Professional Documents
Culture Documents
1418119408
1418119408
1418119408
Europska unija
Ovaj projekat
sufinancira Caritas
Internacionalis
TEHNOLOGIJA
UZGOJA MALINE
Asad Jelekovi, dipl. ing. agr | Maj, 2014
SADRAJ
UVOD 1
Nain plodonoenja
1.1. Znaaj uzgoja maline
2. EKOLOKI USLOVI
2.1. Ekoloki uslovi za uzgoj maline
2.2. tete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline
3.1.1. Razmnoavanje maline
1
3
4
4
5
5
7
7
8
9
13
14
16
17
tetoine maline
Aktuelni sortiment dvogodinjeg tipa maline na podruju BiH
Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline
20
22
24
UVOD
Maline se mogu podijeliti spram sljedeih osobina njihovih biljaka:
Nain plodonoenja
Maline proizvode plodove na jedan od sljedea dva naina:
Dvogodinji tip plodonoenja ovi tipovi proizvode plodove samo na izdancima koji su stari
dvije godine. Plodovi se proizvode na bonim granama tzv. plodonosnim mladarima, rodnim
granicama, koje se pojavljuju iz aksilarnih pupoljaka (pupoljci koji se razvijaju u pazuhu lista) na
cjelokupnoj duini dvogodinjih izdanaka. Nakon plodonoenja izdanci odumiru i moraju biti
uklonjeni da oslobode prostor za nove priraste koji se pojavljuju iz pupoljaka na korjenovom
sistemu ili pak iz baze, osnove biljke;
Ciklus razvoja dvogodinje maline: tokom vegetacije prve godine emituju se vegetativni prirasti iji
je rast posebno intenzivan u junu, a isti zavrava u oktobru. U tom periodu na istim dolazi do diferencijacije generativnih pupoljaka, te e ovi prirasti tek narednu godinu plodonositi. Nakon perioda
vegetacije, u kasnu jesen, prirasti gube lie i ulaze u fazu mirovanja (decembar). U proljee druge
Asad Jelekovi, dipl. ing. agr
godine dolazi do buenja generativnih pupoljaka u pazuhu listova i razvoja bonih prirasta-plodonosnih mladara, te u maju nastupa cvjetanje. Istovremeno, pojavljuju se novi, mladi izdanci iz pupoljaka na korijenu koji e ove godine samo vegetativno rasti. Tokom juna i jula dolazi do sazrijevanja
i berbe plodova sa dvogodinjih prirasta, dok jednogodinji i dalje samo vegetativno rastu. Nakon
berbe dolazi do prirodnog suenja dvogodinjih prirasta-koji su donijeli rod, i to od vrha prema
bazi, te se isti uklanjaju do osnove. S druge strane, jednogodinji izdanci sazrijevaju-odrvene, gube
list i ulaze u fazu mirovanja. Sve to je navedeno za period druge godine ponavlja se svih narednih
sezona. Voditi rauna da se pupoljci za razvoj novih izdanaka kod maline nalaze na korijenu i korjenovom vratu biljaka. Prvih godina ivota plantae novi izdanci se intenzivno razvijaju iz pupoljaka
na korijenu, a nakon tree godine poinju dominirati isti smjeteni na korjenovom vratu, odnosno u
osnovi prologodinjih izdanaka. Prema tome, u etvrtoj godini moe doi do razvoja mladih izdanaka samo u neposrednoj blizini prologodinjih, kada dolazi do formiranja tzv. panja. To direktno
utie na produkciju plodova, s obzirom da se mladi izdanci razvijaju na starom korijenu ija je mo
usvajanja hranjiva oslabljena
Crte 3. Ciklus razvoja kod sorti jednogodinjeg tipa maline odvija se na sljedei nain: I godina izdanci intenzivno rastu i sekundarno debljaju, te dolazi do diferencijacije i razvoja generativnih pupoljaka, kao i plodonoenja krajem ljeta na gornjoj polovini
jednogodinjih izdanaka. Poslije berbe dio izdanka koji je plodonosio prirodno se sui.II godina u proljee (ukoliko su ostavljeni
donji dijelovi izdanaka iz prethodne godine) na istim dolazi do diferencijacije i razvoja generativnih pupoljaka, te plodonoenja
tokom juna i jula, a nakon berbe ovi izdanci se prirodno sue od vrha prema bazi, ime se zavrava ivotni ciklus
2. EKOLOKI USLOVI
2.1. Ekoloki uslovi za uzgoj maline
Zemljite - Malina nema specifinih zahtjeva u pogledu zemljinih uslova za njen uzgoj. Ipak, najvie joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlana (75%), slabo kisela (pH
6), srednje teka (sa oko 50% gline) i plodna zemljita (sa oko 5% humusa). Gajnjae i duboki aluviji
najpovoljniji su tipovi zemljita za uspjeno gajenje maline.
Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najee moe nai u brdskim podrujima
i to, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz poveanu vlanost vazduha i neto nie ljetne
temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama do 2 000 m, proizvodna podruja
koja se preporuuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od
1 000 m, a za vierodne sorte 700-800 m.
