Ephraim Kishon

Deva kroz
uicu igle
S engleskoga preveo
OMER LAKOMICA

Pasha je blagdan kojim se slavi na izlazak iz Egipta gdje smo bili

roblje i rtve faraonove reakcionarne politike u resoru radnih odnosa. Te
nezaboravne noi nai su preci pobjegli iz zemlje gdje su bili potlaeni, te
su u krugu lutali pustinjom ne bi li se prvikli na osjeaj slobode. Taj proces
potrajao je tada etrdeset godina, ali se nama katkad ini da i dan-danas
traje.

I MOJSIJE REE GOLDSTEINU

im je no svojim plastom poklopila sve ivo, u taboru je opet
zavladala strepnja. Mojsija nije bilo ve tjednima, izbivao je gore na Brdu,
a o njemu ni glasa. U malim skupinama tu i tamo stajali su idovi i
muklim grlenim apatom debatirali o nizu nedaa to ih zadesie na dugom
putu iz Egipta.
iban suhim pustinjskim vjetrom, sinajski se pijesak vrtloio kao u
nekom zlokobnom, pomamnom kolu. Nemir je obuzeo i stoku to je
istezala svoja putila i prestraeno rikala u pustoj divljini. No je bila crna
ali zvjezdana i okrutna. Oko tabora kruili akali, smijeh im bio slian
ljudskom, kao od neke slutnje. A Brdo bilo zlokobno nijemo.
U jednom od relativno vrih atora, utke je sjedila skupina ljudi
omotanih arenim gunjevima. Mukarcima se oi krijesile u polumraku,
dah im ritmiki itao u grlu, a u kutu su ene masnim krpama brisale
oznojena i zaplaena lica.
John dijeli rekao je bradati dugajlija i buno srknuo iz roga.
Izvolite presjei, doktore Salomone.
Doktor Salomon presijee pil, a zdepasti, masnokosi John pone
dijeliti. Igrali su poker jo od rana popodneva i Johnova je kona kesa ve
bila nabubrila od blijedoutih grumena zlata.
Danas je naem prijatelju pala sjekira u med progunao je
Pinky Goldstein, sirov divljak raupane kose to se mekoljio na mjestu.
Ba nas je orobio.
Ma daj prosvjedovala je Johnova ena Vilma. A to mogu
kupiti s tim? Prepelice i manu, pa opet manu i prepelice. Sve ekam da i
meni izbiju krila pa da poletim. Ni krastavca, ni rajice, ni malo luka ili
enjaka ne moe dobiti za sve izraelsko zlato.

 I ja u te izvesti iz Egipta u zemlju kojom tee med i mlijeko ...

Pinky Goldstein ponovi valjda ve po stoti put imitirajui Mojsijev spor i
nesiguran govor. Ti prokleti cionisti!
Kad se samo sjetim onih teleih polovica koje mi je slao urjak iz
junog Goena uzdahnuo je dr Salomon akajui krupne ute zube.
Svake godine tovio je za nas tele dok nije doao onaj ludi egipatski kapetan
i spalio selo a njih posjekao i raetvorio. Kakvi nicli! To je bio ivot!
Zavladao je muk. Po taboru su psi prijetei reali. S kamenih lojanica
kapao je i cvrao loj.
Sve u svemu, mislim da smo bili obini idioti to smo se zaglavili
ovdje. Sve se vrijeme pitam to ja, Pinky Goldstein, egipatski asimilant
izraelske vjere, radim ovdje u pustinji? to mi je falilo u Goenu? to mi je
ovo trebalo?
Zato to si naivina, Pinky, eto to
prasnula je Gloria, koja je mazala obrve masnom crvenom kredom.
Koliko sam ti puta govorila: Pinky, ti si intelektualac. Nadglednici
imaju povjerenja u tebe jer ne spada medu ljam, pustit e te na tom
mjestu do smrti jer si im neophodan! Ali ne, on zapeo za Kanaan!
Ali, draga prosvjedovao je Goldstein ti to postavlja tako
kao da sam ja htio da odemo. A koliko sam puta Mojsiju javno rekao:
Molim te, ne davi nas, pusti nas da sluimo Egipanima. Ali je na kraju
situacija postala nesnosna i ti to zna. Uostalom, zar nije faraon naredio da
se nai prvoroenci pokolju?
Ne budi smijean! Svi smo znali da od te naredbe nee biti nita.
Ma nemoj! A nisu li Nilom plivala tijela idovske djece?
Ali ne u naem kraju. I ta je sramota poela tek kad se Mojsije
popeo faraonu navrh glave. Dotle nije nikome od nas ni vlas pala s glave.
Igrai su ispustili karte i uzvili upavim obrvama.
Istina, u Goenu se moralo raditi primijetio je John ali je
na rad bar, bio priznat. Nije bilo kao ovdje gdje hrana dedi s neba. I
kad bih predao propisanu kvotu opeka, ne bi me jako tukli.
Ali te ona zvijer jednom tako izbievala da ti je dua ve bila na
jeziku.
Ne pretjeruj! Uope nije bilo tako strano. A to je on uinio zato
to sam spomenuo ime faraonovo. Napokon, imao je pravo! Mora li ovjek
spominjati ime faraonovo? Ne mora! Onda se znao red.

 Faraon je bio strog ali pravedan sloio se Pinky. Ako si

muki radio i drao jeziinu za zubima ,nadglednici te nisu dirali.
Meu nama reeno iscerio se masnokosi John zar faraon
nije imao pravo to nas nije htio pustiti? Znao je on to se krije iza sve te
cionistike propagande! Dali smo se uhvatiti kao muhe na lijepak pa sad
tako i crkavamo u ovoj pustinji.
Vjetar je podigao atorsko krilo i unio oblak vrela pustinjskog
pijeska. Dr Salomon baci rog iz kojeg je pio u kut i gadljivo pljune.
Vrag odnio te mlake splaine od vode .. zabrundao je. U
Goenu ti nisu trebale arolije da bi voda potekla. I dala se piti. Uh, kad se
samo sjetim svoje ukusno namjetene dvosobne spilje koju sam ondje
ostavio...
Uostalom dobacila je Gloria etkajui kosu ima ve ne
znam koliko tjedana da nije bilo nikakvih uda.
S ruba tabora vjetar je donio graktanje leinara. Vilma ukljui kaveno
kuhalo.
Najgore je to nastavio je dr Salomon to Mojsije slua Jitra,
svoga tasta goja, a ne nae idovske strunjake, i uvodi kastinski sistem s
pukovnicima i kapetanima. Volio bih znati kako misli balansirati budet
ako zabranjuje kamate. I tko e biti tako lud da ide u neke investicije ako
svake sedme godine mora osloboditi robove?
Kau da Aron kani uvesti namet u zlatu u skoroj budunosti
apnuo je Pinky. To bi zbilja prevrilo mjeru. Da mi je znati je li Mojsije
to postigao na Brdu?
Ostali su samo slegnuli ramenima. John je snano protrljao oi koje
su ga pekle.
Daj nadi Radio-Kairo rekao je. uo sam da bismo se moda
mogli vratiti. Da se razumijemo, nita konkretnog. Navodno faraon ne
odustaje od rtvovanja prvoroenaca, ali nam inae obeava human
postupak ... Naravno, mogli bismo mu predati Mojsija... Bila bi nam
osigurana radna mjesta... hrane koliko nas volja...
Ljudi su skupili glave. atorsko je krilo lepralo na vjetru.
A upravo u tom trenu Jahve je predao Mojsiju kamene ploe.

Prema pouzdanoj statistici, najstraniji su ratovi oni to izbijaju iz

vjerskih razloga, zato to ovjek blinjemu svome moe sve oprostiti ali ne
i to da se svome Tvorcu moli na svoj nain. Kako u naoj zemlji nema
rivalstva s nekom drugom vjerom, to se rat vodi en famille, izmeu onih to
se doslovno dre Mojsijevih propisa, onako kako su ubiljeeni u zapisnike
sinajskog sastanka, i amerikog reformistikog pokreta koji uzima u obzir
da je u meuvremenu svijet dobio friidere, Karla Marxa i mlijeko u
tetrapaku, a da i ne govorimo o instant-rastavi u Meksiku.

MA KOME TO FUJ?
Jedne od ovih olujnih noi, jo strano uzbuen grubim napadom na
idovski reformizam u Knessetu, pala mi je na um ideja da upitam za
miljenje jednu od glavnih linosti upletenih u tu aferu. Naravno, znao sam
da, s obzirom na delikatnu temu, razgovor nee biti lak, ali me strano
zanimalo kakvo je oficijelno miljenje te meritorne osobe o kulturkampfu,
kojem oito ne moemo izbjei.
Ja: Po Tvome miljenju, koja je osnovna razlika izmeu dvije glavne
struje u idovstvu?
Gospod (kao da vrda): Na alost, u zadnje vrijeme bio sam
zaokupljen problemom posve druge naravi. Naime, u prostoru sila tee
slabi, svemir mi se iri, pojavila se opasnost da jednog dana beskraj
nestane, a onda bih morao poeti sve iznova. Koliko ste vi daleko od
sunca?
Ja: U idovskim ili arapskim ciframa?
Gospod (nestrpljivo): Arapskim, naravno.
Ja: 153,000.000 kilometara.
Gospod: Znai, za nepunu milijardu godina bit ete vie od dvjesta
milijuna kilometara daleko od njega, a tko zna to se onda moe dogoditi?
(Vanim tonom): Molim, imajte na umu da je Zemlja samo manji planet u
sunevu sistemu, a u svakoj galaksiji ima na milijune sunevih sistema.
Ja: Rabin jeruzalemske etvrti Sanhedria, kad je posluao jednu
reformistiku slubu, rekao je: Fuj! i dvaput pljunuo!
Gospod: Galaksija s milijardama nebeskih tijela imam najmanje
nekoliko milijuna, stoga morate shvatiti da mi valja misliti ne samo na toga
vaega potovanoga rabina nego i na sve ostale probleme.

Njegove stavove treba provjeriti bez posrednika

Odlini, uglaeni i diljem svijeta uveni Gospod odgovoran je za
stvaranje svemira milijarde godina prije Krista. Onda je 3000. godine prije
Krista modelirao, zavrtio i nastanio Zemlju, sve za ciglih est dana, i otada
se brine o njenim potrebama s nemalim uspjehom. Razgovor se vodio na
govornom hebrejskom, obogaenom tu i tamo po kojim maarskim
izrazom.
Ja: Gospode, mi smatramo da si Ti, vie od ikoga drugoga,
zainteresiran za strogo potovanje Zapovijedi.
Gospod (kategoriki): Molio bih vas da ne pokuavate provjeravati
moje stavove preko posrednika.
Ja: Jesi li Ti ortodoksan?
Gospod (kao da se koleba): Nisam. Najprije sam osjeao neki afinitet
prema njihovim idejama, ali mi je danas toga puna kapa. (Otro) Vi tamo
dolje puni ste obzira prema svakoj funkciji, prema svakom bijednom
politikantu, a prema meni nikada. Moja je situacija ovdje jednostavno
neodriva. S jedne strane, hvale me zbog gigantskog djela koje sam
stvorio, zbog nadljudskih zakona po kojima priroda funkcionira kao
podmazana, a koji daleko nadilaze ovjekovo shvaanje. S druge strane,
htjeli bi da svakog jutra sluam istu priu i one iste bizantske hvale kojima
me obasipaju kao da sam kakav estradni umjetnik kojem nikad nije dosta
aplauza. (Citira iz dokumenta) Veliki kralju, Heroju nad herojima,
Vladaoe generacija, Otkrivau tajni, Ti koga sve ivo slavi, ivototvore,
Ti koji pamti zaboravljene, Ti ije oi sve vide, Sveti i Strani, u Paraboli i
u Strahu, i tako se navija satima i satima, da ti se smui. Ma daj!
U krajnjoj liniji ne vrijedi
Ja: Gospode, oni Te hvale jer Te duboko potuju.
Gospod: Oprosti, molim te, ali to je poruga mojoj inteligenciji! Zar
Tvorcu svijeta treba takva prozirna laska? Pa takve stvari ne biste se
usudili servirati ni kompjuteru telavivske opine! (Mirnijim tonom) Vjeruj
mi, mladiu moj, vrijeme je da me malo pustite na miru. Malo promjene
ovdje, malo kresanja ondje, i od toga nikoga nee boljeti glava. Inae vam

to u krajnjoj liniji ne vrijedi. (Dosjetljivo) Reci de, kako moete nakon

Goldina zlatnog doba i dalje inzistirati da se mukarci i ene ne smiju
moliti zajedno? Nadalje, uope ne pamtim da sam ita rekao o nekom
pokrivanju glave, a zacijelo nisam aludirao na nekakva srednjovjekovna
poljska krzna. (Zbunjeno) Pa jesam li ja od vas traio da ljeti po pasjoj
vruini hodate u kaftanima? Jesam li vam ja neprijatelj? Pa vi jednostavno
odbijate mlade od mene.
Ja: To je tradicija, Gospode. Tvoja tradicija.
Gospod: A ne, neete se za sve i svata pozivati na mene! (Otro)
Evo, ve neko vrijeme putujete na Mjesec, a tako ste bezobrazni da tvrdite
kako sam ja, uje li me, ja zabranio javni prijevoz subotom! Ja kojem
svaki potez odie logikom! Ili uzmi, na primjer, va svadbeni obred koji se
jednako obavlja na aramejskom, na jeziku koji ak ni ja ne razumijem.
(Obuzdava se) Dobro, ne bih htio da me krivo razumije. Ja nemam nita
protiv ortodoksnih, sve dok me ne sile da mislim kao oni, ali, pitam ja tebe,
zato moraju rei: Fuj! svaki put kad u svojim molitvama ili inae
spominju Neidove? Kako se to pljuvanje slae sa injenicom da sam ja
zaduen ne samo za njih nego i za cijeli svemir, ukljuujui i oboavaoce
zvijezda i zodijaka na Marsu? Je li onda cijeli svemir fuj? Jesmo li zato
stvorili Dravu?
Obzira se mora imati
Ja: Jesi li Ti bezvjerac, Gospode?
Gospod (kategoriki): To nipoto! Molim, ovo neka ti bude jasno!
(Polako) Ja jednostavno nastojim ouvati svoj status medu ljudima od
makinacija fanatikih stranaka. Od mene oekuju da najozbiljnije traim
strogo potovanje svih 613 zapovijedi, kao da se otada nita novo nije
dogodilo! Ma potrudite se bar jednom da na stvari gledate s moga
stajalita, za ime Boje...
Ja: Gospode, jesi li Ti pristaa reformistikog pokreta?
Gospod (oprezno): Kako sada stvari stoje, jo se ne bih izjanjavao.
Recimo da simpatiziram s tim pokretom. Glavno je da sam idov.
Ja: Sa svim dunim potovanjem, ime to dokazuje?
Gospod (zaueno): Ima pravo. Nitko jo nije dao pravu definiciju
idovskoga Boga. (Zamiljeno) Ja sam idov zato to sam idov. (Toplo)
Vidi, ja vas sve volim, ja sam pun dobre volje, ali vi morate imati obzira.

Molim vas, nemojte me odbijati od religije. Omoguite mi da obavljam

svoju funkciju i za idue generacije.
Ja: Hvala Ti, Gospode. Mogu li naim itaocima rei da nas Ti i dalje
smatra svojim izabranim narodom?
Gospod (srdano): Svakako. Volim vas vie od drugih naroda.
Ja: Zato?
Gospod: Tako ste mi smijeni.

Kako sam ve rekao, mi smo vrsto vezani za tradiciju, odnosno, da

bolje kaem, tradicija nas dri u stisku elinom akom. Uzmimo, na
primjer, onu najviu zapovijed iz Knjige nad knjigama kojom nam se
nalae da svake sedme godine ne obraujemo zemlju. I to da se radi?
Pustimo li zemlju da se odmara, skapat emo od gladi. Budemo lije
obraivali, naljutit emo Svemoguega. Nagodimo se, dakle, za ime Boje!

SUBOTNJA GODINA
Visoke sfere blistaju preistim svjetlom i Uzvieno mjesto zrai
sjajem. Svemirom vlada dostojanstvena tiina. Ondje sjedi Gospod, u
blaenom spokojstvu, kao i uvijek kad se Djelo posluno obavlja u skladu s
Njegovim eljama. A onda, audijenciju trai jedan od nebeskih
funkcionara, neki nervozan sitan zloduh rijetke kozje bradice.
Gospodaru svjetova poinje vanim tonom imamo opet
problema s Izraelom.
Gospod mu rezignirano mahne.
Znam, one argentinske mesne konzerve koje nisu koer...
Eh, da je samo to uzdie funkcionar hipokritski. Vladaru
svjetova! Oni obrauju zemlju u kibucima vjerskih stranaka.
Nije vano kae Gospod nee im koditi.
Svita prilazi blie.
Oh, Kralju ape funkcionar. Ovo je subotnja godina,
sedma godina, Gospodaru svjetova, kad se zemlja mora odmarati kako bi
Tvoja volja bila ispunjena.
Gospod zatvara oi, razmilja. Svjetlo se muti, Rije stostrukom
jekom odzvanja Prostorom.
Tako, dakle! Znai, oni obraduju zemlju koju sam im ja dao,
obrauju je na subotnju godinu iako sam ja to zabranio! to mi to opet
izvode?! Gdje je Fried?
Frka i strka. Teklii lete na sve strane, trae predstavnika Nebeske
religijske fronte, Adelberta Frieda, svojedobno iz Bratislave. Prostorom
sijevaju munje.
Adelbert Fried stie trkom, za njim se vijori molitveni al.
Zato obraujete svoja polja za sedme godine? grmi Gospod.
Odgovori!

Adelbert Fried smanjuje se za oko polovicu svoje mjere. Smeteno

premee po rukama jarmulku.
Gospodaru nebeskih vojski kae mi ne obraujemo svoju
zemlju. Mi ne raspolaemo nikakvom zemljom u Izraelu.
Kakve su to gluposti! Stoje s vaom zemljom?
Rabinat ju je ustupio jednom Arapinu. Ustupili su cijelu zemlju. U
Izraelu trenutno nema ni komadia zemlje u idovskim rukama, i zato,
vidi, ne mogu ni obraivati svoju zemlju.
Gospod se opasno mrti.
Ustupili jednom Arapinu? Cijeli Izrael? Gdje mi je pravni
savjetnik?
Dr Benjamin ve dolijee pred prijestolje.
Gospodaru svjetova! Situacija je ovakva objanjava.
Ministarstvo vjere, sa sudski ovjerenim pismenim ovlatenjem
Ministarstva poljoprivrede, ustupilo je u vlasnitvo, na godinu dana. svu
zemlju u Izraelu jednom Arapinu. Ugovor je potpisan u Jeruzalemu pred
predstavnicima vlade i Rabinata, na dan Av Yud Zayina.
A kad je to?
Otprilike sredinom kolovoza. Gospodovo elo brazdi se dubokim
borama.
I tako su oni nali da ustupe zemlju ba nastupom subotnje
godine, je li, i tono na godinu dana? Ustupili cijeli Izrael jednom Arapinu?
udna koincidencija...
Ugovor je propisno uglavljen potpisima i peatima i pohranjen u
sefu jedne banke nastavlja dr Benjamin. Pravno tu nema ni
najmanjeg propusta.
Jesu li zatrubili u rog ovnujski? pita Gospod.
Naravno kae Adelbert Fried naravno. Gospod jo nije
uvjeren. Svita se zgurila, cvili,
olujni vjetar kovitla oblake.
To mi se nimalo ne svia. Odredio sam da zemlja mora poivati
svake sedme godine, i da mora poivati i ratar. Nikad nisam rekao da ta
odredba ne vrijedi za ustupljenu zemlju.
Oprosti, Svevinji Gospodine odgovori Adelbert Fried padajui
niice udari me, ako hoe, ali to ja pamtim bolje nego Ti. To si Ti
izrijekom odredio.

 Zar ja! Daj zapise!

Mojsije! Mojsije! zapovjedniki glas zvoni Svemirom i eto
Mojsija gdje se konano pojavljuje iz nebeskih sfera. U rukama nosi pet
knjiga zapisa.
Proitaj mi bitne stavke, sinko!
Moja trea knjiga, dvadeset peto poglavlje govori Mojsije.
Govori Izraelcima i kai im: 'Kad uete u zemlju koju vam dajem, neka ta
zemlja odrava Jahvin subotnji poinak.'
Vidi? kae Gospod. to sam rekao?
est godina zasijavaj svoju njivu, est godina svoj vinograd
obrezuj i beri njegov plod.
Vidi, Kralju kraljeva primjeuje Adelbert Fried. Svoju
njivu\ Zato se odredba ne odnosi na tuu njivu.
Gospod je ljut.
Ja onda nisam nita rekao o nekoj svojoj njivi.
Gospodaru svjetova ne daje se Fried ovaj je tekst odobrilo
ak i rabinsko Veliko vijee Agudat Izraela.
Gospod die pogled.
Jesu li zatrubili u rog ovnujski?
Naravno.
Hm...
Iz svite se die uzdah olakanja. Gospod, blagoslovljeno Mu budi
Ime, kao da se miri s aranmanom. Napetost poputa, Svjetlost se iri
Svemirom. Ah ne! Gospodu se lice smrkava, mrti se u gnjevu.
Priajte to vas volja pada glas po nazonima ah me neete
tek tako predriblati. Tu ste mi neto smukali, samo jo ne znam to.
Gospode ape Adelbert Fried Gospode ...
Ku! I tako, kae, Ministarstvo vjere dobilo ovlatenje od
Ministarstva poljoprivrede?
Napismeno, Gospode, napismeno.
Dobro, neka je i tako, ah otkuda ministarstvu takve ovlasti? Da
moju zemlju ustupi jednom Arapinu? Moj Izrael? A za koliko su ga
ustupili?
Za pedeset funti ape Adelbert Fried oborenih oiju.
Naime, toliko je zapravo dobio Arapin.

 To mi sve gore smrdi. Ma je li ikad itko uo tako neto? Da mi

nekakvo profano i debilno Ministarstvo poljoprivrede tek tako baca zemlju
koju sam zauvijek dao Abrahamovu plemenu...
ak su i zatrubili u ovnujski rog aptom se vadi Adelbert
Fried, ali mu vie nita ne pomae. Zvonom mjedena zvona odzvanja Glas,
Svemirom puca grom, odozdo odjekuju trublje Nebeskih visina.
Gospod ustaje.
Odluio sam kae Sud. Ulaem formalni prigovor.

Tipina je osobina idova da ele spasiti ovjeanstvo, pa ako treba,

i protiv njegove volje. Jedan od najistaknutijih predstavnika toga stava jest
stari dobri Karl Marx koji je izmislio besklasno drutvo, jednakost i
proizvodnju bez eksploatacije. to se toga tie, sve to je u tom pogledu
ovjeanstvo postiglo, to je ono nekoliko kibuca u Gornjoj Galileji.

BIJESNI STARAC
Na putu u Haifu, svratio sam u jedan snack-bar na zalogaj-dva i
ondje mi pogled pade na starca idova u kaki-orcu, lica zarasla u
ogromnu i upavu bradu. Sjedio je za stolom i jeo salatu s jogurtom.
Njegovo mi se iroko lice uini odnekud poznato, tko zna zato.
Priao sam mu.
Oprostite, nismo li se ve negdje vidjeli?
Lako mogue, ja sam na svakom ideolokom seminaru stari mi
idov odgovori. Zovem se Marx, Karl Marx.
Boe mili, niste valjda onaj osniva marksizma?
Starcu se lice ozari.
Jesam. Porumenio je od sree. Mislio sam da me svijet ve
zaboravio.
Zaboravio? uskliknem. Proleteri svih zemalja ujedinite
se?
to, molim?
Pa ovaj... proleteri... svih zemalja...
Ah, da! Starac nabra elo, napreui se da se sjeti. Da, da,
bilo je neega u tom smislu, zar ne? I dobro je palilo kod masa, ha? Ah,
davno je to bilo. Izvolite sjesti.
Sjeo sam kraj Marxa. Nekada sam ga u svom starom kraju bio
temeljito prouio. Bio sam napose dobar u ciklusima ekonomske krize i
u trulosti kapitalizma. Bilo je lijepo upoznati ga osobno. Iako je, ruku na
srce, djelovao prilino staraki najmanje 150 godina, alostan prizor.
Pokuao sam mu malo podii moral.
Znate, prolog tjedna vidio sam vam sliku u TV dnevniku.
Da, rekli su mi. U Albaniji, je li?
Da. Na prvomajskoj paradi. Cijela je Albanija nosila vae i
Enverove slike.

 Ah, Enver je bio dobar deko. Starac je natanko srkao jogurt i

mljaskao ustima. Imam njegovu sliku s posvetom.
asni je starac paljivo razmotao minijaturni portret nasmijeenoga
Envera i pruio mi ga da ga vidim. U jednom kutu slike albanski je lider
ukoso narkao posvetu: Tse meine rebbe un groissen Lehrer, haver Karl
Marx, mit groiss Achting, Enver.
teta to ne znam albanski uzdahnu Karl Marx i vrati sliku u
dep. Oni su u redu. Oni uda izvode. Ali drugi...
Hoete rei Rusi?
Nemojte mi ih ni spominjati! Kakve sam nade polagao u njih!
Predvodnici svjetske revolucije, ili kako su ve nazivali sami sebe. A
danas im je partijska linija ista kao u Jenkija. Jo malo pa nee biti nikakve
razlike meu njima.
Ali, Uitelju prigovorio sam sami ste u svom Manifestu
napisali da treba teiti drutvu u kojem nee biti meunacionalnih
razmirica.
Ja? Starac usrknu zrak kroza zube. Zar sam to ja napisao?
Da-da. Rekli ste da je to krajnji cilj.
Ah, krajnji cilj! A zar ne vidite da su oni tek na poetku? Kao
prvo, treba ognjem i maem unititi kapitalizam.
A to je s miroljubivom koegzistencijom?
Trt! Nikad nisam nita napisao o nekoj koegzistenciji. To je
izmiljotina onih varalica iz Kremlja. to bi oni htjeli? Unititi kapitalizam
veom proizvodnjom kolor-televizora? Enver je imao pravo: ti nouveaux
riches nemaju ni pojma to je marksizam.
A Institut Marxa i Lenjina u Moskvi?
Podvala! Ondje ue pjesmice o ljepotama Majice Rusije. uo
sam da je jedan student pitao to e na kraju unititi kapitalistiki sistem.
Znate to mu je predava odgovorio? Porez na prihod graana!
Ima neto u tome.
A klasna borba? A diktatura proleteri)ata? Zar su sve to morali
baciti u vodu? Od toga kod njih vie nema ni traga, gospodine moj. Institut
Marxa i Lenjina, ma dajte! Ako ba morate znati, rei u vam da mi je
draa londonska robna kua Marks i Spencer.
Pokuao sam ga smiriti.

 Ne sekirajte se, gospodine Marxu. Nije reeno da se sve to nee

srediti.
Samo jo Albanci to mogu! raspali se starac. Samo oni! Oni
e vas i nauiti to je komunizam, gadovi jedni! Nauit e vas to su muke!
Bez brige, napravit e od vas takve proletere da se neete moi prepoznati!
Malo ih je ali su gute Marxisten alle, bis zum letzten Mann, shvaate li
vi to to znai?
Trebat e im mnogo vremena.
Imaju ga koliko hoe! Samo ekajte! Znao sam ja to radim kad
sam u Dijalektikom materijalizmu napisao: U evoluciji kvantiteta utjee
na ideoloku kvalitetu, a kvaliteta... opet... ugroava... historijsku
kvantitetu. Dodue, ni sad mi nije posve jasno to sam htio rei... A ovaj,
imaju li Albanci atomsku bombu?
Starac zavri svoj skromni obrok i obrisa tanjur komadom kruha pa
ustade.
Moram se vratiti svojim piliima ree. Radim kao najamni
radnik u kokoinjcu kibuca, tamo preko puta. To je sve to mi je ostalo na
ovom svijetu: Albanci i vai kibuci. Divota!

Famozni izraelski kibuci jedini su u povijesti poznati dobrovoljni

poljoprivredni kolektivi. Stvoreni su bez ikakve policije, prijekih sudova i
strijeljanja (zbog koje provokacije je Sovjetski Savez protestirao u vie
navrata).
Na kibuc raspolae zemljom, privrednim objektima i zlatnim
rudnicima vrijednim na milijune funti, ali lan kibuca od toga nikad ne
vidi ni groa jer sve pripada kolektivu. Svi imaju jednaka prava, jedu istu
hranu, ak nose i koulje istog broja. Radio-aparate i televizore ili imaju
svi ili ih nema nitko. Ako samo jedan od njih pode u kino, onda moraju
poi svi.
Kad je u svoje doba Ben-Gurion dao ostavku i povukao se u kibuc
zvan Sde Boker, umalo da nije upropastio kolektiv. Naime, energino je
odbio bilo kakve privilegije. Zato, kad je objavio da se nee drati dijete
koju mu je lijenik propisao, nego e jesti isto to i svi ostali u kibucu,
cijeli je kibuc morao prijei na strogu dijetu bez soli i s malo bjelanevina.
Neto kasnije, morali su pokrenuti teajeve grkog jezika za sve lanove
kibuca, jer na velikan, ljubitelj Platona, nije nipoto htio sam uivati u
plemenitim idejama velikoga filozofa.
Kolektivizam je velianstvena teorija, jedini joj je nedostatak to se
moe i ostvariti, rekao je jednom jedan duhovit ovjek. Kako je imao
pravo! udan je mikrokozam taj kibuc.
Mislim da nee biti zgorega da vam ispriam to mi se dogodilo za
jednog veselog vikenda kad sam, na poziv prijatelja Shimona, posjetio
njegov kibuc kako bih usred velianstvenog spokojstva prirode malo
zaboravio na buku i mete smogom zagaena grada.

IZZY BI SE ENIO
Kad me ugledao, Shimon se rastopio od sree jer se upravo tog dana
selio u novu sobu, mali mu je leao s ospicama 1, ena mu je bila otila da
asistira nekoj kravi koja se skanjivala da se oteli, a on je morao hitno u
blagovaonicu na plenum koji e raspravljati o sluaju ludog Izzyja, ovjeka
koji im je ve nekoliko dana pio krv zahtijevajui da mu se dade etiristo
funti, inae bit e svata.
A to e kibucniku novci? upitao sam Shimona trei uz njega
u blagovaonicu.

 Da si kupi enu odvrati mi seljaki izravno Shimon, inae

blagajnik kibuca. Zatim mi sve u trku ispria svu tu nevjerojatnu priu.
Dakle, kibuc je Ludog Izzyja bio postavio za nabavljaa, pa se on
tako, u tom svojstvu, naao u jednom susjednom selu i ondje se do uiju
zatelebao u mladu Jemenku imenom Hefziba.
to se on preivao Kraus, a Hefziba Habivel, nije ga ni najmanje
smetalo. Stupio je pred bradatog gospodina Habivela i iznio mu svoje
nadasve asne nakane prema njegovoj keri.
Otac je zaproene djevojke odmah toj molbi dao svoju bezrezervnu
podrku, tavie, s obzirom na momkovu nezrelu mladost, zatraio je ker
samo etiristo funti (u gotovu).2
1

Naime, prema naelima kolektivizma, im jedno dijete dobije ospice, sva ostala
djeca slijede njegov primjer.
2
Doseljenici kozobradovii iz Jemena nisu samo dvije tisue godina za naim
vremenom, nego su i krajnje konzervativni. Nema toga boga koji e ih natjerati da se
odreknu kakva drevnog obiaja koji im je koristan. A takav je obiaj i prodaja keriudavaa za fiksnu cijenu.

Izzy se zabezeknuo, ali mu je strpljivi starac objasnio da on, kao

otac, ima pravo na nadoknadu za ono to je investirao u svoju ker, plus
odreene kamate (za rizik kojim je bio izvrgnut ako bi mu kerka umrla ili
pobjegla od kue). Da skratimo stvar, Ludi je Izzy obavijeten da tu
cjenkanja nema i s tim se vratio u kibuc.
Sad, gradskom je ovjeku lako u takvom sluaju. Lijepo uzme
stambeni kredit, ili proda bakin nakit, ili udarniki radi prekovremeno, ili
udari u fu, ili mazne pare iz blagajne.
Ali, to da izvede ovjek iz kibuca? Prodati nema to osim svoje iste
savjesti, koja mu u najboljem sluaju moe donijeti 5060 funti. Zato se
mora obratiti sekretarijatu kibuca da mu da lovu kojom e kupiti enu.
Nakon rasprave od svega nekoliko minuta, sekretarijat je odbio
zahtjev Ludog Izzyja kao nerealan, iz tri razloga: a) ena se ne kupuje za
pare; b) ne ivimo u kameno doba; c) a tko je ikad uo za takvo to?
S druge strane, sekretarijat je odluio stupiti u kontakt s ve
spomenutim Habivelom i objasniti mu po kratkom postupku svu
bezumnost njegova stajalita.
Tako su sekretar kibuca i predsjednica socijalnog odbora posjetili
staroga Jemenca, pa su se nepuna dva dana kasnije vratili i rekli da... pravo

reeno... ako se ovjek zadubi u sr problema... gleda li s Jemeneva

stajalita... mora priznati da zahtjev staroga Habivela nije ba bezvezan
ali je cijena apsolutno pretjerana! (Za etiristo funti dobije kravu muzaru
ili diesel-pumpu, zaboga!)
Nato se Ludi Izzy uasno razgalamio i zatraio da mu se Hefziba
smjesta kupi ili e on, ivotom se kune, napustiti taj skup bijednih krtaca,
preseliti se u susjedno selo gdje e se baviti uzgojem cvijea i zapoeti nov
ivot.
Rukovodioci kibuca pokuali su ga umiriti, rekli su mu neka se malo
strpi, do vraga, pa su sazvali hitan sastanak na koji je sad urio Shimon sa
mnom.
Atmosfera je bila napeta. Mukarci su bili zauzeli poloaje u prvim
redovima, ene su stajale uza zidove i plele debele dempere, a djeca nisu
htjela sii s prozora i otii u krevet. (Hoe da dobije po guzi? Da,
hou da dobijem po guzi!) U zlokobnoj tiini, za govornicu je stupio
sekretar kibuca.
Haverim1 poeo je mi se ovdje nalazimo pred dosad
neuvenim problemom. Izzy trai etiristo funti jer toliko kota njegova
mladenka. Svi znamo da je Izzy stari lan kolektiva i dobar radnik. Zato
predlaem da mu se taj troak odobri donacijom od dvjesta funti i kreditom
od dvjesta funti na dvadeset godina.
Nato je Ludi Izzy skoio na noge.
Meni ne treba nikakva vaa milost, smrdljivci! enidba je
bioloka potreba i zato me tretirajte kao bolesnika. Je li jasno?
Samo as! prekinula ga je predsjednica socijalnog odbora.
Ako je tako, zato se ti ne bi lijeio s nekom curom iz naeg kibuca?
Tako je! Tako je! prihvati zbor pletilja u stranjim redovima.
Sad je Izzy podivljao.
Hou enu izvana! zagrmio je. Neu ni da ujem za ove to
se dijele badava. A neu ni jeftiniju od etiristo funti! Ili tako, ili nikako!
Sekretar je nervozno lupao akom po stolu.
Haverim, haverim ree ovo je emocionalna kriza koju valja
rijeiti nadljudskim rtvama.
1

Drugovi (hebr.)

Zato predlaem da kibuc povea donaciju na dvjesta pedeset funti, a

ostalo da se skupi od dobrovoljnih priloga.
Malo morgen! -graknule su ene. Ni kinte! Neka digne
kredit kod Ememefa!
U tom presudnom trenutku je blagajnik Shimon zatraio rije i
postavio jednostavno pitanje: neka uvaeni sekretar kae tono s kojeg bi
konta digao predloenih dvjesta funti?
Sekretar je stao neto mumljati o svakakvim mogunostima... nai e
se naina... nastojmo rijeiti probleme jedan po jedan... i tako dalje.
Moda iz Fonda za razvoj? dobacio je neki dobronamjeran
lan, ali su mu prijedlog doekali urnebesnom drekom.
Ni sluajno! zagrmjela je gomila. Zar zbog takve trice
ugroziti sigurnost nae djece?
Izzyju je nato prekipjelo.
A to je s mojom djecom? raspalio se. Zar ona nemaju
pravo da se rode?
Molim vas, haveriml Sekretar je lupao po stolu. Mora se
nai neki izlaz. Molim... molim te, Izzy, nemoj me krivo shvatiti, moda...
moda bismo mogli uzeti novac iz... iz Fonda za stoku... ne prekidaj me,
Izzy, evo, sluajno ba planiramo da kupimo... jednu... jednu kravu...
Ubojico! odjeknuo je zbor majki. Kako se usuuje! Igra
se sa zdravljem nae djece! Otima im mlijeko iz usta!
Rasprava je zapala u orsokak. Izvan sebe od bijesa, Izzy je ustao i
glasom to je drhtao od uzbuenja zatraio da mu se novac stvori do sutra
u podne, makar za to morali prodati pet-est cura iz kibuca, inae e im se
tako osvetiti da e se svi kajati.
To je Shimonu dalo ideju za moguu soluciju; predloio je da se
utemelji Fond za ene, u koji bi svaki neoenjeni mukarac uplatio po
dvadeset do pedeset funti za svoju buduu nevjestu, ve prema teini ili
nekom drugom kriteriju.
Haverim rekao je sekretar zakljuujui sastanak ta ideja ini
mi se dobra, samo bih molio dotine da svoje nevjeste po mogunosti
odaberu meu djevojkama naega kibuca, a ako ve poto-poto hoe neku
izvana, neka nipoto ne pristanu na takve astronomske cijene.

S tim smo se razili. Nije jo bilo pet kad sam konano legao, a
nepuna dva sata kasnije krenuo sam kombijem kibuca u miroljubivi Tel
Aviv i njegovo velianstveno spokojstvo.

U poetku bijahu benzin i auspuh, a onda bjehu stvoreni motor i

kola, sirena i semafor. Tome se kasnije pridruie parking-sat, prometni
znaci i prometni pajkan, a na kraju je Sotona izbio iz velegradske
kanalizacije i Paklu promijenio ime u parkiralite. Slijedi biblijska
verzija te prie.

VRAJA PROBA I ZA JOBA

Bijae neko u gradu Tel Avivu ovjek po imenu Job Kunstatter. Bio
je to ovjek neporoan i pravedan, bojao se zakona i klonio zla.
I od svog roda imao je sedam sinova i uz njih prie kamionet.
ovjek taj bijae najvrliji meu svojim naratajem, te oprezom
najveim vozae po cestama i autostradama, amo-tamo iae zemljom i po
njoj hodae gore-dolje, a nikad mu se ne dogodi da bi ga prometnik
zaustavio a kamoli mu kaznu naplatio. Sve svoje poreze i namete Job
plaae jo prije roka, dapae, u tome bijae jedini medu svojim
naratajem.
Sad, jednoga dana dou sinovi Opine da stanu pred svoga
Gradonaelnika, a meu njima pristupi i Sotona.
I Gradonaelnik ree Sotoni: Nisi li zapazio slugu moga
Kunstattera? U gradu mu nema ravna, ovjek je to neporoan i pravedan,
boji se zakona i kloni zla!
A Sotona odgovori Gradonaelniku i ree: Nisi li ti ogradu dizao
oko njega za cijeloga ivota? Ali prui jednom ruku i dirni mu u dobra, u
lice e te prokleti.
I tu na licu mjesta Sotona i Gradonaelnik sklopie okladu.
Gradonaelnik ree Sotoni: Pazi, sa svime to ima, radi to ti drago; samo
ruku svoju na nj ne dii. S tim Sotona ode ispred lica Gradonaelnika i
tako vam je sve poelo.
Jednoga jutra ustade Job Kunstatter iz postelje, sie u dvorite i crni
mu mrak pade na oi i noge mu se oduzee. A to bijae zato to je oduvijek
uveer parkirao svoj kamionet u dvoritu, poto mu teko bijae nai
mjesta u prepunim gradskim ulicama. Ali toga jutra ispred dvorinih mu
vrata stajao i prolaz mu prijeio jedan behemot od kamiona. Udari Job u
viku i trubljavinu i sve susjede obie pitajui ih za vlasnika kamiona, ali ga

ne nae nego se ovaj tek u 10.30 pojavi sve nogu pred nogu, a to bijae
Elifaz Parkirac.
ovjee! vapaj se podie od Joba. Ne vidi li ti da ovo vrata su
od dvorita moga?
Ba me boli, tako Jobu voza kamiona. Ja ti ga parkiram gdje mi
se hoe.
I ode on i smjesti ga Jobu na isti nain i sutradan, pa i u etvrtak. A
Job nije nou imao mira ni spokoja, u strahu da e mu ujutro opet biti
kamionetu izlaz zaprijeen, jer je samo njime i zaraivao kruh svoj
nasuni. Ustajao je Job usred gluhe noi i na ulicu silazio da vidi kako
stvari stoje, pa i Elifazu Parkircu za brisae kamiona zadijevao poruke na
kojima stajae: Upozoravam te zadnji put, svinjo jedna, da parkirati
prestane ispred izlaza moga. Nita ne pomae, jer Elifaz bijae mnogo
krupniji od Joba i tijela lojem premazana. Job propade, ivci mu se rasue,
ali u svemu tome ipak ne zgrijei niti bezumno osudi Gradonaelnika. Ode
u policiju i podnese prijavu protiv Elifaza Parkirca.
A u policiji mu rekoe: Tu mi nita ne moemo jer pred ulazom u
tvoje dvorite nema nikakva slubenoga znaka zabrane.
Ako je tako, ree Job, drat u se rijei Prorokovih.
Jer Jeremija bijae rekao: Diite znak! I Job ne zaali ni vremena
ni napora da postigne svoj cilj te pohiti u opinski ured za obiljeavanje
putova, gdje podnese molbu pa se otada na svaku odbijenicu snova vraao
jer se ne dade odvratiti od svoga nauma.
Nije li vlast zato da nama na korist a ne na tetu bude? pitao je Job i
nije imao pokoja sve dok se jednog dana dva inspektora ne dokoturae u
njegovo dvorite i utvrdie da je mjesto oku njihovu zgodno za parkiranje
te mu odobrie molbu, pa ni dvije godine ne minuse a na objema stranama
ulaza digoe se znaci. I na prvome stajae: Ulaz u dvorite. 5 metara, a
na drugome: Kraj zabrane.
I veliko slavlje nastade i sinovi Jobovi priredie gozbu svojim
prijateljima te se jelo i pilo cijelu no, a Kunstatter ustade vrlo rano i izae
u dvorite i crni mu mrak pade na oi jer mu je kamionetu izlaz opet bio
blokiran. Silan se vapaj podie iz Jobova grla i on odjuri ravno k
pozorniku.
Znam, gospodine, znam, umiri ga pajkan. Vidite, ve sam mu
zapisao kaznu.

to je pak znailo da se dotle u pretrpanom gradu toliko namnoilo

kola da graani i nisu imali kamo parkirati doli gdje stignu, makar gutali
gorke pilule kazni.
To se meni isplati, Elifaz Parkirac jednom ree Jobu. Za tih par
ekela bar se ne muim traei mjesto po praini i blatu.
A za njim se i drugi povedoe i stadoe parkirati ispred Jobova
dvorita, izmeu ona dva znaka, a Job dade u najam svoju haljinu, obrije
glavu pa niice pade na zemlju, pokloni se i ree:
Pravedni trpe, a zlikovci uivaju.
Onda se u dvoritu podie oblak praine a iz njega istupi Jobova
ena. I ona ovako prozbori Jobu:
to tu lei u prahu i vapi? Ja u tebi rei to ti je initi. Samo ti
postavi svoj kamionet uveer izmeu onih znakova i vie ti nitko nee oteti
mjesto.
I Job uini kako mu bje reeno, i nakon mnogih mjeseevih mijena
teka jada i nespokojnih noi Jobu se san opet vrati na oi. I on u zoru
ustade vesela srca i sie u dvorite i crni mu mrak pade na oi, jer avaj!
na vjetrobranu kamioneta legla cedulja, a kazna podebela.
Otri Job do pozornika i zapjeni se: to li ti meni kaznu zapuca, o
pajkane?
A pajkan mu pokaza znak.
A to li ondje pie, gospodine? Zabranjeno parkiranje, je li tako?
A Job se oglasi svojim uvenim smijehom: Ha--ha. Te znakove
mene radi postavie, e da bih sa svojim kamionetom mogao lako izai iz
dvorita ujutro.
Samo vi izvolite izlaziti, gospodine, na to e mu pajkan, ali
nemojte vozilo ostavljati ondje gdje je parkiranje zabranjeno!
Ali to je zabranjeno radi mene!
Zna se da je radi vas, a i radi drugih, gospodine.
Zar ne razumijete? Ovo je moj znak.
Ako je tome tako, onda morate sluiti primjerom ostalima,
gospodine.
Sutradan se na vjetrobranu opet nae kazna i Job se pospe pepelom
po glavi i zavapi: emu znaci ako u njima nema spasa? Parkiram li u
dvoritu, ne daju mi van. Parkiram li vani, udare me kaznom. O, ne bilo
dana kad sam se rodio!

