Skripta - Srednjovjekovna numizmatika

Sadraj
UVOD ........................................................................................................................................ 2
NOVAC BIZANTA .................................................................................................................. 3
NOVAC SEOBE NARODA .................................................................................................. 10
KAROLINKI NOVAC ........................................................................................................ 15
UGARSKI NOVAC................................................................................................................ 18
NOVAC OSMANSKOG CARSTVA ................................................................................... 22
NOVAC MLETAKE REPUBLIKE I AKVILEJSKOG PATRIJARHATA ................. 24
HRVATSKI NOVAC KROZ SREDNJI I NOVI VIJEK ................................................... 30
OSTALI NOVCI .................................................................................................................... 36
ZAKLJUNA RAZMATRANJA ......................................................................................... 39
KORISNE STRANICE .......................................................................................................... 40
ODABRANA LITERATURA ............................................................................................... 41

Uvod
Numizmatika srednjeg vijeka grubo obuhvaa razdoblje od poetka seobe naroda,
Bizanta, Mletake Republike, zatim Franake drave, Ugarskog kraljevstva te ostalih
kraljevstva i drava koje su postojale na podruju Europe u razdoblju od pada Zapadnog
Rimskog Carstva pa do otkria Amerike. Te granice naravno nisu funkcionalne na svakom
podruju, posebno kada govorimo o Hrvatima, koji su relativno kasno uli u srednji vijek.
Sama kronoloka granica srednjeg vijeka je jo uvijek tema za sebe i ona predstavlja posebnu
problematiku gdje god se nali. Prema tome, rei da razdoblje srednjeg vijeka traje od 476. do
1492. god. je jednostavno neprimjenjivo na svako podruje i na svaku dravu. Vremenske
granice srednjeg i novog vijeka su takoer teko razluive, a nain i izrada kovanog novca
moe biti od pomoi. Novovjekovna numizmatika obuhvaa razdoblje i podruje velikih
kraljevstva i drava koje su jo uvijek nastavile djelovati kao to su Mletaka Republika,
Osmansko i Rusko Carstvo te mnoge druge. Pod okriljem tih drava djelovali su i Hrvati, koji
su pod utjecajem mnogih drava radili svoj autohtoni, ali i imperatorski novac. U srednjem
vijeku novac je raen na vrlo primitivan i zastarjeo nain, koji se moe usporediti s antikim.
Radi se o primitivnom kovanju s dva kalupa i uarenom kovinom izmeu kalupa, a taj se
nain upotrebljavao jo u antici kod Grka i Rimljana. Prvi strojevi za izradu novca potjeu tek
iz ranog novog vijeka od strane njemakih i francuskih inenjera. Ne smijemo zaboraviti da se
papirnati novac prvi put pojavio u Kini u srednjem vijeku. Uporaba papirnatog novca u
srednjem i novom vijeku nije imala toliku ulogu i utjecaj kao to je imao zlatni i srebreni
kovani novac, ali je papirnati novac s vremenom zamijenio kovani, prvenstveno zbog lakeg
rukovanja. Hrvatski arheolozi i povjesniari koji su se bavili temom numizmatike su; ime
Ljubi, Ivan Rengjeo i Josip Brunmid kao pioniri te djelatnosti te Tomislav eparovi,
eljko Demo, Ivan Mirnik i Mato Ilki od modernijih i mnogi drugi. Srednjovjekovna i
novovjekovna numizmatika vremenski i prostorski obuhvaa ogromno podruje koje je vrlo
teko sustavno istraiti i prouiti, ali u duhu povijesti i arheologije je sve mogue. Ta se sfera
najbolje moe prouiti kroz prizmu naroda Hrvata i njihove drave koja se uvijek nala pod
nekim velikim carstvom.

Novac Bizanta
Monetarni sustav Bizanta je bez rasprave utemeljen na sustavu kasnog Rimskog
Carstva. Sve je poelo s Dioklecijanovim novanim reformama, zatim s Konstantinom
Velikim koji je ujedno utemeljio Konstantinopol, koji e biti glavni grad Bizanta pa sve do
Romula Augustula, posljednjeg rimskog cara. Konstantin Veliki je vrlo vaan jer je u
monetarni sustav 309. god. uveo zlatne solide i srebrne silikve, koje e kasnije biti glavne i
osnovne nominale istonog Rimskog Carstva, kasnije poznatijeg kao Bizant. Dakle, kao
osnova bizantskom novanom sustavu, kojeg su 498. god. uvele novane reforme cara
Anastazija, sluio je novani sustav kasnoantikog Rima sa zlatnim solidom, kao novcem
najvie vrijednosti (slika 2). Solid je isprva vrijedio 24 silikve, kada ga je 309. god. uveo car
Konstantin Veliki. Solide su takoer kovali zapadni i istoni Goti, Langobardi i Merovinzi,
to ide u prilog njegovoj populatnosti za vrijeme srednjega vijeka. Za vrijeme Bizanta, novac
se kovao u tri kovine, a to su: zlato, srebro i bronca/bakar. Monetarni sustav je vjerojatno
ovako izgledao:
Tablica 1. - Monetarni sustav Bizanta.
Kovina

Nominale

Zlato

Solidi > Semise > Tremise, Hiperpiron (od 1092. god.)

Srebro

Miliarenze > Silikve > Polusilikve > etvrtsilikve, Heksagram (od 615. god.)

Bronca i
bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > etvrtfolis ili Dekanumij (10
Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa) > Nummus

Najvaniji novac u Bizantu je dakako bio zlatni, dok je srebrni i bronani u optjecaju
bio nevaan. Za vrijeme vladavine Tiberija II. uveden je i bronani novac s oznakom XXX jer
je vrijedio 30 nummusa, a od vladavine cara Heraklija novi srebrnjak pod nazivom
Heksagram koji je vrijedio jednu dvanaestinu solida (slika 3). Folis je najvrijedniji bronani
novac u vrijednosti od 40 nummusa te je stoga nosio oznaku M, ostali su nosili oznake K za
Polufolis, I za etvrtfolis i E za osminu folisa (slika 4, 6 i 9). Najpoznatije bizantske kovnice
su one u Konstantinopolu, Nikomediji, Rimu, Ravenni, Solunu, Kiziku, Alexandriji, Kartagi,
Sirakuzi i Kataniji (slika 1). Kad govorimo o novanim reformama, zasigurno najvanija je
ona cara Anastazija, kojom je 498. god. uvedeno kovanje folisa te mnogih ostalih nominala.
Reforma cara Justinijana I. je poveala veliinu bronanog novca, na kojima se od tada
pojavljuju datumi kovanja. to se tie prikaza na novcu, oni variraju kod svakih kovina. Kod

zlatnika je na aversu obino prikazan car u profilu, kojega su preuzeli od kasnoantikih

zlatnika, dok je na reversu obino neko boanstvo ili primjerice aneo, ali veinom su
prevladavali kranski simboli. Na nekim su kovanicama ak prikazane slavne zidine
Konstantinopola, koje su stoljeima branile grad od nevjernika (slika 11).
Slika 1. - Bizantske kovnice za vrijeme 6. i 7. stoljea.

Kao i u kasnom rimskom carstvu, u Bizantu je kranstvo glavna religija pa je stoga

takva tematika esta na njihovom novcu (slika 3, 5, 7 i 8). Mnogi prikazi i legende nam
sugeriraju da su carevi i njihovi podanici bili krani, kao to su krievi i kristogrami iako se
na nekim primjercima jo uvijek mogu nai prikazi poganskih boanstava (slika 2).
Srebrenjaci su u ikonografiji vrlo slini zlatnicima. Na zlatnicima su takoer uobiajeni
natpisi DN PPAVG to znai DOMINUS NOSTER PERPETUS AUGUSTUS, zajedno s
imenom cara, dok se na reversu nalazila oznaka kovnice. Bronani i bakreni novci imaju vrlo
barbarizirane i jednostavne prikaze, ali se ipak na veini tog novca nalazi godina kovanja,
koja je u kontekstu arheologije od velike vanosti. Za vrijeme 11. st. bakar je bio najee
sredstvo plaanja te su uvedeni takozvani Anonimni folisi na kojima nema imena cara, nego
je umjesto toga prikaz Isusa s kranskom tematikom (slika 10). Vrlo neobian novac je
uveden za vrijeme dinastije Komnena, a to je zdjeliasti novac iz 12. st. (slika 7) Osim toga
za vrijeme cara Alekseja I. Komnena je reformiran novani sustav te je umjesto dotadanjeg
solida uveden hiperpiron koji je za razliku od solidova 24 karata imao 20.5 karata. Takoer je
4

