POLITIKE IDENTITETA

Furio Cerutti , Identitet i politika:

1. Grupni identitet,
Grupni identitet poiva na svim onim elementima individualnih identiteta koji se odnose
na definiciju same grupe, koji su zajedniki veem broju pojedinaca, pod uvjetom da oni
segenti individualnog identiteta koji nisu zajedniki entitetu ne onemoguuju vri idem
sentire kod lanova grupe.
On poiva u skupini elemenata koje prepoznajemo kao zajednike svima nama i dostatne
da bismo se drali zajedno, da bismo osjetili ono mi. To vrijedi za posve razliite
entitete: to mogu biti lanovi jedne sportske navijake grupe, jedne politike stranke ili
graani Zajednice koju danas nazivamo EU, a iji amblem krasi psaoe njenih lanova.
Grupni identitet je zapravo refleksivni identitet: jedan element je element grupnog
identiteta jer se shvata kao takav, odnosno on se odraava u svijesti njenih lanova.
Postoje I grupni identiteti u kojima se izgradnja osjeaja odvija preteno I prvenstveno
pokazivanjem I dovoenjem do krajnosti razlika kod drugih. Pojaavanjem kompetitivnih
elemenata, pretvaranjem nevanih stvari u znakove vlastite superiornosti, a katkad se ak
poraz, pokoravanje ili nestanak drugih smatraju uvjetom za ispunjavanje vlastitog
identiteta.
2. Ideja identiteta,
Ideja identiteta razvija se oko 3 osnovne linije: sfera, razina I dimenzija identiteta. Od
sfera, postoje filozofska I drutvenopsiholoka. U moralnoj filozofiji ideja identiteta se s
jedne strane poklapa ili brka s idejom sumbjekta, imati ili izgraditi vlastiti (moralni)
identitet znai odrediti to nam koja pravila, u kantovskom smisli, ili koji odnos strasti
I obaveza u etici autentinosti predstavljaju sredinje take moralnog ivota a ne puke
objekte deterministikih kopluzija. S druge strane , osobito u analitikoj tradiciji,
ponajprije u onoj utilitaristikoj, pojam identiteta podudara se s pojmom osobe, a oba
tee oznaavanju bia kojemu se mogu pripisati moralno vane radnje.
poznatiji je drutvenopsiholoki identitet zauzima posebno mjesto u sociologiji I
psihologiji, jer je kategorija koja objanjava izgradnju, krizu I razvoj-u-kontinuitetu
jedinstva Ja u interakciji s povjeu I u odgovoru na inae smanjena oekivanja od uloge.
Drutvenopsiholoki identitet objadinjuje razliite parcijalne identitete: onaj bioloki I
seksualni, klasni I statusni, onaj koji proizilazi iz uloge koje biramo ili koje nas zapadnu I
onaj koji se poklapa sa pripadnou grupi. Oblik u kojem se ti dijelovi identiteta stapaju
1

je autobiografski: prepoznajem sama sebe kao sebe kada odreujem ono to sam bio u
ivotu ili ono to jo uvijek elim biti prema naraciji koja ima prepoznatljiv i prihvatljiv
smisao. Kada je ne moemo sklopiti sve te dijelove ili kada ih drugi ne prepoznaju u
njhovom jedinstvu onda imamo krizu identiteta. Drugi element jeste projektivnost, koja
prozilazi iz veremsnke dimenzije samog identiteta, zbog injenice da redifinirajui ono
to samo bili i ono to jesmo, podrazumjevamo ono to elimo biti sutra. Identitet nije
nikad ista fotografija nego njena projekcija na ekranu budunosti, koji ga teko moe
prikazati jednakog sebi samom. Obrnuto, u osnovi je patoloki identitet-projekt koji se ne
zna i ne eli mijenjati u toku razvoja koji je uvijek isti. To vrijedi za politiki jednako kao
i za onaj psiholokodrutveni identitet jedne osobe.
Drugi razvoj identiteta, onaj koji se odvija po razinama razlikuje tri nivoa: deskriptivni,
interpretativni i normativni. Kao promatrai moemo opisati neiji drugi identitet, ali ne i
svoj vlastiti. Kada je rije o linom identitetu mi smo uvijk njegov interpret. Identitet
poprima normtivni oblik u sluaju morala. Kako se on namee u konkurentnoj dimeziji
svog autobiografskog identiteta svakog od nas nije neto to se moe smisleno
tipologizirat.
Trea linija se tie dimenzije identiteta, tj. aktera na koje se on odnosi. Zbog odbijanja da
se grupni identitet hipostazira u kolektivni, ne postoji grupni identitet koji nije izraz
identiteta pojedinaca koji ga ine. Svaki grupni identitet je dakle uvijek i individualni
identitet.
3. Identitet i legitimnost
Pod legitimnou ne spade konsenzus, ni (zbog pravnog ogranienja filozofske teme)
legalnost, nego sredstvo koje se sastoji od mogunosti da se poslui jednim pravnim
temeljem vlasti, izvan njegove faktinosti. Postoji razlika izmeu izvora I supstativnih
uvijeta legitimnosti. Izvori oznaavaju slike ili konana uvijerenja na kojima se bazira
vjera u legitimnost jednog politikog ureenja. To su izvori I argumentacijskog ili
emotivnog opravdnja poslunosti I njene motivacije. Pod supstativnim uvijetima
podrazumijevaju se 4 uvjeta koja jedno politiko ureenje mora zadovoljiti ako eli
uspijeno ostvariti svoju legitimnost, pokreui procese opravdanja I motiviranja koje e
crpiti iz jednog ili vie njenih izvora. Ta 4 uvjeta su: politika sigurnost, blagostanje
(podjela na to ravnopravniji nain), legalnost (usklaenost politikog reima sa
pozitivnim zakonima). etvrti uvjet nije neto to institucije mogu proizvesti kao
2

politiko dobro kao prva 3 uvjeta. Poduvijet identiteta s jedne strane prethodi politikim
institucijama, a s druge strane od njih bje definiran I reproduciran. Osim prijelaznih
sitacija nijedno institucionalno ureenje ne moe zahtijevati legitimnost ako ne moe
4.

raunati na identitet politikog tijela na koje se odnosi.

Politiki identitet,
U politiku sferu ulazi se im se novi I stari akteri, svaki sa svojim drutvenim
identitetom, ponu boriti usque ad effusionem sanguinis (konstantno do proljevanja krvi)
ili dogovarati oko postizanja novih modela raspodjele moi koji tee odreenoj
stabilnosti I kada krenu putem institucionalizacije, gdje redifinicija modela I njihova
stabilizacija podrazumjeva ne samo da se kola dijeli na vie dijelova nego I da se mora
odrediti koji smisao treba dati tako redefiniranom zajednikom ivotu I kojim ga
pravilima treba podvrgnuti. Politika se ponajprije sastoji dobrim dijelom od definisanja
novih grupnih identiteta, ime se legitimiraju njihove tenje motiviraju na borbu I ujedno
od kandidiranja za vodeu ulogu novog aktera. Politiki identitet poiva u napetom I
nestabilnom odnosu koji prolazi izmeu normativnog identiteta I drutvenopsiholokog.
Javni/institucionalni identitet je onaj koji nas odreuje kao slobodne I ravnopravne osobe,
sposobne ivjeti u dobro ureenom drutvu prema demokratskim pravilima.
Politiki identitet ne svodi se na drutvenopsiholoki. Djelujui u psiholokom identitetu
mi osjeamo ne samo ono to jesmo ili ono t elimo biti. Zajedno osjeamo ono to
moramo initi (potovati zakone, ispunjavati porezne obveze, biti solidarni s drugim
graanima, paziti da promiljeno glasamo I odvojimo vremena za politiki ivot).
Udruujui se politiki mi prihvatamo I opravdavamo odreeno reduction ad unum
(smanjenje) naih razliitih, ivopisnih I konfliktnih drutvenih identiteta, na reduction na
graanina definiranog ustavom u njegovoj punini negativni sloboda I odgovora na

pitanje ko I kako vlada?

5. Problemi politike identiteta,
Prepoznaju se 3 politika sluaja/procesa koji nas izravno vode temi identiteta.
Prvi proces je cjelina vidljivije i eksplicitnije posveena identitetu. Obnovljena politika
uloga nacionalnog identiteta upada u oi, jer se javlja ne samo u obliku dotad nepoznatih
ili zaboravljenih zastava negio i zajednikih grobnica, dugih kolona izbjeglica i
agresivnih lica novih voa. Politiko-institucionalne fenomene raspadanja federacija i
konfederacija, pratili su progon stanovnitva koji ima drugaiji identitet od vladajueg.
Drugi proces koji zahtjeva, omoguuje kljuna objanjenja politikog identiteta je onaj
3

koji se dosta openito naziva krizom demokratije. Demokratskom politikom identitetu

ne prijeti danas podjela stanovnitva na dvije nacije, privilegovane i narod. Prije ga
optereuju obeanja o ureenoj samo vladi i blagostanju, koja demokratija ne moe
odrat. Ne ini nam se da e u tome uspjeti, bilo zato to osjeamo da nama vie vladaju
drugi nego mi sami ili zato to blagostanje nije toliko ope ili to bez obzita na oboje
osjeamo da ne moemo uiniti od nas samih ono to elimo. Demokratski ivot ne moe
dovoljno nadoknaditi gubitak osjeaja naeg postojanja u svijesti to ga izazivju
modernizacija, sekularizacija i depersonalizacija.
Trei proces je pojava, nagovjetaj njegovih nadnacionalnih ili generikih oblika (koji se
odnose na ljudski spol). Rije je o nagovjetaju prije nego o konkretnom empirijskom
fenomenu, a u svakom sluaju rije je o politikom identitetu. Politikom ovdje znai da
se radi o identitetu koji je sposoban poduprijeti i opravdati nadnacionalne, regionalne ili
svjetske institucije.
6. Demokratski identitet u krizi i politics of identity ,
Liberalna demokratija u svojoj politikoj formi ne zahtjeva, ne pripisuje drugi identitet
osim onoga graanina prema ustavu, neovisno o spolu, vjeroispovjesti I sl. Budici da se
takav univerzalistiki identitet naela mora dovesti u vezu s razliitim pa ak I
promjenjivim identitetima koji iz njega proizilaze rezultet je dugotrajnog procesa
rasprava I pregovaranja, koji se poduzima s ciljem da se postigne barem malo priznanje
vlastite verzije graanstva I da se tumaenje ustava neprestano prilagoava promjenama
situacija I aktera.presude ustavnog suda I same ustavne promjene su vidljivi aspect
trajnog procesa reinterpretacije, adaptacije I pregovaranja o identitetu graan I samog
politikog tijela. Za uspijeno odvijanje tog procesa prepreke su 5 momenta:
Zamren process stvaranja politikog identiteta u demokratiji posredovan je sa 2
faktora: nacionalnom I klasnom pripadnou. Oba su snana drutvenopsiholoka
identiteta. Raspadanjem I slabljenjem tih vrstih identiteta, ne uklapljanje u sliku koju
graani zapadne demokratije imaju o sebi oduzelo je politikom identitetu 2
tradicionalistika oslonca.
Sa sve vie neodrivih obeanja slabi samopotovanje demokratskog graanina, I
gubi motivaciju za identifikacijom.
U socijalnim dravama sa klijentelistikom intervencijom u raspodjeli rezultata
socijalne pomoi, snaan identitet graana moe biti zamijenjen slabim I
heteronomnim identitetom klijenata koji ovise o pomoi lokalnih politikih monika.
4