Za uspjean uzgoj maline najpodesnija su podruja umjerene klime (srednje mjesene temperature
oko 10C i godinje sume padavina 800-1 000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa neto svjeijim
ljetima i umjereno otrim zimama. Takoe, za dobro projektovan malinjak, preporuuju se sjeveroistone ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%.
Malina cvjeta neto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost izmrzavanja kao posljedicu ranih
proljetnih mrazeva. Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu moe se odraziti prvenstveno na bona razgranjenja na dvogodinjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspjeno
odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu
pojaviti manje ili vee tete od mraza. Faktori koji utiu na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu panju su:
U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte vee
snage rasta koja e obezbjediti snanije priraste koji se najee ne postavljaju tokom zime uz naslon,
ve se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zatieni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljee
ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoteenih podiu u vertikalan poloaj i
vezuju za icu naslona.
Slika 5. Jedna od agrotehnikih operacija u proizvodnji dvogodinjeg tipa maline koja se praktikuje za spreavanje izmrzavanja
tete od izmrzavanja kod dvogodinjih kultivara maline mogu biti sprijeene putanjem izdanaka
da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom zime nalazili pod snijenim pokrivaem
koji predstavlja dobar izolator i time titi izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporuuje se izdanke
maline sorti vilamet ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon. S druge strane, kod
jednogodinjih kultivara maline koji se uzgajaju za berbu u kasno ljeto, odnosno jesen prema amerikim istraivanjima, nisu uoena oteenja od izmrzavanja, te su izdanci sasvim normalno ispoljili
novi rast i plodonoenje druge godine, iako su prethodne zime ostavljeni u uspravnom poloaju.
Slika 6. Razmnoavanje maline izdancima iz vegetativnih pupoljaka na korijenu majinske biljke razvijaju se novi izdanci koji se
nakon odreenog vremena odvajaju od korijena majinske biljke i predstavljaju sadnice maline
4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE
ZASADA MALINE
U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada maline posebno se
izdvajaju sljedee:
Maline bi trebale biti posaene na blagima padinama, a na ravnim terenima gdje postoji opasnost
od zadravanja suvinih koliina vode na gredicama-bankovima napravljenim uzdizanjem zemlje.
Takoe, i adekvatna vazduna drenaa izmeu biljaka veoma je vana za uspjean uzgoj maline.
Kretanje zraka smanjuje vlanost oko biljke i spreava stanja koja dovode do pojave bolesti lista.
Vazduna drenaa, takoe, smanjuje opasnost od proljetnog mraza. Ukoliko se zasad podie na
nagnutim terenima, i na veim nadmorskim visinama treba znati da e hladan zrak kretati se niz
padinu prema najnioj taki, obzirom da je hladniji zrak laki i time se smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva obzirom da se hladan zrak odvodi dalje.
S druge strane, zasad maline treba biti zatien od jakih vjetrova, koji smanjuju energiju rasta biljke
tokom vegetacione sezone, to moe imati za posljedicu nedovoljno sazrijevanje izdanaka koji
nezreli ulaze u zimu, te postoji opasnost od izmrzavanja istih tokom perioda mirovanja.
Odabir ekspozicije iako ne kritini faktor, takoe je vaan, te bi ista trebala biti razmotrena prilikom podizanja zasada maline. Ova vrsta voa preferira, odnosno vie joj odgovara zatieni sjeverni
obronci-padine. June ekspozicije mogle bi biti koritene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati
u vidu da bi temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunanih dana tokom zime. Tako na
primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti razlog stimulisanja pupoljaka da
krenu, tako da bi sljedei hladni val u tom periodu itekako bio mnogo tetan za biljku.
Novi zasadi bi trebali biti podizani to udaljenije od divljih populacija maline ukoliko je to mogue.
Divlji zasadi ove vrste voa u krugu od 300 m moraju biti elminisani kako bi se sprijeilo irenje
bolesti u novopodignutim zasadima. Zasadi maline ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao
predkulture bile jagoda, paradajz, krompir, patlidan, paprika, ili pak stariji zasadi maline i kupine,
obzirom da su sve navedene kulture podlone gljivici Verticillium venuti, a ista moe preivjeti u
zemljitu godinama, negativno utiui na novozasnovani zasad maline.
zemljite oslobodilo korova i insekata, kao to su liinka klinjaka i bijelog crva godinu dana prije
sadnje maline na odabranu parcelu potrebno je zasijati itarice ili leguminoze. Priprema zemljita za
podizanje malinjaka podrazumjeva provoenje sljedeih radnji: analizu zemljita, ureenje zemljita
i popravka njegove plodnosti meliorativnim ubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te povrinska
priprema zemljita za sadnju.
pH zemljita je vrijednost kojom se izraava stepen kiselosti ili alkalnosti (bazinosti) istog. U sluaju
bosanskohercegovakih zemljita, ova vrijednost moe varirati od pH 3,5, to je ekstremno kiselo, do
pH 8, ili ekstremno alkalno. Za zemljite koje ima pH vrijednost 7 kae se da je neutralno. Za malinu
pH vrijednost blizu i malo ispod neutralnog (od 6,0-6,5) je idealna, to ukazuje da istim za uzgoj
pogoduje slabo kiselo zemljite. Kljuna uloga pH vrijednosti zemljita se ogleda u pristupanosti
odreenih hranjiva za biljku, bilo da se radi o niskim ili prekomjerno visokim nivoima. Farmer ima
mogunost da odreenim agrotehnikim mjerama utie na pH vrijednost zemljita, te iste koristi
prilikom njegove pripreme za sadnju.