uveden elektrum koji se sastojao od 25% zlata i 75% srebra. Moramo napomenuti je novac
trpio mnoge povijesne okolnosti. Filozofija Bizanta se s vremenom mijenjala pa je tako grki
jezik zamijenio latinski, a nakon 1054. god. i uvenog crkvenog raskola vie ne moemo
govoriti o rimskom katolicizmu, ve o istonom pravoslavlju. Te se promijene jasno vide tako
to je na novcu iz kasnijih vremena natpis od sada iskljuivo na grkom alfabetu (slika 8).
Zanimljivo je da se s vremenom srebreni novac sve manje koristio, sve do vremena slabljenja
carstva kada je potpuno izbaen iz uporabe, a zlatni novac je toboe imao slinu sudbinu.
Kako je vrijeme teklo u Bizantu, Bizant je bio sve slabiji i siromaniji pa je stoga zlato i
srebro bilo dragocjeno i tako se u jednom trenutku koristio samo bronani i bakreni novac.
Na je prostor bogat bizantskim novcem, tako je u zadarskom zaleu pronaen zlatni novac
Justinijana i Justina; zdjeliasti novci su takoer vrlo esti nalasci na naim prostorima, to je
najvjerojatnije rezultat ekspedicije na Podunavlje. U mnogim ranosrednjovjekovnim
grobovima na prostoru Dalmaciji nalazimo zlatnike Konstantina V., prozvanog Kopronima,
koji je osim kao plateno sredstvo, sluio i kao harunov obol u ustima samih pokojnika.
Nalaza takvog novca u Dalmaciji ima mnogo, a rije je o ipak kvalitetnijim zlatnicima
kovanim u Sirakuzi (slika 5). Ipak, najvei trag su ostavili zlatni romanati iz sredine 11. st. To
je novac cara Romana III. Argira, koji na aversu ima prikaz Isusa s knjigom evanelja, a na
reversu prikaz Blaene Djevice koja kruni cara (slika 8). Ovaj je novac est nalaz u Dalmaciji
i Hercegovini, a povezan je s legendom o prokonzulu Grguru Dobronji koji je u vie navrata
posjeivao prijestolnicu Bizanta te je bio bogato nagraen od strane samoga cara.
Pretpostavlja se da je u Saloni takoer djelovala kovnica, u kojoj je prvi put posvjedoeno
kovanje novca za vladavine cara Nepota i njegova nasljednika Ovide. Godine 1979. je
pronaena numizmatika ostava

koja broji 51 novi, od kojih su veina nummusi iz

Konstantinopola i Nikomedije. Vjeruje se da je za vrijeme Justinijana I., kovnica u Saloni

operirala kao posebna vojna kovnica, to i dokazuje sitni bronani i bakreni novac s likom
cara Justinijana, inae vrlo loe kvalitete i ikonografije (slika 13). Posljednje bizantske
kovanice mogu se pripisati njihovom posljednjem caru, Konstantinu XI. Paleologu, iako je taj
novac daleko siromaniji od svih ostalih (slika 12). Taj je novac vjerojatno kovan u
posljednjim mjesecima kranske ere grada i to kao danak svim onima koji su branili grad od
nadmonijih Osmanlija, koji su na kraju izali kao pobjednici. Padom Konstantinopola 1453.
god. zavrava era Bizanta i njihovo vrijeme kovanja novca. Bizantski novani sustav je
uveliko utjecao na mnoge srednjovjekovne novane sustave, to je i logino kad se uzme
njihovo vremensko i prostorno djelovanje. Tako moemo rei da je njihov novac jo dugo
ivio, nakon pada velikog carstva na Bosporu.
5

Slika 2. - Solid Justinijana I. iskovan u Solunu (527-565. AD).1

A. - Prikaz cara s kacigom na
glavi te s kraljevskom jabukom
(Globus Cruciger) u desnoj te
titom u lijevoj ruci. Oko cara
je legenda: DN IVSTINIANVS
PP AVI.
R. - Prikaz krilate Viktorije s
kriem u desnoj i kraljevskom
jabukom u lijevoj ruci. Oko nje
je legenda:VICTORIA AVGGG.

Slika 3. - Heksagram Heraklija iskovan u Konstantinopolu (610-641. AD).

A. - Prikaz cara Heraklija
(lijevo)
i
njegova
sina
Konstantina III. (desno) kako
sijede na tronu. Oboje dre
kraljevsku jabuku u desnoj
ruci. Iznad njih je krii. Oko
njih je legenda: dd NN
hERACLIUS Et hERA CONSt.
R. - Prikaz kria na kugli koji
stoji na postolju. Oko kria je
legenda:
dEUS
AdIUtA
ROmANIS.

Slika 4. - Folis Justinijana I. iskovan u Nikomediji (527-565. AD).

A. - Prikaz cara s kacigom na
glavi te s kraljevskom jabukom
u desnoj te titom u lijevoj ruci.
Desno od glave cara se vidi
motiv kria. Oko cara je
legenda: DN IVSTINIANVS PP
AVG.
R. - Oznaka M u sreditu koja
simbolizira folis. Na lijevoj
strani je natpis ANNO, iznad je
kri, dok je na desnoj godina
kovanja. Ispod slova M je tzv.
oznaka officine, dok je na
samom dnu oznaka kovnice,
NIKO, odnosno NICOMEDIA.

Oznaka CONOB, koja se pojavljuje na zlatnim solidima oznaava

Constantinopoli obryziacum, odnosno rafinirano ili isto zlato iz Konstantinopola.

Slika 5. - Solid Konstantina V. Kopronima iskovan u Sirakuzi (741-775. AD).

A. - Prikaz poprsja cara
Konstantina V. i njegova sina
Lava IV. odjevenih u hlamidu.
Iznad njih je kri. Legenda oko
njih nije itljiva, ali se
prepostavlja da su na njoj imena
vladara prikazanih na novcu.
R. - Prikaz poprsja Lava III.,
oca Konstantina V., odjevenog u
loros sa stemom i kriem u
desnoj ruci. Legenda ponovno
nije itljiva.

Slika 6. - Folis Bazilija I. iskovan u Konstantinopolu (867-886. AD).

A. - Prikaz cara Bazilija I. u
centru, s njegove lijeve strane
je Lav VI, dok mu je s desne
Konstantin VII. Svi su
okrunjeni i odjeveni u
hlamide. Oko njih je legenda:
LEON bASIL S CONST
AVGG.
R. - Legenda koja zapoinje s
kriem
i
zavrava
sa
zvijezdom: bASIL-CONSTANT S LEON EN-ThO bASILSROMEON.

Slika 7. - Zdjeliasti elektrum Manuela I. Komnena iskovan u Konstantinopolu

(1143-1180. AD).
A. - Prikaz Isusa Krista na
postolju, s evaneljem u
lijevoj ruci, dok je desna ruka
uzdignuta. Desno od Krista
se vide slova: IC-XC.
R. - Prikaz cara Manuela
(lijevo)
i Svete djevice
Marije (desno) kako dre
patrijarhalni kri.

Slika 8. - Solid Romana III. Argira (1028-1034. AD).2

A. - Prikaz Krista s krinim

nimbusom, obuen u stolu i
kolobion, desnom rukom
blagoslivlja, dok u drugoj
dri evanelje. Dvostruki rub.
Oko njega je legenda:
+IhSXISRX R N NTIhM
(alfabet).
R. - Bogorodica s nimbusom,
stoji, odjevena u stolu i
maforion kruni cara Romana
III. (s bradom) koji stoji
ispred obuen u sakos i loros;
desna ruka na njegovim
prsima, dok s lijevom rukom
dri kraljevsku jabuku.

Slika 9. - Polufolis Justinijana I. iskovan u Konstantinopolu (527-565. AD).

A. - Prikaz cara s kacigom
na glavi te s kraljevskom
jabukom u desnoj te titom
u lijevoj ruci. Desno od
glave cara se vidi motiv
kria. Oko njega je legenda:
DN IVSTINIANVS PP AVG.
R. - Oznaka K u sreditu
koja simbolizira polufolis.
Na lijevoj strani je natpis
ANNO, iznad je kri, dok je
na desnoj godina kovanja.
Ispod je oznaka officine.

Slika 10. - Anonimni folis.

A. - Prikaz Krista s krinim

nimbusom i evaneljem.
R.
Legenda
koja
zapoinje kriem: IhSUS
XRISTUS
bASILEU
bASILE.

esto citiran kao histamenon, solidus romanatus ili samo romanatus. Taj naziv dakako dolazi od imena cara
Romana III. Argira.

Slika 11. - Zlatnik Mihaela VIII. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1259-1282. AD).

A. - Prikaz djevice Marije u

sreditu, okruene zidinama
Carigrada, s tornjevima.
R. - Prikaz svetog Mihovila na
lijevo, a ispod njega je kleei
car Mihael VIII. s ispruenim
rukama prema Kristu s
evaneljem na desnoj strani.

Slika 12. - Srebrenjak Konstantina XI. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1449-1453.

AD).

A. - Prikaz Krista s knjigom

evanelja
unutar
tokaste
bordure. Slova IC-XC.
R. - Prikaz cara Konstantina XI
Paleologa, natpis oko njega je
teko itljiv.

Slika 13. - etvrtfolis Justinijana I. iskovan u Saloni (552-565. AD).

A. - Prikaz cara Justinijana.

Oko njega je legenda: DN
IVSTINIANVS PP AVG.
R. - Oznaka I u sreditu koja
simbolizira
etvrtfolis
ili
dekanumij. Nema nikakvih
drugih prikaza ni natpisa.

