Professional Documents
Culture Documents
John Sarno - Kako Iscijeliti Bolove U Ledjima PDF
John Sarno - Kako Iscijeliti Bolove U Ledjima PDF
John Sarno - Kako Iscijeliti Bolove U Ledjima PDF
ma i tiiela
bez
operacija
UVOD
Objanjenja za propisane tretmane bila su jednako zapanjujua. Lijeenje je ukljuivalo injekcije, duboko grijanje putem
ultrazvuka, masau i vjebu. Nitko nije bio siguran to bi se na taj
nain trebalo postii, ali se inilo da u nekim slu- ajevima to
lijeenje pomae. Smatralo se da vjeba jaa miie abdomena i
lea, te da to nekako podupire kraljenicu i sprjeava bolove.
Iskustvo lijeenja tih pacijenata bilo je frustrirajue i deprimirajue - nikada ne bistno mogli predvidjeti ishod. Nadalje,
saznanje da obrazac bolova i nalazi fizikih ispitivanja esto nisu
povezani s pretpostavljenim uzrokom bola bilo je uznemi- rujue.
Na primjer, bol se mogao povezati s degenerativnim ar- tritinim
promjenama donjeg dijela kraljenice, ali je pacijent mogao
osjeati bolove na mjestima koja nisu imala nikakve veze s kostima
tog podruja. Ili, osoba s hernijom iska u kriima s lijeve strane,
osjeala bi bol u desnoj nozi.
Sa sumnjom u tonost konvencionalnih dijagnoza stigla je i
spoznaja da je tkivo o kojem se radi prvenstveno miino tki- vo,
osobito miii vrata, ramena, lea i stranjice. Od toga je ak
vaniji bio podatak da je 88 posto pregledanih ljudi ve prije
osjealo poremeaje kao to su napetost, migrene, gara- vica,
hijatalna hernija, ir na elucu, kolitis, spastini kolitis, sindrom
iritabilnih crijeva, peludna groznica, astma, ekcemi i mnogi drugi
poremeaji, za koje se ozbiljno smatralo da su svi povezani s
napetou. inilo se loginim zakljuiti da je bolno stanje miia
kod njih takoer izazvano napetou. Otud je proizaao sindrom
tenzijskog miozitisa (u originalu Tension Mjositis Sjndrome, pa
otuda TMS, op. prev.) (myo znai mii, pa se ovdje TMS
definira kao bolna promjena u stanju miia).
Kada je ta teorija testirana, a pacijenti lijeeni u skladu s njom,
lijeenje je postalo uspjenije. Zapravo, tada je s odre- enom
tonou bilo mogue predvidjeti koji e se pacijenti oporaviti, a
koji vjerojatno nee. To je bio poetak dijagnostike i terapijskog
programa opisanog u ovoj knjizi.
Treba istaknuti da ova knjiga ne opisuje nov pristup lijeenju bolova u leima. TMS je nova dijagnoza i stoga se prema
njemu treba ponaati kao prema dijagnozi. Kada je medicina
nauila da su bakterije uzrok nmogih infekcija, traila je naine da
onesposobi klice - tako su nastali antibiotici. Ako su emo- cije
odgovorne za neije bolove u leima, treba pronai pravu
terapijsku tehniku. Oito, nema logike u tradicionalnom fizi- kom
lijeenju. Umjesto toga, iskustvo je pokazalo da jejedini uspjean i
stalan nain razrjeavanja problema taj da pouimo pacijente da
razumiju to im je. Za neupuene to moda nema mnogo smisla, ali
e s daljnjim itanjem postati jasnije.
Je li ovo holistika medicina? Naalost, ono to je poznato kao
holistika medicina mjeavina je znanosti, pseudoznanosti i
folkloia. Sve to je izvan slubenc medicine moe se prihvatiti kao
holistiko, ali tonije opisano, glavna je znaajka holistike
medicine stav da treba tretirati cijelu osobu. To je ujedno mudra
ideja koju suvremena medicina openito zapostavlja. Ali, to nam
ne bi trebalo biti doputenje da sve to se protivi medicinskim
konvencijama smatramo kao holistiko.
Moda bi holistiko trebalo definirati kao ono to u razmatranje ukljuuje i emotivne i strukturalne pojave zdravlja i bo- lesti.
Prihvaanjem ove definicije ne odbacujemo znanstvene metode.
Naprotiv, kada medicinskoj jednadbi dodamo vrlo teku emotivnu
dimenziju, sve je vanije traiti dokaze i po- navljanje rezultata.
Stoga ovo nije holistika medicina u popularnom smislu.
Nadam se da je to primjer dobre medicine - tone dijagnoze i
uinkovitog lijeenja, te dobre znanosti - zakljuaka utemelje- nih
na promatranju, potkrepljenih iskustvom. Iako je uzrok TMS-a
napetost, u tradiciji klinike medicine dijagnoza se radi na
fizikom, a ne psiholokom temelju.
Svi lijenici trebali bi prakticirati holistiku medicinu u
smislu da prepoznaju interakciju izmeu uma i tijela. Izostaviti
emotivnu dimenziju iz prouavanja zdravlja i bolesti, neprimjerena je medicina i neprimjerena znanost.
kao to su rak, tumori, bolesti kosti i mnogi drugi. Ako osoba bilo
gdje stalno osjea bol, mora posjetiti lijenika kako bi se mogli
napraviti odgovarajui testovi i ispitivanja.
Primarna svrha ove knjige jest podignuti razinu svijesti i unutar
i izvan podruja medicine, jer ovi uobiajeni sindromi bola
predstavljaju golem problemjavnog zdravstva koji neemo
razrijeiti dok se ne promijeni medicinski nain promatranja
uzroka.
Nakon to smo ustanovili svrhu knjige, ne bi bilo iskreno ne
izvijestiti da su mnogi itatelji knjige Mind Over Back Pain pisali o
poboljanju ili o potpunom izljeenju. Ovo potvruje ideju da su
odreenje i znanje o poremeaju kritini terapij- ski initelji.
Znanost trai da se sve nove ideje potvrde kroz iskustvo i
ponavljanje. Prije nego to te ideje budu opeprihvaene, treba ih
nesumnjivo dokazati. Bitno jest da preporuke iz ove knjige prou
kroz istraivako prouavanje. U tradiciji znanstvene medicine
pozivam svoje kolege da potvrde ili isprave moj rad. Ono to ne bi
trebali napraviti jest ignorirati ga, jer je problem bolova u leima
prevelik, a potreba za njegovim rjeenjem je imperativ.
l<AKO ISCIJELITI
BOLOVE U LEIMA
1k
M A N IFE ST A CIJE TMS- A
Nikada nisam vidio pacijenta koji ima bolove u vratu, rameni- ma,
leima ili stranjici, a koji nije vjerovao da bol dolazi od ozljede,
oteenja prouzroenog nekom fizikom aktivnou. Ozlijedio
sam se na tranju (igranju koarke, tenisa, kugla- nju). Bolove
sam dobila nakon to sam podignula svoju dje- vojicu. ili Kada
sam pokuao otvoriti zaglavljen prozor. Prije deset godina u
automobilskoj su me nesrei udarili odo- straga i od tada mi se
povremeno javljaju bolovi u leima.
Ideja da bol znai ozljedu ili oteenje duboko je usaena u
ameriku svijest. Naravno, ako bolovi zapoinu u trenutku dok se
bavimo fizikom aktivnou, teko ih je ne vezati uz tu aktivnost.
(Kako emo vidjeti poslije, to nas esto zavara.) Ali, ova
sveprisutna ideja da su lea osjetljiva i da se lako ozlijede za
ameriku javnost nije nita manja od medicinske katastrofe.
Trenutano imamo vojsku polusposobnili mukaraca i ena iji su
ivoti znatno ogranieni strahom od daljnjeg ozljeivanja ili
vraanja bolova. esto moemo uti: Bojim se da u se pono- vno
ozlijediti, pa u jako paziti to radim.
MlI NO TKIVO
lV ANO TK IVO
TO PACIJENTI MISLE
O UZROKU l POCETKU BOLA
Kad dou na prvi pregled, pacijenti se veinom ale da pate od
dugotrajnih posljedica ozljede, degenerativnog procesa, uroene
abnormalnosti ili nedostatka snage ili pokretljivosti svojih miia.
ldeja da bolove uzrokuju povrede vjerojatno je najrairenija. Ovo
se objanjenje esto povezuje s okolnostima pod kojima su se oni
pojavili.
Prema istraivanju koje smo proveli prije nekoliko godina,
40% tipine skupine pacijenata izvijestilo je da su se bolovi
pojavili pri nekoj fizikoj ozljedi. Za neke je to bila manja
automobilska nesrea, npr. udarac odostraga. Uobiajeni su i
padovi na led ili niz stube. Podizanje tekog predmeta ili naprezanje sljedei je uzrok TMS-a; i, naravno, za svoje tegobe esto
optuujemo tranje, tenis, golf ili koarku. Bolovi bi se javili
nekoliko minuta, sati ili dana nakon dogaaja, to potie neka
vana pitanja o njihovoj prirodi. Neke od nezgoda, kojima pacijenti
sebi objanjavaju bol, su trivijalne, kao to je pokret da bi se
podigla etkica za zube ili okretanje da bi se doseglo
neto iz kuhinjskog ormaria, ali bol koji se javio poslije, moe biti
jednako muan kao i onaj koji je iskusio netko tko je poku- ao
podignuti hladnjak.
Sjeam se mladia koji je sjedio u uredu za radnim stolom i
pisao, te iznenada osjetio tako jak i trajan gr u kriima da su ga
kui odvela bolnika kola. Slijedilo je 48 sati agonije - nije se
mogao pomaknuti a da ne zapone novi val greva.
Kako takvi snani bolovi mogu zapoeti uslijed ovako razliitih fizikih ozljeda? S obzirom na razliitu teinu tih ozljeda i
veliku razliku u vremenu kada se bol javi nakon nesree,
zakljuakje da fiziki dogaaj nije bio uzrok bolova nego je bio
samo okida. Mnogi pacijeti oito ne trebaju okida: bolovi sami
postupno dolaze ili ih ujutro probude. U gore spomenutom
istraivanju 60% ljudi spada u ovu kategoriju.
Ideja da su fiziki dogaaji samo okidai potvrena je
injenicom da, s obzirom na kasniju otrinu ili dugotrajnost napada,
nije mogue razlikovati bolove koji su zapoeli postu- pno i one
koji su zapoeli naglo. Sve ovo ima savrenog smisla kada se uzme
u obzir priroda TMS-a. Unato uvjerenju da ozljeda postoji,
pacijenti nisu ozlijeeni. Fizika pojava daje mozgu priliku da
zapone napad TMS-a.
Postoji jo jedan razlog da se posumnja u utjecaj ozljede na ove
napade bolova u leima. Jedan ocl najmonijih sustava koji se
razvijao milijunima godina ivota na ovom planetu jest bioloki
kapacitet za iscjeljenje, za obnavljanje. Nae je tijelo sklono vrlo
brzo zacijeliti ako je ozlijeeno. ak i najvea kost u tijelu, bedrena
kost, treba samo est tjedana da bi zacijelila. Tijekom tog procesa
bol traje kratko. Nema logike u vjerova- nju da ozljeda od prije dva
mjeseca moda jo uvijek uzroku- je bol, da ne spominjemo
ozljedu ocl prije godinu-dvije ili prije deset godina. Usprkos
reenom Ijudi su tako snano indoktri- nirani idejom trajne ozljede
da je bezuvjetno prihvaaju.
Pacijenti kojima se bol javlja postupno, svi e ga od reda
pripisati fizikim nezgodama koje su se zbile moda godinama
ZNAAJKE NASTANKA
POREMEAJA
AKUTNI
NAPAD
i, kao iijas, stvara veliku tjeskobu. Katkad se bol prvo javi u vratu
i ramenima i onda se pomie niz lea. Kod osobe koja zna da je to
TMS, napad moe trajati razmjerno kratko. Ako su donesene neke
strukturalne dijagnoze, unato tretmanu, simptomi mogu trajati
mjesecima.
VRIJEME NASTAJANJA
Bilo da se radi o akutnom napada ili o sporom poetku, zato se
bolovi javljaju ba u tom trenutku? Sjetite se da fizika ne- zgoda,
bez obzira na to kako dramatina bila, jest okida. Od- govor,
naravno, treba nai u neijem fizikom stanju. Katkad je razlog
oit - financijska ili zdravstvena kriza ili neto to osoba smatra
sretnim dogaajem, npr. vjenanje ili roenje djeteta. Moji su
pacijenti bili profesionalni sportai iji su bolovi zapoeli tijekom
nekog natjecanja, npr. tijekom teniskog mea. Prirodno, oni su
pretpostavili da su se povrijedili. Kada su shvatili da imaju
TMS, priznali su da su bili vrlo preplaeni zbog natjecanja.
