Matthieu Ricard

Sadržaj

Predgovor 7
Uvod 11
Prvo poglavlje: R a z g o v o r o sreći 21

Drugo poglavlje: Je li sreća s v r h a života? 29

Treće poglavlje: O g l e d a l o s d v a lica: p o g l e d p r e m a u n u t r a i p o g l e d p r e m a v a n . . . 35

Četvrto poglavlje: Lažni prijatelji 41

Peto poglavlje: je li sreća m o g u ć a ? 49

Šesto poglavlje: Alkemija p a t n j e 57

Sedmo poglavlje: Velovi ega 75

Osmo poglavlje: K a d a n a m misli p o s t a n u najgori neprijatelji 89

Deveto poglavlje: Rijeka e m o c i j a 99

Deseto poglavlje: U z n e m i r u j u ć e e m o c i j e : lijekovi 109

jedanaesto poglavlje: Želja 123

Dvanaesto poglavlje: M r ž n j a 131

Trinaesto poglavlje: Zavist -t 141

Četrnaesto poglavlje: Velik s k o k p r e m a s l o b o d i 143

Petnaesto poglavlje: Sociologija s r e ć e 151

Šesnaesto poglavlje: Sreća u l a b o r a t o r i j u 167

Sedamnaesto poglavlje: Sreća i a l t r u i z a m : č i n i li n a s sreća d o b r i m a ili n a s d o b r o t a

čini sretnima? 181

Osamnaesto poglavlje: Sreća i p o n i z n o s t 189

Devetnaesto poglavlje: O p t i m i z a m , p e s i m i z a m i n a i v n o s t 193

Dvadeseto poglavlje: Z l a t n a v r e m e n a , o l o v n a v r e m e n a , p r o t r a ć e n a v r e m e n a . . . .203

Dvadeset prvo poglavlje: Sjedinjavanje s t i j e k o m v r e m e n a 209

Dvadeset drugo poglavlje: Etika k a o z n a n o s t sreće 215

Dvadeset treće poglavlje: Sreća u p r i s u t n o s t i s m r t i 227

Dvadeset četvrto poglavlje: P u t 231

Zahvale 239
0 autoru 241
Bilješke 243
 Predgovor

Kada smo prvi put sreo Matthieua Ricarda, radio je za računalom u

stražnjoj sobi samostana Shechen u Kathmanduu u Nepalu. Matt­
hieu je nadzirao skupinu redovnika koji su marljivo, riječ po riječ,
prepisivali tekstove iz tradicionalno dugih pravokutnih stranica ko­
piranih s drvoreza i upisivali ih u računalni program s posebno kre­
iranim tibetanskim znakovljem.
Naslagane hrpe požutjelog, ručno izrađenog papira, umotane u ru*
kom izrezbarene korice knjiga sada su se pohranjivale u digitalnom
obliku, u elektroničkom prostoru veličine dlana. Digitalno je doba
ušlo u samostan. Sada je svatko tko je imao pristup računalu mogao
pronaći tekstove koji su se stoljećima čuvali u samostanima i pusti-
Sreća ne dolazi sama od sebe. Ona nije dar koji njačkim nastambama u visokim, skrivenim dolinama Tibeta. Matt­
nam daje dobra kob, a uzima nesreća. hieu je pomagao sačuvati mudrost davnina za moderno doba.
Ovisi i o nama samima. Nitko ne postaje sretan Matthieu je bio savršeni kandidat za taj posao. Prošao je jedno od
preko noći, već strpljivim svakodnevnim radom. najboljih obrazovanja koje svijet može ponuditi. Ima doktorat iz bi­
Sreća segradi, a za to je potrebno vrijemeitrud. Da ologije s prestižnog Instituta Pasteur, gdje je njegov glavni savjetnik
bismo postali sretni, moramo se naućiti mijenjati. bio dobitnik Nobelove nagrade. Osim toga, proveo je više od četvrt
stoljeća kao budistički redovnik u Himalajama, gdje je učio od naji­
Luca i Francesco Cavalli-Sforza staknutijih tibetanskih učitelja toga doba.
Nedavno sam surađivao s Matthieuom na Institutu za um i život,
gdje znanstvenici razmjenjuju mišljenja s budističkim učenjacima.
Ti su razgovori doveli do izvanrednih otkrića koja pokazuju kako
meditacija može preoblikovati mozak i ojačati centre koji su odgo­
vorni za dobre osjećaje i suosjećanje.
Na tom području Mathieu govori nenadmašivim autoritetom. Pri-
sutstvovao sam njegovom radu i suradnji s profesorom Richardom J.
Davidsonom, voditeljem Laboratorija za afektivnu neuroznanost na
Sveučilištu Wisconsin-Madison, dok su pripremali niz eksperimen-

talnih testova na mozgu kako bi ih, potom, primijenili na iskusnim
meditantima. Matthieu je bio ključni suradnik u izradi testova, ali i
prvi eksperimentalni ispitanik.
za altruizam umjesto sebičnog zasićenja. Osim toga, Matthieu pre­
dlaže način kako svi mi možemo kultivirati sposobnost za takvu
sreću.

Tijekom prvih testova, Matthieu je ležao u bučnom skeneru MRI- S druge strane, Matthieu ne nudi brza rješenja jer dobro zna da
ija (prikaz magnetske rezonance), uređaju za dijagnostički prikaz s vježbanje uma zahtijeva vrijeme i trud. Umjesto toga, on ide sve do
velikim magnetima koji se okreću oko tijela osobe dok leži u nje­ temelja mehanizama koji se nalaze u osnovi sreće i patnje, pruža
mu. MRI daje precizan prikaz mozga (ili drugih unutarnjih tkiva), osvježavajući uvid u funkcioniranje uma i predlaže strategije za su­
ali za mnoge je ljude to mučno iskustvo i počinju paničariti jer su očavanje s našim najtežim emocijama. Rezultat je pouzdana mapa,
zarobljeni u malom prostoru tog čudovišnog stroja. Matthieu je utemeljena na kultiviranju uvjeta za postizanje istinskog zadovolj­
tamo proveo više od tri sata dok je prolazio kroz faze nekoliko vrsta stva.
meditacije: koncentraciju, vizualizaciju i suosjećanje. Nekoliko dana nakon što smo moja supruga i ja upoznali Matthi-
Na kraju tog vrlo napornog iskustva, požurili smo u prostoriju eua, proveli smo nekoliko sati zajedno na aerodromu u Kathman-
kako bismo vidjeli je li se Matthieu podigao, pomalo zabrinuti zbog duu, čekajući naše letove koje su nebrojeno puta odgađali. Ti sati
posljedica dugotrajnog napora. No Mathieu je izašao iz stroja sa proletjeli su kao minute zbog zadovoljstva što smo se nalazili u
smiješkom na licu. Rekao je: „To je bilo poput malog povlačenja u Matthieuvom društvu. On je, bez sumnje, jedna od najsretnijih
samoću!" osoba koje poznajem - a sreća je zarazna. Želim čitatelju da se za­
Takva reakcija na ono što bi većinu ljudi potpuno uništilo zahtijeva razi srećom i da mu stranice ove knjige pruže pravi užitak.
posebno stanje uma, sposobnost za mirno suočavanje sa životnim
usponima i padovima, čak i s radošću. Shvatio sam da Matthieu u Daniel G o l e m a n
potpunosti ima tu životnu radost. M e n d o c i n o , Kalifornija
Psihoanalitičar C. G. Jung opisao je ulogu „gnostičkog posrednika" listopad 2 0 0 5 .
kao osobu koja uranja u duhovnu dubinu i izranja kako bi nam pre­
nijela viziju i unutarnje mogućnosti. Matthieu je preuzeo tu ulogu.
Osim dobrog temperamenta, Matthieu pokazuje smirenu oštrou-
mnost i uvijek snalažljiv um. To sam primijetio na sastancima In­
stituta za um i život, tijekom kojih Dalai-lama temeljito proučava
neku znanstvenu temu sa skupinom znanstvenih stručnjaka. Matt­
hieu često izlaže budističko stajalište, govoreći tečnom inteligenci­
jom koja lako spaja duhovne i znanstvene paradigme.
U svojoj knjizi Sreća, Matthieu spaja svoje dobro poznavanje svi­
jeta znanstvenih istraživanja i filozofije s intimnim poznavanjem
tradicija budističke mudrosti. Spoznaje koje iz toga proizlaze inspi-
rativne su i pragmatične. Vizija sreće opisana u ovoj knjizi kritizira
naša svakodnevna shvaćanja sreće i daje nam uvjerljiv argument za
zadovoljstvo zbog preuzimanja kontrole nad „dobrim vremenima",

8
Uvod

Matthieu Ricard

Kada u rano jutro sjedim na livadi ispred svoje pustinjačke nastam­

be, pogled mi obuhvaća stotine kilometara visokih vrhova Himalaja,
koje se sjaje na izlasku Sunca. Spokoj krajolika prirodno se spaja s
unutarnjim mirom. Uistinu je dalek put od Instituta Pasteur, gdje
sam prije trideset pet godina istraživao diobu stanica, označavajući
gene na kromosomu bakterije Escherichia coli.
To se čini prilično radikalnim zaokretom. Jesam li se odrekao za­
padnjačkog svijeta? Odricanje je, prema budistima, pogrešno protu­
mačen pojam. Ne radi se o odricanju od onoga što je dobro i lijepo.
Kako bi to bilo smiješno! Radi se o oslobađanju od nezadovoljstva i
odlučnom pomaku prema onome što je najvažnije. Radi se o slobo­
di i smislu - oslobađanju od mentalne zbrke i egocentričnih patnji,
smislu koji se postiže pomoću spoznaje i dobrote.
Sa dvadeset godina točno sam znao što ne želim - besmislen život
- ali nisam mogao dokučiti ono što želim. Razdoblje moje adole­
scencije uopće nije bilo dosadno. Sjećam se uzbuđenja kada sam, u
šesnaestoj godini, zajedno sa svojim prijateljem novinarom otišao na
ručak s Igorom Stravinskym. Upio sam sve što je rekao. Dao mi je
autogram na primjerak partiture Agona, tada manje poznatog djela
koje mi je bilo osobito drago. Napisao je ove riječi: »Agon, koji ja
osobito volim, za Matthieua."
U intelektualnom krugu mojih roditelja uvijek je bilo puno očara­
vajućih susreta. Moja majka Yahne Le Toumelin, poznata slikarica
puna života, poezije i ljudske topline, koja je i sama postala budisti­
čka redovnica, bila je dobra s velikanima nadrealizma i suvremene
umjetnosti - Andreom Bretonom, Leonorom Carrington, Maurice-

11
 msnj.ni i t livUINt VJtillNE
om Bejartom, kojima je oslikavala razne kazališne scene. Moj otac,
koji je pod pseudonimom Jean-Francois Revel postao jedan od gla­
vnih nositelja francuskog intelektualnog života, pozivao je na neza­
boravne večere velike mislioce i stvaralačke umove tog doba: Luisa
Bunuela, očaj avaj ućeg filozofa Emmanuela Ciorana, Maria Suaresa,
koji je Portugalce oslobodio od fašizma, „vizionara stoljeća" Henrija
Cartier-Bressona, i mnoge druge.
Godine 1970. moj je otac napisao djelo Bez Marxa ili Isusa, u kojem
je izrazio svoje odbacivanje političkog i religioznog totalitarizma.
Knjiga je bila na američkoj listi bestselera čitavu godinu.
Godine 1967. zaposlio sam se kao mladi istraživač na Institutu Paste­
ur u laboratoriju stanične genetike Francoisa Jacoba, koji je nedavno
dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Tamo sam radio s velikim
imenima molekularne biologije, uključujući i Jacquesa Monoda i
Andrea Lvvoffa, koji su svaki dan ručali za istim stolom u kutu knji­
žnice zajedno sa znanstvenicima iz čitavog svijeta. Francois Jacob
imao je dva studenta na doktoratu. Povjerio se našem zajedničkom
prijatelju da me nije primio samo zbog mog sveučilišnog rada nego i
zbog toga što je čuo da planiram napraviti čembalo, san koji nikada
nisam ostvario, ali koji mi je osigurao mjesto u tom veoma poželj­
nom laboratoriju.
Zanimale su me i astronomija, skijanje, jedrenje te ornitologija. Sa
dvadeset sam godina objavio knjigu o pticama selicama.1 Prijatelj,
koji je profesionalni fotograf životinjskog svijeta, naučio me o fo­
tografiji, te sam proveo mnoge vikende vrebajući gnjurce i divlje
guske u močvarama Sologne i duž plaža Atlantskog oceana. Proveo
sam mnoge zime na padinama mojih rodnih Alpa, a mnoga ljeta
na oceanu s prijateljima mog ujaka, moreplovca Jacquesa-Yvesa Le
Toumelina, koji je, nedugo nakon Drugog svjetskog rata, krenuo na
jedno od svojih prvih samostalnih putovanja oko svijeta na svojoj
devetmetarskoj jedrilici. Upoznao me s raznim neobičnim ljudima
- pustolovima, istraživačima, misticima, astrolozima i metafizičari-
ma. Jednog smo dana posjetili nekog njegovog prijatelja i pronašli
poruku na vratima njegove pariške garsonjere: „Zao mi je što se ni­
smo sreli - otišao sam pješice u Timbuktu."
12
Uvod
Život mi uopće nije bio dosadan, ali nedostajalo je nešto bitno. Go­
dine 1972., kada sam imao dvadest šest godina i zasitio se života u
Parizu, odlučio sam preseliti u Darjeeling u Indiju kako bih, u sjeni
Himalaja, učio od velikog tibetanskog učitelja.
Kako sam došao do te prekretnice? Svi izvanredni pojedinci koje
sam upoznao bili su u nečemu posebno nadareni. Volio bih da znam
svirati glasovir poput Glenna Goulda ili igrati šah poput Bobbyja Fi-
shera; volio bih imati Baudelaireov pjesnički dar, ali nisam bio inspi­
riran da postanem ono što su ti ljudi bili na ljudskoj razini. Unatoč
njihovim umjetničkim, znanstvenim i intelektualnim kvalitetama,
njihova sposobnost nije bila ni bolja ni lošija od bilo čije kada se ra­
dilo o altruizmu, otvorenosti svijetu, odlučnosti i životnoj radosti.
Sve se promijenilo kada sam upoznao nekoliko izvanrednih ljudskih
bića koja su bila primjer ispunjenog ljudskog života. Prije nego što
sam ih upoznao, inspirirali su me veliki ljudi poput Martina Lut-
hera Kinga mlađeg i Mohandasa Gandhija, koji su pukom snagom
svojih ljudskih kvaliteta mogli potaknuti druge ljude da promijene
svoj način življenja. Kada sam navršio dvadeset godina, gledao sam
niz dokumentaraca mog prijatelja Arnauda Desjardinsa o velikim
duhovnim učiteljima koji su izbjegli okrutnu agresiju komunističke
Kine nad Tibetom. Oni su sada živjeli kao izbjeglice u Indiji i Buta­
nu. Ostao sam zatečen. Bili su vrlo različitog fizičkog izgleda, ali je
iz njih proizlazila zapanjujuće slična unutarnja ljepota, suosjećajna
snaga i mudrost. Nisam mogao upoznati Sokrata, slušati rasprave
Platona ili moliti se sa svetim Franjom, ali odjednom se pred mojim
očima nalazilo njih dvadesetak. Nije mi trebalo puno vremena da se
odlučim preseliti u Indiju kako bih ih upoznao.
Kako da opišem svoj prvi susret s Kangyurom Rinpocheom? Upo­
znali smo se u lipnju 1967. godine, u maloj drvenoj kolibi nekoliko
kilometara od Darjeelinga. Sjedio je leđima okrenut prema prozoru,
pogleda uperenog na more oblaka, između kojih su se veličanstvene
Himalaje uzdigle na visinu višu od 7 200 metara. Zračio je unutar­
njom dobrotom. Teško je pronaći riječi koje opisuju dubinu, spokoj i
suosjećanje koje je proizlazilo iz njega. Tri sam tjedna po cijele dane
sjedio nasuprot njega. Imao sam dojam da radim ono što se naziva
13
 >MtlA - VODIČ Z/t RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEUlNE
meditacijom - drugim riječima, jednostavno sam se koncentrirao
u njegovoj prisutnosti, pokušavajući dokučiti što se krije iza zavjese
mojih misli.
Nakon povratka iz Indije, tijekom prve godine na Institutu Pasteur,
shvatio sam koliko mi je bilo važno što sam upoznao Kangyura Rin-
pochea. Postao sam svjestan da sam pronašao realnost koja može
nadahnuti moj cijeli život i dati mi smisao i smjer. Između 1967. i
1972. godine svakog sam ljeta putovao u Indiju. Svaki put kada sam
stigao u Darjeeling, shvatio sam da sam zaboravio sve o svom životu
u Europi. S druge strane, u ostalom dijelu godine, koji sam provodio
na Institutu Pasteur, neprestano sam razmišljao o Himalajama.
Moj učitelj Kangyur Rinpoche savjetovao mi je da dovršim doktorski
studij, stoga se nisam požurivao. Iako sam čekao nekoliko godina,
nije mi bilo teško donijeti odluku koju nikada nisam požalio: otići i
živjeti tamo gdje sam želio biti.
Moj je otac bio jako razočaran što sam tako naglo odlučio prekinu­
ti početak svoje obećavajuće karijere. Štoviše, kao agnostik, čvrst u
svom uvjerenju, nije uzimao budizam previše ozbiljno, iako je na­
pisao: „Nemam ništa protiv budizma, jer mu njegov nepatvoren i
izravan pristup daje značajno mjesto medu religioznim doktrinama
i kao takav je zadobio poštovanje nekih najzahtjevnijih zapadnjačkih
filozofa." 2 Iako se nismo često viđali mnogo godina - došao me po­
sjetiti u Darjeeling i kasnije u Butan - ostali smo bliski, a kada su ga
novinari upitali, komentirao je: „Jedini oblaci koji su se ikada nadvili
nad našim odnosom bili su oblaci azijskih monsuna."
Ono što sam otkrio nikada nije zahtijevalo slijepu vjeru. Bogata, pra­
ktična znanost uma, altruistička umjetnost življenja, smislena filo­
zofija i duhovna vježba vodile su do prave unutarnje transformacije.
Tijekom proteklih trideset pet godina, nikada se nisam suprotstavio
znanstvenom duhu - odnosno, kako ga ja nazivam, empirijskoj po­
trazi za istinom. Upoznao sam i ljudska bića koja su bila trajno sre­
tna. Zapravo, i više od onoga što zovemo sretnim: imala su duboki
uvid u stvarnost i prirodu uma i bila su puna milosrđa. Također sam
shvatio da, iako su neki ljudi prirodno sretniji od drugih, njihova je
sreća još uvijek ranjiva i nepotpuna, te da je postizanje trajne sreće
14
kao načina postojanja prava vještina. Ona zahtijeva trajne napore u
vježbanju uma i razvoju sklopa ljudskih kvaliteta poput unutarnjeg
mira, pažnje i altruistične ljubavi.
Dubok i razborit način razmišljanja te živi primjeri utjelovljenja mu­
drosti u njihovim riječima i djelima pomogli su mi da pronađem put
do ispunjenog života. Nisam se ponašao prema onom „uradi što ka­
žem, a ne što radim", koje obeshrabruje mnoge ljude koji ga nastoje
pronaći diljem svijeta.
Ostao sam u Darjeelingu sljedećih sedam godina. Živio sam blizu
Kangyura Rinpochea sve do njegove smrti 1975. godine, a tada sam
nastavio učiti i meditirati u maloj pustinjačkoj nastambi iznad sa­
mog samostana. Naučio sam tibetanski, koji je danas jezik kojim se
služim u svom svakodnevnom životu na Istoku. Tada sam upoznao
svog drugog učitelja, Dilga Khyentsea Rinpochea, s kojim sam pro­
veo nezaboravnih trinaest godina u Butanu i Indiji. On je bio jedan
od velikih duhovnih vođa svog vremena kojeg su poštovali svi, od
butanskog kralja do najponiznijeg seljaka. Postao je i blizak učitelj
Dalai-lame. Njega je unutarnji put doveo do iznenađujuće dubine
znanja i omogućio mu da postane izvor dobrote, mudrosti i suosje­
ćanja za sve ljude koji su ga upoznali.
Drugi učitelji i učenici neprestano su dolazili da ga upoznaju i uče s
njim, pa kada sam počeo prevoditi tibetanske svete tekstove na za­
padnjačke jezike, uvijek sam mogao tražiti pojašnjenja tekstova od
živih riznica znanja. Također sam radio kao tumač Khyentsea Rin­
pochea, s kojim sam putovao u Europu i u Tibet kada se, nakon tri­
deset godina provedenih u egzilu, ponovno vratio u Zemlju Snijega.
U Tibetu su ostale samo ruševine. Šest tisuća samostana je uništeno,
a mnogo preživjelih ljudi provelo je petnaest ili dvadeset godina u
radnim logorima, za razliku od milijuna Tibetanaca koji su umrli od
gladi i progona. Povratak Khyentsea Rinpochea bio je poput iznena­
dnog izlaska Sunca nakon duge mračne noći.
U Indiji, a kasnije i u Butanu, vodio sam jednostavan život. Svakih
nekoliko mjeseci primio bih pismo, nisam imao radio i nisam puno
znao o tome što se događa u svijetu. Godine 1979. Khyentse Rin­
poche je počeo s izgradnjom samostana u Nepalu kako bi očuvao
15
 tibetansku baštinu. Umjetnici, učenjaci, mislioci, filantropi i mnogi
drugi okupili su se u samostanu Shechen. U njemu sam živio manje-
više stalno od smrti Khyentsea Rinpochea 1991. godine i pomagao
njegovom unuku Rabjamu Rinpocheu, poglavaru Shechena, da ispu­
ni viziju našeg učitelja.
Jednoga sam dana dobio poziv iz Francuske želim li objaviti dijalog
sa svojim ocem. Nisam tu ponudu shvatio previše ozbiljno. Odgovo­
rio sam: „Nemam ništa protiv. Samo pitajte moga oca." Mislio sam
da više neću čuti ništa o tome. Nisam mogao zamisliti svog oca agno­
stika kako pristaje na knjigu dijaloga s budističkim svećenikom, čak
ni ako je on bio njegov vlastiti sin. No, nisam bio u pravu. Izdavač je
tijekom ručka predložio mom ocu nekoliko ideja za knjigu, koje je
on smjesta odbio i dalje zaokupljen umijećem gastronomije. Ali kada
je, tijekom deserta, izdavač predložio dijalog, moj se otac zamislio i
nakon nekoliko trenutaka tišine odgovorio: „ To ne mogu odbiti." To
je bio kraj mog tihog, anonimnog života.
Kada sam saznao za njegov odgovor, zabrinuo sam se da će me moj
otac, poznat po svom nemilosrdnom pobijanju stavova koje je sma­
trao tvrdoglavim, rastrgati na komadiće. Srećom, našli smo se na
mom terenu. Otac je došao u Nepal i proveli smo deset dana u svra-
tištu u šumi iznad doline Kathmandua, snimajući naše razgovore sat
i pol svakog jutra i sat vremena svakog poslijepodneva. Ostatak dana
bismo proveli šetajući šumom. I on je zasigurno bio malo zabrinut
da debata možda neće dorasti njegovim intelektualnim standardi­
ma jer je potkraj prvog dana poslao faks našem izdavaču Nicoleu
Lattesu, u kojem je napisao: „Sve ide prema planu." Ja sam sastavio
iscrpan popis tema. Kada je vidio popis, uzviknuo je: „Ali o svemu su
tome filozofi raspravljali posljednjih dvije tisuće godina!" Uostalom,
mi smo nastavili dalje, dani su prolazili i na našem posljednjem sa­
stanku moj se otac vratio s popisom tema i rekao: „Još uvijek nismo
razgovarali o ovim temama."
Naša knjiga Redovnik i filozof odmah je postigla velik uspjeh. U
Francuskoj je tiskana u 350 000 primjeraka, a prevedena je na dva­
deset jedan jezik. Pozvali su me u brojne televizijske emisije i našao
sam se u središtu medijskog zbivanja. Iako mi je bilo drago što sam
10
mogao podijeliti neke meni bitne ideje i što je to puno pridonijelo
mom životu, shvatio sam koliko je umjetno stvaranje slavne osobe.
Ja sam još uvijek bio ona ista stara osoba, ali sam odjednom postao
i javna ličnost.
Također mi je sinulo da ću imati mnogo više novca nego što sam to
ikada mogao zamisliti - što je bila velika promjena jer sam sve ove
godine svog boravka u Indiji živio sa pedeset američkih dolara mje­
sečno. Budući da se nisam mogao zamisliti u velikoj kući s bazenom,
odlučio sam donirati sve prihode i prava od ove i svih sljedećih knjiga
zakladi koja provodi humanitarne i edukativne projekte u Aziji. Ta
odluka mi je olakšala dušu. Od tada su humanitarni projekti postali
centar mog života te sam, potaknut svojim poglavarom Rabjamom
Rinpocheom, zajedno s nekolicinom prijatelja volontera i velikodu­
šnih dobročinitelja, sagradio i otvorio više od trideset klinika i škola
u Tibetu, Nepalu i Indiji. Pritom je samo jedan posto prihoda odla­
zio na režijske troškove.
Zatim sam se ponovno vratio znanosti, i to u dvije faze: prvo fizici i
prirodi vanjske realnosti, a zatim kognitivnim znanostima i prirodi
unutarnje svijesti.
Kada mi je Trinh Xuan Thuan, poznati astrofizičar sa Sveučilišta u
Virginiji, preložio dijalog o budizmu i znanosti, nisam ga mogao
odbiti jer sam već pripremio pitanja za fizičara o prirodi svijeta fe­
nomena. Upoznali smo se 1997. godine na Sveučilištu Summer u
Andori. Za vrijeme naših dugih zajedničkih šetnji veličanstvenim
pirinejskim krajolikom, vodili smo fascinantne razgovore. Jesu li
atomi „stvari" ili samo „fenomeni koji se mogu promatrati"? Može li
se analizirati „prvi razlog" nastanka svemira? Krije li se čvrsta real­
nost iza maske fenomena? Čine li svemir „međuovisni događaji" ili
„autonomni entiteti"? Pronašli smo zapanjujuće filozofske sličnosti
između interpretacije kvantne fizike kopenhaške škole i budističke
analize realnosti. Iz naših daljnjih susreta proizašlo je djelo Kvant
i lotos. Taj se dijalog bavi filozofskim, etičkim i ljudskim aspektima
znanosti. Sljedeća faza, u kojoj se još uvijek nalazim, bila je suradnja
u znanstvenim studijama o biti budističke prakse: transformaciji
uma.

