knjievni pojmovi i stilske figure-opet

TEMA = ono o emu tekst govori

MOTIVI = dijelovi teksta koji grade i razrauju temu (zaviajni, pejzani, obiteljski, biblijski
OSJEAJI U PJESMI
A) pozitivni (ljubav, srea, zadovoljstvo, ponos)
B) negativni (mrnja, tuga, nemir, zavist, bol)
UGOAJ (veseo, tuan, sjetan)
PJESNIKE SLIKE:
A) VIZUALNE (vid) zelena trava
B) AKUSTINE (sluh) cvrkut ptica
C) OLFAKTIVNE (njuh) miris cvijea
D) GUSTATIVNE (okus) sladak aj
E ) TAKTILNE (opip) suha glatka daska
STILSKE FIGURE- pjesnike rijei i izrazi
METAFORA preneseno znaenje
EPITETI ukrasni pridjevi
KONTRAST suprotnost u znaenju
USPOREDBA - elementi slinosti
PERSONIFIKACIJA oivljavanje neivog
GRADACIJA stupnjevanje
ONOMATOPEJA oponaanje zvukova
JEZIK I STIL
knjievni jezik
neknjievni jezik (dijalektalno pjesnitvo)
LEKSIK svakodnevne rijei, strane rijei, arhaizmi, lokalizmi
KOMPOZICIJA (OBLIK) PJESME:
A) stihina pjesma
B) strofina pjesma
STROFA dvostih, trostih, etverostih (broj stihova)
STIH osmerac, deseterac (broj slogova)
RIMA parna, unakrsna, obgrljena
VRSTE PJESME:
LIRSKA PJESMA ljubavna, domoljubna, socijalna, pejzana, vjerska
SONET- pjesma od 2 etverostiha + 2 trostiha
RELIGIOZNA (duhovna, vjerska)
LIRSKA PJESMA
KORELACIJA:
1. SADRAJNA (tema, motivi, vrsta pjesme)
2. JEZINA (arhaizmi, aorist, imperfekt)
3. KOMPOZICIJSKI (grafiki izgled pjesme)

STILSKE FIGURE
1. Alegorija
Preneseno znaenje rijei koje se ostvaruju u cijeloj slici, u cijeloj radnji, a ponekad u itavoj pjesmi ili prii; nastaje kada se metafora /skraena poredba/ protee kroz cijelu misao,
odnosno kroz sve dijelove izreke; najee se njeguje u basni i satiri; alegorijske pjesme i pripovijetke su pisali: Petrarca, Goethe, Hugo., Jedna alegorija u naoj narodnoj knjievnosti je,
Vila gnijezdo ptica lastavica,
vila ga je za devet godina
a jutros ga poe da razvija...,
odnosno poslije devet godina ekanja da se junak vrati iz ropstva, njegova ljuba se toga jutra udaje.
Alegorija (gr. drugo govoriti), slikovit nain govora, pisanja ili prikazivanja u knjievnosti i umjetnosti, koji ima drukiji smisao od onoga koji se neposredno daje; moe imati vid sloenog
i dubokog simbola, personifikacije, proirene metafore, satire itd; u knjievnosti npr. basne i drugi oblici (Domanovi Stradija), u slikarstvu (Delacroix Revolucija).
Alegorisati, izraavati se zavijeno, u slikama.
Nain prenesenog izraavanja u kojemu se metaforiko ili preneseno znaenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji; katkada i u cijeloj pjesmi. Alegorija pokazuje openito i pojmovno u
pojedinom, npr. ljubav prikazuje u liku Amora, djeaka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih oiju, s vagom i maem u rukama. Alegoriju se esto definira kao produenu
metaforu. To znai da alegorija nastaje kada se metafora protee kroz cijelu misao, tj kroz sve dijelove izreke. Osnovna znaajka alegorije, da ne mijenja znaenje rijei nego samo
predmet pjesnikog stvaranja, vidljivo dolazi do izraaja u basni, koja je u cjelini jedna alegorija.
2 . Gradacija
Redanje pjesnikih izraza i slika po jaini, odnosno postepeno, od slabijeg ka jaem (uzlazna), ili od jaeg ka slabijem (silazna):
Cvijee je ukras bate,
leptir je ukras cvijeta,
a djeca puna mate
djeca su ukras svijeta. (Lj. Rumovi)
Stilska figura u kojoj se niu rijei prema teini, znaenju i smislu, da bi se osnovni dojam pojaao. Ako se stupnjevanje rijei izvodi uzlazno, do odreenog uspona, ili silazno, do
odreene toke, onda se govori o klimaksu i antiklimaksu.
Stupnjevanje ili gradacija (lat. gradatio = vrhunac (u retorici)) figura je koja nastaje izborom rijei i misli kojima se postupno pojaava ili slabi poetna predodba. Najvei je stupanj
klimaks (gr. klmaks = ljestve), a najmanji antiklimaks.
Primjeri gradacije
Miroslav Krlea, Jesenja samoa
Sve vie sam, sve lue sam,
sve tue i sve tunije,
sve tamnije, sve sramnije,
sve biva runije.
Sve hladnije, sve gladnije,
sve ledenije,
samoa prazna, jesenja,
a biva sve jesenije..
3. Epitet
Da bi se pojedinim rijeima ili izrazima odredilo to blie znaenje, uz njih se stavljaju druge rijei, najee pridjevi (opisni); epitet jo nazivaju i ukrasnim pridjevom:
Ponio sam iz doline ute
obasjane kasnim suncokretom,
mnoge divne veeri posute
kokicama k o ljivovim cvijetom.
Epitet
Epitet (gr. , epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju poblie objanjava i opisuje. Epiteti su najee pridjevi.

