Professional Documents
Culture Documents
Samoupravljanje Kao Permanenta Revolucija - Predrag Vranicki
Samoupravljanje Kao Permanenta Revolucija - Predrag Vranicki
Samoupravljanje Kao Permanenta Revolucija - Predrag Vranicki
S a m o upravljanje
kao
p e rm a n e n tn a revolucij
cekadfi
SNL
C entar
za kulturnu djelatnost
Zagreb
Sveuilina naklada
L ib e r
Zagreb
P o liti k e te m e
B ib lio t e k a
s u v r e m e n e p o liti k e m isli
P o s e b n o iz d a n je
Urednik
Urednik
Radule K neevi
M irk o Banjeglav
Zagreb. 1985.
Samoupravljanje
kao
permanentna
revolucija
cekade SNL
iid W
Kazalo
P re d g o v o r
11
U vod
35
P o eci s a m o u p ra v n ih p ro ce sa u R u s iji
41
Drugo poglavlje
41
46
59
3. Posljednje intervencije
69
69
75
2. Revolucionarni sindikalizam
81
Tree poglavlje
etvrto poglavlje
81
1. Anarhokomunizam
90
97
3. Komunizam savjeta
Trei dio
O sn ov n i p rocesi su v re m e n og svijeta
111
U v o d n a r a z m a t r a n ja
118
P r o c e s i s r a iv a n ja e k o n o m ik e i p o litik e
118
1. Dravni kapitalizam
128
2. Dravni socijalizam
1 47
K a k o p r e v la d a t i d r a v n i s o c ija liz a m
147
183
Z a k lju n a r a z m a t r a n ja
P rvo poglavlje
Drugo poglavlje
191
R egistar im e na
Predgovor
U ovim djelim a obradio sam neke svoje ideje i spoznaje do kojih sam
doao, radei na ovim problem im a posljednjih dvadesetak godina. S ob
zirom na ovu tematiku moj vlastiti doprinos bogatoj literaturi i zna
ajnim rezultatim a pojedinih mislilaca i cijelih pokreta koji je osnova
ovih mojih rasprava, i razlog zbog kojih sam ih pisao, mislim da je u sli
jedeem :
svojom raspravom o dijalektikoj problem atici odnosa kvantitativ
nih i kvalitativnih prom jena dao sam kom pleksnije i elastinije shvaa
nje revolucije koje m oe da bude i teorijska podloga jednom praktikom
historijskom revolucionarnom reform izm u a on je danas u razvijenim
drutvim a ne samo mogu nego je uvijek u historiji i postojao;
s obzirom na teoriju otuenja, pokazao sam da otuenje h istorijski
nema uvijek samo negativni predznak, kao to se uobiajeno interpreti
ra, tako da nije d o vo Ijn oje n u T n ltorijsk u strukturu ili situaciju progla
siti alijenantnom , je r su odreeni oblici alijenacije u odreenom vrem e
nu i historijski progresivni. Ali upravo zbog toga to su alijenantni, nose
u sebi i mogunost prelaenja u svoju protivnost, historijsku negativnost
i prepreku daljem ovjekovu oslobaanju. U tom smislu treba sagledava
ti i razum jeti odreene alijenantne oblike i strukture i u socijalizmu;
nasuprot raznim koncepcijama o suvremenom svijetu, moja je os
novna teza da je bitna tendencija suvrem enog svijeta srastanje ekonomi:
ke i politike to je zajedniko i m odernom kapitalizmu i poetnom razvo
ju dosadanjeg socijalizm a;
po m om miljenju, dravni je socijalizam bitan problem ju vrem enih revolucionarnih procesa; po svojoj ekonom skoj strukturi, dravni so
cijalizam je identian s integralnim dravnim kapitalizmom i iz toga pro
izlaze sve opasnosti i mogue deform acije. Svaki dravni socijalizam mo
ra degenerirati ako ne ugradi protutee b iro kraLskfligtatislikom iskriv
ljavanju. Te su pro tu te e jjg n a jp rije razni oblici sam oupravljanja u svim
sferam a drutvenog ivota, u pivom redu u ekonom skoj;
sam oupravljanje nije, dakle, jedan od putova razvoja socijalizma,
nego njegova sutina. Zato sc i socijaljzam_ne moe [zgraditi, je r nije zat
voren sistem, nego otvoren, prijelazni period. Teza o izgraenom socija
lizmu jest birokratsko-etatistika teza skovana u staljinizmu;
u vezi s velikom debatom o staljinizmu pokazao sam da je staljinizam birokratsko-etatistika kontrarevolucija, j edna specifina kontrare
volucija nepoznata do danas u h istoriji i da postoje razne mogunosti za
njeno prevladavanje. U tom su smislu lenjinizam i staljinizam u osnovi
razliite historijske koncepcije;
vii oblik sam oupravnog razvoja suvremenog drutva, pa tako i ju
goslavenskog, jest u ostvarivanju sam oupravne organizacije radnike
klase uz ostale samoupravne strukture drutva od osnovnih proizvod
nih samoupravnih jedinica do najviih sfera upravljanja drutvom.
U ovom djelu pokazao sam da je bitan proces oslobaanja u suvremen
om svijetu proces samoupravljanja, proces ovjekova ovladavanja i
svojim radom i rezultatima svoga rada i svojim historijskim ivotom u
9
cjelini. Zato je i samoupravljanje stvarna permanentna revolucija nae
epohe.
Kao angairani intelektualac proao sam sve glavne faze nae revoluci
je do danas. Sudbina socijalizma i ovjeka nikad me nije ostavljala indi
ferentnim pa mi je zato i problem staljinizma morao postali jedna od bit
nih preokupacija.
Nisam pristalica historijskog revolucionarnog romantizma, bez. obzira
na to to u svakom revolucionarnom angamanu ima neto i romantike i
utopije. A jo sam manje pristalica bilo kakvog fanatizma koji jc u svojoj
uskoi i sljepilu nehuman.
Revolucija je bila i ostala na historijski ivot. Ona nije birokratska ili
tehnokratska igra beivotnim figurama nego sudbinski ovjekov kre
ativni angaman. Zato sam bio i ostat u kritian prema svemu to je
sputava ili deformira to ne znai da svaki stav ili ocjena moraju biti
konani. Svako ovjekovo teorijsko i prakliko djelo mora biti podvrgnu
to demokratskoj kritikoj procjeni i raspravi.
Piui svako svoje djelo, i mogu rei prilikom svakog svojeg teorijskog
i praktikog angamana, uvijek sam imao pred oima mlade generacije
koje moraju i prevladati nae ogranienosti. Revolucionarni ar mladih
je konstitutivni dio ovjekova bia i ono je svojom otvorenou, uto
pijskom crtom u biti historijski optimistiko. Ali mi moramo naim ge
neracijama ostaviti i to vie ozbiljne teorijske zasnovanosti tog histo
rijskog optimizma, pri emu je zaista nedovoljno neko romantino osli
kavanje ovjeka a da se ne upozori i na njegove tamne strane. Zato su
historijski porazi sastavni dio borbe i historijskih pregnua.
Ovim djelima dao sam svoj prilog sagledavanju historijskog totaliteta i
vehementnoj raspravi to se u svijetu vodi o problemima suvremene hi
storije, svjestan da samo zajedno sa drugim teorijskim naporima moe
mo doi do definitivnijih rezultata koji e zadovoljiti i na duh i nae dje
lo. Suvremena kreativna marksistika misao, kao i najbolja graanska,
dale su ve veoma zapaene rezultate za razumijevanje nae epohe. Istina
je uvijek rezultat teorijskih i praktikih napora ne samo pojedinaca nego
i cijelih historijskih generacija. I u tom pogledu nikakav politiki teror,
nikakve ideoloke presije, nikakve presude i progoni ne mogu sprijeiti
jednostavnu ljudsku rije o ovjeku istinu o njemu.
Predrag Vranicki
Zagreb, 26. marta 1984.
Uvod
14
[1] Termin socijalistiki pokret i si. upotrebljavam uvijek u opem i irokom smislu, pri emu
podrazumijevam i komunistike, anarhistike, sindikalistike itd. pokrete. Kad se govori o njego
vim varijantama i strujama, tada je posebno i naznaeno odgovarajuim terminom.
[2] Vidi rezoluciju Informacionog biroa od 1949. god. objavljenu u Boljeviku br. 22 od 1949, str.
19 i 21. Sve ovo treba uzeti u obzir kada se analizira socijalna struktura i odnosi u staljinistikim
sistemima.
Uvod
15
16
17
orijska pitanja ostala su dotad u potpunosti otvorena, to je u velikoj
mjeri i razumljivo, jer se prije nekih historijskih iskustava nisu mogla
odreenije rjeavati, a to jc velikom dijalektiaru Marxu bilo potpuno
jasno. Ali, bez obzira na takvo stanje teorije, netoan je zakljuak, kao
to se esto u socijalistikoj, marksistikoj ili antimarksisitikoj literatu
ri tvrdi, da su anarhistike struje bile nekakve antisocijalistike ili antihumanistike, ili da je marksistika struja bile etatistika i ncslobodarska, te da za samoodreenje radnike klase, u smislu samoorganiziranja
u raznim oblicima samoupravnih struktura, nije imala sluha i razumije
vanja. Naa analiza pokazat e nam da su takve kvalifikacije uveliko bile
rezultat zaotrenih unutranjih politikih sukoba pojedinih struja u rad
nikom pokretu, a esto i injenice to mnogi kritiari u socijalistikom
pokretu i izvan njega, nisu poznavali sutinu marksistikih i drugih kon
cepata.
[3) Kako je poznalo, Lcnjin je svoje vano djelo Drava i revolucija pisao sredinom 1917. godine u
Finskoj, gdje sc bio sklonio od progona tadainjih vlasti. Karakteristino je da pred samu revolu
ciju Lenjin nije mnogo razmatrao probleme organizacije cijelog druitva, naroito ne proizvodnje,
nego jc glavnu panju posvetio politikom momentu organizaciji revolucionarne vlasti. To jc
svakako bio u lom razdoblju za njih primarni problem. Ali sc ujedno i vidi koliko jc malo o dru
gim vanim, pa i presudnim, pitanjima mogla kazati tada svakako i teoretski najjaa linost
svjetskog marksizma i socijalizma.
Prw J jo
22
provaliju koja dijeli M arxove i Engelsove, pa i Lenjinove poglede od Staljinovih, onda robuju odreenim m istifikacijam a koje su sami stvorili. A
m istifikacijam a se ne m oe boriti protiv drugih m itologija i m istificira
nih ideologija.
U ovom poglavlju ne elim davati nikakvu iscrpniju analizu razliitih
pogleda na problem e revolucije i socijalizm a u stoljeu koje je prethodi
lo oktobarskoj revoluciji, je r o tom predmetu ima ve m nogo iscrpnih
prikaza i analiza.5 elim sam o istai smisao i osnovnu karakteristiku tih
razliitih pokuaja, kao i kontroverza unutar razgranatog socijalistikog
pokreta, da bi se vid jelo kako ni ideja o samoupravljanju poslije ne pada
s neba, nego je manje ili vie eksplicitno prisutna gotovo u cjelokupnoj
socijalistikoj misli. Sto su se jedni vie zadrali na njenoj elaboraciji, a
drugi manje, m nogo je razloga, a neke em o svakako i spomenuti.
Ako bism o eljeli dublje proniknuti u razlike izmeu glavnih protago
nista socijalistikog pokreta u tom vremenu (Marxa, Proudhona, Bakunjina, K ropotkina, Sorela i dr.), m orali bismo prikazati njihove koncepci
je historije i ovjeka, to nam nije zadatak niti namjera u ovom kratkom
prologu. D ovoljno je istaknuti neke slinosti, a i razlike i otre kontrover
ze o problem im a koji su neposredno povezani s pitanjem samoupravlja
nja.
