Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 189

Poruka iz budunosti

Vladimir Pavi ( autorska prava zadrana)


Umnoavanje i kopiranje bilo kojeg dijela teksta, nije dozvoljeno
bez odobrenja autora.
Nakladnik - 'Bhaktivedanta', udruga za znanost i obrazovanje
Lektura - Dajana Miler i Samra Subai
Ilustracije - Kemal Mehmedovi, Marko Soldan i Kristina Miji
Dizajn naslovnice - Cleastra ORiordan
Grafika priprema - Danijel Rui
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu pod brojem 795880
ISBN 978-953-6643-48-6

Zahvalnica
Ova knjiga ne bi bila ovakva kakva jest, da nije bilo
nekoliko mojih suradnika i dobronamjernika kojima se
elim zahvaliti. Lektura Dajana Miler i Samra Subai.
Stilsko poboljanje teksta Maja Milojkovi i Anita
Buklija. Prijelom knjige Danijel Rui. Ilustracije
Kemal Mehmedovi, Marko Soldan i Kristina Miji.
Grafika ideja korica knjige Cleastra O'Riordan

Predgovor
Radnja ove novele uglavnom se odvija u Sjevernoj Irskoj i
Republici Irskoj, ali i dalje od toga u svijetu legendarnih irskih
patuljaka Leprechauna (Leprikona), koji jo uvijek ive u svijetu
paralelnom ovome; u svijetu suptilne materije koja se nalazi u
vioj dimenziji od svijeta u kojemu ivimo. Da stvar bude jo
interesantnija, dio radnje ove knjige odvija se u budunosti (2060
godina). Kroz ispreplitanje prolosti, sadanjosti i budunosti, ova
novela prua itateljima mnoge vrijedne pouke sauvane od
pradavnih vremena - pouke koje svakom itatelju irokih pogleda
mogu pomoi da postane pojedinac koji e svojim potomcima
ostaviti svijet puno bolji od ovoga u kojemu trenutano ivimo.
Kao glavni akter ove velike pustolovine, ulazim u svijet
Leprechauna i ostajem njihov gost nekoliko dana. Isprva sam
mislio da je moj boravak u Seandomhan-u (svijetu Leprechauna)
- tek puka sluajnost. Meutim, ve prvoga dana shvatio sam
kako je moj susret s njima, dobro smiljena priprema za veliki
zadatak koji su imali za mene. To je bio zadatak koji je daleko
nadilazio mo moje imaginacije. Kakav je to bio zadatak i to se
dogodilo nakon izvrenja toga zadatka neu vam rei. O tome
ete sami proitati u ovoj knjizi. Ali u vam poteno rei da je
polovina od ovoga to ete proitati tek iskaz moje fantazije.
Meutim, ne zaboravite da je preostala polovina istinita. Bit u
dovoljno vragolast da vam ne kaem koji dio moje pustolovine je
istinit, a koji dio je tek uljepavanje teksta. Prepustit u vama da
to zakljuite sami. U svakom sluaju, koji god zakljuak da
donesete, jedna stvar je potpuno sigurna itanjem ove knjige
itatelj e nauiti mnoge arobne istine, briljivo skrivane od
prosjenih ljudi; istine koje bi svakom iskrenom itatelju
(osloboenom nepotrebnih predrasuda) mogle pomoi napraviti
veliku pozitivnu prekretnicu u ivotu.
Vladimir Pavi

Izgovor imena i pojmova koji se ne itaju onako kako se pie.


Acanus Akanus
Caitanya Mahaprabhu - eitanja Mahaprabu
Diarmuid Dirmud
Leprechaun - Leprikon
Lobhadomhan Lobadoman
Oisin - Oiin
Quodvoldeus Kvodvoldeus
Seamus eimus
Seandomhan ondoman
Sinead ineid

Neobini susret
Kasno poslijepodne bilo je toplo i suho, ali je mirisna zemlja jo
uvijek bila prilino vlana od obilne kie koja je padala dva dana
ranije. Moji koraci su lijeno razmicali rano jesensko lie dok sam
koraao po puteljku od nabijene zemlje, koji je vijugao nespretno
zaobilazei jezerca i lokvice tipinog irskog krajolika. Nita nije
naruavalo mirni zalazak Sunca kojemu je trebalo moda jo
manje od jednog sata pa da se stopi s horizontom. Tek
povremeno glasanje aplji i divljih pataka iz oblinjeg jezera
Upper Loch Erne trgnulo bi me iz misli dok sam pokuavao
usredotoiti um na svoju svakodnevnu meditaciju.
Bliilo se vrijeme kada sam se namjeravao vratiti na otok
kojega lanovi Hare Krina1 zajednice nazivaju Govindadvipa.
Lokalni ljudi ga nazivaju Inisrath; naziv koji je ostao jo od
keltskih vremena. Prije nego to sam se preselio u Dublin, ivio
sam na Govindadvipu tri godine. Prola su ve etiri ljeta otkako
sam ivio u urbanoj dungli, pa se jo uvijek vrlo rado vraam na
ovo mjesto gdje s malom grupom svojih prijatelja oboavam
Govindu, stvoritelja svih duhovnih i materijalnih svjetova2.
"Jo samo jedan krug na brojanici, pa se vraam na otok. Tu
sam ve vie od jednog sata", rekoh tiho samome sebi. Sunce je
bacalo moju dugaku sjenku preko aa i trske dok sam dokono
koraao niz puteljak. Odjednom sam osjetio neuobiajeni poriv da
okrenem glavu i preko ramena pogledam unatrag. inilo mi se da
me netko promatra. Iznenada, moj pogled se sreo s pogledom
bia za kojega sam mislio da je tek tvorevina keltskih mitova i
legendi. Desetak metara iza mene stajao je pravi pravcati
Leprechaun. Patuljak, ne vei od jednog metra, obuen u zeleno
odijelo. Na glavi je imao neto nalik kratkoj, zelenoj verziji
engleskog cilindra s crnom trakom uokolo. Stajao je u drvenim
klompama prilino slinim onima iz nizozemskog folklora. U
jednoj ruci je drao drveni tap, a u drugoj ugaeni fenjer.

'Hare Krina monasi', popularni je naziv za vainave. 'Vainava' znai


sljedbenik Vinua ili Krine (dva glavna imena Boga koja se najee
spominju u drevnoj duhovnoj literaturi koja je davno zapisana na tlu
dananje Indije).
2
Govinda je jo jedno od nebrojeno mnogih imena Boga, to e biti
objanjeno malo kasnije.

Lice mu je izgledalo kao djeje, ali su mi njegova sijeda brada i


brkovi ukazivali da je ve preao svoju srednju dob. Izraz na
njegovom licu bio je skladna kombinacija znatielje i straha. Nai
pogledi su postali susret dvaju svjetova. Polako sam okrenuo
itavo svoje tijelo prema njemu, zakoraio jedan korak naprijed i
nasmijeio se kako bih ga uvjerio da nisam njegov opasni
neprijatelj. On je ustuknuo prema natrag, malo slegnuo glavu
meu ramena, ali jo uvijek ne skidajui svoj pogled s mojih
oiju.
U meni se rodila ogromna elja da saznam neto o njemu.
Polako sam mu se poeo pribliavati dok je on isto tako polako
uzmicao unatrag. Ispruio sam svoje ruke u znak prijateljskih
namjera, ali on se dao u bijeg. Potrao sam za njim viui: "Hej,
ekaj! Ne boj se, imam prijateljske namjere. elim samo
razgovarati s tobom." Meutim, on je i dalje trao kroz visoku
travu, raslinje i ikare.
"Moda me ne razumije jer ne govori engleski", pomislio sam.
Iako sam imao due korake, on se spretnije kretao po terenu.
Nakon otprilike deset minuta, izgubio sam ga iz vida. Stajao sam
zadihan usred nekog movarnog predjela, gledajui u svim
pravcima oko sebe, ne bih li ga primijetio. Jo je samo
povremeno kreketanje aba i zujanje insekata koji su prolijetali u
mojoj blizini prekidalo muk koji je vladao oko mene. Nisam znao
da li me uje, ali sam za svaki sluaj jo jednom povikao: "Ne boj
se! Ja sam ti prijatelj. elim se samo upoznati s tobom."
Moja radoznalost i elja za avanturom, bili su jai od
zabrinutosti kako u se po mraku, bez depne svjetiljke vratiti do
otoka. Izgubio sam orijentaciju. Jo uvijek nije bio potpuni mrak
jer je iza horizonta Sunce obojilo nebo crvenkastom bojom, a s
druge strane, Mjesec je poeo sipati svoje srebrne zrake.
Iznenada sam uo ukanje trave i bunja s moje lijeve strane.
Pomislio sam da je to moda neka ivotinja; vidra ili srnda kojih
ima u ovom dijelu Irske.
Kad gle, preda mnom je stajao nitko drugi nego moj zagonetni
'prijatelj' Leprechaun. Jo uvijek je bilo dovoljno svijetla, tako da
sam mogao vidjeti njegovo, sada vie ne tako uplaeno lice.
Stajao je na samo dva metra od mene. Njegova osobnost je
ostavljala dojam neke vrste drevne mudrosti. Gledao me je s
izrazom oekivanja da ja prvi neto kaem.
"Eh, drago mi je da si doao. Ve sam pomislio da te vie neu
vidjeti. Ja se zovem Vriabha; a ti?" Ispruio sam ruku da se

rukujemo, ali izgleda da to nije bio njegov obiaj jer je stavio


svoju desnu ruku preko prsa, sve do lijevog ramena, zatvorio
svoje krupne tamne oi i blago se naklonio.
"Diarmuid", glasio je njegov odgovor.
"Diarmuid? Oh, drago mi je. Da li govori engleski?" Do tada mi
jo uvijek nije bilo sasvim jasno da li me razumije.
"Da, a to si htio od mene?", progovorio je pomalo hrapavim
glasom.
"Pa ovaj... ljudi poput tebe ne sreu se svaki dan. Izgleda mi
tajanstveno, kao osoba iz davne prolosti. Mislim da bih mogao
nauiti neto od tebe."
"Ljudi? Ne zvui ba laskavo. Ja sam Leprechaun."
"Oh, oprosti. Nisam te htio uvrijediti. Ja zapravo ne znam o
vama Leprechaunima nita vie od onoga to se moe saznati iz
knjiga o irskim mitovima i legendama ili to se pak moe vidjeti u
trgovinama sa suvenirima."
"Onda vidim da nita ne zna. Ljudi ovdje u Irskoj dobro
zarauju na turizmu pa nas zato prikazuju onako kako misle da
e se to svidjeti turistima. Vjeruju da mi puimo lule i igramo golf.
Kojeta! Nego, reci ti meni odakle si. Po naglasku ne bih rekao da
si Irac."
"Ja sam iz Hrvatske. Zna gdje je to?"
"Da, znam; ali nisam nikada bio tamo."
"Hej, da li misli da i u Hrvatskoj ima Leprechauna?"
"isto sumnjam. Nikada nisam uo za Leprechaune koji ive
izvan Irske. Dobro, a sada se moram vratiti kui; ve je kasno."
Nakon to je to rekao, izvadio je iz depa nekakav svijetlei
kamen koji je stavio u fenjer. Nikada nisam vidio takvo neto.
Svjetlo se irilo na oko pet metara uokolo. Izgledalo je poput
eravice, samo puno svjetlije. Bilo je neugodno za oi promatrati
kamen due od nekoliko sekundi.
"Hej, to ti je to?"
"Ah, to... to se zove utam. Svijetlei kamen; ali nisam ovlaten
da ti odajem tajne. Idem sada; vidimo se moda nekom drugom
prilikom."
"Opssss, ovo postaje interesantno. Gdje on uope ivi?",
pomislio sam u sebi.
"Diarmuid, a gdje ti ivi?"
"Aaaaaah ne, to ti ne mogu rei", odvratio je odluno. Prolo je
desetak sekundi dok smo utei gledali jedan drugoga u oi. On

je u mojim oima sigurno mogao vidjeti djeju radoznalost,


upornost i moleivost.
"Znam to ti je na umu", rekao je tiho, "ali ne elim dovesti u
opasnost svijet Leprechauna. Ve je i ovo previe."
"Diarmuid, sluaj; ja stvarno znam uvati tajne i nisam
pokvarenjak koji bi iz bilo kojeg razloga htio dovesti u pitanje
vau sigurnost. Molim te, pokai mi gdje vi Leprechauni ivite."
"Znam, vjerujem ti. Osjetim tvoju vibraciju. Mene ne moe
prevariti ak i da hoe. Ti si dobar ovjek, ali ipak..." Prekinuo
sam mu reenicu oduevljeno ubacivi: "uj, moda ja mogu
uiniti neto za vas. Napraviti nekakvu uslugu ili tako neto; ha?
Uostalom, sada je ve gotovo mrak i ne mogu se vratiti tamo gdje
boravim. ak sam izgubio orijentaciju. Ne znam uope ni kako da
se vratim; a nemam ni depnu svjetiljku..."
"Ima dovoljno mjeseine", nasmijeio se zadovoljno to se
sjetio dobrog izgovora. Istina; skoro da nije bilo niti oblaka na
nebu. Zvjezdano je nebo izgledalo jo tajanstvenije u prisustvu
Leprechauna. itava je situacija odisala misterijem. Gledao sam
moleivo u pravcu Diarmuidovih toplih oiju, jer nisam mogao
jasno razaznati crte njegovog lica, budui da je ve bilo prilino
mrano. Pomislio sam: "Kako je vrijeme brzo proteklo otkako sam
ga sreo. Ve je mrak, a sve do nedavno sam mantrao na japi3.
Zato sam uope toliko uporan? Kako to da me nije strah, jer ...
tko zna u kakav bi me svijet on to mogao odvesti? Otkuda mogu
biti siguran da Leprecauni nemaju neke mistine moi kojima bi
mi mogli nauditi? Uostalom, poinje no..." Unato svim tim
mislima osjeao sam neki neodoljivi poriv da idem do kraja.
Diarmuid je sve to vrijeme gledao u moje lice i onda je kao
gospodar vjene mudrosti znaajno prekinuo tiinu.
"Vrati se sada na svoj otok i doi sutra u 19 h na isto mjesto
gdje si me prvi puta ugledao."
"Kako ti mogu vjerovati da e sutra doi na sastanak?"
"Ako mi ne bi vjerovao sutra, zato mi onda vjeruje sada?"
Nisam imao odgovor na to pitanje. Zatim je dodao: "I jo jedna
3

Rije mantrati je argonski izraz koji lanovi Hare Krina pokreta


koriste u odnosu na Hare Krina maha-mantru, koja je dio svakodnevne
meditacije. Maha-mantra literarno znai
velika
pjesma (zvuna
vibracija) za osloboenje uma (od kontaminacije materijalnom,
iluzornom energijom). Hare Krina Maha-mantra glasi: Hare Krina, Hare
Krina, Krina Krina, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama,
Hare Hare. Japa znai brojanica sa 108 zrna.

10

vana stvar; pobrini se da nitko ne sazna za na susret, ni


dananji ni sutranji; u protivnom e tvoja elja ostati samo
neispunjeni san. I ne zaboravi - mene ne moe prevariti."
Rekavi to, hitro se okrenuo i munjevitom brzinom nestao u
visokoj travi i trsci. Ostao sam zateen i trebalo mi je nekoliko
trenutaka da shvatim kako sam ostao sam, na poetku noi,
meu ikarama i trskom, bez depne svjetiljke i na nepoznatoj
lokaciji. Imao sam tek blijedu ideju u kojem pravcu sam trebao
krenuti.
Trebalo mi je skoro sat i pol vremena da doem do mjesta gdje
su jo uvijek bila svezana dva amca. Tijekom desetak minuta
veslanja do otoka, um mi je bio proet mislima o mojem susretu
s Diarmuidom i o tome to bi se moglo dogoditi sutra uveer.
Gotovo sam zaboravio na to kako su moji prijatelji sa
Govindadvipa sada ve sigurno zabrinuti za mene. Jesu li otili na
spavanje ili me netko jo eka budan? Jo sa sredine jezera
primijetio sam da je u hramskoj zgradi upaljeno jedno svjetlo.
Vrata verande bila su otkljuana. Oigledno da su moji prijatelji
primijetili moje dugo odsustvo. Izuvi cipele, tiho sam se uljao
do sobe na prvom katu gdje sam obino boravio.
"Gdje si ti do sada?", iznenadio me i uplaio glas mog prijatelja
ri Rupe. "Pokuavao sam te nazvati telefonom, ali sam shvatio
da ti mobitel zvoni u sobi kraj kreveta."
"Oh, hvala ti to si se brinuo za mene." Pokuavao sam iz uma
izvui neku dobru la, iako me je bilo pomalo stid to moram
lagati najboljem prijatelju.
"Pa ovaj, iao sam u Enniskillen u auto servis, a ovjek koji radi
na narudbi rezervnih dijelova, primijetio je da sam lan Hare
Krina pokreta, pa je imao puno interesantnih pitanja..." ri Rupa
je lako povjerovao u moju prijevaru jer nije uope sumnjao zato
bih ga lagao.
"Mogao si nazvati da e kasniti."
"Ah, dobro sada... Isplatilo se popriati s Terryjem. On je jedan
od onih rijetkih ljudi koji jo uvijek ne nasjedaju na budalatine
koje promoviraju javna glasila. Zamisli; ak nema ni televizor.
Izbacio ga je iz kue kada mu je klinac poeo dobivati loe ocjene
u koli. Rekao je: 'Ne elim da mi profiteri, politiari, laovi i
manipulatori odgajaju dijete'. Fenomenalno, zar ne?"
"Slaem se; ali sutra moemo vie o tome. Idemo Vriabha na
spavanje. Ve je kasno." Zaspao sam tek oko jedan sat iza
ponoi, jer sam po umu prevrtao to li e se dogoditi osamnaest

11

sati kasnije, kada se sretnem s Diarmuidom. I to uope da


kaem ako se opet vratim tako kasno? Smislio sam da u
parkirati auto na neko skrovito mjesto i pretvarati se kako se
vraam u Dublin.
Jutarnje suneve zrake su mi prele preko lica kao nagovjetaj
nekog velikog dogaaja. Znao sam da me oekuje neto znaajno
i neuobiajeno. Moj um je bio usredotoen samo na jedno.
"Moda e ovaj dan biti velika prekretnica u mojem ivotu. Tko
zna to me eka u svijetu Leprechauna, ako me zaista tamo
odvedu? Volio bih da i ri Rupa ide sa mnom, ali sada sam ve
dao obeanje da nikome neu nita rei."
Toga jutra sam nakon doruka upuivao posebne molitve ri-ri
Radha-Govindi4. Boanstva5 kao da su mi davala svoje odobrenje:
"Vriabha, ima nae blagoslove. Zatitit emo te od svih
opasnosti i nepovoljnih sila." Moda je takvo tumaenje bila samo
uobrazilja koja je izbijala iz moje jake znatielje da se upoznam s
Diarmuidom i svijetom u kojem on ivi. Ba kao da sam se
spremao na neki dobro poznati izlet, u svoj ruksak sam pripremio
sve to mi je trebalo za tri dana putovanja.
"Ide natrag u Dublin?", upitala me Rupamati, naa kuharica,
kada me vidjela da s koferom i vreom za spavanje silazim niz
stepenite. "Oh, da. Ovdje sam ve tri dana. Mislio sam ostati
malo due, ali iskrsle su neke nove obaveze u Dublinu. Vidimo se
4

ri' je sanskrtski izraz potovanja. Govinda je jedno od nebrojenih


imena Boga (Krine). U skladu s vedskom literaturom Bog ima
neogranieno mnogo imena. Ime Govinda ima dva literarna znaenja 'Gospodar krava' i 'Gospodar osjetila'. Ba kao to je Sunce jedno, ali ga
razni narodi nazivaju razliitim imenima (Sun, Sole, Sonne, Aurinku, itd).
slino tome Bog je jedan, iako ga razni narodi nazivaju raznim imenima
(Krina, Govinda, Vinu, Allah, Buddha, Jehova, itd). 'Radha' je
otjelotvorenje boanske energije duhovnog blaenstva. Drugim rijeima,
ona je 'prva dama duhovnog svijeta'; osoba koja Krini priinjava
najvee duhovno zadovoljstvo.
5

Boanstvo Budui da Boga i Njegove vjerne pratioce iz duhovnog


svijeta, ne moemo vidjeti svojim ogranienim, materijalnim osjetilom
vida; Oni se pristaju pojaviti u oblicima sainjenim od materijalnih
elemenata (metal, mramor, drvo, itd). Takvi oblici Boga i Njegovih
bliskih pratioca nazivaju se Boanstva. Oboavanje Boanstava je jedan
od najistaknutijih aspekata vedske/vainavske duhovne tradicije.

12

sljedei mjesec. Hvala na svemu..." Potrpao sam sve stvari u


prtljanik svoje kode i nakon desetak minuta vonje, parkirao je
u jednoj od sporednih ulica oblinjeg sela Derrylin. Tek kada sam
ugasio motor, palo mi je na pamet (zapravo, govorio sam sa
samim sobom): "Zato sam uope doao ovako rano? Dobro
sad... itat u i mantrati do 18 h, a onda u se uputiti do mjesta
sastanka sa Diarmuidom."
Mantrao sam dok je vrijeme sporo prolazilo. Iza ugla je bila
mala trgovina u kojoj sam kupio banane, jogurt, preni kikiriki i
vodu. Nakon to sam se dobro najeo, poeo sam itati Caitanyacaritamritu6 dok sam kroz volan povremeno pogledavao na sat
komandne ploe. 15.38 h, pokazivale su brojke na satu. Vrijeme
je sporo odmicalo. Umjesto da se usredotoim na maha-mantru,
razmiljao sam o Diarmuidu. Hoe li biti dovoljno poten da se
zaista pojavi na mjestu sastanka ili me samo blefirao kako bi me
se rijeio na kulturan i uinkovit nain? U umu su mi odzvanjale
Diarmuidove rijei 'Vrati se sada na svoj otok i doi sutra u 19 h
na isto mjesto gdje si me prvi puta ugledao'. U 16.48 h nisam
mogao vie izdrati da se samo prevrem po sjedalu i povremeno
gledam u brojke sata koje su se sporo mijenjale. Dok sam polako
i znaajno zakljuavao vrata automobila, razmiljao sam: "Kada
u ga sljedei put otkljuati? Jo veeras... ili moda sutra, pa ak
i kasnije... ili moda nikada vie!? Zato mi je Diarmuid rekao da
se naemo tako relativno kasno?" Dok sam polako koraao prema
oblinjoj livadi s konjima, nastavio sam razmiljati. "Pa to on
misli? Koliko dugo vremena u provesti s njim (njima)? ak bi mi
i pola sata mistinog iskustva bilo dovoljno. Pa da, moram biti
skroman. Koliko ljudi ima priliku razgovarati s Leprechaunima?
Mora da sam od Boga izabran. Zato ne? A zato ba ja, a ne
netko drugi? Hou li od svog susreta s Diarmuidom dobiti neku
posebnu duhovnu dobrobit ili pak Krina eli da Diarmuid dobije
dobrobiti od druenja sa mnom?"
Iz misli me trgnula glasna automobilska sirena. Okrenuo sam
glavu preko ramena. Iza mene, na nekoliko metara udaljenosti,
6

Caitanya-caritamrita je ivotopis ri Caitanye Mahaprabhua, samoga


Krine koji se 1486. godine pojavio u Indiji (Bengal) kako bi osobnim
primjerom pokazao ponaanje savrenog sveca. Pojavio se u ulozi
velikog duhovnog reformatora koji je svojim sankirtana pokretom itavo
ovjeanstvo poeo podsjeati na vanost i autentinost vedske
literature.

13

kroz prozor auta mi se smjekao moj prijatelj Derek. Nosio je


sunane naoale jer mu je poslijepodnevno Sunce iza mojih lea
ilo pravo u oi.
"Hej, Derek! Ba mi je drago to te vidim. Hare Krina!"
"Hare Krina! Bio sam parkiran kod pote. Nisi me vidio.
Promatram te ve pet minuta. Izgleda mi neto zamiljen. Je li
sve ok?"
"Pa naravno da je. Hvala to se brine. Uskoro se vraam u
Dublin. Stao sam samo da tu kraj konja izmantram 2-3 kruga, pa
idem dalje."
"Ok. eka me ena. Vidimo se sljedei tjedan. Kavicandra
Swami daje nedjeljnu lekciju u Govindas-u. Dolazi?"
"Obavezno." Mahnuo sam mu dok se polako udaljavao. Pomislio
sam: "Bolje da se gubim odavde prije negoli opet sretnem nekog
poznatoga. Morao bih ponovo lagati." Pogledao sam na sat. 16.53
h. Znanom preicom sam krenuo preko livada do mjesta sastanka
s Diarmuidom. Stigao sam 60-ak minuta ranije. Oputao me mir
krajolika - a, trske, povremeno glasanje barskih ptica i aba.
Nalazio sam se na istom mjestu gdje sam bio 24 sata ranije.
Pomislio sam: "Gdje u li se sutra nalaziti u ovo doba?" Kao i
prethodnog dana, poeo sam se etati po uskom puteljku. Drao
sam brojanicu u ruci i pokuavao se koncentrirati na mahamantru. 18.55 h. Spremio sam brojanicu u ruksak i s
iekivanjem gledao u mjesto na kojem je juer stajao Diarmuid.
uo sam ukanje iz oblinjeg raslinja... i onda ispred mene iz
bunja iskoraie dva Diarmuida, bolje reeno dva Leprechauna
koji su izgledali gotovo identino. Mora da sam izgledao kao netko
kome je irafa upravo izala iz smonice. Moje irom otvorene oi
i objeena donja eljust sigurno su bili smijeni dvojici
Leprechauna koji su se nespretno trudili da prikriju svoje
osmijehe. Prvi sam zapoeo razgovor upitavi: "Tko je od vas
dvojice Diarmuid?"
Lijevi progovori: "Eto vidi Vriabha, odrao sam svoje
obeanje. ak i vie od toga. Doveo sam svog brata Seamusa."
Seamus mi se naklonio ba kao i prethodnog dana Diarmuid.
Uzvratio sam na isti nain. Desna ruka do lijevog ramena i lagani
naklon.
"Promatramo te ve desetak minuta. Htjeli smo biti sigurni da
e doi sam." Progovori Seamus malo dubljim glasom od
Diarmuidovog. Podigao sam obrve i rairio ruke progovorivi: "I ja

14

sam ispunio svoje obeanje. Doao sam ak i prije dogovorenog


vremena. Gdje emo sada?"
"A gdje bi ti htio?", ree Diarmuid.
"Pa, rekao bih... tamo gdje vi ivite."
"Upravo tamo te i vodimo, ali morat emo ti staviti povez preko
oiju."
Po prvi puta otkako sam upoznao Diarmuida, osjetio sam
nelagodu i malo straha. Mislio sam u sebi: "Jest da ovi
Leprechauni izgledaju simpatino, ali ja zapravo nita ne znam o
njihovim naravima i obiajima. Tko zna to mi mogu napraviti ako
me zaista odvedu u svoj svijet?"
"Ne boj se", prijateljski i s razumijevanjem ree Diarmuid koji
kao da je proitao moje misli. Rukom mi je pokazao da se
sagnem kako bi mi mogli staviti povez preko oiju. Nakon
otprilike deset minuta hoda, Seamus mi je rekao da sjednem na
tlo. Nisam mogao napipati nita neobino, tek travu i pokoji
grumeni mirisne zemlje. Njih dvojica su poeli neto razgovarati
na svom jeziku koji mi je zvuao kao gaelic7. Razgovor se
postupno pretvorio u tihu i neobino milozvunu pjesmu, koja se
nakon 3-4 minute pretvorila u recitaciju nekakvih mantri. inilo
mi se da su i mantre trajale nekoliko minuta... i onda potpuni
muk.
Dolazak u svijet Leprechauna
Ubrzo sam osjetio neku pozitivnu promjenu. Zrak koji sam
udisao, bio je ispunjen nekim ugodnim mirisom. Iz daljine je
dopiralo pjevanje umilnih enskih glasova. uo se smijeh, cvrkut
ptica i zujanje insekata. Iako sam jo uvijek imao povez preko
oiju, osjetio sam neku dobru vibraciju. Ono malo straha to sam
osjeao, rasprilo se kao magla rastjerana sunevim zrakama.
Osjetio sam da mi netko polako razvezuje vor na potiljku kako bi
skinuo povez. Kakvog li iznenaenja! Umjesto bradatog
Diarmuidovog ili Saemusovog lica, preda mnom je sijalo lice
plavokose djevojice, koja je sa svojim pjegicama na licu i
frizurom podsjeala na vilinsku verziju Pipi Duge arape. Moglo bi
se rei da je bila lijepa, iako je po ljudskim standardima pomalo

Izgovara se geilik'. Jezik starih Kelta koji se jo uvijek odrao


uglavnom na zapadnoj obali Irske.

15

naliila na karikaturu. Rekla mi je: "Ceid mile failte!" Nisam


razaznao niti jednu prepoznatljivu rije na engleskom.
"On ne razumije na jezik. Kai mu na engleskom", iza mene se
uo poznati Diarmuidov glas. Brzo sam okrenuo glavu preko
ramena i ugledao dva nasmijeena lica. Diarmuid i Seamus su
opet prikrivali svoj smijeh. Iako su stavili ruku preko usta, njihove
oi su se smijale. Vidjeli su totalnu zbunjenost na mojem licu.
Ovog puta mora da sam im izgledao kao netko kome upravo
opor jazavaca istrava iz kupaone. I ja sam se poeo smijati.
Okrenuo sam se prema djevojici koja mi je na odlinom
engleskom (ali ipak sa udnim akcentom) rekla: "Dobro doao u
svijet Leprechauna i vila!" Imala je iskriave svjetloplave oi i
osmijeh od uha do uha.
"Ja se zovem Poi; a ti?"
"Ja se zovem Vriabha."
"Vriabha? To je udno ime."
"Pa, to je zapravo moje duhovno ime. Imam ja i drugo ime.
Zovem se Vladimir."
"Oh, to je jo udnije. Bolje u te zvati Vriabha."
"Bilo je dosta Poi", oglasi se Seamus, "Hodi se igrati s ostalom
djecom."
Na to je Poi posluno odskakutala niz livadu prema rasplesanoj
grupici od koje je i dalje dopirala milozvuna glazba. S velikim
iekivanjem gledao sam u Diarmuida i Seamusa. Bio sam
spreman punim pluima uroniti u njihov svijet, koji mi je izgledao
toliko aroban iako jo nisam napravio niti koraka. Nakon Poi,
moje drugo veliko iznenaenje bila je priroda koja me okruivala.
Utipnuo sam se ne bih li provjerio da li sanjam. Nalazio sam se
nadomak sela okruenog predivnom umom. Ta uma nije bila
obina. Podsjeala me na jedan ogroman botaniki vrt u kome je
bilo drvea raznih oblika i boja. Suprotno nekom loginom
oekivanju, drvee nije bilo manje od drvea kakvog sam
poznavao do tada. Mislio sam da e u svijetu malih 'ljudi' i drvee
biti malo. Koliko sam mogao primijetiti s pozicije na kojoj sam
sjedio, s mnogih kroanja visjeli su plodovi kakve jo nikada
nisam vidio. U podnoju stabala rasla je uglavnom paprat i
bunovi umskog cvijea od kojeg se irio neodoljiv miris. Uokolo
su prolijetale neobine ptice raznih boja. U tom trenutku su mi

16

opisi rajskih planeta iz rimad-Bhagavatama8 postali opipljiva


realnost. Pomislio sam: "Oh, kako svijet moe biti divan kada ga
ne upropaste ljudi motivirani pohlepom!"
Upitno sam podigao obrve prema svojim prijateljima. Da;
prijateljima. Kada se naete u sasvim drugaijem svijetu, svaka
poznata i blagonaklona osoba vam odjednom postane prijatelj.
Pitam se, zato to nije tako kod nas ljudi? Kada se naemo u
nekoj nepoznatoj zemlji, podozrivo gledamo ak i one koji nam se
smijee, jer ne znamo nose li na svom licu masku ili ogledalo
svoga srca. Pored toga, u naem svijetu su ak i mnoga
prijateljstva motivirana sebinim ambicijama koje prije ili poslije,
postanu oigledne.
"Vrijeme je da te odvedemo u selo i predstavimo naem voi
Acanusu", ree Seamus.
"Mogu li prije toga neto upitati?" Bio sam uasno znatieljan i
nestrpljiv da saznam kako su me Diarmuid i Seamus doveli u svoj
svijet.
"Moe", odgovori Diarmuid.
"Pa, ovaj... kako da ponem? to ste to napravili da smo tako
brzo sa obale Upper Loch Erne jezera stigli ovdje? Moram priznati
da sam oduevljen ovom atmosferom iako jo nita nisam ni vidio
osim divne mirisne prirode i simpatine Poi." Diarmuid i Seamus
su takoer sjeli na tlo ispred mene, ba kao da imaju sve vrijeme
ovoga svijeta. Nisam se nikada tako osjeao. Htio sam paljivo
sasluati to mi njih dvojica imaju za rei i istovremeno se strati
u selo da vidim u kakav svijet sam doao. Diarmuid je pogledao u
Seamusa i rukom mu dao znak da pone govoriti.
"ak i vai znanstvenici nagaaju neto o fenomenu paralelnih
svjetova, mada zapravo ne znaju nita o tome. Ovaj na svijet
postoji u dimenziji vioj od vaeg ljudskog svijeta. Bojim se da ti
nedostaje osnovno znanje pomou kojega bi mogao razumjeti o
emu govorim, pa u ti zato dati pojednostavljeno objanjenje.
Za razliku od vaeg svijeta kojega mi nazivamo Lobhadomhan,
to znai svijet pohlepe u naem svijetu se vrijeme i prostor
oituju na drugaiji nain, iako ivimo na istom planetu. Vi ljudi to
ne moete razumjeti ba kao to lik nacrtan na papiru ne bi
mogao shvatiti kako je mogue iz njegovog dvodimenzionalnog
svijeta ui u va trodimenzionalni svijet, a kamoli ne u na
8

rimad-Bhagavatam je duhovno knjievno djelo zapisano prije vie od


5 000 godina. Sastoji se od 18 000 stihova na sanskrtu i detaljno opisuje
aktivnosti i uenja Krine i Njegovih bliskih pratilaca iz duhovnog svijeta.

17

etverodimenzionalni. U biti, ono to vama nedostaje jest


proirena svjesnost i razvijenija osjetila!"
"Razumije li to ti Seamus govori?", upade Diarmuid. Ne
ekavi na moj odgovor, nastavi od tamo gdje je Seamus stao.
"Vi ne moete vidjeti mikroorganizme bez vaih pomagala. Ne
moete vidjeti jako udaljene objekte. Ne moete uti ono to vai
znanstvenici nazivaju ultrazvuk i hiperzvuk. Ne moete osjetiti
mnoge mirise koje mogu npr. psi iz vaeg svijeta, a umovi su vam
ogranieni na razumijevanje pojmova, procesa i objekata
temeljeno na logici trodimenzionalnog svijeta. Zbog svojih
ogranienih osjetila ne moete realno doivjeti ak niti svijet u
kojem ivite, a da ne govorimo o svjetovima koji postoje na viim
dimenzijama i razinama svjesnosti. Ni mi nismo savreni. Postoje
svjetovi koji su daleko iznad naeg. Stanovnici tih svjetova
posjeduju mistine moi koje daleko nadilaze nae..."
"to vi smatrate mistikom?", upao sam Diarmuidu u pola
reenice.
"Mistika zapravo ne postoji. To je samo termin kojim se slue
oni koji su u neznanju; nesposobni shvatiti uroene mogunosti
razvijenijih ivih bia. Na primjer, jesu li avioni kojima se vi
sluite mistika?"
"Pa naravno da nisu. Rekao bih da su to tek trapavi pokuaji
naih znanstvenika da naprave savreni spoj zranog uzgona i
fizikih zakonitosti motora s unutranjim izgaranjem goriva. O
tome svatko ui u koli. Princip rada avionskog motora je dobro
poznat i nema tu nikakve mistike..." Seamus se ponovo ukljuio u
razgovor i prekinuo me.
"Ali za ivotinje ili ak tehniki neobrazovane ljude, vae
eljezne ptice su apsolutna mistika, zar ne?"
"Apsolutno."
"Vidi, slino tome, tebi je mistino kako smo te za vrlo kratko
vrijeme prebacili iz Lobhadomhana u na svijet. Za nas je to vrlo
jednostavno jer imamo osjetila koja su razvijenija od vaih,
poznajemo odreene fizike zakonitosti koje su neshvatljive i za
najbolje logiare trodimenzionalnog svijeta i znamo koristiti
suptilne sile zvuka. Za nas tu nema nikakve mistike. A to ti
misli da je mistika?"
"U biti, slaem se s tobom, ali mogu jo dodati da je Krina
jedini mistik. Ako neki ovjek ima nadnaravnu mo ili talent to

18

je dobio zbog Njegove milosti. Krina sam kae u Bhagavad-giti9


da je On sposobnost u ovjeku. Kada neki ljudi postanu bahati i
ponosni na svoje sposobnosti, nerijetko se dogodi da im On
oduzme te sposobnosti ili obilja (znanje, slavu, bogatstvo, sreu,
itd). Vidite samo koliko su nai znanstvenici ponosni na svoje
znanje. Stvorili su epohu tehnolokih izuma o kojima uvelike ovisi
gotovo itavo ovjeanstvo. Sada sve ovisi o tehnologiji i nafti,
dok s druge strane, ponizili su sami sebe time to su unitili skoro
sve oko sebe. Zagadili su vodu, zrak, hranu i poljoprivredne
povrine. Zbog njihove tehnologije, gotovo svakodnevno se
dogaaju ekoloke katastrofe, izumiru na tisue vrsta ivotinja i
biljaka, kre se tropske ume, stvorena je ozonska rupa u
omotau oko Zemlje, a za svaki virus koji znanstvenici poraze
svojom medicinom priroda stvori tri nova nepoznata virusa.
Doveli su nas do ruba klimatskog kaosa za kojeg ne znaju kako e
se uskoro odraziti na populaciju ovog planeta, itd.
Usprkos tako velikom tehnolokom razvoju ljudi su nesretniji
nego ikada ranije u prolosti. Posvuda su ratovi, terorizam,
izrabljivanje u raznim oblicima. Svake tri sekunde netko u svijetu
umre od gladi, poveava se jaz izmeu bogatih i siromanih. U
svijetu je poveano irenje nasilja, kriminala, alkoholizma,
narkomanije, itd. Istinski sretni ljudi ne prave probleme u svijetu.
Budui da u svijetu postoji toliko mnogo ljudi koji prave probleme
i uznemirenja to je dokaz da ih tehnologija i notorni hedonizam
ne ine sretnima unato tome to imaju kompjutere, televizore,
skupe automobile, itd.
Bezboni, materijalistiki znanstvenici zaista nemaju na to biti
ponosni. Rezultati njihovih istraivanja su krajnje poraavajui, ali
ipak su ponosni kada proizvedu novi mikroip ili programirani
robot. Naivni ljudi im se dive zbog toga, a istovremeno su slijepi
za najsavreniju mistiku koja je posvuda oko nas. Postoji netko
tko je napravio da iz jedne male sjemenke izraste veliko drvo koje
raa divne i ukusne plodove. Netko tko je dizajnirao sklad ara na
leptirovim krilima i zauujue oblike i boje mirisnog cvijea, tko
je uinio da oblaci tako lagano plove nebom iako u sebi sadre
ogromne koliine vode neophodne za ivot na Zemlji, tko
9
Bhagavad-gita znai Boanska pjesma (sanskrt). Posljednji puta ju je
Krina (Bog) izgovorio prije otprilike 5 300 godina kao moralnu i
filozofsku smjernicu za itavo ovjeanstvo. Sastoji se od 700 stihova
koji se bave tematikama: a) Bog, b) iva bia, c) priroda materijalna i
duhovna, d) karma i e) vrijeme.

19

savreno upravlja svemirskim prometom tako da se zvijezde i


planeti nikada ne sudaraju. To je prava mistika, zar ne? Ako bi
kojim sluajem znanstvenici izumili ipove iz kojih, kada se
posade u zemlju, niu kompjuteri i roboti svi bi bili oduevljeni
njihovom inteligencijom. Koliko mora da je inteligentan i mistian
Krina koji je stvorio umove tih znanstvenika?"
"Vriabha, vidim da ti si na ovjek!", upade mi u rije Seamus
zadovoljno se smjekajui. "Imamo jedan veliki zadatak upravo
za osobu poput tebe, ali neemo sada o tome. Prepustit emo
Acanusu i Zboru mudrih da ti objasne o emu je rije."
"Spomenuo si nekakvog Krinu i knjigu Bhagavad-gitu. Ba me
zanima tko je on i njegova knjiga, ali to e objasniti kada
stignemo do Acanusa i Zbora mudrih", ree Diarmuid gledajui mi
preko ramena. Pogledao sam iza sebe i ugledao zadihanog
Leprechauna koji se prilino brzo penjao do vrha brdaca na
kome sam sjedio sa svojim novosteenim prijateljima.
Leprechaun koji je izgledao kao mlaa verzija Diarmuida i
Seamusa, ali bez brade i u utoj odjei, obraao im se na
njihovom jeziku.
"eka nas Acanus, eli te vidjeti. Idemo!", ree Seamus.
Iako je bilo tek neto vie od 19 h kada su me Diarmuid i
Seamus 'pokupili' s obale jezera, ovdje se Sunce tek poelo
sputati iza obzorja. Jo je uvijek bilo dovoljno suneve svjetlosti,
a s obzirom na ranu jesen, bilo je i prilino toplo. Dok smo se
sputali niz brdace, ve iz daljine su mnoge znatieljne oi bile
uprte u udnu procesiju. Budui da je puteljak bio uzak, na elu
je koraao Leprechaun u utoj odjei, koji se isto zvao Seamus,
iza njega je iao stariji Seamus, zatim veliki nepoznati stranac iz
Lobhadomhana i na kraju Diarmuid. Ne znam tko je bio vie
iznenaen, ja ili Leprechauni svih uzrasta koji su se znatieljnih i
nasmijanih lica poeli uurbano kretati prema nama. Ubrzo sam
bio okruen grupom od tridesetak Leprechauna. Djeca su pruala
svoje prstie da me dodirnu. Odrasli su me ispitivaki, ali ipak
prijateljski, gledali od glave do cipela. Neke je zanimalo to to
imam u svom ruksaku kojeg sam prebacio preko jednog ramena.
Grupica od 5-6 ena se hihotala doaptavajui se meusobno,
dok je jedna prstom pokazivala prema meni. Ipak, neki su
dovoljno dobro kontrolirali svoju znatielju, pa su iz daljine samo
bacili poglede na mene dok su nastavljali raditi ono ime su bili
zauzeti. Dva Seamusa su krili put ispred mene objanjavajui
ostalima da nas eka Acanus. Njegovo ime je bilo jedino to sam

20

razumio. Leprechaunski narod se poeo razilaziti svojim


poslovima dok nas je grupica djece nastavila slijediti.
Iz moje perspektive, hodali smo prilino sporo, jer su
Leprechauni imali kratke korake. To mi je odgovaralo jer sam
imao vie vremena razgledavati okolinu. Toplo predveerje
izmamilo je mnoge stanovnike da izau na trijemove kua ili s
prozora promatraju to se dogaa vani. Oigledno da je mnogima
moj dolazak ostao nenajavljen jer su me gledali irom otvorenih
oiju. Neki su ak skoro ispali kroz prozor kada su me ugledali.
Smijeio sam im se i mahao dok smo prolazili pokraj njihovih
kuica. Zauzvrat sam uglavnom dobivao osmijehe od uha do uha i
mahanje glavama s jedne strane na drugu. Seamus 'uti' koraao
je nekoliko metara ispred nas kako bi sprijeio stvaranje grupica
koje bi nam se isprijeile na putu.
Koliko sam se razumio u gradnju i arhitekturu - shvatio sam da
su im kuice uglavnom bile nainjene od bala slame obukane
glinom. Neke su bile drvene, ali sve su imale slamnate krovove.
Kuice su bile raznih oblika od kojih su dominirale etvrtaste i
okrugle. Sve ovo me podsjealo na selo patuljaka iz romana
'Gospodar prstenova'. Kuice su izgledale poput one u kojoj je
ivio glavni junak Frodo. Mnoge su isto tako imale poluokrugla
vrata. Odmah zatim sam se sjetio i romana 'Guliverova
putovanja'. Sa svojih 186 cm visine, osjeao sam se kao Guliver
meu Leprechaunima koji su mi sezali najvie do pupka.
"Mogu li konano saznati kako vi nazivate svoj svijet?", upitao
sam okrenuvi se unatrag prema Diarmuidu.
"Seandomhan", odgovori on, to znai svijet sree. Sjetio sam
se stiha iz Bhagavad-gite (8.16) u kojemu Gospodin Krina kae:
"Od najvieg planeta u materijalnom svijetu, pa sve do najnieg
sve su mjesta nevolja i bijeda gdje se uzastopno ponavljaju ivot
i smrt, ali oni koji dostignu Moje vjeno prebivalite nikada se
ponovo ne raaju." Na to sam samo pomislio, ali nita nisam
spomenuo Diarmuidu. Meutim, ipak sam ga upitao: "Jeste li vi
zaista apsolutno sretni ovdje ili ponekada imate razloga za brigu i
alost?" Vidio sam da je Diarmuid usporio svoj hod i izgledao je
jako zamiljen, ali nita nije odmah odgovorio. Nakon krae pauze
rekao je: "Sada nemamo vremena o tome razgovarati u detalje.
O tome moemo priati kada doemo kod Acanusa i Zbora
mudrih. Zapravo, to je glavna tema o kojoj elimo razgovarati s
tobom. Stii emo za nekoliko minuta."

21

Tih nekoliko minuta bile su mi dovoljne da prestanem sa svojim


pitanjima i preusmjerim panju na promatranje svijeta oko sebe.
Prvo to sam zapazio je da su boje u Seandomhanu izgledale
nekako drugaije nego boje u naem svijetu. Bile su neopisivo
drugaije i ljepe. Osjetio sam da su moja osjetila postala otrija,
pa su tako mogla realnije doivjeti stvarnost koja me okruivala.
Od trenutka kada sam se iznenada naao na onom brdacu na
rubu ume i kada mi je Poi skinula povez sa oiju, osjeao sam
kao da mi je netko skinuo debele, mutne i nepotrebne naoale s
oiju. Naa svjesnost kao da stvara naoale kroz koje
promatramo svijet oko sebe, pa ak i same sebe. Ljudi koji su u
dubokom neznanju, koji su odani grenim aktivnostima, vide
svijet sasvim drugaije od onih koji su pod utjecajem materijalne
prirode strasti i vrline.
Jedna od prvih stvari koje sam primijetio je to da u
Seandomhanu nigdje nije bilo tragova zagaenosti koje mi ljudi
svakodnevno proizvodimo u svojim tvornicama. Priroda je
izgledala nezagaena umjetnim 'poboljavanjima' tj. otrovima
koje znanstvenici i profiteri nasilno pumpaju u krvotok Zemlje ne
bi li iz nje iscijedili to vie profita. Sve je bilo izgraeno od
prirodnih materijala kao to su kamen, slama, glina i drvo. Nigdje
nisam vidio nita od metala, betona, gume ili plastike. Prirodni
materijali su bili tako ukusno iskoriteni uz minimalnu obradu.
Nigdje nije bilo industrijski ravnih rubova. Iz drvenih kapija, klupa
pred kuicama i uskih mostova jo uvijek su virile prirodne
kvrge drveta, ali koliko sam mogao primijetiti, ipak je sve bilo
savreno funkcionalno. Bilo je oigledno da Leprechauni znaju
ivjeti u skladu sa zakonima i prohtjevima prirode. Kako smo se
bliili mjestu gdje sam se trebao sresti s Acanusom, s lijeve
strane su se poele pruati poljoprivredne povrine i panjaci za
krave koje su bile veliine ovaca iz naeg svijeta. Zbog svoje
duge smee dlake, te krave su ak pomalo liile na ovce.
Izgledale su sretno sa svojim teladima, koja su tu i tamo trkarala
za njihovim punim vimenima. Ma, sve je izgledalo kao u bajci.
Pomislio sam: "Hoe li mi itko povjerovati sve ovo kada se vratim
u svijet pohlepe?"
Zbor mudrih
Najednom je mladi Seamus podignutom rukom zaustavio nau
povorku i bez rijei uao u kuicu koja je bila smjetena pod

22

kronjom visokog, ilavog drveta. Ubrzo se vratio i dao nam znak


da uemo. Moji pratioci su pred ulazom izuli svoje drvene klompe
i stavili ih na policu na kojoj se ve nalazilo nekoliko pari drugih.
Ja sam isto uinio sa svojim tenisicama. Morao sam se prilino
sagnuti kako bih uao kroz niska vrata. Da ne bih stajao
pogrbljen zbog niskog stropa, unuo sam okrenut prema grupici
Leprechauna koji su me gledali s mjeavinom velikog iekivanja,
radoznalosti i dobrodolice. U prostoriji su gorjele etiri baklje
koje su bacale svoje treperavo svjetlo preko naih lica. Oni su
sjedili na drvenim stolicama u polukrunoj formaciji. Na dvije
stolice koje su bile prazne, sjeli su Diarmuid i Seamus. Mlai
Seamus mi je ponudio mekanu prostirku koju je rairio po podu
ispred mene, pokazao mi da sjednem na nju i zatim izaao
napolje. Sjedenje u lotosovom poloaju na podu nije mi bilo
strano, ali ono to je bilo strano, bila je situacija u kojoj sam se
naao. Nalazio sam se u nekakvom etverodimenzionalnom
svijetu za kojeg lokalni stanovnici kau da se zove Seandomhan,
sjedei u maloj kuici, okrenut prema osmorici Leprechauna koji
su odisali oekivanjem dugog razgovora.
Trojica mojih sugovornika imali su sijede brade, ukljuujui
Diarmuida i Seamusa, etvorica bakreno crvene, a jedan je bio
potpuno obrijan. Onaj koji je izgledao najstariji meu
Leprechaunima, obratio se onome koji je sjedio do njega i rekao
mu neto na njihovom jeziku. Taj je pak klimnuo glavom i na
savrenom engleskom rekao: "elimo ti se predstaviti. Ovo je na
starjeina Acanus." Zatim je nastavio rukom pokazivati prema
ostalim lanovima grupe izgovarajui njihova imena: "Abadonan,
Vortipor, Quodvoldeus, Taig. Ja sam Saltran, a Diarmuida i
Seamusa ve poznaje. Prije nego zaponemo s razgovorom,
predlaem da objedujemo zajedno. Pretpostavljamo da si
gladan." Podigao je obrve i upitno me pogledao.
"Ako je hrana vegetarijanska, vrlo rado", odgovorio sam
sklopljenih ruku.
"Naravno. I mi smo vegetarijanci." Zatim je uzviknuo: "Sinead,
donesite hranu!" Na to je u sobu ula, nitko drugi nego mala Poi
koja je ila od jednog do drugog i dijelila tanjure od nelakirane
peene gline. Ja sam dobio prvi, a potom svi ostali. Zatim nam je
podijelila ae i drvene lice. Nakon nje je iz susjedne sobe ula
ve najavljena Sinead, koja je vjerojatno bila Poina majka. Sinead
je iz glinenog lonca dijelila nekakvo varivo od povra. Zatim je
bila posluena salata kakvu jo nisam vidio, okrugli hljepii,

23

juha, kaa od itarica, slatki i napitak. Prije nego sam poeo


jesti, sklopio sam ruke i izgovorio sanskrtske mantre s kojima
sam odao potovanje duhovnom uitelju i zahvalio se Krini za
ponuenu hranu. Svi su bili iznenaeni time, ali nita nisu rekli.
Dok sam izgovarao mantre, prelazio sam pogledom preko
njihovih zauenih lica. Samo su se Sinead i Poi smjetene na
klupici uz ugaeni otvoreni kamin, smjekale od uha do uha,
pogledavajui malo u mene, pa malo jedna drugu. Ne znam tko je
kome bio smjeniji. Ja njima ili one meni. Obje su imale iste
frizure; plavu kosu razdijeljenu na pola i ispletenu u dvije guste
pletenice. Imale su pjegice na licu, prasti nosi i mirkave oice.
Odjea im je jako podsjeala na ensku nizozemsku folklornu
nonju, s tom razlikom to je bila ipak raznobojnija. Kada sam
poeo jesti, toliko su se nagnule naprijed da su skoro pale s
klupe. irom otvorenih oiju pratile su svaku moju gestu ne bi li
saznale kako mi se svia hrana. A hrana... bila je fenomenalna!
Takvo to dotada nisam jeo.
Tijekom objeda se nije puno prialo. Tek tu i tamo je netko od
Leprechauna na njihovom gaelic jeziku progovorio reenicu, dvije.
Tih pola sata je bilo dovoljno da mi kroz um proe toliko toga.
Kao Krininom sljedbeniku, bilo mi je savreno jasno da se nita
ne dogaa sluajno. Vrlo vjerojatno sam imao neku karmiku10
povezanost s ovim Leprechaunima iz nekog od prolih ivota. Ba
kao to dvije slamke plutaju neko vrijeme zajedno na povrini
rijeke, pa ih onda valovi razdvoje, da bi ih opet nekada spojili
zajedno slino tome, mi smo iz ivota u ivot povezani s nekim
osobama na pozitivan i negativan nain, pa nam onda te osobe
priinjavaju zadovoljstvo, odnosno patnju. Krina kae da se nita
ne dogaa sluajno jer se On nalazi u svaijem srcu i upravlja
lutanjima svih ivih bia, koja kao da su smjetena u maini
nainjenoj od materijalne energije. On je vrhovni lutkar koji
povlai konopce naih sudbina u skladu sa naim eljama i
10
Rije karma je sanskrtski izraz koji oznaava univerzalnu zakonitost
akcije i reakcije, koje se u materijalnom svijetu oituju kao nagrada za
dobra, i kazna za loa djela. Sva inteligentna bia su posredno i
neposredno odgovorna za svoje aktivnosti koje uvjetuju njihovo tijelo,
mjesto roenja i mentalno ustrojstvo u sljedeem ivotu. Karma se moe
oitovati individualno i kolektivno. Razumijevanje zakonitosti karme je
neophodno za pravilno razumijevanje ciklusa reinkarnacije i njegovo
konano zaustavljanje.

24

aktivnostima, dovodi nas u okolnosti koje smo zasluili i povezuje


nas sa osobama koje smo zasluili, svialo se to nama ili ne. Bio
sam ushien to sam se naao u ovoj situaciji. Osjeao sam se
jako spokojno i zadovoljno u drutvu Leprechauna koji su vidno
zraili pozitivnom energijom. Bilo mi je jasno da su i oni imali
nekakav interes u tome to su me doveli u svoj svijet. Zato me
je Krina doveo u njihovo drutvo? to se oekuje od mene?
Nisam mogao ak niti nagaati, jer to bi jedan stanovnik svijeta
pohlepe, sa svim svojim ogranienostima, mogao uiniti za
Leprechaune koji posjeduju mistine sposobnosti i ive u tako
harmoninom svijetu?
"Sinead, Poi; molim vas uklonite pribor za jedenje", oglasio se
Saltran na engleskom jeziku nakon to smo svi zavrili s
objedovanjem. Sinead i Poi su bez rijei uinile to im je reeno,
pa su zatim ule s posudom za ispiranje ruku, vrem vode i
runicima.
"Da bi nas sve mogao razumjeti, od sada emo i mi meusobno
govoriti samo na engleskom. Bit e mi zadovoljstvo da naem
voi Acanusu dam glavnu rije", zakljuio je Saltran. Acanus je
oigledno bio najstariji od njih. Imao je sijedu bradu, ali nije imao
brkove. Na glavi je imao kapu poput kape za spavanje, neto kao
u crtanom filmu sa trumpfovima. Imao je blage, ali prodorne
smee oi koje su se susrele s mojim pogledom. Ulijevao je
osjeaj osobe od povjerenja i mudrosti. Izgledao je kao netko tko
je puno toga prevalio preko glave.
"Dobro doao, Vriabha! uo sam od Diarmuida da si imao jaku
elju da nas upozna. Pa, evo te u svijetu Leprechauna. Kako se
osjea?"
"Hvala ti Acanuse. ak i ovim to sam do sada doivio, dobio
sam vie nego to sam oekivao. Osjeam se izvrsno i svima sam
vam zahvalan to ste mi ukazali povjerenje i ast te to ste me
doveli u svoje drutvo. Nadam se da postoji neto to mogu
uiniti za vae zadovoljstvo." Acanus nije odmah uzvratio na moju
izjavu, ve je napravio znaajnu pauzu koju sam iskoristio da
pogledom prijeem preko lica ostalih lanova Zbora mudrih. U
iekivanju da vide to e se dogoditi sljedee, gledali su as u
mene, as u Acanusa.
Konano, Acanus nastavi: "Imamo za tebe jedan poseban
zadatak od velike vanosti za budunost naeg svijeta i svijeta iz
kojega ti dolazi." Osjeao sam se kao spasitelj svjetova,
misionar sa specijalnim zadatkom. Da li se Diarmuid juer

25

sluajno zatekao na obali jezera dok sam meditirao ili je to bio


smiljeni trik da bi testirao jesam li kvalificiran da izvrim zadatak
koji imaju za mene?
Kao da mi je proitao misli, Acanus je nastavio: "Neemo ti
odmah rei to to oekujemo od tebe. Prvo e morati odgovoriti
na neka pitanja kako bi vidjeli jesi li uope kvalificiran. Imamo
pozitivno miljenje o tebi. Na tebi je da ga opravda ili opovrgne.
Jesi li spreman?" Umjesto da odgovorim na njegovo pitanje,
postavio sam mu jedno drugo pitanje: "to e se dogoditi sa
mnom ako vas razoaram i ne ponudim zadovoljavajue
odgovore?"
"Vratit emo te u svijet kojemu pripada i izbrisat emo iz tvoga
sjeanja svaki traak pomisli da si nas ikada sreo."
"Znai, to bi za mene bilo samo kao neki lijepi san?"
"Ne. ak niti san. Potpuni zaborav." Podignutih obrva,
odgovorio je sa stavom uitelja koji od uenika oekuje dobro
napisanu domau zadau.
"Dobro, spreman sam", rekao sam dok mi je srce tuklo skoro
da su i ostali mogli uti. Svi pogledi su bili uprti u mene. Diarmud
i Seamus su, u znak ohrabrenja klimnuli glavama, dajui mi tako
moralnu podrku. Pomislio sam: "Kakva li e to biti pitanja? Neu
valjda uprskati itavu stvar? Bio bih dvostruki gubitnik. Prvo, ne
bih imao priliku uiniti tako znaajan zadatak za dobrobit dva
svijeta i drugo, sve ovo to sam doivio od juer uveer, bilo bi
izbrisano iz moje memorije."
Acanus je prekinuo tijek mojih razmiljanja. "Prvo pitanje. to
je tee kontrolirati od vjetra?"
"Um", odgovorio sam bez previe razmiljanja, na veliko
ugodno iznenaenje Zbora mudrih. Acanus je smijekom i blagim
klimanjem glave potvrdio svoje zadovoljstvo mojim odgovorom.
"to je brojnije od vlati trave?"
Ovoga puta nisam htio dati tako brzi odgovor, ve sam paljivo
razmiljao. Tiinu u sobi naruila je samo Sinead koja je ula da
bi u kaminu potpalila drva koja su tamo ve bila spremna.
"ovjekove elje", odgovorio sam, svjestan da za ovo pitanje
ne postoji samo jedan ispravan odgovor. Smijeei se,
Leprechauni su poeli pogledavati jedni druge i kao da vie nisu
bili moji ispitivai, ve moji navijai. Acanus je najvjetije
prikrivao svoje zadovoljstvo. Vrlo pribrano je nastavio: "Koja su
troja vrata pakla?"

