjalo starati sa erkvene stranes. (Prvi enovt Slovenske lnjlzevnostt medu balkanskim Slovenima. U Beogradu 1893. str. 5 Barada proglaSava Duvanjski sabor »prostom izmiéljotinom Popa Duklja~ ninac, sa svrhom da dokaze legitimitet dukljansko-barske biskuptiec. (Staro- hevatskaprosvjeta, nova serija I, 1—2, 1928, Jan~juni, Zagreb—Knin 1920, str, 48), N. Klaié pige da se glavna svrha Dukljaninova djela sastojala u tome sto je sono trebalo da prikaze starost barske nadbiskupije«, — Pregled izvora i historiografije za hrvatsku povijest do XIT stoljeéa, Sveuéiligte u Zagrebu, Za- greb 1967, sir. 17 203Dukljaninova zainteresiranost da u drevnoj proilosti nade dokaze za pretenzije dukljanske erkve — a takvih dokaza faktitki nije bilo — do- vela je do onih mnogobrojnih nautnih dilema i rezlititih misljenja 0 IX poglavlju Ljetopisa s opisom Duvanjskog sabora, na kojem su, navodno, i donesene cdluke od sudbonosnog znataja za opstanak dukljanske nad- biskupije. Oko Duvanjskog sabora, odnosno lignosti kralja Budimira-Svetopeleka, Koji je sazvao sabor, Pop Dukljanin je koncentrirao najvainije dogadaje W najranijoj juinoslavenskoj historiji: uspostavljanje pisma i najstarijih svetih Injiga na slavenskom jeziku, slavenske mise i pokrStavanje kralja i cjelokupnog puka, sto se sve ima pripisati samom svetom uditelju Ci- rilu. U isto vrijeme su izbjegli krSéani si8li sa planina i skrovista, pa je onda doslo do obnove gradova. U okviru te preporoditeljske krajeve aktivnosti osjetila so potreba da se popigu mede i granice svih zemalja, ali to nisu mogli uéiniti niisvi mudri Ijudi kraljevstva koje je Kral; bio sakupio radi konzultacije, Tako je doslo do ideje 0 sazivu sabora Opisujuéi sabor, Pop Dukljanin nije propustio da istakne da su se s niegovim sazivanjem saglasili i papa Stjepan i bizantijski car Mihajlo. Kralj je od pape i cara prethodno zatrazio stare isprave u kojima se na~ laze popisane mede i granice. Na samom saboru sudjelovali su kako iza- slanici cara tako i pape, pa je dakle legitimnost sabora bila osigurana i od vrhovne politiéke i od vrhovne erkvene vlasti, Dukljaninovo pripovijedanje 0 Duvanjskom saboru, ukoliko seu eije- losti_ne odbacuje, uzima se, kao Sto je poznato, s rezervom i krajnje oprezno (izuzetak Gini D. Mandié). Najveéa je poteskoéa svakako u tome Sto se prije Dukljanina u historijskim vrelima nije saéuvao bilo kakav izriéit spomen 0 ovom saboru, Bizantijski pisci, prije svega Porfirogenit, nigdje izridito ne spominju odrzavanje jednog ovakvog sabora. Bilo bi logiéno da je sabor spomentio Porfirogenit posvecujuéi upravo Zivotu svoga oca Bazilija poseban spis. Tako se iz Sutnje izvjesnog izvora ne mogu izvoditi dalekosezniji zakljue- ci, Ginjeniea 0 izostavljanju spomena sabora u Vita Basilii vaZan je argu- menat u prilog tezi o legendarnom karakteru sabora. Porfirogenitova Sut- nja bi se mogla objasniti, sve da je, recimo, i imao obavjestenja o saboru, time Sto sabor po odlukama o obnovi salonitanske erkve pod rimskom jurisdikeijom znatio u izvjesnom smislu Bazilijev poraz. I inicijativa za jedan ovakav sabor, ako je odrzan na Duvanjskom polju, dodla je, po svoj prilici, iz Rima, Imajuéi u vidu postojeée dileme u vezi Dukljaninova teksta, jedni autori porigu da je sabor bilo kada odréan, dozvoljavajuéi da bi opis, s obzi- rom na rad i sastay sabora, u nagelu mogao