Za tih dana Job Kunstatter nita i nije radio doli obijao uredske
pragove zbog znakova, a tako se bio osuio da pljuvake nije imao da
proguta. Sve u svemu pola ivota stuca meu zidovima raznih odjela sve
itui pravdu.
Policija mora kanjavati prema propisima, objanjavala vlast. Na
znakovima ne pie da ono mjesto pripada tebi.
A Job je na to odgovorio: Ako je tako, onda to i napiite!
E, to ne moe, ree mu vlast. Samo diplomati i ugledni politiari
imaju pravo na rezervirana parkiralita na javnom mjestu. Obinome
smrtniku kao to si ti moe u najboljem sluaju pripadati slobodan pristup
u vlastito dvorite. Uostalom, zato bi uope parkirao vani kad ima mjesta
u svom dvoritu?
Nato Job otvori usta i svima skide sve po spisku, pa ga pograbie,
dobro ispraie i kao antidravnom elementu otiske mu prsta uzee. I onda
je svakog jutra samo bacao one cedulje i ni prebijena ekela kazne nije
plaao, pa ga pred sud dovukoe i osudie i patnja mu tolika bijae da se
njegovi pobojae da bi jednog dana mogao i umrijeti. A onda jednog jutra
on side u dvorite i to sad?! ni traga nema njegovu kamionetu
izmeu onih znakova, jer je policiji ve bio pukao film pa je Levijatana
dovukla i njime Jobov kamionet odvukla u sigurno utoite gdje nee
zaprijeiti ulaz u dvorite.
Kunstatteru ivci pukoe i on ree: Zar je snaga moja ko snaga
kamena? Zar je tijelo moje od mjedi lijevano? Dokle e me mukama
razdirati prometna policija?
Sinovima njegovim bijae puna kapa svega te se rasprie na sve
etiri strane svijeta, a i ena mu spakira kufere.
Ma jesi li ti mizla ili si muko? ree mu ena. Zar ne vidi da su
oni znakovi propast tvoja? Sredi da ih skinu pa e opet moi parkirati
ispred svoje kue bez ikakva straha od kazne.
Nato Job pohiti u opinu i u prah pade pred prometnom komisijom i
stade je preklinjati neka mu s vrata skinu onu kaznu boju od znakova.
A ovjee boji, to ti misli daje ovo? Piljarnica neka ili slubeni
ured? planue inovnici. Jo onomad si nas se kao krpelj prikrpio da ti
postavimo znakove ispred tvoga dvorita!
Ah, kad je to bilo! odgovori Job. Skriveni su putovi prometnih
propisa u naem gradu, amen.

Vlasti ispustie suzu suuti.

Razumijemo te i dua nas boli, rekoe inovnici, ali ruke su nam
vezane. Jer znakovi oni ne bijahu namijenjeni tebi, nego parkirnom
prostoru u tvom dvoritu. Dokle god je ondje dvorite, dotle mu i ulaz
mora biti slobodan.
Ja u dvorite unititi, oiju mi mojih, stade Job frfljati. Ma ja u
ga dinamitom! Ma naikat u ga svega antitenkovskim zaprekama!
Iz svakog je ureda letio naglavce i vie nije znao za spokoj sve do
kraja svojih dana.
A Sotona, iji su prsti, sjetimo se, i zakuhali bili cijelu tu kau, bio je
ve odavno inkasirao okladu, samo to je poslije sve ostalo teklo samo od
sebe. Jedne noi bez mjeseine pozornik je u svojoj ophodnji primijetio
neku mranu priliku gdje velikom pilom ree stup prometnog znaka, pa
Job i ne stie zavriti posao jer ga pajkan odvede u orku i izvede pred
suca. Kunstatter je pet mjeseci sjedio u mranoj rupi u uzama a iz njegovih
usta neprestance tekle kletve, tako grozne da su njegovi uzniari morali
sebi mahovinom ui zaepiti.
Pria se daje Job, postoje odrapio svoje i izaao, otkrio da su mu
ukrali kamionet, ali mu ni ta spasonosna novost ne pomoe bolesnu duhu i
trag mu se zametnu u pustoi. Prema legendi, on i sad luta po junoj
pustinji, a turisti tvrde kako mu se katkad izdaleka uje jezivi smijeh, te se
i via kako juri samom crtom nebosklona i trubi automobilskom sirenom
po 140 puta.

Izrael je jedina zemlja na svijetu gdje jadni doseljenici predstavljaju

solidnu veinu. I zato drimo rairene ruke kako bismo prihvatili brau to
nam stalno pritjeu iz dijaspore. Samo je pitanje dokle moe drati
rairene ruke?

RUSI DOLAZE
Potovani gospodine, ast mi je da vam u ime drave i njezinih
institucija priopim radosnu vijest...
O masovnom doseljavanju iz Rusije?
Da! U okviru programa ponovnog okupljanja razdvojenih
porodica, po dvjesta dua mjeseno, poam od etvrtka po podne.
Oh, slabo mi je od neizmjerne sree! Mogu li vas zagrliti,
gospodine?
Bog vas blagoslovio!
Takav sam vam oduvijek bio, gospodine! Svaku sam peticiju
odmah potpisao, bez trena dvoumljenja. Neka moj narod doe!
Jeste li i vi slavenskog podrijetla, gospodine?
Samo njihov simpatizer. Kakvi su to divni ljudi! Zdravi, jedri, a
kako znaju uivati u jelu, piu i zabavi!
Naprosto su divni!
Kako samo pleu i pjevaju po cijeli dan! Oi ornije! I to je
najvanije: svaka obitelj ima najmanje po troje djece!
Naa budunost!
I marljivi su, gospodine, disciplinirani su, hvala bogu, odrasli su
pod komunistikim reimom pa su navikli da ujutro rano ustaju i svojski
rade! Nisu kao nai idovi, oni su snaga! Bit e nam doslovce spas. Kaem
vam, dogodilo se predivno udo! To e promijeniti sliku nae zemlje,
ozdraviti nau privredu, vratiti nam moral! Ma jo i ne moemo sagledati
kako e taj fantastini dogaaj utjecati na tok svjetske povijesti.
Hvala vam.
Nema na emu.
Mnogo, mnogo vam hvala.
Samo tako naprijed! I izruite moje najljepe elje tisuama
doseljenika.
Moete ih izruiti i osobno.

 Na alost, kola su mi na popravku.

Nema potrebe da putujete. Oni vam dolaze ovamo.
Tko to dolazi?
Rusi dolaze.
Kome?
Vama, gospodine. Naravno, ne svi. Samo jedna obitelj.
Ja nemam nikoga meu njima.
To nije vano. Ovih dana svaki e izraelski dom ugostiti po jednu
obitelj iz Rusije. Zato sam i doao, gospodine, da vas o tome obavijestim.
Je li to odreeno zakonom?
Za sada je na dobrovoljnoj bazi.
Pa to onda kaete da me obavijestite? Pitajte me!
Mislio sam, tako ste se obradovali, gospodine ...
Naravno da sam se obradovao! Ne morate vi mene uiti! Moja je
kua oduvijek bila otvorena za masovni priliv sovjetskih idova! No
Da?
Dvorino muziciranje.
Kako, gospodine?
Objasnit u vam. Gostinska je soba jedina slobodna prostorija u
naoj kui, a upravo u njoj drimo klavir. Moja ki Dvora uzima dvaput
tjedno privatne lekcije od gospoe Pressburger koja predaje na
konzervatoriju. ekali smo dvije godine na njezin pristanak da preuzme
Dvoru i sad to jednostavno ne mogu otkazati.
Biste li mogli premjestiti klavir na drugo mjesto?
Na to sam ve pomislio, ali kamo? Salon je praktiki zakren
dugim kredencom. Osim toga, jeste li kad pokuali pomicati klavir? To,
bogme, nije ala.
Samo privremeno ...
Da ste mi samo rekli prije dva tjedna, prije nego to je Dvora
poela s lekcijama, moda bih i mogao to uiniti za nau rusku brau, ali
je sad prekasno. Jeste li pitali susjede?
Jesam.
I?
Violina. Truba. Kontrabas.
Da, da, tako vam je to. Ali, uostalom, a jesu li meni to dali kad
sam doao ovamo?

 Trosobni stan.
Samo dvo-i-polsobni. Ako se ne varam, ti vai Rusi navikli su na
posve drukije ivotne uvjete. Oni su vam puka sirotinja, vjerujte mi.
Znai, nema nita od toga?
Nisam to rekao! Ja sam uvijek spreman na rtve, ako su nune!
ujte, pa zar ne plaam porez?
A osim toga?
Osim toga, treba mi mir u kui. Ti ljudi ustaju rano ujutro, diu
stranu larmu, zatim ih ja, pjevaju i pleu po cijeli dan. Oi ornije, oi
ornije, da izludite od toga. Uz to, svaki ima po troje ili etvoro djece.
Jednostavno, nisu kao mi ostali.
I to emo onda raditi?
Da, to je zbilja problem. Plaate li to onima koji ih uzmu?
Ne plaamo.
Onda ne znam.
to, da ih poaljemo natrag?
Bojim se, u takvoj situaciji...
alosno je, zar ne?
Samo privremeno. Nadam se da e za koju godinu moja ki
zavriti s lekcijama, ili e moda gospoa Pressburger otii u mirovinu...

Okupljanje izgnanika sa sve etiri strane svijeta predivno je, tako

rei epohalno dostignue, ali je s jezinoga gledita stvorilo takav kaos
prema kojem je Babilonski toranj obina potleuica od blata.
U Izraelu se govori vie jezika nego to ih ljudski rod zna. Velanin
nee najbolje razumjeti kota, a ovaj nee Amerikanca, ali izmeu njih
ima vie jezinog afiniteta nego izmeu idova iz, recimo, Afganistana i
idova iz Jugoslavije.
Slubeni je jezik nae zemlje hebrejski, koji je i materinski jezik nae
djece u svijetu jedini materinski jezik koji majke ue od djece. Slubeni
formulari moraju se popunjavati na hebrejskom, ali mi uglavnom itamo
na engleskom a govorimo jidi. Uenje hebrejskog nije nita tee od uenja
kineskog. Prosjean se doseljenik za svega tri-etiri godine, u najgorem
sluaju, osposobi da prolaznika upita na tenom hebrejskom:
Biste li mi, molim vas, rekli koliko je sati, ali na engleskom?
Kad ima posla s vlastima, graaninu dobro doe znanje hebrejskoga
kako bi ga razumjeli. A jo bolje mu doe neznanje kako ga ne bi
razumjeli. Ovo mogu dokazati iz vlastitog iskustva, onim to se meni
dogodilo u jednom uredu.

OPERACIJA BABILON
Morao sam obaviti neke sitne formalnosti oko uvoza rendgenskog
aparata. Dakle, otiao sam u Ministarstvo alopatijske razmjene da pitam
mogu li dobiti odobrenje za uvoz rendgenskog aparata poklonjenog od
roaka u inozemstvu, iako nisam lijenik, ali bolujem od bulboznog
duodenitisa pa mi valja svakog asa slikati eludac.
U ministarstvu je sve ilo kao po loju. Na alteru za informacije me
neki mladi (koji je zamjenjivao strica to je bio otiao na vjebu
rezervista) otpremio neka probam u sobu 1203, odakle su me vratili u sobu
4.
Zatim sam obiao sobe 17, 3, 2004, 81 i 95, i na kraju stigao do sobe
504, to jest ureda dra Bara Cyanida, savjetnika bez portfelja za poslove
rendgen-aparata. Pred njegovim vratima nije bilo ni ive due, ali me
upozorie da u sobu mogu ui samo ako imam cedulju s brojem. To zato da
se ne bi stvarali neugodni repovi. A brojevi su se dijelili u sobi 18.

Kad tamo, pred sobom 18 strahota od repine! Izraunao sam u tren

oka: brzinom od trideset sekundi po glavi, plus po jedan padobranac na
svaka tri graanina pokorna, mogao bih doi na red otprilike za pet-est
godina, to je, priznat ete, prilino dugo vrijeme ak i u ovoj zaguljenoj
ekonomskoj krizi.
Kako sam od roenja pomalo podmuklica i sebinjak, uao sam u
susjednu sobu 17 i kroz nju bezobrazno upao u sobu 18, gdje su se dijelile
cedulje s brojevima.
U tom trenu u sobi nije bilo nijedne stranke, samo neki krupan
inovnik oiju kao u gutera koji se na moj neoekivan upad prenuo i bez
pardona marnuo me van:
Nema upadanja sa strane! Neu vas primiti! Zar ne vidite kolik je
rep vani? Morate stati u red kao i svi drugi!
U takvoj situaciji morate munjevito smisliti neto specijalno, inae
ste nadrljali.
Bulbozni razvukao sam naziv svoje bolesti bulbozni
duodenitis.
inovnik je bio ignorant u medicini. Zinuo je i zabuljio se u mene.
to? ree. Tko? Zato?
Nato mi se upali arulja koja bi, po mom rezonu, mogla
revolucionirati izraelske repove.
Dvargichoke plokay gvichkir? upitam inovnika smijeei se
ljubazno. Shmusek groggy. Latiten?1
To ga je ubilo u pojam.
Redste jidi? upita me. Efsher redste Speak English?
Dvargichoke plokay.
Redste francais?
Gvichkir u mugvichkir.
inovnik ustade i pozva blagajnika iz susjedne sobe.
Ovaj jadnik ovdje zna samo maarski ree svome kolegi. Ti
si iz Transilvanije pa vidi moe li dokuiti to bi to htio.
Haver obrati mi se blagajnik te mit akarol mama?
Dvargichoke plokay odmah doekam. Latiten?
Blagajnik je onda pokuao s rumunjskim i rutenskim, pa je slegao
ramenima i prepustio me sudbini. S treeg kata siao je neki bljedunjavi
slubenik iz Odjela za procjenu kalorija te me ispitivao na arapskom,

turskom i nizozemskom. Naravno, drao sam se svoga dvargichoke i tuno

irio ruke. Zatim je s drugog kata doao inenjer koji je brzo izredao sve
slavenske jezike. Nita.
1

Da ne bi bilo nesporazuma, ovo nije hebrejski nego bezvezno klepetanje

Posluitelj koji je raznosio aj sluajno je znao finski. Shmusek

ponovio sam oajno. Shmusek groggy! Jedan savjetnik s
akademskim obrazovanjem pokuao je s latinskim, a onda mi se generalni
direktor za kontrolu rie obratio na retoromanskom. Gvichkir. Neka
nepoznata ena zablebetala mi je na talijanskom, panjolskom i japanskom,
a onda su pozvali portira, doseljenika iz Afganistana, koji me oslovio
jezikom svoje rodne grude i neim nalik na etiopski.
Dok je na red doao jedan knjigovoa, inae Pigmejac-kanibal, s
narjejem plemena Gnu-gnu, oko mene se bio stvorio poprilian krug ljudi
koji su pokuavali pogoditi odakle sam i to bih htio.
Blagajnici su se kladili da sam neki Indijanac mjeanac, a drugi su
tvrdili da u prije biti Eskimac, ali je to kategoriki demantirao direktor
Istonoevropskog ureda koji je i sam bio Eskimac.
Pozvan telefonski, kontrolor nestalih zaliha robe pokuao je raistiti
situaciju na malajskom, ali je naiao na neprobojan zid mojih dvargichoka.
Doao je koordinator javnog razoaranja s aramejskim. Plokay. Slijedili su
valonski i baskijski. Mugvichkir. Zatim norveki, papuanski, grki,
portugalski, tibetski, ladino, svahili, letonski, volapiik... Nula. Ni makac.
Kad se sve ivo iznemoglo izvalilo po podu oko mene, priao sam
leerno stolu onog inovnika i, kao da sam to tek sad otkrio, uzeo jednu od
cedulja s brojevima to su ondje bile rasute. (Sjeate se? Radi toga sam bio
i doao ovamo.)
Pa on hoe broj! Dobra se vijest munjevito rairila mranim
hodnicima. Broj hoe! Konano! Broj! Aleluja!
Silom sumi gurnuli u ruku jo jednu cedulju, pa su mi estitali tapali
me po pleima i grlili, a ini mi se da mi je kontrolor ak poljubio skut
kaputa... Svima vlane oi... Ope oduevljenje zbog tog udesnog
okupljanja izgnanika. (Poslije u po depovima nai jo desetak cedulja.)
Dvella progunao sam, i sam malo ganut. Dvella.

Svaka ast izuzecima, ali poznavanje hebrejskog jezika ipak

graaninu nae zemlje predstavlja klju za pun i sretan ivot. Stoga je
poeljno da novi doseljenik progovori jezikom zemlje od trena kad se
iskrca, pa makar mu rjenik bio ogranien na pet osnovnih izraza:
alom, hvala, molim, zato, idiote. Ako sluajno naui i esti,
e, tek smo onda nadrljali.

POZIV ZA SELEKTIVNU IMIGRACIJU

Nedavno sam morao nazvati Weinreba, ne sjeam se zato, a
uostalom, i nije vano. Samo znam da sam mu htio skresati svoje.
Nazovem mu kuni broj i ondje netko podie slualicu.
Halo zapiskutao je prestraeni enski glas. Halo.
Halo kaem ja tko je tamo?
Ne znam. Ne zna niko.
Ja pitam tko sad govori tamo.
Amo?
Da, tamo.
Ja govori, halo.
A tko ste vi?
Novo metla.
Molim vas, dajte mi gospodina Weinreba.
Weinreb? Kuda?
Na telefon.
Da. eka malo.
ekam.
Halo.
Weinreb?
Ne. Novo metla.
Molio sam vas da mi dadete gospodina Weinreba.
Gospon, govori po rumunjsko?
Ne! Molim vas, dajte mi gospodina Weinreba!
Da. Halo... ne moe sada.
Zato? Nije kod kue?
Ne zna, halo.
Kad e se vratiti?

 Ko?
Weinreb! Kad se vraa kui? Gdje je Weinreb?
Ne zna zajeca nova djevojka. Ja dola od Rumunjska.
ujte, djevojko moja nato u ja blago elio bih govoriti s
gospodinom Weinrebom. Kaete da nije kod kue. Dobro. Ne znate kad e
se vratiti. Dobro. Ali, valjda mu moete rei da sam ga zvao, je li tako?
Samo malo zavapi ena halo.
to je sad?
Ne moe kasti, gospon.
Zato ne moete?
A ko to Weinreb?
Pa to vi meni ko to? Zar ga ne znate?
Govori po rumunjsko, gospon? Samo zerica?
iji je to stan?
Od gazda. Halo?
Koji je broj?
Kua broj sedamdeset tri, drugo kat.
Pitam koji je broj telefona.
Ne zna.
Zar ne pie na telefonu?
Nemamo telefon

Poseban problem predstavljaju idovi koji jo ive u arapskim

zemljama. idovu koji ivi u Kairu mora biti malo neobino da se
prigodom Pashe moli: Slava Svemoguem Gospodinu koji nas je izveo iz
Egipta, zemlje ropstva. Nije udno ako takvima nije sve bistro u glavi.

FRANCOIS MOSTOBRAN
Na dramatian susret sa eikom, sinom uarene pustinje, dogodio se
prije mnogo godina u jednom malom restoranu u Aveniji MacMahon,
nedaleko od Slavoluka pobjede. U tom restoranu nali smo se pukim
sluajem, jer je u Parizu svaki restoran najbolji, ali smo imali nekih
problema s deifriranjem zakuastih galskih izraza u jelovniku. Zato smo
zamolili konobara neka nam kae kakvo je to jelo duga imena koje
zavrava s Marijom--Antoanetom. Konobar nam je ispalio brzometnu
paljbu francutine, od koje, na alost, nismo razumjeli ni slova. Samo smo
se gledali u oaju, a onda smo odjednom zauli na perfektnom hebrejskom:
To vam je samo hladna plata.
Iznenaeni, pogledali smo ovjeka za susjednim stolom. Tih,
sredovjean tip, elegantno odjeven, prilino tamnoput. A udno se drao:
izgovorio je ono nekoliko rijei i nastavio jesti i ne gledajui navie. ena i
ja zagledali smo se zaueno.
Oprostite konano odluih osloviti neznanca jeste li vi
Izraelac?
Ne on odgovori ja sam Arapin.
I nastavio je jesti. eni se u drijelu zaglavila slana srdela a ja sam
osjetio kako mi se sva koa jei. udna mi uda: prvi put oi u oi s
neprijateljem! Evo, spokojno sjedimo usred Pariza i mirno jedemo hladnu
platu, a tko zna, moda emo se ve sutra gledati preko niana?
Ipak mi je, kao roenom vitezu, ast nalagala da mu pokaem kako
znam potovati hrabrost protivnika koji je suoen sa sigurnim porazom.
Eselam alejkum.
Alejkumu eselam.
Najdraa enica i ja prestadosmo jesti, toliko smo bili uzbueni.
Smijemo li uope razgovarati s njim? Da nije to agent neke strane sile koji
bi od nas htio izmamiti kakve vojne tajne, pa zato nastoji stei nae
povjerenje predstavljajui se kao Arapin? Ali ne! ovjek je bio miran i

sabran, plemenitost njegovih crta jo su vie isticale naoale s okvirom od

kornjaevine na orlovskom nosu. U oima si mu vidio odraz onih irokih
prostora pod vedrim nebom kojima je morao lutati taj slobodoljubivi sin
pustinje. Mora da je eik ili slina zvjerka.
Jeste li vi, gospodine, iz Izr... ovaj, Palestine?
Ne, ja sam iz Libanona.
Napetost je donekle popustila. Druga liga. Dobro, bar nije Sirijac,
hvala budi Alahu!
Ja sam dugo ivio u vaoj zemlji - nastavi eik na besprijekornom
hebrejskom. Prije rata.
Oborili smo oi, silno smeteni. Moda je za sobom ostavio kuu,
zemlju? Skupio sam hrabrost da nesretnom izbjeglici pokaem svoju dobru
volju.
Ja se molim tako ja njemu da to prije doe dan kad emo
se opet moi uzajamno posjeivati.
Nadajmo se odvrati eik. Mir bi koristio svima.
Naa je najvea elja da se sporazumijemo s arapskim zemljama.
Strpimo se pa emo vidjeti.
To je bila atmosfera srdane koegzistencije. Blago nama, kakvo
predivno iznenaenje! Kod kue nas opaju svakakvim bajkama o goruoj
mrnji i tome slino, a evo eika gdje s nama pria kao da je na ovjek.
Ne znamo tko e prvi potpisati mir s Izraelom
nastavim ja sa znaajnim osmijehom na usnama
ali smo sigurni da e Libanon biti meu prvima. Sjenka osmijeha
preleti preko eikova lica.
Moda. Iako Arapi nisu u stanju ni izmeu sebe sklopiti mir.
Arapske su drave ustanem ja u obranu naih dobrih susjeda
u fazi buenja nacionalne svijesti i konsolidacije svojih individualnih
putova.
Ma jesu vraga tako e eik. Oni se jednostavno ne mogu
sloiti, i to je sve.
Nema smisla poricati bili smo zaprepateni. Toliku nepristranost,
toliku objektivnost nismo ni u snu oekivali od kralja pustinje.
uj apne mi slatka enica mora da je kranin.
Da, to bi moglo biti, oni su mnogo umjereniji.

 Ako se ne varam, gospodine ponem izokola vi u svojoj

zemlji imate vrlo jaku kransku zajednicu, zar ne?
Pa i nije ba tako.
Jeste li vi kranin, gospodine?
Nisam.
Znai, vi ste musliman?
Nisam.
Pa to ste onda?
A to biste htjeli da budem? idov, zna se. Sebe nisam mogao
vidjeti, ali mi je enino lice bilo kolski primjer manifestacije kratkog
spoja u mozgu. ak je na tren zakiljila.
Oprostite izmucam kaete da ste idov, gospodine?
A to ste drugo mislili? Sad mi je krv jurnula u glavu.
uj, Yankele riknem to me onda puta da ti ga tu tupim o
miru meu naim narodima? Zato mi odmah nisi rekao da si idov?
Nisi me ni pitao.
Pitao sam!
Pitao si me jesam li iz Palestine. A ja sam iz Libanona.
Ali, za ime boje, nisi Arapin!
A zato ne bih bio?
Na usta mije izbila pjena. Kako se usuuje traiti od mene da ga
smatram Arapinom? Dosta ti je da mu samo vidi idovski grbavi nos i
mutne oi, pa da zna kako su i njegovi preci doli iz Egipta s tvojima u
istom konvoju.
Ti nisi Arapin, stari moj kaem mu jer se nee tui protiv
Izraela!
Mi smo izuzeti od vojne slube prihvati eik i nastavi: Ali,
to se ostaloga tie, mi smo punopravni graani.
Ubrzo smo od njega doznali da u Libanonu ima oko devet tisua
idova i da uivaju punu ravnopravnost i slobodu, samo to ne smiju slati
stranu valutu u inozemstvo. I mogu biti to god hoe, samo ne vojnici,
inovnici, suci, policajci, politiari, nastavnici, poljoprivrednici, sportai,
odvjetnici, novinari, radio-spikeri i mujezini.
Pa to vam onda preostaje?
Praviti etke.

I on proizvodi etke. Ima dvije tvornice u Bejrutu i predstavnitvo u

Parizu. Pola vremena ivi kod kue, a pola u Parizu. Najgore me dotuklo
to se i on zove Ephraim.
Ali me zovu Francois ree.
I mene su tako zvali u starom kraju.
U to ime naruili smo rundu pia. Froike nam je ispriao kako je
trgovao s Egipanima. Dvaput je iao u Kairo i oba puta su ga Egipani
najprije uhapsili, pa ga pustili i dopustili mu da obavi svoj posao. Na jesen
ide opet k njima na hapenje. Kod kue ima mnogo prijatelja Arapa. Pitao
sam ga kako s njima razgovara o Izraelu. Dre se to dalje od te teme,
rekao je Froike.
Ali ipak? inzistirao sam.
Ipak, nita odvratio je Froike.
Ali imam roake u Haifi pohvali se. Dodue, ne mogu im
pisati.
Zato ih ne posjeti?
Moglo bi se doznati, pa bi mi zabranili povratak u Libanon.
Pa to? Ostao bi u Izraelu. Francois se stao mekoljiti. Oblio ga
znoj.
Zna napokon ree mi u Libanonu sluimo kao neki most
izmeu idova i Arapa.
Tada eik ustane, kradomice se ogleda i na brzinu oprosti.
alom, Ephraime apnem mu do godine u Jeruzalemu.
Mislim daje odsutno klimnuo glavom. Ali, vie se nismo vidjeli. Iako
smo radi njega zauzeli grad.

Istinska veliina jedne zemlje moe se pouzdano procijeniti prema

razini njezine televizije. Izraelska televizija ima kratak ali zato siromaan
program koji se sastoji od karta. A onima koji trae bolji televizijski
program vlast odgovara da u Bibliji nema ni rijei o televiziji.

SUPERPLEMENITO VINO
Dobar dan, gospodo. Mi smo predstavnici izraelske televizije.
Doli smo u vau zemlju da nabavimo igrane filmove za na program.
Dobro doli, gospodo. Raspolaemo irokim izborom filmova za
vas: akcionih, znanstvenih, ratnih, ljubavnih, pa krimia, napose onih s
porukom o isplativosti zloina. Za kakve je filmove zainteresirana
izraelska publika?
Ankete pokazuju da su joj najdrai filmovi koji poinju izmeu
osam i devet uveer.
Imamo ih!
Samo as, gospodo. Moramo vas unaprijed upozoriti da smo mi
vrlo mala zemlja, okruena neprijateljima, stoga su nam sredstva za
televiziju vrlo ograniena.
Zar se kod vas u Izraelu ne plaa televizijska pretplata?
I te kakva, samo to taj novac ide na subvencioniranje tekstilne
industrije. A koliko ti vai filmovi kotaju, ako smijem pitati?
Pa, cijene nam se kreu prema godinama proizvodnje. Na primjer,
filmovi iz ezdesetih godina su vam po dvjesta pedeset dolara. Oni iz
pedesetih kotat e vas samo sto osamdeset dolara. Kakve su vam
financijske mogunosti?
Imate li to iz tridesetih?
Naravno. Imamo izvrsne filmove s Ramonom Novarrom,
Glorijom Swanson i nezaboravnom Dolores del Rio. To su vam kao
plemenita crvena vina kojima je bouquet sve finiji to su starija. Evo
jednog hita s poetka dvadesetih godina, Sotona tuge, o borbi amerikih
vlasti protiv krijumara alkohola. Bela Lugosi u ulozi bezobzirnog
ilegalnog proizvoaa.
Koliko kota?
Osamdeset dva dolara.
Imate li togod manje aktualno?

 Imamo. Plavi aneo s Lionelom Barrvmo-reom. Samo ezdeset

pet dolara.
Dajete li kakav popust nerazvijenim zemljama?
Na alost, ne dajemo. Ali, imamo jednu raniju verziju tog filma s
Emilom Janningsom u ulozi profesora. Moete je dobiti za svega pedeset
jedan dolar.
Moe li za petnaest dolara?
ao mi je, ali to je film za koji bi svaki kolekcionar dao ne znam
to. Pitajte svoje prabake, gospodo. Pa i vae starije bake jamano se
sjeaju tog filma. Uvjeren sam da e izraelska publika sa svojim
profinjenim ukusom uivati u toj klasinoj kreaciji.
Problem su sredstva, gospodo. Moemo li nazvati Jeruzalem i
asak porazgovarati s naim efom raunovodstva?
Samo izvolite.
Halo, Zwanziger? Nali smo neto vrlo pogodno, jedan gotovo
novi povijesni film, a cijena mu je pedeset tri dolara. Pedeset tri, da,
pedeset tri. Moda bismo mogli oboriti cijenu na pedeset dva. Ne, ovi ne
razumiju hebrejski. Da, to je cijena, od pedeset dva do pedeset tri. Ipak, to
je cjeloveernji film, ima cijelu picu, ima reisera.. Oprostite, gospodo,
gospodin Zwanziger pita imate li kakvu raniju verziju Plavog anela!
ini mi se da imamo. Bit e iz 1917, s Mary Pickford i
Douglasom Fairbanksom. Izvanredan film. Mnogo divne gestikulacije,
izraavanja osjeaja, pa maksi-suknje...
Moemo li ga odmah dobiti?
Bez problema. Samo da poaljem ovjeka u muzej i za jedan sat
imate film.
Koliko taj kota?
Tri dolara po kilogramu.
Halo, Zwanziger? Imaju jednog jeftinijeg Anela. Sasvim plavog,
da, perfektan... to? Ne, to nismo pitali... Oprostite, gospodo, gospodin
Zwanziger pita je li to nijemi film?
Mislim da jest. Ali ima vrlo jasne titlove u ornamentiranim
okvirima. Lijepo djeluju na televizijskom ekranu. Naravno, s klavirskom
pratnjom.
Gospodin Zwanziger pita moe li ga pratiti harmonika?

 Svakako. Eto, svojedobno ga je afganistan-ska Kraljevska

televizija prikazivala s pratnjom bubnjeva.
Imate li togod klasinije, recimo kakav rani Rudolph Valentino
ili slino?
Veliku pljaku vlaka iz 1903, u tehnici brae Lumiere. etrdeset
pet minuta. Samo dvadeset dolara.
A recite nam, gospodo, je li bilo filmova u devetnaestom stoljeu?
Na alost, iz tog doba imamo samo zooiro-skop. To je disk koji
se vrti, a kroz otvore vidite konja u trku ili balerinu u plesu.
Je li kompletan?
Da. S petrolejskim svjetiljkama. etiri i pol dolara zajedno s
kurblom.
Gospodin Zwanziger pita moe li isplata u ratama.
Mislim da e moi.
Okej, spakirajte nam to.

Talmud kae: Reda mora biti! Zato je u Izraelu jedna od

najpotovanijih profesija redar, ovjek sa zadaom da sprijei svako
remeenje reda na javnom mjestu. Gospodine, ovdje se ne moete
zadravati. Ovo je mjesto rezervirano za predsjednika vlade! Pa ja sam
predsjednik vlade, prijatelju! Ba me briga ako ste i predsjednik vlade,
ali odavde odbijte!

NA VRATIMA TI UVARE POSTAVIH, JERUZALEME

Neku veer doe k meni Stockler, tajnik Kluba veselih pajdaa, i ree
mi:
U subotu imamo u klubu veer lake zabave. Bilo bi nam drago da
nam odrite predavanje na temu: Ima li izvornoga izraelskog humora, a
ako ga ima, zato ga ne bi bilo?
ujte odgovorim po mom shvaanju, piscu je prva zadaa
da pie.
Naravno tako meni Stockler ali vam ipak ne moemo platiti
vie od dvadeset pet funti.
Ma nije u pitanju novac...
Odlino! Onda smo se dogovorili. Pazite, poinjemo u est i
trideset.
Stigao sam pred klub u est i trideset. Ne volim se hvaliti, ali je
dvorana bila puna pa su organizatori zakljuali ulazna vrata pred kojom se
tiskala gomila. Pokuao sam se laktima probiti, ali se eljezne ipke na
vratima pokazae neprobojnima.
Obiao sam zgradu, naao stranji ulaz, polustaklena vrata, a s
unutranje strane visi plakat kojim se najavljuje moje predavanje te veeri.
Iznad plakata zjapio je otvoren prozori. Pred vratima su se vrzmali neki
mladi optimisti, a kroza staklo, bono uz plakat, mogla se vidjeti dupkom
puna dvorana sa gospodinom Stocklerom u napetom iekivanju. Kucao
sam neko vrijeme na vrata nita. Zalupam jae i eto redara, vrsta
macana, koji gurne plakat u stranu i poznatim internacionalnim znakom
pokae mi da se pokupim. Uprem prstom u se pa u plakat, pokazujui mu
da sam ja taj predava, a on digne lijevu ruku (oito je bio ljevak) i
zaprijeti mi da e mi polomiti sve kosti. Od mladei oko mene podigao se
kor poruge jer da mi stari otrcani trik ne pali. A ja pojaam lupanje po

vratima pratei ga ritmikim udarcima nogom. Tad se vrata malo odkrinu i

glavni redar odalami me po glavi metlom.
Nema mjesta! zaurla. Gubi se! Zateturao sam od snanog
udarca, ali nisam izgubio prisutnost duha.
Ja sam predava brzo mu dobacim i skoim u stranu.
Pustite me unutra, zaboga!
E, veeras mi tu ne ulazite ni da ste ef drave! zagrmi redar i
zamahne metlom. Mladiu, briite ili zovem policiju!
I neopozivo zatvori vrata, zakljua ih i navue zasun.
Sjeo sam na rub plonika i razmotrio situaciju. Nije mi bilo ni nakraj
pameti da odustanem. Bio sam pripremio predivno predavanje u kojem
izlaem kako izvornoga izraelskog humora nema jer humoristike
institucije nemaju podrku vlasti. Pljesak nestrpljenja iznutra potakao me
na akciju. Otiao sam u ljekarnu preko puta i nazvao Klub velikih pajdaa.
Da? odgovori mi neiji grub glas. Nema vie mjesta.
Molim vas, dajte mi gospodina Stocklera.
Nemogue, on je na predavanju. Zbogom. To jest, na mom
predavanju.
Vratio sam se na svoj poloaj i ondje zatekao samo jo jednog
mladia sa spremnicom za harmoniku. Odmah smo se sprijatelji!. To je bio
bogat umjetniki program osobno, koji isto tako nije stigao da ude prije
dizanja pokretnog mosta.
Dvije glave znaju vie od jedne, ali ni zajedniki nismo uspjeli
smisliti kako nadmudriti redarevu budnost. Albert tako se zvao bogat
umjetniki program izvadio je harmoniku i udario u potpuri borbenih
koranica, ali mu je svirku nadglasalo burno zvidanje nestrpljive publike.
Valjalo je neto poduzeti pa kud puklo da puklo! Vratio sam se u
ljekarnu i zatraio togod ime bih mogao pisati po staklu. (Imao sam na
umu onaj gornji prozori.)
Da niste predava u klubu? upita me ljekarnik.
Jesam.
Takvi se uglavnom slue ruem za usne. Kupio sam jedan
Poljubi me arko, pa sam se uz pomo druga Programa popeo uz
odvodnu cijev i na staklu prozoria napisao golemim, jarkim slovima JA
SAM PREDAVA.

Glavni redar i njegov asistent spazie me i zgrabie onu metlu, ali

odskoismo od vrata prije nego to ih oni otvorie.
E, jeste idiot prekori me Albert u punom trku. Zato niste
napisali naopako?
Harmonika je bila strano teka, pa mi je Albert sve prediui rekao
kako bi ve odavno digao ruke od toga da mu Stockler nije bio obeao
sedamdesetpet funti za popunu programa. Kako smo proli kraj pote, pade
mi na um bogovska ideja. U poti upitam slubenika u kojem roku uruuju
hitne telegrame.
Otkud da znam? on e mirno. VANI SAM STOP, napisao sam.
PUSTITE
ME ZABOGA STOP VA PREDAVA.
Vratili smo se do kluba, ali potara nije bilo (to ti je naa pota!). A
u dvorani urnebes. Publika samo to nije demolirala dvoranu. Nismo smjeli
oklijevati ni sekunde vie.
Da provalimo? upita me Albert promuklo. I ja sam vidio da
nam nema drugog izlaza, odnosno ulaza. U jednom kutu dvorita nali smo
vrstu gredu za skele, uhvatili je ispod ruke, stali na nekoliko koraka od
vrata i onda se sa svojim udarnim ovnom zaletjeli u dveri tvrave. Prvi su
nalet izdrale, ali su na drugi ispale iz arki.
Proboj je bio kratak ali estok. Glavni redar navalio je na Alberta i
sruio ga jednim udarcem svoje medvjede ape. Ja sam eskivirao stolicu
to je poletjela na mene i pojurio u dvoranu u cik-cak liniji da izbjegnem
granate. Glavni redar napusti tijelo umjetnikog programa i skoi na me
s lea, ali se doepa samo moga kaputa koji prepustih njegovim akama.
Napokon provalih u dvoranu krvave ali neprignute glave.
Stockleru je odlanulo kad me ugledao. Upitao me zato kasnim.
Rekao sam mu.
Da, to nam se dogaa koji put priznao je Stockler. Moda
su nai redari prerevni, ali, vjerujte mi, da nisu, bilo bi i gorih stvari. Evo,
na primjer, lani se pjesnik Melamed-Becker uguio jer se htio uvui kroz
cijevi klima-ureaja.
Stockler me predstavi publici koja me pozdravi izvanredno srdano.
Glavni redar i njegov asistent stajali su kraj pozornice i pljeskali mi
frenetino.

 Dame i gospodo ponem nema dvojbe da u Izraelu postoji

specifina vrsta humora

Zbog vjerskog karaktera nae zemlje, odnosno, da budem toniji,

zbog ivog sudjelovanja vjerskih stranaka u vlasti, u nas svadbe mogu biti
samo tradicionalne, to e rei raskone priredbe, s impresivnim rabinskim
ceremonijalom i bogatom trpezom koja ima da zasiti falange izgladnjelih
gostiju. To je jedno od onih, kako se zovu, skupo plaenih zadovoljstava. U
pravilu, trokove idovske svadbe snosi mladenkin otac, umjesto miraza, a
onda brie u Belgiju i ostavlja za sobom hrpe ekova bez pokria. Obred
rastave neizmjerno je skromniji i jeftiniji, samo je stvar u tome to po
pravilima igre najprije dolazi svadba.

SVATOVAC POD SORDINOM

U silnom smo uzbuenju uli u dvoranu gdje e se Amnon i Tamara
vjenati. Tjednima smo prije toga razbijali glavu to da kupimo mladome
paru. Samo smo jedno znali vazu za cvijee neemo uzeti jer je to
odve otrcano. Zato smo, ne gubei vremena, proeljali sve trgovine dok
nismo nali neto zaista zgodno predivnu vazu, moda donekle i otrcan
dar, ali to da radi kad ne moe nai nita drugo? Svoj smo dar poloili
na stol uz ostale svadbene darove. uvao ih je neki malian pospanih oiju,
pa smo iskoristili priliku dok nas nitko ne gleda, te velikim slovima ispisali
svoja imena ne samo na naem paketu nego i na povelikoj kutiji to je
leala kraj njega.
Dvorana je bila jedna od najljepih u Tel Avivu, stolovi su bili krcati
poslasticama, a u jednom kutu veselo je svirao mali sastav. Bilo nam je
drago to nam mili prijatelji ulaze u svetu branu luku u tako divnoj
atmosferi i tako haj--ambijentu. To e im se sigurno urezati u pamenje i
ostat e im utjeha u propasti to ih eka. I meu ostalim prijateljima
mladoga para vladalo je izuzetno raspoloenje. Vidjelo se da Amnonovo i
Tamarino slavlje smatraju i svojim, iako su neke nevjestine prijateljice, kao
na primjer crnokosa Lilly, bile jo neudate i stoga, htjele-ne htjele, bile
evidentirane kao usidjelice. U drutvu je bilo i neke postarije gospode s
kojih je tiho kapnula i suza--dvije, a toga ih nije bilo stid jer, uostalom,
koliko se puta ovjek u ivotu eni? U pravilu samo dva-tri puta, a vie od
toga rijetka je srea. Ali ta statistika nije vrijedila za Amnona i Tamaru. to
se njih tie, jednoduno je miljenje gostiju bilo da su oni idealan par
gugutki.