Stalni epiteti
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i slue kao ukrasna karakterizacija. Tako e, kod Homera, Ahilej biti brzonog ak i kad sjedi.
kod starih epova, primjerice, kod Homera:
brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoa Zeus, sjajnoljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav Odisej, vjerna Penelopa
u usmenoj i narodnoj knjievnosti, epovima i poemama:
Otoman-paa silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'
u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
okorjeli neenja, prodana dua, prosjaki tap, drakonske mjere, uvodna rije, ljudska prava, crkveni mi...
Epiteti u poeziji
Dobria Cesari, Voka poslije kie
Gle malu voku poslije kie:
Puna je kapi pa ih njie.
I bljeti suncem obasjana,
udesna rasko njenih grana
Antun Gustav Mato, Srodnost
uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin,
Dre, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
Dragutin Tadijanovi, Dugo u no, u zimsku bijelu no
Dugo u no, u zimsku gluhu no
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je ve zalie suzama.
4. Kontrast ili antiteza
Otro izraena protivrjenost; uoljiva suprotnost, oita razlika:
"Ja bosiljak sijem meni pelen nie."
"Ovije runce, a vuje srce".
Antiteza
Antiteza (gr. anti- = protiv, thesis = poloaj) stilska je figura koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Dva se suprotna pojma stavljaju jedan uz drugi, da bi se naglasio kontrast.
Posebna su vrsta antiteze slavenska antiteza i oksimoron.
Primjeri antiteze
Vladimir Nazor, Dvoji aneli
Buni su aneli tuge...
Al aneli radosti ute.
Dragutin Tadijanovi, Prsten
Preda mnom, da se ruka moja nee nikada
Rastati od prstena, od prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol
Evanelje, Mt, 5, 43-45
uli ste da je reeno: "Ljubi svoga blinjega, a mrzi neprijatelja."
A ja vam kaem: "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone." (Isus)
5. Metafora
Kada se jedan predmet nazove imenom drugog predmeta s kojim ima neku slinost; metofora ili skraena poredba- kod koga je izostavljen predmet koji se poredi i poredbena kopula
rije. Nai stari pjesnici nazivali su je inoslovka.
Sunce je ogroman ognjen cvijet
to svakog dana iznad nas cvjeta!
Naziv za stilsku figuru upotrebljavanja rijei u prenesenom ili slikovitom smislu. Metafora je u mnogo emu stvaranje novoga, izraajnijeg i sadrajnijeg jezika. Zamjena poiva na vezi po
slici. Primjer iz narodne pjesme:
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Metafora je najvaniji oblik pjesnikog izraavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uoavanje jednoga sitnog isjeka
ivota i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobraen. Metafora osnovno znaenje mijenja u figurativno. Lijepu potvrdu nailazimo u haiku pjesmi od tri stiha staroga
japanskog pjesnika:
Gle, bilje proljea,
Trag snova
Bezbrojnih ratnika!
Metafora se gradi na razne naine. esto se spajaju rijei koje su posve suprotne jedna drugoj, da se dobije nova kvaliteta sa snanijim i sugestivnijim predodbama. Npr.:
No je vani slijepa i gluha
Sunce se pokrilo jednim velom
(Charles Baudelaire)
Metafora
Metafora (gr. meta = promjena, pherein = nositi; = prijenos) skraena je poredba, po njoj se ostvaruje prijenos znaenja tako da se istakne jedna zajednika znaajka iz po
njoj iz jednog podruja ivota i svijeta koja se povee s drugim podrujem.
Metafora je semantika preinaka osnovnih znaenjskih jedinica koju uzrokuje, odnosno indicira kontekst od njih bitno razliit.'' (Ante Stama)
Metafora u poeziji
Ivan Gunduli, Suze sina razmetnoga
Ah, sad imam pamet hitru,
Sve je, to svijet gleda i dvori,
Na ognju vosak, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenue oka, strila iz luka,
Kijem potegne snana ruka.
Tin Ujevi, Svetkovina rua
Rue su munje misli, one su u srce strijela,
rue bogate, besplatne, u bati na ivici druma.
O rue su kd nebeski, one su oko vidjela,
i muzika prirode s mirisom jezovitih uma.
William Shakespeare, Kako vam je drago
Cijeli je svijet pozornica