reflektirati duh vre- mena, pa da je Pop Dukljanin za svoje pripovijedanje naSao izvor w 3i- vo} narodnoj tradiciji (Franjo Raéki, Marko Kostrendié, Mihajlo Lanovié.) Antun Dabinovié, upozoravajuéi na »nekoliko historijskih nemoguéno- stie, ipak Ronstatira da je Dukljanin supotrijebio nekoliko starih, nama bliZe nepoznatih vrelac, pa nalazi da se moze naéi_ »barem neka histo- nike jezgrae u Dukljaninovim navodima 0 saboru na Duvanjskom polju, pretpostavljajuéi da je sabor mogao biti odrZan poslije 885. ili 897. go. 204dine, kada je vladao papa Stjepan V (odnosno papa Stjepan VI), Neki su autori tvrdili, slaiuéi se u tome da je Pop Dukjanin sa svoje strane opisu dodao izvjesne detalje, da je sabor mogao biti historijski egzistentan, a neki su, Stavige, iznijeli tvrdnju da su na Duvanjskom polju mogli biti odrzavani sabori i u vige prilika, Ti se, medutim, autori razlikuju u dati- ranju sabora, odnosno u lignosti viadara koji je sazvao sabor (Kukuljevié Smitiklas, Klaié i G. Manojlovié pretpostavljaju da se ovdje radi o kru- nidbi kralja Tomislava 925. godine; Sisi¢ uzima da odréavanje sabora, ako je uopée odrzan, treba datirati negdje 882, za Zivota cara Bazilija i pape Ivana VII; Luka Jelié, nalazeéi da su 1057, viadali papa imenom Stjepan i bizantijski car imenom Mihajlo, te nalazeci u godinama 1067. 1069. i 1078, spomen visokih bizantijskih funkeionera pod imenom Ivan i Leo, Duvanjski sabor vromenski pomjera u doba kralja Petra Kreg mira IV) Ipak se Gini da se Dukljaninovo priéanje, ako se climiniva ono Sto ulsa- zuje na oéitu tendencioznost, ne bi smjelo a lmine odbaciti, Nasuprot tome, postoje, po mome mifljenju, opravdani razlozi da se sa vise povje- renja treba odnositi prema Dukljaninovom pripovijedanju 0 Duvanjskom saboru, kao Sto se uostalom pokazalo i na vise drugih primjera da su iz- vjesna njegova priganja i detalji koje iznosi posve vjerodostojni.” Razlozi Koji opravdavaju ovakay stav bili bi, uglavnom, ovi 1) sastavljajuéi svoj Ljetopis, ovdje konkretno IX poglavlje, Duklja~ nin se sluzio starijim predloscima, 2) Dukljanin nije imao interesa da mu dogadaj na kojem je zasnivac svoju argumentaciju o historijskim pravima dukljanske nadbiskupije bude imaginaran, veé je, naprotiv, logignije uzeti da je na jednom histo- rijski egzaktnom dogadaju nadogradivao svoje izmiSljene konstruk- cije, — i 3) Dukljaninovo prianje, ako se iskljuge elementi koji ukazuju na tendencioznost, moze se u nizu detalja potvrditi usporedivanjem sa mje rovadnim historijskim vrelima, Sto se tide iskoriStavanja ranijih predlozaka, Gini mi se da su istrazi- vanja Milorada Medinija dovoljno jasno pokezala da je prvih 35 poglav: lja Dukljaninova Ljetopisa nastalo na bazi jedne starije kronike koju je Medini nazvao trebinjskom. Taj éu stariji dio i ja 2vati trebinjskim, iako smatram da bi bolje odgovarao naziv Kraljevstvo Slavena (na Koji se onda nadovezuje Dukljanska kronila). Konstatacija 0 upotrebi pisanih vrela bilo od strane Popa Dukljanina, bilo njegova predgasnika — vri- jedi posebno, kako ée se vidjeti, upravo za TX poglavije. + Dukijaninove podatke je analizirao u odnosu na najstariji period bosan- ske historije Anto Babié u studiji »O pitanju formiranja srednjevjekovne bo: Sanske drzaves (Naueno drusive NR BIH, Radovi 11, Odjeljenje istorisko-tilo- Toskih nauka, knj. 2, Sarajevo 1955) i