Moj pokojni duhovni prijatelj Francisco Varela, jedan od prvih neu-
roznanstvenika, uvijek mi je govorio daje suradnja kognitivnih zna­
nosti i budističkih kontemplacija dobar put jer ima velik potencijal
za razumijevanje ljudskog uma i za provođenje znanstvenih eksperi­
menata. Francisco je s američkim biznismenom Adamom Engleom
osnovao Institut za um i život kako bi olakšao suradnju i organizirao
sastanke s vodećim znanstvenicima i Dalai-lamom, kojeg je oduvijek
jako zanimala znanost.
2000. godine u Dharmsali, indijskom sjedištu Dalai-lame, prvi sam
put prisustvovao sastancima Instituta za um i život. Tema sastanka
bile su „destruktivne emocije". To je bio fascinantan sastanak s nekim
od vodećih znanstvenika na tom području, uključujući i Francisca
Varelu, Richarda J. Davidsona, Paula Ekmana i druge, a vodio ga je
Daniel Goleman. Tih pet dana dijaloga bila su prožeta jedinstvenom
briljantnošću, otvorenošću i osjetnom težnjom da se ljudima donese
nešto jedinstveno i korisno. Zamolili su me da iznesem budističko
shvaćanje različitih načina na koje se možemo nositi s emocijama.
Izlažući u prisutstvu Dalai-lame, koji je tu temu poznavao stotinu
puta bolje od mene, osjećao sam se poput školarca koji polaže ispit.
Budući da sam više od deset godina bio Dalai-Iamin prevoditelj za
francuski jezik, u mislima sam ponovno preuzeo svoju ulogu prevo­
ditelja i pokušao se koncentrirati na publiku, znanstvenike i na više
od pedeset promatrača kako bih prenio bit onoga što sam naučio
od svojih učitelja. Tijekom sastanka, postalo je očito da bi se mogao
razviti neki istraživački program. Moglo bi se stručnjake u meditaciji
pozvati u laboratorije kako bi znanstvenici proučili posljedice du­
gogodišnjeg vježbanja uma: kako se promijenila njihova sposobnost
nošenja s emocijama ili kako se čak promijenio njihov mozak. Takva
vrsta proučavanja oduvijek je bila Franciscov san. Richard Davidson
i Paul Ekman izradili su program. Njihova suradnja, u koju sam se
i sam uključio, opisana je u djelu Daniela Golemana Destruktivne
emocije i u šesnaestom poglavlju ove knjige.
Bilo je jako uzbudljivo ponovno se vratiti znanosti nakon nekih tride­
setak godina, i to uz tako velike znanstvenike. Zaintrigiralo me hoće
li suvremene metode znanstvenog istraživanja otkriti da li različita
18
Uvod
stanja meditacije, poput usredotočene pažnje ili sažaljenja, ostavljaju
različite tragove u mozgu. Zanimalo me hoće li skupina iskusnih
mislilaca pokazati slične rezultate i koliko će se oni razlikovati od
onih u neizvježbanih ispitanika. Od tada sam u potpunosti uživao
u poticajnom i toplom ozračju ove suradnje. Sada se objavljuju naši
prvi znanstveni radovi. Mislim da se nalazimo na pragu pionirskog
istraživanja.
Počeo sam se sve više baviti fotografijom, te sam tijekom proteklih
pet godina objavio pet knjiga o fotografiji. Sretan sam jer mogu po­
moću slika podijeliti unutarnju ljepotu osoba s kojima živim i vanj­
sku ljepotu njihovog svijeta, te ljudskoj prirodi dati malo nade.
Zašto sada knjiga o sreći? Sve je počelo tipičnim primjerom „fran­
cuske iznimke". Neki francuski intelektualci preziru sreću i o tome
glasno govore. Raspravljao sam o njoj s nekim od njih za jedan
francuski časopis i pomislio da ću, ako ikada napišem drugu knji­
gu, posvetiti cijelo poglavlje toj temi. U međuvremenu sam proveo
dva dana s Paulom Ekmanom, Richardom Davidsonom i Alanom
Wallaceom u divljini na obali sjeverne Kalifornije, pišući članak pod
nazivom „Budistički i psihološki pogledi na emocije i zadovoljstvo".
Shvatio sam da je ta tema bitna za ljudski život i da zaslužuje dublje
istraživanje. Godinu dana čitao sam sve što sam uspio pronaći o sreći
i zadovoljstvu u djelima zapadnjačkih filozofa, socijalnih psihologa,
kognitivnih znanstvenika, pa čak i u tabloidima koji redovito izvje­
štavaju o raznim mišljenjima o sreći, poput onoga jedne francuske
glumice: „ Za mene je sreća ukusna porcija špageta" ili „Šetnja po
snijegu ispod zvijezda", itd. Različite definicije sreće na koje sam
naišao međusobno su bile proturječne i često nejasne ili površne.
Stoga, u duhu analitične i kontemplativne znanosti uma, koju sam
upoznao kroz dobrotu svojih učitelja, pokušao sam odgonetnuti zna­
čenje i mehanizam iskrene sreće i boli.
Kada je knjiga objavljena u Francuskoj, odmah je potaknula naci­
onalnu debatu. Isti intelektualci izjavili su da ih ne zanima sreća i
odbacili ideju da se sreća može razviti kao vještina. Jedan je autor
napisao članak u kojem me zamolio da prestanem gnjaviti ljude s
„prljavim djelima o sreći". Drugi časopis je objavio poseban prilog o
19
 iKCV.« - oU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

„vračarama sreće". Proveo sam napornih mjesec dana u Parizu uklju­

čen u razne debate s medijima, te sam se osjećao poput nesloženih
dijelova slagalice. Bio sam sretan kada sam se vratio u planine Nepa­
la i ponovno posložio sve dijelove slagalice.
Iako mi je život postao suhoparan, još uvijek se nalazim samostanu
Shechen u Nepalu, ali dva mjeseca godišnje provodim u svojoj pusti-
Prvo poglavlje
njačkoj nastambi s pogledom na Himalaje.
Nema sumnje da mi treba puno vježbe i truda prije nego što po­
stignem pravu unutarnju slobodu, ali u potpunosti uživam na tom RAZGOVOR O SREĆI
putu. Od svih stvari kojima sam se do sada bavio, najvažnije je poje­
Svaki čovjek želi biti sretan, ali da to postane prvo mora shvatiti što je
dnostaviti svoj život kako bi se izvukla sva njegova bit. To ne znači da
se treba odreći onoga što je uistinu bitno i što donosi trajno ispunje­ to sreća.
JEAN-JACQUES ROUSSEAU
nje, veselje, spokoj, a iznad svega nezamjenjivu blagodat altruističke
ljubavi. To znači promijeniti sebe kako bismo bolje mijenjali svijet.
Moja prijateljica iz Amerike, uspješna urednica fotografije, jednom
Kako sam napisao na kraju ove knjige, sa dvadeset godina riječi po­
mi je prigodom ispričala svoj razgovor s nekolicinom prijatelja koji
put sreće i milosrđa nisu mi baš mnogo značile. Bio sam tipičan mla­
su se, položivši zadnje ispite na koledžu, pitali što će dalje raditi u
di pariški student koji je gledao filmove Eisensteina i braće Marx,
životu. Kada je rekla: „Ja želim biti sretna", zavladala je neugodna ti­
bavio se glazbom, pravio barikade u travnju '68. u blizini Sorbonne
šina. Potom je jedan od njenih prijatelja upitao:„Kako netko tako pa­
te volio prirodu i sport. Nisam znao mnogo o tome kako ću živjeti,
metan poput tebe ne želi ništa više u životu od toga da bude sretan?"
osim da ću živjeti dan za danom. Osjećao sam da u meni, kao i u
Moja je prijateljica odgovorila: „Nisam rekla kako ja želim biti sretna.
drugima, raste potencijal, ali nisam znao kako ga mogu realizirati.
Postoje razni načini da se pronađe sreća: osnovati obitelj, imati dje­
Sada, trideset pet godina kasnije, još zasigurno moram prijeći dalek
cu, izgraditi karijeru, tražiti pustolovine, pomagati drugima, pronaći
put, ali mi je napokon jasno kojim smjerom idem i uživam u svakom
unutarnji mir... Što god ću ja raditi, htjela bih da moj život uistinu
koraku na tom putu.
bude sretan."
Zbog toga ova knjiga, iako je budističkog duha, nije „budistička"
Henri Bergson napisao je da se riječ sreća „često koristi kako bi ozna­
knjiga naspram „kršćanske" ili „agnostičke" knjige. Napisana je sa
čila nešto zbunjujuće i nejasno; ona je jedna od onih ideja koje je
stajališta „sekularne duhovnosti", teme jako drage Dalai-lami. Kao
čovječanstvo namjerno ostavilo nejasnim, tako da je svaki pojedinac
takva, nije namijenjena budističkim knjižnicama, nego srcima i umu
svih onih koji teže životnoj radosti i žele da mudrost i suosjećanje može protumačiti na svoj način." 1 S praktične točke gledišta, osta­
vladaju njihovim životima. vljanje definicije sreće nejasnom ne bi bilo bitno kad bismo razgo­
varali o nekom nevažnom osjećaju. Ali istina je potpuno drukčija
jer mi zapravo govorimo o načinu življenja koji određuje kvalitetu
Samostan Shechen, Nepal
svakog trenutka našeg života. I što je zapravo sreća?
travanj 2005.
Sociolozi definiraju sreću kao „stupanj pomoću kojeg osoba poziti­
vno vrednuje ukupnu kvalitetu svog sadašnjeg života, drugim riječi­
ma, koliko osoba voli svoj život."2 Međutim, ova definicija ne razlu-

21
 J K C L H - VUUIL LA KA/VIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
čuje duboko zadovoljstvo od običnog vrednovanja vanjskih uvjeta
naših života. Za neke je sreća samo „trenutan, prolazan dojam, čiji
se intenzitet i trajanje mijenjaju prema dostupnosti sredstava koji je
3
omogućuju." Takva sreća je po prirodi neuhvatljiva i ovisi o okol­
nostima koje su često izvan naše kontrole. Prema filozofu Robertu
Misrahiju sreća je, s druge strane, „širenje radosti nad našim čita­
vim postojanjem ili nad blistavim dijelom naše prošlosti, sadašnjosti
i zamišljene budućnosti."' Možda je to trajnije stanje. Prema Andreu
Comte-Sponvilleu, „ pod srećom podrazumijevamo neko vremen­
sko razdoblje u kojemu bi se veselje činilo odmah mogućim." 5
Je li sreća vještina koja, nakon što se razvije, može izdržati uspone i
padove u životu? Postoji na tisuće različitih mišljenja o sreći i mno­
gobrojni su filozofi dali svoja mišljenja. Za svetog Augustina sreća je
„uživanje u istini". Za Immanuela Kanta sreća mora biti racionalna
i neokaljana, dok se prema Marxu tu radi o razvoju kroz djelovanje.
Aristotel je napisao:„O onom što čini sreću može se raspravljati, a
njeno popularno značenje nije isto poput onoga kojeg daju filozofi."
Je li se riječ sreća toliko mnogo upotrebljava da su ljudi odustali od
sreće, odbijeni iluzijama i otrcanim frazama koje ona pobuđuje u
nama? Za neke je ljude neukusno uopće razgovarati o potrazi za
srećom. Zaštićeni oklopom intelektualne samodopadnosti, oni joj se
rugaju kao što bi se rugali i sentimentalnom romanu.
Kako je došlo do te devalvacije? Je li to odraz umjetne sreće koju nam
nude mediji? Je li to rezultat propalog truda koji ulažemo da bismo
pronašli iskrenu sreću? Zar bismo se radije trebali pomiriti s nesre­
ćom nego iskreno i inteligentno pokušati razlučiti sreću od patnje?
A što je s jednostavnom srećom koju nam pružaju dječji osmijeh
ili šalica toplog čaja nakon šetnje po šumi? Bez obzira koliko takvi
iskreni prizori sreće mogu biti bogati i utješni, oni previše ovise o
okolnostima da bi obasjali čitave naše živote. Sreća se ne može ogra­
ničiti na nekoliko ugodnih osjećaja, na neko duboko zadovoljstvo, na
izljev radosti ili na prolazan smisao spokoja, na vedar dan ili čaroban
trenutak koji nas može iznenaditi u labirintu našeg postojanja. Ti ra­
zličiti aspekti sami po sebi nisu dovoljni da stvorimo preciznu sliku
duboke i trajne ispunjenosti koja karakterizira pravu sreću.
n 23
Prvo p o g l a v l j e - RAZGOVOR 0 SREĆI
Ja pod srećom podrazumijevam dubok smisao razvijanja koji se po­
javljuje kod izuzetno zdravog uma. To nije samo prolazan osjećaj
zadovoljstva, nego optimalno stanje življenja! Sreća je, također, i
način interpretiranja svijeta, jer koliko god je teško promijeniti svi­
jet, uvijek je moguće promijeniti naš pogled na svijet.
NAGOVJEŠTAJ SREĆE
Čak i u tridesetoj godini, Bertha Young je još uvijek na trenutke htje­
la trčati umjesto hodati, plesati na pločniku, igrati hula-hop, baciti
nešto u zrak i zatim to ponovno uhvatiti, ili stajati mirno i smijati se
- ničemu, ničemu, jednostavno... Što možeš učiniti sa trideset godina
kada skreneš iza ugla i odjednom te preplavi osjećaj velike sreće - po­
tpune sreće! - kao da si odjednom progutao blještavi djelić tog kasnog
poslijepodnevnog Sunca, koji plamti u tvom srcu i šalje iskrice u svaki
i najmanji dio tvoga tijela?*'
KATHERINE MANSFIELD,„SREĆA"
Upitaj bilo kojeg čovjeka da opiše trenutak „potpune" sreće. Neki
će ljudi govoriti o trenucima dubokog mira kojeg su osjetili u har­
moničnom prirodnom ambijentu, o šumi obasjanoj Sunčevom
svjetlošću, o planinskom vrhu s pogledom na široki horizont, o
obalama mirnog jezera, o noćnoj šetnji po snijegu ispod neba pre­
punog zvijezda, itd. Drugi će govoriti o dugo očekivanom događa­
ju: ispitu na kojem su briljirali, sportskoj pobjedi, susretu s osobom
za kojom čeznu, rođenju djeteta. Neki će ljudi govoriti o intimnom
trenutku sa svojom obitelji ili voljenom osobom, ili o trenutku kada
su nekoga učinili sretnim.
Čini se da je zajednički faktor svim ovim iskustvima trenutačna
odsutnost unutarnjih konflikata. Osoba se osjeća u harmoniji sa
svijetom i samom sobom. Netko tko doživljava takvo iskustvo, po­
put šetnje spokojnom pustoši, nema nikakvih drugih očekivanja
osim same šetnje. Ona jednostavno postoji, ovdje i sada, slobodna
i otvorena.

Samo na nekoliko trenutaka potisnuta su sjećanja na prošlost. Um
se ne opterećuje planovima o budućnosti, a sadašnji trenutak slobo­
dan je od svih mentalnih konstrukcija. Taj trenutak odmora, u kojem
nestaje sva emocionalna žurba, obično doživljavamo kao trenutak
dubokog mira. Osoba koja je ostvarila svoj cilj, dovršila zadatak ili
osigurala pobjedu, oslobađa se od napetosti koju je dugo nosila u
sebi. Nakon toga slijedi osjećaj olakšanja, koji je stanje duboke smi­
renosti lišene svih očekivanja i strahova.
Ali to iskustvo je samo prolazna slika koju je potaknuo određeni
splet okolnosti. Mi ga zovemo čarobnim trenutkom, stanjem milo­
sti. Ipak, razlika između tih kratkih bljesaka sreće i stalne smirenosti
mudraca isto je toliko velika kao i ona između sićušnog dijela neba
koji se može vidjeti kroz ušice igle i beskrajnih prostranstava svemi­
ra. Ta dva stanja razlikuju se po dimenzijama, trajanju i dubini.
Možemo nešto i naučiti od tih prolaznih trenutaka, tih zatišja u na­
šim beskrajnim borbama: oni nam mogu pokazati što je pravo savr­
šenstvo i mogu nam pomoći da prepoznamo stanja koja mu pogo­
duju.
NAČIN ŽIVLJENJA
Sjećam se jednog poslijepodneva kada sam sjedio na stubama našeg
samostana u Nepalu. Monsunske su oluje dvorište našeg samosta­
na pretvorile u blato, stoga smo postavili stazu od cigli kako bismo
mogli hodati po dvorištu. Moja prijateljica je stigla do ruba blatne
vode, s izrazom gađenja na licu promotrila okolinu i, dok je koračala
putem, žalila se na svaku postavljenu ciglu. Kada je došla do mene,
zakolutala je očima i rekla: „Fuj! A što da sam upala u to prljavo bla­
to? U ovoj je zemlji sve tako užasno prljavo." Dobro sam je poznavao,
stoga sam mudro kimnuo glavom u nadi da joj pružam tihu utjehu.
Nekoliko minuta kasnije, moja druga prijateljica Raphaele, stigla je
do puta kroz močvaru. „Hop, hop, hop!" govorila je skakutajući pu­
tem. Čim je došla do suhog tla, uzviknula je: „Kako je zabavno!" Oči
su joj se sjajile od veselja. Dodala je: " Super stvar u vezi monsuna
24
Prvo p o g l a v l j e - RAZGOVOR 0 SREĆI
je što ne donose prašinu." Dva čovjeka, dva različita pogleda; šest
milijardi ljudskih bića, šest milijardi različitih svjetova.
Raphaele mi je jednom prigodom ispričala da je, prilikom svog pr­
vog posjeta Tibetu 1986. godine, upoznala čovjeka koji je doživio
grozno iskustvo za vrijeme kineske agresije. „Pozvao me da sjednem
na klupu i poslužio me je čajem kojeg je držao u velikoj termos boci.
To mu je bio prvi razgovor s osobom sa Zapada. Puno smo se smijali.
Bio je stvarno divan. Djeca su dolazila i začuđeno nas gledala, a on
me neprestano zasipao pitanjima. Ispričao mi je kako je proveo dva­
naest godina u zatvoru kod kineskih agresora, osuđen da reže kamen
za gradnju brane u dolini Drak Yerpa. Brana je bila potpuno beskori­
sna jer je riječno korito bilo gotovo uvijek suho! Svi njegovi prijatelji
pomrli su od gladi i iscrpljenosti, jedan za drugim. Unatoč užasu ove
priče, u njegovim riječima nije bilo ni najmanjih naznaka mržnje, a
u njegovim očima koje su zračile dobrotom nije bilo nimalo ogorče­
nosti. Kada sam te noći išla spavati, zapitala sam se kako čovjek koji
je toliko toga pretrpio u životu može biti tako sretan."
Osobu koja je postigla unutarnji mir ne može slomiti neuspjeh niti
uzdići uspjeh.
Sposobna je u potpunosti proživjeti svoja iskustva u kontekstu ši­
rokog i dubokog spokoja jer shvaća da su iskustva prolazna i da je
beskorisno čvrsto ih se držati. Neće nisko pasti kada stvari krenu na­
opako i kad se susretne s nesrećom. Neće utonuti u depresiju jer nje­
na sreća počiva na čvrstim temeljima. Godinu dana prije svoje smrti
u Auschwitzu, izuzetna Etty Hillesum, mlada Nizozemka, izjavila
je: „Kada imaš unutarnji život, zasigurno nije bitno s koje si strane
zatvorske ograde... Već sam umrla tisuću puta u tisućama različitih
koncentracijskih logora. Sve znam. Ne muče me nikakve nove infor­
macije. Na ovaj ili onaj način, sve već znam. Ali ipak, smatram da je
ovaj život lijep i prepun značenja. U svakom trenutku."
7
Jednom je, na otvorenom sastanku u Hong Kongu, neki mladić ustao
iz publike i upitao me:„Možete li mi dati barem jedan razlog zbog
čega da nastavim živjeti?" Ova knjiga je moj skroman odgovor na to
pitanje jer je sreća, iznad svega, ljubav prema životu. Izgubiti svaki
razlog za život znači otvoriti bezdan patnji. Iako je utjecajna poput
2I>
 «w " >"""• ** K/uviJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
svih vanjskih uvjeta, patnja je, kao i zadovoljstvo, u biti unutarnje
stanje. Njeno razumijevanje je ključni preduvjet za život koji vrijedi
živjeti. Koji mentalni uvjeti će umanjiti našu radost života, a koji će
je ojačati?
Mijenjanje načina na koji gledamo svijet ne uključuje naivni optimi­
zam ili neku umjetnu euforiju sa svrhom da nadoknadi nesreću. Sve
dok robujemo nezadovoljstvu i frustraciji, koji proizlaze iz zbrke koja
vlada našim umom, uzaludno je neprestano ponavljati: „Sretan sam!
Sretan sam!" isto kao što je uzaludno prebojati ruševan zid. Potraga
za srećom ne znači da trebamo gledati život kroz ružičaste naočale ili
da trebamo ignorirati bol i nesavršenosti svijeta. Sreća nije ni stanje
trajnog ushita. Sreća znači pročišćavanje od mentalnih otrova, poput
mržnje i opsesije, koje doslovce truju um. Ona nas uči kako da stavi­
mo stvari u perspektivu i smanjimo jaz između vanjštine i realnosti.
U tu svrhu moramo steći bolje znanje o tome kako radi um, kao i
precizniji uvid u prirodu stvari, jer je u njenom najdubljem smislu
patnja, usko povezana s pogrešnim shvaćanjem prirode realnosti.
REALNOST I SHVAĆANJE
Što podrazumijevamo pod realnošću? U budizmu ta riječ označa­
va pravu prirodu stvari, nepromijenjenu mentalnim konstrukcijama
koje im namećemo. Takvi koncepti otvaraju jaz između naše per­
cepcije i stvarnosti, te uzrokuju beskrajni konflikt sa svijetom. Ra-
bindranath Tagore je napisao:„Pogrešno tumačimo svijet i govorimo
da nas obmanjuje. Ono što je prolazno smatramo stalnim, a srećom
smatramo ono što je izvor patnje: želja za bogatstvom, moći, slavom
i tupim užicima."
8
Pod znanjem ne podrazumijevamo baratanje gomilama informaci­
ja i učenje, nego razumijevanje prave prirode stvari. Zbog navike,
vanjski svijet vidimo kao niz različitih autonomnih entiteta kojima
pridajemo karakteristike za koje vjerujemo da im automatski pripa­
daju. Naše svakodnevno iskustvo nam govori jesu li stvari „dobre" ili
„loše". „Ja" koje ih opaža čini nam se jednako konkretnim i stvarnim.
26
Ta greška, koju budizam naziva neznanjem, uzrokuje snažne reflekse
ljubavi i mržnje koji obično dovode do patnje. Kao što Etty Hillesum
ukratko kaže: „Ta velika zapreka je uvijek reprezentacija, ali nikada
realnost." 9 Svijet neznanja i patnje - u sanskrtu zvan samsara - nije
temeljni uvjet postojanja, nego je to mentalni svemir koji se zasniva
na našem pogrešnom shvaćanju realnosti.
Svijet fenomena stvara se spajanjem beskonačnog broja stalno pro­
mjenjivih uzroka i uvjeta. Poput duge koja nastaje kada Sunce obasja
zavjesu kiše i tada iščezne kada nestane neki faktor koji pridonosi
njenom stvaranju, fenomeni postoje u bitno međuovisnoj funkciji
i nemaju neovisno i trajno postojanje. Sve je povezano, ništa ne po­
stoji samo za sebe i po sebi, imuno na djelovanje uzroka i posljedica.
Kada se taj bitan koncept shvati i usvoji, pogrešna percepcija svijeta
ustupit će mjesto točnom razumijevanju prirode stvari i bića: to je
spoznaja. Spoznaja nije samo filozofska konstrukcija: ona proizlazi
iz osnovnog pristupa koji nam postupno dopušta da odbacimo naše
mentalno sljepilo i uznemirujuće emocije koje stvara. Tu nastaju gla­
vni uzroci naše patnje.
Svako biće ima potencijal za savršenstvo, isto kao što i svaka sjemen­
ka sezama u sebi sadrži ulje. U ovom kontekstu neznanje znači da
nismo svjesni tog potencijala, poput prosjaka koji nije svjestan da
se ispod njegove straćare nalazi zakopano blago. Ostvarivanje naše
prave prirode, posjedovanje tog skrivenog bogatstva, dopušta nam
da živimo život pun smisla. To je najsigurniji način da pronađemo
mir i omogućimo razvoj iskrenog altruizma.
Na tomu se temelji način življenja koji prožima sva emocionalna sta­
nja i uključuje sve naše radosti i tuge. Sreća je toliko duboka da je,
kao što je Georges Bernanos napisao, „ ne može ništa promijeniti.
10
Ona je poput ogromne zalihe mirne vode ispod oluje." Sanskrtska
riječ za to stanje je sukha.
Sukha je stanje dugotrajnog zadovoljstva koje se manifestira kada se
oslobodimo mentalne sljepoće i bolnih emocija. To je također i mu­
drost koja nam omogućuje da vidimo svijet onakvim kakav i jest, bez
maski ili iskrivljenih prikaza. Konačno, to je radost putovanja prema
unutarnjoj slobodi i dobroti koja se širi prema drugima.
Drugo poglavlje

JE LI SREĆA SVRHA ŽIVOTA?

