Prvi dio Gospodin Registar utiava silne akte koji su vritali u sobi od poda do

stropa. Naime, prepiru se mladi i stari akti, vrijeajui se meusobno. Iz

registratorova stola skoio je mali crnoruhi ovo i sada ravnoduno eka da i na
njemu bude red da ispria svoju priu, tj. sadraj. Predstavlja se kao njegov
ivotopis, kojega je tovani registrator sam napisao. Pri zadnjem dolasku
je posljednje napisao: Svemu bit e kraj! tako da je ivotopis
pomislio da se on vie nee vraati i dri da bi bilo najbolje upravo sada
ispriati njegovu ivotnu priu prije nego ga rtvuju vatri ili ne daj boe bace u
smee. I on zapoinje: Registratorovo ime je Ivica Kimanovi. Njegovo
kolovanje je u prvu ruku u najranijem djetinjstvu bilo vie nego jadno. Njegov
otac, Joica Kimanovi zvan Zgubidan, nije ga niemu mogao poduavati jer
nije znao ni itati ni pisati. To nije bilo za obine seljake. Njihova se seljaka
kolibica sastojala polovinom od velike, etverouglaste sobe s ogromnom pei,
a polovinom od pregrade za blago, perad i druge sitnarije. Kuica im
nije u selu, nego na visokom breuljku, kao uostalom i ostale seljake
kuice. Premda raspreni, susjedi su se esto posjeivali.
Najzanimljivije je bilo kada bi se svaali i vikali preko brda a u
krajnjim sluajevima i u aru borbe, silazili su niz breuljke da bi se sreli u
dolini i tamo razrijeili sukobe akama. Uglavnom bi to zavravalo bez
prolijevanja krvi jer bi im se glava na putu ohladila, premda su si jo uvijek
umiljali da se ovaj drugi prvi predao i da su izali kao pobjednici. Iviin
otac je tu bio poseban. Nadimak Zgubidan odbio je zahvaljujui
svome pretku. Taj nadimak je mrzio iz dna due i znao se esto potui
zbog njega. po zanimanju je bio seoski muzika na bajsu, a bez njega nije
bilo potena slavlja. Susjed sa oblinjeg brda bio je malen, nabit, krupna, kratka
vrata i debele, jake glave. Zvali su ga Kanonik. On je volio Joicu provocirati
i tako su jednom, dok je Ivica jote bio mali, krenuli obojica
sa svojih brda i sukobili se u dolini. Ivica je sve to promatrao iz blizine i bio
je strahovito razoaran, okiran i bilo ga je stid to je njegov otac neslavno
izgubio. Ta svaa je ubrzo zaboravljena, kao i mnoge prije, ali Ivica nikada nije
zaboravio taj slavodobitan izraz Kanonikovu licu i potajno ga mrzio iz dna
due. Doe tako zima. Ivici je otac napravio male saonice, na kojima se sanjkao
bos, jedva u koulji od krutog konopljenog platna. Igrao se tako on u snijegu sa
Kanonikovom djecom, kad najednom oni ponu dreati jer su pali u snijeg sa
saonica. Doe Kanonik i u bijesu baci Ivicu u najdublji snijeg. Zamalo se
uguio u snijegu, bio je sav promoen i osramoen, pokupio je saonice i vratio

kui, bez da je ikome rekao ita o toj blamai. Ubrzo je pao u krevet i razbolio
se. Mala su se braa i sestrica jako brinuli za njega. Dugo je ozdravljao i prvi
put kad je ustao bilo je ve kraj ljeta. Nije proao niti jedan dan a da
se nije sjetio Kanonika koji mu je to priutio. Dola tako jesen. Dok je
Ivica pomagao ocu, izvjetio se u vonji kolicima u kojima je tako
prevozio svoju brau i sestru za zabavu. U dnu brda bila je jedna velika lokva
blata u koju su ponekad dovozili race i guske da se brkaju u vodi. Te nedjelje
se tako Ivica igrao sa braom pored lokve kad naiu Joica i Kanonik i
raspravljaju. Joica je zabrinut jer je dobio pismo u kojemu mu kau da
mora najstarijeg sina poslati u kolu. Kanonik nimalo ne pomae jer pametuje
i govori da od toga nema vajde, da to e seljaku znati itati i pisati, te
stade navoditi primjer jednog mladia iz sela koji se kolovao i na
kraju zavrio tovajui Antikrista, to je bio najvei skandal u selu. Tada
Kanonik zamoli Ivicu da ga preveze u kolicima. Ovaj se zabrinuo jer
ne moe on mali toliku grdosiju prevesti ali ovaj je ustrajao. I tako
je Ivica izgubio kontrolu nad kolicima i Kanonik je zavrio ravno u blatnoj
lokvi. Dok se stariji Zgubidan previjao od smijeha, Ivici je Kanonik priio
nadimak Zgubidanovi. I to je bio poetak njihova neprijateljstva. Sutradan je
Ivica, na veliko nezadovoljstvo oca i majke koji ga nisu htjeli pustiti u kolu jer
nisu vidjeli koristi od toga, prvi puta otiao u kolu. Njegov otac je dao uitelju
punu torbu svakojakih ukusnih stvari da se zahvali to e poduavati i njegova
sina. Ivica se, zaudo, pokazao kao super uenik, veoma marljiv
i pametan. Kao njegova suprotnost bili su Kanonikovi Miho i Pero. Miho
je bio slika i prilika svoga oca, jak, malen, crnomanjast djeak,dok je Pero bio
bjelokos, mekan i slabaan. Pericu je uitelj oboavao jer je uvijek bio poput
anela i milo dijete. Svi su ga voljeli. I Miho i Perica su oboje imali problema
sa uenjem i, premda su u poetku prihvaali Iviine poduke, nakon to
je njihov otac poludio na tu drskost,obojica su prestala s njim priati i tako
su, premda sa susjednih brda, ili zasebno u kolu Istu priu prekinu ostali
aktovi, kojima je to bilo predugo i stadoe zanovijetati. Stadoe raspravljati o
Rimljanima i Grcima, Ciceronu i Seneki. Mladi se filozofi prepirahu oko
razliitih miljenjima dok stariji aktovi na to samo negoduju i mrmljaju meu
sobom. Registar ih umiri i ivotopis nastavi A imao je Joica jednog roaka
Juria, imenom or koji je ivio u gradu i sluio kao kumordinar tzv.
lustriimuu, meceni grada. Traio je da ga na selu oslovljavaju sa kumordinar
or, i uvijek je dolazio sav nakien sa mnotvom prstenja, kosom
namazanom posebnim miriljavim mastima da je sve curilo niz njegov

vrat i u otmjenim odijelima. Joica je bio oaran njegovom pojavom, a

or je to znao i uvijek se volio hvaliti svojim poloajem i hranom koju
tamo jede. I tako je poveo par puta Joicu u grad, da radi kao sluga u
lustriimuovom domu kako bi dodatno zaradio. Tamo je kuao u biti samo
ostatke sa stola, ali oni su bili neto to on bi vidio jedva jednom godinje, a u
gradu se jede svaki dan. Bio je oaran tim svijetom i sine mu ideja. Zamoli
roaka da uzme njegova Ivicu, kojemu ovo bijae zadnja godina u koli, i
zaposli ga u mecenovom kuanstvu kao slugu, da barem neto poteno radi u
ivotu a ne samo kopa u polju. or se pokae kao velikoduan i obea zamoliti
lustri zatu uslugu. I ovaj doista prista, jer je mali Ivica bio dobar u pisanju i
itanju, te je mogao pomoi svome roaku, koji to nije znao. U to vrijeme u
selu umre mali Perica, koji je cijelog ivota bio boleljivo dijete i samo
je preminuo, tiho i lagano izdahnuo. Na sprovodu se okupilo cijelo
selo, jer su ga svi voljeli, a Ivica je odrao tako velianstven govor da
su svima dole suze na oi. Nakon toga svi su govorili kako je on
inteligentan djeak i da e neto biti od njega. ak tovie, upnik ree
da bi bila teta da ode u sluge nego predloi umjesto toga da ode u grad
u poduke, da bi mogao daleko dogurati. Okupljena gospoda se sloie
i oni imuniji dadu neto novca da bi se djeaka moglo obui. upnik i
uitelj su otili do lustrii. i rekli mu za Iviin potencijal i on je pristao o
svojem troku obrazovati dijete. U selu su skupili dovoljno novca za
novo odijelo Ivici, ta ne moe u dronjcima u grad u nauke. I to se sve dogaalo
iza lea obitelji Kimanovi. Nisu mogli vjerovati da im se to dogaa i mislili
su da je to okrutna ala od strane Kanonika, ali upan ih zamoli da dou.
Obavijesti ih da je napisao pismo preporuke koje je traio lustri. da bi Ivica kod
njega mogao raditi kao sluga ali ree isto tako da su odluili kolovati Ivicu u
gradu. Roditelji su negodovali, otac ljut a majka tuna jer je mislila da vie
svoje dijete nee vidjeti. upnik ih uvjeri da je ovako najbolje i da e neto biti
od Ivice. I u selu su ljudi zauzeli suprotne strane; jedni su mislili da je mali
Kimanovi nedostojan, kao npr. Kanonik i gospa Trepetljika, supruga
seoskoga krojaa i krmarica, koja je mislila da bi njen Eduardo bio za to
pogodniji, i drugi koji su mislili da je mali to zasluio. Ivica nije znao to bi
mislio o tome, jedino je postajao sve tuniji to se dan vie pribliavao kad je
imao da napusti obitelj
Ivica se probudio u bunilu i ne shvaa gdje je. Dvadeset mu je godina i upravo
se probudio u niskom krevetu, na pernatim jastucima, a pored njega lei golo
ensko tijelo, utjelovljenje najvee ljepote i on se sada pokuava prisjetiti to je