dogao do rezullata dau podacima Duls janske kronike imamo »jedan neprekinut niz kronoloskih uporista, vezanih za poznate istoriske dogadaje, koji se mogu potvrditi podacima iz drugih vjero~ Gostojnih izvora a Koji su se zbili_u vremenskom razmaku od sredine X do Kraja XI stoljeéac, Odbaciti sva Dukljaninova pripovijedanja i proglasiti ih pdreda izmisljotinama — kako to u novije vrijeme ¢ini Slavko Mijuskovié — smatram promasenim, 205IX poglavlje — koje je za nas najinteresantnije bez obzira na Duklja- ninova prilagodavanja u prilog aspiracijama dukljanske hijerarhije — takoder je sastavni dio tzv. Trebinjske kronike. Tu se tekst izrigits po- ziva na zagonetni »Metodios«, »Methodes«, »Methodiusc, »Metodioc, odnosno, kako se to objainjava u hrvatskoj redakciji, »na knjige ke pri Hrvatih ostaSe i pri njih se nahode,a zovu se Metodios«, Iako Metodiosu ne pridajem znatenje starog narativnog izvora, kako to Gini D. Mandié, veé samo ukazivanje na taj izvor ovlascuje na zakljuéak da prilikom sastavljanja IX poglavlja nije mimoidena pisana grada. Daljnji dokaz 0 upotrebi pisanih vrela prilikom pripovijedanja o Du- vanjskom saboru moze se izvesti also se sagledaju podaci o misiji sv. Ci- tila, Si8ié je iznio jedan pasad iz Zitija sv. Metodija, zakliueujuéi da je Dukljanin imao za izvor to Zitije. Cini se, za razliku od SiSi¢eva paziva~ nja na Zitije sv. Metodija, da je ipak opravdanije izridito ne oznaéavati kojim se ovdje konkretno izvorom posluzio Ijetopisac, nego prije uzeti da je imao neki, vjerojatno nama danas nepoznat,zapis koji se odnosio na Cirilovu misiju. U svakom sluéaju, pri pripovijedanju o Cirilovoj mi- siji za podlogu nije moglo sluditi reproduciranje narodnog predanja, a jo8 manje jednostavno izmi8ljanje, vet — naprotiv — neki zapis. Prema tome, sadréajno sagledajuéi pripovijedanje o Cirilovoj misiji, imajuéi nadalje pred otima Ijetopi8éevo formalno pozivanje na Metodios, te uvazivsi okolnost da IX poglavlje dni sastavni dio tzv. Trebinjske kronike, postoje dosta uvjerljivi razlozi da je Pop Dukljanin pri opisu Duvanjskog sabora raspolagao pisanim izvorima, u najmanju ruke tzv. ‘Trebinjskom kronikom. Drugi razlog koji umanjuje skepsu u pristupu pitanju da li se Duvanj- ski sabor doista dogodio, bez obzira na pojedinosti koje u Dukljaninova opisu izazivaju sumnju, jeste vise metodoloske naravi. Poznato je, naime, da se prilikom falsificiranja historijskih Ginjenica redovito polazi od ne- kog realnog dogadaja koji se onda prilagodava cilju Sto ga falsifikator Zeli da postigne. Falsificirane Zinjenice postaju uvjerljivije ako imaju za podlogu dogadaj Koji se uistinu desio. Popu Dukljaninu nije ilo u raéun da izmi8lja sim Duvanjski sabor, ili da u predlo3ku mijenja bilo Sta Sto nije u suprotnosti sa izmiSljenim dijelom priée koja je imala potkrijepiti tendenciju radi koje je Ljetopis i nastao. Ako je Dukljaninu bio cilj da dokaze da je u jedno drevno doba postojala dukljanska nadbiskupija, vise je uvjerljivo da je odluku 0 njenoj uspostavi vezao uz dogadaj koji se doista zbio, negoli da jo8 izmislja i sam dogadaj. Medutim, neovisno od zakljutivanja a priori prema kojem je Popu Dukljaninu bilo upravo stalo da forum koji je toboze konstituirao staro- drevna prava barske crkve bude historijski egzistentan, postoje historij- ska svjedoéanstva za niz pojedinosti — tamo gdje nije u pitanju tenden- cioznost — prema kojima se Duvanjski sabor ukazuje, moglo bi se reéi, kao logigan ishod dogadaja koji su mu prethodili, Konfrontirajuéi odre- dene podatke Popa Dukljanina sa odgovarajuéim historijski utvrdenim Zinjenicama, moglo bi se, stavise, priliéno pouzdano i vremenski deter- minirati odréavanje ovog sabora. 