26

"Pouda, nekontrolirani gnjev i pohlepa." Acanus vie nije


mogao prikrivati svoje oduevljenje. Klimajui glavom podignutih
obrva, preao je pogledom preko lica ostalih lanova Zbora
mudrih. Moj trei ispravan odgovor ulio mu je nadu kao
nogometnom navijau ija momad vodi 3:0. Ve sam oekivao
da e uzviknuti neto kao: "Bravo! Poloio si!", kadli vidjeh
Acanusa da se priprema za etvrto pitanje koje je bilo
'Koji je prvi korak na putu do znanja?' Pouzdavi se u ono to sam
nauio iz Bhagavad-gite koju je preveo i komentirao rila
Prabhupada11, s pouzdanjem sam odgovorio: "Poniznost."
Nakon uobiajenog odobravanja, Acanus je nastavio: "to je
najvee bogatstvo?" Hm, to je bilo jo jedno od onih pitanja na
koje se mogu ponuditi razliiti ispravni odgovori, ali mislei da
Leprechauni nisu bili dovoljno zreli za duhovno znanje koje sam
im htio dati, odgovorio sam: "Zdravlje." Bili su vidno zadovoljni
mojim odgovorom.
"Koje su odlike mudrih ljudi?"
"Milosre, istoa, istinoljubivost, kontrola osjetila, tolerancija,
velikodunost, jednostavnost... treba li jo?"
"Pa, ako se ne moe sjetiti jo ovo je i vie nego dovoljno.
Bravo Vriabha!" Acanusov odgovor mi je ulio puno
samopouzdanja kojem su jo doprinijeli i usklici zadovoljnih
Leprechauna.
"Idemo dalje", ree Acanus. "to je neznanje?"
"Nepoznavanje vlastitog duhovnog identiteta i nemogunost
pravljenja razlike izmeu duha i materije; vjenog i prolaznog",
ispalio sam kao iz topa. Meutim, ovaj odgovor je ostavio
zbunjenost na licima svih lanova Zbora mudrih. Gledali su se
meusobno ne znajui to tono da misle o mojem odgovoru. U
zraku se osjetila neizvjesnost. Tiinu je naruavalo samo
11

Da bi ouvao mudrost vedske knjievnosti u svom izvornom obliku za


itatelje dananjice i budue narataje, kao i da bi popularizirao
vjerodostojnu duhovnu znanost - rila A.C. Bhaktivedanta Swami
Prabhupada (1896-1977) osnovao je 1966. godine ISKCON (International
Society for Krishna Consciousness) - Meunarodno Drutvo za Svjesnost
Krine. Nakon to je publicirao prva tri sveska rimad-Bhagavatama, rila
Prabhupada je doao u SAD 1965. godine da bi ispunio misiju svog
duhovnog uitelja. U godinama koje su uslijedile napisao je vie od 50
svezaka autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i
duhovnih klasika vedske literature.

27

pucketanje drva u kaminu dok je svjetlost vatre treperavo igrala


na licima Leprechauna.
"Moram priznati da smo oekivali drugaiji odgovor", ree
Acanus, "Meutim, to ne znai da tvoj odgovor nije ispravan.
Molim te objasni nam to si time htio rei."
"Mogu li koristiti neke primjere iz Lobhadomhana? Tako e mi
biti lake."
"Hajde. Svijet iz kojeg dolazi, prilino je poznat nekima od
nas."
"Kada se neki ljudi ponu poistovjeivati s identitetom nekih
drugih, poznatih osoba obino ih poalju u ludnicu. Zato? Zato
to misle da su neto to nisu. To ne samo da je neznanje, nego
je ludilo. Istini za volju, ogromna veina ivih bia u ovom
materijalnom univerzumu, od najvieg planeta, pa sve do
najnieg poistovjeuju se s materijalnim tijelom. To je zbog
utjecaja Gospodinove iluzorne energije koja se na sanskrtu naziva
maya, to znai 'ono to nije'.
Ono to ljudi vole, nije tijelo, ve dua. Tijelo je samo
privremeno vozilo due. Tijelo bez due je kao automobil bez
vozaa. Svatko moe rei 'Ja vidim kroz svoje oi, miriem
pomou svoga nosa, kuam okuse pomou svoga jezika, sluam
kroz svoje ui, razmiljam pomou svoga mozga, volim svojim
srcem, itd'. Ali, tko je taj 'Ja' koji je uivatelj i paenik? Tko to
aktivira materijalno tijelo koje je nita drugo nego kompleksna
nakupina materijalnih elemenata rasporeenih u obliku, mesa,
kostiju, krvi, ivaca, itd? Dua je ta koja tijelu daje svjesnost. Bez
prisustva due, tijelo je samo le."
Dok sam tako govorio, moja publika je sluala s nepodvojenom
panjom. Tema im je oigledno bila zanimljiva, pa me nisu
prekidali. Nastavio sam: "Za duu, koja je na pravi identitet, ne
postoji roenje i smrt, ona je neroena i vjena. Nije ubijena
kada je tijelo ubijeno. Ba kao to osoba oblai novu odjeu,
odbacujui staru slino tome, dua prihvaa nova materijalna
tijela, odbacujui stara i neupotrebljiva. To se zove reinkarnacija.
Osoba koja ne poznaje ovo sutinsko znanje, biva primorana da
je valovi sudbine bacaju od jednog tijela do drugog, ba kao to
ocean nosi bespomoni komad trulog drveta."
Vortipor mi nije htio upasti u rije, pa mi je znakom ruke dao
do znanja da ima pitanje.
"Tko ili to odluuje koju vrstu tijela emo dobiti u sljedeem
ivotu?"

28

"Prije svega, mi sami svojim eljama i aktivnostima uvjetujemo


svoje sljedee roenje. Dokle god imamo materijalne elje, toliko
dugo emo se morati raati u raznim vrstama tijela, da bi nam se
te elje ispunile. Ovo znai da smo odgovorni za svoje aktivnosti.
Bivamo nagraeni za dobre i kanjeni za loe aktivnosti. To se
zove zakon karme koji prua odgovor na esto pitanje 'Zato su
ponekada dobri ljudi primorani na ispatanje, a loima je
omogueno uivanje?' Odgovor lei u ostacima pobonih, odnosno
grenih aktivnosti iz prolih ivota. Nadalje, Krina je taj koji je
nepogreivi svjedok svih naih aktivnosti i misaonih procesa.
Budui da je Bog, On se izmeu ostalog nalazi i u srcima svih
ivih bia. Putem svojih materijalnih energija On alje sva iva
bia u pripadajue vrste tijela u skladu s njihovim eljama i
aktivnostima. Kao takav, On se naziva Paramatma to znai 'Naddua', a Njegovo glavno ime Krina znai 'sveprivlaan'. Budui
da je na vjeni dobronamjernik, On eli da Mu se konano
vratimo u svijet u koji zaista pripadamo duhovni svijet..."
"Kako je to mogue?", upade mi u rije Quodvoldeus.
"Rjeenje je u tome da prestanemo svojim aktivnostima i
eljama stvarati karmu, voeni krivim formulama 'Ja sam tijelo',
'Smisao ivota je osjetilno uivanje' i 'ivi se samo jednom'.
Trebamo djelovati na takav nain da ne stvaramo karmu, bilo
dobru ili lou. To se zove bhakti-yoga ili duhovno djelovanje
namijenjeno iskljuivo striktnom slijeenju Krininih uputa i
ispunjenju Njegovih elja."
"Kako emo znati koje su Njegove elje i to On oekuje od
nas?", nastavi Quodvoldeus.
"Vrlo jednostavno! Sve pie u Vedama. To su najstariji sveti
spisi u univerzumu. Potjeu od samoga Krine, a izvorno su
zapisani na sanskrtskom jeziku prije vie od 5 000 godina. Prije
toga se vedsko duhovno znanje prenosilo s generacije na
generaciju usmenim putem. Budui da su Vede izuzetno obimne,
pa ih je nemogue sve proitati u nekoliko ljudska ivota
dovoljno je da duhovno znanje o Krininim uputama i ostalim
aspektima duhovne filozofije, steknemo iz dvije knjige. Jedna je
Bhagavad-gita koja sadri 700 stihova, a druga je rimadBhagavatam sastavljen od 18 000 stihova koji detaljno opisuju
kako Krina izgleda i kako tono izgleda Njegovo vjeno
prebivalite. Zatim je opisano to On tamo radi, na koji nain i s
kime se zabavlja, to tono trebamo raditi kako bismo zaustavili
ciklus raanja i umiranja te da bismo se konano vratili u svoje

29

(Njegovo) izvorno prebivalite. Zatim, kako da ivimo u srei i


harmoniji jo dok smo u ovom materijalnom svijetu i jo mnogo
drugih tema. Te knjige su prevedene sa sanskrta na vie od
pedeset svjetskih jezika. Zapravo, od cjelokupne vedske
knjievnosti, nas Krinine sljedbenike, najvie zanima vainavska
literatura. Vainava znai 'sljedbenik Vinua'. To je jo jedno od
nebrojenih Krininih imena."
"Kako moemo doi do nekoliko kopija tih knjiga na
engleskom?", upita Acanus.
"Za to se mogu pobrinuti kada me vratite u Lobhadomhan. Pa,
jesam li poloio test na ovom odgovoru?"
"Apsolutno. ini mi se da smo tvojim drutvom i mi dobili neto
preko svojih oekivanja. Doista si mudar", ree Acanus i namigne
mi. Svi lanovi Zbora mudrih su ispoljili svoje oduevljenje mojim
odgovorima.
"Hvala Acanuse, ali mogu i ja vama dati kompliment. Postoji
izreka koja kae 'Koliko je ovjek pametan, prosudite po njegovim
odgovorima a koliko je mudar, po njegovim pitanjima'. Moram
priznati da ste me ugodno iznenadili svojim mudrim pitanjima.
Interesantno je da se odgovori na sva vaa pitanja nalaze u
Bhagavad-giti, kakva jeste. U prvi mah sam pomislio da ste je
proitali."
"Zato kae kakva jeste?"
"I ovo je jo jedno od vaih mudrih pitanja. Bhagavad-gita, to
literarno znai Boanska pjesma postoji vjeno. Ta riznica
mudrosti koja govori o savrenstvu ivota, prenosila se usmenim
putem tisuama godina s generacije na generaciju. Posljednji
puta ju je izgovorio Gospodin Krina u razgovoru sa svojim
vjenim pratiocem Arjunom prije otprilike 5 300 godina. Nedugo
nakon toga bila je zapisana na palmine listove za dobrobit
buduih generacija. Jo od vremena kada su stari Grci poeli
trgovati s Indijom, Bhagavad-gita je poela pronalaziti svoje
puteve do Europe. Iako prevedena sa sanskrta, bila je dostupna
samo aici filozofa toga vremena. Poetkom 18. stoljea poela
je zauzimati svoje mjesto u knjinicama Engleske, Francuske,
Njemake, pa zatim Sjeverne Amerike i Australije.
Meutim, ljudi koji su je prevodili na lokalni jezik, u veini
sluajeva nisu bili dovoljno dobri poznavatelji sanskrta ili su bili
beskrupulozni spekulatori koji su mijenjali izvorna uenja
Bhagavad-gite tako to su dodavali neto to nije postojalo u
izvornom tekstu ili su izbrisali neke dijelove originala koje nisu

30

mogli razumjeti. Drugim rijeima, prevodili su je i komentirali


ljudi koji nisu bili autorizirani od samoga Krine i Njegovih
opunomoenih predstavnika. Jedan sveti ovjek, Bhaktivedanta
Swami ili kako ga mi, njegovi sljedbenici, popularno nazivamo,
rila Prabhupada bio je opunomoeni Krinin predstavnik koji je
imao misiju da univerzalna uenja duhovne vedske knjievnosti
rasprostrani po itavom svijetu. Da bi se njegov prijevod s
komentarima razlikovao od prethodnih nekompetentnih izdanja,
on je 'svoju' Bhagavad-gitu nazvao Bhagavad-gita, kakva jeste;
znai, bez ikakvih izmjena. On je na izvorni tekst napisao
komentare koji su pored njegovih ostalih knjiga pokrenuli
duhovnu revoluciju u svijetu sredinom '60-tih godina. Ta
revolucija traje sve do dananjeg dana, a ja sam jedan od
misionara..."
"Znamo Vriabha, znamo", upade mi u rije Diarmuid. "Va
otok smo posjeivali ve u nekoliko navrata, ali nas vi niste
vidjeli. Iako jo nismo proitali niti jednu od Prabhupadovih
knjiga, imamo neki uvid u plemenitost toga ime se bavite. I da
zna, na susret zapravo nije bio sluajan. Promatrali smo neko
vrijeme nekolicinu vas kako bi izabrali onoga tko bi bio
najpogodniji za izvrenje velikog zadatka."
"I onda ste izabrali mene?"
"Upravo tako."
"Pa, zato si onda bjeao od mene kada sam ti se htio
pribliiti?"
"Iskuavao sam tvoju upornost. Mogao sam ti pobjei da sam
htio ili jednostavno postati nevidljiv. Upornost i snalaenje u
neobinim situacijama su odlike koje e ti uskoro biti od velike
pomoi."
"Naravno, ukoliko uope pristane na izvrenje zadatka", doda
Taig.
"Konano, mogu li saznati koji je to veliki zadatak koji imate za
mene?"
Svi pogledi su bili uprti u Acanusa od kojega se oekivalo da mi
priopi tajnu. Sunce je ve zalo iza obzorja, ptice mora da su ve
otile na spavanje, a ja sam u kuici ispod velikog drveta sjedio s
osmoricom Leprechauna koji su mi se spremali priopiti veliki
tajni zadatak. Zaista, nesvakidanja situacija. Kakav god me
zadatak oekivao, imao sam uvjerenje da u ustrajati, pozivajui
se na mistine sposobnosti svojih novih prijatelja. Pomislio sam:
"Moda i meni otkriju neku tajnu mantru pomou koje bih mogao

31

postati nevidljiv ili tako neto." Tijek mojih misli prekinuo je


Acanus koji ree: "Zadatak je zahtjevan i ne mora ga prihvatiti
ako smatra da nadilazi tvoje fizike i psihike granice. Nitko od
nas nee biti s tobom da ti pomogne ako bude zatrebalo."
Govorio je kao osoba koja niti u ludilu ne bi pomiljala da izvri
ono to se oekivalo od mene, ali se ipak izrazima lica trudio da
mi stvori dojam kako je to neto uzvieno i kako imam potpunu
moralnu podrku svih njih.
"Naime, svojim mistinim moima emo te odvesti pedeset
godina u budunost svijeta u kojem ti ivi. Ti e izabrati na koji
kontinent i u koji grad eli ii i provesti ondje tri dana. Svijet e
tada izgledati grozno i preivjeti u takvim okolnostima bit e pravi
podvig. Bolje reeno, prava srea. Degradacija ljudskog morala
bit e skoro nezamisliva za nas koji ivimo u sadanjosti. Kolikotoliko prihvatljiva hrana i voda bit e velika rijetkost..."
"Zato me elite poslati na takvo strano mjesto?", upao sam u
rije Acanusu jo uvijek ne vjerujui u ono to mi je upravo
priopio. Svata sam mogao oekivati, ali ne ovo.
"elimo da o svojim doivljajima napie knjigu koja e
ovjeanstvu predati vanu poruku iz budunosti. To bi trebala biti
knjiga koja e upozoriti ljude na opasnosti i drastine posljedice
koje e se uskoro ispoljiti ako ovjeanstvo ne prestane ivjeti
onako kako sada ivi. Profiteri bezobzirno unitavaju prirodu,
toliko vanu za ugodan opstanak vae civilizacije. Svojim
tvornicama su unitili zrak i vodu, obradivo zemljite su zatrovali
kemikalijama, pokrenuli su globalno zatopljenje koje die razine
vodenih povrina... Vai znanstvenici odgovorni su za gomilu
novih bolesti koje neko nisu postojale. Posvuda otputaju
radioaktivni otpad, a u borbi za energiju i prevlast proizvode
nuklearno i kemijsko oruje. Zbog svoje elje za kontrolom i
dominacijom, pohlepni politiari zapoinju strane ratove u koje
guraju ak i djecu. Cijenjeni ljudi su sportai, pjevai i bogati
gangsteri. Poveava se jaz izmeu basnoslovno bogatih i
siromanih.
Prirodna dobra nisu pravedno rasporeena, pa stvaraju
izrabljivanje i prikriveni kolonijalizam kakve svijet ne pamti. U
vaem drutvu nikada nije bilo vie gladnih ljudi nego to ih ima
sada. Ljudi kolju na milijune nedunih ivotinja da bi njihove
leeve strpali u svoje eluce. Posvuda je razvrat, intoksikacija i
bjesomuna trka za novcem. Vaim drutvom vlada aica
bankara koji koriste ljude kao ahovske figure. U svijetu je

32

poveano irenje terorizma, mrnje i nasilja. Unato svemu,


ekonomisti tvrde kako je rjeenje svih problema u ekonomskom
razvoju i konzumaciji gomila gluposti koje uope ne trebaju
mudrim ljudima. Meutim, ak i ovo doba u kojemu sada ivite
pravi je raj u usporedbi s onim to vas oekuje u skoroj
budunosti. Pouda, nekontrolirani gnjev i pohlepa pretvorili su
ovjeanstvo u invaziju skakavaca koji unitavaju sve pred
sobom. Kada unite potpuno sve derat e se meusobno. Ah,
bolje da i ne nabrajam dalje." Acanus napravi kratku pauzu,
zagleda se duboko u moje oi i nastavi: "Oprosti Vriabha zbog
izljeva mojega gnuanja. Ve suvie dugo gledamo to se dogaa,
a ogromna veina ovjeanstva nastavlja svoj usiljeni mar
prema samounitenju. Nije preostalo jo puno vremena da se
neto poduzme."
"Razumijem te Acanuse. Ja se na svoj nain ve borim protiv
ludila u svijetu. Nee mi biti ao da rtvujem svoj komfor i ak se
dovedem u razne opasnosti ako u postati katalizator da u svijetu
uskoro doe do velikih pozitivnih promjena. Drugim rijeima,
pristajem na izvrenje velikog zadatka." Oi dobrih Leprechauna
postale su vlane od ganua zbog moje spremnosti na rtvu. To
mi je dalo razloga za zadovoljstvo i za brigu. Vjerojatno bih malo
bolje razmislio da sam samo znao to me oekuje u skoroj
budunosti.
"Meutim, ne bih tamo htio ii ve sutra. Treba mi neko vrijeme
da se psihiki pripremim na to to me ondje eka. Uostalom, kada
sam ve ovdje, htio bih se upoznati s vaim svijetom. Nadam se
da ne traim previe, zar ne?"
"To isto smo i mi tebi htjeli predloiti", odgovori Acanus.
"Kopka me jo jedno pitanje", rekoh, "Kakve vi veze imate sa
svim tim zbivanjima u Lobhadomhanu? Koliko primjeujem za ovo
kratko vrijeme, ivite vrlo harmonino, u skladu s prirodom.
Pleete i pjevate, jedete kvalitetnu hranu... to vam nedostaje?
ak i ako se itav Lobhadomhan pretvori u nuklearnu pranu..."
Acanus je klimnuo glavom prema jedinom Leprechaunu bez brade
Taigu.
Taig je duboko uzdahnuo i zapoeo: "Ako emo koristiti
terminologiju koju si maloprije spominjao, Seandomhan i
Lobhadomhan imaju svoju karmiku povezanost. Konano, ivimo
na istom planetu, pa negativni utjecaji i zbivanja u vaem
drutvu, stvaraju ozbiljne posljedice i kod nas. Meutim, postoje
dva osnovna razloga. Glavni razlog to ponekada odlazimo u va

33

svijet je taj to kod vas ima nekog ljekovitog bilja kojega mi ne


uspijemo uzgajati. U posljednjih stotinjak godina, primjeujemo
da se energetska vrijednost vaeg ljekovitog bilja znatno
smanjuje zbog pesticida, herbicida, zatrovanog zraka i tko zna
ega jo. Vi imate dvadeset i dvije ljekovite biljke koje kod nas ne
uspijevaju, a vrlo uspjeno lijee neke od ozbiljnih bolesti koje su
kod nas prilino este. Kada svojim industrijskim otrovima,
elektro-valovima i radioaktivnim otpacima konano unitite te
biljke kod nas e se poveati stopa irenja bolesti i smrtnosti.
Drugi razlog je taj to i kod nas polako, ali sigurno dolazi do
opadanja morala, za sada uglavnom kod nekih mlaih lanova.
Oni isto imaju sposobnost odlaska u Lobhadomhan, ali umjesto
da pronalaze ljekovito bilje, postanu nevidljivi za vas i onda
gledaju svata. Razumije to ti elim rei? Moj sin Liam je
napravio vanbrano dijete. To je drugi puta u itavoj povijesti
naeg naroda. I jo uvijek nije oenjen. Ogromna sramota za
moju obitelj i nae pretke. Tako je nekada davno krenulo i kod
vas. Samo je pitanje vremena kada e to postati uobiajena
svakodnevnica, pa e budue generacije Leprechauna moda ak
poeti ubijati nedune ivotinje da bi jeli njihovo meso. Moda e
se poeti drogirati i piti omamljujue napitke. Sve to vodi do
kriminala, nasilja, zatim jo dublje degradacije, itd. To je zaarani
krug kojeg elimo sprijeiti po svaku cijenu dok jo ima nade.
Mlade poduavamo o opasnostima tih poroka i za sada je manjevie, situacija jo uvijek pod kontrolom. Pa ipak, u zadnjih
etrdeset godina imali smo ak osam sluajeva da su mladi
Leprechauni napravili ozbiljne gluposti i prekrili norme naih
tradicionalnih vrijednosti. To je veoma lo znak."
"Kako mislite sprijeiti degradaciju morala generacija koje
slijede?", upitao sam loe prikrivajui svoju nevjericu.
"Tako to elimo napasti sam korijen problema loe odlike
koje dominiraju vaim drutvom. Pohlepa, pouda, nekontrolirani
gnjev, mrnja, zavist, itd. Naravno, to e biti dugotrajan proces,
ali zato je neophodno da zaponemo ve sada."
"Kako planirate realizirati svoj plan?"
"Uh, to jo ne znamo u potpunosti, ali se nadamo da nam ti
moe pomoi u tome. Sama ideja o pisanju knjige o
posljedicama koje e se dogoditi u budunosti trebala bi
djelovati kao upozorenje ovjeanstvu. Ako ne ele takvu crnu
budunost, morat e se mijenjati ve sada."

34

"Tko e mi vjerovati da sam otiao u svijet mudrih Leprechauna


koji su me svojim mistinim moima poslali pedeset godina u
budunost, da sam tamo imao interakcije s nekim ljudima, vratio
se u sadanjost i napisao knjigu? Mnogi e rei: 'Zgodna pria za
malu djecu!'"
"ak i ako ne budu vjerovali u samu priu, mudri ljudi znaju
odsvuda izvui moralne poruke, pa ak i iz prie za malu djecu",
zakljui Diarmuid te nastavi, "uostalom, ak i budale iz praktinih
primjera uviaju kako se ve sada oituju posljedice ljudske
pohlepe, npr. u vidu globalnog poveanja temperature i dizanja
razina svjetskih mora. Jo do prije nekoliko godina, mnogi su
mislili da je to pria za malu djecu, ali sada... ak niti budalama
nije u interesu da njihovim potomcima kue zavre pod vodom."
Ve sam bio prilino umoran, pa se nisam htio argumentirati s
Diairmuidom. Zato sam predloio: "Mislim da bi bilo dobro da se
odmorimo i sutra nastavimo razgovor. Poputa mi koncentracija."
Svi su se sloili s tim prijedlogom, na to je Acanus zamolio
Saltrana da mi pokae gdje u odspavati.
Dobio sam smjetaj u potkrovlju. Po namjetaju i predmetima
sam mogao zakljuiti da soba pripada Poi koju su smjestili negdje
drugdje. Uokolo su bile uredno sloene igrake nainjene od
drveta i tkanine. Na dva zida su bili polijepljeni djeji crtei. Soba
je imala krevet koji bi vjerojatno pukao da sam sjeo na njega, pa
je za mene bila pripremljena topla prostirka na podu i dva
dovoljno debela pokrivaa. Jastuk je bio punjen mirisnim liem
neke biljke. Prije nego to sam se ispruio u svom 'krevetu',
pogledao sam kroz prozori to se dogaa vani. Budui da je bio
mrak, nije se moglo vidjeti nita osim nekoliko Leprechauna koji
su se kretali uz pomo svojih fenjera u kojima je bio arobni
svijetlei kamen utam. U daljini se vidjela logorska vatra iz ijeg
pravca je dopiralo milozvuno pjevanje praeno glazbom. Jedan
dan u svijetu Leprechauna bliio se svome kraju. Moj sat je
pokazivao 22.12 h, ali nisam bio siguran je li to bilo tono vrijeme
i u Seandomhanu u kojemu sam proveo tek tri sata. I to kakva tri
sata! Ovaj dan u svakako pamtiti do kraja ivota. U samo tri sata
upoznao sam se s osmoricom Leprechauna koji su mi predloili da
me odvedu pedeset godina u budunost.
Iako sam bio pomalo umoran, nisam mogao zaspati. Zaista sam
imao o emu razmiljati. Dok sam leao u postelji, mogao sam
kroz prozor vidjeti komad neba preko kojega se rasprostiralo
sazvijee Velikog Medvjeda. Uokolo je bilo jo puno drugih

35

zvijezda koje su me podsjeale na moje djeatvo. Dok sam bio


klinac, leao bih na leima u toplim ljetnim veerima i zamiljao
kako je noni svod zapravo crni plat koji ima rupice po sebi i
kroz te rupice prodire svjetlost izvana i to su zvijezde. Sada te
iste zvijezde vidim na drugaiji nain zato to imam drugaiju
svjesnost. Ba kao to na ovom planetu postoji tko zna koliko
svjetova, od kojih su dva Lobhadomhan i Seandomhan gledajui
u zvijezde, pomislio sam koliko samo svjetova mora postojati i na
njima.
Budalasti znanstvenici pokuavaju dokuiti tajne drugih
planeta, drugih civilizacija i drugih svjetova, a ne znaju da im se
pod nosom nalaze svjetovi i civilizacije o kojima ne mogu niti
sanjati. Kada poalju svoje letjelice u vanzemaljski prostor, oni
koji ostanu na Zemlji ponosni su kako svojim podvizima pokazuju
veliinu ljudskog roda, a oni koji gledaju Zemlju iz daljine,
okrueni ogromnim crnim prostorom shvaaju malenkost
ljudskog roda. to znanstvenici misle? Da mogu svojim
ogranienim osjetilima i ogranienim napravama saznati neto o
udaljenim civilizacijama s druge strane svemira? Glupost! Oni ak
misle da je ovaj planet jedini na kojemu ima ivota u itavom
svemiru. Jedino to struno mogu jest razmetati se teorijama i
hipotezama koje nikako ne mogu dokazati. Nevjerojatno je kako
su ljudi lakovjerni kada vjeruju aici nabubrenih mozgova kojima
su jedini ciljevi da napune svoje depove i steknu divljenje ostalih
ljudi.
Moji kapci su postajali sve tei. Tonuo sam u san mislei:
"Materijalni prostor i vrijeme su relativni. Nadam se da se neu
izgubiti negdje u prostranstvima budueg vremena."
Prvo jutro u Fenori
Iz sna me je probudila makica koja je bila proporcionalno
manja u skladu s veliinom Leprechauna. Koliko sam do tada
mogao primijetiti, u Seandomhanu sve je bilo manje nego u
Lobhadomhanu, sve osim drvea i ostalog raslinja. Makica je za
sobom ostavila odkrinuta vrata kroz koja su dopirali mirisi iz
kuhinje domaice Sinead. Ba kao i prole veeri, osobnu higijenu
sam morao obaviti u improviziranoj kabini koju je Saltran u
dvoritu iza kue pripremio specijalno za mene. Kupaona i toalet
koji koriste Leprechauni bila je previe mala za mene. Voda za
tuiranje se zagrijava u glinenom loncu nad otvorenom vatrom,
direktno u kupaoni. Sve je bilo tako divno i ekoloki. Bio sam

36

oduevljen jer nigdje nije bilo plastike, gume i industrijskih


predmeta. Sve po domainstvu bili su proizvodi kune radinosti
po naelu 'uradi sam'.
Dok je Sinead dovravala doruak, Saltran me upitao kakve
sam to molitve izgovarao juer pred veeru. Poi se za trenutak
prestala igrati s lutkicama i naulila je svoje male iljaste ui,
znatieljna da uje odgovor.
"Saltrane, prije nego to ti dam odgovor, moram te neto pitati.
Vjerujete li vi Leprechauni u Boga i je li prakticirate neki oblik
duhovnosti?" Ba u tom trenutku doli su Diarmuid i Seamus da
uju kako sam proveo no i kako se osjeam nakon jueranjeg
razgovora. Ubrzo smo se vratili na temu koju je Saltran zapoeo i
on je odgovorio na moje pitanje.
"Da, i mi vjerujemo u Boga. Zovemo Ga Dea i znamo o Njemu
samo da je dobar i milostiv. Nai preci su duhovno znanje nekada
crpili iz knjige koju su zvali Shastra. To znanje se tisuljeima
prenosilo s generacije na generaciju, ali vremenom se puno toga
izgubilo jer Shastra nikada nije postojala u zapisanom obliku.
Nai preci, ba kao i vai, neko su imali zapanjujuu mo
memorije. Ne moemo sa sigurnou tvrditi koliko mudrosti iz
Shastre se izgubilo do dananjeg dana. Isto tako ne moemo sa
sigurnou utvrditi autentinost naslijeene tradicije, jer
pretpostavljamo da je tijekom vremena dolo do sluajnih ili
moda ak namjernih izmjena u izvornoj mudrosti Shastre. Ono
to je preostalo prenosimo na svoje potomke u obliku pria,
legendi i drevne mudrosti. Jueranja pitanja su bila temeljena na
dijelu mudrosti iz duhovne tradicije koja je jo preostala."
"Je li vam poznato kada i kako je Shastra bila objavljena vaim
precima?" Saltran je pokretom ruke ponudio Diairmuidu i
Seamusu da daju odgovor na moje pitanje, vjerojatno zato jer su
bili stariji od njega. Meutim, Seamus ga ohrabri da nastavi.
"Legenda kae da je jednom jako, jako davno u Seandomhan
doao jedan mudrac koji je svijetlio od duhovne istoe. Kau da
je mogao razgovarati s Deom osobno. Bio je jako mistian, ak i
po naim standardima i nije bio tako mali kao mi, ve je bio visok
i lijep. Neko vrijeme je boravio u Seandomhanu i naim precima
predao duhovnu mudrost."
"Zato vai preci nisu zapisali Shastru za kasnije generacije?"
"Mi smo poeli zapisivati knjige tek prije nekih 2 500 godina."
"Usput reeno, kako vi pravite papir?"

37

"Od konoplje. Sve runa izrada. Nemamo tehnologiju kao vi.


Ljudi iz Lobhadomhana bi rekli da smo primitivni"
Nisam se uspio suzdrati, pa sam Saltranu upao u rije rekavi:
"Da. Budale bi tako rekle, ali primitivci su oni koji zbog svoje
nezasitne pohlepe i zadovoljavanja osjetila, unitavaju sve oko
sebe; prirodu, zemlju, zrak, vodu, ume, druga iva bia, pa ak i
druge ljude. I sve to samo da bi mogli stvoriti trenutanu ugodu
svojih materijalnih osjetila i tako iskusili prividnu sreu koja je
ionako kratkotrajna, ali zapravo nisu sretni bez obzira na obilje
koje posjeduju. Ako bi uistinu bili sretni, ne bi im trebala srea
kroz alkohol, droge i prekomjerni seks. U Lobhadomhanu ima
toliko puno problema. Istinski sretni ljudi nemaju razloga praviti
probleme sebi i drugima. Tko je zaista primitivan; vi koji ivite u
suradnji s prirodom i koristite ono to vam je Bogom dano ili ljudi
koji izrabljuju i unitavaju prirodu samo radi trenutnog
zadovoljstva i profita? Naravno, ovo je samo retoriko pitanje?"
"Vriabha, svia mi se. Ve sada mi nije ao to smo te doveli
ovdje", ree Saltran dok je Diarmuid namignuo i smijeei se
pokazivao prstom na sebe zbog zasluge to me upravo on
pronaao.
"Hvala na komplimentu. Nego, hajde da se vratimo na temu. Po
ovome to ujem od vas, rekao bih da su i vai preci bili povezani
s vedskom duhovnom tradicijom." Moji sugovornici su podigli
obrve u oekivanju to u rei sljedee.
"Postoje dva razloga koji me navode da tako mislim. Prvo,
nekada davno, za vrijeme vedske civilizacije, sanskrt je bio jedini
jezik na itavom planetu. Vedska literatura je prirodno, bila
zapisana na sanskrtu. Svijet iz kojega dolazim, vi nazivate
Lobhadomhan, to znai 'svijet pohlepe'. Rije lobha zaista znai
'pohlepa' na sanskrtu i kao takva se esto spominje u astrama,
tj. svetim spisima u kojima je zapisana izvorna duhovnost iji je
autor Krina, tj. Bog osobno. Druga stvar; vae moralne
vrijednosti su istovjetne onima koje opisuje Bhagavad-gita, to se
lako moe zakljuiti po jueranjim pitanjima. Nesvjesno, vi
zapravo dobrim dijelom ve slijedite vedska moralna naela."
"Hej, ovo zvui jako interesantno", s oduevljenjem ree
Seamus, dok su Diarmuid i Saltran klimali glavama u znak
potvrde.
"Htio bih da o ovome uju Acanus i ostali iz Zbora mudrih. Sada
je ionako ve vrijeme za doruak. Evo, dolazi Sinead", zakljui
Saltran.

38

"Saltrane, jo uvijek ti dugujem odgovor na pitanje kakve


molitve izgovaram prije objeda."
"To nisam zaboravio", odvrati on. Tijekom objeda upitao sam
svoje sugovornike za kada su planirali nastavak razgovora.
"Mislili smo da bi 17 h bilo pogodno vrijeme", odgovori Seamus.
"To mi odgovara jer do tada mogu dovriti svoje dnevne
duhovne dunosti i malo razgledati uokolo." Nakon doruka,
upitao sam Saltrana ima li u blizini neko pogodno mjesto za
meditaciju. On ree: "Ima. Nedaleko odavde, na rubu ume nalazi
se Ceathairlach gdje je lijepa priroda s etiri jezera. Pokazat u ti
gdje je to."
"Ceathairlach znai 'etiri jezera'. Jesam li u pravu?", upitah s
iznenaenjem.
"Upravo tako", odgovori Diarmuid.
"Evo, to je jo jedna potvrda da vaa tradicija vue korijene iz
vedske kulture."
"Kako to misli?", zaudi se Darmuid.
"Ceathair (etair) na gaeliku znai 'etiri', a na sanskrtu se kae
'catur' (atur). Pa ak i na mojem materinjem jeziku 'etiri'.
Oigledno da podudarnost nije sluajna. Sve velike porodice
svjetskih jezika imaju svoje korijene u sanskrtu."
Cvijee koje plee
Mjesto do kojega me doveo Saltran i zatim otiao svojim
poslom, bilo je apsolutno arobno. Nedirnuto ikakvom
civilizacijom. Jata raznobojnih ptica kakve jo nisam vidio,
proarala su nebeski svod i kronje drvea. Pored nekog drvea
ispod kojega sam stajao, i ja sam se osjeao kao patuljak. Na
umskome tlu, raslinje kao da se natjecalo koje e biti privlanije
oblikom svojih listova i mirisom cvijetova. Sjetio sam se kako sam
zaboravio pitati Saltrana ima li u umi opasnih ivotinja, ali valjda
me ne bi doveo ovdje da je zaista opasno. Uostalom, ak i ako
ima nekih zvijeri, vjerojatno sam puno vei od njih.
Smjestio sam se u sjenci velikog drveta, na travi uz samu obalu
jednog od jezera koje je bilo kristalno bistro. U eteru se mogla
uti prava simfonija ptica, aba i zujeih insekata. Samo su
raznobojne ribe utei promicale ispod vodenog bilja. Pomislio
sam: "Ako je ovakva jesen u svijetu Leprechauna, kakvo je tek
ljeto?" Zrak je bio pun ozona i opijao je svojim istoom. Ve
odavno se nisam osjeao tako dobro; stopljen s ljepotom Krinine
kreacije. Pomislio sam: "Kakvog li kontrasta u usporedbi s bunim

39

gradovima punim smoga, smradova i otrova; punim nasilja,


kriminala, boletina, straha, nepravde, poroka i ljudi koji su
uvjereni kako je mogue nai sreu u utoitu armiranog betona,
otrovnih tvornica i supermarketa. Umjesto od zvijeri, u urbanim
dunglama svakodnevno vreba opasnost u obliku izrabljivaa,
beskrupuloznih profitera, terorista, kriminalaca, pedofila, siledija,
gangstera i luaka kojih je vie po ulicama negoli u ludnicama.
Nametnuti nain ivota koji vodi veina ljudi u svijetu pohlepe,
stvara zaarani krug koji proizvodi uglavnom emocionalno i
psihiki nestabilne osobe, te zombije koji gotovo da vie i ne
mogu razmiljati vlastitim mozgom, pa je zato neophodno da im
netko preko novina, radija, televizije i interneta kae to da stave
u svoje eluce, to da obuku na svoja tijela, kako da se ponaaju
i koje idole trebaju oboavati. U Lobhadomhanu je ve sada
totalna ludnica. Hajde, ba da vidim kakvim plodovima e uroditi
to ludilo u skoroj budunosti."
Otresao sam loe misli u elji da se prepustim arima prirode
dok jo mogu. Zatvorio sam oi i prepustio se meditaciji na jednu
sasvim drugaiju realnost onu duhovnu. Hare Krina, Hare
Krina, Krina Krina, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama
Rama, Hare Hare.
Nakon neto vie od pola sata meditacije, iznenadni zvuk je
privukao moju panju. "Plup", ulo se u mojoj neposrednoj blizini.
Znatieljan, otvorio sam oi da vidim to ili tko ga je mogao
uzrokovati. Zvualo je preglasno da bi bila aba koja je uskoila u
vodu. Hm, kao da je netko bacio kamen u jezero. Gledao sam
uokolo da vidim to li je to moglo biti, kad gle ugledao sam
neto neobino. Dva ljubiasta cvijeta jedne vodene biljke na
otprilike 4 metra ispred mene, poela su se as pribliavati, as
udaljavati jedan od drugoga. Nije bilo vjetra. Sve ostalo raslinje je
mirovalo. Podignutih obrva gledao sam u udu. Nevjerojatno;
cvijee koje plee. Budui da je cvijee bilo u vodi, nisam htio
prii blie da vidim o emu se radi. Onda je predstava odjednom
prestala. Ponovo sam zatvorio oi i pokuao se predati meditaciji,
kad opet 'plup'. Otvorio sam oi i opet ugledao cvijee koje plee,
ali ovoga puta se ulo i hihotanje koje je dopiralo iza jednog
debelog drveta. I ba kao to sam mogao naslutiti, iza drveta se
pomolilo nasmijeeno lice Poi, a zatim i jednog djeaka. Kada su
vidjeli moje ozareno lice, poeli su se glasno smijati i pljeskati
rukama.

40

"Hej, doite ovamo! Sjednite pokraj mene." Njih dvoje su mi


prili i imitirajui me, sjeli u lotosov poloaj gledajui me svojim
iskriavim oicama.
"Pa, s kime imam ast upoznati se?", obratio sam se djeaku.
"On ne govori engleski", umijea se Poi. "To je moj brati
Oisin." Oisin je netremice gledao u mene svojim plavim oicama.
Da nije bio obuen kao muko, mogao sam lako povjerovati da je
djevojica zbog njegove vijugave, bakrene kose.
"Drago mi je", rekoh i naklonih se po lokalnom obiaju.
"Hej, jeste li vas dvoje odgovorni za ono pleue cvijee?"
"Aha!", jednostavno odgovori Poi.
"Pa, kako ste to izveli? Hajde, opet!" Na to Poi kae: "Gle!", i
potpuno promijeni izraz lica. Okrene se prema cvijeu, namrti
se, te s potpunom koncentracijom usredotoi svoj pogled na dva
cvijeta, oigledno nesvjesna svega ostalog oko sebe. I zaista,
cvijee pone svoj ples. Nakon 2-3 minute Poi prestane, okrene
se prema meni i dva puta podigavi svoje obrve ree: "Ha?"
"Priznajem; izvrsno! Kako uspijeva? Daj mene naui." Svojim
smijenim akcentom Poi zapone: "Potpuno se usredotoi na
cvijee. Zaboravi na sve ostalo i imaj snaaaaaaanu elju da
cvijee napravi ono to ti eli. To je glavna poanta. I ne zaboravi,
mora imati potpunu vjeru u sebe da to moe uiniti. Naravno,
postoji granica dokle moe utjecati na objekt svoje
koncentracije. Eto, sad' zna. Hajde, probaj ti!" Nisam rekao ni
rijei. Smijeei se, pogledao sam ih iskosa i zatim usmjerio svoj
pogled prema cvijeu. Namrtio sam obrve, zagledao se u cvijee
i pokuao svom mentalnom snagom i ... nita.
Poi i Oisin su se valjali po travi od smijeha. Oisin je rekao neto
na gaeliku i pokazivao prstom u mene. Ja sam isto prasnuo u
smijeh. Poi je stavila ruku preko oiju i u nevjerici vrtjela glavom
lijevo-desno, smijui se sve vrijeme. Kada se malo pribrala, ree
mi: "Pravi istu greku kao svaki poetnik. Ti zamilja da cvijee
radi ono to ti hoe. Trik je u tome da mora imati snanu elju.
Ha? Hajde, probaj laki zadatak. Promijeni boju cvijea u crveno."
Ponovio sam isti proces, ovoga puta pridajui vanost snazi
elje... i opet nita. Poi i Oisin su opet bili po travi, pucajui od
smijeha.
Uz Poin prijevod, Oisin mi je poruio: "Ima slabu snagu volje i
slabu mentalnu energiju." Pomislio sam: "Ovdje u svijetu
Leprechauna, ak ni klinci nisu obini."

41

"Priznajem, postien sam", rekoh pola u ali, a pola ozbiljno.


"Imam etrdeset pet godina, a tako slabu snagu volje."
"Oh, pa ti si samo malo stariji od Oisina, a izgleda tako
odraslo", ree Poi.
"to eli time rei?"
"elim rei da Oisin ima trideset etiri godine, a ja dvadeset
osam."
"to?", ostadoh otvorenih usta.
"Da; mi Leprechauni ivimo due od vas ljudi. Moj tata ima sto
osamdeset godina, a mama sto ezdeset osam."
"Uh, a koliko je star Acanus?"
"Ne znam tono, ali ima preko tristo godina. On je ve jako
star!", rekavi to Poi se naglo digne, razigrano uhvati Oisina za
ruku, ree mu neto na gaeliku i zajedno s njim otri niz umski
puteljak. Ostavie me zaprepatenog s debelim upitnikom iznad
glave. "to se dogodilo? 'Plup', cvijee koje plee, tristo godina..."
I sada sam trebao nastaviti meditaciju, ne mislei na nita drugo.
Prva stvar koja mi je pala na pamet bila je: "Ako bih imao
snanu volju da se koncentriram na Krinina sveta imena,
spoznao bih da se On ne razlikuje od njih i da je prisutan u obliku
duhovne zvune vibracije svojih imena. Zbog svoje snane ljubavi
i volje, izuzetno napredni vainave mogu razgovarati s Krinom
licem u lice i sudjelovati u Njegovim zabavama12. Gdje sam ja od
toga?..."
Vremenska translokacija
Za vrijeme ruka nije se dogodilo nita znaajno osim to sam
saznao da Leprechauni nemaju satove, ve vrijeme mjere
specijalnom drvenom napravom nalik na sekstant, koju
pozicioniraju u odnosu na poloaj Sunca ili Mjeseca. Preciznost
oitavanja je s 12 minuta odstupanja od stvarnog vremena. Na
moje pitanje zar im nije problem to ne mogu precizno mjeriti
vrijeme kao mi sa svojim satovima, Saltran je odgovorio da kod
njih nikada nema urbe jer ive u ritmu sa zakonitostima prirode.
12

Krina nije neki Bog koji izgleda kao starac koji sjedi na oblaku i po
itave dane samo ispaljuje gromove u razliitim dijelovima svijeta. To su
prie za malu djecu. Iako je neroen i vjean, On izgleda kao mladi od
esnaest godina i vjeno se zabavlja uestvujui u duhovnim zabavama
sa svojim vjenim pratiocima.

42

Ne koriste se javnim prijevozom, pa ne moraju trati na vrijeme


da stignu na autobus, vlak ili avion. Jedini oblik prijevoza su
volovska ili konjska zaprega s drvenim koijama i to uglavnom u
svrhu transporta prirodnih dobara kao to su brano, itarice,
voe, povre, drva i slino.
Zatim, ne moraju u tono vrijeme biti na radnom mjestu u
tvornici ili nekoj kancelariji jer kod njih toga nema. Jedini oblik
tzv. industrijske proizvodnje je mljevenje itarica u vodenicama i
vjetrenjaama. Zatim, kovanica koja proizvodi predmete od
bakra koji se ipak ne koristi u izgradnji kua jer je previe mekan
za tu svrhu. Nadalje, proizvodnja lanene tkanine. I napokon, tu
je proizvodnja papira od konoplje koju uzgajaju iskljuivo za tu
svrhu. Budui da nema tiskara, knjige se uvezuju lanenim
vlaknima, a kopiraju se runo, tintom koju dobivaju od nekih
crnih umskih bobica. Velika veina takvih 'tvornica' tipa je
domae radinosti, i uglavnom su dio obiteljske tradicije. Glavni
nain uzdravanja Leprechauna jest poljoprivreda i uzgoj krava
iskljuivo radi mlijeka i mlijenih proizvoda, te balege koja se
koristi kao izvrsno gnojivo, i kada je suena, kao ogrjev za
domainstvo i kuhinju.
Dakle, nakon ruka u razgovoru sa Saltranom, uglavnom sam
sluao, a manje priao, osim to sam postavljao pitanja, ali kada
su stigli ostali lanovi Zbora mudrih, Saltran me zamolio da
ponovim ono to sam tijekom ruka ispriao njemu, Diarmuidu i
Seamusu. Zatim me je zamolio da konano objasnim kakve
molitve izgovaram prije i poslije objeda. lanovima Zbora mudrih
se oigledno nije nikuda urilo, pa su zato s puno panje i
znatielje sluali to sam im imao za rei.
"Dakle, budui da znam da vjerujete u Dea, bit e mi lake da
vam objasnim. Molitve koje izgovaram prije i poslije jela, tj.
mantre na sanskrtu, imaju za cilj odavanje potovanja i
zahvalnosti Krini (kojega vi nazivate Dea) i duhovnom uitelju.
Kada mi vainave kuhamo za Krinu, glavni sastojak je naa elja
da Ga uinimo sretnim ukusnom hranom koju On voli. Krina eli
da Mu nudimo ukusnu hranu spravljenu od voa, povra, itarica,
sjemenki, oraica, mlijenih proizvoda i meda. Izuzetak su luk,
enjak i gljive koje Krina ne eli prihvatiti.
Kao to vidite, mi vainave smo lakto-vegatarijanci, ba kao i
vi, jer ne elimo beskorisno ubijati ivotinje samo da bismo jeli
njihovo meso, to je velika grena aktivnost koja rezultira jako
loom karmom. Ta karma se oituje na individualnom i

43

kolektivnom planu. Upravo zbog karmikih reakcija koje su


uzrokovane ubijanjem nedunih ivotinja u Lobhadomhanu
postoji tako puno nepotrebnih patnji i uznemirenja u obliku
poplava, poara, potresa, uragana, terorizma, nasilja, ratova, itd.
Na alost, zbog odsustva pravog duhovnog znanja, veina
ovjeanstva smatra da je jedenje mesa civilizirano i da nema
nita loe u vezi toga. Ne znaju da je pravilo karme da krvoprolie
povlai za sobom drugo krvoprolie, i to na nain na koji se
najmanje nadaju. Zbog neznanja, irom svijeta otvaraju klaonice
i farme u kojima ivotinje ive u pravoj agoniji. Krina je milostiv i
budui da voli sva iva bia, On ne eli da bilo tko pati. Pa ipak,
posredstvom svoje materijalne energije, On kanjava grenike."
"Kako?", po prvi puta se oglasi Abadonan. Umjesto da mu
odgovorim, upitah ga: "Juer sam vam spominjao reinkarnaciju.
Vjerujete li vi u ivot nakon smrti?" Abadonan je izgledao
najmistinije od svih lanova Zbora mudrih. Njegov zeleni iljasti
eir sa irokim obodom, nalik vjetijem, razlikovao ga je od
ostalih lanova. Pa ipak, ba kao i ostali, doimao se jako
dobroudno. On odgovori: "Da, ali ne znamo tono po kojim
zakonitostima se reinkarnacija odigrava. Nai preci su to znali, no
znanje se vremenom izgubilo."
"Proirit u svoje jueranje objanjenje i ponoviti neke poante
koje su jako bitne. Grenici openito, ne samo oni koji ubijaju,
kuhaju i jedu ivotinje bivaju prisiljeni da u sljedeem ivotu (ili
ivotima), dobiju tijelo koje e im prouzrokovati mnogo patnje. To
e uglavnom biti neko ivotinjsko ili ak jo inferiornije tijelo; pa
ak i ljudsko tijelo koje e biti bolesno (psihiki i fiziki) ili roeno
u bijednim okolnostima; npr. u dijelu svijeta gdje vlada glad,
neimatina, bolesti, rat, itd. A naravno, prije nego to se rode u
takvom nekom tijelu, grenici su prisiljeni da neko vrijeme
ispataju u paklu." Abadonan bez pokreta glave, iskosa pogleda u
Acanusa koji mu je uzvratio znaajnim, laganim klimanjem glave
u znak odobravanja.
"Ako smo prisiljeni da mijenjamo tijela jedno za drugim, tko
smo onda mi, kada ve nismo ovo tijelo?", ponovo mi se obrati
Abadonan.
"Ve sam juer ukratko objasnio. Mi smo duhovna dua koja
privremeno ima oblik siune iskre i koja daje svjesnost grubom i
suptilnom materijalnom tijelu. Grubo tijelo je ono to mi moemo
vidjeti, a suptilno tijelo sastoji se od uma, inteligencije i lanog
ega. Lani ego, tzv. ahankara na sanskrtu, najsuptilniji je

44

materijalni element koji nas primorava da se poistovjetimo s


tijelom zbog utjecaja iluzije. Zbog ahankare netko misli 'Ja sam
muko', 'Ja sam ensko', 'Ja sam pas', 'Ja sam Leprechaun', 'Ja
sam ovjek', itd.
Suptilno materijalno tijelo nakon smrti grubog tijela, prenosi
duu u novo tijelo. I onda zaboravljamo svoja prijanja roenja,
iako se neki ljudi ak mogu vjerno sjetiti svojih prethodnih ivota.
U skladu sa svojim aktivnostima i eljama, dua se seli po
univerzumu iz jedne vrste tijela u drugo sve dok jednoga dana ne
postigne duhovno savrenstvo, tj. ponovo probudi svoju uspavanu
ljubav prema Krini; pone Ga sluiti s ljubavlju; odbaci svoje
sebine planove, materijalne elje i niu prirodu mrnju, zavist,
pohlepu, okrutnost, poudu i nekontrolirani gnjev. Takva ista,
produhovljena osoba vie ne mora kruiti u ciklusu raanja i
umiranja, ve se vraa u svoje vjeno prebivalite duhovni
svijet. Kada stigne ondje, dua prestaje postojati kao siuna
iskrica, ve poprima svoj vjeni duhovni oblik."
Abadonan i Acanus su ponovo izmijenili poglede na isti nain.
Konano, Acanus mi se obrati: "Abadonan i ja smo nairoko
raspravljali o ovoj temi prije nekoliko dana. Ove informacije koje
nam govori, predstavljaju kariku koja nam nedostaje. Nismo
znali nita o dui. Sve ostalo o grubom i suptilnom tijelu ve nam
je dobro poznato."
"Acanuse, imam jedno pitanje za vas." On me pokretom ruke
ohrabri da govorim.
"Ako vi moete putovati vremenom, zato ne odete u prolost i
poveete se sa svojim precima koji bi vam ponovo mogli predati
izvorno znanje koje se izgubilo? Mogli biste ak sresti mudraca
koji je vaim precima objavio to znanje."
"Fantastino pitanje! Meutim, problem je tehnike prirode.
Nemamo pravilno zapisanu mantru za odlazak u prolost. Kada su
Leprechauni poeli zapisivati knjige prije otprilike 2 500 godina,
netko od pisara je napravio greku. Ne znamo je li nedostaje dio
mantre koju ve posjedujemo ili je koja rije u mantri zapisana
pogreno. Uglavnom, probali smo, ali bez uspjeha."
"Oooooooh; nesretna okolnost. Ve sam vas mislio zamoliti da
me jednoga dana vratite u prolost kako bih sreo rila
Prabhupada."
"teta to to nee biti mogue, ali naom sreom, sreli smo
tebe koji nas ponovo povezuje s drevnim znanjem koje je kod
vas jo uvijek ouvano."

45

"Ouvano je zato to Krina povremeno osobno dolazi na ovaj


planet da bi zatitio pobone ljude, unitio demonske sile i
ponovo uspostavio zaboravljena naela izvorne duhovnosti. Pored
toga, On alje svoje opunomoene izaslanike iz duhovnog svijeta.
rimad-Bhagavatam koji se sastoji od 18 000 stihova, podrobno
opisuje aktivnosti Krine i Njegovih povjerljivih bhakta kada siu
u ovaj materijalni univerzum. Takoer, Bhagavatam sadri brojna
i detaljna proroanstva o buduim pojavama Krine i Njegovih
vjerodostojnih izaslanika."
"Spomenuo si rije 'bhakta'. to je to?", upita Seamus.
"Bhakti znai ljubav prema Bogu, a onaj koji prakticira duhovnu
disciplinu bhakti-yoge naziva se bhakta ili vainava. Bhakti-yoga
je opisana u Vedama, a ima za cilj iskorijeniti loe odlike u srcu
kao to su pouda, pohlepa, mrnja, zavist, itd. i ponovo
probuditi nau uspavanu i zaboravljenu ljubav prema Krini. Te
loe odlike koje su temeljene na sebinosti sprjeavaju da naa
izvorna, duhovna svjesnost i ljubav prema Krini, dou do
izraaja."
Iznenada se vrata irom otvorie i u kuu ue Seamus mlai, te
sav zadihan ree neto na gaeliku. Svima se usta razvukoe u
osmijeh, a Diarmuid mi prevede: "Jedan od naih prijatelja, Noel,
sve nas poziva na gozbu, pjesmu i ples uz logorsku vatru oko
20.00 h."
"Pa, hoemo li?", upitah ushieno zbog svoje elje da uem
meu stanovnike Seandomhana i bolje ih upoznam. Svi su ekali
Acanusov odgovor. Acanus je neto rekao Seamusu, na to su svi
radosno reagirali uzvikujui "Yep!, Yep!" Prijevod nije bio
potreban. Ve sam se radovao novom iskustvu.
"Da se vratimo na temu. Bit e nam interesantno da ujemo to
ti misli o Krini", obrati mi se Taig.
"Ne to ja mislim o Krini, nego to On sam kae o sebi, kao to
je ve zapisano u vainavskoj literaturi koja je kulminacija itave
vedske knjievnosti. U svijetu ve ionako postoji veliki broj onih
koji ne znaju nita o Njemu, pa ga zamiljaju kao zapaljeni grm ili
kao starca koji sjedi na oblaku, ili jo gore kao bezoblinu
energiju. Meutim, On je prije svega Vrhovna Apsolutna Osoba
koja ivi na svom duhovnom planetu zvanom Goloka Vrindavana.
Veliinu, rasko i ljepotu tog planeta, mi ne moemo niti zamisliti
svojom matom. Krina izgleda otprilike kao izuzetno lijepi mladi
od esnaest godina; mislim, po ljudskim standardima. Ima dugu
crnu kosu, plaviasti tjelesni ten i odjeu ute boje. Na Goloka

46

Vrindavani okruen je neogranienim brojem svojih bhakta s


kojima se natjee tko e koga vie i bolje sluiti s ljubavlju. Kada
se vratim u Lobhadomhan, nabavit u vam rimad-Bhagavatam
na engleskom, pa si proitajte o Njegovim aktivnostima. Nadalje,
On se nalazi kao Nad-dua, tzv. Paramatma u srcu svakog ivog
bia, i kao takav, svjestan je svih naih aktivnosti, misli i elja u
prolosti, sadanjosti i budunosti. I konano, iako nije bezoblina
energija, ve izvor energije On se oituje i kao duhovna
svjetlost koja je sveproimajua. Kao takav, naziva se
brahmajyoti." Moji sugovornici su imali izraze lica kao da je ovo
previe za njih. Zastao sam preletjevi upitnim pogledom preko
njihovih lica.
"Vriabha, neka te ne zbunjuje naa iznenaenost. Istina,
ovako neto jo nismo uli o Bogu. Rekao si da Krina povremeno
dolazi na ovaj planet. Reci nam neto o tome", zainteresira se
Vortipor.
"Da, On zapravo dolazi prilino esto. Samo zbog naeg kratkog
ivotnog vijeka, ak i vaeg izgleda da dolazi u jako velikim
vremenskim intervalima. Pojavljuje se u razliitim oblicima i s
razliitim imenima, ve u skladu s misijom koju eli obaviti. Svaka
takva Njegova pojava mora biti proreena u svetim spisima kao
to je rimad-Bhagavatam. Posljednji puta se Krina pojavio na
ovom planetu 1486. godine pod nazivom ri Krina Caitanya
Mahaprabhu. Bilo je to u istonoj Indiji (Bengal). Tijekom
etrdeset osam godina svog boravka meu ovjeanstvom,
pokrenuo je duhovnu revoluciju zvanu nama-sankirtana (pjevanje
Svetih Imena), s ciljem ponovog uspostavljanja zaboravljenih
aspekata vainavske filozofije i njene praktine primjene.
Izmeu ostalog, pokazao je osobnim primjerom kako se treba
ponaati i razmiljati savreni vainava, pa se zato pojavio u ulozi
vainave. Iako nikada nije tvrdio da je Bog osobno, izvrio je
mnogo zadivljujuih djela koja ne mogu izvriti niti najvjetiji
arobnjaci ovog univerzuma. Njegove aktivnosti i uenja detaljno
su opisani u pet obimnih knjievnih djela meu kojima je na
zapadu najpoznatija ri Caitanya-caritamrita, koju je s
bengalskog jezika preveo na duhovni uitelj A. C. Bhaktivedanta
Swami Prabhupada kojega sam juer ukratko spomenuo.
Naravno, ovo je vrlo iroka tema o kojoj bi se moglo govoriti
danima." Nakon ovoga, odgovorio sam jo na nekoliko pitanja
svojih novih prijatelja. Meutim, imao sam goruu elju da i ja

47

saznam neto od njih, prije negoli odemo na proslavu oko


logorske vatre.
"Dragi prijatelji, uasno me zanima na koji nain me
namjeravate poslati pedeset godina u budunost i vratiti natrag u
sadanjost. I naravno, jeste li vi to ve i sami isprobali... jer ne
bih htio da sluajno zakae mantra za povratak u sadanjost."
"Ha, ha, ha", nasmija se Acanus. "Uvjeravam te da nema
razloga za zabrinutost. Nekolicina nas je ve bila u budunosti i
uspjeno se vratila. Mi taj proces nazivamo... uh, kako da
prevedem na engleski?"
"Vremenska translokacija", ree Quodvoldeus.
"Da; to bi bio najblii prijevod iako jo uvijek zvui prilino
trapavo. Engleski je jako ogranien jezik. Vie o tome rei e ti
Abadonan i Quodvoldeus koji su dvojica od naih najboljih
druida13. Nai druidi imaju odreene mistine moi koje nemaju
prosjeni Leprechauni, ukljuujui i mene." Acanus tada pokretom
ruke preda rije Abadonanu.
"Quodvoldeus i ja emo biti tvoji vodii do budunosti i natrag
do sadanjosti. Nemoj se brinuti. Imamo iskustva. Vratit emo te
ivog i zdravog. Jedino ne garantiramo za tvoje emocije koje e
ponijeti natrag sa sobom. I zapamti sa sobom nita i nikoga
nee moi povesti natrag. Jedino svoja iskustva i emocije. Tvoje
tijelo nee ii nikuda. Leat e ovdje sa smanjenim tjelesnim
funkcijama. Tijekom 'izleta' tvoje tijelo nee imati potrebu da
jede, pije i prazni crijeva. Ono to e putovati tvoje je suptilno
tijelo ego, inteligencija, i um sa suptilnim osjetilima. I kao to ti
je ve poznato, suptilno tijelo ima svoj oblik koji e biti vidljiv za
osobe s kojima e se sretati u budunosti. Quodvoldeus i ja
emo imati energije malo vie od tri dana da te drimo u
budunosti. Prije nego to nam ponestane energije, vratit emo te
natrag, bez obzira u kojoj e se situaciji tada nalaziti. Meutim,
ako te bude strah i poeli se vratiti ranije, bit e dovoljno da
poalje telepatsku poruku Quodvoldeusu i meni. Vrlo
jednostavno, zar ne?"
U prvi mah sam bio nesiguran da si elim priutiti takvo neto,
jer to ako se dogodi neto nepredvieno. Ali, onda sam pomislio
da ako Poi i Oisin koji su tek djeca imaju mistinu sposobnost
manipuliranja materijom, onda Quodvoldeus i Abadonan sigurno
13

U ljudskom drutvu, za vrijeme starih Kelta, druidi su bili uitelji,


sveenici, ali i arobnjaci koji su imali nadnaravne moi.