bilo i kako je ovamo dospio. Juer je u domu illustrissimusa odrana gozba i

pozvani su svi lanovi drutva Poniznosti i u strpljivosti,za ijeg je predsjednika
illustr. izabran ve jedanaestu godinu za redom. U ast te gozbe je Meceni
jedan poet tj. pjesnik napisao govor. Poto mu je rukopis bio odvratan, Vana tj.
Ivica ga je morao prepisati i iz toga prijepisa je Mecena uio. A uio ga je
mjesecima i patio se snjime, te ak vie puta optuio Ivicu da je krivo prepisao.
Kada je shvatio da je Ivica nauio napamet sav govor, kao kakvo udo od
mladia, od pukog prepisivanja i neprestanog sluanja, predloi da Ivica
u njegovo ime odri taj govor, kao dokaz illustr. dobroinstva. Ivica je
to naravno odbio jer to nije bilo u skladu sa tradicijom. I tako je jadan Mecena
se patio po par mjeseci sa tim govorom. Na koncu ga nije savreno izrecitirao,
ali su ga svi i pohvalili i zatim su cijelu veer samo jeli i astili se ukusnim
slasticama. U kasne none sate illustr. su morali odnijeti u njegove odaje jer nije
mogao sam, ljudi su se pijani i siti razili, a na Vani i oru je ostalo raspremiti
sve. or je Ivicu poslao u sobu, njihovu druinsku sobu koju su dijelili, a
on je, ostavi sam, navalio na ostatke hrane kao da nema sutra.
Na putu prema druinskoj sobi,Ivica je uo kako ga Laura zove i to je bilo
zadnje ega se sjeao do tog jutra.***Ivica lei kao djeak jo u postelji i sanja
o koli koja ga eka sutradan. Zau majin glas gdje pria sa njegovim
ocem. Majka se jada da to je ona skrivila Bogu da joj tako
uzimaju prvoroenca, a otac odgovara da samo ona moe znati za to
ju kanjavaju te da i njega obuzima crv sumnje po tom pitanju, na to se ona
uvrijedi i ree mu da ona ne zasluuje takav manjak povjerenja. Ivica se
probudi i ree da je vrijeme da ustanu, ali ga roditelji samo potjeraju opet
spavatiSutradan ujutro spremie se Ivica i Joica i sa uiteljem sjedoe u
konjsku zapregu i krenue na put prema velikome gradu. Majka im je
dugo mahala sa suzama u oima a Iviina mlaa braa i sestra vikae mu
zbogom. Vei dio puta je prespavao ali se zaudio kad je vidio gospodski grad.
Prolaznici su ga ismijavali kada je svakoga ponaosob pozdravljao sa hvaljen
Isus, kao dobro odgojeno seosko dijete. Sa ocem i uiteljem je veerao u
oblinjoj krmi gdje su se dobro poastili a potom su otili do dvora
milostivoga illustri. I tamo susreli ora, koji se s njima uputio u kupovinu
Iviina novog odijela. idov Jaihteles im je ponudio lijepo odijelce ali je za to
traio previe i nije se isprva htio nagaati, ali na koncu je morao,
poto Iviin otac nije htio odustati i uspio je cijenu drastino spustiti. Tako
obuen je mogao napokon pred illustr. ali ovaj mu je samo rekao da bude dobar
i pomae dobrome kumordinaru oru i to je to. Ivica bje razoaran a

njegov otac isto tako. Tada su upoznali domaicu, frajlicu, koja ga

uputi da se svaki dan moli za milostivoga dobrotvora, na to joj je or iza
lea pokazao da nije ba posve zdrava. Zatim ih je or gospodski
ugostio u svojoj, druinskoj sobi, a bilo je tu svega. Ivica je po prvi puta
probao pivo i nije mu bilo jasno zato to pie toliko godi njegovu ocu i uitelju.
Potom ih je kumordinar odveo u kavanu, gdje je prvi puta probao kavu. Niti
ona mu se nije svidjela. Njegov otac nije znao kao ni Ivica kako se ponaati u
kavani, te se opekao vrelom kavom kada je probao naiskap popiti gorku
tekuinu. Kada je nakon toga jo izvadio pogau iz torbe i stao jesti, izazvao je
podsmjehe na susjednim stolovima te je do kraja osramotio svoje roaka. Te
veeri se otac oprostio sa sinom i seljaci su se vratili kui. Ivica je ostao u gradu
a u prsima mu bjee teko te se malne sjeao svih lijepih uspomena sa
obitelji te koliko se grad razlikuje od sela naroito zato to nikoga ne zna u
gradu. Te veeri su u druinsku sobu, sada kumordinarevu i Iviinu, doli sluge
iz drugih kuanstava. Bili su tu Petar, pleata ljudeskara,ljepotica Helena,
Anica, kumordinarova draga, Tomica i Evica, mladi ljudi tek izali iz
obiteljske kue te naravno sam or. Gostili su se ostacima veere dok je lustri
spavao i Ivica se nije mogao prestati uditi njihovim razgovorima koji su bili
nadasve prosti i raskalaeni. or se pravio kao da je gospodar kue, dok mu je
Anica povlaivala, znajui da doista ima visok poloaj u kuanstvu. Tomica i
Evica su bili jedini koji naizgled se nisu uklapali jer su samo utili i pili te sluali
prie poput Ivice. Nije mogao dugo zaspati pored takova drutva. To se
ponavljalo tako svake nedjelje dok je Ivica dugo godina bio u kui lustri. Dugo
vremena je spavao na tvrdoj klupi i obavljao svakojake poslove bez obzira na
kolu. naime, puno puta bi ili zakasnio ili jednostavno se ne bi uope pojavio na
nastavi jer ne bi stigao. ora nije bilo briga, jer u njemu nije vidio aka ili
roaka ve slugu.*Dobrotvor ilustriimu bio je neenja. Pretpostavlja se da
prezire brak zbog vlastitog mutnog podrijetla. Njegov nesueni otac bio je
providnik na vlastelinstvu velikaa T. Imae providnik prvu enu, mladu,
pobonu i njenu koja mu nije podala djece. Ubrzo je ona skonala i jo
za njena ivota se providnik bio pobrinuo za njenu nasljednicu. Ugledao je
jednu bujnu crnku koja mu je zavrtjela glavom u dalekim zemljama i
dovedoe ju. Nije samo on buktio pod njenih pogledom nego, dapae,
sav mlai muki svijet na vlastelinstvu. Providnica Amalija bijae
ljepotica obuzeta poudom ali dovoljno lukava da ju njen mu ne uhvati u tome
niti je ikada u bilo to sumnjao. ivjeli su tako dok se najednom nije proirio
glas da se vlastelin vraa jer mu je dosta putovanja po svijetu. Cijelo selo se

pripremalo na doek a providnica se neto primirila i

postala zamiljena. Kada je doao vlastelin, ona je bila u svojem stanu i
sa prozora promatrala doek. Vlastelinove oi su susrele njene i on se osvrnu i
drugi put te plane strast izmeu njih. Sve ostale ljubavnike je otjerala a njena je
prigrlila svim srcem. U poetku je vlastelin neprestano prigovarao
njenome muu da ne obavlja dobar posao i providnik je razmiljao da
se odsele. Amalija to nije dozvolila i odgovorila ga. Nakon toga
je providnik dobio promaknue na poslu i sada je bez
prestanka stalno negdje putovao po vlastelinovoj zapovijedi. Za to je
vrijeme vlastelin zamijenio providnikovo mjesto u branome krevetu. Neko
vrijeme su mislili da imaju dobar odnos dok Amalija na koncu nije zatrudnjela.
Vlastelin je bio presretan jer je znao da je njegovo dijete, dok Amalija nije bila
sigurna to napraviti. Na koncu je svome muu rekla da je njegovo dijete jer se
jedino on mogao zakonito brinuti o djetetu. Dok je providnik drao
Amaliju u zagrljaju naiao je vlastelin i vidio ih te sve shvatio. Prestao je
dolaziti Amaliji. Nakon nekog vremena, dok su radili na polju, proao je pored
seljaka vlastelin na podivljalom konju, pribliavajui se provaliji. Nije
mogao zaustaviti i panino je vikao i providnik mu je junaki skoio u
pomo. Pri toj akciji spaavanja jeizgubio svoj ivot i zajedno sa konjem
zavrio u provaliji. Na njegovo mjesto je doao starac koji je, za razliku od
tiranina providnika, bio poten i svi su ga cijenili. Vlastelin je ubrzo napustio
imanje i s njime je otila i providnikova ena. Ona je rodila u svijetu dijete koje
mu se toliko radovao providnik. To e dijete postati dobrotvor illustrissimus.
Kada je mladiu bilo 25godina, ostao je sam na svijetu i mogao troiti oev
silan imetak kako god je htio. Provrela u njemu majina pohotna krv i provodio
je tako raskalaeno svoje dane, vrebajui ljepotice uz pomo svojih vjernih
slugu, naroito crnim Jakovom. U susjednom selu je tako ugledao
gizdavu vilu Doricu kako su ju seljani nazivali i smjesta ju je elio. Ona je bila
ve udana i posve predana svome muu, marljiva i plemenita. Odbijala
je lustri. sluge i sada se crni Jakov dosjetio kako napokon dovesti Doricu
gospodaru u krevet. U selu je postojao poznati seoski tat tj. lopov Mikula,
Ciganin, koji je malo- malo odlazio u pohode i krao svakojaku ivad. Ubrzo je
Mikula bio optuen da je ukrao osam gospodskih purana. On je pod
silnim mukamapriznao da mu je ortak bio Mato Zorkovi, Dorin mu.
Mato je bio jak i visok seljak, kratkolica, ali odrjeita i jasna pogleda. Poten u
svakom pogledu. Da je bio lopov je bilo isto nevjerojatno, ali u tali su mu pod
sijenom doista nali tih osam purana i Mato je bio odveden u zatvor. I Mato i