206Na ovaj treéi razlog Zelim se neSto opSirnije osvrnuti. Pri tome napo- minjem da se neki navodi koji se odnose na Duvanjski sabor slazu, prije svega, sa odredenim podacima u najvaznijem izvoru za ranu historiju Juinih Slavena — Porfirogenitovu De administrando imperio (DAI) i Vita Basilii', ali nalaze potvrdu i u jo nekim drugim izvorima, Ti bi se podaci mogli sistematizirati u nekoliko grupa: 1) pokritavanje vezano sa éirilo-metodskom djelatnoséu_u nasim kra- jevima (sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina IX vijeka), 2) pokrstavanje je pratila organizacija erkve, 3) ukljugivanje juznoslavenskih plemenskih saveza u drZavni sistem Bizantije, posebno u doba cara Bazilija (867—886), 4) pitanje unutrainje konsolidacije novoformiranih drzavieca konsti- tuiranjem vladajuée hijerarhije, utvrdivanjem granica, donoSenjem propisa i reguliranjem odnosa sa starosjedilakim stanovnistvom. Prema Dukljaninovu opisu, sva su ova pitanja na odreden natin naila svoje mjesto na Duvanjskom saboru. Podaei pak iz Porfirogenitovih djela ~~ kompletirani svjedotanstvima iz nekih drugih savremenih izvora — nesamo Sto ne protivrjete Dukljaninu, nego se dobrim dijelom skladno uklapaju u njegova priéanja. Otito je onda da je Dukljanin za svoja pri- éanja imao podlogu u jednom dobrom izvoru, pri emu valja pomisijati na tv. Trebinjsku kroniku. Uz pomoé Porfirogenita i drugih mjerodav- nih izvora moze se, dakle, kontrolirati Sta se u Dukljaninovu pripovije- canju moze prihvatiti, a Sta odbaciti, pogotovo tamo gdje se moze na- slutiti njegova tendencioznost. Uporedivanjem Dukljaninova pripovijedanja 0 Duvanjskom saboru i © dogadajima koji su mu prethodili sa odgovarajuéim podacima u prizna~ tim historijskim izvorima, dolazi se, mislim,do zakljuéka da Duvanjski sabor, ako se doista zbio, stoji u najuzoj vezi, s jedne strane, sa reform- nim djelovanjem u juznoslavenskim zemljama bizantijskog cara Bazi- lija I, a s druge strane — s istovremenim nastojanjima papa da prosire svoj utjecaj Koji se, Sto se juénoslavenskih krajeva tide, u to doba bio ogranitio samo na hrvatsko drzavno podruéje (gdje je takoder, ali efe- merno, dolazilo do previadavanja bizantijskog utjecaja, konkretno za Zdeslava). Nastojanja u smislu progirenja papske jurisdikeije u unutranjost Dal- macije koincidirala su sa kristijanizacijom onih juZnoslavenskih ple- mena koja su se joS nalazila u paganstvu. Njih je poslije pokrStavanja trebalo erkveno organizirati osiguravajuéi papsku jurisdikeiju. Politika papske kurije sastojala se u tome da se uspostavi ranija propala erkvena organizacija i osigura ingerencija Rima nad titavim zapadnim Ilirikom, a iu Bugarskoj. $ time u vezi dalmatinska erkva, ogranitena na roman- sko stanovnistve u dalmatinskim gradovima, imala se reorganizirati obnovom solinske nadbiskupije, éije bi se sjediste prenijelo u romanski * Citirajuéi Porfirogenitov DAI i Vita Basilii, sluzio sam se izdanjem Srp- ske akademije: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II (obra- dio Bozidar Ferjanéié), Vizantoloski institut, knjiga 7, Beograd 1959. 