Trebamo raditi na onome što dovodi do sreće jer, ako je sreća prisutna,
imamo sve što nam je potrebno, a ako je nema, poduzet ćemo sve da
je dobijemo.
Epikur

Tko želi patnju? Tko se svakog jutra budi s mišlju:„Volio bih patiti
cijeli život?" Svi se trudimo, svjesno ili nesvjesno, spretno ili nespre­
tno, strastveno ili smireno, pustolovno ili rutinski, biti sretniji i ma­
nje patiti. No ipak, istinsku sreću često zamjenjujemo s traženjem
osjećaja užitka.
Svaki dan pronalazimo tisuće različitih načina kako da živimo inten­
zivno, stvaramo veze prijateljstva i ljubavi, obogatimo se, štitimo one
koje volimo i držimo na udaljenosti one koji bi nam naudili. Trošimo
vrijeme i energiju na te zadatke u nadi da ćemo sebi i drugima dati
osjećaj zadovoljstva.
Nije li sreća krajnji cilj, bez obzira gdje je tražimo i kako je nazivamo
- radost ili dužnost, strast ili zadovoljstvo? Nju je Aristotel nazvao
jedinim ciljem „koji uvijek izabiremo zbog njega samog, a nikada
kao sredstvo za postizanje nečeg drugoga." Svatko tko govori dru­
kčije zapravo ne zna što želi: on jednostavno traži sreću pod nekim
drugim imenom.
Stephen Kosslyn, profesor s Harvarda, jedan od vodećih svjetskih
istraživača mentalnih slika, jednom mi je prilikom rekao da se ujutro
ne budi sa željom da postane sretan, nego s osjećajem dužnosti, osje­
ćajem odgovornosti prema svojoj obitelji, prema svom radu i prema
čovječanstvu. On tvrdi da sreću ne uzima u obzir. Ali, ako malo ra-

29

zmislimo, zadovoljstvo što su postignuti vrijedni ciljevi uz dugotra­
jan trud pun prepreka, nedvojbeno odražava određene aspekte istin­
ske sreće, sukhe. Ono nam daje osjećaj sklada. U izvršavanju svoje
„dužnosti" - čak i ako vjeruje da patnja i poteškoće „grade karakter"
- čovjek očigledno ne teži kultiviranju svoje ili tuđe nesreće.
Naše često pogrešno prepoznavanje načina za postizanje zadovolj­
stva dovodi do tragedije. Neznanje onemogućuje našu želju za po­
boljšanjem. Kao što tibetanski učitelj Chogyam Trungpa objašnjava:
„Neznanje nema nikakve veze s glupošću. Na neki način, neznanje
je jako inteligentno, ali to je sposobnost shvaćanja koja vodi isključi­
vo u jednom pravcu. Odnosno, reagiramo isključivo na naše vlastite
planove, umjesto da jednostavno vidimo ono što je tu." 1
U budističkom je rječniku neznanje opisano kao nemogućnost pre­
poznavanja prave prirode stvari i zakona uzroka i posljedica koji
utječe na sreću i patnju. Na primjer, pristaše etničkog čišćenja tvrde
da žele stvoriti najbolji od svih mogućih svjetova i neki su duboko
uvjereni u ispravnost svog užasnog čina. Koliko god se to može či­
niti paradoksalnim i bolesnim, oni koji zadovoljavaju svoje sebične
porive šireći smrt i razaranje očekuju da im njihovi postupci daju
određeni stupanj zadovoljstva. Zloba, zabluda, prijezir i arogancija
nikada ne mogu biti sredstva za postizanje istinske sreće; čak i ako
skrenu s pravog puta, oni koji su okrutni, opsjednuti nečime, umi­
šljeni ili duboko uvjereni u pravednost svog čina još uvijek slijepo
traže sreću, potpuno nesvjesni njene prave prirode. Na isti način,
netko tko počini samoubojstvo kako bi okončao nepodnošljivu bol
zapravo u očaju poseže za srećom.
Kako ispraviti ovo temeljno neznanje? Jedini način je pomoću iskre­
nosti i iskrene introspekcije. Postoje dva načina na koja to može­
mo učiniti: analizom i introspekcijom. Analiza se sastoji od iskrene
i sustavne procjene svakog aspekta vlastite patnje i patnje koju na­
nosimo drugima. Uključuje i razumijevanje misli, riječi i djela koji
neizbježno dovode do boli i koji pridonose nezadovoljstvu. Naravno,
takav pristup traži da prvo uvidimo kako nešto nije u redu s našim
načinom življenja i djelovanja. Zatim trebamo osjetiti žarku želju za
to
urugo poglavlje jc LI 3 r\ c v. M 3 v i \ n « t n v i «
Kontemplativni pristup sastoji se od uzdizanja iznad vrtloga naših
misli i smirenog pogleda u unutrašnjost, kao na unutarnji pejzaž,
kako bi se pronašlo utjelovljenje naših najskrovitijih težnji. Za neke
to može biti život koji se proživljava intenzivno u svakom trenutku,
uz iskušavanje slasti mnogih užitaka. Za druge, to može biti ostva­
rivanje ciljeva: obitelji, društvenog uspjeha, slobodnog vremena ili,
jednostavnije, života bez pretjerane patnje. Ali sve ove formulacije
nisu dovoljne. Čak i ako uđemo dublje u sebe, možemo otkriti da je
naša prvobitna težnja, ona koja je temelj svih ostalih, za neke zado­
voljstvo koje je dovoljno snažno da održava našu želju za životom. To
je želja:„Da mi svaki trenutak mog života i života drugih ljudi bude
ispunjen mudrošću, razvojem i unutarnjim mirom."
ŽELJA ZA PATNJOM?
Govoreći o drogama, jednom mi je prilikom neki pariški tinejdžer
rekao: „Ako između doziranja ne osjetiš depresiju nakon početne
euforije koju izaziva droga, nećeš toliko cijeniti razliku. Ja prihva­
ćam teška razdoblja upravo zbog tih trenutaka euforije. Ako se već
ne mogu riješiti boli, radije je prihvatim. Ne želim postići unutarnju
sreću: to je previše teško i predugo traje. Radije bih trenutačnu sre­
ću, čak i ako takva sreća nije prava i čak ako ona, svaki put kad je
nastojim postići, postaje sve slabija." Zato se uzbuđenje i trenutačno
zadovoljstvo, kao i odbacivanje potrage za potpunim i trajnim mi­
rom, naziva utopizmom. Ipak, dok „loša" ili nesretna razdoblja daju
životu malo više raznolikosti, nikada se ne traže zbog samih sebe,
nego zbog kontrasta kojeg nam pružaju obećanja promjene koje nam
nude.
Za pisca Dominiquea Nogueza, osjećaj mizerije je zanimljiviji od
sreće jer ima „određenu živost, vrlo zavodljiv đavolji intenzitet. Ima
i dodatnu čar... jer sam po sebi ne predstavlja kraj, nego nam uvi­
jek ostavlja iščekivanje (to jest, sreću)." 2 Kakav je to smiješan slijed
zbivanja: Evo još samo malo boli prije sreće! Poput luđaka koji se
čekićem udara po glavi tako da se može bolje osjećati kada prestane.
$1

-> K t(. A - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE
Ukratko, trajna sreća je dosadna jer je uvijek ista, dok je patnja uzbu­
dljiva jer je uvijek različita. Možemo biti zahvalni za te kontraste
zbog različitosti i nijansi koje pružaju životu, no tko želi zamijeniti
trenutke sreće za trenutke patnje?
S druge strane, bilo bi pametnije, možda čak i mudro, upotrijebiti
patnju kao sredstvo transformacije koje nam omogućuje da se suo­
sjećajno otvorimo onima koji pate poput nas ili čak i više od nas. U
tom smislu, i samo u tom smislu, trebamo shvatiti rimskog filozofa
Seneku kada kaže: „Patnja zna zaboljeti, ali nije zlo." Ona nije zlo
kada je, u nemogućnosti da je izbjegnemo, koristimo kao priliku da
se mijenjamo i učimo, priznajući da ona sama po sebi i za sebe nika­
da nije dobra.
U suprotnom, „želja za srećom je čovjeku nužna. Ona motivira sve
naše postupke. Najuvaženija, jasno shvaćena i pouzdana konstanta
na svijetu nije samo činjenica što želimo biti sretni nego što je to
i jedino što želimo. Naša priroda to traži od nas," napisao je sveti
Augustin u djelu O sretnom životu. Ta želja potiče svako naše djelo,
svaku našu riječ i misao tako prirodno da smo je potpuno nesvjesni,
poput kisika kojeg bez ikakvog razmišljanja udišemo čitavog našeg
života.
SVE ŠTO NAM JE POTREBNO DA POSTANEMO SRETNI
Zamisliti sreću kao ostvarenje svih naših želja i strasti znači zami­
jeniti opravdanu težnju za unutarnjom ispunjenošću utopijom koja
neizbježno dovodi do frustracije. Tvrdnjom da je „sreća zadovolja­
vanje svih naših želja" u svim njihovim „raznolikostima," „stupnju"
i „trajanju," Kant je od samog početka smatra nedostižnom. Kada
inzistira da je sreća stanje osobe kojoj se „sve odvija prema njenim
4
željama," moramo se zapitati koja to tajna omogućuje da se sve
„odvija" prema našim željama. To me podsjeća na rečenicu iz jednog
filma o gangsterima:
„Želim ono što mi duguješ."
32
Jt LI J n C L M i V K t l H i l V U I H !
VJEŠTINE urugo pogiavije
„Što ti dugujem, čovječe?"
„Svijet, mali, i sve na svijetu."
Čak i ako, idealno, možemo ostvariti sve naše želje, to nas neće
dovesti do sreće, nego do stvaranja novih želja ili vjerojatno do
ravnodušja, nezadovoljstva ili čak do depresije. Zašto do depre­
sije? Ako se uvjerimo da će nas zadovoljavanje svih naših hirova
učiniti sretnima, propast te iluzije natjerat će nas da posumnja-
mo u samo postojanje sreće. Ako imamo više od onog što nam je
potrebno i još uvijek nismo sretni, sreću je zasigurno nemoguće
postići. Taj nam primjer dobro pokazuje koliko se zavaravamo o
uzrocima sreće. Činjenica je da bez unutarnjeg mira i mudrosti
nemamo ništa što nam je potrebno da postanemo sretni. Ako se
kolebamo između nade i sumnje, uzbuđenja i dosade, želje i za­
sićenja, možemo lako, malo- pomalo, protratiti svoj život a da to
ni ne primijetimo, krenuti posvuda , a nikamo ne dospjeti. Sreća
je stanje unutarnje ispunjenosti, a ne zadovoljavanje neumornih
želja za vanjskim stvarima.
OVISI LI NAŠA SREĆA O TUĐOJ SREĆI?
Od svih nespretnih, slijepih i ekstremnih načina pomoću kojih
stvaramo svoju sreću jedan od najuzaludnijih je egocentrizam.
„Kada je sebična sreća jedini cilj u životu, život nam ubrzo postaje
5
besciljan," napisao je Romain Rolland. Čak i ako pokazujemo sve
vanjske znakove sreće, nećemo nikada biti uistinu sretni ako se
odvojimo od tuđe sreće. To ne znači da trebamo zanemariti vla­
stitu sreću. Naša želja za srećom je isto tako opravdana kao i tuđa.
Kako bismo voljeli druge, moramo prvo naučiti voljeti sebe. To
ne znači da se trebamo onesvijestiti zbog boje svojih očiju, svog
izgleda ili neke osobine ličnosti, nego da trebamo pravodobno
prepoznati želju da proživimo svaki trenutak svog života kao tre­
nutak smisla i ispunjenja. Voljeti sebe znači voljeti život. Bitno je
razumjeti kako, čineći druge sretnima, i sami postajemo sretni.
33
Ukratko, cilj života je u svakom trenutku postići duboko stanje za­
dovoljstva i mudrosti, popraćeno ljubavlju prema svakom biću. Pra­
va sreća proizlazi iz važne dobrote koja iskreno želi svakoj osobi da
pronađe smisao u životu. To je ljubav koja je uvijek dostupna, bez
ispraznog sjaja ili koristoljublja. To je nepromijenjena jednostavnost
dobrog srca.
VJEŽBA
Istraživanje uzroka sreće
Uzmite si trenutak mira i pokušajte shvatiti što vas uistinu čini sre­
tnim.
Uzrokuju li vašu sreću vanjski čimbenici? Koliko toga se može pripi­
sati stanju uma i načinu na koji doživljavate svijet? Ako sreću uzro­
kuju vanjski čimbenici, provjerite koliko su oni stabilni ili kratko­
trajni. Ako sreću pripišemo stanju uma, razmislite na koji je način
možete dalje kultivirati.
34
Treće poglavlje
OGLEDALO S DVA LICA:
POGLED PREMA UNUTRA I POGLED PREMA VAN
Ako tražimo sreću izvan sebe, to je isto kao da očekujemo Sunčevu
svjetlost u špilji okrenutoj prema sjeveru.
Tibetanska izreka
Svatko želi biti sretan na ovaj ili onaj način, no postoji razlika izme­
đu težnje i njenog ostvarenja. To je tragedija ljudskih bića. Bojimo
se mizerije, ali je slijedimo. Želimo sreću, ali je i odbijamo. Sredstva
kojima se služimo kako bismo umanjili patnju često je povećava­
ju. Kako dolazi do te pogrešne prosudbe? Zato što ne znamo kako
bismo joj pristupili. Tražimo sreću izvan nas iako je ona, u osnovi,
unutarnje stanje. Da je sreća vanjsko stanje, bila bi nam zauvijek ne­
dostižna. Naše želje su bezgranične, a naša kontrola nad svijetom je
ograničena, privremena i često prividna.
Stvaramo veze, prijateljstva, zasnivamo obitelj, živimo u društvu i
radimo kako bismo poboljšali svoje materijalne uvjete - no je li to
dovoljno da definiramo sreću? Ne. Možemo imati „sve što nam je
potrebno" da budemo sretni, ali još uvijek ćemo biti vrlo nesretni; i
obratno, možemo i dalje biti bezbrižni u nesreći. Naivno je zamišljati
da nam samo vanjski čimbenici mogu osigurati sreću. To će nas za­
sigurno šokirati. Kao što je Dalai-lama rekao: „Ako je čovjek koji se
upravo uselio u luksuzan stan na stotom katu nove zgrade duboko
nesretan, jedino što će potražiti je prozor da se kroz njega baci." 1 Ko­
liko puta moramo čuti da novac ne može kupiti sreću, da vlast kvari
poštene ljude i da slava uništava privatan život? Neuspjeh, razdvaja­
nje, bolest i smrt mogu se pojaviti svakog trenutka.
15
 Spremno provodimo desetak godina u školi, zatim još nekoliko na ko­
ledžu ili daljnjoj profesionalnoj izobrazbi; vježbamo u teretani kako
bismo ostali zdravi; trošimo puno vremena kako bismo povećali za­
dovoljstvo, obogatili se ili poboljšali društveni status. U sve to ulaže­
mo puno truda, ali malo toga činimo kako bismo poboljšali unutarnje
stanje koje određuje samu kvalitetu našeg života. Koje nas to čudno
oklijevanje, strah ili apatija zaustavljaju da pogledamo unutra i da
pokušamo shvatiti pravu bit radosti i tuge, želje i mržnje? Prevladava
strah od nepoznatog, a hrabrost da istražimo unutarnji svijet nesta­
je na granici našeg uma. Japanski astronom mi se jednom prilikom
povjerio: „Potrebno je puno hrabrosti sa se sagleda iznutra." Ova me
primjedba - koju je dao znanstvenik na vrhuncu svoje slave, iskren i
stabilan čovjek - zaintrigirala. Nedavno sam upoznao jednog tinej­
džera iz Kalifornije, koji mi je rekao: „Ne želim zaviriti u sebe. Bojim
se što bih tamo mogao pronaći." Zašto bi oklijevao oko onoga što se
činilo kao fascinantan istraživački projekt? Kao što je Marko Aurelije
napisao: „Pogledaj unutra; unutra se nalazi izvor sve dobrote." 2
To je nešto što moramo naučiti. Kada nas zbune unutarnji problemi,
ne znamo kako bismo ih riješili pa ih instinktivno prebacujemo van.
Čitav život sklepavamo privremena rješenja pokušavajući zamisliti
čimbenike koji bi nas učinili sretnima. Silom prilika, takav način živo­
ta postaje norma, a „to je život!" postaje naš moto. Iako potraga za pri­
vremenim zadovoljstvom može ponekad biti uspješna, nikada ne mo­
žemo kontrolirati kvalitetu, kvantitetu ili trajanje vanjskih čimbenika.
To se odnosi na svaki aspekt života: ljubav, obitelj, zdravlje, bogatstvo,
moć i zadovoljstvo. Moj prijatelj, filozof i praktični budist Alan Wal­
lace, napisao je: „Smatraš li da ćeš postići istinsku sreću i ispunjenje
ako pronađeš savršenog životnog druga, imaš novi auto i veliku kuću,
najbolje osiguranje, dobar ugled i odličan posao - ako si usredotočen
na takve stvari, zaželi i dobru sreću u životnoj lutriji."3 Ako cijelo vri­
jeme pokušavamo napuniti bačvu koja curi, zapostavit ćemo metode i
iznad svega načine življenja pomoću kojih možemo pronaći unutarnju
sreću.
Glavni krivac tomu je naš loš pristup dinamici sreće i patnje. Nitko
neće poreći da je vrlo poželjno dugo živjeti, biti dobrog zdravlja,
36
imati slobodu u zemlji u kojoj vlada mir i poštuje se pravda, voljeti
i biti voljen, imati pristup obrazovanju i informacijama, imati odgo­
varajuća sredstva za osiguravanje svoje egzistencije, moći putovati
svijetom i što više pridonijeti dobrobiti drugih, kao i zaštiti okoliša.
Rezultati sociološke studije stanovništva jasno pokazuju da ljudska
bića u takvim uvjetima više uživaju u svom životu. Tko bi poželio
nešto više? Međutim, ako sve nade pridajemo vlastitom svijetu, na
kraju ćemo se samo razočarati.
Na primjer, u nadi da će nas novac učiniti sretnijima, radimo kako
bismo ga zaradili; kad ga imamo dovoljno, postanemo opsjednu­
ti željom da nam treba više i patimo ako ga izgubimo. Prijatelj iz
Hong Konga mi je jednom ispričao kako je samome sebi obećao da
će uštedjeti milijun dolara, a zatim dati otkaz i uživati u životu, te na
taj način postati sretan. Deset godina kasnije nije imao samo jedan,
nego tri milijuna dolara. A što je sa srećom? Sažeto je odgovorio:
„Protratio sam deset godina svog života."
Ljudi traže bogatstvo, užitke, položaj i moć zbog sreće. Ali, dok teži­
mo sreći, zaboravimo na cilj i provodimo vrijeme u potrazi za sred­
stvima. Zbog toga propuštamo samu bit i ostajemo duboko nezado­
voljni. Ova zamjena cilja sredstvom jedna je od glavnih zamki koje
se nalaze na putu do smislenog života. Kao što to ekonomist Richard
Layard kaže: „Neki ljudi govore kako ne bismo trebali misliti o vla­
stitoj sreći jer možemo biti sretni jedino kao nusprodukt nečeg dru­
gog. To je beznadna filozofija, formula koja bi nas pod svaku cijenu
trebala zaposliti."
-1
I obratno, ako je sreća stanje koje ovisi o unutarnjim čimbenicima,
svatko mora svjesno prepoznati te čimbenike i zatim ih pomiri­
ti. Sreća nam nije dana niti nam je mizerija nametnuta. U svakom
se trenutku nalazimo na raskrižju putova i trebamo izabrati kojim
ćemo putem ići dalje.
 MOŽEMO LI KULTIVIRATI SREĆU?
„Kultivirati sreću!" ukratko sam rekao liječniku. „Da li vi kultivirate
sreću?
Kako to uspijevate?" Sreća nije krumpir da se zasadi u zemlju i obra­
duje gnojivom.
C h a r l o t t e Bronte, Villette
Charlotte Bronte na ovaj način vrlo domišljato izražava svoje mišlje­
nje iako bi bilo šteta podcijeniti snagu transformacije uma. Ako tije­
kom godina odlučno pokušamo ovladati našim mislima, primijeniti
prikladne lijekove protiv negativnih emocija i održavati pozitivne
emocije, naš trud će nam zasigurno dati rezultate koji bi nam se ispr­
va činili nedostižnima. Čudimo se ideji da atletičar može preskočiti
prepreku od dva i pol metra visine. Da to nismo vidjeli na televizi­
ji, ne bismo vjerovali da je to uistinu moguće jer znamo da većina
ljudi jedva može preskočiti metar i dvadeset centimetara. Kada se
radi o fizičkom postignuću, brzo shvatimo naša ograničenja, no um
je puno fleksibilniji. Zašto bi, na primjer, bilo granica u ljubavi ili
suosjećanju? Možemo imati različite sklonosti za kultiviranje ovih
ljudskih kvaliteta, ali svi mi imamo potencijal da pomoću ustrajnog
rada neprestano napredujemo u životu.
Začudo, mnogi se moderni mislioci, prema riječima jednog francu­
5
skog pisca, često protive „razvoju sebe kao našeg trajnog zadatka."
Ako smo prisiljeni odustati od svakog dugoročnog projekta, konce­
pti učenja, obrazovanja, kulture ili samousavršavanja postaju bezna­
čajni. Ako izuzmemo duhovni put, zašto bismo se uopće trudili čitati
knjige, provodili znanstvena istraživanja i učili o svijetu? Usvajanje
znanja je također trajan zadatak. Zašto bismo to prihvatili i pritom
zapostavili vlastitu transformaciju koja određuje kvalitetu našeg pro­
življenog iskustva? Je li bolje prepustiti se tijeku događaja? Zar nas to
ne dovodi do pada?
38
MORAMO LI SE ZADOVOLJITI ONIM ŠTO JESMO?
Meki ljudi misle da sve što trebamo naučiti kako bismo postali uisti­
nu sretni jest voljeti ono što jesmo. Sve ovisi o tome što se misli pod
„onim što jesmo." Je li to neprestano kolebanje između zadovoljstva
i nezadovoljstva, smirenosti i uzbuđenja, entuzijazma i ravnodušja?
Lako je prepustiti se takvom načinu razmišljanja dok naši porivi ne­
obuzdano divljaju. To se može nazvati kompromisom, ili čak nekom
vrstom predaje.
Mnoge formule sreće inzistiraju na tomu da smo po prirodi spoj
sjene i svjetla, te da moramo naučiti prihvatiti naše mane zajedno s
našim pozitivnim kvalitetama. One tvrde da možemo riješiti većinu
naših unutarnjih sukoba i pozdraviti svaki dan sa samopouzdanjem i
olakšanjem ako se prestanemo boriti s vlastitim ograničenjima. Naj­
bolji način je oslobađanje vlastite prirode: njeno obuzdavanje može
samo povećati naše probleme. Ako već moramo izabrati, zasigurno
je bolje živjeti spontano, a ne postati nestrpljiv, plakati od dosade ili
mrziti samoga sebe. No nije li to samo način uljepšavanja života?
Možda je istina da „izražavanje sebe" i oslobađanje „prirodnih" pori­
va trenutačno olakšava naše unutarnje napetosti, ali još uvijek ostaje­
mo zarobljeni u beskrajnom krugu uobičajenog načina života. Takav
kolebljiv stav ne rješava ozbiljne probleme, jer ako smo u sebi obični,
i ostat ćemo obični. Kao što je francuski filozof Alain napisao, „Ne
moraš biti čarobnjak da se začaraš govoreći:,Takav sam kakav sam.
Ne mogu tu ništa učiniti.'" 6
Mi smo poput ptica koje predugo žive u kavezu, a kojemu ćemo se
vratiti čak i kada nam se pruži prilika da odletimo. Već smo se toliko
naviknuli na naše mane da uopće ne možemo zamisliti kako bi nam
život izgledao bez njih. Zavrti nam se u glavi već od same pomisli na
promjenu.
Ipak, razlog tomu nije činjenica da nam nedostaje energije. Nepre­
stano težimo različitim smjerovima i bavimo se bezbrojnim projekti­
ma. Tibetanska poslovica kaže, „Njima je šešir nebo puno zvijezda,
a čizme su im inje," jer idu kasno spavati i bude se prije zore. Ali
ako pomislimo, „Trebao bih razviti altruizam, strpljenje, poniznost,"
39
oklijevamo, govoreći da će nam te kvalitete na kraju doći same po
sebi ili da one nisu vrlo bitne jer smo se sve do sada dobro snašli i
bez njih. Tko može svirati Mozarta bez upornog i sustavnog rada? To
se zasigurno ne može učiniti ako sa dva prsta lupkamo po tipkama
klavira. Sreća je vještina, način življenja, a vještine se moraju naučiti.
Kao što perzijska poslovica kaže: „Strpljenje pretvara dudov list u
svilu." Četvrto poglavlje

VJEŽBA
Razvijanje pažnje
Udobno se smjestite u položaj za meditaciju i usmjerite svoju pažnju
na odabrani predmet. To može biti predmet u prostoriji, vaše disanje
ili vlastiti um. Dok to činite, vaš će um neizbježno lutati. Svaki put
kad se to dogodi, nježno ga usmjerite na predmet koncentracije, po­
put leptira koji se iznova vraća na cvijet kojim se hrani. Dok ustrajete
u tome, vaša će koncentracija postati jasnija i stabilnija. Ako vam
se prispava, malo se uspravite i podignite pogled kako biste oživjeli
svoju svijest. I obratno, ako vam se um uznemiri, opustite položaj
tijela, usmjerite pogled malo prema dolje i pustite da se razriješe sve
unutarnje napetosti.
Kultiviranje pažnje i svijesti na ovakav način pridonosi svim ostalim
vrstama meditacije.
LAŽNI PRIJATELJI
Oni koji traže sreću u zadovoljstvu, bogatstvu, slavi, moći i junaštvu
naivni su poput djeteta koje pokušava uhvatiti dugu i obući je kao ka­
put.
D i l g o Khyentse R i n p o c h e
Ako želimo odrediti vanjske čimbenike i mentalne stavove koji pri­
donose istinskoj sreći i one koji joj štete, prvo moramo naučiti razli­
kovati sreću od određenih stanja koja joj se čine vrlo sličnima, ali su
zapravo potpuno drukčija.
SREĆA I ZADOVOLJSTVO: VELIKA ZBRKA
Cesto griješimo zamjenjujući zadovoljstvo s bogatstvom. Hinduistička
poslovica kaže da je zadovoljstvo „samo sjena sreće." Ono je izravna
posljedica ugodnih osjetnih, estetskih ili intelektualnih podražaja.
Prolazno iskustvo zadovoljstva ovisi o okolnostima, o određenom
mjestu ili trenutku. Po prirodi je nestalno, a osjećaj kojeg pobuđuje
ubrzo postaje neutralan ili čak neugodan. Isto tako, ako se ponavlja,
može postati dosadno ili čak dovesti do gađenja: uživanje u izvrsnom
obroku izvor je istinskog zadovoljstva, ali čim se zasitimo, postajemo
ravnodušni i bit će nam zlo ako nastavimo jesti. Isto je i s ugodnom
vatrom: u hladnoći nam njena toplina pruža čisto zadovoljstvo jer nas
grije, ali se ubrzo moramo odmaknuti od nje ako se ne želimo opeci.
Ako ga često koristimo, zadovoljstvo se potroši, poput svijeće koja
se ugasi. Ono je gotovo uvijek povezano s aktivnošću i ako se pona-