Ne radi se samo o situaciji nego i o stupnju anksioznosti ili
ljutnje koju ona donosi, a koja stvara fiziku reakciju. Vane su
pritom stvorene i potisnute emocije, jer smo skloni potisnuti
nelagodne, bolne i posramljujue emocije. Ti su potisnuti osje- aji
podraaji za TMS i druge sline poremeaje. Anksioznost i ljutnja
su dvije od onih neeljenih emocija kojih radije ne bismo bili
svjesni, tako da ih um uva duboko u podsvijesti, ako je to
mogue. Sve ovo je detaljno opisano u poglavlju o psiho- Jogiji
poremeaja.
Zatim, postoje osobe koje kau: Kada je ovo poelo u mom
ivotu nije se ba nita dogaalo. Ali, razgovori o brigama i
nevoljama svakodnevnog ivota nedvojbeno jasno pokazuju da
takve osobe sve vrijeme stvaraju tjeskobu. Mislim da one,
potiskujui te emocije, postupno akumuliraju emocije koje
S lND RO M P RA ZNIKA
esto se moe uti ili proitati kako praznici mogu biti stre- sni.
Ono to bi trebalo biti vrijeme oputanja i zabave esto je
nelagodno za neke Ijude. Bio sam zaprepaten injenicom da
mnogi klijenti izvjetavaju o poetku napacla TMS-a prije, tijekom
ili ubrzo nakon glavnih praznika i blagdana.
Razlog je oit: ti dani obino znae mnogo rada, pogoto- vo za
ene koje preuzimaju odgovornost za organiziranje i
LIVJETOVANJE
shvaaju. Ako netko kae: Mogu podii vrlo lagane stvari, ali sve
tee od 2,5 kg uzrokovat e bolove. Taj se bol ne moe te- meljiti
na strukturalnim osnovama. Ili sljedei primjer: ena koja se moe
saviti i doirnuti dlanovima pod a da pritom ne osjea bol, rekla mi
je da uvijek ima bolove kada obuva cipele. Mnogi od ovih
uvjetovanih odgovora proizlaze iz straha koji se javi kad Ijude bole
lea, pogotovo donji dio lea. Reeno im je i proitali su da su lea
osjetljiva, ranjiva i da se lako ozlijede, pa ako pokuaju napraviti
neto naporno kao to je dogiranje, plivanje ili usisavanje poda,
poet e ih boljeti lea. Nauili su povezivati aktivnost s bolom oni ga oekuju, pa se on i dogo- di. To je uvjetovanje.
Specifian stav tijela ili aktivnost koja izaziva bol - sami po
sebi nisu vani. No, bitno je znati da je to uprogramirano kao dio
TMS-a i stoga je od vee psiholoke vanosti nego od fizike.
TMS-A
Na temelju iskustva s ovim napadima doao sam do ironinog zakljuka: Mnogim pacijentima bilo bi bolje da nikoga ne
pitaju za savjet. Ipak, to nije mudro, jer se povremeno moe
dogoditi neto fizioloki vano, pa je nuan lijeniki pregled. Pod
pretpostavkom da nije prisutno nita odista ozbiljno, kao npr.
tumor, uobiajena dijagnoza je neka abnormalnost struk- ture
kraljenice. Zastraujua dijagnoza (degenerativna bolest diska,
hernija diska, artritis, spinalna stenoza ili sindrom fa- ceta) plus
kobna upozorenja o tome to e se dogoditi ako se pacijent ne
odmara dovoljno u krevetu, uz upozorenja da vie ne smije
dogirati ili koristiti usisava ili se kuglati ili igrati tenis, savrena
su kombinacija za poveani i stalni bol.
Budui da je ljudski duh vie-manje nesavladiv i simptomi
konano nestaju, osoba koja ne osjea bol ostaje trajno upla- ena,
ne fiziki nego emotivno. Osim nekoliko hrabrih, veina ljudi s
napadima TMS-a odustaju od napornih fizikih aktiv- nosti. Oni su
osjetljiviji zbog iskustva i svega to ono samo po sebi
pretpostavlja, te vide sebe, u veem ili manjem stupnju, kao trajno
promijenjene. Boje se drugog napada, pa on napo- sljetku i doe.
To moe biti est mjeseci ili godinu dana nakon prvog napada
bolova, ali proroanstvo se ispunjava i zastrau- jui dogaaj se
ponavlja. Kao i prije, napad se obino pripisu- je nekoj fizikoj
nezgodi. Ovaj put to moe biti bol u nozi, ili bol u leima, te sada
kirurg odluuje treba li herniju diska pronai MR ili CT
pregledom. (CT ili kompjutorizirana tomo- grafija napredna je
tehnika rendgenske snimke koja moe, kao i MR, dati podatke o
mekim tkivima i o kosti.) Ovo jo poveava anksioznost tako da
bol moe postati jo ozbiljnija.
Obrazac vraanja akutnih napada vrlo je uobiajen. Kako
vrijeme prolazi napadi su ei, ozbiljniji i traju due. Sa sva- kim
novim napadom strah se pojaava i sklonost ograniava- nju
fizikih aktivnosti je sve vea. Neki pacijenti s vremenom postaju
praktiki nesposobni.
Moje je da su fizika ogranienja i strah od fizike aktivno- sti
najgora posljedica ovih bolnih sindroma. Uvijek prisutni,
iako bol moe doi i proi. Oni snano utjeu na sve aspekte
ivota: rad, obitelj, slobodno vrijeme. Odista, znao sam paci- jente
s TMS-om koji su bili nesposobniji u svakodnevnom ivotu negoli
osobe paraliziranih nogu. Mnogi oduzeti ljudi sami odlaze na
posao svaki dan, podiu obitelji i na svaki nain vode normalan
ivot, osim to su u invalidskim kolicima. Ozbi- ljan TMS pacijent
e zbog bolova moda trebati ostati u kreve- tu veinu dana.
Napokon, veina e ljudi koja ima ponovne napade razviti kronini
obrazac. Oni e imati bolove sve vrijeme, obino umjerene, ali ih
pogoravaju razliitim kondicionira- nim aktivnostima ili
razmiljanjem. Mogu lei na svoju lije- vu stranu, ali ne i na
desnu; Nikad ne idem nigdje bez svog jastuka za sjedenje.
Moj steznik (ili ovratnik) prijeko mi je potreban ako ne elim da
me boli. Jedina stolica u kojoj mogu sjediti jest ona s tvrdim
sjedalom i ravnim naslonom. Itd, itd.
Nekima bol postaje opsesija. Nije neuobiajeno uti ljude da
govore kako je bol prvo ega su svjesni kada se ujutro pro- bude i
kako je ujedno i posljednja stvar o kojoj razmiljaju kada idu na
spavanje. Postaju opsjednuti njome.
Manifestacije TMS-a veoma su raznolike. Postoje osobe koje
osjeaju slabe bolove sve vrijeme, s razliitim stupnjevima
fizikog ograniavanja. Drugi imaju povremene akutne napa- de,
ali ive normalnim ivotom, s malo ili bez ogranienja.
Ono to sam opisao uobiajeniji su znakovi TMS-a, te oni
najbolniji, u donjem dijelu lea i nogama. Kako bilo, ozbiljni
bolovi koji zalivaaju vrat, ramena i ruke, takoer mogu biti vrlo
snani i jednako ograniavati fiziko kretanje. Evo tipinog
primjera.
Mukarac srednje dobi patio je od napada bolova u vratu i
ramenima, obamrlosti i trnaca u rukama tri godine prije negoli je
potraio moju pomo. Dogaaj koji ga je doveo k meni poeo je
osam mjeseci prije naeg susreta bolom u lijevoj ruci. Posjetio je
dvojicu neurologa, proao mnotvo temeljnih i sloenih testova te
mu je reeno daje bol rezultat problema
medicina je pripisala njegove bolove starenju kraljenice i tretman, naravno, nije uspio. Imao je TMS: njegovi problemi nisu bili
u njegovoj kraljenici - bili su u njegovu ivotu.
Da zakljuim, TMS moe obuhvatiti posturalne miie, ivce koji
su u tim miiima, razliite tetive i ligamente u rukama i nogama.
U zahvaenim podrujima, pacijent ima bolove, moe osjead
trnce i probadanje i/ili slabost. Postoje razliiti obrasci i lokacije
simptoma, a ozljede se po svojoj ozbiljnosti razliku- ju - od posve
blagih do ozljeda koje uzrokuju gotovo potpunu nesposobnost.
Napadi koji se vraaju, strah od njih i od fizike aktivnosti, te
neuspjeh da se pronae uspjean tretman odlike su TMS-a.
Simptomi bola, ukoenost, trnci i slabost poruka su mozga koji
sugerira da je neto fiziki krivo. Mnogim ljudima, tera- peutima i
laicima, fiziki krivo znai ozljedu, slabost, nespo- sobnost i
degeneraciju (jedan od poremeaja sam za sebe ili njihovu
kombinaciju). Da proirim ovakav pogled na simp- tome, bol
obino poinje u vezi s nekom fizikom aktivnou, to ivljom to
boljom. Pacijent ne moe drugo do zakljuiti da je neto ozlijeeno
ili je promijenilo mjesto. Otila su mi lea uobiajeni je opis
dogaaja.
Ono to podupire ideju strukturalne nekompetencije snana je
sklonost ljudi da strahuju od razliitih jednostavnih, obinih pojava
kao to su sjedenje, stajanje u mjestu, savijanje i podizanje.
Razliite posljedice tih simptoma, strahova i promjena u
ivotnom nainu i dnevnim aktivnostima, stvaraju osobu snano
usmjerenu na tijelo. Kao to e se vidjeti u sljedeim poglavljima,
to je svrha sindroma - odvratiti pozornost tako da se moe izbjei
nepoeljna emocija. Ta se cijena ini visokom, ali unutarnji rad
uma nije odista poznat, te moemo samo sumnjati u njegovu
duboku odbojnost prema zastraujuim, bolnim osjeajima.
PSIHOLOGIJA
TMS-A
NAPETOST
Napetost je rije koja se iroko koristi i znai razliito razlii- tim
ljudima. U mom radu i u ovoj knjizi poremeaj se zove
STRES
Rije stres esto se brka s napetou i ini se da simbolizira sve to
je emotivno negativno. Volim je upotrijebiti kada govorim o bilo
kojem initelju, utjecaju ili uvjetima koji provjeravaju pojedinca,
ine ga napetim ili na bilo koji nain stvaraju priti- sak na njega.
Moemo biti pod stresom fiziki ili emotivno. Izrazita vruina ili
hladnoa uzroci su fizikog stresa; zahtje- van posao ili problemi u
obitelji izazivaju emotivni stres. Stres koji je ukljuen u TMS vodi
do potisnutih emotivnih reakcija.
Rad dr. Hansa Selyea skrenuo je pozornost na nain kako stres
utjee na tijelo; njegovo istraivanje i zapisi su ploni i jedno su od
glavnih dostignua medicine dvadesetog stoljea. Selye je bioloki
stres definirao kao: nespecifian odgovor tijela na svaki
nametnuti zahtjev.
Stres moe biti vanjski ili unutarnji. Vanjski stres odnosi se na
posao, financijske probleme, bolest, promjenu posla ili doma, brigu
za djecu i roditelje. Bilo koji unutarnji uzrok
SVJESTAN UM
Dio linosti kojeg ste svjesni obitava u svjesnom umu; to je
podruje osvijetenih emocija. Osjeate se tuni, drago vam je,
radosni ste, depresivni, ili znate da ste savjesni, marljivi, brine- te
se, moda ste kompulzivac i perfekcionist. Moete shvatiti da se
esto uzrujate ili ste svjesni svoje potrebe da se nametnete.
Mukarac moe imati jake osjeaje muke superiornosti i biti ih
svjestan, zapravo, biti ponosan na njih. Ove injenice sa- injavaju
vae svjesno ja i vjerojatno odreuju ime se bavimo u ivotu i
kako se ponaamo. Ali, je li to tako? esto vanjske karakteristike
odraavaju unutarnje nagone kojih moemo biti
NESVJESTAN UM
Rije nesvjesno ima jo jednu neprikladnu upotrebu koja znai biti
izvan dodira, toje sluaj u snu ili ako je oteen mozak. Kako bilo,
nesvjesno je vrsto ukorijenjeno u psihologijsku
Osira toga, treba napraviti razliku na koju je prije puno vremena upozorio Freud: postoje mentalni sadraji kojih nismo
svjesni, ali koje uz trud moemo osvijestiti, kao to su pojave u
naim sjeanjima (Freud je to mentalno podruje nazvao predsvjesno), te pojave u nesvjesnom su nedostupne i ne moemo ih se
dosjetiti. Mi jednostavno ne znamo da su one tamo.