48

znaju to rade. Uostalom, zaista sam bio znatieljan da vidim


kako e izgledati budunost svijeta za pedeset godina i time
postanem prvi, a moda ak i posljednji vremenaut u povijesti
ovjeanstva. Konano, obeao sam ispuniti zadatak od kojega bi
veliku korist trebali imati stanovnici dva svijeta. Uzimajui sve to
u obzir, odluio sam preuzeti rizik, pa to bude. Quodvoldeus je
vidio da mi se u umu roje misli, pa je smatrao da je potrebno
dodatno objanjenje.
"Vidi, svaki svijet postoji na odreenoj energetskoj frekvenciji.
Seandomhan je na vioj frekvenciji nego Lobhadomhan i zato vi
ljudi u normalnim okolnostima ne moete ui u ovaj svijet bez
nae intervencije. Kao u tvom sluaju, kada su Diarmuid i
Seamus transformirali tvoje tijelo i sve to je u dodiru s njim,
poput odjee i obue u viu energetsku frekvenciju
Seandomhana. Nas ne moete vidjeti kada se pojavimo u vaem
svijetu, osim ako se, odreenim mantrama, ne spustimo na vau
energetsku frekvenciju, kao to je to uinio Diarmuid kada si ga
sreo na obali Upper Loch Erne. Za nas je isto teko, gotovo
nemogue posjetiti svjetove koji postoje na jo viim energetskim
frekvencijama, ali s obzirom da te mi aljemo u budunost
Lobhadomhana, koji je na nioj frekvenciji od nae za nas to
nee biti osobiti problem. Svaki svijet ima jo i svoje
podfrekvencije. Tako na primjer, u naem svijetu ive takoer vile
i vilenjaci koji su nevidljivi ak i za prosjenog Leprechauna. Oni
e doi veeras kada budemo pjevali i svirali ali, naravno, ti ih
nee vidjeti."
"Kako izgledaju?", upadoh u rije Quodvoldeusu.
"Ima ih razliitih vrsta i veliina. Sve od onih veliine leptira, pa
do tvoje veliine. Vrlo su eterini; hou rei suptilni. ive u
umama, te kraj rijeka i jezera. Uglavnom su dobroudni. Mogu
letjeti za razliku od nas. Hrane se cvjetnim peludom i biljnim
sokovima, a najvie energije dobivaju od suneve i mjeseeve
svjetlosti. Je li to dovoljno?"
"Za poetak sasvim dovoljno", nasmijeio sam se zbog
Quodvoldeusove praktinosti.
"Oh, zaboravio sam rei pjevaju i sviraju tako da ti pamet
stane", doda on.
"Je li ikada posjeuju Lobhadomhan?"
"Oh, naravno. U Lobhadomhanu jo uvijek ima lijepih prirodnih
mjesta koja oni vole."

49

"Hvala ti Quodvoldeuse. Hajde da se vratimo na temu odlaska u


budunost. Jeste li ve ranije poslali nekog ovjeka u budunost i
vratili natrag?"
"Naa generacija nije. Moda nekada u prolosti, ali nije nam
poznato."
"Moda e ti biti prvi ovjek u budunosti", veselo dobaci Taig.
"A zato taj zadatak ne izvri netko od vas, ve ste nali mene
iz Lobhadomhana? Nije da se izvlaim. Samo sam znatieljan."
Ovoga puta Acanus preuzme rije: "Za nas nije problem otii u
budunost i vratiti se natrag. Zapravo, nekolicina nas je to ve
iskusila. Meutim, postoje tri problema. Prvo, kada doemo u
budunost ne moemo postati nevidljivi, pa smo onda u centru
panje, to moe biti opasno za nas jer neki ljudi su agresivni.
Drugo, vi ljudi ste puno bolji u pisanju knjiga. ak i da netko od
nas napie izvrsnu knjigu koja bi bila izuzetno popularna u vaem
svijetu to misli kako bi reagirao neki izdava ili tiskar ako bi
mu se Leprechaun uetao u ured? To je povezano s treim
razlogom ni po koju cijenu ne elimo privui panju na sebe i
ugroziti sigurnost naeg drutva i svijeta u kome ivimo. Za sada
vai znanstvenici jo ne mogu prodrijeti u Seandomhan, ali to
ako jednoga dana ovladaju sposobnou ulaska u viu energetsku
frekvenciju, pa makar samo i svojim suptilnim tijelom?"
"Ne znaju mantru?", upitah.
"Za sada ne, ali to ako je jednoga dana na neki nain saznaju?
Ne elimo riskirati. Ovdje nam najmanje trebaju pohlepni
izrabljivai, luaci, nasilnici i kriminalci. Va svijet je pun takvih.
Nekada davno je i Lobhadomhan izgledao kao i Seandomhan.
Priroda je bila netaknuta i neiskvarena zagaenou vae tzv.
civilizacije. Nije bilo otrovnih tvornica. Ljudi su ivjeli u malim
mjesnim zajednicama u kojima su proizvodili sve to im je bilo
neophodno za ivot. Zbog toga nije bilo potrebe za prometom na
daljinu, to znai da nije bilo asfaltnih puteva i eljeznice. Zbog
toga nisu buili zemlju radi nafte i gradili rafinerije. Zato je zrak
bio ist. Ljudi su putovali lokalno kao i mi. Nisu koristili novac koji
ima lanu vrijednost i koji je izvor svih zala i poroka. Imali su
robnu razmjenu dobara i usluga, kao i mi. Lijeili su se ljekovitim
biljem, a ne sintetikim 'lijekovima'. Nisu imali automobile,
avione, industriju, kompjutere i robote kao vi danas ali su bili
neusporedivo sretniji nego ljudi dananjice. Sva tehnoloka
dostignua koja su izmislili vai znanstvenici, ne mogu niti
izdaleka biti cijena i nadomjestak za mir uma i zdravlje koje su

50

imali vai davni preci. Vaa 'civilizacija' je na rubu samounitenja.


Kao to sam ti rekao juer, mi elimo to sprijeiti na obostranu
korist. Bogom si izabran da izvri veliki zadatak ti, a ne mi."
Nisam imao drugog izbora nego priznati da su to bili odlini
razlozi da veliki zadatak izvrim upravo ja, a ne netko od
Leprechauna. Ostatak vremena do poetka veernje priredbe
proveli smo razgovarajui o Hrvatskoj, u kojoj nikada nisu bili.
Imali su zanimljiva pitanja.
arobni umski festival
Nije bilo tako hladno kao rane jeseni u Lobhadomhanu. Iako je i
ovdje lie ve poelo opadati s kroanja, jo uvijek se prilino
osjeao dah ljeta. ak je i dnevna svjetlost trajala malo due
nego u Lobhadomhanu. Dok smo hodali do mjesta logorske vatre,
razgovarali smo o lokalnom jeziku. Saznao sam da postoji znatna
razlika izmeu gaelika kojega govore Leprechauni i onoga koji se
jo uvijek koristi na zapadnoj obali Irske. Gaelik, tj. keltski jezik,
nekada se govorio u zapadnom dijelu Europe. Razni dijalekti
gaelika su se, ak i do danas, odrali u malim zajednicama u
panjolskoj, Francuskoj, kotskoj i Wales-u.
Dok smo hodali prema svom odreditu, mogli smo vidjeti i
ostale seljane koji su iz razliitih pravaca ili na isto mjesto.
"Ve vidim da e veeras biti vea guva nego inae", ree mi
Seamus.
"Mogu li pretpostaviti zato?"
On me pogleda i sa smijekom odgovori: "Pogodio si, veeras si ti
glavna atrakcija."
"Koliko dugo traju ovakva okupljanja i koliko esto se
dogaaju?"
"Obino traju oko dva i pol sata, a prireuju se svaka etiri
dana, osim zimi kada zahladi pa je ugodnije ostati kod kue i
djeci prepriavati prie i legende ili se pak baviti svojim hobijem."
"Kako se zove selo i koliko vas ovdje ima?"
"Zove se Fhionnrach (izgovara se Fenora), to u prijevodu
znai Plodno brdo. Trenutno nas ima 516. U posljednjih 700
godina broj stanovnika ovog sela se kree izmeu 510 i 560."
"to? Zar se populacija ne poveava kao u Lobhadomhanu?"
"Ne; obitelji u pravilu nikada nemaju vie od troje djece.
Naravno, mnoge obitelji imaju samo jedno dijete. Ja imam jednu

51

ker, a sada sam ve i djeda. Imam dvoje unuadi", s velikim


zadovoljstvom se pohvali Seamus.
Kako smo se pribliavali naem odreditu, sretali smo sve vie
seljana. Neki su zastajali i odmjeravali me od glave do pete, a
neki su hodali pogledavajui me unatrag preko ramena. Djeca su
se htjela strati da mi se priblie, ali su ih roditelji drali za ruku,
jo uvijek ne poznajui moju narav. Uokolo su se kretali i psi.
Neka mala pasmina duge dlake koja je izgledala kao krianac
boksera i perzijske make. To me je podsjetilo na izjavu iz
rimad-Bhagavatama kako u ovom materijalnom univerzumu
postoji 8 400 000 vrsta ivih bia. Glasno sam izrazio svoju
pomisao, na to je Quodvoldeus upitao to se sve ubraja u taj
broj.
"Razliite vrste ljudi, Leprechauni, vile, ivotinje, biljke,
insekti... Je li dovoljno?", namignuo sam Quodvoldeusu.
"Oh, da. Naravno." Kako smo se pribliili nadomak naeg
odredita, odjednom se zaula glazba. S utabanog puta koji je
vijugao kroz livadu, uli smo na jednu istinu u umi.
Raspoloenje je bilo blagdansko. Na samom ulazu u umu stajao
je palir djevojaka koje su na lanove Zbora mudrih i mene,
bacale latice cvijea. Na sred istine ve je gorjela logorska vatra.
Izmeu vatre i ulaza u umu, po travi su bile postavljane drvene
grede koje su sluile kao klupe. Jedan dio prostora sluio je kao
pozornica, a po rubovima istine, uz umu bilo je dvadesetak
drvenih tandova na kojima su se u pletenim koarama nalazile
lepinje od raznih vrsta itarica, zatim med, voni sokovi, mlijeni
proizvodi, itd. sve pohranjeno u glinenim posudama. Diarmuid
mi je rekao da se po njegovom miljenju okupilo oko 350 seljana.
Dok sam koraao na zaelju Zbora mudrih, uz bok sa
Diarmuidom, veina pogleda je bila uprta u mene.
Odjednom naa grupa zastane pred etvoricom Leprechauna u
posebnoj utoj odjei. Bilo je oigledno da su bili odgovorni za
organizaciju veernjeg programa. Uz uobiajeni pozdrav, jedan od
njih, Noel, mahnuo je rukom na to su ostala trojica poeli
stavljati vijence cvijea oko vrata svakog lana Zbora mudrih.
Kada je doao red na mene, nisam morao unuti za tu priliku jer
se jedan od njih popeo na drvenu klupicu da se ne bih morao
saginjati. Bio sam ushien. Dok je grupa od desetak seljana
svirala i pjevala neku divnu pjesmu, kroz gomilu se uo tihi
amor. Na licima djece i odraslih moglo se vidjeti veselje i
iekivanje dobre zabave. Odjednom, glazba i amor prestadoe.

52

Okrenuo sam se i spazio Diadmuida i Noela kako stoje na


uzvienom postolju i ohrabruju ostale da sjednu. Sjedio sam na
rubu iste 'klupe' zajedno sa Taigom, Saltranom i Vortiporom. Taig,
koji je bio tik do mene, ponudio mi se kao prevoditelj za govor
koji je trebao uslijediti. Ukratko, Noel se zahvalio publici to su
doli u tako neuobiajeno velikom broju. "Obino se okupi oko
dvjestotinjak seljana", ubaci Taig. Zatim je Noel obeao
interesantan veernji program, zahvalio se prisustvu lanova
Zbora mudrih "Koji rijetko kada dou u punom sastavu
povodom ovakvih okupljanja", opet Taig ubaci svoj komentar,
stavivi dlan s desne strane usta kao da ga nitko drugi ne uje.
Potom sam bio najavljen kao specijalni gost veeri. Budui da
Noel nije znao nita o meni, predao je rije Diarmuidu koji je
nakaljavanjem proistio grlo i glasno zapoeo.
"Potovana brao i sestre, djeco i odrasli; ovo je poseban
dogaaj u povijesti ne samo naega sela, nego i svijeta
Leprechauna openito. Po prvi puta ovakvom prigodom imamo za
gosta jednog stanovnika Lobhadomhana. Gotovo svi ve znate da
smo ga juer doveli ovdje, ali jo ne znate nita o njemu. Iako
dolazi iz Lobhadomhana, on nije jedan od onih pakosnih ljudi bez
moralnih vrijednosti. Naprotiv, na veeranji gost je vrlo mudra i
duhovna osoba..." Dok je Diarmuid tako govorio, Taig prestane s
prevoenjem i ree mi na uho: "Ne mora ostalima govoriti o
misiji zbog koje si ovdje. Nema potreba da im zbunjujemo
umove. Dogovoreno?" Sloio sam se klimanjem glave. Zatim Taig
nastavi prevoditi "...Predstavljam vam veeranjeg poasnog
gosta Vriabha!"
S pokretom strunog estradnog voditelja, Diarmuid pokae na
mene. Iz publike mnogi eiri poletjee u zrak i umjesto pljeska,
publika me pozdravi lokalnim obiajem, glasnim klicanjem "Yep!
Yep!" Osjeao sam se kao u Disneylandu ili kao Alisa u svijetu
uda. Na to sam se ustao i okrenuo prema publici. Budui da sam
bio u prvom redu do pozornice, te se naklonio po lokalnom
obiaju desna ruka preko prsa do lijevog ramena i lagani
naklon.
Zatim Diarmuid preda rije Noelu koji najavi glazbenu i plesnu
grupu. Od instrumenata sam prepoznao harfu, bubanj bothran
koji i Irci koriste u folk glazbi, drvenu flautu i dvije vrste frula.
Jedna je imala jedan pisak koji se granao u dvije cijevi s rupama
po sebi. Zatim su tu jo bile neke 'puhaljke' nalik na istarske
sopile i jo dvije vrste ianih instrumenata koje ranije nisam

53

nigdje vidio. Izvoai su bili ivopisno obueni. Isti kroj odjee


koju nose svakodnevno, samo s vie boja. Poeli su svirati umilnu
meditativnu glazbu od koje sam se poeo 'topiti'. Nakon deset
minuta ritam se ubrzao, da bi kasnije preao u fortissimo. Na to
su se gotovo svi poustajali i poeo je sveopi ples. Oformili su tri
prstena kola koja su kruila oko vatre. Kada je nakon 40-ak
minuta ta instrumentalna toka zavrila, nastupio je zbor od
dvanaestoro djece koja su pjevala uz pratnju orkestra iz prve
toke.
"O emu pjevaju?", upitao sam nagnuvi se prema Taigu.
"O pelama. Zapravo, o tome kako i mi moemo nauiti puno
od njih, jer ive jako sretno i organizirano iako nikada ne uzimaju
od cvijea vie nego to im treba. teta to ne razumije gaelik.
Pjesma se jako fino rimuje. Svidjela bi ti se."
"Hej, vi ste svi neki arobnjaci ovdje. Moe li ti iarobirati da
sada odmah razumijem gaelik?" Taig me sa smijekom pogleda
iskosa i ree: "Nismo ba toliko dobri arobnjaci. Lake je poslati
stanovnika Lobhadomhana u budunost i vratiti ga natrag, negoli
mu proiriti mentalne sposobnosti. To je malo tei proces."
Obojica smo se nasmijali. Nakon druge toke, najavljena je pauza
za gozbu. Publika je bila zamoljena da prie tandovima kako bi
im se servirala hrana. Radije nego da odu odmah po svoj obrok,
mnogi Leprechauni su se okupili oko mene, znatieljno
promatrajui moj razgovor s Taigom. Nas devetorica smo imali
poseban tretman. etiri djevojke su nam na drvenim pladnjevima
donijele obrok. Stigao je u pravo vrijeme jer sam ve bio zaista
gladan.
Dok sam prolazio pokraj drvenih toalet kabina, vidio sam da je
uz svaku kabinu bio postavljen fenjer s utamom. Vortipor mi je
kasnije objasnio kako je ispod svake kabine iskopana duboka
rupa, a u samoj kabini je piljevina za zasipanje izmeta i voda za
osobnu higijenu. Kabine su namjerno postavljene uz potok u
sluaju da zatreba jo vode. "To je ono to bi kod nas nazvali
ekoloki toalet", pomislio sam u sebi. Nakon pola sata od poetka
pauze, ponovo se oglasio Noel. Taig me obavijesti: "Sada e
sljedea glazbena grupa svirati popularni narodni ples." Odmah
od poetka svi su se ustali plesati neto u stilu grkog sirtakija, ali
puno bre. Dvadesetak Leprechauna me okruilo i pljeskanjem
ruku u ritmu glazbe, ohrabrivali me da i ja pleem.
"Uh, reci im da ja ba ne znam plesati. Zna ja..." Taig im nita
nije rekao, ve me zajedno s Vortiporom i Saltranom gurnuo u

54

gomilu razdraganih plesaa. Priznajem, glazba je bila kao iz


snova, ali ne i moj ples. Neki su ak plakali od smijeha kada su
vidjeli kako trapavo oponaam njihove plesne pokrete. Svi smo se
smijali; vjerojatno i vile i vilenjaci kojih mora da je bilo uokolo.
Moram priznati da nisam niti slutio da ples moe biti toliko
zabavan, iako nisam siguran da bih istu stvar ponovio u
Lobhadomhanu. Nakon polusatnog plesa, Noel je zamolio publiku
da sjedne i spremi se za posljednju toku programa. Ludo se
zabavljajui, zaista, ba kao u Disneylandu iskriavih oiju sam
oekivao to bi moglo biti sljedee. S vragolastim osmijehom,
Taig je prevodio: "...Sada e na gost Vriabha izvesti toku po
svojoj volji!" Taig se skoro sruio od smijeha kada je vidio kako se
moje lice odjednom uozbiljilo. Priao mi je Diarmuid, uhvatio me
za ruku i odveo prema pozornici uz gromoglasno klicanje publike
"Yep!, Yep!" i bacanje eira u zrak.
Sreom, pa sam od ranije imao iskustva s javnim nastupima
pred publikom u dvoranama, na radiju i televiziji. Samo mi je bilo
malo nelagodno jer sam bio 'uhvaen' na iznenaenje. Umjesto
da stojim, sjeo sam na pozornicu dok je Diarmuid stajao kraj
mene. Pitao sam ga to se oekuje od mene. On odgovori: "to
god hoe. Plei, govori, pjevaj ili odrecitiraj neto. He, he... Ima
etrdesetak minuta na raspolaganju." itav ambijent je izgledao
arobno. Osim logorske vatre, ija estina se malo smanjila, po
rubovima 'dvorane' na otvorenom, bili su postavljeni fenjeri s
utamima. ak su i zvijezde na nebeskom svodu doprinijele
arobnom ugoaju umske predstave. U meuvremenu je stiglo
jo seljana, tako da je oko 400 pari znatieljnih oiju bilo uprto u
mene (ne uzimajui u obzir vile i vilenjake).
"Je li svi razumiju engleski?", upitao sam Diarmuida.
"Ne; prevodit e Noel. On je mlai i ima jai glas." Diarmuid mi
namigne i ode na svoje mjesto. Kada je Noel stigao, pitao sam ga
je li imaju neki instrument s klavijaturama. Nisu imali.
"Nema veze. Hajde prevodi." Budui da nisu imali ozvuenje
kao mi u Lobhadomhanu, publika je bila toliko tiha da se moglo
uti kako lie otpada s grana.
"Draga brao i sestre, iako nisam Leprechaun, vas puno lake
doivljavam kao istinsku brau i sestre jer imate plemenita srca
za razliku od ogromnog broja stanovnika Lobhadomhana. Velika
mi je ast to sam veeras s vama i to mi ukazujete tako visoke
poasti. Jo do prije dva dana nisam mogao niti sanjati da u se
Bojom milosti nai u ovako arobnom svijetu; meu vama koji

55

ivite u harmoniji sa zakonima majke prirode, ba onako kako je


Bog namijenio svim civiliziranim biima. Ja Boga nazivam Krina,
to znai sveprivlaan. Ba kao to je Sunce jedno, ali ga
stanovnici razliitih svjetova nazivaju razliitim imenima isto
tako, Bog je jedan jedini. Vi Ga nazivate Dea. U Lobhadomhanu je
jo poznat kao Allah, Jahve, Buddha, Rama, itd.
Odluio sam da svi zajedno otpjevamo jednu pjesmu, zapravo
mantru koja se sastoji od tri Boanska imena: Hare, Krina i
Rama. Ta mantra ima za cilj produhoviti nau svjesnost,
iskorijeniti niu prirodu poput pohlepe, poude, zavisti, mrnje i
nekontroliranog gnjeva, te ponovo probuditi nau uspavanu i
zaboravljenu ljubav prema Bogu. Ona je tako mona da svakoj
iskrenoj osobi moe pomoi da shvati da nije materijalno tijelo s
kojim se poistovjeuje zbog utjecaja iluzije, ve da je vjena
duhovna osoba koja izvorno dolazi iz svijeta maksimalne
energetske frekvencije, tj. duhovnog svijeta.
Tajna moi Hare Krina maha-mantre lei u tome to se Krina
osobno ne razlikuje od Svojih svetih imena. Kada s vjerom i
ljubavlju izgovaramo Njegova imena, On je osobno prisutan.
Naravno, ne moemo preko noi odbaciti svoje iluzorno
materijalno poistovjeivanje s tijelom i razviti ljubav prema Bogu,
temeljenu na izvornoj duhovnoj svjesnosti. Niti sam ja ljudsko
bie, niti ste vi Leprechauni. Pjevanjem ove mantre moemo
postupno izbrisati svoja privremena tjelesna poistovjeivanja, te
iskusiti istinsku i vjenu sreu koja daleko nadilazi apsolutno sva
zadovoljstva materijalnih svjetova. Probajte ponavljati za mnom.
Ta mantra glasi ovako: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina,
Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare."
Publika je manje-vie uspjela u onome to sam ih zamolio.
Rekao sam Noelu da pozove vou glazbene grupe da vidimo hoe
li moi pratiti melodiju koju sam htio pjevati. Voa grupe je
klimnuo glavom u znak potvrde. Izabrao sam melodiju koja je bila
istovremeno meditativna, dopadljiva za uho i ne preteka za
pjevanje. Kada sam otpjevao prvu maha-mantru, dao sam znak
publici da ponavlja mantru istom melodijom. U poetku su bili
malo zbunjeni, ali vrlo brzo su uli u meditativno raspoloenje.
Mnogi su imali zatvorene oi i u ritmu glazbe ljuljali se blago s
jedne strane na drugu. Malo je bilo onih koji se nisu predali
nastalom raspoloenju. Orkestar je bio naprosto fenomenalan.
Leprechauni su prirodno izvrsni glazbenici i pjevai. teta to
nisam mogao vidjeti i uti vile kojih je sigurno bilo uokolo. itav

56

ugoaj je bio aroban. Zamalo sam upao u duhovni trans. Nakon


petnaestak minuta, priveo sam pjevanje kraju. Mnogima kao da
je smetalo to sam stao. Otvorili su oi jo uvijek pod utjecajem
nesvakidanjeg iskustva. To je bilo divno iskustvo za mene. Zbog
velike akumulacije loe karme temeljene na veoma grenim
aktivnostima, stanovnici svijeta pohlepe, puno se tee povezuju s
duhovnom frekvencijom maha-mantre.
Meutim, Leprechauni su gotovo bezgreni i s obzirom da skoro
ne stvaraju lou karmu vrlo lako su se povezali s duhovnom
frekvencijom mantre. Kada su se sabrali, vrativi se u realnost
okruujuih okolnosti poeli su uzvikivati "Yep!, Yep!", te
bacati eire i kape u zrak. Bio sam ganut. Oi su mi postale
vlane od duhovnog zadovoljstva. Noelu je oigledno dobro dola
stanka od 15-ak minuta jer nije bilo lako prevoditi iz sveg glasa
za publiku od oko 400 Leprechauna. On mi je rekao da imam jo
dvadesetak minuta na raspolaganju. Klimnuo sam mu glavom i
rekao da pone prevoditi.
"Draga brao i sestre, zahvaljujem vam se na suradnji i
sudjelovanju u prethodnoj meditaciji. Po reakcijama mnogih od
vas, usuujem se zakljuiti da ste u nekoj mjeri uspjeli osjetiti
mistinu mo maha-mantre. Zbog istoe vaeg karaktera i
ugoaja kojeg ste stvorili zajedno s naim izvrsnim orkestrom
za mene je ovo iskustvo bilo puno posebnije od mnogih ranijih
iskustava. Za ostatak svog programa elim vam izrecitirati jednu
svoju pjesmu na engleskom i potom dati kratko objanjenje.
Veina od vas ne razumije engleski, pa neete moi osjetiti sklad
rimovanja, jer kada se poezija prevede na neki drugi jezik, ona
gubi znatan dio svoje izvorne ljepote. Meutim, to sada nije
vano kao to je vana sama poruka pjesme." Zatim sam malo
zastao, zatvorio oi, koncentrirao se, duboko uzdahnuo, otvorio
oi i poeo glasno recitirati prvu, a zatim i drugu polovinu svakog
stiha kako bi Noelu olakao zadatak prevoenja.
The war is not over14
An eye for an eye, a tooth for a tooth;
that was the law I used to live by.
Unable to grasp the absolute truth,
I could only let out my desperate cry.

14

Prijevod ove pjesme nalazi se na strani 184.

57

Revenge for a bad thought,


and a bloody sword for crime.
Many battles have been fought
and many bodies lost to time.
Steeped in illusion and nourished by pride;
not much to gain, but so much to lose,
I chose the devil to be my guide.
He grabbed my neck and tightened the noose.
But then one day, I bought a magical book,
which told me I had been playing a sinful game.
I had lived my life as if I were a spook;
and that was my fault, there was no one else to blame.
Spoken by Krishna in days of yore,
the book offered solutions and gave me relief.
The waves of his mercy washed me ashore,
saving myself from the ocean of grief.
Bhagavadgita was the books name.
It touched my heart and gave me firm faith.
Written by Prabhupada who put me to shame.
He exposed my madness that I was so great.
Lord Krishna spoke to me from the books pages,
the most open secret known to very few.
"You could become successful like previous sages
by following instructions that I am giving you.
Look out for a master, a seer of truth.
Closely follow wisdom that he can share.
Thus, you will taste the best and sweetest fruit,
beyond lamentation and beyond despair.

58

The war is not over; it is yet to start.


The forces of illusion are certainly strong.
Firmly embrace his feet in the heart
and with his guidance nothing can go wrong.
Dont languish in sorrow. Be brave and fight!
Unsheathe your sword and face dreadful foes.
Join Prabhupadas army as a spiritual knight
and relish many victories as the time goes.
For injury pardon, and for hatred love.
This is the guideline by which I now live.
It is the law that comes from above;
thus, we receive more when we try to give."
Po zavretku recitacije publika je bila malo zbunjena jer nisu
razumjeli neke izraze kao to su 'Bhagavad-gita' i 'Prabhupada', a
vjerojatno nisu znali niti to je 'vitez'. Pored toga, nisu mogli
uivati u skladu poetske rime, ali su ipak sa smijekom na
usnama i irom otvorenih oiju ekali da im objasnim to sam
upravo odrecitirao. U par reenica sam objasnio o Vedama i
Bhagavad-giti. Potom sam malo opirnije govorio o rila
Prabhupadu.
Noel je prevodio: "U ovoj pjesmi sam spomenuo duhovnog
uitelja Prabhupada. On je bio jedan od Krininih opunomoenih
izaslanika iz duhovnog svijeta. Pojavio se u ljudskom drutvu da
bi irio izvorna duhovna uenja koja su vjena, ali su zapisana
prije vie od 5 000 godina. Imao je sedamdeset godina kada je
gotovo bez ikakvih financijskih sredstava iz rodne Indije doao u
jedan udaljeni dio Lobhadomhana koji se zove Amerika, gdje
nikoga nije poznavao. Bio je odluan da po elji svog duhovnog
uitelja rairi Krinine upute u tom dijelu svijeta gdje su ljudi
izuzetno degradirani. Od 1965. do 1977. godine kada je umro
preveo je sa sanskrta i napisao komentare na preko pedeset
knjiga. U tom vremenskom razdoblju osnovao je sto osam
Krininih hramova po itavom Lobhadomhanu. Njegova mistina
mo je, izmeu ostalog, bila u tome to je od najpalijih ljudi kao
to su pijanci, narkomani, kriminalci i prevaranti raznih vrsta
uspio napraviti potene, trezvene ljude koji su napustili greni

59

ivot i krenuli putem ozbiljne duhovnosti, upravo onakve kakva je


nekada bila poznata vaim precima.
Ja sam takoer rezultat njegove milosti. Da njega nije bilo, ja
bih sada bio grena osoba koja samo stvara probleme u svijetu,
sebi i drugima. rila Prabhupada nije imao svoj privatni ivot.
Iako je bio duhovni voa velikog pokreta za produhovljenje
ovjeanstva, ivio je izuzetno skromno i spavao je samo etiri
sata dnevno. Sve ostalo vrijeme bio je aktivan u misionarskim
aktivnostima. Budui da je bio skroman i ponizan, za sebe je
rekao da je jedina njegova zasluga u tome to je Krinine
duhovne upute preveo sa sanskrta bez ikakvih izmjena izvornog
teksta. Iako je bio misionar mira, istovremeno je bio neumoran
ratnik protiv iluzije i neznanja. ak i dok je naputao tijelo, do
zadnjeg atoma energije vodio je bitku protiv neznanja u svijetu,
prevodei rimad-Bhagavatam za duhovnu dobrobit svih buduih
pokoljenja..."
Tu sam zastao jer su me shrvale emocije i nakon kratke stanke
nastavio sam sa suzama u oima. "Draga brao i sestre, da nije
bilo njega ja sada ne bih bio ovdje s vama, ve bih bio jedan od
onih ljudi kakvih se vi uasavate. Hvala vam na panji i hvala vam
to imate tako plemenita srca i vrlinske odlike zbog kojih je
veeranja meditacija na maha-mantru za mene bila posebno
iskustvo. Sa zemljopisne toke gledita, nisam preao dug put da
bih doao ovdje. Ali budui da se putovanje mjeri brojem steenih
prijatelja, a ne brojem prijeenih milja onda mogu rei da je
moj put bio jako dug i ostat e nezaboravan."
I opet, u zrak su poletjeli eiri i uli su se uzvici "Yep!, Yep!"
Dobar dio publike bio je ganut mojim govorom ili bolje reeno
uzvienim odlikama rila Prabhupada. To se moglo vidjeti po
tome to su mnogi imali oi vlane od emocija, a neki su ak
rukavima brisali suze. To je za mene bilo zapanjujue iskustvo jer
iako rila Prabhupadova misija u svijetu pohlepe postoji ve due
od etrdeset pet godina veina ljudi jo uvijek nije svjesna
njegovih priloga ovjeanstvu, smatrajui ga tek voom 'neke
indijske sekte'. Postoje mnogi tzv. duhovni voe koji su zavidni na
njegov uspjeh ili su zasljepljeni religijskim fanatizmom, pa su
zato u nemogunosti da prepoznaju duhovne vrijednosti rila
Prabhupada i znaaj njegove misije. S druge strane, ovi
Leprechauni po prvi puta uju maha-mantru i o slavama rila
Prabhupada ali zbog svoje bezgrenosti i plemenitih srca lako

60

su se uspjeli povezati s duhovnom energijom koja je brzo nala


svoj put do njihove due.
Sklopio sam ruke, nagnuo se publici, siao s pozornice i krenuo
do svog mjesta uz Taiga, sve vrijeme praen usklicima publike.
Pokretom ruke Acanus mi je dao znak da mu priem. Uhvatio me
za ruku i u uho rekao: "Izvrstan nastup, Vriabha. Uz tvoje
vodstvo, doivjeli smo nesvakidanje iskustvo. Osvojio si srca
stanovnika Fenore."
"Hvala ti, Acanuse."
Razgovor o enama
Bilo je 23.10 h kada sam se sav zadovoljan zbog neobinog i
uspjenog dana, opruio na svoju prostirku uz prozor Poine sobe.
Nisam se mogao oteti jednoj misli: "Moda me Krina poslao
ovdje da ostanem u svijetu Leprechauna i vila, ba kao to je
nekada davno poslao jednog mudraca da Leprechaunima prenese
duhovno znanje. S druge strane, ne bi imalo smisla napustiti ve
zapoetu misiju u svijetu pohlepe. Neka Krina odlui."
Ujutro su mi preko lica prele zrake istog onog Sunca koje me
je prije dva dana probudilo kako bih zapoeo svoj neuobiajeni
put. Bilo je ve 7.56 h kada sam bacio pogled na svoj sat. Danas
sigurno ima puno toga za doivjeti i pripremiti se za sutranji
'izlet' u budunost. Na brzinu sam obavio jutarnju higijenu. Dolje
u sobi kraj kamina, s gotovim dorukom su me ekale Sinead i
Poi. Budui da Sinead nije govorila engleski, kroz Poin prijevod
sam saznao da je Saltran ve dorukovao i odveo krave na
ispau. Dok sam rezao sir, iskoristio sam priliku da razmijenim
nekoliko rijei sa Sinead.
"Pa, kako je to biti ena u svijetu Leprechauna?"
"Sretne smo. Obavljamo svoje kune poslove, vodimo brigu o
djeci i ponekada pomaemo svojim muevima u njihovim
obavezama. No, uza sve to imamo vremena da se druimo, idemo
u posjete...
"Govori u mnoini. Je li ba sve ene imaju isto iskustvo? Sve
se osjeaju zbrinute i zatiene?"
"U Fenori, ba sve. Osjeamo se zbrinute i zatiene; djelujemo
i ivimo u skladu sa svojom enskom prirodom i milou Boga
imamo odgovorne mueve."
"Znai osjeate se emocionalno ispunjene?"
"Emocionalno ispunjene? Pa, da... naravno. Imamo dobre
mueve, predivnu djecu i mnogo iskrenih prijatelja. Sretne smo

61

jer djelujemo sukladno sa svojom enskom prirodom. Tako


vjerovatno ive i ene u tvom svijetu, zar ne?"
"Uh, pa ne ba. Prije nego to ti kaem kako je kod nas, moe
li mi rei, ako nije tajna, je li ponekada doe do nesuglasica i
svaa u braku?"
"Pa naravno; ha, ha... ali to su tek sitnice preko kojih brzo
prijeemo."
"Jesi li ikada bila u Lobhadomhanu?"
"Ne, ene tamo nikada ne idu. Previe je opasno. Bojimo se da
nas ne uhvate neki zlobni ljudi. Samo mukarci idu u
Lobhadomhan. I to ne svi nego samo odreeni. Iskljuivo radi
ljekovitih biljaka, ali i da bi pratili tijek vaih svjetovnih zbivanja.
Zato govore i itaju engleski, ali samo oni, ostali ne."
"Zato prate tijek svjetovnih zbivanja?"
"Pitaj Saltrana, on e ti to bolje objasniti. Nego, reci ti meni
kako je to biti ena u Lobhadomhanu?", kroz Poin prijevod upita
me Sinead.
"Uh, malo je onih koje su istinski sretne. Ritam ivota je takav
da su mnoge ene prisiljene raditi teke muke poslove, umjesto
da budu kod kue i vode brigu o kuanstvu i djeci, upravo kao vi
ovdje. Naravno, nisu ba sve ene spremne vriti svoju
tradicionalnu ulogu, pa se mnoge radije bave umjetnou,
voenjem unosnih poslova, sportom, duhovnim misionarskim
radom, pa ak i politikom. Mnoge su prisiljene putovati satima da
bi stigle do radnog mjesta, a onda minimalno osam sati rade neki
dosadni posao za male novce." Sinead i Poi su ostale otvorenih
usta i razrogaenih oiju. Nisu mogle vjerovati.
"Pa, kako onda opstaju?"
"Ako su udane moraju stisnuti zube i izdrati ili neke od njih
krenu u potragu za drugim muem koji im moe omoguiti sretniji
ivot. Ako nisu udane, ive u nadi da e uskoro nai mukarca
svojih snova. U meuvremenu, i jedne i druge nerijetko nalaze
'utoite' u drogi, alkoholu, prostituciji..." Poi nije znala prevesti
rije 'prostitucija', pa su nakon moga objanjenja, opet postale
zaprepatene. Nastavio sam: "Poloaj ena u Lobhadomhanu
uglavnom nije ba jako siguran, jer je svijet pun neodgovornih
nesposobnjakovia koji enama ne mogu zadovoljiti njihove
osnovne materijalne i emocionalne potrebe. Kao rezultat, neke
odlaze u krajnost pa trae jednakost s mukarcima, ali to je samo
zato jer jadne nisu srele pravog mukarca koji bi im pruio

62

adekvatnu zatitu u svim pogledima i omoguio im da ive u


skladu sa svojom uroenom enskom prirodom.
Pored toga, ene u Lobhadomhanu su meta poudnih
mukaraca koji su dovoljno financijski moni i utjecajni da kroz
masovnu propagandu stvaraju kult enske seksualnosti. Kroz
javna glasila [morao sam objasniti to su javna glasila] pa ak i
igrake, treniraju djevojice od ranog djetinjstva da ispoljavaju
svoju seksualnost. Neke koje se uhvate u tu paukovu mreu
postanu rtve koje javno poziraju gole u erotskim pozama, kako
bi seksualno uzbudile mukarce. To uzrokuje da poudni mukarci
bez ikakvih moralnih vrijednosti idu uokolo i siluju estite ene.
Mnogi postaju takvi perverznjaci da ak seksualno zlostavljaju i
djecu."
Poi nije znala to je 'silovanje' i 'perverznjaci'. Kada sam im
objasnio o emu se radi obje su 'pukle'. To je bilo previe za
njihova dobra srca i vrlinske odlike. Nastavio sam jesti dok je
njima trebalo nekoliko minuta da dou do sebe. to bi tek bilo da
sam im priao o incestu? Budui da sam bio svjestan njihovog
emocionalnog oka, osjetio sam se dunim ispriati se. "Oprostite
to sam iao u takve detalje. Vidim da nije trebalo." Sinead je
tiho i zamiljeno, zurei u jednu toku na stolu rekla: "Nisi ti kriv,
Vriabha. Za takvo neto jo nismo ule, ali dobro je da jesmo,
kako bi vie cijenile ono to ve imamo." Zatim se trgnula iz svoje
zamiljenosti, naulila ui i rekla: "Dolazi Saltran. Nemoj mu rei
o kojoj temi smo govorili."
I zaista, nedugo zatim ue vidno raspoloeni Saltran i pozdravi
nas: "Dobro jutro! O emu razgovarate?" Munjevito pogledah
Sinead i Poi koje su jo uvijek bile zbunjene. "Govorimo o ivotu u
Lobhadomhanu", odgovorih Saltranu.
"Oooooh, to je loa tema", ree Saltran i nasmije se. "Nadam
se da se u sljedeem ivotu neu morati roditi u Lobhadomhanu
gdje vladaju poroci i loa karma. Radije bih ostao ovdje."
"Saltrane, to te jo uvijek ne bi oslobodilo utjecaja karme. Zbog
svog bezgrenog ivota i pobonosti ovdje uivate u rezultatima
dobre karme. Ali karma je jo uvijek samo karma i dok je god
imamo, dobru ili lou moramo nastaviti s ciklusom raanja i
umiranja. Zbog grenih aktivnosti dobijemo lou karmu zbog koje
moramo ispatati u ovom, kao i u sljedeem ivotu, a zbog
pobonih aktivnosti dobijemo dobre karmike reakcije zbog kojih
nam je omogueno uivanje odreenih pogodnosti u sljedeem
ivotu. Ali, u oba sluaja mora postojati sljedei ivot u

63

materijalnom svijetu. Postoji ogromna razlika izmeu bezgrenog


(pobonog) ivota i duhovnog ivota. Biti vegetarijanac, biti
poten, vrijedan, milostiv, pun ljubavi, ist, istinoljubiv, itd.
samo po sebi, nije nita duhovno. Vi vjerujete da Dea postoji, ali
samo vjerovanje u Njega nije dovoljno dobro za povratak u
duhovni svijet.
Za razliku od puke pobonosti, duhovnost je temeljena na
aktivnostima koje je Krina, odnosno Dea, propisao u svetim
spisima. To je sluba za Njegovo zadovoljstvo. Tek takve
aktivnosti ne stvaraju karmu i ne uvjetuju novo roenje. U
Lobhadomhanu je suvie veliki broj ljudi koji misle da su postigli
savrenstvo duhovnog ivota samo zato to slijede moralna
naela pobonosti kao to su 'Ne ubij', 'Ne ukradi', 'Ne lai', itd.
Meutim, slijeenje takvih moralnih naela je tek preduvjet da bi
se netko mogao nazvati civiliziranim biem. I tek kada netko
svjesno prestane s grenim aktivnostima, slijedei takva moralna
naela tek tada moe poeti s ozbiljnim duhovnim ivotom. Sve
ostalo je farsa. U Lobhadomhanu danas ima puno toga to se
jeftino prodaje pod velom duhovnosti. Mnogi ljudi od kojih se
oekuje da budu primjerni duhovni voe vode dvostruki ivot.
Jedno priaju, a drugo rade. Ne razumiju ak niti ono o emu
priaju. Danas komercijalna religija ne moe ljudima ponuditi
nita vie od pukih rituala i nacionalizma."
Saltran i Sinead su sluali s velikim zanimanjem. On me upita:
"Spominje duhovnost i religiju. U emu je razlika?"
"Religije su izmislili ljudi i one se temelje na ritualima i
kojekakvim priicama koje nemaju nikakve veze s filozofijom
savrenog ivota. Religije razjedinjuju ljude. Ve je previe krvi
proliveno u svijetu pohlepe radi religijskog fanatizma koji je
temeljen na odsustvu pravog duhovnog znanja. Kada netko izjavi
'ja sam kranin', 'ja sam idov', 'ja sam musliman', itd. to
podrazumijeva da osoba misli 'ja sam ovo tijelo'. Ako ne bi bilo
tako, onda vie ne bi bilo niti religijske netrpeljivosti niti ratova
temeljenih na religijskim razlikama. Jer pravi izvor religijske
netrpeljivosti je lani presti koji ide uz iluzorno miljenje ja sam
ovo tijelo, moja religija je bolja od drugih, itd. Meutim, ako
netko kae 'ja sam vainava' to znai da ta osoba izjavljuje 'ja
sam duhovna dua, vjeni Krinin sluga, privremeno zatoen(a) u
materijalnom tijelu ljudskog oblika'. S druge strane, duhovnost je
samo jedna jer dolazi od Boga koji je jedan. Za razliku od religije,
duhovnost ujedinjuje ne samo ljude nego i sva iva bia, polazei

64

od injenice da sva iva bia imaju istu i zajedniku duhovnu


prirodu koja je privremeno prekrivena razliitim vrstama
materijalnih tijela."
Pogledao sam u Saltrana, Sinead i Poi da vidim to e li rei na
sve to. Saltran je imao u udu podignute obrve, ali nita nije
rekao. Jo pod emocionalnim okom, Sinead je samo lagano
vrtjela glavom lijevo-desno. Ustala se, poela pospremati stol i
otila u kuhinju. Poi je prva prekinula tiinu: "Ne razumijem ba
puno od toga to si rekao, ali izgleda da je jaaaaako komplicirano
tamo kod vas. Imala sam elju da mugnem u Lobhadomhan na
kratko, onako iz znatielje ali sada sam se predomislila. Ni u
ludilu. Nikada!"
Poi se ustane od stola, ree neto Saltranu i izae iz kue.
Saltran mi ree: "Vriabha, drago mi je da je Poi ula ovo. Imamo
problema s njom. Previe je znatieljna i svojeglava, iako vrlo
inteligentna. Upravo je priznala ono ega smo se pribojavali, ali
ovako je dobro ispalo." Nakon krae stanke, Saltran nastavi:
"Zna, mislim da bi bilo dobro da okupimo svu kolsku djecu i da
im ti malo pria o realnostima Lobhadomhana. Predloiti u to
Acanusu i lokalnom uitelju Nialu."
"Moe, to se mene tie. Sada bih htio otii do jezera, da se
posvetim svojim duhovnim obavezama."
U tali
Nakon svoje svakodnevne meditacije na Hare Krina mahamantru, oko podneva sam se vraao do Saltranove kue. Uz put
sam sreo Vortipora kako se u tali brine o kravama zajedno s jo
dvojicom Leprechauna. Donosili su kravama vodu i sijeno i eljali
ih drvenim etkama.
"Zanimaju te krave?", upita Vortipor iz daljine.
"Naravno; pogotovo ove male s dugom dlakom. Odakle
donosite vodu kravama?"
"Ova je iz oblinjeg jezera. Sva voda u Seandomhanu je pitka,
bilo da je iz rijeke ili iz jezera. Svako domainstvo si donosi vodu
iz rijeke ili jezera za pie i kuhanje, a zagrijanu kinicu koristimo
za kupanje. Vidi, sve je isto i prirodno i nema potrebe za
kompliciranim buenjem bunara kao kod vas."
"Zavidim ti na tome. Zna li ti da u Lobhadomhanu u velikim
gradovima recikliraju vodu nekoliko puta? Samo je profiltriraju da

65

izgleda bistro i onda ubace neke kemikalije da poubijaju bakterije


- i to ne sve. Ukus je odvratan, a mnogi koji je due piju dobiju
kamence u bubrezima ili neke druge bolesti. Prirodne pitke vode
je sve manje, a mogu je priutiti samo oni koji ili imaju dovoljno
novaca da je kupe u supermarketima ili oni koji sreom ive kraj
nekog jo uvijek istog izvora." Vortipor mi nita nije odgovorio,
nego se okrenuo i preveo svojim prijateljima to sam upravo
rekao. Jedan se uhvatio za glavu, a drugi je razrogaio oi i stavio
ruku preko usta.
"Bio sam u Lobhadomhanu desetak puta, ali to nisam znao",
povjeri mi se Vortipor. Odmahnuo sam rukom i rekao: "Loa
tema. elim razmiljati o pozitivnim stvarima dok sam ovdje."
Dok su Vortipor i jedan od njegovih prijatelja poeli musti krave,
upitao sam ga: "to radite s kravama i bikovima kada postanu
stari?" Vortipor je sjedio na drvenom tronocu i dok je muzao
kravu, povremeno je pogledavao u mene i govorio.
"Vrlo jednostavno. Iz zahvalnosti prema njihovoj slubi,
odravamo ih i pazimo dok ne umru. Kao to vidi, sone trave i
pitke vode ima u izobilju. A kada umru, od njihove koe pravimo
neke predmete kao npr. onaj bubanj koji si vidio prole veeri.
Sve ostalo zakopamo u zemlju."
"Vidim, tvoja profesija je briga o kravama. Znatieljan sam
ime se bave ostali lanovi Zbora mudrih."
"Saltran, Taig i Seamus su poljoprivrednici. Quodvoldeus i
Abadonan su druidi. To ti je neto istovremeno kao sveenici,
mistici, znanstvenici i uitelji. Diarmuid je stolar, a Acanus vie ne
radi jer je star. Radio je kao travar."
"Da li i ene imaju neku svoju specijalizaciju osim to vode
brigu o kunim poslovima?"
"Oh da; ali samo one koje dobrovoljno to ele. Uglavnom one
koje su neudane ili nemaju djecu. Moja ena je nekada radila u
proizvodnji lanene tkanine i vunenih odjevnih predmeta, a Sinead
koju ve poznaje, radila je u proizvodnji papira od konoplje prije
nego se udala. Moja ki Deirdre za sada radi kao pisar i kopira
knjige, a sin Sean iz ume pribavlja drva i na volovskim kolima ih
dovozi u selo za potrebe ogrjeva i stolarije. Naravno, ne sam. Ima
ih estorica koji to rade."
"Organizirani ste kao vrijedne pele."
"Oh, da. Moj otac je bio pelar. U svoje vrijeme, jedini je pravio
med za itavo selo. Mama mu je pomagala. Umro je prije 36
godina od neke bolesti. Acanus je tri puta iao u Lobhadomhan ne

66

bi li naao trave koje lijee njegovu bolest, ali naao je samo


jednu vrstu koja je bila energetski slaba i zagaena otrovima
vae industrije."
"Vortipore, dao si mi ideju o emu u danas govoriti kolskoj
djeci. Saltran eli neto organizirati."
"Sretno!... Oh, usput reeno; bio si odlian juer na programu.
Mnogi su te zavoljeli. Zna, bio je to najposjeeniji program
kojega pamtim. Doli su gotovo svi osim jako starih i bolesnih."
"Hvala, Vortipore. Eto, uao sam u legendu leprechaunske
povijesti." Vortipor me pogleda iskosa, nasmije se i ree:
"Svakako!"
"Zanima me je li to jedini nain kako se vi ovdje drutveno
zabavljate?"
"Drutveno da, ali i rad je naa zabava. Svatko si izabere
zanimanje koje mu odgovara. Zadovoljstvo je kada radimo slubu
za korist itave zajednice. Nemamo neko striktno radno vrijeme
kao kod vas i nitko ne radi pod pritiskom i stresom."
"Kako bivate plaeni za svoj rad?"
"Plaeni? Svi za jednog, jedan za sve! Funkcioniramo po naelu
robne razmjene. To ti je ve rekao... ini mi se Acanus. Na taj
nain se nitko ne bogati na utrb drugih, kao kod vas. Nema
izrabljivanja. Na preci su od pamtivijeka ivjeli na taj nain.
Vidi? Sretni smo. Nitko se ne ubija od posla, a jo imamo
dovoljno vremena za ples, pjesmu, prianje pria, igru sa svojom
djecom, hobije..."
"to ako netko ne eli raditi, ve samo koristi pogodnosti ivota
u zajednici?"
"Ima i takvih, ali su rijetki. Jednostavno ih izbacimo iz sela, pa
neka se snalaze dok se ne opamete."
"Pretpostavljam da se Seandomhan ne sastoji samo od ovog
jednog sela. Ima li gradova?"
"Nema potrebe za gradovima, postoje samo seoske zajednice.
Sljedee selo se nalazi na petnaestak milja odavde. Povremeno se
posjeujemo sa selima u blizini. Odravamo prijateljske susrete i
glazbena nadmetanja." Vortipora je prekinuo Poin glas iz daljine:
"Vriabhaaaaa! Vriabhaaaaa!" Bila je u pratnji dvije svoje
prijateljice. Strale su se do tale kada su me ugledale s glavnog
puta.
"Tata kae da doe na ruak i kae da je dogovorio tvoj
nastup u koli oko 15 h. Idemo!"

67

U koli
kolska zgrada je imala okrugli oblik, pa se zbog svog
slamnatog krova doimala poput gljive izrasle u podnoju
stoljetnih hrastova. Kada smo Saltran i ja uli u 'gljivu', doekao
nas je Nial sa svojom suprugom Finulom. Njih dvoje, uz jo jedan
brani par, zadueni su za obrazovanje djece u Fenori. U
poluokrugloj uionici bilo je okupljeno ezdeset etvoro djece od
25 do 45 godina starosti. Svatko je imao svoj tronoac, a umjesto
klupa, na koljenima su drali tanku drvenu dasku kao tvrdu
podlogu za pisanje. Nial nam je objasnio kako im je Finula dala
neki zadatak dok se mi neto dogovorimo. Uli smo u jednu
manju sobu koja je vie liila na mali opservatorij s kartama
nebeskih sazvijea, radije negoli na kancelariju.
Saltran je zapoeo: "Nial, molim te objasni Vriabhi to tono
oekuje od njega i koliko vremena ima na raspolaganju." Budui
da Nial i Finula nisu govorili engleski, Saltran je prevodio.
"Ideja je u tome da predstavi djeci realnost ivota u
Lobhadomhanu. to negativnije, time bolje. elimo obeshrabriti
djecu da im ikada doe pomisao da nekada u budunosti iz
znatielje odu u Lobhadomhan osim naravno, kada se to bude
trailo od nekoga od njih. uo sam da si ve saznao da su neka
starija djeca bez dozvole otila u Lobhadomhan. Sreom, nitko ih
nije uhvatio, ali su nevidljivi za ljude ulazili u neke situacije koje
su kod njih uzrokovale pad tradicionalnih moralnih vrijednosti.
Kada su se vratili u Seandomhan, neki od njih su poeli negativno
utjecati na ostalu djecu. Sreom, uz pomo roditelja, uspjeli smo
suzbiti irenje negativnosti i degradacije u naem selu.
Ne elimo da se to opet ponovi. Dovoljno je da iskreno objasni
neke negativne aspekte ivota u Lobhadomhanu to e ih sigurno
zastraiti, ba kao to je zastrailo mene kada sam od naih
travara uo neke prie jo dok sam bio dijete. Zbog toga nisam
nikada poelio ii u Lobhadomhan. Nismo vremenski ogranieni,
ali iz iskustva znam da e devedeset minuta biti dovoljno. Ti
zaponi s nekom temom, a oni e kasnije sigurno imati pitanja",
ree Nial, pa zatim doda, "juer su svi osim troje bili na
veernjem programu, pa si im se ve dopao bez obzira to nisu
razumjeli ba sve o emu si govorio."
Zbog niskog stropa, ba kao u svakoj kui u Seandomhanu
sjeo sam u lotosov poloaj na vunenu prostirku koja je bila
spremljena za mene. Dok me Nial najavljivao djeci, pribliio sam

68

se Saltranovom uhu i upitao ga gdje je bila Poi. "Zar ne bi trebala


biti u koli?" On je apatom uzvratio da je jako neraspoloena i
jo uvijek zaprepatena od onoga to je ula od mene toga jutra.
Saltran nije znao da je Poi dobila i veu dozu informacija prije
nego to nam se on pridruio. Nial je zavrio uvodni govor i dao
mi rije. Prvo sam sa smijekom preao preko lica moje mlade
publike. Uz puno cvijea i puzavica koje su se po uionici irile iz
svojih glinenih lonaca sa zemljom mladi Leprechauni su izgledali
kao umske vile i vilenjaci. Na licima im se moglo vidjeti da su to
dobra djeca. Kako sam kasnije saznao, njihovi najvei nestaluci i
'bezobrazluci' bili su hihotanje za vrijeme predavanja i
prepisivanje rijeenih zadataka. Kakvog li kontrasta sa kolskom
djecom iz Lobhadomhabna. ak sam i ja bio mali nitkov koji je
ponekada zadirkivao djevojice ili se potukao usred nastave.
Saltran je prevodio moje rijei. "Draga djeco, neobino mi je
drago to sam danas u vaem drutvu. Kao to ste ve uli i kao
to ve vidite, ja sam bie iz drugog svijeta. U svijetu iz kojega
dolazim, velika veina ljudi ivi u strahu od drugih ljudi koji ih
pokuavaju iskoristiti, prevariti, ozlijediti, pa ak i ubiti.
Stanovnici Lobhadomhana ne ive tako spokojno, moralno i
zdravo kao vi ovdje. Ima li netko od vas prijedlog o kojoj temi da
vam govorim?" Vladao je muk. Finula je pokuala raspriti njihovu
stidljivost, ali bez uspjeha. S mjeavinom djeje stidljivosti i
zbunjenosti, samo su pogledavali as mene, as drugu djecu u
uionici. Nakon kratke pauze, prekinuo sam utnju.
"Dobro; ako vi nemate temu o kojoj u govoriti ja u je
izabrati sam. Danas oko podneva sam posjetio Vortipora u tali s
kravama. Naravno, bio sam oduevljen kada sam vidio s koliko
panje i ljubavi vi ovdje vodite brigu o kravama. S druge strane,
raalostio sam se kada sam se sjetio kako se u Lobhadomanu
pakosni ljudi odnose prema njima. Rei u vam neto o tome." U
ovom trenutku su svi s velikom panjom sluali moje rijei.
"Prije svega, zbog utjecaja neznanja ogroman broj ljudi jedu
krave. I ne samo krave, ve i druge ivotinje, ali sada govorimo o
kravama. Dakle, zlobni ljudi koji uzgajaju krave na stoarskim
farmama, dre ih nabijenima u uski prostor gdje se ne mogu ak
niti okrenuti oko sebe. Budui da je tim pohlepnicima u interesu
da krave budu to deblje, tj. da imaju to vie mesa koje e oni
kasnije prodati 'pumpaju' ih kojekakvim umjetnim kemikalijama
i hormonima za ubrzani rast. [Tu sam trebao svima objasniti to
su hormoni za rast]. Ponekada krave i bikovi dosegnu tako

69

neprirodnu teinu da im noge budu preslabe da ih dre, pa zato


padnu na betonski pod. I budui da se ne mogu ustati, dobiju
krvave rane na tijelu. Naravno, to se ne dogaa ba svim
kravama. Nadalje, da bi pohlepnici zaradili to vie profita uz to
manje trokova neki idu ak toliko daleko da ih ne hrane
travom i sijenom, ve im daju za jesti mjeavinu kotanog
brana. To je smjesa u prahu koja se pravi od kostiju i iznutrica
drugih ivotinja, koje su uginule od nekih bolesti ili su bile
ubijene."
Na licima svih prisutnih, ukljuujui Saltrana, Niala i Finulu
vidio se gr zaprepatenja. Upitao sam Niala da li da nastavim ili
da promijenim temu. Upitao me o emu bih jo mogao govoriti.
Bez mnogo razmiljanja nabrojao sam mu: "1) Seksualno
zlostavljanje djece, 2) Slanje djece u ratove, 3) Sveenici pedofili
i perverznjaci, 4) Drogiranje i alkoholizam, 5) Industrijska
proizvodnja lijekova i testiranje na ivotinjama, 6) Genetska
manipulacija hranom, 7) Izumiranje na tisue vrsta ivotinja i
biljaka, 8) Ratovi zbog hrane i energije, 9) ..."
"Bit e dovoljno", prekine me Nial. "Pretpostavljam da bi svaka
od ovih tema imala isti uinak." Zatim se obratio uenicima:
"Djeco, vrlo dobro znam da je ovo bolna tema i da ste emotivno
pogoeni. Meutim, injenica je da o Lobhadomhanu moete
najbolje nauiti upravo od nekoga tko je stanovnik toga svijeta.
Ovo je prilika kakva se ne pamti. Na gost Vriabha isto tako je
pogoen to se to bezumlje dogaa u njegovom svijetu. On se na
svoj nain bori protiv te ludosti. Pa ipak, ako ne moete
emocionalno izdrati sluajui o emu on govori moete
slobodno izai i otii kui." Pet djevojica i tri djeaka su pokupili
svoje stvari i utei izali iz uionice. Kada je i zadnji zatvorio
vrata za sobom, Nial mi pokae znak da nastavim.
"Draga djeco, ba kao to vi ne nalazite zadovoljstvo da sluate
o ovoj temi, isto tako, ja ne nalazim zadovoljstvo govoriti o tome.
Postoje puno ljepe teme o kojima vam mogu govoriti, ali vai
stariji smatraju da je mudro da poznajete neto o opasnostima i
ludilu koje vlada u Lobhadomhanu. Dakle, neke jadne krave su
prisiljene jesti kotano brano to uzrokuje da njihovo meso bude
zaraeno virusima koji izazivaju truljenje mozga i ludilo. U svijetu
postoje ljudi koji e bilo to staviti u usta, samo ako se reklamira
na neki nain. Mnoge od takvih budala se zaraze ili ak umru od
trovanja tzv. hranom. Sreom, farmeri ne hrane ba sve krave na
taj nain, ali gotovo u pravilu, na takvim stoarskim farmama

70

ubijaju mlade bikove zato jer ne proizvode mlijeko. Ljudi koji jedu
meso, posebno vole meso teladi. Njih puste da malo odrastu a
onda ih nasilno odvoje od njihovih majki i odvedu ih na mjesto
gdje ih masovno ubijaju, ali neu vam govoriti o takvim mjestima
jer je previe bolno za priati i sluati o tome. Ogromna veina
mesojeda ne eli razmiljati o takvim mjestima ili ak pojma
nemaju kroz kakvu agoniju prolaze krave samo da bi oni mogli
jesti njihovo meso. Idemo dalje. U mnogim sluajevima, krave ne
muzu runo, ve im na vimena stave nekakve naprave koje to
rade mehaniki. Sreom, nemaju ba sve krave u Lobhadomhanu
takav ivot pun agonije, ali ak i mnoge koje pasu travu u prirodi,
prije ili poslije budu ubijene zbog mesa. Veina ljudi su okrutni i
ne ele uope razmiljati o tome kako krave imaju osjeaje
ljubav, privrenost, strah, itd. ba kao i mi.
Da itava stvar bude jo lua, od rane mladosti su nas uili da
je bacanje hrane greno i okrutno jer u svijetu ima puno
nesretne, gladne djece. Pa ipak, nai dobronamjerni, ali pogreno
informirani roditelji i odgajatelji nisu znali da ne postoji vee
razbacivanje hranom nego to je koritenje 13.5 kg do 18 kg
zdravog ita (u obliku stone hrane) kako bi se proizveo tek jedan
kilogram ivotinjskog mesa. Oni su propustili razumjeti injenicu
da je najjednostavniji i najvaniji korak za svakoga tko eli
zaustaviti glad u svijetu jednostavno postati vegetarijanac.
Danas u svijetu svake 3,6 sekunde jedno dijete umre zbog
nepravilne ili nedovoljne ishrane. Neishranjenost je osnovni uzrok
smrti novoroenadi i djece u nerazvijenim zemljama. Zapravo,
nikada ranije u ljudskoj povijesti glad nije tako harala
ovjeanstvom. Otprilike 25% stanovnitva Lobhadomhana je
neishranjeno. Da bi se zadovoljila potreba konzumiranja mesa i
mesnih proizvoda bezumno se rasipaju ograniena prirodna
bogatstva. Uzgajanje ivotinja radi ljudske ishrane je rasipno i
neuinkovito jer jednostavno nije mogue hraniti itavo
ovjeanstvo mesnom ishranom. Parcela zemlje koja je
neophodna da nahrani jednog mesojeda moe prehraniti oko
dvadeset vegetarijanaca. Kada samo jedna osoba postane
vegetarijanac rezultat je da se oslobodi dovoljno zemljita koje
moe nahraniti devetnaest drugih ljudi.
Povrh toga, pohlepni luaci kre tropske ume i te prostore
pretvaraju u panjake za krave koje ubijaju zbog mesa. Njihovo
meso zavri u organiziranom lancu restorana po itavom svijetu,
iza ega stoje profiteri, vlasnici multinacionalnih kompanija.