Novac seobe naroda

Seoba naroda zapoinje seobom Huna 375. god. i traje od 4. do 8. st. Huni su pokrenuli
seobu ostalih barbarskih naroda i plemena, kao to su istoni Goti i Gepidi, koji su doli u
dodir s naim krajevima. Godine 378. kod Hadrijanopola rimska vojska doivljava poraz od
gotskih pobunjenika predvoenih Fritigernom. Ova znamenita bitka je osim smrti cara
Valensa, zapoela proces koji e na kraju zavriti propau Zapadnog Rimskog Carstva 476.
god. Posljednji novci su bili oni cara Romula Augustula, ujedno i posljednjeg cara Zapadnog
Rimskog Carstva (slika 16). Romul Augustul zapravo nikad nije bio priznat od strane
Istonog Rimskog Carstva pa tako moramo napomenuti da je posljednji priznati car zapravo
bio Julije Nepot (slika 15). Na podruja koja su se naselili, novonaseljeni narodi prihvaaju
kranstvo kao glavnu religiju te se poinju baviti gospodarstvom i trgovinom, to je
rezultiralo pojavom novca i monetarnog sistema. Zanimljivo je da je narod koji je pokrenuo
seobu naroda, uope nije kovao svoj vlastiti novac. Huni su prije svega bili nomadski narod
pa im monetarni sustav oito nije trebao, a svo zlato i srebro koje su imali su pretvarali u
skupocjeni nakit.
Slika 14. - Ostrogotsko
kraljevstvo i njegove
kovnice.
Mediolanum
Siscia

Ticinum

Sirmium
Ravenna

Roma

Istoni Goti ili Ostrogoti i Gepidi su za osnovu svog novanog sistema uzeli bizantski
monetarni sistem po kojemu su kovali svoj novac po uzoru na bizantske zlatnike i srebrnjake.
Zapravo je rije o istim imitacijama bizantskog novca. Na prvi pogled istonogotski novac se
10

uope ne razlikuje od bizantskog. Njihov je novac poznat na naim krajevima jer je Ilirik bio
u sastavu Istono Gotskog kraljevstva, dok su Gepidi bili malo istonije, na podruju dananje
Vojvodine. Prvi istonogotski vladar Teodorik, koji je porazio Odoakara, je u svoje
kraljevstvo tako uvrstio kompletnu Italiju, zajedno s Ilirikom, sve do Sirmija. Novci ostalih
barbarskih plemena su manje poznati na naim krajevima. Monetarni sustav istonih Gota,
koji je takoer bio zasnovan na bizantskom se sastojao od zlatnih solida i tremisa, srebrenih
polusilikvi i etvrtsilikvi te bronanih nummusa s manjim nominalama. Ovaj novani sustav
ostao je svo vrijeme vie ili manje nepromijenjen (tablica 2). Kovanje od zlata je
karakteristino ponajprije za razdoblie vladavine Teodorika, kada su kovani zlatnici u ime i s
likovima bizantskih vladara Anastazija i Justina I. Za zlatnike je karakteristina iznimna
umjetnika kakvoa i odlina tehnika izvedba, posebice u usporedbi s istodobnim bizantskim
kovanjem na istoku, iako sa stanovitim pogrekama u pismu. Na njihovom novcu se obino
prikazivao vladar s baldenheim kacigom i natpisi DN (DOMINUS NOSTER) i REX, koji su
imitirali kasnoantike natpise i titule . Na novcu kralja Teodorika se na aversu nalazi prikaz
vladara, a na reversu Viktorija (slika 17). Na ovome novcu nazivi vladara i kovnica nisu
strani. Poznat je i bronani novac iz Ravenne, na kojemu je na aversu prikazan vladar, dok se
na reversu unutar vijenca nalazi monogram naziva kovnice Ravenna. Po tom novcu se jasno
vidi gdje je kovan i gdje se nalazila kovnica (slika 19 i 21). Najvanije istonogotske kovnice
su bile u Rimu, Ravenni, Sisciji, Ticinumu, Mediolanomu i Sirmiju (slika 14). Najvie
istonogotskog novca je pronaeno na istonoj obali Jadrana, dok je novac Gepida malo
manje poznat iako mu se kovnica nalazila u Sirmiju. to se Gepida tie, oni su veinu svog
novca kovali u Sirmiju, najvie za vrijeme Kunimunda. Kovane su srebrne polusilikve s
portretom i legendom bizantskih careva Justinijana I. i Justina II na prednjoj strani, te s
Kunimundovim monogramom u vijencu na stranjoj strani (slika 23). Hrvatski arheolog
eljko Demo je prvi u Hrvatskoj koji se bavio prouavanjem novca seobe naroda, a posebno
istonogotskog novca.

Tablica 2. - Monetarni sustav Ostrogota.

Kovina

Nominale

Zlato

Solidi > Tremise

Srebro

Polusilikve > etvrtsilikve

Bronca i
bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > etvrtfolis ili Dekanumij (10
Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa)

11

Slika 15. - Solid Julija Nepota iskovan u Raveni (474-475. AD).

A. - Prikaz cara Julija Nepota
s kacigom, koplje mu je u
desnoj, a tit u lijevoj ruci.
Oko njega je legenda: DN IVL
NEPOS PFAVG.
R. - Prikaz Viktorije s kriem
u lijevoj i vijencem u desnoj
ruci. Oko nje je legenda:
VICTORIA AVCCC. Lijevo i
desno od Viktorije se nalaze
slova kovnice-Ravene.

Slika 16. - Solid Romula Augustula iskovan u Rimu (475-476. AD).

A. - Prikaz cara Romula s
kacigom, koplje mu je u
desnoj, a tit u lijevoj ruci.
Oko njega je legenda: DN
ROMVLVS
AVGVSTVS
PFAVG.
R. - Prikaz Viktorije s kriem
u lijevoj i vijencem u desnoj
ruci. Oko nje je legenda:
VICTORIA AVCCC. Lijevo i
desno od Viktorije se nalaze
slova kovnice-Rim.

Slika 17. - Zlatna ostrogotska tremisa s prikazom Teodorika (493526. AD).

A. - Prikaz Teodorika u stilu

kasnoantikih
vladara.
(imitacija) Oko njega je
legenda: DN IVSTINVS E,
koja imitira bizantske legende.
R. - Prikaz Viktorije s kriem
u lijevoj i vijencem u desnoj
ruci. Oko nje je legenda:
VICTORIA AVGVSTORVM.

12

Slika 18. - Folis Teodahada, ostrogotskog kralja (534-536. AD).3

A. - Prikaz Teodahada s
baldenheim
kacigom
i
barbarskim brkovima. Oko
njega je legenda: DN THEO
DAHATVS REX, koja imitira
bizantske legende.
R. - Prikaz Viktorije s
palminom granom u lijevoj i
vijencem u desnoj ruci. Oko
nje je legenda: VICTORIA
PRINCIPVM.

Slika 19. - etvrtfolis Teodorika s monogramom Ravene (493526. AD).

A. - Prikaz Teodorika
krunom. Oko njega
neitljiva legenda, ali
pretpostavlja da se radi
legendi: FELIX RAVENNA.

s
je
se
o

R. Monogram Ravene
unutar vijenca.

Slika 20. - Zlatni solid Teodorika u ime Anastazija (493526. AD).

A. - Prikaz Teodorika s
kacigom, koplje u desnoj, a tit
u lijevoj ruci. Oko njega je
legenda: DN ANSTASIVS PF
AVG.
R. - Prikaz krilate Viktorije s
dugakim kirem u desnoj ruci.
Oko nje je legenda: VICTORIA
AVCCCA.

Zanimljivo je da se na ovom novcu, kao i na mnogim bronanim folisima i polufolisima iz Italije nalaze slova S
i C, koja su za vrijeme Rimskog Carstva oznaavala sav novac koji je kovao Senat. Kako su Ostrogoti imitirali
mnoge bizantske i rimske kovanice, nije ni udno to takvo neto nalazimo na njihovom novcu.

13

Slika 21. - Folis Teodorika s monogramom Ravene (493526. AD).

A. - Prikaz Teodorika
krunom. Oko njega
neitljiva legenda, ali
pretpostavlja da se radi
legendi: FELIX RAVENNA.

s
je
se
o

R. Monogram Ravene
unutar vijenca.

Slika 22. - Polufolis Atalarika, ostrogotskog kralja (526-534. AD).

A. - Prikaz Atalarika u stilu

bizantskih vladara (Justinijan I.).
Zapravo je rije o imitaciji
bizantskog novca. Oko njega je
neitljiva legenda.
R. - Monogram kralja Atalarika
unutar vijenca.

Slika 23. - Polusilikva Kunimunda, gepidskog kralja (565-567. AD).

A. - Prikaz Kunimunda u stilu

bizantskih vladara (Justinijan I.).
Zapravo je rije o imitaciji
bizantskog novca. Oko njega je
neitljiva legenda.
R. - Nepoznati monogram,
vjerojatno Kunimindov, kri
iznad njega.