i svi su mukarci i ene tek glumci:

imaju svoje izlaske i ulaske
Metafora u govoru
Neke su metafore postale frazama koje vie i ne primjeujemo. Ako se neka metafora esto rabi, govornici je prestaju gledati kao metaforu:
jagodica (prsta) - umanjenica od imenice jagoda
jabuica (Adamova) - umanjenica od imenice jabuka
ogranak (poduzea) - manja grana koja se odvaja od vee grane
umoran - od glagola umoriti, ubiti
No, metaforiki su frazemi esti i u svakodnevnome, kolokvijalnome govoru.
maji kaalj, Potemkinova sela, mirna Bosna, sezona kiselih krastavaca
Ili pak u oznakama karakternih osobina:
On je lisac. Njihov je predsjednik pravi lav.

6. Onomatopeja
Podraavanje glasova iz prirode: bu, krc, fiju, kao i izrazi vezani za predmete i dogaaje u njoj: uma umori, rijeka ubori:
Utanjila zvonka esma,
sunev ar je svijet zaprijeto.
Zlikaveva bruji pjesma:
Ljeto, ljeto!
Onomatopeja (gr. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponaanja ili prenoenja zvukova iz prirode u nekom knjievnome djelu jezinim sredstvima.
Vrste onomatopeje
To je skupina glasova koja vjerno oponaa neki um ili zvuk:
ivotinjsko glasanje
mijau, vau, muu, kokodak, rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, iv-iv, i-a, kre-kre...
Glasanje i predoivanje umova i zvukova varira od jezika do jezika. Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u engleskome je to woof woof, u francuskome ouah
ouah, u grkome gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u turskome hauv hauv.
Od glasanja ivotinja izvode se i glagoli:
mijaukati, urlikati, cijukati, ivkati, mukati, kreketati...
zvukovi iz okoline
bum, bla-bla, tras, fu, bong, hop, tup, kuc, pljas, heh, brrrm, fiju
stripovi
Onomatopeja je posebno esta u stripovima gdje se u oblaiima prikazuju zvukovi kako bi se rijeima doarali zvukovi iz izvanjezine zbilje, posebice zvukovi udaraca (bum, bang, pljas,
tras, pljus).
nazivi
Primjerice, etnici Barbara nazvani su zbog onomatopeje. Grka je rije oznaavala nekoga tko nije Grk, a zapravo je oponaala nerazumljivi govor - bar-bar.
Primjeri onomatopeje
I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor)
Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Maurani)
Kia sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Mato)
Kia rominja, / glogolji, /amori; / kia jadikuje; / mijenja pravac, / vraa se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujevi)
Zvoneki slono si cinkaju (Dragutin Domjani)
Sve do sunca ve se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Mato)
Zuji, zvei, zvoni, zvui, / umi, grmi, tutnji, hui (Petar Preradovi)
7. Personifikacija
Pridavanje ljudskih osobina stvarima i predmetima:
Jutros je brezi radosnu vijest
apnuo brijest,
breza jasici, jasika kosu,
kod djetliu,
a o kliktanjem doziva Miu:
Jutros je ljepi postao svijet
Za jedan cvijet!
Personifikacija
Personifikacija je figura u kojoj se neivim predmetima pridaju osobine ivih bia. Moe znaiti i davanje ljudskih osobina prirodnim pojavama, stvarima, ivotinjama ili biljkama, ali je to
znaenjem blie antropomorfizaciji.
Primjeri personifikacije
Dragutin Domjani, Bele roe
Zmisli se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa jo s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.
V odprti oblok je dialo jutro,
A pod oblokom na vrtek je mali
Budit se poel, i on si je dremal
V mirnoj toj noi, dok vsi smo mi spali.
Antun Gustav Mato, Jesenje vee
Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
utom rijekom meu golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kuice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri, kako mrke bivaju
Vrbe, crnei se crnim vranama.
Antun Gustav Mato, Utjeha kose
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo je bila iva,
Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.
Dobria Cesari, Jesen
Ona je tu. U tuzi kie
Po poljanama tiho hoda,