41
 SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
vlja, sasvim prirodno dovodi do dosade. Zanosno slušanje Bachova
preludija zahtijeva pažnju koja, iako je minimalna, ne može ostati
vječna. Nakon nekog vremena dolazi do umora i glazba gubi svoju
draž. Ako nas se prisili da je danima slušamo, na kraju će nam po­
stati nepodnošljiva.
Nadalje, zadovoljstvo je individualno iskustvo, najčešće usmjere­
no na pojedinca, zbog čega može dovesti do sebičnosti i ponekad
do sukoba sa zadovoljstvom drugih ljudi. U seksualnoj intimnosti
zasigurno može doći do uzajamnog zadovoljstva kroz primanje i
pružanje osjećaja užitka, ali takvo zadovoljstvo nadilazi pojedin­
ca i može pridonijeti istinskoj sreći samo ako se u njenoj osnovi
nalazi prava priroda uzajamnosti i velikodušnog altruizma. Može­
mo iskusiti zadovoljstvo na račun drugih, ali tako nikada nećemo
postići istinsku sreću. Zadovoljstvo se može pridružiti okrutnosti,
nasilju, ponosu, pohlepi i drugim mentalnim stanjima, nespojivim
s istinskom srećom. „Zadovoljstvo je sreća suludih ljudi, a sreća je
zadovoljstvo mudraca," napisao je francuski romanopisac i kritičar
Barbey d'Aurevilly.
Neki ljudi uživaju u osveti i mučenju drugih ljudskih bića. Na isti
način, poslovni čovjek se može veseliti propasti konkurenta, lopov
uživati u svom plijenu, a gledatelj borbe s bikovima likovati zbog
smrti bika. Ali to su samo prolazna, ponekad morbidna stanja
ushita koja, poput trenutaka pozitivne euforije, nemaju nikakve
veze sa srećom.
Strastvena i gotovo mehanička potraga za osjetilnim zadovoljstvi­
ma još je jedan primjer koji nam pokazuje kako zadovoljstvo ide
zajedno s opsesijom i, konačno, razočaranjem. Zadovoljstvo vrlo
često ne održava svoja obećanja, kao što to pjesnik Robert Burns
opisuje u pjesmi Tarn O'Shanter:
Zadovoljstva su rasprostranjena poput makova,
Ako uberes cvijet, latice mu otpadnu;
Ili poput snijega koji napada na rijeku,
Na trenutak se bijeli - a zatim se zauvijek otopi.
42
Četvrto poglavlje - L A ^ N I I - K U H I C L J I
Za razliku od zadovoljstva, na istinski razvoj mogu utjecati i okolno­
sti, ali razvoj ne ovisi o njima. Ne mijenja se u suprotno, nego traje
i razvija se s iskustvom. Daje nam osjećaj postignuća koji, s vreme­
nom, postaje druga priroda.
Istinska sreća nije povezana s aktivnošću: ona je stanje življenja, du­
boka emocionalna ravnoteža koja otkriva duboko razumijevanje toga
kako funkcionira um. Dok obična zadovoljstva nastaju u vezi s ugo­
dnim predmetima i nestaju kada se prekine ta veza, sukhu - trajno
zadovoljstvo - osjećamo onoliko dugo koliko ostajemo u harmoniji
s našom unutarnjom prirodom. Njena bitna značajka je nesebičnost
koja se širi iznutra i ne usmjerava se na pojedinca. Osoba koja živi u
miru sa sobom spontano će pridonijeti uspostavljanju mira u svojoj
obitelji, susjedstvu i, ako to uvjeti dopuste, u širem društvu.
Ukratko, ne postoji izravna veza između zadovoljstva i sreće. Ta nam
razlika ne sugerira da ne bismo trebali tražiti osjećaje užitka. Nema
razloga da si uskratimo užitak u veličanstvenom krajoliku, mirisu
ruže ili užitak plivanja u moru. Užici postaju zapreke samo kada po­
remete ravnotežu uma i dovedu do opsesije zadovoljstvom ili do mr­
žnje prema onome što ih iskvaruje.
Iako je, u biti, različito od sreće, zadovoljstvo joj nije neprijatelj. Sve
ovisi o tomu kako se zadovoljstvo doživi. Zadovoljstvo postaje za­
preka sreći ako je iskvareno pohlepom, sprječava unutarnju slobodu
te uzrokuje oduševljenje i ovisnost. S druge strane, ako se doživljava
sada, u stanju unutarnjeg mira i slobode, zadovoljstvo krasi sreću bez
zasjenjivanja.
RADOST I SREĆA
Razlika između radosti i sreće puno je jasnija. Istinska sreća širi se
prema van kao radost. Unutarnja radost ne pokazuje se nužno kao
veselje, već kao jasno vrednovanje sadašnjeg trenutka, koji se može
proširiti na sljedeći trenutak i tako stvoriti kontinuum zvan životna
radost. Neočekivani užici mogu također pojačati sukhu. No ipak, ne
proizlaze svi oblici veselja iz sukhe - daleko od toga. Kao što to Chri-
45
 iKtlfl - VOUU LA HA/VIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
stophe Andre naglašava u svom djelu o psihologiji sreće: „Postoje
nezdrava veselja, koja su daleko od bezbrižne sreće, poput osve­
te.... Postoji također i mirna sreća, često različita od uzbuđenja...
1
Skačemo od veselja, a ne od sreće."
Vidjeli smo da je teško definirati sreću i pokušali smo točno odre­
diti značenje istinske sreće. Riječ veselje jednako je nejasna jer je,
kao što je to psiholog Paul Ekman pokazao, povezana s osjećaji­
ma koji su raznoliki poput užitaka naših pet osjetila: zabave (od
smijuljenja do grohota); zadovoljstva (mirnije vrste zadovoljstva);
uzbuđenja (kao reakcije na novosti ili izazove); olakšanja (koje sli­
jedi nakon neke druge emocije, poput straha, uznemirenosti, a po­
nekad čak i zadovoljstva); začuđenosti (zbog nečeg iznenadnog i
začudnog, ili onoga što ne možemo shvatiti); ekstaze ili blaženstva
(koje nas dovodi van sebe); ushita (jer je dovršen težak zadatak ili
izvršeno odvažno djelo); ponosa (kad nam djeca postignu odličan
uspjeh); plemenitosti (nakon što smo iskusili djelo velike dobrote,
velikodušnosti ili suosjećanja); zahvalnosti (zahvalnosti na nese­
bičnom činu) i bolesnog veselja, zlobe (uživanja u tuđoj patnji,
poput osvete). 2 Tome možemo pridodati i uživanje (u tuđoj sreći),
užitak ili draž (sjajna vrsta zadovoljstva) te duhovni sjaj (iskrena
radost koja proizlazi iz dubokog zadovoljstva i milosrđa), koji je
uistinu trajnije stanje življenja od prolaznog osjećaja.
Svi ti osjećaji sadrže element veselja, općenito izazivaju osmijeh
na našim licima i iskazuju se posebnim izrazom lica i tonom glasa.
No da bismo sudjelovali u sreći ili joj pridonijeli, ona ne smije sa­
državati neugodne osjećaje. Kada nastupi ljutnja ili zavist, veselje
se naglo ugasi. Kada se uvuče ljubav, egoizam ili ponos, veselje se
polako guši.
Ako veselje znači da trebamo trpjeti i bezbrižno sazrijevati - ako
je ono, prema riječima Corneillea, „cvjetanje srca" - mora se pove­
zati i s drugim aspektima prave sreće: jasnoćom uma, dobrotom,
postupnim nestajanjem negativnih osjećaja i sebičnih hirova.
Četvrto poglavlje - L « £ I I I r n u « i c u i
UŽIVAJ U ŽIVOTU!
„Uživanje u životu" postao je lajtmotiv suvremenog čovjeka - pri­
silna hiperaktivnost, bez imalo slobodnog i neplaniranog vremena
kako ne bismo ostali sami sa sobom. Sve dok je intenzivno, namjera
nije bitna. Osjećamo da bi bez stalne aktivnosti život bio kobno do­
sadan. Moji prijatelji koji vode kulturne ture po Aziji ispričali su mi
kako njihovi klijenti ne mogu podnijeti ni najmanju prazninu u pla­
nu puta. „Zar zbilja nije ništa isplanirano između pet i sedam sati?"
zabrinuto pitaju. Izgleda da se bojimo pogledati unutra. Potpuno
smo usredotočeni na vanjski svijet koji doživljavamo pomoću na­
ših pet osjetila. Naivno je povjerovati da takva grozničava potraga za
intenzivnim iskustvom može dovesti do trajno poboljšane kvalitete
života.
Čak i ako odvojimo malo vremena kako bismo istražili naš unutarnji
svijet, to se događa u obliku sanjarenja i zamišljanja. Zadržavamo se
na prošlosti ili beskrajno fantaziramo o budućnosti. Iskren smisao
ispunjenja, povezan s unutarnjom slobodom, može svakom trenutku
života dati intenzitet, ali potpuno drukčije vrste. To je blistavi doži­
vljaj unutarnjeg zadovoljstva, u kojem blista ljepota svake stvari. To
je znanje kako uživati u sadašnjem trenutku, spremnost da se razvija
altruizam i smirenost te sazrijevanje - promijeniti sebe kako bismo
na bolje promijenili svijet.
UMJETNA EUFORIJA
Pretpostavljamo kako bi postizanje iznenadne slave ili iznenadnog
bogatstva zadovoljilo sve naše želje, ali zadovoljstvo ostvareno na ta­
kav način često je kratkotrajno i ne pomaže nam da postanemo sre­
tni. Upoznao sam poznatu tajvansku pjevačicu koja se, nakon što mi
je opisala svoju neugodu i razočaranje slavom i bogatstvom, raspla­
kala i uzviknula: „Voljela bih da nikada nisam postala slavna!" Istra­
živanja su pokazala da neka neočekivana situacija - poput osvajanja
jackpota na lutriji - može dovesti do privremenog povećanja našeg
45
 SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
kvocijenta zadovoljstva, ali nema dugoročan učinak na sretno ili ne­
sretno raspoloženje ljudi. U slučaju dobitnika na lutriji, otkriveno je
da većina njih nakon sretnog događaja doživljava određeno razdo­
blje ushićenja, ali se godinu dana kasnije ponovno vraćaju na svoju
uobičajenu razinu zadovoljstva.3 Ponekad i događaj koji vjerojatno
izaziva zavist kod drugih ljudi negativno utječe na život „sretnog do­
bitnika". Pokojni psiholog Michael Argyle citira slučaj dvadesetče-
tverogodišnje Engleskinje koja je osvojila jackpot od preko milijun
funti. Dala je otkaz na poslu i ubrzo se prepustila dosadi.; kupila je
novu kuću u otmjenoj četvrti i odvojila se od prijatelja; kupila je skup
auto iako nije znala voziti; nakupovala je hrpu odjeće koju uopće nije
ni izvadila iz ormara; odlazila je u skupe restorane iako je više voljela
pohanu bijelu ribu s pomfritom. Nakon godinu dana počela je patiti
od depresije jer joj je život postao isprazan i nije joj donio nikakvo
zadovoljstvo.5
Svi znamo da naše potrošačko društvo neumorno i vješto osmišljava
bezbrojne lažne užitke i stimulanse kako bi nas držalo u stanju emo­
cionalne napetosti koja može potaknuti neku vrstu mentalne ane­
stezije. Moj prijatelj iz Tibeta razmišljao je o blještavim reklamnim
panoima u New Yorku i komentirao: „Pokušavaju nam isprati mo­
zak." Postoji jasna razlika između istinske radosti, koja je prirodna
manifestacija zadovoljstva, i euforije, ushita kojeg uzrokuje prolazno
uzbuđenje. Nakon površnog uzbuđenja, koje ne počiva na trajnom
zadovoljstvu, gotovo uvijek slijedi razočaranje.
PATNJA I NESREĆA
Razlikujemo sreću od zadovoljstva, ali isto tako moramo napraviti
razliku između boli i patnje. Izloženi smo patnji, ali sami stvaramo
nesreću. Sanskrtska riječ dukha, suprotno od riječi sukha, ne ozna­
čava samo neugodan osjećaj nego odražava i osnovnu izloženost boli
i patnji koja, na kraju, dovodi do razočaranosti svijetom, osjećaja da
život ne vrijedi živjeti jer ne možemo pronaći smisao života. Sartre je
te riječi razočaranja stavio u usta junaka svoje knjige Mučnina:
46
Četvrto poglavlje - L A i N I K K IJ A I t i . J I
t)
Da me netko upita što to znači biti živ, iskreno bih odgovorio da to ne
znači ništa, ništa više nego prazna zdjela... Bili smo skupina čudnih,
posramljenih života. Nitko od nas nije imao ni najmanji razlog biti
tamo. Svako živo biće, zbunjeno, uznemireno, osjećalo se kao višak... I
ja sam bio suvišan... I pomišljao sam na samoubojstvo kako bih oslo­
bodio svijet od još jednog nepotrebnog života."5
Uvjerenje kako bi svijet bio puno bolji bez nas često nas navodi na
pomisao samoubojstva.
Patnju mogu potaknuti mnogobrojni'razlozi na koje ponekad može­
mo, a ponekad i ne možemo utjecati. Rađanje s hendikepom, bolest,
gubitak voljene osobe, rat ili prirodne katastrofe stvari su izvan naše
kontrole. Nesreća je potpuno drukčija jer je ona način na koji doži­
vljavamo našu patnju. Nesreća uistinu može biti povezana s fizičkom
ili duhovnom boli koju nanose vanjske okolnosti, ali nije nužno po­
vezana s njima.
Proučavanje kvadriplegičara pokazalo je da je većina njih prizna­
la kako su na početku razmišljali o samoubojstvu, no godinu dana
nakon što su ostali paralizirani samo je deset posto smatralo da im
je život nesretan, dok je većina smatrala da im je život dobar. 6 Um
pretvara patnju u nesreću i njegova je zadaća da je nadvlada svo­
jom predodžbom o tome. Čak i najmanja promjena u načinu na koji
svladavamo naše misli, opažamo i interpretiramo svijet može zna­
čajno promijeniti naš život. Ako promijenimo način na koji doživlja­
vamo prolazne osjećaje, doći će do promjene u našem raspoloženju
i do krajnje transformacije našeg načina življenja. Takva „terapija"
usmjerena je na patnju koja muči većinu ljudi i nastoji potaknuti
optimalan razvoj ljudskih bića.
 VJEŽBA

Kako razlikovati sreću od užitka?

Prisjetite se prošlog iskustva nekog fizičkog užitka sa svim njegovim

intenzitetom. Sjetite se kako ste isprva uživali u njemu, a kako se
Peto poglavlje
zatim taj užitak postupno promijenio u neutralan osjećaj ili možda
čak doveo do letargije i nezainteresiranosti. Je li vam donio osjećaj
JE LI SREĆA MOGUĆA?
unutarnje ili trajne ispunjenosti?
Tada se prisjetite situacije koja je u vama izazvala radost i sreću. Na
Vanjska sloboda koju ćemo postići bit će u skladu s unutarnjom slo­
primjer, sjetite se kako ste se osjećali kada ste nekoga učinili jako sre­
bodom koju smo postigli u određenom trenutku. Ako je ovo ispravno
tnim, ili kada ste smireno uživali u društvu voljene osobe ili u pogle­
viđenje slobode, trebamo usmjeriti svoju energiju na postizanje pro­
du na prekrasan prirodni krajolik. Razmislite o trajnom učinku koji
mjene iznutra.
je to iskustvo imalo na vaš um i kako vam ono još uvijek daje osjećaj
Mahatma Gandhi
ispunjenja. Usporedite kvalitetu takvog stanja s prolaznim osjećajem
užitka.
Zasigurno smo u nekom trenutku svog života upoznali ljude koji žive
sretno. Čini se da ta sreća prožima sve njihove riječi i djela snagom
Naučite cijeniti trenutke dubokog zadovoljstva i težite pronaći načine
i kvalitetom koju je nemoguće ignorirati. Neki ljudi jasno i bez hva­
pomoću kojih bi ih dalje razvili.
lisanja govore da su postigli sreću koja počiva duboko u njima, bez
obzira na to što im život može donijeti. Robert Misrahi smatra da je
sreća za te ljude „forma i cjelokupni smisao života koji smatramo i
doživljavamo kao ispunjen i smislen život."1
Iako je takvo stanje stalne ispunjenosti vrlo rijetko, istraživanja su
pokazala da je većina ljudi zadovoljna kvalitetom svog života (čak
sedamdeset pet posto u razvijenim zemljama) ako im životni uvjeti
nisu osobito teški.
Bilo bi besmisleno odbaciti studije i istraživanja koja pokazuju mi­
šljenja stotine tisuća ljudi uključenih u ispitivanja tijekom dvanae­
stogodišnjeg razdoblja. Ali mudro je ispitati prirodu sreće o kojoj
govore ispitanici. Činjenica je da je njihovo prosječno zadovoljstvo
razmjerno stabilno jer su materijalni uvjeti života u razvijenim ze­
mljama općenito izvrsni. S druge strane, takvo je zadovoljstvo izra­
zito nestabilno. Ako samo jedan od tih uvjeta iznenada nestane -
na primjer, zbog gubitka posla ili voljene osobe - osjećaj sreće će se
smanjiti. U svakom slučaju, ako kažemo da smo zadovoljni životom