M ogli bism o odmah na poetku istai da su gotovo sve tadanje socija
listike struje bile u o s n o v iantietatistike. U tom e su svakako prednjaili
anarhisti, bez obzira na njihove razliite varijante, individualistiki, kolektivistiki i komunistiki anarhizam, to za ovu priliku m oem o zane
m ariti.6 Poevi od Stirnerovih grom oglasnih invektiva protiv drave,
zasnovanim na radikalnim konzekvencijam a idealistike filozofije sa
m osvijesti, cijeli anarhistiki pokret vidi, vie na jedan apstraktan i me
tafiziki nain, u dravi sve zlo, svu opasnost i negaciju slobode pojedin
ca. Radikalni individualizam , koji zbog svoje slobode i jednakosti ne
priznaje nikakav autoritet, nikakvu vlast, nikakvu politiku organizaciju,
koja ipak ograniava tu slobodu, teorijska su i antropoloka osnova ovog
antietatizm a. Ova nedovoljna i prekratka teorijska osnova morala je ima
ti takve ideoloke konzekvencije koje su bile izrazito nehistorijske i koje
je i sama revolucionarna praksa dosad ne jedanput demantirala. Kada
[5] Dovoljno je da upozorim samo na neka najvanija djela o socijalistikim Idejama i pokretima:
F. Mehring, Geschichte der deutschcn Sozialdemokratie, Stuttgart 1898; K. Diehl, Vber Sozialismus, Komm unism us und Anarchismus, Jena. 1905; F. Muckle. Die Geschichte der sozialistischen
Ideen im 19. Jahrhundert, 2 sv.. Leipzig. 1909; Ch. Gide i Ch. Rist, Histoire des doctrines economiques, V izd. Paris, 1926; G. D. H. Cole, History o f Socialist Thought, sv. 1-5, 1953. 1960; C. Landauer, European Socialism. A History o f Ideas and Movements from the Industrial Revolution to
H itle r' s Sizure, sv. 2, Berkley, 1959; J. Braunthal. Geschichte der Internationale, Hannover. I
1961, II 1963; VI. Hofmann, Ideengeschichte dersozialen Bewegung des 19. und 20. Jahrhunderts,
Berlin, 1968. Ovdje ne navodim i golemu literaturu o Bakunjinu, Proudhonu. a naroito o Marxovim i Engelsovim pogledima na ova pitanja.
[6] Upuujem na neke cjelovitije prikaze ili antologije o anarhizmu: M. Nettlau, Der Anarchismus
von Proudhon zu K ropotkin. Berlin. 1927; M Nettlau, H istoire de /' Anarchie, Paris. 1971; H Arvon, L'anarehisme, Paris, 1951; D. Guerin, L'anarehisme. Paris. 1965; D. Guerin, N i dieu ni mailre. Anthologie de I 1anarehisme. 4 sv. Paris, 1970; E. Oberliinder, Der Anarchismus, Olten und
Freiburg im Breisgau, 1972. Kod nas je izala studija o anarhistikoj teoriji od L. Sekelja, O anar
hizmu. Beograd Zagreb. 1982. U ovim djelima italac moe nai dosta iscrpnu bibliografiju o
anarhizmu.
23
ovjek danas ita afektivne tirade protiv drave i vladavine kod Proudhona, kada onoga koji vlada proglaava uzurpatorom, tiraninom, neprijate
ljem, opresorom, mistifikatorom, ild. ild., sloit e se s Guerinom da su
ove tirade, a nabrojali smo samo manji dio. dostojne pera jednog Molirea ili Beaumarchaisa.
Za Bakunjina, drugog glavnog teoretiara ovoga pokreta, sloboda jc
apsolutno pravo svakog ovjeka, a drava je glavni protivnik te slobode.
U jednom govoru 1868. godine izjavljivao je da mrzi komunizam zato to
je negacija slobode, to svu mo koncentrira u dravi koja ovjeka samo
gui, eksploatira, zasunjuje. Bakunjin je osjeao upravo organsku, meta
fiziku odbojnost i mrnju prema dravi. Na brojnim stranicama svojih
malobrojnih djela odricao je on svaku pozitivnost, svaku moguu oprav
danost dravnih oblika u historiji. U svom glavnom djelu o dravnosti i
anarhiji Bakunjin je ne jedanput zakljuio da je svaka dravna vlast u bi
ti postavljena izvan naroda i nad narodom te zato mora teili tome da
potini narod, da mu nametne red i svrhe koje su mu strane, i zato mi
obznanjujemo da smo neprijatelji svake upravne dravne vlasti, da smo
neprijatelji dravnog ureenja uope i mislimo da narod moe bili samo
onda sretan, slobodan, kada e, organizirajui se odozdo prema gore,
stvoriti sam svoj ivot, putem samostalnih i potpunoma slobodnih dru
tava i mimo svakog slubenog tutorstva, ali ne mimo razliitih i jednako
slobodnih upliva osoba i stranaka.7
Bakunjinovo razmiljanje bilo je uvelike ahistorijsko: budui da dra
va pretpostavlja vladavinu jednog dijela stanovnitva nad drugim, onda
dakle pretpostavlja i ropstvo u razliitim svojim oblicima. Budui da je
ropstvo negacija humaniteta, to je i drava, dakle, najflagrantnija,
najcininija i najpotpunija negacija humaniteta.* Sve to ograniava
slobodu individuuma treba radikalno i odjedanput odbaciti, sruiti. De
strukcija je bit revolucije, a revolucionar poznaje samo jednu znanost:
znanost destrukcije. Unitenje drave i crkve mora biti prva pretpostav
ka stvarnog osloboenja drutva. Tek nakon toga se drutvo moe i mora
organizirati na drugi nain, tj. odozdo, od narodnih masa, a ne prema ne
kom idealno zasnovanom planu nekolicine mudraca ili dekretu neke dik
tatorske sile, niti prema idejama nekih znanstvenika, a, na kraju, niti
preko nacionalne skuptine izabrane na temelju opeg prava glasa. Sve
ovo vodi do ponovne uspostave nove dravne i vladajue aristokracije
koja nema nita zajedniko s narodom. Budua socijalna organizacija
moe se podizati samo odozdo prema gore slobodnim udruivanjem i po
vezivanjem radnika, prvo u asocijacije, onda u opine, distrikte, narode i
napokon u jedan veliki internacionalni i univerzalni federalni savez. Tek
onda e se ostvariti istinski i ivotvorni poredak slobode i ope sree, po
redak koji ne nijee interese pojedinca i drutva, nego ih tovie potvru
je i dovodi u sklad.9
[7] M. Bakunjin, Dravnost i anarhija, u Drava i sloboda, Zagreb, 1972, str. 129.
[8] M. Bakunjin, Federalizam, socijalizam i antitcologizam. Drava i sloboda, str. 256.
[9] M. Bakunjin, PariSka komuna i pojam, drave. Drava i sloboda, str. 321. Ove i sline ideje na
lazimo na mnogim mjestima Bakunjinovih spisa. Dodajmo samo da je upravo zbog ovakvih sla
vova energino odbacivao svaku pomisao o uspostavljanju nekog dravnog komunizma ii
24
25
26
(121 K. Marx. Graanski ral u Francuskoj, Dela. lom 28. sir. 273. M arxje u lom djelu izriito pi
sao da hi nakon uvoenja komunalnog ureenja u Parizu i u drugoslepenim centrima stara cen
tralizirana vlast i u pokrajinama ustupila mjesto samoupravi proizvoaa. (Dela, tom 28, str.
271-272)
(I3J F. Engels. Werke. sv. 22. str. 596-597.
27
28
lunih ideja c ije lo g socija listik og pokreta. I zato, kad danas netko govo
ri o socijalizm u ili komunizmu, a zanemaruje ili proskribira u teoriji i
praksi ovu centralnu ideju svakog istinskog socijalizma, pa tako i Marxovog i Engelsovog, onda on ili ne zna ta je u historiji socijalizma, socijali
stikih htijenja bilo bitno, ili m istificira stvarnost koja je suprotnost
onom e to su pod socijalizm om zamiljali njegovi najbolji protagonisti.
Treba odm ah naglasiti da se i bit nove socijalistike demokracije, kao hi
storijske negacije graanske, nalazi upravo u ovoj problematici. Nema
his to rijs k i n ove dem ok ra cije bez razvoja sam oupravnih odnosa k o ji m o
gu im a ti svoj p o liti k i o k v ir ili u p o liti k o m pluralizm u ili jed n op a rtijn osti, a li uvijek s m ogunou da pluralizam sam oupravnih interesa i kon
cepcija m oe d o i do p u n o g izraaja. Perm anentne slobodne rasprave i
p ra k tin o m n ijen ja n je i razvijanje sam oupravnih oblika egzistencije
drutva sine qua non su svake socijalistike dem okracije.
Proudhon je zam iljao buduu socijalistiku zajednicu kao federaciju
komuna, na bazi privatnog vlasnitva na sitnom posjedu i kolektivnog
vlasnitva krupne industrije kojom vladaju radnika udruenja (asocija
cije). K olektivn o vlasnitvo je vlasnitvo onih koji rade, a ne drave, a
uzajam nim ugovorim a (m utuelizam ) sreuju sve svoje odnose, od proiz
vodnih do opedrutvenih. Bez obzira na utopijska i reformistika Proudhonova shvaanja o kreditim a i razvoju radnikih poduzea kojima bi
na kraju prilazili i kapitalisti, on je radikalno odbacivao svaku pomisao
da bi drava m ogla imati bilo kakve ingerencije u voenju privrede, a
isto tako i nad slobodnim i sam ostalnim komunama koje su organizira
ne na delegatskom principu. Kom una je u biti asocijacija proizvoaa,
ona je suverena i u osnovi je i politika i drutveno-ekonomska zajedni
ca, a u vezi s proizvodnom sferom Proudhon dolazi i do izvjesnih ideja o
asocijaciji privrednih grana od baze do vrha jedne drutvene zajednice.16
Drutvo je, dakle, trebalo biti sastavljeno od mree asocijacija, a mutue
lizam, tj. uzajamni dogovori i ugovori o funkcioniranju te zajednice izme
u pojedinaca i asocijacija bili bi njihova osnova: N a m jesto zakona sta
vit em o ugovore. Nee vie biti zakona koji su izglasani ni od majoriteta niti jednoglasno; svaki graanin, svaki grad, svaka komuna ili kor
poracija donijet e svoje zakone. Na m jesto politikih vlasti stavit emo
ekonom ske s ile .17
[16] U svom djelu o federativnom principu i nunosti uspostavljanja partije revolucije Proudhon
je pisao da samo federacija, dakle decentralizirana zajednica radnih ljudi, moe dati satisfakciju
potrebama i pravima radnikoj klasi Federativni princip, liberalni par excellence ima kao prvu
pretpostvku administrativnu nezavisnost ujedinjenih lokaliteta: kao drugu pretpostavku, separaciju vlasti u svakoj suverenoj dravi; kao treu pretpostavku, poljoprivredno-inudstrijsku federa
ciju. . . Sve moje ekonomske ideje, elaborirane jo prije dvadeset i pet godina, mogu se rezimira
li u ove tri rijei: poljoprivredno-industrijska federacija. Svi moji politiki pogledi svode se na
slinu formulu: politika federacija ili decentralizacija. . . (J. Proudhon, Du P rincipe fedeiatif et
de la necessite de reconstitucr le p a rti de la Revolution. Paris, 1959, str. 360-361 iz G. Gurvitch.
Proudhon. Paris. 1965). Isto tako, Proudhon je smatrao da radnike asocijacije moraju biti pro
ete principom uzajamnosti, mulualileiom, to vodi do stvaranja jedne sasvim nove civilizacije:
Meutim, proirile na radnike asocijacije uzete kao jedinstvo, princip mutualizma koji ujedi
njuje radnike svake grupe, i vi ele stvoriti jedan oblik civilizacije koji e se, u svakom pogledu,
politikom, ekonomskom, estetskom, totalno razlikovati od prethodnih civilizacija. (M anuel d
un Spculateur a la Bourse, iz djela G. Gurvitch, Proudhon, Paris, 1965, str. 93) Gurvitch je,
razmatrajui socijalno-politiku doktrinu J. Proudhona, takoer smatrao da je Proudhon jedan
od glavnih pretea ideje radnikog samoupravljanja, na osnovi radnikog vlasnitva nad industri
jom.
29
30
31
(23] Vidi Marxovu Kritiku Gotskog programa i njegovu koncepciju o dvije fa/c komunizma.
Drugi dio
Prvo poglavlje
36
37
gleda, pa imamo u knjizi naroito naglaen taj aspekt, to jc za nas i za svakog istraivaa tili zbi
vanja od posebnog znaenja. Ono to je pri lom najvanije, Pankratova je bila sudionik tih zbiva
nja i pisala jc u samoj revoluciji, iz samih dogaaja, da se tako izrazim. S obzirom na atmosferu
koju jc stvarao Lcnjin, atmosferu otvorenosti, demokratinosti, diskusije i kritike, djelo jc lieno
onih falsificiranja i mitologija staljinskog perioda. U vezi s historijatom borbe ruske radnike kla
se za socijalistiku tvornicu, kako kae Pankratova, u prvom redu sc oslanjam na ovo djelo.
[26] Prema A. M. Pankratova, ibid., str. 175.
[27] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 176.
[28] A. M. Pankratova, ibid., str. 177.
[29] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 181. i 182.
38
39
40
Drugo poglavlje
1.
42
43
44
1.Lenjin, Drava i revolucija. Izabrana djela, tom II, knj. prva, Kultura. 1950, str. 216.
[38] V.
[39] V.
[40] V.