207Split. Prema tome, kada se u Ljetopisu Popa Dukljanina navodi da je na Duvanjskom saboru obnovljena solinska nadbiskupija, onda bi se u Du- vanjskom saboru de facto naiao izraz. u realizaciji ove papske politike. Mislim da i Dukljaninovo priganje 0 tome da je Duvanjskom saboru prethodilo pokrStavnje ima izvjesno historijsko uporiste. Prema Duklja- ninu, u doba éirilo-metodske misije uslijedilo bi definitivno pokrStavanje juinoslavenskih plemena, To se vremenski podudara sa Porfirogenitovim Podatkom da je veéina Slavena na podruéju ranije rimske Dalmacije bila pokrStena u vrijeme cara Bazilija. Istina, iz Porfirogenitovih saopéenja, koja su otito erpljena iz vrela razlivitih vremena, proizlazi da je kristi- janizacija bila jedan trajniji proces, ali sa zavrinom i najpresudnijom fazom u doba cara Bazilija. Proces kristijanizacije najkasnije je zahvatio juénoslavenske zemlje u unutrainjim i manje komunikativnim krajevi- ma u kojima se krséanstvo i ne pojavijuje prije vremena cara Bazilija Porfirogenit na to ukazuje govoreéi o Neretljanima, prozvanim i Paga- nima zato »8to nisu primili krStenje u ono vrijeme Kada su pokrsten' svi Srbi« (DAT, 36 poglavije), Ova se konstatacija jamaéno odnosi i na Za- humlje, a jo8 vise na Bosnu, Pop Dukljanin, koji zna samo za pokrStavanje u Bazilijevo doba, p-ipi- suje to u zaslugu Cirilu, koji je djelovao po pozivu pape. Ciril je pesta- vio sveéenike, sastavio pismo za slavenski jezik, preveo Evandelje, Psal- tir i sve svete knjige starog i novog zavjeta sa grékog na slavenski, pa : misu im po grékom naginu (more Graecorum) udesio. Porfirogenit i Pop Dukljanin se, Sto se tiée porijekla misionara, & i vjesnom smislu razilaze: dok u ovoj etapi Porfirogenit pokritavanje pri- pisuje sve¢enicima iz Bizanta, prema Dukljaninu proizlazi da je éirilo- metodska misija ukljudivala i pokrStavanje. Smatram da ni ovdje Porfirogenitovi i Dukljaninovi podaci ne kolidi- raju. Radi se, kako izgieda, samo o tome da na Sirokom frontu nepokrste- nih judnoslavenskih plemena, potevsi od Peloponeza pa dalje u unutrai- njost Balkana, nisu djelovali samo jedni ili samo drugi misionari.? In- struktivno je u ovom pogledu pismo pape Ivana VIII od 873. srpskom knezu Mutimiru. Papa prigovara Sto »samovlasni i nestalni sveéenici, pridolazeéi tamo sa svih strana, vr8e izvjesne erkvene sluzbe protivno erkvenim zakonima, pa Sta viSe, kako nemaju svoga starjesine, potinju da grije’e prema Bovijim zapovijedimas, Da bi se stalo na kraj toj dezor- ganizaciji, papa poziva Mutimira da se preda njegovoj pastirskoj brizi i da nastoji vratiti se panonskoj dijecezi, u kojoj je veé postavljen biskup (misli na sv. Metodija)..° Ljetopis Popa Dukljanina u svome III, IV, VI, VIII i napokon IX po- glavlju, istina, spominje da je na podrugju Slavenskog kraljevstva bilo krséana i prije Cirila (a to sigurno nisu bili samo Romani), ali opée po- krStavanje nije zapotelo prije Cirilove akcije kod Hazara.” * Upor. F. Dvornik: Les Slaves, Byzance et Rome au IXe siacle, Paris 1926, str, 215—21, Mean Ayes i dr: Jlarumexn wsnopic aa Gaaraperara reropua, Bon rapeka axazena na nayxtre, II Codorist 1960, str, 139, “4 Mada ovdje nije od neke bitnije vaznosii, éini mi se da u hrvatskoj re- dakeiji izridite stoji da je Budimir, prije