14

Karolinki novac
Sljedei na redu je karolinki novac, novac koji je ostavio veliki trag u
srednjovjekovnoj Europi. Karolinzi su franaka plemika obitelj, bolje rei dinastija, koja se
nakon Merovinga popela na prijestolje franake drave i vladala puna tri stoljea. Franaka
drava je postojala od 3. st. pa sve do 843. god. Karolinzi su osim toga, dva stoljea u svojim
rukama drali gotovo cijelu zapadnu Europu osim Britanije i panjolske. Meu karolinkim
vladarima, sigurno najpoznatiji je Karlo Veliki, odnosno Charlemagne. Osnovu karolinkog
novanog sustava ini srebreni denar, kojeg su preuzeli od Merovinga, dok su zlatne solide i
tremise kovali samo Karlo Veliki i Ludovik Poboni i to po uzoru na langobardski novac. Po
uzoru na Rim, Karolinzi su uspostavili dravni monopol nad kovanjem novca koji se
odravao ponajprije u jedinstvenoj tipologiji i jedinstvenom sustavu teine. Najvie
karolinkih kovnica je djelovalo na podruju izmeu rijeke Loire i Rajne u Francuskoj na koje
je bila usredotoena politika mo Karolinga, dok su u Italiji djelovale samo kovnice u
Milanu, Veneciji, Paviji i Rimu (slika 24). Tipologija karolinkih denara je bila vrlo
ograniena te je sastavljena samo od 4 glavna tipa na stranjoj strani novca: monogram, kri,
svetite i natpis u jednom ili vie redaka, dok je na prednjoj strani obino prikaz vladara ili
kri. Tako je na srebrnom denaru Karla Velikog na aversu prikaz kria razvodnjenih krajeva
unutar krunice, a oko njega je legenda koja glasi CARLUS REX FRANCORUM, a na reversu
je monogram Karla Velikog unutar krunice, a oko njega je kri s natpisom kovnice (slika
26). Karolinki novac je neto rjei na naim prostorima, iako je Istra bila u sastavu Franake.
Pronaeno je neto novca u Istri, ali i u Dalmaciji. Tako su u Donjim Lepurima pronaeni
novci Karla Velikog i Lotara s jo par pronalazaka u Ninu i Bribiru (slika 25). Kako
ranosrednjovjekovni hrvatski vladari poput Branimira, Petra Kreimira, Dmitra Zvonimira i
jo mnogih drugih, nisu kovali svoj vlastiti novac, oni su preteito koristili bizantski ili
franaki novac. Zato na mnogim ranosrednjovjekovnim lokalitetima nalazimo najvie
bizantski, a zatim franaki novac, koji je slino kao i bizantski, mogao sluiti i kao obol u
ustima pokojnika.

15

Slika 24. - Znaajnije

kovnice u karolinkom
kraljevstvu sredinom 9. st.

Slika 25. - Srebreni denar Lotara I. iz nekropole Nin-drijac (840-855. AD).

A. - Prikaz jednokrakog kria s

razvodnjenim krajevima, dok je u
svakom kutu kria po jedan krui.
S vanjske strane tee legenda kojia
zapoinje kriem: HLOTARIVS
IMP.
R. - U sreditu je hram, odnosno
svetite s kriem. Oko njega je
legenda koja zapoinje kriem:
XPISTIANA RELIGIO.

Slika 26. - Srebreni denar Karla Velikog (800-814. AD).

A. - U sreditu je kri
razvodnjenih
krajeva
unutar
krunice, oko kria je legenda
koja zapoinje kriem: CARLVS
REX FR (Carlus Rex Francorum).
R. - Monogram Karla Velikog
unutar krunice. Oko monograma
je kri s natpisom: TVRONIS,
odnosno oznaka kovnice.

16

Slika 27. - Srebreni denar Ljudevita I. Pobonog (814-840. AD).

A. - U sreditu je kri
razvodnjenih krajeva unutar
krunice. Oko kria je legenda
koja
zapoinje
kriem:
HLVDOVVICVS IMP.
R. - U sreditu je hram, odnosno
svetite s kriem. Oko njega je
legenda koja zapoinje kriem:
XPISTIANA RELIGIO.

Slika 28. - Srebreni obol Karla II. elavog (840-847. AD).

A. - Monogram
elavog.

Karla

II.

R. - U sreditu je kri, oko njega

je legenda koja zapoinje
kriem:
METVLLO,
koja
zapravo oznauje kovnicu iz
Francuske.

Slika 29. - Srebreni denar Lotara I. (840-855. AD).

A. - U sreditu je kri
razvodnjenih krajeva unutar
krunice. Oko njega je legenda
koja
zapoinje
kriem:
IIOTIAIIVS IIPIEIA.
R. - Natpis koji tee u tri retka:
DOR ES TA TVS. Taj natpis
oznaava Dorestad, franaku
kovnicu
iz
dananje
Nizozemske.

17

Ugarski novac
Nakon poraza od njemakog vladara Otona I., Maari se sele u panonski prostor, na
kojemu su ostali sve do danas. Nakon sporazuma Pacta conventa 1102. god. je odlueno da
e Hrvati i Ugari imati istoga vladara, iako e formalno hrvatska kraljevina jo uvijek
postojati kao zasebna drava. Po tom povijesnom sporazumu i dokumentu moemo naslutiti
da je ugarski novac sigurno kolao u naim krajevima, to je i dokazano brojnim pronalascima
diljem zemlje. Maari koriste novac od 1000. god., tonije od vladavine Stjepana I., prvog
ugarskog kralja. Obino je kovan srebreni novac s vrlo jednostavnom linearnom tematikom i s
krievima. Kolomanov novac obino na aversu ima kri u sreditu te naziv cara oko njega, a
na reversu takoer kri s linearnim motivima ili s nekom drugom legendom (slika 30).
Kolomanov novac je najvie rasprostranjen na podruju kontinentalne i june Hrvatske, dok
je novac prije Kolomana vrlo rijedak. Za vladavine Bele III. se uvodi novac od bakra
zdjeliastog oblika. Na tom se novcu takoer nalaze neobini pseudoarapski natpisi,
vjerojatno nastali kao imitacija turskoga novca. (slika 32). Za vrijeme Andrije II. na novcu se
poinju prikazivati razni oblici arhitekture, dok se tek za vrijeme Bele IV. prikazuju portreti
vladara s raznim natpisima (slika 34). Zanimljivo je to to se prije Bele IV. ne pojavljuju
portreti vladara na novcu to dovodi ugarski kraljevski novac u vezu s novcem slavnih
karolinkih kraljeva na kojemu takoer prikazi vladara nedostaju.4 Nakon uvene dinastije
Arpadovia slijedi dinastija Anuvinaca na elu s kraljem Karlom I. Robertom, koji je ujedno
bio i kralj Hrvatske. Za vrijeme Anuvinaca se na novac esto stavljaju prikazi ljiljana, koji se
takoer nalaze na njihovome grbu (slika 35). Karlo I. Robert prvi uvodi zlatni novac i to po
uzoru na onaj iz Firence. Kasniji novac iz 14. i 15. st. se esto naziva i krizni novac jer je u
njemu bilo sve manje plemenitih kovina, dok je za vrijeme vladavine Matije Korvina novac
reformiran i unaprijeen na viu razinu. Matija Korvin kuje kvalitetan novac od srebra i zlata,
na aversu je prikaz gavrana s prstenom, odnosno kraljevski grb s gavranom, dok je na reversu
prikaz Djevice Marije ili nekoga drugog sveca (slika 36). Ugarski novac je est na na naim
prostorima, a vrlo je poseban novac koji je kolao nakon smrti Vladislava I. jer se od tada kuje
novac na kojemu se po prvi puta javljaju natpisi Dalmacije i Hrvatske, to se razdoblje jo
naziva razdobljem inter-regula.

Stanoviti prikazi vladara i okrunjene glave se pojavljuju na aversima i prije Bele IV., ali samo u stiliziranoj i
vrlo jednostavnoj formi pa je samim time teko zakljuiti radi li se o aktualnom vladaru ili samo formi prikaza
kraljevskog portreta.

18

Slika 30. - Srebreni denar Kolomana (1095-1116. AD).

A. - U sreditu se nalaze 4
kria oko centralne toke. Oko
sredita je legenda koja
zapoinje kriem: CALMAN
RE.
R. - U sreditu je kri s
klinovima, a oko njega je
legenda koja zapoinje kriem
i koja glasi: LADLAVS E, a
odnosi se na Svetog Ladislava.

Slika 31. - Bakrenjak Bele III. (1172-1196. AD).

A. - Stilizirani prikaz kralja

Bele III. na lijevo i njegova
prethodnika Stjepana III. na
desno. Obojica su prikazani
kako sjede na carskom tronu s
krunama na glavi. Oko njih je
teko itljiva, ali vidljiva
legenda: BELA REX.
R. - Stilizirani prikaz Djevice
Marije i natpis: MARIA
SANCTA.

Slika 32. - Bakrenjak Bele III. s pseudoarapskim natpisima.

A. - Pseudoarapski natpisi u
vie redaka.
R. - Pseudoarapski natpisi u
vie redaka.

19

Slika 33. - Srebreni obol Andrije II. (1205-1235. AD).

A. - U sreditu je luk, a ispod

luka je okrunjena glava kralja.
Iznad luka su tri tornja s
kupolama, dok onaj sredinji
nosi kri. Bez natpisa.
R. Kri razvodnjenih
krajeva sa zvijezdama u
svakom kutu. Bez natpisa.

Slika 34. - Srebreni denar Bele IV. (1235-1270. AD).

A. - Prikaz kralja Bele IV. s

krunom na glavu
R. - Kri s krugom. U
krugu je slovo R koje
oznaava kralja (REX), a u
svakom kutu po jedno slovo:
B-E-L-A.

