Slobodan Novak- Mirisi, zlato i tamjani.

Roman izriaja:
Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968.), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana
Novaka, moemo odrediti kao roman izriaja, utoliko to u njemu autor inzistira na
pojmovnoj (izriajnoj, esejistikoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, drutvenih i
moralnih problema. Podreena Novakovoj snanoj potrebi izriitog formuliranja stavova,
predodbeno-ilna struktura fabule slui kao okvir iliti kostur itavom nizu upeatljivih
filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je pria o osobi koja razmilja nad vlastitom sudbinom,
zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog produbljivanja smisla ivota.
Pripovjeda, zatoenik vlastite svijesti, ovdje polae raune samome sebi, o svome ivotnom
putu, ali i o drutvu i vremenu kojemu je svjedokom. Uzdiui svoju gorinu i ironinost do
znaenja koja pripadaju itavoj jednoj generaciji, dakle poopavajui svoju spoznaju u
razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujeenost, Novak je ovdje nadmonom zreliu dao
idejni zbir jedne epohe.
Ovo je roman koji iskazuje fikcije o totalitarizmu. Ta def.se suprotsavlja def.da je politika
ontologija savremenog ovjeka, i odreuje nain njegova postojanja te struktuiranja drutva.
ta je bitak u ovjekovoj politikoj ontologiji? Politika je najblia egzistenciji, politika
normira sve aspekte ljudske egzistencije. Bitak politike je mo, mo je najprisutnija u
svakodnevnoj kontroli. Politika je paranoina od straha da ne izgubi mo. Sutina politike je
potiniti nas, a utnja je politiki in. Jedna od sutina politikog romana jeste da u njegovoj
nakani moralizira drutvenis sistem. On podrazumijeva svaki mogui kontekst i smatra ga
svojim i ne izostavlja nijedan od konteksta. Politika transcendentira ovjeka. Imamo
dvostruko kodiranu metaforu u strukturi romana.
Struktura politikog romana jeste da je on uvijek parabola, govori o svevremenosti iz pozicije
prolosti, eli da dosegne svevrijeme, mora da dosegne svoj prezent. Jedna sutina politikog
romana jeste da u njegovoj nakani moralizira drutveni kontekst, i smatra ga svojim i ne
izostavlja nijedan od konteksta.