 Iako je utjecaj mas medija sve jai, nijedan od modela identifikacje koji ona iri nije
prikladan za stvaranje kritinih I odgovornih graan I graanki.
U posljednjem moemntu krize demokratskog identiteta uvia se novi aspect I njihovo
stapanje. Ovo se odnosi na suprotnost identiteta podgrupe (zajednice) I opeg
politikog identiteta (identitet graanina). Rije je o tipino fenomenu multietnikih
drutava, u kojima se melting pots proces stapanje ne dvija tako dobro. Taj problem
se u politikom planu ogleda kao problem manjina.
Svijest o vlastitoj egzistenciji kao obespravljene ili nepriznate grupe, razvoj odgovarajue
doctrine I organizacije, pritisak politikim sredstvima da se grupi priznaju prava naziva se
politics of identity. Problem politics of identity je dvostruk, jer je dvostruka I nejasnoa
koja se u njemu skriva. Kao prvo treba razrijeiti jedan vor od zahtjeva protiv svog
neprepoznavanja, za vlastitim komunitaristikim identitetom I zahtjeva koji se postavljaju
u ime naela koja su nadahnula samo politiko tijelo kojemu svi pripadaju. S druge strane
postoji zahtjeva za posve autocentrinim identitetom, koji se koristi samo kao instrument
za traenje povlastica koje proizilaze iz tih naela, ali koji je u osnovi indiferentan na ta
naela. Tu dolazi do polarizacije prava I dunosti graana, prema dravi se imaju samo
prava koja samo ekaju da budu zatraena, dok se dunosti priznaju samo prema vlastitoj
ajednici. U tom resplatanju dvaju identiteta izala je duga povijesna faza protiv lane ili
pretjerane univerzalnosti dravnog politikog identiteta.
7. Parabola nacionalnog identiteta,
Prije izgradnje nacionalne dravepostojale su emocionalne veze koje su spajae spajale
ne sve lanove etnike zajednice nego samo one njihovih kulturnih elita. Ali sav taj
emocionalni I motivacijski material dobio je politiki oblik I vanost u kontekstu
obiljeenom sistemom ravnotee moi u Europi 18. I 19. stoljea. Taj sistem tada je
predstavljao realan odgovor na Hobbesovu anarhiju koja je vladala tokom dva prethodna
stoljea meu novim levijatanima. To su razlozi zbog kojih su se drave I identiteti
gradili kao suprotni jedni drugome. Identitetu nastalom u tom kontekstu nacionalizam je
trebao samo dodati, mobilizaciju masa: uloga koju su u stvaranju nacionalne svijesti
odigrale drutvenopsiholoke potrebe izazvane kapitalistikom automizacijom pojedinca
je tak sekundarna. Iz tog proizilazi vana interakcija izmeu meunarodnog sistema I
razvojnog puta politikih identiteta.
8. anse nadnacionalnog identiteta,
5

On je iznad postojeih nacionalnih identiteta. U svojoj svjetskoj dimenziji on se

potencijalno odnosi na ukupni ljudski rod I budue generacije koje sun a neki nain
partneri (ne samo primaoci) naeg djelovanja. Ovdje se misli na kozmopolitiski identitet,
identitet graana svijeta koji se temelji na pravu I samovladi. O nadnacionalnom
identitetu mie se govorit I s obzitom na iri politiki entitet od nacije, proistekao iz
stapanja vie nacija, ali onog regionalnog ne planetarnog. Nadnacionalni identitet se
moe razmatrati na konzistentatn nain samo kao interakcija etri elementa:
meuovisnost (uzajamna zavisnost meu akterima unutar mree meusobnih odnosa I
veza. Meuzavisnost sama po sebi ne proizvodi nadnacionalni identitet, a jo manje
nadnacionalne institucije, ali moe aktivirati obrambene mehanizme nacionalistikog
tipa), normativni univerzalizam (ovdje se istie: prvi aspekt se sastoji u tome da se
ozbiljno shvate ljudska prava kao sama pretpostavka demokratije I aspekt moralnog
individualizma a to znai da je krajnji korisnik ljudskih prava pojedinac a ne klasa ili
nacija), globalna opasnost (tu spadaju globalne opasnosti I peoblemi koji se ne tiu samo
nas I buduih narataja ve su to problem koji se mogu rijeiti samo zajednikim
naporima. Ovaj element je vaan jer moe stopiti druge elemente u vrstu strukturu I
prisiliti aktere da zajedno djeluju) I institucionalizacija (svjetskog poretka)(svakom
politikom identitetu prijeti neutemeljenost ako mu ne odgovara neka insitucionalizacija
politikog tijela. Tako I nadnacionalni identitet upuuje na nadnacionalne institucije).
Kako bi nadnacionalni identitet dobio prepoznatljive crte potrbno je prvo odrediti ta u
njemu ne postoji u odnosu na nacionalni identitet: on nema jezinu zajednicu i
homogenost svakodnevnog ivota.
Ima li nadnacionalni identitet anse da ue u svijest graana? Za tu moguu preobrazbu
nas ponajprije upuuju dva strukturna uvijeta: 1. Zbog svog postkonvencionalnog
karaktera I za razliku od nacionalnog identiteta, onaj nadnacionalni ne zahtjeva mitove
koji e ga iriti I poticati, ne zahtjeva simbole jer su oni univerzalni, to su slike iz
Hitroshime I Nagasakija, ernobil I sl. I drugi uvijet (2.) postane li svjetski utjecajan n
nain na koji odgovara njegovom normativnom sadraju, nadnacionalni identitet nee
moi izbjei poticaje I kontrolu koju mu samo svjetsko javno mnijenje moe dati. On ne
moe ui u svijest svakog graanina.
9. Nekoliko napomena o evropskom identitetu.
Pod pojmom europski identitet razumije se identitet politikog tijela zvanog EU.
6

Europski identitet I njegov odnos sa kozmopolitskim uvjetovani su dvjema opasnostima,

koji se odnose na vrijeme I naine procesa institucionalizacije (a to su elementi svakog
nadnacionalnog identiteta). Prva se opasnost pojavila sa zakanjenjem ili nesposobnou
da oivotvori jedinstvenu vanjsku I vojnu politiku (to je primjer nemoi EU tokom rata u
Jugoslaviji,zbog koje je izgubila politiku odlunost I vjerodostojnost). A entitet nemoan
da pokae odlunost u takvoj situaciji teko da moe privui odanost svojih graana,
gajei njihov zajedniki identitet. Drugi problem ne odnosi se toliko na to da li postoji
nadnacionalna razina u Europi nego kako bi se ona mogla oblikovati.

To je tema

demokratskog deficita. Jasno je koliko mnogo identitet nadnacionalnog politikog tijela

koje se stvara slobodnim pristupanjem, ovisi o smislu participirane samovlade za koji
graani osjeaju da se u njemu moe ostvariti.
Ovdje je rije o negativnim elementima procesa integracije koji je mogu samo zato to
se dosad temeljio na naelima miroljubive promjene, demokratije I saradnje. Ako taj
temeljni elemt ostane djelatan, I ako se u Europi ne stvara samo kontinentalna sila,
stvarni europski identitet ostaje otvoren za povezivanje s onim zamislivim
kozmopolitskim. Takoer, pozitivan element je I vea vanost regija u ujedinjenoj Europi

Bhikhu Parekh, Nova politika identiteta:

1. Osobni identitet
dok odrastaju ljude oblikuju bezbrojni utjecaju (porodica, kola, prijatelji, mediji) i
formiraju ih na odreene naine. Tu ulaze i osobna iskustva, susreti s drugim ljudima,
primjedbe, dogaaji, knjige, filmovi itd. a sve to ostavlja duboke tragove na ljudima i
daje oblik njihovom identitetu. Odrastajui ljudi pokuavaju sami sebe razumjeti i dati
sebi smisao, razmiljaju o svojim uvjerenjima, vrijednostima, pristipu ivotu, svojstvima
karaktera. U tradicionalnim drutvima, pojedinca manje ili vie potpuno odreuje njegov
drutveni poloaj, a osobni identitet nije drutveno vrednovan niti mu se daje maha, dok
je u modernom drutvu ono individualno neto to se cijeni.
Identitet ukljuuje izbor u smislu to razmiljamo i odluujemo elimo li sami sebe
definirati i elimo li postati ovakva ili onakva osoba. Nismo odreeni svojom drutvenom
sredinom (ali neki identiteti ne ukljuuju izbor npr. homosekualnost). Ponekad osoba
otkrije da nije ono to je mislila da jeste, a to se desi kada se dugo potiskivani ili
zaboravljeni vidovi osobe neoekivano izbiju u prvi plan.
7

Osobni identitet igra nenadomjestivu ulogu u ljudskom ivotu, djeluje poput

intelektualnog i moralnog kompasa, vodi ovjekove odluke i djela i ini ih dosljednim.
Pomae u planiranju i strukturiranju vlastitog ivota, daje joj smjer, on je temelj
integriteta osobe. Osobni identitet je izbor snanh osjeanja koji vode djelovanje, kao to
su ponos, stid, nelagoda i krivica. Iako je naelno podloan reviziji, identitet mora biti
stabilan, s obzirom na ujedinjavajuu ulogu koju igra u ljudskom ivotu.
2. Drutveni identitet
Drutveni identitet je nain na koji pojedinci sebe smjetaju i usmjeravaju u svijetu. Ljudi
stupaju jedni s drugima u mnotvo raznolikih odnosa, preuzimaju razliite uloge,
pripadaju raznim organizacijama, skupinama. Time identificiraju sami sebe i drugi ih
esto tako identificiraju. Drutveni identitet jeste definiranje odreene vrste osobe kao
pojedinca kroz drutveno znaajne kategorije, te ih podvrgavamo odreenim normama i
oekivanjima. Dok su drutveni identiteti zajedniki veini drutava, za druge to ne
vrijedi. ak i u jednom te istom drutvu identiti su u stanju neprestane promjene.
Drutveni identiteti su mjeavina normativnosti i moi. Legitimizira ih prevladavajui
sustav vjerovanja i odravaju ih prevladavajui odnosi moi u drutvu. Drutvo esto
nastoji, ne samo da se njgovi pripadnici ponaaju u skladu sa svojim drutvenim
identitetima, nego i da ih internaliziraju, to znai da se identificiraju s internaliziranim
normama tih identiteta. Drutveni identiteti mogu izrast haotino ili napola nehotino, a
poslije izazvati neoekivano duboke posljedice. To znai da moramo uvijek biti vrlo
paljivi pri slubenom karakteriziranju ljudi, pri emu treba uvijek ostaviti prostora za
one koji se ele identitficirati s vie od jedne kategorije ili pak sebe ne vide ni u jednoj.
3. Dijalektika identiteta
Identitet pojedinaca ima tri meupovezane dimenzije: osobna, drutvena i
ljudska/univerzalna. Osobni identitet artikulira vjerovanja i vrijednosti koja ih definiraju,
kakva su vrsta osobe i kako nastoje ustrojiti svoj ivot. Drutveni identitet artikulira nain
kako definiraju i strukturiraju odnose s onima s kojima dijele taj identitet. Ljudski
identitet artikulira kako se ljudi osnose s drugim ljudia, te to zahtjevaju od sebe i od
drugih ljudi kao ljudi.
Identitet ima sloenu logiku. Kritiko samopromiljanje igra vitalnu ulogu u njegovu
stvaranju, no najbolje je kada nam postane druga narav, kada ga vie nismo svjesni niti se
zbog njega stalno brinemo. Ostajui spremni izmijeniti ga, openito ga uzimamo zdravo
za gotovo, te odluujemo, vladamo se i ivimo na odreeni nain jer to elimo ili ak
8