Analiza sadraja makro i mikro elemenata u zemljitu trebala bi biti obavljena prije same sadnje
maline kako bi se na pravi nain odredio hranidbeni status. Rezultati ovog testa mogu biti kombinovani sa analizom listova ovih vrsta voaka u cilju razvijanja adekvatnog programa ubrenja.
Ureenje zemljita i popravka njegove plodnosti. Obim i broj zahvata koji iziskuje ureenje zemljita
prvenstveno zavise od zateenog stanja povrine na kojoj se eli podii novi zasad. ienje i ravnanje povrine zemljita na kojoj se eli podii novi zasad maline obavezna je radnja u sklopu ureenja
odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih veih ili manjih potencijalnih fizikih i drugih smetnji,
kao npr. zemljinih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoeljna mjesta akumulacije povrinske
vode. Eliminisanje korova, takoe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Cidocor,
Herkules i Basta efikasna su sredstva za unitavanje najveeg broja viegodinjih i jednogodinjih
korova, te se u ovu svrhu najee preporuuju.
Ukoliko je zemljite na kojem se eli podii malinjak neto slabijeg kvalteta, obavezno je popravljanje
njegove plodnosti, odnosno poboljanje njegovih fizikih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljita vri se meliorativnim ubrenjem organskim i mineralnim ubrivima, a prema potrebi
izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeuje i sistem za
navodnjavanje.
Zemljita obogaena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline. Ista poboljava
teksturu zemljita, te zadrava mineralne elemente usljed bazinosti od ispiranja. Organska materija poboljava vodni reim zemljita, odnosno poveava kapacitet za zadravanje vode. Bogatsvo
zemljita organskom materijom esto ne smije biti omalovaavna. Koliine organske materije koje
se dodaju zemljitu mogu biti po volji. Ova forma moe da bude sastavljena od slame pomjeane
sa stajnjakom, zeleninim ubrivima (sudanska trava, ra, ozima ita) ili pak komposta. Koliina od
3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dodata, a vee koliine u cilju poveanja vodnog
kapaciteta zemljita trebaju na zemljitima pjeskovitog tipa, ime se poboljava struktura, drenaa, i
aeracija istog, od zemljita koja imaju veu koliinu gline.
Slika 9. Preporuka je na bosanskohercegovakim zemljitima sadnju maline provesti na uzdignute gredice kako bi se obezbjedila
adekvatna drenaa is prijeila pojava bolesti poznate kao trule korijena
Razgradnja ove organske materije mikroorganizmima zemljita zahtijeva naknadne koline azota
osim ako organmska materija nije bila od leguminoza. Ukoliko se primjenjuje kokoije ubrivo isto se
dodaje u jesen u koliinama 0,5-1,0 tone po dunumu. Idealno, organska tvar trebati biti uneena po
povrini 10-15 cm prije sadnje. Organska materija poveava raspoloivost hranjiva, kation zemljini
kapacitet i mikrohranjivi sadraj. U zavisnosti od zateenog nivoa plodnosti zemljita koliina ubriva
za meliorativno ubrenje za mineralna NPK ubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) kree se
1,5-2,5 /ha. Ukoliko se primjeni meliorativno ubrenje unoenjem u trake (ne ubri se cijela povrina
redukovano ubrenje) ove koliine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije
vrijeme provoenja meliorativnog ubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne koliine, prije i poslije
dubokog oranja. Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih ubriva, a po potrebi i krenjaka obavlja se
adekvatno oranje zemljita.
10
Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline. Kod zasnivanja zasada maline ne smije
se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budui da je
isti najee zaraen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takoe, materijal
iz starijih proizvodnih malinjaka moe predstavljati generativno potomstvo, odnosno moe voditi
porijeklo iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu ime se gubi sortna istoa, odnosno
dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove.
Slika 10. Adekvatne sadnice maline kategorije zreli izdanak golih ila
Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora
posjedovati atest kojim se garantuje sortna istoa i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfolokom pogledu mora zadovoljiti standarde opte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema.
Standardna sadnica maline mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih ila, duine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim ilicama i korjenovim dlaicama. Svaka sadnica, ili pak bunt (obino 50 komada sadnica) mora posjedovati markicu na kojoj pie: vrsta, sorta, tip sadnice, deklaracija, ime proizvoaa i
adresu, te za koju godinu sadnje vai.
Tehnika sadnje maline. Nakon pripreme zemljita i dodavanja neophodnih dodataka istom, sljedei korak je formiranje redova za sadnju. Malina se moe saditi na ravnim parcelama, pod uslovom
da su ista dobro drenirana. Meutim, ova vrsta voa na ravnim parcelama sa slabo dreniranim zemljitem treba saditi na gredicama, dimenzija priblino 25 cm visine i 60 cm irine (slika). Udaljenost
izmeu redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu. Ovakav razmak e obezbjediti minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehnikih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno e maksimizirati produkciju. Razmak izmeu redova takoe zavisi od veliine maina koje se
upotrebljavaju prilikom odravanja zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan za motokultivator i frezu
na razmicanje. Sadnja maline na nagnutim, dobro dreniranim parcelama trebala bi biti tako postavljena da su redovi formirani nasuprot padu terena, ime bi se sprijeila erozija zemljita. Iako se sadnja maline moe obavljati od oktobra do poetka aprila zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja),
ipak najei termini sadnje ove kulture su kasna jesen i rano proljee. Jesenja sadnja se najee
koristi, budui da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema.
Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvjeiti, prvo skraivanjem
ila za njihove ukupne duine, a potom potapanjem istog u vodenu smjesu podjednakih dijelova
balege i ilovae, uz dodatak sredstva koje se zove previcur.
11
Izdanci maline sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vaenja u matinjaku, ali se u
praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3-4 cm dublje. Sadnja se u pravilu obavlja po
oblanom vremenu, a njena tehnika zavisi od nivoa pripreme zemljita. Ukoliko je zemljite dobro
pripremljeno sama sadnja moe se obaviti u brazde (to je u praksi najei sluaj).
Meutim, ukoliko je parcela loije pripremljena kopaju se pojedinane rupe za malinu dimenzija
20x20 cm, koje e omoguiti neophodnu dubinu i pravilan raspored ila sadnicama maline. Oblano
vrijeme je najpovoljnije za izvoenje sadnje, ija se tehnika provoenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju ile sadnice,
nanosi se sloj zgorjelog goveeg stajnjaka u koliini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg NPK formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaenje, potpuno prekriva zemljom.
Slike 12. Pravilna tehnika sadnje sadnica maline kategorije zreli izdanak golih ila
Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoa izostanka kinih dana,
svaka sadnica se zalijeva sa 3-4 l vode. Skraivanje posaenih sadnica predstavlja posljednju radnju
koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na duinu oko 20 cm,
a u cilju boljeg prijema i stimulisanja vee vegetativne snage rasta buduih prirasta.
12
Slike 13. Prikraivanje sadnica maline kategroije zreli izdanak golih ila nakon sadnje
Kada su u pitanju poprene preage na stubovima broj i dimenzije istih zavisi prvenstveno od kultivara, s obzirom da se meu njima razlikuje duina plodonosnih mladara. Openito, kod jednog kultivara najdui su plodonosni mladari blizu srednje zone dvogodinjeg izdanka, a kako se od iste ide
prema vrhu oni se smanjuju, te prema tome u pogledu poprenih preaga treba izvriti odreena
prilagoavanja. U tradicionalnom konceptu proizvodnje nije se vodilo rauna o ovoj morfolokoj
osobini kultivara dvogodinjeg tipa maline, te je dominirao sistem tzv. I naslona, odnosno samo
stubovi i ica, bez poprenih preaga. Meutim, danas je taj osnovni model usavren i isti omoguava ostvarenje maksimalnih prinosa po jedinici povrine. Generalno, za bosanskohercegovake
Asad Jelekovi, dipl. ing. agr
13
uslove proizvodnje i dati sortiment, postoje samo dvije modifikacije, odnosno forme koje se razlikuju
spram broja i duine poprenih preaga, i to jedna koja vai za kultivar Willamette i druga koja vai
za sve ostale sorte: Meeker, Glen Ample i Tulameen. Kada je u pitanju forma naslona za kultivar
Willamette ista podrazumjeva postavljanje dvije poprene preage na svaki stub na visini od 70 cm
i 150 cm, duine 60 cm, na ijim krajevima se postave page koje slue kao oslonac plodonosnim
mladarima koji se povijaju pod teinom roda.
Kultivar dvogodinjeg tipa maline Meeker, zbog izrazite bujnosti plodonosnih mladara zahtjeva
drugaiju formu naslona, te se poprene preage instaliraju u tri nivoa i razliitih duina: prva na
visini 70-90 cm od zemlje duine 100 cm, druga na 120-140 cm duine 80 cm i trea na visini 170-180
cm duine 60 cm. Ovakav tip naslona vai i za kultivare Tulameen i Glen Ample koji su zastupljeni
u proizvodnji na podruju BiH.
14
Crte 16. ematski i stvarni prikaz primljenih sadnice maline u proljee prve
godine po sadnji, period u kome se
uklanja stari dio sadnice
Slike 17. Paralelno postavljena paga uz icu olakava zadravanje novoformiranih izdanaka uspravno
Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na
potrebnom rastojanju. Po zavretku vegetacije paga se odvezuje i izdanci putaju slobodno da
padnu prema zemlji kako bi se tokom zime nalazili ispod snijega, i na taj nain smanjila opasnost od
izmrzavanja. U proljee na poetku vegetacije (obino krajem marta) vri se prorjeivanje izdanaka
tako to se do osnove uklanjaju izmrznuli, slabi, polomljeni, nedovoljno razvijeni, a ostavljaju najbolji.
Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba da iznosi 7-8 izdanaka po dunom metru, dok je
taj broj kod sorte miker neto manji i iznosi 6-7. Nakon prorjeivanja ostavljeni izdanci vezuju se uz
icu, u cilju njihovog razvoenja i fiksiranja, klasinim vezivanjem plastinim vezivima ili vezivanjem
pomou plastinih kopi.
Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na visinu 1,8 2,0 m od
zemlje, ili u praktinom smislu na toliku visinu da iznad zadnje ice ostanu etiri pupoljka, odnosno
na cjelokupnom izdanku 24. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko okopavanje
rednih traka.
15
Tokom vegetacije pojavljuju se novi-mladi izdanci, od kojih se prva serija uvijek uklanja do osnovezemlje. Meutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove priraste treba uklanjati. Taj momenat
mora da odredi sam farmer za sebe prema uslovima u svom zasadu, tako da kada bere sa starih
izdanaka mladi dostignu i malo prei visinu prve ice. Ti izdanci su najbolji za plodonoenje naredne
sezone.
Slika 20. Za vrijeme berbe starih izdanaka mladi trebaju dostii visinu prve ice
U praksi se esto spominje da je taj momenat 15. maj. Meutim, najbolje je uraditi sljedee: sve
mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni
prirasti u vrijeme berbe dostignu prvu icu, to je pravi momenat, a ukoliko preu visinu iste sa uklanjanjem je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja.
Nakon berbe orezani dvogodinji prirasti se poinju suiti od vrha prema osnovi, te se isti uklanjaju
do osnove. Orezani dvogodinji prirasti, se mogu ostaviti desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe.
U tom periodu oni slue kao zaklon mladim prirastima, koji ako bi se naglo izloili direktnom suncu
lako dobijaju oegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oteeni mlai prirasti
i zajedno sa starim se iznose i odmah pale.
Kako bi se omoguila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se ponovo pomou paralelne
page uz icu ostavljaju u uspravnom poloaju, sve do kasne jeseni kada se putaju slobodno da
padnu prema zemlji.
16
1/3 ukupne koliine - u proljee, ako je sadnica zreli izdanak golih ila aplicirati nakon uklanjanja
starog dijela sadnice, odnosno kad su novi izdanci 10-15 cm visine (obino 4-6 sedmica nakon
proljetne sadnje), a u sluaju kontejnerske sadnice 2 sedmice nakon sadnje.
1/3 ukupne koliine mjesec dana nakon prve aplikacije;
1/3 ukupne koliine mjesec dana nakon druge aplikacije.
Napomena: ako je ukupna preporuena koliina N prve godine 4,5 kg/dunumu (tabela 1), onda je istu
potrebno podijeliti na tri dijela (4,5:3 = 1,5 kg), te u navedenim terminima aplicirati po 1,5 kg N/dunum. Ne
aplicirati N nakon polovine avgusta.
Druge i ostalih godina nakon sadnje (biljke maline u fazi plodonoenja) dodaju se N, P i K. Azot se dodaje
pojedinano i u kombinaciji sa P i K, dok ova posljednja dva uglavnom putem kompleksnih ubriva (10-2030, 7-20-30) zajedno. U sluaju aplikacije samo azota podijeliti ukupnu preporuenu koliinu na tri jednaka
dijela, te iste aplicirati u sljedeim termina:
1/3 ukupne koliine poetak vegetacije (na poetku proljea, odnosno prije nego se novi
jednogodinjih izdanci pojave pa sve dok ne dostignu visinu od 15 cm),
1/3 ukupne koliine pred cvjetanje (kraj maja oko poetka juna, u zavisnosti od vremenskih
prilika i sorte),
1/3 ukupne koliine prije poetka sazrijevanja plodova (kad su zametnuti prvi plodovi,
odnosno oko mjesec dana prije berbe).
Napomena: koliine navedenih ubriva se dupliraju u sluaju zasada povrine dva dunuma.
17
Prvi simptomi trulei korijena koji se primjete jesu suenje izdanaka i vrhova mladica kod maline.
Zaraeni listovi i izdanci prerano ute, te se na listovima du margina i nerava pojavljuju oprotine
suenje. Inficirani izdanci daju slabe plodonosne mladare, i svi su krljavi. Naizgled zdravi izdanci
prilikom ove bolesti mogu iznenada-odjednom oslabiti i propasti, a suenje se obino javlja tokom
kasnog proljea i u ljeto. U takvim sluajevima lie u poetko poprima utu boju, koja kasnije prelazi
u crvenu ili narandastu uz pojavu osuenih margina. Ukoliko ova bolest uznapreduje, zahvaeni
izdanci maline se u potpunosti sue i propadaju. Inficirane-zaraene biljke esto se javljaju sporadino, na pojedinim mjestima u zasadu, a ukoliko se zadre povoljni uslovi za razvoj ove bolesti,
suenje se proiruje i du reda. Uzgajivai bi trebali nadzirati svoje zasade maline koje je zahvatila ova
bolest, te uklanjati sve biljke koje su pokazale bilo koji od navedenih simptoma iste.