Dorica su znali da nije nita skrivio ali nisu znali kako to dokazati. Dorici
je priao bio Jakov i rekao joj da bi bilo najbolje da ode do njegova
gospodara koji je na visokom poloaju i on e joj moi
pomoi ukoliko ga zamoli. Dorica na koncu povede sa sobom jednog
starca i ode do mladog lustri. Starca je Jakov lako napio i odveo od Dorice, koja
je cijelu no provela zakljuana u sobi sa lustri. Nakon te noi izgubila
je razum zbog silovanja, jo ju je i Jakov uzeo odmah po izlasku iz sobe
njegova gospodara. Meutim, njena mua su pustili doista iz zatvora. Kada se
vratio kui ugledao je polu ludu Doricu koja mu je sve ispriala. Bijesan, i sam
polu lud, izaao je sa sjekirom i vie se nije vratio. Tog istog dana je
buknuo poar u selu, ba u kui Zorkovievih. Seljani su pokuali
ugasiti vatru ali bezuspjeno. Dorica je izala iz zapaljene kue
smijui se. Tek kada se dosjetila svoje vjenane krune u krinju,trei
se vratila u kuu. Isti starac kojega su napili i kasnije pijanog vratili kui,
okuraio se i nije htio dopustiti da ju jo jednom mu uzmu ravno pred oima.
Na starakim rukama ju je iznio van i onesvijestio se. oboje su preivjeli ali
Dorica je bila unakaena, desno joj je oko bilo slijepo a desno
rame opreno vatrom jer je na nju pala bila gorua greda.
Njenome muu nije bilo ni traga ni glasa. On je, u biti, vucarao se po umi
traei Mikulu. I doista je ubrzo sreo toga Ciganina koji mu je rekao zato je
smjestio i njemu i njegovoj eni te ih oboje unitio. Ciganinu je odsjekao obje
ruke te ga objesio. Crni Jakov je pretpostavio da je Mato ubojica i nije izlazio iz
kue. Nakon par mjeseci je zaboravio na cijeli sluaj sa Doricom i te veeri ga
je sreo Mate. Premda je upucao bijesnoga seljaka, ovaj se skupa s njim bacio
u provaliju i tako su obojica skonali. Dorica je godinu dana ila od
kue do kue, premda nikada nije prosila, seljaci su znali njenu sudbinu i
davali joj mjesto za spavanje te hranu. Nakon godine dana je lustri. prireivao
nekakvu zabavu u selu i Dorica mu je prila, uvi njegov glas. Rekla je
jednostavno: Udijeli i ponovila to par puta, na ope uenje seljaka jer nikad
a nije prosila, dok nije na koncu pukla i bacila se na njega vritei da joj vrati
srce i duu. Dobrotvor je pobjegao sa nekoliko ogrebotina i otiao putovati
svijetom. Kada je ve ostario,nastanio se u gradu i zazidao tamo prelijepu kuu.
Bio je lokalni dobrotvor tj. mecena i tovan od graana naveliko.*Bijae Ivici
ve devetnaesta godina. Prvih dana ljeta doe or i obavijesti ga sav uzbuen
da dolazi nova roakinja i tienica u lustri. dom. Toga dana je bio pozvan kod
lustri. i ovaj nije mogao povjerovati da je Vana toliko narastao i da je pravi
stasiti momak. Upozorio ga je da pazi to radi sa njegovom tienicom tj.

da smije gledati ali ne i dirati. or se na to samo cerekao jer je on u ali

doista bio rekao da je Vana ve dobrano zabrazdio sa gradskim djevojkama i
da se lustri. ima razloga bojati za svoju novu tienicu. Nakon par dana je stigla
i tienica a Ivica nije ju iao doekati. or mu je rekao da je ljepotica i htio se
kasnije i sam uto uvjeriti. Nakon to su svi zaspali otiao je do njenih vrata i
pokucao tri puta. Hitro se sakrio iza stupa i gledao tko e otvoriti. Meutim,
vrata je otvorio lustri. i otiao je iz njenih odaja. Prestraen to je zamalo
uhvaen, vratio se u svoju postelju. Sutradan je rano ustao, po obiaju,uzeo
knjige i otiao u vrt itati. Ovaj put mu se pridruila i nova tienica, prava
ljepotica, koja se predstavila kao Laura. Kada je saznala da je on samo
siromani ak, uzela mu je ruke i gorljivo rekla da osjea kao da su pravi brat i
sestra jer i ona nema nikoga na ovome svijetu. Ivica nije mogao normalno
razmiljati, naroito kada ga je uzela cjelivati u glavu. Sluajno je pitao za
njenu povezanost sa mecenom na to se ona uvrijedila i otila. alio je
danima nakon toga i elio ju je vidjeti ali ona ga je izbjegavala. U vrt je
odlazila tek nakon to je bila sigurna da je ve otiao u kolu i da ga nema kui.
Poslao joj je pismo u kojem izraava iskreno kajanje zbog svojega ponaanja i
govorei joj da jo danas naputa to mjesto. Trik mu je uspio i ona je izala iz
svojih odaja te su se sastali u vrtu. Bio je obuzet strau te joj je, priavi joj sa
lea, poljubio vrat i stao cjelivati ramena. Ona je na to samo rekla da
treba usporiti. Izlanuo je da se eli pomiriti. Ona se poela smijati a u oima
je imala onaj pogled koji obino imaju grabljivci kada gledaju plijen. Bio je to
prvi put da je vidio njenu pravu stranu ali je istom primijetio ora da izlazi iz
kue sav pospan. Na brzinu su se pozdravili ali je on vidio kako Vana odlazi
od nje i pomislio kako zapravo bjei od nje. Zezao ga je kasnije da je podobniji
za popa nego za suca. Ivica i Laura su se poeli redovito sastajati premda kratko
i on je tota saznao o njoj:Od kada pamti ivjela je sa ocem i starijom
gospoom imenom Ivana koja ju je odgajala, jer je njena majka umrla od
prehlade kada joj je bila svega godina dana. Njen otac je bio krepak ovjek
od kojih etrdeset godina. esto je izbivao iz kue i putovao da bi to
vie zaradio za svoju kerku. Ivana ju je odgajala i uila. Jednom ju je tako otac
uzeo u naruje i poeo plakati, govorei da e ona
vjerojatno ubrzo ostati sama na ovome svijetu. Ubrzo je ula razgovor
njegov sa staricom. On joj je govorio da ju moli da se pobrine za Lauru jer on
osjea da mu se blii kraj. Tako to bude inae sa sranim bolestima. Starica je
bila sumnjiava jer je izgledao posve zdrav. Ubrzo je strana nevolja snala
Laurinu obitelj. Drutvo njena oca se raspalo i oni su financijski propali. Morali

su napustiti lijepo ureeni stan i nastanili su se u jednom seocetu na tavanu

kojega je jedna obitelj iznajmljivala. Laura je ubrzo zaspala i ujutro se
probudivi nije mogla nai svoga oca te je otrala dolje i upoznala jednu enu u
kuhinji. Ona se predstavi kao gospodarica kue i ree joj da e se njen otac
vratiti kasnije a da se ona dotle moe igrati sa njenim sinom Ferkonjom. Taj je
djeak bio dosta ruan i slijep na jedno oko. Ferkonji je taj dan Laura trebala
biti ena i njegova majka je otila u kuu. Lauru su djevojice na ulici prihvatile
i poele su se igrati, prozvavi je kneginjom. Na njenom odijelcu je
bilo puno zlatnih i srebrnih puceta koje su deki gledali i Ferkonja je
polako, jedan za drugim,otkidao i s njima se kladio da bi na kraju sve
izgubio. Bijesan, poeo ju je udarati, jer je ona naravno bila kriva to je imala
tako lijepu odjeu. Jedan djeak, zidarov sin imenom Damjan,obrani Lauru i
Ferkonja pobjee kui, prebijen i osramoen. Laura ga je slijedila jer nije imala
kuda. Ferkonja se potui majci to se dogodilo i ona se smije. Priila je Luciji na
haljinicu puceta sa mueva zimskoga kaputa. Kada je to njen mu
vidio, poludio je i htio noem otrgnuti puceta. Lauru je ena odvela na
tavan i obraunala se sa muem. Njen otac se vratio usred noi i sve
mu je ispriala. On se grdo posvadio sa Ferkonjinim roditeljima i ve sljedeeg
dana je planirao se iseliti. Laura mu je spavala u naruju ali ga ujutro
nije mogla probuditi. Bio je mrtav. Ferkonjini su ju roditelji uzeli kod sebe i
tako je odrasla u toj kui. Snivala je o uspomenama i vukla se i stvarnosti.
Ferkonjin tata nije bio time zadovoljan i esto je pijan ju napadao dok bi ju
njegova mati branila govorei o nekakvom novcu kojega ona donosi u kuu.
Ferkonja je takoer rastao i naalost postajao sve runijim ali mu je Laura
prirastala srcu. Svake subote bi joj neto darovao, jer je i sam radio pa je mogao
od toga joj neto kupiti. Njegovo jedno oko znalo je esto strastveno
gledati u nju i njoj je bilo neugodno jer nije znala to znae te njegove
promjene raspoloenja. Na jednom izletu kada je bila ve djevojka poslali su
nju i Ferkonju na izvor po vodu. Ferkonja ju je vodio duboko u umu i nekoliko
puta ju je uhvatio u zagrljaj na to bi se ona iskoprcala bijesna i vrijeala ga da
se tako se ne moe s njom ponaati. Na povratku se izgubila i kada je
saznala da ju je namjerno pustio da se izgubi pobjegla je od njega. Bio
joj je udan jer ju je uvijek nazivao svojom, govorei da e biti ili
njegova ili niija. Dok je bjeala po mraku pala je u provaliju i gadno si
ozlijedila glavu te povrijedila jednu nogu. Bila je u nesvjestici par sati ili
vie dok ju je nije pronala jedna starica imenom Huda koja joj je
pomogla sa svojim ljekovitim travama koje je ba skupljala i izvukle su se kroz

