ALLAHOVI (AJETI) ZAKONI OKO NAS

Svemir je ustrojen po preciznim zakonima koje je uspostavio Allah te im naredio da obavljaju jasne
funkcije.

Te zakone su ljudi vremenom zapazali i shvatali njihovu svrhu, opisujuci ih u granicama svoga
razumjevanja.

U svojoj arogantnosti i zelji da se istakne i primjeti covjek je Allahove zakone u kosmosu poceo da
pripisuju ljudima koji su ih opazili, imenujuci ih po njima ( Njutnov, Arhimedov zakon itd.), ponekad i
zagovarajuci da isti nisu ni postojali sve do njihovog otkrica od strane covjeka, cineci na taj nacin
plagijat najteze vrste.

Allah dz.s. koji je uspostavio zakone koji smo zatekli svojim dolaskom na ovu teritoriju privremenog
boravka i prihvati li ih kao nesto najprirodnije, je bez sumnje u stanju svojim zakonima dati drugaciju
formu i funkciju.

Stoga su mudzize s kojima su dosli poslanici a.s. napomena ljudima na prirodu zakona koji ih okruzuju
i njihov pravi izvor ucinkovitosti.

Mudzize s kojima su dosli poslanici a.s. su dokaz da zakoni ne rade sami po sebi, nego da njima neko
upravlja te da je snaga i moc zakona u njenom Uspostavljacu (Allahu dz.s.), ne u samom zakonu.

On je taj koji naredjuje odredjenom zakonu da djeluje ili ga lisava funkcije (zaustavlja ga).

Pogledajmo sada primjer Ibrahima a.s. i vatre kojom je bio iskusan.

Da li je Allah dz.s. htio Ibrahima a.s. spasiti samo od vatre?!

Ne! Jer da je poenta price samo u spasavanju Ibrahima a.s., Allah dz.s. je mogao uciniti da Ibrahim
umakne svom narodu na niz drugih nacina ili je jednostavno mogao uciniti nemogucim da ga uopste
uhvate.

Kao sto je Gospodar mogao ugasiti vatru obilnom kisom sa neba, medjutim Allah dz.s. je htio da
Ibrahim a.s. bude uhvacen, te da vatra ostane vatrom i da Ibrahim a.s. bude ubacen u vatru.

Vidjet cemo i zbog cega!

O vatro, - rekosmo mi- postani hladna i spas Ibrahimu!

I oni htjedose da mu postave zamku, ali ih mi onemogucismo.

(Al-Anbiya, 69. i 70. ajet)

Iznad vidimo nacin na koji su Ibrahimu a.s. htjeli namjestiti zamku i nacin na koji je Allah dz.s.
uzvratio.

Da ga kojim slucajem nisu uspjeli uhvatiti, odgovorili bi: Eh da smo ga uhvatili, to i to bi sa njim
uradili.
Ili da je kisa ugasila vatru rekli bi: Eh da ne bi kise, vatra bi ga pretvorila u pepeo!

Medjutim, Allah dz.s. je promjenivsi funkciju vatre, tj. oduzevsi joj funkciju gorenja, izvrsio najobicniju
promjenu jednog zakona, koju mi nazivamo mudzizom.

Dakle tim primjerom Allah dz.s. nam je pokazao apsolutnost svoje snage u svemiru, kao sto je i
potvrdio da su zakoni koje je postavio, u razlicitim pojavama, takodje u Njegovoj ruci te da ima
apsolutnu dominaciju nad njima.

Drugi primjer koji nam Allah dz.s. navodi je primjer Musaa a.s. i faraona, koji je bio pristigao Musaa
a.s. zajedno sa njegovim sljedbenicima koje je uslijed toga bio obuzeo strah.

Pa kada jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: ´Samo sto nas nisu stigli!´

Musaov a.s. narod je povikao , Samo sto nas nisu stigli, donoseci sud shodno logicnom uvidu u
situaciju te su nedvosmisleno ocekivali propast pred razbjesnjelom faraonovom vojskom, koja im je
bila za petama.

Poslusajmo sta na sve to odgovara Musa a.s.

Nece!- Rece on - Gospodar moj je sa mnom on ce mi put pokazati!

Da je Musa a.s. samo negirao masovnu pogibiju svog naroda pred nadolazecom faraonovom vojskom,
bez spominjanja Gospodarove intervencije, narod bi pripisao Musau a.s. ludilo, s obzirom na
trenutacnu nezavidnu situaciju u kojoj im je more preprijecilo put, dok je krvolocna horda ratnika
galopirala prema njima bez milosti.

Medjutim, kada je Musa a.s. rekao: Gospodar moj je sa mnom on ce mi put pokazati, shvatili
smo da je zakon u Allahovoj ruci te se desilo respoluce mora.