 Brak iz ljubavi izjavi Gusti, nevjestin bivi momak. Kako je

lijepo otkriti da na ovom okrutnom svijetu jo ima romantike!
Lilly mu se toplo pridrui ono dvoje doslovno luduju jedno za
drugim. Isprva su se Tamarini roditelji protivili tom braku. Napokon, ona
im je jedinica. Snivali su kako e se udati za nekoga vani i imati sve to joj
srce eli. Ali je Tamara bila kratka i jasna: Ili njega ili ete vidjeti to u
uiniti! Nije bilo druge, morali su pristati. Uostalom, momak zarauje
stranu lovu, a financijska situacija Tamarinih roditelja nije ba ruiasta.
Pazi, stigla je Tamara! Ba je kao san. Onakva vitka, u djevianski
bijeloj vjenanici, djeluje kao profesionalni foto-model. Oko glave blista
joj aureola nevine ljubavi. Da, na toj se djevojci osjea neka istoa, neka
dirljiva bezazlenost. To smo svi osjetili.
Kako si mi lijepa? dovikne joj Clarice. Lilly se nije mogla
obuzdati a da je ne zagrli:
Predivna si!
Clarice bi se kladila u to bilo da je mladenkina vjenanica Fischerov
model. Nakon vjenanja, Tamara je moe skratiti za desetak centimetara i
imat e fantastinu veernju toaletu. To je materijal od najmanje dvadeset
funti po metru. Francuska svila, vidi se. Dobro, uostalom, kad e cura
nositi haljinu koja kota kao pola mercedesa ako ne na svojoj svadbi?
Naroito poslije svega onoga to je sirotica morala prepatiti.
Bolje ne pitajte apne Lilly. to je ta djevojka prola, to je
za ne vjerovati! Njezini su se polomili da je prije odlaska u vojsku udaju za
onoga koarkaa, i sve je ve bilo spremno, a onda, kakva propast!
Ma ta kae! mi emo na to. A to?
Dobro, ali neka ostane meu nama! Tono tjedan dana prije
svadbe jedna tobonja prijateljica jadne Tamare otila je do koarkaa.
Znate ve te prijateljice koje vas kobajagi tako vole a za leima vas samo
panjkaju. E, ta je koarkau servirala svakakve bljuvotine o Tamari, ali
momak, naravno, poten ovjek, nije povjerovao ni rijei od toga, samo je
upitao Tamaru je li to istina. A ona mu je rekla: Ako ti vjeruje da bi to
moglo biti tono, onda nisi ovjek i bolje je da raskrstimo. Momak se htio
ubiti, htio se objesiti, ali kako je od koarke izrastao, strop mu bio
prenizak, pa mu se izjalovilo. A jadna se Tamara propila. Momak ju je
molio da jednostavno okrene list, ali mu je ona odbrusila da je prekasno,
mali moj! Mislim da su se i dalje strano voljeli, ali je onda ona imala

avanturu s nekim kapetanom, a poslije je ila od ruke do ruke. Ta je zbilja

zasluila malo mira i poinka!
U meuvremenu stigao je mladoenja: pristao, preplanuo mladi u
tamnom odijelu, privlanih, lijepih crta lica.
Nije li mlai od nje? upita Gusti, ali su ga ostali odmah
uutkali. Pa to, bit e najvie koja godina razlike! Zar je to vano? Tamara
se jednako dobro dri a jo je prola kuru uljepavanja. Nas je drugo
kopkalo: od ega taj Amnon ivi? to zapravo radi po cijeli dan?
- Nita javi se jedan gospodin s lulom. eni se.
Znate ga?
I te kako! To je obian gulanfer. Kladim se da je i ono odijelo na
njemu unajmljeno.
Jadna Tamara! saalimo se na mladenku. Pa od ega e
ivjeti?
O, za to ne brinite. Zaposlit e se kod njezina oca podrugljivo
e onaj s lulom. A taj e dobiti prvoklasnog zabuanta.
Pa da, tako se danas radi. Kiptjeli smo od ogorenja. Ti boga, ta
propalica ne zna ni koze uvati, a takav je besramnik da e ivjeti na
tastovoj grbai! Pogledi nam pooe za jadnim ocem jadne Tamare. Stajao
je kraj rabina i sastavljao svadbeni ugovor. Hm, tu smrdi na vjenanje per
mus. Otac kao da je prilino uzrujan. A zbog ega?
On je tipian nouveau riche apne Gusti. Zgrnuo je gomilu
para s tekstilom i sad keri kupuje mua.
Za naim leima netko je priao kakljive detalje o poslovnim
maherajima staroga. Stalno se svaao sa svojim ortakom i jednog dana je
ortak nestao pod tajanstvenim okolnostima. ak se i policija umijeala.
Kau da je bilo i sablanjivih otkria, ali to sve to sad vrijedi? Vano je da
je monsieur nouveau riche naao zvekana za jadnu Tamaru. Na zdravlje mu
bilo! Ali mora da je straan krtac. Pa je li ovo neka dvorana? Zar nije
mogao nai nita pristojnije u cijelom Tel Avivu? Samo pogledajte to je po
stolovima: par ueglih sendvia, koja slana srdela, salata s majonezom i
naranin sok. Zar Amnon i Tamara nisu zasluili nita bolje od ovoga? A
slatki su ovako zajedno, zar ne?
Tamara kao da je propala Lilly e zabrinutim tonom.
Preuzela je sve manire stare cure. Pazite to vam kaem, najpametnije je u
brak ui s prvom ljubavi.

 Ah, sretna je, a to je najvanije Clarice ustane u obranu svoje

prijateljice. Iako sam joj milijun puta rekla neka za nos uzme tamniji
puder, da joj se ne vide tragovi plastine operacije.
to? zbijemo se oko nje. to ste rekli?
Ma zar ne vidite? Grozno! Toga bi kirurga trebalo otpremiti na
robiju, ja vam kaem!
Sad su se gosti skupili oko svadbenog baldahina. Gulanferova
mamica i tatica tresu se od uzbuenja. to je ovo? Grle one nouveau riches
a nita ne govore! udno. Kau da im ta partija nije ba po volji; nadali se
da e im sin upecati to bolje. U strogom povjerenju, znate, ali se oni ne
mogu kriviti za ovo. Gulanfer ih je postavio pred jait accompli.
Munimo malo glavom tiho e onaj s lulom. A zato su
toliko pourili sa svadbom?
Da, zbilja, zato?
Kakvo naivno pitanje! Na usnama gostiju lebdio je znalaki osmijeh.
Uostalom javi se Gusti mislim da se sada moe govoriti o
tome. Pa to zna cijeli grad. Zimus je Amnon pobjegao od kue. Njegovi su
uzeli detektiva. Nali su ih mrtve pijane u nekom prenoitu u Jaffi.
Tamarin brat htio ga je ubiti. I policija je morala intervenirati. Kakva se tu
kaa zakuhala! Njezin se otac zakleo da e ga ustrijeliti kao bijesna psa ako
se ikad usudi samo prii njegovoj keri.
Amnon je priao mladenki, njeno joj pogladio kosu i izmijenio
rije-dvije s njom.
U redu ree Tamara. Kako ti kae, dragi.
Vidite, ve se svaaju! Kako je to tuno! Ve sada! Vidi se da joj nije
bilo druge. To joj je bila posljednja prilika. Vie joj nije dvadeset, nego
punih dvadeset dvije, i zato mora biti ku. Obred je poeo. Gulanfer se
ukoio kao kip. Blijed je kao krpa! A Tamara, ini se da je razroka. Lilly mi
ape na uho da inae nosi naoale i sad je jadnica slijepa kao imi.
Mladoenjini roditelji stali su uz nevjestu. Lijepa ceremonija! Evo,
sad joj gulanfer natie prsten, vrlo skroman prsten, s obzirom na njegove
pare.
A gdje e provesti medeni mjesec?
Oh, otkad su ga ispucali!
Zar je to vano? naruga se lula. Ovaj put tata Kirschner
plaa ceh u hotelu.

Podsjetili smo ga da Tamarin otac nije Kirschner. Tako smo otkrili da

je on to jest lula ovdje grekom. Bio se uputio na neku drugu
svadbu. No, kad je ve doao, onda je i ostao. Amnon je petom skrhao
au. Prema nekim promatraima, to je uinio s jedva prikrivenim
bijesom. Iz jednog kuta odjekuje histerian smijeh. Svi pogledaju onamo.
To je opet druga pria. Kau mi da je ona cura ondje hodala s gulanferom
pune dvije godine, a kad joj je poeo rasti trbuh, na brzaka se udala za
nekog stranog diplomata. No, nastavila je s gulanferom kao da nita nije
bilo, a onda je gulanfer doznao da diplomat sve to vrijeme zna za njega, i
to ga je strano zasmetalo. Poslije su se poeli slastajati, sve dok mu
Tamarin tata nije zaprijetio revolverom u ruci.
I koliko e taj ekati da je prevari? Upravo ono to su svi mislili
jo otprve. Bilo je neizbjeno da netko postavi to pitanje.
Ako mene pitate ree lula tri mjeseca, i to u najboljem
sluaju.
Gusti bi se okladio na tjedan dana. Lilly je bila skroz pesimistina.
Tamara nije tako glupa kako izgleda apne nam. Sino mu je
lijepo rekla: Amnone, ja znam za koga se udajem. Samo to u radije biti
rasputenica nego usidjelica. I bogami ima pravo.
Stan je na njezino ime. Clarice usput spomene da zna jednog dobrog
odvjetnika, za svaki sluaj.
Vidjet emo progunaju gosti. Nikad se ne zna.
Gledali smo ta dva mlada udovita. Kao, stupaju u brak. Ljube se
njeno, glume, ali im je okrutna sudbina jasna svakome koji ih gleda.
Obred je zavren. urimo do mladenaca, obasipamo ih najljepim eljama,
cmaemo ih od srca.
Mazel tov! Mazel tov!1
Mnogo sree i radosti u ivotu!
Dabogda sto dvadeset godina!
Trt, trt, trt...

Sretno bilo!RAVNO

IZ PRVE RUKE

Znam da to nije nimalo hvale vrijedno, ali priznati moram: dok u

rane jutarnje sate produktivni dio iteljstva muki hiti na svoje
konstruktivne zadae, ja smognem tek toliko snage da se okrenem na drugu
stranu i nastavim hrkati. Stoga italac moe zamisliti to se zbilo s mojim
unutranjim svijetom kad me jedne noi u sedam sati probudilo zvjerski
ludo lupanje po vratima. Zateturao sam put vrata, ali ih je dotle Manfred
Toscanini sruio i zahuktao se, u pidami, u moj hodnik.
Shalom! ree Manfred. Jesi li uo?
Nisam odgovorim slijepljenih onih kapaka. Spava mi se.
Okrenem se na svojoj osi i zateturam natrag put kreveta. A susjed me
zgrabi za skute pidame.
ovjee! protenje Manfred. Digli su u zrak palau
Histadruta u Arlosoroffovoj ulici!1
Strano kaem ni takva me eksplozija nije probudila.
Ni ja je nisam uo prizna Manfred. Ali Kunstatter kae da
umalo nije ogluio. Dotrao je k meni u pet sati, a onda se pourio da obie
blokove jedan, dva i tri, a ja sam preuzeo na sebe da obavijestim blokove
etiri, pet i est, kako bismo sprijeili paniku.
1

Sjedite Histadruta, tj. Sindikata, koje su obini ljudi nazivali Kremljom, raskono je i
golemo zdanje koje opremom odgovara najljepim snovima zadrtih birokrata.

Kunstatter kae da se nad ruevinama jo i sad diu debeli oblaci praine.

Sa svih strana stre u nebo karbonizirane grede...
Opis groznog prizora me zaprepastio, ali sam ipak uoio da mi susjed
u tome nalazi neko zadovoljstvo, kao da ga je, recimo, ef potapao po
pleima. A to me raspalilo. Histadrut mi nije ba na srcu, jer njegove
glavonje samo satima navijaju a na kraju opet ne zna to bi htjeli rei
ipak, to nije razlog da se raduje to je uniten Kremlj u Arlosoroffovoj
ulici.
Stani malo, Toscanini kaem. A to se tako veseli? Kakva
korist od toga?
Zna, obiao sam sve stanove u blokovima etiri i pet, ali ondje
nikome nije palo na um da me pita tako neto. Moj se susjed namrti.
Ne veseli me, ali ja ipak vidim dalje od nosa. Kao stari lan Histadruta,

kaem ti da nam ne kodi ako nas koji put podsjete da u ovoj zemlji ima i
drugih snaga. Naravno, teta zgrade.1 Kakva katastrofa!
Dotle sam se sasvim razbudio. Otvorio sam prozorske kapke i
zamirio u vanjski svijet. Jutro se veselo gizdalo meu zgradama u
susjedstvu. S mora je puhao svje povjetarac. Rublje gospoe Kalaniot ve
se suilo na mojoj anteni. Dva su se psia motala u krugu hvatajui se za
rep. U daljini se netaknuta dizala palaa Histadruta. Raznosa novina
upravo je prolazio na biciklu ispred nae kue po obiaju kasno.
Oprosti to te prekidam okrenem se Manfredu ali eksplozija
palae Histadruta valjda je jo u fazi planiranja. Eno ti palae!
Manfred Toscanini naglo uuti, stane vrtkati jednim stopalom i ne
pogleda me u oi.
1

Tipian socijalistiki fenomen. Dragi su ti sindikati jer si socijalist, ali ih nemoe

smisliti jer ti je mrsko biti organiziran.

Palaa Histadruta je itava kaem. uje li me?

uo sam te. Nisam gluh.
Onda izvoli pogledati.
Neu. Nema potrebe".
Zato?
Jer je noas odletjela u zrak. Kakva katastrofa!
Ali eno je, gledam je roenim oima!
Dosta! raesti se Manfred. Jesi ti tvrdoglava mazga! Nije ti
jasno da imam informaciju iz prve ruke?
Na tren mi se malo zamuti u glavi. Susjed me pogleda bijesno, a
onda mu se u oima pojavi suut.
Smiri se potapa me po ramenu. Palaa je sravnjena sa
zemljom. Sam bog zna tko je to izveo. Sa svih strana karbonizirane grede...
Mrak mi padne na oi.
Idi do vraga! dreknem. to si tu stao i melje jedno te isto
kad moe prii prozoru i sam se uvjeriti?!
Nemam se to uvjeravati. Meni je Kunstatte-rova rije dovoljna.
Ma neka Kunstatter i sto puta kae...

 Stani! cikne Manfred. Hoe rei da Kunstatter lae?

Dobro! Da zna da u mu rei. Hou, bogami! Taj e znati kako e te
natjerati da to polie, budi siguran!
A tko? izgubim strpljenje. Tko ti je taj Kunstatter?
Eto vidi! Gospodin uope ne zna tko je Kunstatter, a dere se iz
sveg grla daje laljivac! Nisi li malo pretjerao?
Rasplaem se. Manfred me suutno pogladi po kosi.
Mogu ti dovesti oevice ree. Ljude koji su na svoje ui
sluali Kunstattera kako pria da su od cijele zgrade ostale samo
karbonizirane grede. Kakva katastrofa!
Ali s ovog prozora...
Ako ba hoe znati, to su objavili i na radiju!
Na kojem radiju?
Kunstatterovu! Jo je gotovo nov, marke Philips...
Na tren se pokolebam. Pa, ljudsko oko moe i pogrijeiti, a
Kunstatter ostaje Kunstatter... to! Bacim se na Manfreda Toscaninija,
zgrabim ga oko pasa i nadljudskim naporom dovuem ga do prozora.
Gledaj!
Nije potrebno. Moj se susjed otimao u mom stisku, zatvorenih
oiju. Da sam htio, mogao sam gledati i sa svoga prozora. Ali je
Kunstatter detaljno ispriao...
Opalim ga po trbuhu.
Jesu li je digli u zrak ili nisu? Da li sad ondje stoji ili ne stoji?
Stoji... sad.
Kako to misli sad?
Noas su je digli u zrak a jutros je opet izgradili.
Tada se Manfred ote iz mog zagrljaja, opsova i odjuri na svje
jutarnji zrak da nastavi izvravati svoju zadau. Odgegao sam natrag u
krevet, gdje sam sanjao kako isprobavamo neko novo nuklearno oruje pa
je netko krivo spojio neku icu i cijeli se svijet raspao u prah i pepeo. Samo
je palaa Histadruta ostala itava. Uostalom, zbilja ne vidim zato se takvo
neto ne bi moglo dogoditi. Morat u pitati Kunstattera.

Od svih osobina koje nas krase, jedna od najljepih je naa

neslomljiva ljubav prema tradiciji. idovi ponosno tvrde kako je naa vrsta
preivjela samo zahvaljujui tome to smo se najpokornije drali Zakona.
Ako je tome tako, onda je doprinos ovog autora tom preivljavanju bio
zaista minimalan.

COSI FAN TUTTI

Nije ugodno znati da si nekome upropastio sreu, pogotovo ako je
rije o nedunu neznancu. Da budem konkretan, junak ove prie je Joseph,
za koga prije nisam znao ni da postoji, a iju sam budunost i branu sreu
uspio unititi za sva vremena. I to za samo nekoliko minuta.
Poelo je tako to mi je u stan dola neznanka od etrdesetak godina
te mi izverglala, s neto slabijom dikcijom pri kraju zbog akutnog manjka
kisika, ovu tiradu:
Oprostite gospodine to vam smetam jer se zapravo i ne znamo ali
znate sad bih se mogla udati za Yossija ali to to vam govorim vi ne znate
da sam se ja rastavila od prvog mua a zato nema veze i ne pitajte me
stalno je bio pijan i kupovao darove drugim enama ali Yossi ne pije a
puno para zarauje i ne bavi se politikom pazite to vam kaem jer on nije
ovdje od juer a ima dobar posao trguje tekstilom i hoe odmah dijete nee
da eka jer vie nije tako mlad ali je visok bez dlake na glavi i negdje ima
stan ne sjeam se adrese svakako nas morate jednom posjetiti uinit ete
nam tu uslugu je li tako?
elim vam sve najbolje, gospodo kaem ja, tek radi vlastite
sigurnosti. Neka vam brak donese svu sreu za kojom svekoliko
ovjeanstvo udi. Shalom, shalom i javite mi se kojom dopisnicom.
Hvala vam gospodine ali vam jo nisam rekla ono vano a to je da
Yossi ovdje ima prijatelje samo starosjedioce kao on a oni ne mogu pred
rabinom svjedoiti da nije bio oenjen u svijetu iako nije a vi ste ovdje
doli kasnije i vi ste novinar i to je dobro jer tako moete svjedoiti za nas
oboje.1
U redu odvratim to u vam ja napisati...
To nije dosta jedan Yossijev prijatelj napisao nam je uvjerenje da
je on neoenjen na memorandumu Metro-Goldwyn-Mayera i to je napisao
na amerikom jer je tamo zaposlen ali je rabin rekao da ovjek mora k

njemu osobno i hvala vam unaprijed to ste tako ljubazni ja redovito itam
vae prie zadnja je bila nikakva2 zato sutra ujutro u devet preko puta
kavane Passage naemo se pred rabinom oprostite ali urim ja sam
Shulamit Ploni drago mi je to smo se upoznali.
Nisam ba od sorte koja rado ini usluge, zato to je to obino
skopano s gnjavaom, ali sam taj put
1

Prije obavljanja obreda vjenanja, rabin se uz pomo pouzdanih svjedoka mora

uvjeriti da stranke nisu vezane kakvim ranijim brakom. Za tu sitnu uslugu uglavnom se
obraamo susjedu zato to mu cijelu godinu drimo maslac u naem hladnjaku. Naravno,
u takvom svjedoenju ima nekih elemenata rizika, jer tko nam jami da dotina stranka
nije jo u braku, ali tu uslugu svejedno rado obavljamo jer bismo se jednog dana i sami
mogli nai u slinoj situaciji.
2
to je, naravno, ordinarna la. Dapae, to je bila vrlo smijena humoreska, samo
je ta primitivna ena nije mogla shvatiti.

shvatio da je sudbina dvoje zaljubljenika u mojim rukama, a osim toga,

kako rekoh, bilo me strah gospoe Ploni. Tono u devet sati nacrtao sam se
pred glavnim rabinatom gdje me visoki elavac ovako oslovi:
Jeste li vi svjedok?
Jesam odgovorim pa to onda?
Pourimo. Podvornik je ve zvao. Shulamit e odmah doi. Trai
nekog prolaznika koji bi htio njoj biti svjedok. Sve e biti gotovo za par
minuta. Morate rei da me znate jo iz Podvolozske i da se nikad nisam
enio, ni na minutu. To je sve. Samo stvar formalnosti. To svi rade. U redu?
U redu. Ali recite mi, zbilja se nikad niste enili?
Nikad. Zato bih traio svraba?
Tako. Samo, ja nikad nisam bio u tom vaem mjestu, kako se ono
zove...
Hochem.1 Zar niste novinar? Samo recite da ste bili reporter u
Podvoloszkoj i da ste godinama pisali o meni.
Nee mi vjerovati.
Zato ne? Mislite da ovdje svatko zna to je to reporter?
Jo neto. Ne mogu upamtiti ime toga mjesta koje poinje sa
P ...
Vrlo vano, onda recimo da smo se upoznali u Brodyju. I to je u
Poljskoj.

Brody mi je bilo lake upamtiti, morao sam se samo sjetiti

Benjamina Brodyja, biveg predsjednika amerike cionistike organizacije.
Jo sam, ne znam koliko puta, ponovio Yossijeve osobne podatke, a on mi
je uz to obeao da e mi suflirati
1

Hochem znai mudar, ali se zapravo tako ironino kae nekome koji bi da
ispadne pametan kao mi, a to je oito apsurdno.

ako zapnem. Ni slutio nije da mu je sudbina ve zapeaena.

Uto je stigla Shulamit Ploni sa svojim svjedokom, pa me Yossi na
brzinu jo obavijestio da mu je prezime Kuchman. Podvornik me natjerao
da pokrijem glavu nekim kriavim rupcem,1 te nas je bez ikakvih kerefeka
uveo u rabinovu sobu. Nali smo se pred asnim bradatim patrijarhom koji
je govorio s tekim akenaskim akcentom. Rabin me najsrdanije
pozdravio, oito brkajui me s mladenkom, ali sam ga ja ispravio, pa je
unio podatke mladenaca u debelu knjigu stoje leala pred njim na stolu.
Onda se opet obratio meni, kao da je u meni osjetio slabu kariku u
namjetaljki.
Koliko dugo poznajete mladoenju, sinko?
Trideset est godina, rabine.
A je li bilo nekog vremenskog razdoblja, makar i najkraega, da je
veza izmeu vas bila prekinuta?
Ni minute, rabine.
Sve je teklo planski glatko. Rabin je prihvatio Brody bez rijei,
nije znao to je specijalni reporter pa je u odgovarajuu rubriku upisao
agencija za rezervne dijelove, i na kraju je upitao:
I vi, dakle, sinko, tvrdite da mladoenja nikad nije bio oenjen ni
u rabinatu ni na bilo koji drugi nain?
Nikad.
Znate ga dobro?
Bolje ne bi ni valjalo.
Recite, sinko, je li mladoenja kojim sluajem potomak plemena
Cohena?
1

Prema idovskoj tradiciji, glava mora biti stalno pokrivena, a u glavnom rabinatu
pogotovo. U ovom sluaju, rubac je posluio kao improvizirano sredstvo

 Pa naravno! odgovorim. I te kako!

Hvala vam, sinko. Sprijeili ste katastrofu ree rabin i zaklopi
svoju knjiurinu. Ako tako stvari stoje, ovaj se mukarac nipoto ne
smije oeniti ovom enom. Jednome Cohenu 1 nije doputeno da stupi u
sveti brak s rastavljenom enom.
Shulamit Ploni histerino zajeca a Yossi me prostrijeli pogledom koji
bi i tenk zdrobio.
Oprostite, rabine promucam ja to nisam znao, jer sam u
inozemstvu iao samo u svjetovne kole. Molim vas da tu moju izjavu ne
uvaite.
To ne moe. Molim, izvolite otii. Yossi skoi kao furija.
Samo as! zaurla. A biste li mene posluali? Ja se zovem
Kuchman i nikad nisam bio Cohen. Naprotiv, moji su preci bili beznaajni
idovi, tako rei robovi.
Zato je onda va svjedok rekao ono to je rekao?
Moj svjedok! Ha-ha-ha! Pa ja ga sad vidim prvi put u ivotu! Ne
znam odakle mu ideja da bih ja bio neki Cohen!
Rabin me zbunjeno pogleda preko ruba svojih naoala.
Istina. Upoznali smo se tek danas priznam. Zar mislite,
rabine, da znam tko je on, i to je? Samo, nisam znao propise pa sam
mislio, ako proe za Cohena, da mu nee koditi, dapae, moda mu to
dobro doe, dobit e popust na pristojbu za vjenanje ili na kino-ulaznice.
Vjenajte ih, asni oe!
Ne mogu. Mladoenja bi mi morao dokazati da nije nikakav
izdanak Cohena.
1

Kohanim su bili vrhovni sveenici drevnog Izraela i od njih su potekli svi

dananji Coheni, Kohni, Kishoni (?) itd. Njima bi, kao patricijima, moralo biti ispod asti
da se ene rabljenom enom.

Za ime boje protenje Yossi kako mogu dokazati tako

neto?
To ja ne znam odgovori rabin. Dosad to nitko nije uspio. A
sad, molim vas, izvolite napustiti ove prostorije.

Vani sam za dlaku izbjegao lin. Yossi se kleo svim svojim

slavenskim precima da e jednom poravnati raune sa mnom, a Shulamit
Ploni je cijeli plonik pokropila suzama.
Zato ste nam to uinili? jecala je. to ste se gurali za
svjedoka kad pojma nemate ni o emu? Vi ste opasan kreten! Vi ste laljiv
svjedok, eto to ste! Sad se zbog vas Yossi ne moe vjenati sa mnom!
Imala je pravo. Zlodjelo mi je bilo gnusno.

Svaki je Izraelac obuzet opasnom manijom razvojem zemlje. Samo

to je idov lijen, pa e sklepati kuu u tri dana kako bi mogao do kraja
tjedna prodavati zjake. Nakani li italac, pod utjecajem ove knjige,
posjetiti Izrael, uvjerit e se na svoje oi kako i danas bolujemo od te
kronine i neizljeive bolesti, od graditeljske groznice. Padne li nekom
luaku na pamet da podigne grad usred najgore pustoi, to se nikome nee
initi udno. Istini za volju, imamo dosta takvih luaka. I gradova usred
najgore pustoi.

BLAUMILCHOV KANAL
U ludnici Bat Yam, Casimir Blaumilch, etrdeset-petogodinjak i
nezaposleni svira okarine, u svojoj je solari bjesnio kao lud. Upravo prije
pet minuta bolniarka mu je bila oduzela licu za obuvanje cipela kojom je
kopao tunel za bijeg. Blaumilch je bio beznadan sluaj: pola godine ranije
izgubio je razum kad mu je vlast odbila izdati izlaznu vizu pod izgovorom
da je neuravnoteen.1 Odonda je bijednik stalno kopao tunele prema
granici.
Sad se odjednom smirio. Pala je no. Blaumilch je tiho otvorio vrata
svoje elije i mugnuo van...
Trkom je uhvatio autobus za Tel Aviv. Kad je stigao tamo, otiao je
ravno u skladite poduzea za cestogradnju. Nitko ga nije vidio kad je
uao.
1

Mi smo jedina zemlja na svijetu koja luacima daje ulaznu vizu a onda ih vie
nikad ne puta van - kako nas ne bi sramotili po bijelom svijetu.

To je bilo u utorak.
U etvrtak ujutro promet se zaglavio na raskru Allenbv Roada i
Rothschild Boulevarda.1 U zoru se tono nasred raskra stvorio atori, a
etiri su zarale naftne bave oznaavale da su radovi u toku. U est sati
pojavio se sredovjean radnik, teglei novu novcatu pneumatsku builicu
na benzinski pogon. U est i pol pokrenuo je builicu pa je sva etiri kuta
raskra spojio dvjema metar irokim dijagonalama razrovana asfalta.
Onda je otiao na gablec.
U deset sati krkljanac je bio stravian. Navodno se red vozila s kojih
su paranoidno tulile sirene protegao sve do predgraa. Naokolo su

galopirali pajkani iz konjike policije, urlali naredbe lijevo i desno, ali su

se ubrzo i oni stopili s uzavrelom masom motorizacije.
U podne je na lice mjesta stigao ministar unutranjih poslova.
Dvadeset dvojici nazonih visokih policijskih funkcionara naredio je da po
svaku cijenu uspostave red, a onda je, kiptei od gnjeva, krenuo u opinu.
Naravno, autobusi nisu vie vozili. Prva pomo i vatrogasci skakali su na
svaki poziv ali se nisu mogli probiti.
Usred paklene buke samo je jedan ovjek sauvao hladnokrvnost:
radnik cestogradnje. Drrfrr, drndala je builica u snanim akama
Casimira Blaumilcha dok se on polako ali neumoljivo probijao Allenbv
Roadom prema moru.
Ministar je potraio dra Kybisheva, opinskog koordinatora za
odravanje cesta, ali ga nije naao. Otiao je u Jeruzalem, a njegov
zamjenik nije htio ni usta otvoriti bez njega. Ipak je ministru obeao da
1

To je toka koja bi se mogla usporediti s njujorkim kolodvorom grand Central

nedjeljom uveer, samo to je jo ivlja.

e narediti obustavu radova, ali tek kad se vrati dr Kuybishev. U Jeruzalem

je upuen brzojav.
Gradonaelnik je douo to se zbiva, pa je svom tajniku naredio neka
stvar ispita na licu mjesta. Tajnik je otiao u Allenbv Road, proao trostruki
policijski kordon, priao radniku cestolomcu i, koristei tren stanke u onom
grozomornom drndanju, upitao ga kad rauna da bi mogao zavriti.
Casimir Blaumilch najprije nije nita rekao, ali kad je vidio da se ne
moe otarasiti te dosadne stjenice, dobacio mu je jedinu hebrejsku rije
koju je znao: Humor!1
Gigantskim naporima, mjestimice uz pomo suzavca, policija je
uspjela uspostaviti kakav-takav red, oslobodila ve gotovo krepanu
konjiku policiju i zatvorila za sav promet kilometar i pol Allenbv Roada.
O tome su obavijetene opinske vlasti i uprava poduzea za cestogradnju.
im je dva dana kasnije primio brzojav, dr Kuybishev se vratio iz
Jeruzalema i zatekao pravi darmar u svom telavivskom uredu. Slubenici
su prekopali arhiv traei projekt o popravku bloka Allenbv-Rothschild.
Nali su dva posve razliita plana i nisu se mogli snai koji je od njih pravi.

Dr Kuybishev je zatraio neka mu donesu oba plana. Naavi u njima

da se spominje kanalizacija, uputio ih je Sektoru za kanalizaciju iji je
direktor upravo bio po nekom vanom poslu u Haifi. Planovi su mu
upueni po kuriru, a on ih je vratio s opaskom da tu mora biti neka greka
jer da u Tel Avivu praktiki i nema kanalizacije.
1

Doslovno znai dupe ali prvo joj je znaenje blesavi jebivjetarski ukopljeni

vole

U meuvremenu je dr Kuybishev premjeten u Ministarstvo trgovine,

a njegov nasljednik, Haim Pfeiffenstein, prouio je paljivo dokumente,
obiljeio ih velikim crvenim upitnikom i proslijedio Ministarstvu rada, sa
zahtjevom da se utvrdi zato se prilo realizaciji projekta javnih radova a
da nije konzultirana opinska vlast.
Dotle je Casimir Blaumilch stigao do Ulice Rambat. Drrrr, drndao
je nepopustljivo dan i no, izmeu etiri pokretne zarale bave, a itelji
Allenbv Roada tunim su pogledom mjerkali dragu im ulicu preobraenu u
asfaltni kr preko kojeg i pjeaci muku mue.
Najgoru je glavobolju zadavala totalna prometna zbrka izazvana
eliminiranjem Allenbv Roada i Rothschild Boulevarda iz prometa. Sad su
sporedne ulice bile zakrene pa ih je valjalo proiriti. Pitanje sredstava
rijeeno je dravnim zajmom. Naravno, glavni autobusni kolodvor morao
se preseliti na sjever a zbog toga je trebalo sravniti sa zemljom kvart Rabbi
Smuk.
Na otar prigovor ministra rada, Haim Pfeiffenstein je referirao
gradonaelniku, a zatim upitao poduzee za cestogradnju kako napreduju
radovi. Direktor cestogradnje Piotr Amal obeao je da e ispitati stvar.
Kopije te korespondencije upuene su idovskoj agenciji, Odjelu za
useljavanje.
Sad je Piotr Amal predloio da posreduje izmeu uprave Tel Aviva i
Ministarstva rada i o toj odluci obavijestio izvrne organe sindikalne
organizacije Histadrut, ah je gradonaelnik inzistirao da se najprije radovi
obustave i o tome obavijestio autobusna poduzea.
Allenbv Road je izgledala kao da ju je stresla podzemna Aeksplozija. Sad je to bio dubok jarak izmeu brda asfalta i betona. Nad
svim tim su stalno lebdjeli oblaci fine praine. Iz polomljenih vodovodnih

cijevi ikljale su po dva kata visoke fontane. Na ulici gotovo da i nije bilo
ive due.
U toj kritinoj situaciji, Piotr Amal je dokazao svoju duboku
politiku mudrost. Pozvao je dra Kuybisheva pa se, nakon etiri sata
estoke diskusije, s njim dogovorio da se radovi prekinu kako bi problem
mogao ispitati jedan parlamentarni odbor. O tom su dogovoru cirkularnim
pismom obavijestili Dravnu kontrolnu komisiju i Predsjednika.
Sav taj trud bio je zapravo suvian. Dva tjedna prije Casimir
Blaumilch bio je skrenuo samo malo lijevo i u etvrtak u zoru stigao na
more.
Ostalo je banalno.
More je navalilo u novostvoren kanal, dotle poznat kao Allenbv
Road, i ubrzo liznulo obalu na Rothschild Boulevardu. Grad je zaas
shvatio kakvi se potencijali kriju u novoj situaciji. Najprije su po kanalu
poeli kruiti taksi-amci, a odmah za njima je s privatnim gliserima
nastao prometni krkljanac. Allenbv Road je opet oivjela.
Na sveanoj inauguraciji kanala gradonaelnik je prerezao vrpcu, pa
je izrazio svu svoju duboka zahvalnost radnicima cestogradnje koji su
samoprijegornim i udarnikim radom, dostojnim svojih tradicija, ispunili
plan mnogo prije roka. A onda je Tel Aviv prekrstio u Veneciju Blistoka.

Izrael je nekom grekom socijalistika zemlja, ali su mu veze s

kapitalizmom nadasve srdane. Zato svake godine sazivamo velike
ekonomske konferencije na koje pozivamo idove milijardere iz cijelog
svijeta te ih molimo neka nas poue kako emo ivjeti na njihov raun.

MIKAJ BOGATE!
Izvolite ovuda, gospodo.
Delegati ekonomske konferencije izali su iz Ureda za unapreenje
proizvodnje narani i nastavili obilazak najgornjeg kata Ministarstva
financija. Vodeni doktorom Bar-Bitzuom, uli su u omanju prostoriju na
dnu hodnika gdje su zaposlenom osoblju mahnuli neka samo nastavi svoj
posao.
Lijepo ree sir Isaac Wolfson gledajui oko sebe. A to se
ovdje radi?
Ovo je na Odjel za prevenciju lakih profita uljudno objasni dr
Bar-Bitzua. Sve je tu kompjutorizirano IBM-sistemom, kao to moete i
sami vidjeti.
Gosti su pogledom pogladili golemi kompjutor koji je zauzimao
cijeli kut prostorije.
Tu nam se slijevaju sve informacije o pokuajima lakog bogaenja
nastavi dr Bar-Bitzua. Ova ekipa strunjaka budnim okom prati
svaku tendenciju takve vrste u naoj privredi.
Doktor otkine vrpcu papira sa zujeeg teleprinteri gostima proita
najnoviju vijest: Ove zime u zemlji kupljeno previe kiobrana stop
proizvoai kiobrana ostvarili velike zarade stop nuna hitna intervencija
gotovo.
Vidite, na ovakvu informaciju naa ekipa odmah reagira ree
dr Bar-Bitzua. Najkasnije po podne poslat e upute o poveanju poreza
na svilu za kiobrane za dvadeset tri posto, a osim toga, razmotrit e se i
druge mogunosti poveanja nameta u toj brani.
To ima svoj rezon sloi se lord Sieff. A to e biti ako
proizvoai kiobrana nastave zgrtati profite?
U tom sluaju, onemoguit emo ih povoljnim prognozama
vremena. A nastavi li se ta provokacija, moemo posegnuti i za specijalnim

porezom u obrambene svrhe na sredstva zatite od kie, bilo to, samo da

sprijeimo ekstraprofite u toj brani.
Dobro ree britanski milijarder Charles Clore ali zbog ega ste
zapravo protiv bogaenja?
Odmah u vam rei, gospodine u povjerenju odvrati dr BarBitzua. - Zato to je ono u apsolutnoj kontradikciji sa zakonima prirode.
Naime, ni u ivotinjskom ni u biljnom svijetu nema ni traga nekoj
perverznoj tenji za akumulacijom novca. Tom boleu zaraeni su samo
neki segmenti ovjeanstva.
U tome zacijelo ima istine! zamiljeno e barun Edmond de
Rotschild. Morat ete pripaziti na nas!
Na tom podruju jo nismo postigli savrenstvo priznade dr
Bar-Bitzua ali u nekim naprednim socijalistikim zemljama, na primjer
u Albaniji, Kubi i Mongoliji, vlast je uspjela do kraja iskorijeniti tu
morbidnu tenju za naglim bogaenjem.
Pa, jo imate vremena utjei ga sir Isaac. Uostalom, na
kraju konferencije formirat e se koalicija s lijevim socijalistima i time bi
to trebalo biti rijeeno.
U tom trenu je u podruju Haife na ogromnoj zidnoj karti poela
mirkati crvena signalna aruljica, a kompjutor je obradio podatak za
nekoliko sekundi. Kompanija za ekspres-proizvod-nju jarmulki Kiryata
Motzkina upravo je tog jutra podijelila svojim dioniarima dividende od
dvanaest posto. S tim otkriem je automatski obavljena kontrola
kompanije. Osnovana je prije tri godine s latinskoamerikim kapitalom, a
prema svojerunom ovlatenju ministra financija, na komadiu papira
prikvaenom za pravilnik imala je pravo na podjelu dividendi od dvanaest
posto.
Formalno, imaju pokrie ree dr Bar Bitzua ali tko je onda
mislio da e zbilja ostvariti dobitak?
Problem je odmah rijeen telefonskim dogovorom s Ministarstvom
industrije i trgovine koji e odobriti slobodan uvoz jeftinih japanskih
jarmulki.
Mi vodimo fleksibilnu ekonomsku politiku komentirao je dr
Bar-Bitzua. Ako idue godine ta tvornica propadne, mi emo bez
krzmanja zabraniti uvoz stranih jarmulki. Mi nemamo nita protiv tvornice
sve dok ne stvara lak profit.

 Naravno sloi se lord Greeen. Samo se udim to to ne

uzimaju u obzir i sami tvorniari!
Pa, znate, ima tvornica koje su u tom pogledu upravo uzorne.
Uzmimo, na primjer, veterane nae privrede, dravne korporacije koje ve
desetljeima zadivljuju svojom zdravom gubitakom politikom.
Tu je dr Bar-Bitzua gostima pokazao kako specijalni elektronski
ureaj automatski brie svakigubitak u bilanci gubitaa.
Sad se naglo upalilo pozorno svjetlo na konzoli frizerskog sektora.
Frizerke Jeannette, Gizi, Manci i Lili zarauju previe stop kakva sramota
gotovo javila je konzola. Automatski je porez na ampone povean za
130 posto, a u Uredu za porez na dohodak odmah je alarmno zvono
zazvrndalo tri puta, to je bio signal za provjeru svih poreznih prijava
frizeraja za sve fiskalne godine od osnutka drave do danas.
Za doba prije rata za nezavisnost ne interveniramo objasnio je
dr Bar-Bitzua. Naa je politika da ograniimo mijeanje drave u ivot
graana privatnika i da likvidna platena sredstva usmjerimo u kratkorone
zajmove.
Teleprinter izbaci novu vrpcu s podacima: Odvjetnik Avigdor
Fleischhacker Ulica nacionalnih heroja 22 III kat kupio eni kola stop
otkuda stop svinja gotovo.
Iz tih stopa krenula je specijalna potjera da ulovi profiterska kola.
Druga je posebna ekipa briljivo sastavila nacrt zakona kojim se
odvjetnicima iz Ulice nacionalnih heroja zabranjuje kupovina novih kola
za iduih pet godina, osim ako u tom razdoblju budu vie od dvaput u
inozemstvu.
Vrlo lijepo ree sir Sigmund Warburg, oito zadovoljan.
Glavno je ojaati privredu.
Hvala vam, gospodine!
Delegacija izae iz prostorije i zaputi se natrag, na konferenciju.
Izvrsno! prasne u smijeh sir Isaac poto su se vrata zatvorila za
njim. Svaka vam ast, doktore Bar-Bitzua, ideja s ovim cirkusom za nas
bila vam je perfektna!
Kako molim? Sir?
Zar ovo nije bila zafrkancija? upita sir Isaac.
Dr Bar-Bitzua se kiselo nasmijei:
Ovuda, gospodo.

Fakat jest, ma koliko bio alostan, da su urednost i tonost u

izravnom razmjeru s geografskim poloajem. to vie idete na sjever, u one
sretne zemlje koje su blagoslovljene svjeijim podnebljem, i vlakovi i
avioni i satovi sve su toniji, i pota i vai dini organi pravilnije
funkcioniraju, a radnici u pravilu rade. Nemojmo zaboraviti da je Izrael
suptropska zemlja.

NEUHVATLJIVI GINGER
Prototipu naeg aviona Arava, inae odlinom domaem
proizvodu, dogodio se sitan peh. Nekoliko dana pred odlazak na izlobu
zrakoplovstva u Parizu, gdje e se po prognozama oko njega sjatiti kupci
kao mutavi, sletio je bez desnog kotaa pa se na pisti opruio potrbuke
kao ranjen vrabac. No, kako odgovorni rekoe, problem je rijeen. Arava
e ipak stii na izlobu, iako s malim zakanjenjem. Uostalom, sveano je
otvaranje samo jeziva gnjavaa. Rekoe da nezgoda nije izazvana niim
vanim nego banalnim nizom sluajnosti. Ljudi, budite pametni, nema
razloga za uzbunu, sve je pod kontrolom! Nema problema.
Istraga se nastavlja. Iako u zrakoplovstvu nisam nikakav tata-mata, a
o samoj nezgodi nisam dobio nikakve podatke, smatram se eminentno
pozvanim da svojim vitalnim iskazom rasvijetlim razloge tog slijetanja na
lijevu nogu. Naprosto iz iskustva, i iz davnina dokazanih mediteranskih
procjena, tvrdim da je nezgoda izazvana time to su kljuevi bili u Gingera.
Svaki je drugi razlog apsolutno iskljuen.
Tonosti radi, evo rekonstrukcije svih detalja. Nakon zadnjeg
probnog leta, pilot je rekao Shlomu da mu se ne svia kako mu kotai
kripe. Shlomo je pak morao hitno u opinu nekim privatnim poslom, i
zato je rekao vrataru neka nazove Zimmermana u hali i kae mu da avionu
pregleda potrbunicu ili ta ti ga ja znam. Zimmermana, meutim, nije
bilo, jer ponedjeljkom redovito odlazi u dva i pol, a ni vratar nije bio pravi
nego neki drugi, u zamjeni, jer je stari morao ujutro na uroloke pretrage.
Taj zamjenik pak nije znao gdje Zimmerman stanuje (tko li mu je taj
Zimmerman, uostalom?), a ni telefonska centrala nije se odazivala, jer je
iva bio otiao u Haifu da preuzme neki paket na carini. Jedini popis s
adresama i Zimmermana i svih mehaniara bio je u jednoj ladici pod
kljuem, ali je klju bio u Gingera koji je otiao nekamo u prizemlje.