Slika 35. - Zlatnik Ludovika I. Anuvinca (1342-1382. AD).

A. - U sreditu je grb
Ludovika I., ujedno i grb
dinastije Anuvinaca. Oko
njega je legenda koja
zapoinje
kriem:
LODOVICVS DEI GRACIA
REX.
R. - Sveti Ivan koji
blagoslivlja, oko njega je
legenda:
S[ANCTUS]
IOHANNES B[APTISTA].

20

Slika 36. - Zlatnik Matije Korvina (1458-1490. AD).

A. - U sreditu je grb Matije

Korvina. Oko njega je
legenda koja poinje kriem:
MATHIAS D G R UNGARIE.
R. - Sveti Ladislav s bojnom
sjekirom
u
desnoj
te
kraljevskom
jabukom
u
lijevoj ruci. Oko njega je
legenda: S LADISLAVS REX.

Slika 37. - Srebreni talir, Ferdinand I. (1526-1564. AD).

A. - Prikaz kralja Ferdinanda
sve do struka. U desnoj ruci
dri sjekiru, a u lijevoj ezlo.
Oko njega je legenda:
FERDINAND D G ROM
HUN BOR DAL C REX.
R. - U sreditu je grb
Ferdinanda I., a iznad njega
djevica s djetetom i ezlom.
Sa strane grba slova K i B, a
oko njega legenda: INF
HISPA ARCHIDV AVSTRI
DVX BVR 1556.

21

Novac Osmanskog Carstva

Pojavom Islama 622. god. nastaju i prve islamske drave, odnosno kalifati, koji su
kovali svoj vlastiti novac. U poetku su kao uzor koristile novac Bizanta, ali kasnije s
osnivanjem veih drava i dinastija, kovan je novac koji je sam po sebi jedinstven i lako
prepoznatljiv i koji je u veini sluajeva imao samo natpis na arapskom. Novac Osmanskog
Carstva, u ijem je sastavu bio vei dio kontinentalne Hrvatske je takoer est na naim
prostorima. Njihov novac je karakteristian po tome to se na njemu rijetko nalaze figuralni
prikazi i motivi, ve arapsko pismo, pogrdno nazvano gliste. Na prednjoj strani je
vjerojatno tekst o aktualnom sultanu, dok je na stranjoj strani naziv kovnice i godina
kovanja. Na osmanlijskom novcu su takoer esti bili citati iz Kurana, naravno na arapskom
pismu. Nominale osmanlijskog novca su sljedee: zlatni sultani, srebrne ake i bakreni
mangiri. Najplodnije razdoblje osmanlijskog kovanja je ono za vrijeme sultana Sulejmana I.,
poznatijeg kao Sulejmana Velianstvenog, koji je vladao od 1520. do 1566. god. Sulejman
Velianstveni je izdao zakon o kovanju novca 1536. god. koji je u jednu ruku oznaio daljni
napredak u osmanlijskom monetarnom sustavu. U kovnicama na podruju bive Jugoslavije,
koje su u to vrijeme bile najznaajnije u carevini, kovan je veliki broj tipova aka, kao i
desetak tipova zlatnika. Tada je otvoreno najvie kovnica, kao to su one u Novom Brdu,
Kuajni, Srebrenici i Beogradu. Veliku zaslugu ima i veliki vezir Mehmed Sokolovi za
otvaranje kovnice u Beogradu 1562. god. te njegov sin Hasan za otvaranje kovnice u Banja
Luci 1596. god. Sve u svemu, najei primjerci koje nalazimo na podruju dananje
Hrvatske, ali i bive Jugoslavije potjeu iz vremena sultana Sulejmana Velianstvenog. Za to
je takoer zasluna blizina osmanlijskih kovnica koje su djelovale na podruju dananje
Bosne i Srbije i koje su kovale izuzetno kvalitetan novac. Kako su Hrvati stalno bili u ratu s
Osmanlijama, puno je novca pronaeno na naem podruju, iako im se zbog arapskih tekstova
nije pridodavala prevelika panja, posebno u istraivakom smislu.

22

Slika 38. - Zlatnik Sulejmana I. Velianstvenog (1520-1566. AD).

Slika 39. - Srebrena aka Murata II. (1421-1451. AD).

Slika 40. - Bakreni mangir Sulejmana II. (1687-1691. AD).

23

Novac Mletake Republike i Akvilejskog patrijarhata

Velika Mletaka Republika postojala je vie od 1000 godina, tonije od 697. pa do
1797. god. Ona se rodila iz grada Venecije te se postupno proirila na sjevernu Italiju i
Jadransku obalu. Istra i Dalmacija su u dugom vremenskom razdoblju bile pod Mletakom
Republikom, sjetimo se samo 1409. god. kada je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski
prodao Dalmaciju za 100.000 dukata, nakon ega su mnogi hrvatski gradovi u Dalmaciji pali
pod mletaku vlast.
Slika 41. - Venecija i njezini posjedi na istonom Jadranu oko 1000. god.

Takvoj velikoj sili kakva je Venecija bila je kovanje vlastitog novca sigurno priliilo.
Kako se na elu Mletake Republike nalazio dud, a ne kralj, on je bio esto prikazivan na
njihovom novcu. Najvanija mletaka kovnica je Palazzo della Zecca, institucija koja se
nalazila u samome srcu grada Venecije, a kovala je novac sve do 1866. god. Prvi mletaki
novci su bili vrlo neugledni i izraeni od tankih srebrenih ploica, a bili su poznatiji kao
zdjeliasti denari.5 Na aversu se nalazio kri s imenom duda, a na reversu je obino prikazan
Sv. Marko, zatitnik Venecije, ili ponovno kri (slika 42). Sv. Marko je uz krilatog lava, koji
je takoer bio simbol Mletake Republike bio najei prikaz na mletakom novcu. Osnovu
5

U talijanskoj literaturi poznatiji kao denaro o piccolo scodellato.

24

mletakog novanog sustava su inili zlatni cekini-Zecchini, poznatiji i kao dukati. Taj je
novac bio omiljeno plateno sredstvo ne samo u Mletakoj Republici, nego u mnogim
zemljama Mediterana i june Europe pa tako i u Hrvatskoj. Na aversu zlatnog dukata se nalazi
prikaz Sv. Marka koji kruni duda, s nazivom duda, dok je na reversu prikaz Isusa koji
blagoslivlja (slika 43 i 47). Na duplim dukatima je na reversu umjesto Isusa prikaz krilatog
lava. Kod srebrnog novca je ikonografija vrlo slina, a to su groevi, soldi i bagatini (slika 44
i 46). Srebrni groevi su bili vrlo kvalitetni novci, koji su rado imitirali knezovi ubii
Bribirski, ali i srpski srednjovjekovni vladari (slika 44). Na srebrenim soldima ili oldima
kako se popularno nazivaju je na aversu prikazan dud s njegovim imenom, a na reversu
dobro poznati krilati lav (slika 45). Bagatini, koji su isprva bili od srebra su kasnije kovani od
bronce kao najmanja nominala. Ostale poznate nominale su kude i gazete. U vrijeme
Mletake Republike je takoer bio kovan posebni novac namijenjen za Dalmaciju i Albaniju.
Na tom se novcu na reversu nalazi prikaz krilatog lava, a na aversu natpis podruja kojemu je
novac bio namijenjen (slika 48 i 49). Najee nominale su bile soldi, polusoldi i gazete.
Mletako vladanje nad hrvatskim krajevima potrajalo je sve do 1797. god. kada je pod
naletom francuske vojske nestala Mletaka Republika, a opljakana i napaena venecijanska
istonojadranska obala potpala je pod vlast Austrije, osim naravno Dubrovake Republike
koja je tada bila jo poteena od okupacije.
Paralelno s Mletakom Republikom je djelovao Akvilejski patrijarhat, koji je imao
veliki utjecaj u sjevernoj Italiji, Sloveniji i Istri. Akvileja je zbog svog vanog poloaja jo za
rimskog vremena postala istaknuto vojniko i trgovako sredite. U 6. st. je akvilejski biskup
dobio naslov patrijarha, a 1028. god. patrijarh Poppo pravo kovanja svog vlastitog novca. Tim
su se pravom sluili svi akvijejski patrijarsi poevi od patrijarha Pilgrima Spanheima, kujui
novce po ugledu na one iz Friesacha u Korukoj, obino s natpisom AQILEGIA. Poevi od
patrijarha Wolfgera, javlja se na tome novcu i ime pojedinoga patrijarha, a uz to je novac
finije raen i dobiva zdjeliast oblik. Akvilejski novci su se rado primali i upotrebljavali u
Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i upravo je hrvatski velika Nikola Iloki kovao svoje srebrene
novce po uzoru na akvilejske denare (slika 52). Ipak, njihov je novac dosta rijedak na naim
krajevima. Radi se preteito o novcu patrijarha Antonija II. Pancijere i Ludovika II., koji je
kovan u Padovi i Bologni (slika 50 i 51). Nakon poraza akvilejskih patrijarha koji su u 15. st.
zaratili s Venecijom, Mletaka Republika je potpuno zavladala teritorijem akvilejskih
patrijarha i to je ujedno kraj patrijarhata kao slobodne drave.