Da bismo bolje razumjeli kako i zato TMS poinje, vano je
promotriti neke od nesvjesnih emotivnih procesa.
SLABO
SAMOPOTOVANJE
Bio sam prilino iznenaen kad sam shvatio koliko je uobi- ajeno
da ljudi duboko u sebi osjeaju inferiornost. Mora po- stojati
kulturoki razlog za ono to se odraava u nainu na koji su nas
tretirali kao jecu, pa tako i utjecali na na razvoj. Ovo je tema
koja bi se trebala intenzivno prouavati i nedvojbeno e jednog
dana biti tako. Osjeaji inferiornosti su duboki i skriveni, ali se
otkrivaju kroz nae ponaanje. Openito, ljudi vole prikrivati loe
osjeaje i to tako da se, ako se osjeamo slabi, ponaamo kao da
smo jaki. Ovo je prije mnogo godina lijepo potvrdio sluaj
samoprozvanog mao mukarca koji me posjetio zbog
onesposobljavajuih bolova u leima. Osoblje je izvijestilo da se
neprestano hvalio uspjehom u borbama ruku na ruku, u
financijskim poslovima i sa enama. U mom uredu on je neutjeno
plakao zbog nesposobnosti da se nosi sa bolom u leima.
Emotivno, on je bio vrlo mali djeak koji se oajniki trudio
dokazati sebi i svijetu koliko je vrst.
Vjerojatno je za veinu nas kompulzivna potreba da pro- emo
dobro, uspijemo i postignemo odraz duboko ukorije- njenih
osjeaja inferiornosti. Bez obzira na to odakle dolazi potreba za
postizanjem ili potreba da budemo dorasli nekoj idealnoj ulozi, kao
to je biti najbolji roditelj, student ili rad- nik, ona je vrlo
uobiajena kod ljudi koji imaju TMS.
T.IESKOBA 1 LJUTNJA
NARCISOIDNOST
LIUTNJA
U nekoj mjeri, narcisoidnost postoji kod svih ljudi. Kad je snana,
moe prouzroiti nevolje, jer ona znai da je osoba lako
razdraljiva, te je esto frustriraju pojedinci koji ne zadovo- ljavaju
njezinu potrebu ili to rade na lo nain. Rezultat je ljut- nja, a vrlo
narcisoidne osobe mogu biti ljutite sve vrijeme, a da toga nisu
svjesne. Jer, kao i tjeskobu, i ljutnju potiskujemo. Sve je to u
nesvjesnom umu.
Evo prividnog paradoksa. S jedne strane imamo slabo
samopotovanje, ali nas zatim naa narcisoidnost navodi da se
emotivno ponaamo kao da smo monarsi na vlasti. To je pria o
princu i prosjaku - radi se o jednoj te istoj osobi. Ovi dijame- tralno
razliiti osjeaji su suprotne strane istog novia, iako nam se
openito moe uiniti udno da postoje istovremeno.
Kako tipino za ljudski mozak. ini se da postoji skladite
esto sukobljavajuih osjeaja i sklonosti, kojih smo potpuno
nesvjesni.
Ljutiti smo zbog drugih razloga. Zapravo, bilo to to nas
moe uiniti tjeskobnima (sve nesvjesno) takoer e nas vjerojatno i ljutiti. Pokuavate napraviti dobar posao: nadate se da e
ispasti dobro (anksioznost), ali ste takoer puni zamjeranja prema
problemima s kojima se morate boriti, kao to su drugi ljudi i
njihove potrebe.
Iako su anksioznost i ljutnja esto povezane s poslom, privatni su odnosi vrlo esto izvor potisnutih emocija. Obiteljski ivot
stvara niz problema koji zbog svoje osjetljivosti mogu osta- ti
neprepoznati.
PO TISK .1 VAN JE
FIZIKALNE OBRANE
PROTIV POTISNUTIH EMOCljA
Mnogo sam godina mislio da je TMS fizikalni izraz ili oslobaanje upravo opisanih potisnutih emocija. Zapravo, to sam sugerirao u prvom izdanju ove knjige. Od ranih sedamdesetih
svjestan sam da se ti uobiajeni sindromi bola u leima i vratu
dogaaju zbog potisnutih emocija. Osamdeset osam posto ve- like
skupine pacijenata s TMS-om imalo je u prolosti druge
poremeaje povezane s napetou, kao to su irevi na elucu,
EKVIVALENTl TMS- A
Kako je sugerirano, drugi fiziki poremeaji mogu sluiti istoj svrsi
kao TMS. Evo popisa najeih poremeaja:
stanja koja
prethode iru
peptiki ir
hijatalna hernija
spastino debelo crijevo
sindrom iritabilnih
crijeva
peludna groznica
astma
prostatitis
tenzijska glavobolja
migrenska glavobolja
ekcem
psorijaza
akne, osip
vrtoglavice
zvonjenje u uima
esto mokrenje
PRIA
O PEPTIKOM
IRU
UM l TIJELO
Smatram da se praktiki svaki organ ili sustav u tijelu mogu koristiti
kao obrana potisnute emotivnosti. To ukljuuje pore- meaje
imunolokog sustava kao to su peludna groznica ili este
respiratorne ili genitalno-urinarne infekcije. Jedan uro- log kojeg
poznajem rekao je da vie od 90% sluajeva prosta- titisa, koje je on
lijeio, uzrokuje napetost. Imam pacijenta koji pati od toga jer su
mu usta stalno suha, to se dogaa zbog sti- skanja kanala slinovnica
izazvanog napetou. Laringitis moe imati emotivno porijeklo;
oftalmolozi kau da su potekoe s vidom uzrokovane napetou
uobiajene, itd. Da ponovimo, svi simptomi trebali bi biti temeljito
ispitani kako bi se izdvojili strukturalni, infekcijski i neoplastini
procesi. Ova se tema vie istrauje u dijelu Um i tijelo.
Iako je mudro izdvojiti takozvane organske poremeaje,
ijagnoza psihofiziolokih stanja trebala bi biti onesena odrectenjem problema, a ne metodom eliminacije. Dijagnoza postignuta eliminacijom nije dijagnoza. Ona kae: Ne znam to to jest, i
onda je najvjerojatnije uzrokovano napetou. A dija- gnostiar bi
trebao rei: Sada kada sam uklonio mogunost da postoji tumor ili
rak, mogu biti siguran jer fizika stanja koja promatram imaju sve
znakove i simptome procesa uzrokovanog emocijama. To se ipak
rijetko radi, jer veina lijenika ili ne prepoznaje poremeaj kao
psihofizioloki, ili ako ga prepozna- ju, lijee ga simptomatski kao
da je organski.
ULOGA
STRAHA KOD
TMS- A
stanju osobe. Ljudi koji su kao djeca bili zlostavljani emocio- nalno
ili fiziki, ali osobito seksualno, skloni su imati goleme spremnike
anksioznosti i Ijutnje. To je jedna od prvih mojih misli kada vidim
osobu s osobito snanim TMS-om. Fiziki simptomi su sredstvo
pomou kojega ostaju izvan kontakta s nekim uasnim,
zastraujuim, duboko zakopanim osjeajima. Te rijei nisu
pretjerane - veliki strah i vjerojatno golema srdba, koje se ne
usuuju priznati, zagauju njihov um. Takvi pacijenti e rei da
razumiju zato bol ne odlazi, jer kada se ponu pribliavati tim
zakopanim osjeajima, doive napad pa- nike i ne mogu nastaviti
dalje. Njima je bez iznimke potrebna psihoterapija kao dio
terapeutskog programa.
S druge strane, kod veine ljudi s TMS-om, oko 95 posto njih,
razina anksioznosti i razlozi za nju mnogo su blai, te oni ne
doivljavaju emotivnu reakciju kada bol nestane. U tim sluajevima
moemo imati dojam da je um presnano reagirao na ljutnju i
anksioznost i da obrana uope nije bila potrebna.
Ono to smo opisali univerzalno je u naoj kulturi, samo varira
stupanj potisnute emotivnosti. U naoj kulturi priroda je stvorila
mehanizam kojim moemo izbjei osvjetavanje tih loih osjeaja dala nam je fizike simptome.
Sreom, postoji nain da se zaustavi ono to je oito za vei- nu
nas loe prilagoen odgovor. Logika kae da mozak funkci- onira na
infantilan nain. Ipak, moj rad s TMS-om je pokazao da mozak ima
druge atribute i moe preokrenuti proces koji vodi do fizikih
simptoma.
Strah je sveprisutan. Sve to pojaava anksioznost pojaat e i
ozbiljnost simptoma. Jedna od mojih pacijentica izvijesti- la je da je
napustila lijeniku ordinaciju u oku nakon to su joj rekli da donji
dio njezine kraljenice degenerira. Rekla je da se na ulici zamalo
onesvijestila i da je bol nakon posjeta lijeniku postao mnogo jai.
Mladi u dvadesetim godinama, grae nogometaa, rekao je
kako je bio snana osoba u obiteljskoj tvrtki. Jednog se dana odluio
pridruiti ocu u posjetu strunjaku za kraljenicu, jer
je osjetio slabu bol u donjem dijelu lea dok je prao zube. Ren- dgen
je ustanovio da donji dio kraljenice nije posve poravnat, na to su
mu se simptomi pogorali. Kako su bolovi ustrajali, savjetovali su
mu da ode medicinskom specijalistu, gdje su mu napravili CT
pregied (vidjeti str. 37), koji je pokazao herniju diska. Stoga su ga
obavijestili da ima ozbiljan problem i da ne smije nita teko dizati,
nikada vie igrati koarku (to je bila njegova velika Ijubav), te
openito biti vrlo oprezan. Bio je uni- ten. Iako je prvo osjeao
lagane bolove u kriima, sada je sva- kog dana snaan bol
ograniavao njegov rad i ivot. Zbog struk- turalnih dijagnoza i
svega to su one podrazumijevale, postao je onesposobljen. Sada je
vjerovao da je njegova kraljenica u veoma loem stanju i da nikada
nee moi dizati teak teret niti se baviti sportom. Kada sam ga
primio na savjetovanje, bio je duboko deprimiran.
Na svu sreu, imao je TMS. Dobro je reagirao na tretman i od
tada opet ivi normalan ivot (takoer igra koarku).
Mnoge pojave u vezi s bolovima u Ieima potiu strah.
Amerika javnost je sada uvjerena da je kraljenica krhka, osjetljiva
struktura koja se lako ozlijedi i ostaje ranjiva. Postoje deseci
preporuka to se treba, a to ne smije raditi: nemojte se saginjati,
nemojte podizati, terete podiite uspravne kralje- nice, nemojte
sjediti na mekanoj stolici ili kauu, nemojte pli- vati kraul niti prsno,
nemojte nositi visoke potpetice, nemojte savijati kraljenicu (to
rade kraul, prsno i visoke potpetice), spavajte na tvrdom madracu,
nemojte trati, nemojte se baviti energinim sportovima itd. ad,
nauseam. Mnogi moji izlijeeni pacijenti (njih nekoliko tisua)
pokazali su da to nisu ispravne upute. Jedino za to vam one
pomognu - jest da vam obnove sindrom bola i uine ivot paklom.
Postoji strah od ponovljenih napada. Svaka osoba koja je imala
snaan napad bola ne moe drugo nego ivjeti u strahu od sljedeeg
napada. Ironino, kako pridonosi visokoj razini anksioznosti, taj
strah gotovo jami da e prije ili poslije nastu- piti sljedei napad.
HVATANIE
U KOTAC
N E P R I H V A A N J E DIJAGNO ZE
NITA NOVO
Dok su se pojedinosti ovog poremeaja pojavljivale prije mnogo
godina, teko mi je bilo vjerovati da nitko prije nije vidio ovaj
problem. Potraga po medicinskoj literaturi izdvojila je lanak, koji je
1946. tiskan u New EnglandJournal of Medicine (autor major
Morgan Sargent) u kojem se opisuje znatan dio pripadnika zranih
postrojba koji su na povratku sa zadatka imali bol u leima. Dr.
Sargent, koji nije bio psihijatar, izvi- jestio je da je 96 posto te
mnogobrojne skupine imalo psiho- loki induciranu bol i zatim je
nastavio opisivati ono to je oito bio TMS. Znak vremena je bio taj
da je rad dr. Sargenta pri- hvaen za objavljivanje u asopisu. Sada
bi vjerojatno bio od- bijen kao neznanstven. (Razradit u
promjenu stajalita o interakcijama uma i tijela u poglavlju 7.)