Potraie ga u kafeteriji, ali bio je otiao prije desetak minuta, a kako kod
kue nema telefona a klju je u njega, tu vie nita ne moe. Tako je
Arava uzletjela s molitvom i sletjela na jednu nogu, ali je inae sve u
redu. S piste su pokupili veinu dijelova.
I tako, svaka je daljnja istraga suvina. Jasno je kao dan da drukije i
nije moglo biti. Uvijek bude kako bude. U naoj mediteranskoj domovini
gotovo se svaki ambiciozni nacionalni pothvat prije ili kasnije nasue jer je
klju u Gingera. Ue u bilo koji veliki kompleks, staru renomiranu
tvornicu, tek otvorenu suvremenu robnu kuu, Ministarstvo vanjskih
poslova, filmski studio, autobusni terminal, i vidi opi darmar, osoblje juri
kao podivljalo, trai od Zive liniju i lupa po vratima zakljuanog skladita,
e, u svakoj takvoj ladici, prije ili kasnije, pojavit e se odnekud bava sala
apoplektina lica i dreknuti:
Gdje je klju?
U Gingera odgovara Avigdor grlei zid.
A gdje je Ginger?
Po cijeloj tvornici ori se iz zvunika:
Gingeru, trai te Kooti! Da si mu odmah otiao u ured s
kljuevima! Gingeru, uje li me?
Ali Gingera nema. To je zapravo jedna od najljepih Gingerovih
osobina da ga nema. Otiao je. S kljuevima. Nema ni petnaest minuta
daje bio kod klozeta, bit e daje otiao, ili ta ti ga ja znam. ivi negdje
bogu za leima i nema telefona. Njegovu novu adresu zna Zimmerman, ali
Zimmermana sad nema.
Da bih olakao istragu koja je u toku, s najveim u zadovoljstvom
ovdje tono opisati Gingera. To je, prvo i prvo, riokos i zdepast momak u
razdrljenoj koulji i samtericama, ima od roenja spljoten nos, rutava prsa
i blijedoplave oi; jak je kao konj, napravio je dva sina i jednu ker, fali mu
jedan zub, a koji to ovisi o individualnom primjerku. Poseban e
srekovi moda jednom godinje, uglavnom u rujnu, na tren vidjeti
Gingera uivo, penje se uza stube a kljuevi mu zveckaju. To su prigode
kad Kooti za dlaku izbjegne kap.
Gingeru, boga ti tvoga urla debeli pomodrela lica pa gdje si
ti, do vraga?
U skladitu, zna se odgovara Ginger. A gdje u biti?
Rekli su mi da si izaao.

 Glupost.
Katkad Gingeru naloe neka dade napraviti duplikate svih kljueva
pa da ih preda Shlomu. Ali Ginger ih iz principa ne naruuje, a osim toga,
Shlomo je na ratnoj nozi sa Kootijem otkad je ovaj bio u komisiji koja je
Shlomu bodovala radno mjesto. Prema jednoj teoriji, u cijeloj zemlji
postoji samo jedan jedini Ginger i taj vam s kljuem obilazi sve velike
tvornice, pa se zato i ne moe nigdje nai. Bilo ovako ili onako, Ginger je,
poput muha i trajka potara, sastavni dio nae arobne ivotne pozornice.
Bez njega je ivot nezamisliv. Kau da su ga jednom, u nekoj velikoj
tvornici oruja, lisiinama bili svezali za strug, pa je puna dva sata bio
vidljiv golim okom. A onda je izvukao ruke iz lisiina i otiao, te se otada
vie nikakvo oruje i ne proizvodi, sve je pusto i besmisleno, nad ponorom
lebdi Gingerov duh, samo mu Zimmerman zna novu adresu ati
Zimmermana nema u zgradi. Pjevajmo hvale Gingeru u koga je klju!

Da bi industrija mogla napredovati, treba joj stalan dotok

organiziranih, marljivih i postojanih radnika, golem rezervoar vjetine i
znanja. Od spomenutih kvaliteta, organiziranost je u redu. Mi smo
zemlja monih radnikih sindikata. U skladu s tim, svaki na industrijalac
zna da mu je sveta dunost da radnicima prui bar svaka dva mjeseca
valjan razlog za trajk. Ako u tome zataji, zna se trajk!

ZAARANI KRUG
Poduzee Izraelski epovi d. d. s ogranienim jamstvom osnovano je
tek prije nekoliko godina, ali se za to kratko vrijeme visoko popelo na
ljestvici nae dinamike privrede. Uspjelo je ne samo da udovolji svim
domaim potrebama za visokokvalitetnim epovima estetske izrade, nego i
da se probije na ciparsko trite i ubrzo ga osvoji. Istina, tvornica uiva
poseban tretman od strane dravnih vlasti, to jest dobiva 165 posto
stimulacije na svaki dolar izvoza, ali u tome nema nieg neumjernog, s
obzirom na to da sirovinu, visokokvalitetno hrastovo pluto, mora uvoziti
preko vicarske, a radnu snagu preko Federacije rada. Ekonomski krugovi
smatraju Izraelske epove d. d. s ogranienim jamstvom jednim od
najrentabilnijih poduzea u zemlji, iji e se isti profit vrtoglavo penjati
im se sretno pridruimo tom zazornom Evropskom zajednikom tritu.
Zna se tono kad se zaela kriza u radnim odnosima: 27. rujna.
Tog dana gospodin Steiner, utemeljitelj poduzea i predsjednik
njegova upravnog odbora, pozvao je predsjednika Radnikog savjeta,
nekog Josepha Ginzburga, i rekao mu:
Tvornica je cijele noi prazna, bez nadzora. Pravo je udo to
dosad jo nitko nije provalio u nju i odnio sve to imamo. Ovo se zapravo i
ne tie vas, Ginzburg, ali reda radi elim vam rei da smo odluili uzeti
nonog uvara.
Ali, Steineru, to se mene i te kako tie odvratio je Joseph
Ginzburg. Tu odluku mora potvrditi Radniki savjet.
Meni ne treba nikakva potvrda s vae strane, Ginzburg odrezao
je gospodin Steiner ali neka vam bude!
x Pokazalo se, meutim, da je ta diferencijacija bila posve suvina.
Radniki je savjet jednoduno odobrio da se postariji radnik Trebich
prekvalificira u nonog uvara, s tim da, naravno, dobije neke beneficije,

kao dodatak na samou u kojoj e biti i da mu treina plae bude izuzeta od

poreza, a kako e se to knjiiti snaite se! Uprava je uvjete prihvatila
bez rijei i stari je Trebich poeo svoju nonu smjenu. Neko je vrijeme sve
ilo kao podmazano, ali je nakon prve noi Trebich otiao predsjedniku
Radnikog savjeta i rekao mu:
Ginzburg, mene je strah samoga.
Predsjednik Radnikog savjeta upoznao je upravu s tom novom
situacijom. Gospodin Steiner je opet pokazao svoj antiradniki stav i
zatraio da se ta stara kukavica odmah vrati na prijanje radno mjesto.
Ali je Joseph Ginzburg smjesta srezao direktora.
Radni ovjek nije nikakav ep da ga moete bacati amo-tamo,
Steineru rekao je. Na Trebichevo staro mjesto ve smo postavili
novog radnika i zacijelo neemo dopustiti da ga otpustite samo zato to vi
nemate smisla za socijalnu pravdu. Predlaem vam da radi ouvanja dobrih
radnih odnosa postavimo jo jednog nonog uvara koji e starome praviti
drutvo.
Steiner je kapitulirao, jer su proizvodni trokovi po milimetru epa
bili relativno mali pa mu je bilo mrsko ljudima kvariti uitak proizvodnog
rada u tvornici. Tako su te noi dva nona uvara sjedila u pretrpanoj
prostoriji, gdje su se zapravo proizvodili epovi. No, ujutro je stari Trebich
otiao k Josephu Ginzburgu i rekao mu:
Ginzburg, sad je bolje, ali nou strano ogladnimo. Treba nam
topli obrok.
Ovaj put je sukob izmeu gospodina Steinera i predsjednika
Radnikog savjeta prerastao u otvorenu konfrontaciju. Uprava je bila
voljna pristati da se uzme ena koja e dvojici uvara kuhati topli obrok,
ali je bez pardona odbila Ginzburgov zahtjev da se zaposli elektriar koji
e uveer paliti a u zoru gasiti svjetla.
Pa to je ovo? viknuo je gospodin Steiner. Zar ne mogu
sami paliti i gasiti svjetla?
Prvo i prvo, Steineru, ne viite, jer mene neete uplaiti
odvratio je Ginzburg svojim karakteristinim mirnim tonom. Drugo, zna
se da znaju rukovati elektrinim instalacijama, valjda nisu djeca, je li tako?
Meutim! Meutim, nema nikakve dvojbe da je paljenje i gaenje rasvjete
dodatno zaduenje kojim se ugroava tue radno mjesto. Ako uprava eli

imati dva nona uvara na dunosti, Radniki savjet nee se tome protiviti,
ali noni uvar nije duan da uz to obavlja i elektriarski posao!
Steiner je problijedio.
Ginzburg zahripao je to je iskljuivo stvar uprave!
Steineru odvratio je predsjednik Radnikog savjeta da
ujemo to e rei arbitrana komisija!
Kao i obino, uzeli su kolektivni ugovor i potraili u lanu 27: ... u
pitanjima tehnike naravi u samoj tvornici uprava moe djelovati po svom
nahoenju, ali s tim da ne mijenja uvjete rada.
Tu smo kucnuo je Ginzburg noktom po tekstu. Vi ih
mijenjate.
Nipoto ih ne mijenjam!
Mijenjate ih!
Rasprava je potrajala trideset i est sati. Na kraju je intervenirao
sekretar mjesnog Radnikog vijea i predloio kompromis koji e i upravu
Izraelskih epova d. d. s o. j. spasiti od blamae. U naelu je prihvaeno da
se uzmu i ena koja e nou kuhati, i kvalificirani elektriar koji e voditi
brigu o rasvjeti; ali taj elektriar nee paliti i gasiti svjetla, nego e to
obavljati ena, a on e je samo nadzirati u tehnikom pogledu.
Iskreno se nadam izjavio je sekretar mjesnog Radnikog vijea
prilikom potpisivanja dogovora da e se ovim ukloniti svi nesporazumi
u ovoj tako vanoj proizvodnoj grani, i da e od sada sve konstruktivne
snage biti usmjerene na primjenu nove ekonomske politike, poveanje
proizvodnosti, zamrzavanje nadnica...
Dosta, dosta prekinuo ga je Ginzburg nema smisla zalaziti u
sitnice.
U tvornici su prola dva cijela dana u atmosferi nenaruenog
spokojstva.
A onda je u utorak gospodin Steiner pozvao predsjednika Radnikog
savjeta Ginzburga. Predsjednik Upravnog odbora sjedio je u svom
irokom naslonjau i mahao nekim listom.
to je ovo? siknuo je gospodin Steiner. to je ovo opet, za
miloga boga?!
Ultimatum odvratio je Ginzburg. Zato?
U dokumentu kojim je mahala drhtava ruka gospodina Steinera bili
su rezimirani zahtjevi grupe etvoro nonih radnika koji su za svoga

predstavnika bili izabrali veterana uvara Trebicha. Zahtjevi su se ukratko

svodili na etiri bitne toke: a) unajmiti kvalificiranog vratara koji e
nonoj smjeni otvarati i zatvarati vrata; b) s obzirom na predstojee due
zimske noi, poveati za 15 posto onaj dio plae za koji porezna uprava ne
smije znati, pa ma kako se to smutilo u knjigama; c) uzeti mladog psa
uvara; d) mirovine; e) odgovarajui broj madraca i deka.
Autori ultimatuma nazvali su svoje zahtjeve minimalnim
programom i natuknuli da e poduzeti otre mjere ako odmah ne zaponu
pregovori i rjeenje svih spornih toaka.
Ginzburg graknuo je gospodin Steiner izvan sebe od bijesa
tako mi svega na svijetu, zatvorit u ovu prokletu tvornicu!
E, to bi bio lokaut koji nije odobrila Federacija rada pa bi vas
mogao skupo kotati prezirno se iscerio predsjednik Radnikog savjeta.
Uostalom, tko ste vi, Steineru, da nam stalno prijetite?
Ja sam vlasnik ove firme! Ja sam njezin osniva! Ja sam njezin
direktor!
Dajte, Steineru, ne budite smijeni. Tvornica pripada onima koji u
njoj rade.
A tko ovdje uope radi? Pa nas svaki ep kota kao da je od zlata!
Zamiljena lica, Joseph Ginzburg koraao je gore-dolje neko vrijeme
i onda je stao pred direktora.
Steineru rekao je tunim tonom vi ste otputeni. Idite po
svoju plau i gubite se.
No, teko je razoaranje ekalo Josepha Ginzbur-ga. Unija radnika
epne industrije, lanica Federacije rada, nije se sloila s tim otputanjem.
Drue Ginzburg rekli su predsjedniku Radnikog savjeta na
neslubenom sastanku gazdu sa petnaest godina staa u brani ne moe
tek tako otputati bez otpremnine. Zar ne bi mogao malo popustiti u nekim
tokama tog ultimatuma? Evo, na primjer, to e ti mlad pas-uvar?
Vi ste lakaji kapitalizma suho je odrezao Ginzburg. Vi ste
izdajice radnike klase i prodajete nas kao Juda za trideset srebrnjaka.
Drugovi, munite malo glavom, blii se reizbornost!
I bijesno je zalupio vratima za sobom. Trebicheva je grupa ve trei
dan trajkala usporenim radom. Naveer su dolazili na posao sve vukui
nogu za nogom, kuharica je kuhala topli obrok na laganoj vatri, a jeli su ga
ajnim liicama. Onda su im se pridruili radnici srodnih industrijskih

grana, to jest proizvoai boca, pivovarski radnici i barsko osoblje,

trajkom upozorenja od jedne i pol minute, pa je Centralni komitet
Federacije rada bio prisiljen na hitnu akciju. Pozvali su kapitalista na
neslubeni razgovor.
Pazite, drue Steiner stali su mu objanjavati ova je svaa
zapravo besmislena. Zato ne biste malo poveali taj dio plae druga
Trebicha o kojem drugovi iz porezne uprave ne smiju znati? Madrace,
deke, psa i vratara moete lako namiriti iz Fonda za razvoj, a to se tie
mirovina, dok ti radnici steknu potrebni radni sta, vi ete ve odavno
izgubiti vlast nad tvornicom, pa to vas briga?
To je pitanje ugleda odgovorio je drug Steiner. Oslobodite
me te bande pa u se vas sjetiti u svojim molitvama.
Dobro, sloit emo se s ukidanjem none uvarske smjene samo
ako se moe bez najmanje dvojbe dokazati da je postala suvina. Ali to bi
oito znailo da cijela tvornica mora prijei na noni rad.
Tako je poduzee Izraelski epovi d. d. s o. j. prelo na. nonu
proizvodnju, prebacujui sve zaposlene, to jest est radnika, tajnicu i
gospodina Steinera personalno, na jednu jedinu nonu smjenu. Isprva je
bilo nekih potekoa, uglavnom zbog veernje kole i kulturnog uzdizanja,
ali je i to prebroeno, te je uz odreena tehnika poboljanja i vrlo, vrlo
dugoroan dravni zajam uprava uspjela zadrati cijenu izvoznog epa na
jednu funtu. Duhovi su se smirili i proizvodnja se vratila na normalu.
Sve dok jedne noi, nekoliko minuta poslije ponoi, gospodin Steiner
nije pozvao u svoj ured predsjednika Radnikog savjeta.
Tvornica je pusta i prazna cijeli boji dan rekao je gospodin
Steiner. Iako se to vas ne tie, Ginzburgu, reda radi, elim vas
obavijestiti da je uprava odluila unajmiti dnevnog uvara.

eludac je kao nai radniki sindikati: ne prima niije naredbe, nego

slijepo trai svoje i toka. To izaziva more komplikacija. Novi doseljenik
side s broda, poljubi tlo to su mu ga preci gazili, razbije tu i tamo koji
alter dravnih ustanova, smjesti se u Negevu i postane sastavni dio
izraelske drutvene zajednice. Ali njegov konzervativan i pristran eludac
ostaje maarski, turski, nizozemski ili ve to je prije bio.

ALIK, SUM-SUM, VUS-VUS

Da budem konkretan, uzmimo mene. Postao sam ve toliko
starosjedilac da ak govorim pomalo s ruskim naglaskom, a ipak i sad
urlam u snu im se sjetim kako ve sedam godina nisam okusio guja
jetra.
Najprije sam se borio protiv tog svog kozmopolitskog stava. Svojim
sam najuvjerljivijim tonom rekao elucu: Guja su jetra fuj! Klopat
emo brda finih crnih maslina i postat emo jaki kao seoski bik u doba
etve.
Ali mi je eludac uzvratio Hajd' se... (stid me to ponoviti) i ostao
pri svom hiperciviliziranom jelovniku.1
Neko vrijeme udovoljavao sam hirovima svoga eluca u jednom
dekadentnom evropskom restoranu, i on je bio zadovoljan. Onda sam se
preselio u
1

U to me sve moe uvaliti takav stav vidi u iduoj prii Varijacija na temu

eluca.

posve drugi kvart gdje je postojala samo jedna mala gostionica koju
je drao neki Naftali, netom stigao iz Iraka.1
Kad sam prvi put svratio kod Naftalija, eludac mi se stao propinjati
kao to se propinje samo u trenucima smrtne opasnosti. Naftali je stajao iza
anka i gledao me s nekim tajnovitim osmijehom Mona Lie na usnama, na
samom anku bio je poredan asortiman neodreenog repromaterijala u
tehnikoloru, a na polici u pozadini leale spremne neke male limenke s
egzotinim zainima.
Nije bilo nikakve dvojbe da sam naiao na gostionicu izrazito
arapskog jezinog tipa, i htio sam bre-bolje zbrisati, ali mi je eludac
signalizirao da mu se uri.

 No, to ima dobro danas? upitam vrstim glasom, na to

Naftali pogleda u jednu toku desetak centimetara desno od moje glave
(malo je razrok) i ree:
Imam humus, mei s burgulom i vus-vus. Teak izbor. Humus me
donekle podsjeao na neki latinski citat, ali me vus-vus dotukao dibidus.
Dajte mi porciju vus-vusa odluno u Naftaliju, na to mi na
tanjur spusti fantastian potpuri plavog patlidana, rie i kosanog mesa.
Okus mu je bio ne samo udan nego nastran, ali sam Naftaliju htio
dokazati da onaj njegov tajnoviti smijeak za mene ne vrijedi. Dapae, da
bih ga potukao do nogu, malo kasnije mu leerno dobacim:
Imate li jo to?
1
Irak je svojedobno istjerao oko 200000 idova, u nadi da e oni u Izraelu
upropastiti ivotni standard. No, plan mu je propao. Iraki .idovi posve su se uklopili u
privredni ivot zemlje, samo to nakon kuanja njihove kuhinjemorate hitno zvati
vatrogasce.

Imam, gospodine odgovori Naftali, cerei se bezobrazno.

Hoete li kabab s baharatom, alik s elfom, ili moda reanj sehona ili
smir-smira!
U redu tako ja njemu dajte mi pomalo od svega.
Naruio sam takav mima jer jednostavno nisam upamtio ni jedno
od onih egzotinih imena. Oekivao sam da e mi Naftali servirati kakve
sirupaste slastice, ili pregusti kompot, ili neko slino krmivo. On, meutim
ude u pregradak u kutu, pa najprije isfaira odrezak nekakva crvenog mesa,
a onda ga pospe paprom, uljem, peludom, sumpornom kiselinom iz jedne
zelene epruvete...
Dva tjedna kasnije, lijenici su mi dopustili da ustanem iz kreveta i
vratim se poslu. Malo su mi se tresla slabaka koljena, ali inae sam se
osjeao prilino dobro, jer mi se uspomena na onaj banket bila izgubila u
dugoj komi. Meutim, tu se opet umijea sudbina jarac.
Idem ja tako u ured, a Naftali izae na tren iz svoje trovanice i
zacereka mi se u brk. Sad, ja sam vam malo preponosan tip, a i pomalo
prijeke udi. Uem ravno k njemu, pogledam ga ravno u oi i kaem:
Neto slasno i papreno, habibi!1

 Odmah! skoi Naftali. Danas ba imam prvoklasnu kibu s

kantonom, i hai-hai.
Naruim duplu porciju neega to ispade arheoloki nalaz u kojem su
svi poznati zaini od falafela do prenog luka, plus naprstak dinstana
smirkova praha. Sve to smaem a onda se razgalamim da hou slatko.
Suarsi s mi-miom ili baklavu sa sum-sumom?
1

Miljenik

Pojedem oboje. Dva dana kasnije nisam osjeao uope vie nita. Na
kraju tjedna sam se kao kakav mjesear opet stvorio pred nasmijeenim
Naftali-jem. Ni sam ne znam zato. Morat u se ipak konzultirati s kakvim
dobrim psihijatrom.
A to biste danas eljeli, gospodine? tako meni Naftali, a s lica
ne skida onaj svoj prezir prema slabiu Evropejcu.
Takvu podlost nisam mu mogao oprostiti. Zar da od mene pravi
budalu? Zar ne zna da nemam pojma kako se zovu ta njegova nastrana
jela?
Ne znajui to u, improviziram:
Dajte mi kimsu. I komad sbaghija s kub--kubonom.
I to mislite da se dogodilo? Naftali uljudno ree:
Odmah, gospodine i donese mi kosanu ovetinu s pireom od
bijele repe.
Dolo mi je da padnem u nesvijest. to li je sad ovo? pomislio
sam.
Hej! zaurlam na Naftalija. A gdje mi je kub-kubonl
I sad drhtim kad se toga sjetim: Naftali skoi i donese mi kub-kubon
u kutijici.
Znate ta? okrenem se Naftaliju kad sam smazao jelo. Dajte
mi au vago-giore,1 ali da mi bude kao led ledena!
Istrusim vago-gioru i polako mi sine istina. Burgul, baharat, alik,
vus-vus, mehsi, pehsi, sve je to samo velika prevara kako bi se
impresionirali glupi Akenazi2. To je dakle tajna onog osmijeha Mona Lie!
1

Vago Giora zove se moj znanac iz banke koji mi je jednom sredio pozamaan
kredit, pa sam smatrao svojim dugom da mu ovjekovjeim ime.

Neevropski idovi zovu one evropske Akenazi, ili pak vus-vus, to je

imitacija zvuka jidia.

Otada se vie ne bojim orijentalne kuhinje. Dapae, moglo bi se rei

da je obratno. Juer sam ak natjerao Naftalija da se zacrveni i pokunji kad
mi je donio tanjur peenog mao-maoa.
Zar je to mao-mao? podviknuo sam mu porugljivo. A gdje
je kafka?1
Nisam ni taknuo mao-mao dok mi Naftali, sav drui, nije donio jo
kafku. Imao je dobar okus. itaocu toplo preporuujem da prvom zgodom
ode u kakav orijentalni restoran i narui peeni mao-mao s kapljicom
kafke, a moe i saroyana. Vjerujte mi!
1

Literarne zasluge Franza Kafke mogu biti i prijeporne, ali kao curry-umak ima
predivan okus.

VARIJACIJA NA TEMU ELUCA

Kako rekoh, moj tvrdoglavi maarski eludac stalno me uvaljuje u
neke nevolje. Zbog njega me umalo ne linovae u Americi.
To je bilo u jednoj kafeteriji. Napredovao sam sa svojim pladnjem
du linije i doao do natpisa Ledeni aj. Kaem konobarici za ankom:
alicu hladnog aja, bez leda.
Da, gospodine odvrati konobarica i ubaci mi pola tuceta kocki
leda u aj.
Pazite kaem ja rekao sam bez leda.
Jeste li htjeli ledeni aj, prijatelju?
Ja hou hladni aj.
Cura je stala migati oima kao semafor koji je izgubio kontrolu, a
onda je, donekle smetena, ubacila jo dvije-tri kocke u moj aj.
Evo vam ga na! Slijedei!
Obratno, curo! Ja hou bez leda.
Led se ne plaa. Slijedei!
Ali mene boli eludac od leda. Zato mi ne biste dali alicu aja i
kvit, a ne da bacate led u nj?
to? Kako? zafrflja enska. Ja vas ne razumijem, prijatelju.
Oni koji su iza mene ekali u redu stali su gunati na raun tih
stranaca idiota to ljudima trate dragocjeno vrijeme koje je ipak novac.
Skuio sam na koga se cilja, ali je u meni simultano ustao moj famozni
istonjaki ponos.
Ja ga ipak hou bez leda.
Smatrajui da to ve prelazi djelokrug njene nadlenosti, konobarica
je pozvala efa, nekog orijaa s cigarom meu zubima.
Ovaj ovdje trai ledeni aj bez leda poali mu se konobarica.
Tko je ikad uo za takve perverzije?
Dragi moj gospodine ef e meni na ledeni aj pije
mjeseno 1,930.000 gostiju i dosad se jo nikad nitko nije potuio.
U to sam siguran odvratim. Ali ja ne podnosim preledeno
pie. Zato sam i traio aj bez leda.
Ali ga svi piju s ledom!
Ja ga ne pijem.

ef me pogleda i namrti se.

Kako to mislite, vi ga ne pijete? Ono to je dobro za vie od
dvjesta milijuna Amerikanaca, vama nije dobro, je li?
Od leda me boli eludac. ef se jo dublje namrti, trsei se da to
nekako ukapira, ali mu je moj zahtjev ipak bio besmislen.
Ovaj lokal radi ve etrdeset i tri godine obavijesti me i do
sada smo posluili dvadeset tri milijuna ljudi.
Ali ja ga ne elim s ledom!
Dotle su me ogoreni gosti ve bili opkolili i sukali rukave za lin.
ef je shvatio daje doao as kad je red da plane.
A ja ti kaem da e mi u Americi piti ledeni zagrmi. Kod nas
se jo nije zadesio takav okorjeli perverznjak!
Ja sam samo htio...
Ku, znam ja takve! Vama ovdje nita ne valja. A odakle si?
Ko, je l' ja? upitam. Iz Egipta.
To sam si i mislio procijedi ef!
Onda sam morao kidati da spasim ivu glavu od razbjenjele gomile
to mije bila za petama. No, to je bio samo poetak. Gdje god bih se
pojavio, ameriko bi se javno mnijenje polako okretalo protiv Arapa. Pa
netko je morao tu neto poduzeti, nije li tako?

Moram napomenuti da u naoj zemlji postoji i sve je vei onaj

segment populacije koji ne samo da ne mue takvi problemi kao to je
aklimatizacija eluca, nego i ne zna za njih. To su oni koji su ovdje roeni,
sabre, generacije u usponu. U Americi se mladi razlikuju od starih samo
po tome to su vii i gaje dublje potovanje prema formuli 1. U Izraelu se
oevi i sinovi razlikuju kao nebo i zemlja. Ne sjeam se kad je to bilo,
delegacija naih studenata sabra sudjelovala je na kongresu studenata u
Pragu. U skladu s trenutnom okukom u krivudavoj partijskoj liniji, esi su
tada bili antisemiti, i tako je grupica prerevnih mladih za rukom
provocirala deke sabre koji su spokojno jeli. idovi! itali su im.
idovi! inilo se daje neizbjena opa makljaa, ali se nita ne dogodi.
Sabre nastavie jesti i ne trepnuvi okom. Kad je ruak zavrio, netko upita
nau delegaciju: Zar niste uli kako vam dovikuju 'idovi'? Sabre se
ljubazno nasmijeie i rekoe: Kako ne bismo uli. Pa mi i jesmo idovi.
Drugim rijeima, uope nisu znali da je idov nekad bila pogrdna rije.
Po izgledu, mladi je sabra puka inkarnacija nacistikog rasnog
ideala, samo to je jo vii i jo ue kose. Bucmasti idovski oevi gledaju
donekle sa strahopotovanjem u svoje sinove medvjeeg rasta. Dok su u
Evropi oevi sanjali o idovskoj dravi, u Izraelu sinovi sanjaju o putu u
Evropu. Dok su poboni djedovi obuzdavali svoje zle nagone unuci im
obuzdavaju Arape. S tim unucima nije lako izai na kraj.

YIGAL I INKVIZICIJA
Sjedili su kraj mene na klupi na Rothschildovu bulevaru, svaki od
njih zadubljen u svoje tivo. Stariji gospodin s naoalama to su mu bile
skliznule do vrha nosa, koji je mrmljajui itao neke novine na jidiu, i
malian od nepunih deset godina, oito sabra, koji je u rukama drao neki
jezovit triler.
Djeak se odjednom okrene starom gospodinu.
Djede ree to je to inkvizicija? Djed odmjerenim
pokretom presavije novine i gurne naoale na svoje mjesto.
Prije vie stotina godina otpoe s neskrivenim ushienjem u
mranom srednjem vijeku, naim je precima sudbina bila zbilja gorka, moj
Yigale. Tjerali su ih u geta s visokim zidovima, a svaki ih je Neidov
mogao udarati, pljuvati po njima i poniavati ih koliko god ga volja. Da,

da. Crkveni su im poreznici otimali i zadnji teko zaraen novi, ako bi

im uope i ostao poto bi platili carski porez. Nae su mudrace ive
spaljivali, nae sinove prodavali u roblje, a nae ene...
Dobro prekine ga Yigal to znam, ali te pitani, djede, to je
to inkvizicija?
Yigale, ne budi drzak! Odmah u ti rei. Inkvizicija nije bila
drugo nego paklenski nain obraunavanja s onima koji ne vjeruju u
kransku dogmu. Naravno, rtve su joj bile gotovo iskljuivo idovi...
Zato naravno? Zato?
Miran budi! Hoe li me posluati do kraja? raspali se stari
gospodin. U muionicama inkvizicije fratri u crvenim kukuljicama
ereili su svoje rtve, naim muenicima upali nokte uarenim
klijetima, vjeali ih za noge nad tihom vatrom, lomili im kosti na
rastezau...
Dobro opet ga prekine Yigal preskoi to i priaj kad su nai
digli ustanak!
Koji ustanak?
Kakvo pitanje! Pa ustanak idova protiv fratara!
Ne prekidaj me, Yigale! Nai su djedovi bili bogobojazni i krotki
idovi koji se ne bune protiv volje Boje.
to? Zar je Bog htio... to ... inkviziciju ...?
Sram te bilo, Yigale! Kako se usuuje tako govoriti! Znaj da su
nai preci bili heroji koji se nisu dali slomiti ni pod najgroznijim mukama!
Vjera im se ni trena nije pokolebala, pruili su dokaze dotle neviene
unutranje hrabrosti...
Odlino! Znai da su na kraju ipak udarili po tim fratrima, je li
tako?
Yigale! naljuti se stari gospodin. Pa to ti govorim? Nai
preci, poivali u miru, pretrpjeli su i najjezivije muke od ruku svojih
krvnika, ali su i svojim posljednjim dahom hvalili Boga to ih titi od
njihovih neprijatelja. Pa da mi je i dolinom smrti proi citira stari
gospodin iz Psalama zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
To mi nije jasno ree Yigal, mislei na citat. Kako su mogli
pjevati da je s njima sve u redu, a fratri ih spaljuju? E, da su fratri pjevali...

 Balavce, tebe opravdava samo to to ne zna to govori. Vjera

naih predaka u Boga duboko je djelovala ak i na krvnike, pa su oni u
smrtnom strahu bili prisiljeni da ubijaju sve vie i vie nevinih rtava.
Dobro, djede opet e Yigal ali sad mi priaj o ustanku.
Hoe li utjeti, da ili ne?!
Ma samo mali ustanak!
Ku, egec!1 Zar da obeasti uspomenu na nae pretke? Da se
oni nisu oduprli nego da su
1

Tako pravovjerni idovi zovu mlade neznalice koje zanimaju samo stvari od
ovoga svijeta. U svoje doba takav se naziv smatrao gotovo smrtnom uvredom, ali su se
sabre tako navikle da ih zovu egec da se vie i ne osvru na to.

podlegli strahotama inkvizicije, ti danas ne bi bio idov.

To nije istina glatko odbije Yigal takvu teoriju. Opet bih bio
idovski djeak jer sam roen ovdje, u Izraelu.
Ti si poganin, eto to si! Ne zna cijeniti heroizam svojih predaka!
Glupost! vikne Yigal, duboko uvrijeen. Zar hoe da ti
vjerujem kako je Boja volja da me fratri kolju? Oprosti, djede, ali ti tvoji
preci morali su biti neki strani trtaroi.
I tada nas Yigal napusti.
Trtaroi! Kakvim se rjenikom danas slue! gnjevno e stari
gospodin, pa se okrene meni: Jeste li ikad vidjeli ovakvo skandalozno
ponaanje, gospodine? A za takve smo stvorili ovu dravu! Zar nisu
strani?
I te kako su strani, blago nama s njima!

Izraelci su presretni to im djeca nisu slina njima, pa je gotovo

nevjerojatno koliko ih maze i tetoe. Ude li tko u pun autobus s djetetom od
pet kila, odmah e dobiti mjesto, ali mu ga nitko nee ustupiti ako na
leima nosi vreu od pedeset kila. Ne bih elio ustvrditi da su sva izraelska
djeca geniji. Samo 85 do 90 posto njih. to se tie ostalih 10 do 15 posto,
medu njima ete nai zadovoljavajui broj poluidiota. Ne uvjetovanih
poluidiota u nas nema reforme kolstva nego onih roenih. Kao to
je, na primjer, Ahimaaz.

AHIMAAZ
Imajui na umu da se blie hladni zimski dani, uao sam u trgovinu
na Mograbi Squareu1 i od vlasnika, gospodina Leichta, zatraio picerice
od antilopa s gumenim poplatom, marke robi, kakve su u modi u
Americi, bog bi ga znao zato.
Odmah ree gospodin Leicht i stade prekapati po svojim
policama. No, ubrzo utvrdi da ima i cipela od antilopa, i cipela s gumenim
potplatom, i amerikih picerica, ali ba te robi na kojima su zdruena
sva ta tri elementa nema. Bio sam strano razoaran i valjda mi se na licu
vidio sav moj jad, jer se gospodin Leicht pourio da me
1

Svijet ima dvije toke oko kojih se okree: Times Square u New Yorku i Mograbi
Square u Tel Avivu. U te dvije toke koncentrirano je 43 posto kinematografa u svijetu.
Ako Izraelca pitate gdje je Etiopija, odgovorit e vam: Znate gdje je Mograbi? E, vidite,
Etiopija je pet tisua kilometara jugoistono od njega.

utjei: nema problema, evo, odmah alje momka u svoju drugu trgovinu,
preko puta pote, za koju minutu dobit u ono to traim. Ovla uzvivi
lijevom obrvom, pozove momka i ovako mu ree:
uj, Ahimaazu, idi u nau trgovinu preko puta pote i reci im neka
ti dadu robi picerice, amerike, antilop, gumeni potplat, broj etrdeset
dva. Jesi li razumio?
Momak je bio neki mladac iz Jemena u njenoj dobi od etrnaest
godina, s kronino retardiranim kvocijentom inteligencije, kojem si po
oima vidio da u glavi nema ne samo zadnjih nego ni primarnih misli.
Jesam odvrati Ahimaaz nekako maglovito. A zato?

 Ovome mladom tupanu ne vjerujem ree gospodin Leicht.

Kod mene je tek oko tjedan dana. Bit e bolje da mu damo vae cipele, da
nam ne donese krivi broj.
Izuo sam cipele i pruio ih gospodinu Leichtu, koji ih je strpao u
jednu kutiju i dao ih momku.
Upamti: robi picerice, amerike, antilop, gumeni potplat, broj
etrdeset dva. Trkom!
Gospodin Leicht zamuca Ahimaaz ne znam gdje da idem,
gospodin Leicht.
Ne zna gdje je pota?
To znam.
Pa to onda eka? Trkom, hitno je!
Da budem kratak: sjedio sam u arapama kod gospodina Leichta dva
sata i dvadeset minuta, a Ahimaaza nema pa nema. Za sve to vrijeme
razgovarao sam s gospodinom Leichtom i nervoza nam je skokomice rasla,
iako smo je svim silama susprezali. Iscrpli smo sve teme, od koegzistencije
do propisne upotrebe lica za obuvanje cipela, pa smo oajniki traili
neto novo. Uto se odjednom otvorite vrata i eto Ahimaaza, hvata zrak, a
ruke mu prazne.
Nu! skoi na nj gospodin Leicht. A gdje su cipele?
Otile odvrati momak. Avionskom potom.
Nakon pola dana istrage uspjeli smo utvrditi slijed dogaaja.
Dakle, prilino smeteni Ahimaaz otrao je kako mu je to
izrijekom naloio gospodin Leicht ravno do glavne pote gdje je stao u
red pred alterom 4, jer je ondje bio najvei red. Napredovao je vrlo sporo
jer je to bio alter za preporuene poiljke, a kako je neki trbonja iz nekog
ministarstva doao sa tisuu i dvjesta slubenih pisama, moete zamisliti
kako je ilo. Konano je momak doao na red.
Gurnuo je kutiju s mojim cipelama slubeniku pod nos i rekao:
Robi picerice Amerika broj etrdeset dva.
alter 8 odvratio je slubenik. Dalje, molim.
Ahimaaz se svrstao u red pred alterom 8 i tako doao do vage na
kojoj se vau paketi. Gurnuo je kutiju i rekao:
Robi picerice Amerika broj etrdeset dva. Slubenik je izvagao
kutiju.
Ovo ne moe ii kao pismo rekao je. Mora kao paket.

 Nije vano odgovorio je Ahimaaz i trepnuo oima. Tako

hoe gospodin Leicht.
Dobro, mladiu moj slubenik je slegnuo ramenima. Ali bit
e skupo. Kamo ide?
Robi picerice Amerika broj etrdeset dva. Slubenik je pogledao
tarifnu tabelu.
Avionom je to tri funte i deset. Preporueno?
Zato preporueno?
Je li vano?
Jako vano!
Znai, jo pedeset osam para. A ima li toliko, mladiu?
Mislim da imam.
Sad je tek slubenik otkrio da na paketu nema adrese ni primaoca ni
poiljaoca.
Pa to je ovo? frknuo je. Zar ne zna pisati?
Ne najbolje odgovorio je Ahimaaz crvenei se do uiju. Nas
u kui osmero, samo najstariji brat nauio itati u kibucu.
Krasna familija zagunao je ljutito slubenik, ali je onda
prevladalo njegovo dobro idovsko srce pa je zgrabio kemijsku olovku i
upitao:
Koja je adresa?
Robi picerice Amerika broj etrdeset dva.
Rabin Spitzer, SAD slubenik je napisao na kutiji i onda
nervozno upitao:
A koji grad, koja ulica?
Gospodin Leicht je rekao tamo gdje je pota.
To nije dovoljno.
Robi picerice Amerika broj etrdeset dva ponovio je Ahimaaz.
Gospodin Leicht nije rekao nita vie.
Ti boga, to ovjek ovdje mora trpjeti zagunao je slubenik i,
proet sigurnou roenom iz iskustva, napisao na kutiji: Potanski fah 42,
Brooklvn, New York.1
Tko je poiljalac?
Gospodin Leicht.

Izraelci ive u uvjerenju da svi ameriki idovi ive u Brooklvnu. A bogami i

ive.

Gdje on stanuje?
To ne znam. Ima trgovinu u Allenbv Roadu.
Kad sam prije nekoliko dana prolazio ispred njegove trgovine,
gospodin Leicht me pozvao k sebi i pokazao mi pismo to ga je primio od
rabina Spitzera koji ivi u Junoj Carolini (oito je adresa bila pogrena).
Rabin Spitzer se zahvaljuje na lijepom daru i kae kako ga je duboko
dirnuo taj dokaz brige Izraelaca za svoju brau u Americi. Samo napominje
da su mu obino drae nove cipele jer da u pravilu due traju.

Na izraelskim telefonskim centralama u pravilu je mlada, vitka sabra

fatalna oka i sa tri ruke. Nosi smee dempere, a ujutro kalje i mrzi cijeli
svijet. Pred podne situacija je nesnoljiva i esto se izrodi u nasilje. Svaki
je pokuaj posredovanja unaprijed osuen na propast. U bunoj zvonjavi
za ljetnih mjeseci moemo biti sretni ako nekako ouvamo prekid vatre.

VRUA LINIJA
Sraz divova openito poinje im okrene broj a izraelska
telefonistica s one strane barikade die slualicu i kae:
To jest, nita ne kae, samo die. Iz nje zrai muk, jeziv muk to ti
para ui. U najboljem sluaju, ut e kao izdaleka, u pozadini, glas
Grinspana koji moli transportno poduzee neka idui put, za ime boje,
poalje raun na njegovu novu adresu, a ne kao u petak...
Halo! dere se u slualicu. Halo!
Izraelska telefonistica slua kako nadvikuje Grispana, ali te za sada
dri na ledu. Potiho se nada da zove iz javne govornice, u kojem sluaju
ne moe napustiti aparat. Jer, ako si kod kue, onda si pokretan: moe
putati neka se muk izmui, moe otii u kuhinju i napraviti sendvi, pa
otvoriti bocu piva i vratiti se do telefona opremljen za dugu opsadu.
Halo kae vaui narodni kruh halo! Tu se koji put
dogodi i da dobije odgovor.
Uostalom, elementarna mrnja izraelske telefonistice nije usmjerena
na tebe osobno, nego na cijeli svijet to se slui svakakvim podvalama i
trikovima samo da dobije vezu. Sraz dobiva osobni karakter tek kad se ona
odazove:
Ovdje 729 556, dobro jutro!
Naziv i adresu nikad ne spominje, jer je to najstroa tajna poznata
samo nekolicini odabrani-ka. Da, naziv moe dobiti, ali ne preko telefona.
Tako zasad ima samo broj i lus.
Halo kae mogu li dobiti gospodina Zerkovitza?
Koga?
Pogleda u papiri koji dri u ruci. Nema greke, to je taj broj, sve je
u redu.
Zer-ko-vi-tza.
Da, gospodine.

uje mali milijun krckanja i pucketanja od utikaa to se meu i

vode i kontakt je uspostavljen. I nita. Svijet tiine vraa se u svoj svojoj
velianstvenosti. Zerkovitza moda malo i ima, a moda malo i nema.
Nikad se ne zna. Samo e vrijeme pokazati. une kraj aparata i mumlja
koranice. Tako se osjeaju astronauti s onu stranu Mjeseca, kompletno
odsjeeni od ljudskog roda.
Halo! vie s vremena na vrijeme. Halo! Onda zglobom
prsta kucka po slualici, pa pue u nju ne bi li joj udahnuo malo ivota.
Proe petnaestak minuta, vidi koliko je sati, pa sputa slualicu i prekida
spoj s nespojivim. A sa Zerkovitzem mora razgovarati (zapravo ti treba
samo broj telefona njegova urjaka), pa se vraa u boj i novim snagama
vrti broj. Ovaj put linija promptno reagira:
Dobro, neka Naphtali odnese paket poslije etiri govori
izraelska telefonistica. Ja sigurno neu svakog dana nekog boga vui na
autobusni kolodvor, oprostite, halo 729-556, dobro jutro!
Skida pauinu s mozga. Kad sam to pitao telefonisticu da mi
nekamo odnese nekakav paket? To valjda mora obaviti Naphtali, je li tako?
Neka toga boga Naphtali nosi u etiri sata, ma moe i u etiri i pol, ba me
briga.
Nastoji da ne bude nestrpljiv.
Halo kae traio sam Zerkovitza.
Koga?
Zer-ko-vi-tza.
A tko ga treba?
E, sad ona mora znati. Prije si joj se nekako provukao kroz sito, ali je
ovaj put neto u tvom glasu probudilo njezino uroeno nepovjerenje.
Rampa se spustila, poeo je obred identifikacije. Paljivo razmilja to da
joj kae: ovdje dr Shay-Shenberg, iz Elektre d. d., Zerkovitz se nee
sjetiti, ali mi smo zajedno ili u puku kolu...
Na kraju kratko kae:
Amnon.1
I Amnon se uvijek probije. Amnon je ubojit. Izraelska se telefonistica
odmah opusti, opet ti nade oive od silnog krckanja u liniji, i za koju
sekundu uroni u grobnu tiinu. Sad vie ne gubi dragocjeno vrijeme u
deifriranju znaenja one ubitane stanke, nego uzme knjigu Hanibal
ovjek koji se digao na Rim i s legendarnim ratnikom prelazi snijegom

zatrpane Alpe. Boe, to je to bio fantastian pothvat prevesti cijelu

kolonu promrzlih slonova preko visokih planina, pa niz rijeke, sred oluja i
gromova.
1

Davidov sin-prvenac.