nego Sto je postao kralj, sam isao 208Nadalje, neke pojedinosti koje iznosi Dukljanin o djelovanju Duvanj- skog sabora u praveu konsolidacije Slavenskog kraljevstva nalaze potvr- du u reformnim nastojanjima cara Bazilija, o éemu govore bizantijski pisci. ‘Doba, naime,u koje datiram odrzavanje Duvanjskog sabora obiljeZeno je mnagajnim promjenama u procesu drZavnog razvoja juznoslavenskih, zemalja. Iz Ljetopisa Popa Dukljanina proizlazi da su ce na Duvanjskom saboru sprovodile odredene injere u cilju Konsolidacije deZavne viasti (utvrdivanje politiéko-teritorijalnih jedinica, organa driavne viasti, sta~ tusa vladara, prihoda, donosenje zakons). Uporedo sa tim Konstantin Portirogenit u DAT i Vita Basilii, te Lav VI u svojoj Taktici svjedote da je doba cara Bazilija predstavijalo sudbonosnu prekretnieu u politidkom Zivotu juznoslavenskih plemena. Bizantijska vrela razlikuju se od Dukljaninova pripovijedanja utoliko Sto narotito naglaSavaju odiucujuéi bizantijski udio u formiranju juino- wenskih dréava, Ova bizantijska komponenta kod Dukljanina nije istaknuta u isto} mjeri, ali obraéanje na bizantijskog cara, pozivanje na stare isprave koje su se u Bizantu nalazile, prisustvo bizantijskih po- slanika na saboru, njihov sveéani ispraéaj «s velicim poétenjem i darie — sve to jasno govori da su se i s domaée strane respektirala legitimaa carska prava. Porfirogenit i Pop Dukljanin tvrde da su iz slavenskih zemalja poslati buantijskom caru poslaniei. Porfirogenit i Lav VI govore o restauraciji bizantijske vlasti u juZnoslavenskim it jof w kraljevstvu njegovu biku nekrséenie, 14 copiiyyax vit 209samo staree — Zupane na isti natin kao i ostale sklavinije. Medu tim ostalim sklavinijama Porfirogenit je na prostoru oko Dalmacije iz ranog srednjeg vijeka spomenuo jo3 i zemlju Bosnu, i to u 32. poglaviju (koje se smatra da je napisano na osnovu nekog starijeg predloska). Spomen »staraca Zupana« kod Porfirogenita u neku ruku korespondira sa »starci- ma mudracimac (sapientes u latinskom tekstu), s kojima se kralj Budi- mir savjetovao prije nego Sto se odlutio na sazivanje sabora. Instituci; bi mogla donekle podsjetati na »gradske starcee u kneZevskom savjetu Kijevske zemlje potkraj X stoljeta'’, i svakako vuée porijeklo iz plemen- skog ustrojstva. Reorganizacijom carstva u doba cara Bazilija sklavinije, koje su isto Sto i savez plemena, potinju se uklapati u tematski sistem. Uostalom, prije Bazilija i »stanovnici dalmatinskih gradova postadose samostalni, ne pokoravajuéi se ni caru ni ikom drugome. Porfirogenit u DAI veli da je car Bazilije u zemljama »tada postavio arhonte koje su oni htjeli i izabrali, od roda kojeg su oni Zeljeli i voljeli. I od tada do danas arhonti su kod njih iz istih rodova, a ne iz nekog drugog.« Ovo isto tvrdi i u Vita Basilii Porfirogenit je ove svoje tvrdnje o neprekidnosti dinastikog kon! nuiteta i konkretizirao, dajuéi za Srbiju, a i druge neke na’e zemlje — izvjesne viadarske kataloge. Pojavu regrutiranja viadara iz istih kuéa uz respektiranje bizantijskog suvereniteta istakao je u odnosu na hrvatsku dréavu Toma Arhidakon. Spominjuéi hrvatskog kralja DrZislava (969997), Toma nastavlja ovak »Od ovog Drdislava ostali njegovi nasijednici nazivali su se kraljevi Dal- macije i Hrvatske, Primali su naime znakove kraljevskog dostojanstva od carigradskih careva i zvali su