HIGIJENA ZIVLJENJA

 Svaki covjek je, neovisno o vrsti aktivnosti kojom se bavi, pod uticajem drustva, okoline, vremena u
kojem zivi.

Za ispravno shvatanje odredjene licnosti i njenog rada potrebno je uzeti u obzir sve ono sto je uticalo
na tu licnost i njen rad.

Posebnu paznju treba obratiti kada su u pitanju mediji, drustvene nauke, umjetnost, religija.

Nema sistema a da nema svoju ideologiju iz koje crpi pravac svog djelovanja, kao sto nema ni covjeka
cije su akcije neovisne o njegovoj kulturno-ideoloskoj pozadini, posto su ljudi cinioci sistema.

Druga stvar koju ne bi trebali ispustiti iz vida jeste da razliciti politicko-drustveni sistemi namecu svoj
ideoloski pravac svijetu, masama kroz uspostavljanje monopola nad svim naucnim granama,
medijima koji zadiru duboko u covjekovu svakodnevnicu.

Ako analiziramo kljucne nauke za covjeka, uvidjet cemo da su osnivaci globalno usvojenih teorija, u
sociologiji, psihologiji, biologiji itd. pripadnici jake sile, koja zahvaljujuci svojoj politicko-ekonomskoj
nadmoci, namece masama sablone razmisljanja, drustvenih kretanja, pa i poglede na sebe, proslost,
danasnjost i buducnost.

Da bi shvatili prethodno navedeno, potrebno je naci odgovore na dva pitanja:

1. Koja su najzvucnija imena medija, naucnih disciplina?

2. Koja ideoloska pozadina ih krasi?

Koja su imena, najzvucnija u sociologiji, psihologiji, biologiji, istoriji itd. i kakvom ideoloskom taboru
pripadaju ?

Iako sva naucna polja obiluju mnostvo razlicitih teorija, ipak

se za najjace i najvrijednije proglasavaju samo one koje imaju svoje politicko pokrice.

Mozemo se zapitati, zasto su kroz cijelu istoriju islama prezivjela samo 4 mezheba, imajuci u vidu da
je osnovanih mezheba bilo jako puno?

Imam Taberi, covjek cijim tefsirom Kur‘ana raspolazemo u danasnjim bibliotekama, je bio vrhunski
alim i imao je svoj mezheb, medjutim taj mezheb nije prezivio iz razloga sto nije imao svoj -politicki
kisobran- koji bi ga stitio.

Hanefijski mezheb je ocuvan i prosiren zahvaljujuci Muhammed bin Hasan es- Sejbaniju i ebu Jusufu,
(dvojici ebu Hanifinih ucenika) koji su bili imenovani od strane halife, za vrhovne kadije (sudije)
tadasnje islamske drzave, te su sudili ljudima u njihovim sporovima preferirajuci rjesenja Hanefijske
pravne skole.

Vodece svjetske sile, bez obzira na mjesto i vrijeme, su uvijek imale svoje aparate putem kojih bi
kreirale politicko-ekonomske zakone, porodicne zakone, intelektualne pravce, shvatanje umjetnosti,
javno mnijenje, kao i ostale (ne)vrijednosti.

S toga nije pretjerano reci, da vecina ljudi danas, sklapa prijateljstva, bira bracnog druga, oblaci se i
hrani se, voli neku knjigu, granu umjetnosti ili ne voli, dakle shvata sebe i svijet oko sebe, po nacrtu
vodece svjetske sile, koji je polahko ali sigurno implementiran u praksu.
Da bi se odredjeni (strani) sistem vrijednosti nametnuo nekom drustvu, potrebno je izgraditi aparate
koji ce prodirati duboko u sve pore drustva, generalizujuci svoj uticaj na sve uzraste i drustvene
slojeve.

Pitanje je, kako se sacuvati tih uticaja koji grade u nama sisteme (ne)vrijednosti, koji nas vode u
propast?

Ili jos bolje, kako te opasne viruse identificirati? 

Jedini filter koja nas moze sacuvati od mnostva smrtonosno-opasnih virusa, koji bivaju ubrizgani u
nase drustveno tijelo putem razlicitih medija, jeste Allahova knjiga i sunnet Allahovog Poslanika a.s.

Neprijatelji Islama duboko svijesni ove cinjenice, nisu izostavili uspostavu aparata koji ce obraditi
zvanicne tumace dina i osigurati nevjerodostojan rad mnogih islamskih radnika, sto bi rezultiralo u
udaljavanje i otudjenje od jedinog izvora spasa (Kur´an i Sunnet).