RJEENJE
U ovome trenutku pacijent kae: Dobro, uvjerili ste me. Razumijem zato imam te bolove. Kako, za ime svijeta, mogu promijeniti svoju osobnost, rijeiti svoje probleme (osobito one
nerjeive, kao to je devedesetogodinja majka), prestati stva- rati
ljutnju i anksioznost i prestati potiskivati osjeaje?
Zapravo, Majka Priroda krajnje je ljubazna u ovome jer ijeenje
u veini sluajeva ne trai nikakve teke preobrazbe. Da bi bili
sigurni, tek pojedini pacijenti trebaju zbog oporav- ka proi
psihoterapiju, ali oni ine manje od 5 posto ukupnog broja. Ostatak
se oporavi jednostavno uei sve o TMS-u i mije- njajui svoju
percepciju o svojim leima. Zvui li jednostavno? I jest i nije, to u
objasniti u poglavlju o lijeenju.
3.
F I Z I O L O G I J A TMS-A
Rije fiziologija odnosi se na nain funkcioniranja razliitih sustava i organa u tijelu. Svi bioloki sustavi krajnje su sloeni, a to je
ivotinja vie na evolucijskoj ljestvici, to joj je fiziologija sloenija.
Toje osobito tono kod TMS-a, jer je taj poremeaj rezultat
interakcije mentalno-emotivnog i fizikog podruja ljudske
biologije. Medicina je u posljednjih stotinu godina nauila jako
mnogo o fiziologiji veine biolokih sustava, te o kemiji i fizici
ljudskog tijela, no gotovo nita ne znamo o meu- onosu uma i
tijela, to za razumijevanje zdravlja i bolesti moe biti od presudne
vanosti. TMS se ini klasinim pri- mjerom za interakciju uma i
tijela, ali ne razumijemo kemiju, fiziku ili staninu biologiju toga
kako emocije mogu potaknu- ti fizike reakcije. Ipak, one to ine.
Evo to ja mislim kako to funkcionira kod TMS-a.
NEDOSTATAK. KISIKA
- PATOFIZIOLOGIJA TMS-A
Postavka jest da u sluaju TMS-a autonorani sustav selektivno
smanjuje dotok krvi u odreene rniie, ivce, tetive i ligamen- te,
to je odgovor na potisnute emocije, anksioznost i ljutnju. Ovo je
stanje poznato kao ischemia, to jest ukljuena tkiva dobi- vaju
manje od svoje normalne opskrbe krvlju. Tako e ta tkiva dobivati
manje kisika nego to su naviknuti i rezultat e biti simptomi kao to
su bol, obamrlost, trnci, a ponekad i slabost. Sve se to dogaa zbog
kritine vanosti kisika u svim fizio- lokim procesima. Kada se ona
smanji ispod normalne razine, moemo oekivati reakciju koja e
nas upozoriti na tu inje- nicu.
No, teko je razumjeti zato autonomni sustav reagira tako da
uzrokuje bol i druge neugodne simptome, kada je njegova normalna
funkcija odravati tijelo funkcionalnim na normal- noj razini,
neovisno o tome to se dogaa oko njega. To je oito jako neobino,
ali sugerira da mora postojati neka prijeka potreba za tu reakciju.
Ve smo pretpostavili aje potrebno od- vratiti pozornost osobe od
vrlo neugodnih, esto bolnih emo- cija koje um pokuava drati
potisnutima. ini se kako je um odluio da je fiziki bol bolji od
emotivnog. Kada to sagledamo iz ovog kuta, proces nije tako
nelogian.
O NEDOSTATKU KISIKA
Kako znamo da nedostatak kisika uzrokuje bol? Prvo, rnnoge
reakcije tijela na napetost i anksioznost rezultat su abnormal- nih
autonomnih reakcija. Najpoznatija je reakcija ir na elucu
(uobiajeno se ir prije mnogo vremena operirao tako da su
presijecani autonomni ivci koji ulaze u eludac), ali takoer
A. Bengtsson i P. Thorborg). Koristei novo i prikladno laboratorijsko pomagalo, mogli su mjeriti koliinu kisika u miiu s
velikom preciznou, te su pronali da je bila niska u bolnim
miiima pacijenata s fibromialgijom.
Znaenje toga za etiologiju (uzrok) TMS-a, kao to sam dugo
drao, jest da fibromialgija, takoer poznata kao fibrozi- tis i
miofibrozitis (negdje i kao miofasciitis i miofascialna bol), jest
sinonim za TMS. Lijeio sam mnoge pacijente koji su doli s
dijagnozom fibromialgije; njihove povijesti bolesti i fizikalni
pregledi podudarali su se sa znakovima jakog TMS-a. Kao dokaz da
je dijagnoza bila tona potpuno su se oporavili. Stoga je razumno
drati da blagi nedostatak kisika u miiima paci- jenata s
fibromialgijom podupire hipotezu da je uzrok bolova kod TMS-a
takoer: nedostatak kisika.
Kako sam ve spomenuo, TMS se manifestira na mnoge
naine, kvalitativno i kvantitativno, teje jasno da ono to nazi- vamo
fibromialgija jest jedan od naina na koji se TMS mani- festira. To
su pacijenti u vrlo tekom stanju jer su skloni imati bol u raznim
miiima, pate od nesanice, anksioznosti i depre- sije, te od opeg
zamora. Sve ove manifestacije smatraju se dokazima vee razine
potisnute emotivnosti, primarno ljutnje, te stoga postoje i snaniji
simptomi.
Najnapredniji medicinski istraivai ne mogu prihvatiti to
objanjenje jer ono ugroava njihovu osnovnu pretpostavku da
etioloko objanjenje za tjelesne abnormalnosti mora biti u sa- mom
tijelu. Oni ne mogu zamisliti da bi neto nalik bolovima u leima
moglo zapoeti u mozgu. U tome je velika tragedija za pacijenta, jer
sve dok se nastavlja ova konceptualna tvrdogla- vost, pacijentima e
se ustanovljavati pogrene dijagnoze.
POSLjEDlCE
NEDOSTATKA KISIKA
M.111
Miii s nedovoljnom koliinom kisika bolni su iz dva nama poznata
razloga, a moda i iz drugih razloga koji se ne nalaze u naem
podruju shvaanja.
Gr miia dolazi prvi i najvie uznemirava. Odgovoran je za
razdirui bol koji ljudi doive kada imaju akutni napadaj, kako je i
opisano u prvom poglavlju. Ipak, kad napad proe, mii nije vie
kontrahiran. Kod tisua pacijenata koje sam pre- gledao tijekom
godina rijetko sam pronaao da je mii o kojem se radi zgren.
Drugi mehanizam predloili su dr. Holmes i dr. Wolfe u radu
objavljenom 1952. u Psychosomatic Medicine pod naslo- vom Life
Situations, Emotions and Backache (ivotne situ- acije, emocije i
bol u Ieima). Radi se o tome da je kemizam miia kod pacijenata
koji su doivjeli bol promijenjen zbogI porasta otpadnih kemikalija
iz metabolizma mlijene kiselinei
Jako je zanimljivo da i gr miia i taj rast kemikalija moe- mo
spaziti kod trkaa na duge staze, iji miii pate od nedo- statka
kisika. Bolovi u miiima, bilo da su spontani ili pota- knuti
pritiskom lijenikove ruke, znae da u miiu nedostaje mala
koliina kisika. To ne znai da je mii napet. Treba istaknuti da
je ta razina nedostatka kisika obino niska i stoga ne oteuje tkivo.
To osobito vrijedi za mii.
O sjET L) 1VE TO K E
ivci
ivano je tkivo osjetljivije i slabije od miia. Vjerojatno e
nedostatak kisika uzrokovati bol u ivcima jer smanjena razina
kisika ugroava cjelovitost ivca, a ne i miia. Drugim rijeima,
mii moe podnijeti mnogo vei nedostatak kisika a da nije
oteen, nego je to sluaj kod TMS-a. Osjetljivije ivano tkivo se
lake oteti te, da bi obavijestilo mozak kako neto nije u redu, mali
nedostatak kisika poinje stvarati bol. Pretpostavka jest, dakle, da je
bol u ivcima kod TMS-a znak upozorenja.
PREGLED
Kratak pregled fiziologije TMS-a: Ta tegoba poinje odree- nim
emotivnim stanjima koja pokrcu aktivnosti u centralnom ivanom
sustavu, specifinije autonomnom sustavu, to rezul- tira lokalnom
vazokonstrikcijom i blagim nedostatkom kisika u odreenim
miiima, ivcima, tetivama i ligamentima. Taj nedostatak kisika
odgovoran je za bol koji je primarna manife- stacija TMS-a, za
mogue osjetilne abnormalnosti (obamrlost, trnci) i motorike
deficite kao to su slabost ili promjene u re- fleksima tetiva. (Mnogo
vie pojedinosti o tome koji su miii, ivci, tetive i ligamenti
zahvaeni tegobom dano je u prvom poglavlju.)
Zato je um izabrao ukljuiti te miie, ivce, tetive i ligamente u TMS ini se u ovome trenutku iznad nae sposobno- sti
razumijevanja. Zapravo, vjerojatno je da u ovome trenutku evolucije
ljudskog uma openito ne moemo razumjeti kako mozak
funkcionira, kako shvaa i stvara jezik, kako misli i sjea se, i tako
dalje. Razumijevanje mehanizma TMS-a samo je jo jedna od
mnogih nesagledivih funkcija ljudskog mozga.
Iako moe biti od akademskog interesa, sigurno pozna- vanje
fiziologije TMS-a nije presudno. Znamo kako zaustaviti poremeaj,
kako ga izlijeiti, zbog toga to znamo njegov pravi uzrok.
Kemijske i fizikalne promjene u miiima, iv- cima, tetivama i
ligamentima, a koje stvaraju bolove i druge simptome, posljedice su
procesa koji je u mozgu zapoet iz psihikih razloga. Budui da bi
svaka promjena normalne fiziologije koja rezultira fizikim
simptomima posluila istoj svrsi, nije vano posve tono znati to se
dogaa u tim tkivima. Kao to emo pokazati u sljedeem poglavlju
o tretiranju TMS-a, usredotoavanje na fiziologiju i simptome TMSa zapravo je kontraproduktivno, te vie obnavlja problem nego to
ga rjeava.
4.
L I J E E N J E TMS-A
RANl POECl
Moj nain tretiranja TMS-a razvio se tijekom posljednjih
sedamnaest godina, kao reakcija na jasnu dijagnostiku kon- cepciju
- da su sindromi bola rezultat interakcije uma i tijela. Kad sam
poeo shvaati da se radi o tome, automatski sam rea- girao tako da
pacijentu objasnim to se po mom miljenju dogaa. Istodobno,
svima sam propisivao fizikalnu terapiju, kao to sam to oduvijek
inio. Smatrao sam da takva terapija ne moe tetiti, a budui da
sam vjerovao da simptome uzroku- je manjak kisika, smatrao sam
da bi moglo ak i dobro djelo- vati, jer su svi naini vjebanja koje
sam savjetovao uglavnom poboljavali lokalnu cirkulaciju krvi.
Tijekom vremena pojavilo se neto zanimljivo. Primijetio sam
da je veina pacijenata kojima se stanje poboljalo prihva- tila ideju
da je njihov bol rezultat emotivnih imbenika. Neki kojima se stanje
poboljalo i dalje su sumnjali u dijagnozu, no dobro su reagirali na
fizikalnu terapiju. Bilo je takoer oito
AKTUALNE TERAPEUTSKE
KONCEPCl)E
Ako je svrha bola da pozornost usmjeri na tijelo, a ako na spomenutim predavanjima pacijent moe nauiti kako zanemari- ti
tjelesne simptome te da umjesto toga razmilja o psiholokim
pitanjima, nismo li time uinili sindrom bola nekorisnim?
SVJESNI UM
OKO UMA
rr
Iako smo o ovoj temi ve raspravljali u poglavlju o psihologiji, nee tetiti da ponovimo kako u umu oito postoje
suprotstavljene sile, koje se bore za krajnju sudbinu potisnutih
osjeaja. Mora postojati neka sila (ne mogu nai bolju rije), koja
pokuava osvijestiti te osjeaje, unato njihovu neugod- nom
saraju. Da su oni podsvjesni i da im je sueno takvima ostati, ne
bi bilo potrebe za takvim procesom stvaranja diver- zije kao to je
TMS. Postojanje TMS-a pokazuje da neto pokuava te loe
osjeaje izvesti na svjetlo dana. Netko bi ovo mogao nazvati
zaaranim krugom, no postoje snani i dobro potkrijepljeni dokazi
u psiholokoj literaturi o irokom raspo- nu ponaanja stvorenom
upravo da bi se izbjegla neugodna ili bolna emotivna iskustva.