volimo-kao izraaj onoga to jesmo. U vom je smislu identitet usporediv sa sreom, koja
nam izmie ak svjesno tragamo za njom i stalno je pratimo. Nai ivoti su odreeni
nainom na koji konstruiramo i usklaujemo osobnu, drutvenu i ljudsku dimenziju
svojeg identitta, a to ipak ovisi jednako o pojedincima kao i o drutvu i svijetu u kojemu
ivimo.
4. Suoavanje s opasnostima kolektivnog identiteta
Politika identiteta je dvosijekli ma, ona stvara solidarnost meu marginaliziranim
skupinama, osnauje ih, te izaziva dominantnu kulturu i otvra mogunost njene
pluralizacije. Ali ona ima tendenciju da postane uska, ekskluzivna i autoritarna. Tako se
jedan oblik dominacije zamijenjuje s drugim koji nije nita bolji, a ponekad je i gori.
Borbe su kljune ua drutvene promjene, te esto zahtijevaju organizirane skupine s
jasnim ciljevima, kolektivni identiteti ine nuni dio politikog ivota.
Kolektivni identitet se esencijalizira iz vie razloga, a njei razlozi su: usredotoenost
na jedan identitet do granice iskljuivanja drugih, objektivistiki pogleda na identitet i
politiki pritisak za organizacijskim jedinstvom. Politika borb za priznavanje identiteta i
promicanje interesa povezanih s njim stvara potrebu za zajednitvom gledita i ciljeva, te
potie njihovu esencijalizaciju. lanovi marginaliziranih skupina

u opasnosti su od

izigravanja jednih protiv drugih i iskoritavanja svojih nezadovoljnih manjina u svrhu

diskreditacije grupnih stajalita, identiteta i zahtjeva. Kada se lanovi skupine openito ne
slau o naravi i implikacijama svojeg identiteta (o tome ta znai biti crnac,
homoseksualac, ena), razlike u ovakvim vanim stvarima se jako osjeaju i ne mogu se
dugo potiskivat, a ovakav skupina nee dugo poivjeti. Ovakvo potiskivanje prevladava
nad emancipatornim ciljem pokreta i odrie pojedincima slobodu odreivanja
zajednikog identiteta po vlastitom izboru. Vano je da pojedinci koji govore u ime
drugih potuju njihove nesuglasice i ne tee neemu doli irokom i prirodnom
konsenzusu u sadanjosti. Skupina bi naravno trebala biti demokratski ustrojena,a
mogue je sklapati saveznitva i boriti se za zajednike ciljeve bez insistiranja na samo
jednom ispravnom nainu definiranja odreenog identiteta. lanovi identitetne skupine
mogu doi do irokog konsenzusa putem zajednikog iskustva i problema, ako oni ne
postoje, skupina nema nita zajedniko i nedostaje joj kolektivni identitet.
Druga opasnost politike kolektivnog identiteta lei u njenoj tendenciji stvaranja otrih
razlika izmeu zatvorenih identieta, a uzroci su: esencijalizacija identieta, nepriznavanje
9

prijelaznih identiteta (ovo je pogreno jer ljudi imaju i viestruke i prijelazne identiete,
primjer: crnci i bijelic se rasno razlikuju ali mogu pripadati istoj religiji) i drugaijih
pogleda na identitete (utemeljeno na vjerovanju kako identitet ukljuuje ne samo znanje o
tome ko smo, nego i protiv koga smo, i zahtjeva jasnu svijst o neprijatelju, jer ako toga
nema identitet je mutan i neusredotoen.). Trea opasnost je povezana sa njezinom
tendencijom prema proglaavanju prirodnim prihvatanju povijesno steenih pogleda na
identitet.
5. Priznavanje i preraspodjela
Marginalizirane skupine zahtjevaju jednako uvaavanje i tretiranje svojih ideniteta, to
implicira identini tretman na poljima na kojima njihovi ideniteti nisu relevantni i razliiti
tretman tamo gdje jesu. Zahtjev za priznavanjem ukljuuje nz stvari: antidiskriminatorne
mjere, izuzimanje iz odreenih pravila i obiaja, grupno osjetljive primjene javnih
politika, poticanje javnog priznvanja marginaliziranih ideniteta. Samo neki od ovih
zahtjeva upueni su drutvu, u svrhu promjene normi i predodbi, a najvei dio zahtjeva
upuuje se dravi zbog njezine sredinje uloge u drutvenom ivotu, dometa i snage
utjecaja na privatne organizacije i javna stajalita. Zahtjev z priznavanjem ptie jo iz
antke i srednjovjekovne Europe, ali sadanji pokret je nov jer okuplja iri spektar
skupina, a zahtjeve izraava pravnim jezikom. Politika priznavanja nailazi na veu kritiku
kontraverznih,

nacionalistikih,

radikalnih

dr. autora.

Znaajni

su

radikali

reidtribucionisti, koji ma je politika priznavanja otvorena sljedeim prigovorima. 1.

Drava se prvenstveno bavi pravdom, preraspodjelom prava. Priznavanje ne ukljuuje
preraspodjelu, nema nista zajedniko s pravdom i time se drava ne treba baviti. 2.
Bavljenje idenititetima skree pozornos sa preraspodjele. 3. Politika priznavanja
odgovara vladajuim klasama, koje udovoljavanjem kulturnim razlikama skreu
pozornost sa neravnopravnosti u bogatstvu i moi. 4. Ova politika ima kolektivistiki
duh, homogenizira pojedince i razbija drutvo u zatvorene skupine. 5. Ova politika sudi
dravu na temelju njezine spremnosti na priznavanje kulturnih i dr identiteta umjesto na
osiguravanje drutvene pravde.
6. Meuovisnost
Nije dovoljno samo uivati jednaka prava, mogunosti i imati pristup posebnim
resursima. Potrebno je takoer imati osnovne sposobnosti potrebne za potppuno
iskoritavanje danih prava i mogunosti. Pojedinci bi trebali imati ar, uvjerenost i
10

ambiciju kako bi razvili sposobnosti (koje imaju vrlo sloenu logiku, a mogu se razvijati
samo u odreenim uvjetima). Potreban im je osjeaj vlastite vrijednosti i samopotovanja
kako bi nadili pasivnost i sumnju u same sebe. Potrebno je takoer shvatiti da
razvijanjem odreenih sposobnosti i bavljenjem odreenim karijerama pojedinci ne bi
trebali prerezati spone sa svojim zajednicama niti izgubiti njihovu potporu. Pojedinci bi
takoer trebali osjetiti pouzdanje da odreeni dijelovi ivota nisu zatvoreni za ljude poput
njih i da nee biti neuklopljeni stranci unutar svoje profesionalne okoline. Preraspodjela
se ne moe postii ako se ne nadiu ovakve zapreke te razbiju njihovi psiholoki i
drutveni uzroci. Redistribucionisti vrlo malo govore kako bi se ovo trebalo postii, nego
pretpostavljaju da e potrebne sposobnosti same od sebe izroniti u okolnostima jednakih
mogunosti ili da je malo mogue uiniti na dubokim kulturnim promjenama koje su
potrebne marginaliziranim skupinama i irem drutvu.
Kako bi izgradile solidarnost i samopotovanje inferiorne skupine se esto okreu svojoj
prolosti. Ljudi svoj kolektivni identitet cijen jer je temelj njihovog osjeanja
samovrenovanja, povezuje ih sa sebi slinim, daje osjeaj zajednikog pripadanja. Zbog
globalizacije svijet postaje depersonalizovan, a kulturni, etniki i dr identiteti postaju
vaan isvor sabilnosti. Politika preraspodjele bi se zbog ovog trebala povezati sa
politikom priznavanja i iskoristiti energiju koju stvara kako bi ostvarila redistributivne
ciljeve. Preraspodjela zahtjeva naela pravde kako bi zakljuila ko ima pravo potraivati
koja prava.
7. Vanost nacionalnog identiteta
Vaznost nacionalnog identiteta u zivotu pojednica je slucajna povijesna cinjenica, doseg
valdara je bio plitak i ogranicen. On nije kontrolirao kulturne i obrazovne ustanove
drustva te nije pokusavao oblikovati svoje podanike na odredjeni nacin, svoj identitet su
izrazavali u vjeri. No meutim znacajno je i to da su krupne promjene zahvatile i
Z.Europu, gdje se moze reci da te drzave krecu u smjeru novog politickog udruzivanja
temeljenog na regionalnoj decentralizaciji i kontinentalnoj koordinaciji. No uprkos tome
nacionalni identitet je danas sve manje u odrzavan u dijelovima Europe. Budui da je
decentralizacija (prijenos sijela vlasti na subnacionalne jedinice) naglasila regionalni i
oslabila nacionalni identitet, EU je na paradoksalan nain postala nuna za ouvanje
nekog oblika zajednikog identiteta. Nacionalni identiet je danas u Europi manje dubok i
otar u svojim zahtjevima i ima manji znaaj u odnosu na druge identitete. Ovakav
11

europski trend ne oituje se u dr dijelovim svijeta, posebno zemljama u razvoju, gdje je

jedan od glavnih ciljeva stvaranja stabilne politike zajednice od zasebnih skupina i
poticanje one vrste nacionalnog identiteta koji je bio zastupljen u Europi u vrijeme
procvata necionalne drave.
8. Identitet politike zajednice
lanstvo u politikoj zajednici je u stalnoj promjeni zbog roenja, smrti i selidbe
ljudi.lanovi pol.zajednice su teritorijalno grupirani, zive u narastajima zajedno, u
interakciji su jedni s drugima suoceni su s istim problemima i dijele ista sjecanja koja se
pazljivo pohranjuju. Idenntitet pol.zajednice sastoji se od znacajki: teritorij koji grubo
gledano igra slicnu ulogu kao tijelo u osobnom identitetu, jezik kao i formativna
povijesna iskustva, ukljucujuci ona koja opisuju porijeklo zajednice i njen razvoj.
nacionalni identitet ili clanstvo u nekoj politickoj zajednici je vazan i cesto cijenjen dio
individualnog identiteta. Buduci da je politicka zajednica prostorno ogranicena, ona
stvara strukturan prostor,i na taj nacin stvara zajednice spone medju ljudima.buduci da
pripadnici zajednice smatraju da je clanstvo u zajednici nesto sto govori vazno o njima
samima,oni se takodje identificiraju u smislu clanstva u svojoj politickoj zajednici. Niti
jedna pol.zajednica nije tabula rasa, vec ona posjeduje odredjenu povijest, tradiciju,
vjerovanja i povijesna osjecanja koji ogranicavaju postojeci domen otvorenih alternativa
postojecoj zajednici. Kada je rijec o razlicitosstima, izjednacavanje nacionalnog identiteta
s razlicitostima vodi u paradoks i ponizava samo sebe. Svaka pol.zajednica treba razviti
neku koncepciju o sebi, o tome kakva je vrsta zajednica, te kakva zeli biti. Ona potice
svoje clanove na zivot u skladu s odredjenim predodzbama o sebi. No pored pomenutoga,
mora se istaci da nacionalni identitet ima i svoju mracnu stranu te lako moze postati izvor
sukoba. Buduci da je definicija identiteta nuzno selektivna, neki misaoni tokovi se
naglasavaju, a drugi izuzimaju te se u zajednici stvara lazni osjecaj jednistva. Svaka
politicka zajednica treba i stvara nekakav zajednicki pogled na svoj kolektivni identitet,
ako vec ne eksplicitno onda implicitno.
9. Kriza nacionalnog identiteta
Dobro organizovana politika zajedni se na uvelike nesvjestan nain bavi svojim
poslovima. Ona ima prilino jasnu predodbu o tome ta je i ta predstavlja, te u skladu s
tim i vodi kolektivne poslove. Kada se pojave nesuglasice, zajednica openito zna kako
raspravljati i rijeiti sukobe. Teka situacija nastaje kada zajednica prolazi kroz velike
12

