Hafsa, kći Omerova

Hafsa, kćerka halife Omera ibn Hattaba i sestra Abdullaha, sina Omerova rodila se kada su
Kurejšije popravaljale Ka’bu, prije poslanstva Resulullahova na pet godina.

            Udala se za Hunejsa ibn Huzafeta koji primi Islam i dvaput učini Hidžru u Abesiniju
skupa s Hafsom, dok konačno ne hidžretiše u Medinu.

            Hunejs je učestvovao u bitki na Bedru i na Uhudu, gdje ga Allah podari šehadetom, a
Allah najbolje zna ko je kod Njega šehid.

            Omer ponudi Osmanu da uzme Hafsu, ali mu ovaj odvarati da ne razmišlja o ženidbi.

            Onda sretne Ebu Bekra Siddika pa spomenu i njemu svoju kćer koja ostade
hudovicom, ali mu ovaj ništa ne odgovori.

            Požali se Omer Resulullahu na postupak dvojice najboljih mu drugova, ali se Poslanik
nasmješi i zatraži je za sebe.

            Kasnije se sretoše Omer i Ebu Bekr, pa mu ovaj reče:

            -Nemoj da šta loše pomisliš o meni, Resulullah mi je ranije spominjao Hafsu, pa
nisam htio da otkrivam tajne, a da je on ne uze , ja bih je uzeo za sebe.

            Bješe ženidba Allahova Poslanika sa Hafsom treće godine po Hiudžri.

Osman u isto vrijeme oženni Poslanikovu kćerku Umm Kulsum, nakon što umrije sestra joj
Rukejja, koja isto tako bješe za njim.

            Dođe do Omerovih ušiju da mu se kćerka prepiraše sa Resulullahom, pa ljut ode do

nje i upita je:

            -Je li tačno što čuh?

            Hafsa podtvrdi, našta je Omer naruži riječima:

            O kćeri, opominjem te kaznom Allahovom i srdžbom Resulullahovom. Ne budi

ljubomorna na mladost i ljepotu Aišinu.

            Jedne noći ode Resulullah kod Hafse, -a ona mu zatraži dozvolu da posjeti Aišu.

            Posla Allahov Poslanik po robinju mu Mariju koju mu pokloni namjesnik Egipta
Mukavkis, nakon što mu posla pismo s pozivom u Islam, i uvede je u sobu Hafsinu. Kada se
ova vrati, zateče ga s Marijom, pa sačeka da ova izađe, a onda reče Resulullahu ljuta i
uplakana:

            -Vidjeh s kim si bio u mojoj sobi, i na mojoj postelji.

            U želji da joj udovolji, Resulullah joj uzvrati:

            -Ako hoćeš, neću joj se više nikad prikučiti.

            Hafsa reče da je tako zadovoljna, a Poslanik je upozori da to ostane tajnom među
njima.

            Ipak, ne izdrža Hafsa a da se ne povjeri svojoj najboljoj drugi Aiši:

            -Olakša nas Allah od Marije, obaveza se Resulullah da joj se neće prikučiti.

            Proširi se priča među Posolanikovim suprugaam, našto se on zakle da im se neće

prikučivati mjesec dana.

            Nastani se u čardaku do kojeg se peo preko drveta. Poslanikov momak Rabah čuvao
mu je stražu.

            Pođe se šaputati među muslimanima kako je Resulullah pustio svoje žene. One se
povukoše u svoje kuće tužne i kajući se. Nisu mislile da će posljedice biti tako ozbiljne...

            Saznade Omer od Hafse da je Poslanik istinski ljut, pa ga posjeti ne bi li ga

razgovorio. Uspje Omer odobrovoljiti Resulullaha, pa se i osmjehnu.

            Siđe Kur’ansko aje:

            “O Poslaniče, reci suprugama svojim: "Ako hoćete život ovozemni i ukrase njegove,
dođite da vas otpremim i otpustim otpustom lijepim”

            Ponudi Allahov Poslanik svojim ženama da izaberu šta hoće, pa izabraše Allaha i
Poslanika Njegova i Ahiret.

            Veli majka vjernika Hafsa:

            -Allahov bi Poslanik nakon sabahskog ezana klanjao dva kratka rekata prije nego bi
otišao u džamiju da klanja sabahske farde.

            Halifa Omer je uobičavao lutati po noći kroz Medinu želeći čuti o potrebama ljudi.
Začu jednom kako jedna od časnih žena recituje iza zatvorenih vrata:

                        Odulji se ova noć

                        čije zvijezde putuju

                        znoj me muči

                        jer nikog pored mene

                        da se poigramo...

            Omer je upita:

            -Što je s tobom?

            -Poslao si mi muža u boj ima mjeseci, pa ga poželih, -odvrati žena.

            -Da nisi htjela da ga nadomjestiš? -upita Omer.

            -Da Allah sačuva! -reče žena.

Na to će joj Omer:

            -Strpi se , poslaću po njeg.

            Tako i učini, onda ode kod kćerke mu Hafse, udovice Allahovog Poslanika, te je upita:

            -Hoću da te upitam za nešto što me muči, pa mi olakšaj. Nakon koliko vremena zaželi
žena muža?

            Postidi se Hafsa i obori glavu, na šta će Omer:

            -Allah se ne stidi od istine.

            Hafsa pokaza prstima 3-4 mjeseca, našto Omer posla preporuku vojsci da niko ne
smije odsustvovati od kuće više od četiri mjeseca.

            Pripovjeda Zejd, sin Sabita od Ensarija:

            -Ebu Bekr je naredio da sakupim Kur’an, pa sam ga ispisao na komadima kože, i
kostima plećki i palminoj kori. Kad je Omer postao halifa, naredio je da se to sve popiše u
jednu knjigu, a  kad je preselio  na Ahiret, ovaj je mushaf pohranjen kod Hafse.

            Kad je Osman htio da pošalje po primjerak Kur’ana u svaku pokrajinu, zakle se Hafsi
da će joj ga vratti nakon prepisivanja, pa mu ga dade i vrati joj ga kasnije.

            U priči o Aiši spomenusmo kako su Aiša i Talha i Zubejr željeli posredovati između
Muavije i Alija, i kako kako odoše u Basru da potražuju krvarinu za ubijenog Osmana od
plemena iz kojih su poticale ubice. Hafsa je htjela pridružiti im se, ali joj brat Abdullah ne
dozvoli, i odvede je u Medinu.

            Do kraja svoga života Hafsa je živjela u Medini posvetivši se ibadetu. Preselila je na
Ahiret za vrijeme halife Muavije, a dženazu joj je klanjao namjesnik Medine Mervan ibn
Hakem i ukopaše je u mezarje Bekia pored Poslanikovih supruga.