25

Tablica 3. - Monetarni sustav Mletake Republike.

Kovina

Nominale

Zlato

Dukati, Dupli Dukati

Srebro

Denari, Dukati, Groevi, Soldi, Polusoldi, Bagatini

Bronca i
bakar

Bagatini, kude, Gazete

Slika 42. - Srebreni zdjeliasti denar, dud Orio Mastropiero (1178-1192. AD).

A. - Prikaz kria u sreditu,

unutar kruga. Oko kria je
legenda
koja
zapoinje
kriem: DVX .
R. - Prikaz kria u sreditu,
unutar kruga. Oko kria je
legenda
koja
zapoinje
kriem: S MARCVS.

Slika 43. - Zlatni dukat, dud Michele Steno (1400-1413. AD).

A. - Sv. Marko koji kruni
kleeeg duda i predaje mu
stijeg sa zastavom. Oko njih
je legenda: S M VENET
MICAEL STEN.
R. - Isus Krist s evaneljem
koji blagoslivlja. Nalazi se
unutar sfere, okruen s devet
zvjezdica. Oko njega je
legenda: SIT T XPE DAT Q T
REGIS ISTE DVCAT.

26

Slika 44. - Srebreni gro, dud Enrico Dandolo (1192-1205. AD).6

A. - Sv. Marko na desno koji

predaje stijeg dudu na lijevo.
Oko njih je legenda: ANDOL
DVX SM VENETI.
R. - Isus Krist na tronu.
Lijevo od njega slova IC,
desno XC.

Slika 45. - Srebreni soldo, dud Andrea Contarini (1368-1382. AD).

A. - Prikaz duda koji dri
stijeg sa zastavom, takozvani
gonfalon. Lijevo od duda je
zvjezdica, a desno slovo F.
Legenda oko duda zapoinje
kriem i glasi: ANDR TAR
DVX.
R. - Krilati lav s otvorenom
knjigom. Oko njega je
legenda:
S
MARCUS
VENETI.

Slika 46. - Srebreni dukat, dud Alvise I Mocenigo (1570-1577. AD).

A. - Sv. Marko koji kruni
kleeeg duda i predaje mu
stijeg sa zastavom. Oko njih
je legenda: S M VENETI
ALOYSIVS
MOCENIGO
DVX.
R. - Krilati lav s otvorenom
knjigom. Oko njega je
legenda:
DVCATVS
VENETVS. Broj 124 na dnu
oznaava vrijednost novca, u
ovom sluaju on vrijedi 124
soldi.

Mletaki srebreni groevi su u literaturi esto citirani i kao matapani.

27

Slika 47. - Zlatni dukat, dud Francesco Don (1545-1553. AD).7

A. - Sv. Marko koji kruni

kleeeg duda. Oko njih je
legenda: [S] M VENET DVX
FRANC DON.
R. - Isus Krist s evaneljem
koji blagoslivlja. Oko njega je
legenda: SIT T XPE DAT Q T
REGIS ISTE DVCAT.

Slika 48. - Bronana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana izmeu 17-18. st.).

A. - Legenda DALMA ET
ALBAN izmeu dva cvijeta,
to znai da je ovaj novac
kovan iskljuivo za promet
Dalmacijom i Albanijom.
R. - Krilati lav, simbol
Venecije. Oko njega je
legenda: SAN MARC VEN. Na
dnu rimski broj II.

Slika 49. - Bronana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana izmeu 17-18. st.).

A. - Legenda DALMA ET
ALBAN izmeu dva cvijeta,
to znai da je ovaj novac
kovan iskljuivo za promet
Dalmacijom i Albanijom.
R. - Krilati lav, simbol
Venecije. Oko njega je
legenda: SAN MARC VEN. Na
dnu rimski broj II.

Legenda na aversu je zanimljiva jer je rije DVX postavljena okomito radi utede prostora, to je na
srednjovjekovnom novcu vrlo esta pojava.

28

Slika 50. - Srebreni denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Pancijere (1402-1411.
AD).

A. - Grb Antonija II.

Pancijere. Oko njega je
legenda:
ANTONIUS
PATRIARCH.
R. - Orao, oko njega
legenda: AQU ILE GEN
SIS.

Slika 51. - Srebreni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II. (1412-1439. AD).

A. - Grb Ludovika II. Oko

njega
je
legenda:
LODOVICVS
PATRIARCA.
R. - Djevica s malim
Isusom u naruju. Oko njih
legenda: AQU ILE GEN
SIS.

Slika 52. - Srebreni denar Nikole Ilokog (1471-1477. AD). Denar je kovan po uzoru na
gore navedeni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II.

29

Hrvatski novac kroz srednji i novi vijek

Poznato je da je jo od poetka hrvatskog naroda krzno kune bio ekvivalent, odnosno
pretea modernog novca pa se zbog toga i dananji hrvatski novac zove kuna. To to se novac
za vrijeme NDH takoer zvao kuna, nema nikakve veze s dananjim nazivom kune. U vrijeme
hrvatskih kraljeva i knezova veinom se koristio bizantski i franaki novac.
Po Josipu Brunmidu, najstariji hrvatski novac je onaj pod nazivom hrvatski frizatik s
prikazom polumjeseca i zvijezde, ali to jo nije potvreno. Hrvatski frizatici kovani su
veinom u razdoblju prve polovice 13. st. od strane hrvatskih banova. Upravo je po hrvatskim
vladarima izvrena podjela frizatika, to je i logino jer nemaju svi frizatici iste prikaze na
novcu. Iako se razlikuju od vladara do vladara, hrvatski frizatici u sutini imaju vrlo slinu
tematiku na novcu, a preteito se radi o prikazima polumjeseca, zvijezda, okrunjenih glava te
tornjeva (slika 53).
S druge strane, tu su takozvani slavonski banovci ili banski denari. Za njih je sigurno da
su upravo oni najstariji poznati hrvatski novci. Kovani su u srebru u razdoblju od druge
polovice 13. s prijelazom u 14. st. i bili su vrlo kvalitetni i cijenjeni. Bili su kovani u Pakracu i
Zagrebu.8 to se tie prikaza, najea tipologija je sljedea; na aversu je prikaz kune u trku
izmeu dvije estokrake, a oko nje je uvena legenda koja glasi MONETA REGIS PRO
SCLAVONIA. Na reversu je prikaz patrijarhalnog kria, iznad lijevo je estokraka, a desno
polumjesec, dok su dolje lijevo i desno okrunjene glave, za koje se pretpostavlja da su
prikazivale hrvatske kraljeve i banove. Takoer se na samim krajevima kria nalaze
takozvane sigle, odnosno tajni simboli po kojima se moe zakljuiti o kojem je vladaru rije
(slika 54 i 55). Svi banovci su tipoloki jako slini, a razlike u prikazima su vrlo male.
Banovci su zbog istoe srebra i kvalitetne izrade ve u 13. st. postali priznati europski
novac i bili rabljeni u meunarodnoj trgovini za sva plaanja diljem srednje Europe.
Osim slavonskih banovca, ostali gradovi du Jadranske obale su takoer kovali svoj
vlastiti novac ili su uzimali strani novac, kojega su malo izmjenili. Hrvatski gradovi u
Dalmaciji su kovali izuzetno kvalitetan novac kroz srednji i novi vijek. U Zadru je primjerice
kovan posebni novac Ludovika Anuvinca, takozvani MONETA IADRE, dok je za vrijeme
Mletake Republike kovan poseban novac s prikazom krilatog lava i njihova lokalnog
zatitnika, Sv. imuna (slika 57). esti prikazi na novcu dalmatinskih gradova za vrijeme
srednjega vijeka su upravo njihovi lokalni zatitnici. Tako je Zadar imao Sv. imu, ibenik
8

Jo od 1256. god. Pakrac je imao povlasticu kovanja novca. Stoge se smatra da je to ujedno prva kovnica novca
u Hrvata.

30

Sv. Mihovila, Trogir Sv. Lovru, a Dubrovnik Sv. Vlahu. U Splitu se za vrijeme razvijenog
srednjeg vijeka kovao autohtoni srebreni novac poznat pod nazivom dinari, s natpisom
Spalatino (slika 59). Za vrijeme Mletaka kovao se novac s prikazom njihova zatitnika Sv.
Dujma. Kad ve govorimo o Splitu, moramo obavezno spomenuti novac bana Hrvoja Vukia
Hrvatinia. Najljepi hrvatski srednjovjekovni novac je zasigurno novac Hrvoja Vukia
Hrvatinia, hrvatskog bana, na kojemu se nalazi grb Vukia Hrvatinia, ruka s maem (slika
60). Takoer je poznat srebreni novac pod nazivom MONETA DALMATIAE, koji je u optjecaj
pustila Mletaka Republika, a koji je inae vrlo rijedak. ubii Bribirski su kovali svoj novac
po uzoru na mletaki, ali je malo takvih primjeraka ouvano. Tako na novcu ubia nalazimo
slinu tipologiju kao i kod mletakih srebrenih groeva (slika 61, vidi sliku 44 radi
usporedbe). Navodno su ubii kovali svoj novac u Skradinu, ali to jo nije potvreno.
Zrinski su pak kovali novac po uzoru na ugarski, a najee su to bili srebreni denari. Na tom
su novcu takoer posvjedoeni prikazi ahovnice, kao i na novcu Nikole Ilokog.
Jo moemo spomenuti novac Dubrovake Republike, mone pomorske drave koja je
kovala svoj vlastiti novac sve dok ju nije sruio Napoleon. Njihov je novac obino od srebra i
bakra, s prikazima njihova zatitnika, Sv. Vlahe s grbom Dubrovnika. Nominale dubrovakog
novca su sljedee: bakrene mince, soldi i poludinarii te srebreni dinari, poludinari, perpere,
dukati, taliri i libertine i jo mnoge druge (slika 52., 53. i 54.). Mnogo je nominala, ali vano
je zapamtiti da je minca najmanja dok je libertina najvea. Dubrovaka kovnica je poela
kovati novac ve izmeu 1284. i 1301. god. i nastavila je taj rad s veim ili manjim
prekidima, sve do 1803. god. Zanimljivo je da na dubrovakom podruju nalazimo razne
primjerke novca s istoka, to je samo jedan od dokaza dubrovake trgovine prema istoku.
Sve u svemu, povijest hrvatskog novca kroz stoljea je vrlo zanimljiva tematika koja
iziskuje posebno znanje i vjetinu. Hrvatska numizmatika sa svim svojim primjercima je vrlo
bogata i poznata, bilo da se radi o uvezenom stranom ili autohtonom novcu.