71

[Morao sam objasniti to su restorani i multinacionalne


kompanije]. U procesu krenja uma, esto puta rastjeraju ili ak
poubijaju umske ljude i unite njihova sela. Da i ne govorim o
ogromnom broju ivotinja koje ostanu bez svojih ivotnih
stanita. Djeco, sve te ludosti o kojima vam govorim, temeljene
su na odsustvu istinskog duhovnog znanja. Utjecajni demonski
ljudi manipuliraju irokim masama i na razne naine ve
stoljeima sprovode sustavno iskorjenjivanje duhovnosti koja bi
trebala biti zastupljena u svakoj religiji. I naravno, kada iroke
mase ljudi nemaju duhovno znanje, bez obzira to moda mogu
biti religiozni njima je vrlo lako manipulirati i nametati im
programirani obrazac to trebaju jesti, kako se ponaati, koga
oboavati, to vrednovati, itd. Ima li neko pitanje u vezi ovoga
to sam do sada izloio?"
Svi prisutni su bili zaprepateni mojim izlaganjem. Neki su bili
zamiljeni, neki namrteni, a neki su ak i plakali, ukljuujui i
Finulu. Jedan djeak digne ruku i upita: "Da li se ljudi razbole
kada jedu ubijene ivotinje?"
"Naravno da se razbole, ali nekima je potrebno vie godina da
se bolest oituje. U skladu sa znanstvenim istraivanjima
najvei postotak bolesnih je upravo u onim dijelovima svijeta gdje
je najvea konzumacija mesa. Meutim, unato brojnim dokazima
progresivnih znanstvenika, koji potvruju da je jedenje mesa
opasno po zdravlje onih koji ga jedu, tetno za ekoloke sustave
Lobhadomhana i svjetsku ekonomiju manipulirani masovnim
propagandama, ogromna veina ljudi i dalje jede meso. Zamislite,
ak u 21. stoljeu jedenje ivotinjskih leeva smatra se
civiliziranim!
A sada u vam neto rei o lijekovima koje koriste ljudi.
Umjesto prirodne medicine u obliku Bogom danih ljekovitih
biljaka, koje se kako vidim, kod vas vrlo efikasno koriste
pohlepni manipulatori su izmislili jednu granu industrije koja se
zove farmacija. Cilj te industrije je prvenstveno da njenim
vlasnicima napune depove prodavajui ljudima nekakve
sintetike 'lijekove' koji esto puta imaju tetne, pa ak i fatalne
nuspojave. I zamislite, testiraju 'lijekove' na jadnim ivotinjama
koje zbog toga umiru u najveoj agoniji. Ako se ak neki lijekovi
pokau (barem privremeno) efikasni u lijeenju zeeva, takora,
maaka, majmuna, itd. to ne znai da e imati isti uinak i na
ljude. Vlasnici farmaceutske industrije toliko su moni da
potkupljuju politiare kako bi u svojim dravama zabranili

72

herbalnu medicinu i lijeenje bioenergijama, proglaavajui ih


'opasnom alternativnom medicinom'. I kao rezultat, na tisue
ljudi u Lobhadomhanu umre svakoga dana samo zato jer se lijee
sintetikim kemikalijama."
Jo dvoje djece je imalo podignutu ruku u elji da postave
pitanje. Drugi djeak upita: "Jesu li svi ljudi u Lobhadomhanu
tako zlobni?"
"Nisu svi; ali ipak su jo uvijek u manjini oni koji svojim stilom
ivota i nainom ishrane ne nanose bol nedunim ivotinjama i
ekologiji naeg planeta. To su uglavnom ljudi koji ne nasjedaju
propagandi manipulatora. Mnogi od njih su istinski duhovni ljudi,
koji vole ivotinje i prirodu, a neki od njih su aktivno ukljueni u
razne akcije za ouvanje planeta Zemlje i zdravog, prirodnog
ivota. Nasuprot njima, Lobhadomhan je pun licemjera koji kau
da vole ivotinje, a ipak jedu meso. Ili pak oni koji u ulozi
duhovnika propovijedaju mir, ljubav i nenasilje a s druge strane
Bogu nude meso i krv. Meutim, nije ba sve tako crno u svijetu
pohlepe. Kao to sam ve rekao, ima zaista divnih ljudi koji su
misaoni, duhovni, moralni, itd. Takvi ljudi se mogu nai u svim
religijama i u svim dijelovima svijeta, ali na alost, nalaze se u
manjini, suprotstavljeni bujici manipuliranih masa koje srljaju u
propast."
Jedna djevojica me upita: "to je tebe motiviralo da bude
takav kakav jesi? Roditelji, kola ili...?"
"Ni jedno, niti drugo., Od kada znam za sebe, moji roditelji su
me odgajali da jedem meso. Oni jo uvijek jedu meso i jo uvijek
misle da bih i ja trebao jesti meso. U obrazovnim ustanovama u
Lobhadomhanu vlada isti trening. Nastavne programe kreiraju
ljudi koji su vjeti manipulatori ili su vjeto izmanipulirani, pa zato
ne ele ljudima pruiti istinsko znanje za dobrobit itavog
ovjeanstva.
Kada sam bio mladi, upitao sam jednog sveenika da li
ivotinje imaju duu. On mi je odgovorio da nemaju ni duu niti
osjeaje kakve imaju ljudi, te su zato Bogom dane da ih mi
koristimo za svoje 'potrebe'. Rekao je da nije bitno to ide u usta,
ve to izlazi iz usta, tj. ono to ljudi govore. U skladu s takvom
filozofijom, mogli bismo jesti i malu djecu, zar ne? Argumentirao
sam s njim jer nisam mogao prihvatiti njegovo vienje duhovnosti
i poimanje zdravog razuma. Zatim je rekao da ivotinje ne
osjeaju bol jer nemaju vrlo razvijenu svjesnost. Meutim, to nije
tono. Odgovorio sam mu da tek roena djeca imaju prilino

73

nerazvijenu svjesnost, kao to je znanstveno dokazano. Opet sam


mu rekao da bi u skladu s njegovim argumentom, bez trunke
savjesti i greha mogli jesti malu djecu. Tom prilikom je iao od
kue do kue i 'posveivao' domainstva nekom 'svetom
vodicom'. Kada je uvidio da sa mnom nije lako argumentirati,
pourio se otii kod susjeda. S vrata se okrenuo i umjesto
pozdrava dobacio 'ak ako i uinimo neki greh, Isus Krist e
milostivo otpatiti za nae grehe'. Djeco, Isus Krist je bio jedan od
Bojih izaslanika iz duhovnog svijeta. Doao je u odreeni dio
Lobhadomhana propovijedati Boju poruku istinskog mira, ljubavi,
harmonije i duhovnosti. Umjesto zahvalnosti, veina ljudi koje je
doao spasiti izglasali su da ga se treba pribiti na drveni kri."
Kada sam ovo rekao, svi prisutni u uionici su bili namrteni i
zaprepateni. Mnogi su u nevjerici mahali glavama lijevo-desno.
Nekoliko djece je imalo vlane oi, ali ipak svi su sluali s
nepodvojenom panjom. Kada sam rekao da su ga jo i bievali
prije raspea dvije djevojice su zgrabile svoje stvari i izale iz
uionice. Upitno sam pogledao u Saltrana i Niala. Nial mi je dao
znak da nastavim.
"Dakle, taj 'predstavnik' Isusa Krista mi je rekao da e Isus
otpatiti za nae grehe. Ali, takva izjava svakoj budali daje dozvolu
da ini to hoe i da na kraju ivota izbjegne kaznu. Taj dogaaj
sa sveenikom u meni je upalio iskru odlunosti da saznam to je
prava istina. Otada imam averziju prema svim komercijalnim
religijama. U to vrijeme sam poeo traiti istinsku duhovnost koja
nadilazi zemljopisne granice, razlike u bojama koe i vrstama
tijela. Uvijek sam nekako znao da ako je Bog jedan, onda je i
duhovnost jedna i to onakva kakvom je On objanjava.
Moju potragu za istinskom duhovnosti i svemu to ona
objedinjuje ljubav, harmoniju, mudrost i mir usporile su moje
svjetovne vezanosti za odreena tjelesna zadovoljstva. Ipak,
tijekom svih tih godina, nastavio sam itati gomile knjiga od kojih
mi niti jedna nije pruala logine i zadovoljavajue odgovore.
Konano jednoga dana, proitao sam knjigu Nauka o
samospoznaji. Napisao ju je duhovni uitelj A.C. Bhaktivedanta
Swami Prabhupada o kojemu sam vam malo govorio na
jueranjem programu. Ta knjiga je bila uvod u tajne drevne
duhovne mudrosti i dala mi je odgovore na vie pitanja nego to
sam mogao postaviti. Iz nje sam nauio da smo svi odgovorni za
svoje aktivnosti zbog kojih slijedi nagrada, odnosno kazna a ne
da Isus pati zbog naih greha, ali u vrijeme svog razgovora sa

74

sveenikom, nisam se sa sigurnou mogao pozvati na taj


argument.
1988. godine, kada sam imao dvadest tri godine, postao sam
posveeni misionar i sljedbenik Gospodina Krine. On je taj isti
Bog kojega vi nazivate Dea. Pridruio sam se duhovnom pokretu
kojega je 1965. godine osnovao ve spomenuti duhovni uitelj i
Krinin izaslanik rila Prabhupada. Duhovna disciplina koju
prakticiram zove se bhakti-yoga. Bhakti znai 'ljubav prema
Bogu'. Ta disciplina i duhovna filozofija na kojoj je temeljena
pomogla mi je da razvijem u sebi vrlinske osobine, odstranim niu
ljudsku prirodu iz srca i uvrstim se na putu duhovne mudrosti."
Ovog puta je Nial imao pitanje: "Kako to da si doao ovdje?"
Sjeajui se Taigove molbe da ne objelodanim svoj pravi razlog
dolaska, odgovorio sam: "Nita se ne dogaa sluajno! Volja
sudbine je uredila da sretnem i upoznam Diarmuida, a doao sam
na poziv Zbora mudrih. Do sada imam iskustva da je to ispalo na
obostranu dobrobit."
Nial je imao i drugo pitanje: "Koliko dugo jo ostaje s nama?"
Umjesto da bilo to kaem, pogledao sam u Saltrana, oekujui
da on odgovori na to pitanje.
"Ostat e jo 3-4 dana, ali ga neete puno vidjeti uokolo jer e
sa Quodvoldeusom i Abadonanom studiozno raditi na prouavanju
i komparaciji nekih dijelova Shastre s vedskim knjigama koje on
poznaje." Nakon to mi je Saltran preveo svoj odgovor, lukavo
sam se nasmijeio, sjetivi se dobre stare kineske izreke
'Istinoljubiv ovjek govori istinu uvijek, a mudar ovjek samo
kada je neophodno'.
Na kraju izlaganja, jedan djeak je htio da promijenimo
raspoloenje i pjevamo Hare Krina maha-mantru kao prole
veeri. Na zadovoljstvo svih prisutnih, na taj nain sam zavrio
svoj program. Zahvalio sam se djeci na panji, a Finula je poslije
ostala s njima da izvuku neke zakljuke iz mog predavanja. Nial
mi se zahvalio i priznao da je utisak mog predavanja na djecu, bio
preko njegovog oekivanja. Zahvalio mi se i rekao da je protekli
susret u potpunosti ispunio svoju svrhu.

75

U gostima kod Diarmuida


Bilo je 16.55 h kada sam se sa Saltranom vratio njegovoj kui.
Sinead me obavijestila da je Diairmuid poruio kako e doi po
mene oko 18.30 h da me odvede svojoj kui na veeru. Odlino.
Imao sam dovoljno vremena da se jo malo odmorim i odspavam
pola sata.
Za razliku od Saltranove kue, Diarmuidova kua je bila
smjetena u sredini sela. Da mi Vortipor nije rekao da je Diarmuid
stolar to bih mogao lako pogoditi po radionici kraj koje smo
proli u njegovom dvoritu. Na dnu dvorita koje je donekle
podsjealo na botaniki vrt nalazila se talica s dvije krave o
kojima je brigu vodila njegova ena Naomi. Ba kao i Sinead,
Naomi je bila izvrsna kuharica. Da sam kojim sluajem ostao u
Fenori, siguran sam da bih konano dobio koji kilogram miine
mase.
"Imate li djece?", upitah Diarmuida.
"Imamo jednog sina", odgovori on i pokae mi da se okrenem
iza sebe. Na zidu je bio odlino uraen portret veliine otprilike 40
x 30 cm.
"Tko je bio umjetnik?"
"Naomi! To je njezin hobi."
"Izvrsno nacrtano. Koja je to tehnika?"
Zadovoljna mojom pohvalom, Naomi stidljivo odgovori: "Ugljen
na papiru." Htio sam stidljivu Naomi privoljeti da malo vie
govori. Naravno, Diarmuid je prevodio jer Naomi nije govorila
engleski. Upitah je: "Kako se zove sin i gdje je?"
"Zove se Oisin; oenjen je i ivi u kui roditelja njegove ene.
Inae, radi u kovanici." Nakon to je Naomi pospremila stol,
Diarmuid prijee na glavnu temu.
"Jesi li spreman za sutranji 'izlet'?"
"Jesam. Kada idem?"
"Oko 12 h. Translokacija e biti obavljena kod Abadonana. On
ivi sam, pa nee biti nikakvih uznemirenja. Kao to smo ti ve
rekli, on i Quodvoldeus e biti cijelo vrijeme s tobom. Oni e prvo
izgovarati neke mantre koje znaju samo druidi. Prvog dana e
Taig i Acanus biti uz vas u sluaju da Abadonanu i Quodvoldeusu
neto zatreba. Drugi dan e uz vas biti Vortipor i Saltran, a trei
dan kada se bude vratio uz tebe emo biti Seamus i ja. To je

76

bio moj izbor. elim biti prisutan kada se vrati. Ve sam sada
ludo znatieljan da ujem o tvojim iskustvima i impresijama."
Ostatak veeri smo proveli razgovarajui o mojim iskustvima sa
kolskom djecom. Neke od tema sam morao prepriati Diarmuidu
i Naomi. Na kraju sam se uz pomo Diarmuidovog utama vratio
do Saltranove kue. Sjedei uz prozor u 'svojoj' sobi, promatrao
sam treperave zvijezde i razmiljao: "Oh, Krina sutra odlazim
na put pedeset godina u budunost." Uzeo sam svoj mali depni
oltar sa slikama mog duhovnog uitelja15, rila Prabhupada, i
Radha-Krine. Postavio sam oltar uz prozor i kleei uputio
molitve za zatitu i blagoslove.
Priprema za odlazak u budunost
Jutro je bilo kino, ali visinski vjetar je polako, ali sigurno
razmicao guste oblake koji su sve vie ustupali mjesta Suncu.
Izvana je dopirao cvrkut ptica. Pomislio sam: "Hoe li ovakvih
ptica uope biti nakon pedeset godina ili e opstati uglavnom
vrane i gavrani? Hm, vidjet emo danas kakvu si je sudbinu
suvremeno ovjeanstvo pripremilo za budunost." Za dorukom
me Saltran obavijestio da e prije 11 h doi Taig da me odvede
kod Abadonana. Taman mi je preostalo jo dva i pol sata za moju
duhovnu meditaciju. Nisam iao nikuda. Meditirao (mantrao) sam
u sobi, ali bilo je teko koncentrirati se pri pomisli na skoranji
izlet u budunost. Nije me bilo strah. Bio sam ushien i
zadovoljan to je od preostalih 7 milijardi ljudi u Lobhadomhanu,
Krina takav zadatak povjerio upravo meni. Tko zna... moda e
to biti mali izlet za jednog ovjeka, ali veliki izlet za itavo
ovjeanstvo. Nedugo zatim sam kroz prozor ugledao Taiga kako
se vijugavim putem kree prema kui. Sa sobom kao da je nosio
sunani dan jer se i posljednji veliki oblak zaputio prema jugu.
Na dnu stepenita su me ekali Saltran i Sinead da se pozdrave
sa mnom i poele mi sretan put i povratak. Ba u tom trenutku,
na vrata je pokucao Taig, promolio glavu unutra i kada me
ugledao samo je podigao obrve i glavom mi dao znak da ga
15

Budui je A.C. Bhaktivedhanta Swami Prabhupada (rila Prabhupada)


umro 1977. godine, danas Meunarodno drutvo za svjesnost Krine
(ISKCON) vode njegovi odani sljedbenici, uglavnom njegovi uenici. U
ISKCON-u danas ima 80-ak duhovnih uitelja (gurua) koji se trude
duhovnu tradiciju vainavske literature i filozofije bez ikakvih izmjena
sauvati i prenijeti na budue generacije.

77

slijedim. Tako kratak i neobian poziv na put pedeset godina u


budunost svijeta. Karta je besplatna.
Trebalo nam je desetak minuta da stignemo do Abadonanove
kue koja je bila smjetena na malom brdu. Ve sami njen
poloaj me podsjeao na tajnovite dvorce iz pria za malu djecu.
Ta kua je izgledala sasvim suprotno od onoga to sam oekivao.
Ve iz daljine se moglo pretpostaviti da u njoj ivi neki arobnjak.
Bila je dobrim dijelom obrasla u neku vrstu puzavice nalik
brljanu. Iz jednog ugla kue u vis se izdizao stoasti toranj sa
iljastim slamnatim krovom. S jedne strane kue je bio postavljen
dolomit kamena ploa nepravilnog oblika uzdignuta na tri druga
uspravna kamena. U dvoritu kue bio je veliki sunani sat i
mnotvo drvenih predmeta ija mi je svrha ostala zagonetna.
Nije bilo previe vremena za radoznalost. Pred samim ulazom u
kuu visjeli su talismani razliitih oblika. Morao sam zadovoljiti
svoju radoznalost te sam zastao da razgledam udne simbole na
talismanima. U jednom trenutku sam promijenio fokus gledanja i
umjesto talismana koji su mi visjeli pred oima panju mi je
privukao jedan stup na desetak metara udaljenosti. Bio je to
kameni stup obrastao mahovinom, visine otprilike 3 metra. Bio je
etverougaonog oblika s rubovima nagrienim zubom vremena.
Stup nije imao oblije nikakvog kipa koji bi obino stajao na vrhu.
Bio je prilino masivan sa svojih pola metra irokim stranicama.
Kada sam priao dovoljno blizu, primijetio sam da je pod tankim
slojem mahovine, po sebi imao neke reljefe i slova. Zbog starosti
kamena, trebalo mi je oko pola minute da prepoznam sanskrt!
Taig je cijelo vrijeme utio, promatrao me iz daljine i dao
vremena mojoj znatielji. Iznenadio se kada sam se naglo
okrenuo prema njemu i rairenih oiju uzviknuo: "Taig, ovo je
sanskrtsko pismo drevnih Veda!" S velikim interesom mi je
pritrao i upitao: "Zna li proitati?"
"Na alost, ne. Samo prepoznajem pismo. Sa sigurnou."
"Prepoznaje li jo neto?"
"ekaj da vidim reljefe", odgovorio sam napreui vid da
prepoznam konture likova.
"Vriabhaaaaa!, Taiiiiig! ekamo vas. Doite odmah!", kroz
prozor povie Quodvoldeus. Taig mu je mahnuo u znak da
dolazimo.
"Pogledat u detaljnije kada se vratim iz budunosti", rekoh
Taigu pokazujui na jedan reljef. Kada smo uli, unutra su nas
doekali Abadonan, Quodvoldeus i Acanus.

78

"Nemamo previe vremena za odlaganje", ree Abadonan. "Za


otprilike etrdeset minuta poinje astroloki povoljno vrijeme za
translokaciju. Povoljan period e trajati trideset etiri minute."
Procijenio sam da nije bio trenutak da ga upitam kako on mjeri
trideset etiri minute, ako im 'satovi' rade s tonou od +- 12
minuta odstupanja. Abadonanova kua je iznutra izgledala kao
radionica nekog okultnog astronoma, astrologa i kemiara. Imao
je puno knjiga na policama. Stvari nisu bile ba uredno sloene,
ali sve je bilo isto, bez trunke praine ili pauine. Na zidovima su
bile karte nebeskih sazvijea i slike nekakvih simbola. Samim
ulaskom u kuu, osjeao sam kao da sam uao u prolost.
Atmosfera je odisala energijom vrlo pozitivnih vibracija. Gorio
sam od elje da preplavim Abadonana pitanjima u vezi
zagonetnog stupa u dvoritu i ostalih mistinih predmeta, ali sam
bio svjestan da nije vrijeme za takva pitanja. Posluno sam se
prepustio svojim vodiima kroz budunost.
"Ako mora obaviti svoje tjelesne potrebe, uini to to prije. Ja
u ti pokazati gdje je toalet", ree Quodvoldeus. Iskoristio sam tu
mogunost, vjerojatno zadnju pred odlazak u budunost. Kada
sam izaao iz toaleta, saekao me samo Taig koji me je poveo u
potkrovlje gdje su me ekali ostali. U sobi se irio blagi ugodni
miris neke biljke ili eterinog ulja, a na sredini se nalazio niski
drveni leaj nalik na one koje pacijenti koriste kod psihijatra. Bio
je uzak i bez podignutog uzglavlja. Imao je na sebi nekakvu
prostirku i tanki jastuk. Vidjevi da promatram krevet, Acanus mi
ree: "Diarmuid ga je napravio iskljuivo za ovu priliku. Kao to
vidi, dovoljno je dugaak za tebe." S lijeve i desne strane
kreveta bio je postavljen po jedan drveni tronoac.
Na Acanusov poticaj, svi smo sjeli na podne podmetae
napravljene od pletene slame. Gledajui me prodorno u oi,
Acanus ree: "Ako ima kakvu sumnju, strah li strepnju sada je
vrijeme da nam kae." Uzdajui se u boansku volju sudbine,
odgovorio sam: "Nemam." Na to se Acanus obrati Abadonanu:
"Objasni mu detaljno proces translokacije."
"Vriabha, ti e leati na ovom krevetu. Quodvoldeus i ja emo
sa tvoje lijeve i desne strane, postaviti jednu ruku na tvoje elo, a
drugu na prsa. Istovremeno emo izgovarati odreene mantre.
Prva od tih mantri e te uspavati, druga e izvaditi tvoje suptilno
tijelo iz grubog, a trea e te poslati u budunost. Prije nego to
zaponemo, mora se odluiti gdje tono eli ii. Najlake e ti
biti da se usredotoi na neko mjesto koje ti je ve poznato.

79

Predlaemo da to bude negdje gdje e moi komunicirati s


lokalnim stanovnitvom. ak i kada bude u budunosti, bit e
svjestan da je tvoje fiziko tijelo ovdje i da smo mi uz tebe. Mi
neemo moi znati kada e se nalaziti u kojim okolnostima.
Drugim rijeima, neemo znati to se s tobom zbiva jer emo biti
usredotoeni da pazimo na tjelesne funkcije tvog fizikog tijela i
njegovu vezu sa suptilnim tijelom. Tvoja jedina komunikacija s
nama, bit e tvoja telepatska poruka da te vratimo natrag u
sluaju opasnosti. Tada samo sklopi oi, sjeti se mene i
Quodvoldeusa i intenzivno pomisli na to to nam eli priopiti.
Budui da e na 'izletu' biti samo tvoje suptilno tijelo nee
imati potrebe za jelom, vodom i vrenjem nude, jer su to
funkcije grubog tijela koje e biti pod naom kontrolom. Meutim,
bit e ti potreban psihiki odmor, tj. spavanje. Ukoliko ne primimo
od tebe nikakvu telepatsku poruku da te vratimo prijevremeno
vratit emo te najkasnije u roku sedamdeset dva sata, bez obzira
u kojoj situaciji e se tada nalaziti. Ima li neko pitanje?"
"Imam. Zato ste odluili da idem ba pedeset godina u
budunost?" Pokretom ruke Abadonan uputi znak Quodvoldeusu
da i on neto kae. Gledajui me blagonaklono, Quodvoldeus
pone govoriti smirenim glasom: "Poznato nam je da ovo tvoje
fiziko tijelo vie nee postojati za pedeset godina. Naravno, ne
moemo znati tvoje sljedee odredite kada napusti tijelo. Ako bi
te kojim sluajem poslali u budunost gdje bi mogao sresti sebe
da pojednostavim, bila bi to igra s opasnim energijama. Postojala
bi ak i mogunost da doivi emocionalnu traumu koja bi te
pratila do kraja ivota.
S druge strane, nema potrebe da te aljemo u jo kasniju
budunost jer, ve nakon pedeset godina, va svijet e biti toliko
kaotian i degradiran to e biti sasvim dovoljno da itatelje tvoje
budue knjige motivira da dobro razmisle o vrijednostima ivota
kakvog sada ive. Drugim rijeima, itanjem tvoje knjige, mnogi
imalo mudri ljudi prihvatit e vrijednosti drevne duhovne mudrosti
to bi imalo kao posljedicu veliko duhovno buenje
ovjeanstva i samim time odbacivanje grenih aktivnosti. Na
alost, danas je va svijet uglavnom ispunjen ljudima koji su
zavedeni od strane demonskih sila koje vre sustavnu
propagandu. Ukoliko ovjeanstvo vrlo brzo ne prihvati duhovne
vrijednosti ivota i ne odbaci grene aktivnosti - ljudsko bezumlje
e vrlo brzo dovesti do totalnog raspada moderne 'civilizacije' i
eko-sustava planeta Zemlje."

80

"Vrijeme je da se pripremimo za translokaciju", podsjeti nas


Acanus i rairi ruke da me zagrli. Kleknuo sam kako bih se mogao
lake zagrliti i pozdraviti i sa ostalom trojicom. Sva etvorica su
me gledali blaenim pogledima divljenja, zahvalnosti i podrke.
Kada sam legao na leaj, Quodvoldeus mi je rekao da zatvorim
oi i ponem misliti na odreeno mjesto gdje elim ii. Osjetio
sam njihove ruke na elu i prsima. Poeli su izgovarati mantre
koje su postupno oduzimale moju svjesnost. Ne znam koliko dugo
je to trajalo sve dok mi se nije poelo bistriti u glavi...
Theodora
Naao sam se leei na leima u parku Svete Ane (St. Anne's
park), Killester, Dublin. To mjesto sam namjerno izabrao jer sam
htio biti u velikom gradu kako bih u potpunosti doivio dio svijeta
koji e najtee biti pogoen posljedicama ljudske ludosti urbana
sredina tehnoloki razvijenog zapada, a za svaki sluaj, ipak ne
toliko fiziki udaljen od mojih prijatelja Leprechauna. Uostalom,
prilino dobro poznajem Dublin, to bi mogla biti jedna od
olakavajuih okolnosti.
Na moje zaprepatenje, park Svete Ane vie nije bio niti blijeda
sjenka onoga to sam nekada dobro poznavao. esto sam
obiavao dolaziti u taj park jer je imao dobru 'vibraciju', pogodnu
za meditiranje. Vie ga nisam mogao prepoznati jer to zapravo i
nije bio park, nego krevina iz koje se izdizalo tek pokoje stablo.
U nevjerici, ostao sam sjediti na zemlji kada sam iza sebe uo
neke glasove. Okrenuo sam se i spazio malo naselje kamp-kuica
koje su bile u prilino jadnom stanju. Na 4-5 mjesta gorjele su
vatre oko kojih su se okupili neki ljudi i pekli neto nabodeno na
tapove. Nekoliko mravih pasa su im htjeli prii, ali su ih ljudi
gaali kamenjem da odu. uo se djeji pla. Topli zrak je nosio
smrad peenog mesa i trulog smea. Bilo je teko disati. Budui
da mi ti ljudi ak niti na neto manje od 100 metara nisu ulijevali
povjerenje ustao sam i krenuo bilo kuda samo da me ne
primijete. Uputio sam se prema oblinjoj morskoj obali, u naselje
Clontarf. Cestu Clontarf Road, kojom sam toliko puta vozio,
dodirivalo je more, koje je trenutno bilo mirno, ali su razbijena
proelja mnogih kua uz obalu ukazivala na to da ovdje
ponekada ima zaista divljih valova. Osim toga, cesta je bila
prilino razlokana od naleta morskih valova, pa oigledno nije vie
sluila kao prometnica, ve kao morska obala na koju je more

81

izbacilo uginule ribe i meduze. Smrad trule ribe odbijao je ak i


rijetke galebove koji su ovdje nekada bili prilino brojni.
Nije bilo koristi stajati na istom mjestu. Krenuo sam cestom uz
obalu prema centru grada. Uz put sam vidio nekoliko automobila
razbijenih divljim valovima. Nekima su se samo krovovi mogli
vidjeti kako vire iz vode. More mi je bilo s lijeve strane. Na
pedesetak metara od obale, bile su na bok prevrnute dvije
brodske olupine. Jedina pozitivna stvar koja me ugodno
iznenadila, bilo je odsustvo gradske buke, ali to me ipak nije
tjeilo jer nalazio sam se u gradu u kojemu vie nikoga ne
poznajem. Svi moji prijatelji i poznanici mora da su ve odavno
poumirali. Nisam imao mjesto koje bih mogao nazvati svojim. Bio
sam usamljeni beskunik to besciljno luta gradom kojega sada
ve jedva prepoznaje. Budui da mi prizor uz more nije bio
inspirativan, skrenuo sam desno u jednu od sporednih ulica. Na
poetku ulice jo uvijek se na zidu nekako drala stara ploa na
kojoj je pisalo Haddon Road.
Najednom sam primijetio prvi automobil u pokretu kako izlazi iz
jednog dvorita. Kada je ovjek izaao zakljuati dvorina vrata,
na njega se okomie trojica nasilnika. Jedan ga je udario
metalnom ipkom po glavi i nastavio ga udarati ak i kada se
nesretnik sruio na plonik. Ostala dvojica su ve uskoila u auto i
ekali onoga sa ipkom. Brzo sam uskoio preko ivice u jedno
dvorite, kako ne bi vidjeli da sam bio svjedok zloina. Moda bi
onda i mene zatukli. Kada su prolazili ispred 'moga' dvorita,
sagnuo sam glavu da me ne primijete. Tridesetak metara od
mene, stradalnik je leao u lokvi krvi. Bio sam okiran. Takvo
neto jo nisam nikada doivio. Odluio sam da mu ne prilazim
jer vjerojatno je ve bio mrtav. Uostalom, nisam elio da netko
naie i pomisli da sam ga ja ubio. Ubrzo zatim, niz ulicu su prola
dva biciklista. Dok su prolazili kraj nesretnika, samo su ga
pogledali malo usporivi vonju i bez zaustavljanja nastavili dalje.
Sve je prolo.
"to sada da radim?", pomislio sam. Kua u ijem dvoritu sam
se naao, izgledala je naputena, a i samo dvorite je bilo
zaputeno i obraslo korovom. "Pokucat u s izgovorom da zovemo
hitnu pomo i policiju, ako netko ipak otvori. U protivnom, ui u
da vidim to ima unutra. Moda bih ovdje mogao provesti no."
Zvono nije radilo. Pokucao sam. ak i nakon minutu-dvije, nije
bilo odgovora. Uhvatio sam za bravu i gurnuo. Vrata su bila
otkljuana. Oprezno sam uao unutra. Po svim sobama, osim

82

jedne koja je bila zakljuana - bilo je vidljivo da tu ve godinama


nitko ne ivi. Praine i pauine je bilo posvuda, ali zrak nije bio
ustajao, to mi je jasno ukazivalo da tu, barem ponekada, netko
dolazi.
U kupaoni, uz toalet koljku stajala je plastina kanta s vodom
za ispiranje, jer vodokotli nije funkcionirao. Prst mi je propao u
prazno kada sam pritisnuo polugu. Kad gle, na podu uz posudu s
vodom, bilo je proliveno nekoliko kapljica, to je ukazivalo na to
da je ovdje netko bio nedavno. Pomislio sam: "Bolje da se gubim
odavde dok se vlasnici ne vrate. Mogli bi pomisliti da sam
provalnik - to sam, uostalom, i bio. Mogli bi me zatui nekom
motkom kao onog jadnika maloprije." Ve sam krenuo prema
izlazu kada me je znatielja povukla lijevo u sobu s pranjavim
televizorom. Obino ispod televizora stoje stare novine. Htio sam
sa sobom barem ponijeti neku 'novost' da vidim to se zbiva u
svijetu. I zaista, ispod televizora su bile jedne novine, 'Morning
Herald'. Na zidu iznad televizora bila je slika etverolane obitelji.
Svi su izgledali, barem za tu priliku sretni i nasmijeeni. Bio je
to par u svojim ranim tridesetim godinama. Djevojica je mogla
imati 6-7 godina, a djeak neto mlai. Krenuo sam skinuti sliku
da vidim ima li na poleini napisani datum.
"Tko si ti i to radi ovdje?", iznenada zauh glas iza sebe.
Drei se s obje ruke uz jednu stranu okvira vrata, stajala je
djevojica malo nalik na onu sa slike. Drhtala je i izgledala je
uplaeno. Mogla je imati oko 10 godina, ali su crte njenog lica
odavale teak ivot. Imala je na sebi prljavu ipkastu haljinicu s
naramenicama koja je sezala do ispod koljena. Na nogama je
imala ve odavno iznoene cipelice. Bojaljivo je oekivala moj
odgovor. Kao vainava, trebao bih joj rei istinu, ali to sada
stvarno nema smisla. Uostalom, ne bi mi nitko ovdje povjerovao
da sam Hare Krina monah iz prolosti kojega su Leprechauni
poslali u budunost. Morao sam na brzinu smisliti neku masnu
la.
"Moe me zvati Vriabha. Oprosti, ali ja se upravo oporavljam
od amnezije. To je jedan mentalni poremeaj kada osoba zaboravi
detalje iz svoje prolosti. Prije nekoliko mjeseci sam doivio
prometnu nesreu i sada se polako vraam u normalno stanje.
Doao sam ovdje jer mislim da mi ovdje ivi dobar prijatelj
kojega dugo nisam vidio. Volio bih ga ponovo sresti." Nije rekla
nita, a njen izraz lica je izgledao kao da niti ja nisam nita rekao.
Samo me promatrala.

83

"Da li ovdje jo uvijek ivi Ronnie?", izmislio sam izgovor svog


dolaska.
"Ne... ovdje nije ivio nikakav Ronnie", odgovori ona tihim
glasom.
"Ispriavam se to sam te uplaio. Mene se ne mora bojati. A
kako se ti zove?"
"Theodora."
"Zna li da to na starogrkom znai Boji dar?" Samo je
odmahnula glavom.
"Mogu li te zvati Dora?"
"Moe."
"Dora, gdje su ti roditelji i brat?", upitao sam pokazujui na
sliku.
"Nemam nikoga. Roditelji su mi umrli. To na slici je moja mama
kada je bila mala i njen brat. On je iv. Kod njega radim."
"Znai, ti ovdje ivi sama?" Samo me gledala. Sigurno se
bojala odgovoriti da je sama i da nema zatitu. Uostalom, nije ni
udno, za nju sam bio potpuni stranac koji jo k tome ima i
'mentalni poremeaj'. Zakljuio sam, da je netko od odraslih ivio
u kui, vidjelo bi se po uporabi predmeta po sobama, a vjerojatno
i dvorite pred kuom ne bi bilo obraslo u korov. Nisam insistirao
da odgovori na moje pitanje, ali sam joj zato postavio drugo:
"Radi kod ujaka. A to radi?"
"Radim kune poslove i u zamjenu dobijem hranu i malo vode."
Pokretom ruke pozvao sam Theodoru da zajedno sjednemo na
kau. Plaho je prila i jo uvijek malo drhtei, sjela na pola metra
od mene. Oi su mi postale vlane od saaljenja. S obje ruke sam
primio njenu desnu ruku i gledao je u oi. Gledajui me utei,
osjetio sam da se opustila i da poinjem stjecati njezino
povjerenje.
"Dobije malo vode. to to znai 'malo vode'?"
"7 dl dnevno. To je sve." Nakon kratke pauze doda: "Zato i
jesam bolesna. Oscar mi je rekao da sigurno imam upalu
urinarnog trakta i poremeaj u bubrezima. Tako neto."
"Oscar ti je ujak?"
"Ne. Ujak se zove Patrick. Oscar je jedan dobar ovjek s kojim
se poznajem. Znao je moje roditelje. Theodora malo zastane, pa
upita: "Zaboravila sam, kako se ti ono zove?"
"Vriabha. To je moje duhovno ime. Ako ti je lake, moe me
zvati i Vladimir."
"Vriabha, ti si stranac. Odakle si?"

84

"Iz Hrvatske."
"Nikad ula. Gdje je to?"
"Juna Europa. Na obali Jadranskog mora."
"Opet ne znam. Nikada nisam ila u kolu. To je samo za
bogatu djecu."
"Dora, podsjeti me zato nema dovoljno vode."
"Sve je zagaeno otrovima i radijacijom. Tako sam ula od
odraslih. To e ti Oscar bolje objasniti. Upoznat u te s njim."
"Pretpostavljam da ti je zbog nedovoljno vode koa suha i
ispucala, a kosa sivkasta."
"Da; ja sam jo sretna to uope imam kosu. Hej, a kako ti
ima tako lijepu kosu i zdravu kou? Da li dobije dovoljno vode?"
Nita nisam mogao rei. Grlo mi se stegnulo i poeo sam jecati.
Tada se ona osjeajno unijela u moje lice i tiho upitala: "Vriabha,
zato plae?" Njeno pitanje je jo vie pojaalo izljev mojih
emocija. Trebalo mi je 2-3 minute da se primirim.
"Zna, ljudi su do prije sedamdeset godina imali vode skoro u
izobilju. Kupali su se u rijekama, morima i jezerima. Bilo je pitkih
potoka i bunarske vode. ak su vodom prali aute i mrkovima
polijevali ulice. Iako su vrlo dobro znali da je ona od vitalne
vanosti za ivot na Zemlji, njihova pohlepa bila je jaa od
znanja, pa su trovali vodu otpacima iz tvornica..."
"itao si o tome?"
"Da, duo. itao sam o tome." Pribliio sam se tik do Theodore i
kao brini otac prebacio svoju lijevu ruku oko nje.
"Dora, kako se kupa i pere rublje?"
"Postoje brodovi koji idu na daleku puinu i tamo nagrabe istu
vodu za kupanje i pranje rublja. Voda uz obalu je, kau, previe
kontaminirana, ali ja je ipak koristim za kupanje i pranje rublja
jer nemam novaca da kupim vodu s puine. Ponekad se kod ujaka
okupam u vodi s puine, kada nikoga nema kod kue. On je
kupuje."
"Gdje ti uope ivi, kod ujaka ili ovdje?"
"Tamo sam veinu dana, jer radim. Ponekada i prespavam kod
njega. Iako tamo imam svoju sobu, ne volim biti kod njega jer
me njegove kerke ne vole, a on i ujna me samo iskoritavaju."
Po izrazu mog lica, ve je naslutila to sam ju htio upitati, pa je
sama nastavila: "Nemam drugog izbora. Posvuda je opasno.
Ubijaju ljude zbog malo vode. Kod njega barem imam neku vrstu
utoita. Ne znam gdje bih se jo mogla zaposliti. Osim toga, oni
ive na samo pet minuta hoda odavde, u Castle Aveniji." Jedno

85

vrijeme nisam mogao nita rei. Nije bilo niti potrebno. utei
smo govorili jedno drugome vie negoli rijeima. To je bio
razgovor srca i dva para suznih oiju. Theodora je prekinula
tiinu.
"Vriabha, otkada mi je mama umrla, nitko nije prema meni bio
tako dobar kao ti." To mi je rekla djevojica s kojom sam se
poznavao tek dvadesetak minuta.
"Ima li ti obitelj?", upita me ona.
"Imam roditelje, ali ne i svoju obitelj. Nisam oenjen i nemam
djecu." Njen moleivi pogled kao da mi je govorio: "Molim te
povedi me sa sobom."
"A gdje ti ivi?"
"Uh... ovaj; to je malo komplicirano za objasniti jer ne zna
zemljopis."
"Gdje god da je, mogu li i ja poi s tobom?"
S jo uvijek vlanim oima i stegnutog grla, samo sam
odmahnuo glavom. Opet smo oboje samo plakali i utjeli nekoliko
minuta.
"Duo, kasnije u ti objasniti zato to nije mogue. Ne sada.
Nego, kai mi koliko ti je godina."
"Za dva tjedna navrit u deset, a ti?"
"Ja imam etrdeset pet."
"to? Mislila sam da nisi stariji od trideset."
"Zar izgledam tako mladoliko?"
"Pa da, s obzirom da ljudi ive najvie pedeset pet godina."
Radije negoli da gnjavim Theodoru tekim pitanjima, o tome sam
htio porazgovarati sa stanovitim Oscarom kada ga upoznam.
"Reci mi, ako ti nije teko, kako si izgubila roditelje?" Na moje
pitanje, samo se zagledala u jednu toku ispred sebe i polako
poela govoriti: "Otac je poginuo u ratu kada je dola engleska
vojska da zauzme nae izvore vode. Ja sam tada imala jednu
godinu. Uope ga se ne sjeam. Mama je umrla prije tri godine od
dehidracije jer je meni davala jedan dio svog dnevnog sljedovanja
vode. To je krila od mene i ujaka. U jednom trenutku je bilo
prekasno da se bilo to uini za nju." Da joj donekle olakam
emocije, preao sam na drugu temu.
"A to je s tvojim bolestima? Jesu li izljeive?"
"Oscar kae da jesu, ali trebala bih piti vie vode, a to je gotovo
nemogue."
"Zato?"

86

"Pa, zato to dobijemo dnevnu koliinu po osobi 7 dl, jer vie


vode nema na raspolaganju. Ja se vodim kao dio Patrickovog
domainstva, pa preko njega dobijem vodu. Probala sam piti
morsku vodu s puine, ali od nje budem jo vie edna." Nisam
mogao nita rei na to. Samo sam odmahivao glavom.
"Draga Dora, ja u ovdje biti samo tri dana. Ako bih mogao
ostati due, sigurno bih se pobrinuo za tebe. ao mi je to ti
trenutno ne mogu pomoi." Bila je vidno dirnuta mojom izjavom,
ali nita nije rekla.
"to radi Patrick? Mislim, koji mu je posao?"
"Radi u rafineriji vode."
"U rafineriji vode? to je to?"
"To je postrojenje za proienje kontaminiranih podzemnih
izvora vode. Ne znam nita vie o tome. Morat u za pola sata biti
kod Patricka. Idem pokupiti rublje iz zadnjeg dvorita. Ti budi tu."
Kada je izala, provirio sam malo kroz vrata njene sobe i ugledao
upravo ono to sam traio staklenu bocu. Bila je to boca od 1
litre, a na dnu je preostao jo jedan decilitar vode. Nisam htio
ulaziti unutra da me ona krivo ne shvati, ali sam u dnevnoj sobi
sjeo na stolicu na takav nain da kroz odkrinuta vrata imam
dobar pogled na bocu u njenoj sobi. Mislio sam u sebi: "Dragi moj
Gospodine, molim te podari mi svoje blagoslove da uspijem u
svojoj namjeri."
Usredotoio sam svoj pogled na bocu, i snagom svoje volje
pokuao je napuniti pitkom vodom, onako kako me uila Poi.
Drhtao sam od elje da napunim tu bocu i nakon 3-4 minute
nita se nije dogodilo. Nisam imao vjeru u sebe da to mogu
uiniti. U nemoi sam spustio glavu u svoje dlanove i plakao.
Znao sam da svaki ovjek ima ogroman potencijal u sebi. U
vedska vremena ljudi su mogli mantrama paliti vatru, prizivati
kiu, odagnati oblake, lijeiti bolesti... Mogli su pamtiti tako da im
knjige nisu niti bile potrebne, a mi krljavci 21. stoljea, moemo
koristiti tek do 5% potencijala svojih mentalnih mogunosti. Ljudi
su nekada mogli ivjeti due od tisuu godina, a sada samo
pedeset pet. Sve se degradira, ponajvie ljudski moral..."
Kada sam digao glavu, vidio sam da Theodora utei stoji dva
metra ispred mene i gleda me. Sigurno se udila zato opet suze
u mojim oima.
"Ah, nita", odmahnuo sam rukom, "samo neto razmiljam."
"Vriabha, gdje boravi dok si u Dublinu?" Postavila mi je
pitanje na koje sam sasvim zaboravio.

87

"Pa, zapravo... danas sam stigao i jo nemam nikakav


smjetaj."
"Moe koristiti moju sobu. Ja u biti kod ujaka."
"Hvala ti, Dora." Po prvi puta sam na njenom licu vidio
smijeak. Bila je sretna to moe neto uiniti za mene. Ula je u
svoju sobu, postavila istu posteljinu i rekla: "Ti budi tu. Evo,
ovdje imam samo ovoliko vode da ti ponudim, a tu su ti 'Nutriflex'
krekeri. Njih ima dovoljno. Sada je 13.42 h. Ja u doi oko 17 h
pa u te odvesti da upozna Oscara, ali morat u se vratiti kod
ujaka do 20 h. Ti se raskomoti. Vidimo se kasnije." Ispratio sam
je do dvorinih vrata, usput da vidim to je bilo s onim
nesretnikom. Netko ga je uklonio, ali krv je jo uvijek bila na
ploniku.
Konano sam pogledao novine koje su bile ispod televizora.
Datum na njima bio je 27/02/2059. Budui da su novine bile
stare, i datum je bio stari. Pogledao sam na kutiju 'Nutriflex'
krekera. Pisalo je 'Upotrebljivo do 15/12/2061'. Ostavio sam
novine i pogledao u ono malo vode na dnu boce. Iz radoznalosti
sam popio samo pola gutljaja iako moje suptilno tijelo nije trebalo
vodu i hranu. Voda je bila toliko neukusna da sam napravio
grimasu dok mi je ila niz grlo. Krekeri su imali ukus pseih
biskvita. Lista sastojaka bila je puna naziva raznih sintetinih
kemikalija. Jedva sam pojeo pola krekera. Nisam mogao a da se
ne sjetim ukusnog prasadama16 i prirodne hrane koju sam sve do
nedavno jeo u Fenori kod Saltrana i Sinead. ak i da sam imao
osjeaj gladi i ei, sasvim sigurno ne bih pojeo i popio ono malo
to je preostalo Theodori. "to da joj kaem ako me pita zato ne
pijem i ne jedem? ... Sjetio sam se. Rei u joj istinu!" Na mojem
satu bilo je 14.20 h, a mehaniki zidni sat u kuhinji pokazivao je
14.31 h. Koji god da je bio toan, imao sam dovoljno vremena da
malo proetam uokolo dok se Theodora ne vrati.
Poznavao sam Clontarf prilino dobro, jer tu sam prije nekih
pedeset pet godina obiavao dolaziti u streliarski klub svakog
ponedjeljka. "Sjeam se kako smo u klubu imali automate s
bistrom izvorskom vodom. Besplatno. Mogli smo piti koliko smo
htjeli, a sada... Zbog nekih pohlepnih gamadi, ljudi ve
desetljeima ive k'o takori u laboratorijima za testiranje
16

Hrana koju vainave kuhaju za zadovoljstvo Gospodina Krine nije


obina vegetarijanska hrana, ve je produhovljena time to je s
duhovnom predanou spremana i nuena Krini na oltaru. Takva hrana
se zove prasadam.

88

lijekova. Ma, gdje su sada te gnjide koje su upropastile itav


svijet? Posjekli su sve tropske ume; poklali na milijune krava,
svinja, kokoi, itd. Uvjerili su lakovjerni, glupi narod kako je ivot
nemogu bez mesnih proteina. Sigurno nisu ovdje. Vjerojatno
udobno ive na nekim rajskim otocima u Polineziji, dokle
radioaktivna kontaminacija moda jo nije prodrla ako u svijetu
jo uope postoji mjesto koje bi se moglo nazvati rajskim."
Dok sam tako razmiljao, polako sam prolazio ulicama koje sam
jedva prepoznavao. Ljudi koje sam rijetko viao izgledali su kao
spodobe bez kose. Upijenih obraza i blijede suhe koe. inilo mi
se kao da besciljno bauljaju gradom otvorenih usta kao ribe
izvaene iz vode. Gledali su me u udu dok su prolazili pored
mene. ak i s prozora, utke bi me pratili svojim pogledima.
Osjeao sam se nelagodno, sjetivi se da me svakog trenutka
moe netko zaskoiti kao onog jadnika iz Theodorine ulice. Pa
ipak, iao sam dalje. Naposljetku, bio sam u tajnoj misiji; uljez
koji se eta ukletim gradom ba kao to su se nekada ljudi etali
zoolokim vrtovima.
U glavi sam imao predstavu vodia kroz zooloki vrt, koji govori
posjetiteljima: "Potovane dame i gospodo, s nae lijeve strane
moete vidjeti krletku s dvije ene na prozoru, na ijim licima se
vidi gr boli od tuberkuloze koja ih razjeda. A ovdje malo nie, niz
put to vam je starac od pedeset godina s otvorenim ranama na
licu iz kojih istjee gnoj. S nae desne strane nalazi se krdo
pustinjske djece koja eprkaju po smetlitu ne bi li nali neto za
jelo. A sada obratite panju na dva primjerka ljudskih mujaka s
degeneriranim udovima, kako upravo ulaze u svoj brlog.
Oooooooh, a pogledajte sada jedinstveni prizor kralja dungle
koji se upravo provozi u svom automobilu i jede 'Nutriflex'
biskvite. Moe vam biti ast to ste vidjeli jednu od rijetkih zvijeri
na ovom mjestu. Idemo dalje. Nemojte se uplaiti krikova edne
ene koja skvrena umire u agoniji. Interesantno je da se oko nje
okuplja nekoliko debelih takora koji su, usput reeno najee
viena ivotinja u ovom zoolokom vrtu."
Trgnuo sam se iz loih misli i sjetio se svojih prijatelja
Leprechauna. Da nije bilo Theodore, vjerojatno bih poslao
telepatsku poruku Quodvoldeusu i Abadonanu da me vrate
natrag. Ve i ovo to sam vidio, bilo je sasvim dovoljno. Bilo mi je
muka od okolnih prizora, ali nisam htio ispasti kukavica i
upropastiti misiju zbog koje sam doao. Krenuo sam natrag. S
obzirom na prilino kratak preeni put, neoekivano sam se

89

umorio. Vjerojatno zbog loeg zraka koji je oteavao disanje.


Primijetio sam da su automobili koji su rijetko prolazili imali
gotovo neujne motore. Na krovu su imali ploe sa solarnim
elijama. Najee prijevozno sredstvo je bio bicikl.
U gostima kod Oscara
Stigao sam do Theodorine kue dvadeset minuta prije nego to
se ona trebala vratiti. Kada sam uao, bio sam iznenaen to je
vidim kako stoji u hodniku.
"Oh, dola si ranije." Ne obazirui se na moju primjedbu, ona
ree: "Vriabha, zato nisi nita jeo i pio? Jesi li uope ita jeo
danas?"
"Oh, da. Ne brini za mene. Imao sam doruak kakvog ne moe
niti zamisliti."
"Nutriflex biskvite s dodatkom suhog voa?"
"Da, tako neto. Nego, reci mi to vi ovdje jedete osim Nutriflex
biskvita?"
"Pa, zar si i to zaboravio?"
"Ne zaboravi da sam stranac. Stigao sam jutros brodom iz
Francuske. Tamo nemaju Nutriflex biskvite."
S izrazom uenja na licu, rekla je: "to jedemo? Oh, pa
jedemo uglavnom razliite vrste krekera i biskvita s razliitim
aromama i vitaminima. Ima slatkih i slanih. Imuniji ljudi si
ponekada priute neke vrste voa i povra, soju, zobeni kruh, i
tako... ali, Oscar kae da je to sve genetiki modificirano i da je
hrana 60% umjetna.
"Znai, svi ste ovdje vegetarijanci?"
"Na alost, ne ba svi. Izuzetak su siromani ljudi koji si ne
mogu priutiti ak niti krekere. Oni rotiljaju pse, takore i jedu
peene ohare. Ako mi ne vjeruje, pitaj Oscara."
"Jedva ekam da upoznam tog Oscara."
"Pa, idemo onda", zakljuala je vrata za sobom i dala mi klju
na uvanje. Dok smo prolazili kraj mjesta dananjeg ubojstva,
rekla je: "ula sam da su danas ovdje ubili susjeda Geralda."
"Tko je bio Gerald?"
"Bio je vlasnik tvornice za recikliranje i proizvodnju papira."
Smatrao sam da nije bilo potrebe da joj kaem kako sam bio
svjedok tog ubojstva. Na putu do Oscara, razgovarali smo o tome
to sve ona radi kod ujaka Patricka. Nakon dvadesetak minuta
hoda, stigli smo pred jednu kuu gdje mi je Theodora rekla:
"Zna to? Budi ti ovdje. Ja te idem najaviti kod Oscara."

90

"Dobro. I ne zaboravi mu rei da se oporavljam od amnezije,


tako da se ne zaudi to u imati puno pitanja za njega." Samo je
klimnula glavom u znak pristanka.
Usprkos jadnim uvjetima ivota, mnoge kue u Dublinu su
ostale u jako dobrom stanju potpuno netaknute previranjima u
ljudskom drutvu. Oscarova kua je bila jedna od njih. Nakon
nekoliko minuta, Theodora istri na ulicu u djeje razigranom
raspoloenju, oigledno sretna to je dovela u kontakt dvije osobe
koje su joj drage. Dvorite je bilo prostrano. Panjevi odsjeenog
drvea ukazivali su da se tu nekada nalazio mali vonjak. Jedini
uoljivi objekt koji se izdizao iz itavog dvorita, bila je elektroturbina na vjetar; oigledno dovoljno jaka za itavo domainstvo.
Kroz poluotvorena vrata garae, mogao se vidjeti mali bijeli
automobil. Moje detektivsko opaanje prekinuli su neki
neartikulirani zvukovi.
Na trijemu kue se pojavila ena s oiglednim mentalnim
poremeajima.
"To je Oscarova ena Theresa. Ona je luda", apne mi
Theodora. Nisam znao to da radim. Da li da se rukujem? "Samo
ti proi kraj nje", ree Theodora i pogura me u kuu. U dnevnoj
sobi sjedio je ovjek svojih naizgled etrdesetih godina. Ba kao i
svi ostali preko petnaeste godine, imao je rijetku, sivu,
paperjastu kosu, ako bi se to uope moglo nazvati kosom. Bio je
srednjeg rasta, sa naoalama crnog okvira. Kada sam uao,
pridigao se s kaua, rukovao sa mnom i ponudio mi mjesto na
udobnoj tapeciranoj stolici. Theodora je odmah pritrala jednom
ormaru iz kojeg je poela vaditi slikovnice i nekakve magazine.
"Vriabha, u pet minuta sam uo sve najbolje o tebi."
"Osim injenice da sam u procesu izlaenja iz amnezije."
"Pa, ako je poboljanje ve krenulo, doi e sve to na svoje
mjesto." Tijekom dvadesetak minuta uvodnog razgovora, saznao
sam da mu je ena ve pet godina u takvom mentalnom stanju.
Da ima sina koji ivi u Corku i kerku koja vodi brigu o majci.
Takoer mi je rekao da je profesor povijesti u srednjoj koli i da
ima trideset pet godina, te da je bio u ratu protiv Engleza 2051.
godine kada je poginuo Theodorin otac. Za uzvrat sam mu
ispriao neto o sebi. Ali na alost, u cilju ouvanja tajnovitosti
moje misije, pola od toga su bile izmiljotine. Ostavio sam Oscara
u uvjerenju kako sam doao iz Hrvatske u potrazi za vrlo dragim
prijateljem. On je bio vrlo ugodan sugovornik i za razliku od
mene, nije mi nikada upadao u rije. Prije nego bi odgovorio na

91

neko moje pitanje, malo bi razmislio kako da mi da najbolji


odgovor, uzimajui u obzir injenicu da razgovara s osobom koja
'izlazi iz amnezije'. Njegova kerka nam je donijela po jednu
zdjelicu zobenih pahuljica kuhanih u desaliniziranoj17 morskoj
vodi s puine Atlantika. Takoer, svatko je dobio i 1 dl proiene
bunarske vode. Uz malo insistiranja, privolio sam Theodoru da
popije i moju vodu. Jadnica, iskapila je au drhtavim ruicama
ba kao to bi alkoholiar iskapio toliko eljenu aicu rakije.
Pogledavi je, Oskar mi ree: "Da moja ena nije tako teka i
zahtjevna osoba, prebacio bih Doru da bude kod mene, a ne kod
onog svog krtog ujaka koji je tjera da radi k'o rob. Tko zna...
moda kada malo odraste..." Budui da me jako zanimala
politika i ekonomska situacija u svijetu, iskoristio sam svoje
novo poznanstvo s Oscarom da mu postavim mnoga pitanja. Moje
vrijeme u budunosti bilo je ogranieno i htio sam to vie saznati
iako bih im radije priao o Krini po itave dane. To sam ostavio
za trei dan.
"Koliko stanovnika ivi u Dublinu?", upitah Oscara.
"Neto oko tristo pedeset tisua."
"Samo toliko? Zaista, primijetio sam da Dublin vie ne izgleda
kao nekada. ak ne ostavlja dojam da ima uope i toliko ljudi."
"Otkuda zna kako je Dublin nekada izgledao?"
"Pa, ovaj itao sam u povijesnim knjigama. Ako se ne varam,
prije pedesetak godina imao je ak i vie od milijun stanovnika."
Klimanjem glave Oscar je moj odgovor smatrao prihvatljivim.
"Pa, to je sa svim tim ljudima koji su napustili Dublin?" Kao
reakciju na moje trapavo pitanje Oscar me promatrao kao to
psihijatar gleda mentalno poremeenog pacijenta. Tek nakon
krae stanke odgovori: "Napustili? Ne. Umrli i poginuli! Ali dobro,
uzimajui u obzir da izlazi iz amnezije objasnit u ti. Dakle, u
svijetu se ve desetljeima odvija ogromna monstruozna
prijevara. Jedna amerika multinacionalna korporacija, koja se
sustavno truje ovjeanstvo genetski
zove Monsanto18,
17

Desalinizacija je sloeni kemijski proces odstranjivanja soli iz morske


vode. Rezultat je voda koja se moe piti, ali je okus prilino lo.