48
49
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
zato što nemamo nikakvog objektivnog razloga zbog kojeg bismo se
požalili na uvjete življenja (od svih zemalja uključenih u istraživanje,
Švicarska ima najviše „sretnih" ljudi), to nam neće pomoći da se du­
boko u sebi ne osjećamo loše. Do svoje trideset pete godine, petna­
est posto stanovnika Sjeverne Amerike proživjelo je veliku depresiju.
Od 1960. godine, stopa razvoda u SAD-u se udvostručila, dok se broj
prijavljenih slučajeva silovanja učetverostručio, a maloljetničko nasilje
upeterostručilo. 2
Razlika između vanjskog i unutarnjeg zadovoljstva objašnjava očito
osporavanje pojedinih rezultata ovog istraživanja, kao i budističku tvr­
dnju da je patnja posvuda prisutna u svemiru. Kada govorimo o sve­
prisutnosti, to ne znači da se svi ljudi neprestano nalaze u stanju patnje,
nego da su izloženi prikrivenoj patnji koja se može pojaviti svakog tre­
nutka. Ostat će izloženi patnji onoliko dugo koliko su u nemogućnosti
izbaciti otrove uma koji uzrokuju nesreću.
JE LI SREĆA PREDAH OD PATNJE?
Mnogi ljudi sreću smatraju samo privremenim zatišjem koje do­
življavamo kao pozitivnu suprotnost patnji. Schopenhauer tvrdi
kako je „sva sreća negativna... Konačno, zadovoljstvo je samo pre­
3
kid boli i pomanjkanja." Freud je napisao da „ono što nazivamo
srećom, u najužem smislu te riječi, proizlazi iz iznenadnog zadovo­
ljavanja zatomljenih potreba. Zbog svoje prirode, ne može biti ništa
4
više od slučajnog fenomena." Kada patnja popusti ili trenutačno
prestane, osjećaj koji slijedi doživljava se, u usporedbi s patnjom,
kao „sretan". Sreća se stoga smatra varljivim zatišjem pred oluju.
Moj prijatelj proveo je mnogo godina u kineskom koncentracij­
skom logoru u Tibetu. Ispričao mi je da su ga tijekom ispitivanja
prisiljavali da danima nepomično stoji na stolici. Kad bi se srušio,
ti kratki trenuci dok je ležao na hladnom betonskom podu svoje
ćelije prije nego što su ga ponovno podigli na noge, bili su mu ve­
liko olakšanje. To je primjer - ekstreman primjer - sreće koja je
posljedica slabljenja patnje. Moj prijatelj je istaknuo da mu je samo
50
P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?
njegovo stabilno stanje unutarnjeg zadovoljstva pomoglo da preživi
godine mučenja i zatočeništva.
Sjećam se kada sam jednom prilikom putovao vlakom po Indiji, u
prilično teškim uvjetima. Rezervirao sam mjesto u vlaku - što mi
se činilo dobrom idejom za putovanje od trideset šest sati - ali moj
vagon uopće nisu spojili na vlak, stoga sam morao putovati u dru­
gom vagonu koji je bio posve pun, bez kupea i stakala na prozorima.
Gurao sam se na brodskom ležaju sa šest drugih promrzlih putnika
(bio je siječanj), promatrajući stotine drugih putnika naguranih na
sjedalima i po podovima hodnika. Povrh svega, imao sam visoku
temperaturu i lumbago. Kada smo putovali kroz Bihar, zemlju ra­
zbojnika, putnici su lancima privezali svoju prtljagu. Navikao sam
se na putovanja po Indiji, stoga sam stavio aktovku s prijenosnim
računalom i svojim ukupnim mjesečnim radom u prividno siguran
kutak na gornjem ležaju. Usprkos tome, snalažljiv lopov sa susjednog
ležaja potajno ju je uzeo, najvjerojatnije pomoću kuke. Tek kada je
pala noć, shvatio sam što se dogodilo. Tada su se svjetla ugasila na
nekoliko sati. Umotao sam se u vreću za spavanje, slušajući psovke
drugih putnika koji su u mraku izbezumljeno pokušavali paziti na
svoju prtljagu. Odjednom sam shvatio da sam umjesto velike uzruja-
nosti osjećao nevjerojatnu bezbrižnost. Doživio sam osjećaj potpune
sreće i slobode. Vjerojatno mislite da sam počeo buncati zbog viso­
ke temperature, no bio sam potpuno razborit, a suprotnost između
same situacije i mojih osjećaja bila je toliko smiješna da sam se počeo
smijati u mraku. To zasigurno nije bio primjer doživljaja sreće putem
olakšanja, nego iskustvo prirođene smirenosti koju su vrlo neugodni
vanjski čimbenici doveli do izražaja. Bio je to trenutak „oslobađanja",
stanja dubokog zadovoljstva koje možemo pronaći samo unutar sebe
i koje ne ovisi o vanjskim čimbenicima. Ne možemo odbaciti posto­
janje ugodnih i neugodnih osjećaja, ali oni su beznačajni u odnosu
na istinsko zadovoljstvo. Takva su mi iskustva pomogla da shvatim
kako je uistinu moguće živjeti u stanju trajne sreće.
Kada dođemo do takvog zaključka, naš cilj je na razborit način odre­
diti uzroke sreće i ispraviti ih. Budući da istinska sreća nije ograni­
čena na trenutačno olakšanje od uspona i padova života, ona od nas
51
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
traži da uklonimo glavne uzroke nesreće koji su, kao što smo vidjeli,
neznanje i otrovi uma. Ako je sreća uistinu način življenja, stanje
svijesti i unutarnje slobode, onda nas uistinu ništa ne može spriječiti
da je postignemo.
Čini se da na odbacivanje mogućnosti sreće utječe misao da su svijet
i čovječanstvo u osnovi zli. Ovo uvjerenje uvelike proizlazi iz teorije
istočnog grijeha, koju je, prema psihologu Martinu Seligmanu, „Fre­
ud uveo... u psihologiju dvadesetog stoljeća, definirajući svu civiliza­
ciju (uključujući i modernu moralnost, znanost, religiju i tehnološki
napredak) kao pažljivo razrađenu obranu od osnovnih sukoba zbog
početne seksualnosti i agresije." Ta interpretacija dovela je mnogo
suvremenih intelektualaca do apsurdnog zaključka kako svako djelo
velikodušnosti i dobrote proizlazi iz negativnog nagona. Seligman ci­
tira Doris Kearns Goodwin, biografkinju Eleanore Roosevelt, prema
čijim je riječima prva dama posvetila velik dio svog života pomažući
ljudima druge boje kože kao nadoknadu za narcizam svoje majke i
alkoholizam svog oca. Seligman kaže da Doris Goodwin nikada nije
pomislila na mogućnost da je Eleanor Roosevelt to radila iz čiste do­
brote! Prema Seligmanu i njegovim kolegama iz područja pozitivne
psihologije, „ne postoji ni trunčica dokaza da snaga i vrlina proizlaze
iz negativne motivacije."5
Znamo da naše neprestano zasipanje lošim vijestima iz medija i pri­
kazivanje nasilja kao konačnog rješenja bilo kojeg sukoba potiče ono
što sociolozi zovu „sindromom zlog svijeta." Godine 1999. izložena
je jednostavna ilustracija tog sindroma na Visa pour l'Image, među­
narodnom festivalu fotoreporterstva u Perpignanu u Francuskoj, na
kojem sam i ja sudjelovao kao izlagač. Od trideset šest postavljenih
izložaka, samo su dva bila posvećena temama koje su ljudskoj priro­
di dali stvaralački preokret. Trideset četiri preostala izloška bili su o
ratu, zločinima mafije u Palermu, tajnim skrovištima droge u New
Yorku i stalnim negativnim stranama svijeta.
„Sindrom zlog svijeta" dovodi u pitanje samu mogućnost postiza­
nja sreće. Čini se da je bitka unaprijed izgubljena i prije nego što je
uopće započela. Uvjerenje da je ljudska priroda u osnovi pokvarena
iskrivljava našu viziju života pesimizmom i tjera nas da se zapita-
52
P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?
m
o o samoj osnovi potrage za srećom, odnosno o potencijalu sva­
kog ljudskog bića za savršenstvom. Ako pokušavamo popraviti nešto
što je u osnovi loše, to je isto toliko besmisleno kao da pokušavamo
izbijeliti komad ugljena. I obratno, razvijanje našeg dubokog ljud­
skog potencijala je poput poliranja grumena zlata kako bismo mu
istaknuli sjaj.
KADA GLASNIK POSTANE PORUKA
Sve ovo jako dobro funkcionira u teoriji, ali kako se provodi u pra­
ksi? Kao što američki psihijatar Howard Cutler to izražava u svom
djelu Umijeće sreće: „Uvjerio sam se da je Dalai-lama naučio živjeti
s osjećajem ispunjenosti i određenim stupnjem smirenosti kojeg još
nikada nisam vidio kod drugih ljudi." Takav primjer čini se neuspo­
redivim s našom razinom, ali istina je, iako se čini nemogućim: Da­
lai-lama zasigurno nije izolirani slučaj. Trideset pet godina živio sam
ne samo među mudracima i duhovnim učiteljima nego i s izvjesnim
brojem „običnih" ljudi, čija im unutarnja mirnoća i radost pomažu
da podnesu većinu uspona i padova u životu. Ti ljudi ne mogu ništa
više postići, stoga su u potpunosti dostupni drugima. Moj prijatelj
Alan Wallace navodi primjer tibetanskog pustinjaka kojeg je dobro
poznavao i koji mu je bez ikakvih pretenzija (mirno je i bez ikakvih
zahtjeva živio u svojoj pustinjačkoj nastambi) ispričao kako je pro­
veo dvadeset godina u „stanju trajne sreće." 7
Ne moramo se iščuđavati zbog izuzetnih primjera niti proglasiti ta­
kozvanu superiornost jednog pristupa - u ovom slučaju budističkog
- nad drugim školama misli. Najvažnija lekcija koju sam iz svega
ovoga naučio je sljedeća: Ako mudar čovjek može biti sretan, onda
je sreću zasigurno moguće postići. To je važna lekcija, jer puno ljudi
vjeruje da je istinska sreća zapravo nemoguća.
Mudar čovjek i mudrost koju on utjelovljuje ne predstavlja neki ne­
dostižni ideal, nego živi primjer. Točno takve referentne točke tre­
bamo u svakodnevnom životu kako bismo mogli bolje shvatiti što
možemo postati. To ne znači da trebamo u potpunosti odbaciti naš
53
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
način života, nego da možemo puno toga naučiti od mudrosti onih
koji su objasnili dinamiku sreće i patnje.
Na sreću, ideja sretnog mudrog čovjeka nije nepoznata ni u zapa­
dnjačkom niti u modernom svijetu, iako je postala prava rijetkost.
Filozof Andre Comte-Sponville kaže: „Mudar čovjek nema što oče­
kivati niti se čemu nadati. On ništa ne treba jer je u potpunosti
sretan. On je u potpunosti sretan jer mu ništa ne treba." 8 Takve
kvalitete ne padaju s neba, a ako je imidž mudraca danas malo sta­
romodan - barem na Zapadu - tko je kriv? Odgovorni smo za ne­
stašicu koja nas sve pogađa. Čovjek se ne rada mudar, nego takav
postaje.
OD PUSTINJAČKE NASTAMBE DO UREDA
Mogli bismo reći da nas sve ovo jako nadahnjuje, ali što nam to
donosi dobroga u svakodnevnom životu, u kojem imamo obitelj i
posao te provodimo većinu svog vremena u uvjetima vrlo različi­
tim od onih u kojima se nalaze mudraci i pustinjaci? Ipak, mudar
čovjek je uistinu bitan u našem životu jer nam daje tračak nade: po­
kazuje nam što možemo postati. Utabao je put koji je dostupan svi­
ma, a svaki nas korak na tom putu obogaćuje. Ne možemo svi po­
stati olimpijski bacači koplja, ali svi možemo naučiti bacati koplje i
možemo razviti sposobnost da to učinimo. Ne moramo biti Andre
Agassi da zavolimo igrati tenis ili Louis Armstrong da uživamo
svirati glazbeni instrument. U svakom području ljudske aktivnosti
nalaze se izvori nadahnuća čije nas savršenstvo ne obeshrabljuje,
nego zapravo potiče naš entuzijazam, pružajući nam prekrasnu vi­
ziju onoga čemu težimo. Nije li to razlog zašto se veliki umjetnici,
muškarci i žene čvrstog uvjerenja, te junaci poštuju i obožavaju?
Duhovna praksa može biti veoma korisna. Činjenica je da se može
provoditi ozbiljan duhovni trening ako svaki dan malo našeg vre­
mena posvetimo meditaciji. To čini puno više ljudi nego što misli­
mo, iako vode uobičajen obiteljski život i rade posao koji ih posve
zaokuplja. Koristi od takvog života uvelike nadilaze nekoliko pro-
54
P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?
blema oko organizacije vremena. Na ovakav način možemo zapo­
četi unutarnju transformaciju koja se temelji na realnoj svakodne­
vnici.
Dok sam radio u Institutu Pasteur i bio zaokupljen pariškim živo­
tom, svaki sam dan odvojio nekoliko trenutaka za kontemplaciju,
što mi je puno koristilo. Ti trenuci zadržavali su se poput mirisa
u mojim dnevnim aktivnostima i dali im potpuno novu vrijednost.
Pod kontemplacijom ne mislim samo na trenutak opuštanja nego i
na pogled u unutrašnjost. Korisno je promatrati kako se misli poja­
vljuju i razmišljati o stanju smirenosti i jednostavnosti, koje su uvi­
jek prisutne iza zavjese misli, bez obzira jesu li misli optimistične ili
pesimistične. To nije toliko komplicirano kao što se čini na prvi po­
gled. Trebamo samo posvetiti malo vremena duhovnoj vježbi kako
bismo osjetili njeno djelovanje i cijenili njene rezultate. Postupnim
postizanjem boljeg razumijevanja nastajanja misli, pomoću intro-
spektivnog iskustva, učimo kako možemo ukloniti otrove uma. Kada
pronađemo malo unutarnjeg mira, postaje nam puno lakše voditi
uspješan emocionalni i profesionalni život. Slično, ako se oslobodi­
mo svih nesigurnosti i unutarnjih strahova (koji su često povezani
s prekomjernim egocentrizmom), manje ćemo se bojati, bit ćemo
prirodno otvoreniji prema drugima i spremniji suočiti se s hirovima
postojanja.
Nijedna država, crkva ili despot ne mogu od nas zahtijevati da ra­
zvijemo ljudske kvalitete. O tome odlučujemo sami. Kao što su to
genetičar demograf Luca Cavalli-Sforza i njegov sin Francesco rje­
čito izjavili:
Naša unutarnja sloboda ne poznaje drugih granica osim onih koje joj
sami namećemo ili dopuštamo da joj se nametnu. Ta sloboda ima i ve­
liku moć. Može transformirati pojedinca, dopustiti mu da njeguje sve
svoje sposobnosti i proživi svaki trenutak svog života u stanju potpune
ispunjenosti. Kada se pojedinci mijenjaju zbog sazrijevanja svoje svije­
sti, mijenja se i svijet, jer se svijet sastoji od pojedinaca.9
55
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOINE VJEUlNE
VJEŽBA
Kako započeti s meditacijom
Bez obzira na vanjske okolnosti, uvijek se duboko u vama nalazi po­
tencijal za napredak. To je potencijal za dobrotu, suosjećanje i unu­
tarnji mir. Pokušajte stupiti u kontakt s tim potencijalom koji je uvi­
jek prisutan, poput grumena zlata, u našem srcu i umu, i doživjeti
ga-
Ovaj potencijal potrebno je razvijati kako bismo postigli stabilniji
smisao zadovoljstva. Međutim, to se neće dogoditi samo od sebe.
Trebamo ga razviti kao vještinu. Zbog toga, počnite time da bolje
upoznate vlastiti um. To je početak meditacije.
Sjednite u tišini, u udobnom, ali uravnoteženom položaju tijela. Sje­
dite li na stolici ili na jastučiću prekriženih nogu, pokušajte ispraviti
leđa tako da ih ne zategnete. Stavite ruke na koljena ili bedra, ili ih
spustite u krilo, pustite da oči lagano gledaju prostor ispred vas i nor­
malno dišite. Usredotočite se na vaš um, na način na koji dolaze i
odlaze misli. Isprva može izgledati kao da misli ne slabe, nego struje
kroz vaš um poput vodopada. Gledajte ih kako se izdižu, pustite ih
da dolaze i odlaze, a da ih pritom ne zaustavljate i da ih ne potičete.
Na kraju vježbe, odvojite trenutak kako biste sačuvali toplinu i radost
koje su rezultat smirenijeg uma.
Nakon nekog vremena vaše će misli postati poput mirne rijeke. Ako
redovito vježbate, vaš će se um na posljetku lako smiriti i bit će poput
mirnog oceana. Ako se pojave nove misli, poput valova koji se uzdižu
na vjetru, nemojte se zamarati njima. One će se brzo vratiti natrag u
ocean.
56
Šesto poglavlje
ALKEMIJA PATNJE
Ako postoji način da se oslobodimo patnje,
Trebamo iskoristiti svaki trenutak da ga pronađemo.
Samo budala želi i dalje patiti.
Nije li tužno kada svjesno uzimamo otrov?
S e d m i Dalai-lama
Nekoć davno, sin perzijskog kralja odrastao je sa sinom velikog
vezira. Njihovo je prijateljstvo postalo legendarno. Kada je princ
stupio na prijestolje, rekao je prijatelju: „Dok se ja brinem oko
kraljevstva, hoćeš li mi, molim te, napisati povijest čovječanstva i
svijeta kako bih iz toga mogao naučiti potrebne lekcije i kako bih
pravilno postupao."
Kraljev se prijatelj posavjetovao s najpoznatijim povjesničarima,
najboljim učenjacima i najuglednijim mudracima. Pet godina ka­
snije ponovno se pojavio u palači.
»Vaše Veličanstvo," rekao je, „ovdje je trideset šest svezaka koji opi­
suju čitavu povijest svijeta, od samog stvaranja pa sve do vašeg stu­
panja na prijestolje."
»Trideset šest svezaka!" uzviknuo je kralj. „Kako ću ikada pronaći
dovoljno vremena da ih pročitam? Imam puno posla s upravlja­
njem svog kraljevstva i brigom za svoje dvije stotine kraljica. Mo­
lim te, prijatelju, sažmi tu povijest."
Dvije godine kasnije, prijatelj se vratio u palaču, ali ovaj put sa
deset svezaka. U to je vrijeme kralj ratovao protiv susjednog vla­
dara. Pronašao ga je na vrhu planine u pustinji, kako zapovijeda
bitkom.
57
iKtlfl - VVVH ZA n A Z VIJ A N J t NAlVAZNIJt ZIVUINt VJtilINt
„Upravo se odlučuje o sudbini našeg kraljevstva. Kako da pronađem
dovoljno vremena za čitanje deset svezaka. Skrati još više svoju po­
vijest."
Vezirov sin je otišao i sljedeće tri godine radio na jednom svesku
koji je prenio preciznu sliku stvarnosti. Kralj je sada bio zaokupljen
donošenjem zakona.
„Kako si sretan što si imao vremena pisati u miru. Dok si ti pisao, ja
sam raspravljao o porezima i njihovom ubiranju. Donesi mi deset
puta manje stranica - proučit ću ih jedne večeri."
Dvije godine kasnije, povijest je bila dovršena. Ali kada se prijatelj
vratio, našao je kralja u velikim bolovima, prikovanog uz krevet. Pri­
jatelj mu je rekao kako više nije mlad: imao je naborano lice i rašču­
panu sijedu kosu.
„Onda?" prošaptao je kralj posljednjim dahom. „Povijest čovječan­
stva?"
Njegov prijatelj ga je mirno gledao i, prije nego što je kralj umro,
rekao: „Oni pate, Vaše Veličanstvo."
Da, oni pate, u svakom trenutku i posvuda na svijetu. Neki umru
pri rođenju, a neki nakon poroda. Svake sekunde neki ljudi ubija­
ju, muče, mlate, sakate druge ljude i odvajaju ih od onih koje vole.
Drugi ostaju napušteni, izdani, izbačeni ili odbačeni. Neki ljudi ubi­
jaju iz mržnje, pohlepe, neznanja, ambicije, ponosa i zavisti. Majke
gube svoju djecu, a djeca gube svoje roditelje. Nesreća u neprestanoj
procesiji kruži po bolnicama. Neki pate bez nade da će ih izliječiti,
a drugi se liječe bez nade da će ozdraviti. Oni koji umiru trpe svoju
bol, a preživjeli podnose svoju tugu. Neki umiru od gladi, hladnoće,
iscrpljenosti; drugi izgore u vatri, zdrobe ih stijene ili odnese voda.
To ne vrijedi samo za ljudska bića. Životinje proždiru jedna drugu u
šumama, savanama, oceanima i na nebu. Svakog trenutka ljudi ubi­
jaju na desetke tisuća životinja, komadaju ih i prerađuju. Neke živo­
tinje podnose beskrajne muke od svojih vlasnika, nose teške terete,
provode čitave živote u lancima; druge ljudi love, pecaju, hvataju
čeličnim klopkama, guše u zamkama ili ispod mreža, podvrgavaju
mukama zbog mesa, mošusovog mirisa, slonovače, kostiju, krzna,
kože, bacaju ih u kipuću vodu ili im na živo deru kožu.
58
Ovo nisu samo riječi, nego realnost koja je sama po sebi dio našeg
svakodnevnog života: smrt, prolazna priroda stvari i patnja. Iako nas
sve to može shrvati, jer smo nemoćni pored tolikom boli, ako samo
okrenemo glavu, pokazujemo naše ravnodušje i kukavštinu. Mora­
mo se intimno zanimati za to i učiniti sve što možemo kako bismo
olakšali patnju.
NAČINI PATNJE
Budizam govori o raširenosti patnje, patnji zbog promjene i razno­
likosti patnje. Raširena patnja može se usporediti sa zelenim voćem
koje će upravo dozreti, patnja zbog promjene s izvrsnim obrokom
začinjenim otrovom, a raznolikost patnje s pojavom gnojne upale
na tumoru. Raširena patnja ne uočava se kao takva. Patnja zbog pro­
mjene započinje s osjećajem užitka i prelazi u bol. Raznolikost patnje
povezana je s povećanjem boli.
Te tri vrste patnje odgovaraju trima načinima paćenja: vidljivoj pa­
tnji, skrivenoj patnji i nevidljivoj patnji. Vidljiva je patnja posvuda
očita. Skrivena se patnja sakriva iza privida užitka, slobode od briga
ili zabave. Gurman uživa u ukusnom obroku, a trenutak kasnije do­
bije grčeve od trovanja hranom. Obitelj se sretno okupi na pikniku u
prirodi, kada dijete iznenada ugrize zmija. Posjetitelji sajma uživaju
u plesu, kada šator naglo zahvati vatra. Takva vrsta patnje može se
pojaviti u svakom trenutku života, ali ostaje skrivena od onih koji
slijepo vjeruju iluziji privida i čvrsto se drže uvjerenja da ljudi i stvari
traju, nedodirnuti promjenom koja djeluje na svakoga.
Postoji i patnja koja se nalazi u osnovi najobičnijih aktivnosti. Nije
ju lako prepoznati ili tako lako spriječiti poput zubobolje. Ne odaši­
lje nikakav signal i ne sprječava nas da funkcioniramo u svijetu jer
je, u suprotnom, sastavni dio naše dnevne rutine. Što bi moglo biti
bezazlenije od kuhanog jajeta za doručak? Kokošima s farme možda
nije tako loše, ali idemo ukratko zaviriti u svijet nesilica koje drže u
žicanim kavezima. Muški pilići se nakon rođenja odvajaju od žen­
skih pilića i šalju ravno u stroj za mljevenje. Nesilice se hrane dan i
5?
i K t L A - VUUU LA KAĆVIJANlt NAJVA/NIJt ĆIVUINt
noć kako bi brže rasle i proizvodile više jaja. Ako se u kavezu nalazi
previše kokoši, one postaju agresivne i neprestano si čupaju perje. Ta
se povijest ne vidi u jajetu kuhanom za doručak.
Nevidljivu patnju najteže je razlikovati jer proizlazi iz sljepoće vlasti­
tog uma, gdje ostaje onoliko dugo koliko smo podložni neznanju i
sebičnosti. Naša zbunjenost, koja nastaje zbog nedostatka prosudbe
i mudrosti, zasljepljuje nas pa ne vidimo ono što moramo učiniti i
izbjegavamo ono što će osigurati da naše misli, riječi i djela dovedu
do sreće, a ne do patnje. Ta zbunjenost i sklonosti povezane s njom
navode nas da iznova ponavljamo ponašanje koje je izvor naše boli.
Ako se želimo suprotstaviti toj štetnoj pogrešnoj prosudbi, moramo
se probuditi iz sna neznanja i naučiti kako prepoznati domišljate na­
čine pomoću kojih dolazimo do sreće i patnje.
Možemo li prepoznati svoje ja kao uzrok patnje? Općenito govoreći,
ne možemo. Zato treću vrstu patnje zovemo nevidljivom. Sebičnost,
ili bolje rečeno osjećaj da smo centar svijeta - otuda dolazi i egocen-
trizam - izvor je većine naših poremećenih misli. Od opsesivne želje
do mržnje, da ne spomenemo ljubomoru, ona privlači bol poput ma­
gneta što privlači strugotine željeza.
Čini se da ne postoji način da izbjegnemo posvuda prisutnu patnju.
Proroci su slušali mudrace, a sveci vladare, no rijeke patnje još uvi­
jek teku. Majka Tereza se pedeset godina mučila kako bi pomogla
ljudima koji umiru u Calcutti, no kada bi nestali hospiciji koje je
ona osnovala, svi bi se pacijenti ponovno našli na ulici, kao da ni­
kada nisu ni postojali. U susjednim četvrtima ljudi još uvijek umiru
na ulici. Uspoređujmo vlastitu nemoć sa sveprisutnošću, veličinom
i trajanjem patnje. Budistički tekstovi kažu da u krugu smrti i pono­
vnog rođenja ne postoji mjesto, čak niti ono poput vrha igle, koje je
pošteđeno patnje.
Možemo li dopustiti da nas takav pogled dovede do očaja, obeshra­
brenja ili, još gore, do ravnodušja? Ako ne možemo podnijeti njegov
intenzitet, mora li nas on uništiti?
60
VJtblINt
UZROCI PATNJE
Postoji li način da okončamo patnju? Prema budizmu, patnja posto­
ji kao univerzalni fenomen, ali svaki pojedinac ima potencijal da se
oslobodi patnje.
Ljudska bića općenito ne mogu očekivati da patnja jednostavno
nestane iz svemira jer, prema budističkom shvaćanju, svemir nema
ni početka ni kraja. Ne može biti pravog početka jer ništa ne može
odjednom postati nešto. Nepostojanje je riječ koja nam omogućuje
da stvorimo sliku odsutnosti ili čak nepostojanja svjetovnih fenome­
na, ali sama ideja ne može ništa stvoriti.
Pravi kraj, u kojem nešto postaje ništa, isto je tako moguć. Gdje god
ima života u svemiru, ima i patnje: bolesti, starosti, smrti, odvajanja
od voljenih osoba, prisilnog suživota s ljudima koji nas tlače, uskra­
ćivanje osnovnih potreba, suočavanje s onim čega se bojimo, itd.
Usprkos tomu, ova vizija ne izjednačava budizam s pogledom odre­
đenih zapadnjačkih filozofa, prema kojima je patnja neizbježna, a
sreća daleko izvan našeg dohvata. Razlog tomu je jednostavan: ne­
sreća ima uzroke koji se mogu prepoznati i na koje se može utjecati.
Ako pogrešno protumačimo prirodu tih uzroka, posumnjat ćemo da
može doći do izlječenja.
Prva pogreška je vjerovanje da je nesreća neizbježna jer je rezultat
božanske volje ili nekog drugog nepromjenjivog principa, i da će
zbog toga zauvijek biti izvan naše kontrole. Druga pogreška je be­
zrazložna ideja da nesreća nema prepoznatljivog uzroka, da se poja­
vljuje slučajno i nema nikakve osobne veze s nama. Treća pogreška
dovodi do zbunjenog fatalizma, koji se svodi na ideju da posljedica,
bez obzira na uzrok, uvijek ostaje ista.
Ako nesreća ima nepromjenjive uzroke, nikada je nećemo moći
izbjeći. Zakoni uzročnosti tada neće imati smisla - bilo što može pro-
izaći iz nečega drugog, cvijeće bi moglo rasti na nebu, svjetlo stvarati
tamu i, kao što to Dalai-lama kaže, bilo bi lakše „da ne razmišljamo
neprestano o našoj patnji. Bilo bi bolje da mislimo o drugim stvari­
ma, odemo na plažu i popijemo hladno pivo!" Jer ako ne postoji lijek
protiv patnje, bilo bi besmisleno da je neprestanim naglašavanjem
61
 pogoršavamo. Bilo bi bolje u potpunosti prihvatiti patnju i misliti na
druge stvari kako bismo je manje osjećali.
Međutim, sve što se dogodi ima svoj uzrok. Koji to pakao ne za­
počinje iskrom, koji to rat ne započinje mislima o mržnji, strahu ili
pohlepi? Koja to unutarnja bol ne raste iz plodnog tla zavisti, nepri­
jateljstva, taštine ili, u osnovi, neznanja? Svaki aktivan razlog mora
dovesti do promjene: ništa nije nepromjenjivo i ne postoji neovisno
od drugih. Nesreća koja proizlazi iz kratkotrajnih uzroka podložna
je promjeni i može se transformirati. Ne postoji ni osnovna niti vje­
čna patnja.
Svi možemo proučavati uzroke patnje kako bismo ih postupno uklo­
nili. Svi imamo potencijal da uklonimo veo neznanja, da se oslobo­
dimo sebičnosti i pogrešnih želja koje potiču nesreću, da radimo za
dobrobit drugih i izvučemo bit našeg ljudskog stanja. Nije bitna veli­
čina zadatka, nego veličina naše hrabrosti.
ČETIRI ISTINE O PATNJI
Prije 2 500 godina, sedam tjedana nakon što je postigao prosvjetljenje
ispod drveta Bodhi, Buddha je održao svoje prvo javno predavanje
u parku Deer izvan Benaresa. Tamo je podučavao o Četiri uzvišene
istine o patnji, od kojih je prva Istina o patnji - i to ne samo o vrsta­
ma patnje koje se mogu vidjeti golim okom nego i o onim vrstama
koje su prisutne u suptilnijim oblicima. Druga je Istina o uzrocima
patnje - neznanju koje uzrokuje neobuzdanu želju, zlobu, ponos i
mnoge druge misli koje truju naš život i živote drugih ljudi. Budući
da se ti otrovi uma mogu ukloniti, Okončanje patnje - treću istinu
- zasigurno je moguće postići. Četvrta istina je Put koji pretvara taj
potencijal u stvarnost. Taj Put je proces uporabe svih dostupnih na­
čina pomoću kojih možemo ukloniti osnovne uzroke patnje. Ukra­
tko, moramo:
Prepoznati patnju,
Ukloniti njen uzrok,
52
Okončati je
Tako da uvježbavamo put.
KADA BOL PRIJEĐE U PATNJU
Kao što razlikujemo sreću od užitka, moramo razjasniti razliku izme­
đu nesreće i prolaznih situacija neugoda. Prolazne neugode ovise o
vanjskim čimbenicima, dok je nesreća duboko stanje nezadovoljstva
koje traje čak i u povoljnim uvjetima. I obratno, važno je istaknuti da
osoba može patiti fizički ili mentalno - na primjer, osjećati se loše - a
da ne izgubi osjećaj ispunjenja koji se temelji na unutarnjem miru i
nesebičnosti. Postoje dvije razine iskustva, koje se mogu usporediti
s dubinom i valovima koji nastaju na površini oceana. Oluja može
bijesniti na površini oceana, ali u dubini će ocean ostati miran. Mu­
dar čovjek je uvijek povezan s dubinom. S druge strane, osoba koja
je svjesna samo površine, a nesvjesna dubine, lako se izgubi kada je
izložena valovima patnje.
Vjerojatno se pitate kako nas ne može shrvati činjenica da nam je di­
jete bolesno i svjesni smo da će umrijeti? Kako možemo ostati hladni
dok se tisuće civilnih žrtava nalaze u progonstvu ili su trajno oskaće-
ne? Trebamo li prestati osjećati? Kako bismo to ikada mogli prihva­
titi? Na koga, uključujući i najsmirenije mudrace, to ne bi utjecalo?
Razlika između mudraca i običnog čovjeka je u tome što mudrac
može osjetiti bezuvjetnu ljubav prema onima koji pate i učiniti sve
što je u njegovoj moći da umanji njihovu bol, a da pritom ne iskrivi
viziju postojanja. Važno je biti dostupan drugima, a ne prepustiti se
očaju kada prirodni događaji života i smrti idu svojim tokom.
Proteklih nekoliko godina stekao sam prijatelja, Sikha u 60-im godi­
nama s lijepom sijedom bradom, koji radi u zračnoj luci u Delhiju.
Svaki put kada se sretnemo, popijemo šalicu čaja i raspravljamo o fi­
lozofiji i duhovnosti, nastavljajući razgovor tamo gdje smo stali prije
nekoliko mjeseci. Jednog mi je dana rekao: „Moj je otac umro prije
dva tjedna. Očajan sam jer mi se njegova smrt čini nepravednom.
Ne mogu je razumjeti i ne mogu je prihvatiti." Međutim, svijet se
ft