45
posebne funkcije posebnog sloja ljudi. Od onog trenutka kada svi lano
vi drutva ili bar njegova ogromna veina sami naue da upravljaju dra
vom, sami uzmu tu stvar u svoje ruke, urede kontrolu nad nitavnom
manjinom kapitalista, nad gospodiiima koji ele da sauvaju kapitali
stike navike, nad radnicima koje je kapitalizam duboko iskvario, od tog
trenutka poet e da iezava potreba za svakim upravljanjem uope. Sto
je punija demokracija, to je blii trenutak kada e ona poslali nepotreb
na. S toje demokratinija 'drava' koja se sastoji od naoruanih radnika i
koja 've nije drava u pravom smislu rijei, to bre poinje da odumire
svaka drava.41
U ovoj raspravi, u kojoj nam je stalo upozoriti na razliite koncepte sa
moupravljanja to su se pojavili u revolucionarnim zbivanjima u tom
razdoblju, nije nam vano je li Lenjin potejenjivao kompliciranost i kom
pleksnost mehanizma budue vlasti i drave, da li je, recimo, uzimao org
anizaciju pote kao gotov uzor funkcioniranja socijalistike privrede itd.
nego njegova idejna i praktika usmjerenost na prevladavanje dotada
njih antinarodnih, eksploatatorskih, birokratskih formi drave, radi us
postavljanja nove revolucionarne vlasti, koja e odmah biti osnovana na
najiroj podlozi i ueu naroda u njoj. Sovjeti kao taj novi organizacioni
oblik nove vlasti trebali su da budu ne samo osnova diktature proleta ri
jata nego isto tako i osnova njena odumiranja. Lenjin, dakle, u svom kon
ceptu ak ni u prvoj fazi komunizma, tj. u socijalizmu nije pretpostavljao
jaanje te drave, to nuno znai jaanje nasilja, birokracije i policije,
nego je predviao omoguavanje to irim masama da u njoj uestvuju
te da tako svako upravljanje prestaje biti politiko upravljanje i da dra
va ujedno odmah i zapone odumirati. Odumiranje drave znai eo ipso
jaanje diferenciranih oblika samoupravljanja na svim nivoima drutva,
nestajanje politike represije, ostvarivanje novog tipa drutvene demo
kracije i slobode. Zato je Lenjin u polemici s njemakim socijaldemokra
tima i njihovim etatistikim koncepcijama pisao: Proletarijatu je po
trebna drava to ponavljaju svi oportunisti, socijal-ovinisti i kauckijevci, uvjeravajui da je takvo Marxovo uenje, a zaboravljaju'dodati, da
je po Marxu, prvo, proletarijatu potrebna samo drava koja odumire, tj.
koja je tako ureena da bi odmah mogla odumrijeti, i da mora odumrije
ti. I drugo, trudbenicima je potrebna 'drava', to jest 'proletarijat organi
ziran kao vladajua klasa.42
Lenjin, prema tome, nije bio nikakav pristalica i pobornik etatizma,
kako ga esto pokuavaju prikazati oni koji ne umiju historijski misliti i
koji bi eljeli da daju meritorne ocjene, a pri tom zanemaruju dublje uvi
de u idejne premise a zatim i krivudave tokove revolucije, u kojoj se mo
ralo esto prilagodavati nametnutim situacijama i rjeavali stvari i pro
tiv prije proklamiranih naela. Lenjin jc bio veliki revolucionarni sa
njar, ovjek koji je imao golemo povjerenje u mase, u narod, a naroito
radniku klasu i koji je ak i precjenjivao, s obzirom na tekoe upravlja
nja ne tako jednostavnim privrednim mehanizmima, njezine tadanje
sposobnosti i spremnosti.41
141] V I. Lenjin. ibid. str. 209.
[42] V. I. Lenjin, ibid, slr.152.
[43] U septembru 1917. u otroj polemici s eserima i mcnjcvicima Lenjin je pisao: Nepovjerenje
46
2.
u mase, sirah od njihove inicijative, bojazan od njihove samostalnosti, strah od njihove revolu
cionarne energije, umjesto bezuslovnog svestranog podravanja, to su bile najvee gieske eserovskih i menjevikih voda. U tome je jedan od najdubljih kori jena njihove neodlunosti, njiho
vog kolebanja, njihovih beskrajnih i beskrajno jalovih pokuaja da uliju novo vino u mjeine
slarog. birokratskog dravnog aparata. (Jedno od bitnih pitanja revolucije, Dela. lom - . str.
47
[44] Mogu samo upozorili na historijske i teorijske radove E. II. Carra. J. Ellcnsleina. Cli. Bcilcleima, 0. Anwcilera. L. Schapira. P. Brouea, L. Trockog, itd. Kod nas su sc iscrpnije bavili ovim
pciiodom i P. Daji. Neki osnovni problemi razvitka sindikalnog pokreta u p n im godinama sov
jetske i/ast/(1917 1921). Beograd. 1964: A. Duji. Lenjinova koncepcija partije i njezin utjecaj na
stvaranje sovjetskog politikog sistema. Split, 1967: S. 2ivanov, Radnika kontrola u Rusiji u go
dinama revolucije (1917 1918), Beograd, 1975: B. Caratan, Tradicije Oktobra i suvremenost. Za
greb. 1977. U novije vrijeme objavljene su knjige Z. Ccpo, Sudbina radnikog upravljanja u SSSRu. Zagreb, 1982: M. Mesi, Oktobar i radniko upravljanje proizvodnjom. Zagreb. 1982. i Z. Golu'te . Slaljinizam i socijalizam. Beograd. 1982.
[45] V. I. Lenjin. Prijetea katastrofa i kako da se protiv nje borimo, Izabrana djela II. prva knji
ga, str. 107-108.
[46] V. I. Lenjin, O lijev oj* djetinjariji i o malogradanstvu, Dela, tom 28, str. 431.
49
50
51
52
[51] N. Osinski, O ber den A u fb au des Sozialism us, Arbeiterdemokralie oder Parleidiklalur, Olten
und Freiburg im Breisgau. 1967, str 115-116.
[52] Sava Zivanov je u svojim istraivanjima konstatirao da su mitingaki demokratizam, pri
lina nedisciplina, opadanje odgovornosti i efikasnosti, snane centrifugalne tendencije ugroa
vale jedinstvo privrede. Opravdavajui Lenjinove stavove (kao i kasnije Ch. Bettelheim ili M.
Liebman), ivanov smatra da Lenjin nije polazio od principa nego jedne neumoljive prakse. A
ona je zahtijevala da se to prije stvori takav privredni sistem koji e zaustaviti raspadanje priv
rede i omoguiti to veu koliinu dobara. Zato je Lenjin inzistirao da se upravljanje radnika za
mijeni upravljanjem u ime radnika. Za svoje koncepcije naputanja radnikog upravljanja, Le
njin je u proljee 1918. godine uspeo da pridobije rukovodstvo partije i drave, ali ne i radniku
klasu, koja je u uspostavljanju sovjetske vlasti videla put za brzo uklanjanje ne samo eksploataci
je, nego i svih nepravdi koje im je nanosio jedan nerazvijeni kapitalizam. Upravo u uspostavljanju
radnikog upravljanja fabrikama, emu su spontano pristupili, radnici su videli nain za eliminisanje najvanije od svih nepravdi kapitalistikog drutva ropske potinjenosti i ljudske bespravnosti radnika u proizvodnji. Koncepcije levih komunista' bile su upravo izraz tog nestrplje
nja radnika da se to bre 'svri sa kapitalizmom' i nikakva objanjenja Lenjina i njegovih isto
miljenika nisu uspela da ubede radnike da se faze drutvenog razvoja ne mogu preskakali, jer je
Boljevika partija, sa Lcnjinom na elu, mobiliui mase za revoluciju, pothranjivala u njima
naivnu veru o socijalizmu kao br/.om i spasonosnom reenju za sve drutvene nedae. Poto ta
iluzija u 1918. godini jo nije bila iivela u masama, nastojanja Lenjina i njegovih saradnika da se
uredbom I kongresa SNH napusti radniko upravljanje privredom doivela su potpuni neuspeh i
tek kada je Lenjin umesto snage argumenata upotrebio argument vlasti doneta je kompromisna
uredba kojom se ine prvi ozbiljniji koraci u naputanju radnikog upravljanja nacionalizovanim
preduzeima. Ali ono u Sta Lenjin nije uspeo da ubedi radnike mase, uspeo je stvarni razvitak
sovjetskog drutva. Razbuktavanje graanskog rala i proirivanje strane vojne intervencije vodi
lo je naputanju prvobitnih formi dccentralizovanog organizovanja masama i njihovom prerasta
nju u sistem stroge centralizacije. . . (Sava Zivanov, O ktobarska revo lu cija i r a d niko uestvova
n je u u p ravljan ju p ro izvo dn jom , Prilozi za isloriju socijalizma, knjiga 5, Beograd 1968, str.
207-208).
53
54
[53] A. M. Pankratova. ibid.. str. 221, s ovim sc miljenjem slae i jedan od novijih i ozbiljnijih
istraivaa ovog perioda Ch. Bcuclhcim. kada navodi da jc Lenjin bio primoran da uvede kapita
liste i graanske specijaliste u upravljanje tvornicama, jer sovjetskom proletarijatu nije uspjelo
da ovlada cjelokupnim mehanizmom goleme privrede. (Vidi Ch. Bettelheim. Die Klasscnkampfe
in d c r UdSSR. sv. 1. str 155. Berlin. 1975 ).
[54] Ch. Bettelheim. M. Licbman. uz mnoge druge starije istraivae ovog razdoblja, navode mno
ge primjere dranja drugih lijevih partija koje su bile daleko od primjerenog dranja u revolu
cionarnoj situaciji. Ve su u samom aktu revolucije od 25. na 26. oktobar 1917. menjevici i socijalisti-revolucionari napustili Kongres Sovjeta koji je u tom momentu bio vrhovna vlast u zemlji. L
grupi lijevih menjevika Martov Ijeva odluka da sc napusti Kongres pobijedila je sa 14 glasova na
suprot 12 (dakle z.a samo dva glasa). Suhanov, takoer lijevi menjevik. u svojim poznatim sjea
njima na revoluciju pisao je: Tako je svrila drama. Mi smo otili a da nismo znali ni kamo n*
zato; napustili smo sovjete, pomijeali smo se s kontrarevolucionamim elementima, i ponizili se
u oima masa; sruili smo svu budunost naeg pokreta pogazivi nae principe. .. Ja sam za vri
jeme revolucije uinio mnogo greaka i mnogo gluposti. No mislim da je moj najvei i najnepo-
56
57
[61] V. I. Lenjin. Govor na estom sveruskom vanrednom kongresu sovjeta radnikih, seljakih,
ko/akih i crvcnoarmejskih deputata. Dela. lom 29. sir. 291.
[62] V. I. Lenjin, ibid.. sir. 291.
58
f63J V. I. Lenjin. lid e r a t o p a rtijs k o m p ro gram u na Osmom kongivsu KP (b) R, Izabrana djela II.
knj. II, str. 119- 120. Shvaanje da je graanski ral i buroaska kontrarevolucija jedan od najva
nijih uzroka slabljenja sovjetske baze, sovjetskog demokratizma prisutno jc kod mnogih dobrih
poznavalaca i istraivaa ovoga procesa. Tako npr. vrsni poznavalac ovog razdoblja M. Liebman
piSe da je trebalo ekati jesen 1918. da bismo vidjeli brzo slabljenje moi baze. To sloju je do
konalo nije bila toliko volja centralne vlasti koliko zahtjevi i posljedice graanskog rata. (M.
Liebman. l.e Le nin ism e sous Lim ine, tom II. str. 32.)
59
ju NEP. A on je zaprvo bio vraanje, kako smo ve vidjeli, na prvome Lenjinove koncepcije prelaznog perioda i razvoja socijalizma.
Ratni komunizam je u svakom pogledu ojaao etatistike mjere, ali i
koncepcije.6-1 Izvanredni rezultati koji su bili postignuti, u prvom redu
pobjeda nad dobro opremljenim kontrarevolucionarnim armijama, zanijeli su mnoge i najpoznatije boljevike koji su pomislili da bi se slinim
rojnim mjerama i na drugim podrujima militarizacijom rada (Trocki)
ili podravljenjem sindikata (Trocki, Buharin) bre i efikasnije postigli
postavljeni socijalistiki ciljevi. Jedna otra debata u vezi s tim koncepci
jama i mjerama upravo je pri zavretku graanskog rala uzburkala bolj
evike redove. Problem sindikata je nekoliko mjeseci bio na dnevnom
redu teorijskih i ideolokih kontroverza.
3. Posljednje intervencije
60
61
62
[69] Vidi G ovor na sveanom plenumu sokoljnikog sovjeta radnikih i vojnikih deputata i pred
stavnika tvorniko-zavodskih komiteta i uprava preduzea Moskve od 7. novembra 1920. Dela.
lom 33. str. 30. i G ovor od 21. novembra 1920. na Moskovskojgubernijskoj konferenciji R K P (b).
Dela, lom 33, str. 46-47).
[70] V. I. Lenjin, O sindikatima, o sadanjoj situaciji i o grekama druga Trockog. Dela. tom 33,
str 173
64
[74] Osim ovih grupaciju postojala je i opoziciona grupa (demokratskog centralizma i grupa ignatovci, ali oni nisu imali nekog veeg znaenja u ovoj raspri i konfrontaciji.