jedan uski tunel iz te provalije. Dugo su hodale i Lauri posta jasno iz razgovora
sa Hudom da ju vodi dalje od ljudi, dublje u umu, gdje starica ivi sama,
zazirui od ostatka ovjeanstva. Kada su stigli pred kuu, stajali su ispred neki
ljudi koji su srdano pozdravili staricu. Meu njima je bio i bunda, kljast
ovjek, kojemu su sa dugakoga i jakoga tijela virile dvije sitne noice. Svaki
od posjetioca bio je bolestan na neki nain. Lauru je odvela u kuu,
u jednu posebnu sobu koja je bila posebno ureena, kao one u gradu i
dala joj jesti te otvorila vrata u zidu i nestala u peini. Lauri se nije spavalo te
je izala van i vidjela kako Huda kuha iznad velike vatre u brojnim loniima
raznobojne trave. Kada je zavrila sa pravljenje mljekarija, Laura joj je
pomogla podijeliti ih i zauzvrat su joj dali novce. Laura je tri godine ostala sa
ljekaricom, koja ju je uila travama. Smatrala je da e joj ovdje biti bolje nego u
gradu, ali nisu joj ile ba trave, valjda nije imala volje. Starica outi da e ona
ubrzo na onaj svijet te ju odlui poslati u grad nekom svome roaku, dobrom,
samotnom i bogatom starcu. Za par dana je dola jedna starica i odvela
ju od Hude, koja je Lauri na rastanku dala jedan kovei koji je bio
dosta teak, kako bi je se Laura sjeala. Tako je zavrila u kui mecene. Ivica se
nakon proslave za proglaenjem mecene jedanaestim putem zaredom za
predsjednika drutva Poniznosti i u strpljivosti vraao u svoju sobu kada je
zauo da ga Laura zove. Uao joj je u odaju i proveli su prelijepu no.
Ujutro se zaulo lupanje na vratima. Bili su to kumordinar i mecena,
traili su Vanu. Vana se u strahu sakrio iza zavjesa u ormaru ali ubrzo su ga
nali. Mecena je drhtao od bijesa i nevjerice i otpustio ga je iz slube. Laura je
stala u njegovu obranu i rekla da je on njen, kao to je i Ivica rekao. U
druinskoj sobi ga je ekao otac, blijed, koji je doao po Ivicu da ga odvede
kui majci na samrtniku postelju jer ga je htjela jo jednom vidjeti prije nego
umre. Ivicu je bilo stid to se tako neodgovorno ponio i bio je na odlasku kada
mu je put preprijeila Laura. Zacrvenio se pred ocem kada ga je Laura nazvala
svojim i utisnula mu neki teki kovei u ruke, rekavi mu da e se uskoro
vidjeti. To mu nije bilo lako za povjerovati. Drugi dioU registraturi bijae mir
i tiina jer kada je govornik zavrio dio prie svi su ve bili pozaspali. Sada su
se uli koraci potovanog gospodina registratora i akti su se opet probudili.
Mlai akti su negodovali zbog latinatine kojom se korite stari akti, jer ne
razumiju to oni govore. Nastoje potom umanjiti vanost toga jezika jer
njime nitko danas u stvari ne govori. Neki su mlai akti zapoeli
raspravu o knjievnosti toga vremena. Jedan dugonja ustane i ree da hvali

hrvatsku poeziju iz 1869. i 1870. dok nita to dananji pisci piu on

ne ita niti planira itati. Tako su seoni prepirali ak i kad je registrator
uao. Bio je to ovisok starac, kratko ostriene, upave i posve bijele glave.
Obrazi uski, dugaki, brci crni i sputeni. Lice mu unakazuje plosnati,
velik,crveno-modar nos. Kada je sjeo Ivica u stolicu pripali lulu, otvori svoju
biljenicu sa crnim koricama i dugo je dugo pisao. Nakon nekog vremena je
uao u sobu njegov mladi pripravnik, pomno obrijan i zaliven gospodini.
Htjede mu u ali i bezbrinosti uzeti biljenicu ali Ivica se naljuti. Zatim
se zau kucanje i ue jedan seljak i zatrai da razgovara sa registratorom.
Zamoli ga da u registru pogleda njegovu parnicu i ree mu kakve su mu anse.
Zavadio se sa susjedom idovkom bio oko gusaka i trai pravdu. Ivica mu ne
htjede pomoi jer ovjek nije imao nikakve dokumente za predoiti. Nato
uskoi mladi i pomogne seljaku, na Iviino nezadovoljstvo. Dade seljaku
naposljetku svoju posjetnicu sa dosta dugakom titulom: Matin Vinko
Slavoljub plem. Planti-Plantanovi Semeunov de Rodnagora itd. Mladi ukori
starijega nadreenoga zbog nesusretljivosti a Ivica mu spoitne da mu se ne
smije mijeati u klijentelu.Za to su vrijeme se akti upitanog sudskog procesa
vodili raspravu o konanome ishodu. Svaali su se sve dok ih registar nije
utiao. Iza treeg, etvrtog brda od Zgubidana Joice i maloga Kanonika
izdizala se vrsta i lijepa zidanica. Bijae to prelijepa kua i imanje seoskoga
bogatuna, vinskog i konjskog trgovca Medonia. Bio je on poznat nadaleko jer
je seljacima pozajmljivao novce bez kamata ali nije traio povrat u novcu nego
u prirodnim darovima, kao to su vino, ito ili togod drugo, onoliko koliko je
iznosio njegov zajam. Zato se u kasnu jesen moglo uti mnogo kola koja
napunjena darovima idu put Medonia. Seljaci su uzdisali nad tim bogatstvom i
irile su se mnoge glasine kako je Medoni sklopio pakt sa vragom i da mu sam
neastivi uva ulaz u podrum u kojem skladiti sve darove. Zato je tako
poboan da bi spasio svoju prodanu duu kojoj ionako nema spasa. Mali
Kanonik je takoer bio jedan od Medonievih klijenata. I ove je jeseni
natovario kola te sa kravom i juniem te sinom Mihom krenuo je prema
Medoniu. Na putu je pripovijedao utljivome sinu u emu je
Medonieva tajna. Seljaci misle da svo to ito i vino koje se uglavnom
doprema nije neto naroito bitno ali tu se varaju. Medoni ima mlin i svo ito
samelje u vrijedno brano te sve to lijepo skladiti. to ne proda po svojoj nekoj
cijeni jednostavno spremi i eka dok ne sine povoljan
trenutak, recimo glad, i onda po skupljoj cijeni proda i to. Kao konjski
trgovac jo i vie zaradi. Ide po sajmovima u Maarsku, Italiju i tamo