18

Monsanto je multinacionalna korporacija iz SAD-a koja se osim


proizvodnje otrova, bavi genetskim modificiranjem biljne hrane (a u
novije vrijeme i modificiranjem ivotinja). Povijest suradnje Monsanta i
najviih amerikih politikih i financijskih krugova traje gotovo od samog
osnutka kompanije, 1901. godine. Tijekom rata u Vijetnamu Monsanto je

92

modificiranom hranom. 2015. godine su programom koji se zove


Codex alimentarius uspjeli stvoriti monopol u svijetu nad
proizvodnjom hrane. Ogroman dio ovjeanstva je poumirao od
ameriku vojsku opskrbljivao takozvanim Agent Orange, herbicidom koji
je unitavao svu vegetaciju. Monsanto je svoj pohod protiv ovjeanstva
nastavio na genetiki modificiranom hormonu rasta rbgH tj.
komercijalnom proizvodu POSILAC, koji se daje kravama za bri rast i
bolju produktivnost mlijeka. Kompanija je do grla umijeana i u
kontroverze povezane s pesticidom DDT i aditivom za hranu Aspartam.
Prije nego to je Aspartam proglaen umjetnim sladilom i kao takav
puten na trite, Pentagon ga je svrstao na listu perspektivnih
kandidata za biokemijsko oruje tj. trovanje neprijatelja. Do sada je na
povrinu isplivalo nekoliko velikih afera povezanih sa sigurnou
Monsantovog genetski modificiranog sjemena, ali sve su one uz
milijunske iznose gurane pod tepih i proglaavane neznanstvenim
protuamerikim napadima. No, pored svega toga, Monsanto je danas
vodei globalni proizvoa i distributer genetski modificiranog,
patentiranog, sadnog materijala (sjemena) i ostalih sredstava u
poljoprivredi.
a. Monsantova Terminator tehnologija ('sjemenke samoubojice') pravi je
napad na bioraznolikost, odrivi razvoj i poljoprivrednu ekonomiju.
Sjeme je nakon prve godine uzgoja sterilno i farmeri ne mogu koristiti
standardnu metodu odabira najboljeg sjemena za sljedeu sjetvu, ve su
primorani ponovo kupiti sjeme od korporacije. U Brazilu je povedena
kampanja za zabranu takvog sjemena i uspjeli su! Zbog politikih
malverzacija samo u Indiji si je od 1997. godine ivot oduzelo preko 200
000 farmera, radi katastrofalnih rezultata nastalih kao reakcija na
kupovinu Monsantovog sjemenja. Unato dokazanim prijevarama
svjetskih razmjera, koristei svoje politike veze, Monsanto i dalje iri
svoj utjecaj. S ciljem postizanja globalnog monopola nad proizvodnjom
hrane u svijetu, Monsanto sustavno radi na unitenju prirodnog, Bogom
danog sjemenja.
b. Roundup ready kontroverza Monsantov sistem navlaenja na
ovisnost o njima. Jednom kada poljoprivrednik pone sijati zemlju i
zatruje ju herbicidom Roundup, nema vie povratka na klasino sjeme iz
jednostavnog razloga to klasino sjeme nema umjetno implantiranu
otpornost na herbicid!
c. Poleni s GMO usjeva ire se u okoli i kontaminiraju ostale biljke i
klasine poljoprivredne usjeve. Monsantov bezobrazluk odlazi toliko
daleko da tui poljoprivrednike ija su klasina polja opraena polenom
sa susjednog genetiko modificiranog usjeva.

93

posljedica konzumiranja GMO hrane koja je kod ljudi unitila


imunitet, to je irom otvorilo vrata za pedesetak najzloglasnijih
bolesti. Oni koji nisu umrli od toga, umrli su od gladi jer nisu
mogli priutiti kupnju Monsantovog sjemena i hrane. A drugog
izbora nisu imali, i jo uvijek nemamo, budui da Monsanto dri
apsolutni monopol nad proizvodnjom hrane. Ve smo desetljeima
robovi tih prokletih monstruma. Zatrovali su sve hranu, vodu,
zrak, zemljite... Broj svjetskog stanovnitva s poetka stoljea
bio je neto vie od 6 milijardi. Sada nas ima oko 2.6 milijardi.
Ali, nije to jedini razlog to nas sada u Irskoj ima tako malo.
Prije nekih ezdesetak godina, amerika i britanska vojska su
napale Irak pod izgovorom svrgavanja tadanjeg diktatora
Sadama Husseina. Meutim, to je zapravo bio rat zbog energije.
Povjesniari kau da je taj rat udario kamen temeljac epohi svih
narednih ratova zbog energije, hrane i vode to se jo uvijek
odvija po itavom svijetu. Uostalom, i vi Hrvati ste prije est
godina imali probleme s Talijanima iz istog razloga, zar ne?"
Oscar je svojim pogledom uzdignutih obrva oekivao moj
odgovor.
Da ne bih doveo u opasnost svoju misiju, opet sam bio prisiljen
iskrenuti istinu, iako laganje uope nije u skladu s duhovnim
standardima vainave. Priznajem da nisam znao to mi je loiji
izbor govoriti istinu zbog koje bi Oscar pomislio da sam
kompletni luak, ili riskirati da budem uhvaen u naivnim laima.
"Da, naravno. Kako se ne bih sjeao?"
"Eto vidi, Irska takoer nije bila poteena od napada
agresora. Samo, za razliku od vas, mi smo imali ozbiljnih
problema s Englezima. Zapravo, mi imamo probleme s Englezima
ve stoljeima, ali ovo to su uradili prije devet godina samo je
potvrdilo da su bili i ostali parazitska gamad." Dok se Theodora
zabavljala sa slikovnicama i nekim starim magazinima, ja sam se
sav pretvorio u uho, paljivo sluajui o budunosti kakvu e
uskoro doivjeti Lobhadomhan.
"...2051. godine Englezi su nas napali i zauzeli 60% naih
prirodnih izvora vode. Vodu su odvozili u Englesku, dok su nai
ljudi ovdje umirali od ei. Sjekli su ume i drva odvlaili u
Englesku. Otimali su nae ionako siromane urode usjeva." Dok
je tako govorio, Oscar je imao osvetoljubiv izraz na licu. Bilo je
oigledno kako mu se nepravda duboko urezala u srce. Oi su mu
postale vlane od emocija. Da bih ga trgnuo iz loih sjeanja,
upitao sam ga: "Pretpostavljam da ste se grevito branili."

94

"Oh, jesmo. Vrlo ilavo, ali je njihova vojna sila bila daleko
vea. Poginulo je puno naih; uglavnom civila. Zapravo, vie je
ljudi poumiralo od gladi, ei i zime, negoli od engleskog oruja.
U to vrijeme sam bio sam na frontu u Dundalk-u. Ba kao i Dorin
otac Kevin, moj otac je poginuo istog mjeseca na istom frontu
kod Dun Laoghaire-a, na prvoj liniji obrane. Taj rat je trajao tri
mjeseca i okonao se 9. travnja 2051. godine."
"S obzirom da ne vidim nikakve Engleze uokolo, oigledno je da
ste dobili rat."
"Da. Dobro izvedenom pijunskom igrom uspjeli smo im dii
itav Sellafield19 u zrak. Trojica naih heroja uspjeli su u Engleskoj
oteti lansirnu rampu za projektile i sa desetak kilometara etvrtim
projektilom kopno-kopno uspjeli pogoditi tamo gdje je trebalo. To
je dotuklo Engleze. ak i do dana dananjeg, 150 km uokolo
Sellafielda-a nema ive due. Ali, to se razbilo i nama o glavu jer
je kontaminacija nuklearnog zraenja dola i do nas. Ovdje na
istonoj obali Irske jo uvijek se raa znatan broj fiziki
deformirane i mentalno retardirane djece. Nakon nuklearne
eksplozije Sellafield-a, situaciju su iskoristili koti, pa su Engleze
potisnuli sa svoje june teritorije koja je bila okupirana osam
godina. Sve u svemu, vie nemamo problema s Englezima, ali kao
to vidi, ivimo kao takori kao to manje-vie ive ljudi u
cijelom svijetu."
"Vrijeme je da krenem na posao", oglasi se Theodora na koju
smo obojica zaboravili jer smo bili zadubljeni u razgovore o
politici i povijesti.
"Dora, da li ti treba klju od kue? Jo uvijek je kod mene."
"Ne. Veeras spavam kod ujaka, a ti se smjesti u mojoj sobi,
kao to smo se dogovorili. Vidimo se sutra ujutro oko 10 h." Dok
je Theodora izlazila, njeno sam je zagrlio i poljubio u elo.
Nasmijeila se i uzvratila mi na isti nain. im je za sobom
zatvorila vrata, Oscar je prokomentirao: "Nesvakidanja
privrenost! Svaka ast. To u dananjem svijetu gotovo da i ne
postoji. Odnosi su se sveli na izrabljivanje i koristoljublje.
Oigledno da ima neto u sebi kada si osvojio Doru koja te
poznaje tek nekoliko sati."
"Hvala na komplimentu. Nije teko voljeti osobu kao to je ona.
Jadnica; preputena je sama sebi, a jo je dijete." Ostao sam kod
19

Prvo svjetsko postrojenje nuklearne energije koje izmeu ostalog


prerauje nuklearni otpad. Nuklearna jedinica u Sellafieldu rasprostire se
na 9 km2. Smjetena je na zapadnoj obali Velike Britanije.

95

Oscara otprilike jo pola sata. Htio sam ostati due, ali je Theresa
poela praviti probleme uslijed svog ludila. Razgovarali smo neto
o automobilima na solarni pogon i pogon vjetra. Pokazao mi je
svoj mini elektromobil koji je pod haubom, na mjestu gdje je
obino smjeten hladnjak - imao dvije elise promjera 40 cm, koje
je okretao vjetar dok je elektromobil bio u pokretu. Okretanjem
elisa stvarala bi se elektrina struja dovoljno jaka za pogon
elektromobila. Postojao je mehanizam koji bi u akumulatoru
nakon vonje automatski sauvao dovoljno energije za pokretanje
motora za sljedeu vonju. Dok bi se jedan akumulator punio
strujom koju je generirao vjetar preko elisa, drugi akumulator je
sluio kao izvor struje za elektromotor. Kada bi se taj ispraznio,
uloga bi im se automatski zamijenila. Fenomenalno tehniko
rjeenje za apsolutno besplatan transport koji uope ne stvara
zagaenja.
Dok sam znatieljno pregledavao komandnu plou, Oscar me
vragolastim osmijehom upita: "Zna li kada je ovaj elektromobil
patentiran?" Izrazom lica sam mu odgovorio da ne znam. "Davne
1973. godine", odgovori znaajno ne gledajui me u oi. "A samo
nekoliko godina kasnije bili su patentirani automobili na vodeni
pogon i sunevu energiju, ali profiterima naftne industrije nije bilo
u interesu da takva ekoloka vozila na besplatnu energiju izau
na trite. Jo uvijek uvam stare magazine u kojima pie da je
1996. godine General Motors iz SAD-a napravio elektrino vozilo
EV1. Sljedee godine Nissan je proizveo elektrini Hypermini.
2003. godine Toyota je napravila elektromobil RAV-EV. I zna to
se dogodilo sa svim tim autima? Nakon manje od deset godina bili
su povueni s trita i uniteni; svi do jednog. Lobiji naftnih
kompanija nisu htjeli da ti elektrini automobili preive. Jer
svatko moe besplatno napraviti elektrinu energiju pretvorbom
suneve svjetlosti. Iako su ti auti bili neujni i nisu uope
zagaivali okoli, uniteni su jer su naftai govnari vidjeli da e im
to pokvariti posao. Na alost, bili su toliko moni da su mogli
potkupiti svakoga."
"Da, a zamisli samo koliko se ekolokog zagaenja moglo
izbjei da su jo 70-tih godina prolog stoljea, izbacili iz
upotrebe naftu i naftne derivate kao gorivo za vozila." Na moju
sugestiju Oscar je samo tupo gledao u daljinu, oigledno
zamiljajui koliko se katastrofa i ljudskih tragedija moglo izbjei
koritenjem ekolokih i neiscrpivih izvora energije vjetar, voda i
Sunce. Nakon odsutnog i zamiljenog pogleda, polako se vratio u

96

stvarnost rekavi: "Drago mi je to vie nema nafte. Kamo li


sree da je nestala jo davno ranije. Vidi, zbog prokletog novca
je aica basnoslovno bogatih debelih kurvinih sinova
upropastila ivote itavog ovjeanstva."
"To je injenica, ali nisu oni jedini krivci. Krive su i mase ljudi
to su kao posluni zombiji dozvolili da im ti gadovi isperu mozak
i nametnu svoje prohtjeve. Gotovo su svi znali da ve odavno
postoje alternativni izvori energije i mogli su slono bojkotirati
bogate industrijalce i politiare. Uasi koje smo doivljavali i koje
jo uvijek doivljavamo, nisu znaci da raste broj buntovnih,
nepokornih, neukrotivih ljudi na svijetu, nego naprotiv - da je u
stalnom porastu broj poslunih i povodljivih ljudi koji su pasivni i
ne reagiraju na nepravdu. Ve odavno nema takvih kao to je bio
Mahatma Gandhi. Svojom nepokornou bacio je na koljena
monu britansku imperiju.
Bijeg od policije
Trebalo mi je petnaestak minuta da od Oscara stignem do
Theodorine kue. Putem sam razmiljao kako da ispunim svoj
sutranji dan. Radije negoli da mi se stvari sluajno dogaaju,
htio sam isplanirati svoje vrijeme. Ali nisam stigao nita smisliti
dalje od obavljanja moje redovne jutarnje duhovne prakse negdje
uz obalu, na usamljenom mjestu. Sreom, pa je Theodorin krevet
bio za odrasle. Da nisu nedostajale dvije opruge u madracu,
mogao je biti ak i udoban. Njena soba je bila oskudno
namjetena. Daleko od onoga to su imale djevojice njenih
godina, pedesetak godina ranije. Nije bilo lutkica, igraaka,
postera s idolima pjevaima, itd. Pa ipak, po zidovima je drala
iskinute stranice iz magazina na kojima su bile slike izumrlih
ivotinja (tigar, slon, nosorog, neke vrste ptica...) i mjesta s
netaknutom prirodom (vodopadi, rijeke, ume, livade, itd). Iako
toga dana nisam radio nita fiziki teko, osjeao sam veliki umor,
pa sam poeo uranjati u san mislei na Quodvoldeusa i
Abadonana koji su vjerojatno davali sve od sebe kako bi me
zadrali ovdje jo dva dana.
Tek to sam zaspao, probudi me Theodora koja je bila sva
zadihana i uznemirena. irom otvorenih oiju pokuavala je
istovremeno hvatati dah i brzo govoriti.
"Vriabha, mora odmah ii odavde. Oscar je zvao policiju da te
uhapse." Na to sam iskoio iz kreveta kao oparen. Kleknuo sam
ispred nje drei je za ramena.

97

"Otkuda zna? Tko ti je to rekao?"


"ula sam vlastitim uima."
"Ali, zar nisi otila raditi kod ujaka" Ona mi upadne u rije
ukazujui na hitnost situacije.
"Rei u ti kasnije, sada idemo. Policija moe doi svakog
trena."
"to misli idemo? Pa ne trae tebe, nego mene", rekao sam
uurbano, obuvajui cipele.
"Idem i ja s tobom!"
"Ma, kuda ide? Ne znam ni ja gdje u." Theodora me uhvati za
ruku i povue iz sobe rekavi:
"Priat emo kasnije. Idemo!" Nisam imao pojma gdje da
idemo. Sve se dogodilo iznenada. Nadao sam se da ona ima neku
dobru ideju, ali nije imala jer me je ve nakon nekih 200 metara
tranja kroz jednu sporednu ulicu, pitala: "Gdje emo sada?"
"Oh, mislio sam da ima neku dobru ideju. uj Dora; ti se vrati
kui. Evo, obavijestila si me da bjeim i ja u otii nekuda, ali
nema potrebe da si komplicira ivot zbog mene. Uostalom, ja
ovdje mogu biti jo maksimalno dva dana, onda se moram vratiti
tamo otkuda sam doao." Dok sam kleao pred njom, drei je za
obje ruke, samo me je gledala svojim vlanim oima i nakon
krae stanke ree: "Idem i ja s tobom tamo otkuda god si doao."
Uvidio sam da nije bilo ni smisla niti vremena raspravljati se s
njom. Preuzeo sam inicijativu, jer ona nije imala rjeenje za
nastalu situaciju. Uzeo sam ju u ruke jer je bila uasno umorna
od dugog tranja. Da ne bi privukao panju rijetkih prolaznika,
nisam trao, nego sam koraao uurbanim koracima. Kroz um su
mi prolazile svakojake ideje, ali niti jedna mi se nije uinila
dovoljno dobrom. Ali, neto se trebalo uiniti; nekuda otii.
Konano sam pomislio: "Zato ne bismo otili na Govindadvipa
Hare Krina otok u ijoj blizini je ova pria i zapoela. Tamo
moda jo uvijek ima bhakta." Ali, to je 130 km sjeverno od
Dublina. Trebao nam je automobil.
U bijegu pred policijom, pomogao nam je mrak koji je ne tako
davno poeo gutati sav horor svakodnevnice lokalnog
stanovnitva. Gubavci, prosjaci, kljasti i ludi ljudi; iskreni
parkovi, zgarita, leevi ivotinja, pa ak i ljudi. Zaputene,
naputene i sruene kue i sva sablast posljedica ljudske ludosti
nestali su pod tankim velom noi. I tek tada, svijet je postao
ljepi. Tmina je izbrisala sve nejednakosti i nepravde. Pogotovo
to u mnogim ulicama nije radila javna rasvjeta. Idealni uvjeti za

98

bijeg. Bijeg od ega? Bijeg od realnosti? Bijeg od iluzije? Bijeg od


ljudske ludosti?
urei s Theodorom u naruju, bjesomuno sam traio priliku
da ukradem neki automobil. Do sada je policija ve sigurno
ustanovila da sam pobjegao iz kue u kojoj su me traili. Da
Theodora nije bila sa mnom, poslao bih telepatsku poruku
Quodvoldeusu i Abadonanu da me vrate natrag. Vidio sam
dovoljno iako sam itavog dana proao tek nekoliko kilometara.
Ali, Theodora je bila tu, djevojica ija je srea ovisila o meni.
Djevojica koja u realnosti nije jo niti postojala. I to je uope
realnost? Filozofi ve stoljeima razbijaju glavu ne bi li dokuili
odgovor na to pitanje; ali uzalud. Da nije bilo rila Prabhupada i
njegovih knjiga ve bih odavno 'otkaio'; ubio se, poludio ili to
god drugo. Bilo kako bilo, za mene je trenutna realnost to to
sam voljom sudbine postavljen u ovako nezamislivu situaciju.
Iz misli me trgnuo Theodorin glas: "Vriabha, stani negdje. Kaki
mi se." Dok je ona vrila nudu, ja sam unezvjereno traio priliku
da ukradem neki automobil. I konano, skriven iza jednog zida,
na dvadesetak metara udaljenosti primijetih auto koji je zastao
pred ulazom u dvorite. Dogodilo se upravo ono to sam
prieljkivao. ovjek je izaao da otvori dvorina vrata. Nunost
situacije bila mi je dovoljno dobra motivacija da kriminal izvrim
savreno. Dok je on neto petljao s dvorinim vratima, nije me
uo kada sam uao u njegov elektromobil. Istrao je i mahao za
mnom tek kada sam odmakao nekoliko metara. Neto nie niz
ulicu stajala je Theodora sigurno se pitajui gdje sam nestao.
Naglo sam zaustavio i kroz otvoreni prozor uzviknuo "Upadaj!" Na
brzinu je otvorila vrata i bacila se na zadnje sjedalo.
"Hej Vriabha, ukrao si auto?!"
"Jesam; i to zbog tebe. Da sam bio sam, ve bi se nekako
snaao." Nisam joj mogao vidjeti izraz lica, ali je utjela. Nakon
krae stanke ona ree: "Hej, ovdje neto ima na zadnjem
sjedalu!"
"Pogledaj to je."
"Auuuuu; imamo sree. Evo hrane dovoljno za cijelu obitelj.
Ima ak i dvije litre vode."
"Super!"
"Ma, nije super. ao mi je to e sada netko zbog nas ostati
gladan i edan."
"I meni, ali sada nema povratka. Idemo dalje."

99

Nakon 3-4 minute upalila se lampica na kontrolnoj ploi,


upozoravajui me da preostale struje ima za samo jo 40 km
vonje. S obzirom da je to bio elektromobil na solarni pogon
preko noi nije mogao dobiti energije za punjenje akumulatora.
"Vlasnik automobila je sigurno ve obavijestio policiju o krai, to
znai da e vrlo brzo blokirati sve izlaze iz Dubliina", mislio sam u
sebi.
"Dora, ovaj auto ima dovoljno struje za samo jo 40 km vonje.
Predlaem da umjesto sjevera, krenemo na jug jer bi to policija
najmanje oekivala. Tko bi se pri zdravoj pameti s ukradenim
automobilom uputio pravo pokraj njih?"
"Ako je tako, onda vozi u Dun Laoghaire. Ne znam kako se
autom stie do tamo, ali samo prati putokaze." Nije bilo potrebno
da pratim putokaze jer sam Dublin poznavao kao vlastiti dep. Ali,
to joj nisam rekao.
"to ima tamo interesantno?"
"Ima groblje nasukanih brodova. Prije nekoliko godina sam ila
s mamom kod njene prijateljice koja je imala ker. Tamo smo se
igrale skrivaa dok su mame priale. Neki od tih brodova bi bili
dobri za privremeni smjetaj." Okrenuo sam auto prema jugu i
manje od deset minuta nakon otmice auta, provezli smo se samo
dvadesetak metara od policije koja nas vjerojatno nije oekivala u
takvoj blizini. Mogue je da do tada jo i nisu primili obavjetenje
o krai auta. Laknulo mi je kada smo ih imali nekoliko kilometara
iza lea. U meuvremenu je Theodora poela grickati ono to je
nala u vreicama na zadnjem sjedalu. Ubrzo je i zaspala. Nije
bilo ni udo. Od Oscarove kue do mene, trebalo joj je sigurno
deset minuta neprekidnog tranja. Ljudi openito nemaju
energije. Skoro su svi blijedi i neuhranjeni jer jedu samo neku
umjetnu hranu.
Priznajem da ipak ne bih stigao do Dun Laoghaire-a da nije bilo
putokaza, koji su bili stari i iskrivljeni, ali ipak funkcionalni. U
periodu od pedeset godina Dublin je pretrpio ogromne promjene.
Postao je sablasni grad s uruenim naseljima uz obalu, loim
cestama koje su omoguavale tek jedva prihvatljivu vonju. Zbog
oteenih puteva bilo je riskantno voziti bre od 50 km/h.
Oigledno da je drutvo bilo siromano, pa je umjesto odravanju
prometnica, prioritet dalo preivljavanju.
"Dora, probudi se! Evo nas u Dun Laoghaire-u." Snenim glasom
jedva je progovorila: "to kae? Gdje smo?"

100

"Evo nas u Dun Laoghaire-u. Gdje su ti naputeni brodovi?"


Tee se snalazila jer je bio mrak, ali ipak, uz malo lutanja stigli
smo do svog odredita. Auto sam sakrio to sam bolje mogao, u
jednu sporednu slijepu ulicu, iza nekog smetlita. Nisam ga htio
parkirati tik do brodova jer bi tada razotkrio nae skrovite.
Trebalo nam je petnaestak minuta pjeke da stignemo do groblja
brodova. Uz put sam uspio ukrasti jednu deku koja se suila u
nekom dvoritu. Sreom, nebo je bilo vedro te nam je mjeseina
uvelike pomogla da izaberemo olupinu u koju smo se smjestili.
Budui da su bili na suhom, svi su brodovi bili nagnuti na jednu
stranu. Ne zbog toga to se more povuklo, ve zbog toga to se
more diglo i svojom silinom ih izbacilo kao orahove ljuske. Ipak,
tu se mogla nai jedna stara jahta koja je pramcem okrenutim
prema puini, bila uspravljena na metalnoj konstrukciji kakvu
obino koriste za popravke jahti i veih amaca.
"Nadam se da nitko ne ivi unutra", rekoh Dori.
"isto sumnjam. U Dublinu ima dovoljno naputenih kua koje
bi mogle smjestiti jo toliko stanovnika. Tako sam ula od ujaka."
"U Clontarfu sam vidio neke ljude koji su ivjeli u starim auto
kamp kuicama. Zato se oni nisu uselili u naputene kue?"
"To su gubavci. Njima nije dozvoljeno da se mijeaju s ostalim
stanovnitvom. Znam to njihovo naselje. Vidjela sam ih iz daljine.
Nego... kako emo se popeti gore na jahtu?"
"Rekao bih, nekim uetom." Za divno udo, nije bio problem
pronai odbaeno ue dovoljne debljine i duine, ali bio je
problem prebaciti ga preko nekog isturenog, metalnog dijela
jahte. Uspio sam nakon desetak minuta muenja i malo psovanja.
Jahta je bila dugaka 14.3 metara, a iroka 5.2 metara, to sam
sljedeeg jutra saznao s metalne ugravirane ploice postavljene
na zidu kabine. Zvala se 'Fortuna' i zbog zuba vremena bila je
prilino hrava. Izgledala je kao da se nitko nije sluio njome
barem dvadeset godina. Samo je jedan prozor bio razbijen, a u
potpalublju je imala dvije sobice, koje mora da su bile prilino
funkcionalne dok su bile u redovitoj upotrebi. 'Fortuna' je bila
smjetena otprilike 300 metara udaljeno od najbliih kua. Te
veeri, bez ikakve druge svjetlosti osim mjeseine, bilo je prilino
teko napraviti neki improvizirani i prihvatljivi smjetaj. Budui da
smo imali tek jednu deku i jaknu koju je vlasnik auta imao u
prtljaniku oboje smo se sklupali jedno uz drugo na tvrdom
drvenom podu, s jaknom koja je posluila kao jastuk. Hm; prije
pedeset godina nisam mogao niti slutiti da se suptilno tijelo moe

101

tako nauljati na drvenom podu. Sreom, imali smo dobar metalni


krov nad glavom.
Umjesto na 'jastuk', Theodora je stavila svoju glavicu meni na
rame. Privio sam je uz sebe kao brini otac. Bilo je oigledno da
joj je to toliko nedostajalo. Imao sam puno pitanja za nju, ali sam
prvo provjerio koliko je bila spremna za razgovor.
"Dora, jel' ti se spava?"
"Da."
"A, jel' si gladna?"
"Ne."
"Laku no."
"I tebi."
Unato umoru, nisam mogao zaspati. Svjetlo na mojem
runom satu pokazivalo je 22.24 h. Za manje od pola dana, toliko
sam toga vidio, te toliko iskustava i emocija prikupio. Nisam
mogao a da se ne sjetim policije koja je do tada ve imala
trostruke razloge za potjeru engleski pijun, kraa automobila i
'otmica' djevojice. Krasno! U to sam se uvalio ve prvog dana.
Sretni trenuci
Sunce je bilo ve prilino visoko kada sam se probudio, ali
Theodora nije bila uz mene. Zabrinuto sam se pridigao, traei je
pogledom.
"Mene trai?", oglasila mi se iza lea. Ve mi je svata prolo
kroz um, ali mi je laknulo kada sam je ugledao kako zadovoljno
gricka svoj doruak.
"Hoe mi se pridruiti?", upitala me vidno zadovoljna
postojeom situacijom.
"Ne, hvala. To je sve za tebe."
"Ti si stvarno udan. Nita nisi jeo ni pio otkada sam te
upoznala. Tko si zapravo ti, ako nisi engleski pijun kako kae
Oscar?"
"Hej, to elim uti od tebe. Kada si ula da je Oscar zvao
policiju?"
"Kada sam otila od vas i dola do ujakove kue, primijetila
sam da mi je klju od kue morao ispasti kod Oscara dok sam
gledala slikovnice i magazine. Zbog toga sam se morala vratiti
natrag, ali ti si u meuvremenu ve otiao."
"Kako to da se nismo sreli na putu?"
"Zato to sam ja ila putem koji je krai, ali opasniji. Dakle,
kada sam kroila na terasu da odveem cipelice, kroz otvoreni

102

prozor sam ula kako Oscar telefonski razgovara s nekim. Ako se


dobro sjeam, rekao je da te nekoliko puta uhvatio u oiglednim
laima i da se pretvara da pati od gubitka pamenja. Rekao je
policiji da si najvjerojatnije engleski pijun. I isto je rekao da e
prespavati kod mene. Dao im je adresu. Prije nego to je zavrio
razgovor, neujno sam izala iz dvorita i dotrala da te
upozorim." Suze su mi se pojavile u oima.
"Dora, ti zapravo ne zna ni tko sam, a trala si da me spasi i
zatim si dobrovoljno odbjegla sa mnom. Hvala ti!" Privukao sam
je k sebi i posjeo na krilo. "Zato si to uinila?"
"Zato jer si mi drag. U tebi ima neto to sam osjetila samo kod
svoje mame." Nakon krae pauze me znaajno pogledala u oi.
"Tko si zapravo ti? I meni su neke tvoje izjave udne."
Djevojica od deset godina starosti stavila me pred vrlo teak
zadatak. Trebao sam joj objasniti kako sam stranac iz
Lobhadomhana koji je 'sluajno' zalutao u etverodimenzionalni
svijet Leprechauna, i kako su me Leprechauni poslali u budunost
svijeta gdje je ona zapravo jo uvijek nepostojea osoba. Mislio
sam: "Umjesto o sebi, bolje da joj priam o njoj samoj, ali kako
da joj objasnim da ona ne postoji ako mi sjedi na krilu i eka moj
odgovor? Moda je sve ovo samo jedan veliki runi san u kojemu
sam uobrazio da sam neki Vriabha iz prolosti. Jesam li ja u
prednosti u odnosu na nju samo zato jer se mogu sjetiti svog
identiteta iz Lobhadomhana pedeset godina ranije? Ba kao i ja,
ona u ovom trenutku isto postoji negdje u Lobhadomhanu, ali ne
kao Theodora, ve kao netko drugi tko e se na osnovu loe
karme morati roditi 2050. godine u vrlo nepovoljnim okolnostima.
isto sumnjam da e ona moi shvatiti ove relativne istine. Bolje
da joj govorim o apsolutnoj istini."
"Vriabha, jesi li uo moje pitanje? Neto si zamiljen."
"Dora, zna li ti to je istina?" Gledala me blijedo jer nije
oekivala ovakvu moju reakciju. Samo je utei zanijekala, polako
vrtei glavu lijevo desno.
"Vidi, istina je ono to je vjeno. Sve ostalo je samo arolika
magija sa svojim privremenim iluzornim istinama. Svijet u kojem
postojimo samo je kulisa stvorena za ispoljavanje naih
materijalnih elja. Ti i ja, ba kao i svatko drugi, vjena smo iva
bia puna savrenog znanja i savrenog blaenstva. Vjeruje li u
Boga?"
"Uh, pa ima neto..."

103

"Ne neto, nego netko. On zaista postoji. Ima nebrojeno mnogo


imena od kojih mu je najistaknutije Krina. Svatko od nas je
Njegov sluga koji izvorno s Njime ima vezu temeljenu na istinskoj
duhovnoj ljubavi. I to vie mi sluimo Njega s ljubavlju, tim se
vie On trudi sluiti nas s ljubavlju. To je naa vjena, izvorna
priroda, ba kao to je vjena priroda vatre da svijetli i iri
toplinu." Tu sam malo zastao jer sam primijetio da me gleda
zbunjeno, pa sam joj dao priliku da postavi pitanje.
"Pa dobro, ali ne znam zato mi govori o tome. Ja sam te
pita..."
"Znam dobro to si me pitala. Ovo je tek poetak odgovora na
tvoje pitanje. Evo sutine - ja sam vjeni Krinin sluga koji je u
jednom trenu, nekada davno postao buntovan i htio prekinuti svoj
odnos s Krinom, elei ivjeti u okolnostima gdje e moi
'uivati' odvojeno od Njega, sebino zadovoljavajui svoja vlastita
osjetila. Samo zbog takvih elja je On stvorio ovaj materijalni
svijet, kako bi svima nama s takvim eljama dao mogunost da
dobijemo to to smo traili."
"Uh, Vriabha ja to ne razumijem." Malo postieno me gledala
u oi.
"Dobro. Da probamo ovako. Vjeruje li ti u Leprechaune?" Lice
joj se razvedrilo.
"Oooooh, pa da! Mama mi je priala o njima i pokazivala
slikovnice iz njene mladosti."
"Dora, znam da e ti ovo zvuati ludo i nevjerojatno, ali sada u
ti objasniti zato te ne mogu povesti sa sobom." utei me
gledala vlanim oima. Iz saaljenja sam ju poljubio u elo.
Zagrlila me oko vrata i plakala na ramenu. Trebalo nam je
nekoliko minuta da se oboje priberemo i obriemo si suze s lica.
Nakon toga sam joj u narednih ezdesetak minuta ispriao istinu
o sebi.
"Je li vjeruje u sve ovo to sam ti ispriao?"
"Oh, pa da!"
"Zato mi vjeruje? Mogao sam te lagati. Ljudi obino vjeruju
samo u ono to vide."
"Vjerujem tvojim osjeajima."
"Kako moe vjerovati nekome tko krade? Ukrao sam
elektromobil i deku."
"To si uinio zbog mene zato to me voli." Njenu izjavu sam
utei potvrdio klimanjem glave te zatim nastavio: "Vidi, uvijek
je bilo i bit e ljudi koji vjeruju samo u ono to primjeuju svojim

104

vlastitim osjetilima; ali to je besmisleno! Zamisli, ogromna veina


ljudi ne vjeruje da postoje Leprechauni, vile i fauni samo zato
jer ih ne mogu vidjeti. U svijetu je davno nekada bio jedan filozof
koji je rekao da ovjek zna o svijetu oko sebe tek moda malo
vie negoli pile koje jo nije izalo iz jajeta. I to je tono! Naa
osjetila su uasno ograniena i krljava, a budalasti ljudi misle da
realnost see samo dokle je domet njihovih osjetila. Zamisli kako
bismo uope mogli objasniti krtici da postoje oblici i boje.
Nemogue; zato jer je slijepa."
"Aha! Razumijem. Zbog toga valjda ljudi iz tvog svijeta ne
mogu vjerovati da ja postojim." Na to se podigla, stala ispred
mene i s obje ruke podigla svoju dugaku haljinicu do koljena, i
ree: "Ali, gle! Ja sam tu, i ti me vidi a drugi iz tvog svijeta me
ne mogu vidjeti."
"To je zato jer sam dobio blagoslove od nekoga tko je
kvalificiran. Leprechauni su mi podarili tu mo. Gotovo sve je
mogue postii milou i blagoslovima kvalificiranih osoba, ali ta
milost i blagoslovi prvo trebaju biti zaslueni. Vidi, ja sam
Leprechaune uinio zadovoljnima. Oni su me zavoljeli i podarili mi
mogunost da mogu doi ovdje. Slino tome, milou istinskih
svetaca mogue je dobiti blagoslove da bismo osobno vidjeli kako
je Bog osoba a ne tek nekakav zapaljeni grm. I to ne bilo kakva
osoba, ve osoba koja je toliko lijepa da to ne moemo pojmiti
svojom ogranienom matom."
"A kako On izgleda?"
"On izgleda kao mladi od esnaest godina. Ima crnu dugaku
kosu, odjeu uglavnom ute boje, a ten koe Mu je plaviast. Ima
tamne oi, voli svirati drvene flaute i ima mnoge ukrase po sebi.
Oh... i jo ima paunovo pero zabodeno u kosu." Podigao sam
obrve i upitno ekao kako e Theodora reagirati na ovo. Ona je
isto podigla obrve i pokretom ruke mi ukazala da nastavim.
"ak i ako bi imali savrena materijalna osjetila, opet Ga ne bi
mogli vidjeti jer je Njegovo tijelo duhovno, a ne materijalno."
"Vriabha, a zato ti vjeruje da On izgleda kako si Ga upravo
opisao? Moe li Ga ti vidjeti?"
"Ne; jo ne mogu vidjeti Krinu, ali sam dobio neije blagoslove
i milost da mogu razumjeti davno napisane knjige koje su napisali
drevni mudraci, sveci iz prolosti koji su mogli razgovarati s
Krinom licem u lice. On ih je opunomoio da napiu te knjige.
Zbog toga su one savrene, ali malo je onih koji ih mogu
shvatiti."

105

"Zato?"
"Zato jer ih pokuavaju shvatiti materijalnom logikom. Ne itaju
ih srcem, ve intelektom. Drugim rijeima, nisu dovoljno ponizni
da mogu razumjeti duhovne istine i nemaju istinsku elju da
neto zaista shvate iz tih knjiga. Ali, Krina nije jeftin; iako je
detaljno opisan u tim knjigama, On se razotkriva samo onima koji
imaju ponizan stav, te elju da ue i slue."
"A tko je tebi dao milost da moe razumjeti te knjige?"
"Bio je jedan svetac koji se zvao Bhaktivedanta Swami
Prabhupada. Njega je Krina opunomoio da puno tih knjiga
prevede na engleski. Zatim je u svojoj ezdeset devetoj godini
doao iz Indije u Ameriku. Sa sobom je imao samo neto tih
knjiga na engleskom; bez novaca, ali sa silnom eljom da riznicu
duhovnog znanja preda ljudima itavog svijeta za dobrobit svih
buduih generacija. To je bilo prije osamdeset pet godina, kada
sam se ja rodio."
"A moe li ti meni dati milost da odem u svijet Leprechauna i
upoznam Poi o kojoj si mi govorio?"
"Na alost, nisam kvalificiran da to mogu uiniti. Zapravo, o
tome razmiljam otkada sam te upoznao." Tuno me je pogledala
i uhvatila za ruku.
"Dora, ima li neku ideju kako emo provesti ostatak dana?"
"Da. Priat e mi o umama, livadama, jezerima, leptirima,
pelama i priat e mi o svijetu Leprechauna. Moe?"
"Moe, ali prvo da se dogovorimo kako e ti otii kui sutra
kada se ja vratim Leprechaunima. Dakle, u jednom trenutku u
morati nestati, a ti se prijavi policiji i reci im da sam te ja oteo. U
protivnom e te optuiti za pomaganje 'kriminalcu'."
"Dobro, a to ako te policija ipak uhvati?"
"Mogu me uhvatiti, ali me nee moi zadrati jer u ja
jednostavno nestati. Ne boj se za mene."
"Vriabha, a da li u te ja ponovo sresti u nekom svijetu kada
umrem?"
"Mogue je, ali ne garantiram." Njeno sam je primio za rame i
doveo do kabine. Popeo sam je da sjedne iznad kormila i usmjerio
je da gleda prema puini. Zagrlio sam je s lea i s bradom na
njenom desnom ramenu rekao: "Vidi ovo more? Puno je valova
koji moda negdje nose dvije slamke. Ponekada valovi mogu te
slamke nositi zajedno, a ponekada razdvojiti da bi ih opet nakon
nekog vremena spojili da plutaju zajedno. Slino tome, valovi
vremena nas ponekada spajaju, ponekada razdvajaju i u razliitim

106

ivotima opet spajaju. I tako se to moe odvijati u nedogled do


jednoga dana kada se vratimo u duhovni svijet iz kojeg smo
nekada davno doli. Ba kao na povrini mora, u svijetu postoji
bezbroj puteva gdje se sreemo na due ili krae vrijeme.
Ponekada se meusobno prepoznamo, a ponekada ne. To je zbog
toga to neprestano mijenjamo tijela u kojima smo zatoeni. Ali,
mi smo uvijek isti duhovne due izgubljene u bespuima
materijalnog prostora i vremena." Samo je klimanjem glave
potvrdila da je shvatila to sam joj rekao.
"A sada u ti izrecitirati jednu svoju pjesmu koja govori o tome.
Zove se 'Na raskriju puteva'. Sluaj."
Ako me zaista voli, ekaj me i ja u ti sigurno doi.
Moda se vie neemo sresti u ovom ivotu;
ali onda barem u nekom od buduih.
Srest emo se opet na raskriju nekih puteva
i gledat emo jedno u drugo kao da smo stranci.
Tada nam vie nee biti vano tko smo nekada bili,
ve tko emo biti.
Ti e mi rei da me odnekuda poznaje,
a ja u ti rei da smo se nekada sreli u svijetu koji se sada ne
moe vidjeti oima, dotaknuti rukama,
okusiti jezikom, uti uima,
omirisati nozdrvama i zamisliti umom.
Ali ipak, taj svijet postoji; sada i tu.
Postoji paralelno s raskrijem puteva na kojem emo stajati.
Ako me zaista voli, ekaj me i ja u ti sigurno doi.
I kada se ponovo sretnemo, nee nam biti jasno da li je na
susret - put u prolost ili tek povratak u budunost.
Tada e biti izbrisana sva svjedoanstva o naim ranijim
postojanjima i ostat e samo blijeda sjeanja.
U kojem god ivotu da se ponovo sretnemo,
bit e nam ao to smo propustili da nam neumoljivo vrijeme
tako uzaludno protee kroz prste.
Stajat emo na raskriju nekih puteva
koji e se na taj nain kriati samo tada i nikada vie.

107

Ako me zaista voli, ekaj me i ja u ti sigurno doi.


Pa kada se ponovo sretnemo,
zbacit emo sa sebe plat zaborava o naim prijanjim susretima
i radovat emo se to smo se opet sreli
ba u tome ivotu i ba na tome raskriju.
Da li e to raskrije biti samo usputna stanica
na naem putu do nekog novog susreta?
Ne znam. Moda.
Ali, ako se ipak ponovo sretnemo u svijetu vjenog savrenstva,
tek tada emo prepoznati jedno drugo i sjetiti se svih raskrija
puteva na kojima smo se nekada sretali.
"Svia ti se?"
"Oh, da!"
"Jesi li ti kada probala napisati koju pjesmu?"
"Nisam. Ja sam jo mala za to, ali da i nisam mala moje
pjesme bi bile tune."
"Zato?"
"Zato to nikada nisam doivjela ono o emu ste mi priali
mama, Oscar, ujak i ti. Nisam vidjela sve ljepote pokazane na
stranicama Oscarovih magazina iz prolosti. Nisam trala za
leptirima kao djeca iz tvoga vremena. Nisam se kupala u istoj
rijeci ili bistrom jezeru. Nisam se bezbrino igrala s ostalom
djecom. Nisam ila u kolu. Nisam nikada vidjela sretne ljude.
Nisam osjetila miris cvijea. Nisam bila slobodna. Nisam jela
svjee voe. Nikada nisam..."
"Dora, stani!" Malo vre sam je primio za ruicu. Htio sam je
trgnuti iz loih misli, barem dok je bila u mojem drutvu. Bilo je
besmisleno da joj kaem da misli o ljepim stvarima u ivotu,
zato jer takvih stvari i nije bilo ne samo zato jer je bila sama,
bolesna i siromana, nego i zato to je ivjela u okolnostima
neprirodnim za svako normalno ljudsko bie. Za mnoge ljude je
jedini 'izlaz' iz pakla bila injenica da su i sami nenormalni. U
svijetu patnje sretnici mogu biti samo pijani, drogirani i umobolni
ljudi.
"Kai mi to bi poruila ljudima ako bi se mogla na deset
minuta vratiti pedeset godina u prolost."
"Rekla bih odraslima da svojim postupcima upropatavaju
sretnu budunost svih nadolazeih generacija. Oscar je rekao da
je ovjek ono to radi, a ne ono to govori. Rekla bi im da su

108

licemjeri jer priaju slatke rijei o tome kako vole djecu, ali su
zbog svoje pohlepe i neznanja unitili sretnu budunost svih nas,
buduih generacija. Njihove aktivnosti me primoravaju da plaem
svakog dana. Rekla bih im da imaju novce, ali ih koriste za
ratovanje i ostale aktivnosti koje upropatavaju zemlju i sva iva
bia na njoj umjesto da novce koriste za ouvanje mira,
pomaganje unesreenima i zatitu ivotinja. Ja nisam bogata, ali
da jesam sve novce bi iskoristila za te plemenite svrhe. Rekla
bih im da moda jo nije kasno da svatko od njih postane
promjena koju ele vidjeti, a ne da svatko oekuje da netko drugi
neto poduzme. Hm, mislim da bi ovo bilo dovoljno iako ne
vjerujem da su ljudi dovoljno mudri da odbace svoje loe navike."
Theodora je uutjela i upitno me pogledala oekujui moju
reakciju na njezine rijei.
"Dora, sada se ja pitam tko si ti? Ovakvu mudrost nisam
oekivao od djevojice koja ima tek deset godina. Zna, kada se
vratim u svijet iz kojeg dolazim, prenijet u ljudima tvoju poruku.
Napisat u knjigu i nazvati je 'Poruka iz budunosti'."
"Ohhhh, to je jako lijepo od tebe. Zna, moram ti rei da sam
neto od ovoga to sam ti ispriala, zapravo ula od odraslih."
"Nema veze. Izrekla si to od srca, budui da tako osjea."
"Hoe i mene spomenuti u knjizi?"
"Naravno, ti e biti glavna junakinja iz budunosti."
"A gdje si ti Vriabha? ivi u prolosti, a razmilja o
budunosti. Gdje je tvoja sadanjost?" Nisam oekivao ovakvo
pitanje, pogotovo ne od djevojice kao to je Theodora. Naao
sam se zateenim, ali sam morao neto odgovoriti.
"Pa, zna ja sam prilino zbunjen u vezi svega ovoga. Pravo
da ti kaem, ne znam gdje je moja sadanjost, ali moda to i nije
bitno. Bitno je da svaki ovjek u sadanjosti djeluje s ljubavlju i
poteno. I to je najljepe to moemo uiniti za budunost. Na taj
nain e ljudi iz budunosti biti zahvalni za nau prolost."
Sjetno sam se zagledao u morsku puinu te onako za sebe,
glasno poeo razmiljati: "Jednom je netko jako lijepo opisao
ovjeanstvo. Suvremeno ovjeanstvo ima visoke zgrade, a
nisku toleranciju. iroke autoputove, ali uske poglede. Troimo
vie, ali imamo manje. Sve je vie kupovine, a sve manje radosti.
Imamo velike kue, ali male obitelji. Vie je komfora, a manje je
vremena. Imamo vie obrazovanja, ali manje razuma. Imamo
vie znanja, ali manje razumijevanja; vie strunjaka, ali vie
problema. Vie je medicine, ali manje zdravlja. Osvajamo svemir,

109

ali nita ne znamo o dui. Pravimo velike stvari, ali ne bolje


stvari. Trudimo se da zrak oistimo, ali due da zaprljamo. Nauili
smo razbiti atome, ali ne i nae predrasude. Piemo vie, a
znamo sve manje. Planiramo vie, ali postiemo manje. Nauili
smo da budemo bri, ali ne i strpljivi."
Zatim sam uutio i ostao zagledan u puinu. Theodora je
osjetila neka emotivna previranja u meni, pa me nije htjela
uznemiravati. Ali, im sam se okrenuo prema njoj, nakon krae
stanke rekla je: "Lijepo si to rekao, iako nisam ba sve razumjela.
A sada sam ve malo umorna od filozofiranja. Gladna sam. Idem
jesti, a ti mi priaj o izumrlim ivotinjama koje jo uvijek ive u
tvom svijetu. Moe?"
"Moe. S kojom hoe da ponem?"
"Slon!" Otprilike sat vremena sam joj govorio o slonovima,
tigrovima, irafama, pandama, itd. Sluala me s velikom
pozornou.
Mersiha
Iz razgovora nas je trgnula iznenadna vriska koja je postajala
sve blia i glasnija. Iznenaeni, brzo smo izmijenili uplaene
poglede i potrali do lijevog boka jahte da vidimo o emu se radi.
Sagnuli smo glave da nas nitko ne bi primijetio. Iz pravca
najblieg naselja, prema nama je trala jedna djevojka, plaui i
vritei: "Pustite me, molim vas!" Za njom su trala trojica
mladia. Bili su neto manje od 100 metara od nae jahte.
Djevojka je trala prema olupini broda koji je na boku leao
otprilike 30 metara s lijeve strane 'Fortune'. Stigli su je upravo
kada je zamakla iza olupine, tako da nismo mogli vidjeti to se
dalje dogaalo, iako smo oboje imali pretpostavku. Munjevito
sam pogledao Theodoru koja je bila zaprepatena i nijema od
straha. Drhtala je. Nije bilo puno vremena za razmiljanje. Imao
sam dva izbora ili se praviti lud, kao da nita nisam vidio ili
priskoiti u pomo i riskirati nau sigurnost. Odluio sam se za
drugu mogunost. U tili as sam izvukao metalnu ipku koju sam
ranije primijetio u jednom otvoru s desne strane kabine. Duine
oko 70 cm, bila je dovoljno laka za rukovanje, a dovoljno teka
da nekome razbije glavu.
"Ti ostani tu, sakrij se i uti! Ne dozivaj me ni po koju cijenu.
Razumije!", naredio sam Theodori, pogledavi je prodorno. Nije
mogla nita rei. Drhtei je klimnula glavom i potvrdila da se

110

slae. Ve sljedee sekunde, skoio sam s jahte na pjeano tlo


koje je zaguilo zvuk skoka. Budui da se nasilje odvijalo s druge
strane olupine, nitko od njih nije vidio kako sam u printu preao
tridesetak metara do olupine. Bez mnogo razmiljanja, jurnuo
sam oko krme broda, pravo na scenu pokuaja silovanja. Vriska
djevojke je onemoguila napadaima da uju moj dolazak. Prvog
od njih sam svom silinom mlatnuo ipkom preko lea. Skljokao se
kao pokoen. Drugog sam utnuo u lice nogom iz punog zamaha.
Trei je imao dovoljno vremena da sav uplaen pobjegne. Prvi
napada se nije micao. Drugi se savijao od bolova, drei se za
nos koji je obilno krvario. Jo sam ga jednom utnuo nogom u
trbuh. Djevojka je sva u suzama ustala s tla. Do tada su joj
uspjeli skinuti gornju odjeu, obnaivi njene tek propupale grudi.
Suknja joj je takoer bila strgnuta, ali je jo uvijek imala donje
rublje na sebi.
Sav zadihan, gledao sam je u oi i zapitao: "Kako se zove?"
Gledala me s nepovjerenjem i polako prikupljala svoju odjeu.
Plaho, koraajui unatrag, rekla je: "Zovem se Mersiha. Hvala ti."
Njezino ime, ba kao i njezine tamne oi, odavalo je islamsko
porijeklo. Iako sam htio saznati puno toga o njoj, procijenio sam
da nije bio pogodan trenutak. Prvo ju je valjalo primiriti i povratiti
iz traumatinog dogaaja.
"Ja se zovem Vriabha." Pruio sam joj ruku s dlanom na gore,
netremice je gledajui u oi. Prestala je uzmicati i s nekoliko
metara udaljenosti pogledavala je as u moju ruku, as u moje
oi. Jo uvijek je ubrzano disala zbog nedavnog tranja i
pretrpljenog straha. Nakon dovoljno dugog izmjenjivanja pogleda,
poela mi se pribliavati. Plaho je stavila svoju ruku na moj dlan.
Da bi potvrdio ispravnost njene odluke, nasmijeio sam joj se.
Uzvratila je na isti nain, ali je bilo oigledno da je njezin osmijeh
bio usiljen. Kao da je tek tada postala svjesna da pred strancem
stoji obnaenih grudi, odjevena samo u donje rublje. Zato je brzo
povukla svoju ruku i od stida preda mnom poela se uurbano
oblaiti. Dok se oblaila, iskoristio sam priliku da govorim.
"Mersiha, valjalo bi nam to prije otii odavde jer onaj trei to
je pobjegao, mogao bi dovesti grupu huligana. Ovdje nisam sam.
Vodim brigu o jednoj djevojici. Skrivamo se tu u blizini. Ima li
ideju gdje bismo svo troje mogli otii odavde?"
"Da. Otii emo u damiju. U njoj slui moj otac. On je sada
tamo", konano je progovorila primirenim glasom koji je ukazivao
da sada ve ima neko povjerenje u mene.

111

"Gdje je ta damija?"
"Otprilike tri kilometra odavde", rekla je pokazujui mi prstom u
pravcu damije. Pokretom ruke zamolio sam je da krene za
mnom.
"Tamo u onoj jahti eka me moja prijateljica Theodora. Ona ima
deset godina, a ti?"
"Trinaest i pol."
Nije bilo previe vremena za razgovor. Vrlo brzo smo stigli do
Fortune. Kada smo stigli do jahte, uzviknuo sam: "Dora, moe
slobodno izai i spusti mi ue." Preko ograde se pojavilo
zadovoljno Theodorino lice. Sigurno je bila sretna to sam se
bezbjedno vratio.
"Vodim ti novu prijateljicu. Ovo je Mersiha koja e nas odvesti
na sigurno mjesto", obratio sam se Theodori dok sam jednu ruku
drao poloenu na Mersihinom ramenu. Zatim sam se obratio
Mersihi: "Mersiha, ovo je Theodora. Moe je zvati Dora." Mersihi
sam rekao da me saeka dok se popnem i pomognem Theodori
da se spusti. Kada sam se popeo na Fortunu, zagrlio sam se s
Theodorom i na uho joj apnuo: "Nemoj joj govoriti tko sam i
odakle zaista dolazim. Ona to ne bi shvatila. Otii emo sada k
njenom ocu koji slui u jednoj damiji tri kilometra odavde.
Idemo!" Pomogao sam joj da se uetom spusti na tlo. Zatim sam
preko ograde prebacio ono malo nae imovine deku za
pokrivanje, malo hrane, pola litre vode i za svaki sluaj, metalnu
ipku za obranu od moguih napadaa.
Iako je postojao krai put do damije, Mersiha nas je povela
duim, ali sigurnijim putem. Dok smo uurbano hodali imali smo
dovoljno vremena za upoznavanje. Saznali smo da se Mersihin
otac zove Fahrid Elgadi. Njegov je djeda pobjegao iz Libije 2011.
godine kada mu je poginula ena u napadu Gaddafijeve vojske.
Fahrid se rodio u Irskoj i kada je imao dvadeset dvije godine
oenio se Muberom, djevojkom iji su preci poetkom '90-tih
godina u Irsku doselili iz Afganistana. Mersiha sa svojim
roditeljima i bratom Abdulom ivi oko dva kilometra udaljeno od
damije. Morali su napustiti svoju kuu u Blanchardstown-u
(sjeverni Dublin) jer su ih esto napadali lokalni huligani, pa su se
preselili u jednu naputenu kuu u Dun Laoghaire-u, gdje su
ivjeli ve tri godine.
Bilo je 19:15 h. S dolaskom sumraka, gradske utvare postajale
su sve izraajnije. Sumrak je na ulice izmamio spodobe raznih
vrsta kriminalce, ubojice, siledije, prostitutke itd. Za udo, iako

112

je sve oko mene bilo tako morbidno, vrijeme mi je ipak sporo


prolazilo zbog dragog drutva Theodore. Zavolio sam je kao da
je bila moja kerka. I ona je zavoljela mene. Kako udno; dvoje
stranaca iz dva razliita vremenska perioda nali su se na
raskriju nekih puteva koji su se na takav nain kriali samo tada
i vjerojatno nikada vie. I nije to bila sluajnost. Svaka osoba
koju sretnemo i svaka situacija u kojoj se naemo, namijenjena
je da postanemo obogaeni jednim novim iskustvom koje e nam
pomoi da jednoga dana utremo put do savrenstva, spoznajui
da su sva naa raskrija iz prolosti bila tek dio jedne arene
iluzorne predstave. Zaista nema smisla sve ovo lutanje po
univerzumu i oblaenje jednog tijela za drugim. Za poetak, sve
to nam je potrebno jest samo malo iskrenosti i poniznosti, pa da
bez predrasuda budemo otvoreni za univerzalne poruke mudrosti
kojima nas Krina obasipa jo od praiskona. Oni koji se
dobrovoljno pokoravaju Njegovim vjeitim zakonima zauvijek
odlaze u svijet gdje se prolost i budunost stapaju u sadanjosti,
gdje je svaka rije pjesma, a svaki korak ples. To je Njegova
duhovna ostavtina za sve nas.
Otprilike nakon jednog sata hoda i razgovora, stigli smo do
zadnjeg dvorita damije.
"Vas dvoje priekajte ovdje. Idem ocu objasniti tko ste vi i kako
smo se upoznali", ree nam Mersiha znaajno, irom otvorenih
oiju. Kada smo ostali sami, rekao sam Theodori: "Dora, znam da
nije lijepo lagati, ali kada uemo unutra ti samo sluaj to
govorim i pretvaraj se da je to istina."
"Uh, dobro. Sada se ve pitam to je od svega istinito u vezi s
tobom", napuenih usta ree ona vragolasto.
Nakon desetak minuta Mersiha se pojavi na vratima ozarenog
lica. "Uite. Moj otac jedva eka da vas vidi i ugosti." Svoju obuu
smo ostavili na jednoj polici prije nego smo je poeli slijediti.
Damija nije bila osobito velika, ali je zbog istoe ak i uz
oskudni stari namjetaj izgledala prilino uredno. Zidovi su bili
oslikani arabeskama. Nikakvih slika nije bilo ak niti na mjestu za
koje sam pretpostavljao da je trebao biti oltar. Mirisni dim stvarao
je smirujuu ugodu koja je bila u velikom kontrastu sa svim
tjeskobama i uznemirenjima kroz koje smo Theodora i ja prolazili
u zadnjih dva dana. ilimi na drvenom podu su bili stari i izlizani,
ali jo uvijek isti.
Soba u koju smo uli bila je osvijetljena s dva zidna fenjera i
dvije velike svijee na stolu. Bilo je dovoljno svjetlosti da jasno

113

vidimo zadovoljno lice Mersihinog oca. Fahrid Elgadi bio je naoit


ovjek iako mu je brada bila prilino prorijeena zbog postojeih
zagaenja kojima je stanovnitvo stalno izloeno. Bio je odjeven
u sveeniku odoru koja je elegantno pristajala njegovom
mravom tijelu. Kada nas je Mersiha uvela u njegovu radnu sobu,
stajao je dva metra pred vratima, s osmijehom oekujui na
ulazak. Umjesto uobiajenog rukovanja, zagrlio je prvo mene, pa
zatim Theodoru rekavi: "Eselam alejkum!" U prvi mah nisam
znao kako da uzvratim na taj pozdrav, pa sam zbunjeno rekao:
"Hare Krina!"
Posjeo nas je za svoj radni stol na dvije ve pripremljene
stolice. Ispriao se kako se ubrzo vraa i otiao u susjednu sobu.
Iskoristio sam priliku da bacim pogled preko njegove radne sobe.
Theodora je takoer radoznalo promatrala dok je Mersiha stajala
u jednom uglu oekujui naredbu svoga oca. Pod prozorom
orijentalnog stila nalazio se krevet uredno prekriven arenocrvenim pokrivaem. Na stolu se nalazio otvoreni Kur'an,
Rumijeva20 knjiga poezije na engleskom, naoale za itanje i
nekoliko stranica rukom ispisanih papira. Na zidovima su bile tri
uokvirene molitve kaligrafski ispisane arapskim slovima. Osim
etiri stolice i jednog drvenog komada namjetaja s tri ladice to
je bilo sve. Ne znam zato, ali inilo mi se da je susjedna soba
bila puno interesantnija iako sam u nju mogao tek malo proviriti
kroz odkrinuta vrata. Imao sam utisak da je to bila neka vrsta
odaje u kojoj se uva neto vrijedno.
Fahrid je pozvao Mersihu u tu sobu i nakon nekoliko minuta su
uli s pladnjem da nam poslue veeru. Osim malo vode, bilo je
jo nekih biskvita, rahat lokum21 (na moje i Theodorino ugodno
iznenaenje), etiri nite tvrdog kruha i nekakvo meso.
"Oprostite to vam ne mogu ponuditi vie, iako vi to
zasluujete. Znate kako je u ova vremena. Uostalom, zateen
sam vaim iznenadnim dolaskom, pa nisam imao vremena
pripremiti neto bolje. Ali, moram vam rei da sam vam jako
zahvalan za ono to ste uinili za moju ker i da mi je drago to
u vas uskoro bolje upoznati", ree Fahrid ljubazno pogledavajui
as u Theodoru, as u mene.