[75] V. I. Lenjin. O u lozi i zadacima sindikata u uvjetima nove ekonomske politike. Izabrana djela
II, knj. II, str. 457).
[76] V. I. Lenjin, Biljeke publicista, Dela. tom 35. str. 81. Lenjin odmah i nastavlja da upravo to
moe vratili neprijateljske snage umirueg kapitalizma, da to treba otvoreno priznati, jer nema
nieg opasnijeg od iluzija i vrtoglavice na velikim visinama. (Pisano potkraj februara 1922. godi
ne)
65
prolosti u njenim ustanovama, s jedne strane, i politikom nerazvijenou i kulturnom zaostalou radnih masa, s druge strane.77
Lenjin je uvijek i do kraja ivota imao na umu osnovnu svoju viziju
osposobljavanje radnih masa radnika i seljaka za preuzimanje svih polu
ga upravljanja drutvom u svoje ruke. To i u ovom spisu dolazi na vie
mjesta ponovo do izraaja. Smatrajui proletarijat klasnom osnovom
drave na prijelazu iz kapitalizma u socijalizam, Lenjin je upozoravao da
se u zemlji u kojoj prevladava silno seljatvo taj zadatak moe ostvariti
samo ako se veoma vjeto, oprezno i postepeno ostvaruje savez s ogrom
nom masom seljatva. Sindikati moraju u tom zadatku biti obavezni su
radnici dravne vlasti, a kako su ujedno kola komunizma, sindikati mo
raju napose da budu kola upravljanja socijalistikom industrijom (a
zatim postepeno i poljoprivredom) za svu masu radnika, a zatim i za sve
trudbenike.78
S obzirom na ove postavke, Lenjin smatra da je za najblii period po
trebno utvrditi osnovne oblike uea sindikata u privrednim i dravnim
organima proleterske drave. Radi toga sindikati moraju uestvovati u
formiranju svih privrednih i dravnih organa koji imaju vezu s ekonomi
kom, postavljati svoje kandidate i davati ocjene ostalih kandidata; sindi
kati obrazuju i pripremaju administratore, upravljae iz redova radnika i
radnih masa uope; sindikati moraju jae uestvovali u svim planskim
organima proleterske drave, u izradi privrednih planova, programa pro
izvodnje, utroku fondova materijalnog snabdijevanja radnika, izradi ta
rifa i normi snabdijevanja itd. Naporedo s ueem sindikata u itavom
kulturno-prosvjetnom radu i u proizvodnoj propagandi, takav rad sindi
kata treba da sve ire i dublje uvlai radniku klasu i radne mase u ita
vu izgradnju dravne privrede, upoznajui ih s itavim krugom privred
nog ivota, s itavim krugom industrijskog rada, poev od nabavljanja
sirovina pa do realizacije proizvoda, i dajui sve konkretniju predodbu
kako o jedinstvenom dravnom planu socijalistike privrede tako i o
praktikoj zainteresiranosti radnika i seljaka u ostvarivanju loga pla
na.79 I tu je jo uvijek prisutna vizija asocijacije slobodnih proizvoaa i
odumiranja drave na temelju masovnog uea radnih ljudi u upravlja
nju sovjetima i drutvom u cjelini.
Ali na kormilo ve tada dolazi linost koja nije posjedovala neke od
najvanijih Lenjinovih karakteristika, u prvom redu njegovu duboku
odanost i privrenost idealima marksizma i komunizma koje smo kod
njega pokazali, njegovu irinu, elastinost i tolerantnost u idejnim kon
frontacijama i, na kraju, njegovu jednostavnu ljudsku genijalnost. Neke
Staljinove crte nestrpljivosti, grubosti ve su sc tada izraavale, kao i
sklonost nasilnom rjeavanju stvari. Ve sc tada zapaalo nepotivanje
demokratskog i internacionalistikog principa u rjeavanju nacionalnog
pitanja, zbog ega je, na primjer, Lenjin u oktobru 1922. godine pisao Kamenjevu da e voditi rat na ivot i smrt protiv velikoruskog ovinizma.
(771 V. I. Lenjin. O ulozi i zadacima sindikata u uvjetima nove ekonomske politike, ibid.. sir. 458.
[78] V. I. Lenjin. ibid.. sir. 460-461.
[79] V. I. Leniin. ibid.. str 461.
66
68
Tree poglavlje
Sindikalistiki koncept
samoupra vijanja
1.
70
umora i bolesti. bio jc potkraj 1920. toliko iznerviran, da jc na kraju u replici Trockom tekao.
Sto se mene lie. to mi jc dozlogrdilo i ja bih se s najveim zadovoljstvom udaljio od loga. bez
obzira na bolest, i spreman sam da odem bilo gdje. (O sindikatima, o sadanjoj situaciji i o gre
kama druga Trockog, Dela, tom 33. str. 188).
[82] Aleksandra Kollontaj. Radnika opozicija, Pogledi br. 3. Split, 1970, str. 84.
71
vom zainieresiranih osoba nego na formalan nain 'odozgo', odluke do
nosi pojedinac ili u najboljem sluaju ekstremno ogranieni kolegij, u
kojemu esto uope nisu zastupljene zainteresirane osobe. Netko trei
odluuje o naoj sudbini to je bit birokratizma8', zakljuila je A. Kollontaj svoju otru polemiku o ovom problemu u svojoj brouri.
Kollontajcva jc svoju kritiku birokratizma usmjerila u prvom redu na
partiju, a ne na ostatke starog aparata vlasti i birokracije, zahtijevajui
da se demokratski principi u partiji potuju u svim okolnostima, a ne sa
mo kad je situacija poboljana. Osim toga, ona je iznijela da se u partiji
osim duha birokratizma proirilo i poglavarstveno miljenje i kult
funkcionara. Zato ova Opozicija inzistira na veoj jednakosti, uklanjanju
privilegija u partiji, uvrenju odgovornosti svakog funkcionara prema
niim nivoima koji su ga delegirah i izabrali. U toj borbi za uvrenje
demokratizma i uklanjanje birokratizma, Radnika opozicija, prema Kollonlajcvoj, postavlja tri glavna principa: I. Izbornost na svim nivoima i
ukidanje prakse imenovanja i opunomoenika, uz istodobno jaanje od
govornosti prema niim nivoima. 2. Uvoenje otvorenog postupka kako
u opim pitanjima lako i pri sastavljanju osobnih karakteristika unutar
partije, uvaavanje glasa niih nivoa (iscrpno razmatranje pitanja na ni
im nivoima i prikljuno rezi mira nje shvaanja niih nivoa od strane
vrhova, pravo svakog lana partije da prisustvuje sjednicama partijskih
centara, izuzimajui naroito tajne stvari), garanliranje slobode kritike i
miljenja (ne samo pravo na slobodnu diskusiju nego i na materijalnu
potporu pri izdavanju literature unutarpartijskih struja). 3. Proimanje
itave partije radnicima i suavanje dvostrukog lanstva u vodeim par
tijskih i sovjetskim organima.84
Radnika opozicija jc, dakle, upozoravala da postoji kriza u partiji i ci
jelom sovjetskom sistemu, a njeni uzroci nisu samo objektivni nego lee
i u pasivnosti partije da popravi poloaj proletarijata kao i u nesposob
nosti sovjetskih institucija da ova pitanja postave i rijee. Bit cijelog pro
blema ova je Opozicija vidjela u pitanju: tko treba da izgrauje komuni
stiku privredu i kako ona treba da bude izgraena? To jc, pisala jc A.
Kollontaj, sr njihova programa, a pitanje jc moda i vanije od pitanja
osvajanja politike vlasti od proletarijata.
U svojim tezama Radnika opozicija jc polazila od dotadanjih odluka
koje su bile donesene na kongresima partije i sindikata u kojima je bilo
naglaeno da su sindikati duni da u svojim rukama faktiki koncentrira
ju upravljanje cjelokupnom narodnom privredom kao jedinstvenom cje
linom. Konstatirajui da se uloga sindikata stalno smanjuje, potpisnici
Teza smatraju da je pobjeda nad privrednim rasulom mogua samo ako
se bitno izmijeni postojei sistem i metode organizacije i upravljanja
privredom: Sistem i metode izgradnje, koji se oslanjaju na glomazni bi
rokratski aparat, iskljuuje svaku stvaralaku inicijativu i samoinicijati
vu proizvoaa organiziranih u sindikatima. Taj sistem ostvarivanja priv
redne politike birokratskim putem preko leda organiziranih proizvoa
a, s inovnicima, imenovanim licima, sumnjivim strunjacima doveo
[83] A. Kollontaj,
ibid.. str.
108.
[84] A. Kollontaj,
ibid.. str.
112.
72
73
74
[90] V. I. Lenjin. Kriza partije, tom 33. str. 203.Mogu navesti ovdje miljenje i dobrog poznavaoca
ovog razdoblja Ch. Beitelheima kada konstatira: Glavna slabost teza 'Radnike opozicije Pro*z
laze ipak. kao to je bilo reeno, iz toga. to sc ne dotiu pitanja temeljnih uvjeta za odranje i ja
anje diktature proletarijata, prije svega pitanje vodee uloge proleterske partije i specifinih od
nosa te partije prema cjelini narodnih masa. (Ch. Beitelheim, ibid., str. 337).
[91] Ishod glasanja na kongresu bio je ovaj: Radnika opozicija je dobila 18 glasova, Grupa osmo
rice (Trocki, Buharin i dr.) 50. a Grupa desetorice (Lenjin, Zinovjev i dr.) 336. i 2 uzdrana glasa, li
75
2.
76
77
78
79
80
[106] Confederation nacional del trabajo, Ein M odeli fiir Spanien, Der Anarchismus. sit.
381 -382.
etvrto poglavlje
Samoupra vijanje
kao sistem
radnikih savjeta
1.
A n a rh o k o m u n izam
Za razliku od revolucionarnih sindikalista, anarhokomunizam je integralni dio izvornog anarhistikog pokreta kome je uvijek bila sirana ne
samo politika partija nego bilo kakva organizacija, to su svi anarhisti
uvijek smatrali najveom prijetnjom slobodi individuuma i dostojanstvu
linosti, tih ugaonih kamenova anarhistikog koncepta drutva i borbe
za nove socijalne odnose. Upravo zbog toga, osim u svojoj sindikalistikoj varijanti koja je ipak ukljuivala i neke marksistike stavove, anarhi
sti nikad nisu uspjeli organizirati masovniji drutveni pokret, nego su
kao pojedinci i grupe uvijek stajali u borbenim linijama u raznim revolu
cionarnim situacijama, ustrajno branei individualna prava, slobodu i
samoinicijativu, ali esto i ponajvie pretvarajui se, kako su i neki najvideniji anarhisti poslije konstatirali, u pomone trupe njima neprija
teljskih partija.
Ova varijanta anarhizma nastaje rascjepom u anarhistikom pokretu
na kongresu Jura-federacije u La Chaux-de-Fondsu 1880. godine kada
pod utjecajem koncepcija Carla Cafiera, Errica Malateste, Eliseea Reclusa i Petra Kropotkina veina na tom kongresu odbacuje kolektivistike
nazore izraene u spisu Schwitzguebela i prihvaa nove poglede na anarhistiko drutveno ureenje anarhokomunizam. Ova struja anarhizma
vrsto je povezivala osnovnu ideju anarhizma slobodu, i komunizma
jednakost, te se komunizam ak interpretirao i kao majka anarhije.
Ili, kako je jo uvijek nepoznati autor u asopisu La Revolte 1890. pi
sao: Cini mi se da anarhija bez komunizma nema nikakvog opravdanja
za svoju egzistenciju. Jer kao to je anarhija negacija vlasti, tako je ko
munizam negacija vlasnitva ... Komunizam u svom potpunom znaenju
nema drugi cilj nego jednakost kroz slobodu. Zato nije razumljivo zato
se anarhisti nekaju da to priznaju. Meni se ini da je komunizam majka
anarhije, koja bez njega ne bi bila nita drugo nego prazna teorija, kojoj
se s pravom moe pretpostaviti kolektivizam.107
(107] Kommunismus Mutter der Anarchie, nepoznati aulor; u Der Anarchismus, sir. 233-234
Pod kolektivizmom autor ovdje misli na autoritarni komunizam tj. na onaj komunizam koji j(
82
zastupao politiku borbu, formiranje politikih partija i priznavao dravu kao diktaturu proleta
rijata u prijelaznom periodu.
[1081 P. Kropotkin, Ethik, Berlin, 1923. str. 28.
[109] P. Kropotkin, Die anarhistisch-komunistische Gesellschaft. Der Anarchismus, str. 235. Ovo
jc zapravo jedno od glavnih programskih Kropolkinovih djela koje je izalo pod naslovom La
conquete du pains, s predgovorom E. Reclusa u Parizu, 1892. godine.