I kuda stie u vis die

Usplahirana jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda proe, njezin put
Od otpalog je lia ut.
I u dol njime idu krda.
Vladimir Vidri, Pejza II
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblanim rubom
I opet u nebo plivo.
8.Poredbe
Kada se predmeti i pojave usporeuju sa slinim, odnosno poznatim predmetima i pojavama; sastoji se iz tri dijela: predmeta koji se usporeuje i, poredbene kupole rijei i predmeta s
kojim se usporeuje:
Moja zemlja propasti nee
iz smrti za slobodu, sloboda uvijek nie,
kao to iz cvijetnog sjemena mora nii cvijee,
i kao to se iz gnijezda uvijek izlee ptie!
Poredba
Poredba ili komparacija (lat. comparatio = usporeivanje) figura je koja nastaje usporeivanjem pojmova na temelju slinosti. Zbog toga se ponekad smatra podvrstom metafore.
Najee se, u hrvatskome jeziku ostvaruje pomou rijei kao i poput.
Primjeri poredbe
Usporedbe u svakodnevnome govoru:
vrijedan kao mrav, prljav kao prase, brz kao zec, lijepa poput cvijeta, malen kao mi...
Poredba u prozi (Ivana Brli-Maurani, udnovate zgode egrta Hlapia)
Hlapi je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljevi Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.

Poredba u poeziji
Josip Pupai, Zaljubljen u ljubav
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majino buenje.
Dragutin Domjani, Bele roe
Kad si Ti znala ez oblok pogledet,
Kak da su roe oivele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se tele.
Antun Gustav Mato, Serenada
Ja te volim, jer si ti fantasta
Ko uta Luna i stara gitara,
Ko slatka njenost slavujeve pjesme
to majsko vee bojom tuge ara.
Tin Ujevi, Produeni svijet
Java je, jote jednom, preobraena snima
kao da ide u susret najdubljim jesenima,
ko da e Isukrste da sa raspela snima,
kao da priroda sprema posljednji krevet - svima.
9. Simbol
Rije ili skup rijei koje oznaavaju konkretan predmet upuuje na odreeni apstraktni pojam; davanje konkretnom predmetu ire znaenje; hrast dugovjenost, stijena postojanost,
golub sa maslinovom granicom mir; naroito je njegovana u vrijeme romantizma (knjievni i umjetniki pokret u Evropi koji je trajao u prvoj polovini devetnaestog vijeka):
Simbol je svaki fenomen kojemu je drutveno ili kulturalno pripisano neko znaenje. To je rije ili izraz proirenog znaenja. Primjer: srce- prije samo ljudski organ, a sada i simbol
ljubavi. Simbol je mehanizam komunikacije kojeg koriste samo ljudi.
10. Slavenska antiteza
Ovom stilskom figurom pjesnikom slikom poinju nae narodne pjesme: i lirsko-epska pjesma "Hasanaginica". Prvo se navode odreene teze:
ta se bijeli u gori zelenoj?
Al je snijeg, al su labudovi?
Da je snijeg ve bi okopnio,
Labudovi ve bi poletjeli.
Narodni pjeva, zatim, odbacuje jednu po jednu pretpostavku (tezu):
"Nit je snijeg, nit su labudovi...",
i iznosi protivnu tvrdnju, antitezu bijeli se ator age Hasan-age.
Kako neke pjesme i drugih slavenskih naroda poinju slinim poredjenjem, otuda i ovo ime: slavenska antiteza.
Slavenska antiteza
Slavenska antiteza posebna je vrsta antiteze koja se esto pojavljuje u hrvatskom i openito junoslavenskom usmenom pjesnitvu. Sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora.
Primjer slavenske antiteze
Asanaginica
to se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, ve bi okopnuli,
labutove ve bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego ator age Asan-age.

