Professional Documents
Culture Documents
01 - Razvoj Kuce Kroz Istoriju - DR Ana Nikezic - SAVREMENA URBANA KUCA - Predavanje - Arhitektonski Fakultet - Beograd
01 - Razvoj Kuce Kroz Istoriju - DR Ana Nikezic - SAVREMENA URBANA KUCA - Predavanje - Arhitektonski Fakultet - Beograd
Početna, praideja svake zgrade jeste kuća za čoveka. Tako kroz istoriju pratimo razvoj kuće
za umrle duše, kuće za bogove, kuće za stanovanje, kuće za maštanje. U središtu svake
kuće nalazi se čovek.
Poznajemo dve teorije o poreklu kuće. Prva kaže da je čovek stvorio kuću da bi se zaštitio
od prirodnih nepogoda (klime, životinja), a druga da je kuća nastala kao čovekova duhovna
potreba (svetilišta, hramovi, grobnice). Istina verovatno stoji na stanovištu da su obe
teorije u određenoj meri tačne, te da je kuća, kako je danas razumemo, nastala upravo u
uzajamnom odnosu prethodna dve uslova, zaštita od prirodnih nepogoda i duhovna potreba,
personalizujući (identifikujući) se sa čovekom i obezbeđujući mu sigurnost i identitet.
Kuća dakle, zadovoljava potrebu za skloništem, i angažovana kao osnovno oružje njegove
borbe sa prirodom i sa druge strane ona simbolizuje ideju porodice, privatnog, intimnog,
okupljanja, zatvaranja i izdvajanja.
Kuća definiše teritoriju, fizički ograničava prostora, a dom identifikuje čoveka kao društveno
biće, koristi je kao izraz svog statusa, izraz pripadnosti i posebnosti, konstantno
pokušavajući da se uklopi, zajedno sa svojom kućom, u opšti kontekst vremena i mesta.
Izborom mesta, u našem slučaju grada, kuća postaje osnovni posrednik preko koga čovek
komunicira sa svojom okolinom. Na ovaj način koncept kuće formiran je u relaciji
unutrašnjih i spoljašnjih sila gde su unutrašnje odnose na privatan, a spoljašnje na javni
aspekt svakodnevnog zivota. Dakle, reč je o zakonitostima koje vladaju unutar kuće, i o
integraciji prostora kuće i grada, o zauzimanju, ograđivanju i zatvaranju prostora i
definisanje koncepta njenog sklopa.
KUĆA I GRAD
Kako je reč o razvoju koncepta kuće i kako je za njegovo definisanje neophodno da se
osvrnemo na razvoj gradu kroz istoriju uopšte, to je potrebno da definišemo način na koji
sagledavamo proces razvoja grada.
Osnovu podelu preuzimamo od čuvenog teoretičara koji se bavio razvojem grada Spiro
Kostoffa (Kostoff, S.: City Shaped, Thames&Hudson), definisanu na osnovu stepena
razvijenosti grada, te se bazično oslanjamo na antički grad, kao koren razvoja grada,
predindustrijski, industrijski i postindustrijski grad, gde treći definiše okvir savremenog
koncepta o kome će biti reči na poslednjem predavanju ovog ciklusa. (vidi dodatni tekst o
razvoju grada)
ČOVEK-KUĆA-GRAD
Koncept kuće se posmatra u uzajamnom odnosu kuće kao doma u kome se odvija
svakodnevan života (kroz stil žvota i kulturu stanovanja) i kuće kao elementarne jedinice
koja izgrađuje urbanu strukturu grada (oblikovni kod okruženja). Kuća generiše određenu
aktivnost i prostire se na oređenom mestu uspostavljajući dijalog čovek-grad, kroz relacije
privatno-javno.
Privatno-javno i zajednički prostori atrijuma – vestibil i antre preko fauces-a ili grla do
atrijuma i radnje kao zaštitni lejer.
Unutra-spolja – preko javnih namena – do peristipa, metafora od grada do prirode
Zatvoreno-otvoreno - smenjivanje
Ose i težišta – podužno osno, prema osama grada
Zavisno od mesta i konteksta razvijaju se romanička kuća, gotska kuća venecije i kuća
srednje evrope, ali određuje ih jedan tip.
Kuće su građene u neprekidnim gustim nizovima, kao odgovor na prirodne uslove i potrebu
zgušnjavanja u gradu. Nastala u integraciji rada i stanovanja, kao odgovor na osnovnu
funkciju grada – trgovački i centar usložnih delatnosti. Porodični život i svakodnevica
odvijala se u okviru kvartova pod okriljem gilde. Osnovna jedinica zajednice je porodica koja
obuhvata pored krvne rodbine i sve članove koji rade i žive u radionici i kućna posluga. Sve
se deli u životu, pa tako i u prostoru. Diferencijalica nastaje postepeno preko osnovnih
elemenata nameštaja i njihovog položaja, preko draperija i pokretnih panela, ognjišta, pa
tek kasnije kroz podpodelu plana. Kuće u trgovinsko-zanatskoj četvrti u sebi sažima dakle,
stambeni i radni prostor definišući homogenu strukturu slojevito razvijenu .....