83
[U li P. Kropotkin,
84
[113] Kropotkin je 1919. godine imao i jedan dui razgovor s Lenjinom o svim tim pitanjima. Um
ro je 1921. godine.
[114] Pjotr Arinov, K onstruktivni prob lem i socijalne revolucije. Samoupravljanje i radniki p o
kret I. Beograd, 1972, str. 485.
[115] P. Arinov, Die Machno-Bewegung und der Anarchismus, Der Anarchismus. str. 351. U
ovom spisu Arinov kritizira npr. i ponaanje anarhista u praktinoj djelatnosti, napominjui da
onda kada se moraju utvrdili prava i dunosti pojedinca u takvim momentima, anarhisti se na
osnovi svoje teorije o slobodi linosti suprotstavljaju svakoj organizaciji i bjee od svake odgo
vornosti. (ibid.. str. 352)
85
86
87
88
89
(123] Arinov jc ve polovicom dvadesetih godina uvidio da se bez jedinstvene organizacije anar
hista, bez jedinstvene ideologije i taktike kao i odgovornosti pojedinaca ne moe raunali na bilo
kakve znaajnije uspjehe. To je i izrazio u dokumentu iz 1926. godine Organizaciona platforma
Opeg saveza anarhista, koji meutim nije prihvatila veina anarhista. Arinov se razoaran vra
tio u Rusiju gdje je u Slaljinovoj strahovladi izgubio i ivot. Slino jc pisao i poznali nizozemski
anarhosindikalist Christian Cornelisscn, koji jc u vezi s diskusijom Sto se vodila o tim pitanjima
izmeu N. Mahnoa i E. Malatestc, ovog posljednjeg nazvao pristalicom metafizike Bakunjinovc
epohe. U vezi s mogunostima neposredne izgradnje komunizma Cornelisscn je shvatio da rad
nici ni najrazvijenijih zemalja ne mogu odmah preuzeli upravljanje opom proizvodnjom i po
tronjom i da bi prenoenje upravljanja narodnom privredom direktno u ruke masa dovelo do ka
tastrofe. Zato je smatrao da je zadatak konstruktivnog anarhizma strpljiv i dugogodinji rad na
organizaciji i odgoju trudbenika kao to je to pokuala da uini Internacionalna radnika asoci
jacija revolucionarnih sindikalisla. (Vidi podrobnije o ovome Der Anarchismus. str. 46-51).
2.
G ild -s o c ija liz a m i
P o k re t tv o rn i k ih p o v je re n ik a
91
92
93
94
[134]
[136]
95
96
[* ] Stop the Retreat, an Appeal to Trade Unionists. Published by the Red International of Labour
Unions, 1922.
[**] The F rontier o f Control, str.11.
97
3.
K om unizam savjeta
98
99
10 0
[144] K. Korsch je u lom smislu pisao: Sva ta prava sudjelovanja ( Mitwirkungsrechte) nala/.e,
meutim, u kapitalistikom klasnom drutvu i dravi graanske klase svoju neprekoraivu grani
cu; ona se ne smiju nikad dalje razvijali nego to to dozvoljavaju interesi profila kapitalistike
klase. Ako ih, dakle, radnici shvate za neto vie od osvajanja potpornih laaka u svrhu pripreme
konane borbe, tada sva ta takozvana prava sudjelovanja slue zapravo samo kao kulise, iza kojih
se kapitalistika diktatura nad zajednicom rada jo lako dugo moe prikrivati dok konano ka
pitalisti ne budu primorani objektivnim odnosima da zbace sa sebe kulise i neprikriveno provedu
svoju klasnu diktaturu. (K. Korsch, Arbeitsrecht fiir Betriebsrate. Berlin, 1922, str. 37.)
[145] K. Korsch, Was ist Sozialiserung?. Iz Schriflen zur Sozialisierung. Frankfurt a. M.. 1969, str.
38.
[146] K. Korsch, Die Sozialisierungsfrage vor und nach der Revolu tion, ibid., str. 54.
101
[147] A. Pannekoek. Die Entwickclung dcr Wcltrevolution und die Taktik dcs Kommunismus;
Parlameniarismusdebaltc (1920), Berlin, 1968, sir. 38.
[148] Vidi A. Pannekoek. isto djelo sir. 38 41.
[149] Programm dcr Kommunislischen Arbciter-Partci Deutschlands (KAPD) iz zbornika Die Linke gegen die Parteiherrschaft. sir. 320
102
kih masa m nogo vee, a voda manje nego u Rusiji; da baza revolucije ne
mogu biti sindikati niti parlam entarizam , nego tvornike organizacije
ujedinjene u jedinstveni savez i da je za to potrebna mala, svjesna i od
luna partija koja e osvjetljavati ciljeve i pom oi veini proletarijata da
dode do dubljih spoznaja.
Ostali predstavnici radikalnog sistema savjeta, iako nisu ili tako dale
ko u svojoj kritici i odbacivanju sindikata i parlamentarizma, bili su ipak
i te kako kritini prema toj politikoj sferi. Tako je Gramsci, jedan od os
nivaa K P Italije, pisao u svom listu L Ordine N u ovo 1919. godine da
sindikat organizira radnike ne kao proizvoae nego kao nadniare i da
su sindikati pokazali organsku nesposobnost da ostvare diktaturu prole
tarijata. Jer norm alni razvoj sindikata oznaen je linijom opadanja re
volucionarnog duha masa; poveava se materijalna snaga, slabi ili sas
vim iezava osvajaki duh, m litavi ivotni polet, herojsku nepom irlji
vost sm jenjuje praksa oportunizm a, praksa 'hljeba i maslaca. Kvantita
tivni porast odreuje kvalitetno osirom aenje i lako prilagoivanje kapi
talistikim drutvenim oblicim a, odreuje nastajanje jedne uljive, ogra
niene radnike psihologije, psihologije sitne i srednje buroazije.150
Gram sci je u sindikatim a vidio u biti funkciju uspostavljanja korisne rav
notee izmeu rada i kapitala i zato je sm atrao da sindikat moe proleta
rijatu dati iskusne birokrate, tehnike strunjake, organizatore, ali da ne
m oe ni u kom sluaju biti osnova proleterske vlasti.
Proleterska diktatura ne moe, za Gramscija, imati svoju osnovu ni u
sindikatu ni u partiji. Ona se m ora osnivati na onim organizacijama u ko
jim a radnik osjea sebe kao proizvoaa, kreatora, u kojima dobiva svi
jest o vrijednosti i budunosti, a to su radniki savjeti. Proleterska dik
tatura se m oe uobliiti u jednu vrstu organizacije specifine za samu
aktivnost proizvoaa, a ne nadniara, robova kapitala. Tvorniki savjet
je prva elija te organizacije. Budui da su u savjetu zastupljene sve rad
ne grane, u skladu s doprinosom koji svaka struka i svaka radna grana
d aje za izradu predm eta koji tvornica proizvodi za zajednicu, institucija
je klasna, drutvena. R azlog njenog postojanja lei u radu, u indu
strijskoj proizvodnji, odnosno u jedn oj stalnoj injenici, a ne vie u nad
nici, u podjeli klasa, znai, u jednoj, prolaznoj injenici koju upravo eli
m o da p reva zid em o .151
U ovim pogledim a komunista savjeta, bez obzira na njihove razlike i
konzekvencije, pri emu treba naglasiti da su se Pannekoek, Gorter,
S chroder ve tada znatno razili s Lenjinovom Treom internacionalom,
a da je Gramsci ostao sa svojom partijom njen lan, nalazimo zapravo
klice onih koncepcija unutar komunistikog pokreta to ih danas naziva
mo evrokum unistikim . Oni su ve tada naglaavali, to jc, m oram o rei,
i Lenjinu bilo veom a blisko, da revolucija u razvijenoj Evropi ne moe ii
istim putovima, oblicim a i nainima kao u zaostaloj Rusiji i da uloga ic-
[150] A. Gramsci, Sindacnlismo c consigli, L'Ordine Nuovo. 1919- 1920, Torino. 1955. str. 45.
[151] A. Gramsci, Sindacati c C'onsigli. La cultura italiana del '900 altraverso le rivisle, sv. 6.
L'Ordine Nuovo (1919- 1920), Torino, 1963, str. 307. U ovim svojim stavovima Gramsci je imao
Togliatlijcvu podrku, ali ne i A. Take, takoer jednog od osnivaa L'Ordine Nuovo.
103
[152] A. Pannekoek. Sozialdemokratic und Kommunismus (1919). U Neubcstimmung des Marxismus. W-Bcrlin. 1974. sir. 73.
[153] A. Pannekoek. ibid. sir 7S
1 04
[154] Ernst Daumig, D cr Riitegcdunkc und seine Verwicklichung. u Theoric und Praxis dcr dirckten Dcmokratic, Opladen. 1973, str. 80.
[155 E. Daumig, ibid., str. 81
[156] E. Daumig. ibid., str. 85.
105
[157] R. Miiller. Sistem vea u Ncmakoj, Iz Samoupravljanje i radniki pokiet l. str. 315.
[158] K. Korsch, Arbcitsrecht fiir Betriebsrate. Berlin. 1922, str. 104.
[159] U Austriji jc 1919, a u Njemakoj 1920. bio donesen Zakon o savjetima poduzea koji jc da\ao pravo radnicima na suodluivanje u upravljanju poduzeima, naroito u vezi s reguliranjem
nadnica, uvjeta rada, zaitite na radu, radnog vremena itd. Vidi opirnije o ovim zbivanjima u
knjizi Vladana Parnica, Radnika vea u Nemakoi. Bcourad. 1972.
106
je da sve ove m jere nisu bile tada urodile nekim znaajnijim plodovima.
K onsolidacija buroazije, oportunistika politika socijaldem okracije, unutranje kontroverze i razm irice u lijevim snagama uzrokovale su pad
revolucionarnog impulsa, a tragian uspon barbarskog faizma zausta
vio je za izvjesno vrijem e sva ova traganja i tokove socijalne revolucije.
Treba na kraju istai da svim tim komunistima i lijevim socijalistima
ideja samoupravljanja, ideja sistema savjeta kao socijalno-ekonomske
organizacije novog drutva nije bila samo pitanje osvajanja vlasti i
upravljanja privrednim tokovim a drutvene reprodukcije. Svi su oni u
njoj vidjeli i m ogunost ostvarenja jed n og novog svijeta, novog ivota
lienog dotadanje otuenosti, sivila, egoizm a i tuposti. Tako je, na prim
jer, Gram sci u svojim lancim a pisao d a je raanje radnikih savjeta ve
lianstven historijski dogaaj, poetak nove ere u historiji ljudskog ro
da i da je tvorniki savjet prva elija u historijskom procesu koji treba
da dostigne vrhunac u kom unistikoj internacionali, ne vie kao politi
koj organizaciji revolucionarnog proletarijata, nego kao reorganizaciji
svjetske privrede i kao reorganizaciji cjelokupnog ljudskog zajednikog
ivota, nacionalnog i svjetsk o g.160
Isto lako je i Ernst Jacobi, lan Revolucionarnog radnikog savjeta
Miinchena, u svom lanku o sutini i znaenju sistema savjeta pisao kako
e neki zbog svih tadanjih tekoa i potresa poeti jadikovati o propada
nju kulture, u kojoj veina uglavnom i nije nikad uestvovala. Ako se i
koriste tekovine civilizacije i tehnike, kakvo to ima znaenje kad se zna
do kakvog je razornog djelovanja dovelo mehaniziranje naeg itavog
ivota. Za tu takozvanu kulturu, tu nakaradu ljudske zatvorenosti, i nije
teta. V rijem e savjeta stvorit e pravu kulturu, ne kulturu za imune, ne
kulturu za nedjelju i praznik, nego znanje o ljepoti zajednikog stvaranja
koje, ne iz prisile nego zbog aktivnog djelovanja duha zajednitva, vodi
novim oblicim a drutvenog ivota i srei ovjek a .161
Predstavnici kom unizm a savjeta i istog sistema savjeta, dakle so
cijalizm a koji bi bio izgraivan na konzekventnom i radikalnom sistemu
radnikih savjeta od baze do vrha najdosljednije su zastupali koncept
radnike dem okracije. M nogi od njih su u radnikim savjetima vidjeli i
osnovne poluge u borbi za prevladavanje kapitalistikog sistema jo i pri
je revolucionarnih preobraaja, pa su ujedno smatrali da radniki savjeti
m oraju ostati temelj i nove proleterske vlasti i socijalizma kao novog pri
jelazn og drutva.
Sigurno je da je ovakav koncept bio najdosljedniji projekt jednog
drutva u kojem je hegemon radnika klasa. Meutim, kako smo vidjeli,
takav koncept bio je suvie idealan, pa i apstraktan za tadanje vrijeme.