se njihovim eparsima ili patricijima Imali su naime, po naslijedu otaca i pradjedova njihova podrijetlz gos- podstvo kraljevstva Dalmacije i Hrvatske«. Zanimljivo je da je neprekidnost svoje viadarske loze istakao i jedan od najranijih historijski utvrdenih bosanskih viadara — ban Ninoslav, izritito navodeéi da su njegovi preci, progenitores, sox crap’ viadali Bosnom 20d starine«.! Kontinuitet vladarske loze, ali jedinstveno 2a sva juinoslavenska ple- mena, nastojao je da istakne i Pop Dukljanin, Posebno éu se osvrnuti na porijeklo njegove koncepcije o jedinstvenom slavenskom kraljevstvu, koju, dakako, treba odbaciti. No, znatajan je podatak koji stoji u punom skladu sa onim Sto su naveli Porfirogenit i Toma Arhidakon: da je na navodnom Duvanjskom saboru odluteno, kako se u hrvatskoj redakeiji navodi, da banovi, odnosno duzi, Porfirogenitovi arhonti »budu od pup(k)orizine plemenitic, Sto je Jagié protumatio »od poroda, kad se reze pupak« (pupkorizina = Nabelabschneiden), a Orbini preveo sa »dei suoi parenti.« % Upor. S. Juskov: Prilog problemu o dofeudalnoj (sbarbarskoj«) driavi, Novo pokoljenje, Zagreb 1948, str. 53, 58 i 63. % Isprava pape Grgura IX od 10. oktobra 1233, kod Smitiklasa, Cod, dipl. III, Zagreb 1905, str. 888; upor. Stojanovié: Srpske povelje i pisma J, 1, 7. 210Duvanjski sabor, kako ga prikazuje Pop Dukljanin, imao je jedan od osnovnih zadataka da utvrdi mede kako polititko-teritorijalnih, tako i erkveno-teritorijalnih jedinica. U tekstovima se pri tome naglaSava da se zapravo radilo o obnovi ranijih, veé zaboravijenih meda, U tu svrhu trebalo je da posluze »brveleze stare u kih su pisane sve zemlje i kra- Ijevstvac, posebno pribavljene iz Rima i Carigrada. Prema Popu Dukljaninu, Slavensko kraljevstvo je na Duvanjskom saboru razdijeljeno na oblasti (provineiae) i okruzja (regiones), kako stoji u latinskom tekstu, dok hrvatski tekst spominje zemlje (i u latinskom tekstu u IX poglaviju uz oblasti i provineije satuvao se spomen jo5 i zemljama, terrae). Naziv »zemlja« mislim da je blizi trebinjskom predloSku. Izraz »zem- jac, kao uobiéajen, nalazi potvrdu i kod Konstantina Porfirogenita, koji pod nazivom yapa ili xwpiov (zemlja) spominje Hrvatsku, Srbiju, Zahumlje, Travuniju i Konavije, Duklju, Neretvu i Bosnu, Ovaj je na- ziv bio uobigajen i medu drugim Slavenima. U Nestorovu Ijetopisu jav- Ija se Novgorodska zemlja, Polocka zemlja itd! Nazv Pycuxan semaa sreée se u ugovoru od 911. godine, a CpsGsexa semata u hrisovulji od 1198. Kao Sto kaze Solovjev, »srednjevekovni Srbi nisu sami govorili Srbija, nego Srpska zemlja (do kraja XV veka), Rusi do XIV veka pidu »Pycxaa sembme, Poljaci i sada zovu svoju drzavu pridevom Polska (tj. ziemia), Hrvati — Hrvatska (zemlja), Cesi Ceska zemé, Ceskoslovensko; istog su porekla nazivi kao Bugarska, Madarska, Nematka itd.Isto- ili Crne Goree (knjiga prva), Titograd 1967, iznesena je i tvrdnja da su nad rusevinama starokriéanske bazilike u Duklji’ nadeni ostaei jedne krstoobrazne erkve skoja se na osnovu svog arhitektonskog sklopa moze datirati u IX vi jes. Prije toga se bez ikakve rezerve navodi slijedeée: »Sama glava IX Bat Skog rodoslova’ moze se na osnovu jednog podatka i arheoloSki kontrolisati. Naime, u njo} se kaze da je kralj Svetopelek Budimir umro 17. marta { sahra- njen U erkvi sv. Marije u gradu Duklji« (str. 418). 25