Slika 22. simptomi bolesti poznate kao trule korijena kod maline
Eliminisanje zaraenih biljka se vri tako to se iskopa cjelokupna biljka, ukljuujui i korijen potpuno, te
se iste to dalje iznesu iz zasada. U zasadima maline gdje je vie od 10% biljaka ispoljilo vidljive simptome
ove opake bolesti, uklanjanje zaraenih biljaka nee rjeiti problem. U tom sluaju, dalje odravanje ovakvog zasada (gdje je 10% istog zaraeno) sasvim sigurno bie neprofitabilno. Korijenov sistem zaraenih izdanaka mora biti ispitan, kako bi se potvrdila dijagnoza na Phytophthoru. Zaraeno korijenje ima
karakteristinu crveno smeu boju, uz nedostatak iliastog korjenja, s obzirom na zdravo korjenje koje
ima bijelu boju i obilje fibroznog-vlaknastog korijenja. Ukoliko se oguli kora korjenovog vrata ili glavnog
korijena svjee-nedavno uvelih biljaka maline, uoiti e se crvenkasto smea boja sa izrazitom linijom
koja razdvaja inficirano i zdravo tkivo. Kasnije vremenom inficirano tkivo poprima tamno smeu boju
poput tkiva koje truli-raspada se. Sistemini fungicid na bazi metalaxyla veoma je djelotvoran protiv
ove bolesti. Zalijevanjem zemljita metalaxylom (Ridomil 2E u koliini od 0,5 l na povrinu od jednog
dunuma), ili (Ridomil Gold 4 EC, 120 ml/300 m reda ili Ridomil Gold 2,5GR 2,4kg/300 m reda) omoguit
e dobru kontrolu ove bolesti. Gljivica koja je uzronik trulei korijena trajno je prisutna-ostaje u zemljitu,
pa prema tome aplikacije fungicida moraju biti ponovljene svake godine, kako bi se navedene bolest
odrala pod kontrolom. Ostali na Phytophthoru otporni kultivari dvogodinjeg tipa maline, kojima treba
posvetiti posebnu panju i ispitati uzgoj isti na naim podrujima jesu sorte Killarney i Latham.
18
Ljubiasta pjegavost izdanaka maline. Ova bolest koju uzrokuje gljivica Didymella applanata,
predstavlja veoma rairenu bolest na malini u BiH. Simptomi na malinama se pojave u kasno proljee
ili rano ljeto, kao okoladno smee, tamno plave ili grimizne mrlje-take ili trake na novim izdancima i petiolama. Ove ozlijede su opasne, jer se ire du izdanka. Krajem ljeta izdanci mogu puknuti,
odnosno podijeliti se uzduno, a to je period razmnoavanja iste, te se gljivice mogu vidjeti poput
pritia crne boje. Ove strukture tokom zime i sljedeeg proljea isputaju spore u zrak, te lue vlaan ekstrakt na povrinu stabljike tokom vlanog vremenskog perioda. Simptomi na listovima se
manifestuju, kao okoladno smea, uglasta ili klinasta podruja na nie poloenim-donjim listovima.
Sorta maline Willamette je jedan od najosjetljivijih kultivara na ovu pojavu. Posljedice suenja izdanaka su poveana osjetljivost biljaka prema izmrzavanju tokom zime, te smanjen prinos, kao rezultat uvenua i konane smrti biljaka (moda izbojaka). Preporueni fungicidi za kontrolu ove bolesti
ukljuuju bakar hidroksid i mancozeb. Takoe, odravanje propisanog razmaka izmeu biljaka, to
bolja cirkulacija vazduha unutar zasada uveliko e doprinjeti u kontroli ove bolesti.
Takoe, adekvatan program ubrenja u cilju poboljanja energije biljke, uklanjanje starih izdanaka
nakon berbe, i kontrola tetnih insekata znaajni su faktori koji reduciraju povrede na biljci. Zbog
toga je posebno vano odravanje biljke u dobroj kondiciji izradom dobrog programa ubrenja.
19
Lisna hra, koju uzrokuje gljivica Phragmidium rubi-ideae jeste vana bolest koja zahvata malinu
na podruju BiH, tokom perioda sa duim razdobljem vlanog vremena. Male, sitne gnojanice
ispunjene pranjavim sporama ute do narandaste boje formiraju se na donjoj povrini zaraenih
listova. Cvijetna aica, petiole-lisne peteljke i plod maline u svim fazama razvoja mogu se nai pod
uticajem ove bolesti.
Na plodu, pojedinane gnojavice se grupiu u akumulacije proizvodei mnotvo utih spora, to zahvaene plodove ini neprivlanim i neprihvatljivim za svjee trite. Rezidba izdanaka prema propisanom
sklopu biljaka omoguuje bolju cirkulaciju vazduha, te e biti od velike koristi u kontroli ove bolesti.
tetoine maline
Malinina buba (Byturus tomentosus) je tvrdokrilac, svijetlo smee boje, sa ukastim dlaicama.
Prezimljava u zemljitu kao imago ili u obliku lutke. Odrasli insekti se pojavljuju krajem aprila i poetkom maja. tete izazivaju odrasli insekti koji se hrane mladim liem, dijelovima cvijeta i ploda, i larve
plodovima. Ponekad se u plodu mogu nai tri i vie larvi. Oteene plodove esto napadaju gljivice
koje izazivaju njihovo truljenje. Ima jednu generaciju godinje. Suzbija se neposredno pred cvjetanje, mehanikim i hemijskim mjerama. Poseban problem kod suzbijanja ove tetoine je taj to se
ona najvie javlja u vrijeme cvjetanja maline, zbog ega je jedini pravi trenutak (zbog pela i jedini
mogu) tretiranjem hemijskim preparatima neposredno pred poetak cvjetanja.