Tek se danas najrazvijeniji dijelovi proletarijata i najsavjesnije socijali
stike snage bore za te zamisli, a zem lje koje se nazivaju socijalistikim,
osim Jugoslavije, jo uvijek vide u njemu opasnost za socijalistiku
dravu i sistem , te na tipino birokratski nain revandikacije svoje rad
nike klase proglaavaju goto vo kontrarevolucijom . A upravo na tome te
[160] A. Gramsci. II Consiglio di fabrica. L ' Ordine Nuovo, Torino, 1962, sir. 507.
f 161 ] ErnslJacobi, Wesen und Bedeutung des Ratesystems (1920), Die Ratebewegung l, str. 176.
107
i
za
o s t
] Q8
Osnovni procesi
su vrem en og s vije ta
Uvodna razmatranja
112
113
114
Uvodna razmatranja
115
116
Uvodna razmatranja
117
ve, nego kao subjekt koji je osnova zajednice, samoupravljaa koji ne tre
ba nikakvih drugih medijacija osim svojih vlastitih delegata od baze do
vrha ekonomske i politike uprave drutvom. Tragina iskustva staljinizma dobrim su dijelom uzrokovala poetak promjene ove socijalne i ma
sovne svijesti, a u prvom redu njenih najboljih i najinteligentnijih pred
stavnika. Ako je ta svijest bila permanentno iva kod najsnanijih lino
sti radnikog pokreta, ona s jugoslavenskim historijskim otporom staljinizmu, znaajnim idejnim transformacijama u evropskom socijalisti
kom i komunistikom pokretu, kao i kod dijela inteligencije i radnike
klase u istonoevropskim zemljama, postie nove historijske dim enzije i
sadraje. U evropskim zemljama na historijsku scenu je stupila sad ve u
masovnijem obliku svijest o potrebi ne samo dokidanja kapitalizma i bur
oazije kao klase nego i svijest da dravni i politiki oblici socijalizma ni
su dovoljni da bi se postigla ona socijalna sloboda koja se oduvijek nala
zila na zastavi revolucionarnih pokreta, da se radnika klasa i radni ov
jek ne mogu osloboditi zamjenom jedne drave i politike drugom, nego
samo samoupravnim ovladavanjem procesima proizvodnje, proirene re
produkcije, drutvenog planiranja i napokon cjelokupnim upravljanjem
drutvom, ne mislim da je ova nova socijalna svijest ve odnijela defini
tivnu historijsku pobjedu u radnim slojevima suvremenog drutva. Ali
ona je ve osvojila toliki historijski teren da je odstupnica postala nemo
guom.
U interesu je upravo ove svijesti da se to prije oslobodi razliitih sta
ljinistikih mistifikacija, koje se i dalje uporno nameu pojedinim soci
jalnim pokretima, da to realnije sagledava karakter suvremenih drut
venih kretanja i historijske mogunosti borbe za nove drutvene sadra
je i odnose i da se oslobodi crno-bijele slike o dravnom socijalizmu,
dravnom kapitalizmu i birokratsko-etatistikoj vlasti kao izgraenom
socijalizmu (staljinistika teza koja se uporno ponavlja i u tzv. realnom
socijalizmu); o kapitalizmu koji samo truli i degenerira, da se nalazimo u
epohi kada kapitalizam samo zapada iz krize u krizu a socijalizam veli
anstveno pobjeuje, da se kapitalizam utapa u sveopoj dekadenciji
ekonomike, ljudskih odnosa i kulture i da je ova naa epoha karakterizi
rana samo socijalizmom kao svjetskim procesom.I4,
Historijska stvarnost naeg dvadesetog stoljea ipak je neto drugaija
i kad govorim o o svjetskom procesu, m oemo uoiti nekoliko glavnih
tendencija, a ne samo jednu, tendencija koje su ne samo snane i odreduju glavne tokove suvremenog svijeta nego se i prepleu i meusobno
utjeu. Dalje analize i razmatranja ovih procesa trebalo bi da pridonesu
boljem razumijevanju sadanjosti i mogue Ijudskije budunosti.
Prvo poglavlje
Procesi sraivanja
ek on om ije i politike
1. D r a v n i k a p ita liz a m
119
jalite kod Lenjina nije bilo jedino i nisu imali pravo oni koji su inzistirali samo na njegovoj otroj kritici. U istom djelu Lenjin je i ovako saimao
svoje analize: Monopoli, oligarhija, tendencije ka gospodstvu umjesto
tendencija k slobodi, eksploatacija sve veeg broja malih ili slabih nacija
od aice najbogatijih ili najjaih nacija sve to rodilo je one karakteri
stine crte imperijalizma koje nas gone da ga karakteriziramo kao para
zitski ili trulei kapitalizam. Sve reljefnije i reljcfnije sc ispoljava, kao
jedna od tendencija imperijalizma, stvaranje drave-rcntijera', drave
lihvara, ija buroazija sve vie ivi od izvoza kapitala i 'rezanja kupona'.
Bilo bi pogreno misliti da ta tendencija k truljenju iskljuuje brzi porast
kapitalizma; ne. pojedine industrijske grane, pojedini slojevi buroazije,
pojedine zemlje pokazuju u epohi imperijalizma jae ili slabije as jednu
as drugu od tih tendencija. Uope uzevi, kapitalizam raste kudikamo
bre nego prije, ali taj porast ne samo to postaje uope neravnomjerniji, nego se neravnomjernost manifestira i specijalno u trulenju zemalja
najbogatijih kapitalom (Engleska).167
Prema tome. Leniin ie sagledavao dalii razvoi imperijalizma u vie ten
dencija. Jedna od njih bila je stvaranje drave rentijera, tendencija tn>
lenja jtd. Druga je tendencija bri porast kapitalizma, pojedinih iodustnjskifrgrana. pojedinih slojeva buroazije i pojedinih zemalja koje u
epohi imperijalizma pokazuju jae ili slabije as jednu as drugu od lih
tendencija. Pozivati se, dakle, na Lenjina samo s obzirom na jednu ten
denciju razvoja imperijalizma, u svakom je pogledu bilo ili nepoznavanje
svih njegovih tekstova ili, kao u razdoblju staljinizma. iskoritavanje ne
kih Lenjinovih stavova o ovim i drugim problemima da bi se stvorila jed
na dogmatska socijalistika m itologija koja je sve vie gubila svaku vezu
sa stvarnou. Koliko je ona, kao i svaka politika mitologija, bila izgubi
la vezu s historijskim realitetom u ovih posljednjih pet decenija, pokazat
e mnoge analize i razmatranja u ovom djelu.
Suvremeni drutveni razvoj u ovom naem stoljeu a o ovom proble
mu e biti jedino i rije u ovim teorijskim razmatranjima veoma je da
lek od dogmatske marksistike slike koja ga ocrtava kao neprekidni pad
kapitalizma i uspon socijalizma i koji glavnu protivrjenost cjelokupnog
razvoja vidi u konfrontaciji svijeta slobode sa svijetom neslobode, pri e
mu ideolozi svakog od ovih drutvenih sistema epitet slobode pripisuju
svojoj drutvenoj stvarnosti. Isto je tako naravno daleko od slike kapita
listikih apologeta koji politike pluralistike sisteme suvremenog kapi
talizma proglaavaju jednom zauvijek otkrivenom istinom ovjekove
drutvene i historijske egzistencije.16*
Mislim da je slika suvremene historije mnogo komplcksnija. Potrebni
su znatno vei misaoni napori, osloboeni bilo kakvih politikih priti
saka, apriornih granica kretanja teorijske analize da bismo shvatili to
se zbiva i koje se tendencije suvremenog razvoja najjae izraavaju. Za
progresivne snage svijeta ovo su vitalna pitanja, jer o dubini i ispravnosti
f'67] V. I. Lenjin. ibid., str. 417.
(I6S) Osim ovih kalaklizmikih teorija, u kojima apologeti jednog druSlvcnog sistema proriu ka
tastrofu drugome, postoje i razne varijante 'teorije konvergencije, razliitih provenijencija i do-
120
[169] O drugim nekim znaajnim tendencijama i realitetima kao to su npr. izvjesna internacio
nalizacija kapitala, stvaranje multinacionalnih kompanija kao i meunarodnih o rganizacija razli:
ilih tipova~5TT e ukratko rije u zaTIJunim razmatranjima, meutim oni nisu predmet ove ra
sprave. Veoma znaajne i historijski odluujue fenomene antikolonijalne oslobodilaitfiJSvoju^
cije ovdje ne ubrajam, jer se u ovom djelu prije svega radi o strukturnim problemima i tendenci
jama razvoja drutvenih sistema, pri emu e i ove zemlje u tom smislu biti uklopljene u analizu
glavnih tendencija razvoja suvremenih drutava.
[170] U ovom djelu se zadravam samo na problematici dravnogJiapitalizma. Inae se za ovaj
stadij kapitalizma upotrebljava nekoliko pojmova: dravni kapitalizam..dravnp-mpiiopo.Uu kapitalizam i monopolnMtapitalizam.Jstonocvropski teoretiari upotrebljavaju uglavnom drugi terfnin, jer smatraju da ova etapa oznaava srastanje monopola i drave. Sweezy i Baran npr. upo
trebljavaju trei termin, jer smatraju da pojam dravni kapitalizam moe zavesti u lom smislu
da se pomisli kako je uloga drave u ranijoj fazi kapitalizma bila veoma slaba i gotovo nikakva.
Nadalje misle da prva dva termina vode shvaanju o dravi kao nekoj nezavisnoj i samostalnoj si
li i u odnosu prema buioaziji. Smatram da termin dravni kapitalizam naihajifi-Odgovara suvre
menim procesima, jer obuhvaa i fenomen dravne intervencije i nacionalizacije. ;osam o govori
da je ta drava instrument vladajue klase, ali da moe poprimati i nezavisnu funkciju, zasad ponajee radi spaavanja cjelokupnog poretka kapitalizma. Vidi o tome i raspravu E. Mandela sa
gleditima V. Ceprakova, istono njemakim autorima i P. Boccarom i suradnicima u djelu Der
Spatkapitalismus, Frankfurt a. Main, 1972, str. 488 - 499.
121
122
123
1 24
[176] J. K. Galbrailh. Nova industrijska drava, Zagreb, 1970, sir. 293. Ili na drugom mjestu pie:
Zapravo je industrijski sistem nezamrsivo povezan s dravom. Zrela korporacija je u znatnoj
mjeri samo ispruena ruka drave, a drava je u mnogome instrument industrijskog sistema. Sve
lo protivrjei prihvaenoj doktrini koja pretpostavlja i naglaava jasnu crtu razdiobe izmeu vla
de i privatnog biznisa. Poloaj te crte koji oznaava to je dano dravi a to pripada privatnom
poduzeu govori o tome je li drutvo socijalistiko ili ncsocijalistiko. (Ibid., str. 283) Iz ovoga
se vidi da Galbraith, kao i mnogi drugi graanski i socijalistiki mislioci podjocijalizm om razumije samo dravni socijalizam. Tematika samoupravljanja jo je uvijek izvan vidokruga tih misli
laca.
[177] O problemima dravnog kapitalizma postoji ve obilna literatura. Osim ve nekih citiranih
autora u poslijeratnom periodu su o tim pitanjima pisali P. Baran i M. Sweezy,JL.Bfififiaraj E_
Mandel^A^Qiddens. ch. Bettelheim , R. Mi li band, J. K.Galbrailh,-P.M attick. Th. Pragcr, A. ShonGcld. J, SLrachy, N. Poulantzas, M. Popovi^Lj-Markovir. A Oragirevi,-B-Stajncr-i mnogi drugi
125
126
127
128
gunosti razvoja nego socijalizam. Zato mislim da nas sve ovo uvjera
va d a je dosadanji kapitalizam im ao tri'Voje veom a jasno ocrtane faze"
razvoja::liberalno kapitalistiku, m onopolno-im perijalistiku fazu i ovu
posljednju dravno kapitalistiku. Dravni kapitalizam, kao dominantni
oblik srastanja ekonom ike i politike, ima ve mnoge znaajke koje ga i
ne bliskim, a katkad i identinim , s poetnim razvojem i socijalistikih
procesa. Slijedee poglavlje nam treba pribliiti i razjasniti ovu proble
matiku.