gospodarske i demografske promjene, kada je suoena s unutarnjim ili vanjskim

prijetnjama, oporavlja se od traumatinog razdoblja ili je paraliziranja ustrom borbom
nepomirljivih skupina oko toga kako bi trebala biti ustrojena. U ovakvim sluajevima
zajednica se osjea dezorjentirano, zbunjeno i besciljno i pita se kakvo drutvo eli biti.
Razliita drutva vode rasprave primjenjujui razliite naine komuniciranja, pod
razliitim okolnostima i s razliitim pvijesnim pozadinama i uspjehom. Britanija je
pocela prolazak kroz bitne promjene od ranih 60tih. Britansko gospodarstvo je bilo u
padu, industrijska produktivnost je bila niska a plata bilanca nepovoljna. Ukratko gotovo
svi tradicionalni izvori ponosa na temelju kojih je zemlja konstruirala svoj kolektivni
identitet kao sto su:kolonijalno carstvo, srustvena kohezija, demokratske institucije.
Enoch Powell tvrdi da bi Britanija trebala hladno i kriticki da sagleda samu sebe, da
pronadje svoju pravu narav i kolektivne nagone i graditi svoju buducnost na tome.
Margeth Thatcher se u mnogome slagala s Powellovom analizom Britanije, ona je
prihvatila Powelov pogled na britanski identitet. Njen pogled na britanski identitet sluzio
je istodobno kao srediste i kompas te joj je davao jaka uvjerenja i osjecaj usmjerenosti.
Na nacionalnoj razini posvetila je sav svoj trud restrukturiranju britanskog drustva i
obnovi britanskog karaktera. Tony blair nije se mogao nadati slamanju hegemonije
konzervativaca a da nacije ne ponude dobro somislje pogled na njezin identitet. Blair je
naglasavao britanski individualizam ali ga je ublazio ponekim naglaskom na socijalnu
pravdu. Za razliku od nove desnice tvrdio je da je britanski politicki identitet pluralisticki
utemeljen na jednakopravnom partnerstvu Engleske kotske, Velsa izuzev nekih odreddbi
S.Irske. blair je takoe naglasavao tradiciju britanske gostoljubljivosti. No on je poput
Margaret htio amerikanizirati Britaniju na gospodarskom i drustvenom polju, no za
razliku od Margaret htio je da politicki i kulturni zivot ostanu europski. Na osnovu
njegovih zalaganja da se naslutiti da Britanija konacno pocinje stvarati uskladjenu sliku o
vlastitoj proslosri i buducnosti.
10. Multikulturalno drutvo i konvergencija identiteta
Kulturna raznolikost je neizbjena injenica savremenog ivota, ona odreuje znaenje ili
smisao ljudske djelatnosti, drutvenih odnosa i ljudskog ivotam te znaaja i vrijednosti
koji im se pridaju. Rei da j esvako savremeno drutvo kulturno raznoliko, znai da
njegovi lanovi ive unutar razliitih sistema znaenja i smisla, koji se meusebno
preklapaju. Kulturna raznolikost u modernom drutvu ima vie izvora. Mnoga drutva
13

ukljuujui vie raznih eetnikih, vjerskih, kulturnih i drugih zajednica s vie ili manje
razliitim sistemima vjerovanja i obiaja. Globalizacija otvara drutvo razliitim
misaonim tokovima, a njegovi lanovi ugrauju neke od njih u svoj nain ivota ili pak
panino i reaktivno oivljavaju tradicijske naine ivljenja. Pojaano isticanje religije
dodatno pojaava razliitost, poojaava je i useljavanje, jer useljenici donose sa sobom
svoje obiaje i nain ivota, razliitost pospjeuju multinacionalne firme koje
premijetaju svoje uposlenika iz jednog mjesta u drugo, potom EU koja ne ograniava
kretanje, azilanti itd.. Uroenici, teritorijalno koncentrirane manjine, vjerske zajednice i
useljenici su razliiti oblici ranolikosti i zahtijevaju razliit tretman. Posebice uroenici
ne osjeaju istu razinu brige prema useljenicima, kao prema vlastitim manjinama, a oni
ponajvie potcrtavaju dvojbe i napetosti multikulturalnog drutva. Postoje 4 pogreke u
raspravi o useljevanju. (1) ne treba gledati nostlgino na homogeno drutvo, i teiti ka
istom zaustavljanjem useljavanja, (2) useljenike razliitih kulturnih, vjerskih i dr.
identiteta ne treba rasno obiljeavati, homogenizirati.. (3) razlike nas ne bi trebale
zaslijepiti u pogledu njihovih zajednikih znaajki, koje nisu nita tee premostove nego
razlike koje se mogu pronai u samom drutvu. (4) postoji ralika izmeu starih usljenika i
dananjih, koji esto dolaze zbog svoje traene radne snage ili vjetine, ime je njihov
osdnos s domaim drutvom u mnogome odreen, pa za raliku od starih doseljenika
izostaje element zahvalnosti. U mnogome su pomogla i moderna komunikacijska
sredstva.
11. Asimilacija
(Standarno nacionalisticki i konzervativni pogled na drustveno jedinstvo) svakom
drustvu je potreban zajednicki sustav znacenja i vrednosti. Ako bi neki clanovi drustva
imali jako razlicita verovanja i vrednosti, nastalo bi duboko neslaganje i ne bi se mogao
zadrzati zajednicki zivot. Neki pobornici asimilacije potkrepljuju ovu tvrdnju ontoloskim
temeljom i smatraju kako se ljudi lagodno osecaju u drustvu sebi slicnih pa im je iz tog
razloga tesko, skoro nemoguce, poistovetiti se sa nekim koga smatraju strancem. Ovo je
po njima temeljna cinjenica ljudske naravi, neizbrisiv ljudski poriv, koje drustvo moze
ignorisati samo na vlastitu stetu.Sto se tice useljenika njihov izbor je ostar i jednostavan.
Da bi bili prihvaceni i postali ravnopravni, moraju se asimilirati u nacionalnu kulturu,
zameniti svoj nasledjeni ili uvezeni identitet za onaj koji proizilazi iz njihove nove zemlje
i proci kroz neku vrstu kulturnog ponovnog rodjenja a ako bi postupili suprotno onda ne
14

bi trebali prigovarati sto ostatak drustva odbija da se poistoveti sa njima.

Drustvo se ne moze odrzati na okupu ako njeni clanovi ne dele neka zajednicka verovanja
i vrednosti. Ljudi koji zive zajedno, tako i razvijaju zajednicke navike, interese, ukuse i
vrednosti i postaju slicni jedni drugima .. Pobornici asimilacije, medjutim, cewsto grese
trazeci veci stupanj i opseg jedinstva nego sto je to moguce ili nuzno.
Asimilacija nije tako jednostavan i cist proces kako ga zamisljaju njeni pobornici.
Osoba koja se asimilira nije nikada sigurna da li se asimilirala ili je prihvacena, obicno
biva prepustena na milost drugih i mora se dokazivati kako drugima tako i sebi.
Asimilant stalno vrsi pritisak na ostale pripadnike, i ako neko ne zeli da se asimilira on ih
osudjuje, odrice ih se, distancira se.
Vrsta asimilacije kakvu pobornici prizeljkuju je neprovediva, jer vecina ljudi izvodi svoja
temeljna uverenja iz vlastite vere. Brak je jos jedan faktor koji podupire kulturni identitet,
pa se useljenici vencavaju izmedju sebe, sto pobornici asimilacije ne podrzavaju.
12. Integracija
Pomocu integracije kao alternativnog modela, useljenike bi trebalo ohrabriti da postanu
sastavni deo drustva, da imaju ista prava, mogucnosti i duznosti kao ostali, da postuju
njegove institucije i vrednosti, i da pokazu temeljnu lojalnost.
Integracija, pred istodobnim izazovom segregacije i odbacivanja, dvosmeran je proces,
koji zahteva medjusobno prilagodjavanje kako useljenika tako i sireg drustva.
Drustvo se artikulira na vise razina: politickoj, gospodarskoj, socijalnoj, moralnoj i
kulturnoj. Useljenici ce se integrirati na nekim od ovih razina a na nekima nece, i to ce
integracionisti shvatiti kao znak odvojenosti, odbijanja integracije i razvijat ce sve vrste
politika kako bi obeshrabrili ovakvo ponasanje, mada neki integracionisti nemaju ovako
ekstremne stavove o integraciji.
Moramo se cuvati primene razlicitih standarda integracije na razlicite rasne i etnicke
skupine, ne samo zato sto je to nepravedno i rasisticki, vec zato sto to izaziva ogorcenost
menju inferioriziranim skupinama pa sprecava njihovu integraciju.
13. Moralni ugovor
Zajednicka pripadnost oznacava sirok osecaj medju gradjanima da pripadaju istoj
zajednici, dele zajednicke interese, povezani su zajednickim sustavom prava i duznosti,
da im dobrobit medjusobno ovisi pa zele ziveti zajedno u miru.
Poticanje zajednicke pripadnosti je nas opsti cilj, a sve ostalo proizilazi iz nje.
Zajednicka pripadnost je dvosmerni proces. Useljenici ne mogu pripadati drustvu ako im
ono nije spremno pruziti dobrodoslicu. S druge strane, ne moze ih prihvatiti ako mu oni
ne zele pripadati, sa svim sto to donosi sa sobom, zato zajednicka pripadnost zahteva
sirok konsenzus oko toga sta se ocekuje od svake strane.
15

Duznosti useljenika ne proizilaze samo iz njihovog vlastitog pristanka, kako je to tvrdio