Klasian je primjer fobija od bacila. Osoba je opsjednuta bacilima i
pere ruke sto puta na dan. (Ne- tko bi to nazvao kompulzivnom
neurozom, no upravo strah od bacila dovodi do kompulzivnog
pranja ruku.) Ovakvo je nelo- gino ponaanje odavno prepoznato
kao vrsta nadomjeska ili preusmjeravanja jakih, nesvjesnih
osjeaja koje osoba ne moe svladati, pa postaje zaokupljena
bacilima.
TMS slui istoj svrsi time to zadrava pozornost osobe na
tijelu, na raznim fizikim poremeajima kao to su glavobolje
napetosti, migrene, alergije, ekcemi, srana palpitacija, da nabrojimo samo neke.
METODE LIJEENJA
Program lijeenja temelji se na sljedeem:
1. Prikupljanje znanja, uvida u prirodu poremeaja.
2. Sposobnost da se djeluje u skladu s tim znanjem, te da se
promijeni ponaanje uma.
R A Z MI LIAT I PS IHOLO KI
R A ZGOVOR SA SVOJIM U MO M
PSIHOTERAPIJA
Iako oko 95% naih pacijenata proe program bez psihote- rapije,
nekima e ipak biti potrebna pomo te vrste. To jed- nostavno znai
da imaju vie razine straha, Ijutnje i ostalih potisnutih osjeaja te da
njihovi umovi nee odustati od ove metode, prikladne da se ti
osjeaji prikriju bez puno muke. Kad mi osoba kae da ima
problema s prihvaanjem dijagnoze, javlja se sumnja da u
podsvijesti postoji otpor prema otputa- nju TMS-a.
Sjeam se pacijenta koji mi je ispriao sljedee - kad je poeo osvjetavati dugo potisnute osjeaje (kroz psihoterapiju), oni su
bili toliko bolni i zastraujui da je odbijao suoiti s njima.
Ovi Ijudi ne pate od mentalnih bolesti; oni vode normalne,
produktivne ivote, no imaju podsvjesni emotivni teret kojeg nikad
nisu bili svjesni. Ponekad neki dogaaji iz djetinjstva ostave u osobi
veliku koliinu zamjeranja i Ijutnje, no ti osjeaji ostaju duboko
zakopani jer su prestrani ili drutveno nepri- hvatljivi da bi im se
dopustio ulazak u svjesni um. Kao to je reeno, sklonost
potiskivanju Ioih osjeaja je univerzalna; to je neto to svi radimo
u veoj ili manjoj mjeri. Ona nije neu- rotina - ili smo svi
neurotini.
No, kod nekih, primjerice kod osobe koja je bila zlostav- ljana
kao dijete, potisnuti osjeaji mogu bitijaki, te je nuno da takvi
pojedinci dobiju pomo kako bi prepoznali te osjeaje i kako bi ih
nauili svladati. To je uloga psihoterapije.
Naalost, drutvo je jo uvijek zaostalo u svojim pogledima na
potrebu za psihoterapijom i ne shvaa koje mjesto ona ima, te je
osjeaj da je svatko kome psihoterapija treba slab i nekompetentan jo uvijek rairen. Potiskivanje osjeaja nema nikakve
veze sa snagom karaktera ili mentalnom kompetencijom. A ipak, u
SAD-u su jo uvijek toliko neprosvijetljeni da je osobi koja je
prola psihoterapiju doslovno onemogueno da ikad radi u javnim
slubama.
Moja je predrasuda da bi se nama bolje upravljalo kad bi svi
koji se natjeu za izborna mjesta bili obvezni proi neku psihoterapiju. Vjerujem da bismo bili poteeni barem nekih skandala
na visokim mjestima koja se pojavljuju uznemirujue redovito.
U naem su programu istaknute dvije injenice u vezi s
potrebom za psihoterapijom: samo 5% pacijenata je treba; nije
sramota biti u tih 5%.
Visoko cijenim ljude koji prou kroz na program. Oni moraju
prevladati neke znaajne zapreke prije nego to im se stanje
pobolja. Jedna od njih je skepticizam, a ponekad i pod- smijeh s
kojim se susreu. Druga su stalna upozorenja, uglav- nom od
lanova obitelji, da moraju biti oprezni (Nemoj to dizati.;
Nemoj se saginjati.; Obavezno stavi korzet.). Iz tog razloga,
smatram da lanovi blie obitelji trebaju proi program kako ne bi
tetili uspjehu terapije.
Jedan od najveih problema za pacijente jest razvijanje vjere
da se mogu rijeiti tog fizikog poremeaja pomou edukacijskog
programa. Takav nain rada potpuno je izvan medicinskog
iskustva ljudi. Moj je posao uvjeriti ih da je to mogue postii.
NAKNADNA ISTRAlVANjA
Vaan imbenik za izgradnju povjerenja jest injenica da je veina
Ijudi koji su proli program bila uspjena. Godine 1982. proveli
smo naknadno istraivanje na 177 pacijenata, koji su proli
program izmeu 1978. i 1981. godine. Sedamdeset est posto njih
vodilo je normalan ivot s malo ili bez bolova, 8% se osjealo
bolje, a 16% nije imalo promjena. Neki od tih pacije- nata nisu
imali dobrobiti od predavanja, a na mnogo naina program nije bio
toliko razraen kao to je danas.
Godine 1987. raena je slina naknadna studija, ovaj put sa
skupinom pacijenata od kojih su svi imali hernije diskova
potvrene na CT-u, a proli su TMS program izmeu 1983. i 1986.
Ovaj put je 88% (devedeset est ljui) bilo uspjeno, 10% se
osjealo bolje, a samo kod 2% nije bilo promjena.
Neto poslije toga poznati novinar-pisac Tony Schwartz, koji
je bio uspjeno lijeen 1986. godine, spomenuo je u lanku koji je
pisao u asopisu New York o dr. Bernieu Siegelu, da je preporuio
program etrdesetorici pacijenata, te da se njih trideset devetoro
oslobodilo bolova. Ovo zovem mini-serijom Tonyja Schwartza.
Mlai kolega, dr. Michael Sinel, trenutno asistent direk- tora
Ambulantne fizikalne medicine u Medicinskom Centru CedarsSinai u Los Angelesu, dijagnosticirao je i tretirao pedesetak
pacijenata. Njegov rad vrijedi zabiljeiti jer su u nje- govu
populaciju pacijenata bili ukljueni i ljudi koji nisu nuno bili
otvoreni prema ideji o poremeaju uzrokovanom napetou, to je
njegov posao dodatno oteavalo. Ipak, slije- dei osnovne
koncepte istaknute u ovoj knjizi, njegovi preli- minarni podaci
ukazuju da je 75% grupe doivjelo dobru do izvrsnu redukciju
bolova, a vie od 90% doivjelo je znatna funkcionalna
poboljanja.
Pozivao sam kolege na medicinske sastanke kako bismo
promatrali program, a dobrodolim smatram istraivanje koje
PITANJA PACIJENATA
Jedna od koncepcija koju Ijudi tee prihvaaju jest injenica da
osoba ne mora izbaciti napetost iz svog ivota.
Ljudi pitaju: Kako da promijenim svoju osobnost i prestanem
stvarati strah i Ijutnju ?
Kad bi ovo bile nune pretpostavke za oporavak, moj bi uspjeh bio
jednak nuli. Ne radi se o mijenjanju emocija; radi se o prepoznavanju njihova postojanja, te o shvaanju da mozak pokuava sprijeiti osobu da postane svjesna njihova postojanja putem
sindroma bola. To je klju da shvatite zbog ega je znanje tako
djelotvoran lijek.
Kako mogu znati da mi vi ne nudite placebo?
<*
TRADICIONALNE
(KONVENCIONALNE) DljAGNOZE
Ne saginji se.
Ne grbi se.
Nemoj sjediti na mekanim sjedalicama ili kauevima.
Ne savijaj lea.
Nemoj plivati kraul ili prsno.
Nemoj nositi visoke potpetice.
Uvijek podii stvari uspravnih lea.
Tranje je loe za kraljenicu.
Nikad nemoj trati po tvrdim povrinama.
Slabi leni miii izazivaju bolove u leima.
Snani trbuni miii tite od bolova u leima.
Uvijek se istegni prije vjebanja.
Ako te bole lea, izbjegavaj sve grube sportove.
UOBIAJENE
STRUKTURALNE DIJAGNOZE
Prema mom iskustvu, strukturalne anomalije kraljenice rijetko
uzrokuju bolove u Ieima. To nas ne bi trebalo iznena- diti jer je ta
epidemija bolova u leima posve nova. Nekako se ljudska rasa
uspjela provui kroz prvih milijun ili neto vie godina svoje
evolucije bez problema, no ako su strukturalne dijagnoze ispravne,
neto se dogodilo s kraljenicom tijekom posljednjeg evolucijskog
treptaja, pa se poela raspadati.
Ta zamisao nije odriva. Moglo bi se pomisliti da su te
anomalije kraljenice uvijek bile prisutne, no nikad ih se nije
povezivalo s bolovima, jer nije bilo bola za kojeg ih je trebalo
optuiti. Prije pedeset godina bolovi u leima nisu bili uobi- ajeni
ali, to je i vanije, nitko ih nije ozbiljno shvaao. Epi- demija
bolova u leima javila se zbog znatnog poveanja pojave TMS-a u
posljednjih trideset godina te je, ironino, neuspjeh medicine da ga
prepozna i dijagnosticira bio glavni uzrok tog poveanja. Umjesto
TMS-u, bol se pripisivala prvenstveno raznim strukturalnim
defektima kraljenice.
'iBitno je znati da su gotovo sve strukturalne anomalije kraIjenice bezopasnej Imajui to na umu, pregledajmo sad uobi- ajene
konvencionalne dijagnoze.
HERNIJA DISKA
Iako osoba koja pati od bolova u leima toga nije svjesna, openito
je poznato onima koji prouavaju kraljenicu da je posljednji
intervertebralni disk, izmeu petog lumbalnog kra- ljeka i sakruma,
vie-manje degeneriran kod veine ljudi do njihove dvadesete
godine. Diskovi su smjeteni izmeu dijelova spinalnog nastavka
kraljeka kako bi apsorbirali udarce. Oni su vrsto privreni za
kraljeke iznad i ispod sebe i nikako ne mogu iskliznuti. Omotana
vrstom, vlaknastom vanjskom lju- skom nalazi se gusta tekuina
koja zapravo apsorbira udarce. Diskovi na donjem dijelu kraljenice
i u vratu, zbog koliine aktivnosti u tim podrujima, poinju se troiti
u ranom dobu, neki ak do dvadesete godine, kao to je napomenuto.
Iako nitko ne zna tono to se dogaa, disk se spljoti, upozoravajui na mogunost da se tekuina u njemu isuila ili pro- bila
kroz oslabljeni dio omotaa diska, uglavnom prema otraga. Ovo
probijanje omotaa diska poznato je kao iskliznue diska ili,
uobiajenije, kao hernija. Toje vjerojatno slino istiski- vanju paste
za zube iz tube. U nekim sluajevima, tekuina ne probije van nego
samo ispupi omota. Sve to moe se vidjeti na CT snimci ili MR,
nevjerojatnim dijagnostikim tehnikama koje pokazuju detalje
mekog tkiva. Konvencionalni rendgen prikazuje samo kosti, ako se
ne koristi kontrastni materijal.
Bitno pitanje jest: Kakvu tetu nanosi materijal koji iscuri iz
diska, ako je uope stvara?
Konvencionalnaje ideja da pasta za zube pritie oblinji
ivac u kraljenici, te time uzrokuje bolove. Ako se radi o disku
izmeu Iumbalnog kraljeka 4 (L4) i L5, ili L5 i sakruma, bol
prepruke ako je disk bio uzrok bolova. Kao strastvenom spor- tau
(najdrai su mu sportovi bili koarka i skvo) dijagnoza mu je bila
poraavajua. Dodatno ga je uznemirila injenica da vie nee moi
ispuhati viak napetosti kroz naporne sportske aktivnosti, a sebe
je doivljavao kao vrlo napetu osobu.
Odluio je ne ii na operaciju te je, s mnogo uznemi- renosti,
nastavio vjebati u sportskoj dvorani; ak je povremeno igrao
koarku. Iako mu nije bilo ni bolje ni loije, ivio je u stal- nom
strahu da bi se zaista mogao jako povrijediti.
Moj pregled nije otkrio nikakve dokaze oteenja na ivci- ma
u njegovim nogama; test s podizanjem ispruene noge na obje strane
izazvao je bol u desnoj polovici stranjice. Kao to je uobiajeno
kod TMS-a, bol se javljala kod pritiskanja miia obje strane
stranjice, trtice, vrha oba ramena i sa strane vrata. Ovi nalazi
pokazivali su da se bol javlja zbog TMS-a, a ne zbog hernije diska.