b. D r a v n i s o c ija liza m
129
1 30
131
132
133
1 34
135
1 36
1 37
|3 3
politike
139
1 40
nja koji su om oguavali ili bili osnova i takve politike. Prema tome, linija
socijalizm a koja razvija ve naznaene protutee razvoju birokratskih i
etatistikih deform acija i apsolutizacije politike sfere ne moe nikada
opravdavati ratne avanture bez obzira s koje strane dolazile. Linija po
etnog dravnog socijalizm a koja je postepeno elim inirala sve protutee
i zapadala sve dublje u deform irane birokratske odnose, jaajui tako
konzervativne i na kraju i kontrarevolucionarne birokratske politike
snage koje sve vie slijede svoje parcijalne i dravne interese moe i u
ratnim operacijam a i vojnim intervencijam a sagledavati dio svoje ope
podjarm ljivake politike. A tada vie ne m oem o govoriti o socijalisti
kim snagama nego o d eform iran o birokratskim a s ogoljelim dravnt>Kapitalistikim drutvenim odnosim a.Dravni socijalizam je, kako smo vid
jeli, u biti privrem ena i labilna drutvena struktura koja veinom svojih
strana pripada jo tipu historijski graanskog, klasnog i politikog
drutva. N jegov bitni drutveno-ekonomski odnos je identian integral
nom dravno-kapitalislikom odnosu koji s pravom nazivamo dravnosocijalistikim je r su na vlasti drutvene snagte ije su intencije da
prevladaju a ne fiksiraju taj dravno-kapitalistiki odnos. Ali upravo
zbog takvog karaktera lih odnosa pri emu su stvaranje vika vrijedno
sti i najamni odnos jo uvijek na djelu ove strukture najamnog odnosa
i eksploatacije veom a lako jaaju ako im se ne ugrade socijalistike pro
tutee u jaanju prava radnih ljudi da upravljaju svojim drutvenim ivo
tom , a u prvom redu da raspolau rezultatim a svoga rada. Jednom rijei
da dokidaju sistem ekonom skog otuenja koji nuno rada i potencira
m o onih snaga koje raspolau vikom rada. A to su u sistemu dravnog
socijalizm a sfera politike birokracije. U takvoj osamostaljenoj politi
koj birokraciji mogui su svi oblici deform acija, posezanja za raznim ne
m oralnim sredstvim a u meusobnim borbam a, bonapartistike ambici
je, sam ovolje i gaenje svih nekad proklam iranih humanistikih principa
s kojim a se ilo u revoluciju. Tek ovakvi, u biti staljinistiki i kontrarevolucionarni sistemi mogu se srozati na nivo nekadanjih vlastodraca i
eksploatatorskih klasa koje su uvijek s prezirom gledale na ovjeka i
sm atrale ga samo sredstvom njihove, toboe, historijske vokacije i kalku
lacije. Sline situacije im am o i u takvim socijalistikim sistemima koji
su izrasli u potpuno nerazvijenim uvjetima, pri emu su se njihove revo
lucionarne snage u velikoj m jeri m ilitarizirale dugotrajnim ratovima za
osloboenje a nosioci lih pokreta nisu progredirali dalje od jedne birokralsko-etatistikc i bonapartistike svijesti kojoj duboki sadraji socija
listikog humanizma svjetlucaju katkad na marginama idejnih preoku
pacija (sluaj s V ijetnam om ili prije s Kam puijom ).
Svoditi, dakle, ovakve situacije na nekakve greke ili nedostatke mla
dih socijalistikih drava ili sistema potpuno je nedovoljno i neprihvatlji
vo. Socijalisti imaju, naravno, pravo i na greke. Ni oni ne mogu odjed
nom ovladali cjelokupnim drutvenim procesima te e svi takvi pokreti
u traenju putova produbljivanja socijalistike revolucije imati vie ili
manje promaaja. Nikad se historijski novo nije stvaralo s dokraja pro
raunatim param etrim a i veliinama, je r historija nije ni matematika ni
makrofizika. Ali za oruane intervencije, upropatavanjc ljudskih ivota i
ideala nisu potrebni nikakvi duboki znanstveni uvidi i velika historijska
iskustva. Treba bili jed in o socijalist, proet humanistikim idealima, tre
141
142
143
1 44
[193] Ovo jc veoma dobro uoio i Bahro kada primjeuje: Utoliko je simptomatian razvitak koji
se u meuvremenu ocrtava u svim zemljama realnog socijalizma, da je naime aparat prisiljen za
svoju vladavinu najopasnije elemente hraniti direktno u svojim njedrima. Govorim o grupaciji
njegovih vlastitih ideologa, koje on degradira na izvrne specijaliste za agitaciju i propagandu. Iz
te grupacije dolaze zakonito duhovni vode antibirokratskog bloka. Ideolozi su prvi kadri svoju
frustraciju zbog birokratskog sistema uloga, koji deformira razvitak njihove linosti i spreava
svaki bitan izraz njihove individualnosti, osmisliti i svesti na socijalne uzroke... (R. Bahro, Al
ternativa, str. 274.) Ako tome dodamo i permanentno protivjeje koje postoji izmeu naraslih
proizvodnih snaga i navedenih proizvodnih i drutvenih odnosa, onda e nam biti jo jasnija po
treba traenja izlaza na liniji revolucionarnog marksizma.
145
146
Drugo poglavlje
Kako prevladati
dravni socijalizam
148
149
150
151
[196] Tito je ve 1959. godine, u povodu etrdcsclogodiinjice KPJ konstatirao da tendencija biro
kratskog deformisanja i sraiivanja Partije sa administrativnim aparatom nije roena na naiem
tlu. i pored ekonomske nerazvijenosti naie zemlje, ve je prenesena izvana.kao idejni i materijal
ni utjecaj Staljinove prakse, kopiranjem svega i svaega iz te prakse, ito nam je nanijelo ne malo
itete u naiem ekonomskom razviktu. (J. B. Tito, etrdeset godina revolucionarne borbe Ko
munistike partije Jugoslavije. Govori i lanci. Zagreb, 1959. sv. I. str. 34.) Tito je i 1950. u povodu
donoienja Zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima, zapravo o radnikom uprav
ljanju privredom, pisao da donoienje log Zakona ne samo da nije preuranjeno, ve je doilo i sa
izvjesnim zakainjenjem. A razloge za to zakainjenje treba objasnili time ito je naia Partija do do
noienja famozne Rezolucije Informbiroa gajila suviine iluzije i suviic nekritiki primala i presa
ivala kod nas sve ito se radilo i kako se radilo u Sovjetskom Savezu, pa i ono ito nije bilo u skla
du s naiim specifinim uslovima, ni u duhu nauke marksizma-lcniinizma. Htjeli su se
152
gotovi recepti koji su nam nametani ili smo i sami teili za njima; bilo je tendencija da se ide po
liniji manjeg otpora. (Kom unist br. 4 5, od 1950, str. 2)
153
]5 4
II
155
156
157
158
159
160
161
162
koliko god je otp or staljinizmu, a zatim i akt iz 1950. nezamisliv bez nae
socijalne revolucije, bez dem okratskih i revolucionarnih iskustava, ide
ala i rtava koje su nesebino pale za te ideale, isto je tako ta cjelokupna
spoznaja o dravnom socijalizm u i nunosti samoupravljanja kao protu
tei izopaavanju politike sfere bio i za nas i za meunarodni radniki
pokret zapravo historijski novum. Ideja samoupravljanja, radnikih i
drutvenih savjeta, asocijacije slobodnih proizvoaa bila je duboka za
kopana u arhivi historije kamo ju je prognala staljinska kontrarevoluci
ja. Upravo zato, bez obzira na pojedince koji su tu ideju konzekventno
zastupali kao protuteu staljinizmu, jugoslavenskim masovnim otporom
i isto tako iznoenjem te zamisli na historijsko poprite zapoinje obnav
ljanje i dalje razvijanje te bitne postavke socijalizm a, tem eljnog koncepta
za ostvarivanje jed n og novog svijeta.
III
163
164
165
166
167
ne po logici sastavnog dijela udruenog rada nego po logici kapilal-odno;a sa svim poznatim fenomenima koje takav odnos rada. Ponovo je po
stalo oito da radnika klasa jo nije postala hegemon u ekonomskim
xlnosima, da su razne etatistike strukture sada u sprezi i s financijski
ma, jo uvijek mnogo dominantnije u odreivanju drutvenog razvoja i
Ja je dualizam drutvene strukture i dalje karakteristika jugoslavenskog
Jrutva. U toj situaciji oivljavanja robno-novanih odnosa, trita, olva-anja prema svijetu to je sve vie postajala nunost ako se eljelo po
stati ravnopravan partner u meunarodnim ekonomskim odnosima
aale su socijalne razlike, ali su se javljali i mnogi drugi fenomeni koji
se nisu oekivali. U razliitim lekoama privreivanja radnici su poeli
jribjegavati kratkotrajnim trajkovima to je upozoravalo na proivrjenosti drutvene strukture i na nerazvijenost samoupravljanja i u
ikonomskoj bazi drutva. Kraj ezdesetih godina protjee tako u znaku'
mnogih drutvenih tenzija, sukoba, kritike, ponuda alternativa itd. Osim
stoje radnika klasa nezadovoljna mogunostima raspolaganja i usmjeavanja akumulacije, radikalnije marksistike struje medu inteligenciom iznose otru kritiku birokratsko-etatistikih struktura i ponaanja,
zamjenjivanja socijalne problematike nacionalnim ponudama i preokujacijama, a studentska ljevica takoer se oglasila u burnoj 1968. godini
sa svojim opservacijama i zahtjevima.20'*
U tom se pogledu drutvena situacija svakako mijenjala, na to politite snage nisu odmah dale adekvatni odgovor. Naueno na dominantnu
ilogu u odluivanju i kreiranju politike drutvenog razvoja, na gotovo
jotpun monopol nad javnim mnijenjem i informacijama, politiko
/odstvo nije uspjelo u tom momentu da nune i razumljive kontroverze
-ijei i iznese demokratski i ideoloki, nego je veoma nervozno i ponekad
idministrativno reagiralo na suprotna miljenja, pa ak kad su bila zadoena stvarnim marksistikim intencijama. Ve se tada pokazalo da je
ovakva praksa neadekvatna s obzirom na osnovna htijenja koja je i sama
ivangarda zapisala u svojim glavnim dokumentima, jer je sputavala kre
ativni dijalog koji je zbog sve kompleksnije situacije postajao od ivot
nog znaenja za revoluciju. Ova nervoza vodeih politikih snaga moe se
razumjeti, ali ne opravdati, i to dotadanjim njenim poloajem i djelova
njem, te drugim, naroito vanjskim nimalo lakim prilikama. Birokralicam se morao pojavili i u njenim redovima, pa je dapae bilo i burnih pe
rioda razraunavanja s birokratskim i centralistikim shvaanjima. Isto
lako, nije se lako bilo rjeavati izvjesne autoritarnosti, navika centralnog
odluivanja, direktiva i rukovoenja uglavnom preko transmisija. Ako to
me dodamo oteavajue prilike u kojima se zemlja nalazila, u prvom re
du stalni ideoloki i politiki pritisak staljinistikih i neoslaljinislikih
snaga i ekonomski pritisak razvijenih zemalja na svjetskom tritu on
da se moe razumjeti bojazan od raznih spontanih akcija koje su naroi
[209] Marksisti oko Praxisa, radikalno zastupajui anlisialjinistiku struju marksizma, dakle
koncept otvorenog i kritikog marksizma, dali su znaajan doprinos meunarodnoj debati o
marksizmu i demokratskom, samoupravnom socijalizmu. Sto se tie studentskog pokreta i bun
ta. on je bio takoer usmjeren na kritiku birokratskih snaga koje koe procese samoupravljanja,
zahtijevajui bru demokratizaciju cjelokupnog ivota druStva. hitnije smanjivanje socijalnih
razlika, rjeavanje problema nezaposlenosti itd. Vidi Studeni, vanr. br. 2. Beograd, 8. juna
IlU
O
168
169
Na istom tom Kongresu je V. Bakari dao analizu procesa rasformiranja investicionih fondova i njihove predaje bankama. Iako je to po njego
vom miljenju, bio veliki korak u deetatizaciji proirene reprodukcije,
ipak je morao konstatirati da prelaenje, ili tendencija prelaenja sred
stava proirene reprodukcije, pa tendencija da i prosta reprodukcija sve
vie zavisi od kreditnog sistema (kao ranije od dravnih fondova) ini da
se osnovni elementi odluke udaljuju od neposrednih proizvoaa i ine
ovisnim o faktorima kojima on ni neposredno ni posredno ne vlada.212
Zakljuci do kojih je Bakari dolazio bili su veoma radikalni. On je upo
zoravao da se u spomenutom procesu i odnosima kompetencije radnika
gotovo svode na golu raspodjelu osobnih dohodaka u radnoj organizaci
ji. Njemu ne preostaje nita drugo nego da, pred nemogunou da sau
va svoje fondove za proirenu reprodukciju, nastoji poveati svoje osob
ne dohotke i zadrati neku relaciju prema drugim dohocima i obaveza
ma. Nastaje jedna nova drutvena suprotnost suprotnost izmeu radne
organizacije i kreditora, kod ega se domena aktivnosti radne organizaci
je svodi, u krajnjoj liniji, na line dohotke i jedan element rizika poslova
nja. Radna organizacija se po toj tendenciji pribliava poloaju u kojem
je bila kad je bila u najamnom odnosu. Vlasnikom sredstava za proizvodnju postaje kreditor, a radna organizacija postaje nekom vrstom kolek
tivnog najamnog radnika.213 N aglaavajui da je ovo samo tendencija,
ali" veoma jaka i dominantna tendencija, Bakari upozorava kako nije sa
moupravljanje krivo za pojavu borbe za vee line dohotke, nego je to za
konita tendencija proizala iz pojavljivanja nove drutvene suprotnosti
koja nastaje uslijed nerazvijenosti sistema samoupravljanja. Nakon toga
Bakari dolazi do jednog znaajnog zakljuka o kojem treba razmiljati i
u vezi s razliitim procesima samoupravljanja to se danas pojavljuju u
raznim dijelovima svijeta. Sve ovo pokazuje, zakljuuje Bakari, i to da
se samoupravljanje na nivou proste reprodukcije moe razviti manje-vie
u svim dananjim drutvenim sistemima, a dalcod toga ne ukloni i bitno
ne p ro m ijeni osnovne drutvene l^noselTTsupFotnosti. (potcrtao P. V.).