John Locke, vec iz opsteg postovanja naspram onih medju kojima su se odlucili naseliti
kao i nasparm njihovog nacina zivota.
Useljenici bi trebali ceniti integritet i dobrobit drustva, postovati strukturu autoriteta i
zakona i ispunjavati svoje gradjanske duznosti, kao i uciti jezik i postovati tradiciju i
povest drustva i tako ce ih vremenom uciniti delom svog socijalnog a mozda cak i
osobnog identiteta, posebno ako uvide smisao u njima.
14. Konvergencija identiteta
Kada useljenici dou potrebno je i njihova iskustva uiniti razumljivim ostatku drutva i
ugraditi ih u prikladnu preprianu nacionalnu povijest. Kada se useljenici prihvate kao
dio nacionalnog identiteta zemlje, zemlja gleda svoju prolost i rekonstruira svoju
povijesnu priu iz mltikulturalne perspektive.
Kad politika zajednica pone priznavati svoj multietniki sastav ona shvata da njena
sadanja raznolikost nije tuinska ve stalna povijesna znaajka. to se tie useljenika oni
cijene to se zemlja u prolosti susretala sa mnotvom ljudi poput njih i to e oni jednog
dana postati vrijedni dio te zemlje. Drutvo prihvata da sada ima nove lanove, iri svoju
samodefiniciju, a graani vie ne gledaju na sebe kao na veinu nasparam useljenike
manjine. to se useljenika tie oni shvataju da vie nisu useljenici, da su sada dio drutva,
ravnopravni graani i njihov kulturni osjeaj identiteta nije vie naputen.
Zajednika pripadnost sa useljenicima u krajnjoj liniji znaci irenje dva identiteta koji su
kljuni u tom pogledu. Ona je osigurana kada se transcendiraju, kako jezik tako i svijest o
veini i manjini.
15. Pojava muslimanskog identiteta
Dolaskom muslimana u Europu radi zadovoljavanja potreba njene industrije, sredinom
20. stoljea, poelo je irenje islama u Europi. Do izraaju su poeli dolaziti tek 70ih
godina, a u politikom smislu tek krajem 80ih. Muslimanski useljenici su poeli osnivat
dobrotvorna i kulturna udruenja, graditi damije, zatijevati halal meso i boriti se za
druga njima potrebna prava i zahtjeve u svrhu ouvanja njihovog religijsko-nacionalnog
identiteta. Budui da europske drave sebe tradicionalno vide kao nacionalne drave,
zasnovane na homogenoj kulturi, a osobito zbog toga to prijanji useljenici nisu traili
takve stvari, institucije su odbijale takve muslimanske pritiske. Tako je dolo do
napetosti, tubi, protesta i sl. Zbog toga muslimani su postali prepoznatljivi kao kulturna
naznonost i izvor tjeskobe u javnosti. Tada se vode rasprave kako ih kulturno integrirati.
16

Prva generaciji muslimanskih doseljenika izrodila je prve politike organizacije, druga

generacija poinje igrat kljunu ulogu, oni se snalaze u sistemu, nemaju komplekse nie
vrijednosti itd. tada se vie ne odreuju kao pakistanski i dr. muslimani ve samo kao
muslimani, razlog je to oni nemaju nikakve veze sa matinom zemljom svojih roditelja,a
radi lakeg politikod djelovanja u dravi morali su se bolje ujediniti, a vjera im je bila
zajednika stvar. injenica to su mnogi mladi muslimani bili posramljeni nekim
vidovima kultrue svojih roditelja ojaala je u njima elju za povratkom istinskim
naelima islama. Budui da ih je ira drutvena zajednica poela definirati kao
muslimane (s negativnom konotacijom) u duhu crno je lijepo, mladi muslimani su poeli
s ponosom isticati svoj islamski identitet.
U jaanju islamskog identiteta pomogla su sjeanja na jako Oromansko carstvo, iranska
revolucija probudila je solidarnost meu svim muslimanima, osjeaj moi zbog
posjedovanja nafte, i dr. sline stvari pridonijele su stvaranju jednog sve vie globalnog
islamskog identiteta. Europski su se muslimani poeli osjeati dijelom tog identiteta te ga
vie istivati, smatrajui se dijelom svjetske islamske zajednice. injenice da su njihove
religijske ustanove i aktivnosti velikoduno finansirale bogate arapske zemlje, pojaavala
je ovu tendenciju.
Bosna je jedan u nizu primjera prekretnice u razvoju muslimanske samosvijesti. Taj
sluaj ima svije osobenosti. Kako je u europskom dvoritu, Europ se trebala za nju
posebno zainteresovati: tamonji muslimani se rasno ne razlikuju od ostalih Europljana.
No unato zemljopisnoj blizini, rasnoj slilnosti i uzimanju u obzir razborito shvatanje
vlastitog interesa, europske vlade ne samo to nisu uinile nista kako bi zatitile BH
muslimane, nego su ak sprijeile da drugdje nabave oruje. Za mnoge je muslimane to
bio znak koliko Europa ne mari za njih. Neki su ak razvili stranu nonu moru da bi
Europljani, ne budu li muslimani na oprezu, mogli na njima izvesti progon, novi
holokaust. 2005. godine u danskim novinama objavljeno je 12 protuislamskih karikatura
s komentarima, u kojima nije bio poteen ak ni islamski poslanik Muhamed. Mislimane
je to dovelo do zakljuka kako se ne samo njih kao zajednicu, nego i samu njihovu vjeru,
smatra zaostalim i neprikladnim da budu dio civilizirane Europe.
16. Pronalaenje mjesta za religiju
Tjeskoba Europljana u vezi s muslimanima dobrim je dijelom u vezi s religijom, jer
europske liberlale religija uznemiruje zato to odbacuje temelje liberalizma, kao to su:
17

humanizam, individualizam, kritika racionalnost, predanost znanstvenom istraivanju,

slobodi misli i vjeri u napredak, te je oskudan oblik misli. Drugi liberalni blae gledaju
na vjeru, pozdravljaju je kao nuan korektiv ljudskoj tatini i izvor moralnosti, uz uvijet
da je prikladno racionalizirana i da ne tei gospodarenju politikim ivotom. Drava
mora biti sekularna, kloniti se religije i obraati se svjetovnim jezikom. Sa svim
dravljanima mora se postupati jednako, potujui njihovi slobodu savjesti, to je
nemogue kod povezanosti s nekom posebnom vjeroispovijesti.
Prema liberalnom miljenju, muslimani dovode u pitanje ovaj povijesni kompromis i
prijete ponovnom otvaranju davno rijeenih prijepora, odbacujui sekularizam i uvodei
religiju u politiki ivot. Postavljaju zahtjeve u ime religije (halal meso, pauza za
molitvu, izuzimanje iz odreenih zakona), ele da drva zatiti njihova vjerska uvjerenje
ograniavajui slobode izraavanja i nametenjem drugima nepravednih tereta. O
politikim pitanjima zakljuuju na vjerski nain treei doputenje u svetoj knjizi.
Liberalni se pitaju kako se sekularni politiki sustav moe nositi s ovakvim nenadanim
upadom religije u njega, religije koja odbija ikakav oblik razlikovanja privatnog i javnog.
Tu je i strah da bi mulimani mogli ohrabriti i druge vjerske zajednice te s vremenom
dovesti do raspada liberalnog politikog poretka.
Prem da su iberalni s pravom zabinuti, njihova tjeskoba je u europskom kontekstu
pretjerana i doalzi ponajvie od nerazumjevanja kako su europska drutva konstruisana i
kako vode voje poslove. Nijedno europsko drutvo nije politiki sekularno u smilu u
kojem liberali rabe taj termin. Kranska batina je oblikovala i oblikuje europski rjenik,
obiaje, ideale i ustanove, a injenica je da su Boi i Nova godina javni religijski
praznici izraeni kao kulturna obiljeja. Teoloko razmiljanje o politikim pitanjima
nije svokjstveno samo muslimanima, protivnici pobaaja, pacifisti, borci za pravdu u
svijeti, protivnici rada u nedjelju svi oni dolaze iz kranske ili idovske vjerske tradicije.
Suprotno onome to liberali zamilaju, na javni ivot ne oiva na homogenom pogledu
na javni razum, jer on nije neka neutralna vrsta razuma, nego je ukorijenjen u posebne
tradicje ili filozofske okvire. Na je javni ivot po sebi viestruk i sadri nekoliko
razliitih obika rasuivanja: svjetovno, vjersko, mjeavinu ta dva. Liberali se pitaju kako
je graanima mogue meusobno komunicirati kada govore razliitim moralnim i
politikim jezicima. U stvarnosti to im uspijeva veoma dobro. Razlog tog uspjeha jeste
zajednika europska batina, a sami Europljani su nesvjesnih tih razlika i u govoru koriste
18

nekoliko morlnih jezika.

Rekli smo da su Europske zemlje sekularne, ali ipak daju religiji njezino pravo mjesto u
politikom ivotu, u to ulaze i politike stranke zasnovane na religiji i politika retorika
ukorijenjena u religiji. Postoje institucionalizirani mehanizmi za redovite kontakte
dravnih vlasti s glavnim vjerskim zajednicama. Mnoge drave finansiraju vjerske
zajednice kako bi se mogle baviti svjetovnim djelatnostima. Unutar ovog okvira
muslimani ne ine neki poseban problem, sve to veina njih trai i to bi europske
drave trebale uiniti, jeste nai nain, kako pronai mjesto za islam, a da se postojea
struktura ne mijenja korijenito, i takvih promjena ima i muslimani su ipak prihvaeni kao
ravnopravna vjerska zajednica.
17. Odbrana liberalnog drutva
Mnogi Europljani tvrde kako se muslimani duboko ne slau s osnovnim etnosom i
temeljnim zasadama liberalnog drutva te mu stoga ne mogu ili ne ele dati moralnu
odanost. Muslimani, po njima, odbacuju liberalno drutvo kao matrijalistiko, bezduno,
individualistiko, opsjednuto seksom, usredotoeno na prava umjesto na dunosri,
openito, lieno duhovnog temelja prema tome nespojivo s pravim ljudskim ivotom.
Budui da se muslimani izravno ili neizravno proglaavaju neprijateljima liberalnog
drutva i ele ga oboriti civiliziranjem Europe, njih se smatra smrtnom prijetnjom.
Europske bojazni nisu posve bez temelja, no one grijee kada homogeniziraju muslimane
te ih promatraju kao neifentificiranu masu. Neki od njih se protive liberalnom drutvu,
drugi ga pak potpuno kritikuju. Ali liberalna kritika drutva ne dolazi samo od strane
muslimana, vei od konzervativaca, kranskih i idovskih elnika, socijalista, pa ak i
liberala. Ako takve kritike smatramo subverzivnima i neprihvatljivima, sve te skupine, a
ne samo muslimane, treba proglasiti neprijateljima liberalnog drutva. U sutini, liberalno
drutvo cijeni kritiku i raznolikost pogleda te se nja njih oslanja kako bi se obnovilo.
Stoga bi trebalo pozdraviti i muslimanske kritike, angaovati de u dijalogu s njima i
prihvatiti ono to u njima nae vrijednim. Jedino politiki relevantno pitanje je dvostruko,
(1) jesu li muslimani spremni prilagoditi se liberalnom drutvu te ivjeti kao dobri
graani? (primjetili smo da su se ak i prvi narataju muslimana lako prilagodili
liberalnom drutvu i prihvatili njegove obaveze, i ivjeli na isti nain kao i veina svojih
sugraana. Svaka nova generacija vie je prihvatala vrijesnosti liberalnog drutva, neki
mladi muslimani ele organizovati svoj drutveni ivot razliito od ostatka drutva:
19

struktura porodice, islamsko bankarstvo, nain obavljanja poslova, ukolko takva praksa
nije u suprotnosti s bitnim moralnim vrijednostima to ostaje pitanje pojedinanog izbora i
ne bi trebalo biti razlog za zabrinutost)