gotovinom brzo i vjeto kupi i do stotinu konja te ih onda proda po dvostrukoj

cijeni. Uvijek je tako na dobiti. Zna sa svima razgovarati i poteno se cjenkati
tako da uvijek bude na debeloj koristi. Kanonik razmilja da Miho ode u
njegove slube kao pripravnik i tamo neto naui, jer je marljiv premda
mualjiv i mogao bi se u budunosti dobro okoristiti sa tim znanjem.
Spomenuo je tu ideju ve Medoniu i ovaj je rekao da nema problema.
Kanonik ismijava pokuaj Joice Kimanovia da kolovanjem pobolja
sinu ivot jer smatra da je novac bitniji od titule. Naime, i u gradu se
Medoniu klanjaju to suci to sveenici i rado bi mijenjali pozicije za barem
pola njegova bogatstva. A Miha, crnomanjast, nizak i zbit mladi,
kojemu se line, osuene kosti udno blijetile, odavajui neku ukoenost,
rasuivanje i trpljenje seljako, samo kima glavom i rijetko mu kada odgovara
ili suprotstavlja. Stigli su tako do brda Laloke na kojemu se nalazi Medonievo
imanje i zapnu Kanonikove ivotinje i ne mogu dalje same. Medoni zau
Kanonikovo psovanje i izae van te pozove svoga slugu Stipu da im pomogne
sa volovima Bjelanom i Rosonjom. Stipe natuknu Kanoniku da nije u redu tako
staru kravu i mlado june putati nositi tako teak teret. Miha odvede ivotinje
da se odmore u hladu a mali Kanonik i Medoni ponu razgovarati. Mali
Kanonik ponovi svoju ideju da Mihu Medoni uzme za gonia kada ode na
konjsku trgovinu u Maarsku, da nee poaliti jer Miha mu moe biti samo
od koristi. Ovaj se sloi da ivot njegovih gonia nije lo. Odvezu svo
vino u podrumi tamo stanu zabezeknuti i Kanonik koji je to ve vidio, i Miha.
Tamo su mukarci poeli kuati razliita vina a Mihu su poslali u kuhinju da
kae enama neka prostru stol. Miha, premda utljiv, zna kako odgovoriti na
enska podbadanja, naroito ona gospodarice Margarite. Ona je bujna,
zgodna, blijede puti premda su joj ve 35, ali dobro se dri jer ne radi
sve teke poslove ai dobro jede zbog mueva posla. Druga ena u kuhinji je
jedna polu slukinja polu roakinja,iji izgled jednostavno odbija ljude. Trea
ena bijae tek djevojka, kerka Medonia i Margarite, koja nije bila lijepa.
Lice joj je tupo i osoro a poneto i hrapavo, pa nekakvim crvenkastim i
modrikastim, negdje napola zgnjeenim mesnatim bobicama. Oi su joj
nerazmjerne, desno vee, i inilo se da je razroka. elo joj je nisko i izboeno
prema naprijed a nos pri korijenu irok, a pri vrhu zailjen i malo zavinut. Nije
bila seoska ljepotica i to je znala ali je isto tako bila svjesna bogatstva koje
ostaje iza njenih roditelja i esto je znala rei svojim drugaricama Mladii
ljepote varaju, a bogatstvo ene, pa bilo ono razroko i gluho s ime su se one
morale sloiti. Meutim, ona nije naroito voljela muke, pa tako je prezrivo

pogledala i Mihu. Njih trojica su u podrumu kuali vie vina i potom jeli za
stolom zajedno sa enama. Na putu kui mali Kanonik je razmiljao
naglas i smiljao razne planove. Medoni je Mihi rekao da za tjedan
dana idu u Furlandiju i da se spremi. Kanonik je Mihi rekao da dobro pazi na
sve toMedoni radi tako da u budunosti i sam se moe time baviti. Justa,
Medonieva ki, isto tako mu je dala ideju da mi Miha mogao u doglednoj
budunosti lako postati Medoniev zet, samo ako se mladi zna ponaati sa
Justom. Tik pred kuom sreli su Joicu, koji se sa punom torbom uputio sinu u
grad. Izrazio je negodovanje to mu sin ne ui za sveenika nego za suca ali
poto ga gradska gospoda hrane i obrazuju, onda valjda oni imaju pravo to
odluiti. Kanonik mu ree da je bio kod Medonia i odnio vino, u biti mot jer
je pomijeao vodu sa vinom. Zaudilo ih je obojicu to Medoni nije prethodno
probao vino kao inae. Joica ree da i on mora posjetiti Medonia uskoro i da
e to obaviti po povratku iz grada i odoe svaki svojim putem.
Doao je dan Velikoga petka i jutro je osvanulo vedro ali okovano debelim
mrazom, to se meu seljacima tumailo kao lo znak. Sreli se mali Kanonik i
Joica na brdu u rano jutro i to upravo komentiraju. Zanima kanonika otkud to
pa su gospoda dola na selo za blagdane? Naime, Ivica se vratio kui i
poveo kumordinara sa sobom. Kanonik komentira kako se blago Joici
jer on barem vidi sina na Uskrs dok njegova Mihe nema i nema. Otkako je
postao Medoniev uenik samo luta po svijetu i zgre novac i nikada ga nema
kui. Medoni je silno zadovoljan Mihinom pameu i snalaljivou i vidi se
da e biti i bolji od Medonia u trgovanju konjima. U podrumu ak ima i
kovei za koji pretpostavljaju da je pun novaca jer je teak kosam vrag a
nitko osim Mihe ga ne moe otvoriti. Rastanu se njih dvoje. Joica ode
pozdraviti kumordinara i Ivicu koji dulje spavaju, ta gospoda su navikla na to.
Kanonik je ostao na plotu i gleda te razgovara sa orom koji je izaao van i
smjesta zatraio vode da se umije i uredi. Ukori otro Iviinu majku da je
posuda prljava a voda mutna te da na selu ne moe drugaije nego biti prljavo.
Njegova mati bje postiena i ode po novu vodu ljuta to je to uo ba
Kanonik jer zna da su mu oni trn u oku i da e se o tome uti po
itavome selu, jer taj je ovjek jako volio traati i samo loe stvari uvijek
irio o Ivici i njegovoj obitelji. or se na koncu oprao sapunima i ispljuskao
vodom da je to letilo na sve strane a Joica i Kanonik su ga samo gledali kao da

nije sa ovoga svijeta jer se na selu ne odvaja puno vremena za higijenu, jer se
ipak mora raditi. or je jo i kosu uredio svakojakim mastima pa se i ona
sjajila. Ivica se umio i poeljao ali za takvim mjerama nije rado nikada
posezao te je s podsmjehom gledao ora. Kumordinar ode u selo da se nae
sa uiteljem i drugim svijetom koji su ga pozvali na objed ali Ivica radije ostane
kui. Uskrs je ipak obiteljski blagdan i tradicija je da svi ostanu kui i da se ne
ide u pohode. Njegova mati je u punom pogonu i pravi pogau
te kuha i pripravi male pogae za svoju mlau djecu jer su oni od ranoga
jutra na pai i uvaju ivad. Ivica ih rado odnese. Martica bijae najstarija sa
deset godina, Mati bjee pet a Dorici sedam i svi su jako voljeli svojega brata.
Na pai je Ivica po prvi puta nakon dugog vremena vidio Anicu, Kanonikovu
ker i nije je se mogao sjetiti jer je malena izrasla u prelijepu djevojicu od
dvanaest godina. A Anica je uprla svoje prelijepe oi u njega i iskusnom oku
bje jasno da je zaljubljena ve dulje vrijeme.

Osvanulo je Uskrnje jutro i bilo je lijepo premda neto hladnije. Mali Kanonik
po obiaju silazi niz svoje brdo sa etom djece iza sebe a na kraju kolone ide
njegova ena koju su nazivali Duga Kata. Ona je bila dobra ena koja dodue je
bila stroga ali potena i nikada nije traala niti ogovarala te su ju druge ene
zbog toga jako cijenile. Zato je njen mu bio dovoljan traar za oboje! Taman
kada su se spustili primijeti Kanonik Joicu kako silazi sa svojom obitelji.
Kumordinar se posebno sredio i sav se sjajio sa prstenjem na rukama. On
uspori da ga su stignu ali njega ena dugim koracima nastavi svojim putem
zajedno sa djecom. Stigoe oni u selo i prooe pored krme
idova Rajhercera kada iz nje iznjedri snena glava Mihina. Momak
se bio vratio dan ranije i radije ostao u idova piti nego se vratiti kui, kako se
valjalo. On pozove svoga oca na koju kapljicu prije mise ali ovaj ni ut. Da na

Uskrs ide u idovsku krmu, gdje toga ima? I zazvonie zvona i pone misa.
Nakon obreda kree povorka iz crkve sa kriem naelu a iza stupaju ljudi, po
dvoje u redu. Miha stane do Medonia i omete tu tradiciju. Kumordinaru nije
bila po volji Mihina gizdavost jer su seljani oima gutali obojicu.
Kumordinarevo je odijelo bilo gospodski i prije za grad nego za selo ali Mihino
je madarsko odijelo izazvalo veu pozornost jer se meu seljacima vie
cijenilo, ta znali su koliko kota i da je to momak zaradio. Nakon
povorke su ostali ljudi u grupicama priati. Miha se stvori uz
Medonievu Justu. Otkako je Miha postao poznat nadaleko i otkako je njen
otac ga stalnohvalio, rastopila se Justina oholost i svidio joj se, a nije kodilo to
je bio jako bogat tako mlad. Bilo je onako kako je mali Kanonik sebi
razmiljao: Miha je kod Medonia tota vidio i iskoristio to najbolje te zgrnuo
veliki novac a sa Justom je znao se ophoditi te ju je lako pridobio. Kanonik je
na sve samo trljao ruke. Na Justinu pisanicu je Miha njoj za Uskrs podario
ogrlicu od bisera koja se sjajila i izazvala veliku zavist u njeni prijateljicama.
Kanonik je komentirao sa Medoniem da su dobar par i da e uskoro svatovi, a
Medoni nije rekao nita to bi dalo naslutiti drugaije. Za Mihu bi to bio pun
pogodak poto je Justa jedinica i svo bogatstvo Medonia bi ilo Mihi u ruke,
skupa sa njegovim vlastitim. Kumordinareva oholost ne eli priznati da
je novac bolji od titule, kako na selu tako i u gradu. Poli tako
Medoni, Justa, Mihai Margarita kui a iza njih ide sluga Stipe. Margarita se
nekako okomila na njega ali on ju samo sijeva poudnim pogledom, na koji
ona rado odgovara. Miha i Justa ostanu na krianju drei se za ruke malo
dulje. Sutradan svanu uskrnji ponedjeljak i sav svijet grane u krme da
slavi piem i hranom. Bile su tu dvije najpoznatije krme:
krma krojaa Trepetljike te idova Rajhercera. Stariji svijet ide u
Trepetljikovu na to gazdarica zadovoljno trlja ruke ali sa nevjericom i bijesom
gleda kako njene redovne muterije radije odlaze u idova. Tamo se okupilo
puno ljudi a Joica svira svom snagom na bajsu. Bijahu tu u jednome kutu
Miha, Justa,mali Kanonik, Medoni i gazda i gazdarica prepoznae goste
voljne platiti te rado im ispunjavae sve elje. Ubrzo stigoe i Ivica, kumordinar
te neki pisar i sjedoe u drugi kut. Prepucavanja su ubrzo poela. Jedna strana bi
traila jednu pjesmu a druga drugu i muzikai nisu znali koga sluati.