Malinin cvjetojed (Anthonomus rubi) je odrastao insekt je sitan, duine oko 3 mm. Prezimljava u
zemljitu, ima jednu generaciju godinje. Odrasle enke polau jaja u cvjetni pupoljak, zasjecajui pri
tome peteljku, to izaziva suenje pupoljka. Suzbijanje je potrebno provesti u vrijeme pojave cvjetnih pupoljaka i ne dozvoliti mu da poloi jaja.
20
Brojni pristenari bue izdanke maline. Njihovo prisustvo se oituje generalnim simptomima u vidu
zadebljanja na izdanku 2,5-7,5 cm duine, obino nekoliko cm, ali mogue i do 120 cm iznad zemlje.
Izdanci mogu uvenuti i odumrijeti, ili u drugom sluaju, zahvaeno podruje se lomi i puca na mjestu
zadebljanja. Provesti osmatranje na prisustvo gala tokom perioda mirovanja u proljee. Odrasle jedinke
se pojavljuju poetkom maja ili juna, te za prisutvo istih osmatrati tokom cvjetanja. Kod druge vrsta prstenara, zadebljanja na izdancima esto nisu evidentna, ve se simptomi ispoljavaju tako to vrhovi izdanaka
odumiru, prvo venu a kasnije postaju crni, to se uoava u periodu juli-avgust. Odrasle jedinke hrane se
epidermisom vrhova izdanaka od juna kroz avgust, kada eke prave dva prstena rupica obino 20 cm
od vrha izdanka gdje polau jaja. Nakon izlijeganja larve bue izdanke prema bazi biljke gdje sljedee
godine provode cijelu vegetaciju. Kao preventivna mjera izdanci sa zadebljanjima/galama trebali bi biti
uklonjeni i spaljeni tokom sezone mirovanja da se ubiju prezimljele larve, dok izdanci koji pokau uvele
vrhove trebaju se skratiti nekoliko cm ispod zahvaenog dijela i oteena tkiva unitena.
Malinin staklokrilac prvi znak koji ukazuje na prisustvo ove tetoine je venenje i suenje listova
na napadnutom izdanku koje se obino javlja prije cvjetanja. Nekoliko izdanaka ili ak cijela biljka
moe biti unitena od strane ove tetoine. Odrasli insekt je leptir koji podsjea na osicu i pojavljuje
se od kraja jula do poetka avgusta, a prisutan je tokom cijelog septembra, nakon ega polau jaja,
koja se izlegu krajem oktobra ili poetkom novembra. U proljee prezimjele jednogodinje larve su
bijele boje i oko 0,6 cm duine. Poetkom marta one se hrane na pupoljcima izdanka oko baze biljke.
Kasnije larve duine 2,5 cm hrane se na korjenu ili u bazi biljaka maline, to dovodi do slabljenja ili
pak potpunog propadanja izdanaka, a oteeni izdanci se lako lome kada se napravi nagli trzaj.
ivotni ciklus ovog insekta traje dvije godine. Prema tome, zaraene plantae tretirati dvije godine
uzastopno kako bi se prekinuo ivotni ciklus tetoine.
Lisne ui. Malinu napada vie vrsta lisnih uiju. Ove
tetoine prezimljavaju u obliku jaja koja su skrivena u
pupoljcima izdanaka maline. Sa poetkom vegetacije u
kolonijama napadaju lie, mlade izdanke i rodne granice siui sok, i time iscrpljujui biljku. Prenosioci su
mnogih bolesti. Imaju 7-8 generacija godinje, nekada
i do 15, te se redovno moraju suzbijati primjenom adekvatnih insekticida.
21
Nakon berbe plodovi kaliraju, tamne i ne mogu se dugo uvati, te se moraju smrzavati, dakle
Willamette predstavlja industrijsku sortu. Prinos koji ova sorta maline omoguava u intezivnoj produkciji sa adekvatnim naslonom i sistemom za navodnjavanje (kap po kap) se kree u granicama
10-15 t/ha. Nadzemni sistem Willamette se sastoji od veeg broja uspravnih izdanaka, koji su u
fazi zrelosti crvenkasti sa trnovima koji su ravnomjerno rasporeeni cijelom duinom izdanka. Ova
sorta maline ima osobinu da razvija veliki broj jednogodinjih izdanaka u godini berbe, te se isti
moraju uklanjati do poetka iste kako ne bi dolo do konkurencije sa onima koji nose rod. Bujnost
je veoma izraena kod ove sorte, posebno u sluaju jednogodinjih izdanaka koji mogu narasti i
do 3 m tokom vegetacije. Plodonosni mladari su srednje duine i ne lome se pod teretom roda,
ali u odreenim godinama oni mogu biti dui te zahtjevaju dodatnu potporu. Najvanija osobina
Willamette u pogledu bolesti i tetoina u procesu proizvodnje je njegova osjetljivost na trule
korijena (Phytophora fragariae var. Rubi) koja razara korijenov sistem, a na mladim izdancima javljaju
22
se tamne ulegnute pjege, izdanci vehnu i propadaju. Umjereno je osjetljiva na venue pupoljaka
koje izaziva Didymella applanata. Otporan je na virus bunaste krljavosti maline (RBDV). Ovaj kultivar maline je izrazito osjetljiv na trule koju izaziva Botrytis cinerea, te je potrebno vriti tretiranje
prije i za vrijeme berbe.