i (2) kako se liberalno drutvo moe

legitimizirati u njihovim oima i pridobiti njihovu moralnu odanost? (liberali od

muslimana trae da tim vrijednostima poklone nepodijeljnu moralnu odanost. Ne ele
jednostavno rei tako mi to ovdje radimo jer bi to izldedalo kao moralna prisila.
Liberali ih ele uvjeriti kako su njihove vrijednosti ispravne, smatrajui kako to trai
davanje jakih razloga, koji prelaze granice kulture, takvi se razlozi mogu pronai kod
nekih liberalnih vrijednosti, ali ne i kod individualizma, osobne autonomije, izbora
suprunika i minimalna ogranienja slobode izraavanja. Iako su ovi razlozi za liberale
uvjerljivi, oni ne uvjeravaju mnoge muslimane pa ni druge useljenike skupine sa slinim
potekoama. Mnogi muslimani se ne daju uvjeriti, jer su jednako sigurni u vlastite
vrijednosti i jednako odluni ivjeti prema njima, isto kao i liberali po svojima.).
Liberalni ne bi trebali pokuavati dokazati muslimanima kako je njihov nain ivota
najbolji, nego da je to jedan od dobrih naina ivota-a ne da je to jedini pravi nain ivota
na koji se moe biti ovjek, nego da liberali na taj nain shvataju svoju ljudskost, to bi
muslimani trebali prihvatiti. Muslimani mogu tvrditi kaoa ponute dobre razloge za svoja
kulturna uvjeranja i praksu, to treba potovati i stvoriti za to mjesta. S druge strane,
liberali mogu tvrditi kako muslimani trebaju potovati prevladavaua kulturna uvjerenja
kada su im za njih prueni dobri razlozi.
18. Islam i multikulturno drutvo
Poput svojih istovjernika na drugim kontinentima, europski muslimani imaju odrenih
potekoa s mirenjem s multikulturalizmom, to oteava bojazni Europljana. Ne postoji
religija iji sljedbenici je ne dre za najbolju od svih, no taj osjeaj nadmoi posebno je
izraen kos muslimana. Islam je pluralistian po tome to je u vezi sa judaizmom i
kranstvom, dok te vjere nisu u vezi snjim, islamski pluralizam je izraen u
apsolutistikom okviru. Vjerovanje u apsolutnu nadmo islama izraava se u stalnom
prizivanju slavne prolosti, to ine podjednako umejreni i radikalni muslimani.
Muslimani imaju dunost obraati pripadnike drugih vjeroispovjesti na islam, dok je
njima prelazak na drugu vjeru zabranjen, muslimani se mogu eniti ne-muslimankama, a
muslimankama je zabranjeno. U Otomanskom Carstvu pripadnici drugih religija su bili
graani drugog reda i bilo im je zabranjeno obraati muslimane na svoju vjeru. S ovim u
20

vezi odnos muslimana prema multikulturalnom drutvu je jednostran. Oni ga shvataju u

usporedbi sa modelom mileta iz Otomanskog Carstva, u kojem su razliite vjerske
zajednice ivjele prema svojim obiajima, te je svaka od njih ivjela manje-vie sama za
sebe. Oni pozdravljaju ovakvo drutvo jer njime dobijaju slobodu ivota po vlastitoj vjei i
mogunost njenog propagiranja, a nekima je nelagodno jer se prije svega njihova djeca
izlau drugim religijama i prije svega sekularnim vienjima. Nema sumnje da se europski
muslimani mijenjaju, ali dug je put prije nego to budu mogli sa arom sudjelovati u
kreativnim napetostima i prijeporima multikulturalnog drutva dajui mu doprinos
dostojanstven njihove slavne povijesti i velike civilizacije.
19. Sukob civilizacija
Samuel Hunington je 90-ih godina XX stoljea zagovarao stajalite kako nakon kraja
Hladnog rata poinje novo doba, kojim e dominirati sukob kultura, koji e na lokalnoj
razini poprimiti oblik etnikih i plemensih sukoba, a na globalnoj sukob civilizacija.
Huntingtonove teze su artikulirane u 5 glavnih taki: (1) potraga za kulturnim
identitetom je sredinje ljudska teanja. To su pitanja: ko smo, kome pripadamo, gdje
nam je dom. Znati ko smo ne znai znati ko nismo, nego esto i protiv koga smo, ljudi se
poistovjeuju s onima s kojima dijele kulturni identitet te osjeaju druge, drugaije kao
prijetnju. Huntington je uvjeren da je barunasta zavjesa kulture, zamijenila eljeznu
zavjesu ideologije, pa su upravo kulture arita sukoba u naem vremenu. (2) nijedno
drutvo se ne moe temeljiti samo na politikom vjerovanju ili politikim institucijama.
Potrebna mu je zajednika kulturna osnova kaja mu prua legitimnost i ivotnu snagu.
Drutvo koje nema homogenu kulturu podjeljeno je samo u sebi te nikada nee moi biti
stabilno. Njemu nedostaje identiet, sredite, vodee naelo, a multikulturalno drutvo je
nespojiv pojam i razlog zbog kojeg se raspao Sovjetski Savez, Jugoslavija, BiH i druga.
(3) makar na svijetu postoje nebrojene kulture i kulturne grupe, Huntington tvrdi kako ih
se moe kvalificirati u 6-7 civilizacija na osnovi njihovih zajednikih vrijednosti i
pogleda na svijet. A to su: zapadna, islamska, kineska, japanska, hinduska,
latinskoamerika i moda afrika. Civilizacija je najiri kulturni identiet, najvia kulturna
skupina ljudi (ira od plemena, etnike skupine i nacije, ali manja od ljudske vrste).
Prema njemu civilizacija ima objektivnu dimenziju (jezik, historija, religija, obiaji) i
subjektivnu dimenziju (sastoji se od subjektivne samo identifikacije ljudi tj. gdje ljudi
dre da pripadaju i gdje se osjeaju kao kod kue). Ove dvije dimenzije nisu u
21

suprotnosti, on ne smatra da bi se ljudi mogli osjeati ori+uenim od svoje civilizacije i

osjeati bliskost s nekom drugom. (4) Zapadna civilizacija temeljno je oblikovana grkorimskim i judo-krianskim naslijeem, te ima zaseban identitet koji se odraava u
zajednikim vrijednostima (individualizam, prava pojedinca, sloboda, jednakost,
snoljivost i kritiki duh). Nebrojene vrijednosti ve dugo su njezin dio i pripadaju samo
njoj. Sva zapadna drutva imaju dunost uvati vlastitu civilizaciju, no SAD imaju
posebnu odgovorsnost zbog privredne i vojne moi. On kae da amariki doseljenici sve
vie trae priznavanje svojih kulturnih identiteta to u konanici vodi zahtjevu ka
multikulturalnoj zemlji, a multikulturalna Amerika je nemogua jer ne-zapadna Amerkia
ne bi bila Amerika, a ameriki preporod sastoji se u obnovi utjcaja religije. (religija je po
njemu glavno obiljeje jedne civilizacije) (5) nijedna civilizacija ne moe polagati pravo
na univerzalnu valjanost.

Ona kae, da zapadno vjerovanje da je zapadna kultura

univerzalna pati od tri problema: to je pogreno, nemoralno i opasno. Mjeanje u poslove

drue civilizacije je najbopasniji izvor nestabilnosti i u konanici vodi svjetskom ratu.
Zapad bi trebao prihvatiti raznolikosti civilizacija i samanjiti meucivilizacijske sukobe i
uspostaviti miroljubive odnose. Zapad treba uiniti sve da osigura svoj opstanak i zatiti
svoje iterese. Islam je taj koji uzrokuje najvie sukoba, jer on vidi zapadnu civilizaciju
maeterijalistikom, pokvarenom i nemoralnom, one je veoma mrzi i strahuje od nje.
Opsjednuti vlastitom kulturom i slabou vlastite moi, muslimani su najljui neprijatelji
Zapada, i Zapad ih mora suzbiti po svaku cijenu, i to: jaanjem meunarodnih institucija
koje odraavaju zapadne interese, suraivati sa ostalim civilizacijama i iz NATOa
iskljuiti one koji sa Zapadom nemaju kulturnog afiniteta.
20. Globalizacija i kultura
Dijalog izmeu kultur je prijeko potreban kako bi se promicalo bolje razumijevanjei
uvrstio sve jai osjeaj o zajednikoj pripadnosti ljudskom rodu. Globalizacija to
ulavnom olakava tako to dovodi u dodir razliite kulturne zajednice, koje se onda u
mnogo emu preklapaju i konvergiraju. No u nekim sluajevima ona ugroava kulturni
identitet drutva, to izaziva paniku, a to opet vodi borbi protiv dijaloga. Na jenoj razini
globalizacija nije nova pjava, ve hiljadama godina razliita ljudska drutva osvajaju
jedna druga i trguju. Ljudi su se selili s jednog kontinenta na drugi, vjerski misionari
22

nosili svoju poruku po svijetu, a rezultat toga j epozamana razmijena tehnologije, naina
proizvodnje, znanja, vjerovanja i drutvenih obiaja. Od posljednjih desetljea XX
stoljea uli smo u novu fazu ljudske povijesti. Kao rezultat dekolonizacije, zemlje koje
su nedavno stekle neovisnost istrgavaju se iz imperijalne luake koulje te ulaze u nove
ekonomske i politike odnose. Reolucionarne pormjene u prevoznim sredstvima,
komunikacijam, masovnim medijima, internet i nagli porast meunarodne trgovine, je
neto to zbliava udaljene zemlje i stvara od njih djelove globalnog sistema
meuovisnosti. Zapadni kapitalisti trebaju nova trita, radnu snagu, sirovine, a zemlje u
razvoju trebaju zapadne tehnologije. Meunarodno organizacije institucionaliziraju,
kapitaliziraju i ojaavaju globalnu meuovisnost, traei od zemalja otvaranje trita
globalnim silama. Saradnja izmeu svjetskih finansijskih trita, spektakularni rast
razmijene stranih valuta i transnacionalizacija proizvodnje daje poticaje globalnoj
integraciji. Globalizacija, iako najoitija u ekonomiji, zahvata i druga podruja ivota,
politiko, kulturno i moralno. Globalizacija se porobila i u moralni ivot, lakoa
putovanja je uinila da se vie cijeni injenica da se, uprkos svim razlikama, sva drutva
sastoje od ljudi koji su u osnovi nalik jedni drugima, koji se suoavaju s istim
problemima i imaju puno toga zajednikog. Globalni domet medija donosi na ive slike
dogaaja u drugim dijelovima svijeta, ukljuuje nas u ivot udaljenih ljudi.
U svim segmentima ivota globalizacija ima poeljne i nepoeljne posljedice i za
razvijene zemlje i za zemlje u razvoju. U ekonomskoj sferi ona poveava konkurentnost i
iri trita, poveava prosperitet bogatim zemljama i kvalitet proizvoda u zemljama u
razvoju. ali eekonomska globalizacija ima i neeljene posljedice, ona vee nacionalne
privrede za muice meunarodnog trita i ostavlja ih ranjivim na vnjske manipulacije i
valutne pekulacije. Zemlje u razvoju svodi na dobavljae sirovina i prepravljuje njihova
trita jeftinom uvoznom robom, slabi domau ekonomiju, patentira njihove tradicionalne
proizvode, poveava nezaposlenost i poveava nejednakosti unutar drutva. Deava se i
odliv mozgova, i vodi do neto transfera iz siromanih u bogate zemlje, a sve ovo vodi ka
loem obrazovnom sistemu koji proizvodi jeftinu radnu snagu za Zapad. U politikom
silsu globalizacija poveava meunarodnu saranju i potie potovanje meunarodnog
prava. Stvara pritisak za prihvatanje demokratskih vrijednosti. Tamna stran je to to ona
smanjuje nadzor koji zemlje imaju nad vlastitim poslovima i slabi mo
23