20

Jall ad-Dn Muhammad Rm (30. rujna 1207.g. 17. prosinca


1273.g.), bio je muslimanski pjesnik i sufi mistik; jedan od najznaajnijih
pobornika izvorne islamske duhovnosti.
21
Vrsta istonjakog slatkia popularnog u islamskoj tradiciji.

114

"Fahride, moemo li se oslovljavati sa 'ti'? Konano, i Allahu se


obraamo na taj nain."
"U pravu si. A sada vas molim da se okrijepite, pa emo onda
razgovarati."
"Nadam se da se nee uvrijediti ako odbijem meso. Ja sam
vegetarijanac."
"Vegetarijanac? U vrijeme kada gotovo da i nema vegetacije?
To mora da je iznimno rijetko. Ali naravno, poslui se onim to ti
odgovara. Dok vi jedete, ukratko u vam ispriati neto o sebi i
svojoj obitelji." Narednih petnaestak minuta bili su vrlo muni
trenuci za mene. Ne toliko zbog toga to sam morao ponovo
sluati sve ono to je Mersiha ve ispriala Theodori i meni, nego
zbog toga to sam morao vakati izrazito neukusnu hranu koja
mojem suptilnom tijelu uope nije trebala. Da je moje grubo
fiziko tijelo tamo natrag u Seandomhanu moglo dobiti nekakav
ukusni prasadam, to bi bilo izvrsno. Ali, ni to nije bilo mogue jer
je moje tijelo lealo pod hipnotikim snom. Tek tada mi je palo na
pamet da je to moda sve bio samo jedan runi san. Ali, ve u
sljedeem trenutku sam odbacio tu pomisao jer su osjeaji i
doivljaji bili tako surovo stvarni i smisleni. Snovi, pa tako i none
more, nemaju svog loginog smisla. S druge strane, bilo mi je
bolno logino i smisleno da e zbog svojih grenih aktivnosti
ljudi budunosti ispatati tako surove posljedice.
Dakle, biskviti i kruh koji sam vakao, bili su uasno neukusni,
ali sam ih ipak prihvatio jer je u islamskoj tradiciji velika uvreda
domainu odbiti ponuenu hranu. U tih petnaestak minuta jedino
zadovoljstvo su mi pruale dvije kocke rahat lokuma. Theodora je
jela sve u slast, ukljuujui i meso. Pogledavi Theodoru kako
jede, upitao sam svog sugovornika: "Fahride, to izvorna uenja
islama kau o jedenju mesa? Davno sam itao Kur'an, ali jo se
sjeam ovoga: 'Tko god je dobrostiv prema stvorenjima Bojim,
dobrostiv je prema sebi'. Jesam li dobro zapamtio?"
"Da. Kur'an ohrabruje muslimane da jedu blagotvornu, zdravu
hranu. Opisujui dozvoljenu i nedozvoljenu hranu, Kur'an
naglaava kako je poslanik Muhamed traio od ljudi da jedu
zdrava jela, a odvratna da odbace. (Kur'an, sura 7, stih 157).
Dublji smisao ovog uenja jo jasnije iznosi Al-Ghazzali22, jedan
od najbriljantnijih filozofa islama, koji je u svojoj knjizi Ihya Ulum
ul-Din, zapisao: 'Jedenje kravljeg mesa uzrok je bolesti (marz),
kravlje mlijeko je zdravo (safa), dok je proieni maslac lijek
22

(1058.g.-1111.g.)

115

(dava). Oni koji samilosni su u jelu, samilosni su i u djelu'. Kur'an


nedvosmisleno poziva na samilost prema ivotinjama, i premda
mnogi muslimani nikada ne razmiljaju o vegetarijanstvu, neke
grupe imaju brojne vegetarijanske sljedbenike. Islamski mistici
poput sufija, takoer smatraju kako vegetarijanstvo predstavlja
visoki duhovni ideal. Ne mogu rei za sebe da sam sufi, ali
sviaju mi se mnoga uenja sufizma. Evo vidi, itam Rumija,
sufi23 pjesnika iz 13. vijeka."
"I ja sam itao Rumija. Oduevio me mnogim pjesmama. Zna
li da je vjerovao u reinkarnaciju?"
"Da. To mi je poznato iako nisam potpuno uvjeren u to. Ako
Allah bude smatrao da moram znati istinu o ivotu nakon smrti,
On e me ve pouiti na neki nain." Nakon krae pauze, Fahrid
me upita: "A to se jede u tvojoj dravi? Ne govori kao Irac ili
Englez. Odakle si?"
"Ja sam iz Hrvatske. Tamo radijacija nije uzela takvog maha
kao ovdje. Jo uvijek ima ovaca, kokoi, pa ak i vegetacije koja
je donekle upotrebljiva. Ali naravno, i tamo mnogi jedu pse i
takore." Iako Fahrid nije odreagirao na tu izjavu, nisam bio
siguran je li mi povjerovao.
"Fahride, je li bi ti bio vegetarijanac ako bi imao mogunosti?"
"Apsolutno! Sam Kur'an velia samilost. Ustvari, svih njegovih
114 poglavlja, osim jednog, poinje sa rijeima Bismillahirrahmanir-rahim, tj. 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!' K
tome treba napomenuti kako se u Kur'anu za Boga najee
koristi ime Al-Rahim, to znai 'Svemilosni'. Pored ovog imena,
vrlo esto se koristi i Al-Rahman, 'Milostivi'. Kroz cijeli se spis
stavlja naglasak na sveobuhvatnu prirodu Boje milosti. Prema
tome, neiskazivanje milosti prema ivotinjama nikako ne bi bilo u
skladu s tom sveobuhvatnom prirodom."
Budui da je Mersiha bila prisutna u sobi, on se nije htio vraati
na temu pokuaja silovanja njegove keri, pa me zato ohrabrio da
govorim o sebi. Ponovio sam mu manje-vie sve ono to sam
rekao Oscaru. Jedina istina u svemu tome je bila ona o mojem i
Theodorinom bjegu od policije. Ali sam jo dodao i to kako sam
bio stari prijatelj Theodorinih roditelja. Budui da je ona ve
navikla na moje lai, nije ni trepnula kada sam to spomenuo.
Zapravo, pridavala je vie panje jedenju te odvratne hrane
23

Sufizam je islamska duhovnost sutina islama. Vano je naglasiti da


same sufije prepoznaju sufizam i u drugim autentinim religioznoduhovnim tradicijama.

116

negoli onome o emu sam govorio. Po Fahridovom izrazu lica,


zakljuio sam da je sve prihvatio kao istinito. Kada je Theodora
zavrila s objedovanjem, Mersiha ju je pozvala u susjednu sobu
da se malo drue i upoznaju.
Fahrid je konano iskoristio priliku da mi se u Mersihinom
odsustvu zahvali za uinjenu pomo. "Vriabha, neizmjerno ti
hvala to si Mersihu spasio od siledija. Tvoj sam dunik. U mojoj
obitelji se davno ve dogodilo jedno silovanje." Fahrid je malo
zastao, oigledno pod navalom nekih emocija i loih uspomena,
pa je zatim nastavio: "Imao sam tetku Fatimu koju su silovali
Gaddafijevi vojnici kada su upali u Misratu, grad gdje su moji
preci stanovali. Ona je tada imala etrnaest godina. Kada je moj
djeda saznao za to silovanje, ubio je Fatimu kako bi sprao ljagu s
nae obitelji. Na alost, Fatima nije bila ni prva ni zadnja kojoj se
to dogodilo tijekom rata u Libiji. Moja majka se dugo sjeala kako
su se njeni roditelji u susjednoj sobi histerino raspravljali o tome
to e uiniti s Fatimom. Fatima to nije ula jer je bila kod bake
na selu, ali je mogla pretpostaviti to je eka, ba kao i mnoge
koje su tako zavrile prije nje. Kada je moja majka ula za oevu
odluku, doslovno je uletjela u sobu plaui i negodujui. Skoro je
od oca dobila batine da je majka nije odnijela u podrum da je
skloni. Sljedeeg dana je ula kako je moj djeda Fatimu s
kamenom oko vrata gurnuo u more. Na taj nain se povratila ast
i istoa njihovoj obitelji." Iznenada je zautio ekajui moju
reakciju.
"to ti kao duhovni voa i posveeni musliman misli o tom
vaem obiaju?" Budui da se moj sugovornik nije dao zbuniti,
ljubazno me zamolio da ja prvi razotkrijem svoje miljenje.
"Mislim da je to barbarizam temeljen na nedostatku istinskog
duhovnog znanja. Umjesto da im se pomogne da prebrode
doivljenu traumu, vlastiti oevi ih ubijaju iz ljubavi prema
obiteljskoj asti. Oprosti to sam ovako direktan, ali to je moje
miljenje. Htio bih konano uti to ti misli o tome." Fahrid nije
bio osoba koja impulsivno reagira. U otprilike pola sata koliko sam
ga poznavao, pokazao je da prvo eli razmisliti o svakoj svojoj
izjavi. Zato je napravio krau stanku i napokon izustio: "Slaem
se s tobom. Meutim, tretiranje ena se razlikuje od jedne
islamske drave do druge. Takvo neto se nikada ne bi dogodilo u
Iranu."
Odluio sam ga malo isprovocirati. "Kako je uope nastala ta
tradicija? Je li ubijanje vlastitih silovanih keri bilo Muhamedovo

117

uenje ili neija izmiljotina nastala negdje tijekom proteklih


stoljea?"
"Ne bih mogao sa sigurnou ustvrditi, ali osobno sumnjam da
to dolazi od Muhameda." Budui da Fahridu nije odgovarala tema,
skrenuo je razgovor na neto drugo.
"Kada smo se upoznali, pozdravio si me sa 'Hare Krina!' Znai
li to da si hindus i koliko ima hindusa u Hrvatskoj?"
"Ne. Nisam hindus. Ja sam vainava, to znai sljedbenik
odnosno poklonik Vinua ili Krine. Hinduizam je mnogoboaka
religija. Meutim, nas vainave ne zanimaju religije, ve nas
zanima izvorna duhovnost koja dolazi od jednog jedinog Boga
kojega vi nazivate Allah, a mi Krina. Hinduizam i vainavizam
imaju zajedniki filozofski korijen literaturu drevnih Veda.
Budui da mi vainave nazivamo Krinu jo mnogim drugim
imenima, ostali ljudi misle da smo mnogoboci."
"Miljenja sam da nije bitno kojoj religijskoj ili duhovnoj sljedbi
netko pripada", ree Fahrid. "Bitno je da ljudi vole Boga i da ne
ine drugima zlo. Jedna sufi uiteljica iz 8. vijeka, Rabia alAdawiyy molila je: "O Boe, ako te oboavam iz straha od pakla,
tada daj neka u paklu izgorim, ako te oboavam radi nade u raj,
onda mi ga ne daj. No ako te oboavam zarad tebe samoga, ne
ustegni od mene svoju vjenu krasotu!"
"Oh, kako divna molitva! To se zove ljubav prema Bogu. Na
duhovni uitelj A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je rekao da
je najbolja ona religija koja najuinkovitije moe u ljudima
probuditi ljubav prema Bogu. Osobe koje to uspiju pravi su
sveci. Osim toga, glupo je rei 'muslimanski svetac', 'kranski
svetac', 'vainavski svetac', jer sveta osoba je sveta osoba, bez
obzira iz koje duhovne tradicije potjee."
"Vriabha, po tvojim izjavama vidim da smo braa po Bogu",
ree mi Fahrid uz iroki osmijeh i doda: "Da bi se postiglo
duhovno savrenstvo i ljubav prema Allahu, neophodan je
unutranji rat protiv nae nie prirode. To se zove jihad. Ve
stoljeima religijski fanatici krivo tumae tu rije, pa si svata
daju za pravo. Zna ve o emu govorim; zar ne?" Klimnuo sam
glavom u znak slaganja. Kako sam ve postao malo umoran od
proteklog dana, htio sam na razgovor privesti kraju jednom
zamolbom.
"Fahride, rekao si da si moj dunik zbog onoga to sam uinio
za Mersihu. Dolo je vrijeme da i ti meni uini jednu uslugu, ako
eli."

118

"Naravno, ako je u mojoj moi. to bi to bilo?" Sklopljenih ruku


i moleivog pogleda obratio sam se Fahridu: "Ja se ubrzo moram
vratiti u Hrvatsku, a ne elim da Theodora ostane u nemilosti
svoga ujaka koji je izrabljuje. Molio bih te da Theodoru prihvati
kao svoju ker i da vodi brigu o njoj." Na to je samo zatvorio oi
i malo razmislio.
"Dopusti da o tome porazgovaram s Mersihom i Theodorom."
Tada se ustao i otiao u sobu gdje su se nalazile njih dvije.
Ostavio me u neizvjesnosti dok su se u mojem umu rojile razne
misli; o mojem vrlo skoranjem povratku u Seandomhan, o
Theodorinoj sudbini, o mojem povratku u Lobhadomhan, itd.
Nakon petnaestak minuta svo troje uoe u sobu gdje sam ih
ekao. Imali su neke zagonetne osmijehe na licu, to mi je davalo
nade za pozitivan ishod razgovora. Fahrid sjedne za stol nasuprot
mene i ree: "Dragi Vriabha, dogovorili smo se da Theodora
ostaje s nama." Mersiha i Theodora su naprosto uivale u izrazu
mojega lica. Svi smo sjajili od zadovoljstva. Meutim, jo uvijek
sam imao jednu sumnju.
"A jesi li siguran da e se tvoja ena sloiti s tom odlukom?"
"Njezino je da slua to ja kaem. Ona nikada ne sumnja u
ispravnost mojih odluka. Uostalom, ve godinama mi spominje
kako bi htjela imati jo djece."
"Dobro. Onda samo preostaje da Theodora u policiji izjavi kako
vie ne eli biti slukinja u kui svoga ujaka. A ti treba obaviti
postupak usvajanja djeteta. Postoji stanoviti Oscar koji bi ti
mogao pomoi oko toga." Theodorine oi su bile vlane od
emocija. Samo je uspjela izustiti: "Hvala vam svima!"
Povratak u Seandomhan
Te veeri smo Theodora i ja prenoili u Fahridovoj radnoj sobi,
dok su on i Mersiha prespavali u drugoj sobi. Njih dvoje nisu znali
da me vide posljednji puta. Iako sam im bio zahvalan, nisam se
htio pozdraviti s njima kako im ne bi morao objanjavati svoj
skoranji iznenadni nestanak. im smo legli u krevet, Theodora
mi apne u uho: "Kako u Fahridu i Mersihi objasniti tvoj odlazak?
to da im kaem kada me pitaju gdje si otiao?"
"to bi im ti htjela rei?"
"Istinu."
"Ne znam hoe li ti povjerovati, ali pokuaj ako eli."

119

Nita nije odgovorila. Samo me je gledala dok su na stolu jo


uvijek treperile dvije svijee. Nakon krae pauze, opet progovori.
"Neto si zamiljen ili moda zabrinut."
"Ma, ali se. Nisam uope zabrinut. Samo razmiljam o tome
kako me progoni policija zbog pijunae, otmice jedne klinke,
krae automobila i moda ak ubojstva." Ova moja opaska je
nakon dugo vremena na njezino lice navukla neoekivani osmijeh,
pa zatim ree: "Zna, jako mi se svia biti u tvom drutvu. Uope
mi nije dosadno s tobom, a povrh svega, jo me i voli." Njene
rijei su mi dotakle srce koje se steglo od pomisli kako u je
uskoro morati napustiti, vjerojatno zauvijek.
"Kai mi kako ti se zvala mama i koje godine je bila roena?"
"Zvala se Brigid. Roena je 2028. godine, ako se ne varam.
Zato pita?"
"Nita posebno. Samo sam znatieljan. Zna li moda tko je
ivio na adresi Haddon Road 18 prije otprilike pedeset godina?"
"Moja baka Fiona sa svojim roditeljima. Tako mi je rekla
mama."
Leao sam na leima i glasno razmiljao: "Blii se trenutak naeg
rastanka."
"Kako i kada e tono otii?", upita me tunim glasom.
"Sutra u jednostavno nestati poput magle."
"To jo nisam vidjela."
"Vidjet e sutra. Hm, barem se nadam."
"Vriabha, ako bi mogao ovdje ostati za stalno, da li bi ipak
ostao?" Znao sam zato me to pita. Bilo mi je teko da joj
odgovorim.
"Morao bih o tome dobro razmisliti, ali sada nema potrebe da o
tome mislim jer sutra moram ii natrag."
"Priao si mi o Krini kako je On milostiv; pa zato onda
dozvoljava patnje i rastanke od voljenih osoba?" Prigrlio sam je
prema sebi i u mislima odmjeravao to da joj odgovorim.
"Recimo da ima dvije koze i pusti ih u vrtu da pasu travu na
mjestu gdje im ti odredi. Jedna koza posluno jede dodijeljenu
travu i ne pravi nikakva uznemirenja, dok druga koza ode jesti
nasade tvojega povra. Ti je dovede natrag do trave koju si joj
odredila, a ona pone rogovima napadati i bosti prvu kozu. Zatim,
ponovo ode jesti tvoje povre. Ti pokua da je izvue iz
povrtnjaka, a ona te napadne rogovima. to bi uinila s prvom i
drugom kozom?"

120

"U svijetu vie nema koza jer su izumrle. Oscar mi ih je


pokazivao u svojim starim knjigama."
"Aaaaaah; pretpostavimo da jo uvijek ima koza. Odgovori na
moje pitanje."
"Pa, prvu bih ostavila da slobodno pase, a drugu bih lancem
svezala za drvo i ne bi je pustila itav dan dok se ne opameti. Ako
bi i sljedei dan bila zloesta, onda bi ju opet svezala lancem za
drvo. Jel' dobar odgovor?"
"Rekao bih da je dobar i logian. To isto bih uinio i ja. Vidi,
slino tome, Krina kanjava razna iva bia u skladu s njihovom
zloom, tj. gresima. Neki ljudi uivaju slobodu i obilje zbog svojih
pobonih i plemenitih djelatnosti iz ovog i prolog ivota. A neki
drugi ljudi bivaju kanjeni zbog svojih poinjenih greha, bilo da ih
se sjeaju ili ne. Kakvog bi smisla imalo da svezana koza kae:
'Zato sam svezana za drvo i na taj nain kanjena?' Univerzalni
zakon pravde je neumitan i nepogreiv jer funkcionira pod
Krininim vodstvom. To to ti sada ispata, jer si se nala u
nepovoljnim ivotnim okolnostima - posljedica je tvojih grenih
aktivnosti iz prolog ivota. Ti se zacijelo ne moe sjetiti tih
grenih aktivnosti, ali ima tko moe. Openito, ljudi ne mogu ili
ne ele prihvatiti taj zakon univerzalne pravde, koji se zove
karma, jer im je lake prebaciti odgovornost na Boga izjavljujui
kako je On okrutan i nepravedan. Razumije li ti ovo o emu ti
govorim?"
"Razumijem. Kada budemo zloesti kao neposluna koza, onda
budemo svezani za drvo kazne."
"Bravo! To je to! Pametnija si od milijuna ljudi koji to ne mogu
shvatiti samo zato jer ne vjeruju u ivot nakon smrti. To se zove
reinkarnacija. To ti je kada dua po kazni ili nagradi prelazi iz
jednog tijela u drugo. Sav ovaj kaos u kojem vi sada ivite
rezultat je globalnih grenih aktivnosti ovjeanstva jo od moga
vremena, pa i ranije. Vidi, unato svim naim ovozemaljskim
patnjama, Krina je ipak milostiv jer ako bi On kanjavao za
svako uinjeno zlo, na Zemlji ne bi ostalo niti jedno ivo bie. On
ne voli kada mi patimo, ali ako je to jedini nain da se ispravimo,
onda On i nema drugog naina da nas izvede na pravi put."
"to ja mogu uiniti sada da bi mi bilo bolje u budunosti?"
"U kojem smislu bolje? Misli ovdje na zemlji, u raju ili u
duhovnom svijetu?"
"Pa, ne znam..."

121

"Preporuio bih ti duhovni svijet, jer zemlja i raj imaju svoj


kraj, ba kao i njihovi privremeni stanovnici. Uostalom, svi mi
potjeemo iz duhovnog svijeta koji je na pravi dom. Ali, u njega
se ne moemo vratiti sve dok nam je srce zagaeno niom
ljudskom prirodom. Evo ti opet jedna usporedba. Zamisli drvenu
kutiju na ijem se dnu nalazi skupocjeni dijamant... "
"Uh, to je dijamant?"
"To je vrsta dragog kamena koji je jako rijedak. Dakle, preko
njega je nabacano razno smee pepeo, stari metal, kuhinjski
otpaci, razbijeno staklo, itd. Zbog tog smea svjetlost dijamanta
ne moe obasjati unutranjost kutije. Slino tome, preko izvorne
svjesnosti due, koja je zapravo ljubav prema Bogu, u naem
srcu su prisutne loe odlike kao to su pouda, pohlepa, mrnja,
zavist, gnjev, arogancija, itd. Zbog tih loih odlika, tj. zagaenosti
naa izvorna duhovna svjesnost koja kulminira ljubavlju prema
Bogu, ne moe doi do izraaja. Najbolje to moe uiniti za
svoju sadanju i buduu dobrobit je da s maksimalnom
koncentracijom meditira na jednu molitvu koja se zove mahamantra. Ona glasi ovako: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina,
Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.
Vano je da paljivo slua svaki slog koji izgovara." Theodora je
utjela.
"Spava li?"
"Ne jo. Razmiljam kako mi ta molitva moe pomoi. Ne
razumijem."
"Sutina je u tome da se Krina ne razlikuje od svojih svetih
imena. Mi u materijalnom svijetu nemamo takvo iskustvo jer se
osobe razlikuju od svojih imena. 'Krina' znai sveprivlaan.
'Rama' znai izvor duhovne moi, a 'Hare' se odnosi na Krininu
energiju duhovnog blaenstva. Razumije?"
"Ne."
"Ok. Da pojednostavim. Paljivim izgovaranjem i sluanjem ove
molitve, iz srca postupno nestaju loe odlike koje sam spomenuo,
to stvara mogunost da se u naem srcu probudi istinska ljubav.
To je duhovna ljubav prema Krini i svim ivim biima.
Izgovaranje ili pjevanje te molitve, dovodi nau svjesnost s
materijalne razine na duhovnu razinu. Mnogi mudraci i svete
osobe su paljivom meditacijom na ovu molitvu, kroz tisuljea
dostizali savrenstvo ivota i dostigli vrhunac duhovne sree te
zaustavili svoj ciklus raanja i umiranja. Razumije ovo?"
"Malo."

122

"To je zato jer si jo mala. Kada ja odem, ti poni sa


svakodnevnim meditiranjem na tu mantru i vidjet e da e u
tvom ivotu u skoroj budunosti doi do velike pozitivne
promjene. Hajde da ujem jesi li barem zapamtila mantru."
"Hare Krina, Hare Rama, Hare Krina, Hare Ra..."
"Ne; ne tako. Sluaj paljivo, Hare Krina, Hare Krina, Krina
Krina, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare
Hare." Primijetio sam da je bila ve jako umorna i borila se sa
snom, zato sam joj predloio: "A sada mislim da bi mogli malo
spavati. Jako si umorna od dananjeg dana. Laku no i sanjaj
Krinu!"
"I ti isto!" Nisam mogao odmah zaspati. Razmiljao sam o svom
skoranjem povratku u prolost. Ili moda sadanjost? S jedne
strane, bilo mi je drago to u otii iz ovih odvratnih okolnosti, a s
druge strane, bilo mi je ao to moram ostaviti Theodoru. Nije
bilo velike svrhe da ostanem due. Za to je postojalo nekoliko
razloga. Prvo, Quodvoldeus i Abadonan su vjerojatno ve na rubu
iscrpljenosti. Drugo, nisam htio ekati da me pronae policija.
Zatim, obeao sam za dobrobit ovjeanstva napisati knjigu o
svojim neuobiajenim iskustvima.
Konano, nisam bio inspiriran ostati u svijetu gdje su mnogi
plemeniti ljudi prisiljeni postati kriminalci kako bi opstali; u
svijetu gnjevnih, ratobornih ljudi koji su pali na razinu niu od
ivotinjske; u svijetu gdje povlatena aica monika upravlja
itavim ovjeanstvom; u svijetu lienom vrline i mudrosti; u
svijetu punom otrova i radioaktivnosti; u svijetu gdje su djeca
svakodnevni plijen perverznjaka i izrabljivaa; u svijetu gdje
zloglasni Monsanto ima apsolutnu kontrolu nad genetiki
modificiranom hranom; u svijetu gdje su ume i livade zamijenili
ne tako lijepi prizori, stvoreni kao posljedica izopaenih umova; u
svijetu gdje nema leptira, pela i cvijea; u svijetu gdje je porok
postao vrlina, a vrlina porok...
Nastao mi je veliki komar u glavi. Na filmskom platnu svog
uma zamislio sam sebe kako stojim na vrhu svijeta tako da me
svi ljudi Lobhadomhana mogu uti i vidjeti. Urlao sam na njih iz
sveg glasa: "Idioti ispranih mozgova, sluajte me dobro. Ve
stoljeima posluno dozvoljavate grupici demona da u vama
sustavno unitavaju duhovnost, vrlinu i mudrost. Dre vas kao
glupe kokoi na farmi. Hrane vas sintetikim govnima umotanim
u arenu ambalau. Svakodnevno vas programiraju preko javnih
glasila i odreuju vam standarde morala. Politiari su vam

123

nalijepili nacionalizam na elo, pa vas hukaju kao pse da jedni


drugima skaete za vrat. A dok se vi koljete, oni trljaju ruke i
ubiru profit. Izgubili ste zdrav razum, pa kao zvijeri derete
ivotinjske leeve. Industrijalci su vas uvjerili da si bez
tehnologije vie ne moete ni dupe oprati. Dok milijuni ljudi umiru
od gladi, profiteri bacaju ito i voe u more kako bi se odrala
visoka cijena hrane na burzi. Umjesto da se borite protiv iluzije i
manipulacije, vi se toite alkoholom i pumpate drogama kako bi
vam utrnuo svaki osjeaj bolne realnosti. Svojoj djeci dajete da
se igraju s plastinim lubanjama i noevima, a tuu djecu tjerate
u bespotedne ratove. Vai sveci su postali nogometai, glumci i
pjevai.
Pornografiju ste proglasili standardom vrhunske umjetnosti.
Dozvoljavate da vam popovi nekanjeno siluju djecu. Pretvorili
ste se u tupavu masu zombi-robova koji su za seks i visoki
standard ivota spremni uiniti sve i pokoriti se svakoj zapovijedi.
Uivate u paradiranju svoje seksualnosti, pa zato ne moete
razmiljati dalje od svojih genitalija. Televizija, radio i novine
svakodnevno vam ispiru mozak nametanjem cigareta, alkohola,
drugih droga i ostalih tetnih proizvoda upakiranih u vrlo
privlanu i arenu ambalau. Demoni su vas uvjerili kako nema
nita loe u tzv. slobodnoj ljubavi, podiui vam seksualnu
svjesnost do te mjere da ak i maloljetnici postaju seksualni
manijaci. Masovno vrite abortuse, a incest polako ali sigurno
postaje normalan dio vaeg ivota. Zatim vas kljukaju genetski
modificiranom hranom uvjeravajui vas kako je mnogo bogatija
proteinima od prirodne hrane. Dozvoljavate da vam ugrauju
mikroipove u mozak i tijelo kao kakvim eksperimentalnim
ivotinjama.
Konzumerizam je postao vaa religija. Kljukaju vas modernim
komercijalnim lijekovima punim kojekakvih kemikalija, a vi
naivno
vjerujete
farmaceutima.
Napumpani
ideologijom
hedonizma, crkve i ostala svetita pretvarate u disco-barove,
kuglane i kockarnice. Kakva lakrdija! Tradicionalne kulture i
vrijednosti bivaju unitavane, a vi se svodite na vijke u masivnoj
ekonomskoj maini. Ne moete vie vjerovati ni vlastitim
suprunicima, roditeljima ili djeci. Potroaki tempo koji su vam
nametnuli manipulatori, toliko uznemiruje vae umove da su vam
potrebne pilule da biste koliko-toliko mirno zaspali. Potroaki
stampedo i trka za materijalnim ulnim uivanjem vrlo brzo i
uspjeno pretvaraju vas u psihopate, neurotiare, izofreniare i

124

manijake raznih vrsta. Dame i gospodo, vai kriteriji morala su


izopaeni!
Zar vas ne ljuti to to demoni alju u rat vas i vae sinove? Zar
vas ne ljuti to to morate raditi kao magarci da biste mogli
prehraniti svoju obitelj? Zar vas ne ljuti to to demoni ive u
nezamislivom obilju, kao paraziti na raun vaeg rada? Zar vas
ne ljuti to to vaa djeca nemaju sretnije djetinjstvo i to im ne
moete priutiti sve to ona ele? Zar vas ne ljuti to to se planet
na kojem ivimo, pretvara u jedno ogromno radioaktivno
smetlite? Zar vas ne ljuti to to standard ivota postaje sve gori
usprkos napretku moderne tehnologije i znanosti? Zar vas ne ljuti
to to hrana, voda i zrak bivaju sve vie zatrovani i sve manje
dostupni u svom prirodnom obliku? Zar vas ne ljuti to to drugi
ljudi razmiljaju i donose odluke umjesto vas i manipuliraju vas
kroz reklame, knjige, magazine, radio...? Zar vas ne smeta to u
vraju mater odlazi sve za to ste se borili itav ivot?
Glavni trik je u sljedeem: to manje budete drali svoja
osjetila pod kontrolom, to e demoni na vama stvarati vei profit,
a takoer e vas lake manipulirati i izrabljivati. I obrnuto; kada
prestanete biti robovi svojih osjetila i nie ljudske prirode, tek
tada ete stei pravu slobodu i nezavisnost."
Gotovo da sam izgubio glas od svog dugog monologa. Stajao
sam sav zadihan na vrhu svijeta, gledajui u gomilu ekajui
njihovu reakciju. Kratko vrijeme je trajao muk. Onda je netko iz
rulje povikao: "Sekta! Sekta! to si ti umilja? Boji se
pogledati istini u oi." Bez puno razmiljanja, gomila se pridruila
uzvikujui: "Sekta! Sekta!"
"Budale bez mozga!", povikao sam istovremeno se pridigavi u
krevetu. Moja uznemirenost je probudila Theodoru koja je
uplaeno pitala: "to je bilo?"
"Uh, to je bio urlik srca", rekao sam jo uvijek zadihan
od proivljenog unutranjeg monologa, koji je izgledao tako
stvarno iako mi nije bilo jasno je li to bilo moje zamiljanje u
budnom stanju ili nona mora.
"Molim? Urlik ega?"
"Ah, ti to ne bi shvatila. Nije vano. Oprosti to sam te
probudio."
"Koliko je sati?"
"1.16 h... Dora, moram ti neto rei." Svjetlost svijea na stolu
otkrivala je njezino izmueno lice. Imala je dosta uznemirenja u
posljednja dva i pol dana. Oi su joj bile umorne. Sjedili smo na

125

krevetu i utei se gledali. Slutila je da e uskoro doi do nekog


presudnog trenutka, pa je iznenada rairila oi kao da uope nije
bila umorna. Primio sam je za ruke i nakon krae pauze izustio:
"Osjeam da se moram vratiti upravo sada." Bacila mi se u
zagrljaj i plaui rekla: "Molim te, povedi me sa sobom. Ne elim
ovdje ostati sama. Ovaj svijet je odvratan. elim ii s tobom u
svijet leptira i pela. elim da mene i Poi povede na kupanje u
bistrom jezeru. Ne elim ostati ovdje. Molim te, povedi me!"
Nae dvije sjenke na zidu, postale su jedno, ba kao i naa
srca. Nikada nikoga nisam zagrlio s toliko ljubavi kao nju. Nisam
joj mogao nita odgovoriti jer mi se grlo stegnulo, a srce otvorilo.
Samo sam tiho plakao. Nai svjetovi su se ruili. U protekla dva i
pol dana nismo razmiljali o ovom trenutku. Izgledalo nam je kao
da e na bijeg trajati vjeno. Ali eto, dobio sam snaan poriv da
moram ii protiv svoje volje.
"Nemam mo da te povedem sa sobom. To ne ovisi o meni, ve
o dvojici mojih prijatelja iz Seandomhana; a moda ak niti o
njima. Tko zna... moda emo se zaista opet sresti na nekom od
raskrija prostora i vremena." Nakon nekoliko minuta, smogao
sam snage da joj dam posljednju uputu. "Kada odem, ti lezi i
pokuaj se naspavati." Nita nije rekla. Samo je tiho jecala, ali
sam znao da e postupiti po mojoj uputi. Pomislio sam kako bi
bilo dobro da joj dam neku nadu koja e joj biti svjetla toka u
ivotu.
"Ako bude dobra, doi u ti ponovo kada malo poraste i ostat
u puno due nego sada."
"Stvarno?", procviljela je tuno.
"Da; stvarno. U meuvremenu nemoj zaboraviti pjevati onu
Krininu molitvu. Hajde, uini to sada meni za ljubav." Sjedili smo
jedno nasuprot drugoga drei se za ruke. Dok je ona tiho i
polako izgovarala maha-mantru, ja sam sklopio oi te u mislima
prizvao Quodvoldeusa i Abadonana. Poslao sam im mentalnu
poruku da me vrate u Seandomhan. Nedugo zatim, Theodorin
glas postajao mi je sve neujniji, a osjet njenih ruica na mojim
dlanovima, kopnio je kao snijeg pod sunevim zrakama. Postupno
sam gubio osjeaj vremena dok mi je u glavi sve jasnije
odzvanjala jeka. "Evo ga. Vraa se. Vriabha, da li me uje...
uje... uje?"

126

Kriza identiteta
Kada sam otvorio oi, kroz suze sam iznad sebe prvo ugledao
iscrpljeno Abadonanovo lice; odmah zatim i Quodvoldeusovo.
Treperavo svjetlo baklji pokazivalo mi je da su bili na izmaku
snage. Pritrali su mi Diarmuid i Seamus, primivi me svaki za
jednu ruku.
"Dobrodoao natrag u Seandomhan!", progovorio je Diarmuid
svojim hrapavim glasom. "Kako si?" Uh, kakvo je to bilo pitanje.
Ne samo da u tom trenutku nisam znao kako sam nesretan
zbog odvojenosti od Theodore ili sretan zbog naputanja tako
odvratne budunosti; ve nisam znao kojem svijetu zapravo
pripadam i tko sam uope ja. Ne dobivi moj odgovor, Diarmuid je
s velikim iekivanjem htio uti neto od mene, pa me
jednostavno upitao: "Zato plae?"
"Kriza identiteta", odgovorio sam pola u ali, pola ozbiljno.
Nisam bio spreman govoriti o svom izletu u budunost.
"Treba mi malo vremena da se emocionalno sredim. Takoer,
nisam niti dovoljno spavao. Evo, na mojem satu nema jo niti 2 h
ujutro." Iznenada, Diarmuid i Seamus su svoju panju usmjerili
na Quodvoldeusa i Abadonana koji su se od umora skljokali na
pod. Odnijeli su ih jednog po jednog u susjednu sobu i poloili u
ve pripremljene krevete. Pretpostavljam da im je san trebao vie
nego ikada ranije u ivotu.
Ja sam sve to samo promatrao i dalje leei na svom
specijalnom leaju. Jo uvijek sam bio pod utjecajem svog
nedavnog druenja s Theodorom i bijega od policije. Pa ipak, dok
sam leao gledajui u grede drvenog stropa, osjeao sam neko
spokojstvo. To spokojstvo je dolazilo od duhovnog znanja koje
sam godinama stjecao iz vainavskih knjiga, uglavnom Bhagavadgite. Bilo je zadovoljstvo imati duhovnu realizaciju kako su sve
predstave materijalnog svijeta tek uobrazilje; iluzije koje postoje
samo u umovima onih koji zbog sebinih elja, ele uivati
odvojeno od Boga. Svi svjetovi u svim materijalnim univerzumima
tek su kratkotrajni snovi s kojima mi zapravo nemamo nikakve
veze. Mi smo vjena iva bia koja za vrijeme boravka u svijetu
iluzije imaju oblik nevidljive estice duhovne due koja
milijunima godina navlai na sebe jedno tijelo za drugim. Moji
izleti u budunost i u svijet Leprechauna, samo su potvrde za ono
to od praiskona stoji zapisano na stranicama Bhagavad-gite da
su nai materijalni doivljaji, zapravo iskrivljene vizije realnosti,

127

pogrene impresije nastale kao rezultat naih ogranienih


materijalnih osjetila.
Iz sanjarenja me probudio Seamusov glas: "Eto tako. Njih
dvojica su zbrinuti, a to je s tobom? Jesi li gladan?"
"Pa, mogao bih neto pojesti prije nego zaspim, ali prvo moram
posjetiti toalet. Nisam obavio nudu ve pedeset godina." Na to
su se Seamus i Diarmuid meusobno pogledali i prasnuli u
smijeh. Nakon to sam pojeo neto voa i popio vie od jedne
litre vode, dogovorio sam se s njima da u Zboru mudrih podnijeti
iscrpan izvjetaj o mojem neobinom putovanju. Njih dvojica su
naprosto kiptili od elje da to prije uju o mojim pustolovinama i
saznanjima, ali me nisu htjeli gnjaviti jer su vidjeli da sam bio
umoran i emocionalno klonuo.
Budui da su Quodvoldeus i Abadonan spavali u spavaoj sobi,
ja sam u Abadonanovoj radnoj sobi dobio udobnu slamnatu
strunjau rasprostrtu tik ispod prozora s kojega se pruao pogled
na udaljeno selo Fenoru. Soba je bila prava arobnjaka, i da
nisam bio toliko umoran, sasvim sigurno bih barem dva sata
znatieljno preturao po neobinim predmetima, knjigama i
mapama. Ugasio sam utam i usnuo mislei na Theodoru.
Stup iz Abadonanovog dvorita
U podsvijesti sam uo amor poznatih glasova koji je dopirao
iza vrata. Trudili su se da ne budu glasni kako me ne bi probudili.
Ne pamtim da sam se ikada ranije tako dobro naspavao. Moj
runi sat je pokazivao 13.52 h. Ups! Jedanaest sati spavanja
dobro mi je dolo. Po glasovima s druge strane vrata, mogao sam
razaznati da su prisutni bili Saltran, Taig i Vortipor. U iekivanju
ponovog susreta s mojim znatieljnim prijateljima, na brzinu sam
obavio osobnu higijenu koliko sam uspio. Kada sam zbog niskih
vrata, pogrbljen izlazio iz kupaone, doekala su me tri poznata
lica iskriavih oiju. Bacili su mi se u zagrljaj, a ja sam kleknuo
kako bi ih svu trojicu mogao odjednom zagrliti.
Obilna gozba koju je Saltran donio od kue, bila je vie nego
dovoljna da nadomjesti moja tri dana posta. Dogovorili smo se da
ako se Abadonan i Quodvoldeus ne probude, najedu i odmore do
18 h onda emo sastanak sa Zborom mudrih odloiti za naredi
dan u podne. Saltran i Taig su htjeli da im odmah govorim kako je
bilo na mojem neobinom izletu, ali ih je Vortipor prekorio rekavi
da saekaju puni sastav Zbora mudrih, kako ne bih morao dva

128

puta sve prepriavati. Ali je zato Taig zapoeo jednu, ne manje


interesantnu temu.
"Dok si ti bio u budunosti, ja sam od mahovine i prljavtine
oistio jedan dio onog stupa dolje u dvoritu, koliko sam mogao
dokuiti s ljestvama. Prilino jasno se vide neka slova i slikarije."
"Stvarno? Ba me zanima!" Zatim smo nas etvorica otili
pogledati stup u dvoritu. Taig je uspio oistiti otprilike dva metra
stupa od podnoja. im smo sili u dvorite, na prvi pogled sam
uoio da su slova bila sanskrtska.
"Pa, prepoznaje li neto?", upita Vortipor.
"Ne znam itati sanskrt, ali sa sigurnou mogu tvrditi da ovi
reljefi ilustriraju dijelove Ramayane."
"Ramayane?", zaudi se Taig.
"Da; Ramayana je vedski ep od 24 000 sanskrtskih stihova koji
opisuje ivot Gospodina Ramaandre, tj. Krine koji se pojavio u
ljudskom drutvu prije otprilike milijun i pol godina da bi svojim
osobnim primjerom pokazao kako treba vladati idealni sveti kralj.
To je duga pria, ali sutina je u tome da je sa svojom enom
Sitom i bratom Lakmanom bio protjeran u umu na 14 godina.
Jedan demon koji se zvao Ravana, uspio Mu je oteti enu i odvesti
je na Lanku. Ravana je bio moni kralj rase rakasa24, ali su
Ramaandra i Lakman uspjeli okupiti silnu vojsku koja je razorila
Lanku u velikom ratu. Ramaandra je ubio Ravanu i oslobodio
Situ."
"Pitam se zato se taj stup nalazi upravo kod nas u Fenori",
ree Saltran.
"Vjerojatno su nai daleki preci bili oboavatelji Ramaandre",
odgovori Taig.
"Ili je ovaj stup napravio netko davno ranije, prije naih
predaka", ubaci Vortipor i nastavi: "Kae, prije milijun i pol
godina? Kako je to mogue? Iz nekih vaih knjiga saznao sam da
su u to vrijeme ljudi bili toljagari i peinari."
"Ma, kakvi toljagari? To je bilo vrijeme vedske civilizacije kada
su ljudi imali daleko, daleko vee psiho-fizike sposobnosti i bili
su puni vrlina. Takoer, suraivali su s prirodom ba kao i vi.
Gospodin Ramaandra se pojavio u dobu Treta-yuge."
"to je to Treta-yuga?", upita Vortipor i pokae nam da
sjednemo na drvene panjeve, oekujui malo dui razgovor.
"Vidite, u skladu s vedskom povijeu i astronomijom, vrijeme
trajanja materijalnih univerzuma mjeri se yugama. To su
24

Ljudoderi koji su posjedovali mistine moi.

129

vremenska razdoblja koja se ciklino izmjenjuju. Prva yuga se


zove Satya-yuga i traje 1 728 000 godina. Nakon nje slijedi Tretayuga koja traje 1 269 000 godina, zatim Dvapara-yuga koja traje
864 000 godina i konano, razdoblje u kome sada ivimo zove se
Kali-yuga, koja traje 432 000 od ega je neto vie od 5 000
godina ve prolo. Poevi od Satya-yuge kada su ljudi bili
apsolutno duhovni i imali fenomenalne psiho-fizike osobine.
Tijekom vremena dolo je do izrazite degradacije. U Kali-yugi ljudi
su puni poroka, kao to ste mogli vidjeti vi koji ste bili u
Lobhadomhanu. S obzirom da smo na poetku Kali-yuge, situacija
je jo koliko-toliko podnoljiva, ali s vremenom e postajati sve
gore i gore. Ne znam kako e se Kali-yuga odraziti kod vas u
Seandomhanu, ali u Lobhadomhanu e biti katastrofalno.
Vainavski duhovni ep rimad-Bhagavatam, kojega sam vam
ve spomenuo, odavno prorie da e ljudi u Kali-yugi ivjeti
veoma kratko; da e biti svadljivi, lijeni, lako povodljivi, nesretni i
uvijek uznemireni. Veliina tijela ivih bia e se jako smanjiti, a
takozvane religije e promovirati razne oblike ateizma. Voe
drutva e biti beskrupulozni lopovi zbog kojih e poteni ljudi
morati naputati gradove i bjeati u divljinu. Ljudi e biti skloni
nepotrebnom nasilju i intoksikaciji. Oblaci e biti puni gromova, a
ljudski domovi e biti lieni svake pobonosti. Prevaranti e se
oblaiti u sveeniku odjeu kako bi zadovoljili svoje materijalne
ambicije i zavodili priglupi narod. Duina kose e biti standard
ljepote, a ljudi e imati seks sa svime to se mie, bez obzira na
rodbinske veze... Uh, bolje da vam ne priam dalje, ali takoer je
proreeno da e se na kraju Kali-yuge pojaviti Gospodin Krina po
imenu Kalki. Njegova misija e biti da poubija demonske sile,
oslobodi nedune ljude od izrabljivanja i nasilja te da ponovo
uspostavi naela duhovnosti.
Gledajui u Vortipora, nastavio sam: "Ti si spomenuo da su
drevni ljudi bili toljagari i peinari. Daleko od istine! Tako govore
znanstvenici iz Lobhadomhana. Toljagara je bilo uvijek, ak ih i
sada negdje u svijetu ima, a to to su neki ljudi toljagari, ne znai
da su loi ljudi. elim vam ispriati neto o starosjediocima
Australije, Aboridinima. Oni su bili lutajui narod. Osim onoga
to su nosili na sebi ili u rukama, nita nisu posjedovali. Niti su se
vezivali za predmete. Svaki novi dan bi zapoinjali s molitvom
zahvalnosti Bogu. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i
itav svijet. Ako su traili neto za sebe, izraavali bi se na
sljedei nain: 'Ako je to za moje najvie dobro i najvie dobro

130

cjelokupnog ivota'. Dobro su poznavali sposobnost telepatskog


sporazumijevanja, budui da su imali otvorene umove, bez
skrivenih misli. Nisu znali za la, jer su govorili srcem ili
mentalno, dok su glas radije koristili za pjevanje, proslave i
lijeenja. Meusobno su se podravali, cijenili i otkrivali svoje
osobne i jedinstvene talente, dok su napredovanja u talentima i
mudrosti svojih lanova obiljeavali proslavama. Poznavali su
mnoge aspekte psihologije, vanost uenja iz prolosti i odbacivali
su osuivanje.
Znali su koliko je vano voljeti samoga sebe da bi mogli voljeti
druge i da je svatko od nas tamo gdje zasluuje, kada se uzmu u
obzir sve nae odluke iz prolosti i naa sadanja slobodna volja.
Nas zapadnjake su nazivali mutantima. Bili su povezani s Bogom i
sveukupnim ivotom oko sebe. Potivali su druge ljude, ivotinje,
biljke i blagoslivljali ih. Prihvaali su sve to im je dolazilo ili se
dogaalo sa zahvalnou. Znali su da u svakome od nas ivi duh vjeno bie. Smatrali su da bolesti nastaju kao rezultat loih
odnosa, krivih uvjerenja, potisnutog straha te pomanjkanje vjere
u Stvoritelja. Stvaranje novog ivota za njih je bio stvaralaki in i
njihova djeca su se raala planski i s ljubavlju. Svi lanovi su
pomagali djetetu na usavravanju i napretku. Odrasli ljudi nisu
izgubili osjeaj za djeju radost. U njihovim igrama nije bilo
natjecanja, pobjednika i gubitnika, samo zabava za sve. Smatrali
su da se svaki ovjek moe mijenjati ako to odlui, moe
promijeniti bilo koji vid svoje osobnosti. Nema granica onome to
moemo promijeniti ili stei. Na druge imamo pravi utjecaj jedino
putem vlastitog ivota i naina na koji djelujemo. Svakim danom
nastojali su biti bolji ljudi. Smatrali su ih divljacima. to smo onda
mi?
Aboridini jo uvijek postoje, ali su prisiljeni da ive u
rezervatima kao ivotinje. Zbog nemogunosti da prakticiraju svoj
suivot s prirodom kao to su to inili njihovi preci, neki od njih
odlaze u velike gradove i potpadaju pod negativne utjecaje
moderne civilizacije. S obzirom da me gledao sumnjiavog izraza
lica, nisam se iznenadio kada me Saltran upitao: "Ako e se ljudi
smanjivati na kraju Kali-yuge, da li to znai da ste vi ljudi ve
sada mali u odnosu na one koji su ivjeli u prethodnim yugama?"
"Odlino pitanje. Dobro pogaa. Kako idemo dalje u prolost
prema Satya-yugi, ljudi su bili vei i dulje su ivjeli."
"Ima li dokaza za to?", nastavi Saltran.

131

"Ima. Budui da je rimad-Bhagavatam svjedoanstvo koje


dolazi od samoga Krine, ne trebamo sumnjati u sve te, naizgled
nevjerojatne izjave. Uostalom, ak i religijski zapisi drugih
tradicija piu o tome u prilog. Na primjer, u Bibliji pie da je Adam
ivio 930 godina, Noah 950 godina, a Metuzalem 969 godina. To
me nimalo ne udi, jer se Stari Zavjet bavi povijeu s kraja
prethodne yuge, kada su ljudi mogli ivjeti ak 1 000 godina. U
prethodnim yugama su ivjeli jo i due. to se tie veliine ljudi
iz prethodnih yuga, jo se uvijek po cijelom svijetu mogu nai
gigantski kosturi, ak i oko 15 metara. Ali, moderna povijest i
arheologija zatakavaju i gue takve istine, budui da to ne
odgovara manipulatorima koji upravljaju Lobhadomhanom, jer bi
u tom sluaju morali priznati da varaju narod ve stoljeima i da
je istinito ono to pie u Vedama. Ti manipulatori ve godinama
unitavaju oigledne dokaze koji govore u prilog postojanja
drevne vedske civilizacije. A kada netko u svijetu doe do
arheolokog otkria koje obara teoriju darvinizma i svega to
manipulatori promoviraju kao istinito i to onda pokau na
Internetu onda jednostavno kau da su to nevjerodostojne slike
napravljene kompjuterskom obradom. Na mnogim lokalitetima po
cijelom svijetu, pronaeni su ogromni kosturi ljudi iz prethodnih
yuga25.
Zatim, u Arapskom moru, nedaleko od obale Gujarata u Indiji,
prije otprilike trideset godina, arheolog Dr. S. Rao sa svojom
ekipom je na dnu mora pronaao potopljeni grad Dvaraku u
kojem je ivio Krina dok je boravio na Zemlji prije otprilike 5 300
godina. To je bio veliki grad sa 16 108 Krininih raskonih palaa.
Da i ne spominjem palae i kue u kojima su ivjeli ostali
stanovnici Dvarake. U tom otonom gradu je neko ivjela Yadu
dinastija koja se opisuje u Mahabharati i rimad-Bhagavatamu.
Puno toga se jo uvijek nalazi na dnu mora, kao temelji kua, ak
itavi zidovi, predmeti koje su koristili, itd. Prije nekoliko godina
sam itao dvije izvrsne knjige amerikih znanstvenika26,
'Zabranjena arheologija' i 'Skrivena povijest ljudske vrste', u
kojima su autori iznijeli dokaze koji upuuju na injenicu da ljudi
na Zemlji ive ve stotinama milijuna godina, te koji su
argumentirano razotkrili prijevarno lice moderne arheologije. Bilo
25

Ovdje sam izostavio dio teksta u kojemu sam svojim prijateljima


morao objasniti to su darvinizam, Internet i kompjutori.
26

Autori su Michael A. Cremo i Richard L. Thompson.

132

je oigledno da su moje izjave uklonile skepsu sa Saltranovog


lica.
"Ako sam dobro razumio", zakljui Taig, "ak je i znanost u
Lobhadomhanu namjetena s ciljem da se od naroda sakriju istine
koje ne odgovaraju lobiju vladajuih monika ili manipulatora, zar
ne?"
"Upravo tako! Njima je u cilju da irokim masama nametnu
svoje ideje izmiljanjem kojekakvih znanstvenih teorija i hipoteza,
te da unite u ljudima duhovnost i tradicionalne vrijednosti. Zvui
banalno, ali priprosti ljudi vrlo lako postaju zavedene rtve takvih
pokvarenjaka. Jednostavno ih uine ovisnima o tehnologiji kako bi
porobili njihovu slobodu; fiziku, intelektualnu i duhovnu. Ljudima
su isprali mozak do te mjere da vie uope ne razmiljaju to im
profiteri stavljaju u hranu. Rijetki su oni koji u supermarketu
proitaju naljepnicu sa spiskom sastojaka."
Dok sam govorio o ovome, toliko me ponio ar da sam skoro
pao s drvenog panja na kojem sam sjedio. Moji sugovornici to
nisu doivjeli kao kominu sluajnost, ve kao ozbiljan znak da se
u Lobhadomhanu sprema neto monstruozno.
"Vriabha, skrenuli smo s teme", dosjeti se Vortipor, "Mene
zanima to pie na ovom stupu. Pretpostavljam da je to neka
poruka koju su nai preci ostavili za nas. Moda je taj
Ramaandra, zapravo Dea kojega mi oboavamo. Hajde molim te,
idi u Abadonanovu radnu sobu, uzmi papira i pisaljke, pa emo
kopirati ovaj tekst kojeg je Taig oistio." Na putu do radne sobe,
zavirio sam da vidim to je sa Abadonanom i Quodvoldeusom. Jo
uvijek su spavali kao da su bili u komi. Saltran im je u sobi
ostavio vode i pravu gozbu koju je za njih napravila Sinead.
Budui da je stup imao etiri strane, poeli smo kopirati
sanskrtske zapise svatko s jedne strane stupa. Ideja je bila da
kada se vratim u Lobhadomhan, da dam nekome da prevede te
tekstove. Znao sam da mi to nee predstavljati ozbiljan problem
jer u naem Hare Krina drutvu imamo nekoliko osoba koje se
bave prijevodima sa sanskrta na engleski. S Vortiporom je bilo
dogovoreno da u prevedene tekstove dostaviti Diarmuidu na
istom mjestu sastanka gdje smo se prvi puta sreli. Kada smo
dovrili s kopiranjem tekstova, bilo je ve 18.35 h, a nai druidi
su jo uvijek spavali. Na Saltranov prijedlog, otili smo kod njega
kui, jer je bilo oigledno da e se veliki sastanak Zbora mudrih i
mene, odigrati tek sutra u podne. Jedino je Taig ostao da pazi na
uspavane druide u sluaju da neto zatrebaju kada se probude.

133

Te veeri sam insistirao da se povuem gore u Poinu sobu, jer


su nju zbog mojeg povratka smjestili negdje drugdje. Uglavnom
sam obavljao svoje duhovne obaveze koje sam prilino zanemario
dok sam bio u budunosti. Zatim sam usklaivao svoje emocije
od svega nedavno doivljenoga. Tek pred spavanje, kada sam
krenuo ugasiti svijeu, spazio sam uz svijenjak jednu ceduljicu
na kojoj je nespretnim engleskim jezikom pisalo:

Dragi Vriabha, dobro doao natrag u moju sobu. Sutra ujutro e


voditi mene i Oisina da se kupamo u jezeru, a mi emo ti pokazati
kako leptirima moe promijeniti boju krila.
Poi
Kroz prozor sam se zagledao u udaljenu zvijezdu koja je
postajala sve mutnija zbog suza koje su mi polako navirale na oi.
Sjetio sam se jedne osobice koja bi nam se jako, jako voljela
pridruiti narednog jutra. Jadno dijete. Deset godina nije bilo
puno vremena za odrasti, ali Theodora nije imala drugog izbora.
eljno oekivani sastanak
Tek to je prolo 8 h, ustao sam iz kreveta okrijepljen snom te
ilo uao u kupaonu da bih se istuirao po prvi puta u pedeset
godina i tri dana. Dolje u kuhinji su me sa ve postavljenim
stolom ekali Saltran i Sinead. Jutro je bilo kao proljetno. Da
veliki hrast pod kojim se nalazila kuica, nije odjenuo svoju
smeu jesensku odjeu, ak sam mogao i pomisliti da je proljee.
"Taig nam je rekao da se Quodvoldeus probudio oko 3 h ujutro.
Abadonan se probudio jedan sat kasnije. Zatim su se obilno
najeli", obavijestio me Saltran.
"A gdje je Taig?"
"Sada spava, ali bit e ovdje na vrijeme za poetak velikog
sastanka." Za vrijeme doruka, Sinead me podsjetila da Poi i
Oisin oekuju da ih povedem do jezera. Budui da je jesenska
klima u Seandomhanu puno blaa od one koju mi poznajemo, Poi
i Oisin su raunali na dobru zabavu u jezeru.
"Nije da ih ne elim voditi, ali da zadovoljim svoju znatielju
zato netko od odraslih osoba mora ii s djecom ako kod vas

134

nema nikakvih opasnosti koje bi se mogle oekivati kod nas u


Lobhadomhanu?"
"U pravu si; ali najvea opasnost je u njihovom umu. Ba zato
to su djeca, uvijek mogu napraviti neku glupost i dovesti se u
nevolju. Zato im ne dozvoljavamo da idu sami dalje od sela. To
to su oni izabrali upravo tebe da ih vodi to je njihov osobni
izbor. Uostalom, oni smatraju da si vrlo zabavan kada pokuava
napraviti neto to je iznad tvoje moi, kao u vezi onog pleueg
cvijea. Ve su nam priali o tome", s vragolastim osmijehom
ree mi Saltran te nastavi: "Nemoj im nita govoriti o putovanju u
budunost. Vai?"
"Vai. to da im kaem ako me pitaju gdje sam bio tri dana?"
"Uh, dobro da si me podsjetio. Jo juer sam ti trebao rei da
smo objasnili svima kako si bio gost kod Abadonana i da si s njim
i Quodvoldeusom radio na otkrivanju misterija onog stupa."
"Aha, mala bijela la", dobacih Saltranu onako od ale. Ali, on
je to ozbiljno shvatio, pa se posramio i pocrvenio u licu.
Desetak minuta kasnije, Poi me drala za desnu ruku, a Oisin
za lijevu i tako smo hodali pola sata do meni ve poznatog jezera.
Oboje su imali mnoga pitanja u vezi ivota u Lobhadomhanu, ali
ja nisam bio raspoloen za razgovor. Bio sam tuan zbog toga to
ne mogu Theodori omoguiti izlet do jezera.
Uz najvee napore, Poi i Oisin me nisu mogli privoljeti da uem
u vodu s njima. Probali su ak da bulje u mene kao ranije u ono
cvijee i da me primoraju da 'otpleem' u jezero; ali nita. Sjedio
sam na travi, tupo zurei u jezero, mislei na Theodoru. Iako je
bila prilino daleko, Poi je primijetila da sam tuan, pa se
raalostila zbog mene. Nije se ak niti obrisala runikom, nego mi
se onako mala podvukla pod lijevu ruku.
"Vriabha, zato si tuan?", upitala me vlanih oiju. Trebalo mi
je malo vremena da se priberem. U meuvremenu je stigao i
Oisin koji je bio zauen i dirnut mojim emocijama iako nije znao
o emu je rije. Imao sam snanu potrebu da im ispriam istinu o
mojem izletu u budunost i o Theodori, ali sam odluio uvaiti
odluku Zbora mudrih da to ostane u tajnosti.
"Znam jednu djevojicu iz Lobhadomhana koja bi dala sve na
svijetu da moe sada biti ovdje s nama i kupati se u jezeru.
Uasno mi je ao to je ne mogu dovesti." Poi je prevela Oisinu
to sam rekao.
"Pa dobro, odvest e je ve na neko jezero kada se vrati u
Lobhadomhan", predloi Oisin uz Poin prijevod.