31

Slika 53. - Hrvatski frizatik, Herceg Andrija (1196-1204. AD).

A. - U sredini je prikaz
polumjeseca i zvijezde,
poznatijih
kao
stari
hrvatsko-slavonski grb. Oko
grba je teko itljiva
legenda: ANDREAS D CR,
to
vjerovatno
znai
Andreas dux Croatiae.
R. - Prikaz crkvenog zabata,
iznad njega su tri kruga i
zvijezda estokraka. Toranj
sa svake strane.

Slika 54. - Slavonski banovac bana Henrika Gisinga (1269-1270. AD).

A. - Kuna u trku izmeu
dvije zvijezde estokrake.
Oko
nje
je
legenda:
MONETA REGIS P[RO]
SCLAVONIA.
R. - Patrijarhalni kri, gore
lijevo estokraka, desno
polumjesec. Dolje lijevo i
desno su dvije okrunjene
glave. Sigle su dvije ptice na
krakovima kria.

Slika 55. - Slavonski banovac kralja Andrije III. (1290-1301. AD).

A. - Kuna u trku izmeu
estokrake i lavlje glave.
Oko
nje
je
legenda:
MONETA REGIS P[RO]
SCLAVONIA.
R. - Patrijarhalni kri, gore
lijevo estokraka, desno
polumjesec. Dolje lijevo i
desno su dvije okrunjene
glave. Sigle su znak ptice i
slovo H.

32

Slika 56. - Bakrenjak Ludovika I. Anuvinca (1342-1382. AD).

A. - Prikaz sv. Ladislava s

krunom i ezlom. Oko njega
je natpis: S L A R
UNGARIE.
R. - Slovo G s legendom
koja
zapoinje
kriem:
MONETA IADRE.

Slika 57. - Bronani/bakreni bagatin kovan za Zadar pod Venecijom.

A. - Sv. imun, zatitnik

grada Zadra s malim Isusom
u naruju. Oko njih je
legenda: S SIMEON IVSTUS
PROFETA.
R. - Krilati lav, simbol
Venecije, oko njega je
legenda:
S
MARCVS
VENETI.

Slika 58. - Bronani bagatin kovan za ibenik pod Venecijom.

A. - Sv. Mihovil, zatitnik
grada ibenika s krilima i
kraljevskom jabukom u
lijevoj ruci. Stoji na zmaju
kojeg ubija kopljem u desnoj
ruci. Oko njega je legenda: S
MICAEL SIBENIC.
R. - Krilati lav, simbol
Venecije, oko njega je
legenda:
S
MARCVS
VENETI.

33

Slika 59. - Splitski srebreni dinari

A. - Legenda SPALATINO u
tri reda, koja oznaava grad
Split.
R. - U sreditu je kri u
krugu. Okruen je malim
istaknutim tokama.

Slika 60. - Srebreni gro Hrvoja Vukia Hrvatinia (1350-1416. AD).

A. - Grb Hrvoja Vukia
Hrvatinia; maleni tit s
ljiljanim i kriiima iznad
kojega izlazi kaciga, iz koje
izlazi ruka s maem. Oko
grba
je
legenda:
M
CHERVOII DUCIS S.
R. - Sv. Duje, zatitnik
grada Splita s biskupskim
tapom. Oko njega je
legenda:
S
DOIMUS
SPALETI M.

Slika 61. - Srebrenjak Pavla ubia i brata mu Mladena I. (1274-1312. AD).

A. - Svetac s aureolom oko

glave i knjigom evanelja u
lijevoj ruci predaje zastavu
sa stijegom osobi na lijevo;
ta osoba je vjerojatno ban.
Oko njih legenda: DVX
PAVL BAN MLADEN.
R. - Isus Krist na tronu.
Lijevo od njega slova IC,
desno XC.

34

Slika 62. - Dubrovaka bakrena minca.

A. - Prikaz enske glave s

vijencem u kosi. Oko nje je
legenda:
MONETA
RAGUSII.
R. - Tri kule s gradskim
vratima. Oko toga legenda:
CIVITAS RAGUSII.

Slika 63. - Dubrovaki srebreni dinar.

A. - Sv. Vlaho, zatitnik

grada Dubrovnika. U lijevoj
ruci mu je biskupski tap,
dok s desnicom blagoslivlja.
Oko njega je legenda: S
BLASIUS RAGVSII.
R. - Isus Krist s knjigom
evanelja u lijevoj ruci.
Slova IC i XC.

Slika 64. - Dubrovaki srebreni talir.

A. - Sv. Vlaho koji u lijevoj
ruci dri maketu grada
Dubrovnika. Oko njega je
legenda: DIVINA PER TE
OPE.
R.
Okrunjeni
grb
Dubrovake Republike s
osam vodoravnih polja iza
kojega se kriaju ezlo i
ma. Oko grba legenda:
DUCAT ET SEM REIP
RHAC s godinom kovanja.

35

Ostali novci
Osim svih nabrojanih, na podruju dananje Republike Hrvatske su kolali, ili su samo
pronaeni novci ostalih velikih srednjovjekovnih i novovjekovnih tvorevina, kao to su
Njemako Carstvo, Sveto Rimsko Carstvo, Rusko Carstvo, Papinska drava, Habsburka
Monarhija, kasnije Austro-Ugarska, Napoleonovo Carstvo i jo mnoge druge. Razlog je
jednostavan, jer je Hrvatska kroz svoju burnu povijest bila u sastavu mnogih kraljevstva i
carstva pa je stoga logino da se na njenom podruju svaki dan nalaze novi nalasci
raznovrsnog srednjovjekovnog novca. Nije rije samo o europskom novcu, ve i o novcu s
istoka koji se ovdje naao veom zaslugom Dubrovake Republike, zahvaljujui njihovoj
bogatoj trgovakoj aktivnosti. O ostalom novcu na podruju dananje Republike Hrvatske se
moe puno govoriti, ali zbog vrlo malenog broja primjeraka, tim se novcima ne pridodaje
prevelika panja. Razvitkom povijesti i arheologije i naravno numizmatike kao pomone
znanosti i ovi e mnogi primjerci nai svoje mjesto u brojnim lancima i monografijama ako
ve i nisu. Bez obzira koliko dobro ouvani bili i koliko ih ima, novac svake srednjovjekovne
i novovjekovne tvorevine moramo promatrati s potovanjem jer nam on moe pomoi u
konanom shvaanju povezanosti prolog svijeta.

36

Slika 65. - Bakrenjak Ilkanidske drave.

Slika 66. - Bakreni fals Mamelukog Sultanata.

Slika 67. - Srebreni zdjeliasti denar Republike Padove.

37

Slika 68. - Denga ruskog cara Ivana Groznog (15471584. AD).

Slika 69. - Bronani quattrino pape Urbana VIII. (1623-1644. AD).

Slika 70. - Bakreni krajcar Marije Terezije. (1740-1780. AD).