i autoritet

demokratskih institucija. Zajednica se mrvi, slabi osjeaj zajednitva. Globalizacija utjee

na drave na vrlo sloene i kontradiktorne naine. Teritorijalne granice, meunarodne
razlike, nacionalna kultura i nacionalno organizirana ekonomija, na koju se savremene
drave tradicionalno oslanjaju radi odravanja svog jedinstva i legitimnosti, sve to je
slabljeno, sve poroznije, sve ranjivije i sa sve manje samopouzdanja. Dravu vue ne
podupire vie jedinstvena nacija, niti se tome moe nadati, pa se mora oslanjati na
kvalitet njihove demokratske kulture. Globalizacija stvara ekonomske nejednakosti i
neravnomjeran regionalni razvoj, i zahjteva od rava da budu istodobno represivne i
liberalne: stroge u voenju unutarnjih poslova, slabe u otporu vanjskim silama, sposobne
predstavljati narod i govoriti u njegovo ime, a ipak odvojene od mnogih aspekata njihova
ivota.
21. Uticaj globalizacije na kulturu
Kao i u ostalim ivotnim podrujima, globalizacija ima vane posljedice i za kulturu, i
postoji 5 posljedica. (1) Ona vodi neemu to se naziva sektorskom konvergencijom.
Dok tehnike, institucije, ideje i obiaju prelaze dravne granice, one obino stvaraju
uglavnom sline obrasce ljudskog ponaanja i odnosa u ivotnim podrujima o kojima je
rije. Globalizacija ubrzava urbanizaciju i potie rast velikih gradova, uz koje ide
anonimnost, veliki br. stanovnika, guve i krimnal. Uzronici sektorske konvergencije su:
zajednika tehnologija; obrazovne, politike i druge ustanove tee slinim ciljevima, ljudi
koji vode te ustanove prolaze slinu obuku; graani su bar u grubim crtama upoznati sa
tim ta je dobra praksa u drugim zemljama (filmovi, TV), pa zato to trae i u svojima i
posljednje elja za afirmacijom na meunarodnom planu. Sve ovo stvara pritisak za sve
sliniju praksu u istoj djelatnosti u svijetu. Konvergencije u raznim ivotnim podrujima
su neizbjene, one olakavaju putovanja, komunikaciju, drutvene dodire, razmjenu idaj
itd. sektorske konvergencije stvaraju depove poznatog i u inae nepoznatoj stranoj
zemlji, ti depovi ta podruja ine intelektualno i osjeajno lako pristipanim te daju
osnovu s koje se moe poeti shvatati ono to je nepoznato i nerazumljivo. A zahvajujui
globalizaciji, danas jedva da ima ijednog drutva koje bi nam bilo posve neshvatljivo ili
zatvoreno. (2) Globalizacije je potaknula rast zajednike elitne kulture. Takva kultura se
iri i na direktore, pojedine profesionalne skupine, univerzitetske profesore i druge. Ti
ljudi su esto obrazovani na slian nain i na uglednim zapadnim univerzitetima, dolaze
iz istog okruenja, odjevaju se slino, imaju iste ukuse i gaje iste ambicije za svoju djecu.
24

Ti ljudi su kozmopoliti u smislu da se ugodno osjeaju u dodiru sa strancima, dok

istodobno uvaju svoju posebnost te su strancima zanimljivi i korisni. (3) Globalizacija
proizvodi razmjerno usku zajedniku kulturu za obine ljude diljem svijeta. Ljudi u
cijelom svijetu govore o ljudskim pravima, izborima, slobodi govora, pravima manjina i
demokratiji. Na privrednom planu svima je poznato o emu je rije kada se govori o
minimalnim platama, pravu na rad, dravi blagostanja; na moralnom i drutvenom planu
govori se o nadzoru nad vlasitim ivotom, romantinoj ljubavi, samopotovanju,
identitetu, spolnoj usmjerenosti, a sve ovo su univerzalno poznate teme. Zdrav ivot je
zajednika tenja svih nas. Uska globalna kultura iri se i na potroako podruje ivota.
Trgovaki centi, restorani brze hrane i dobra koja proizvode Adidas, Rolec, Levi Strauss
gotovo su univerzalni te sa sobom nose svoju kulturu. To ne zani kako su te ideje
jednake vanosti u svim drutvima niti u svim njihovim drutvenim skupinama, nego da
su svima (na razliite naine i u razliitim stupnjevima) intelektualno dostupne i svi znaju
o emu je rije ako se spomene neka od ovih tema. (4) Granice u globalizacija su postale
prolazne, to je dovelo do multikulturalizacije nacionalne kulturne tradicije i pojavi novih
kulturnih oblika, koji se ne mogu posve uklopiti ni u jednu od tih granica. Iako je
kulturna interakcija ponajvie posredovanja Zapadom, to nije posve jednostran proces, jer
i druge kulture imaju utjecaja na druge. Primjer su: indijski filmovi, turske sapunice,
indijska kuhinja i joga, kineska kuhinja i borilake vjetine i istona medicina, afriki i
latino ameriki knjievnici. Islam je najbre irea religija na svijetu, a i budizam je
ostavi veliki utjecaj. Zahvaljujui veoj izloenosti ostalim kulturama i volji za
posuivanjem ideja od njih, postoji znaajno miljenje i spajanje stilova, slika, kulturnih
izriaja i osjeajnosti. Pa ak i religije koje se u inae iskljuive, posuuju jedna od duge
zamisli o duhovnosti, svetosti i smislu ivota i smrti, to vrijedi i za najsamopouzdanije
meu njima. Proces meusobnog proimanja kultura nije novost naeg vremena ali je
sada dobio novi zamah pod utjecajem globalizacije. Danas svaka kultura u sebi nosi
dijelove drugih kultura te time pokazuje manju ili veu mjeru mulitkulturalne
usmjerenosti. To ne znai da se bliimo nekoj jedinstvenoj svjetskoj tradiciji, nego da
nacionalne tradicije postaju porozne, pokazuju slinosti. Poznavanje drugih kulturu daje
osnovicu s koje ljud mogu otvoriti nerazumljive i nedovoljno poznate dijelove drugih
kultura te nam ih uiniti prihvatljivim, a time dobijamo samopouzdanje da se moemo
25

opustiti u prisustvu drugih i uivati u njihovoj razliitosti. (5) globalizacija vodi ka

pluralizaciji drutva. Ljudi su oduvjek znali kako drugi ive i mile razliito od njih, ali to
znanje je bilo maglovito, danas se s drugim ljudima susreu preko TVa, na odmorima i
tako upoznaju njihove obiaje. Kada se doljaci dosele meu njih, domai ljudi ulaze s
njima u interakcije i ue o njihovoj kuhinji, muzici, nonji i obiajima. Za razliku od
prijanjih drutava, u kojima je kulturna homogenost bila pravilo, ljudska viestukost i
raznolikost danas su sveproimajua i vrsta injenica svakodnevnog ivota. Zapadna
drutva su uvjerena u svoju kulturnu nadmo i nemaju visoko miljenje o moralnim
vrijednostima ne-zapadnih useljenika. Oni potuju kuhinju i umjetnosti novopridolica,
ali od njih se oekuje da priznaju nadmo zapadnih vrijednosti i ive po njima, ako ne
prihvate te vrijednosti promatra ih se kao ugozu nacionalnog identiteta. Stanje u nezapadnim drutvima je u isto vrijeme i slino i razliito. Veina nema problem nositi se s
razmjerono povrnim aspektima zapadne kulture, kao to su muzika, hrana, TV emisije i
odjea, ali osjeaju se ugroenim od zapadnih moralnih i politikih vrijednosti.
Nezapadna drutva kulturno su razliita na drugaije naine od Zapadnih, one se natjeu
za glave i srca graana te su u stalnoj napetosti. U drutvenom pogledu nezapadna
drutva sebe definiraju kao tradicionalna zajednitva, politiki individualistiki,a u
osobnom ivotu iskazuju naklonost za oboje. Postoji potpuna razdvojenost u vremenu
posveenom poslu od onog posveenog drutvenom ivotu. Poput Zapadnjaka, i njima je
kulturna raznolikost problematina, iako iz razliiih razloga i s jaim opravdanjem. Niko
od toga ne moe pobjei u eti globalizacije, nego svi moraju pronai naine kako e se
nositi s tim.
22. Iskljuiva paradigma
Od nastanka moderne drave u 17. stoljeu, estetiki ili ekskluzivistiki pogled dominira
politikom teorijom i praksom. Ovaj pogled uljuuje 3 meusobno povezana uvjerenja:
(1) Svijet je podjeljen na drave, od kojih je svaka pravno, politiki ili moralno zatvorena
jedinica. Dravljani neke drave su njena eksluzivna odgovorsnost, jednako kao to je i
ona njihova. (2) Svaka drava je suverna. Suverenost je inherentna u dravi, neto to
drava osjeduje zahvaljujui svojoj naravi te neto to ima prirodno pravo, na slian nain
kao to bi ljudi trebali uivati ista prirodna prava zbog injenice to su ljudi. Svaka
drava smatra kako je njena neouvisnos dovedena u pitanje ako iz nekog razloga ne moe
slijediti svoju volju. (3) Drava soju legitimnost crpi iz svojih graana te je njena jedina
26

uloga promicanje kolektivnih interesa svojih dravljana. Graani imaju moralnu obavezu
pokoravati se dravi te ta obaveza ima prednost nad svim ostalim. Eksluzivistiki ili
etatistiki pogled je iz temelja pogrean. To su primjetili mnogi autori koji su se
posvetili ideji ljudskog jedinstva te se brinuli kako bi novonastajue drave svojim
zatvaranjem u moralno zatvorene jedinice mogle potkopati te napore. ovjejanstvo jeste
podijeljeno u drave, ali ono ih takoer i nadilazi te im postavlja moralna ogranienja. Po
ekskliuizistikom stavu, jedina zadaa drave je promicanje interesa njenih dravljana.
Ovo je opet samo jedna polovica istine. Ljudi imaju zadau ne nauditi temeljnim
interesima drugih ljudi te unutar ogranienja svojih mogunosti pomoi drugima oko
temeljnih dobara bez kojih je nemogu vrijedan ivot. Drava je medij kojim ljudi
izvravaju svoje dunosti i izraavaju svoju moralnu narav. Velika ogranienja
ekskluzivistikog stava o dravi postaju posebicevidljiva u odnosu na humanitarne
intervencije. Ekskluzivistiko stajalite zahtjeva od drave meusobno potovanje
suverenosti i strogo suzdravanje od uplitanja, dok drava meusobno potovanje
suverenosti i strogo suzdravanje od uplitanje, dok humanitarna intervencija implicira
kako je u odreenim okolnostima mogue zaobii ove postavke. Ekskluzivistiki nain
razmiljanja implicira kako bi jedino nacionalni interes trebao voditi odnose neke drave
s drugim dravama, dok humanitarna intervencija zahtjeva od drave djelovanje u vie ili
manje nezainteresiranoj mjeri u odreenim situacijama. Moralno promiljanje iza ovog
stajalita je tragino jednostavno. Budui da humanitarna intervencija ne potpada pod
normalne dunosti drave onako kako su definirane ekskluzivistikim gleditem,
potrebno ju je legitimirati putem javne potpore koja bi se lako mogla okrenuti na drugu
stranu ako pone stizati previe lijesova prekrivenih zastavom. Od zemlje kojoj se
pomae oekuje se duboka zahvalnost to druga zemlja podnosi ljudske i finansijske
rtve mimo svojih dunosti re se oekuje shvatanje kako njezin spasilac ne moe biti
preizbirljiv kod odabira vojne taktike i ciljeva ili prema tretmanu zarobljenika i civila.
Unutar etatistike paradigme humanitarna intervencija nuno se prikazuje kao besplatan
in velikodunosti, nastao iz mjeavine prijira i aljenja spram zemlje u kojoj se
intervenie te potivan osjeajem ogorenosti zbog rtava koja se podnosia zbog moralne
ucjene. Ovi slini imbenici dokidaju mnoge uobiajene moralne ograde koje prijee
upotrebu sile.
27