sam po sebi ne može nazvati nepravednim, on samo odražava zakon
uzroka i posljedica, a prolaznost - nestabilnost svih stvari - priro­
dna je pojava.
Obzirno sam mu ispričao priču o ženi koja je, shrvana smrću svog
sina, došla do Buddhe preklinjući ga da dječaka povrati u život. Budd­
ha joj je odgovorio da mu je, kako bi to učinio, potrebna šaka zemlje
s ognjišta koje nikada nije zatekla smrt. Nakon što je obišla sve kuće
u selu i shvatila da smrt nikoga ne zaobilazi, žena se ponovno vratila
Buddhi, koji joj je riječima ljubavi i mudrosti pružio utjehu.
Ispričao sam mu i priču o Dza Mura Tulkuu, duhovnom učitelju koji
je živio na početku 20. stoljeća u istočnom Tibetu. Imao je obitelj i
tijekom života osjećao je duboku ljubav prema svojoj supruzi, a koju
mu je ona uzvraćala. Sve su radili zajedno i on je uvijek govorio kako
ne bi mogao živjeti bez nje u slučaju da joj se nešto dogodi. Među­
tim, supruga mu je iznenada umrla. Prisjećajući se njegovih riječi,
učiteljevi prijatelji i učenici pohrlili su mu pružiti podršku, ali mu se
nitko nije usudio priopćiti vijesti. Na posljetku, jedan mu je učenik
vrlo obzirno rekao da mu je supruga umrla.
Nije došlo do tragične reakcije koje su se pribojavali. Učitelj ih je
pogledao i rekao: „Zašto ste se toliko uzrujali? Koliko sam vam puta
rekao da fenomeni i ljudska bića nisu vječna? Čak je i Buddha morao
napustiti ovaj svijet." Unatoč velikoj tuzi koju je zasigurno osjećao
zbog njene smrti, prepuštanje boli ništa ne bi dodalo njegovoj ljuba­
vi. Bilo mu je važnije da se mirno moli za preminulu i da joj ponudi
dar toga mira.
Ako ostanemo bolno opsjednuti situacijom ili sjećanjem na premi­
nulu voljenu osobu, do granice kada nas bol paralizira mjesecima ili
čak godinama, to nije dokaz ljubavi, nego privrženosti koja ni nama,
a niti drugima ne donosi ništa dobro. Ako prihvatimo da je smrt
dio života, razumijevanje i mir će postupno zamijeniti bol. „Nemojte
misliti da mi odajete neku vrstu posebnog priznanja ako moja smrt
postane važan događaj u vašem životu. Najbolje priznanje koje meni
kao majci možete odati je da nastavite živjeti i imate dobar i ispunjen
život." Te je riječi jedna majka izgovorila svom sinu nekoliko trenu­
taka prije svoje smrti.
64
besto p o g l a v l j e ALKbMIJA HA I N J b
Stoga, način na koji doživljavamo te valove patnje uvelike ovisi o na­
šem shvaćanju. Zbog toga je uvijek bolje upoznati se i pripremiti se
na onu vrstu patnje s kojom ćemo se zasigurno susresti jer neke od
njih, poput starosti, bolesti i smrti nemoguće je izbjeći, nego dopu­
stiti da nas uhvate nespremnima i da zatim utonemo u bol. Fizička ili
moralna bol može biti intenzivna, a da pritom ne uništi naš pozitivan
pogled na život. Jednom kada postignemo unutarnje zadovoljstvo,
lakše je održati našu unutarnju snagu ili je brzo obnoviti, čak i kada
se suočimo s velikim problemima.
Možemo li postići takvu smirenost kada je zaželimo? Teško. Sama
želja nas neće dovesti do cilja. Mir je blago uma koje se ne postiže
bez truda. Dopustimo li da nas svladaju osobni problemi, bez obzira
koliko su tragični, samo ćemo ih povećati i time postati teret ljudima
koji nas okružuju. Ako nam se um ne privikne na bol kojeg nam
nanose događaji ili ljudi, jednog dana će mu i najobičniji događaj
prouzrokovati beskrajnu tugu. Budući da intenzitet tog osjećaja raste
uz njegovo ponavljanje, sve što nam se dogodi na posljetku će nam
zadati bol i nećemo postići mir. Sve manifestacije će poprimiti nepri­
jateljski karakter i ogorčeno ćemo se pobuniti protiv naše sudbine,
sve dok ne počnemo sumnjati u sam smisao života. Važno je postići
određeno unutarnje zadovoljstvo kako bismo se mogli povezati s du­
binom našeg bića, a da pritom ne umanjimo našu osjećajnost, ljubav
ili altruizam.
RANJENA BIĆA
Neki su ljudi u ranoj dobi iskusili malo ljubavi i puno patnje, tako
da su ostali duboko ranjeni. Teško im je u sebi pronaći mjesto mira
i ljubavi te vjerovati drugim ljudima. Međutim, oni ponekad razviju
sposobnost otpornosti koja ih liječi i daje im snagu, čini ih manje
podložnima teškim situacijama i pomaže im da prožive te situacije,
pretvore ih u osobnu snagu i pronađu svoj put u životu. Isto tako, oni
mogu jako dugo imati ožiljke od rana. Dokazano je da je za optima­
lan razvoj novorođenčadi i djece do sedme godine života potrebno
65
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEbllNE
puno dobrote i ljubavi. Bugarska i kineska sirotišta, u kojima skrbni­
ci rijetko dodiruju djecu i pružaju im ljubav, tragično pokazuju da se
mozak zanemarene djece ne razvija na normalan način. U nepalskim
sam sirotištima primijetio izvanredne promjene kod djece koja su mi
se isprva činila inertnim, „odsutnim" malim bićima, a samo nekoliko
mjeseci kasnije procvala su u prekrasnu živahnu djecu nakon što su
ih posvojili brižni roditelji, koji su im neprestano pružali ljubav, do­
dirivali ih i razgovarali s njima.
Činjenica da nam je u ranoj dobi pružena ljubav uvelike utječe na
našu sposobnost da primamo i pružamo ljubav u kasnijoj dobi, a
istodobno utječe i na stanje unutarnjeg mira. Uzmemo li u obzir ka­
tegorije koje je prvo opisala Mary Ainsworth, a kasnije ih Phil Shaver
i njegove kolege primijenili na adolescente i odrasle ljude,1 „sigurna"
osoba neće imati samo visok stupanj zadovoljstva nego će biti i pri­
rodno otvorenija i više će vjerovati drugim ljudima. Takva je oso­
ba sklona iskazivanju osjećaja i sjećanja, pokazuje visoku „suvislost
uma", ne ponaša se neprijateljski u sukobu s drugim ljudima i spre­
mna je postići kompromis. Ona općenito dobro podnosi stres. „Tje-
skobnoj i nesigurnoj" osobi nedostajat će samopouzdanje i sumnjat
će u mogućnost da će se susresti s iskrenom milosrđem i ljubavi,
za kojima duboko čezne. Takva će osoba biti manje povjerljiva pre­
ma drugima, bit će češće posesivna i ljubomorna i postat će žrtvom
upornih sumnji, često potpuno imaginarnih. Ona je često duboko
zamišljena i podložna depresiji, a pod stresom pretjerano iskazuje
emocije. „Nesigurna osoba sklona izbjegavanjima" radije će se brani­
ti od drugih ljudi, nego riskirati daljnju patnju. Takva osoba će izbje­
gavati preveliku intimnost s drugim ljudima, i to na bojažljiv način
ili uz smirivanje svih osjećaja i povlačenje u čahuru zaokupljenosti
sobom. Ima vrlo visoko samopouzdanje, ali njeno je samopouzdanje
obrambene vrste; nije baš sklona iskazivanju emocija i sjećanja, često
joj je dosadno, rastresena je, „kompulzivno samostalna" i nije jako
suosjećajna.
Prema Shaveru i njegovim kolegama, emocionalni stil roditelja, oso­
bito majke, znatno utječe na emocionalni stil djeteta. Ako majka ima
stil „izbjegavanja", postoji sedamdeset posto vjerojatnosti da će dijete
66
jebiu pogiavije - ALIVtMIJA KA I N J E
„usvojiti" taj stil u interakciji sa svojom majkom. To isto vrijedi i za
sigurne i tjeskobne stilove. Najbolji dar koji možete darovati djetetu
je pokazivanje naših nježnih, otvorenih i smirenih kvaliteta te dopu­
štanje emocionalnoj alkemiji da ide svojim putem.
Jesu li ti emocionalni stilovi, usvojeni tijekom nekoliko početnih go­
dina života, urezani u kamen nepromjenjivih osobina ličnosti? Phil
Shaver i njegovi kolege pokazali su da se nesigurno tjeskobne osobe,
kao i one sklone izbjegavanjima, mogu znatno promijeniti prema si­
gurnijem emocionalnom stilu ako se izlože ljubavi i drugim poziti­
vnim emocijama. 2
Kako možemo pomoći osobama koje su duboko ranjene? Tako da
im pružimo dovoljno ljubavi, kako bi im u srcu rasli mir i povjerenje.
Kako si oni sami mogu pomoći? Tako da psiholog razgovara s njima
na ljudski i srdačan način, rabeći pritom metode poput kognitivne
terapije, koje su se već pokazale učinkovitima, te kultivirajući do­
brotu, suosjećanje i obzir.
KAKO IZVUĆI NAJBOLJE IZ PATNJE?
Ako patnja nikada nije poželjna, ne znači da je, kada je to neizbježno,
ne možemo iskoristiti za ljudski i duhovni napredak. Patnja može
biti izvrsna lekcija pomoću koje postajemo svjesni površnosti mno­
gih svakodnevnih briga, naše vlastite slabosti i, iznad svega, onoga
što je duboko u nama uistinu bitno.
Nakon što je nekoliko mjeseci bio na rubu smrti u jakoj boli, kanad­
ski se psihijatar Guy Corneau napokon „prepustio". Prestao se boriti
protiv boli koju nije mogao ublažiti i prepustio se potencijalu za po­
stizanje smirenosti, stalno prisutnom u nama.
Takvo je otvaranje svim srcem postalo sve naglašenije u idućim da­
nima i mjesecima. Uronio sam u bezimeno blaženstvo. U meni je go­
rjela beskrajna vatra ljubavi, samo sam trebao zatvoriti oči kako bih
sudjelovao u toj dugoj i ispunjavajućoj igri... I tada sam shvatio da
e
J ljubav osnovna struktura svemira, zajednički identitet svakog živog
67
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJtSlINt
bića i svake stvari. Postojala je samo ljubav i ništa više... Konačno, pa­
tnja nam pomaže da otkrijemo svijet u kojem ne postoji prava podjela
između vanjskog i unutarnjeg, između tijela i uma, između mene i
drugih ljudi*
Ako mudro upotrijebimo patnju, možemo mnogo toga naučiti. S
druge strane, pomirimo li se s patnjom uz jednostavno - „takav je
život!" - to je kao da se odričemo ikakve mogućnosti unutarnje pro­
mjene, koja je dostupna svima i koja nas sprječava da patnju susta­
vno pretvaramo u mizeriju. Ako nas ne poraze prepreke poput bo­
lesti, neprijateljstva, kritike ili loše sreće, to ne znači da događaji ne
utječu na nas ili da smo zauvijek svladali te prepreke; to samo znači
da one više ne sprječavaju naše napredovanje prema unutarnjoj slo­
bodi. Ako ne želimo da nas patnja zbuni i ako je želimo koristiti kao
sredstvo za postizanje promjene, ne smijemo dopustiti da tjeskoba
i očaj ovladaju našim umom. Shantideva, učitelj iz osmog stoljeća,
napisao je: „Ako postoji lijek, čemu služi nezadovoljstvo? Ako nema
lijeka, čemu služi nezadovoljstvo?"
KAKO IZAĆI NA KRAJ S PATNJOM?
Ako se transformiranjem uma može ublažiti mentalna bol, kako se
taj proces može primijeniti na fizičku patnju? Kako izdržati sakaće-
nje, gotovo nepodnošljivu bol? Ovdje možemo opet razlikovati dvije
vrste patnje: fizičku bol, te mentalnu i emocionalnu patnju koju bol
potiče. Zasigurno postoji puno načina na koje možemo doživjeti istu
bol uz veći ili manji intenzitet.
Znamo da se, neurološki gledano, emocionalne reakcije na bol ra­
zlikuju od osobe do osobe, te da je značajan postotak osjećaja bola
povezan s jakom željom da ga umanjimo. Dopustimo li tjeskobi da
svlada naš um, i najbezazlenija će bol ubrzo postati nepodnošljivom.
Naša procjena bola ovisi i o našem umu. Um reagira na bol strahom,
odbacivanjem, očajem ili osjećajem nemoći: stoga, umjesto da se po-
dvrgnemo jednoj, privlačimo mnoštvo agonija.
68
Šesto poglavlje - ALKEMIJA PA I N J t
Suočimo li se s tom idejom, kako onda možemo naučiti kontrolira­
ti bol, a da ne postanemo njegovom žrtvom? Ako već ne možemo
pobjeći od bola, bolje ga je prihvatiti nego odbaciti. Bol traje, bez
obzira jesmo li potišteni ili razvijamo otpornost i želju za životom:
n o , u drugom slučaju čuvamo naše dostojanstvo i samopouzdanje, i
u tome je velika razlika.
Postoje različite metode pomoću kojih to možemo postići. Jedna me­
toda koristi mentalne slike; druga nam dopušta da transformiramo
bol tako da postanemo svjesni ljubavi i suosjećanja; treća uključuje
razvijanje unutarnje snage.
SNAGA SLIKA
Kako bi promijenio percepciju boli, budizam se tradicionalno usmje­
rava na ono što moderna psihologija naziva mentalnim slikama. Na
primjer, možemo vizualizirati umirujući, sjajan nektar koji prožima
centar boli i postupno ga pretvara u osjećaj zadovoljstva. Nektar, za­
tim, prožima naše čitavo tijelo i bol se gubi.
Sinteza rezultata, objavljena u pedesetak znanstvenih članaka, po­
kazala je da u osamdeset pet posto slučajeva zaštita mentalnim me­
todama povećava kapacitet izdržavanja boli. 4 Tehnika mentalnih
slika od svih se raznih metoda pokazala najučinkovitijom, iako nje­
na učinkovitost ovisi o vizualnoj potpori. Na primjer, osoba može
vizualizirati neku neutralnu ili ugodnu situaciju, poput prekrasnog
krajolika. Postoje i drugi načini da pacijent odvrati pažnju od boli,
poput koncentriranja na neki vanjski predmet (na primjer, gledanje
slajdova), uvježbavanja neke vježbe koja se ponavlja (brojanje od sto­
tinu do nule po tri broja) ili svjesnog prihvaćanja boli. Međutim, tri
navedene metode daju slabije rezultate. Razlika se objašnjava činje­
nicom da stvaranje mentalnih slika zahtijeva više pažnje od metoda
koje se baziraju na vanjskim slikama, intelektualnim vježbama ili
shvaćanju. Skupina istraživača otkrila je da, tijekom mjesec dana vo­
đenog uvježbavanja mentalnih slika, kod dvadeset jedan posto paci­
jenata dolazi do značajnog poboljšanja kroničnih migrena, u odnosu
69
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
na sedam posto pacijenata u kontrolnoj grupi, koji nisu sudjelovali
u tom treningu. 5
VJEŽBA
Uporaba mentalnih slika
Kada snažan osjećaj želje, zavisti, ponosa, agresije ili pohlepe ometa
naš um, pokušajte zamisliti situacije koje vas smiruju. Mentalno se
transportirajte na obale mirnog jezera ili na visok vrh s pogledom
na široki horizont. Zamislite kako mirno sjedite dok vaš um postaje
širok i vedar poput neba bez oblaka i miran poput oceana bez daška
vjetra. Osjetite tu mirnoću. Promatrajte kako se vaše unutarnje oluje
stišavaju, dopustite da taj osjećaj mira iznova raste u vašem umu.
Shvatite da, čak i ako su vaše rane duboke, one ne dodiruju suštinsku
prirodu vašeg uma, osnovu čiste svijesti.
SNAGA SUOSJEĆANJA
Druga metoda koja nam dopušta da se nosimo s emocionalnom, kao
i fizičkom patnjom, povezana je s praksom suosjećanja. Suosjeća­
njem preuzimamo kontrolu nad vlastitom patnjom, koja je povezana
s patnjom drugih ljudi mišlju da ,,i drugi ljudi imaju slične probleme,
ponekad i puno gore od mojih. Volio bih da se i oni mogu osloboditi
svoje boli." Nakon toga, naša nam bol više nije toliko nepodnošljiva
i prestajemo se ogorčeno pitati: ,Zašto baš ja?'"
No, zašto bismo namjerno razmišljali o tuđoj patnji kada poduzi­
mamo ekstremne načine kako bismo izbjegli vlastitu patnju? Zar na
taj način ne povećavamo vlastite probleme? Ne. Kada smo potpuno
zaokupljeni samim sobom, postajemo ranjivi i podložniji smo zbu­
njenosti, nemoći i tjeskobi. No kada osjećamo snažnu empatiju s pa­
tnjom drugih ljudi, naše nemoćno mirenje sa sudbinom prelazi u
70
Š e s t o p o g l a v l j e - A L K E M I J A PATNJE
hrabrost, depresija u ljubav, a ograničenost u otvorenost svima koji
nas okružuju. Povećavanjem suosjećanja i dobrote, tih najviših po­
zitivnih emocija, razvijamo našu spremnost da umanjimo važnost
vlastitih problema i olakšamo patnje drugih ljudi.
RAZVIJANJE UNUTARNJE SNAGE
Kada osjećamo tešku fizičku ili emocionalnu bol, možemo jednosta­
vno sagledati to iskustvo. Čak i kada nas bol onesposobi, moramo
razmišljati ima li boju, oblik ili neku drugu nepromjenjivu karakte­
ristiku. Otkrivamo da definicija boli postaje sve nejasnija što se više
trudimo analizirati je. Na posljetku vidimo da se iza boli nalazi pr­
vobitna svijest, a koja se ne mijenja i koja je iznad boli i užitka. Tada
možemo opustiti um i dopustiti boli da počiva u tom stanju čiste
svijesti. Tako više nećemo biti pasivna žrtva boli i oduprijet ćemo se
ili zaustaviti njeno pustošenje našeg uma.
Nakon kineske invazije Tibeta 1959. godine, Tenzin Choedrak, oso­
bni liječnik Dalai-lame, odveden je, zajedno sa stotinom drugih ljudi,
u prisilni radni logor u sjeveroistočnom Tibetu. Samo je pet zatvo­
renika, uključujući i Choedraka, uspjelo preživjeti. Gotovo dvadeset
godina premještali su ga iz jednog logora u drugi i često je mislio da
će umrijeti od gladi ili zlostavljanja.6 Psihijatar koji se specijalizirao
za posttraumatski stres i koji je liječio doktora Choedraka, bio je za­
panjen jer nije pokazivao ni najmanji znak sindroma posttraumat­
skog stresa. Nije bio ogorčen niti gnjevan, zračio je iskrenom dobro­
tom i nije imao tipične psihološke smetnje poput tjeskobe, noćnih
mora ili nekih drugih smetnji. Choedrak je priznao daje povremeno
osjećao mržnju prema svojim mučiteljima, ali da se iznova vraćao
meditaciji o unutarnjem miru i suosjećanju. To je održalo njegovu
želju za životom i na kraju ga spasilo.
Ani Pachen drugi je primjer osobe koja je proživjela fizičku patnju
koju je teško zamisliti. Nakon što je dvadeset jednu godinu provela u
pritvoru, Ani Pachen, tibetanska princeza, redovnica i članica pokre­
ta otpora, devet je mjeseci bila zatočena u potpunom mraku. Samo
7
71
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
je pomoću ptičjeg pjeva koji je dopirao u njenu ćeliju mogla razli­
kovati dan od noći. Rekla je da je, iako nije bila „sretna" u pravom
smislu riječi, uspjela održati glavne aspekte sukhe gledajući u sebe i
iznova se vraćajući vježbi meditacije i svom duhovnom učitelju. Ra­
zmišljala je o značenju prolaznosti i zakonima uzroka i posljedica, te
je postajala sve svjesnija razornih posljedica mržnje, pohlepe i nedo­
statka suosjećanja.
Ovdje ne govorimo o intelektualnom i moralnom stavu koji se kul­
turno i psihološki razlikuju od naših i o kojima se može beskonačno
raspravljati. Dvoje opisanih ljudi dokaz su da je moguće održati suk­
hu, čak i uz neprestano mučenje. Oni su godinama izdržavali mu­
čenja, a vjerodostojnost takvog iskustva puno je snažnija od ikakve
teorije.
Drugi primjer je čovjek kojeg poznajem dvadeset godina i koji živi
u pokrajini Bumthang, u srcu himalajskog kraljevstva Butan. Rođen
je bez ruku i nogu, i živi na rubu sela, u maloj kolibi od bambusa
površine nekoliko četvornih metara. Nikada ne izlazi van i rijetko se
pomiče s madraca na podu. Došao je iz Tibeta prije četrdeset godina,
a nosili su ga drugovi izbjeglice. Od tada živi u toj kolibi. Fascinan­
tna je činjenica što je još uvijek živ, ali još više zapanjuje radost koja
zrači iz njega. Svaki put kada se vidimo, uvijek je u istom smirenom,
jednostavnom, nježnom i nepromijenjenom stanju uma. Kada mu
donesemo male darove, poput hrane, pokrivača, prijenosnog radija,
kaže da mu nismo ništa trebali donijeti. „Što bi meni uopće trebalo?"
nasmije se.
Uvijek se pored njega nađe netko iz sela - dijete, starija osoba, mu­
škarac ili žena, koji mu donose vodu, hranu ili novosti. Kažu da do­
laze zato što vole provoditi vrijeme u njegovom društvu. Kada se u
selu pojavi problem, obično ga dolaze pitati za savjet.
Moj duhovni učitelj Dilgo Khyentse Rinpoche bi ga, prolazeći kroz
Bumthang, ponekad došao posjetiti. Dao bi mu svoj blagoslov iako je
znao da je tom čovjeku blagoslov manje potreban nego većini ljudi.
On je pronašao sreću unutar sebe i ništa mu je ne može oduzeti.
72
Šesto poglavlje - ALKEMIJA PATNJE
VJEŽBA
Izmjena sreće i patnje
Počnite tako da izazovete snažan osjećaj topline, dobrote i suosjeća­
nja prema svim bićima. Tada zamislite one koji trpe patnju sličnu ili
još goru od vaše vlastite patnje. Dok izdišete, vizualizirajte kako im
svojim dahom u obliku hladnog, bijelog sjajnog nektara šaljete svu
svoju sreću, životnu snagu, dobru kob, zdravlje, itd.
Zamislite ih kako u potpunosti upijaju taj nektar, koji smanjuje nji­
hovu bol i ispunjava njihove težnje. Ako je njihov život u opasnosti
da se skrati, zamislite da je produžen; ako su bolesni, zamislite da su
izliječeni; ako su jadni, bespomoćni, zamislite da su dobili sve što im
je potrebno; ako su nesretni, zamislite da su postali puni radosti.
Kada izdišete, vizualizirajte svoje srce kao blještavu, sjajnu sferu.
Zamislite da na sebe preuzimate, u obliku tmurnog oblaka, bolest,
zbunjenost i otrove uma tih ljudi koji nestaju u bijelom svjetlu vašeg
srca, a da ne ostave nikakav trag. To će transformirati vašu, kao i
tuđu patnju. Nema smisla da se njima opterećujete. Kada na sebe
preuzimate i oslobađate njihovu patnju, osjećat ćete veliku sreću.
Zamislite da vam se tijelo udvostručuje u bezbrojne oblike koji pu­
tuju po svemiru, transformiraju se u odjeću za one kojima je hladno,
hranu za one koji gladuju ili sklonište za one koji su ostali bez krova
nad glavom.
Vizualizacija je snažno sredstvo za razvijanje milosti i suosjećanja.
Može se provesti bilo kada, pa čak i tijekom dnevnih aktivnosti. Ne
traži da zapostavimo naše vlastito zadovoljstvo; umjesto toga, dopu­
šta nam da prilagodimo svoju reakciju na neizbježnu patnju tako da
joj pridodamo novo značenje. Zapravo, jasno identificiranje vlastite
težnje za zadovoljstvom prvi je korak prema osjećaju iskrene empatije
s patnjom drugih ljudi. Štoviše, ovaj stav značajno povećava entuzija­
zam i spremnost da radimo za dobrobit drugih ljudi.
73
Sedmo poglavlje

VELOVI EGA

Prvo mislimo „ja" i usredotočujemo se na „self".'

Zatim mislimo »ovo je moje" i razvijamo privrženost materijalnom
svijetu.
Osjećajna bića su bespomoćna, poput vode zarobljene na vodenici koja
se neprestano vrti u krug.
Hvalim suosjećanje koje obuhvaća sva osjećajna bića.
Chandrakirti

Zbunjenost uma je veo koji nas sprječava da jasno sagledamo stvarnost

i koji nam onemogućuje razumijevanje prave prirode stvari. Zapravo,
ta zbunjenost nam onemogućuje da prepoznamo ponašanje pomoću
kojeg možemo pronaći sreću i izbjeći patnju. Kada pogledamo prema
van, projiciramo na svijet kvalitete koje mu uopće ne pripadaju. Kada
pogledamo prema unutra, zaustavljamo struju svijesti zamišljajući „ja"
na prijestolju između prošlosti, koja više ne postoji, i budućnosti, koja
tek slijedi. Uzimamo zdravo za gotovo da vidimo stvari onakvima ka­
kve jesu i rijetko u to sumnjamo. Ljudima i stvarima spontano do­
djeljujemo kvalitete nutrine, mislimo „ovo je lijepo, a ono je ružno", a
da ni ne shvaćamo kako zapravo naš um nameće te kvalitete onome
što opažamo. Čitav svijet dijelimo na „poželjno" i „nepoželjno", ono
sto je stalno smatramo prolaznim i vidimo neovisne entitete u mre­
ži odnosa koji se neprestano mijenjaju. Skloni smo izolirati određene
aspekte događaja, situacija i ljudi, te se u potpunosti usredotočiti na te
posebnosti. Tako počinjemo druge ljude nazivati „neprijateljima", „do­
brim", „zlim", i tako dalje, i čvrsto se držimo tih atributa. Međutim, ako
pažljivo promotrimo stvarnost, njena nam složenost postaje očita.