Kumordinar se tako sukobio verbalno sa Kanonikom i Mihom a izbila jei

velika tua. Trajala je dosta dugo i puno je ljudi otilo okrvavljene glave dok im
je u uima umilo od previe vina. Kumordinar je dobio po nosu a i nokte si je
u korijenu izbio te se odvukao nekako do oblinjeg potoka da ispere rane. Tu ga
je pronaao i Joica te su oboje nekako krenuli kui. Malo zatim su na isto
mjesto doli i Miha i mali Kanonik, takoer vida tirane. Kumordinar je Mihi u
borbi razderao itavo odijelo kada je povukao ovratnik prema donje i lea su
mu bila gola i prepuna krvi. Justa je u poetku takoer krenula u borbu, stojei
do svojega Mihe i branei ga te mlatei akama okolo kao furija. Njen otac ju je
jedva odvukao kui.*Prola su Tri kralja ali ljuta zima nikako ne jenjava.
Meutim, cijelo se mjesto priprema na veliki dogaaj: vjenanje Mihe i Juste.
Okolo kolaju mnoge glasine o tome dogaaju, npr. kako se Duga Kata otro
sukobila sa Margaritom kada je ova izjavila da je protiv toga i da umjesto toga
eli da joj se pastorka uda za slugu Stipu. Kata joj je jasno rekla da zna ona da
ona to radi za sebe, da ne udaje pastorku nego sebe i Margarita je na koncu
popustila pred takvim napadom. Kanoniku pak nije bilo po volji to je Miha po
vjenanju trebao otii u Medonievu kuu, a ne Justa u njegovu, ali Medoni
mu ree da ima dovoljno djece ali on pak samo jedno i da mu je Miha potreban.
Slavilo se obilno dobrih osam dana. Pomirili su se bili Joica i Kanonik te je
Joica svirao Mihi na svadbi kao jedini muziar koji dobro svira na bajsu i
vodio stale. Na svadbi je bilo svega i od svega po dvanaest vrsti, to kolaa i
pogaa, pa kojekakvih umaka, vina, mesa itd. Bijae to najvea svadba ikada
prireena u Medonia. Kada je Ivica bio istjeran iz Mecenina doma, nastala je
neko vrijeme tiina. Laura je bila u prvu ruku zatvorena u sobi, izraavajui
svoj protest dok je mecena drhtao jo uvijek od oka. orse prisjeao da je on
alarmirao lustri. Da je nestalo aka Ivice kada je jutro nakon proslave
se pojavio Joica i traio da vidi sina a nigdje ga nisu mogli nai.
Nakon pola godine se stanje ve mnogostruko promijenilo. Laura je sada
po itave dane pjevuila pjesmice i izgledala kao da je dobre volje, kao da je
Ivicu ve odavna zaboravila. Mecenino je zdravlje neprestano kopnilo i mnogi
su mu doktori pokuavali pomoi ali bivalo mu je sve gore. Te kobne veeri je
Laura ostala ponovno uvati i njegovati mecenu i kada je zaspao, usula mu je
zadnje ostatke otrova u boicu sa lijekom i dala mu poslije da popije. To

je bila zadnja doza i ubrzo je prestao disati. U sobi je nakon dugog

traenja nala jednu krinju sa mnogo pretinaca punih novaca i odnijela je svo
pronaeno blago u svoju sobu. Kumordinaru je tada rekla da ide prilei i
postavila ga udrugu sobu da bdije ukoliko se mecena probudi i neto zatrai.
or je dakako zaspao i u gluho doba noi se probudio i pogledao svojega
gospodara. Kada je shvatio da je mrtav, prepao se i dok je bjeao sruio je
svijeu. Umiljao si je da ga je smrt htjela povui za sobom i nije Lauri neko
vrijeme uope dao van iz sobe. Nakon nekog vremena shvatili su ga kua gori i
Laura je uspjela iznijeti van svoj sanduk koji je bio pun novca van. Sluge,
Laura i or su izali ivi van,ali je mecena izgorio zajedno sa svojom velikom
kuom. Unutar drutva Poniznosti i u strpljivosti je vladala velika tuga i poet
Rudimir Bombardirovi ajkovski tj. Imbrica piek iz Volovine, koji je
meceni bio napisao govor, izrekao je jednu pjesmu njemu u ast i na grob mu
dao uklesati On je ivio, da je umro! On je umro da se posvetio! Bile su to u
biti jasne rijei i nikada nije odrao alostinku koju je obeao.*Joica je iao
tuan, ljut i sumoran iz grada i grabio velikim koracima prema kui. Nije se
osvrtao ali Ivica je iao za njim, postien svojim djelima. Nisu progovorili ni
rijei dok nisu stali da se odmore. Joica ga je ukorio da e to biti lijep poklon
majci na samrtnikoj postelji aIi Ivica ga je molio da o tome uti, obeavao je
da e kolu zavriti i bez mecene, dapae da e mu biti bolje van te kue.
Njegov otac nije bio u to uvjeren i vidio je Ivicu kod kue, kako radi
u polju radije nego da ga opet pusti u grad. Ivica se dosjetio da proba
otvoriti kovei koji mu je dala Laura na odlasku. On i Joica su se
dosta muili ali su ga uspjeli otvoriti i ugledali mnotvo novca. Smjesta su se
uputili natrag i kod ljekarnika kupili lijek za majku. Ona je ozdravila nakon par
tjedana, za ije se vrijeme Kanonik udio to je Ivica toliko dugo kod
kue.*etao je Ivica tako jedne veeri zamiljen umom kada susretne Anicu.
Djevojci bijae ve sedamnaest i kako je Joica rekao, bila je spremna za udaju
ove jeseni. Ivici bje teko oko srca i upita ju bi li pristala da ju on zaprosi.
Djevojka ciknu i pobjee ali on za njom i zagrli ju i po otkucajima srca spozna
da ga ona voli. Ree joj da je presretan i da e ona stalno misliti na njega, htjela
ne htjela. Ona to sve nijee i bjei.*Laura je neko vrijeme glumila da je u
alosti i bila je smjetena u oblinjoj kui neke pobone starice koja ju uzela

pod svoje. Meu Meceninim osobnim je stvarima pronala pisma i

osobnidnevnik u kojemu je proitala straan zapis. Zapisao je kako je platio bio
nekoj starici da skloni Doricu od svijeta i ona je u nekoj tronoj kolibici i ludilu
rodila curicu, kao plod Mecenina silovanja. Sirota vrlo vjerojatno nije bila ni
svjesna da je trudna niti da je rodila. To je dijete starica uzela i dala nekim
ljudima koji su arko htjeli dijete ali ga nisu mogli imati. Mecena navodi i
imena tih ljudi te kako su prekrstili dijete. Bila je to Laura. Na to je ona skoro
enula umom, jer ne samo da je ubila svojega oca nego je i dijelila s njime
postelju. Spalila je svu tu korespodenciju i bilo joj je lake pri dui i odlui
potraiti Ivicu i s njime okuati svoju sreu.

Ivica je neko vrijeme neprestano pokuavao vidjeti Anicu ali mu je ona bjeala.
Meutim ostvarilo se ono to joj je predvidio, doista nije ga mogla zaboraviti. U
Iviinoj kui je nastalo stanje kao da se neto oekuje, dosta turobno. Ivica nije
smio nita raditi u kui i po tom je pitanju bio stranac jer uostalom nije
nita ni znao raditi. Nije niti mogao podnijeti vie ogovaranja po selu da
je protjerani ak koje je irio Kanonik. Odlui ponovno se vratiti u kolu jer to
je jedino to je znao i to bi mu je jedino spasilo obraz. U nedjelju je
otiao na misu i prokleao cijelo vrijeme duboko se molei. Pred kraj
je susreo Aniin pogled i oboje su se zacrvenili ali ona vie nije pogledala
u njega. Pokuao ju je uhvatiti na putu kui ali je ona ve pobjegla. Kod kue
ga je doekalo veliko iznenaenje Laura. Dola je za njim na selo i
donijela sav novac koji je uzela Meceni, rekavi da je Mecena mrtav ispriavi
orovu verziju prie i zapoelo je vrijeme blagostanja kakvo nikada
ne bijae. Tim novcem je ona sagradila novu kuu za sebe i Ivicu odmah
na brijegu iza Joiine. Zvali su ju nova kapelica jer je bila sva u staklu i bijela,
moderna i posve nova i ljudi su ju dolazili gledati i tovati ju gotovo. Lauru su u
poetku svi smatrali pravim anelom i divili se njenoj ljepoti i novcima.
Kasnije su poeli zli jezici i to stanje sree je prekinuto. Pobonim je ljudima
bilo udno to Ivica i Laura ive u divljem braku, to je protiv crkve, a i sam

