KUR'ANSKO-SUNNETSKI STAV O ASHABIMA (DRUGOVIMA

MUHAMMEDA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM)

Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu Seida el-Hudrija radijallahu anhu da

je rekao: "Došlo je do nesporazuma između Halida ibn Velida i
Abdurrahmana ibn Avfa, pa ga je Halid uvrijedio, te je Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ne vrijeđajte nikog od
mojih ashaba! Kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo
Uhud, ne bi postigao ono što bi neko od njih postigao (kada bi
udijelio) pregršt ili pola pregršta (zlata)!"

Abdurrahman ibn Avf je bio jedan od prvih muslimana, a Halid ibn Velid je
primio islam tek poslije potpisivanja ugovora na Hudejbiji. Dakle, Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem je zabranio da ashabi koji su kasnije primili
islam vrijeđaju one koji su ga ranije primili, zbog toga što su se oni mnogo
duže družili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem i potpomagali ga, pa
su stekli tolike zasluge, tako da ovi drugi, kada bi podijelili zlata koliko je
brdo Uhud, ne bi postigli ono što bi postigli oni prvi kada bi podijelili
pregršt ili pola pregršti zlata. Kad je ovakav odnos između pojedinih
generacija ashaba, pa kakav je tek odnos između kasnijih generacija i
ashaba. Tabi'ini su bili svjesni činjenice da su ashabi svojim imecima i
životima potpomagali i štitili najdraže Allahovo stvorenje, Muhammeda
sallallahu alejhi ve sellem, pa su ih veoma poštovali i ponosili se svojim
druženjem s njima. Pogledajmo samo sa kolikim divljenjem Kajs ibn Ebu
Hazim kaže: "Vidio sam Talhinu ruku, kojom je on štitio Vjerovjesnika
sallallahu alejhi ve sellem, već se osušila!" Naime, u bitci na Uhudu, kada
su se mušrici okomili na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem nekoliko
ashaba ga je štitilo svojim tijelima. Među njima je bio i Talha ibn
Ubejdullah, koji je tom prilikom zadobio više od sedamdeset rana, a od
njih mu se kasnije osušila ruka. Generacija ashaba, općenito uzevši,
najbolja je generacija muslimana. Imran ibn Husejn radijallahu anhu kaže
da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Najbolji dio
moga Ummeta je moja generacija, zatim ona koja dolazi iza nje, a
potom ona koja slijedi iza njih!" Ljubav prema ashabima je rezultat
ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Tirmizi prenosi od
Abdullaha ibn Mugaffela radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem rekao: "Zaklinjem vas Allahom u pogledu svojih ashaba!
Nemojte se, poslije mene, okomiti na njih. Ko ih zavoli, zavolio ih je iz
ljubavi prema meni. Ko njih uznemiri, uznemirio je i mene, a ko uznemiri
mene, taj je uznemirio i Allaha, a ko Allaha subhanehu ve te'ala uznemiri,
On će ga ubrzo kazniti!" Shodno navedenim ajetima i hadisima, Ebu
Dža'fer Et-Tahavi u svom čuvenom akaidskom djelu, čiji je jedan od
komentatora i naš Hasan Kafi Pruščak, kaže: "Volimo drugove Resulullaha
sallallahu alejhi ve sellem. Ne pretjerujemo u ljubavi prema ikom od njih.
Ne odričemo se nijednog od njih, napuštamo svakoga ko ih mrzi i ko ih
loše spominje. Samo ih s dobrim spominjemo. Ljubav prema njima je
vjera, vjerovanje i dobročinstvo. Mržnja prema njima je nevjerstvo,
licemjerstvo i nasilje."

Nesumnjivo je da se ashabi razlikuju u pitanju fadileta (koristi), shodno

vremenu primanja islama, zalaganju, sposobnostima i drugim osobinama,
ali to ne znači da možemo neke od njih napadati i omalovažavati. Ovdje bi
posebno spomenuli slučaj Muavije, prema kojem mnogi imaju
neobjektivan stav. Zanemaruje se činjenica da je on bio jedan od pisara
Objave, da ga je Omer radijallahu anhu postavio za namjesnika Sirije i da
su muslimani, uglavnom, bili zadovoljni njegovom vladavinom, nakon što
mu je Hasan radijallahu anhu prepustio hilafet. Povod negodovanja prema
Muaviji je njegovo nepriznavanje Alije halifom i kasnije, oružani sukob
između njih dvojice. Iako je Alija radijallahu anhu u ovom slučaju bio u
pravu, to ne znači da Muavija nije imao opravdanje za svoje postupke.
Naime, obojica su postupili po svom vlastitom idžtihadu. Poput Muavije
radijallahu anhu, i njegova majka Hinda kći Utbeta ibn Rebia,
neopravdano je omržena od mnogih muslimana. Činjenica je da je ona
bodrila mušrike u borbi protiv muslimana prilikom bitke na Uhudu i
iznajmila Vahšija da ubije Hamzu radijallahu anhu, Muhammedovog
sallallahu alejhi ve sellem amidžu, koji je predhodno, u bitci na Bedru,
ubio njenog amidžu Šejbu. Međutim, prilikom osvajanja Mekke, ona je
iskreno prihvatila Islam i Muhammed sallallahu alejhi ve sellem joj je
oprostio. Zato je sasvim logično što Buharija u svom Sahihu, u knjizi o
vrlinama ashaba, jedno poglavlje posvećuje Hindi i u njemu navodi hadis
koji je prenjela Aiša radijallahu anha rekavši: "Došla je Hinda, kći
Utbeta i rekla: -Allahov Poslaniče, na cijeloj Zemlji nije bilo čeljadi
za koju bi mi bilo draže da budu ponižena od tvoje čeljadi, a danas
je postalo tako da na cijeloj Zemlji nema čeljadi za koje bi mi bilo
draže da budu časnija od tvoje čeljadi!" Aiša dalje kaže: "Tako mi
onog u čijoj je ruci moj život, ona je također rekla: - Allahov
Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek, pa da li je meni grijeh, da od
onog što on ima, nahranim svoju porodicu? - Nije, odgovorio je on,
ali samo u granicama uobičajenog!" Iz ovog slučaja jasno se vidi da je
Hinda iskreno prihvatila Islam, jer nije htjela dati prisegu da neće krasti
dok ne sazna jeli joj dozvoljeno da od svog supruga tajno uzima više nego
što joj on daje za izdržavanje porodice. A da je njeno priznanje islama bilo
formalno i neiskreno, ona se ne bi raspitivala o posljedicama tajnog
uzimanja muževog imetka, niti bi o tome razmišljala. Prema tome, kad je
Hinda iskreno prihvatila islam i Muhammed sallallahu alejhi ve sellem joj
oprostio, zar i mi nismo dužni da se u pogledu nje, ugledamo na Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem i oprostimo joj ono što je radila prije nego što je
primila islam.

Kao zaključak svemu što smo naveli, neka posluže riježi Tahavije u
njegovom već spomenutom akaidu: "Svjedočimo džennet desetorici
koje je imenovao Muhammed sallallahu alejhi ve sellem i
obradovao ih njime. Njegova riječ je istina. Oni su: Ebu Bekr,
Omer, Osman, Alija, Talha, Zubejr, Sa'd, Seid, Abdurrahman ibn
Avf i Ebu Ubejde el-Džerrah, a on je povjerenik ovog ummeta.
Allah je njima bio zadovoljan. Ko lijepo govori o drugovima
Poslanika i njegovim čestitim ženama i njegovom čestitom
potomstvu bez i najsitnije mrlje, udaljio se od licemjerstva!"