Pred samim dverima carskog grada stane, u jalovoj nadi da e

moda prije doi do Zerkovitza.
Halo vie u slualicu halo! Daleko, daleko, moda preko
beskrajnog oceana,
u srcu New York Cityja, netko cvrkue na jidiu. Netko kome se
izraelska telefonistica smilovala. A ti si izgubljen sluaj, nadrljao si gore
nego Naphtali. I previe se gorine nagomilalo u zadnjih nekoliko minuta.
Samo da se s tom Shulom moe nai licem u lice vani, izvan radnog
vremena, moda bi s njom i naao zajedniki jezik, eventualno bi joj se
udvarao, nije vano ako je ravna kao daska, bilo bi perspektive za brak,
djecu, alimentaciju. Ali ovako kako stvari stoje, s linijom u pat-poziciji,
nemate ni sadanjice ni budunosti. Ona je na telefonskoj centrali, a ti si
obian naziva maka i mi. Ne da si nabruen na nju, to nikako;
dapae, potuje Shulu, pred njezinom moi osjea se kao mrtav, samo to
izmeu vas nema komunikacije. Da bi pokuao opet uspostaviti odnos,
najbolje ti je spustiti slualicu, skresati to, pa opet vrtjeti broj za odlunu
rundu.
Gospoice kae otro zato me putate da ekam pola sata
bez veze?
A tko ste vi?
Amnon. Pitao sam vas prije tri etvrt sata za Zerkovitza...
Njega nema, gospodine!
Pa zato mi ne kaete?
Vidite da vam kaem!
Kad e se vratiti?
Ne znam.
A kamo je otiao?
Ne znam.
Da li uope radi tamo?
Ne znam.

 Mogu li ostaviti poruku za njega?

I tu se ona strunim trzajem ruke oprata od tebe i kvit posla. Na svu
sreu. Jer u tim kritinim momentima u meni tako kuha da mi je jedno
sasvim bistro: potraje li ovaj razgovor jo minutu, skinut u kaput, skoit
u u slualicu, otpuzat u icama ravno do centrale i bacit u se na Shulu
riui kao zvijer. To bi bila borba na ivot i smrt. Shula bi mi manikiranim
noktima zderala kou s lica a ja bih joj onjacima traio vratnu ilu. To e
se i dogoditi jednog dana. Samo je pitanje vremena. Politika rjeenja nisu
vie mogua.

Izraelski radio nije ni po emu izuzetan, osim po tome to su sredstva

od kojih ivi tako tanka da samo to ne skapa. Ako dobro pamtim, u svijetu
postoje dvije vrste radiostanica: dravne koje financira drava, i privatne
koje ive od reklama. Mi imamo samo dravnu koja od drave ne prima ni
prebijene pare. A kako su samo ptice voljne pjevati besplatno da budem
konkretniji, muke ptice to na radio mora manjku sredstava parirati
inventivnou.

MISTERIJ KOL ISRAELA

Onomad sam bio zaista ugodno iznenaen. Dobio sam pismo kojim
me Kol Israel1 moli da sudjelujem u programu Panta rei. Naravno, bio
sam polaskan tom izuzetnom asti, pa sam otiao u studio Kol Israela, do
gospodina Noudinija, urednika programa. Ubrzo smo zabrazdili u vrlo iv
razgovor. Gospodin Noudini mi je rekao da ima izvrsnu osnovnu ideju za
moj prilog, to jest, da ja napiem neto na visokoj literarnoj razini ali s
emotivnim nabojem, neto ozbiljno ali zabavno i smijeno, s tim da ne
diram u vrednote hebrejskog jezika i kulture, a da to bude zdrav i iskriav
humor, naravno u granicama dobra ukusa i moralnih normi. To je u
osnovnim crtama bila njegova ideja2.
1
2

Tako se zove naa radio-korporacija.

A to moete oekivati od ovjeka kojem je plaa praktiki nikakva?

U tom duhu nastavili smo razgovor otprilike tri i pol sata, ne zalazei
u detalje jer je gospodin Noudini istaknuo kako mi eli dati punu slobodu u
realizaciji ideje. Na kraju smo se dogovorili da u mu donijeti dvosatni
rukopis za tri tjedna. Ve smo se rukovali, puni uzajamne bratske ljubavi,
kadli mi pade na um da bi mi valjalo iskoristiti tu srdanu atmosferu za
raiavanje odreenih financijskih pitanja. Stoga sam odvukao gospodina
Noudinija u stranu i upitao ga koliko Kol Israel plaa za posao takve vrste.
Gospodin Noudini problijedi kao krpa, zaljulja se i ree:
Ne brinite, oko toga nee biti problema.
U redu kaem pa ipak...
Bit ete zadovoljni.
to e rei?
Prema uobiajenoj tarifi.

U takvim sluajevima, obino prekidam ispitivanje, jer jest da uz

zlato i dijamante oboavam istu lovu, ali se u najskrivenijoj dubini due
ipak sramim to sam takav materijalist u doba kad drugi samoprijegorno
svata izvode. No, u duhu mi se iznebuha nacrtao onaj macan sa prst
debelim obrvama to me ispsovao na pasja kola jer mu nisam bio platio
radio-pretplatu, i to mi dade snagu da postavim sudbonosno pitanje:
Koliko?
Urednik se tresao kao da ima Parkinsonovu bolest, a oi mu panino
kolutale na sve strane.
Pa, za sat emisije plaamo piscima po trideset pet para apne.
Ali, s druge strane, nekoliko puta spominjemo pievo ime, a zna se da
je publicitet najvaniji.
Brzo sam skontao u glavi. Da napiem takav dvosatni program,
trebat e mi dva do tri tjedna, a na kraju bi ga mogli jo i odbiti. I to za
trideset pet para po satu! Bolje bih proao da prosim! to je uope trideset
pet para? Pa onda, od toga mi na porez odmah ide dvadeset pet para. Rekao
sam gospodinu Noudiniju da je deset para netto zbilja premalo, bar meni
koji sam navikao na visok ivotni standard. to mogu dobiti za deset para?
Koliko kapi benzina? Urednik se sloio da svota nije ba basnoslovna,
pogotovo u usporedbi s Evropom gdje se takav rad masno plaa. Ali
moram razumjeti da mu budet ne doputa prekoraenje limita od trideset
pet para. Dapae, za program Panta rei predvieno je dvadeset para, ali
e mi on preostalih petnaest para isplatiti raznoraznim raunovodstvenim
manipulacijama o kojima bolje da ne govorimo.
Oprostite planem ali kako je to mogue kad nas sve mikate
skupom radio-pretplatom?
Mi od nje ne vidimo ni pare objasni mi gospodin Noudini.
Nju drava uzima za nadoknadu svojih trokova. Pazite, evo, mi emo vam
ime, kao autora, spomenuti etiri puta... Uostalom, najvaniji vam je
publicitet.
Odluno sam odbio takvo gledite, na to se on sruio u naslonja i
samrtnikim glasom upitao koliko sam u svojoj krajnjoj lakovjernosti
oekivao da u iscijediti iz njega.
Pa kaem raunao sam na pet funti. Ipak sam uspio
urednika oiviti za svega nekoliko minuta. Srce mu je opet poelo kucati,
ali je jo punih petnaest minuta teko hripao.

 Pet funti! ponavljao je maui glavom. Pet funti za rukopis!

Dragi moj gospodine, takve pare ne moemo dati ni nobelovcu! Smijeno!
Pet funti! Tko ima toliko novca u zemlji? Ne, dragi moj gospodine, mogu
vam samo obeati da emo vam ime spomenuti pet puta.
Ne! Pet funti!
U redu, trideset osam para uzdahne gospodin Noudini.
Imam kod kue jedan stari trenkot, prodat u ga...
Dobro, neka bude etiri i pol funte.
Trideset devet para.
etiri funte.
etrdeset para.
Tri i pol funte.
etrdeset i jednu paru.
Nato sam ustao i rekao da mije ao, ali da sam ja ovjek od principa.
Osjeao sam da bi me con gusto popio u kapi vode.
ekajte malo ree uzimajui telefonsku slualicu da pitam
Staroga. Halo, ovdje Panta. Vidite, gospodine, ovdje je kod mene onaj
pisac o kojem sam vam govorio, i zamislite, trai ni manje ni vie nego...
nego ... dvije i pol... Molim? Slaete se? Dobro, ako je tako, onda u redu.
Ne, stanite! Ne dvije i pol pare, nego dvije i pol funte! Funte! Ne, funte! Fu-n-t-e! Naravno da postoje! Tu gospodin Noudini poklopi dlanom
slualicu i apne: Stari kae da takav novac ne postoji i da je para jedino
legalno sredstvo plaanja. Onda e opet u slualicu: Halo! Siguran
sam sto posto da takav novac postoji. Da, vidio sam ga, pravokutan je i u
koloru... funta ima sto para! Da, ve je odavno u prometu... Da se ali? Ne,
kunem vam se, ozbiljno trai dvije i pol funte, to e rei dvjesta pedeset
para... Ma ne, ne, nije prvi april, djece mi moje... Halo! Halo!
Obljeven hladnim znojem, urednik spusti slualicu:
Vidite to ste mi napravili? Sad Stari misli da od njega pravim
budalu. Vjerujte mi, nemamo drugog izlaza nego da vam ime spomenemo
est puta.
Dvije i pol funte ponovim nepopustljivo. Moram
prehranjivati troja usta.
Sve kripei zubima, odmarirali smo u susjednu sobu gdje se moj
urednik stao dogovarati s nekim svojim kolegom.

 Pazi ovako, Yoskele ree mu. Ako u iduem programu

smanji orkestar na pola, utedjet e oko funtu i pol za putne trokove.
Ako mi to pozajmi, ja u odmah upirati jednog najavljivaa i tako
utedjeti pedeset pet para za mjesec dana. To bi zajedno bilo dvije funte i
pet para. Od lanjskog poveanja prosjeka moram jo dobiti deset para.
Ostalo u pokriti iz ovogodinjeg budeta, s tim to neu otii na dopust
nego u raditi prekovremeno, a najavljiva e mi preuzeti sve uloge u
adaptaciji Jadnika.
Nakon pola sata natezanja, uspjeli su se dogovoriti, s tim da gospodin
Noudini dade u zalog svoj sat.
Dakle, i to smo obavili ree na kraju, ne krijui svoj najdublji
prezir. Dobit ete te svoje dvije i pol funte, gospodine. Ali, kumim vas
bogom, nemojte nikome rei... razumijete me...
Bez brige, bit u nijem kao riba. A kad u dobiti novac?
U toku godine, nadam se.
Ispriao sam se zbog svoje agresivnosti i pokuao se opravdati
opisujui svoje financijske potekoe, ali to oito nije djelovalo na
Noudinija, pa sam u njegovim oima ostao podao i bezobrazan ucjenjiva.
Iuljao sam se iz njegova ureda i sudario se sa trojicom strunjaka iz
dravne administracije, koji su tu ve tri mjeseca uzalud pokuavali otkriti
razloge slaboj kvaliteti programa Kol Israela. Upravo su provjeravali
akustinost studija, ali se jo nisu pribliili rjeenju zagonetke. Da, ima
takvih pojava koje se jednostavno ne daju objasniti.

Tko se zadnji smije, najslae se smije, kae dobro poznata

poslovica aludirajui na idiote koji shvate u emu je vic tek dva sata nakon
to ga uju. Za svijet osuen na stalno ratovanje, ta je glupa poslovica u
svakom sluaju besmislena, jer se jednostavno nitko ne smije zadnji. Jedna
strana napravi novu raketu, est mjeseci kasnije suparnik ve ima
antiraketnu raketu, na to onaj prvi brzo stvori antiantiraketnu raketu, i
tako dalje, do propasti. to se nas tie, mi usavravamo tehniku
beskonanog ratovanja miroljubivim sredstvima: porezom na prihod.

RUPA MNOGO, KVAKA JO VIE

Onomad je Zelman Weintraub, uveni proizvoa macesa iz
Jeruzalema, naruio od mene sveanu besjedu to bi je on odverglao kao
odgovor na tople estitke kojima ga njegovi potovaoci i radnici kane
iznenaditi na roendanskom slavlju. Za tu svoju spontanu besjedu
Weintraub mi je ponudio autorski honorar od 230 funti, koje e mi isplatiti
u tri jednake rate. Suvino je i rei koliko sam bio ushien tom manom.
No, kad sam stao malo zbrajati dva i dva, vidio sam da mi se trud nee
isplatiti, jer moram svojim kolima dvaput putovati u Jeruzalem, pa e mi
benzin progutati i vie od ostatka mog honorara, kad se odbiju svi porezi i
dae.
Mora se snai na neki nain ree mi slatka enica Pitaj
Spielberga.
Spielberger je najbolji ekspert za poreze u naem gradu, promuuran
strunjak koji zna svaku rupu u postojeim propisima, jer ih je on i krojio
kad je bio ef Istranog odjela Ministarstva financija. Posluao me
namrtena ela.
Gospodine ree kad sam zavrio svoje izlaganje bitno je
pitanje da li zaraujete vie od sto deset funti mjeseno?
Na alost, zaraujem.
Da li kojim sluajem namjeravate otii iz zemlje? Emigranti
uivaju neka izuzea.
Ne, ostajem.
Onda ste u tekoj situaciji zakljui strunjak. Ne biste li u
Jeruzalem ili autobusom?
Ne bih. Meni je zlo u autobusu objasnim.

 Pa sjednite do vozaa.
U to se ne mogu pouzdati. U zadnji as pojavi se neka trudnica i
oduzme mi mjesto.
Opet se naosmo dva dana kasnije.
Dakle, imate dva mogua izlaza obavijesti me strunjak.
Prvi je prilino jednostavan: vaa ena neka kupi neko gubitako poduzee
i fungira kao va literarni zastupnik.
Izvrsno kaem. To nee biti teko nai.
Samo as obuzda me Spielberger. Tu vam je sine qua non
da vi osobno nemate nikakve veze s poduzeem, ni u kakvom obliku, s
obzirom na to da vas ena predstavlja. Da li se kojim sluajem rastajete?
Jo ne.
Nije vano, to emo srediti na neki nain. Poduzee vae ene
naplatit e cjelokupan va honorar iz Jeruzalema, a na njega nee platiti
nikakav porez jer ta svota ide na smanjenje gubitaka.
Perfektna ideja!
ekajte! Sad je novac na kontu poduzea vae ene pa se
postavlja pitanje: kako ga izvui odande? Jer, ako vam ena jednostavno
podigne novac u poduzeu kao svoju pristojbu, onda mora na to platiti
porez.
Ajme!
I tome ima lijeka. Ovako: poduzee vae ene otvori podrunicu
na ime vaeg sina, a vaa ena uplati za vas ivotno osiguranje na iznos
autorskog honorara to ete ga dobiti od gospodina Weintrauba. Kako
znate, premije za ivotna osiguranja izuzete su od poreza.
Moram li i umrijeti?
To bi bilo idealno, ali nije obavezno. Ima jedna posebna vrsta
osiguranja zvana ivi le kojom se polica anulira nakon tri godine, a
uplaeni iznos refundira se u gotovini.
Odlino!
Ali nastavi strunjak i tu ima kvaka: vlast to moe tretirati
kao fiktivan ugovor. Stoga bi bilo dobro da korisnik bude neka trea
strana, osoba koja pravno nema nikakve veze ni s vama ni s podrunicom
na ime vaeg sina. Imate li nekog prijatelja od povjerenja?
Nemam.

 U tom sluaju, stojim vam na raspolaganju u ulozi te tree strane.

Posebnim ugovorom izmeu nas dvojice ja u sebe imenovati vaim
fideikomisom za premiju osiguranja, tako da vam moram staviti na
raspolaganje iznos osigurnine koji e mi biti refundiran istekom
trogodinjeg ugovornog roka.
Vi ste genij!
Polako! Na to biste morali platiti porez sve do zadnje pare.
Jao!
Zato ete taj iznos dobiti od mene na ime odtete za klevetu.
Kako, molim?
Od ljetos se samo na taj nain moe izvriti uplata-isplata izmeu
dvije stranke sa stalnim boravkom. Prema vaeim propisima, bar u ovom
momentu, na odtete za klevetu, dosuene pravomonom sudskom
presudom, ne plaa se porez.
A zato ne?
Zato to se to smatra trokom.
Genijalno!
Hvala lijepa. Prije nepuna dva mjeseca na taj sam nain prenio
petsto funti na jednog klijenta. Istina, zato sam ga morao dvaput oamariti,
ali u vaem sluaju bit e dovoljna koja uvreda. Na primjer, rei u da
imate maarski naglasak.
To nije nikakva uvreda odgovorim. Pa ja imam maarski
naglasak.
ekajte, moda ete ga za tri godine izgubiti.
Ne mogu se pouzdati u udo.
I tu e se nai neka rupa. Bitno je to da vi mene tuite zbog
uvrede, a dosuena odteta mora biti tono u visini refundirane osigurnine
koju e podrunica vaeg sina inkasirati a ja preuzeti kao va fideikomis, a
to e biti iznos autorskog honorara koji e gospodin Weintraub uplatiti na
gubitaki konto poduzea vae ene. Slaete li se s tom idejom?
Meni se ini da je u redu prihvatim. Ali, rekli ste da postoji
jo jedna solucija?
Da potvrdi Spielberger. Uzmite pare, ne dajte potvrde i
zatajite taj iznos.
To ne! Neu nikakvih komplikacija.

Britansko rjeenje problema poreza tj. avanturistika pljaka

postalo je u zadnje vrijeme tako popularno u ovoj zemlji da su nai
najugledniji dnevnici otvorili posebnu kolumnu pod naslovom Tjedna
pljaka. To zato to su nam policija i ostale snage sigurnosti jo u stadiju
egrtovanja. Valjda se i ne moe odmah startati s visokom krimikvalifikacijom, zar ne? Valja najprije proi osnovnu kolu, ili bolje reeno
obdanite.

DOSTOJNI SVOJE ZADAE

Nakon detaljne analize posljednje, vrlo spretno izvedene pljake
novane poiljke u kolima stare izraelske osiguravajue agencije Nick &
arter, a koja je pljakaima donijela ist prihod od 330.000 funti nakon
odbitka poreza, ovjek mora bez ikakve dvojbe priznati da su tim napadom
svi zainteresirani bili posve opravdano zateeni. Prvo, od prethodne
pljake istih kola iste agencije prolo je najmanje deset dana, osim toga, taj
put radilo se o svoti od samo 33.000 funti a prevozila se u sasvim drugu
banku. Prema tome, nipoto se nije moglo predvidjeti da e se to ponoviti.
Nadalje, agencija Nick & arter ovaj put je ipak poduzela izvanredne
mjere opreza, pa taj prijevoz novca nije uope najavljen u mjesnim
dnevnicima. tavie, sad to i nije obavljeno blindiranim kolima upravo
zato da potencijalnim pljakaima ne upadne u oi. S tekog kamiona koji
je prevozio tri tone novanica, uklonili su sve oznake agencije, ak su i
upozorenje na krovu: Pazi! Novac! kamuflirali ljepljivom vrpcom. Stoga
nitko i nije mogao predvidjeti neke smetnje niti to tome slino.
Istina, otprilike dva sata prije nego to e vozilo s novcem krenuti,
netko je telefonski nazvao upravu agencije Nick & arter.
Oprostite upitao je glas. Da li vi danas prevozite novac?
Da odgovorio je deurni slubenik osiguranja. Vozimo ga u
potansku tedionicu.
A koliko toga?
Trista trideset tisua. A tko je tamo?
Krivi spoj.
S one strane ovjek je spustio slualicu, a deurni slubenik je as
kasnije sve to zaboravio vjerujui da se radilo o pogrenom spoju.
Meutim, istraitelji sad povezuju tajanstveni poziv sa ovjekom na

triciklu. To jest, dok se tih trista trideset tisua funti krcalo u kamion, sa
strane je stajao uti tricikl i na njemu je sjedio ovjek koji je biljeio ukrcaj
svake vreice novca. Naime, novac je bio u malim vreicama da bi se
mogao lake prekrcati u drugo vozilo ako sluajno doe do defekta. Kad su
sve vreice ukrcane, ovjek je zajahao na tricikl pa je nekakvim signalnim
zastavicama mahao manje-vie prema gradskom centru, ali su ga bili uzeli
za mornara. Tek je mnogo kasnije, prigodom rekonstrukcije pljake,
nekome palo na um da je to mogao biti i sudionik u pljaki.
Upravo iz tih razloga nitko se nije osvrnuo na onu trojicu to su se
jo rano ujutro bili postavili oko potanske tedionice s automatima i
kauama kineske proizvodnje. Ljudi su jednostavno mislili da su to neki
saboteri, diverzanti ili ta ti ga ja znam. Na licu mjesta nije bilo ni jednog
policajca, jer je agencija Nick & arter zatraila da tu ne bude nikoga tko
bi samom svojom pojavom mogao upozoriti na predstojei prijevoz novca.
Pojavio se samo jedan detektiv u civilnom odijelu, ali je i on spadao u
pljakaku druinu.
U potanskoj tedionici posao je tekao normalno. Istina, sat nakon
poetka radnog vremena jedan je mlai knjigovoa primijetio nekog
neznanca kako ide po zgradi i zaralim klijetima ree telefonske ice.
Knjigovoa je najprije pomislio daje to obian probisvijet, ili moda
ekstremist, jer mu je lice bilo pokriveno vunenom arapom, ali kad se tip
popeo na stol i poeo trgati osigurae alarmnog ureaja, knjigovoa mu je
priao i upitao ga to tu radi.
Ja sam iz pote odvratio je ovjek i knjigovoi je odmah bilo
sve jasno. Tek nakon nekog vremena sjetio se da je pota tu gdje on radi,
pa je otiao da o tome izvijesti Staroga, ali je ovaj upravo bio na sastanku
sa Sulzbaumom. U meuvremenu, bilo je jo nekih znakova po kojima se
moglo naslutiti da se neto kuha, naroito kad je ovjek sa arapom na
glavi izvukao pitolj i naloio svima da legnu na pod. Svi su ga posluali,
osim starog blagajnika koji nije izgubio prisebnost duha, nego je polako
stopalom tragao za tajnim alarmnim dugmetom pod stolom. Na alost,
dugme je zbilja bilo tajno pa ga nije mogao nai. Onda je i on legao na pod
i ekao. Neki klijenti, koji su naknadno uli, zaudili su se to svi
slubenici lee na podu, ali su uglavnom pomislili da se to snima
televizijska serija, pa su i oni legli nadajui se da e i sebe vidjeti u tom
kadru.

Dotle su vani pljakai praznili kamion. Dvojica naoruanih uvara

agencije Nick & arter zapravo su bili nemoni, jer su imali samo poljske
haubice, iznutra uperene u stranja vrata kamiona, a pljakai su im upali s
boka. Jedan straar pokuao je prevariti bandite viui im: Otvorite vrata
pa ete vidjeti svog boga, ali ga oni nisu posluali nego su sa strane
izvukli gotovinu od trista i trideset tisua funti. Drugi straar, iskusan
ovjek, vratio je toj bagri milo za drago psujui joj potiho sve po spisku na
rumunjskom.
Spomena je vrijedan i taksist koji je stajao tu blizu dok se obavljao
transfer novca. Uinilo mu se da se tu neto muti pa je otiao do javne
govornice i poeo okretati 92 da nazove policiju. Vrtio je tako oko etvrt
sata, a dotle su kriminalci obavili posao pa su mu, prolazei kraj govornice
doviknuli: Promijenili su broj. Okreni 1-0-0!
Taksistu je, meutim, ponestalo etona, a ni u poti ih nije bilo ve
pet dana, pa je ovjek potjerao taksi na autobusni kolodvor da kupi etone,
ali je u urbi uletio u jednosmjernu ulicu s krive strane te ga je prometna
apila, zapucala mu masnu globu i odvela u bolnicu na analizu krvi.
Poslije, kad su izale novine s ilustriranim izvjetajem o pljaki, policija je
uputila radio-kola, ali pajkani nisu mogli nai ulicu, zbog zbrke u
prometnim znacima, pa su se tako zaletjeli do Jaffe i ondje postavili blok
to jest, sakrili se za zavoj i ekali da banda naie i propisno stane na
semaforu pred autobusnom postajom. Ali pljakai su nanjuili zamku i
nisu se pojavili.
Uprava agencije Nick & arter objavila je da pljakai ipak nisu tako
pametni kako su mislili, jer su zaboravili uzeti u obzir inflaciju. Takoer je
objavila da e im straari ubudue biti opremljeni suzavcem kako bi se to
lake rasplakali. Govori se i o instaliranju kase od neprobojnog elika, za
pohranu novca, to je revolucionarni izum nekog mladog ininjera.
Graanstvu se upuuje usrdna molba da pomogne snagama
sigurnosti. Tko god uoi kakve neznance sa arapama na glavi da plaaju
gotovinom iz vreica s natpisom Nacionalne banke Izraela, neka odmah
nazove policiju na broj 92. Hvala.

U tehnokratskoj stvarnosti naih dana, kad komplicirane sprave i

supermodemi kompjutori mogu proizvoditi sve to se moe zamisliti pod
kapom nebeskom a da ljudska ruka i ne takne masovni proizvod, u naoj
zemlji ostala je jo aica pravih majstora koji nastavljaju ponosnu
tradiciju iz minulih stoljea. Malo-pomalo, ak i ti posljednji dinosauri
nestaju iz naih ivota, a to je najalosnije, njihov se odlazak ne moe
pospjeiti. Tuguje li ti, potovani itaoe, to nema dinosaura? Ja - ne!

POSLJEDNJI IZ PLEMENA OBRTNIKA

Jedne veeri prolog tjedna, upravo kad sam se spremao van, ena
me pogleda pa e:
Zato nema aktovku da u njoj nosi papire kao svaki poten
ovjek?
Ti boga, pravo ima, eno ja u na to. Za moj status ovjeka
od pera, to je ono to mi treba.
Idi i kupi si neto specijalno odredi ena. Otiao sam do
torbara na uglu i objasnio mu da
elim specijalnu konu aktovku, neto to imponira, crno a mat, sa
mnogo pregrada, sa mjedenom bravicom, i sve u tom tonu. Torbar je bio
neki ovjeuljak koji je govorio samo jidi, a smisao za ukus bio mu je vrlo
ogranien.
Aktovka je aktovka, nije dragulj on e meni. Mogu vama
dati samo ono to imam, gospodine moj. Vrlo vrstu aktovku za dvadeset
pet funti. Ako hoete da vam bude nakinurena, onda potraite nestora koji
jo ima strpljenja da slua muteriju.
Bio sam duboko uvrijeen. Tono, stalo mi je do prvorazredne
izradbe, ali da mi netko kae da hou neto nakinureno? Jao si ga
idovskom obrtu ako ga ovakvi predstavljaju. Ostavio sam torbara s
njegovim levantinskim shvaanjima i potraio umjetnika u koi koji je
zanat nauio u nekom civiliziranom dijelu Evrope. Nakon tjedan dana
mahnita traenja uspio sam otkriti Sigmunda Wasserperla, uvenoga
kreatora otmjene kone galanterije.
im sam uao u radionicu, osjetio sam snaan miomiris istoe i
reda. Za poveim radnim stolom plavook i sjedokos postariji ovjek.
Gospodin Wasserperl glavom. Opisao sam mu svoju delikatnu situaciju

naravno, jezikom Goethea i kancelara Brandta i on me paljivo

posluao. Onda me cijenjeni umjetnik obavijesio da e iz posve
humanitarnih razloga preuzeti na svoja plea taj posao i uloiti sve snage
da proizvodu udahne znaajke primjerene mom statusu kolege umjetnika.
tavie, kako bi odagnao svaku moju eventualnu sumnju u njegovu
profesionalnu vjetinu, gospodin Wasserperl mi je potanko opisao svoj
ivot, poevi od mature u dravnoj gimnaziji u Stuttgartu, ukljuujui
sudbonosni trenutak kad mu je kao u boanskom nadahnuu sinulo da e
mu ivot biti lien svakog smisla ne bude li izuio vjetinu izrade
elegantnih konih predmeta. Tako je gospodin Wasserperl poeo kao egrt
kod firme Singer i Singer u Hamburgu, a onda je preao u famoznu beku
firmu Kirschner Lederwaren, gdje je proveo kako se sam izrazio
trideset i etiri plodonosne godine.
Zadrao sam se u prii s gospodinom Wasserperlom do oko ponoi.
Na kraju smo se sjetili radi ega sam zapravo bio doao, pa je majstor s
pomou logaritamskog raunala i tablica odredio dimenzije moje budue
aktovke. Zatim smo razmotrili koja e koa najbolje odgovarati bitnim
uvjetima da perfektno izgleda i da se ne suce.
to mislite o ulatenoj bizonskoj koi? upita me gospodin
Wasserperl.
To je to! odgovorim. Svia mi se. Neka svakako bude
ulatena!
Nemate pojma kako mi je drago apne gospodin Wasserperl u
velikom olakanju. To je vrlo jaka koa koja je osobito podesna za
ukrasnu obradu.
Dotle je moje poetno oduevljenje bilo donekle splasnulo. A i
veera mi je kasnila oko est sati.
Samo, znate, ne elim nita kiasto pokuam staroga vratiti na
zemlju, ali me gospodin Wasserperl prekine mahnuvi nestrpljivo rukom.
Kod mene nema drugorazredne izrade frkne. Moj trideset
etvorogodinji rad kod firme Kirschner Lederwaren namee mi veliku
odgovornost. Samo traim malo strpljenja. Vaa e aktovka biti gotova
prekosutra a stajat e vas 30 funti.
Dva dana kasnije otiao sam po aktovku, ali nije bila gotova. Dapae,
gospodin Wasserperl nije ni poeo rad, jer je dvije protekle noi proveo u
razmiljanju i zakljuio da bizonska koa ipak nee biti pogodna, malo je

odve porozna, pa bi radije uzeo kou gazele ili zebua, koja moda jest
malo skuplja, ali e mi, s druge strane, potrajati i do 100, pa i 150 godina.
Sloio sam se na licu mjesta s tuenom koom zebua i s tim smo se rastali.
Tri dana kasnije doao sam po svoju aktovku, ali sam od gospoe
Wasserperl doznao da je stari jo poetkom tjedna otputovao. Otiao je u
neku finomehaniku radionicu da narui specijalne zakovice od kaljene
mjedi i oble glavice kojima e okovati rubove moje aktovke. Rekao sam
joj da mi ne trebaju nikakve zakovice, ivot je i prekratak za njih, valja
nam ga uivati u svakom trenutku! No, gospoa Wasserperl odvrati daje
njezin mu od one vrste majstora koja izumire, od onih koji e se radije
odrei svoga posla nego praviti kart, kao to rade izraelski fueri.
Iskoristila je priliku da me podsjeti kako je njezin mu radio trideset i etiri
godine kod firme Kirschner Lederwaren, koja je bila dvorski dobavlja
Njegova Velianstva cara Franje Josipa iz kue Habsburgovaca.
Malo-pomalo pomirio sam se s milju da u ivot zavriti kao pisac
bez portefeuillea, ali mi se onda jednog maglovitog jutra na vrata stana
pojavio glavom gospodin Wasserperl. Starac je izgledao strano umoran i
zabrinut. Gorko mi se poali kako u svojoj dobi mora krstariti zemljom za
aku glupih zakovica, a nekada se u Beu takva sitnica mogla dobiti u
svakoj trgovini. Sama je majstorova pojava predstavljala nijemu osudu
ovjeanstva u cjelini, pa mi se neko vrijeme ak inilo da ujem kako
zloslutno lepeu krila udesa. No, gospodin je Wasserperl zapravo bio doao
da se sa mnom dogovori o podstavi aktovke. Smatrao je da moe ii samo
bajcana koa narvala, s obzirom na izuzetnu otpornost toga rijetkog
materijala.
Dragi gospodine Wasserperlu kaem mu zbilja se divim
vaim profesionalnim kriterijima, uostalom, trideset etiri godine kod firme
Kirschner Lederwaren zaista nisu maji kaalj, ali, vjerujte mi, meni i ne
treba takva jedinstvena aktovka. Koliko znam svoju enicu, ubrzo u joj u
njoj nositi kui kiseli kupus.
Starcu se lice ozari.
Sva srea da ste me upozorili! Jer, ako je tako, moramo se
pobrinuti da aktovka bude nepropusna i iznutra, ne samo izvana. U takvoj
situaciji, podstavit u je struganom tuljanovom koom. Imate li, gospodine,
kakve veze u Kanadi?

 ujte, Wasserperlu odgovorim aktovka je aktovka, a ne

dragulj, zaboga! Dajte, napravite mi toga vraga kako bilo, pa da se vie ne
gnjavimo s tim.
To ja ne mogu raesti se smrtno uvrijeeni majstor. Zar
mislite daje to meni tako lako? Kad smo ve kod toga, zar mislite,
gospodine, da mogu udovoljiti svim tim vaim hirovima za mizernih
trideset funti? Tko e mi nadoknaditi pusto vrijeme koje troim na to?
Tad sam uoio da je jadni starac ivano propao; lice mu se grevito
trzalo, a bilo je nalik na suhu ljivu. Uputio sam stricu Egonu u Americi
hitan brzojav s molbom neka mi avionskom potom poalje cijelu
tuljanovu kou. Dva tjedna kasnije preuzeo sam paket na carini. Pohitao
sam s koom do Wasserperla. Na moje veliko zadovoljstvo, stari je bio
dobro raspoloen, jer je uspio na brzinu skoiti u Negev, gdje je od nekih
obana Beduina kupio komad page od sukane jute prepletene zlatnom
icom od kojeg kani napraviti ruku za aktovku. Ali, kad je vidio ono to
mi je poslao stric Egon, naglo je problijedio i koljena su mu se zatresla.
Plastika! apne stari umjetnik, a lice mu se preli neizrecivim
gaenjem. Usuuju se Wasserperlu donositi plastiku!
Majstor je bacio materijal u kantu za smee, priao ormaru i bez
rijei izvadio iz njega starinsku lovaku puku. Onda me prezirno pogledao
i topui izaao iz radionice. ena ga je oajniki zazivala, ali je nastavio
svoj hod, uspravna tijela i podignute glave, sve dok mu tragian lik nije ~
progutala ponona pomrina.
Otiao je u lov u pustinju ena je slomljeno zajecala. Znam
ja njega. Drukije on ne moe raditi. Ba zato su ga i toliko voljeli u firmi
Kirschner Lederwaren.
Trideset etiri godine dometnem, i sam pomalo dirnut, ali je
moja iskrena suut djelovala na gospou Wasserperl kao sol na ivu ranu.
A to vi toliko muite moga mua? izdere se starica na mene.
Zar ga hoete ubiti zbog te vae glupe aktovke?
Da odgovorim. Jednog od ovih dana i hou.
Za tih tegobnih dana zbilja sam po glavi premetao ideju da ga
ukokam, jer sam i sam bio na kraju snaga u toj borbi za aktovku. A onda
sam jednog utorka dobio poruku koja me potresla do dna due gospodin
Wasserperl je hospitaliziran u kritinom stanju. Savjest me strano zapekla,
pa sam kupio velik buket cvijea, strpao ga u novu aktovku koju sam za

dvadeset pet funti kupio od onog torbara Levantinca, i otiao u posjet

svojoj rtvi. U bolnici sam doznao da je gospodin Wasserperl negdje na
obali Crvenog mora ustrijelio neto u bliskom rodu s tuljanom, ali ga je na
stalnoj kii i napornom putu izdala snaga pa se kui vratio tresui se od
groznice. Sad mu je kraj kreveta sjedila ena. Oboje me doekae
optuilakim pogledima. Gospodin Wasserperl je bio ut kao pergament, a
oi mu bile podljevene krvlju. Slabano mi je mahnuo rukom neka se
prignem nada nj. Prislonio sam uho na njegove usne.
Morate ... nai... srebrne kope... apne starac. Bakrene
kope nipoto neu. One mi ne odgovaraju.
Da, Praoe apnem i ja. Sluam vas.
Isto tako nastavi on zadnjim snagama morate nabaviti malo
labudova izmeta. To je najbolje sredstvo za latenje koe.
Sve obeam sve u uiniti, Praoe. Posvetit u se do svog
posljednjeg daha naoj aktovki, samo mi se brzo oporavite!
Starac uuti, posve iscrpljen, glava mu utone dublje u jastuk. Guei
se od kajanja, pohitao sam do efa odjela, gonjen niz hodnik kletvama
rasplakane gospode Wasserperl. Lijenik mi ree da trenutno ne moe nita
uiniti. Bolesniku treba udovoljiti u svakoj njegovoj elji kako bi mu se
vratila volja za ivot. A to zato kako je lijenik doznao iz pouzdana
izvora to je gospodin Wasserperl radio kod odreene beke firme i
radije e umrijeti nego napraviti kakav fueraj. Zamolio sam ga da sve
bolnike raune alje meni. Sutra idem u movare na sjever da potraim
labudov izmet. Jo sam mlad i radno sposoban.

Mi smo jo mlada zemlja i zato se jo nismo navikli na situaciju,

inae povoljnu, da svaki idovski momak moe jednog dana postati
predsjednik vlade. Zato nije udno to je potranja nadasve velika. Ne radi
same funkcije nego radi uitka ostavke. Ovaj autor to ini odmah.

NE RAUNAJTE NA MENE
U zadnje vrijeme tako se rapidno ire kritike na raun premijerske
fotelje da se ini kako ba svatko, osim samoga premijera, hoe o tome da
kae svoje. Kako sadanja vlada, po svemu sudei, ipak nee potrajati do
kraja stoljea, zacijelo ne bi bila loa ideja da se ve sada objavi ponuda
koja bi bila formulirana ovako:
Drava Izrael poziva na podnoenje molbi za poloaj predsjednika
vlade. Ponude, najidiu, uputiti Izvrnom vijeu sindikata.
Prema tome, nije udno to se i ovaj autor katkad pita ne bi li se
morao malo ozbiljnije zamisliti nad tom idejom. Uostalom, nisam vie u
cvijetu mladosti, a osim toga, u meni nema ni zrnca onog dravnikog
smisla koji bi mogao poremetiti status quo. to se tie kvalifikacija, tu sam
kao stvoren za politiara, ali, na moju veliku alost, to nee valjati. Taj
posao nije za mene.
Jednostavno, ne elim biti premijer.
Posao je kao ipak pun svakakvih gnjavaa u koje se ne elim uvaliti.
Evo jednog primjera: meni u svim dokumentima pie zanimanje
pisac. I sad, recite, odakle mi takva snaga da obiem puste urede kako bi
mi se to promijenilo u premijer? Zatim, morao bih prisustvovati svakoj
akademiji i sveanosti na kojoj mi je dunost biti, a onda bi morali buditi
moga adutanta da bi on mene obzirno probudio. to je najgore, morao bih
kosu ofarbati bijelo i slaviti ezdeset deveti roendan, to mi je u ovoj dobi
ista jeza.
Da i ne govorim o osobnim odnosima. Poto dobro znam
predsjednika drave, siguran sam da bi nakon dva mjeseca svakome
govorio kako sam ja sinonim za teku i fatalnu pogreku. Kao kozer nije
lo, rekao bi on, ali kao premijer je propast. to mi to treba? A u kinu?
Znam ja nau bezobraznu rulju: onome, kako li se ono zove, da, Sharonu,
klicat e kao aava, a meni e preko volje udariti dlanom o dlan jednom-

dvaput. I kako u se osjeati? A ministri? Svakog jutra zaeljet e mi dobro

zdravlje i dug ivot, a od onoga to e pri tome misliti koa mi se jei.
Idemo dalje. Kako bih mogao ambasadore oslovljavati s Vaa
ekscelencijo a da im se ne cerekam u brk? Pa onda, ako me ameriki
predsjednik u intimnom razgovoru upita, recimo: uj, Ephraime,
razmilja li ti uope da ikad napustite Jeruzalem? ne bih znao to da mu
kaem, jer se obino crvenim kad moram slagati na engleskom. Iz tog istog
razloga ne bih mogao drati govorancije i referate o ekonomskoj
stabilizaciji i buduem prosperitetu. A stane li me tko daviti s naim
odnosima sa Sovjetskim Savezom, to da mu kaem Obratili ste se na
krivu adresu, pitajte Fidela Castra? I kako u predsjedniku Bolivije
zaeljeti sve najbolje za njegovo ozdravljenje kad ga, kao prvo, ne
poznajem, a kao drugo gdje mu doe ta Bolivija?
Zato, budite dobri i pustite me na miru, molim vas!
Ne elim zbog te premijerske fotelje zanitati svoju milu obitelj u
razvoju. Moja bi uzorita enica, na primjer, morala preuzeti patronat nad
borbom protiv maloljetnike delinkvencije, kao da nemamo dosta tog
svraba kod kue. A im bi ona postala patron delinkvenata, hladnjak bi
nam bio stalno prazan. A ne da mi se ni priati po sat i dvadeset est minuta
s belgijskom kraljicom-majkom. Jedva podnosim gospou Bialazurkevitz,
s kojom inae mogu prekinuti priu im mi je puna kapa, jer jest majka ali
nije kraljica. I kako da drim predavanje amerikoj organizaciji
cionistkinja i da ih armiram, kad se meni principijelno sviaju mlade
mace, a ne enskadija s proporcijama 93-93-93? I to e mi kraj uzglavlja
crveni telefon vrue linije sa stranakim komitetom, kad uivam u mirnom
nonom snu?
Neka kojim sluajem dobijem na Sportskoj prognozi, sve e ivo
misliti da je cijelo kolo bilo namjeteno. Na tu funkciju samo me jedno
privlai: umirem od elje za knjievnim nagradama. Ali, s druge strane,
kome moe biti drago da gleda zidove iarane njegovim imenom sa cijelim
prilogom zazornih epiteta? Svoje slabosti i mane i sam znam, pa zato da
mi ih rastrube na sve strane? Pored toga, navikao sam biti bez dlake na
jeziku i to e mi sad nekakvi savjetnici da me upuuju to u gdje rei,
kao da sam malo dijete?
Ne, ne bi valjalo. Nije mi do cmakanja bucmaste djeice koja me
daruju cvijeem ovom ili onom prigodom. Meni su draga moja djeca a

ostala, eno im roditelja, neka je oni cmau! I ne elim biti kum neijem
desetom djetetu jer mi je svaki put na brith milah 1 muka gledati one stvari.
Uope me ne zanima da s priprostim pukom diskutiram o ovogodinjoj
etvi, jer kiu mrzim iz dna due, im se sjetim blata to mi ga gosti unose
u kuu. I posljednje ali ne i najmanje vano: od same pomisli da bi se u
Brooklvnu morao penjati k Tori, uz klicanje tisua donatora budim se
urlaji usred noi.
A dok ja sjedim u onoj fotelji, rulja oko mene sve vrijeme samo
nagaa hoe li me iz nje izbaciti Janko ili Marko.
Ne, ljudi moji, najdublje zahvaljujem svima koji su mi ponudili
posao, ali jo nisam dorastao toj zadai. Morat ete se zasad snai bez
mene. Ipak, preporuujem vam svoju enu za pokusni mandat.
1

Obred obrezivanja djeteta osmog dana po roenja.

Demokracija je danas dosegla takve domete da svak moe slobodno

razmijeniti miljenje i s najviim linostima. S tim da pri ruci ima dobrog
medija. Od svih spiritista, najsretniji su izraelski jer su jedini smrtnici koji
mogu govoriti s Mojsijem bez prevodioca.