135

"Bojim se da je vie nikada neu sresti, a ne znam gdje se sada


nalazi", odgovorih i dalje zamiljeno gledajui u jezero ispred
sebe.
"A po emu je ona tako posebna?", upita Oisin.
"Po tome to predstavlja svu djecu na svijetu, u svim
vremenima, koja nikada nisu osjetila radosti prirodnog
djetinjstva, i to sve zbog pohlepnih demona koji manipuliraju
svijetom i zbog praznoglavih masa ljudi nalik zombijima, koji su
spremni prodati i vlastitu duu za malo tjelesnog uivanja." Bilo je
oigledno da Poi i Oisin nisu oekivali ovakav odgovor, te su
izmijenili poglede u stanju totalne zbunjenosti.
Dok sam prakticirao svoju dnevnu meditaciju, njih dvoje su
jurcali uokolo, zbijajui kojekakve nestaluke. Vratili smo se do
sela neto poslije 11 h. Imao sam vremena da se pola sata
odmorim prije velikog sastanka. I zaista, petnaestak minuta prije
poetka sastanka, lanovi Zbora mudrih poeli su pristizati u
Saltranovu kuu. Posebno mi je zadovoljstvo bilo da se pozdravim
s Quodvoldeusom i Abadonanom te im se zahvalim na uloenom
trudu u naoj zajednikoj misiji. Iz njih je izbijala energija i
zadovoljstvo zbog uspjeno obavljenog posla. A jesam li sam ja
uspjeno obavio svoj posao, preostalo je da oni procjene nakon
mojeg izvjetaja.
Posljednji je stigao Acanus koji me je zagrlio popevi se na
stolicu, na oigledno iznenaenje ostalih. Budui da je bio lijepi
sunani dan, posjedali smo na ve postavljene panjeve u
hladovini ispod velikog hrasta. Svi su gledali u Acanusa da
preuzme rije, ali on je samo gledao u moje oi i pokretom ruke
dao znak da ponem s izlaganjem.
Veliki sastanak, tj. moj izvjetaj iz svijeta budunosti, trajao je
skoro tri sata. Govorio sam uglavnom sve vrijeme osim kada bi
netko od lanova Zbora mudrih imao neko pitanje. U 3-4 navrata
morao sam napraviti kratke stanke u svom govoru jer sam bio
shrvan raznim emocijama koje su se pojavile kao rezultat mojih
ponovnih proivljavanja tekih trenutaka vezanih uz druenje s
Theodorom. Tijekom svog izvjetaja, povremeno sam mogao
vidjeti suze u oima mojih sluatelja. Imali su ozbiljna lica.
Seamus, Quodvoldeus i Vortipor su veinu vremena tupo gledali u
tlo ispred sebe. Po zavretku svog govora, pogledom sam preao
preko njihovih lica, ne bih li uoio tko e prvi komentirati sve to
sam ispriao. Meu njima je vladao muk. Nitko se nije javljao za
rije, ali budui da je Acanus vidio kako oekujem neku reakciju,

136

vidno guei neke emocije u sebi, osjetio se dunim da prvi


prozbori.
"Vriabha, ao mi je to smo te uvukli u takve okolnosti. Jako
cijenimo tvoj napor da ispuni ono to smo te zamolili. Osobno,
nisam niti izdaleka oekivao da e situacija u Lobhadomhanu za
pedeset godina biti ba toliko loa. Pa eto, elim ti se od srca
zahvaliti na svemu to si do sada uinio za nas, ali te isto tako
molim da svoje doivljaje iz budunosti zabiljei u obliku knjige,
kako bi od svega toga ljudi dananjice mogli izvui neke vrijedne
pouke. Ako eli, ostani jo neko vrijeme s nama."
"Hvala ti Acanuse, ali osjeam da je vrijeme da se vratim u
Lobhadomhan. Moji roditelji i prijatelji se ve sigurno zabrinuto
pitaju gdje sam. Ne znam to da im kaem kao izgovor svoga
dugog odsustva... "
"Reci im istinu. Uostalom, spreman si o tome napisati knjigu",
podsjeti me Acanus.
"Pa, kada nas namjerava napustiti?", upita me Diarmuid.
"Sutra. Ostatak dana elim jo provesti u vaem drutvu."
Nakon te izjave, preao sam pogledom preko lica svih lanova
Zbora mudrih. Svi su imali izraz lica koji je govorio kako ih uskoro
naputa netko tko im je drag. To je bila mo mojeg iznenadnog
prijateljstva s Leprechaunima, a prijateljstvo se ne bira, ono se
jednostavno dogodi kao i ljubav. Ljubav je junatvo, jer trai
rtve.
"Reci nam, ima li neto to mi moemo uiniti za tebe?", upita
me Acanus.
"Ima! Kada dobijem prijevod teksta sa stupa u Abadonanovom
dvoritu, elim doi ponovo kod vas. Tom prilikom u vam donijeti
neke knjige na engleskom. elim da Bhagavad-gitu koju je
preveo i komentirao A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
prevedete na va jezik, umnoite je i uinite je dostupnom svim
seljanima Fenore."
"Neka tako bude!", odgovori Acanus. "Ima li jo neto?"
"Moram razmisliti. O tome emo porazgovarati kada doem
sljedei put." Ubrzo nam je Sinead povratila raspoloenje obilnom
gozbom. Te veeri sam odluio proetati ulicama, bolje reeno,
puteljcima Fenore tako da se malo bolje upoznam sa seljanima,
jer do tada sam jedinu razmjenu s njima imao prigodom umskog
festivala. Taig mi se ponudio kao vodi.

137

Razgovor sa stanovnicima Fenore


Iako su znali da boravim u njihovom selu, stanovnici Fenore
nisu navikli da se eem kroz selo. Do tada sam vrijeme provodio
uglavnom na rubu sela, druei se tek s nekolicinom
Leprechauna. Moja iznenadna pojava meu dobrim i vrijednim
Leprechaunima, uzrokovala je da veina njih zastane u onome to
su do tada radili i da me uz osmijeh prate pogledom. Za razliku
od mojeg prvog pojavljivanja meu njima, kada su me neki
promatrali podozrivo, ovoga puta su svi imali osmijeh na licu.
Valjda su se sjeali svog iskustva sa mnom za vrijeme umskog
festivala. Roditelji vie nisu branili djeci da se rastre oko mene.
Desetak djece se uhvatilo za ruke i veselo pjevajui i pleui,
poeli su kruiti oko Taiga i mene. On je poeo oponaati njihov
ples, to je mene motiviralo da iz ale uinim isto. Ali budui da
ne znam plesati, moji pokreti su uzrokovali grohotan smijeh svih
prisutnih.
Taig mi je preveo kako su djeca htjela da sjednem na travu.
Usred djeje graje nagnuo sam se prema Taigu s pitanjem: "Kako
to da ova djeca ne govore engleski, a Poi govori?"
"'Dosaivala je Saltranovom ocu sve dok je nije poeo uiti
engleski", vragolasto odgovori Taig i namigne mi. Kada smo sjeli
na travu, amor djece i ostalih iznenadno je prestao. Kao da su
oekivali neto od mene. Taig je izmijenio nekoliko reenica s
odraslima izvijestivi ih da narednog dana odlazim natrag u
Lobhadoman. Posvuda oko mene se ulo jedno tuno i
jednoglasno "Oooooooooo." Htjeli su da im ispriam neku priu
prije nego to odem. Um mi je poeo vrtjeti razne dosjetke dok
se nisam odluio to im elim ispriati. Taig se nakaljao kako bi
se pripremio za prevoenje.
Na iznenaenje moje publike, zapoeo sam jednim pitanjem.
"Znate li kako izgleda banjanovo drvo?" Okupljeni stanovnici
Fenore su se meusobno pogledavali ne bi li spazili nekoga tko
zna o emu govorim. Meutim, nitko od njih nije uo za takvo
drvo.
"U Indiji, dijelu svijeta koji je vama nepoznat, postoji vrsta
velikog, irokog, ilavog drveta koje nikne iz male sjemenke
veliine smokvinog sjemena. Kada drvo naraste, s njegovih grana
pone izbijati korijenje koje se sputa prema tlu." Kada je Taig
preveo ovu reenicu, neki su me gledali s velikim uenjem, a
neki su s punom vjerom iekivali nastavak prie. Znaajno sam

138

preletio pogledom preko oiju svih njih kako bi im dao do znanja


da se ne alim, ve da govorim istinu.
"Dakle, kada visee korijenje dosegne tlo, ono ulazi u dubinu i
iri se pod zemljom u svim smjerovima. Nakon nekoliko metara
od matinog debla, to korijenje pusti nove mladice koje izbijaju iz
tla. Naravno, iz njih izrastaju nova banjanova stabla koja
ponavljaju isti postupak. I do dananjeg dana u Indiji se mogu
nai stoljetne ume koje su nastale od jedne jedine sjemenke.
Pitam ja vas; kakav se zakljuak moe izvesti iz ovog primjera?" I
opet, neki Leprechauni su imali podignute obrve u znaku uenja
i iekivanja odgovora, neki su se duboko zamislili, dok su ostali
jednostavno pogledavali u druge. Meutim, nitko se nije usudio
ponuditi neko rjeenje.
"Dobro. Otkrit u vam tajnu. Krina, odnosno Dea, kako Ga vi
nazivate toliko je moan i divan da nitko ne moe biti takav
umjetnik i mistik kao to je On. Zamislite, moe itavu umu
staviti u jednu malu sjemenku. Pa ipak, veina ljudi iz
Lobhadomhana ne prepoznaje ljepotu Njegove kreacije u
svakodnevnom ivotu. tovie, unato tako divnoj i kompleksnoj
prirodi, neki ak smatraju da je nekada davno sve nastalo iz
eksplozije." Kao reakcija na moju zadnju reenicu, mnogi su me
pogledali pogledom koji kao da je govorio: "Ma, nemoj se aliti s
nama. Nije valjda da ima takvih budala."
"Ne alim se. Takva teorija je jo uvijek zastupljena u mnogim
kolama."
"to je to teorija?", upita jedna patuljica s cvijetom u kosi.
"Teorija znai vjerovanje koje nije temeljeno na dokazanim
injenicama..."
"Znai, pretpostavka?", upade mi u rije Taig.
"Koja je razlika izmeu pretpostavke, teorije i pekulacije?",
iznenadih Taiga svojim pitanjem.
"Pa, i nema razlike!", smiono odgovori jedan Leprechaun, na
to je veina klimala glavama u znak odobrenja.
"U pravu si", rekoh. "U Lobhadomhanu mnoge pekulacije i
teorije prolaze kao istinite ukoliko iza njih stoje ljudi koji se zovu
znanstvenici. Ako neka izmiljotina treba biti nametnuta irokim
masama ljudi, onda znanstvenici o tome piu knjige i govore u
javnosti."
"I ljudi u to vjeruju?", upita jedan mladi Leprechaun koji se
predstavio kao Padraig.

139

"Velika veina vjeruje. I ne samo da im vjeruje, nego im se i


divi."
"Zato ljudi uope vjeruju u nedokazive pretpostavke tih
znanstvenika?", upita jedan Leprechaun koji je jo uvijek bio
naslonjen na svoju tijau.
"Rekao bih zato jer im znanstvenici ve godinama svakodnevno
nameu lai na razne naine."
"Ako sam dobro shvatio", ree Leprechaun sa tijaom, "budui
da ljudi vjeruju u neto to se ne moe dokazati kao istinito
onda su oni slijepi sljedbenici.
"Upravo tako!"
Na tu moju potvrdu, jedan debeli Leprechaun se progura
naprijed i smireno, ali izazovno mi se obrati: "Ja ne vjerujem u
postojanje Dea. Ti tvrdi da On postoji. Jesi li i ti slijepi
sljedbenik? Moe li dokazati njegovo postojanje?" Na te rijei se
kroz publiku razlegao amor negodovanja. Mnogi su poeli
debelom Leprechaunu dobacivati neke reenice na lokalnom
jeziku. Taig mi je pokuao prevoditi, ali je ubrzo odustao jer su
mnogi govorili u isto vrijeme. Samo mi je uspio rei: "Debeli
Aidan nije ba omiljen u Fenori. Stalno neto zanovijeta."
"Pa ipak, ako ne odgovorim na njegov izazov on e biti
moralni pobjednik."
"U pravu si. Pokai mu to zna", ree mi Taig s vragolastim
smijekom.
Nisam bio nimalo ljut na Aidana zbog njegovog pitanja, jer je bilo
sasvim logino. Znaajno smo pogledali jedan drugoga u oi dok
su ostali gledali u napetom iekivanju to e se dalje dogoditi.
Kako sam ranije saznao od Vortipora, velika veina Leprechauna
vjeruje u postojanje Dea. Sada su od mene oekivali da obranim
njihove stavove.
"Nisam slijepi sljedbenik jer imam iskustvo da Krina, odnosno
Dea postoji." Aidan je podigao obrve i pogledom kao da me
upitao : "Pa, moe li mi to dokazati?"
"Mogu ti to dokazati. Hoe?" Umjesto da mi odgovori, samo je
klimnuo glavom.
"Prije negoli ti pokaem Krinu, elim da mi se donese kruh,
maslac i mlijeko." Moja publika je doekala ovu molbu s velikim
zanimanjem u oekivanju nekog uda. Jedan stari Leprechaun je
neto rekao patuljici koja je stajala uz njega. Ona je uurbanim
koracima ula u kuicu koja je bila najblia mjestu gdje se okupilo
nas pedesetak. Nakon nekoliko minuta se vratila s pladnjem na

140

kojemu je uredno bilo poslagano nekoliko nita kruha, poveliki


grumen maslaca i glineni vr s otprilike litrom mlijeka. Uz
smijeak sam se zahvalio i postavio pladanj na travu ispred sebe.
Sjedei na tlu, zatvorio sam oi i poluglasno izgovarao sanskrtske
mantre nekoliko minuta.
Otvorivi oi, objasnio sam prisutnima da sam doneenu hranu
ponudio Krini za Njegovo zadovoljstvo, dok sam istovremeno
zamiljao Njegov oblik i svoga duhovnog uitelja. Bilo mi je
smijeno vidjeti kako su gotovo svi imali podignute obrve u
iekivanju neke velike magije koja e privoljeti Krinu da se
pojavi na licu mjesta.
"Dragi moji prijatelji, ovim inom sam hranu ponudio Krini.
Budui da je On svemogu, Njemu nije neophodno da doslovno
pojede ovo to sam Mu ponudio na pladnju. Svojim duhovnim
osjetilima On je kuao ovu hranu i tako ju je produhovio. A sada,
prije negoli Aidanu pokaem Krinu, osobno u pojesti neto od
ovoga."
"Dok ti jede, djeca bi nam mogla neto otpjevati i otplesati",
dosjeti se Taig. I zaista, na sveope zadovoljstvo, devetero djece
nam je otpjevalo neku divnu pjesmu. Kada sam zavrio s
objedom, Taig je svima dao znak da utihnu, ne bi li me uli to
imam dalje za rei.
"Sve je bilo izvrsno ukusno. Prava Bogom dana, prirodna hrana.
Tko je pravio maslac?" Nakon Taigovog prijevoda, ruku podigne
ista patuljica koja mi je hranu i donijela.
"Od ega se pravi maslac?", upitao sam gledajui Aidana u oi.
Kroz publiku se uo lagani amor uenja kako to da ne znam od
ega se pravi maslac.
"Pa, od mlijeka", odgovori on.
"Znai, ti tvrdi da je maslac ve u mlijeku. Samo ga treba
izvaditi. Zar ne?"
"Tako je", odgovori Aidan.
Uzeo sam vr s preostalim mlijekom, zagledao se unutra i rekao
Aidanu: "Ja ti ne vjerujem! Nigdje u mlijeku ne vidim maslac."
Aidan je zbunjeno pogledavao u ostale oko sebe. Nekoliko
Leprechauna je neto dobacilo Aidanu, to mi Taig nije preveo,
oigledno oekujui Aidanovu reakciju.
Napokon, Aidan odgovori: "Maslac je ve u mlijeku, ali mlijeko
se prvo treba bukati da bi se iz njega izdvojio maslac. Hou rei,
potreban je proces za dobivanje maslaca."

141

"Ah, stvarno?", pomalo izazovno upitao sam Aidana, "Vidi, isto


tako, da bi netko postao kvalificiran vidjeti Krinu i razgovarati s
Njim, neophodno je da proe odreeni proces transformacije
svjesnosti. Naa osjetila ne samo da su materijalna, nego su i
proeta materijom. Ali, Krina nije materijalan. I moe se vidjeti
samo oima koje su premazane ljubavlju prema Njemu. A ta
ljubav se ne moe dogoditi preko noi. Za to je neophodan
odgovarajui duhovni proces. Jesi li spreman podvri se tom
procesu i striktno slijediti moju uputu?"
Aidan nije znao to bi mogao oekivati. Samo je zbunjeno
pogledavao lijevo-desno. Znao je da ako odbije moj izazov
ostaje poraen. Napokon, zamirio je i smogao snage rei:
"Hajde, neka ti bude. Obeavam da sam spreman striktno slijediti
tvoju uputu." To je izazvalo ovacije u publici koja je poela bacati
eire u zrak i uzvikivati ve poznato "Yep! Yep!" Na to se Aidan
malo namrtio, ali se vie nije mogao izvui.
"Dakle, dva sata svaki dan, pola godine paljivo izgovaraj
sljedeu mantru: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina, Hare
Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Tajna je u
tome da treba odbaciti sve pomisli i posvetiti nepodvojenu
pozornost na sluanje svakog sloga te mantre. Ako ti um odluta
na bilo to drugo, samo ga vrati natrag na sluanje mantre i
nastavi dalje."
"Ma, nemoj mi rei da u nakon pola godine moi vidjeti tog
tvog Krinu, ako uope postoji!"
"Ako bude imao takav arogantni stav sasvim sigurno nee!
Takoer treba odbaciti sve svoje predrasude i barem teorijski
prihvatiti injenicu da Krina postoji."
"Aha! Rekao si: 'teorijski prihvatiti injenicu'. Zar to nije slijepo
vjerovanje?"
"U sutini, u pravu si. Gotovo u svakom aspektu ivota je
neophodno poetno slijepo vjerovanje sve dok jednoga dana,
prije ili poslije, doemo do praktine spoznaje da je istinito ono u
to smo u poetku slijepo vjerovali. Na primjer, ako ti travar kae
da e te izlijeiti odreena biljka koju e pripremiti na odreeni
nain i konzumirati na nain kako je on propisao u poetku ima
slijepu vjeru da e to funkcionirati, tj. da e doi do izljeenja. Ali,
kada nakon izvjesnog vremena zaista ozdravi onda to vie nije
slijepa vjera u toga travara i njegov lijek. Tada ima potpunu
spoznaju da je govorio istinu koja ima za cilj izljeenje." Kada
sam vidio da je moja publika, ukljuujui i Aidana, izmjenjivala

142

poglede i klimala glavom u znak razumijevanja i slaganja s onim


to sam im objanjavao to mi je dalo dodatne motivacije da
nastavim dalje.
"Meutim, u svakom aspektu ivota od izuzetne je vanosti da
je izvor informacija vjerodostojan. Ba kao u spomenutom
primjeru vjerodostojnog travara. Ukoliko netko uporno slijedi
upute travara koji nikoga nikada nije izlijeio onda su
sljedbenici takvog travara tek slijepi sljedbenici. Mi u
Lobhadomhanu imamo puno razliitih religija, a ogromnu veinu
njihovih sljedbenika su ljudi koji misle da e ih slijepo vjerovanje
dovesti do duhovnog savrenstva. Hou rei da ti ljudi ili slijede
duhovne voe koji su zapravo prerueni prevaranti ili su doktrine
tih religija pogrene. Ako ne bi bilo tako, ljudi bi neminovno
morali imati duhovnu spoznaju da Bog zaista postoji. I ne samo
to, nego bi iz njihovih srca u potpunosti nestala mrnja, zavist,
pohlepa, pouda i nekontrolirani gnjev. Takvu niu ljudsku prirodu
bi zamijenile odlike kao to su: ljubav prema drugim ljudima i
ostalim biima, potenje, samilost, tolerancija, istinoljubivost,
moralnost i nadasve ljubav prema Bogu. Budui da je
Lobhadomhan prepun ljudi koji su slijepi sljedbenici prevarantskih
duhovnjaka i koji nisu voljni da striktno slijede sve dobre upute
svoje religije nije niti udo to u Lobhadomhanu ima toliko
mnogo problema na individualnom, drutvenom i globalnom
planu."
Bilo je vidljivo kako je Aidan u velikoj mjeri odbacio svoju
skepsu. Postao je malo ponizniji, ali jo uvijek nije bio u
potpunosti siguran da sam u pravu, pa me upitao: "Kako moe
biti siguran da je tvoj duhovni voa vjerodostojan i da ete
jednoga dana dovesti do spoznaje da Krina uistinu postoji?"
"Vrlo jednostavno. Vjerodostojni ljudi se mogu prepoznati po
odlikama koje posjeduju. Kao na primjer, dobar travar se moe
prepoznati po injenici da je ve izlijeio puno ljudi koji to mogu
potvrditi. On to ne bi mogao uiniti ako ne bi posjedovao
neophodno znanje i iskustvo o travarstvu. Osim toga, treba biti
oigledno da je milostiv prema bolesnicima i da nije sebino
motiviran. Slino tome, vjerodostojni duhovni uitelj treba
posjedovati odlike koje sam ti ve spomenuo (ljubav prema
drugim ljudima i ostalim ivim biima, potenje, samilost,
toleranciju, istinoljubivost, moralnost i nadasve ljubav prema
Bogu). Te njegove odlike se moraju u svakom trenutku oitovati u
praktinom ivotu. Nadalje, sve to takav duhovni voa govori,

143

mora biti potvreno u svetim spisima. Ne smije u svetim spisima


nita mijenjati dodavanjem nekakvih pekulacija i oduzimanjem
onoga to je u njima izvorno zapisano. Slijeenjem takvog
duhovnog voe ja sam ve doao do spoznaje da Krina postoji i
da je istinito ono to pie u Vedama, svetim spisima koje sam
izabrao kao svoju duhovnu vodilju. Ako bude slijedio ono to si
mi upravo obeao i ti e doi do spoznaje da Krina zaista
postoji; ne zato jer sam ja neka specijalna osoba, nego zato to ti
samo prenosim izvorne upute, koje se od praiskonskih vremena
prenose s generacije na generaciju i koje ve tisuama godina
uspijevaju u ljudima razviti boanske odlike o kojima sam ti ve
govorio. Duhovni uitelj kojega sam izabrao, A.C. Bhaktivedanta
Swami Prabhupada, uspio je mnoge degradirane osobe pretvoriti
u svece boanskih odlika."
Jo uvijek pomalo sumnjiavi Aidan me upita: "Hm, hm...
Dobro, a kakve su tvoje spoznaje da Bog postoji?"
"Budui da sam poloio svoju vjeru u vjerodostojnog duhovnog
uitelja, moja poetna vjera se isplatila. Ne mogu tvrditi da vidim
Krinu licem u lice, jer jo nisam doao do te razine duhovnog
napretka. Ali postoji neto to mogu tvrditi sa sigurnou s
vremena na vrijeme dobijem od Njega poruke vodilje. Savrene
upute koje me spaavaju u opasnim situacijama ili me vode do
takvog duhovnog blaenstva, kakvog ne mogu iskusiti ljudi koji
su vezani za materijalno osjetilno uivanje i jeftinu, komercijalnu
duhovnost. Krina mi osobno pomae da odbacujem svoje
negativne karakteristike i razvijam boanske. On se nalazi u srcu
svakog ivog bia i svjedok je svih naih elja i aktivnosti. Kako
vie duhovno napredujem, Njegove poruke su mi sve jasnije, a
duhovna srea koju kuam sve je intenzivnija. Ba kao to aba
koja je itav svoj ivot provela u bunaru, ne moe shvatiti
prostranstva oceana, slino tome, to je nemogue opisati onima
koji nemaju istinsko duhovno iskustvo i tapkaju na razini slijepe
vjere."
"I to si postigao nakon samo pola godine meditacije na mantru
koju si nam rekao?", u razgovor se ukljui Seamus, mladi
Leprechaun u utoj odjei koga sam upoznao odmah po dolasku u
Seandomhan.
"Pa, ne ba. Trebalo mi je neko vrijeme da bih mogao primati
neposredne Krinine upute i upozorenja. Ali, i nakon manje od
pola godine imao sam upeatljivo iskustvo da se Krina ne
razlikuje od svojih imena. To iskustvo je bilo povezano s

144

nevjerojatnim duhovnim blaenstvom koje mi je pomoglo da


postupno smanjujem svoju vezanost za jeftina i prolazna
materijalna zadovoljstva koja nas dre okovanima u lancima
iluzije."
"I kae da je dovoljno da dva sata svaki dan, pola godine
izgovaram i meditiram na tu mantru kako bih doao do te
duhovne spoznaje. Je li to zaista sve to trebam uiniti?", upita
me Aidan.
"Istini za volju nije! Jesi li vegetarijanac?"
"Pa naravno. Ovdje nitko ne jede ivotinje."
"Odlino. Ima li izvanbrane seksualne veze?"
Aidana nije bilo niti malo sram to sam mu postavio to pitanje
pred svima, pa je vrlo odluno odgovorio: "Ne."
"Da li se kocka?"
"to je to?"
"Ah, to je duga pria. Znai, i tu si dobar."
"Uzima li neka opojna sredstva?"
"Ne."
"Pa, rekao bih da ima odline predispozicije da vrlo brzo doe
do nekih ozbiljnih duhovnih spoznaja meditiranjem na mahamantru. Uz sve to, bilo bi jako dobro ako bi mogao itati vedsku
literaturu koju je preveo moj duhovni uitelj. Uskoro u se
pobrinuti da Zbor mudrih dobije neke od tih knjiga, a oni e se
pobrinuti da budu prevedene na va jezik. Ima li jo koje
pitanje?"
"Nemam." Aidan mi se zahvalio na odgovorima, nakon ega
sam ostao jo neto vie od pola sata razgovarajui s ostalima o
ekolokoj proizvodnji hrane u Lobhadomhanu.
Kada se poeo nazirati sumrak, Taig je krenuo svojoj kui a ja
natrag do Saltrana i Sinead. Prije veere me Saltran obavijestio
da e narednog dana ujutro u 11 h doi svi lanovi Zbora mudrih
da se pozdrave sa mnom. Puno toga je prolazilo kroz moj um dok
sam pokuavao zaspati. Mislio sam na Zbor mudrih, arobni svijet
Leprechauna, apokalipsu budunosti, Theodoru i moj skori
povratak. Kako li u se ponovo uklopiti u ljudsko drutvo nakon
svih ovih iskustava? Hoe li mi ljudi uope vjerovati da sam sve
ovo doivio? Danas ljudi uglavnom vjeruju samo u gluposti dok
istovremeno velika veina misli da su Leprechauni i vile tek
izmiljena bia iz drevnih legendi. Spremni su povjerovati samo u
ono to neposredno vide, a i to to vide ogranieno je. Ispod
tanke povrine nae ljudske svjesnosti lei prostrani svijet viih

145

dimenzija. Ba kao vodeni insekti koji urno klize po povrini


jezera, nesvjesni smo bliskih, a ipak tako udaljenih svjetova koji
postoje tik ispod povrine naeg direktnog opaanja.
Kako je mogue nekome takvome objasniti ili dokazati
postojanje duhovnog svijeta vjene sree i blaenstva? Skoro
nemogue. O, kada bi ljudi samo znali to proputaju zbog svoje
bezumne trke za materijalnim zadovoljstvima i kada bi samo znali
u kakvu budunost srljaju zbog svoje ludosti. Veina ivi kao da
nikada nee umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu ni ivjeli,
pri emu mnogi postignu ono to su htjeli, no pritom izgube sve.
ovjeanstvo je ponosno na svoja tehnoloka dostignua i zbog
toga ljudi misle da su na vrhuncu svoga uspjeha, dok u stvari
stoje na granici svoje propasti. Hoe li moja knjiga moi
promijeniti srca ljudi ogrezlih u lana uvjerenja da su tijelo s
kojime se poistovjeuju i da se ivi samo jednom? Nita se ne
dogaa sluajno, pa ak ni to to sam se na neki nain upravo ja
upoznao s Leprechaunima koji su mi dali misiju. Ako poruke iz
budunosti uspiju promijeniti srce ak i jednog jedinog itatelja u
cijelom svijetu smatrat u svoje napore vrijednim truda.
Smatrat u da sam uspio u svojoj misiji. S tim mislima sam
utonuo u san.
Povratak u svijet pohlepe
"Vriabha, nedostajat e nam, ali ipak smatramo da se mora
vratiti u svijet iz kojega potjee. Molimo te da nastavi nau
zajedniku misiju i pokua urazumiti ljude kako bi izbjegli surovu
budunost. U ime Zbora mudrih, dajem ti sve nae blagoslove.
Ovoga puta e Quodvoldeus biti taj koji e te provesti iz jednog
svijeta u drugi. Zbogom prijatelju. Vidjet emo se opet. Hvala ti
na svemu." Tako je govorio Acanus kao posljednji lan Zbora
mudrih koji mi je stegnutog grla poelio sretan povratak.
U Saltranovoj kui vladalo je tuno raspoloenje. Iznenada su
se vrata naglo otvorila. Utrala je sva zadihana Poi koja je u koli
dobila neto slobodnog vremena kako bi se mogla pozdraviti sa
mnom. Po prvi puta mi je sjela na krilo i tuno me gledala. Onako
siunu, zagrlio sam je kao neku lutku i privio uza sebe. Saltran i
Sinead bili su razdragani do suza.
Mjesto translokacije bilo je udaljeno otprilike pola kilometra od
Saltranove kue. Na moje pitanje zato smo morali doi ba na to
mjesto da bismo obavili translokaciju, Quodvoldeus je odgovorio:

146

"U Fenori postoji nekoliko mjesta koja su energetski povoljna za


tu svrhu. To su mjesta iz kojih izvire energija zemlje."
Tek to sam sjeo na travu i bio spreman zatvoriti oi, priao mi
je Dirmuid. "Kada nabavi prijevod teksta s Abadonanovog stupa,
poalji mi mentalnu poruku pa emo se nai na starome mjestu. I
ne zaboravi ponijeti Bhagavad-gitu, kao to si obeao."
"Ne brini, odrat u obeanje i nadam se da emo se vidjeti
uskoro." Zatim mi je priao Quodvoldeus rekavi kako nije
neophodno da mi stavlja povez preko oiju, ali me upozorio da
radi osobne sigurnosti nipoto ne otvaram oi, bez obzira to god
uo i osjetio.
"To ne mogu obeati. Bolje da mi stavi povez", rekao sam.
Zadnje to sam vidio u Seandomhanu bila su oaloena lica
mojih prijatelja. Zavoljeli su me kao to sam i ja zavolio njih.
Razmiljao sam o tome kako sam u proteklih tjedan dana doivio
krajnosti ivota u materijalnom svijetu. S jedne strane, crna
stvarnost budunosti i s druge strane Seandomhan koji skoro da
izgleda kao vrijeme obilja i sree iz vedske kulture. Nedostaje im
samo istinska duhovnost.
S poetkom vibracije Quodvoldeusovih mantri, moje misli su se
gubile u daljini i postajale sve mutnije. Sjeam se samo da ih je
zamijenio nekakav nelagodan pritisak u glavi i trnci po tijelu. Ne
znam koliko je trajao proces translokacije, ali nisam htio ni pitati.
"Dobro doao kui, Vriabha!", ree mi Quodvoldeus tapnuvi
me po lijevom ramenu. Nastavio sam sjediti na travi iako je u
Lobhadomhanu bilo znatno hladnije usprkos podnevnom Suncu.
Samo sam tupo gledao ispred sebe, nesposoban da kaem bilo
to pametno. Uputio sam svoj neveseli pogled prema
Quodvoldeusu koji se bezuspjeno trudio da me oraspoloi.
"Hajde Vriabha, nemoj me sada razoarati. Misija je pred
tobom. Najgori dio si ve odradio pedeset godina u budunosti."
Njeno sam poloio svoju ruku na njegovu koja je jo uvijek
poivala na mojem ramenu. "Sada je vrijeme da napravi neto
za zadovoljstvo svoga Prabhupada i Krine", rekao je.
"U pravu si. Ne treba me uvjeravati. Treba mi samo malo
vremena da sredim svoje misli. Hej, ne putuju ljudi svaki dan od
jednog svijeta u drugi, pa zatim u budunost i natrag." Nasmijeili
smo se obojica i kao po dogovoru namignuli jedan drugome. "A
gdje e ti s tom koarom?"
"ik pogodi!", vragolasto mi dobaci Quodvoldeus.

147

"Aha, ljekovito bilje, zar ne?"


"Yep!"
"Quodvoldeus, jesi li ranije bio u Lobhadomhanu?"
"Da. Puno puta, ali samo da bih prikupljao ljekovito bilje."
"Jesi li ikada razgovarao s ljudima?"
"Ne. U par navrata sam ih vidio samo iz daljine. Zato pita?"
"Pa, ovaj... htio bih da bude moj gost u Dublinu."
"to je to Dublin?"
"Veliko selo u kojemu ivi jako puno ljudi."
"to bi ti moje drutvo znailo?", upita on izneneeno.
"Pomogao bi mi da se lake naviknem na prelazak u svijet
pohlepe i okrutnosti. Konano, prijatelj si mi. Zar ne?"
"Hm... ako je tako... onda moe. Ali, samo pod uvjetom da u
javnosti budem nevidljiv, jer si ne elim navui neku nevolju na
vrat." Izmijenili smo osmijehe i zaputili se prema mojem autu.
Quodvoldeus se uinio nevidljivim u sluaju da putem sretnemo
nekoga. Ve dok smo ulazili u selo, moj prijatelj je osjetio
nelagodu, pa sam ga kao nekog klinca morao drati za ruku iako
ga nitko nije mogao vidjeti (ukljuujui i mene). Ohrabrivao sam
ga da se niega ne mora bojati, pogotovo zato jer je nevidljiv.
Istovremeno sam razmiljao kako ima vrlo dobre razloge za
strahovanje jer e emocionalno ispatati kada vidi i sazna neke
istine, ba kao to sam ja patio dok sam bio u budunosti.
teta to nisam mogao vidjeti Quodvoldeusove izraze lica dok
je promatrao ljude i prolazee automobile. Kako bi ga malo
odvratio od osjeaja straha, zapoeo sam jednu laganu temu.
"Quodvoldeus, mogu li te skraeno zvati Quod?" Nakon krae
pauze, on odgovori: "Ha? to si rekao?"
"Da li te mogu skraeno zvati Quod?"
"Ah... pa, moe." Po njegovom odgovoru bilo mi je jasno da je
neto zamiljen.
"Quod, mogu te razumjeti da si pomalo zbunjen ovime to
vidi. Meutim, ovo je tek uobiajena mirna svakodnevnica.
Automobili prolaze ulicama, nekolicina ljudi ulazi i izlazi iz
trgovine, grupica klinaca igraju se s loptom, itd. elim te upozoriti
da je ivot u velikom gradu puno drugaiji u odnosu na relativno
mirni ivot na selu." Quodvoldeus nije nita komentirao.
Kada smo uli u auto, zamolio sam ga da skine svoj neobini
eir i da postane vidljiv. Imao sam jaku potrebu da po izrazima
njegovog lica vidim kako doivljava Lobhadomhan. Trebalo nam
je 4 km vonje da stignemo do male luke s ve dobro poznatim

148

amcima. Prije nego to smo izali iz auta, priopio sam


Quodvoldeusu svoj plan.
"Prvo emo posjetiti Krinin otok. Moram se javiti svojim
prijateljima. Sigurno se ve brinu za mene. Imat e priliku vidjeti
boanstva Radhe i Krine o kojima sam vam govorio."
Quodvoldeus je utio, ali sada je je ve bio sasvim primiren jer
smo bili u prirodi izvan ljudskih naselja.
"Ovdje osjeam dobru energiju", iznenada je rekao dok smo
izlazili iz auta. Dok sam odvezivao amac, osvrnuo sam se oko
sebe da ga upitam kako je podnio vonju autom, ali ga nigdje
nisam mogao vidjeti.
"Quod, gdje si?", povikao sam pomalo uspanieno, uplaivi se
da nije pobjegao natrag u Seandomhan.
"He, he... Zato vie? Evo me iza tebe. Samo sam opet
nevidljiv."
"Oh, ve sam se uplaio da si otiao. Nego, kako ti se dopala
vonja autom?"
"Nisam ba impresioniran", odgovori ravnoduni Quodvoldeusov
glas.
"Dobro. Hajde uimo u amac, pa da krenemo do otoka. Ti
ostani nevidljiv i ne udaljavaj se od mene da ne bi upao u neku
nevolju."
"Yep!"
Primio sam se vesala ve dobro znanog amca koji se ljuljukao
po valovima jezera Upper Loch Erne. Imao sam neodoljivu elju
da vidim svoje prijatelje na otoku. Ali, to im rei kada me pitaju
gdje sam bio tjedan dana? "Hm, pa naravno istinu", bljesnulo mi
je u umu. Kada smo stigli do otoka, prvo smo naili na Timothyja, Irca nieg rasta koji je donekle podsjeao na Leprechauna.
"Hej Vriabha, pa gdje si ti? Ve tjedan dana nije nitko uo o
tebi."
"Hoe da ti upakiram svoj odgovor ili bolje da ti ga izruim
direktno?"
"Naravno, direktno!"
"Ok. uj sada ovo. Bio sam u svijetu Leprechauna koji su me
poslali pedeset godina u budunost i natrag!"
"Ha, ha... Ovo ne bih izmislio niti u snu. Stvarno si matovit."
Tim mi namigne i produi niz puteljak dobacivi: "Sada sam u
urbi, ali e mi priati o tome idui puta. Hare Krina!" Ova
razmjena me motivirala da ostalima ne govorim nita otvoreno.
Saznat e kada knjiga bude gotova.

149

"Kako ti se uinio Timothy?", upitao sam Quodvoldeusa.


"Hm, prilino simpatian primjerak ljudskog bia."
Prije nego to smo kroili na trijem pred glavnim ulazom, dao
sam neke upute Quodvoldeusu. "Quod, ti i dalje ostani nevidljiv i
ne udaljavaj se od mene." Prvo smo uli u hramsku prostoriju.
Oltar je jo uvijek bio otvoren. Ispruen na podu u znak
potovanja, bio sam ispunjen neopisivim zadovoljstvom to sam
ponovo u prisustvu ri-ri Radha-Govinde. Kada sam se pridigao,
gledao sam Ih sklopljenih ruku. Iz Njih je zraila neka energija
kakvu do tada jo nisam osjetio. Lica su Im bila spokojna i
zagonetno nasmijeena, kao da su htjeli da ovu tajnu jo neko
vrijeme ostavim iskljuivo za sebe. Osjeao sam Njihovu
blagonaklonost i blagoslove da izvrim ostatak misije. Uputio sam
Im molitve i osjeaje zahvalnosti.
"Dragi ri-ri Radha-Govinda, hvala Vam to ste me ivog i
zdravog vratili natrag nakon svih tih neobinih dogodovtina.
Budui da se nita ne dogaa sluajno, jasno mi je da je sve ovo
bilo u skladu s Vaim boanskim planom. Vi imate vrlo odgovornu
misiju za mene. Poaen sam to ste upravo mene izabrali za
ispunjenje Vae elje. Molim Vas, podarite mi inteligenciju kako
da savreno djelujem kao instrument u Vaim rukama i dajte mi
vodstvo to trebam uiniti sljedee."
Budui da nikoga nije bilo u hramskoj prostoriji, glasno sam se
obratio Quodvoldeusu: "Quod, jesi li tu?" S moje lijeve strane uo
sam potvrdni odgovor.
"Priao sam vam o Krini, stvoritelju i gospodaru svih svjetova;
Onome koga vi Leprechauni nazivate Dea. Evo Ga ovdje na oltaru
s flautom u ruci."
"Pa, zar Bog svira flautu?", upitao me zauenim glasom.
"Itekako! A zato ne bi mogao? Budui da je On osoba, postoje
stvari koje On voli i koje ne voli. On uiva u zvucima svoje flaute
koja oparava umove svih stanovnika duhovnog svijeta."
"To je lijepo, ali zato tako ukoeno stoji kao neki kip? Mislim,
ako je Bog..." Nedopustivi mu da dovri svoju misao, odgovorio
sam: "Quod, molim te govori malo tie da nas netko ne bi uo",
rekao sam mu pomalo zabrinuto. "Budui da su osjetila svih nas u
materijalnom svijetu, ukljuujui i vas Leprechaune nesavrena
i ograniena, mi ne moemo opaati ak niti mnoge predmete,
procese i pojave ovoga svijeta, a o duhovnom svijetu i duhovnim
osobama da i ne govorimo. Boga mogu vidjeti samo oni koji su
potpuno lieni poude, pohlepe, mrnje, zavisti, gnjeva i iluzornog

150

poistovjeivanja s materijalnim tijelom. Povrh toga, takve osobe


moraju razviti nesebinu ljubav prema Njemu, slijedei propisani
duhovni proces."
"Ali, kako Ga onda ja vidim da stoji ovdje nepomino?"
"Budui da Krinu ne moemo vidjeti materijalnim osjetilima, tj.
sve dok smo uvjetovani lanim koncepcijama ivota, On se
dobrovoljno pojavljuje u obliku boanstava napravljenih od
mramora, drveta, metala i gline. Takvi oblici se na sanskrtu
nazivaju arca-vigraha, to znai 'boanstva'. To nisu idoli, nego su
oblici koji se izrauju po standardima propisanim u Vedama.
Takoer je propisano kako ih se treba oboavati..."
"Hej, zna da sam ranije itao neto o tome? Sada si me
podsjetio." Ovoga puta je Quodvoldeus upao meni u rije.
"Stvarno? U kojoj knjizi?"
"Ne znam. Zaboravio sam naslov. Bilo je to davno."
"Kako ti uope govori i ita engleski ako nikada nisi
razgovarao s ljudima, osim sa mnom?"
"Od rane mladosti sam imao sklonosti prema misticizmu,
astronomiji i astrologiji. Kada sam postao mladi druid, zamolio
sam prijatelje da mi iz Lobhadomhana donesu neke knjige o
okultizmu, metafizici, astronomiji, itd."
"Pa dobro, ali kako si nauio itati te knjige?"
"Ne zaboravi da mi Leprechauni imamo razvijenije psihofizike
sposobnosti nego vi ljudi. Dosta mi je pomogao Diarmuid. Trebalo
mi je samo tri dana da se nauim sluiti prilino dobrim engleskim
jezikom."
"Hm, vrlo impresivno. A kako..." Nisam uspio dovriti reenicu
kada su se vrata irom otvorila. Na pragu je stajala Mahamantra27.
"Hej, kakvo izneneenje! Ve nekoliko dana nitko ne zna gdje
si. Derek je vidio da ti je auto ostao parkiran u Derrylinu", ree
ona sva ushiena. "Ovaj... uinilo mi se da netko razgovara
ovdje." Poklonio sam se boanstvima i izaao na hodnik gdje je
ona stajala. Nisam bio siguran je li Quodvoldeus ostao unutra ili
je izaao sa mnom.
"Dakle, prije nekoliko dana mi se pokvario auto, pa sam ga
morao ostaviti u Derrylinu. ekao sam da doe na red za
popravak. U meuvremenu sam u Donegalu prodavao slike.
Mobitel mi je ostao u autu, pa nisam mogao odgovarati na
pozive." Dok sam izgovarao ove reenice, u umu mi se pojavilo
27

To je duhovno ime za osobu koja se inae zove Mary.

151

lice Theodore koja utei prevre oima na moju novu la. Zaista,
nisam jo bio spreman rei istinu. Imao sam potrebu da se prvo
sredim emocionalno i mentalno. Uostalom, pretpostavljao sam da
e mojim prijateljima ispasti vee iznenaenje kada objavim
knjigu o svojim neobinim pustolovinama.
"Ah, tako?", spremno mi povjerova Maha-mantra, pa me upita:
"Jesi li gladan?"
"Ne jako, ali bih mogao neto pojesti."
"Ok. Onda idi u blagovaonicu. Prasadam je upravo izneen na
stol." U blagovaonici sam zatekao samo Bali-maharaja28, Mahamantrinog zarunika koji je upravo stavljao hranu na svoje
tanjure. Budui da je bio iz Moldavije, a engleski mu je bio
prilino lo, tijekom jela izmijenili smo tek nekoliko jednostavnih
reenica. Po zavretku objedovanja, spremio sam u kutijicu
nekoliko vrsta slatkia za Quodvoldeusa. Tek to sam htio uhvatiti
za bravu da izaem, u blagovaonicu uspanieno utri Mahamantra i rairenih oiju pone govoriti: "Hej, vas dvojica; neete
mi vjerovati. Upravo sam spremala teglice s medom u ormari za
prodaju, kada je jedna teglica nestala sa stola, meni na oigled.
Jednostavno je isparila." Meni je bilo jasno o emu se radi, ali
sam pogledao u Balija glumei zbunjenost. On nije nita rekao.
Samo je slegnuo ramenima. Iskoristio sam njegovu zbunjenost
kako bi preuzeo inicijativu.
"Ma, stvarno? Jesi li sigurna da si dobro prebrojala koliko
teglica si imala?"
"ak i da nisam, svojim oima sam vidjela kako jedna nestaje
sa stola. Zna ono 'sada je vidi, sada je ne vidi?' Ima jo toga."
Vidno uzrujana Maha-mantra nastavi s jo veim arom: "Nakon
nekoliko sekundi na stolu se iznenada pojavio samo poklopac."
Vidjevi njezin izraz lica, nisam se mogao suzdrati da ne
prasnem u smijeh. to se ona vie estila da me uvjeri u svoju
priu, sve vie sam se tresao od smijeha koji je preao i na Balija.
"Ma, samo se vas dvojica smijte. Ja vam govorim istinu.
Sluajte! Odmah nakon to se na stolu pojavio poklopac, vrata su
se sama otvorila i ula sam korake kao da je netko izaao." Bali i
ja smo se presavinuli od smijeha. Ne znam je li on razumio sve
to je ona rekla, ali oigledno da je moj smijeh bio zarazan. ak
se i ona poela smijati, iako ne tako kao nas dvojica. Kada sam
malo doao do daha, uspio sam joj rei: "Oigledno da Krina voli
med. Nudi Mu ga svaki dan na oltaru, i sada kada uzme jednu
28

Muko vainavsko duhovno ime.

152

teglicu, ti si sva u nevjerici." Maha-mantra nije znala to rei.


Samo je sa smijekom na licu gledala u Balija i mene.
Quodvoldeus u Dublinu
"Quodvoldeuuuuuuuus! Quodvoldeuuuuuuuus!" Dozivao sam
svog prijatelja kada sam se ponovo naao na prostranom
travnjaku ispred hramske zgrade. Tek kada sam bio nadomak
plutajue platforme za vezanje amaca, sa svoje desne strane
primijetio sam kako se savija trava pod njegovim nevidljivim
koracima.
"Hej, gdje si Quod?"
"Evo me; tu sam!"
"Drago mi je to te vidim; hou rei, to te ujem." Bio sam
nestrpljiv da ujem njegovu verziju prie, pa sam sjeo na drvenu
platformu lagano klatei nogama iznad povrine jezera. Bila je to
idilina prigoda. Sunce je bilo na svojoj silaznoj putanji, ali jo
uvijek prilino visoko. Povrina jezera bila je mirna kao ulje, a iz
neposredne blizine dopirali su glasovi barskih ptica.
"Quod, koliko ti ima godina?"
"Dvjesto sedamnaest."
"udan si ti svat. Ima dvjesto sedamnaest godina, a ponaa
se kao neki klinac." Vragolastim smijekom sam pogledavao u
smjeru odakle je dopirao Quodvoldeusov glas.
"Ahaaaaa! uo si o nestanku teglice s medom?" Samo sam
smijekom i klimanjem glave potvrdio njegovu izjavu.
"Uh, kada si ti otiao, ja sam ostao na hodniku, a ona velika
ena je poela vaditi neke teglice iz kutije i stavljati ih na stol.
Proitao sam da je u njima med. Ba me zanimalo je li tako dobar
kao onaj na iz Fenore. Htio sam samo probati. Nije mi bila
namjera da ukradem. Ali, taman kada sam skinuo poklopac i
stavio prst u usta, primijetio sam kako se ona vratila i stajala je
iza mene. Ostatak vjerojatno zna, zar ne?"
"He, he... Znam. Gledaj da ubudue ne upadne u takvo
iskuenje. Evo, donio sam ti kutijicu sa slatkiima. Smai to, pa
idemo u Dublin."
"Samo da zna; tu teglicu s medom nisam ukrao. Dodue,
nisam je odmah vratio na stol jer sam bio uplaen njenom
iznenednom pojavom. Ostavio sam je ispod drvene klupe na
verandi, to e ona vjerojatno primijetiti kasnije."

153

Bilo je oko 18 h kada smo stigli natrag do auta. Kada sam


upalio mobitel koji sam zaboravio u spremniku ispred suvozakog
mjesta pokazivao je dvadesetak proputenih poziva i otprilike
isto toliko primljenih poruka. Dvije su bile od mojih roditelja iz
Hrvatske. Prije negoli smo krenuli u Dublin, poslao sam im poruku
da sam dobro i ispriao se zbog dugog nejavljanja.
"Quod, kako si doivio svoj posjet Hare Krina otoku?", upitao
sam s velikom radoznalou.
"Oh, izvrsno! Osjetio sam neku neobino pozitivnu energiju."
"To je zbog toga to ovdje ive duhovne osobe koje imaju
razvijene mnoge boanske odlike. Na alost, takvih osoba u
Lobhadomhanu ima jako malo. Kada stignemo u Dublin, bit e ti
jasno o emu govorim, ali, ne boj se. Uz mene ti se nita loe
nee dogoditi. Pa ipak, siguran sam da e sa sobom u Fenoru
ponijeti mnotvo iskustava o kojima bi i ti mogao napisati knjigu."
"Hm, o tome jo moram razmisliti", odgovori on.
Pomislio sam kako bi se ta knjiga mogla nazvati 'Uasi bezumlja',
ali nisam nita rekao Quodvoldeusu kako ga ne bih uplaio.
Dok smo se vozili prema Dublinu, Quodvoldeus je uglavnom
spavao. Probudio se tek desetak minuta prije ulaska u naselje
Clonee gdje sam ivio.
"Hej, odspavao si skoro sat i pol vremena. Mora da si bio
umoran."
"Bio sam. Ovdje u Lobhadomhanu, mi Leprechauni bre gubimo
energiju, jer je va svijet sazdan od mnogo grublje materije."
"Da nisam bio kod vas u Fenori, ne bih znao o emu govori."
Kua u kojoj sam stanovao na adresi Ravenswood Rise br. 6,
pripadala je mojem prijatelju kojemu sam plaao tek simbolinu
najamninu. Dijelio sam je jo sa dvojicom vainava koji su za
vrijeme Quodvoldeusovog gostovanja bili u Poljskoj posjetiti svoje
roditelje. Imao sam svoju malu, ali ugodnu sobicu na prvom katu.
Njega sam smjestio u sobi do kupaone, koja je obino bila
namijenjena za goste. Te veeri se nije dogodilo nita znaajno
osim to je Quodvoldeus itao Bhagavad-gitu dok sam ja
zapisivao svoje misli i dojmove nastale iz nedavnih dogaaja.
Narednog jutra me budilica probudila u 4.30 h. Kroz otvorena
vrata sam vidio kako je Quodvoldeus jo uvijek bio u carstvu
snova, ili tko zna gdje. Probudio se tek oko 7.30 h, to mi je
odgovaralo jer sam uspio u meuvremenu obaviti svoje duhovne
obaveze.

154

"Znam da moda previe traim, ali ima li kojim sluajem neku


istu odjeu moje veliine?", svojim pitanjem me iznenadio
Quodvoldeus dok sam zapisivao listu stvari koje trebam obaviti u
gradu.
"Aha! Nisi bio spreman za dodatnu avanturu u Lobhadomhanu.
Pa da vidi, ak i imam neto to bi ti moglo posluiti. Ovdje je
ranije ivjela jedna obitelj s dvoje djece, pa im je ostala jedna
kutija s djejom odjeom. Slobodno se poslui, eno je u ormaru
do prozora. Siguran sam da e nai neto prikladno." Ostavio
sam ga da prebire po kutiji s odjeom dok sam nastavio pisati
popis. Desetak minuta kasnije skoro sam se sruio sa stolice od
smijeha kada je Quodvoldeus uao u moju sobu. Imao je na sebi
ruiastu 'Hello Kitty' majicu s dugim rukavima i donji dio svjetlo
zelene trenerke s grbom nogometnog kluba 'Celtic'. Na nogama je
imao ljubiaste arape na kojima je s gornje strane pisalo 'Kiss
me' (Poljubi me). Pored svega toga, na glavi je i dalje imao svoj
arobnjako-druidski tamno zeleni eir koji je podsjeao na
eire kakve nose vjetice.
Budui da je moj smijeh bio 'zarazan', i Quodvoldeus se poeo
toliko smijati da su mu navirale suze na oi; pogotovo kada sam
ga doveo do ogledala u hodniku. Trebalo nam je nekoliko minuta
da se primirimo od smijeha.
"Quod, izgleda k'o klaun. Sreom to moe postati nevidljiv,
inae bi bio na prvim stranicama sutranjih novina." Nita nije
odgovorio, ali se i dalje smijuljio. Ali sam zato ja ponovo prasnuo
u smijeh kada sam ga zamislio onako bradatog da nosi ipkaste
djeje gaice sa crvenim cvjetiima.
"Evo ga opet", konano se oglasi Quodvoldeus. "Pa, moram
nositi neto dok ne operem i osuim svoju odjeu." Ovoga puta
nisam rekao nita. Samo sam ga gledao oima vlanim od
smijeha.
Tijekom doruka, Quodvoldeus se alio kako je voe i povre u
Lobhadomhanu bez ukusa i kako je vrlo niske energetske
vrijednosti.
"U pravu si. To je zbog toga to prehrambena industrija stavlja
otrovne kemikalije na voe, povre i itarice kako bi ih zatitili od
nametnika, prisilili zemljite na bolji urod i poveali volumen
plodova." Dok sam govorio, Quodvoldeus me u nevjerici gledao
razrogaenim oima. Podigao sam kaiprst i obrve te sarkastinim
osmijehom na licu dodao: "I to nije sve! Zamisli, postoje
znanstvenici koji mijenjaju genetike kodove, tj. molekularnu

155

strukturu voa, povra, itarica, pa i ivotinja kako bi uz to


manje trokove stvorili maksimalni profit. ak modificiraju
sjemenje na takav nain da moe uroditi samo jednom. Na
primjer, od modificiranog sjemena rajice nikne biljka rajice koja
urodi plodovima. Ali, sjeme u tim plodovima je jalovo jer ne moe
uroditi plodovima rajica u narednoj sezoni."
Bio sam spreman rei jo toga, ali nisam mogao nastaviti kada
sam vidio Quodvoldeusa kako je odloio povre koje je polako
vakao i s izrazom zaprepatenja, otvorenih usta gledao u mene.
ekao sam njegovu sljedeu reakciju. Trebalo mu je malo
vremena da se povrati od oka, pa me zatim upita: "Ali... zato to
rade?"
"Zato da bi stvorili monopol nad proizvodnjom hrane. Onaj tko
kontrolira hranu, kontrolira i ljude. Shvaa? Ljudi e uskoro biti
prisiljeni kupovati hranu samo od takvih kompanija."
"Pa, zato bi? Zar ne mogu u vrtu sami uzgajati svoju hranu?"
"Do sada je to jo i mogue. Ali, ti demoni koji upravljaju
prehrambenom industrijom, polako ali sigurno potkupljuju
politiare i vlade po cijelom svijetu kako bi uveli tajni zakon koji
se zove Codex alimentarius. Taj zakon ima za cilj zabraniti
graanima da sami proizvode svoju hranu, jer e u protivnom
uslijediti otre kazne."
Quodvoldeus je stavio laktove na koljena i sagnuo glavu
poduprvi je objema rukama. Nije nita govorio. uo sam ga
samo kako mrca. Plakao je. Ustao sam se od stola, kleknuo kraj
njega i zagrljajem ruke njeno ga privio uza sebe. I meni su oi
od suza postale vlane. Bio sam dirnut njegovom suosjeajnou
prema nevinim ljudima. Polako je digao glavu, prebacio svoju
lijevu ruku oko mojega vrata i upitao: "Zato se ljudi ne bore
protiv te nepravde?"
"Prije svega, velika veina ljudi i ne zna da su rtve takvog
besramnog varanja. Javna glasila pod kontrolom potkupljenih
politiara neprestano govore ljudima kako je upravo takva hrana
jedino rjeenje za prehranu neprestano rastueg ovjeanstva;
kako je zdrava i tako to. Ono malo ljudi koji razmiljaju svojim
mozgom i koji su ogoreni takvom prijevarom, prijetnjama i
kaznama bivaju prisiljeni na poslunost reimu. Osim toga, ostali
ljudi im se podsmijehuju i optuuju da izmiljaju nekakve teorije
o velikoj uroti protiv ovjeanstva. Paradoksalno, ti isti ljudi ne
vide kako su ve postali rtve jedne globalne urote protiv ovjeka
i njegovih tradicionalnih vrednota."