Meeker je sorta jednorodne maline nastala ukrtanjem sorti Willamette i Cuthbert u SAD-u u
okviru oplemenjivakog programa Washington State University (WSU, Ruyallup, Vaington). Ovaj
oplemenjivaki program zapoeo je sa radom 1928 godine, a 1929. provedena su prva ukrtanja.
U okviru istog stvoreno je 11 kultivara maline, i to: 1938. Washington i Tahoma, 1953. Puyallup i
Goldenwest, 1956. Sumner, 1967. Meeker, 1989. Continental, 2003. Cascade Delight i Cascade
Nectar, te 2005. Cascade Bounty i Cascade Dawn. Jedan od najpoznatijih kultivara nastao u ovom
oplemenjivakom programu jeste Meeker stvoren od strane oplemenjivaa dr. Chester D. Schwartze.
Ovaj bujni kultivar sa plodovima visokog kvaliteta i dugim plodonosnim izdancima pogodnim za
mainsku berbu testiran je pod ifrom WSU 408, a u produkciju je uveden davne 1967. godine.
Sjedinjene Drave su trei najvei proizvoa maline na Svijetu, a drava Vaington nacionalni lider
u produkciji crvene maline koja je u 2010. godini ostvarila produkciju od oko 31.818 t industrijske
maline. Sve ovo je zasluga kultivara Meeker koji je najvie uzgajana sorta maline na pacifikom
Sjeverozapadu (Vaington, Oregon, i Britanska Kolumbija, Kanada). I skoro vie od etrdeset godina
nakon nastanka zastupljenost kultivara Meeker u produkciji maline za industriju na irem podruju
Sjeverne Amerike je 60%, dok ostatak pripada ostalim sortama, i to Willamette 30%, a 10% ostale
sorte. Dakle, zahvaljujui ovoj sorti, podruje Vaingtona je postalo jedna od vodeih regija svijeta
u produkciji maline. Period plodonoenja ovog kultivara poinje u treoj dekadi mjeseca juna, te
ova sorta pripada srednje do ranom periodu sazrijevanja. Orijentaciono gledano, kultivar Meeker
sazrijeva nedjelju dana iza sorte Willamette, a na veoj nadmorskoj visini sorta Willamette sazrijeva
kada genotip Meeker u nizinama. Samooolodna je i veoma rodna sorta. Izdanci su vrlo bujni i dugi,
ali ih formira manje u odnosu na kultivar Willamette, te se isti moraju prorjeivati i dva puta u toku
vegetacije. Plod ove sorte je krupan (prosjena masa ploda je 4,5 g), kvalitetan, izrazito crvene boje.
Oblik ploda je zarubljeno-kupast, a okus je slatko nakiseo, aromatian. Ujednaene je boje, oblika i
okusa tokom cijelog perioda berbe. Plodovi dobro podnose mainsku berbu zbog jaih veza izmeu
kotunica, kao i transport, te ne mijenjaju boju nakon odmrzavanja, zbog ega je kultivar Meeker
idealan za industriju. Uz odgovarajui naslon i sistem za navodnjavanje, prinos koji ova sorta omoguava se kree u granicama od 2025 t/ha. Sorta Meekeru toku vegetacije formira veliki broj trnovitih izdanaka. Izdanci su dugi, ne kao kod sorte Willamette, ali su bujniji. Genotip Meeker se gaji
Asad Jelekovi, dipl. ing. agr
23
u sistemu vertikalnog palira. Ovaj sistem uzgoja obezbjeuje dovoljno manipulativnog prostora u
malinjaku, visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova. Plodonosni mladari ove sorte esto prelaze 50 cm duine pa im je potreban dodatni oslonac, te je time razmak izmeu redova kod ovog
kultivara vei u odnosu na isti kod sorte Willamette, i u prosjeku iznosi 2,8-3,0 m. U pogledu bolesti
sorta Meeker ima niz prednosti u odnosu na sortu Willamette i to se ogleda u tome to je manje
osjetljiv na bolesti: didimelu, antraknozu, hru, dok na trule korijena postaje tolerantna ukoliko je
zasad dobro uspostavljen. Kultivar Cuthbert posjeduje gen otpornosti na Botrytis cinerea i taj gen
je inkorporiran u sortu Meeker. Za razliku od sorte Willamette, kultivar Meeker je osjetljiv na virus
bunaste krljavosti maline (RBDV) koja dovodi do pobaaja odreenih kotunica i time reducira
kvalitet ploda i prinos, te na lisne ui (Aphidinae).
24
Malina se pri samoj berbi pakuje u posebnu ambalau koja ne smije biti teka, skupa i koja mora
biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalae prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova.
Ukoliko se plodovi beru za potronju u svjeem stanju isti se pakuju u kutije (0,5-1 kg), od ljutenog
drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastinih supstanci. Dimenzije kutija tako su podeene
da je njih 10-15 mogue smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za transport ubranih plodova. Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili
plastine holandeze, i to obino u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo to lake. Plodovi za
preradu, takoe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalau, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u puplaku burad, uz koritenje sumporaste kiseline kao konzervansa.
25
26