1
sebstvo; jastvo; ukupnost onoga što čini "ja"; ukupnost svega što čini ličnost i individu­
alnost
75
 SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Da je neka stvar uistinu lijepa i ugodna, da joj te kvalitete uistinu
pripadaju, smatrali bismo je poželjnom u svako doba i na svakom
mjestu. Međutim, postoji li uopće nešto na zemlji što se univerzalno
i sveopće smatra lijepim? Kanonski budistički stih kaže: „Za ljuba­
vnika je lijepa žena objekt žudnje, za pustinjaka odvraćanje pažnje, a
za vuka ukusan obrok." Isto tako, da je neki predmet urođeno odbo­
jan, svatko bi ga izbjegavao. Ako priznamo da te kvalitete samo pri­
dajemo ljudima i stvarima, onda to u potpunosti mijenja stvar. Nema
te bitne kvalitete koja lijepi predmet čini koristan umu, kao ni one
koja ružan predmet čini štetnim umu.
Na isti način, osoba koju danas smatramo neprijateljem zasigurno
je nečiji objekt ljubavi, a jednog bismo se dana možda čak mogli i
sprijateljiti s istim tim neprijateljem. Ponašamo se kao da su karakte­
ristike koje pridajemo predmetima neodvojive od njih. Zbog toga se
udaljavamo od stvarnosti i nalazimo pod utjecajem sila privlačnosti i
odbojnosti, koje neprestano pokreću naše projekcije uma. Naše ideje
pretvaraju stvari u umjetne entitete, čime gubimo unutarnju slobo­
du, poput vode koja gubi svoj tok kada se pretvori u led.
KRISTALIZACIJA EGA
Od svih različitih aspekata zbunjenosti, najgore je inzistiranje na
pojmu osobnog identiteta: ega. Budizam razlikuje prirođeno, odno­
sno, nesvjesno „ja" - na primjer, kada mislimo, „Ja sam budan" ili „Ja
sam gladan" - i pojmovno »self- koje oblikuje moć navike. Pridaje­
mo mu razne kvalitete i prihvaćamo kao samostalnu i trajnu suštinu
našeg bića.
Svakog trenutka, od rođenja do smrti, tijelo prolazi kroz neprekidne
transformacije, a um postaje kazalište brojnih emocionalnih i poj­
movnih doživljaja. Ipak, selfu uporno pripisujemo kvalitete trajnosti,
jedinstvenosti i samostalnosti. Štoviše, kada osjetimo da je self jako
ranjiv i da ga je potrebno zaštititi i zadovoljiti, odbojnost i privla­
čnost brzo ulaze u igru - odbojnost prema svemu što prijeti selfu,
a privlačnost prema svemu što ga zadovoljava, tješi, povećava mu
ih
Sedmo poglavlje - VELOVI EGA
samopouzdanje ili ga umiruje. Ta dva osnovna osjećaja, privlačnost i
odbojnost, izvori su cijelog mora konfliktnih emocija.
Ego je, piše budistički filozof Han de Wit, „ afektivna reakcija na naše
iskustvo, on je mentalno povlačenje koje se temelji na strahu."1 Za­
mišljamo da ćemo se moći zaštititi od svijeta i drugih ljudi, straha od
patnje ili tjeskobe zbog života i smrti ako se sakrijemo u balon - u
ego. Stvaramo iluziju da smo odvojeni od svijeta, pritom se nadajući
da ćemo izbjeći patnju. Zapravo, dogodi se upravo suprotno, jer su
posezanje za egom i uobražavanje magneti koji najviše privlače pa­
tnju.
Iskrena neustrašivost javlja se sa samopouzdanjem da ćemo uspjeti
prikupiti potrebna unutarnja sredstva kako bismo se suočili sa sva­
kom situacijom koja nam iskrsne na putu. To je potpuno različito od
povlačenja u sebe, bojažljive reakcije koja produžava duboki osjećaj
nesigurnosti.
Svatko od nas je uistinu jedinstvena osoba i dobro je prepoznati i ci­
jeniti tko smo mi. No, isticanjem odvojenog identiteta selfa postaje­
mo neusklađeni sa stvarnošću. Istina je da smo u osnovi međusobno
ovisni o drugim ljudima i o okolišu. Naši doživljaji su jednostavno
sadržaj struje uma, kontinuuma svijesti, i nema opravdanja da vi­
dimo self kao potpuno različit entitet unutar te struje. Val se širi i
utječe na okoliš, ali on nije medij koji prenosi neki poseban entitet.
Međutim, već smo se toliko navikli da tu struji uma nazivamo „ja",
da se poistovjećujemo s njom i bojimo se da će nestati. Tako dolazi
do snažne privrženosti selfu i otuda pojam „moje" - moje tijelo, moje
ime, moj um, moje stvari, moji prijatelji, itd. - koji vodi do želje za
posjedovanjem ili do osjećaja odbojnosti prema „drugom".
Tako se pojmovi selfa i drugog kristaliziraju u našem umu. Neizbje­
žnim postaje pogrešno shvaćanje dualnosti, koja je osnova svih men­
talnih patnji, bez obzira jesu li to poremećena želja, mržnja, ljubo­
mora, ponos ili sebičnost. Od tada vidimo svijet kroz iskrivljavajuće
ogledalo naših iluzija. Nalazimo se u neskladu s pravom prirodom
stvari, što neizbježno dovodi do frustracije i patnje.
Možemo vidjeti ovu kristalizaciju „ja" i „moje" u mnogim situacija­
ma svakodnevnog života. Drijemate smireno u čamcu nasred jezera.
 S e d m o p o g l a v l j e - V b L U V I tfaA
jncv.A - VODIC IA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

ja od tuđe. Ako vaš šef prekori kolegu kojeg mrzite, bit će vam drago;
Zatim se drugi čamac sudari s vašim i prene vas iz sna. Misleći da
ako izgrdi drugog kolegu, prema kojemu ste ravnodušni, bit će vam
se nespretan ili obijestan vozač čamca sudario s vašim, ljutito po­
svejedno; ali ako strogo ukori vas, bit ćete duboko povrijeđeni. No, u
skočite, spremni da mu opsujete, ali tada primijetite da je taj čamac
stvarnosti, što uopće može učiniti dobrobit to troje ljudi važnijim od
prazan. Nasmijete se vlastitoj pogrešci i mirno nastavite drijemati.
one drugih ljudi? Egocentričnost koju se//stavlja u centar svijeta ima
Jedina razlika između te dvije reakcije je što ste u prvom slučaju po­
u potpunosti relativno stajalište. Mi griješimo ako se nadamo ili, još
mislili kako ste žrtva nečije zlobe, dok u drugom slučaju shvaćate da
gore, inzistiramo da je naš svijet važniji od onog drugih ljudi.
vaše „ja" nije bilo žrtva.
Prilikom svog posjeta Meksiku, Dalai-lami su pokazali kartu svijeta
Isto tako, ako vas netko udari, vaša će ljutnja biti dugotrajna. Ali ra­
i rekli: „Ako pogledate položaj kontinenata, vidjet ćete da se država
zmislite o fizičkoj boli - ona brzo prođe i ubrzo postaje neprimjetna.
Meksiko nalazi u centru svijeta." (Kada sam bio dijete, moj prijatelj
Jedina stvar koja i dalje boli je povrijeđeni ego. Moja je prijateljica
iz Bretona rekao mi je da je centar svijeta mali otok Dumet!) Dalai -
iz Hong Konga došla u Nepal kako bi prisustvovala nekim predava­
lama je odgovorio: „Ako slijedite takav način razmišljanja, vidjet ćete
njima. Skupilo se tisuće ljudi koji su sjedili nagurani na podu našeg
da je grad Meksiko u centru države Meksiko, moja kuća u centru
velikog dvorišta u samostanu. Dok se moja prijateljica, koja je sjedila
grada, moja obitelj u centru kuće, a u mojoj obitelji ja sam centar
na jastučiću prekriženih nogu, pokušavala udobnije smjestiti, netko
svijeta."
ju je udario u leda. Kasnije mi je ispričala: „Bila sam ljutita cijelih
sat vremena. Kako se osoba koja je došla slušati budistička predava­
nja može ponašati na tako bezobrazan i bezosjećajan način prema
meni, koja sam došla izdaleka kako bih prisustvovala tim predavanji­ ŠTO UČINITI S EGOM?
ma? No iako je moja ljutnja bila dugotrajna, nakon nekog vremena
Za razliku od budizma, vrlo malo psiholoških pristupa bavi se pro­
shvatila sam kako je stvarna fizička bol brzo prošla i uskoro postala
blemom kako umanjiti osjećaj egocentrizma - smanjenje koje za
neprimjetna. Jedina stvar koja me i dalje boljela bio je moj povrije­
mudrog čovjeka obuhvaća i iskorjenjivanje ega. To je zasigurno na
đeni ego! Iskusila sam minutu fizičke boli i pedeset devet minuta boli
Zapadu nova, čak i razorna ideja, jer se self smatra osnovnim sa­
ega!" Kada vidimo self samo kao pojam, a ne kao samostalan entitet
stavnim dijelom osobnosti. Zasigurno ću, ako eliminiram svoj ego,
koji trebamo zaštititi i zadovoljiti pod svaku cijenu, reagiramo na
prestati postojati kao osoba. Kako može postojati pojedinac bez svo­
potpuno drukčiji način.
ga ja, ega? Nije li takav pojam psihički opasan? Ne postoji li rizik od
Evo drugog primjera koji ilustrira našu privrženost ideji „moje".
upadanja u neku vrstu shizofrenije? Nije li slab ili nepostojeći ego
Gledate u izlogu nekog dućana prekrasnu porculansku vazu kada je
klinički znak potencijalno uvjerljive patologije? Zar ne trebamo u
nespretni prodavač iznenada sruši: „Kakva šteta! Takva prekrasna
potpunosti razvijenu osobnost prije nego što se odreknemo ega? To
vaza!" uzdahnete i mirno nastavite svojim putem. S druge strane, da
su obrambene reakcije koje mnogi ljudi na Zapadu imaju prema ta­
ste upravo kupili tu vazu i ponosno je stavili na policu iznad kamina,
kvim nepoznatim pojmovima. Ideja da trebamo snažan ego proizlazi
te vidjeli kako vaza iznenada pada i razbija se na komadiće, užasnuto
iz činjenice da neki ljudi koji pate od mentalnih problema imaju ne­
biste uzviknuli, „Moja vaza se razbila!" i taj bi vas događaj jako rastu­
potpun, slab ili nedostatan osjećaj selfa.
žio. Jedina razlika je u tome što smo toj vazi pridodali naziv „moja".
Dječja psihologija opisuje kako dijete uči o svijetu, kako otkriva svoju
To pogrešno shvaćanje pravog i neovisnog selfa temelji se, naravno,
vezu s majkom, ocem i ljudima koji ga okružuju, kako u dobi od je­
na egocentričnosti koja nas uvjerava da je naša vlastita sudbina važni-

li
/8
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
dne godine dijete shvaća da su ono i njegova majka dva različita bića,
da svijet nije samo njegov produžetak i da on može prouzrokovati
razne događaje. Tu sve veću svijest zovemo psihološkim rođenjem.
To je ono kada počinjemo vidjeti pojedinca kao osobnost, idealno
stabilnu, samosvjesnu i uvjerenu u postojanje selfa. Roditeljsko, a za­
tim i akademsko obrazovanje, pojačavaju taj pojam koji prevladava
u našoj povijesti i književnosti. Na neki način, mogli bismo reći da je
vjera u postojeći self jedna od dominantnih karakteristika naše civi­
lizacije. Zar ne govorimo o izgradnji jakih, otpornih, prilagodljivih i
samosvjesnih osobnosti?
Tu, pak, dolazi do zamjene ega sa samopouzdanjem. Ego može posti­
ći samo nametnuto samopouzdanje, izgrađeno na nebitnim atribu­
tima - moći, uspjehu, ljepoti, fizičkoj snazi, inteligenciji i mišljenju
drugih ljudi - i na drugim stvarima za koje smatramo da čine naš
„identitet", naš imidž kakvim ga sami vidimo i kakvim ga drugi vide.
Kada se stvari promijene i kada postane prevelik jaz sa stvarnošću,
ego se razljuti, paralizira i počinje oklijevati. Samopouzdanje se ruši
i sve što ostaje samo su frustracija i patnja.
Paradoksalno, u budizmu je pravo samopouzdanje prirodna kvalite­
ta nedostatka ega. Razbiti iluziju ega znači osloboditi se od osnovne
ranjivosti. Činjenica je da neizbježno slab osjećaj sigurnosti nastaje
zbog te iluzije. Istinsko samopouzdanje proizlazi iz svijesti o osno­
vnoj kvaliteti uma i o našem potencijalu za razvoj i transformaci­
ju, što budizam naziva buddha prirodom, koja je prisutna u svima
nama. Takvo priznanje daje nam smirenu snagu koju ne mogu ugro­
ziti vanjski uvjeti ili unutarnji sukobi, to je sloboda koja nadilazi za­
okupljenost samim sobom i tjeskobu.
Druga raširena ideja je da bismo bez snažnog osjećaja selfa jedva bili
u mogućnosti osjećati i da bi nam život postao nevjerojatno dosadan.
Nedostajalo bi nam kreativnosti, avanturističkog duha - jednom ri­
ječi, ne bismo imali osobnost. Mislite o onima koji vas okružuju i o
onima koji imaju dobro razvijeni, da ne kažem prerazvijeni ego. Ima
ih puno. S druge strane, tko su ti ljudi koji, iako se razlikuju u spo­
lu, dobi i rasi, pokazuju pravo unutarnje samopouzdanje koje se ne
temelji na „prevelikom" egu? Sokrat, Buddha, Isus, Gandhi, Martin
80
»orno pogiavije - vtiuvi M><\
Luther King, Majka Tereza, Dalai-lama, Nelson Mandela i bezbrojni
neopjevani anonimni junaci. Ima li potrebe objasniti razliku?
Iskustvo nam govori da oni koji su se, makar i djelomično, uspjeli
osloboditi zahtjeva ega, misle i djeluju spontano i slobodno. To je u
suprotnosti s konstantnom paranojom koju izazivaju hirovi trijum­
falne svijesti selfa. Paul Ekman, jedan od vodećih svjetskih stručnja­
ka u proučavanju osjećaja, proučavao je „ljude nadarene izuzetnim
ljudskim kvalitetama." Među najizvanrednijim osobinama koje ta­
kvi ljudi dijele, Ekman navodi „utisak dobrote, način življenja kojeg
drugi mogu osjetiti i cijeniti te, za razliku od puno karizmatičnih
šarlatana, postojanje savršenog sklada između njihovih privatnih i
javnih života." Iz njih proizlazi dobrota. „Iznad svega," piše Ekman,
„oni pokazuju odsutnost ega. Ti ljudi inspiriraju druge ljude time
što malo važnosti pridaju svom statusu, svojoj slavi - ukratko, selfu.
Nikad se ne pitaju jesu li njihov društveni položaj ili važnost prizna­
ti." Takav nedostatak egocentričnosti, dodaje, „posve je zbunjujući
sa psihološkog stajališta." Ekman također naglašava kako „ljudi in­
stinktivno žele biti u njihovom društvu, kako ih njihova prisutnost
obogaćuje čak i ako ne mogu uvijek objasniti zašto. U biti, iz njih
proizlazi dobrota." 2 Takve kvalitete pružaju zapanjujući kontrast ne­
kim šampionima ega, čija prisutnost može biti zbilja neugodna. Nije
teško izabrati između teatralnosti i povremene okrutnosti neobuzda­
nog ega i tople jednostavnosti nedostatka ega.
Psihopati, koji ne mogu osjećati empatiju prema drugim ljudima
ili žaljenje zbog patnje koje im zadaju, također su pristaše prevla­
sti ega. Kao što to Aaron Beck, osnivač kognitivne terapije, primje-
ćuje:„Profesionalci koji rade s psihopatima zapanjeni su njihovom
ekstremnom egocentričnošću. Oni su potpuno sebični, smatraju se
superiorni drugima i, iznad svega, misle da imaju prirođena prava i
povlastice koje nadilaze ili imaju prednost pred drugim ljudima." 3
Ideja da je snažan ego potreban za uspjeh u životu nedvojbeno pro­
izlazi iz zbunjenosti zbog privrženosti vlastitom imidžu i odluke da
ostvarimo naše najdublje težnje. Činjenica je, pak, drukčija: ako na
nas manje utječe važnost selfa, lakše ćemo postići trajnu unutarnju
snagu. Razlog tomu je jednostavan: samosvijest je meta za sve vrste
81
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
mentalnih projektila - ljubomoru, strah, pohlepu, odbijanje - koji je
neprestano destabiliziraju.
VARLJIVI EGO
U našem svakodnevnom životu self doživljavamo kroz njegovu ra­
njivost. Jednostavan osmijeh mu odmah pruža zadovoljstvo, a mrk
pogled postiže upravo suprotno. Self je uvijek „tu", spreman da se za­
dovolji ili ostane povrijeđen. Umjesto da ga vidimo kao nešto mno­
gostruko i neshvatljivo, radije ga pretvaramo u jedinstvenu, glavnu
i trajnu obranu. Razmotrimo ono što mislimo da pridonosi našem
identitetu. Naše tijelo? Spoj krvi i mesa. Naša svijest? Neprekidna
struja trenutaka. Naša prošlost? Sjećanja na ono što više ne postoji.
Naše ime? Pridajemo mu razne vrste pojmova - naše nasljeđe, ugled
i društveni status - no, na kraju, ime nije ništa više od skupine slova.
Kada vidimo riječ JOHN, odmah se oraspoložimo i pomislimo, „To
sam ja!" No ako samo razdvojimo ta slova, J-O-H-N, gubimo interes.
Ideja „našeg" imena samo je mentalna izmišljotina.
U suštini našeg bića nalazi se dubok osjećaj selfa, kojeg moramo
iskreno analizirati. Kada istražimo tijelo, govor i um, shvaćamo da
taj self nije ništa drugo nego riječ, naziv, dogovor, oznaka. Problem je
u tome što se taj naziv smatra pravim. Kako bismo razotkrili varku
ega, moramo do kraja dovršiti našu analizu. Kada posumnjamo da
nam se u kući nalazi lopov, pretražit ćemo svaku prostoriju, svaki
kutak, svako potencijalno skrovište kako bismo se uvjerili da u kući
uistinu nema lopova. Tek tada možemo odahnuti. Trebamo intro-
spektivnu analizu kako bismo saznali što se krije iza iluzije selfa, za
kojeg smatramo da definira naše postojanje.
Detaljna analiza navodi nas na zaključak da se self ne nalazi u nekom
dijelu tijela niti da je to neki entitet koji prožima čitavo tijelo. Vjeru­
jemo da je self povezan sa svijesti, ali i svijest je također neuhvatljiva
struja: s obzirom na životno iskustvo, sadašnjost više ne traje, prošli
trenutak svijesti je gotov (ostaje samo njegov utjecaj), a budućnost
još nije došla. Kako može postojati određeni self, koji lebdi u zraku
82
Sedmo poglavlje - VELOVI EGA
poput cvijeta, između nečega što više ne postoji i nečega što se još
nije dogodilo? Ne može se otkriti ni u tijelu ni u umu; nije ni odre­
đeni entitet u njihovoj kombinaciji niti nešto izvan njih. Niti ozbiljna
izravna introspektivna analiza ne može nas dovesti do čvrstog uvje­
renja da posjedujemo self Netko se može smatrati visokim, mladim,
inteligentnim, ali self nije ni visina, ni mladost, ni inteligencija. Bu­
dizam stoga zaključuje da je self samo naziv koji pridajemo konti­
nuumu, isto kao što rijeku nazivamo Ganges ili Mississippi. Takav
kontinuum zasigurno postoji, ali samo kao konvencija koja se temelji
na međusobnoj ovisnosti svijesti, tijela i okoliša. Nema neovisno po­
stojanje.
DEKONSTRUKCIJA SELFA
Kako bismo to mogli bolje razumjeti, nastavimo s detaljnijom
analizom. Pojam osobnog identiteta ima tri aspekta: „ja", „osoba"
i ,,self". Ta tri aspekta bitno se ne razlikuju jedan od drugog, ali
odražavaju različite načine na koje percipiramo naš osobni iden­
titet.
„Ja" živi u sadašnjosti: „ja" misli „Ja sam gladan" ili „Ja postojim."
To je mjesto svijesti, misli, prosudbe i volje. To je doživljaj našeg
trenutačnog stanja.
Kao što neuropsihijatar David Galin jasno sažima, pojam „oso­
ba" je širi. To je dinamičan kontinuum koji se s vremenom širi i
uključuje različite aspekte našeg tjelesnog, mentalnog i društvenog
4
postojanja. Njegove granice nisu jasno određene. Osoba se može
odnositi na tijelo („osobno zdravlje"), na intimne misli („vrlo oso­
ban osjećaj"), karakter („dobra osoba"), društvene odnose (odva­
janje „osobnog od profesionalnog života") ili općenito na ljudsko
biće („poštivanje ljudskog bića"). Njen kontinuitet nam, s vreme­
nom, dopušta da povežemo naša predstavljanja iz prošlosti s pro­
jekcijama u budućnosti. Pokazuje kako se svatko od nas razlikuje
od drugih ljudi i odražava naše jedinstvene kvalitete. Pojam osobe
je nepobitan i zdrav onoliko dugo koliko smatramo da jednostavno
83
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
podrazumijeva cjelokupnu vezu između svijesti, tijela i okoliša. Postaje
neprimjeren i nezdrav kada ga smatramo samostalnim entitetom.
Što se tiče „selfa", već smo vidjeli kako se self smatra samom suštinom
našeg bića. Mislimo da je to nešto nevidljivo i trajno, što nas karakte­
rizira od rođenja do smrti. Self nije samo zbroj „mojih" udova, „mo­
jih" organa, „moje" kože, „mog" imena i „moje" svijesti nego i njihov
isključivi vlasnik. Govorimo „moja ruka", a ne „produžetak mog selfa".
Ako nam odrežu ruku, self će samo izgubiti ruku, ali će u suštini ostati
netaknut. Osoba bez udova osjeća kako joj je narušen fizički integritet,
ali čvrsto vjeruje da je sačuvala svoj self Ako je tijelo podijeljeno na
dijelove, na kojem mjestu self počinje nestajati? Self opažamo onoliko
dugo koliko još imamo snagu misli. To nas dovodi do poznate reče­
nice filozofa Descartesa, na kojoj se temelji zapadnjački pojam selfa:
„Mislim, dakle jesam." Ali sama činjenica misli ništa ne dokazuje o
postojanju selfa, jer „ja" nije ništa više od trenutačnih sadržaja naše
struje uma koji se mijenjaju iz trenutka u trenutak. Nije dovoljno da se
nešto samo opazi ili zamisli da bi to moglo i postojati. Možemo jasno
vidjeti neko priviđenje ili iluziju, ali nijedno ni drugo ne postoji.
Ideja da je self sam® pojam protivi se intuiciji većine zapadnjačkih mi­
slilaca. Descartes je kategoričan po tom pitanju. „Kada uzmem u obzir
svoj um - to jest, sebe, uz pretpostavku da sam samo stvar koja misli
- ne mogu prepoznati određene dijelove uma, već se smatram jedin­
stvenom i kompletnom stvari. " Neurolog Charles Scott Sherrington
dodaje: „Selfje jedinstvo.... Smatra se jedinstvenim, a i drugi ljudi ga
isto smatraju jedinstvenim. Obraćaju mu se imenom na koje odgova­
5
ra." Zasigurno, self instinktivno shvaćamo kao jedinstvo, ali čim ga
pokušamo točno definirati, namučimo se kad se ozbiljnije pozabavi­
mo njime.
U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM SELFOM
Gdje se, onda, nalazi selfi Ne može biti isključivo u mom tijelu, jer
kada kažem, „Ja sam ponosan", ponosna je moja svijest, a ne moje
tijelo. Stoga, nalazi li se self isključivo u mojoj svijesti? Zasigurno ne.
Sedmo poglavlje - VELOVI EGA
Kada kažem: „Netko me gurnuo," je li gurnuo moju svijest? Naravno
da nije. Se//očigledno ne može biti izvan mog tijela i svijesti. Ako je
to samostalan entitet neovisan i o jednom i o drugom, ne može biti
niti njihova suština. Je li to jednostavno, kao što smo već objasnili,
zbroj njihovih dijelova, strukture i kontinuiteta? Je li pojam selfa u
potpunosti povezan s tijelom i sviješću? Primjećujete da smo se po­
čeli udaljavati od pojma selfa kao vlasnika ili suštine prema apstrak­
tnijoj ideji. Jedini izlaz iz ove dileme je da shvatimo self kao mentalnu
ili verbalnu oznaku, povezanu s dinamičnim procesom, nizom pro­
mjenjivih odnosa koji uključuju percepciju vanjskog svijeta, osjećaje,
mentalne slike, emocije i pojmove. Self je samo ideja.
Pojavljuje se kada sjedinimo „ja", doživljaj sadašnjeg trenutka, s
„osobom", kontinuitetom našeg postojanja. Kao što to David Galin
objašnjava, mi zapravo imamo prirođenu tendenciju pojednostavlji­
vanja složenih grupacija tako što ih pretvaramo u „entitete", a zatim
zaključujemo kako su ti entiteti trajni. Lakše je funkcionirati u svije­
tu prihvatimo li da veći dio naše okoline iz trenutka u trenutak ostaje
nepromijenjen, da većina stvari ostaje manje ili više konstantna. "Ja"
ne bi imalo pojma što je „moje tijelo" da ga opaža kao vrtlog atoma
koji nikada, pa čak ni milijunti dio sekunde, ne ostaje isti. Ali „ja"
brzo zaboravlja da je uobičajena percepcija mog tijela i svih fenome­
na samo približna i da se zapravo svakog trenutka sve mijenja.
Self postoji - na to nas iskustvo neprestano podsjeća - ali postoji
samo kao pojam. U tom smislu budizam govori da self nije samo­
stalan niti nepromjenjiv, nego da je poput priviđenja. Izdaleka nam
se priviđenje jezera čini stvarnim, ali teško da bismo u tom jezeru
mogli naći vodu. Stvari nisu onakve kakvima se čine niti u potpu­
nosti imaju svoje postojanje. One su poput iluzije, čini se da nemaju
nikakvu stvarnost. Ovako je Buddha poučavao:
Kao meteor, priviđenje, plamen,
Čaroban trik, kap rose, mjehurić vode,
Kao san, munja, ili oblak -
Na ovaj način razmišljajte o svim stvarima.
85
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
KRHKA LICA IDENTITETA
Pojam „osoba" uključuje imidž koji čuvamo za sebe. Ideja našeg vla­
stitog identiteta i statusa u životu duboko je ukorijenjena u našem
umu i neprestano utječe na naše odnose s drugim ljudima. Nepo­
dnošljiva nam je i najmanja riječ koja ugrožava naš vlastiti imidž
iako nam ne smeta ako se ista riječ u drugim okolnostima pridoda
nekoj drugoj osobi. Ako na hridini izvikujemo psovke ili laskave rije­
či, i te se riječi kao jeka vrate natrag, to nas neće pogoditi. Ali, da nam
netko drugi izvikuje te iste psovke, bili bismo duboko povrijeđeni.
Ako imamo jasnu predodžbu o sebi kao osobi, neprestano ćemo se
uvjeravati daje ona priznata i prihvaćena. Ništa nije bolnije od činje­
nice da sumnjamo u nju.
Ali čemu vrijedi taj identitet? Riječ osobnost dolazi od latinske riječi
persona, a odnosila se na masku glumca - masku kroz koju (per) je
odjekivao glumčev glas (sonat). Glumac je svjestan kako nosi masku,
ali mi često zaboravljamo razlikovati svoju ulogu u društvu od iskre­
nog vrednovanja svog postojanja.
Općenito se bojimo pozabaviti sa svijetom ako nemamo referentnih
točaka i uhvati nas vrtoglavica svaki put kada se uklone maske i epi­
teti. Ako više nisam glazbenik, pisac, sofisticiran, zgodan ili jak, što
sam ja? Odbacivanje svih tih naziva najbolje je jamstvo slobode. To
je ujedno i najfleksibilniji, najbezbrižniji i najradosniji način snalaže­
nja u svijetu. Odbacivanje varki ega ni na koji nas način ne sprječava
da čvrsto odlučimo postići ciljeve koje smo si postavili i ne sprječava
nas da u svakom trenutku uživamo u bogatstvu našeg odnosa sa svi­
jetom i s drugim ljudima. Učinak je zapravo potpuno suprotan.
KROZ NEVIDLJIVI ZID
Kako mogu očekivati da ovo razumijevanje iluzorne prirode ega pro­
mijeni moj odnos s obitelji ili sa svijetom koji me okružuje? Zar me
takav zaokret od 180 stupnjeva ne bi uznemirio? Iskustvo nam poka­
zuje da će nam to donijeti dobro. Uistinu, ako je ego predominantan,
Sedmo poglavlje - VELOVI E6A
um postaje poput ptice koja se neprestano zalijeće u stakleni zid - vje­
ru u ego - koje smanjuje i ograničava naš svijet. Zbunjen i ošamućen
od udarca, um ne može proći kroz taj zid. Ali zid je nevidljiv zato što
zapravo ne postoji. To je izum uma. Ipak, on funkcionira kao zid jer
dijeli naš unutarnji svijet i sprječava tok naše nesebičnosti i životne
radosti. Naša privrženost egu u osnovi je povezana s patnjom koju
osjećamo i s patnjom koju nanosimo drugim ljudima. Odbacivanje
zaokupljenosti vlastitim imidžom i lišavanje ega njegove važnosti isto
je kao i postizanje nevjerojatne unutarnje slobode. Omogućuje nam
da svakoj osobi i svakoj situaciji pristupamo smireno i s prirodnom
lakoćom, milosrđem i unutarnjom snagom. Ako ništa ne očekujemo
i ne bojimo se da ćemo nešto izgubiti, slobodni smo za davanje i pri­
manje. Više nemamo potrebu misliti, govoriti ili djelovati na usiljen ili
sebičan način.
Ako smo usredotočeni na uzak svemir ega, imamo tendenciju zaba­
vljati se isključivo sami sobom. I najmanji neuspjeh će nas uznemiriti
i obeshrabriti. Opsjednuti smo svojim uspjehom, neuspjehom, nada­
ma, brigama i tjeskobom, a pritom sreći pružamo puno prilika da nam
pobjegne. Uzak svijet selfa je poput čaše vode u kojoj se nalazi šaka soli
- voda više nije za piće. Ako, s druge strane, probijemo barijere selfa i
um postane široko i prostrano jezero, ista šaka soli uopće neće utjecati
na njegov okus.
Kada self više ne bude najvažnija stvar na svijetu, moći ćemo se lakše
usredotočiti na druge ljude. Pogled na njihovu patnju čini nas hrabri­
jima i potiče nas da radimo u njihovu korist, umjesto da dopustimo
našoj vlastitoj emocionalnoj boli da nas onesposobi.
Ako je ego naša prava suština, lako bismo mogli razumjeti naš strah od
njegovog odbacivanja. No ako je ego samo iluzija, odbacivanje ega nije
odbacivanje suštine našeg bića, nego jednostavno otvaranje očiju.
Stoga je važno odvojiti nekoliko trenutaka našeg života kako bi um
počivao u unutarnjem miru i kako bismo, pomoću analize i iskustva,
razumjeli koliko je ego važan u našem životu. Sve dok osjećaj važnosti
ega ima kontrolu nad nama, nikada nećemo postići trajni mir. Izvor
boli ostaje netaknut duboko u nama i uskraćuje nam najvažniju slo­
bodu.
87
Osmo poglavlje