On je prihvatio dijagnozu, sudjelovao u progra- mu i oslobodio se
bolova u nekoliko tjedana. Prolo je gotovo dvanaest godina otkad
je taj pacijent proao tretman, a njemu je i dalje dobro unato
napornom fizikom programu koji provodi.
STENOZA KRALJENICE
Tijekom godina rada vidio sam da se dijagnoza spinalne stenoze
pojavljuje najee kad postoje bolovi u kriima, a nema herni- je
diska koju bi se moglo okriviti za to. Ona se odnosi na su- enje
kraljenikog kanala, za koje se povremeno smatra da je priroeno,
no najee da je rezultat starenja kostiju kraljeni- ce. Okotavanje
na pojedinim mjestima koja se zovu osteofiti, suava kanal.
Moja reakcija na ovu anomaliju temelji se na iskustvu s
pacijentima. Kod veine, neovisno o dobi, pronaen je TMS,
UKLIJETENI IVAC
Nakon hernije diska, ukljeteni ivac jedna je od najeih dijagnoza, uglavnom kad se pacijenti pojave s bolovima u vratu,
ramenu i ruci s iste strane. Pretpostavlja se da je ukljeten ivac
vratnog dijela kraljenice, koji prolazi kroz upljinu formiranu
susjednim vratnim kraljekom (foramen), a ono to bi ga trebalo
ukljetiti jest osteofit (vidjeti gore - okotenje) ili hernija diska.
Dijagnoza nije najpouzdanija; temelji se na izrazito kli- mavim
koncepcijama. Jo jednom, potreba da se definira strukturalni uzrok
postaje problem koji ponekad rezultira uznemirujuim nedostatkom
objektivnosti. Sljedea opaanja izazivaju sumnju u dijagnozu
uklijetenog ivca.
Prvo, spomenuti se simptomi esto javljaju kod mladih ljudi
koji nemaju okotavanja ni herniju diska.
Drugo, okotala mjesta iznimno su esta pojava, a mnogi ljudi s
tim tegobama nemaju bolove. Okotala mjesta povea- vaju svoju
brojnost i veliinu s godinama, tako da bi do sred- njih godina i
poslije svi trebali patiti od bolova u vratu i rukama, no to
jednostavno nije tako.
Tree, neuroradiolozi (specijalisti za rendgen ivanog sustava) kau da bi okotavanja trebala potpuno unititi otvor prije
pritiska na ivac, to je rijetkost.
SlNDROM FACETE
A R TRITINA KRALIENICA
TRANZICIJSKI KRALJEAK
SPONDILOZA
Spondiloza je jo jedan defekt, a obuhvaa degenerativne promjene trupova kraljeaka i promjene oblika intervertebralnog diska.
Lako ga je otkriti na rendgenu, a prema mojem iskustvu rijetko je
odgovoran za bolove u leima.
Spina bifida occultajol jejedna priroena anomalija u lumbalnosakralnom dijelu kraljenice, no kod nje nedostaje manji dio
stranjih lukova kraljeaka. Ponovno, bol se pripisuje (pogreno)
ovom defektu.
SPONDILOLISTEZA
SKOLIOZA
HONDROMALACIIA
Hondromalacija je ogrubljivanje donje strane patele (aice koljena), koje se vidi na rendgenu, to je nedvojbeno razlog da je
Ko TANl IZ RA STI
BURSITIS
TENDINITIS
C0 CCY G0D1N1A
NEUROMA
PLANTARE
SlNDROM
TEMPOROMANDIBULARNOG ZGLOBA
(TMZ)
UPALA
Potrebnoje raspravljati o upali, jer je to objanjenje za mnoge
sluajeve bolova u gornjem i donjem dijelu lea, a takoer je osnova
za propisivanje steroidnih (kao to je kortizon) ili ne- steroidnih
(kao to je ibuprofen) protuupalnih lijekova. Zbog rasprostranjenosti
bolova u leima, ovi se lijekovi nairoko koriste.
I A EN JE 1 IS TEGNU E
(b*
TRADICIONALNA
(KONVENCIONALNA) LIJEEN)A
U priruniku o lijeenju bolova u leima napisao sam da je terapijski eklekticizam znak dijagnostike nekompetencije. injeni- ca
da ima tako mnogo razliitih tretmana za uobiajene sinclro- me
bola u vratu, ramenima i leima sugerira da dijagnostiari nisu
potpuno sigurni u to gdje lei problem. Naravno, pacijcnt uvijek
dobije dijagnozu, obino strukturalnu, ali injenica da su terapije
koje slijede nakon nje najee simptomatske, to ukljuuje
koritenje lijekova, razne vrste fizikalne terapije, ma- nipulaciju,
istezanje, akupunkturu, biologijsku povratnu spregu - biofeedback,
transkutano podraavanje ivaca i operacije, sugerira da su te
dijagnoze na klimavim temeljima.
Ljudi s TMS-om trebaju poznavati ove terapije tako da mogu
razumjeti zato su na njih reagirali ili nisu, ili zato su od njih imali
samo djelominu ili privremenu korist.
Razmiljajui o tome kako pisati o toj temi, sjetio sam se da bi
najbolji pristup mogao biti razmatranje svakog terapijskog
modaliteta sa stanovita njegove svrhe. Naravno, sve terapije
PLACEBO-UINAK
Placebo je bilo koji tretman koji proizvodi dobre terapijske rezultate
usprkos injenici da nema terapijske vrijednosti. eerna tableta je
klasian primjer. Jasno je da poeljni ishod trebamo pripisati
sposobnosti uma da manipulira raznim orga- nima i sustavima u
tijelu. Da bismo to napravili, trebamo vjero- vati u uinkovitost
terapije i/ili terapeuta. Ovdje je kljuna koncepcija uvjerenje pacijent mora imati slijepu vjeru. Ako je ima, rezultat moe biti
veoma dojmljiv. Razmislite o prii o kojoj je prvi izvijestio dr.
Bruno Klopfer 1957. godine.
Radi se o ovjeku koji je imao razbuktan rak limfnih vo- rova
i koji je uvjerio svoga lijenika da mu propie lijek koji se zvao
Krebiozen; ovjek je doivio udesno ozdravljenje pri ko- jem su
nestali njegovi mnogi veliki tumori. Dobro mu je ilo dok nije uo o
neuinkovitosti Krebiozena, na to se potpuno vratio u isto oajno
stanje u kakvom je bio prije nego je uzeo taj lijek.
Pod dojmom njegove reakcije na tretman, lijenik je rekao da
e mu dati injekcije snanijeg Krebiozena, ali je ovaj put koristio
samo sterilnu vodu. Jo je jednom pacijent reagirao dramatino i
njegovi su se tumori istopili. Kada je Ameriko medicinsko
udruenje slubeno priopilo odluku da je Krebi- ozen bezvrijedan,
njegovi su se tumori vratili i on je ubrzo nakon toga umro.
Iz ove je povijesti bolesti jasno da placebo djeluje na tije- lo, ne
na matu. U ovom je sluaju potaknuo snanu reakciju imunolokog
sustava koji je mogao unititi tumore.
TERAPIJE
ZA OTKLANJANJE BOLOVA
TERAPIJE ZA ISPRAVLJANJE
STRUKTURALNE ABNORMALNOSTl
TERAPIJE ZA POVEANJE
LOKALNE CIRKULACIJE KRVl
V.
UM 1 TIJELO
CHARCOT1FREUD
Potkraj evetnaestog stoljea uveni francuski neurolog Jean- Martin Charcot ponovo je poeo pridavati vanost vezi izmeu uma
i tijela kada je s medicinskim svijetom podijelio iskustva koja je
stekao sa skupinom zanimljivih pacijenata. Takozvani histerici imali
su dramatine neuroloke simptome, poput para- lize noge ili ruke,
ali bez dokazanih neurolokih bolesti. Moete zamisliti reakciju
Charcotove medicinske publike kad je demonstrirao da se paraliza
moe ukloniti hipnozom paci- jenta! Nitko nije mogao traiti
uvjerljiviji dokaz povezanosti uma i tijela.
Meu brojnim lijenicima koji su dolazili na Charcotove
uvene klinike bio je i beki neurolog, Sigmund Freud. On je danas
najpoznatiji po razvoju koncepcije nesvjesnog (ili pod- svjesnog)
uma, bez kojeg ne bi bilo mogue shvatiti ljudsko ponaanje. No,
usprkos injenici da je Freud poeo o tome pisati prije nekih stotinu
godina, svijest o nesvjesnoj emotivnoj aktivnosti i njezinu uinku na
ono to ljui rade i osjeaju, jo je uglavnom ograniena na
analitiki kolovane psihijatre i psi- hologe. A toje teta, jer
poremeaji poput TMS-a, peptinog ira i kolitisa nastaju u
nesvjesnom i povezani su s emocijama koje se tamo stvaraju.
Freuda su posebno zanimali pacijenti koji su imali napadaje
histerije (op.ur. histerija je oblik neuroze koja se iskazuje u mnogim
tjelesnim simptomima bez organske podloge) s kojima je i poeo
raditi. Motiviralo ga je zapaanje da hipnoza moe privremeno
otkioniti simptome, ali ne moe lijeiti. Freud je konano zakljuio
da su dramatini pseudosimptomi tih paci- jenata, koje je on nazvao
konverzivnim histerinim simptomi- ma, posljedica sloenog
nesvjesnog procesa u kojem su bolne emocije potisnute i potom
fiziki otputene. Smatrao je da su simptomi simbolini te da znae
pranjenje emotivne napetosti. Smatrao je da je proces potiskivanja
zapravo obrana od bolnih emocija. Meutim, pravio je razliku
izmeu vrsta simptoma
FRANZ ALEXANDER
Iako se moe rei da je Freud bio prvi veliki zastupnik povezanosti uma i tijela, te iako se itav ivot bavio tim predmetom,
najvee su doprinose tom podruju dali njegovi studenti. Meu
njima je moda najvaniji bio Franz Alexander, koji je sa svojim
kolegama na Institutu za psihoanalizu u Chicagu napravio
vjerojatno najznaajniji rad ovog stoljea na podruju
psihosomatske medicine. On je otiao jo dalje od Freuda tvr- dei
da su organski poremeaji, poput peptinog ira, takoer
uzrokovani psiholokim pojavama, iako razliitim od onih koje
stvaraju konverzijski simptomi (op.ur. konverzijska neuroza je
drugi naziv za histeriju). Tvrdio je da je ono to on naziva vegetativnom neurozom (poput ireva i kolitisa) zapravo psihika
reakcija na stalna ili ponovljena emotivna stanja. Prouavao je
poremeaje gornjeg i donjeg gastrointestinalnog trakta, bronhijalne astme, aritmije srca, visoki krvni tlak, psihogene i migrenske
glavobolje, kone poremeaje, dijabetes, hipertire- ozu i reumatski
artritis. Smatrao je da svaki od navedenih poremeaja ima odreeni
psihiki uzrok. Na primjer, potisnuti bijes stvarao bi visoki krvni
tlak. (Vratit u se ovoj koncepciji
dok budem objanjavao svoje teorije o uzrocima psihiki uvjetovanih fizikih poremeaja.)
Alexander je mnogo uinio i svojim pregledom povijesti
medicinske psihologije (u knjizi Psychosomatic Medicine, New
York: Norton, 1950), te upuivanjem na injenicu da se s razvo- jem
moderne znanstvene medicine u devetnaestom stoljeu prestalo
prouavati uinak psihologije na zdravlje. Moderna je medicina
vjerovala kako se sve moe objasniti pomou fizike i kemije, te je
isticala da je tijelo nevjerojatno sloen stroj; stoga, da bi se stvorilo
savreno zdravlje i otklonile sve bolesti, potre- bno je samo saznati
kako je taj stroj sastavljen i kako reagira na napade. Kao to je ve
reeno, ovu je ideju prvi postavio Descartes kao reakciju na
duhovnu i mistinu povijest medi- cine. Upravo je zbog toga
medicinska znanost podcjenjivala Freuda i njegove sljedbenike
tvrdei da nisu znanstvenici.