Kuća se gradi na regulaciji, po dubini parcele, u proporciji do 1:4, na maksimalno 3 etaže,
gde je prva javna, druga mešovita a treća porodična. Karakter se čita u strukturi pročelja,
što je znatno različito u odnosu na antički svet. Oslobađanje plana i adaptabilnost i
fleksibilnost osnove. Razvoj grada, a samim tim i kuće odvija se postepeno kroz
progušćavanje i kompaktizaciju gradske strukture. Promocija urbanog načina živoa,
otvorenost svakodnevice, integracija rada i stanovanja osnovne su odrednice srednjevekove
kuće u gradu.
Dvostruka uloga kuće. Javna kroz sobu za primanje (ili radnju), kafa i caj sa keksom, do
trpezarije na prvoj etaži, toplije i intimnije i individualnih prostora na spratu.
Javne posete javna vrata, privatne neformalne posete mala vrata u bastu u kuhinju
Raslojavanje ide sa klasom i diferencijacija u istom ritmu....
Zatvaranje kuće i industrijska revolucija.
Formiran je vakum između života u gradu i života u kući. (o ovoj temi kasnije)
.... Koncept tradicionalne kuće nastao je u postepenom razvoju kuće, kombinujući iskustvo
antičke kuće u kojoj su bili istaknuti simetrija, stepenovanje javnosti od ulaza ka bloku i
jasno razdvajanje vrsta aktivnosti po dubini parcele, uz razvijanje težišta kao aktivnog
mesta sa koga se upravlja kako javnim tako i porodičnim životom. U kombinaciji ovako
jasno postavljenog koncepta razvoja kuće po dubini parcele u kombinaciji otvorenih i
zatvorenih prostora i srednjevekovne kuće utvrđenog grada, u kojoj se aktivnosti razvijaju
po vertikali, gde težište postaje stepenište, a kuća svoj koncet i način života iskazuje na
fasadi kroz igru punih i prošuljenih površina, postavljen je koncept u razvoju renesansne
kuće kao jedinstevene kombinacije utilitarnog koncepta srednjevekovne kuće i
reprezentativnog koncepta antičke kuće. Kuća je ...........
Tako se u kasnijim periodima do sredine i čak negde kraja 19. veka ovaj jasno utvrđen
koncept razvija iprilagođava promenama grada i načina života polake se približavajući
promenama koje nosi grad 20. veka koji će kući promeniti.
Promene koje nosi 19. vek kao industrijalizacija i motorizacija u velikoj meri menjaju način
života. Polako se prelazi na industrijski način proizvodnje. ......
Motorizacija unosi promenu te ubrzava svakodnevni života, omogućavajući odvijanje više
aktivnosti u toku dana. Obe dovode do razvoja tehnike, te ubrzane gradnje i omogućavanja
širokog arhitektonsko mprograma.
Sve to dovodi do dramatičnih promena načina i stila života u 20. veku.
Kuća više nije mesto stanovanja i rada, te se život u kući svodi na odmor i razonodu
nuklearne porodice koja postaje standardizovan stanovnik kuće.
Sve zajedno razvijaju se u konceptu porodične kuće do pedesetih godina 20. veka.
Savremeni grad razvija se sa promenama koje nosi druga polovina 20. veka.
Posledica društvenog oslobađanja individue i razvoj individualizma, dramatično utiču na
razvoj kuće i samim tim na razvoj njenog koncepta.
Sa druge strane, probuđena ekološka svest i svest o zaštiti izgrađenog nasleđa
nastala posle svetskih ratova, menja iz korena odnos prema gradu, a samim tim i prema
kući. Tehnologizacija i kompjuterizacija menjaju odnos prema poslu prema prozvodnji,
u gradovima se ponovo stvaraju uslovi za kvalitetan zivot.
Koncept prelazi u fazu individualizacije svog izraza i strukture, tako da odgovara svakom
pojedincu, i nežno i primereno se ophodi prema svom okruženju.
Pa u sažimanju predhodno definisanih karakteristika složenosti sadržinske strukture,
promenljivosti i propustljivosti strukture i promeni odnosa kuće prma okruženju definisanih
u liku kuće i karakteristika individualizacije i pažljivog odnosa prema okruženju razvija se
savremeni koncepta kuće.