trenutak Laurina dolaska je bio kao tempiran, jer se znalo da ve u ponedjeljak

je Ivica se mislio vratiti u kolu. neki su tako ljudi i obavijestili o tom
bezbonitvu i upnika koji je pozvao Joicu da ga ispita. Joica je o tome
obavijestio Ivicu, potajno sretan to e se neto napraviti po tom pitanju jer je i
njemu samome to bilo loe kao i njegovoj eni. Ivica je shvatio da ima samo
dva mogua izbora: ili se oeniti Laurom ili otii u kolu. kada je to saopio
Lauri ona je teatralno izvela predstavu da se vraa ona u grad poto vidi
da im ovdje vie nije potrebna, da se o njoj samo loe govori, da ju
oito Ivica dovoljno ne voli jer da je voli prihvatio bi njezinu elju da ivi
slobodno i slobodno ga voli, bezobzira na zle jezike. On pomisli da je
pogrijeio te ju zagrli i takve ih zatee Anica, koja je nosila pismo od Mihe koji
se vratio iz svijeta i eli vidjeti Ivicu pa da zajedno priaju kako su uspjeli u
ivotu. Anica zatim pobjee i osjeti kako joj je srce slomljeno. Ta veer je bila
nagovjetaj buduih nedaa izmeu Laure i Ivice. Idui dan su posjetili Mihu u
njegovome domu i nakon toga posjeta je Laura promijenila miljenje i dala
Ivici novce da stanuje u gradu o svojem troku te ga podupirala u tome da se
nastavi kolovati. Ona je kovala ve nove ideje. Dok je tako Ivica u kolima
krenuo natrag u grad, zaustavi ga Anica i ree mu da ga vie nikada nee vidjeti
i da odustaje od njega. on joj dade svoj zlatni prsten i ree joj da je ona njegova
i da

samo ona smije nositi taj prsten, da njoj pripada. Ona ree da e otii u svijet, da
vie ne moe ostati u ovome selu, a on joj ree da e tamo nai njega i da e
zajedno biti sretni. Rastali su se i Anica se vratila vrsto vjerujui u njegove
rijei. Trei dio Nakon to je Ivica napustio selo, zavladalo je u kui
Joice Kimanovia vrlo dugaki,monotoni dani. Ba kao i vrijeme, sve se
nekako lijeno vuklo. Kako je bilo blagostanja nije bilo potrebe
da Joica svira po bajsu, nego je umjesto toga samo po cijele dane
se grijao kraj pei i puio lulu, mislei kako nije bio uope u
krivu njegov pradjed radi kojega su dobili pogrdni nadimak
Zgubidanovi. Lauru je pohodila samo Iviina majka, koja je to inila iz
dunosti jer su zahvaljujui njoj imali dovoljno ne samo za osnovne nego i za
vee potrebe. Imali su ivotinja dovoljno i znali su to iskoristiti. Otkako nije
bilo Ivice, Laura je sve ee odlazila k Justi i Mihi, naroito kada nije bilo
Mihe, jer je tada stanovala kod Juste. Bile su prave prijateljice. Meutim,
njoj je zapeo za oko snani, samopouzdani i bogati Miha, kojemu se i
ona svidjela, ta bila je kao svetica sa oltara. Poeli su svoju vezu Justi iza lea,
ali su Iviini roditelji to primijetili jer je Miha znao esto pohoditi Lauru u kasne
none sate. Od Ivice ni traga ni glasa. On se nije javljao i tada jednoga dana
odlui njegov otac ga posjetiti i o svemu izvijestiti. Oni nisu bili ljuti samo na
Lauru, jer su znali da nee biti dobro ako on jednostavno ode i ostavi ju samu,
ali, s druge strane, Laura je ipak varala njihova sina. Odluio ga
je posjetiti kako bi momak sredio sve te nesvrene poslove a, iskreno, nadali
su se da e ju otjerati. Laura je svima govorila da ona nema nita sa Ivicom,
nego da je ona njegova dobroiniteljica, da joj je on tienik prema posljednjoj
elji Mecene i da se tako najbolje troi njegov novac. Zato je bila dala jo
novaca za Ivicu. U gradu je u jednome duanu Joica sreo ora, sada daleko
starijega i mnogo manje nalickanoga. Zapravo, izgledao je dosta pohabano.
or se po starije dane bio oenio i sada je gorko alio. ena mu je bila desetak
godina mlaa od njega, imenom Jelua, i imala je snanu ruku te ga je, daleko
od svijeta, uvijek sustavno tukla i zlostavljala. Ispred drugih ljudi je opet
glumila dobru i milu enicu, ba kao i prije svadbe. Ukratko, znao je da ga je
poteno prevarila. On nije nigdje radio jer mu nije dala da ide u slubu
nakon lustri. nego je sa uteevinom otvorio krmu gdje je ivio i od nje

jako dobro zaraivao. Na stanu kod njega bio je i Ivica, koji je, protivno
oru i njegovoj eni, inzistirao na tome na plaa za stan i hranu. I
doista, momak je plaao redovito i to od novca kojega bi sam zaradio
poduavajui gospodsku djecu a bio je i dobrano zabrazdio u uenju. Dapae,
samo je to i radio.

Joica se vratio kui a Ivici je ostalo tota na pameti. or, koji je sve uo,
govorio mu je da su to jednostavno ene. Da e te one iskoristiti dokle god
mogu i onda odbaciti i da ne vrijedi s time imati posla. U Ivici se odvijala
unutarnja borba. Razmiljao je o Mihi i kako mu se ivotni putovi uvijek
krste sa tim prvim susjedom. Pomisao na Anicu je razbistrila oluju u
njegovu umu i on napie Lauri pismo u kojoj joj govori da njih dvoje vie
nemaju nita, dapae, ona je njega prva napustila. Kako je shvatio to
je od njega napravila i da si vie nee dozvoliti da ga ulovi u svoju
mreu svojom ljepotom. Kako je sretan to je napokon progledao i shvatio
kakva je ona. Odbio je primiti vie bilo kakve novce od nje i umjesto toga je
rekao da sam eli zaraditi te damu ona ne treba da bi se kolovao ili
preivio.*Joica se vratio bio na selo i zavlada tmurno raspoloenje. Joica se
latio opet svojega bajsa. Lauru vie nitko nije posjeivao i ona je, proitavi
Iviino pismo, sve ee posjeivala dom gavana Mihe. Ubrzo potom se Justa
poela aliti na jake bolove sve dok jednog dana, dok je pokuavala jadna
sva slaba zagrabiti vodu iz bunara, nije se onesvijestila i pala u
bunar. Nali su ju tek satima poslije. Laura je bila jako zadovoljna to
nije dugo trebalo da se rijei Juste i sada se odselila kod Mihe, na opi
sablazan naroda. Joici je laknulo to je se rijeio dok Kanoniku nije bilo posve
jasno kako muzikau moe biti svejedno to ostaje bez izvora velikoga
bogatstva. Njemu samome se ovo nije dopadalo ali je morao utjeti. U
kapelicu nitko vie nije ulazio jer su ju drali za ukletu. Miha vie nije
trgovao po svijetu nego se povukao u svoj dom i tamo provodio dane sa
Laurom, koju je posluivala Anica. Meutim, ubrzo potom je nestalo inje i

nitko nije znao gdje je. poslala je neto kasnije pismo da je otila u slubu u
grad ali bez objanjenja kako i zato. Miha i Laura su poeli ee putovati iz
jednog grada u grad, a on je zanemarivao posve svoj zanat. Joica je svirao bajs
po svadbama i posjeivao nekoliko puta sina, koji se vie nije vraao u
roditeljski dom. Tako su prolazile godine zatim se proulo da Miha i Laura
odlaze daleko u neki tui grad te da posjed biveg gavana Medonia ostaje
Kanoniku. On ga je podijelio svojoj dvojici starijih sinova da njime pravilno
upravljaju. Polako su djeca razdijelila taj posjed i dobro zaraivala. O Mihi i
Lauri nisu dugo nita uli. Duga Kata je nakon tih nekoliko godina
izdahnula a njen mu nije ronio suze za njom. Kanonik se znao vie
tuiti na vlastitu djecu to ga tjeraju od sebe, jer je imao naviku odlaziti od
jednog djeteta do drugoga i paati se u njihove poslove tj. pametovati im.
Naime, sam vie nije imao novca kojim bi raspolagao jer mu Miha nije nita
ostavio za dulje vrijeme. Joica se nije tako alio. Njemu je bilo i vie nego
dobro. Laura je moda odnijela stvari iz kapelice ali sva ivina im je
ostala. Pravilno su radili sa time i pristojno ivjeli, dok je Kanonik proklinjao
Lauru koja je zaarala njegova Mihu.*Anica se bila zaposlila kod Laure ne bi li
neto ula o aku Ivici ali Laura ga nije spominjala ili je o njemu govorila
kao o tieniku. Pobjegla je iz sela nakon Justine smrti, kada je ula
razgovor izmeu Laure i Mihe, preplaena. Ila je pjeke do grada i bila sva
sretna to je dola do mjesta gdje je njen Ivica ali nije znala odakle poeti.
Naila je odmah na jednu kapelicu gdje se pomolila djevici za pomo i savjet.
U molitvama ju je prekinula jedna starica, koja joj je rekla da vidi da Anica nije
odavde i da joj moe pomoi da se snae u gradu. Premda je neto bilo jezivo
i udno kod nje, neto to ju je plailo, opet je otila, mislei da starica
koja se svakodnevno moli u crkvi ne moe biti loa. Par je dana provela u
njenoj kui, zajedno sa puno puno maaka i pasa koje je starica imala sve
dok ju ona nije odvela uredivi ju prethodno,rekavi da ima dobar posao
za nju. Doli su oni do jedne krme i otvorio je vrata kumordinar,ali niti on niti
Anica se nisu prepoznali. Starica je zatraila njegovu enu i one su se uputile na
kat, dok je or protjeran da im ne smeta i on je otiao sa hranom i piem u
Iviinu sobu. Jelua i starica su u biti Anicu prodali jednome starijemu ovjeku
za dobre novce i te veeri je on trebao doi i pokupiti svoju slukinju. I doista,