Uslijed naivnosti i nesposobnosti da sagleda -veliku sliku-, prosjecan covjek prilazi zivotu neozbiljno,
trazeci igru i zabavu, cesto prepustajuci svoj um i svoju dusu najvecim dzelatima.

Pogledajmo sada na koji nacin mediji odasiljaju svoje pogubne viruse.

Uzecemo za primjer seriju -Ptice umiru pjevajuci-, koja je igrala prije rata na nasim prostorima.

Serija je imala oko 120 epizoda i igrala je mjesecima. Cijela serija se svodi na romansu, izmedju
katolickog popa (koga glumi R. C.) i jedne zene, koja zavrsava bludnom radnjom.

Gledatelji su kroz desetine serija temeljito pripremani da svare i opravdaju taj krajnji cin i to tako sto
je glavni glumac, predstavljen kroz uljudnost, postenje, spremnost za zrtvu itd., postepeno osvajao
emocije publike.

Gledaoci su postepeno dovedeni u stadij da strahuju kada je glumac u opasnosti, da se raduju kada je
on sretan, da tuguju kada je on tuzan itd.

Kroz takvu manipulaciju emocijama i izgradnju pogresnog autoriteta u srcima gledateljstva, bludna
radnja koja je dosla na kraju, je bila masovno odobrena. Gotovo da nije bilo ni starog ni mladog
insana, a da mu se film nije svidio ili da mu je nesto u filmu zasmetalo.

Prikazujuci popa koji cini blud u pozitivnom svijetlu, ohrabreno je na hiljade tinejdzera da pristupe tom
cinu, dok su roditelji postali tolerantniji i manje zabrinuti za moral svoje djece.

Filmski junaci su, gotovo uvijek, marionete vladajucih ideologija, i funkcija im je da osvoje emocije
gledaoca i postanu njihovi modeli putem kojih se instaliraju pogresni sistemi vrijednosti.

Hollywood je samo jedan od razornih aparata vladajuce svjetske sile, koja vjesto uokviruje svoju
pogubnu ideologiju u razlicite filmske price.

Koliko je tinejdzera odlucilo da konzumira duhan, alkohol, muziku, ili cini blud, vidjevsi svog heroja
(pogresnog autoriteta, koji je produkt jasnog plana i cilja) kako u kljucnom trenutku filma pali
cigaretu, ispija casicu ili zadovoljava nesrecnice?!

Da je Hollywood koristen u cilju donosenja covjecanstvu srece i harmonije, vidjali bi smo scene gdje
heroj filma postuje moral tudjih majki, sestri.

Vidjali bi smo scene gdje se heroj filma druzi s knjigom itd.

Vidjali bi smo scene gdje se obaranje pogleda predstavlja vrlinom

Vidjali bi smo scene gdje su ljubomoran muz ili brat junaci, a ne ludaci itd.

Musliman mora shvatiti da je izucen, prostudiran i da je na svakom koraku pod medijskim atakom, jer
je sejtan obecao da ce marljivo zavoditi ljude, a mogu se sacuvati samo iskreni sljedbenici islama.

Ova analiza ne ukljucuje muzicke koncerte, erotske slike i tome slicno, posto je i pticama na grani
jasno da su to sejtanove udice.

Kako razlikovati sejtanovu udicu od korisne hrane?

Pri susretu sa bilo kakvom pojavom (pjesma, film, muzika, knjiga, neka licnost), musliman mora
obratiti paznju na slijedece stvari:

Kada je npr. pjesma, knjiga, itd. u pitanju mora znati izvor te pjesme (autor, izvodjac i njihove
biografije).

Mora se osloboditi generalnog misljenja koje svijet oko njega/nje ima o toj pojavi i analizirati medij
kroz glavne uloge i njihove karaktere.

Zatim, sta je glavna radnja pjesme, knjige ili filma i koje emocije budi i poruke odasilja?

Na kraju kako te emocije i poruke utice na moju svijest o Allahu, mom praktikovanju dina, moje
shvatanje realnosti i uopste kvalitetu zivota koji vodimo?

Muslima koji, pri susretu sa razlicitim medijima, ljudima, postavi slicna pitanja i nadje odgovore na
njih, ce imati jasnu sliku o istini i zabludi.

Preostaje mu jos da skupi snage, pa da istinu slijedi.

O zloupotreba umjetnosti i leglima -otrovnih zmija- , sistematski instaliranim virusima, koji se kriju
medju koricama mnogih knjiga (proza, poezija) koje drzimo u svojim kucnim bibliotekama, cemo
govoriti drugi put.

E.T.