PRISUTNOST DUHA
Na putu kui sreo sam Kunstattera. Nekoliko minuta razgovarali smo
o nuklearnim bombama, radio-aktivnim oborinama i sve bliem sudnjem
danu, a onda je moj znanac slegao ramenima i rekao:
Pravo da vam kaem, mene od svega toga nita ne dira. Ja sam
spiritist.
Mora daje u mom pogledu proitao: Kunstatteru, jesu li ti sve daske
na broju? jer je reagirao oito uvrijeeno:
Oprostite ree ali taj va blesavi osmijeh samo pokazuje
kakva ste totalna neznalica. to vi znate o toj grani znanosti?
Ne znam mnogo priznam. Tek toliko da se neki ljudi
okupljaju i toboe avrljaju s duama mrtvih, a nitko tono ne zna kako se
izvodi ta finta.
Iz Kunstatterova lica nestade krvi. Zgrabi me za nadlakticu pa me
iskonskom snagom potegnu za sobom u usku uliicu
Ne! usprotivim se. Neu! Nisam nikakav medij! Ja sam
skeptik! Molim vas, pustite me, gospodine Kunstatteru!
U sobici je sjedilo pet mukaraca tuna lika i tri ene lampava
izgleda. Kunstatter mi je pustio ruku tek poto me predstavio:
Ovaj ovjek ne vjeruje!
Svi ljutito zagundae, a jedan mukarac mi prie i ree kako je i on
prije petnaest godina bio takav mudrija, ali mu je onda na jednoj seansi
duh rabina Akibe rekao broj telefona (svoj, to jest, ne njegov) pa otada on
svake veeri priziva duhove, a to se ovoga svijeta tie, boli ga briga, neka
i izgori ako hoe! Upitao sam ih jesu li zbilja ikad vidjeli pravog ivog
duha, na to su mi odvratili osmijehom kojim se blag otac smijei na
naivnost svoga sinia.
Kunstatter je priguio rasvjetu, pa je stol pokrio komadom votana
platna na kojem je bilo otisnuto cijelo hebrejsko pismo, brojevi od jedan do

devet, neke hebrejske kratice i oznake Da i Ne, izmeu kojih je stajao

upitnik. Zatim je nasred stola postavio au i rekao:
Sad emo sjesti oko stola pa emo vrhovima prstiju tek lagano
dirati au. Nema potrebe upirati. Za koju minutu, im uspostavimo
kontakt s nekim duhom, aa e se sama od sebe poeti micati.
Sjedili smo prilino dugo u tajanstvenom polumraku, samo su nam se
cigarete arile kao kakve nervozne krijesnice. Nakon nekoliko minuta
desna mi je ruka utrnula pa sam je morao pomaknuti.
No? upitam nestrpljivo. No?
Psst! uutka me drutvo. Nastavilo se traenje kontakta. etvrt
sata kasnije, kad mi je tiina ve postala nesnosna, pade mi na um
briljantna ideja. Vrhom kaiprsta lagano gurnem au i gle uda
neviena! ona se pomae!
Kontakt objavi Kunstatter, pa se obrati duhu: Dobro nam
doao, dragi brate! Daj nam kakav znak svoje dobre volje.
aa se zaleti i namjesti na jednu hebrejsku kraticu. Svi smo se
uzbudili. Osjetio sam gr drskosti u dnu eluca.
Hvala ti, dragi brate apne Kunstatter. Reci nam tko si.
Kako se zove?
aa se stala igrati kolice po platnu zastajkujui sad na ovom, sad
na onom znaku. Jedna je ena sricala odgovor: M-R-4-K-?-L-L-L
I to mi je neko ime primijetim, ali me Kunstatter uutka:
To je oito neki pijun. Njima daju ifrirana imena kako ih ne bi
otkrili. Onda se opet obrati duhu pijuna: Iz koje si zemlje, dragi
brate?
aa je trenutak oklijevala, a onda je udarila gore-dolje kratkom
prugom izmeu dva slova: B--L-B-L-B-L
Jadan ovjek, valjda je mucavac apne Kunstatter. Jasno je
da je iz Belgije.
Dobro ja u zadrto ali kako to da govori hebrejski?
Dragi brate prokrklja Kunstatter glasom suzdrana bijesa
govori li hebrejski?
aa sprintom skoi na Ne. Vrlo neugodna situacija.
Hvala ti, dragi brate Kunstatter dade duhu voljno. Vrati
nam se kad se malo bolje upozna s hebrejskim jezikom. Dotle nam poalji
nekog drugog.

Duh ode dok bi rekao britva, a mi smo uporno nastavili zazivanje.

Kunstatter je upitao koga hoemo sada. Predloio sam Mojsija, s obzirom
na to da on govori hebrejski, ali se veina tome usprotivila iz pijeteta. Na
kraju se sloismo s Aronom, Mojsijevim bratom. Opet smo taknuli prstima
rub ae i ekali.
Dotle sam ve bio shvatio odreene znanstvene principe na kojima se
zasniva spiritizam. U mozgu mi se kao munjom rasvijetlilo kad sam otkrio
da se aa mie samo kad je netko gura. Uostalom, zato bi se obina aa
za vodu micala od svoje volje? aa je aa, a ne vrtuljak. Da vam budem
iskren, to je pijun zanijekao da zna hebrejski, bilo je djelo mojih ruku
bolje rei prsta. Pa to? Je li moda zakonom zabranjeno biti dobar medij?
Konano se pojavio Aron, ali mi je dotle desna ruka gotovo usahnula
a u ramenu mi sijevali noevi. Duh nas pozdravi sve po propisima, jednom
hebrejskom kraticom, i izrazi se spremnim za suradnju.
Odakle si doao, dragi brate? upita Kunstatter drhtavim glasom
(uostalom, nije li to Mojsijev brat?), na to je aa poskokom odgovorila:
S-I-N-A-J. Kakav velianstven trenutak! Svi u stranom uzbuenju, a
jedna ena ciknu vidjevi kako se u vazi na polici za knjige neto zeleni.
Samo je Kunstatter sauvao prisutnost duha.
Ne udim se tonom odgovoru ree. Kad je kontakt pravi,
uvijek je ovako. Dragi brate obrati se duhu koji su ti od svih idova
najdrai?
Bez daha smo pratili Aronov odgovor: K-R-A-U D-A-V-I-D... J-UD-A M-A-K-A-B-E-J-A-C... S-I-M-O-N P-E-R-E-S... E-P-H-R-A-I-M KI--S-H-O-N ...
Nastala je napeta tiina. Svi su sijevali oima na mene, kao da sam ja
kriv to Aron redoviti redovito ita moje humoreske. Samo su me prsti
boljeli jer je Kunstatter nastojao herkulovskim protupritiskom ponititi
Aronovu pohvalu.
Arone, dragi brate moj sad ja preuzmem inicijativu. Da li
vjeruje u spiritizam?
Nema duha koji je ikad doivio takvu borbu. Prsti su mi prilino
vrsti, ali je Kunstatter upirao snagom oajnika. Iako u polutami, vidio sam
kako se zajapurio u pokuaju da sprijei negativan odgovor, makar mu
otpala ruka, jer duh koji ne vjeruje u spiritizam uope nije duh nego
bijedna varalica. Kako rekoh, kaiprst samo to mi nije pukao, ali se nisam

dao nego sam nadljudskim naporom gurao au na Ne, dok je Kunstatter

njome manevrirao prema Da. Nijema borba potrajala je neko vrijeme s
promjenljivom sreom u pojasu niije zemlje oznaenom upitnikom i na
kraju pue aa.
Duh se ljuti ree netko. Ne bi mu se smjela postavljati
provokativna pitanja!
Kunstatter je trljao utrnule prste mrzei me iz dna due. Upitao sam
mogu li postaviti pitanje kojem odgovor znam samo ja.
Samo izvoli odvrati Kunstatter mrko i iz priuve ubaci u borbu
novu au.
elio bih uti izgovorim to sam dobio na dar za svoj barmitzvah od strica Egona?
Dragi brate Egone, daj nam znak! Strie Egone, doi! vikne
Kunstatter u tamu. Povukao sam ruku, kako ostali ne bi posumnjali da bih
htio utjecati na tok dogaaja. Ukratko, nakon minute--dvije pojavi se duh
strica Egona, aa krenu i proeta se od slova do slova: P-I-N-G P-O-NG.
Doao sam k svijesti na balkonu, poto mi je slavodobitni Kunstatter
ulio u drijelo dvije aice konjaka. Odgovor je bio toan, stric Egon mi je
zaista poklonio stolni tenis za moj bar-mitzvah! Tresui se kao prut,
napustio sam seansu i otada vie ne znam to je duevni mir. to li se ondje
dogodilo? to li se dogodilo?
Nazvao sam ne znam koliko puta strica Egona, koji u savrenom
zdravlju ivi u Jaffi, ali mi je on svaki put ponovio da o svemu tome nema
pojma.

ovjek je drutveno bie koje je sedmog dana stvorilo kune zabave.

Mi pozivamo sve svoje prijatelje. To jest, ne ba sve, nego samo one koje,
hoe-nee, mora pozvati. Ostali automatski prelaze u neprijateljski
tabor. Tu se nita ne moe rat je rat.

KONSPIRATIVNA VESELICA
Primicanjem kraja godine redovito se napanamo kao ovjek koji
nigdje ne moe dobiti svoje najdrae trankvilizante. Tko zna to ljude
hvata s pribliavanjem Nove godine, ali je injenica da se atmosfera do
maksimuma nabija elektricitetom. Crne sjene bjee tamnim uliicama sve
struui uza zid, a u oima im neopisiv uas.
to se mene tie, jedne me veeri neka tajanstvena ruka pograbi i
uvue u veu gdje je bilo tamno kao u rogu. Bio je to moj roeni znanac,
poznata teatarska linost, iako sam ga jedva prepoznao jer je na glavu
nabio debelu jutenu kapuljau s prorezima, kroz koje su mu grozniavo
zurile oi.
ujte apne mi na uho. Pozvani ste k nama na doek Nove
godine.
Dobro apnem ali zato moramo aptati?
Psst! psikne. I zidovi imaju ui. Pozvali smo samo malo
strogo odabranih, pa ne elim da to doznaju ostali koje nismo pozvali.
U redu dahnem nikome neu ni pisnuti. A gdje e biti
bakanalije?
To ete doznati u zadnji as. Da vam sad kaem, netko bi to
mogao doznati, pa bi se uvrijedili nai prijatelji iz susjedstva koje nismo
pozvali.
Jasno mi je sloim se. Ipak, kako u doi na lice mjesta?
Javit emo vam telefonski lokaciju zbornog mjesta i lozinku.
Operaciju smo organizirali na bazi konspirativnih elija. Svaki zna samo
estoricu drugih. Tako emo valjda izbjei nepoeljne zamjerke. Od vas se
trai da ponesete bocu konjaka... a ja vam kaem da Amerikanci ba sada
ne bi smjeli popustiti, to bi bila fatalna pogreka, Rusi se samo prave
vani...
Dobro si pogodio, cijenjeni itaoe, upravo je netko proao kraj nas u
mranoj vei.

 Moramo biti oprezni. Moj je budui domain obrisao znoj s

ela kad je opasnost minula. Tko li je to mogao biti? Ne elim sebi
stvarati neprijatelje, ali jamano razumijete da ne mogu pozvati svakoga.
Izvolite poziv.
S tim rijeima gurnuo mi je u ruke kartu s reljefnim zlatotiskom:
Osobni poziv br. 29. Serija B. Sveana odjea.
Bolje da to odmah spalite promrmlja moj budui domain
tresui se od glave do peta i drei se za luaki uzburkano srce. Zapalio
sam pozivnicu sa sve etiri strane i rasuo pepeo niz vjetar.
Izlazim prvi i kreem desno apne mi budui domain.
Poekajte pet minuta, pa krenite lijevo.
I ovjek nestade u noi. Uzdahnuo sam od olakanja. I mi imamo
tulum za Novu godinu, a njega nismo pozvali!

Naa je suptropska zemlja konstantno ugroena neprijateljskim

obruem od sto milijuna Arapa, ali prosjeni izraelski graanin duguje
svoj neizbjeni ir na elucu susjedu s gornjeg kata, kojem je palo na
pamet da zalijeva svoj prokleti fikus upravo onog asa kad si promolio
glavu da vidi pada li kia. U davno doba je Josephus Flavius ovjekovjeio
te svakodnevne arke u svom djelu O idovskom ratu. U svakodnevnoj
praksi ima na stotine efikasnih sredstava kojima e susjedu zagorati
ivot i istjerati ga iz stana. Spomenimo samo neka: stereofonski zvunici,
orijake, rom proupljene kante za smee, klavirske vjebe u cik zore kraj
otvorena prozora. Slijedi klasino poglavlje iz povijesti nedobrosusjedskih
odnosa, s odobrenjem Drutva za zatitu ivotinja.

ARISTOBULOS ISTJERIVA
Na onom kraju naeg predgraa stoje odmah uz auto-stradu lei mala
skupina dvo-obiteljskih kua okruenih vrtovima. Donedavno smo mislili
da je ondje mir i spokoj, raj na zemlji, ali nakon onoga s Aristobulosom
nismo vie u to sigurni.
to se dogodilo?
Dogodilo se da su u jednoj od onih kua stanovale obitelji nastavnika
glazbe Opaa Mavera i inovnika Yehoshue Spiegela. A ta dvojica i
njihove obitelji od prvog su trena stali jedno drugome na ulj, a zatim su
zapeli iz petnih ila da vide tko e koga istjerati iz kue. Istresali su jedan
drugome tone smea u vrt, pilili televizijske antene, navodno je Opaz
Mayer ak htio icom prikljuiti Spiegelovu kadu na visokonaponski vod.
Situacija se jo gore zaotrila kad je Yehoshua shvatio da e, dokle god
gospoa Spiegel radi, cijelu njegovu plau i dalje gutati Odjel za prihode
graana Porezne uprave. Stoga je dao otkaz i otada mu samo ena radi, a
on sve vrijeme sjedi kod kue i puca od akumulirane energije i neiivljene
poduzetnosti. Bilo je jasno svakome da od dva susjeda jedan mora otii.
Samo je bilo pitanje kome e prvom ivci pui. Oklade su padale tri prema
jedan u korist Opaa Mayera.
Sve dovde to je prilino otrcana pria koja se moe odnositi na svaku
kuu gdje pod jednim krovom stanuje vie od jedne idovske obitelji. Ali
je jednog oblanog dana dolo do povijesne prekretnice. Naime, Spiegel je
nabavio psa imenom Aristobulos. Nije to bio neki krupan pas. Naprotiv,
bio je posve malen, ali mu je lajanje imalo sve osobine nune da
normalnoga susjeda otjera ravno u ludnicu, a kamoli susjeda koji je jo k
tome nastavnik glazbe i stoga profinjena sluha. Osim toga, Aristobulos je
uvijek lajao u najnezgodnije vrijeme to jest u pet i petnaest ujutro,
izmeu dva i etiri po podne kad bi gospodin Mayer drijemao na kauu, pa
opet u pono i izmeu tri i pol i etiri ujutro.
Treeg dana po dolasku psa na bojite, za njegova redovitog
popodnevnog koncerta, gospoda Mayer izala je u vrt i odatle u pravcu
Spiegelova stana emitirala ovo upozorenje:

 ujte vi, uutkajte to udovite ako vam je ivot mio! Neete li,
tako mi svega na svijetu, moj e ga mu ustrijeliti!
To nije bila nikakva pusta prijetnja, cijelo je susjedstvo znalo da
Opaz Mayer ima lovaku puku. Zato je gospoa Spiegel ozbiljno shvatila
upozorenje i otada, im bi Aristobulos zapoeo svoj program non-stop
lajanja, stala bi ga umirivati blagim tonom govorei:
Tiho budi, Aristobulose! Smeta gospodinu Maveru. Zar te nije
sram, Aristobulose? Tiho! !
A pas je i dalje tjerao svoje. Dapae, jo bi povisio decibele, reklo bi
se, radi demonstracije svoje duboke vjere u demokratsku slobodu lajanja.
Onda se gospodin Mayer obratio svom odvjetniku traei zakonsku zatitu
od te etvoronone kuge, ali je odvjetnik, zaudo, stao na Aristobulosovu
stranu. Odgovorio je gospodinu Mayeru da po zakonu svaki graanin ima
pravo drati kod kue psa koji laje, nigdje nema nikakvih propisa kojima bi
se odredila snaga i vrijeme lajanja.
to je sad mogao uiniti gospodin Mayer?
Jedne noi bez mjeseine ustao je, zgrabio puku i stao u zasjedu iza
nekih stabala, ekajui Aristobu-losov neizbjean izlazak. Ali pas se samo
izlajao u uobiajeno vrijeme (dva, tri i pol, pet i petnaest po ponoi), a nije
izaao. Od vremena do vremena uinilo se gospodinu Mayeru da uje kako
pas grebe po vratima i tuno cvili, ali mu gospodari ne otvorie vrata, to iz
okrutnosti, to zato to su predosjeali da ga vani vreba opasnost.
Idue dvije noi bile su repriza prve. Pas je lajao ali nije izlazio.
Mayer je izgubio strpljenje pa se priuljao pod prozor spavae sobe
Spiegelovih ne bi li otkrio tajnu te fizioloke anomalije. Pritisnuo je Opaz
Mayer nos na prozorsko staklo, pogledao i nije mogao vjerovati svojim
oima.
Evo to je vidio: lei gospodin Spiegel na svom krevetu, s izrazom
dosade na licu i laje. Do njega gospoa Spiegel malo drijema a malo
automatski ponavlja svoju poruku: Tiho budi. Aristobulose! Smeta
gospodinu Maveru. Zar te nije sram, Aristobulose? Tiho! !
Doe Mayeru da istog trena na licu mjesta ustrijeli kurvina sina, ali
se onda obuzda i ode ravno u policiju gdje deurnome ispria cijelu tu
neuvenu pripovijest. Deurni ga je paljivo posluao, pa se probudio i
rekao:
Pa to?

 ovjee! riknuo je gospodin Mayer. Taj mi kurvin sin

upropatava sluh i tjedan dana ne da mi oka sklopiti!
Oprostite odvratio je deurni ja mogu intervenirati samo
ako neiji zvunici trete poslije ponoi. Zabraniti nekome da laje, to ne
mogu, osim kad bi uz to lijepio plakate bez propisne dozvole. Znate, to je
zapravo u nadlenosti opine.
Vratio se gospodin Mayer kui pa je ujutro, to jest poto ga je
Aristobulos probudio u pet i petnaest, pohitao do svog odvjetnika i potuio
mu se da Yehoshua Spiegel kod kue dri pseudopsa. Odvjetnik je prelistao
svoje knjige i nakon nekog vremena dao svom klijentu posve negativno
pravno miljenje.
U zakonskim propisima britanskog mandata nema ni rijei o
nekoj zabrani imitiranja ivotinjskih glasova. tovie, prema otomanskim
propisima, odreuje se ak i honorar na koji ima pravo osoba zaposlena
kao pas uvar. Prema tome, ostaje samo jedna solucija: da ga tuimo zato
to nema dozvole za dranje psa kod kue.
Odvjetnik se pokazao i lukav i agilan. Odmah sutradan podnio je
tubu protiv Yehoshue Spiegela, jer nije platio psetarinu na sebe, i zatraio
da se pas smjesta lii slobode. No, odmah je obavijeten daje u tekoj
zabludi, jer da je psetarina plaena za cijelu godinu unaprijed za rasnog psa
neke skandinavske pasmine, s pedigreom, po imenu Aristobulos Prvi.
U meuvremenu je lajanje jaalo tako rei svakim satom. Kao da je
Aristobulos shvatio da se bije posljednji i odsudni boj.
Tad je gospodin Mayer, u jo jednom, oajnikom pokuaju,
obavijestio Ministarstvo zdravlja da je njegov susjed Aristobulos, sudei po
glasu, bijesno pseto koje bi se u interesu javne sigurnosti moralo hitno
likvidirati. Odmah je na mjesto upuen kvalificirani veterinar koji je
Yehoshuu Spiegela temeljito pregledao i izdao mu pozitivno uvjerenje o
zdravstvenom stanju, nato je Ministarstvo zdravlja zaduilo gospodina
Mayera da plati trokove pregleda.
To je bila kap koja je prelila au. Poetkom ovog mjeseca gospodin
Mayer je pokupio prnje i odselio se na sjever. Otada je ovo opet miran
kvart. Prema nekim ovdanjim radikalnim krugovima, gospodin Mayer je
trebao uzvratiti kontralajanjem. No, zna se, lako je dijeliti savjete, ali
prilino je teko lajati u duetu.

RELATIVNOST PRAVDE
Drama u jednom inu
Mjesto radnje: bilo koja autobusna stanica u Izraelu.
Linosti: graani pokorni.
Vrijeme: bilo koje.
Dr Partzuf (ugura se kroz ve zatvorena vrata autobusa i upada u nj):
Okej. Krei!
Voza (iskljui motor): Hej, vi tamo! Izaite!
Dr Partzuf: Zato?
Voza: To pitajte Ured za informacije. Slobodno mi recite da sam
idiot i izvolite izai.
Dr Partzuf: Neu! Mjesta ima dovoljno. Molim vas, dajte se malo
natrag! (Gura se medu gomilu.) Bona stijena autobusa: Au!... (puca)
Nervik: Pa to je ovo ovdje? to je tom zaguljenom oferu? Jedan
putnik vie, pa to, je li to vano? Krenimo!
Starija dama: Tako je! ovjek je mrav, ne zauzima mnogo mjesta.
Idemo!
Voza: Dok se taj ovjek ne skine s autobusa, ja ne kreem. A imam
vremena koliko god hoete.
Dr Partzuf: Idiote! (Hoe da side.)
Zvika (hvata dra Partzufa za rukav): Stanite, gospodine, stanite! Ne
budite tako nervozni! A vi, vozau, to se pravite vani? Pa uzmite jadnika,
to vas kota! Nee vam kruna pasti s glave! Krenimo!
Voza: ujte, s vama se neu prepirati. Vremena imam koliko god
hoete.
Nervik: Skandal! Je li ovo socijalizam? Ovaj jadnik uri na svoje
radno mjesto. Uzmite ga, glupane!
Manfred Toscanini: Tako je! Takvi su nam vozai i najvie krivi za
inflaciju!
Starija dama: Diktatori! Doseljenik iz Iraka: Ben Gurion! Naravno,
Ben Gurion...1
Dr Partzuf: Ja hou da izaem.

Zvika: Ne otimajte se, stari moj, ja vam ne dam van. Ovo vie i nije
samo vaa stvar nego se tie sviju nas! Ne budite takva kukavica. Maznite
ga po gubici i rijeite problem!
Dr Partzuf: Hou da izaem.
Svi: Ne! Borite se za svoja prava, ovjee! I vi plaate porez. Tim
gulikoama treba oitati lekciju. Oni ovako s vama danas, a sutra e opet s
nekim drugim od nas!
Nervik (iako je to strogo zabranjeno, izviruje kroz prozor): Policija!
Policija!
(Voza spokojno sortira kovanice utrka.)
Policajac (ugura se u autobus): Molim vas, dajte se natrag!
Pukotina u bonoj stijenki autobusa: Auh! (iri se)
Policajac: Tiina! Tko tu pravi nered?
Nervik: Ovaj bezobrazni voza rekao je ovom gospodinu da je idiot
i hoe da ga izbaci van... a onda ga je ovaj udario u samoobrani... pa je
voza njega... i to je sve.
Policajac: I previe. Ako je to voza uinio, vodim ga u stanicu.
(Vadi notes.) Trebaju mi dvojica koji e to posvjedoiti pred sucem za
prekraje.
1

Doseljenici s Orijenta esto spominju Ben Guriona naoko bez ikakvog razloga.
No, to otprilike odgovara evropskom: Boe moj!

(S kraja na kraj autobusa struji strah poput ledenog propuha. U mislima

putnika iskau vizije beskonanih ekanja po tamnim sudskim hodnicima.)
Policajac: Kako se zovete, gospodine?
Nervik: Ja turist. Ne govori hebrej. Amerika. Nje ponjimaju po
ruski. Nem tudum magvarul...
Policajac: A vi, gospoo?
Starija dama: Gle ti njega! A tko e kuhati Hershlu? Hoete li vi?
Uostalom, ja nisam nita vidjela. Naoale su mi ostale kod kue.
Policajac: A kako se vi zovete?
Doseljenik iz Iraka: Ben Gurion!
Policajac (gleda oko sebe, oi mu sijevaju): Pazite, ljudi, ja ne
mogu nita poduzeti protiv vozaa ako nemam svjedoka... Hej, vi tamo! (U
autobusu panika die svoju nakaznu glavu. Na jedini izlaz iz zamke hrli

stampedo. Tue brat brata, oca izdaje sin. Tras! Nekolicina iskau kroz
prozor.)
Policajac (tijelom blokira izlaz): Vi tamo, doite odmah ovamo!
Kako se zovete?
Manfred Toscanini: Dr Yehiel Sauermilch, inter-nist, Naserova ulica
broj sto jedan, zvoni dvaput. (Policajac pie, a Toscanini se zavlai pod
sjedalo.)
Policajac: Sad jo jedan svjedok...
(Mrtva tiina. uje se kako najednom prozoru zuji neka astmatina
muha.)
Nervik: Budimo poteni, a to bismo mogli rei protiv vozaa? Zar
je on kriv to neki nedisciplinirani putnik nee da izae iz pretrpanog
autobusa?
Starija dama: Tako je! Na poteni izraelski voza radi u najteim
uvjetima, a onda se tu nae neki vercer da mu komandira.
Manfred Toscanini (izviruje ispod sjedala): Zar danas da netko udara
radnog ovjeka?
Dr Partzuf: Ma to sad hoete... ali... pa ja sam... samo... hrrr...
Zvika: Zavei! Maloprije si prijetio na sva usta. je li? Sad budi
muko i gutaj to te spada! I naui se da sie im ti voza kae!
Manfred Toscanini: A to se tu nateemo? Ma bacimo tog tipa van pa
da ve jednom krenemo! Naprijed!
Svi: Tako je! To je prava rije! Pozornice, izbacite tog bezobraznog
idiota pa da moemo krenuti.... Ben Gurion... Zar zbog ovakvih pred
suca?!... Voza ima sto posto pravo!... Vozi, drukane!
Dr Partzuf: Ali... ali... Policajac (baca ga van): Htio si guvu, je li,
prijatelju? Sad u ti ja pokazati tvoga boga... Dii se!... Daj legitimaciju!
Voza (pali motor): E, ba vam hvala. To ste odlino sredili.

UDESA ANTIBIOTIKA
Dogodilo mi se to na stubama. Odjednom me malo zasvrbi resica
lijevog uha. ena me zagnjavila neka odem k lijeniku jer da se s takvim
stvarima nije aliti.
Odem, dakle, specijalistu za unutranje bolesti. Zavukao mi se u uho,
preturao po njemu valjda tridesetak minuta, pa je izaao i slubenim tonom
dijagnosticirao da me uho mora svrbjeti.
Uzmite est kapsula penicilina odredi mi. Time bi vam to
moralo proi.
Progutao sam penicilin i zbilja me dva dana kasnije vie nije svrbjelo
a resica mi bila kao nova. No, veselje mije donekle bilo pomueno time to
mi se trbuh osuo nekim crvenim mrljama koje su me tako svrbjele da sam
poizio. Vratio sam se onom specijalistu. Samo to me pogledao, odmah je
znao koliko je sati.
Pa da, ima ljudi koji su preosjetljivi na penicilin i od njega dobiju
alergini osip. Uzmite dvanaest tableta aureomicina i za nekoliko dana e
to nestati.
Uzeo sam aureomicin i mrlje su nestale. S druge strane, napala me
visoka groznica a koljena mi otekoe. Odvukao sam se k specijalistu.
Logina stvar ree specijalist. Aureomicin moe izazvati
neeljene nuspojave u zglobovima.
Prepisao mi je trideset dvije tablete teramicina pa su moji virusi
nestali kao na dodir arobnog tapia. Temperatura je pala, koljena mi
splasnula na normalu. No, ovaj put smo pozvali specijalista kui, jer nisam
mogao iz kreveta. On je otprve pogodio da su mi strani bolovi u
bubrezima izazvani teramicinom. A s tim nema ale, ree, uostalom,
bubrezi su bubrezi.
Iz vjete ruke diplomirane medicinske sestre dobio sam ezdeset
etiri injekcije streptomicina pa su bakterije stale masovno crkavati kraj
moga tijela.
U bolnici su me najprije podvrgli dugoj seriji laboratorijskih pretraga
pa su utvrdili da u mom tijelu vie nema ni jednog jedinog mikroba, sva je
nevolja samo u tome to su sudbinu mikroba doivjeli i moji miii i ivci.
ivot mi moe spasiti samo ekstra jaka ok-terapija kloromicetinom.

Moji su oboavaoci masovno navalili na moj pogreb, a uz njih i

tisue znatieljnih besposliara. U prekrasnom posmrtnom govoru rabin je
napose istaknuo kakvu je herojsku a izgubljenu bitku medicina vodila
protiv mog organizma rastoenog bolestima.
Zbilja je teta to sam umro tako mlad. Tek u paklu sjetio sam se da
me uho zasvrbjelo ondje gdje me komarac bio ubo.

ETIRI JAHAA APOKALIPSE

Kad je ovjek u najslaem snu?
Temeljitim znanstvenim istraivanjem dokazano je da je ovjek u
najdubljem snu tono u pet sati i dvadeset pet minuta ujutro. A tono u pet
sati i dvadeset pet minuta, graanina iz najslaega sna iznebuha budi
eksplozija nalik na erupciju vulkana. Nagla kataklizma koja ovjeka lansira
iz kreveta nije jednotonska. Pakleni urnebes zvui kao da si naglo ukljuio
iz sve snage sve vrpce na kojima si, na primjer, snimio zrani napad,
stampedo krda od tisuu bizona, uragan, kijevsku tenkovsku bitku i
Tarzanov osvetniki urlik... U pet i dvadeset pet ujutro.
Na taj izvanzemaljski fenomen svak reagira na svoj nain. Jedni
zabiju glavu pod jastuke i zduno se mole. Drugi se luaki vrte i obru po
spavaoj sobi kao muhe bez glave. Ovaj se autor u pravilu baca na slatku
enicu i davi je bez ijedne jedine rijei, sve dok ona ne upali nonu
svjetiljku i uvjeri ga da nije u komaru.
Kako mogu svega etiri ovjeka praviti ovakvu paklensku buku?
upitao me moj susjed Felix Selig, naginjui se kroz prozor u pet i
dvadeset pet ujutro. Kako?
Obojica smo odozgo promatrali etiri jahaa Apokalipse: ofera
vozila gradske istoe, momka to stoji na papuici i onu dvojicu to iz
dvorita vuku kante za smee. Na prvi pogled, to su etiri normalna
strunjaka za gradsku higijenu, ali se ispod njihove nepretenciozne
vanjtine krije kvartet eminentnih virtuoza tehnike treska: voza, na
primjer, vozi iskljuivo u prvoj brzini i dizlau daje gas do daske, a oni to
dovlae kante struu njima i oru dvorita tako da se zemlja trese. Uzgred se
neprestano prepiru tako gromko kao da e se sad na preklati.
Preklati?
Kad paljivije poslua, vidi da se uope ne prepiru. To oni tek
avrljaju o obinim svakodnevnim zbivanjima. Prema napisanim pravilima
remeenja mira, ta dvojica kuluara pokreu svoj razgovor ugodni tek kad
stanu dovlaiti kante sa dna dvorita, kojih dvadeset-trideset koraka od
vozila. Onda se okreu i urlaju manje-vie u smjeru vozaa:
Hej, ti, hej! Reci, gdje si bio sino, ha? Voza prua glavu kroz
prozor i trubi u ruiastu zoru:

 ta? Gdje sam bio? A, kod kue, ha? A ti?

Io u kino, da! Ratni film! Ti boga, kakav film! Super!
Zlosretnici koji stanuju na dvorinoj strani kue kunu se da se ona
dvojica kantonosaca u dijalogu katkad unose jedan drugome u lice.
uj deru se iz sveg grla. uj, ovo je danas teko ko sam
vrag, ha, je l' da je teko?
A mora bit' kad ovi ovdje deru ko svinje, mater im njihovu!
Gospoa Kalaniot, kojoj je kob odredila da su joj kante tono pod
prozorom i koja je zbog toga non-stop na rubu ivanog sloma, jednom je
otvorila prozor i jahaima doviknula:
Tie, ako boga znate! Tie! Zar morate ovoliko galamiti usred
noi
Ama koja no, eno boja! zagrmio je jedan od njih. Pa ve
je pet i po, zar nije?
Zvat u policiju! Adalbert Toscanini se pridruio protestnom
zboru, na to su etiri jahaa udarila u takav grohotan smijeh da bi se od
njega i pajkan namjernih na mjestu pretvorio u stup soli.
Tako je, tako je, zovi ih, daj! zaurlali su Adalbertu. A gdje
e nai cajkana u pet i po, ha, gdje?
Da, da, ti radnici gradske istoe, to su vam veseli momci bez
kompleksa, miiavi idovski mladii to pucaju od zdravlja, joie de vivre i
decibela. Da ih je Karl Marx upoznao, rasplakao bi se od sree. ini ti se
da nema na svijetu sile koja bi ih mogla upokoriti. Taj dojam potvruju
injenice. To znam iz iskustva. Na sastanku kunog bloka prolog tjedna
susjedi su meni povjerili zadau da kontaktiram opinsku slubu istoe i
pokuam nekako ishoditi bar djelomino ublaenje ranojutarnjeg potresa.
Nazvao sam efa slube i istresao mu sav na jad.
Meni kaete! odvratio mi je ef tonom duboke suuti. Pa i
meni udaraju svakog jutra taj isti program. Otjerat e me u ludnicu.
Ljetos, kad su svima bili otvoreni prozori, uputili smo vlastima
kolektivnu peticiju, sa cijelim nizom potpisa, traei da se etvorici jahaa
Apokalipse zabrani bacanje kanti po tri metra u zrak, nakon ega slijedi
takav prasak da u pet i pol ujutro mnogima pucaju nervi. Nismo dobili
odgovora. Dvorkinja kod Sieglerovih, neka Etroga, koja je sluajno prva
susjeda onome to se vozi na papuici, savjetovala nam je neka ne

poduzimamo nita ve su dva ministra otro protestirala ali su ih na

kraju prisilili da dadnu ostavke i odu u kibuc.
Posavjetovali smo se s odvjetnikom, koji je paljivo razmotrio sve
nae alternative.
Idite preko vikenda u Jeruzalem preporuio nam je napokon.
Tamo radnici istoe esto trajkaju.
Na kraju smo pribjegli vati. Nabili smo njome ui i postigli nekakav
efekt sordine, ali je onaj vrisak Hej! i kroz nju prodirao i rezao kao
kirurki skalpel.
Na naem posljednjem sastanku dr Wasserlauf nam je odrao
prognostiko predavanje.
Kronina besanica i neprestani traumatski okovi s vremenom e
ostaviti svoj trag na nae modane funkcije rekao je lijenik. Nema
nikakve dvojbe da e se na naim potomcima manifestirati zastraujui
znakovi degeneracije njihovih roditelja i da e jutarnje skupljanje smea u
krajnjoj liniji rezultirati otrim padom intelektualne razine populacije
uope.
Nama se u duhu pojavila slika nae unuadi kako nas fiksiraju
tunim, prijekornim oima, pa nekim udnim, jareim skokovima nestaju u
gustoj umi.
Ne! zakripali smo zubima. Neto se mora poduzeti!
Siegler je citirao drevnu mudrost:
Ako ne moe silom, pokuaj milom! Takav kompromisni stav bio
je u skladu s naim uroenim smislom za dolinost, jer vam i ne moram
rei da smo se iz dna srca beskrajno divili etvorici smetlara to su osueni
da ve u cik zore tako rintaju i crne, dok mi, siromano bijelo smee
kakvo jesmo, lijepo hremo pod perinama sve do pet i dvadeset pet. Stoga
smo odluili da pokuamo s individualnim psiholokim pristupom bez
obzira na trokove.
A onda smo za jedne od tih jutarnjih kataklizama registrirali ovu
emisiju:
Hej! dreknuo je onaj s papuice dvojici kantonosaca.
'Ladno danaske, ha, je l' da je 'ladno?
Hej! zagrmio je odgovor sa dna dvorita. A kupi si demper,
bogara ti tvoga, kupi si demper!

 ta demper? Je 1' to kae demper ha? A otkale meni demper,

ha?
Iz njihovih usta u nae ui, a mi na djelo. Zarad svojih familija,
zarad svijetle budunosti nae djece, zarad mira na Blistoku. Iz tek
utemeljenog higijenskog fonda kunog bloka gospoda je Kalaniot kupila
odlian crveni demper najveeg broja, a onda ga je Felix Selig, praen
Etrogom, odnio momku s papuice. Naa je delegacija sveano predala
poklon dotinom momku, s izrazima arke nade da e toplina tog odjevnog
predmeta pridonijeti stvaranju spokojnije atmosfere. Momak s papuice
samo to se nije rasplakao od ganua, izrazio je svoju zahvalnost za divan
dar i obeao da e to odmah priopiti svojim strunim suradnicima.
Sutradan u pet i dvadeset pet ujutro gospodu Kalaniot je iz kreveta
lansirala ova potresna konverzacija:
Hej! riknuo je bik s papuice. Ovi voe meni kupili
demper, ujete li to vam govorim, ha?
E ba su ljudine, ha, ba jesu! zagrmio je voza u osvit. Da,
da, strane ljudine, nije nego!
U finalu uobiajenog repertoara momak s papuice je od puste sree
zbog novog dempera otpremio zadnju kantu parabolom ravno na
prethodnu to je balansirala na dvorinoj ogradi, pa su se zajednikom
eksplozijom obje strovalile na kamenje dvorita kao dvije zalutale granate.
Otada neto slabije ujem na lijevo uho. S druge strane, neto bolje spavam
na desnom boku. To je tako dobra solucija da se udim kako se tome nisam
prije dosjetio.

enska je dua ovom autoru isto to i otvorena knjiga, samo to je,

na alost, taj evergrin napisan totalno nerazumljivim jezikom. Zato su
ene takve kakve jesu? Kralj Salomon, svjetski priznati strunjak za slabiji
spol, proveo je svestranu anketu medu svojih tisuu ena i na kraju doao
do neizbjena zakljuka: tatina, tatina, sve je tatina. Kralj je svoje
rekao.

SINDROM OKRETANJA
Da je ovjek postigao nevjerojatan napredak na zemlji, to je zacijelo
neprijeporno. Jo otkad se uspravio i prohodao na dvije noge, ovjek s
uspjehom svladava sile prirode. Izumio je ciferlus i rijeio tajne Stvaranja
ukljuujui i one u svemiru. Samo je u jednome alosno zatajio; postoji
jedan ekstrasenzorni fenomen kojim nikad nee ovladati enino
osvrtanje.
Da. To vam one rade, a tek moja najdraa bolje da vam ne kaem.
Sjedimo vam tako negdje na javnom mjestu, bila to kavana, ili stadion, ili
kinematograf, i ja ondje, mojoj enici za leima, uoim nekoga koga iz
odreenih razloga ne elim toga trena nipoto vidjeti. I njoj, enici, samo
apnem:
Upravo su uli Zeligovi. Ne osvri se!
Paf! Istog joj se asa glava okrene. Bez sekunde oklijevanja i na
najindiskretniji nain. Bezazleno, iskolaenih oiju zuri u Zeligove, a meni
neugodno, najradije bih u zemlju propao. (uka se da su Zeligovi pred
rastavom.) Kad mi to napravi, guim se od bijesa, pokuavam joj objasniti
da zreo ovjek ... Uostalom, to e biti ako ne moemo... pa ima i
delikatnih situacija u kojima ovjek zacijelo... Na to mi slatka enica
odgovara da nita i nije bilo Zeligovi je nisu ni primijetili. Vraga nisu!
Tek to su uli, on nam je demonstrativno okrenuo lea, samo nas je
njegova ena odmjerila dugim pogledom, vjerojatno zato to ju je mu
preklinjao neka se ne osvre. Sad je gotovo, znaju da smo ih spomenuli, a
to je vrlo nezgodno.
ovjek je tu nemoan i toka. Priao-ne priao, isto ti se pie. Glas
vapijueg u pustinji. Kunem se, koji put i kleknem, pa na koljenima molim
svoju ivotnu suputnicu, dlanom zaklonim usta i psiem joj:

 Molim te, molim te, ni za ivu glavu nemoj... A ona se ve osvre

i ispitivakim pogledom probada one za koje je molim da ih ne gleda. I
odmah ih locira, bez greke, kao da ima ugraen radar. Od vremena do
vremena pribjegavam deperatnim trikovima na primjer, upozoravajui
je neka ne gleda, kradomice gledam desno, dok je Siegler, koji mi duguje
dvije tisue funti, upravo uao slijeva. A enica odmah gleda lijevo i
Siegler zna da sam upravo spomenuo njegov dug. Kakva bruka!
Onomad sam konzultirao jednog psihijatra. Opisao sam mu situaciju
u svoj njenoj ozbiljnosti. Shvatio me i predobro.
Pa i moja se ena osvre priznao mi je. To je grozno
nasljee to datira jo od Drveta poznanja. Manifestira se morbidnom
udnjom za krenjem zapovijedi. Tko ne zna priu o Lotovoj eni! On ju je
preklinjao neka se ne osvre. I zna se to je bilo. ene! Ali, ini se da
postoji jednostavan lijek. Umjesto da joj branite, morate joj izriito narediti
da se osvrne.
To ima smisla. I tako sam sino, u restoranu, primijenio tu
preventivnu metodu. im se pojavio Bar-Honig, koji je pronevjerio sto
tisua funti i sad se na sudu provodi kao bos u trnju, dobacim slatkoj
enici:
Brzo, okreni se! Upravo je uao Bar-Honig!
Ona se odmah osvrnula i onoga jadnika prikovala prodornim
pogledom. Dolo mi je da umrem od srama. Mislim da u se otisnuti do
Sodome i provjeriti onaj stup soli. Kopka me slutnja da je ono zapravo sam
gospodin Lot.

to je najvii znak dobrote'? Ljubav prema ivotinjama! rekla je

glau izmorena maka na kii, a nae toplo idovsko srce potvruje: Tako
je! Dobro, a voli li tko mieve?! U zoolokom smislu te domae ivotinje
spadaju u porodicu sitnih glodavaca. Mi smo pak krupni i nismo glodavci,
stoga ih i ne elimo u obitelji. Samo to mievi nisu svjesni toga.