zatvorio ju je u sobu i pokuao ju obeastiti. Ivica je od pijanoga ora uo da

se veeras rtvuje seljanka i pobjesnio je te obio vrata i prebio toga
ovjeka. Nije mogao vjerovati da je to njegova Anica i vrsto ju je
drao. Jeluu je takoer udario, na to je ona pobjegla, a i zaprijetio joj je
tubom. Anici je Ivica naao dobar posao kod vremene, stroge
i odline gospoe kod koje je godinama poduavao njena sina jedinca.
Njima je to bilo jo bolje jer je tako ju mogao vidjeti svaki
dan. Ivica se odselio iz stana kumordinara. Stariji gospodin koji je htio
Anicu napasti je pobjegao iz grada, a stara se vjetica preselila u jo gori dio
grada i sada vie nije po crkvama traila mlade, lijepe i nevine
djevojke. oru je ostala Jelua s kojom se svaao kao i dosada. Laura i Miha
su ivjeli dosta dobro. On je puno putovao i tako je na jednome putovanju
upoznao udnovatog duga koji mu se dosta svidio i doveo ga je kui. Taj
ovjek je bio orav na jedno oko, neugledna lica, ali tijela kao u atleta.
Bio je dosjetljiv i aljiv i kao takav je jedini znao Mihu izvui iz turobna
raspoloenja. Laura je u njemu odmah prepoznala Ferkonju. On joj je rekao
da su im roditelji odavna mrtvi te da ju je traio po cijelome svijetu.
Ona je samo njegova i ta drskost ju je na koncu i privukla k njemu. Sada im je
smetao Miha. On je opet shvatio da ga Laura vara i postavio joj je ultimatum: ili
e se vjenati i vratiti u Medoniev domili je s njima gotovo. Ona je dakako
uporno govorila da se ne eli vjenati ali kada ju je suoio

sa injenicom da zna da mu je bila nevjerna i da zna da je laka ena, pristala je.

odmah je pozvala Ferkonju da smisle plan kako ga se rijeiti.*Laura je
Mihi par dana davala otrov ali je on bio ilav i snaan pa mu je dulje trebalo da
oslabi. Ferkonja je bio taj koji ga je na koncu udavio sa nekakvim konopcem ali
mu je Laura pomogla. Naime, Miha se probudio i uzvratio premda slab
i ona mu je drala ruke dok nije izdahnuo. Uzeli su sav njegov novac i
tijelo te pobjegli iz grada. Tijelo su na kraju bacili a novce sakrili.*Dvoje osoba
se tekom mukom po rujanskome suncu kreu po pustim gorama. To su
Ferkonja i Laura. Ferkonja se ali zbog njihova naina ivota. Naime, ve dvije
godine bjee od zakona jer su optueni za Mihino ubojstvo i umjesto da se
predaju, okupili su zloince oko sebe i ine jo vea zlodjela. Laura se sada
zove harambaica Lara i nemilosrdnija je nego ikada. Dolaze po Mihin novac
koji su sakrili u neku spilju jer Ferkonja eli svoj dio kako bi mogao otii u
daleki svijet i napustiti takav nain ivota. Dok je stajao blizu ponora, Laura ga
je gurnula i tako se rijeila jedinoga svjedoka koji je znao gdje je blago.
Odluila je sada i ona se promijeniti i znala je s kime to eli.*Ivica je hrlio do
svratita na domjenak sa nekim nepoznatim ovjekom. Taj mu je bradati
mukarac postavio pitanje zna li za harambaicu Laru i ovaj mu odgovori da
zna ali da ne razumije kakve to veze ima s bilo ime. Laura se tada otkrije a
ovaj je zabezeknut. Ona trai oprost od njega, govorei da je sve to napravila za
njega, ali on ne eli o tome ni uti jer zna da je ona ubila Mihu. Odbija s
njom otii jer ima Anicu koju voli. Laura mu kae da zna za Anicu i da
mu ona sveano obeaje da niti jedna ena osim nje nee biti njegova. Zatim je
pobjegla. Ivici je ostao jedino gr u elucu.*U selu se uje glas o svadbi Anice i
Ivice. Odluili su slaviti u rodnome mjestu ali to je bilo Iviino maslo. Nije se
mogao otarasiti neugodnog osjeaja nakon Laurina obeanja i htio je Anicu
skloniti iz grada i u tiini se vjenati tako da moe ju imati na oku te se kasnije
vratiti odmah u grad. Anici je bio svejedno jer ga je doista voljela. Seljaci su ih
gledali poprijeko jer ih vie nisu vidjeli kao svoje. Joica nije bio zadovoljan jer
je Ivica prekinuo svoje kole i sada radio u nekom niem inu, ali barem mu je
bilo lake to mu sin nije zavrio kao Miha nego je na vrijeme vidio Laurino
pravo lice. Iviina mati nije bila zadovoljna jer je smatrala da ni njen sin ni
snaha nisu niti gospoda niti seljaci, ne pripadaju u biti nigdje. Dok je tako trajala

svadba u kapelici na Kimanovievu brdu, zauli su se pucnji i banula je

harambaica Lara sa svojim lopovima i ubojicama, da odri obeanje. Htjela je
naime samo Anicu ali ju dakako nisu dali i zapoeo je krvavi sukob. Iviinu
majku su proboli noem u grkljan i preminula je sljedei dan. Mali Kanonik i
Joica su poginuli u borbi a Ivica je dobio tane u desno rame i nogu ali
je preivio. Svi ostali su barem malo ranjeni. Anicu je otela Lara i
nakon nekoliko dana su ju pronali mrtvu pod hrastom u oblinjoj
umi. Bila je zloinaki osakaena i bile su joj odrubljene grudi, kao znak
da je to ubojstvo izvrila harambaica Lara, koja je enska tijela posebno
unitavala. Taj je dogaaj ostao zapamen kao krvava svadba.*Dugo
ne nakon toga harambaica Lara sijala strah i trepet dok nije raspisana nagrada
za njenu glavu i njena vlastita druina ju nije izdala. Na suenje je sve nijekala
dok nije svjedoio Ivica,na to se slomila i ispriala cijeli svoj ivot, a time i sve
ostale smrti koje je skrivila. Osuena je na smrt streljanjem. Kada su ju upucali,
premda su joj grudi bile ogoljene, nije potekla ni kap krvi iz njena tijela nego je
hladna i ukoena pala mrtva. Pokopana je na stratitu, premda u puku kolaju
prie da ju je tajna ruka iskopala i odnijela odande. Ivica je dugo godina radio
kao registrator i jedini su mu prijatelji bili ti akti. Puno je pio i kada mu je
zaprijetio otkaz pobunio se. Nakon krvave svadbe taj mu je posao bio smisao
ivota i polio je sebe i sve akte zapaljivom tekuinom i zapalio, rekavi
da je Laura ipak majstorica. Nakon poara su izvadili pocrnjelo, do
ugljena izgorjelu materiju ljudskoga trupla. Nakon istrage se ustvrdilo da
je to tijelo nesretnoga registratora za kojega se smatralo da boluje od delirium
tremens ili alkoholnog ludila.*Bregovi Joice i maloga Kanonika su davno
opustjeli. Potomci njihovi su svu zemlju podijelili tako da vie nije bilo ni znaka
da su tamo nekada ivjeli ljudi. Kue im je prerastao korov. Kapelica je jedina
ostala donekle itava premda ju je dohvatio zub vremena. U narodu kola pria
da je ukleta i nitko se ne usudi tamo, ni po danu ni po noi...nee nai
naokolo po ostalim brdinama i dolinama u razasutim kuercima ni ive due
koja bi se usudila da se popne na ona brda i primakne razvalinama
kobne kapeliceLikovi:Ivica Kimanovi, Joica Kimanovi, Iviina
majka i sestre Martica i Dorica te brat Mate,kumordinar or ili roak
Juri,Miha, Pero, Anica, Duga Kata, mali Kanonik, illustrissimus ili Mecena,

crni Jakov, gizdava vila Dorica, Mate Zorkovi, tat Mikula, providnik i njegova
ena Amalija, Ferkonja, starica Huda, starica Ivana (Laurina dadilja), Laura ili
harambaica Lara,gavan Medoni, Margarita, Justa, sluga Stipe, idov
Rajhercer, poet Rudimir Bombardiroviajkovski tj. Imbrica piek iz
Volovine, Jelua (orova ena),