38

Zakljuna razmatranja
Put kroz vrijeme na podruju dananje Republike Hrvatske se moe pratiti upravo kroz
prizmu numizmatikih nalaza koji su pronaeni diljem nae zemlje. Tih je numizmatikih
nalaza mnogo i svaki od njih moemo pripisati odreenoj dravi ili carstvu, odnosno vladaru.
Taj nam novac govori o narodu koji je utjecao na narod Hrvata. To su mnogi narodi, od
Franaka do Turaka i svi su ostavili velik trag u povijesti hrvatskog naroda. Sve nalaze
srednjovjekovnog i novovjekovnog novca s podruja dananje Hrvatske moemo tumaiti kao
pravo nacionalno blago koje su nam ostavili narodi koji su vladali ovim krajevima. Hrvatska
je svoju samostalnost doekala prekasno, a tako je i s njezinim samostalnim monetarnim
sustavom koji se temelji na Hrvatskoj kuni. Ipak, moemo rei da su svi ovi narodi koje smo
nabrojali utjecali na stvaranje jedinstvenog i samostalnog monetarnog sustava Republike
Hrvatske, a njegov poetak moemo traiti jo u slavnim slavonskim banovcima. to se tie
svih numizmatikih nalaza iz vremena srednjega i novoga vjeka, moemo rei da su nam oni
vrlo vani ako se elimo vratiti u prolost i povezati puteve srednjovjekovne hrvatske drave.
Oni nam govore o srednjovjekovnim putevima, ali i o srednjovjekovnoj i novovjekovnoj
trgovini diljem Europe i ostatka svijeta. Svaki nalaz mora dobiti svoju ansu, bez obzira
koliko kvalitetan on bio, jer svi nam ovi nalazi kako je ve reeno predstavljaju jedinstveno
povijesno i arheoloko, odnosno numizmatiko blago. S tim blagom se ne mogu ponositi sve
dananje drave Europe i zato to blago moramo zatititi i istraiti to bolje moemo. Na kraju
moemo samo zahvaliti svim ljudima i odati im poast, svima koji su nam omoguili da
uivamo u svim ovim divnim primjercima, kao i ljudima koji su sve te primjerke istraili,
opisali i objavili.

39

Korisne stranice
https://www.academia.edu/Documents/in/Medieval_numismatics/
https://www.ancientresource.com/
https://www.aukcije.hr/prodaja/Numizmatika/211/
https://www.forumancientcoins.com/
https://www.medievalcoinage.com/
https://www.numisbids.com/
https://www.scribd.com/Library_Numis#/
https://www.wildwinds.com/coins/

40

Odabrana literatura
BARAKA, J., UUR, J., 2010. Josipa Baraka, Jure uur, Numizmatiki nalazi s
arheolokog lokaliteta Pakotane - Crkvina, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 357-368.
BRUNMID, J., 1887. Josip Brunmid, Skrovite ugarskih srebrnih novaca u Neudorfu kod
Vinkovaca, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 9, Zagreb, 100-104.
BRUNMID, J., 1904. Josip Brunmid, Najstariji hrvatski novci, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, 7, Zagreb, 182-190.
BUOVAC, M., 2012. Marin Buovac, Poganski obiaj prilaganja obola Konstantina V.
Kopronima i Lava IV. u inhumiranim grobovima na prostoru istonojadranske obale,
Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. - 2012, Zadar, 30-31.
BUOVAC, M., 2014. Marin Buovac, Staropoganski obiaj prilaganja franakog
novca/obola u inhumirane grobove na podruju istonojadranske obale, Zbornik radova 7.
meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 25-31.
CNI VI, 1922. Corpus Nummorum Italicorum. Primo tentativo di un catalogo generale
delle monete medievali e moderne coniate in Italia o da Italiani in altri paesi, Volume VI
Veneto (Zecche minori) Dalmazia Albania, Roma.
DELONGA, V., 1981. Vedrana Delonga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 201-228.
DELONGA, V., 2006. Vedrana Delonga, Skupni nalaz novca duda Francesca Foscarija iz
Sitnog kod Perkovia u Dalmatinskoj zagori (prilog poznavanju gospodarskih i drutvenih
prilika), Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 309-328.
DEMO, ., 1981. eljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6.
st. u numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Zagrebu, Arheoloki Vestnik, 32, Ljubljana,
454-484.
DEMO, ., 1994. eljko Demo, Ostrogothic Coinage from Collections in Croatia, Slovenia
and Bosnia & Herzegovina, Ljubljana.
DEMO, ., 1996. eljko Demo, Istonogotski novci Dalmacije, Hrvati i Goti, Split, 169179.
DOLENEC, I., 1993. Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb.
GRIERSON, P., 1999. Philip Grierson, Byzantine Coinage, Washington, D.C.
ILKI, M., VUKUI, M., 2011. Mato Ilki, Mirko Vukui, Prilog poznavanju optjecaja
novca na irem zadarskom podruju u srednjem i ranom novom vijeku, Meunarodni
znanstveni skup - Dani Stjepana Gunjae, Split, 197-236.

41

ILKI, M., 2011. Mato Ilki, Novac s podruja Sotina iz razdoblja ranoga novog vijeka,
Acta Numismatica - Zbornik radova 6. meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj,
Rijeka, 127-139.
ILKI, M., TOPI, N., 2013. Mato Ilki, Nikolina Topi, Dubrovaki nalazi seldukog,
ilkhanidskog i mamelukog novca, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
51/1, Dubrovnik, 1-16.
ILKI, M., TOPI, N., PEKOVI, ., 2015. Mato Ilki, Nikolina Topi, eljko Pekovi,
Numizmatiki nalazi s arheolokih istraivanja u Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Dubrovniku, 53/1, Dubrovnik, 1-30.
JAKI, N., 1982. Nikola Jaki, Solidus romanatus na istonoj jadranskoj obali,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split, 173-184.
Katalog der byzantinischen Mnzen, Universittsverlag Gttingen, 2003.
KLIKI, D., 2006. Damir Kliki, Ostava sitnog srebrnog srednjovjekovnog novca iz
pilje Turska pe iznad Zeljovia (Sumpetar) kod Dugog Rata, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku, 99, Split, 329-367.
KOS, P., 1998. Peter Kos, Leksikon antike numizmatike, Zagreb.
MAROVI, I., 1994 Ivan Marovi, O pretpostavljenoj kovnici novca u VI. st. u Saloni,
Salona Christiana, Split, 315-322.
MAROVI, I., 2006a Ivan Marovi, Ostava bizantskih zlatnika iz Narone, Vjesnik za
arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 235-252.
MAROVI, I., 2006b Ivan Marovi, O godini razorenja Salone, Vjesnik za arheologiju i
povijest Dalmatinsku, 99, Split, 253-273.
MAROVI, I., 2006c Ivan Marovi, Novac Romana III. Argira u Arheolokome muzeju u
Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 275-297.
MIMICA, B. 1995. Boe Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Zagreb.
MIRNIK, I., 1992. Ivan Mirnik, Skupni nalazi slavonskih banovaca u numizmatikoj zbirci
Arheolokog muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 24-25, Zagreb, 183248.
MIRNIK, I., 2001. Ivan Mirnik, Skupni nalazi novca iz Hrvatske XI-XIII. XI. Skupni nalaz
mletakog novca iz Krukovae; XII. Skupni nalaz mletakog novca iz Sv. Roka; XIII.
Skupni nalaz mletakog novca iz okolice Karlovca, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu,
32-33, Zagreb, 207-248.
MIRNIK, I., 2004. Ivan Mirnik, Novac iz starohrvatskih grobova, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, 37, Zagreb, 205-250.

42

MIRNIK, I., 2006a Ivan Mirnik, Zlatnici Romana III. Argira u numizmatikoj zbirci
Arheolokoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split,
369-378.
MIRNIK, I., 2006b Ivan Mirnik, Pravo hrvatskog plemstva na vaenje rudae i kovanje
novca, Povijesni prilozi, 25, Zagreb, 101-117.
MIRNIK, I., 2007. Ivan Mirnik, etiri primjerka karolinkog novca u numizmatikoj zbirci
Arheolokog muzeja u Zagrebu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 89-104.
MIRNIK, I., 2009. Ivan Mirnik, Numizmatiki nalazi s Bribirske glavice, Studia
varvarina, 1, Zagreb-Motovun, 131-151.
Numizmatiki prirunik i rjenik (ur. Ivan Mirnik), Arheoloki muzej u Zagrebu, 2011.
PAPADOPOLI, N., 1907. Nicolo Papadopoli, Le monete di Venezia. Parte II. - da Nicolo
Tron a Marino Grimani 1472-1605., Venezia.
RENGJEO, I., 1929. Ivan Rengjeo, Novci porodice ubia, Napredak, 18(19), Sarajevo, 7583.
RENGJEO, I., 1959. Ivan Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Mnzen von Kroatien,
Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz.
RUCKSER, P., D., 2000. David P. Ruckser, Coins of the Crusaders, Johnstown.
RUCKSER, P., D., 2008. David P. Ruckser, The Coins and Kings of Hungary, to Leopold
I., Johnstown.
ARINI, M., 2010. Marko arini, Novci Pavla ubia i brata mu Mladena I (1302.
1304.), Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 63, Zagreb, 449-453.
EPAROVI, T., 2003. Tomislav eparovi, Nove spoznaje o nalazima
ranosrednjovjekovnog novca u junoj Hrvatskoj, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split,
127-137.
EPAROVI, T., 2005. Tomislav eparovi, Skupni nalaz mletakog novca iz Dobre Vode
kod Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 32, Split, 237-243.
EPAROVI, T., 2008. Tomislav eparovi, Coin finds of emperor Constantine V
Copronymus in southern Croatia, Moravia Magna, 5, Krakw, 1-7.
EPAROVI, T., 2009. Tomislav eparovi, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljea na
lokalitetu Klapavice Crkvina kod Klisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 27-34.
EPAROVI, T., 2010. Tomislav eparovi, Numizmatiki nalazi na groblju kod crkve sv.
Petra u Kuli Atlagia nedaleko Benkovca, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 369-384.
EPAROVI, T., 2012. Tomislav eparovi, Razmatranja o karolinkom novcu iz Donjih
Lepura, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 39, Split, 35-44.
43

44