O MIEVIMA I ENAMA
Poelo je jedne mrke, olujne noi, kad sam se u dva i pol po ponoi
naglo prenuo zbog nekog tihog ukanja u ormaru. Uza me, i slatka se
enica uspravila i suspregnuta daha osluhnula nonu tamu.
Mi apne enica. Bit e da je doao iz vrta. to da radimo,
za ime boje?
Ovog momenta nita odvratim. Moda e mugnuti van od
svoje volje.
Nije mugnuo van od svoje volje. Naprotiv, na tmurnom svjetlu zore
dva su nagrizena stolnjaka bila dokaz o njegovoj revnoj saboterskoj
djelatnosti. enu je spopao posve nerazuman bijes.
Zvijer! sikne. Likvidiraj ga!
Idue noi zasukali smo rukave. im je onaj bijedni stvor stao
grickati stijenku ormara udna li ukusa ak i za mia upalimo svjetlo
i skoimo pred taj komad namjetaja, ja s metlom u ruci a ena oima u
kojima sijeva mrnja bogato zainjena gaenjem.
Munjevitim pokretom otvorim vrata ormara i spazim prestraenu
ivotinjicu kako bjei iza plahti na najgornjoj polici ormara. Skinuo sam
plahte sve jednu po jednu, a kad sam i zadnju potegnuo, ugledali smo sivog
miia gdje se trese kao tek spravljena hladetina i cii u najdaljem kutu
police. Imao je armantne duge brke i okice nalik na dva dugmia crna kao
ugljen.
Zar nije sladak? uzdahne enica i sakrije se iza mene u
smrtnom strahu. Ma gledaj ga, kako li se jadan malecan prestraio! Da
se nisi usudio da ga ubije! Samo ga vrati u vrt.
Pokoravajui se njenu nalogu, pruim ruku da miia zgrabim za vrh
repa, ali se on naglo izgubi medu runike. Izvuem sve runike. Kad sam
doao do zadnjeg, miko se zabui u amorfnu masu naih ubrusa. Izvadim

sve ubruse, a on skoi iz ormara koji je sad zjapio prazan i smjesti se

pod kau.
Blesave mali ja u, straei ga metlom zar ne vidi da te
hou samo vratiti u vrt?
Odgurnemo kau nasred sobe, a mi odmagli pod regal. Uz pomo
slatke enice, uspio sam za rekordnih pola sata izvaditi sve knjige, nato je
ona podla zvijer zaronila meu opruge naslonjaa. Sad mi je ve jezik visio
do pupka.
Da mu nisi to uinio! enica me jednako opominjala. Kako
je sladak!
Dobro, neu ga ni taknuti. kripei zubima, sastavljao sam
regal koji se bio raspao. Ali znaj da u ga pokloniti nekom laboratoriju
neka na njemu izvode eksperimente.
Legli smo u etiri i etrdeset pet ujutro izmodeni do daske i fiziki i
psihiki. A mi je nastavio klopati iznutrice naslonjaa.
Probudi me hikokovski vrisak. enica mi je drhtavim prstom
upirala u rupu veliine tanjuria to je krasila plianu presvlaku naslonjaa.
udovite! buncala je. Da si odmah doveo eksperta
miomorca!
Nazvao sam poduzee za tamanjenje glodavaca koje uiva izuzetan
ugled u svojoj struci i ispriao im svoje jade. Glavni inenjer terenske
slube odgovorio mi je da poduzee ne preuzima individualne sluajeve,
bavi se samo tamanjenjem brojnijih mijih familija. Nato sam mu odbrusio
da mi se vjerojatno ne bi isplatilo najprije odgojiti nekoliko generacija
mieva u ormaru, a onda sam, u nastupu gnjeva, u prvoj eljezariji kupio
miolovku s oprugama kao za slonove.
Moja enica-svetica najenerginije je prosvjedovala protiv takva
barbarstva, ali sam je na kraju uspio uvjeriti da miolovka ionako nee
funkcionirati jer je domae proizvodnje. Napokon je, iako preko volje,
pristala da mi dade komadi sira za miolovku. Smjestili smo je u mrani
kut i te noi nismo oka sklopili, nego smo samo oslukivali neprekidno
ukanje u mom radnom stolu.
Odjednom nastade grobna tiina. ena mi zine od uasa, ali ja
skoim iz kreveta uz slavodobitan urlik. Napravim dva-tri koraka i uto
prasne kljocaj, a na mom lijevom stopalu od palca mi se stvori kaa.

 Ma kakav mi dahtao sam dok mi je ena stavljala hladne

obloge na zdrobljeni palac. To je krokodil!
enica se smjekala; njoj je odlanulo jer je sve vrijeme strepjela da
mi ne nastarada. Citirat u je doslovce:
Uostalom, taj mali stvor radi samo ono to mu je majka Priroda
odredila.
I zgazi miolovku iz sve snage, raspade se opruga na sastavne
dijelove.
No, to je sve majka Priroda namijenila miu da radi?
Unitio mi je svu riu! obavijesti me enica ujutro, guei se
od ui i pokazujui mi oskvrnutu vreicu s riom. Da si odmah
popravio miolovku!
Otiao sam u eljezariju i zatraio novu oprugu, ali me trgovac
obavijestio da ne dre rezervne dijelove. Preporuio mi je da uzmem drugu
miolovku, skinem s nje oprugu i namjestim je na staru. Posluao sam ga i
opet smjestio ubojitu spravu u kut. Sad sam ak put do nje markirao
komadiima imitacije slanine.
No je bila napeta kao nategnuta violinska ica. Na je mi harao u
mom stolu gdje mi je doslovce pojeo rukopis. Od vremena do vremena
zastao bi da predahne, a u tim stankama srca su nam tako bubnjala u uima
kao da u dungli sluamo tam-tam.
Ako ta tvoja prokleta zamka ubije malecnog, zbilja ne znam to u
uiniti! enica naglo zajeca u nekom pononom senti-izljevu aktivista
Drutva za zatitu ivotinja. Ta je tvoja rabota ista okrutnost, isto to i
vivisekcija! Miolovke bi morali zakonom zabraniti! A to ima slatku malu
njukicu!
Ali je zlo i pokora!
Moda je enska? slinila je slatka enica. A to ako nosi
mlade?
Na svu sreu, ukanje se dalje nastavilo bez stanke.
Da budem kratak: oko pet sati ujutro, slomljeni netom proivljenim
patnjama, utonusmo u dubok san. Kad smo se probudili, u stanu potpuna i
zloslutna tiina. U kutu je bila miolovka a u njoj neto sivo... neto
sivo...

 Ubojico! osudi me enica. Otada vie ne govorimo. to je jo

gore, vie i ne moemo zaspati bez ukanja. Po sudu moje ene,
to je kazna zbog moga zvjerstva.
Trai se mi.

Izraelski teatar preuzela je avangarda. Gledaoci koji do prije

nekoliko godina nisu razumjeli ni slova u modernom kazalitu i skidali sve
p0 spisku tim besmislicama, sad su radikalno promijenili stajalite i na sva
usta hvale avangardna djela, iako ne razumiju ni slova od onoga to se
zbiva na daskama.

PRIZNANJE LEEEM DIVU

U subotu o podne, prelazei preko Frishamove ulice, vidio sam u
kavani Yardena Podmanitzkoga gdje sjedi sam za stolom. Nije me pozvao
ni da sjednem ni da popijem hladno pie, pa sam odmah shvatio koji je
razlog toj njegovoj neuobiajenoj hladnoi: veterana nae glume prolog je
tjedna dnevna tampa kovala u zvijezde zbog njegove uloge u
Zvizdarijaina. U tom komadu s univerzalnim porukama igra rolu ostarjelog
svodnika mukih prostitutki, te je svojom prirodnom i neposrednom
glumom prikovao publiku za sjedala. Sam je uveni I. L. Kunstetter
napisao kako je iznenaenje te nezaboravne veeri nedvojbeno bio
Podmanitzki koji je doslovno Mraio dijabolinom intuicijom. Njegov je
Alfonso remek-djelo teatarske animalnosti; svakim puhanjem, svakim
kretom svojih iae-nih udova, a najprije i nadasve svojom nenadmaivom
utnjom, stekao je neprijeporan status karakternog glumca per excellence.
Kunstetter je to genijalno uoio, maestro reknem sjedajui za
njegov stol. Od one vae utnje pod tekim baroknim stolom, u treem
inu, osjetio sam kako mi marci plaze niz lea.
To mi stalno svi govore spremno potvrdi Podmanitzki.
Grinstein je nakon premijere napisao da je ono moje leanje pod stolom u
njemu pobudilo asocijacije na konspirativni nihilizam i ta ti ga ja znam.
Izvrsno reeno! priklopim. Koliko se samo simbola krije u
tome! Izae iz kazalita pa se danima pita i protiv svoje volje: zapravo,
zato je Alfonso leao izvaljen na podu cijeli sat?
Sat i osam minuta!
Da. Ako smijem pitati, to bi time redatelj htio rei?
Dakako da smijete pitati. To nije nikakva tajna. I ja sam ga pitao.
I to je rekao?
Da tako pie u scenariju. A onda sam mu ja rekao, preko jedne
ene koja govori francuski: Oprostite, Boulanger, u tekstu kae da moram

spuznuti pod stol, ali nigdje ne stoji da moram ondje preleati do kraja
predstave. A on je nato dobio histerian napad na francuskom, urlao je da,
ako se njemu hoe da ja ondje leim dva mjeseca, onda bogamu ima da
leim dva mjeseca i lus. Otiao sam ravno u upravu i bez uvijanja im
rekao da ja, sa svojih trideset osam godina dramskog iskustva, neu
dopustiti tom idiotu da me dri satima opruena na prljavim daskama, s
punim akama trijea. Usrdno su me zamolili neka to samo uinim,
ionako ga vie nee angairati. Tada jo nisu znali da e mu kritika tako
kaditi.
Tono. Rekli su daje njegova reija marionetska ekspresija nae
generacije.
To se i vidi.
Svi su kritiari osobito hvalili prizor u kojem vi i pet mukih
prostitutki jaete na ivaem stroju, a glave ste pokrili rupiima svaki u
drugoj boji. A propos, to bi to trebalo znaiti?
Pa, rupi vam je krpica koju nosite u depu, i ako se, ne daj boe,
prehladite...
Znam to je rupi, gospodine Podmanitzki, ali bih elio znati to
biste htjeli rei s onim jahanjem na ivaem stroju?
Niste sluali Avigdora Ben-Papigu u Luft-klubu? ekajte, da
vidim, negdje sam to zapisao. Aha, rekao je kako je orgija rupia
kaleidoskop savreno paradoksalne svijesti.
To je jasno, ali bih volio znati zato pokrivate oi?
Zato, zato! Pa tko bi se sve vrijeme svaao s onim idiotom od
Boulangera? Hoe rupie, u redu, daj mu rupie! Samo sam traio da mi
Mundek svaki put opere rupi, ali mislite da je to uinio? Te krpe smrde
po plijesni. Na premijeri je Honigman usred prizora apnuo: Deki,
moram kihnuti! Svi smo ga uli i samo smo se tresli od smijeha.
Honigman ... je li to onaj za koga su rekli da je virtuoz kole
drvene glume?
Da, taj, lafina, izdrao je da ne kihne sve do stanke. Bojao se
Boulangera.
Pa zar vam on nikad nita ne objasni?
Honigman? Zato bi nam morao...
Ne, Boulanger!

 Ah, on! Da vam pravo kaem, taj vam neprestano neto

objanjava, ali ga ja osobno sluam samo s pola uha jer je to kod njega sve
neto zbrkano, samo me dekoncentrira u poslu. Jedan od nas, onaj mladi
Ben Tirosh, znate ga, onaj to glumi sadista, taj ga sve vrijeme neto
zapitkuje. Pitao ga je i za rupie, a Boulanger mu je rekao da ovjek u
ivotu vidi vie ako ne vidi ni klinca. Oprostite, Boulanger. rekao sam
mu preko one ene koja govori francuski, sa svim dunim potovanjem,
znate li vi zbilja to to govorite? A on e meni nato: Zato bi ovjek
morao sve razumjeti, gospodine Podmanitzki? Da li vi moda razumijete
ptice?
U tome ima neto.
Dakako da ima. Jedna prijateljica moje ene ima veliku papigu
koja izgovara cijele reenice, samo to se od toga slabo to razumije. Inae
je vrlo stara papiga, zimus je bila bolesna, a stalno se ee...
U tom trenu jedna stara dama otmjene vanjtine prie naem stolu i
tako rei strastveno poljubi Podmanitzkoga u oba obraza.
Hvala vam apne stara dama. Hvala vam, hvala vam!
Glasom koji je drhtao od uzbuenja dama ispria kako je dvaput
gledala Zvidanje samo radi one konfrontacije izmeu Podmanitzkoga i
njegove ene na samrti, koja mu u lijesu priznaje da dijete nije zapravo
njeno nego iz utrobe neke druge ene. Stara nas dama napusti jecajui,
ganuta uspomenom na svoje dvije nezaboravne veeri.
Kakva draga i inteligentna ena! ree Podmanitzki zurei za
njom. Samo, koju je to enu iz komada spominjala?
Onu koju su koze silovale. Vau enu.
Ta je moja ena?
Kako, zar niste znali?
Znao sam da mi je u komadu neki rod, ali nisam bio siguran s
koje strane. Da vidimo... ah, znam to me zavaralo! Na poetku drugog
ina ona mi govori: Alfonso, ti si mi kao sestra!
A to joj vi odgovarate?
Kurvo! i ugrizem je za koljeno. Kako sam odatle mogao znati
da mi je ona ena, recite i sami?
Stanite malo, a to ona kae? Ako se ne varam, moli me da vidi
parenje glodavaca. Kojih glodavaca?
Pa znate, mieva, takora...

 Tako sam i mislio. To je moj lagvort. Dov Shlufer je napisao da

sam dao perfektno utjelovljenje nihilista koji u sebi nalazi boga. Sjeate se,
kad se na kraju prizora puzei gubim s pozornice, posve omamljen...
Da, bili ste velianstveni, gospodine Podmanitzki! I kad upitnim
pogledom zurite u okrutnu beskrajnost i ostajete nijemi...
Ne, to je bilo samo na premijeri jer sam bio zaboravio tekst pa
sam gledao u Mundeka iza kulisa. Ali, poslije sam tono izgovarao to je
trebalo: Samo su mrtvi zbilja ivi, Zelmane! i izlazio. Na subotnjoj
matineji to mjesto uvijek pozdravljaju burnim aplauzom.
to zapravo elite rei time, gospodine Podmanitzki?
Da pljeu rukama.
Ne, ne, mislim onim da su samo mrtvi...
To su autorove rijei, to mene pitate? Najprije smo mislili da je
valjda tamparska greka, pa je redatelj iao gledati u original, ali i tamo
tako pie pa je tako i ostalo. Boulanger je htio da tu reenicu izgovorim
nekakvim filozofskim tonom, gledajui s poda ravno u publiku. I dopustio
je da neto sono skreem pri izlasku, a to je vrlo efektno. O tome je
Tamara Blumenfeld rekla da je to krik ljudske due, dokaz nedostatka
komunikacije. I to je apsolutno tono. Ja jednostavno ne mogu dalje s tim
Boulangerom. Oprostite, ve je dvanaest i pol.
Yarden Podmanitzki izvadi iz depa mali tranzistor, postavi ga na
stol i poe zaneseno sluati radio-komentare. uvi slatke pohvale, licem
mu se razli izraz vrhunaravnog blaenstva, a oi mu se ispunie suzama
sree. Pola stoljea struna ga je kritika nemilosrdno kidala na komadie.
Sad je ta kritika prvi put shvatila kakvim je mukotrpnim putom on gradio
svoje linosti, kakav je dubok analitiki pristup linosti u toga genijalnog
umjetnika. Odnosno, da citiram I. L. Kunstettera, to je takva apsolutna
identifikacija da se gubi svaka razlika. Na kraju krajeva, ipak je Yarden
Podmanitzki uspio.

U vrtoglavoj karijeri Yardena Podmanitzkoga idua je stanica

filmska slava. Ali, on ostaje i glavni oslonac svoga kazalita, jer u naoj
maloj zemlji ast je zvijezdina jedina zarada; zvijezda ne zarauje vie od
mljekara na Mlijenom putu. I zato se nai scenariji izvrgavaju plastinoj
kirurgiji svakog jutra nakon prozivke.

KAKO SE TANGER SPASIO

Dopustite mi da vam se predstavim: snimam izraelski akcioni film
Gdje je orlove trta sletjeti, jednu od najsmjelijih avantura u povijesti
domaeg filma, po mom scenariju i u mojoj reiji, financiranu stranim
kapitalom to e rei dravnom subvencijom. Radnja je zasnovana na
istinitoj prii iz moje mate: jedna izraelska komandoska grupa die u zrak
raketnu bazu u Tangeru i vraa se iva i zdrava u studio, to je glumcima
prilino naporan posao, jer im valja prijei Egipat, Libiju i Alir pjeice, ali
ih za to kraljevski plaam.
Prve su scene snimljene bez ikakvih smetnji. Komandir grupe,
Yarden Podmanitzki u ulozi otresitog Grike, odabrao je svoje ljude meu
vojnicima kanjenim zabranom izlaska. Zatim ih je poveo kroz Saharu
to jest sve kruei oko kibuca Ein-Shahar u Negevu i tako je iao tri
dana i tri noi da bi etvrtog dana konano stigao u moju baraku i rekao:
Sutra ujutro moram se vratiti u Tel Aviv.
Jeste li pri sebi? tako ja njemu. Sutra upadate u zasjedu, zar
ste to zaboravili?
ao mi je Podmanitzki e meni ali javili su mi iz teatra da
je sutra ujutro proba. Spremamo Hamleta, a ja sam duh oca njegova. To je
uloga na koju sam ekao cijeli ivot.
A znate li da je to krenje ugovora?
Znam, ali ja sam lan ansambla. ao, javite mi se!
I ode on na sjever. Odluio sam nastaviti snimanje po planu, s tim to
u dodatnim dijalogom objasniti nagli nestanak komandira radi probe.
Dijalog je tekao izmeu narednika zvanog Tripoli i radista ovako:
Radist: Pribliavamo se Tangeru a ja ne vidim Griku. Gdje je?
Tripoli (s rjeitim osmijehom): Bit e tamo, mome, uzdaj se u
njega!

A ne moe se pouzdati ni u koga. Podmanitzki mi je iste veeri

telefonirao da su mu dodijelili i ulogu djedova duha za koju tekst mora sam
napisati, prema tome, tog tjedna ga nema.
Podmanitzki, vi ste otputeni! odreem mu po kratkom
postupku.
Nato me upita koliku u mu otpremninu isplatiti, ali sam ve spustio
slualicu. Situacija je bila kakljiva: prema originalnoj ideji, cijela moja
grupa imala se vratiti u bazu bez gubitaka, ali kad sam pisao scenarij,
nisam bio uzeo u obzir kazaline probe. Sad je jedno bilo jasno: Grika
mora poginuti. Da bih to rijeio na umjetniki nain, naruio sam od efa
proizvodnje mladog leinara. Leinar je imao da krui nad Grikom i
grake: Grak! Grak!
O pogibiji Podmanitzkoga ostale je obavijestio Tripoli u posve
novom prizoru. Skupo e platiti za naega Griku! Tako je rekao
narednik, diui ruku u stranoj zakletvi. Grupa se nastavila vui pustinjom
bez veih potekoa, a vodila ju je Tsipi Weinstein, ki beduinskog eika,
koja se zaljubila u Griku, odnosno sad u Tripolija. Komandosi su preli
Saharu i kad su stigli u kibuc, mrtvi umorni ali s visokim borbenim
moralom, navrh breuljka pojavio se lik Grike koji je trao i vikao:
ekajte! Redatelj se prehladio i kazalite mi je dalo fraj do
utorka!
To gore po vas, Podmanitzki doviknem mu. Juer smo vas
ubili. Ve smo naruili leinara!
No, kako sam ga bio uzeo uz fiksni honorar za cijelu ulogu, bila bi
teta da ga ne iskoristim do kraja. Stoga je pala odluka da Podmanitzki i
kod nas glumi duha, to jest da vodi kolonu kroz pustinju lebdei pred njom
uz pratnju vergla. Pokazalo se daje Podmanitzki ba dobro doao, jer se
Tripoli tog jutra nije vratio iz Eilata. Traeni glumac u pravilu sudjeluje u
najmanje tri filma odjednom. U naem sluaju, Tripoli je izbivao od ponoi
na snimanju u Galileji, pa bi u zoru doao ravno k nama i radio do podne, a
onda bi jedan zapraeni dip dojurio brzinom rakete da ga prebaci u Eliat
na rad za ameriku televiziju do ponoi. Sad je na jednoj toki na tom
krunom putu nestao valjda je negdje zaspao ili mu se to dogodilo?
Kako bilo da bilo, morali smo nastaviti bez njega. Tu zadau obavio je
sanitetlija grupe, inae profesionalni govedar koga nam je kibuc dao u
najam do kraja snimanja.

 Deki objavio je taj u gro-planu nema vie Tripolija!

Zatitio nam je odstupnicu dometnuo je komandir grupe.
Borio se do zadnjeg metka.
Tada, vrag ga odnio, uoim da sam ostao bez komandira grupe. Poto
je Grika ispario, grupa je ostala bez ijednog glumca od imena, osim
moda Tsipi Weinstein, ali je ona bila eikova ki.
Novi prizor bio je vrlo impresivan: Tsipi se u zoru svlai i grupi
objavljuje: Ja sam narednik marinskih komandosa i preuzimam
komandu!
Osjeaj da nismo ni za korak ostali bez vode, podigao nam je moral,
ali smo jo morali rijeiti problem oca, plemenitoga beduinskog eika
osobno. Zato je i on strgao kefiju s glave i predstavio se ratnicima:
Kapetan Lollik Tof iz Jeruzalema, kontraobavjetajna sluba. Za mnom!
Tolike vane metamorfoze zbog jednog obinog Tripolija koji je
hrkao kraj neke benzinske crpke na selu! Meutim, efektivi su opet bili
popunjeni, pa je novi kapetan lakim korakom gazio na elu grupe pod
arkim pustinjskim suncem. Te veeri idiota je uhvatila groznica: dobio je
sunanicu.
Malarija! odluim. Ide dalje na nosilima!
Sanitetlija-govedar i radist nosili su ga cijeli dan snimanja, a uveer
mi rekoe da oni to ne mogu izdrati kapetan je preteak, a uz to jo
stalno jede.
Dobro kaem a to emo s njim? Obojica poniknu oima pa
me nijemo pogledaju.
U pogledu vidio sam im smrt. Sloio sam se s tom drastinom
solucijom. Dao sam glavnom elektriaru deku i tap: uostalom, u izvornom
scenariju bio je beduinski eik. Popeo se na breuljak i snajperskim
metkom, izdaleka, prekrasnim pogotkom pokosio kapetana.
Narednica se bacila na tijelo svog oca. Pardon, Tsipi se trebala baciti,
ali je nismo mogli nai.
Gospoice Weinstein! ef proizvodnje jurio je po logoru.
Snima se, gospoice Weinstein!
Ubrzo se ispostavilo da se Tsipi pridruila ansamblu narodnih
pjesama Carmon. Imao sam predosjeaj da ni ona vie nee vidjeti
ovdanjeg sunca.

Kaznu je i te kako zasluila: dobila je ponudu od poznatog ansambla

pa je s lokacije pobjegla u Haifu da sudjeluje u zadnjim probama, a onda s
ansamblom ode na turneju po svijetu. U mom filmu pala je s Crvene
stijene. Dodue, nisam je mogao prikazati kako pada, jer je, kako sam
rekao, bila na probama u Haifi, zato smo samo uli dug vrisak pa je
komandos-govedar uao u ator i izmucao:
Nije se mnogo muila. Zadnja joj je rije bila Tanger...
Tu je radist neto primijetio to je, po mom miljenju, bio puki
cinizam: da je Tanger u panjolskoj s kojom mi odravamo dobre odnose.
Prostrijelio sam ledenim pogledom toga treerazrednog glumca kome sam
plaao dozlaboga visoke dnevnice, i vidio sam kako je problijedio.
Samovoljnoj Tsipi priredio sam predivnu pogrebnu scenu, jer je pogreb
najlaki prizor na filmu, moe ga snimiti i bez glumaca. Grikin je duh
odrao posmrtno slovo koje sam napisao na koljenima na licu mjesta.
Nakon Tsipina pogreba, Grika me odveo u stranu.
Stalno razmiljam o toj ulozi ree mi ozbiljnim tonom. to
mislite, radi posve dramatinog efekta, ne bi li trebalo da me zakopaju u
pustinjskom pijesku, kao nekog novog Mojsija kome nije bilo dano da
stupi...
Podmanitzki prekinem ga to je sad ovo?
Gospodine moj nato e Podmanitzki meni se umire.
Zato?
Sin mi zavrava zabavite sutra u deset ujutro, i ja sam mu obeao
da u doi. Dajte da noas umrem, to vam nikad neu zaboraviti.
A biste li mi rekli tko e upasti u Tanger ako mi svi krknu?
vrisnem. Sve u vas tuiti!
Dijete je specijalno za tu prigodu nauilo jednu pjesmicu naizust
napomene Podmanitzki.
Krepajte!
to se upravo i dogodilo. Silom prilika, Grikin duh je nagazio na
minu i poginuo. Nakon njegova naglog odlaska u zabavite, mrak mi je pao
na oi, pa kad sam sluajno vidio radista-dnevniara kako se krije iza neke
zarale bave, drui kao list, obuze me neka udna strast. Dok sam ga
fiksirao ukoenim, ledenim pogledom, on se povlaio u dno atora.
Nemojte apne to mi ne smijete uiniti... obratit u se
sindikatu... trodnevni otkaz... ja sam jo mlad, hou da ivim. Neeee!

Sredio sam ga tako da je skapao od ei usred pustinje. Grozna smrt,

ali im se netko sa mnom hvata za detalje iz sindikalnih prava, taj neka od
mene ne oekuje milosti! Sad mi je od komandosa ostao samo govedar.
Tanger! U sceni iz donjeg rekursa govedar je prstom upirao u
vodotoranj kibuca i sam sebi vikao: Za mnom!
U tom trenu, na korak od osvajanja raketne baze, grubo nas je
prekinuo sekretarijat kibuca. Zaustavili su komandosa-govedara usred
njegova samakog juria i zatraili da se trkom vrati u staju gdje ga ekaju
dvije krave s nateenim trbuhom.
Gospodo zamolim sekretarijat barem mu dopustite da asno
umre.
Zmija ga je ugrizla za nogu, a ja osobno, u uniformi oficira
Ujedinjenih naroda, odao sam mu posljednju poast u sjajnom pogrebnom
obredu kojem je, pored mene, prisustvovao i kuhar kibuca koji je sluajno
imao slobodan dan. U konanoj zvunoj obradi dodao sam i nekoliko
topovskih salvi. Sve u svemu, ispao je vrlo impozantan prizor.
U posmrtnom slovu svojim glumcima vjerolomci-ma rekao sam:
Pali su, ali su znali to hoe!
Navrh breuljka Grikin se duh koio u stavu mirno, jer je
upraviteljica zabavita bila odgodila sveanost za vikend. Visoko u zraku,
leinar je cijelu stvar rezimirao s nekoliko impresivnih graktaja.
U montai sam naslov filma Gdje je orlove trta sletjeti promijenio u
Avetinjski komandosi. Oficir snaga Ujedinjenih naroda, koga sam ja
glumio, postao je glavna linost filma. Neki struni kritiari, kojima sam
projektirao prvu radnu kopiju, plakali su kao mala djeca gledajui moj
akcioni film. Rekoe da to to nitko od njih ne stie do udenog cilja ima
sumorno toplu dokumentaristiku vrijednost, koja je, iako s odreenom
pacifikom tendencijom proeta velianstvenim humanistikim znaenjem
to moje djelo ini univerzalno vanim per excellence. Ima neega u tome.
I ja sam tako neto mislio.

to se sporta tie, nemamo se ega stidjeti. Uostalom, ne moe od

nedozrela djeteta oekivati da ti rui svjetske rekorde. Uz to, ima sportova
kojima na hebrejskom i nema imena. Kao, na primjer, hokej na ledu. to,
meutim, nije zapreka za spontanu inozemnu turneju.

NAPRIJED, LAVOVI JUDEJE!

Poelo je tako da je idovska reformistika zajednica iz Quebeka
pozvala izraelske hokejake izabranike na dvomjesenu turneju po Kanadi.
Poziv se inio posve ozbiljan, s obzirom na to da je Zajednica preuzimala
obavezu financiranja turneje, i zato ga je Nacionalna sportska federacija
razmotrila na svojoj sjednici.
Na toj sjednici, nakon uvodne rijei predsjednika, ustao je tajnik SK
Hapoela i estoko napao ideju o turneji. Nakon te njegove provale je
odmah, moglo bi se rei automatski, ustao predstavnik kluba Lavovi Judeje
i izrazio miljenje da turneja, naprotiv, predstavlja kategoriki imperativ.
Sport zbliava narode rekao je predstavnik Lavova. Kanada
je domovina hokeja na ledu. Stoga e to biti najprirodniji nain da
pojaamo nae veze s njom. Hokejska ekipa Lavova Judeje spremno
preuzima na sebe sve tegobe turneje...
Na kraju je stvar rijeena kompromisom: hokejaki izabranici
Lavova otii e na trijumfalnu turneju po Kanadi, a SK Hapoel dobit e
podebelu deviznu svotu koja e mu omoguiti da sa pet jedrilica sudjeluje
na Tokijskoj regati. Dobitak od turneje hokejaa ide u dravnu kasu, a
putne trokove jahtaa snosit e Privredna komora.
Formalnosti su brzo obavljene. Izabranici Lavova dobili" su
kolektivni paso, a igraima je odobren deparac od pet dolara
(rukovodiocima, trenerima itd. 20 dolara). Istodobno je predstavnik kluba
odletio u Be, gdje je kupio petnaest pari klizaljki od nerajueg elika i
propisne palice. Sve je bilo spremno za polazak: datumi utakmica
dogovoreni su brzojavno, rukovodioci, treneri itd. spremili su kufere, kadli
odjednom izbie neke potekoe koje umalo ne dovedoe u pitanje turneju.
Pukim sluajem otkrilo se da u Izraelu nema ni jednog jedinog igraa
hokeja na ledu. Pogotovo ga nije bilo u klubu Lavovi Judeje, iji su
rukovodioci mislili da je hokej na ledu neka zimska varijanta kuglanja.

Ali rukovodioci Lavova nisu gubili glave i nakon temeljitog eljanja

svih ogranaka u provinciji nali su nekoliko desetina sportaa koji su mogli
nedvojbeno dokazati da su u inozemstvu igrali hokej na ledu. Kandidati su
se morali podvrgnuti strogom teoretskom ispitu, i pismenom i usmenom,
pa su izabrani samo najsposobniji.
Meutim, na to je intervenirala Nacionalna sportska federacija,
otkazala turneju i o tome obavijestila idovsku reformistiku zajednicu u
Quebeku.
Onda je ekipa hokejaa naglo nestala. Nitko ne zna kako se to tono
dogodilo, samo se zna da su Lavovi jednog etvrtka uveer otputovali iz
zemlje avionom u Pariz. etiri je igraa povelo ene, a jedan je poveo
majku i pse. Navrat-nanos upuena je u Pariz, slubena delegacija koja e
bjegunce pohvatati i vratiti kui, ali se ubrzo otkrilo da su Lavovi
smiljeno lansirali vijest o odlasku svoje ekipe u Pariz samo zato da bi ona
mogla neometano sletjeti u Kopenhagen.
Danski su idovi toplom dobrodolicom doekali izraelske sportae i
svaki je igra dobio na poklon elektrini ventilator. idovska momad
odigrala je prvu trening-utakmicu protiv jednog mjesnog amaterskog
kluba. Rezultat utakmice nije objavljen, ali je navodno pokazao fantastino
visoku razinu danskog hokeja na ledu.
Slavodobitni mar Lavova Judeje dosegao je vrhunac kad su ukrstili
palice s kanadskom hokejakom reprezentacijom na stadionu u Quebeku,
pred masom od 20 000 gledalaca, s kojima je bio i kanadski kabinet i
diplomatski kor. Uoi utakmice, kanadska je tampa na temelju
informacija dobivenih od izraelske ambasade laskavim rijeima
pohvalila fenomenalan napredak izraelskog hokeja na ledu u posljednjih
nekoliko godina i ak upozorila itaoce neka ne podcijene izuzetnu
spremu Lavova jer bi mogli doivjeti neugodno iznenaenje.
Utakmica je zavrila rezultatom 637:0 (176:0, 103:0, 358:0) u korist
kanadske momadi.
Gledaoci su oduevljeno klicali kad su izraelski igrai doklizali na
teren u svojim plavo-bijelim dresovima sa crveno-zlatnim lavom na
grudima. U prvim sekundama igre Izraelci su pruili dojam da su
ravnopravni suparnici, ali su onda Kanaani, koji su nesumnjivo imali
taktiku prednost, uspjeli povesti i to su vodstvo zadrali do kraja.

Lavovi su bili hendikepirani injenicom to su trojica njihovih igraa

raspolagala samo teoretskim poznavanjem klizanja pa su esto gubila
ravnoteu. Zvijezda. izraelske momadi bio je centar Shulteiss II koji je,
iskoristivi slabost kanadske obrane, uspio u tri maha potrbuke uletjeti u
protivniku mreu.
Relativno visoka gol-razlika ne prua pravu sliku te izuzetne
utakmice; uzmu li se u obzir svi objektivni faktori, Lavovi Judeje nisu
smjeli izgubiti s vie od 600 golova razlike.
Tu injenicu priznala je i kanadska tampa i pohvalila izvanrednu
teoretsku spremnost izraelskog tima, a trener kanadskog tima izjavio je da
su Lavovi pokazali velianstvenu psihiku kondiciju. Neki su kanadski
listovi otro kritizirali slabu igru svog nacionalnog tima tvrdei da je
morao pobijediti veom razlikom.1
Kanadski su idovi demonstrirali svu svoju ljubav i odanost u drugoj
utakmici, koju su Izraelci odigrali protiv jedne momadi kanadske tree
lige, kad se Shulteiss II opruio koliko je dug, poljubio led, palica mu
izletjela iz ruke, fijuknula i udarila pak koji je uletio u kanadsku mreu.
Sudac je morao zaustaviti igru na dvadeset minuta koliko je trajalo
frenetino klicanje prisutnih 1300 gledalaca. Uzgred budi reeno, utakmica
je zavrena rezultatom 498: 1 za Kanaane, ali valja rei da su Lavovi bili
teko hendikepirani klizavim terenom, iritantnim pitanjem sueve
zvidaljke i prisutnou kanadskih igraa.
Otprilike tih dana stigao je iz Izraela ovaj brzojav: ZA IME BOJE
ODMAH KUI USKLINIK SPORTSKA FEDERACIJA. Ali Lavovi su
odmah uzvratili ovim brzojavnim odgovorom: SAD KAD SE
UIGRAVAMO UPITNIK. Sutradan, u nazonosti dvadeset trojice
fanatinih cionista
1

To su bili izrazito antisemitski obojeni listovi od kojih pristojan svijet zazire.

i drugog sekretara izraelske ambasade, Lavovi su odigrali

utakmicu, ovaj put s rezervnom momadi mjesne gimnazije.
318:0.
Meneder izraelske ekipe pokuao je dogovoriti
Sovjetskom Savezu, predlaui est uzastopnih utakmica
sovjetskim sastavima. Meutim, do tog aranmana nije dolo

svoju treu
Rezultat
turneju po
s najjaim
jer je ekipa

neoekivano vraena arter-avionom El-Ala u Izrael a da se ljudi nisu stigli

ni oprostiti od svojih mnogobrojnih kanadskih prijatelja i navijaa.
Kruile su glasine da su Lavovi Judeje potjerani iz aviona s lisicama
na rukama, ali to nije slubeno potvreno. ukalo se i da su tri izraelska
igraa pristupila kanadskoj hokejakoj reprezentaciji, ali su te glasine
opovrgnute povratkom cijele ekipe.

Da lije pionirski duh jo iv? To pitanje mui nae ljude izmeu

poslovnih banketa i kunih zabava. A nije ba ni neko beznaajno pitanje,
jer je nadasve teko do starosti se obogatiti a istodobno ostati mlad i
siromaan.

KAKO SE ZAELA MAFIJA

Ideja je bila Shmuelova. Sjedili smo u njegovoj sobi Haim,
Nehama i ja proklinjali svu tu nau groznu zbrku.
Kultura je u ovoj zemlji u katastrofalnoj situaciji ree Haim.
Mlade samo juri na porno-filmove i guta bijedne amerike stripove.
Hebrejska je literatura zapala u slijepu ulicu.
Svi se sloismo. U nama su se neko vrijeme samo smjenjivali
nemoan bijes i arka elja da se neto poduzme.
Na kraju Nehama razjareno skoi.
Samo priamo i priamo! Uinimo neto! Mladi smo, lijepi i jaki.
vrsto vjerujemo u bolju, pravedniju i ljepu budunost. Spasimo kulturni
ivot Izraela, pa da i na ivot ima nekog smisla!
Preplanula nam i glatka lica zasjae od zadovoljstva, u oima nam se
nada zaiskrila poput blijeska munje, a nae se vitke prilike uspravie.
Da osnujemo kruok! predloili. Okupit emo oko nas sve
one revne i nesebine snage kojima je jo stalo do kulturnog napretka
zemlje.
Tako je! oduevi se Shmuel. ivio Kruok prijatelja
hebrejske kulture!
Tako smo o naem novom velianstvenom pothvatu raspredali do u
sitne sate. Odluili smo da uzmemo u najam neku prostoriju koju emo
nesebinim radom pretvoriti u malo ali intimno utoite svakog istinskog i
u srcu mladog prijatelja umjetnosti. Zatim smo se dogovorili da emo
odravati visokokvalitetne knjievne veeri od kojih e prihodi biti
namijenjeni razvoju mladih talenata. Duhovi nam se vinue do boanskih
visina i ondje se usidrie.
U zoru ne odosmo na poinak nego odmah potraismo odgovarajuu
prostoriju kako bismo to prije ostvarili svoj sveti cilj. I zbilja naosmo
zgodan sutereni, ali nam ga vlasnik, neki Grk, trgovac gnojivom, ne
htjede unajmiti.

 A tko ste vi? upita nas. to ste vi? Kakav vam je to kruok?
Gdje vam je ugovor?
Izvalili smo se od smijeha. Ugovor? Smijeno! Nama ne treba
nikakav ugovor! Jedinstveni cilj i arka ljubav prema hebrejskoj kulturi
stvaraju meu nama zajednicu interesa jau od svakog glupog komadia
papira. Ali Grk ni da uje on e poslovati samo s pravnom osobom,
inae, kako e znati od koga e potraivati naplaenu najamninu? Hoenee, morali smo odluiti da nam neki poznati odvjetnik sastavi nekakav
ugovor pa da skinemo s vrata tu stupidnu formalnost.
Odvjetnik, dr Shay-Sonnenschein, primio nas je u svojoj kancelariji.
Duboko nas je impresionirao na prvi pogled, samo to mu je kancelarija u
svojoj prethodnoj inkarnaciji bila kuna drvarnica i stoga nije imala
prozora.
Nemate pojma kako mi je drago da vas upoznam ree dr ShaySonnenschein. A sad mi recite tko ste i o emu se radi?
Gospodine, mi smo mladi i jo imamo ideala tako e njemu
Shmuel. elimo se svim svojim snagama zaloiti za duhovni preporod
zemlje kako bi budue generacije mogle uivati u plodovima nae
nesebine i svestrane kulturne djelatnosti. Odvjetnik klimnu glavom.
Tako. elite, dakle, stvoriti takozvano nedohodovno drutvo s
neogranienim jamstvom.
Dohodak nam je posve nevaan dobaci Haim. Siguran sam
da emo biti u gubitku, unato svom dobrovoljnom radu.
To se nikad ne zna primijeti odvjetnik. Sad ste jo mladi i
nezreli, ali za deset godina mogli biste misliti i posve drukije. Predlaem
vam da stvorite takozvano otomansko drutvo.
U redu slono rekosmo i htjedosmo poi, ali nas dr ShaySonenschein zadra govorei da valja prvo raistiti neke detalje.
Prvo i prvo, u pravilniku moram specificirati nain kako e se
drutvo likvidirati.
U nama sve zakuha od bijesa. Ma o emu to pria? Koga vraga da se
likvidiramo kad jedva ekamo da se konstituiramo? I tako rekosmo
odvjetniku da o likvidaciji nema ni govora.
Nije to tako kako vi mislite objasni nam odvjetnik. Sad ste
jo mladi, ali za deset godina, tko zna, moda ete jedan drugom skakati u
oi. Zato i jest pametno raistiti te kakljive probleme u samom poetku.

Ja vam predlaem da o likvidaciji moe odluivati samo skuptina

lanstva, i to jednoglasno.
Kako god elite.
Dobro. A sad, kako e se dijeliti imovina drutva u likvidaciji?
Ma dajte, koja imovina?
Imajte strpljenja pa ete vidjeti to e se dogoditi za deset godina!
Predlaem vam da se sva pokretna i nepokretna imovina drutva podijeli
meu njegove lanove na jednake dijelove. A svaki eventualni spor da
rjeava za tu svrhu odreena arbitrana komisija.
Ma kakav spor?
Vidjet ete. Na alost, to vam je tako. Sad ste jo mladi, ali nee
tako biti dovijeka. Da, moramo jo odluiti o kriterijima za prijem u
lanstvo drutva.
Primat emo svakoga s originalnim i konstruktivnim talentom.
To nije nikakva pravna definicija. O primanju u lanstvo morat e
odluivati upravni odbor.
Kakav upravni odbor?
Prema otomanskim propisima, drutvom mora rukovoditi upravni
odbor od tri lana.
To nema veze, nas je etvoro.
to znai da je jedna osoba suvina. Pogledasmo se i veselo
nacerismo. Ovo je zbilja smijeno.
Glupost ree Haim. Dobro, onda recimo da Ephraim ne eli
biti lan tog upravnog odbora...
Opet prasnusmo u smijeh. Svi smo bili bijesni to moramo troiti
dragocjeno vrijeme na takve trice i kuine a eka nas sveti poziv! Ja sam
bio dodatno bijesan to mene iskljuuju iz upravnog tijela. Zato mene? To
nije lijepo. To u im zapamtiti.
Dakle, rijeili smo pitanje upravnog odbora nastavi dr ShaySonnenschein. Sad da vidimo kako emo iz drutva izbaciti nepoeljne
lanove.
Koga to, molim? ...
ekajte, ne mislim sada. Ali za deset godina moda ete zakljuiti
da se s nekim od vaih lanova jednostavno ne moe dalje, ili da je to
pokvarenjak ili to slino, pa ga hoete izbaciti.

Jasno se sjeam da su svi pogledali u mene. Zato u mene, samo u

mene?
Predlaem vam ree odvjetnik da se lan moe iskljuiti
samo jednoglasnom odlukom odbora.
To ne dolazi u obzir ja u povienim glasom. Ja ne vjerujem
odboru. O tome moe odluiti samo skuptina.
To bi bio teak teret, sazivati skuptinu usprotivi se Shmuel.
Tako se praktiki nikad ne bismo mogli nikog osloboditi.
A recimo da izbacimo Shmuela postavim ja hipotetino pitanje.
Hoemo li mu morati to platiti?
I o tome bi morao odluivati upravni odbor.
To otpada! planu Nehama. Recimo da meni ostali zagoraju
ivot, neu seja valjda svaati s gadovima! Moja se nadoknada mora
unaprijed utvrditi!
Zato ne? prihvati dr Shay-Sonnenschein. Sve se moe
unijeti u pravilnik. Eto, na primjer, da bi se lake izbjeglo plaanje poreza,
rei emo da lan koji odlazi dobiva estomjesenu plau, a ne otpremninu.
Kakvu plau?
Kakvu god odredite. Imajte na umu da e drutvo biti
nedohodovno, stoga ete morati medu sobom dijeliti sve to dobijete.
Ma dajte, moda koju funtu?
Sad je to koja funta, a za deset godina mogle bi biti stotine tisua
funti. Uostalom, u prostorijama drutva imat ete snack-bar. Dalje,
prostorije moete iznajmljivati za bar-mitzvah. Moete organizirati
koncerte. Pa onda ples subotom uveer, to je vrlo popularno. Ako se malo
potrudite, ishodit ete izuzee od plaanja poreza. Onda se ista dobit moe
dijeliti meu lanovima kao plaa.
Valjda ne medu svim lanovima umijea se Haim. Moda
samo medu etvoricom utemeljitelja ovdje prisutnih?
Taj prijedlog prihvatili smo jednoduno.
Ja sam u principu protiv primanja bilo kakve rulje nadoveza
Nehama. Morali bismo odrediti visoke lanarine tako da nam moe
pristupiti samo zaista kulturan svijet.
Odvjetnik nas poslui kavom. U onoj komorici duhanski je dim bio
tako gust da si ga mogao rezati noem. Shmuel se donekle udaljio od
mene. Krajikom oka zirnuo sam na tog odvratnog oportunista.