156

Quodvoldeus nije mogao vjerovati svojim uima. Nita nije


rekao. Pustio sam ga iz zagrljaja i sjeo na svoju stolicu. Nakon
krae stanke, ne gledajui me u oi, tiho je promrmljao: "Kuda
sve to vodi?"
"Pa, govorio sam vam o svojim doivljajima iz budunosti. Tamo
to sve vodi."
"Vriabha... elim ii natrag. Ne svia mi se u Lobhadomhanu.
Uostalom, ovdje nemam to normalno za jesti."
Moleivo sam ga pogledao u oi rekavi: "Quod, molim te
nemoj ii. Treba mi tvoje drutvo. Osjeam se kao da sam se
vratio iz raja u pakao. Ide sada sa mnom u grad, pa emo kupiti
ekoloki uzgajano voe i povre. Ne brini. Jo uvijek ga se moe
nabaviti. elim ti jo malo pokazati Lobhadomhan, pa da i ti
moe napisati knjigu. Jednu za mlade Leprechaune; da im
nikada ne padne na pamet doi ovdje."
Gledali smo se u oi nekoliko trenutaka. U neizvjesnosti sam
oekivao njegov odgovor. "Dobro.... ", napokon, uzdahne i ree:
"Ali, sutra se vraam u Fenoru!" Samo sam se nasmijeio i
stisnuo mu ruku. Bio sam zahvalan to je zbog naeg prijateljstva
rtvovao udobnosti svog harmoninog ivota u prirodi; ivota
lienog svih prijevara i podlosti svijeta pohlepe.
Na rubu pameti
Zaustavio sam automobil na parkiralitu ispred 'Blanchardstown
Shopping Centra'. Quodvoldeus je do toga trenutka jo uvijek bio
vidljiv. Bio je obuen u ve opisanu djeju odjeu koju je naao u
kutiji, a na glavi nije nosio svoj eir, nego djeju vunenu kapu.
Kroz prozore automobila gledao je svijet oko sebe ba kao to bih
ja zbunjeno i radoznalo gledao kroz prozore neke podmornice.
"Quod, sada postani nevidljiv jer idemo pravo u guvu. Moram
platiti neke raune i kupiti neto namirnica za kuhanje. Molim te
da bude stalno uz mene." 'Blanchardstown Shopping Centre' bio
je (i jo uvijek je) veliki trgovaki centar s desetak robnih kua i
mnotvom manjih trgovina. Pravi mali grad pun iluzornog
bljetavila i raznobojnih reklama koje su bacale svoje nevidljive
ari na brojne kupce.
"Prvo emo kupiti za tebe ekolokog voa i povra tako da
moe neto grickati dok ja obavljam ostalo", rekao sam
Quodvoldeusu dok sam ga drao za ruku iako to drugi nisu mogli
vidjeti. Uli smo u veliku robnu kuu 'Dunnes Stores' i kretali se

157

meu redovima polica natrpanih industrijskom hranom. Dok sam


u koaricu stavljao listove pinata, s moje desne strane dopirao je
dovoljno ujni zvuk grickanja i mljackanja.
"Quod, jesi li ovdje? to radi?"
"Tu sam. Jedem mrkvu", ree on jedva razgovjetno, jer je
govorio punim ustima. Zatim se ulo samo krckanje mrkve i
njegovo mljackanje. Bilo mi je smijeno, ali sam od drugih ljudi
prikrivao svoj osmijeh.
"Nemoj to vie raditi. Pojedi sada tu mrkvu do kraja. Ako ti se
neto svidi, ti mi reci, a ja u ti to nabaviti. Meutim, postoji
odreena procedura. Za svaki artikl se mora platiti na izlazu."
"Hm, nisam to znao. Kod vas je sve komplicirano."
"Pa, je li ti mrkva barem bila dobra?"
"Prihvatljivo. Puno bolja od one ujutro", apatom mi uzvrati
Quodvoldeus.
"Hajde, probaj ovo groe." Dodao sam mu jednu bobu groa,
koja je nestala pred mojim oima im ju je Quodvoldeus primio u
ruku.
"Jel' dobro?"
"Nije loe. Ima velike sjemenke, ali moe proi"
"Dobro, onda kupujemo mrkve, groe... i to jo?"
"Moe jedna dinja, salata, rajice i... uh, to je ovo?"
"To se zove avokado. Odlian je. Kupujem est komada." Dok
smo tako razgovarali, primijetio sam da me udno pogledava
jedan gospodin koji je vjerojatno mislio da razgovaram sam sa
sobom. Izvukao mobitel iz depa i pravio se kao da razgovaram s
nekime. Sinula mi je dobra ideja: "Hej, pa ne moram aputati
Quodvoldeusu. Dovoljno je da drim mobitel, a ostali e misliti da
je moj sugovornik s druge strane 'ice.'"
Nakon kupovine smo sjeli na pod u irokom hodniku trgovakog
centra, naslonjeni leima na izlog neke trgovine koja je tada bila
zatvorena. Nismo htjeli sjediti na klupama jer bi tada ljudi mogli
uti kako razgovaram s nekim nevidljivim. Sklonili smo se iz
guve i stali po strani, okrenuti prema prozirnim izlozima 'Dunnes
Stores'-a iz kojega smo upravo izali. Jeli smo groe i dokono
gledali kupce u trgovini. Quodvoldeus je prvi prekinuo tiinu.
"Zato kupuju tako puno stvari?"
"Zato jer su uvjereni da im je sve to neophodno. Zapravo, troe
novce uglavnom na gluposti koje kasnije bace ili zaborave. A o
hrani da ti i ne priam. Toliko su ovisni o kupovanju da ih uope
ne zanima to trpaju u sebe. Vide reklamu za neki proizvod i

158

misle da je to super." Izvukao sam iz vreice pastu za zube i


pokazao Quodvoldeusu listu sastojaka.
"Proitaj ovo," rekoh mu, "i reci mi da li razumije neto od
toga."
Nakon krae pauze, s moje lijeve strane poluapatom dobijem
odgovor: "Ja tu nita ne razumijem. to sve to znai?"
"Ne razumijem ni ja, ali znam da u veini sluajeva ubacuju
otrove u ovakve artikle. I ne stavljaju ih samo u higijenske
preparate, nego ih stavljaju i u hranu. Na primjer, u pastu za zube
ubacuju fluor koji tetno utjee na rad hipotalamusa. To je mala
lijezda u mozgu koja lui supstancu neophodnu za psihiki i
fiziki razvoj osobe. Manipulatori time ele ljude uiniti
ravnodunima, glupima i neosjetljivima na nepravde, kako bi se
lake njima moglo upravljati. Takvi dodaci vodi, hrani, lijekovima,
higijenskim preparatima, itd. - specijalno su razvijeni da bi u
ljudima stvorili odreene stimulacije." Nakon krae pauze, moj
nevidljivi sugovornik prozbori: "Zato ljudi uope kupuju te
proizvode ako znaju da su u njima otrovi?"
"Izvrsno pitanje! Prije svega, ogromnu veinu ljudi uope nije
briga to jedu i ime se peru. Jednostavno misle: 'Sve je to za
ljude.' Nije niti udo, jer im se svakodnevno ispire mozak kroz
reklame. Danas rijetko tko razmilja svojim mozgom. Ljudi su
povodljivi i lakoumni. Vjeruju znanstvenicima i ne osjeaju
potrebu da se bore za neku slobodu jer misle da su slobodni.
Ljudi esto govore o slobodi, a istovremeno ne razumiju to ona
je. Ako ih dovoljno dobro poznaje, vidjet e da oni u stvari ne
ele slobodu. Oni bi u stvari htjeli samo zamijeniti jednu stvar
koja im je nametnuta, drugom koja e im naravno, takoer biti
nametnuta. Kao na primjer, kada se u Americi, jednoj dalekoj
zemlji, prijave dva kandidata za vou nacije obojica su
nametnuti izbor. Ljudi mogu birati izmeu sotoniste i mafijaa,
koji se naravno, ne reklamiraju javno kao takvi. Tada su ljudi
izmanipulirani da izaberu jednog ili drugog. Ali, koji god bude
izabran, pobjednici e biti elita koja vlada svijetom i namee
ljudima izbore. Rjeenje bi bilo u tome da ljudi bojkotiraju
izbore."
"Slaem se; ali da bi se to dogodilo, ljudi moraju prijei u stanje
vie frekvencije", ree Quodvoldeus.
"Tako je. Ali budui da ljudi neprestano ive u strahu i stalno
emitiraju nie vrste emotivnih i misaonih frekvencija, oni ne mogu
doi u kontakt sa svojim viim oblikom svijesti, koji po svojoj

159

prirodi funkcionira na vioj frekvenciji. To je ona frekvencija koja


se spominje u Bhagavad-giti; duhovna svijest, osloboena svake
iluzije o privremenim istinama."
"Koliko sam primijetio, ljudi ne ive svoj osobni ivot u svom
istinskom elementu, temeljenom na duhovnim istinama, ve ive
neiju tuu verziju svoga ivota u skladu s onim to neki drugi
oekuju od njih, kako bi se trebali ponaati i to bi trebali misliti",
zakljui Quodvoldeus.
"U sutini, dok god su ljudi u svojoj fizikoj formi uronjeni u
realnosti temeljene na emocijama straha, do tada su vibracijski
iskljueni i odvojeni od realnih potencijala, koje bi imali kada bi se
uspjeli povezati s onim drugim dijelom svoje svijesti dijelom
koji potjee s mnogo vie razine."
"Vriabha, to je po tvojem miljenju uzrok toga?"
"Uzrok svega ovoga je to to smo se mi kao ljudska bia
jednostavno, odrekli svoje moi. Mi ve odavno ne razmiljamo
svojom glavom, sami za sebe, nego samo pratimo onoga ispred
nas; bez ikakvog pitanja. I jo oekujemo da i svi drugi rade isto
tako. Sreom, ja sam ispao iz te koloteine kada sam se prihvatio
istinskog duhovnog ivota."
"A zato si onda i ti kupio ovu pastu za zube ako si jedan od
onih koji razmilja svojom glavom?"
"Dok sam kupovao, mogao si primijetiti, da sam imao listu
tetnih sastojaka i aditiva koje stavljaju u higijenske preparate i
hranu. U skladu s mojom listom, niti jedan od ovih sastojaka nije
opasan po zdravlje i nije nainjen od ivotinjskog porijekla; to je
prava rijetkost. Jo uz to, na ovoj pasti pie da nije testirana na
ivotinjama."
"Ne razumijem. to time eli rei?"
"Time elim rei da se ogromna veina kemijskih proizvoda
prvo testira na ivotinjama. A kako to rade... bolje da ti ne
priam. Tvoje leprechaunsko srce to ne bi izdralo. Ali ipak ti
elim rei da je to testiranje ne samo okrutno, nego je i bezumno
jer se ivotinje bioloki razlikuju od nas. Zato na primjer, ako se
neki testirani lijek pokae dobar na takoru, zecu ili maki ne
mora znaiti da e imati isti uinak i na ljudima. Zapravo, esto
puta i nema, jer je farmacija nebrojeno puta morala s trita
povui mnoge lijekove koji su nakon izvjesnog vremena poeli
stvarati strahovite popratne efekte, pa i smrt kod nemalog broja
ljudi."

160

"Pa, to je van svake pameti. okiran sam. Ako su kemijski


lijekovi tako opasni i nepredvidivi, zato ih onda ljudi uope
koriste, umjesto da se lijee ljekovitim biljem kao mi u
Seandomhanu?"
"Ljekovito bilje je dostupno skoro svakome. Meutim, ako bi ga
ljudi masovno koristili, onda profiteri ne bi mogli na ljudima
zaraivati ogromne svote novaca. Zato oni ljudima sustavno
nameu lai i prisiljavaju ih da koriste farmaceutske 'lijekove'. Da
bi postigli svoje ciljeve, slue se javnim medijima, sustavom
kolstva, politikom, ekonomijom, znanou, policijom i vojskom.
Ma, da ti ne priam dalje..."
"ekaj malo. Neto mi tu nije jasno. Ako ljudi ve znaju da ih
netko manipulira na taj nain, zato onda uope kupuju njihove
nazovi-lijekove?"
"Zato jer im je ispran mozak! Znanstvenici su ljude uvjerili kako
su oni pametniji od Boga i Njegove prirodne medicine. Dokle god
ima budala koje kupuju te gluposti, farmaceutski profiteri e na
njima praviti profit. Ako bi nestalo potranje na tritu za tim
proizvodima, mafija koja vodi tu industriju morala bi zatvoriti
svoje tvornice ili bi morala poeti proizvoditi ono to javnost
zahtijeva."
"uo sam svata o Lobhadomhanu, ali da su ljudi toliko
degradirani - to nisam znao."
"Ovo to sam ti rekao, samo je dio prie. uj ovo, ta ista mafija
koja primorava ljude da kupuju njihove 'lijekove' stoji iza
multinacionalnih kompanija koje proizvode komercijalnu hranu.
Drugim rijeima, oni u takozvanu hranu ubacuju otrove kako bi
ljudi postali bolesni i kako bi morali kupovati farmaceutske
lijekove." Izvukao sam iz torbe spisak industrijskih aditiva (Ebrojeva) i predoio ga Quodvoldeusu.
"Vidi Quod, ovo je dugaka lista E-brojeva koji predstavljaju
odreene kemikalije. Veina ih je otrovna u manjoj ili veoj mjeri.
Neke od tih kemikalija su ak kancerogene."
"Zar ljudi ne proitaju kemijski sastav onoga to stavljaju u
sebe?"
"Jesi li ti vidio nekoga tamo u trgovini kako ita spisak
sastojaka prije negoli artikl stave u koaricu?"
"Hm... pa, osim tebe - nisam."
"Istini za volju, ima rijetkih iznimki. Ali openito, ljude uope
nije briga to trpaju u sebe i to daju svojoj djeci. Zna zato?
Zato jer im je netko temeljito isprao mozak tako da vjeruju da im

161

farmacija i industrija hrane ele dobrobit. Ogromna veina tih


ljudi su zapravo poslune ovce koje se povode za nametnutim
trendovima. Manipulatori im samo daju neki 'dobar' razlog, tj.
izgovor zato bi trebali neto konzumirati i ljudi to slijede. Na
taj nain im moe prodati otrovne 'lijekove', hranu i higijenske
preparate, pa ak i uvaliti mikroip pod kou radi nametanja
kontrole i programiranja emocija. To se zove psiholoki
terorizam."
"to manipulatori ele time postii?"
"Dobiti gomilu zombija koji e razmiljati onako kako im se
nametne i onda s njima mogu raditi to god zaele."
"Zato se ljudi ne bore za svoju slobodu?", podignutih obrva
upita Quodvoldeus.
"Zato jer misle da su ve slobodni."
Nakon krae pauze morao sam promijeniti temu.
"Quod, moram ii u toalet. Ti me ekaj ovdje."
"Dobro, a gdje je taj toalet?"
"Eno tamo. Mora i ti?"
"Ne. Moram samo oprati ruke."
"Evo ti onda vlana maramica. To ti je samo za jednokratnu
upotrebu. Usput reeno, ova je s mirisom kamilice, to e ti se
sigurno svidjeti." Kada sam se vratio do mjesta gdje sam ga
ostavio, stavio sam mobitel na uho i poeo dozivati: "Quod, da li
me uje? Gdje si?" Ubrzo sam osjetio kako me povlai za jaknu s
desne strane, tiho rekavi: "Ne brini. Tu sam."
"Aha! Tu si. Dobro. Sada idemo u banku. Ti me slijedi i kada
doemo tamo nema vie prianja, jer u stajati u redu meu
drugim ljudima. Moe?"
"Moe. Ne znam to je banka, ali nadam se da je neto
zanimljivije od trgovine."
"Pa, ne ba. Ali sada nemamo vremena govoriti o tome." Kada
smo uli u banku, petnaestak ljudi je ve ekalo u redu. Stavio
sam telefon na uho i rekao: "Quod, najbolje je da me prieka
pred ulazom. Ako bude sjedio unutra na stolici, netko e sjesti
na tebe. im zavrim, naemo se ovdje. Mislim da e mi trebati
dvadesetak minuta." Kao to sam pretpostavio, trebalo mi je
skoro pola sata da obavim to sam trebao.

162

Quodvoldeus u neprilici
Po izlasku iz banke, ponovo sam stavio mobitel na uho, pravei
se da telefoniram. "Quod, gdje si? Gotov sam. Idemo dalje." Nije
bilo odgovora. Probao sam glasnije, prelazei s jedne strane
hodnika na drugu. Opet nita. Obuzela me panika pri pomisli da
mu se dogodilo neto nepredvieno. urnim koracima krenuo
sam niz hodnik viui: "Quod! Quod, javi se. Gdje si?" Nakon
otprilike pet minuta, uo sam neku graju na gornjem dijelu
shopping centra. Skoro sam preletio pokretno stubite, gurajui
ljude u stranu.
"Ma, kaem vam. Nisam blesava. Vidjela sam svojim oima",
vikala je jedna debela crnkinja unosei se u lice deurnom uvaru
centra. Kraj njih je stajala jedna plavokosa djevojka koja je
uznemireno pogledavala as u crnkinju, as u uvara. Tu se
skupila grupica od nekoliko prolaznika. Ugurao sam se meu njih i
s udaljenosti otprilike tri metra sluao razgovor.
"Polako gospoo. Smirite se. Nisam razumio to je tono bilo,"
obrati joj se uvar. Iako sam bio u velikoj neizvjesnosti zbog
Quodvoldeusa, morao sam se nasmijati vidjevi debelu crnkinju s
debelim usnicama i razrogaenim oima, s kakvim je arom
govorila o svojoj dogodovtini. Podsjeala me na Maha-mantru
koja je imala mistino iskustvo s Quodvoldeusom. Pretpostavljao
sam da i ovo ima neke veze s njim. I naravno, nisam se prevario.
"Ostavila sam na lavabou pakovanje higijenskih uloaka. Uzela
sam jedan da... ovaj, uh... da promijenim u toalet kabini. I znam
tono da je preostalo jo tri..."
"Gospoo, jel' vi to mene zafrkavate?", sada ve malo
prijeteim tonom obrati joj se uvar. "Kakve veze uprava naeg
centra ima s time to ste vi mijenjali uloak?" U razgovor se
ubacila uznemirena plavokosa djevojka.
"Pustite je da dovri, pa ete onda i od mene uti to imam za
rei." Crnkinja zahvalno pokae znak glavom djevojci, pa zatim
nastavi: "Dakle, na lavabou su u pakovanju ostala tri uloka i
kada sam izala iz kabine, vidjela sam kako mi je pred oima to
pakovanje nestalo, da bi se nekoliko sekundi kasnije pojavilo s
jednim ulokom manje. Bila sam okirana. Zapravo, jo uvijek
sam okirana. I to nije sve. Nekoliko sekundi kasnije jedan je
izguvani uloak niotkuda poletio prema zidu. Eno ga jo uvijek
na podu. Ja vam kaem; ovo mjesto je opsjednuto duhovima."

163

"I to nije sve!", upadne plavokosa djevojka. "Taman sam se i ja


pojavila na vratima toaleta kada se neto nevidljivo zatralo na
mene. Vrisnula sam i zalupila vratima za sobom. Ali su se vrata
sama otvorila i kao da je netko nevidljiv istrao van."
"Da. To sam i ja vidjela", dobaci crnkinja. Lica ljudi koje sam
mogao vidjeti, poprimila su izraz kao da su vidjeli udovite iz
Loch Ness-a.
"Ovdje nisu ista posla...", jenjavao je iza mene glas djevojke
dok sam niz hodnik koraao prema enskom toaletu s mobitelom
uz uho.
"Quooooood! Gdje si? Quooooood!" Dovikivao sam svog
neobinog prijatelja.
"Evo me. Tu sam", s moje lijeve strane dopro je do mene ve
poznati glas.
"Uh, dobro je. Tu si. Bio sam zabrinut zbog tvog nestanka..."
Iznenada su iz toaleta izale neke ene, pa sam 'preko telefona'
obavijestio Quodvoldeusa da odemo na neko mirnije mjesto. U
prizemlju shopping centra nalazilo se jedno kino pred ijim
ulazom je bilo sasvim mirno. Kino je bilo uvueno desetak metara
od glavnog hodnika. Budui da tada nije bilo nikoga uokolo, nali
smo idealno mjesto za nastavak razgovora.
"Dragi moj Quodvoldeuse, to se dogodilo s tobom u zadnjih
pola sata i kakve si sve nestaluke napravio?" Bilo mi je uasno
krivo to nisam mogao vidjeti izraze njegovog lica dok mi je
govorio sljedee: "Dok si ti tamo ekao u onom redu, meni se
javila potreba da idem u toalet. Sreom, ranije si mi pokazao gdje
se nalazi. Nakon to sam obavio nudu, htio sam oprati ruke dok
jo nitko nije doao. Ali, nisam mogao dokuiti onu cijev iz koje
obino istjee voda..."
"Dobro. I onda?"
"I onda sam vidio paketi vlanih maramica. I ba kada sam
uzimao jednu, iznenada je dola neka velika crna ena..." Moj
smijeh je prekinuo njegovu ispovijest. uo sam ga kako se i on
poeo smijuljiti pitavi: "Zato se smije?" Nisam mu mogao
odmah odgovoriti. Trebalo mi je malo vremena da se priberem. Iz
daljine su me gledali neki prolaznici, valjda mislei da sam lud ili
na drogama. Nisu znali da sam imao sugovornika koji me ludo
zabavljao svojom priom.
"Ha, ha... Ostatak prie mi je poznat. Da ispriam Zboru
mudrih kako je druid Quodvoldeus u Lobhadomhanu enama krao
higijenske uloke, sruili bi se ili od nevjerice ili od smijeha."

164

"Da kradem to? Pa, ja nisam nita htio krasti. Mislio sam da
je to besplatno priloeno za brisanje ruku."
"Ah, neemo sada o tome. Samo da zna da to nisu bile vlane
maramice, kao to si ve mogao primijetiti."
"Otkuda ti to zna?"
"uo sam ispovijest one crnkinje."
"Yep! Moj dragi prijatelj Vriabha se opet naao na pravom
mjestu u pravo vrijeme. Nego, daj da idemo odavde. Ovo mi je
sve dosadno i besmisleno. Ima li ovdje neka uma?"
"U sutini ima neto slino. Zove se Phoenix Park, ali bolje je da
te odvedem u St. Stephen's Green Park jer trebam obaviti jo
neto u gradu."
"to sada treba?"
"Moram jednom poznaniku vratiti 300 Eura koje sam posudio
prije tri tjedna. Trebao sam mu odnijeti jo proli tjedan, ali
nisam mogao jer sam bio kod vas."
"Ne znam to je to 300 Eura, ali to god da je idemo odavde!"
udna logika
ekao sam Gabriela da doe na dogovoreno mjesto u parku da
mu vratim novce. Kasnio je. Ali to nije smetalo Quodvoldeusu i
meni. Dan je bio sunan i bez uobiajenog vjetra. Sjedili smo na
klupi i promatrali prolaznike. Iskoristio sam priliku da objasnim
Quodvoldeusu to su higijenski uloci za koje je on mislio da su
vlane maramice. On je meni za uzvrat objasnio da ene
Leprechauna imaju 'mjeseni' ciklus tek svakih osam mjeseci i da
to kod njih traje samo jedan dan. Nadalje, ne mogu roditi vie od
troje djece, a i to je vrlo rijetko. Kada sam spazio da dolazi
Gabriel dvadesetak minuta kasnije, uputio sam Quodvoldeusa da
stane sa strane i ne udaljava se. I jo mu rekoh: "Ako ti doe da
izvri bioloku potrebu, uini to tamo ispod drveta. Ionako te
nitko ne vidi."
"Hej ovjee, pa gdje si ti?", ree mi nasmijeeni Gabriel dok mi
je pruao ruku da se rukujemo.
"Da ti kaem, ne bi mi vjerovao."
"Hajde, probaj!"
Napravio sam lice nevinog anela i gledajui prema nebu, rekao
mu: "Bio sam u svijetu Leprechauna koji su me poslali pedeset
godina u budunost."

165

"Ha, ha... Ima dobar smisao za humor, ali lo izgovor za


zakanjeli povratak duga. Uostalom, moje je miljenje da
Leprechauni uope ne postoje. To ti je mitologija za malu djecu i
stare babe." Iako sam to prije htio okonati na razgovor jer je
on puio, to mi je jako smetalo, nisam mogao izdrati a da ga ne
upitam: "Zato ne vjeruje da Leprechauni postoje?"
"Ma daj ovjee, tko ih je ikada vidio?"
"Moda netko je. Ako ih ti nisi vidio, to ne znai da oni ne
postoje. Nego, vjeruje li ti u postojanje atoma?"
"Atoma? Pa naravno! Svatko zna da je ovaj svijet sazdan od
atoma."
"Ok. A jesi li ti ikada vidio atome?"
"Pa... nisam."
"Poznaje li nekoga tko je ikada vidio atome?"
"Pa, ne. Ali, uili smo u koli da oni postoje."
"Aha! Znai, ti si slijepi vjernik; poklonik znanstvenika koji
svakome mogu napriati to god ele, a ljudi im slijepo vjeruju.
Meni prebacuje za vjerovanje u postojanje Krine, a ti si vjernik i
poklonik znanstvenika koji vre eksperimente iji su rezultati
dobro profiltrirani kroz ogranienost njihovih materijalnih
osjetila..."
"Ma, nemoj mi opet uvaljivati svoje Hare Krina smicalice.
Nemoj mi rei da ti ne vjeruje u postojanje atoma. Njihovo
postojanje je dokazivo..."
"Ba kao i postojanje Krine!", upadoh mu u rije. "Ja ne kaem
da atomi ne postoje. tovie, detaljni opis atoma nalazi se u
rimad-Bhagavatamu koji je zapisan prije vie od 5 000 godina
Znanstvenici su dokazali postojanje atoma tek krajem 18.
stoljea. Nama vainavama je to smijeno. Oni otkrivaju neke
stvari koje su sljedbenicima Veda dobro poznate ve tisuama
godina, ukljuujui postojanje za sada nepoznatih planeta i opis
ivota na njima."
"Jooooooj, dobro. Ne bih sada o tome. Idem na nogometnu
utakmicu. Hvala ti za povrat duga. Vidimo se u petak." Kada se
Gabriel dovoljno udaljio, oglasio se Quodvoldeus: "Ma, jesi li uo
tog primitivca? Ne vjeruje da mi Leprechauni postojimo."
"Na alost, nije jedini. Ogromna veina ljudi vjeruje samo u ono
to opaaju svojim osjetilima ili to im nametnu znanstvenici i
manipulatori. Zna li ti da jo uvijek postoji puno ljudi koji vjeruju
da je ovaj svijet sa svim ivim biima nastao od nekakve
eksplozije 'prajuhe materijalnih elemenata?'"

166

"Mooooooolim? To su vjerojatno ti isti koji tvrde da Bog i mi


Leprechauni ne postojimo."
"Upravo tako! To je otprilike isto toliko blesavo kao kada bi
netko vjerovao da jaki vjetar koji prijee preko deponije starog
eljeza moe stvoriti Boeing 747."
"to je to Boeing 747?"
"Ah, to je moderna letjelica u kakvoj se voze ljudi."
"Nego, kai ti meni kakav je to dim njemu izlazio iz usta i nosa?
Primjeujem da ima puno takvih ljudi koji dre zadimljeni tapi u
ustima."
"Quod, nee vjerovati ako ti ispriam."
"Hajde kai. Ba me zanima."
"Dakle, taj zadimljeni tapi se zove cigareta i napravljen je od
samljevenog duhana. To je biljka koja u sebi izmeu ostalog,
sadri visoki postotak otrovnog katrana."
"I? U emu je poanta?"
"Poanta je u tome da neki ljudi naprosto oboavaju kada taj
smrdljivi dim uvlae u svoja plua." Quodvoldeus je ostao bez
rijei. "Hej, Quod! Jesi li tu?"
"Ma jesam, ali ne mogu vjerovati da netko moe u tome uivati.
Mene je to uasno guilo. Morao sam se odmaknuti da ne bih
poeo kaljati. Jesi li ti ikada troio te tapie?"
"Samo sam probao. Kada sam 'pozelenio' u licu, shvatio sam da
to nije za mene."
"A znaju li ljudi da su ti tapii otrovni?"
"Naravno da znaju! Na pakovanjima cigareta pie: 'Puai ive
krae. Puenje uzrokuje rak'."
"Rak?"
"To je vrsta skoro neizljeive bolesti koja ini da plua postanu
zaguena crnim katranom koji uzrokuje odumiranje tkiva."
"ekaj malo; nemoj mi rei da ljudi dobrovoljno unitavaju
svoje zdravlje samo da bi uivali u tome to im smrdljivi, otrovni
dim prolazi kroz plua..."
"Upravo tako!"
"Pa, onda su oni ludi. Ha?"
"Niti ja ne znam koji bi drugi zakljuak izveo."
"Postoji li neki valjani razlog zato oni uope zapoinju s
puenjem?"
"Postoji. Uvjereni su preko javnih glasila kako je puenje toliko
dobro osjetilno uivanje da se zbog toga isplati rtvovati ak i
zdravlje."

167

"I oni su uvjereni u to?"


"Oigledno. U protivnom, oni uope ne bi niti poeli puiti."
Quodvodeus nije nita uzvratio na ovu izjavu, ali pretpostavljam
da je bio toliko okiran da je smatrao bespredmetnim bilo to
komentirati. Nakon krae pauze, ponovo sam zapoeo razgovor.
"Idemo natrag kui!"
"Ve odavno smatram da je to odlina ideja. Pri tome mislim na
mjesto mojeg sretnog ivota u Fenori. Ba mi nedostaje. Ja sam
jako sretan to sam u tvom drutvu, ali ne bih mogao ivjeti kao
ti. Svaka ti ast to nisi kao ostali i to si takav kakav jesi.
Zgroen sam svijetom u kojemu ljudi tako naivno pristaju biti
manipulirani. Za malo bezumnog osjetilnog uivanja pristaju
rtvovati svoje zdravlje, svoju emocionalnu i fiziku slobodu."
Nismo se dugo vozili kada je Quodvoldeus uzviknuo: "Hej,
kakva je ovo neobina graevina?"
"Ne znam na koju misli."
"Mislim na ovu s lijeve strane."
"Ah, to se zove crkva, ili jo bolje katedrala."
"To mi nita ne znai."
"Ok. Pokazat u ti. ekaj samo da negdje parkiram auto."
Quodvoldeus nije primijetio tek neku obinu crkvu, ve uvenu
katedralu svetog Patricka (St. Patrick's Cathedral) sagraenu
1191. godine. Budui da je unutra bilo zabranjeno koritenje
mobitela, moje 'telefoniranje' s Quodvoldeusom nije dolo u obzir.
Radije sam ga poveo u mirniji kutak gdje se posjetitelji nisu
okupljali ili due zadravali. Sjedio sam do Quodvoldeusa na
drvenoj klupi, drei sklopljene ruke, poluzatvorenih oiju. Znao
sam da ako me netko vidi kako neto govorim mislit e da
upuujem molitve. Quodvoldeus je tiho otpoeo sa svojim brojnim
pitanjima. "Koja je svrha ovakvog udnog objekta?"
"Na ovakvim mjestima poboni i duhovni ljudi upuuju molitve
Bogu i Isusu Kristu, kao njihovom duhovnom zatitniku."
"Tko je on?"
"To je ovaj svetac s nae lijeve strane, kojega vidi pribijenog
na kri."
"Ooooooo... Zato su ga tako stavili, ako ga oboavaju?"
"Prije otprilike dvije tisue godina on se pojavio u jednom
drugom dijelu svijeta da bi ljude izbavio iz neznanja i iluzije te da
bi im pomogao da razviju ljubav prema Bogu. Bio je mesija koji je
ljudima donio duhovnu mudrost, harmoniju i mir."
"I?"

168

"I nisu ga prepoznali kao takvog. Tonije reeno, tek manjina je


spoznala njegov uzvieni karakter i plemenite namjere. Drugim
rijeima, ispalo je da je bacao bisere pred svinje koje su ga
kasnije raspele na kri."
"Zato su ga raspeli na kri?"
"Zato jer je odudarao od ljudi svoga vremena. Samo zato jer je
bio drugaiji, veina ljudi nije bila spremna sluati ga. Kroz slina
iskustva sada prolazimo i mi, Hare Krina monasi. Samo zato jer
smo drugaiji od ostalih, mnogi nas smatraju hereticima. Ali, ba
kao to su jednoga dana ljudi shvatili da je Isus bio vrhunski
svetac kojega nije zanimalo bogatstvo, politika i religija ve
iskljuivo ljubav prema Bogu, koju je htio podijeliti s drugima;
tako e jednoga dana veina ljudi shvatiti da mi donosimo to isto,
samo na drugaiji nain. U Lobhadomhanu vlada zakon rulje. Ako
si dio veine, onda si u pravu. Ako si dio manjine, onda si heretik,
sekta i udak.
"Vriabha, ja sam zgroen. Ovo mi je nepojmljivo."
"Svakoj normalnoj osobi bi to trebalo biti nepojmljivo. Zamisli,
jednom davno je jedan znanstvenik izaao u javnost s izjavom
kako je Sunce, a ne Zemlja - centar ovog planetarnog sustava.
Dobro su ga ismijali, naroito u znanstvenim krugovima. Nekoliko
desetljea kasnije jedan je drugi znanstvenik potvrdio ispravnost
izjave svog prethodnika i zbog toga ga je crkveno poglavarstvo
osudilo na doivotno zatoenitvo29."
"Na doivotno zatoenitvo? Ali, zato...?"
"Mislili su kako je nemogue da dva ovjeka budu u pravu, a svi
ostali u krivu. Nisu znali da nije bitno tko je u pravu, nego to je
pravo. Kasnije je jedan filozof30 rekao da sve istine prolaze kroz
tri faze. Prvo su ismijavane, zatim su agresivno napadnute, da bi
u treoj fazi bile prepoznate i iroko prihvaene. Eto vidi, zato je
Isus Krist..." U tom trenutku Quodvojdeus iznenada ree: "uti,
molim te!", i dodirne me po bedru. Bio sam zbunjen jer nisam
oekivao takvu njegovu reakciju.

29

Poljski znanstvenik Nikolaj Kopernik (Nicolaus Copernicus) 1473-1543,


bio je otac heliocentrinog sustava, tvrdei kako se planete naeg
planetarnog sustava okreu oko Sunca, a ne oko Zemlje kao to se do
tada vjerovalo. Talijanski znanstvenik Galileo Galilei (1564-1642)
potvrdio je ispravnost Kopernikove tvrdnje.
30

Njemaki filozof Arhur Schopenhauer (1788-1860).

169

"Quod, u emu je problem?" Budui da nekoliko minuta nije bilo


odgovora, naslutio sam da se s njim dogaa neto neobino.
Rukom sam napipao da je jo uvijek sjedio s moje desne strane.
Nakon otprilike 10 minuta konano ujem njegov apat.
"Oprosti. Dobivao sam telepatsku poruku od Abadonana. Otkrili
su da se nisam juer vratio u Fenoru, kao to su oekivali.
Ukratko sam mu objasnio da sam kod tebe i da se vraam sutra.
Pozdravio te u ime Zbora mudrih."
"ekaj malo; sva ta komunikacija bez jedne izgovorene rijei,
samo snagom uma?"
"Upravo tako. itao sam u naim starim knjigama da ste i vi
ljudi nekada davno imali mogunost telepatske komunikacije, ali
ste izgubili tu sposobnost kada su vam srca postala zatrovana
mrnjom, gnjevom, poudom, pohlepom i zaviu. Vi sada
koristite samo krljavih nekoliko postotaka svojih mentalnih
sposobnosti. To je zato jer ne ivite u harmoniji s frekvencijom
ovog planeta. Uznemireni ste i stalno vam neto smeta. rtvujete
svoje zdravlje za malo jeftinog i beskorisnog uivanja. Da biste
oboavali Boga, morate doi na odreeno mjesto poput ove crkve.
Ne prepoznajete Boga oko sebe; u ljepoti cvijea, u umu vjetra,
na leptirovim krilima, u plodnoj grudi zemlje, u drugim ivim
biima, pa ak niti u svom vlastitom srcu. Ne ujete Ga kroz glas
prirode samo zato jer ste dopustili da aica manipulatora zatruje
vae misli i emocije. Ako ovjeanstvo nastavi s ovakvom
degradacijom morala i opadanja drutvenih standarda, logino mi
je da e uskoro doivjeti sudbinu kakvu si nam opisao na svom
povratku iz budunosti. I tko zna to vas jo eka nakon toga."
"Bravo Quod! Ovdje si tek neto due od 24 sata, a ve si uspio
napraviti izvrsnu dijagnozu ljudskog drutva."
"Nije bilo teko. To sam sve zakljuio iz tvojih objanjenja, na
emu sam ti jako zahvalan. Istina je da sam imao predznanje iz
knjiga, ali ivo iskustvo je sasvim neto drugo. Meutim, ima jo
jedna pojedinost koju bih htio nauiti od tebe."
"to je to?"
"Spomenuo si da ovdje dolaze poboni i duhovni ljudi. U emu
je razlika meu njima?"
"Jednostavno. Poboni ljudi oboavaju Boga da im omogui
uivanje u raju i da im podari kruh svagdanji. Drugim rijeima,
trae od Boga da On slui njih. S druge strane, duhovni ljudi ne
trae nita od Boga, ve ga pitaju to oni mogu uiniti za Njega.
Po svretku ivota duhovni ljudi ele ii u duhovni svijet da Ga

170

tamo nastave sluiti. Zakljuak je sljedei: Poboni ljudi su


materijalisti, a duhovni ljudi su sveci. Postoje dvije vrste
materijalista ateisti i poboni ljudi. Ateisti ele bez Boga uivati
u ovozemaljskim uicima, a poboni ljudi ele uivati u rajskim
uicima. Da bi dospjeli u raj, slue se Bogom kao monikom koji
ispunjava njihove elje.
Druid i misionar
Kada smo stigli kui, skuhao sam ruak po Quodvoldeusovim
uputama. Ispalo je izvrsno.
"Quod, nisam znao da si tako dobar kuhar."
"Hvala na komplimentu. Logino je da sam morao nauiti
kuhati, jer ivim sam. Nisam se nikada enio. Jo od ranog
djetinjstva sam htio postati druid."
"Koju ulogu kao druid ima u Fenori?"
"Oh, ima vie toga. Neutraliziram utjecaj nepovoljnih planeta;
vodim brigu da se u zajednici odre moralni i drutveni standardi
naih predaka kao i njihove tradicionalne vrijednosti; savjetujem
odrasle kada doe do povremenih nesporazuma; vjenavam
parove u skladu s naim tradicionalnim obredima; pravim
astroloke proraune raznih vrsta; uvam, prenosim i tumaim
drevno znanje naih predaka te po potrebi vrim aktivnosti koje
su mistine ak i za prosjene Leprechaune. To je npr. kao u
sluaju kada smo te Abadonan i ja poslali u budunost i vratili
natrag. Zatim, nadgledam da se ispotuju zakoni naih predaka."
"Dogaa li se esto da netko prekri te zakone i djeluje
ilegalno?"
"Ne esto, ali se dogaa."
"I to onda radite s takvima?"
"Mislim da ti je Acanus to ve ranije objasnio. Ako su
punoljetni, izbacujemo ih iz zajednice na neko vrijeme, u skladu s
ozbiljnou poinjenog prekraja. O tome odluuje Zbor mudrih."
"Pa, to i nije neka kazna. Takvi pojedinci se jednostavno mogu
pridruiti nekoj drugoj zajednici."
"Ni sluajno! Nee biti prihvaeni gdje god otili. Mogu se samo
vratiti u matinu zajednicu, odnosno selo, kada im istekne kazna
progonstva."
"To je fantastino! Znai, u Seandomhanu nema stranaca. Svi
se meusobno poznaju. Zar ne?"

171

"Tako je. Jedna od velikih prednosti ivota u seoskim


zajednicama je razvoj i odravanje kvalitetnih meusobnih
odnosa. Svaki lan zajednice dobiva od drugih podrku i pomo za
osobni razvoj u skladu s naim tradicionalnim vrijednostima
temeljenim na suivotu s prirodom i njenim zakonima. Koliko
vidim, jedan od vanih uzroka problema u Lobhadomhanu jest
ivot u velikim gradovima kao to je ovaj. Nemogue je poznavati
sve stanovnike, ovisiti o njihovoj pomoi i podrci i pruati pomo
i podrku ostalim lanovima tako velike zajednice. Tu se lako
skrivaju prestupnici zakona, iji broj pretpostavljam, raste iz dana
u dan. Mora da je teko nadgledati i kontrolirati da svi potuju
zakone i tradicionalne vrijednosti."
"U pravu si. Izuzetno teko; zato jer sustavom za donoenje i
izvrenje zakona, kao to su politike institucije, pravosue i
policija - nerijetko vladaju kriminalci najgore vrste. Iako je
ogromna veina stanovnitva nezadovoljna, drutvo se na neki
nain dri pod prisilom umjetno nametnutog mira. Ali, to nije
uinkovito jer vrlo esto izbijaju pojave kao to su javne
demonstracije, nasilje, terorizam i ratovi."
"Rekao bih da je to zbog toga to ljudi nemaju miran um i ive
u nezadovoljstvu", zakljui Quodvoldeus.
"Ba tako, a to je zbog toga jer ne ive sukladno s Krininim
duhovnim zakonima koji svakome dodjeljuju prava i dunosti.
Drugim rijeima, nedostatak duhovnog znanja i krenje duhovnih
zakona uzroci su kaosa, nemorala, sukoba i nezadovoljstava
kojih imamo ovdje u Lobhadomhanu."
"Pa, kako se ti Vriabha nosi sa svime time?"
"Lake nego to moe pretpostaviti. Iako ivim meu ovim
ljudima, okruen kaosom i nepravdama, u izvjesnom smislu ivim
odvojeno od svega toga, budui da mi duhovno znanje i duhovna
iskustva pomau da drugaije doivljavam stvarnost oko sebe.
Teko je to objasniti. U svakom sluaju, koristim nezanemarivu
koliinu tolerancije."
"Jesi li ti oduvijek bio tako duhovan?"
"Ne. Odrastao sam u ateistikoj obitelji. Imao sam vantjelesno
iskustvo kada sam jednom prilikom u velikoj brzini pao s
motocikla. To iskustvo mi je pomoglo da shvatim da se razlikujem
od materijalnog tijela i da je realnost puno drugaija od onoga to
ljudi svakodnevno doivljavaju. Taj dogaaj me motivirao da se
ponem raspitivati o viim istinama koje su obino nedokuive

172

prosjenom ovjeku, zbog naeg ogranienog osjetilnog opaanja


i nametnutih dogmi, predrasuda, teorija i hipoteza."
"Sreom da si bio dovoljno iskren i ponizan jer ovjek koji misli
da zna istinu, nee niti krenuti u potragu za njom", mudro
zakljui Quodvoldeus.
"Ba tako. Zahvaljujui tome doao sam do knjiga A.C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupada koje su mi dale vie odgovora
nego to sam ja imao pitanja. Od '87. godine sam u praktinom
ivotu poeo ozbiljno primjenjivati znanje iz tih knjiga. I tako sam
postao ovo to sam sada. Eto, to je ukratko moja pria."
Quodvoldeus je malo zabacio glavu unatrag i nakon krae pauze
me upita: "Ima li ovdje nekakvo mjesto koje je energetski istije?
Ne mislim na religiozna mjesta, ve na netaknutu prirodu. Ima li
negdje takvo mjesto u blizini?"
"Zato pita?"
"Primijetio sam da ona crkva ima prilino dobru energiju, tako
da sam mogao primiti Abadonanove telepatske vibracije. Pokuao
me on kontaktirati i ranije, ali nije uspio zbog nepovoljnih
energetskih vibracija kojima sam bio okruen. Meutim, ak niti
ta crkva nije ono to meni treba. Budui da se sutra ujutro
namjeravam vratiti u Seandomhan, potrebno mi je neko mjesto u
prirodi, koje je energetski isto. Ima li takvo mjesto u blizini?"
utei sam gledao u Quodvoldeusa kojemu je bilo jasno da
napregnuto razmiljam. Nakon minutu-dvije sam radosno rekao:
"Ima! Odvest u te u Glendalough. To mjesto je oko 90 minuta
vonje juno od Dublina. Smjeteno je u brdovitom krajoliku
Wicklow planina. Tamo je u 6. stoljeu sveti Kevin vrio strogosti
meditirajui na Isusa Krista. ivio je u oblinjoj peini kako bi se
sakrio od ljepotice Kathleen koja ga je htjela za mua. U
Glendaloughu je sveti Kevin osnovao duhovnu zajednicu. Jo se
uvijek mogu vidjeti ruevine njihovih objekata koje su Englezi
sruili 1398. godine."
"To mi zvui interesantno!", veselih oiju uzvrati Quodvoldeus.
"A sada se elim povui u svoju sobu i nastaviti s itanjem knjige
koju si mi dao."
To poslijepodne i veer sam proveo odgovarajui na brojne
prispjele e-mail poruke mojih prijatelja, dok je moj neobini gost
bio zadubljen u itanje Bhagavad-gite.

173

Rastanak
Budui da sam radio do kasno u no, namjerno nisam navio
budilnik. Ujutro sam u polusnu uo poznati glas. "Vriabha, digni
se! Vrijeme je za novi dan. Hej, digni se!" Lagano se razbudivi,
vidio sam zadovoljno lice Quodvoldeusa koji je ponovo bio obuen
u svoju leprechaunsku odjeu.
"Izgleda radosno", uspio sam promrmljati dok sam trljao svoje
sanjive oi kako bih se u potpunosti razbudio.
"Pa naravno! Vraam se u Fenoru. Dosadilo mi je ovdje. Evo,
ve sam napravio doruak koji e ti ponuditi na svom oltaru.
elim da to prije krenemo na to duhovno mjesto."
"Dobro. Evo idem." Pogledao sam na sat koji je pokazivao 7.18
h. Nakon dobrog doruka Quodvoldeus je sa sobom ponio etiri
knjige koje sam mu poklonio i svoju koaricu za branje ljekovitih
biljaka. Sav ozaren, stajao je na vratima moje sobe, spreman za
put. Tijekom vonje smo razgovarali o misterioznom stupu u
Abadonanovom dvoritu. Neto prije 10 h bili smo nadomak
Glendalougha kada je Quodvoldeus iznenada rekao da zaustavim
auto. S ceste se pruao divan pogled na dolinu koja je opijala
mirisom livadnog cvijea. Sunce iza lea bacalo je nae sjenke
koje su se gubile dolje u travi. "Osjeam da je ovo mjesto
energetski jako povoljno za moj povratak. Osim toga, vidim da
ima mnotvo ljekovitog bilja. Ovdje emo se rastati."
"Kako hoe. Hajde, otpratit u te barem donekle, pa ti onda
kreni u berbu bilja", teka srca sam rekao svom prijatelju. On je
zastao na jednom mjestu na kojem nas nitko ne bi mogao vidjeti,
nekih pedesetak metara udaljeno od uske ceste kojom smo doli.
unuo sam do njega kako bih bio u istoj razini s njim. "Quod,
nedostajat e mi ba kao i Zbor mudrih i Poi...", iznenada sam
se sjetio svoga propusta. "Oh, Poi! Zaboravio sam joj kupiti neki
poklon." Skinuo sam s vrata svoju drvenu ogrlicu i pruio je
Quodvoldeusu. "Molim te daj joj ovu ogrlicu. Ona je posebna.
Napravljena je od svetog Tulasi drveta. Reci joj neka je nosi do
kraja ivota, kako bi je podsjetila na mene i sve to sam joj
priao o Krini."
Quodvoldeus je stavio ruku na moje rame i njeno me gledajui
ree: "Vriabha, bit e mi zadovoljstvo da to mogu uiniti za tebe.
Iako nisam uivao u Lobhadomhanu, bilo mi je ugodno u tvom
drutvu." Zatim mi namigne i doda: "Ali sljedei put me nemoj
voditi u onaj shopping centar, ili kako li se to ve zove." Iako sam

174

se nasmijeio, nisam mu mogao nita rei jer mi se steglo grlo


usljed emocija povezanih sa skorim rastankom od drage osobe.
Moje je raspoloenje prelo na njega pa smo se samo spontano
zagrlili i prebacili glavu jedan drugome preko ramena. Nismo
nita mogli rei jedan drugome. Samo smo se tapali po leima.
U jednom trenutku se njeno izvukao iz mojeg zagrljaja i s
odglumljenom pribranou me iznenadio izrecitiravi jedan stari
Irski blagoslov koji je vjerojatno proitao u nekoj od knjiga.
"May love and laughter light your days,31
and warm your heart and home.
May good and faithful friends be yours,
wherever you may roam.
May peace and plenty bless your world
with joy that long endures.
May all life's passing seasons
bring the best to you and yours!"
Tako rekavi, mahnuo mi je, nasmijeio se i krenuo niz padinu
prema dnu doline, nosei u lijevoj ruci pletenu koaricu, a u
desnoj platnenu vreicu s knjigama.
"Hvala ti, Quod! Bit emo u telepatskoj vezi. Zar ne?", uzviknuo
sam za njim.
"Pa naravno! Ako ti zatreba moja pomo, misli intenzivno na
mene. Jedva ekam da proitam knjigu koju e uskoro napisati."
Namigne mi i jo doda: "Hare Krina!" Nisam imao snage da mu
uzvratim na pozdrav. Samo sam mu mahnuo i pratio ga pogledom
sve dok nije postao tokica stopljena s bojama livadnog cvijea.
Na putu do Dublina, isplanirao sam da u idueg dana otii na
adresu Haddon Road 18. ivo me zanimalo koga u ondje zatei.
Ostavio sam mogunost da ako ne naem nita to se moe
dovesti u vezu s Theodorom i kuom koju sam posjetio pedeset
godina u budunosti da je sve ovo bila neka moja halucinacija.

31

Neka ljubav i smijeh olakaju tvoje dane,


ugriju tvoje srce i dom.
Neka ima dobre i vjerne prijatelje,
gdje god da se nae.
Neka mir i obilje blagoslove tvoj svijet
dugotrajnom radou.
Neka svi dijelovi tvoga ivota
donesu samo najbolje tebi i tvojima.

175

Svako moje lijeganje na poinak bilo je sinonim za bujicu raznih


misli, emocija i sjeanja. Tako je bilo i te veeri kada sam se
uljuljkao u svojoj sobici gdje sam bio podstanar. Hm, drage volje
bih se jo uvijek mijenjao za Poinu sobicu.
Potvrda budunosti
Mirno jutro je nagovijestilo nedjeljni dan kada ljudi ostaju u
krevetu malo due. Nakon doruka i dvosatne meditacije, s
velikim iekivanjem sam krenuo u dio grada poznat kao Clontarf.
Srce mi je malo jae kucalo kada sam s glavne ceste napravio
lijevi zaokret u Haddon Road i u prvoj brzini prolazio pokraj
kunih brojeva s lijeve strane. 12, 14, 16 broj 18! Na tome
mjestu stajala je ve poznata kua sa zelenom fasadom. Dvorite
je bilo neusporedivo urednije nego to e biti za pedeset godina.
Kroz um mi je prolo sjeanje na ubijenog susjeda i mojeg skoka
preko ivice u obraslo dvorite.
Zatim sam se emocionalno pripremio, duboko udahnuo i s
velikim interesom priao potanskom sanduiu. Na njemu je
pisalo 'Robert & Helen McEvitt'. Bio sam ushien iako mi to nije
nita znailo. Sada je samo preostajalo da se susretnem s
Theodorinom bakom Fionom.
Nisam htio samo tako upadljivo stajati pred dvorinim vratima
jer bih ukuanima ispao sumnjiv. Parkirao sam auto tridesetak
metara niz ulicu, tako da sam mogao imati dobar pogled na
dvorina vrata. Upalio sam mp3 player i sluao filozofska
predavanja svojeg duhovnog uitelja. Nakon dva sata izgubio sam
strpljenje. Budui da kroz vrata nije prola nikakva djevojica
koja bi mogla biti Theodorina baka, vratio sam se u svoju sobu s
razraenim planom za idui dan. Te veeri sam iz potanskih
sanduia izvadio desetak reklama za lokalni trgovaki centar.
Idueg dana oko 10 h parkirao sam auto na istome mjestu. Ve
nakon pola sata stigla je ena s autom iz kojega je izala
djevojica, ne starija od 10 godina. urno sam izaao iz auta i
priao gospoi McEvitt, pretvarajui se da dijelim reklamni
materijal.
"Dobro jutro gospoo. Kako imate lijepu kerku. Podsjea me
na moju ker u Hrvatskoj", rekao sam kako bih opravdao svoj
razgovor. "Izuzetno je slatka. Kako se zove?"
"Oh, hvala vam. Zove se Fiona. Ima est godina." Mala Fiona je
zbunjeno gledala u stranca svojim tamnim oicama. Bila je jo

176

premlada da bih je prepoznao sa slike koju sam vidio u njihovoj


dnevnoj sobi dok sam bio kod Theodore. Pruio sam joj kaiprst
koji je ona prihvatila lijevom ruicom. Gledao sam je sjetno,
znajui kakvu budunost mogu oekivati njeni potomci ako
ovjeanstvo nastavi ivjeti na tako bezuman i rasipan nain kao
do sada.
"Neto ste zamiljeni gospodine."
"Fiona me podsjea na moju ker koju nisam vidio ve est
mjeseci. Ona ima sedam godina."
"Oh, ao mi je zbog toga, ali sada moramo ii. Dovienja!"
"Dovienja!"
Ovo je bilo vie nego dovoljno. Sjedio sam u autu neko vrijeme,
tupo gledajui ispred sebe i s gnuanjem razmiljao o degradaciji
ljudske vrste. Da nisu tako poudni i pohlepni, ljudi bi mogli
ivjeti u harmoniji s prirodom i biti sretni kao Leprechauni. Ali,
budui da su bezboni, povodljivi i ive u iluziji o svom pravom
identitetu, ve mi je odavno bilo jasno kuda to vodi. Na meni
sada preostaje da svojom knjigom motiviram neke iskrene due i
preusmjerim ih na put vjene duhovnosti. Upravo je nedostatak
duhovnog znanja uzroni korijen svih problema koje proivljava
ovjeanstvo. Te veeri sam samo smogao snage da dovrim
svoje duhovne obaveze i kupim si biljenicu u koju u poeti
zapisivati svoje poune dogodovtine.
Vremenska prognoza za utorak bila je ohrabrujua. S obzirom
da sam se uzdravao prodajom komercijalnih uljanih slika od
vrata do vrata, bilo mi je svejedno gdje u raditi u utorak
poslijepodne. Ve oko 13 h sam se dovezao u park Svete Ane,
divno izletite koje e za manje od pedeset godina izgledati kao
pustara iz koje e strati tek pokoje stablo golih grana. Odabrao
sam klupu pod jednim drvetom tamnocrvenih listova, izvadio
pisaljku i razmislio odakle poeti.
"Kasno poslijepodne bilo je toplo i suho, ali je mirisna zemlja
jo uvijek bila prilino vlana od obilne kie koja je padala dva
dana ranije"
KRAJ

177

178

179

180

181

182

183

184

Prijevod pjesme The war is not over


U ovom prijevodu pjesme dat je naglasak na znaenje izvornog
teksta pjesme, radije nego li na rimovanje.
Rat nije gotov
Oko za oko, zub za zub;
to je bio zakon po kojemu sam nekada ivio.
U nemogunosti da shvatim apsolutnu istinu,
jedino sam mogao oajniki zaplakati.
Osveta za neiju lou misao,
i okrvavljeni ma za kriminal.
Mnoge bitke su bile voene
i mnoga tijela izgubljena vremenom.
[Bio sam] preplavljen iluzijom i hranjen ponosom;
nije bilo puno toga za dobiti, ve puno za izgubiti.
Izabrao sam samog vraga da bude moj vodi.
On je zgrabio moj vrat i stegao mi omu.
A onda sam jednoga dana kupio udotvornu knjigu
koja mi je rekla da sam igrao grenu igru.
Tada sam ivio svoj ivot kao duh;
i to je bila moja greka; nikoga nisam mogao okriviti.
Knjiga koju je izgovorio Krina u davna vremena
ponudila mi je rjeenja i dala olakanje.
Valovi Njegove milosti su me izbacili na obalu,
spaavajui me od oceana patnje.
Knjiga se zvala Bhagavadgita.
Dotakla mi je srce i dala istu vjeru.
Napisao [preveo] ju je rila Prabhupada koji me je
posramio objelodanjenjem moje ludosti kada sam mislio da sam
tako velik i znaajan.

185

Gospodin Krina mi se obraao sa stranica knjige,


otkrivajui mi najotvoreniju tajnu, poznatu tek nekolicini.
Moi e postati uspjean kao prethodni mudraci,
slijeenjem uputstava koje ti Ja dajem.
Potrai duhovnog uitelja koji moe vidjeti istinu
i striktno slijedi mudrost koju on moe podijeliti s tobom.
Na taj nain e okusiti najbolji i najslai plod,
daleko od jadikovanja i oaja.
Rat nije gotov; tek treba zapoeti.
Mayine snage su zaista mone.
vrsto u srcu zagrli stopala svoga uitelja
i pod njegovim vodstvom, nita nee poi krivo.
Nemoj venuti u alosti. Budi hrabar i bori se!
Isui svoj ma i suoi se s opasnim neprijateljima.
Pridrui se Prabhupadovoj vojsci kao duhovni vitez
i uivaj u mnogim pobjedama koje e vremenom uslijediti.
Za povredu, oprost; a za mrnju, ljubav,
postala je nova vodilja po kojoj sada ivim.
To je zakon koji dolazi odozgo;
tako, vie prima kada vie daje.

186

Pogovor
Autor nesvakidanje knjige "Poruka iz budunosti", Vladimir Pavi
Vriabha, poklonik tradicije i mudrosti drevnih Veda, skokom u
budunost i ponesenim obeshrabrujuim vizijama, nastoji upozoriti
ovjeanstvo na opasnosti koje je ovjek prouzrokovao
neprosvijeenim odnosom prema vlastitoj vrsti, ali i prema
pripadnicima svih ostalih vrsta sa kojima dijeli prostor, posveen
im da u karmikom proputovanju shvate smisao i jedini mogui
nain svog iskupljenja i definitivnog naputanja traginog toka
samsare, uzrono-posljedinog kruga raanja i smrti.
Vriabha dolazi iz Lobhadomhana, svijeta pohlepe, u idealni
ambijent Seandomhana, svijeta sree, u kom obitavaju
Leprechauni, dobroudna napredna bia iz svijeta etvrte
dimenzije, nevidljivi obinim smrtnicima. Tim kontrastom autor
akcentira mogunost svijeta prije, i poslije ovog ljudskog,
ispunjenog sveopim grijehom. Susret sa Leprechaunima, i sa
biem budunosti, krhkom i hrabrom Theodorom, djevojicom
velikog srca, odnosno, sjenom jedne due na putu svoga konanog
iskupljenja, prilika je za spoznaju mogueg iskupljenja svih palih
dua, pod uvjetom da se napravi taj mali, ali odvani i sudbonosni
korak na stazama koji osvjetljava ova lijepa knjiga. Hvala Vriabhi
za veliku ljubav prema ivotu dostojnim ovjeka, humanog
sljedbenika pravde, samosvijesti i istine.
mr. sci. Marjan Hajnal, publicist, kulturolog, humanist

187

Samo u prolazu
Kratki opis:
Ovo nije obina knjiga. Zbirka
pjesama 'Samo u prolazu' moe
posluiti kao vodi kroz labirint koji vodi
do jedne drevne, gotovo zaboravljene
civilizacije koja je kroz tisuljea
ovjeanstvu nudila savrenstva i ideale
za
kojima
ovjek
dananjice
svakodnevno udi. Da biste uspjeli doi
u kontakt sa jednim sasvim drugaijim
svijetom, neophodno je da tijekom
itanja ove poezije stavite na stranu sve
svoje predrasude, sumnje i vrsto
ukorijenjena uvjerenja i u svojim mislima krenete na put u jednu
sasvim drugaiju realnost; onu koja se beskonano rasprostire
izvan domaaja ljudskih osjetila - prostranstvo iznad svjetovne
metafizike, parapsihologije i mistike. Ono to je zajedniko skoro
svim pjesmama ove zbirke, snana je duhovna poruka koja prenosi
mudrost starih vremena; poruka koja ima za cilj trgnuti itatelja iz
vrtloga svakodnevnog ivota i inspirirati ga da krene pustolovnim
putem u potragu za svojim vlastitim jastvom, biem koje vjeno
postoji iza iluzornog ogledala zvanog materijalni svijet. V. Pavi je
postavio svoju poeziju na temelje poezije starih majstora pera,
velikih svetaca i filozofa drevne Indije, koji su gotovo nepoznati
irokim italakim krugovima na Zapadu. Gotovo svaka od 45
pjesama ima objanjenje autora - pisca, svjetskog putnika i
duhovnog misionara. Ovo je knjiga koja moe temeljito promijeniti
va ivot. [45 ilustracija u boji].
Cijena: (Hrvatska, 60 Kn) (BIH, 15 Km)
Format: 20.5x13.5 cm
ISBN: 978-953-6643-44-8
Broj stranica:328
Uvez: meki
Godina izdanja: 2007

188

Na putu do istine
Kratki opis:
Ova knjiga daje detaljne odgovore na
52 (uglavnom) provokativna pitanja o
Hare Krina pokretu koji je u drutvu
dananjice nerijetko zaogrnut velom
predrasuda. Neke od tema su: razlika
izmeu duhovnosti i religije, sekte,
ispiranje mozga, vegetarijanstvo, bunt
protiv ustrojstva moderne civilizacije, itd.
Neko bogata duhovna tradicija i kultura
kolijevka drevnih civilizacija i istinske
mudrosti, temeljena na vedskoj literaturi
zapisanoj prije vie od 5000 godina danas je krivo shvaena u
mnogim drutvenim krugovima. Budui da duhovno naslijee
drevnih Veda svojom filozofijom baca u sjenu ideale i doktrine
vodeih svjetskih religija ono se zbog toga esto nalazi na meti
javnih glasila i zavidnih ljudi. [14 crno-bijelih ilustracija]
Cijena: (Hrvatska, 40 Kn) (BIH, 10 Km)
Format:A5
ISBN: 978-953-6643-45-5
Broj stranica:150
Uvez: meki
Godina izdanja:2009

***
Prethodne dvije knjige Vladimira Pavia, moete nabaviti potom.
Na prikazanu cijenu bit e dodan troak potarine. E-mail adresa
za narudbu: vpd108@gmail.com

189

O Autoru
Vladimir Pavi se rodio 1965. godine u Slavonskoj Poegi.
Nezadovoljan tijekom drutvenih dogaaja, hedonizmom i
nepravdom, ve u svojoj 17toj godini u potrazi za smislom ivota
poeo je itati svjetske klasike knjievnosti i filozofije. Nakon
odsluenog vojnog roka 1983. godine, zapoinje studiranje
strojarstva. U vrijeme svojih studentskih dana, krajem 1987.
godine doao je u kontakt s Vainava monasima, lanovima
ISKCON-a i oduevio se drevnom vedskom (vainavskom)
filozofijom koju je predstavio A.C. Bhaktivedanta Swami
Prabhupada u svojim knjigama i uenjima.
Od 1993. godine ivio je u vedskoj, Velikoj Britaniji, Austriji,
Belgiji i Republici Irskoj. U lipnju 2007. godine vratio se u Hrvatsku
i posvetio misionarskim aktivnostima. Trenutno putuje uglavnom
po Hrvatskoj, BIH i Srbiji i s drugim ljudima dijeli svoja saznanja i
duhovna iskustva odravanjem veeri vainavske poezije, javnim
lekcijama, nastupima na radiju i televiziji, itd. Od 1991. godine, pa
sve do svog povratka na Balkan, Vladimir je pet puta posjeivao
Indiju i stekao vrijedna duhova iskustva druei se sa svetim
osobama na mjestima hodoaa. Za vrijeme svoje prve duhovne
inicijacije u Stockholmu 1989. godine, dobio je duhovno ime
Vriabha das. Ako ga elite kontaktirati, njegova e-mail adresa je
vpd108@gmail.com

You might also like