Ali i u takvim sistemima bi ono biloTzvarTFeTha~sFola za radniku klasu i
radne ljude. Ova injenica i objanjava zato je danas lako velik interes
za samoupravljanje, pa ak i ondje gdje nema nikakvog interesa za soci
jalizam.214
I u vodeim, dakle, strukturama sazrijevala je misao da je svim dota
danjim mjerama samoupravljanje ostalo jo veoma nerazvijeno, da je
proirena reprodukcija uglavnom izvan domaaja radnike klase, i da je
[212] Vladimir Bakari, Uvodno izlaganje na zasjedanju II komisije, na Drugom kongresu samou
pravljaa Jugoslavije, ibid., str. 95.
[213] V. Bakari, ibid., str. 95. S obzirom na ovo veoma znaajno pitanje nae drutvene prakse,
koje je upozoravalo na veoma nesamoupravne odnose. Kongres je u svojim odlukama II komisije
medu ostalim zakljuio: Kongres energino zahteva da se preduzmu i ostvare mere kojima e sc
smanjiti uloga drulveno-polilikih zajednica, banaka i drugih imalaca financijskih sredstava iz
van proizvodne sfere u odluivanju o proirenoj reprodukciji; smanjiti sadanji stepen zadueno
sti radnih organizacija i poveali stepen samofinansiranja njihove proirene reprodukcije. Kon
gres smatra da nije prihvatljiva praksa koncentracije finansijskih sredstava namenjenih proire
noj reprodukciji u proizvodnji i prometu koja je van neposrednog uticaja osnovnih organizacija
udruenog rada. (Kongresi samoupravljaa Jugoslavije, str. 102)
[214] V. Bakari. ibid., str. 95-96.
170
171
IV
172
173
(220] U ovoj raspravi, u kojoj je glavno teite problem drutveno-ekonomskih odnosa dakle
bitno pitanje svakog drutva, pa tako i socijalistikog ne mogu se uputali u sloenu problema
tiku ekonomske politike, jer kao filozof i teoretiar ne mogu o lome meritorno govorili. elim sa
mo rei da ni malo ne polejenjujem to pitanje i da ono sadri i mnoga ckonomsko-soeioloka te
orijska pitanja. vgk y dntil vo jn or a_vodi l] ja eiizpaInu e ko no msku poj i Liku. ako misli da sc .rep_ry
c^ucirajbcz^snanijih kriza. Jugoslavensko drutvo je mora vodili u tom smislu da, s jedne sirane,
pospjeuje razvoj~3rulva prema svojim materijalnim i drutvenim mogunostima, a s druge
sirane, samoupravne, a ne birokralsko-ctalistikc procese. Ovih posljednjih godina naa je eko
nomska politika pala na ispitu sasvim elementarne matematike, tj. na zbrajanju i oduzimanju du
gova. to jc posljedica autarkinog ponaanja politike i ostale birokracije. Vec sam spomenuo,
to je ve opca konstatacija, da su u ovom asu etatistike mjere u porastu. Program ekonomske
stabilizacije, koji je svakako nuan i hitan s obzirom na volunlarisliko i neusklaeno ponaanje
dosadanjih subjekata ekonomske politike, nee moi, meutim, jaati ulogu proizvoaa, rad
nike klase, ako ne pridemo i dubljim samoupravnim transformacijama o kojima e biti jo rije
u ovoj raspravi.
[221] U vezi s ovim pitanjem, na primjer, ve citiranim Polaznim osnovama* konstatira se o aut
arkinim i liberalistikim ponaanjima naih nacionalnih i pokrajinskih birokracija da su sirane
kompanije poele dijeliti nae tritejzazivajui anlagoniziranjc i arbitriranje izmeu domaih
proizvoaa.. U drutvenoj zajednici kao to je naa, pri postojanju razliitih autarkinih
razvojnih politika po republikama i pokrajinama, ove su pojave ozbiljna opasnost, jer nau priv
redu dovode u sve veu zavisnost od stranih kompanija, neke organizacije postaju njihov privje
sak. u tehnoloki napredak ulazimo sa zakanjenjem, skupo plaamo svako tehnoloko dostignu
e. dalje zaostajemo i produbljujemo nau nepovezanost. Parcijalizacija naeg trita i pojava
174
175
176
[222] P. Vranicki, Socijalistika alternativu, Zagreb, 1982. str. 174-175. Nekoliko mjeseci kasnije
ovu sam ideju iznio i u diskusiji u povodu Kardcljcvc knjige Socijalizam i demokracija u Marksi
stikom centru SKH (24. marta 1981) kao i na znanstvenom skupu u Zagrebu o dravi i samou
pravljanju 2. i 3. aprila 1981. Vidi ta izlaganja u knjizi Socijalistika alternativa.
[223] Kako se vidi. i u ovoj raspravi nerado upotrebljavam termin udrueni rad kad se radi o
subjektu, nosiocu odreenih procesa, jer rad ne moe bili subjekt. On je funkcija odreenih sub
jekata i zato je primjerenije govorili u ovom sluaju o radnicima, radnikoj klasi, proizvoaima,
udruenim proizvoaima ild. Udrueni rad je onaj rad koji ti proizvoai, radnici udruuju u
materijalnoj proizvodnji.
[224] Ustav. str. 4.
177
1 78
179
180
[227] Sto se tie terminologije, kod nas se za termine sovjeti, Rate upotrebljavaju termini i
savjet i vijee. Kod nas bi se mogao termin vijee upotrebljavati za kompleksnije samoupravne
institucije. Na primjer radniki savjet jednog poduzea ili grane proizvodnje, a vijee udruenog
rada kad se radi o sloenijem organu koji obuhvaa vie savjeta.
Osim loga, ne ulazim u pitanje da li je za svaku granu proizvodnje potrebna identina organizaci
ja savjeta od opine dalje, naroito kad se radi o velikim sistemima. Za ovo su potrebne detaljnije
analize strukture nae proizvodnje.
Ovdje se. kao i uvijek, postavlja i pitanje neposrednog i posrednog biranja delegata. Mislim da je
teko izbjei i posredno biranje.^koje u jednomlTcmok rats kom drutvu ne mora bili nita manje
demokratino i uspjeno.
182
Zakljuna razmatranja
184
Zakljuna razmatranja
18 5
siju, o tu en ost, ob esp rav ljen ost ovjeka i m asa itd. T ad a nastaje ra zd o b
lje stagnacije d ra v n o g socijalizm a, jaan ja un utranjih protivrjeja ne
sa m o na politik om i d u h o v n o m , ku lturnom p lan u nego isto tako i u eko
nom ici, to je jo p resu d n ije za cjelok up an razvoj. U takvim sluajevim a
m o gu je i krajnji o b ra t p re m a birokratsko-etatistikoj kontrarevoluciji
kao to je b ilo sa staljinizm om , a neke socijalistike zem lje bile su i na
p ra g u toga (n a p rim jer, K in a u vrijem e kulturne revolucije). E konom ski
sistem u tim slu ajev im a fu nkcio nira kao ogoljeli integralni dravni ka
pitalizam , k a da su sve ingerencije, od ak um ulacije vika rada do eko
n o m sk o g i d ru tv en o g p lan a m o n o p o l birokratsko-etatistikih snaga.
K o n tra re v o lu c ija je to zato to se d io politike biro k ra cije fiziki o b ra
u nava sa svim a o n im a koji jo p om iljaju na ostvarivanje onih ideala s
k o jim a su uli u revoluciju, to se protivi svim sredstvim a razvoju genuinih socijalistikih d rutvenih o dn osa, socijalistike dem okracije koja
u p ra v o u s am o u p rav i p ro iz v o aa im a svoju historijsku osnovu. Svako
Zakljunu razmatranja
187
188
Zakljuna razmatranja
189
stiki profit vie ne moe biti osnovni impuls drutvenog razvoja, kao ni
birokratski voluntarizam, jer sve to vodi do daljih besmislenih i tragi
nih situacija.
Cjelokupna ova analiza dovela nas je do zakljuka da dravno-kapitalistike tendencije i strukture u modernom kapitalizmu, ak i u povolj
nim demokratskim oblicima, ne mogu zadovoljiti oslobodilake tenje
suvremenog ovjeka. ovjek je u svim tim sistemima, i nacionalnim i in
ternacionalnim, u biti jo uvijek otuen, jo uvijek je objekt koji slui
raznim interesima koji ne proizlaze iz njegovih vlastitih potreba. Vidjeli
smo da se takvo stanje moe prevladavati samo daljom socijalizacijom
drutvenih odnosa tj. razvitkom razliitih oblika samoupravljanja koje
e se historijski realizirati u beskrajnom mnotvu oblika u skladu s tra
dicijama, iskustvima i stvaralatvom pojedinih naroda i nacija.
Isto tako smo pokazali da i dravni socijalizam, u svojim poecima
progresivno ovjekovo dostignue, ako ne ugradi samoupravne protu
tee u svom razvoju, a to znai demokratizaciju drutvenih odnosa od
ekonomske baze do javnog mnijenja, politike i kulture nuno mora de
generirati u konzervativne birokratske strukture i odnose s vjerojatnim
ishodom u takvim deformacijama koje imaju sva obiljeja jedne specifi
ne kontrarevolucije. Dravni socijalizam ima svoju historijsku opravda
nost samo kao prelazno_druLvo, kao druLvo s tendencijom samouprav
nog prevfadavanja__
Ako tome dodamo da su nerazvijena drutva prisiljena da se jo due
razvijaju u politikim okvirima dravnog socijalizma ili dravnog kapita
lizma moemo zakljuiti s onim to je misao vodilja cjelokupne ove ra
sprave: s obzirom na problem drutveno-ekonomskih odnosa, mijenjanje
i prevladavanje suvremenog klasnog, graanskog drutva ekonomske i
politike alijenacije, s obzirom na ostvarivanje jedne nove humane i soli
darne zajednice u kojoj e nacije, rase ili vjere biti potpuno sekundarne
znaajke procesi samoupravljanja u svim sferama drutvenog ivota
stvarna su permanentna revolucija nae epohe.
Zagreb. 25.I1I 1984.
R eg istar im e n a
Cerevan N., 38
Cernjakov, 86
Avilov, 38
Azcarate M., 186
Darw in Ch., 82
Diderot D., 7
De Leon D., 78
Diehl K 22b
D u bieff H 80
Bechofer C. E., 91
Feuerbach L., 25
Fichte J. G.. 7
Bruno G., 7
G allacher W ., 96
Cafiero C., 81
Griffuels V., 76
Gurvitch G., 28
Guillaum e J., 29
194
H a rd y K.. 90
M a h n o N ., 86, 89
H ess M ., 25
H o b so n S. G., 91
H o fm a n n W ., 22b
H ru o v N . S .( 150b, 185
H y n d e m an H. N . ( 90
K rievski B., 77
M u rp h y J. T., 96
N ettlau M ., 22b
N au m o v , 37
L a g a rd e lle H., 76, 77, 78
L a n d a u e r C., 22b
O ra ge A. R., 91
Paepe C. de., 82
P ankratova A. M ., 36, 37, 38, 50,
53, 54, 55. 56b
Pannekoek A .,41 ,4 9, 87, 100, 101,
102, 103, 151
Panti V., 105
P arso ns T., 133
P elloutier F., 31, 75
L ocke J., 7
Pieck W ., 87
L om o v A., 51
Pjatakov G., 51
Registar imena
195
P re d ra g V ran ic k i
S a m o u p ra v lja n je
k ao
p e r m a n e n tn a rev o lu c ija
P rvo iz d a n je
cekade
SNL
Iz d a v a :
Iz d a v a :
C e n t a r z a ku ltu rn u
d je la t n o s t
Z a g r e b , M ih a n o v i e v a 2 8
S v e u ili n a n a k la d a
L iber
Z a g r e b , S a v s k a c e s ta 1 6
Z a iz d a v a a :
Z a iz d a v a a :
B ra n k o M ik i
M ira K rizm an i
R e c e n z e n t i: V e ljk o C v je ti a n in , V je k o s la v M ikecin
le k to r: M ir ja n a V ic u lin , o p r e m a M ih a jlo A rso v sk i
N a k la d a : 2 0 0 0
T isa k : RO Z rin sk i TIZ a k o v e c