DOMINACIJA FIZIKO-KEMIJSKOG
SHVAANJA PATOLOGIJE
Alexander je mislio da je uspjeno odgovorio na kritiku medicinskih strunjaka koritenjem strogih znanstvenih metoda u svojim
radovima, paje izjavio da je sve spremno za novo doba medicine, u
kojem e utjecaj emocija na zdravlje biti cijenjen i paljivo
prouavan. Naalost, to se nije dogodilo. Zajedno s Freudovim
oduevljenim i talentiranim uenicima, iz medicine je nestalo i
naelo da emocije utjeu na medicinske poreme- aje, te da su za
neke od njih izravno odgovorne. Kartezijanski medicinski filozofi
jo su jednom uspjeli ostvariti prevlast, a emocije su bile protjerane
iz medicinskog istraivanja. Medicinski asopis Psychosomatic
Medicine, koji su pokrenuli Alexander i njegovi kolege, preuzeli su
strunjaci iji su pri- marni interesi bili laboratorij i statistika. Oni su
tvrdili da ono to se ne moe prouavati u laboratoriju nije
znanstveno.
SASTAV P S I H E
Vrlo vaan dio nesvjesne osobnosti je onaj djetinji, primitivan, pa stoga i narcisoidan. Taj se dio bavi sam sobom, do stupnja
da se iskljui briga za potrebe, elje i ugodu drugih. Taj je dio
usmjeren na ja. Veliina (snaga, utjecaj) tog dijela nae osobnosti
razlikuje se od osobe do osobe. Kod nekih je ljudi on veoma snaan
pa su oni podloniji djetinjim i sebi- nim reakcijama u ponaanju,
iako je to ponekad teko uoiti jer je ponaanje ljudi uvijek umotano
u ponaanje odraslih. No, mnogi su osjeaji i ponaanja sigurno
ostali jo iz djetinj- stva. Djeca se osjeaju slabo i ranjivo; ona su
ovisna i tu ovisnost snano doivljavaju; ne cijene se mnogo; stalno
im je potrebno odobravanje; sklona su anksioznosti i brzo se naljute.
Nedo- staje im strpljenje. U odreenoj mjeri svi mi nastavljamo nesvjesno stvarati neke od tih osjeaja i kad odrastemo. Razlikuje se
samo mjera u kojoj to radimo.
Joseph Campbell, slavan mitolog, filozof i uitelj, govorio je da
su primitivna plemena provodila rituale inicijacije kroz koje bi
djeaci i djevojice postajali mukarci i ene. Ti su ritu- ali uvijek
bili dramatini, esto traumatini, a uvijek posebni i moni. Oni su
sigurno pomogli smanjiti utjecaj rezidualnog djeteta jasnim
razdvajanjem djetinjstva od zrele dobi. Moder- no, civilizirano
drutvo nema takve rituale (Bar Mitzvah i krizma bi bili najblii
primjeri, ali kao rituali nisu toliko mo- ni), pa je mogue da mi
patimo zbog njihova nedostatka. Ako granica izmeu djetinjstva i
odraslog ivota ostane zamuena, moda emo zadrati vie djeijih
osobina i elja bez obzira na to koliko godina uistinu imamo.
Mogue je da anksioznost, kojaje dio svaijeg ivota, proizlazi iz reakcije tog dijela naeg emotivnog sustava na stresove i
napore dnevnog ivota. to je stres vei, to se vie anksioznosti
stvara. A kao to je reeno u poglavlju o psihologiji, isto vrijedi za
bijes.
Ljutnja bi mogla biti jedna od najvanijih i najmanje cijenjenih emocija koje stvaramo. Proslavljeni psihoanalitiar i etiar
Willard Gaylin objavio je 1984. knjigu pod nazivom The
TMS K A O
JEDININA TEORIJA
P S I H I K I 1 Z A Z V A N 1 H BOLOVA
U srpnju 1959. dr. Allan Walters, predsjednik Udruenja kanadskih neurologa, odrao je u povodu jedanaeste Godinje skup- tine
govor pod naslovom Psihogeni regionalni bolovi, ili histerini
bolovi. Govor je objavljen u asopisu Brain u oujku 1961. Dr.
Walters je tvrdio da shvaanje histerinih bolova nije precizno, jer
iz iskustva zna da mnoga mentalna i neurozna stanja mogu izazvati
ne samo histeriju, nego i vrstu bola koji se smatra histerinim.
(Uoite slinost s pretpostavkama koje sam prije izloio.) Tipino za
histerini bol jest da se javlja na mjestima koja neuro-anatomski
nemaju smisla.
Walters je za ovu vrstu bola predloio naziv psihogeni regionalni bol. Psihogeni, jer je oito posljedica mentalnog ili emotivnog poremeaja. (Svi su pacijenti bili pomno proueni kako bi se
iskljuila mogunost fizikog uzroka bola.) Regionalni, jer je bol
zahvaao odreeno podruje tijela neovisno o distribu- ciji ivaca.
Moje iskustvo podupire i proiruje zapaanja dr. Waltersa.
Vidio sam ili bolove uzrokovane TMS-om, to ukljuuje bol miia,
ivca, tetive ili ligamenta, ili psihogeni regionalni bol kod pacijenata
s razliitim stanjima anksioznosti, shizofrenije, ili manine
depresije. Izgleda da mozak bira izmeu mnogo- brojnih bolnih i
bezbolnih poremeaja kada se eli braniti od bolnih ili neeljenih
osjeaja. Regionalni bol vidimo obino kad je emotivno stanje
veoma teko.
Postavio bih i hipotezu da, osim razliitog intenziteta emotivnog poremeaja (na primjer blaga, umjerena ili ekstremna
boju oiju. Stoga Ijui reagiraju na ivot na jedini njima po- znat
nain. Osim toga, napredak je mogu tek kad se ponu shvaati
uzroci vlastitog ponaanja i kad postoji elja za pro- mjenom.
Slino reagiraju lijenici koji ne ele prihvatiti ulogu emo- cija
kadje rije, na primjer, o raku. Kau da je okrutno paci- jentu
sugerirati da su emocije na neki nain mogle pridonijeti nastajanju
raka, jer im to stvara osjeaje krivnje i odgovorno- sti. Moj odgovor
jest da sve ovisi o tome na koji nain tu temu nanete s pacijentom.
Pacijenta ne smijete napasti s informa- cijama, niti ga prikazati kao
emotivno defektnog. Objasnite mu, kao to je upravo opisano, da
nije odgovoran, popriajte o njegovom ivotu, pokuajte
identificirati emocije koje su mogle pridonijeti nastanku raka i na
kraju mu dajte konkretne savjete pomou kojih e ublaiti i ponititi
negativne osjeaje. Ne tvrdim da postoji jasno definiran terapeutski
proces utemeljen na ovim idejama. Ovo je jedno od podruja na
koji- ma se mnoga istraivanja tek moraju obaviti.
UM 1 IM.UNOLOK.1 SUSTAV
Razmiljanje o sloenosti ivotinjske biologije zauujue je i
zapanjujue. Nije mogue zamisliti kako je neto komplicirano
poput nas nastalo. Nije ni udo da su evoluciji bili potrebni milijuni
godina.
Imunoloki sustav je udo sloenosti i uinkovitosti. Nje- gova
je uloga da nas titi od svih stranih napadaa, meu koji- ma su
najvaniji infektivni agenti i opasni neprijatelji koji nastaju u nama,
poput raka. Sustav se sastoji od nekoliko obrambenih strategija:
moe stvoriti kemikalije kojima ubija
neega veeg od sebe; svaki od njih je dio dana posvetio meditaciji, mirnom sjedenju, kontemplaciji ili molitvi; svi su poeli neki
program fizike vjebe i svi su promijenili prehranu kako bi
smanjili koliinu crvenog mesa i poveali koliinu povra. Izgleda
da su drutveni i emotivni imbenici imali utjecaj u ovim
udotvornim iscjeljenjima.
Pelletier je autor poznate knjige o povezanosti uma i tijela: Um
kao lijenik, um kao ubojica (Mind as Healer, Mind as Slayer, New
York: Delacorte 1977.).
Za one koje zanima, O. Carl Simonton, Stephanie Met- thewsSimonton i James Creighton napisali su knjigu Kako ozdraviti
(Getting well again, New York: J. P. Tacher, 1978.), koja opisuje
Simontonovu terapeutsku tehniku lijeenja raka. To je psiholoki
pristup problemu pomou kojega se nastoji razu- mjeti pacijenta i
pronai kako promijeniti stavove i naela, jer se vjeruje da su oni
vani za krajnji ishod.
Vrlo popularnu knjigu o toj temi: Ljubav, medicina i uda
(Love, Medicine and Miracles), nedavno je napisao kirurg sa sveuilita Yale, Bernie Siegel (New York: Harper & Row, 1986.). Dr.
Siegel je karijeru zapoeo kao kirurg, no onda je postao svjestan
drutvenih i psiholokih dimenzija raka i poeo je u skladu s time
pristupati svojim pacijentima. Njegova je knjiga vrlo inspirativna, a
zahvaljujui svojoj popularnosti, upravo je ona mnoge upoznala s
idejom da se mozak moe koristiti u borbi protiv raka.
No, moglo bi se nai nekoliko zamjerki na prirodu rada dr.
Siegela, jer nedostaje psiholoke i fizioloke konkretnosti. On ne
postavlja teoretski model kojim bi objasnio kako emocije utjeu na
nastajanje i Iijeenje raka, niti govori kako se njegov rad uklapa u
bilo koji model. S obzirom na taj nedostatak, malo je vjerojatno da
e njegov rad imati trajni utjecaj na istra- ivaku zajednicu
tradicionalne medicine.
A to je teta, jer moramo definirati koji drutveni i psiho- loki
imbenici pridonose kojim bolestima i na koji nain. Pri- hvaajui
vanu ulogu emocija u zdravlju i bolesti, medicina
1MUNOLOK1 SUSTAV
1 ZARAZNE BOLESTl
I na ovom podruju postoji duga povijest svjesnosti da emoci- je
imaju neki uinak na nau sklonost infekcijama i mogunost
odbrane od istih, no lijenici u naelu to ne prihvaaju i ne
primjenjuju u svakodnevnoj praksi. este prehlade i infekcije
genito-urinarnog trakta su najee, ali vrlo je vjerojatno da psihiki
imbenici utjeu na svaki infektivni proces.
Kao i kod raka, radi se o uinkovitosti kojom imunoloki
sustav uklanja infektivne agente. Stresne emocije mogu sma- njiti tu
uinkovitost i dopustiti infekciji da se razvija. No, pos- toji i dosta
dokaza da ljudi mogu ojaati svoju imunoloku uinkovitost
poboljavajui svoje emotivno stanje, ili pomou drugih tehnika, to
se vidi iz sljedee prie.
lanak s naslovne stranice asopisa Washington Post Health
JournalvL sijenja 1985. napisalaje Sally Squires, pod naslovom
Um uzvraa udarac (Mind Fights Back). U njemu je opisala
istraivanje koje je provela struna skupina imunologa i psihi-
napomenuo da bih ja, kad bih patio od takve alergije, pozor- nost
usmjerio na emotivne imbenike u svom ivotu.
Usput, prihvaanje uloge emocija ne iskljuuje konvencionalne medicinske tretmane.
UM 1
GASTROINTESTINALNI SUSTAV
Ovo je jedno od podruja gdje i lijenici i laici ve tradicio- nalno
prepoznaju ulogu emocija. Meutim, dok veina ljudi jo smatra da
irevi nastaju zbog napora, lijenici svim silama nastoje dokazati
suprotno. Prolistajte bilo koji medicinski asopis specijaliziran za
poremeaje gastrointestinalnog susta- va (ima jedan sa slikovitim
imenom Gut - op. prev. eng. gut - utroba) i nai ete brojne lanke,
koji navode iskljuivo fizike razloge, uz minimalno spominjanje
emocija. To je u skladu s ve spomenutim nastojanjem sve veeg
usmjeravanja na fiziku i kemiju bolesti.
Tijekom proteklih sedamnaest godina rada s TMS-om uoio
sam neprekidnu povezanost s gastrointestinalnim (GI) stanjima.
Pacijenti s bolovima u leima esto u povijesti bolesti imaju
garavicu, hijatalnu herniju (koja je ini se povezana s dijelom
sindroma ira), peptini ir, sindrom iritabilnih cri- jeva, spastino
debelo crijevo, konstipaciju ili nadutost, da nabrojimo samo
najee tegobe. Kroz sve to proli su pacijenti prije nego to su se
pojavili bolovi u leima.
Kao i TMS, ti su poremeaji posljedica neega to smo nazvali abnormalnom autonomnon funkcijom, uzrokovanom po mom
miljenju istim emotivnim imbenicima koji su odgo- vorni i za
TMS. Ti su problemi danas rjei nego to su bili prije trideset ili
etrdest godina, ali to je zato to je TMS postao najea fizika
obrana protiv anksioznosti i bijesa. Jo jedno objanjenje mogao bi
biti razvoj izvrsnih lijekova za ir. Budui
UM 1 GLAVOBOLJA
U sluaju trajnih ili estih glavobolja obavezno se treba obrati- ti
lijeniku. Iako je to rijetko, te su glavobolje neki put znak ozbiljne
bolesti, npr. tumora.