23. Globalno usmjereno graanstvo

Suprotno od ekskluzivistiko pogleda na dravu nalazi se inkluzivistiki ili globalno
orjentirani pogled na dravu. Ovaj pogled priznaje drave kao vrijedne zajednice koje
trebaju biti neovisne, no vidi ih unutar drutva te ire zajednice. Ljudi trebaju slobodu
organizovanja i voenja svojih poslova bez vanjskog mijeanja. Njihova neovisnot je
odraz njihove kolektivne volje za vlastitim uspostavljanjem kako zasebne zajednice.
Neovisnos im omoguuje vot kakav ele i uspostavu vladavine s kojom se mogu
pistovjetiti i lako komunicirati. Drave djeluju na dvije razine; Prvo, drave opstoje meu
drugim sravama i tvore drutvo drava. Kao kolektivne jedinice koje predstavljaju volju
svojih graanja, drave se meusobno odnose kao ravnopravne. Drave imaju jednaka
prava i dunosti, jednaku zastupljenost u meunarodnim institucijama i ravnopravno
sudjeluju u osmiljavanju ugovora. 60-ih godina sve vie dravnih aktivnosti se poelo
stavljati pod okrilje meunarodnog prava. Drugo, kao ljudske zajednice, drave su
ukorijenjene u iru ljudsku zajednicu te ine njezin dio. Drava su moralne jedinice, no
nisu moralno zatvorene. ovjeanstvo je takoer moralna zajednica, a njegovi lanovi
imaju odreene pozitivne i negativne dunosti jedni prema drugima. To znai da su ljudi
graani odreenih zajednica, ali i globalne zajednice i imaju legitimni mralni interes u
tome kako drugi ive te mogu izravno ili putem drave izraziti svoju brigu. Dunost
graana je da se pobrinu da njihova drava, ne definira i slijedi njihove interese na nain
koji kodi interesima drugih te se takoer pobrinuti da drava prui pomo potrebnima
kako bi mogli voditi dostojanstvene ivote.
Ove dvije razine djelovanju imaju razliite, no upotpunjujue logike. Prva uzima drave
kao svoje temeljne jedinice, druga daje prednost ljudima i univerzalnoj zajenici koju oni
tvore. Prva uzima u obzir pojedince kao graane odreenih drava, a druga dravu vidi
kroz prizmu pojedinca. Prva razina je orjentisana primarno prema slabostima
meunarodnog poretka, a druga prema ljudskoj dobrobiti. Kao lanovi drutva dravam
ljudskim se odnosima upravlja pravilima i obiajima o kojima su se drave dogovorile; a
kao lanovi ljudske zajednice, ljudski, odnosima upravljaju formalno i neformalno
izreene pozitivne i negativne dunosti.
Dakle graani su istovremeno lanovi odreenih politikih zajednica ire ljudske
zajednice te imaju obaveze prema sugraanima, ali i strancima, etatistiki pristup negira
obaveze prema strancima, kozmopolitski ili etiki univerzalistiki pogled porie posebne
28

zahtjeve lanstva u politikim zajednicama, to je takoer pogreno. Teritorijale granice

neke politike zajednice su zasigurno sluajne na nain da su esto plod meudravnog
ili graanskog rata te su mogle biti drugaije, ali s vremenom granice postaju integrirane
u ivote graana te drave. lanovi politike zajednice meusobno su pvezani
nebrojenim sponama, imaju zajedniki interes u ouvanju stabilne zajednice, sistema
temeljnih prava i sloboda te opeg ozraja uljudnosti i meusobnog povjerenja. Od
lanova se trai plaanje poreza i noenje svog dijela tereta odravanja zajednikog
ivota. Oni na zajednicu gledaju kao na svoju, osjeaju se odgovornim za nju i osjeaju
ponos/ sram kada ona (ne)ispunjava njihova moralna oekivanje. Kao i prema svojim
sugraanima imamo i dunosti prema strancima, a te dunosti proizilaze iz principa
jednake ljudske vrijednosti. Suoavamo se sa zajednikim problemima s kojima se ne
moamo uhvatiti u kotac bez traenja voljne saradnje drugih te uzmanja njihovih
interesa u obzir. U globalizirano doba skupine i drutva sude jedni o drugima na slian
nain te oni koji se osjeaju zapostavljeno ili nepravedno tretirano postaju rasadnikom
dubokog nezadovoljstva te izazivaju katastrofu u dalekim zemljama. Prosvijetljeni vlastiti
interes svake zemlje daje dodatan razlog za brigu o drugima. Nae graanstvo posjeduje
kako nacionalnu tako i globalnu dimeziju. Globalno orjentirano graanstvo je ire i
dublje od tradicionalnog pogleda, koje je ogranieno na odreenu politiku zajednicu.
Kada odrastemo u nekoj odreenoj zajednici, razumijemo tu zajednicu bolje nego i jednu
drugu, povezani smo s njom i aktivno se zanimamo za njene poslove. Ako nastavimo
ivjeti u zajednici te uivamo prednosti njenog graanstva, stiemo odreene obaveze
spram nje, koje nemamo spram drugih.
Za razliku od globalnog graanina, koji je svugdje u egzilu, globalno orjentirani graanin
ima vlastiti dom iz kojeg de okree drugima koji takoer imaju jednako vrijedne domove.
Globalno orjentisan graanin prihvata stvarnost i vrijednost politikih zajednica te je vie
internacionalist nego kozmopolit. Globalno orentisano graanstvo ukljuuje obaveznu
kako prema svojoj zemlji, tako i prema ovjeanstuv openito, tako da se te 2 obaveze
meusobno uvjetuju i reguliraju. To ukljuuje da politika nae zemlje ne teti irem
ovjeanstvu te da unutar granica vlastiti mogunosti promie interese ireg
ovjeanstva. Globalno orjentisano graanstvo ukljuuje i aktivno zanimanje za ljude u
drugim dijlovima svijeta te btigu za njih. Kako mi cijenimo svoju zajednicu, drugi
29

takoer cijene svoju, kako mi prieljkujemo neke osnovne uvjete za dobar ivot, tako ih i
drugi ele. ovjek eli dobro ljudim u drugim dijelovima svijeta, raduje se njihovom
uspjehu te se osjea taknut njihovim problemima, kada ih njihova vlada maltretira,
provodi etnika ienja, ovjek se osjea odgovornim za njih te mobilizira meunarodnu
javnost. Ovakvo drutvo bi takoer trebalo teiti svijetu utemeljenom na principima
globalne etike. Trebali bi se truditi oblikovati globalne finansijske i druge institucije na
nain da usmjere globalne sile u emancipatorne svrhe, pomiu univerzalnu dobrobit ljudi
te jaaju ljudsku sposbnost upravljanja vlastitom sudbinom. Ove institucije pruaju
sistem globalnog upravljanja bez svjetske vlade, a njihov bi sastav, smjernice i nain rada
trebali odraavati ova moralna razmiljanja.ove institucije pruaju ivotno vaan globalni
forum, u kojem je mogue doi do odluka s globalnog gledita te podii kolektivnu
svijest na razinu koju trai sigurnost globalne meuovisnosti.
24. Humanitarna intervencija
Drava nije jedini medij putem koje meunarodna zajednica moe djelovati. Mogotoga
mogue je uiniti na razini civilnog drutva. Meunarodne i lokalne nevladine
organizacije mogu u mnogome doprinjeti razvoju povjerenja izmeu razliitih skupina
putem razvoja zajednikih projekata i promicanja boljeg razumijevanja, takoer je
mogue poticati na mirne naine rjeavanja sukoba te poinjanje rjeavanja sukoba prije
nego ode van kontorle. Vojno djelovanje moe postati nuno ako se zadovolje 4 uvjeta:
(1) Treba takoer jasno definirati meunarodno pravo i postaviti stogr uvjete pod kojima
ljudi izvana smiju intervenirati u uunutarnje poslove neke drave. U situacijama vanjsko
dravnog djelovanja trebalo bi pokrenuti Meunarodni sud ija bi presuda bila konana.
(2) Voja akcija se odvija teke ruke, ukljuuje velike trokove u ljudstvu i novcu, te
ostavlja nasljee mrnje. Zbog ovog bi je trebali temeljiti na vrlo paljivom kalkuliranju i
planiranju. Vanjska intervencija ne bi trebala proizvoditi kolonijalni mentalitet koji kvari
obje ukljuene strrane, a stranci imaju dunost pomoi, ali ne bi trebali potkopavati
osjeaj slobodne volje tih drava. (3) vojna intervencija bi trebala imati ograniene
ciljeve, ne smije diktirati sastav vlade, naruavanje normalne meuigre politikih snaga
ili izlika za okupaciju zemlje. Jedini cilj vojne intervencije bi trebao biti zaustavljanje
kruga nasilja, pomo zarobljenim civilima, osiguravanje mjere stabilnosti. (4) Vojnu
intervenciju bi trebala odobriti odganizacija koja je iroko priznata kao glas meunarodne
zajednice. Na jednoj razini dunost pomaganja je na svim dravama te bi svaka drava
30

koja je u stanju trebala pruiti pomo. Vojna intervencija bi trebala imati temljene
principe kako bi zemlja u nevolji imala vie povjerenja u intervenciju i mogla istoj
pomoi. Podvrgnuta nekim strogim uvijetima intervencija je prema tome opravdana ili
barem opravdana u sluaju propalih ili krajnje represivnih drava.

Filandra air, Bonjaci nakon socijalizma: O bonjakom identitetu u

postjugoslovenskom dobu:
1. Tri modela politizacije naziva ulica u postratnoj BiH
U najnovijem BH postsocijalistikom preimenovanju gradskih ulica i trgova
iskristalizirala su se najmanje 3 modela. Model apsolutne nacionalne dominacije (Banja
Luka), model nacionalne segregacije (Mostar) i pomiriteljski model s pokuajem
ideoloke dominacije (Sarajevo).
2. Odnos socijalnog i konfesionalnog identiteta polovinom 19. Stoljea u BiH
Konfesionalna i socijalna podjela u bosanskom drutvu u jednom su se povijesnom
trenutku podudarile na nain da su katolici/Hrvati i pravoslavci/Srbi veinski bili
kmetovi, eksploatirani, dok su muslimani/Bonjaci bili veleposjednici, eksploatatori.
Naravno, bilo je i nemuslimana veleposjednika, posebno Srba u austrougarskome
razdoblju, kao i muslimana kmetova, ali je ovaj obrazac klasno konfesionalne podjele
bosanskoga drutva u osmanskom razdoblju bio i ostao dominantan.

31