11. Hiperbola
Preuveliavanje u pjevanju, pisanju i kazivanju kako bi se postigla slikovitost i emocionalnost:
Tuno zrikavci zriu,
uje se do oblaka;
plau nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
uje se do oblaka
Hiperbola
Hiperbola (gr. Q = preuveliavanje; hyper- = pre-, ballein = baciti) figura je preuveliavanja radi naglaavanja nekog emocionalnog stava.
Primjeri hiperbole

Hiperbola u svakodnevnome govoru:

Rekao sam ti milijun puta da to ne ini!
Umrla sam od smijeha!
To je najgluplja stvar koju sam uo.
Isplakala je more suza.
Gotov sam za sekundu!
Smrtno mi je dosadno.
Hiperbola u poeziji]
Tin Ujevi, Notturno
Umrijet u noas od ljepote.
Antun Gustav Mato, iva smrt
Ja sam, brao, sino vragu duu dao,
O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!

12. Metonimija (zamjena imena)

Na primjer "Sijeda kosa" ne oznaava samo predmet ili pojavu na koju se odnosi ve podrazumjeva i pojam "starosti" s kojim je u logikoj vezi.
Metonimija
Metonimija (gr. meta = promjena, -numia = sufiks za figure, izveden od onoma = ime; metnumia = promjena imena) uporaba je rijei u prenesenom znaenju, ali se znaenje ne prenosi
po slinosti kao kod metafore, nego prema odreenim stvarnim odnosima, dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu, odnosno, prema logikoj vezi.
Primjeri metonimije
itam Krleu. (itam Krleino djelo.)
Cijela je Hrvatska na nogama! (veina Hrvata prati neki dogaaj)
On mi je okrenuo lea. (okrenuo se)
Popio je aicu previe. (pie, a ne au)
On je ve sijede kose. (ve je ostario)
13.Eufemizam
Eufemizam (gr. euphemos = dobar govor; eu = dobar, pheme = govor) figura je kojom se neki izraz zamjenjuje drugim, ali u blaem obliku, zbog bontona, drutvenih, religioznih i drugih
razloga.
Primjeri eufemizma
U svakodnevnome govoru:
Malo je veseo. (pijan je)
Uvijek obilazi istinu. (lae)
Posebno su esti eufemizmi za smrt:
On nas je zauvijek napustio.
Otiao je na vjena lovita.
Otiao je na onaj svijet.
Izdahnuo je.
Usnuo je vjean san.
Otiao je na bolje mjesto.
Vie ga nema.
Eufemizmi u poeziji
Dobria Cesari, Balada iz predgraa
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vie...
Ivo Andri, Jadni nemir
Ipak ima izvjestan red, neki:
jest bijedno ivjeti i trudno
ovjeku na ovoj zemlji,
al konano doe svakom njegovo
dobro popodne,
Disfemizam
Disfemizam (gr. dys = ne, pheme = govor) ili kakofemizam (gr. kaks = lo) namjerno je koritenje runijeg, otrijeg izraza ili rijei umjesto normalnog ili eufemizma.
On je hrana crvima. (umjesto nekog od navedenih eufemizama ili neutralne obavijesti o smrti)