Ne namjeravam dati temeljit pregled glavobolja, nego samo
rei da iz prakse znam da veinu glavobolja uzrokuje napetost, zbog
ega se vrsto povezuju s TMS-om. Pretpostavljam da je
mehanizam jednak, samo se ovdje radi o kontrakcijama kapila- ra
koje hrane miie vlasita. Kao i kod TMS-a, osnovni je uzrok
napetost kakvu smo definirali, a postoje brojne varijacije oblika i
intenziteta.
Zatiljne glavobolje oito su povezane sa stranjim vratnim
miiima, koji su zahvaeni i kod TMS-a. Neki se pacijenti ale na
bol u cijeloj glavi; drugi pak imaju bolove u prednjem dijelu glave.
este su pritube na izrazite bolove iza oiju. Kada su ti bolovi
jednostrani (samo na lijevoj ili desnoj strani), veoma snani i
praeni muninom, ljudi ih nazivaju migrenama. Glavobolja
izazvana napetou moe onesposobiti ovjeka, kao i najvea bol u
vratu, ramenu ili leima.
Izgleda da se migrenske glavobolje temelje na istom psihikom uzroku kao i glavobolje od napetosti, ali uz drugaiju
UM l KOA;
AKNE l BRADAVICE
Izgleda da postoji uska povezanost izmeu ovih konih poremeaja
i emocija. Kao i kod gotovo svih navedenih proce- sa na relaciji umtijelo, ne postoji laboratorijski dokaz emoci- ja kao uzroka, ali
postoji cijelo brdo klinikih dokaza. Akne su jedan od estih
drugih problema koje su ljudi s TMS-om imali ili jo uvijek imaju
paralelno uz bolove u Ieima.
A postoji i pria o ovjeku koji je razvio svrbljiv osip ispod
vjenanog prstena. Osip je nestao im se ovjek raziao sa e- nom.
Drugo zlatno prstenje nije izazivalo sline osipe.
Postoje sugestije da su i drugi koni poremeaji poput ekcema i
psorijaze povezani s emocijama. Meni se to ini vjero- jatnim, ali
nemam dokaza niti za potvrditi, niti za pobiti tu pretpostavku.
VRA
Dokazi o moi uma nalaze se svuda oko nas. Placebo-reakcija je
opeprisutna pojava. Veina lijenika dio svog uspjeha du- guje
upravo tom fenomenu, a za neke uspjeh uope ne bi bio mogu bez
placebo-reakcije.
Prije mnogo godina naiao sam na izvanredan primjer
meuodnosa uma i tijela u lanku koji je Louis C. Whiton objavio u
asopisu Natural History, kolovoz-rujan 1971., pod
naslovom Under the Power of the Gran Gadu (godina 80, broj 7).
Dr. Whiton je godinama provodio antropoloka istra- ivanja na
Surinamu, u Junoj Americi, a posebno su ga zani- male sveanosti,
obredi i lijekovi plemenskih vraeva iz dun- gle poznatih kao
Bush Negroes. Dr. Whiton je dvije godine patio od bolnog stanja
desnog kuka pripisanog trochanternom bursitisu (vidjeti str. 125).
Niti jedan tretman nije mu uspio pomoi. U pratnji svog lijenika,
pet prijatelja i urednika jed- nih surinamskih novina, otputovao je
etrdeset milja unutar ume pokraj Paramariboa kako bi se
podvrgnuo tretmanu veoma cijenjenog vraa zvanog Raineh. U
lanku dr. Whitona bila je slika Raineha i mogu vam rei da je
izgledao vrlo dojmljivo.
Obred koji dr. Whiton detaljno opisuje poeo je u pono i
trajao etiri i pol sata. Sastojao se od mnogobrojnih koraka:
pacijentaje valjalo zatititi od zlih duhova, duu mu je trebalo
ispitati o proteklim ivotima, prizvani su dobronamjerni lokal- ni
bogovi i bilo je potrebno izvui bolest iz tijela pacijenta i
prebaciti je na tijelo vraa. U tom se trenu dr. Whiton digao sa
zemlje i otkrio da je njegova bol nestala. Obred se nastavio kako bi
se bolest iz tijela vraa prebacila u tijelo kokoi, a sve je zavreno
napjevima i drugim postupcima koji su branili zlu da se vrati u
tijelo pacijenta.
Dr. Whiton je sigurno morao doivjeti uspjeno terapeut- sko
iskustvo jer je imao povjerenja u mo uma koja e iscijeliti tijelo.
No, to mu uvjerenje ovdje u SAD-u nije moglo pomoi. Trebao mu
je moan, dojmljiv iscjeljitelj, a naao ga je u uma- ma Surinama.
Osobno nisam za lijeenje pomou placebo-uinka, jer kao to
sam rekao, obino je privremeno. No, ovu sam priu ovdje objavio
jer je jo jedan primjer moi uma.
DR. H. K . BEECHER
Dr. H. K. Beecher bio je jedan od prvih ozbiljnih znanstveni- ka
koji su prouavali bol u SAD-u. Godine 1946. objavio je lanak u
asopisu Annals of Surgery pod naslovom Bol kod ljudi ranjenih u
bici (broj 123, str. 96). Taj su lanak mnogi godinama citirali zbog
zanimljivih zapaanja koja sadri. No, sada dr. Beecher prelazi u
zaborav jer ono to je imao rei nije vie prihvatljivo onima koji
prouavaju bol.
Dr. Beecher je ispitivao 215 teko ranjenih vojnika na razliitim lokacijama europskog bojita tijekom Drugog svjetskog rata i
to neposredno nakon to su bili ranjeni i otkrio je da 75 posto
ispitanika doivljava tako mali bol da im morfij nije potreban.
Imajui na umu da emocija moe zaustaviti bol, dr. Beecher
nagaa: Ovdje je vano uzeti u obzir poloaj vojnika: rana ih
odjednom oslobaa vrlo opasnog okruenja ispunjenog umorom,
nelagodom, anksioznou, strahom i stvarnom opa- snou od smrti,
te im daje ulaznicu kojom moe doi do sigurnosti bolnice. Brige
takvih vojnika prestaju, ili barem oni tako misle.
Ovo zapaanje potvruje i izvjetaj glavnog dravnog kirurga
SAD-a tijekom Drugog svjetskog rata, objavljen u knji- zi Martina
Gilberta, Drugi svjetski rat: kompletna povijest (The Second World
War: A Complete History, New York: Henry Holt, 1989.), koji
navodi kako su pripadnici pjeatva morali povre- meno biti
osloboeni svojih dunosti kako bi izbjegli psihiki raspad. U
izvjetaju pie: Rana ili ozljeda nije se smatrala nesreom, nego
blagoslovom.
Evo jo jednog naina na koji um moe promijeniti ili ukloniti
bol. Dobro raspoloenje, vesclo raspoloenje i pozi- tivno emotivno
stanje oito mogu zaustaviti ili sprijeiti bol. Kako se to tono
dogaa, trenutano se ne moe rei.
Ali, djelomice znamo kako djeluje terapeutski proces kod
TMS-a. Znanje o tome to mozak namjerava ini proces nepo-
P l S M A PACIJENATA
Dr. Sarno:
... Bolovi su kod mene zapoeli u donjem dijelu lea u sred- njim
dvadesetima (sada imam trideset etiri godine). Do moje tridesete
poeli su se iriti kroz cijela lea, vrat i ramena. Bili su kronini i
esto onesposobljavajui. Nakon beskorisnih po- sjeta obiteljskom
lijeniku, a zatim neurologu, na preporuku prijatelja obratio sam se
kiropraktiaru. Nakon dvije i pol godine namjetanja jedanput do
tri puta na tjedan, bolovi su se smanjili i bili pod nadzorom, ali ne i
trajno izlijeeni. Kao mornariki asnik imam mogunost sluiti na
drugom konti- nentu ili na moru u ne tako dalekoj budunosti, i
znam da bi moja ovisnost o kiropraktikoj njezi trebala zavriti kada
bih nastavio mornariku karijeru. Dok sam nastojao rijeiti onu
dvojbu, porodini mi je prijatelj skrenuo pozornost na Va rad...
... Shvatio sam da stereotip osobe koja pati od TMS-a opi- suje
mene do posljednjeg slova. Dapae, za mene su temeljita
fiziologijska objanjenja TMS-a imala smisla kao nita drugo to
sam (od lijenika) prije uo ili proitao. Kakva li olakanja kad sam
napokon naao nekoga tko ne samo razumije to sam doivljavao,
nego je i ponudio nadu utemeljenu na zdravom medicinskom
razmiljanju i iskustvu! Odmah sam prihvatio TMS kao svoju
dijagnozu. (Moje je prihvaanje vjerojatno po- taknuto znanjem da
je specijalist za lea u mornarici nedavno proveo kompletno
detaljno rendgensko snimanje lea i vrata, i zakljuio da nemam
iskrivljenja kraljenice, niti abnormalnih diskova, niti znakova
artritisa.) Nakon jo dva itanja Vae knjige i nakon to su prola
dva mjeseca, bolovi u leima i vratu zapravo su nestali. Nekoliko
tjedana nakon toga su se vratili, ali sam jednostavno svoje misli
preusmjerio na TMS ijagnozu i nakon tjedan dana bolovi su
ponovno nestali. Od tada, s vremena na vrijeme imao sam napadaje
bolova, ali ih je ista terapija znanjem brzo onesposobila, pa ta
razdoblja postaju progresivno kratkotrajnija.
... Smatram da je moj TMS po nadzorom. Znam da vjero- jatno
nikada nee potpuno nestati, ali se osjeam pouzdano jer ga mogu
kontrolirati a da pritom ne ovisim o kiropraktiaru ili lijeniku ili
bilo kome drugom. Opet uivam u svojoj su- pruzi i maloj djeci,
moja mornarika karijera napreduje i imam veliku nadu u
budunost....
Potovani lijenic,
Piem Vam da bih opisao svoj napredak od mjeseca studenog, kada
sam Vas posljednji put posjetio. Tada smo razgovarali, pregledali
ste rezultate MR na kojoj sam bio. U to sam vrijeme bio blizu toga
da mirno pristanem na Vau preporuku za operaciju; stanje mi se
nije popravilo nakon podueg boravka u krevetu, a naposljetku je i
MR pokazala iskliznue diska.
Nakon to sam Vas posjetio, otiao sam kiropraktiaru, ali nije
bilo pomoi. Bol u nozi as bi se smanjio, as pogorao; nije
postojao prepoznatljiv obrazac. Tada sam otkazao planove
Dok sam ekala, poela sam se lijeiti. Odmah sam osjetila tonost TMS dijagnoze. Nakon toga bilo je lako rei da nije
bilo nita, da nisam ozlijeena, da su se bolovi javili zbog napetosti i da e proi. Takoer sam vjebala oputanje lea koristei metode meditativne relaksacije i pokuavala sam odrediti
problem koji je stajao iza toga. Poto sam imala iza sebe godine psihoterapije, bila sam iznenaena to je mogue da nesvjesni sukob izraavam somatski. Ali, odluila sam da sukob ima
veze s tim to ne zastupam svoje interese kako treba.
Unutar dva tjedna bolovi su nestali iz oputenih situacija.
U roku dva mjeseca ponovno sam bila aktivna kao i nekad. Ako
su se bolovi vratili kada bih otila u kino, odlazila bih toga tjedna u kino svaku veer i govorila sebi da e proi. I proli bi.
U doba kad ste nazvali da biste dogovorili posjet, bila sam ve
poprilino na putu iscjeljenja i odluila sam da se mogu sama
iscijeliti.
Do svibnja 1989. otkrila sam da je napetost i bol u mojim
leima prouzroio istinski nesvjesni sukob. Postalo mi je jasno
da su bolovi u leima/napetost jedan od somatskih simptoma,
koji su se pojavljivali tijekom tog vremena (gastrointestinalna
uznemirenost, ponavljane infekcije urinarnih putova, zamrznuto rame), i koji su bili prvi znakovi toga da se moje tijelo sjea
napetosti i bola ranih iskustava incesta.
Tijekom protekle godine imala sam blage, kratke napadaje bolova u leima kada bih se opirala prisjetiti bolnih osjeaja
seksualnog zlostavljanja. Ali, znala sam da e bol u leima prestati im iscijelim psihike rane.
Dopustite da Vam ponovno kaem koliko sam Vam zahvalna. Ne samo da su mi Vae ideje pribavile kontekst za iscjeljenje bolova u leima, nego su takoer pomogle da razotkrijem
pravo znaenje te napetosti i bola, Sada je zapoelo potpuno
iscjeljenje.
Mnogo Vam hvala.