I Mi objavismo Musau: Udari stapom svojim po moru!- i ono se rastavi i svaki bok njegov
bijase kao brdo;

i Mi onda tamo one druge priblizismo,

a Musaa i sve on ekoji bijahu sa njim spasismo-

i one druge potopismo.

(As Su´ara, 63. do 66. ajet)

U ovom slucaju se mudziza ocitovala u promjeni zakona mora gdje imamo vodu koja je tekuca i njeno
cijepanje u dvanaest puteva, gdje se sa obje strane svih dvanaest puteva voda uzdize visoko u vis
gdje se ledi i uzima oblik ogromnog brda.

Nakon sto je Musa a.s. zajedno sa svojim narodom prosao kroz napravljene prolaze u moru, Musa a.s.
je udario ponovo stapom po vodu s ciljem da zatvori prolaze faraonu i njegovoj vojsci, medjutim, Allah
dz.s. je ovaj put njegov stap ucinio nefunkcionlanim, dopustivsi osornom faraonu da sa svojm vojskom
nahrli u prolaze u moru te da ih potopi.

Tako da se je Allahova dz.s. moc, u spasavanju Musaa a.s. zajedno sa njegovim narodom i unistenju
faraona zajedno sa njegovim pristalicama, ocitovala kroz samo jednu stvar, more.

Imamo primjer Ibrahima a.s. kada mu se naredjuje da zakolje sina Ismaila te u trenutku samoga cina,
Allahovom voljom, noz kojima treba da obavi naredjenje gubi moc/osobinu sjece te Ibrahim a.s. na
svojoj dosljednosti biva nagradjen ovnom iz dzenneta, dok Ibrahim biva postedjen.
(Pogledaj pojasnjenje slijedecih ajeta: As-Saffat, 101. do 107. ajet)

Pogledajmo naredne primjere Allahovih zakona oko nas:

Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako rasirenih krila lete, a i sakupljaju ih? Samo ih
Milostivi drzi; On, zaista, sve dobro vidi.

(Al-Mulk, 19. ajet)

Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskome bez muke lete, njih samo Allah drzi.
To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali.

(An-Nahl, 79. ajet)

Ptica se ne bi mogla odrzati u zraku da nije Allahovog zakona po kojem je stvorio pticu i omogucio joj
da se odrzava i plovi kroz vazduh te je Allah dz.s taj koji drzi pticu u letu svojim zakonima po kojim ju
je podesio da se krece u toj zivotnoj sredini.

Covjek je puno kasnije, studirajuci let ptice i Allahove zakone (iako ih je redovno zvao drugim
imenima) koji joj pri tome pomazu, dosao na ideju da kopira Allahovo stvaranje u sebi korisne svrhe
te je, na uzoru Allahovim stvorenja koja se krecu nebom, napravio letjelice.

..i daje vam da se koristite ladjama koje plove morem voljom Njegovom.. (Ibrahim, 32. ajet)

Ponovo vidimo jasno ukazivanje i napomenu da se ladje, koje je covjek izgradio po uzoru na Allahova
stvorenja koja plove po vodi, krecu zahvaljujuci Allahovom zakonu uspostavljenom u vodi, koji
omogucava odrzavanje na vodi pod odredjenim uslovima i kretnju uspomoc vjetra itd.

Neki zakljucci:

Postojanje preciznih zakona u prirodi na kojima je izgradjena cijela nauka (fizika), uprkos tome sto je
originalni izvor tih zakona ciljano ignorisan, jasno ukazuje na postojanje Onoga koji je te zakone
uspostavio;

Allahovo ajeti u prirodi su oduvijek bili model u civilizacijskom razvoju ljudi;

Covjek mora biti svjestan da pojave kao sto je npr. vatra nema moc gorenja i grijanja sama po sebi,
nego su joj ta svojsta naredjena od njenog Stvoritelja, koji je vatru mogao odlikovati na nacin da nas
njena pojava ili ime asocira npr. na hladnocu itd.

Spoznaja ovoga je bitna iz razloga da covjek iza svih blagodati kojima se koristi i koje upotrebljava ne
zaboravi glavni Uzrocnik pojave tih blagodati te shodno tome izrazi odgovarajucu zahvalu Allahu dz.s.

Tako npr. covjek koji koristi noz, treba da ima na umu da zahvali Allahu koji je spustio materijal od
kojeg je stvoren noz i koji je ucinio tu materiju podesnom za naostravanje.

..a gvozdje smo spustili u kojem je velika snaga i koje ljudima koristi..

(Al-Hadid, 25. ajet)

Allahovi ajeti (znakovi) u prirodi (a cio kosmos je Allahov ajet) moraju biri predmetom nasih
izucavanja isto kao sto su to Allahovi ajeti u Kuranu i obrnuto.

E.T.