Nehama i Haim neto su se doaptavali i kradom pokazivali prstom

as u Shmuela, as u mene. Odluio sam da se tih dviju guja otrovnica
oslobodim u prvoj prilici.
Doktore, kakva je situacija obratih se odvjetniku - ako se
otkrije da netko od nas ima neistu prolost? Pa bi, recimo, mogao pobjei
s naom gotovinom?
U tom sluaju, trebalo bi odmah sazvati skuptinu lanstva.
A ako je dotian pijun koji se uvukao u na krug? - upita Nehama
i pogleda me oima u kojima je gorjela mrnja. to bi trebalo napraviti
s takvom huljom?
Morali biste ga predati policiji i izabrati novi upravni odbor.
A ako netko od nas postane narkoman, ili pobjesni, ili se pokae
da je opasan luak?
Vrlo umjesno pitanje. U pravilnik ete morati ukljuiti cijeli
odjeljak gdje e se odrediti ovlatenje upravnom odboru da po hitnom
postupku izbaci svaku osobu nesposobnu za privreivanje, bilo zbog
bolesti, starosti i tako dalje.
To je u redu! graknu Shmuel. Ne trebaju nam bogalji!
Haim, koji ima ir na elucu, mrtvaki problijedi i zgrabi bronani
pritiskiva za papir.
A to zakon kae upita ako jedan od nas umori drugoga?
U sluaju umorstva, arbitrana komisija odluuje kolika e se
nadoknada isplatiti udovici rtve. Ali, mislim da je ovo dosta za danas.
Dr Shay-Sonnenschein zaklopi dosje Prijatelja hebrejske kulture.
Predlaem da se opet naemo u petak po podne kako bismo rijeili
probleme investicija, dividendi i uvoznih dozvola.
Shmuel je bio za uvoz uglavnom vedskih porno--filmova i
amerikih porno-revija, a ja sam predlagao da se uvoze engleski noevi
skakavci. Prilikom odlaska nastojao sam da ne okreem lea ostalima.
Neugodno je prolaziti praznim ulicama u drutvu tih mafijaa.
Dakle, u petak skuptina! ree Nehama te se raziosmo bez
oprotaja, u dui deset godina stariji. Do petka moram nabaviti strojnicu.
Nikad se ne zna.

DAN RICINUSA
Onomad smo Ervinke i ja sjedili u kavani i lili suze nad naom
jadnom zemljom koja tone u moralno blato, s kafiima punim trutova
lovaa za koje ni sam bog ne zna od ega ive. Tako smo ve tri dana
razbijali glavu nad tom misterijom ali uzalud. S druge strane, eto nas
dvojice, mladi smo, zdravi, spremni pustinju osvojiti a jedva
sastavljamo kraj s krajem sa smijenom crkavicom od plae. Zato, pitamo
se, zato? Onda smo ustali, platili, mijenjamo lokal, a Ervinke spazi
paketi od smeeg papira gdje lei na stolici kraj njegove. Odavno je tu
leao a da nismo ni znali.
uj kaem Ervinkeu trebalo bi ga dati konobaru.
Zna se odvrati Ervinke zamiljeno ali valjda ne moramo
odmah, je li tako?
U dvije rijei, neko vrijeme savjest nam nije dala mira ali onda
Ervinke pogodi najbolje rjeenje.
Pa, prvo otvorimo paket a onda emo ga predati ree. Jer,
tko zna, moda su u njemu lani dolari pa bismo mogli nadrljati ako bismo
ih predali?
Pred takvim argumentom skida kapu. Razderali smo pak-papir i u
omotu nali valjda kojih sto tisua malih naljepnica, od onih to se lijepe
na boice s lijekovima:
OL. RICINI
Ricinusovo ulje
Prije upotrebe dobro promukati
Kad je Ervinke vidio naljepnice, problijedio je i, tresui se od
uzbuenja, promucao:
Gospode Boe, kakvo nam je blago palo u ake! Pa mi smo
bogati!
Prvo sam pomislio da je Ervinkea smutila prevelika doza kofeina pa
sam ga pokuao smiriti. Ali, nije se ni osvrnuo na moje lijepe rijei, nego je
izjurio iz kavane vukui me za sobom, i uletio u prvu eljezariju. Tu je
kupio kilogram pribadaa.

A onda kakvo valjanje!

Ervinkeje najprije zaustavio sredovjenog gospodina koji se naao
pred nama i pribo mu jednu naljepnicu na rever.
Koliko? upitao je gospodin.
Koliko date - odgovorio je Ervinke i dobio deset para. Onda je
naila jedna dama sa dvije curice. Ervinkeje i njoj pribo naljepnicu a curice
su nato zatulile: Mamice, i ja u! Dobili smo dvadeset pet para. Jedan
elegantni gospodin dao nam je pola funte, ali je naljepnicu za ricinus
bahato strpao u dep. U prosjeku je prilog bio po deset para. Neki je mladi
egzistencijalist odbio pribadanje govorei da on nije religiozan. Naao se
ijedan koji je rekao kako ni mrtav ne dam pare tom vaem faistikom
fondu.
Poslije smo podijelili zalihu pa smo operirali svaki za svoj raun.
Nakon nepuna tri sata stali smo sretati iste ljude koji su nam prstom
pokazivali na rever, kao dokaz da su ve obavili svoju graansku dunost.
Do podne smo potroili pribadae pa smo ih kupili jo kilogram. Do
mraka u gradu nije bilo vie nikoga bez ricinusa na reveru. Potroili smo
svu zalihu. Ja sam zaradio oko deset tisua funti, a Ervinke, bri s
pribadaama, etrnaest tisua.
Sutra: Haifa. Prekosutra: Jeruzalem.

NAVALI, NARODE!
Prije nekoliko dana kaem Ervinkeu:
uj, Ervinke, jesi li za jednu partijicu u subotu prije podne?
Vrlo rado, ali imam bar-mitzvah odgovori Ervinke.
Oprosti, Ervinke, valjda te nisam dobro uo. Tko to ima barmiztvah?
Pojma nemam. A nije me ni briga. Bitno je da je bar-mitzvah. Ide
sa mnom?
Zato ne?
Tako je poelo. Ervinke mi je objasnio da ve godinama ide svake
subote prije podne u Klub telavivskih trgovaca i industrijalaca gdje se
stalno neto slavi, ili je bar-mitzvah ili pir.
Jede i pije a ni kinte ne plati ispriao mi je Ervinke.
Usput upeca kakvu maku, ili uica malu pozajmicu, pa onda danima
ivi od te krasne uspomene. To je doivljaj koji toplo preporuujem
svakome.
Da ne duljim, u subotu u jedanaest sati, u crnom odijelu, nacrtali smo
se u Klubu. Putem sam bio zamolio Ervinkea neka me malo uputi kako mi
se valja drati, ali mi je on kratko odrezao da je to stvar nerva ako ga
nema, onda sjedi kod kue! Bitno je dan prije posjeta nita ne jesti.
Kad smo doli u Klub, ondje se ve bilo natiskalo valjda desetak
tisua ljudi. Na ulazu su stajali elegantan gospodin zaarena lica i njegova
supruga,
samo to nisu kolabirali od umora. Uz njih je bio neki djeak koji se
cerio od uha do uha. Stali smo u red i polako se primicali.
Mazel tov rekosmo u jedan glas. - Sve najbolje!
Roditelji nam zahvalno stisnue ruke.
Hvala lijepa odvratie u jedan glas. Najljepa vam hvala to
ste doli.
Ervinke se prope na none prste i srdano utipne za obraz djeaka
koji se zacrveni i stidljivo promrmlja:
Hi-hi-hi...
Odlazei od njih, uo sam kako majka pita mua tko li su, zaboga, ta
dvojica, a mu joj ape da su valjda iz neke ambasade.

 A sad - ree Ervinke im smo obavili formalnosti na sendvie!

Svaka je sekunda dragocjena! Ima ljudi koji dolaze samo da bi se
naderali, zato pourimo dok jo ima ega!
Sendvii su bili izvrsni, osobito oni s gujom jetrom. Smazali smo
ih po pedesetak svaki. Zatim smo pili pivo i konjak, a u meuvremenu su
nam servirali kobasice i valjuke. Za pola sata osjeali smo se kao kod
kue. Mahnuo sam konobaru koji se probijao s pladnjem i rekao mu neka
mi hitno donese zdjelu vrhnja. Ervinke je naruio odrezak i kompot od
bresaka. Sve smo to dobro zalili ampanjcem, a onda smo navalili na
ananas. Vrijeme je prolazilo a nama sve ljepe. I tako, sve uz jelo, upoznali
smo dva ministra kojima smo se preporuili za zaposlenje, i porazgovarali
s rektorom idovskog sveuilita. Neka visoka ena dijelila je besplatne
kazaline ulaznice. Digli smo joj est komada. Dva djeaia silom su nam
ugurala u ruke neko cvijee.
Nakon dva sata ugodne i lake zabave Ervinke mi dade znak da
krenemo - iz kuhinje se nije iznosilo vie nita. Kod vrata je bio stol s
darovima djeaka za bar-mitzvah. Ervinke je stao prekopavati po njima pa
je izabrao jednu Bibliju i neki podeblji engleski rjenik, a ja sam se
zadovoljio luksuznim izdanjem Shakespeareovih djela i parom koturaljki.
Idue subote na programu je svadba.

UVAJ SE UVARA!
Jedne sparne veeri Ervinke i ja odluismo da pogledamo toliko
hvaljenu izlobu Dom i vrt koju navodno obilaze sve same mlade i
zgodne kuanice. Uskoili smo u moja kola i odjurili na lice mjesta.
Parkirao sam kola pred glavnim ulazom i otiao kupiti ulaznice, a Ervinke
se naslonio na zid i uzeo akati zube.
Odjednom mu prie jedan gospodin i upita:
Koliko?
Trideset i pet para kao iz topa e Ervinke i uze novac. No,
gospodin je stajao kao da neto eka, a onda ga konano upita:
Neete mi dati kupon?
Kakav kupon?
Ma to kakav kupon? Za moja kola.
Ah, to! sjeti se Ervinke, izvadi iz depa notes, istrgne listi i na
njemu zapie broj kola dotinog gospodina: T 14948.
Gospodin briljivo presavije listi i spremi ga u novarku. Sad je jo
samo htio znati zato se za uvanje kola ovdje naplauje trideset pet para, a
kod bazena samo dvadeset para?
Ervinke mu odgovori da on naplauje trideset pet para, a ako je
gospodinu to previe, neka izvoli parkirati kola kod bazena.
Gospodin se sav zajapuren uputi na izlobu, a Ervinke se zamisli nad
mogunostima koje mu nudi situacija.
Sad Ervinke nije vie ekao da mu netko prie; im bi stigla kakva
kola ili motocikl, priao bi vozau, dao mu listi s upisanim registarskim
brojem vozila i datumom i samo rekao:
Trideset pet para.
Od svih vozaa naao se samo jedan, neka bijedna propalica, koji
nije htio platiti nego je okrenuo kola i otiao ih parkirati tri kilometra dalje
(zbog mizernih trideset i pet para, zamislite!). U roku od deset minuta
Ervinke je potroio cijeli notes, pa sam morao na komadie potrgati jednu
posljednju opomenu Poreznog ureda to mi se bila zatekla u depu, da
Ervinke na tim papiriima ispisuje brojeve vozila i datum.
Kad je izdao i zadnji komadi posljednje opomene, uli smo u
izlobenu dvoranu gdje smo srdano poaskali s demonstratorkom

automata za guljenje krumpira. Htjela nam je dati svoj telefonski broj, ali
nismo mogli nai ni komadia korijandola da ga zapiemo.
Dok je dolo vrijeme za odlazak, praktiki smo bili zaboravili na
kola to su nam bila povjerena na uvanje, pa smo se smrtno uplaili kad je
iz mraka pred nas iskrsnuo na prvi klijent i mahnuo nam pod nosom
svojim listiem. Nema mu kola, netko ih je digao. Ervinke je paljivo
kontrolirao listi i rekao:
T 14948. Gospodin ima pravo. Izvolite, evo vaih trideset pet
para.
Isplati mu ih iz svog depa, a onda oosmo avionom na Cipar za
vikend.

Pitanje koje se stalno namee: kako li je ivjeti u zemlji gdje su svi

braa? To jest, gdje je ministar obrane idov, predsjednik Vrhovnog suda
idov, pa ak i prometnik idov'.' Zbilja, to se ovog posljednjeg tie, mora
biti lijepo kad zna da ti kaznu za prekraj nije odrapio neki tuinac
inovjerac, nego ovjek tvoje krvi, brat tvoj, pajkan prometnik. A kako krv
nije voda, tu katkad i bude malo bratoubilakog rata.

GLAS SAVJESTI
Pijesak se po plonicima gomilao noen vruim pustinjskim vjetrom.
A kava, s druge strane, tanka i hladna. Ervinke je kroz kavansko staklo
promatrao kako vani tee borba za opstanak. Dan dosade, isti kao
jueranji ili prekjueranji. Stenju izmaltretira-ni vozai, do neba se uje,
ali im vapaje lomi kamena ravnodunost prometnika.
Dosta! Ervinke skoi na noge. Idemo u policijsku akciju!
Platim pa zaveslamo ravno u najbliu policijsku stanicu.
Gdje mogu prijaviti prometni prekraj? Ervinke upita
deurnoga.
Ovdje odgovori deurni. to se dogodilo, gospodine?
Vozio sam kola Ulicom Shloma Hamelecha - pone Ervinke pa
sam stao na uglu Kralja Georgea.
Da? ree deurni. Sluam vas. I to je dalje bilo, gospodine?
Odvezao sam se.
Odvezli ste se?
Da, odvezao sam se i gotovo zaboravio to je bilo. Onda sluajno
proem ponovo pored mjesta nedjela i odjednom mi sine: Gospode Boe,
a stanica?!
Koja stanica?
Autobusna stanica! Zar ne znate daje na uglu Shloma Hamelecha i
Kralja Georgea autobusna stanica? ovjee! Zabranjeno je stati na manje
od dvanaest metara od stanice, a ja mislim da sam stao!
Deurni je samo zatreptao oima.
I zato ste doli ovamo, gospodine?
Da Ervinke e skrueno. Najprije sam sebi rekao: Vrlo vano!
Stao si samo na pola sata, nitko te i nije vidio, pa to te briga? Ali mi onda
savjest nije dala mira. Vratim se u Ulicu Shloma Hamelecha i koracima

izmjerim udaljenost. Devet metara, i to jedva! Vidio sam da mi dua nee

mirovati ako se ne prijavim policiji. I evo me. Ervinke zakljui svoje
priznanje i pokae na mene: Ovo je moj odvjetnik.
Zdravi bili ree deurni i zavali se na svom sjedalu. -- Sad, ako
vas organ nije vidio, onda ste ovaj put imali sree, gospodine, pa vas
neemo kazniti za prometni prekraj.
Ervinke izdui lice.
Kako vi to, ako me organ nije vidio? povie. A da me sutra
netko ubije, a nema organa za svjedoka, opet nikom nita, je li? I vi ste mi
neki uvar zakona!
Deurni ga poprijeko pogleda.
Gospodine ree budite ljubazni i ostavite me na miru.
molim vas!
A ne, prijatelju! Ervinke lupi akom po stolu. Mi plaamo
porez zato da bi nam policija osigurala mir i red! Ili je moda - dometne
sarkastino moje nedjelo zastarjelo za pola dana?
U redu, gospodine! sikne deurni, crven od bijesa, pa otvori
knjigu prijava. - Izvolite mi dati sve podatke!
Kako vi kaete nato e Ervinke. Dakle, kako sam rekao,
vozio sam Ulicom Shloma Hamelecha, to jest, tako mi se bar ini, ali se ne
bih mogao zakleti. Kako bilo da bilo...
Stali ste s kolima kod autobusne stanice?
Moda jesam, da, lako je mogue da jesam, ali samo na sekundu,
zapravo ...
Rekli ste da ste izali iz kola!
Ja rekao da sam izaao iz kola?! Moda sam rekao da sam se
vratio. Da, htio sam, sad se sjeam, htio sam samo vidjeti to mi je to s
motorom. 1 zato sam stao. Pa jesam li ja kriv ako mi motor kalje? Recite,
jesam li ja kriv? Jesam li?
Gospodine zastenje deurni gospodine!
Molim vas - zacvili Ervinke obarajui se na deurnoga. Zar mi
ne moete jednom progledati kroz prste, samo ovaj put, a? Evo, od danas
u dobro paziti, majke mi! To mi se nikad vie nee dogoditi, pustite me
ovaj put, imajte srca...
Gospodine zaurla deurni van!

 Hvala vam, oh, hvala vam apne Ervinke i povue me za

sobom na ulicu. Za nama je deurni klonuo kao prazna vrea. Svatko mora
obavljati svoju dunost, zar ne?

Jo od stvaranja svijeta, to se po idovskom kalendaru dogodilo 5.

listopada, ovjek je traio da svoje ime ovjekovjei. U tom cilju pokazao se
spreman da, recimo, spali Artemidin hram u Ejezu, ili da pravi djecu. A
svjetsko idovstvo uiva jo jednu mogunost njegova braa u dravi
Izrael spremna su svaku javnu zgradu posvetiti njegovu imenu, njegovo je
samo da tu zgradu podigne. U ovoj je prii rije o sitnoj ribi u toj
razmjeni.

STAN SOLIDARNOSTI
Ervinke je bio strano uzbuen, a imao je i zato.
Prvi put od svog dolaska moj je prijatelj dobio predivan stan u
novogradnji. Sve je bilo vrlo sveano. U vei je poduzetnik, okruen
svitom razdraganih opinskih funkcionera i praen Sousi-nim koranicama
susjeda-harmonikaa, prerezao plavo-bijelu vrpcu, pa je gomila od
sedamdeset osmoro donatora iz inozemstva nagrnula unutra.
Jedna ena u slamnatom eiru iroka oboda stajala je na pragu i
zaljubljenim pogledom milovala natpis na dovratniku: Ova je drvena vrata
darovala gda Matilda R. PVeinreb, Boston, Mass. Kraj nje je neki
simpatian turistiki par glaao mjedenu ploicu nad kvakom na kojoj je
stajalo: Ovu je kvaku darovala obitelj S. T. Englandera (San Francisco,
Calif.), u ast roenja svoje druge unuke, Glorije Veronike, sestre Silvije
Anne Mary, obje nam ivjele u srei i blagostanju!
Ervinke je s pladnjem sendvia obilazio donatore tu i tamo
zastajkujui da ispije aicu s kojim od svojih dobroinitelja. Kako rekoh,
bio je ganut do suza.
Da mi nije bilo njih, nikad ne bih doao do krova nad glavom
apnu mi u jednoj od svojih rundi. Kako je to dirljivo! A nisu me ni
poznavali. Moj jedini dodir s njima bilo je ono apirografirano pismo.
Bilo je to zbilja jednostavno ali vrlo djelotvorno pismo to ga je
Ervinke svojedobno bio uputio preko oceana:
Dragi brate (draga sestro u dijaspori! Suvremeni tehnoloki razvoj i
uvrenje demokracije diljem svijeta omoguuju ak i malom ovjeku da
ostvari neotuivo pravo svakog dobrog idova, pravo da svoje ime
ovjekovjei u Izraelu jednokratnom i skromnom darovnicom, to inae
prirodno pravo to su ga dosad uivali samo oni tako bogati da su mogli

darovati palae, kole i svakojake muzeje. Stoga mi je ast obavijestiti Vas

da smo otvorili predbiljebu za revolucionarni ekspresni donacijski
program nazvan Mali dar veliko priznanje kojim se ak i skroman in
dareljivosti nagrauje lijepim i velikim natpisom ...
Takvom se odazivu nisam mogao ni u snu nadati povjeri mi
Ervinke. Bio je tolik da sam morao obaviti strogu selekciju kandidata.
Odjednom se iz Sunshineove dvorane to jest kupaonice zaula
vrlo buna prepirka. Jedan je turist, crven kao rak, upirao prstom u metalnu
ploicu s natpisom: to je ova kupaonica obloena keramikim ploicama
treba zahvaliti samo plemenitosti Jame sa B. Sunshinea iz Bujfala, N. Y.
Ovo je sramota! urlao je gospodin Sunshine. Ugovorom se
jasno odreuje impozantna ploa-zahvalnica od iste mjedi, veliine 35 x
25 cm, postavljena na najistaknutijem mjestu i dobro osvijetljena.
Ervinke se oito naao u nebranu grou. Bijes mini-donatora bio je
opravdan jer je njegovu ploicu bacala u zasjenak golema mramorna ploa
postavljena nad umivaonikom. Ova lena etka nosi ime gospodina M. K.
Bialazurkevitza i njegove supruge, Chicago, I 11.
Po zidovima nije bilo vie mjesta ispriavao se Ervinke.
Uostalom, zajedno s velikom arter-ploom, u stanu ima sedamdeset i
osam zahvalnica.
U tom trenu se ovea grupa iz Philadelphije, koja je bila dola prema
ugovoru o arter-aranmanu. popela na krov da se slika. Njezin se duhovni
voda. rabin H. P. Todot, s razumljivim ponosom naslonio na pozlaenu
plou koja se blistala na suncu: Ova se antena die na ovom krovu
zahvaljujui iteljima Grada Bratske Ljubavi, gospodinu i gospodi
Wagnerman, gdici Emily Z. Krupskind, obitelji Seligson, gospodinu P. U.
Fireladyu ml. i njegovoj djeci Johnu, Franklinu, Evelvn, Harryju, Gustiju,
IVilliamu i Daisy May.
Malo-pomalo iscrpla se zaliha sendvia, harmo-nika je otiao na
svoju dunost rezervista i slavlju doe kraj. Ervinke je svezao leptirkravatu i odrao slavljeniki govor kojim je izrazio najdublju zahvalnost
svima koji su o svom troku doli s one strane oceana samo zato da bi bili
nazoni inauguraciji stana i njegove cjelokupne opreme.
Najradije bih ih sve izljubio ree mi Ervinke. Ba sve, osim
onoga tamo Blumenthala!

Oi mi pooe za bijesnim pogledom moga prijatelja. U kutu je

stajao zdepast turist, oi mu plivale u suzama, a drhtavim rukama trljao je i
glaao bronanu plou, vezanu ni za to, na kojoj je golemim slovima bilo
urezano:
Ovu je bronanu plou darovao N. B. Blumenthal iz Bronxa u New
Yorku.

U svojoj povijesti mi smo dvaput izlazili iz Egipta. Prvi put u davno

doba, mnogo prije britanske evakuacije, a vodio nas je Gospodin Bog.
Drugi put otili smo pod pritiskom Ujedinjenih naroda, nakon britanske
evakuacije. Epohalni izum prvog izlaska bio je beskvasni kruh, maces.
Nai preci nisu imali vremena da pripreme kvasac, i otada, u cijelom
tjednu Pashe, jedemo beskvasni kruh kako ne bismo zaboravili da smo
neko bili u ropstvu. Sve je to vrlo dirljivo, ali je li italac ikad pokuao
sedam dana ivjeti od Ijepenke? Nije udo to sve ostalo vrijeme jedemo
samo ukvasan kruh.

TKO E GA KOME
Jednog od ovih dana nakon Pashe, mislim da je bila srijeda ne,
sad se sjeam, bio je utorak prelazei preko Dizengoff Circusa sretnem
Ervin-kea, dri pod pazuhom neki omot u smeem pak-papiru. Poemo
dalje zajedno raspravljujui o filozofiji i crnoj burzi, a onda mi Ervinke
naglo prui onaj omot i ree:
Molim te, pridri mi ovo samo asak dok neto obavim u ovoj
kui. Odmah se vraam.
Stajao sam tako otprilike sat vremena, s omotom u ruci, a onda me
obuzela neka slutnja, pa uem u kuu da potraim Ervinkea. U kui strka i
zbrka. Da bi se domogao druge ulice, Ervinke je bio probio stranji zid.
Sad mi je slutnja prerasla u strah, pa sam razderao smei pak-papir i naao
kutiju macesa s jo netaknutim peatom rabina.
Ni za ivu glavu nisam se mogao domisliti to je Ervinkea natjeralo
na takav oajniki korak. S druge strane, nisam znao to u s macesom, jer
sam ga sluajno i ja imao est kutija kojih se nisam mogao rijeiti. Neko
sam vrijeme stajao na mjestu, u drutvu te apsurdno suvine kutije, a onda
sam je ponovo paljivo smotao i pristupio jednom od ukuana:
Oprostite kaem biste li mi asak pridrali ovo?
ovjek oprezno primakne omot uhu. Zauvi tiho krckanje, razdere
pak-papir.
Ba ono to sam mislio! dobaci mi podrugljivo. Mladiu
moj, obratili ste se na krivu adresu. ovjee, ne znam kamo bih sa svojih
devet paketa... A sad mi se gubite s oiju s tim svojim macesom i da vas
vie nisam vidio!

Tek sad sam shvatio kako je moralo biti Ervinkeu, ali mi je bilo jasno
da se na neki nain morao osloboditi vika tih hrskotina. Naglo mi sine
ideja, pojurim u najblii park, ostavim paket na jednoj klupi i pourim van.
Tek to sam stigao do prvog ugla, a u srcu me neto trecne. Sram te
bilo! apne mi neki glas tradicije, vjerojatno u ime saveza vjernika. Zar
ostaviti maces u divljini! Jesmo li zato izali iz Egipta i sa sebe stresli lance
ropstva?
Nisam praznovjeran, ali katkad triput pljunem preko ramena kad mi
crna maka proe ispod ljestava. (Sjeate li se nae Latife od uroka?) Kako
bilo da bilo, zapekla me savjest, pa sam se vratio i potraio ono siroe,
paket macesa. Naem klupu i zinem od uda na njoj dva omota. Neki je
podlac iskoristio moju kratkotrajnu odsutnost i mom paketu, dometnuo
svoj. to sam drugo mogao? Uzeo sam oba. Ali, zar je mogue da idov
tako neto uini svom bratu idovu!
K stricu Jacobu stigao sam mrtav umoran i u jednom znoju. U kuu
sam mu se morao uvui kroz kuhinjski prozor jer su mu ulazna vrata bila
zabarikadirana velikim etvrtastim omotima u smedem pak-papiru.
Popriali smo malo o ovome, malo o onome, a onda se naglo lupim po elu
kao da sam se sjetio neega uasno vanog, skoim na noge i iskoim kroz
prozor. Na ulici sam gotovo pukao od smijeha jer sam viak macesa uspio
uskladititi kod dobrog starog Jacoba.
Radost mi je bila kratka vijeka. U sedam uveer pokuca mi na vrata
neki momak, iskrca mi na prag est kutija macesa s popratnim pismom i
pobjegne.
aljem ti tvojih est kutija macesa koje si zaboravio kod mene,
napisao mi je stric Jacob. Znam da bi ti bez njih bilo teko. Drugi put ih
bolje uvaj.
Sutradan sam unajmio prijevoznu trokolicu, ukrcao omote i potom
ih otpremio, kao anonimni poiljalac, Shlomu Hautu koji ivi u jednom
dalekom kibucu.
Tri dana kasnije primio sam potom, od anonimnog dobroinitelja,
etrnaest kutija macesa. Jo tri stigla su mi preko jedne meunarodne
pedicije, a jo jedan ubacili su mi kroz prozor koji sam nesmotreno bio
ostavio otvoren.

Ujutro sam, spotiui se u labirintu macesa, prodro do vrata i izvirio

na ulicu. Neki je stari prosjak sjedio i drijemao na proljetnom suncu.
Veselo fukajui, odskakutao sam do njega.
Je li, stari, jesi li mi gladan? upitam ga. Bi li to dobro
pojeo?
Prosjak me odmjeri pogledom.
Koliko kutija? upita me.
O-osamnaest promucam. Onih omanjih, portabl.
Prosjak je neko vrijeme razmiljao i konano e: Moja je tarifa
deset para po kutiji. To je funta i osamdeset. S mojom garancijom. Sad
opet imam mjesta u stanu. S druge strane,
kao da mi fali maces. teta to nisam zadrao bar jednu kutiju!

Pomanjkanje parking-prostora predstavlja jednu od najotrijih kriza

ovjeanstva koju nigdje nisu uspjeli rijeiti osim u socijalistikom lageru.
Situacija je svakog dana sve kritinija. U Americi je na svaka dva itelja
po jedan auto, a u Izraelu je svaki drugi itelj prometnik.

ESPRESSO GAMBIT
Sjedili smo u naoj omiljenoj kavani, srkali espresso i eznutljivo
pogledali na znak zabrane parkiranja vani. Sve se vie sklapao mrak.
Ervinke je odsutno mijeao tamnu tekuinu. Ve je bilo vrijeme za
uobiajeni obred svojatanja kola. Tek oko deset sati pojavi se prvi
prometnik neki trkljasti fi mijih brkova i vana koraka. Ervinke je
ekao, a kad je Organ stao ispred sportskog, poput vatrogasnih kola
crvenog auta i izvadio biljenicu, tono u sekundu izleti iz kavane.
Samo tren protisne Ervinke zadihano. Uao sam samo na
minutu ... samo na kavicu...
Gospodine vano e Organ to recite sucu za prekraje.
Ma dajte, molim vas zacvili Ervinke budite ovjek.
Uostalom, evo me, tu sam...
Gospodine, ometate me u vrenju dunosti!
Ma samo sam na minutu uao
Sadistiki sporo pajkan ispuni listi pa uzgleda zaarena oka:
Vidite ono gore, gospodine? ree. to pie na tom znaku?
Parkiranje zabranjeno est metara skrueno apne Ervinke.
Ali samo na kavu, kunem vam se...
Gospodine prijetei e pajkan jo samo rije pa u postupiti
po lanu sedamnaest: parkiranje predaleko od ruba plonika.
Vidite? puhne Ervinke. Zato vas ljudi i mrze!
I lan sedamnaesti odmjereno zapie pajkan i dometne: Jo
bih vas mogao i privesti, gospodine!
A zato?
Nisam duan da vam objanjavam. Dokumente molim!
Ervinke mu ih prui.
Gospodine plane Organ meni ne treba vaa zdravstvena
iskaznica! Gdje vam je vozaka dozvola?
Nemam je.

 Aaa, nemate je? Odlino! lan dvadeset tri! A imate li prometnu

dozvolu i osiguranje?
Nemam.
Nemate?
Nemam. Nemam ni auta. Grobna tiina.
Jeziva, vibrira.
Pa onda proapne fi pa onda... ova... ova crvena sportska
kola... ija su?
Otkud bih ja znao? tresne mu Ervinke. Ja sam samo uao da
na brzinu popijem kavu. I sve ovo vrijeme pokuavam vam to rei, ali me
vi ne sluate!
Pajkan problijedi i pretvori se u antimateriju, eljusti mu se samo
ritmiki rasklapale i sklapale. Taj e mi izraz jo mnoge noi razbijati san.
A onda je, ljubiasta lica, utaknuo listi pod brisa sportskih kola i krenuo.
Na uglu se otrim praskom dezintegrirao.
Sve u svemu, bila je ugodna i zabavna veer.

S obzirom da se primiemo kraju knjige, evo neto o onom kraju, s

usrdnim nadama da e ovjeanstvo u svojoj, na alost, sve veoj umnosti,
ipak doi pameti. Pria je prilino smijena. Bar za sada.

ATOMI ZA MASE
Na uglu Arlosoroffove ulice zaustavi me Shult-heiss.
Molim te, bi li me prebacio do pote? zamoli me. Moram
hitno po paket.
Pustim ga u kola. Bio je vrlo nervozan. Upitam ga to mu je.
Ne pitaj me! urjak mi iz Njemake alje atomsku bombu.
to?
Da, strano, zar ne? Dodue, proitao sam u nekom asopisu kako
je, zahvaljujui jednom njemakom izumu, proizvodnja nuklearne naprave
postala jednostavan i jeftin proces koji se moe primijeniti i u kunoj
radinosti. Ali, svejedno, da mi je poalje potom!
Vrlo udno, moram priznati.
Kako sada stvari stoje, reklo bi se da to sebi ve moe priutiti
svaka ua. Evo, vidi to mi urjak Friedrich pie. Ovdje, pod P. S.: Imam
za tebe malo iznenaenje. Danas ti aljem atomsku bombu. Lijepo mi se
zabavljaj!
Zbilja je prekrdaio.
Friedrich je oduvijek bio iroke ruke ree Shultheiss. I to
sad da radim s bombom?
Ne znam. Ja je nikad nisam imao.
Beatrice me izludila. Kad sam odlazio, izderala se na mene:
Neu nikakvo nuklearno oruje u svojoj kui! Zar mi nije dosta muke s
malim? Bogme, to se toga tie, ima pravo. A ni ja ne bih volio da mi se
Danny igra s atomskom bombom. To ne bih mogao podnijeti. Sve
razmontira, to god mu padne aka. Samo zamisli! Uostalom, a gdje u
drati tu bombu? U hladnjaku?
Je li to neka velika bomba?
Pojma nemam. Nisam strunjak. Dobro, proitat u upute. Moda
togod i shvatim. Nadam se da ipak nije uzeo najvei broj. Imamo vrlo
mali zamrziva. Ali Beatrice bi je svejedno izbacila iz njega. Vjeruj mi, da
Friedrich nije tako osjetljiv, odmah bih mu je vratio. Ma kome treba

atomska bomba? to misli, bi li me pustili daje testiram? Ne ovdje... u

Negevu.
Pa, ako nae pravu vezu...
Siguran sam da u zbog toga imati okapanja. Pa susjedi, zna
kakvi su mi! Ionako nas ve zovu snobovima. Zato i ne zamjeram eni to
ne eli imati bombu. Kae mi: Dosta mije ve to Danny kalje po cijeli
dan. Prodaj je! Da, jesi li moda ti zainteresiran?
Ne ba.
Pa, da. Beatrice kae da bi je drava odmah otkupila za dobre
pare. Mo' misliti, kaem ja njoj. A to ako mi urjak doe u posjet i upita
me gdje je bomba koju mi je poslao? ta onda da mu kaem? Friedrichu,
prodao sam je?
Pa nemoj je prodavati.
Kao da je to tako lako! Time preuzima i odreenu odgovornost,
Pa i teku gnjavau. Prvo i prvo, valja ti ii na sve te puste konferencije o
razoruanju. Pa to je da poizi! Tko danas ima vremena za sve te gluposti?
Sjedinjene Drave, Sovjetski Savez stanem mu nabrajati pa
Francuska, Engleska, Kina, a eto, i Shultheiss.
Ne, ja neu ii.
Zato ne?
Jer sam pred publikom stidljiv i ne znam drati govore. Osim
toga, imam samo jednu bombu, a to e zahtijevati od mene? Daje unitim.
Znam ja njih. E, neu im ja nita unititi. Tko mi jami da e i drugi unititi
svoje zalihe, nije li tako?
Tako je.
Pazi to ti kaem, taj njemaki izum okrenut e cijeli svijet
naglavce. Zar danas poten ovjek moe sebi priutiti takve trokove?
Koje trokove?
Osiguranja! Oprosti, ali ne mogu snositi taj rizik, da mi bomba
eksplodira u kui. Ne samo to, nego to ako doe do kvara? Tko e mi je
popraviti? Da nee vodoinstalater Stuks?
Zato bi se pokvarila? To je nova bomba.
Sad, mislim da daju garanciju na godinu dana. Samo, te garancije
u pravilu ne vrijede za sluaj elementarnih nepogoda i rata. to je,
uostalom, smijeno! Pa kad e upotrijebiti bombu? U ratu, zna se!
Zar bi je ti upotrijebio?

 Budi siguran!
A kako bi je lansirao?
Potom.
Shultheiss se konano obuzdao i smirio.
Ah, da ti pravo kaem ree i nije me briga. Dobro, drat u
kod kue bombu. Pa ni velike sile ne upotrebljavaju svoje bombe. Neka nje
za svaki sluaj! Uostalom, zna ta? Kad zrelije razmislim, drago mi je to
u kod kue imati atomsku bombu!
Zato?
Ne znam zato. Drago mi je. ovjek je s tim nekako sigurniji u
sebe. Samo da mi je Danny sluajno ne nade ...
Stigli smo do pote. Shultheiss je platio 45 funti carine i 26 funti
poreza na luksuzne proizvode.
Pazite! opomenuo je potare. U paketu je bomba.
Paket je bio mali. Otvorismo ga uz asistenciju dvojice policajaca.
Suspregnuta daha izvadismo arenu kutiju s natpisom: ivjeli atomi!
Savren model atomske bombe, sijeva i praska! Najljepa zabava za djecu i
odrasle!
Taj je Friedrich lud! zapjeni se Shultheiss. Ovo je Dannvju
za roendan. A onda s tunim pogledom dometne: teta, ve sam se
navikao na tu ideju...

Dakle, svi smo mi svjesni da u velikoj mjeri ovisimo o onom

tupastom kaiprstu koji e tek radi tosa pritisnuti dugme i od svih nas
napraviti arene radio-aktivne oblake. Situacija jest zaguljena, ali za neke
ipak ima i svojih prednosti.

LANI ALARM?
Ima tome dva tjedna, naiem na Ervinkea u naoj kavani u Ulici
Disengoff. Prijatelj mi sjedi i ita novine valjda prvi put od osnutka
nae drave. Izgleda kao da su mu sve lae potonule, a prstima nervozno
bubnja po stolu.
to ti je? upitam ga. Je li lova, ili te maka ne ljivi?
Mir.
to?
Pita me to me grize. Pa evo, kaem ti: mir. Platim to je popio,
izaemo i proetamo se pod arenom rasvjetom Ulice Disengoff. Lijepa
proljetna veer. Iz kino-dvorana upravo izlaze umorni gledaoci, a po
plonicima tiskaju se i bedrima njiu enske.
Da budemo naisto pone Ervinke. Ja sam bitnik.
Po svemu sudei.
Da, ali ne bitnik-amater koji se povodi za modom. Otkad sam
poeo misliti, shvatio sam s apsolutnom sigurnou da u mom ivotu nee
biti nikakve apsolutne sigurnosti. Ipak sam se uvijek osjeao bogovski.
Nai su starci stalno morali misliti na obitelj, te to e biti s njima kad
ostare, te koliku e mirovinu primati, i tako dalje. A mi? Mi se osjeamo
slobodni kao ptice! Pita me to e biti za trideset godina? ovjee boji,
ba me boli to e biti za sedam dana! urno naie Gyuri.
Nakon predstave, kod Putzija dobaci Ervinkeu. Da doe s
bocom i bar s jednom curom!
Nita od toga tako e Ervinke. Sutra se diem ve u deset i
pol.
Ne digao se dabogda frkne me Gyuri i nestane u gomili.
Ervinke je nato ostao mrtav hladan.
Ja sam pozvan u drukije drutvo objasni mi s iskricom ara u
oima. Pripadati izgubljenoj generaciji znai biti dio svjetskog pokreta!
Nekada, tip mojih godina rekao bi: Svakog dana samo plandovati, svake

noi u tulume, pa kamo to vodi, kako e to zavriti? A danas, mi smo

izgubljena generacija, ovjee, koja zna da e to zavriti u jednom velikom
blijesku kad stanu padati atomske bombe.
A ako ne?
Onda nee biti dobro. Ali, bar se moe nadati da e cijeli svijet
propasti, kui? Bez te nade i ne vrijedi ivjeti. Da se moram brinuti za
sutra, misliti za onda kad u biti krezub, blesav starac, poizio bih, ovjee,
po-i-zi-o! Tako si samo komplicira ivot, vjeruj mi. Nekada je tip morao
curi na uho gukati o kuici u cvijeu i travi oko nje, i o bucmastoj djeici,
da bi od nje to dobio. A danas se te stvari srede glatko i slatko: Ma to je
uva? Pa tko zna to e biti sutra? Kui tos?
Jedan nam taksist zatrubi jer smo prolazili na crveno za pjeake.
Gdje su ti oi, kretenu? zaurla Ervinke i pakosno utne
blatobran. Zar ne vidi da je tebi zeleno?
Taksist zbunjeno trepne oima i progunda neto o prometnim
propisima po kojima on ima pravo prolaza. Ervinke uvue ruku u auto i
ovjeku veselo zamrsi kosu.
Propisi? ree. ovjee, sutra e ve i Eskimi imati
nuklearno oruje, a ti meni o propisima! Daj, kreni!
Odjednom Ervinke stane i elo mu se smrai.
Uh, a noas! Trgnem se iza sna u groznoj pomisli: tko zna, moda
e uspostaviti mir na cijelom svijetu, napreac unititi sva atomska oruja,
a ja, samotan bitnik, nai u se nasred ove ovdje ulice lien svake normalne
zasade, bez profesije, bez iega, samo s longplejkom ivota! Grozomorno!
Moda sve to i nije takvo zlo kako ti se ini.
Daj, pusti me s mirom! rasrdi se Ervinke. S tim
pregovorima samo mi bacaju klipove pod noge. Zamuti mi se mozak od
svega toga. to, da se odjednom moram srediti, crniti za aku love, praviti
djecu, slagati salo na trbuhu, drati uteevinu u banci s kamatama od tri i
pol posto! Uas! Onda e se u autobusu mladi dizati starijima, itat e se
debele knjiurine i rulja e nou spavati. Morat e biti lijepo ispeglan,
gradski e saobraaj tei kao po nori, cure e biti edne i pristojne. Jezivo!
Drui, Ervinke utom otpremi jednu kantu za smee u svemir.
Lako je tim usijanim glavama buncati o razoruanju ree ali
tko e snositi posljedice?

SADRAJ

I MOJSIJE REE GOLDSTEINU....................................................................

MA KOME TO FUJ?....................................................................................
SUBOTNJA GODINA......................................................................................
BIJESNI STARAC............................................................................................
IZZY BI SE ENIO..........................................................................................
VRAJA PROBA I ZA JOBA..........................................................................
RUSI DOLAZE.................................................................................................
OPERACIJA BABILON...................................................................................
POZIV ZA SELEKTIVNU IMIGRACIJU.......................................................
FRANCOIS MOSTOBRAN.............................................................................
SUPERPLEMENITO VINO.............................................................................
NA VRATIMA TI UVARE POSTAVIH, JERUZALEME.............................
SVATOVAC POD SORDINOM.......................................................................
COSI FAN TUTTI.............................................................................................
BLAUMILCHOV KANAL...............................................................................
MIKAJ BOGATE!..........................................................................................
NEUHVATLJIVI GINGER...............................................................................
ZAARANI KRUG..........................................................................................
ALIK, SUM-SUM, VUS-VUS.....................................................................
VARIJACIJA NA TEMU ELUCA..................................................................
YIGAL I INKVIZICIJA....................................................................................
AHIMAAZ........................................................................................................
VRUA LINIJA................................................................................................
MISTERIJ KOL ISRAELA...............................................................................
RUPA MNOGO, KVAKA JO VIE................................................................
DOSTOJNI SVOJE ZADAE..........................................................................
POSLJEDNJI IZ PLEMENA OBRTNIKA.......................................................
NE RAUNAJTE NA MENE...........................................................................
PRISUTNOST DUHA......................................................................................
KONSPIRATIVNA VESELICA.......................................................................
ARISTOBULOS ISTJERIVA.........................................................................
RELATIVNOST PRAVDE................................................................................
UDESA ANTIBIOTIKA.................................................................................

ETIRI JAHAA APOKALIPSE....................................................................

SINDROM OKRETANJA................................................................................
O MIEVIMA I ENAMA...............................................................................
PRIZNANJE LEEEM DIVU.......................................................................
KAKO SE TANGER SPASIO...........................................................................
NAPRIJED, LAVOVI JUDEJE!.......................................................................
KAKO SE ZAELA MAFIJA..........................................................................
DAN RICINUSA..............................................................................................
NAVALI, NARODE!.........................................................................................
UVAJ SE UVARA!......................................................................................
GLAS SAVJESTI..............................................................................................
STAN SOLIDARNOSTI...................................................................................
TKO E GA KOME.........................................................................................
ESPRESSO GAMBIT.......................................................................................
ATOMI ZA MASE............................................................................................
LANI ALARM?..............................................................................................

Nakladni zavod Znanje, Zagreb

Ul. socijalistike revolucije 17
Za izdavaa: Dragutin Brenun
Recenzenti: Omer Lakomica i Ivan Kuan
Korektor: tefica Konjevod
Tehniki urednik: Sreko Joli
Tisak: tamparski zavod Ognjen Pria
Zagreb, Savska c. 31
Naklada: 5000 primjeraka
ISBN 86-313-0139-6
1988