KADA NAM MISLI POSTANU NAJGORI NEPRIJATELJI

Kada smo nesretni, neprestano mislimo da određene slike imaju kan­

dže i žalce kojima nas muče.
Alain

Shrvani boli zbog smrti voljene osobe, izbezumljeni zbog prekida s

voljenom osobom, poniženi neuspjehom, slomljenog srca zbog pa­
tnje drugih ljudi ili preplavljeni negativnim mislima, ponekad ima­
mo osjećaj da nam se cijeli život raspada. Čini se da uopće nema
sigurnog izlaza. Tuga se poput mračnog oblaka nadvija nad naš um.
„Samo nas je jedna osoba napustila, a svijet nam se čini potpuno
praznim," žalosno je rekao Lamartine. U nemogućnosti da zamisli­
mo kraj naše patnje, povlačimo se u sebe i bojimo se svakog trenu­
tka koji dolazi. „Kada sam pokušao jasno razmisliti o tome, osjećao
sam kako mi je um zatvoren i da se ne može otvoriti ni u jednom
smjeru. Znao sam da Sunce izlazi i zalazi, ali do mene je dopiralo
veoma malo Sunčeve svjetlosti," piše Andrew Solomon. 1 Koliko god
neki događaj može biti potresan - na primjer, smrt bliskog prijatelja
- postoje bezbrojni načini da proživimo patnju. Sreća je povezana s
duševnom boli, kada nam nedostaju prikladna unutarnja sredstva
kako bismo održali određene osnovne elemente sukhe: radost jer
smo živi, uvjerenje da još imamo sposobnost za razvoj i razumijeva­
nje prolazne prirode svih stvari.
Velike vanjske promjene nisu nužno ono što nam zadaje bol. Uočeno
je da depresija i stopa samoubojstva znatno opadaju za vrijeme rata.
Ponekad i prirodne katastrofe izvuku ono najbolje iz ljudi, u smislu
hrabrosti, solidarnosti i želje za životom. Altruizam i uzajamna po-

89

moć značajno pridonose smanjivanju posttraumatskog stresa pove­
zanog s tragičnim događajima. Najčešće nam vlastiti um i negativne
emocije, a ne vanjski događaji, onemogućuju da održimo unutarnju
stabilnost i pritom nas čine nesretnima.
Konfliktne emocije u našim prsima vežu čvorove koji se uporno
odbijaju odmrsiti. Uzalud se pokušavamo boriti protiv tih emocija
ili ih utišati. Mislimo da smo ih se upravo oslobodili, a one se po­
tom ponovno pojave obnovljene snage. Takva emocionalna bol vrlo
je otporna na utjehu i svaki pokušaj da je se riješimo osuđen je na
propast. Tijekom takvih sukoba, naš se svijet od samog početka ra­
spada u mnoštvo kontradikcija koje dovode do nesreće, potištenosti
i tjeskobe. Stoje pošlo po zlu?
Misli nam mogu biti najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Kada osje­
ćamo da je cijeli svijet protiv nas, svaka percepcija, svaki susret i
samo postojanje svijeta postaje izvor muke. Naše nam vlastite misli
postanu neprijatelji. One pustoše našim umom, a svaka od njih stva­
ra svoju malu dramu koja dovodi do sve veće zbunjenosti. Ništa nije
u redu izvana jer ništa nije u redu iznutra.
Kada pobliže pogledamo tijek naših svakodnevnih misli, shvaćamo
do koje mjere daju boju unutarnjem filmu kojeg projiciramo na svi­
jet. Tjeskoban se čovjek boji i najmanjeg događaja - ako treba puto­
vati avionom, misli da će se avion srušiti; ako mora putovati auto­
mobilom, misli da će doživjeti nesreću; ako ide k liječniku, uvjeren
je da ima rak. Ljubomornom su čovjeku sumnjiva putovanja voljene
osobe, osmijeh upućen drugoj osobi izvor je boli, a najmanja od­
sutnost voljene osobe u ljubomornom čovjeku izaziva nerazumne
sumnje koje haraju njegovim umom. U umovima navedenih dviju
vrsta osoba, kao i u naglim, mizernim i opsesivnim, misli se uzdižu u
svakodnevne oluje koje utječu na život te uništavaju njihovu životnu
radost, ali i u ljudima koji ih okružuju.
Ipak, taj čvor u našim prsima nije načinio naš nevjerni suprug, naš
objekt žudnje, naš nepošten kolega ili naš nepravedan tužitelj, nego
naš vlastiti um. Rezultat je mentalnih konstrukcija koje, kada se nago­
milaju i udruže, stvaraju iluziju da su vanjski i stvarni. A ono što daje
materijal potreban za taj čvor i dopušta mu da se u nama formira jest
90
usmo pogiavije l \ r t U r t N r t IVI M O L I r U 3 I AH U NAJUUKI N t K H I J A l t U I
pojačan osjećaj samosvijesti. Sve što ne udovoljava zahtjevima selfa,
postaje smetnja, prijetnja ili uvreda. Prošlost je bolna, ne možemo
uživati u sadašnjosti i drhtimo pred projekcijom svoje buduće patnje.
Prema Andrewu Solomonu, „Tijekom depresije, sve što se događa u
sadašnjosti je iščekivanje buduće patnje, a sadašnjost kao sadašnjost
uopće ne postoji." 2 Nemogućnost upravljanja svojim mislima posta­
je glavnim razlogom patnje. Ako naučimo utišati neprestanu buku
uznemirujućih misli, činimo odlučan korak na putu do unutarnjeg
mira. Kao što to Dilgo Khyentse Rinpoche objašnjava:
Ti nizovi misli i stanja uma neprestano se mijenjaju, poput oblaka na
vjetru, ali mi im pridajemo preveliku važnost. Starac koji promatra
dječju igru vrlo dobro zna da mu ta igra nije jako bitna. Nije ni ushi­
ćen niti uzrujan zbog onoga što se događa u dječjoj igri, dok je djeca
shvaćaju vrlo ozbiljno. Mi smo upravo poput te djece.3
Moramo priznati da se, sve dok ne ostvarimo sukhu, naše zadovolj­
stvo nalazi na milosti i nemilosti oluje. Možemo pokušati zaboraviti
veliku bol, možemo misliti o drugim stvarima, preseliti se, otići na
putovanje, i tako dalje, ali to je isto kao da stavljamo gips na drvenu
nogu. Kao što to Nicolas Boileau kaže:
On uzaludno bježi na konju od svojih problema -
Oni dijele sedlo i slijede ga na putu.*
PRVO SE TREBA POZABAVITI NAJVAŽNIJIM STVARIMA
Kako se možemo pomiriti s vlastitim emocijama? Prvo se trebamo
usredotočiti na bolnu snagu unutarnje patnje. Umjesto da je izbje­
gavamo ili potiskujemo u neki mračan kutak našeg uma, trebali bi­
smo razmisliti o njoj, a ne o događajima koji su prouzrokovali bol
ili da iznova pregledavamo svaki djelić filma našeg života. Zašto se
u toj fazi nije potrebno pozabaviti udaljenim uzrocima naše patnje?
Buddha je ponudio sljedeću sliku. Hoće li se čovjek, kojega je strijela
91
b K bL A - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
upravo pogodila u prsa, upitati, „Od kakvog je drveta napravljena ta
strijela? Od koje su ptice ta pera? Koji ju je umjetnik načinio? Je li bio
dobar čovjek ili podlac?" Zasigurno neće. Njegova prva pomisao bit
će da strijelu iščupa iz prsa.
Kada nas pogodi bolan osjećaj, najvažnije je da se izravno suočimo s
njim i da prepoznamo misli koje su ga izravno potaknule. Zatim, ako
unutarnjim pogledom fiksiramo tu emociju, možemo je postupno
ukloniti, poput snijega koji se otapa na Suncu. Nadalje, čim snaga
tog osjećaja oslabi, uzroci koji su ga potaknuli činit će se manje tra­
gičnima i dobit ćemo priliku osloboditi se zlobnog kruga negativnih
misli.
KONTEMPLACIJA O PRIRODI UMA
Kako možemo spriječiti neprestano pojavljivanje uznemirujućih mi­
sli? Ako se pomirimo s činjenicom da smo neprestane žrtve svojih
misli, mi smo poput pasa koji trče za svakim štapom koji im se baci.
Ako se blisko identificiramo sa svakom mišlju i slijedimo je, pojača­
vamo beskrajne emocionalne komplikacije.
Stoga trebamo pobliže promotriti sam um. Prva stvar koju primje­
ćujemo su struje misli koje neprestano teku, a da ih nismo ni svje­
sni. Htjeli mi to ili ne, bezbrojne misli, nastale zbog naših osjećaja,
sjećanja i mašte, zauvijek struje kroza naš um. Međutim, postoji i
kvaliteta uma koja je uvijek prisutna, bez obzira na naše misli. Ta
je kvaliteta primarna svijest koja se nalazi u osnovi svih misli. Ona
ostaje i u rijetkom trenutku kada se um odmara, gotovo je nepokre­
tna čak i kada zadrži svoju sposobnost spoznaje. Ta sposobnost, ta
jednostavna otvorena prisutnost ono je što možemo nazvati čistom
svijesti, jer postoji čak i u odsutnosti mentalnih konstrukcija.
Ako još dublje promotrimo um, shvatit ćemo da doživljavamo tu či­
stu svijest i misli koje proizlaze iz nje. Ona uistinu postoji. Što još
možemo reći? Imaju li te misli kakve bitne karakteristike? Imaju li
neko posebno mjesto? Ne. Boju ili oblik? Ne. Sve što možemo prona­
ći je kvaliteta spoznaje, ali ne možemo pronaći nikakve bitne značaj-
92
ke uma. U čistoj svijesti doživljavamo um kao da nema inherentno
postojanje. Taj pojam praznine misli zasigurno je nepoznat zapa­
dnjačkoj filozofiji. Čemu služi? Prvo, kada se pojavi snažna emoci­
ja ili misao - na primjer, ljutnja - što se obično događa? Ta misao
nas lako svlada jer se umnogostručuje u brojne nove misli koje nas
uznemiruju i zasljepljuju, te nas potiču da izgovaramo riječi i činimo
djela, ponekad čak i nasilna, koja mogu drugim ljudima nanijeti bol
i ubrzo dovesti do kajanja. Umjesto da pustimo tu lavinu, možemo
ispitati samu ljutitu misao i vidjeti da ona od samog početka nije
ništa drugo nego iluzija.
Misli dolaze iz čiste svijesti, a zatim se ponovno u nju vraćaju, kao
što se valovi uzdižu i ponovno vraćaju u ocean. Kada to shvatimo,
napravili smo veliki korak prema unutarnjem miru. Od tog trenutka,
naše misli gube snagu kojom nas uznemiruju. Kako biste se bolje
upoznali s tom metodom pokušajte, nakon što se misao pojavi, do­
kučiti odakle dolazi; kada nestane, zapitajte se kamo je otišla. U tom
kratkom trenutku, kada se um ne opterećuje nesuvislim mislima, ra­
zmišljajte o njegovoj prirodi. U tom času, kada prošle misli utihnu, a
buduće misli se još nisu pojavile, možete uočiti čistu i svijetlu svijest,
nepromijenjenu našim pojmovnim konstrukcijama. Proizlazeći iz
izravnog iskustva, postupno ćete shvatiti što to budizam smatra pod
prirodom uma.
Nije lako iskusiti čistu svijest, ali je moguće. Moj dragi prijatelj Fran­
cisco Varela, vodeći istraživač u kognitivnim znanostima i prakti­
čar budističke meditacije, nekoliko tjedana prije nego što je umro
od raka povjerio mi se da je u zadnje vrijeme uspio iskusiti tu čistu
svijest. Fizička bol mu se činila vrlo dalekom i nije smetala njegovom
unutarnjem miru. Štoviše, bile su mu potrebne samo najslabije doze
lijekova protiv boli. Njegova supruga Amy kasnije mi je rekla da je
zadržao tu kontemplativnu mirnoću do svog posljednjeg daha.
93

Počivanje u svijesti
Pogledajte što se nalazi iza zavjese nesuvislih misli. Pokušajte tamo
pronaći svjesnu prisutnost, slobodnu od svih mentalnih izmišljotina,
prozirnu, svijetlu, neopterećenu mislima iz prošlosti, sadašnjosti ili o
budućnosti. Počivajte u sadašnjem trenutku, slobodnom od svih poj­
mova. Promatrajte prirodu praznine misli, slobodnu od mentalnih
konstrukcija. Postupno povećavajte razmak između nestanka jedne i
pojave sljedeće misli.
Ostanite u stanju jednostavnosti, koje je slobodno od mentalnih kon­
strukcija, ali potpuno svjesni; bez napora, ali pažljivi i na oprezu.
Ako na ovakav način promatrate izvor misli, moguće je zaustaviti nji­
hovo beskonačno povećavanje.
NE IGRATI SAMO NA JEDNU KARTU
Kako bol koja nas pogađa postaje sve jača, naš mentalni svemir se
smanjuje. Događaji i misli neprestano se odbijaju od zida našeg ogra­
ničenog unutarnjeg zatvora. Oni se ubrzavaju i prikupljaju snagu,
tako da neprestano nanose nove rane. Stoga moramo proširiti naš
unutarnji horizont do točke gdje više ne postoje zidovi od kojih će
se negativne emocije odbijati. Kada se sruše ti zidovi sagrađeni od
cigli selfa, meci patnje će promašiti svoju metu i nestati u širokom
prostranstvu unutarnje slobode. Shvaćamo da je naša patnja bila
samo zaborav naše prave prirode, koja ostaje nepromijenjena ispod
magle emocija. Vanjski događaji i misli tada će se pojaviti poput zvi­
jezda koje se odražavaju na mirnoj površini širokog oceana, a da je
ne uzburkaju.
Jedan od najboljih načina da postignemo to stanje je meditacija o
osjećajima koji nadilaze našu mentalnu patnju. Ako, na primjer, po-
stupno dopustimo da nam um zahvati osjećaj ljubavi i suosjećanja
sa svim bićima, toplina takve misli će vrlo vjerojatno otopiti led na­
ših frustracija, dok će njena nježnost ugasiti vatru naših želja. Uspjet
ćemo se izdići iznad osobne boli do točke kada će bol postati gotovo
neprimjetna.
VJEŽBA
Kada vas preplave osjećaji
Zamislite olujno more s obalnim valovima velikim poput kuće. Svaki
je val strasniji od prethodnog. Upravo će progutati vaš čamac, a vaš
život ovisi o nekoliko metara, koliko ste udaljeni od tog brzog vo­
denog zida. Tada zamislite da promatrate istu situaciju iz aviona. Iz
te perspektive, izgleda kao da valovi formiraju delikatan plavo-bijeli
mozaik, koji jedva da se pomiče na površini vode. S te visine, u tiši­
ni prostora, vaše oči promatraju gotovo nepomične uzorke i vaš um
uranja u vedro i svijetlo nebo.
Valovi ljutnje i opsesije čine se prilično stvarnima, ali prisjetite se
da su to samo izmišljotine uma, da će se pojaviti i ponovno nestati.
Zašto biste ostali u čamcu mentalne tjeskobe? Napravite um prostra­
nim poput neba i otkrit ćete da su valovi bolnih emocija izgubili svu
snagu koju ste im pridavali.
ZAŠTO KRIVITI ČITAV SVIJET?
Dolazimo u napast da sustavno prebacujemo krivnju na svijet i na
druge ljude. Kada se osjećamo tjeskobno, depresivno, mrzovolj­
no i kad smo zavidni ili emocionalno iscrpljeni, brzo prebacujemo
odgovornost sa sebe na vanjski svijet; napetosti s kolegama na po-
slu, svađe s bračnim partnerom - bilo što, čak i boja neba može nas
uzrujati. Taj refleks je puno više od psihološkog izbjegavanja. Odra-
SKtlA - VUUIL LA n A L VIJ A N J t NA J VALN U t LIVUINt
žava pogrešnu percepciju zbog koje pripisujemo unutarnje kvalitete
vanjskim predmetima, iako te kvalitete zapravo ovise o našem umu.
Sustavno okrivljavanje drugih ljudi za vlastitu patnju zasigurno će
nas dovesti do nesretnog života. Transformacijom uma možemo
transformirati svijet.
Ne bismo trebali podcjenjivati posljedice svojih misli, riječi i postu­
paka. Posijemo li sjeme otrovne biljke sa sjemenom cvijeta, ne tre­
bamo se iznenaditi kada dobijemo miješani urod. Ako izmjenjujemo
nesebično i štetno ponašanje, trebali bismo očekivati potpuno su­
protan spoj radosti i patnje.
Lakše je poraditi na uznemirujućim učincima snažne emocije u
trenutku kada je doživljavamo nego kada ona miruje u sjeni naše
podsvijesti. U samom trenutku doživljavanja te emocije, imat ćemo
neprocjenjivu mogućnost analizirati proces mentalne patnje.
Evo osobnog primjera. Po prirodi nisam ljutita osoba, ali tijekom
proteklih dvadeset godina, trenuci kada sam se razljutio naučili su
me puno više o prirodi razornih emocija nego godine mira. Kako
poslovica kaže, „Jedan pas koji laje pravi više buke od stotine tihih
pasa." 1980-ih godina nabavio sam svoje prvo prijenosno računalo,
kojim sam se koristio u prevođenju tibetanskih tekstova. Jednog ju­
tra, dok sam sjedio na drvenom podu samostana u Butanu i radio na
računalu, jedan moj prijatelj pomislio je kako bi bilo zabavno prosuti
šaku tsampe (brašna od prženog ječma) po tipkovnici mog računala.
Razbjesnio sam se i ljutito ga pogledao, govoreći, „Što bi tu trebalo
biti smiješno?" Uvidjevši da sam uistinu ljutit, zastao je i ukratko
odgovorio, „Trenutak ljutnje može uništiti godine strpljenja." Njegov
čin nije bio osobito pametan, ali je uistinu bio u pravu.
Drugom prilikom, u Nepalu, osoba koja je na prijevaru od našeg
samostana dobila veliku svotu novaca, došla me učiti o moralnosti.
Opet mi se digao tlak. Glas mi je podrhtavao od ljutnje. Rekao sam
joj da se izgubi i laktom sam je lagano pogurnuo da izađe van. U tom
sam trenutku bio uvjeren da je moja ljutnja u potpunosti opravda­
na. Nekoliko sati kasnije, shvatio sam kako je ljutnja uistinu razorna
emocija: umanjuje jasnoću prosuđivanja i unutarnji mir te nas pre­
tvara u prave marionete.
% 97
VJtilINt
pametnije bi bilo da sam u prvom slučaju jednostavno objasnio
svom prijatelju koliko mi je računalo bitno u mom radu i da je vrlo
osjetljivo, a u drugom slučaju, da sam tu osobu čvrsto podsjetio na
prave činjenice, trebao sam pokušati shvatiti što se događa u njenom
poremećenom umu i, ako je to moguće, pomoći joj da pronađe put
iz svoje zbunjenosti.
KULTIVIRANJE SPOKOJA
U Tibetu je 1820-ih godina razbojnik, koga su se svi ljudi bojali
zbog njegove okrutnosti, jednom prilikom došao do špilje pustinja­
ka Jigmea Gyalwaija Nyugua, namjeravajući ukrasti njegov oskudan
obrok. Kada je ušao u špilju, našao se u prisutnosti spokojnog starog
čovjeka, raščupane sijede kose, koji je meditirao zatvorenih očiju, a
lice mu je zračilo mirom, ljubavlju i suosjećanjem. Onog trenutka
kada je lopov ugledao mudraca, nestala je njegova agresija i nekoliko
ga je minuta začuđeno promatrao. Tada se povukao, nakon što je od
mudraca zatražio blagoslov. Od tada pa nadalje, kad god bi se lopovu
pružila prilika da nekome nanese zlo, ukazalo bi mu se spokojno lice
sijedog starog pustinjaka i odustao bi od svog zlonamjernog plana.
Vizualiziranje takvih prizora ne znači zabavljanje autosugestijom,
nego postojanje u rezonanci s osnovnom dobrotom koja je prisutna
u suštini našeg bića.
SNAGA ISKUSTVA
Kada izađemo iz trenutka zaslijepljenosti, u kojem smo se u potpu­
nosti nalazili pod utjecajem snažne emocije, i naš se um oslobodi
uznemirujućeg emocionalnog tereta, teško je povjerovati da nas je
emocija u tolikoj mjeri uspjela svladati. Iz toga možemo izvući važnu
lekciju: nikada ne smijemo podcjenjivati snagu uma, sposobnu po­
miriti široke svjetove mržnje, želje, ushita i tuge. Problemi koje doži­
vljavamo sadrže dragocjen potencijal za transformaciju, izvor ener-
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJtilINt

gije iz kojeg možemo neiscrpno izvlačiti životnu energiju koja nam,

pak, omogućuje se razvijamo tamo gdje nas ravnodušje ili apatija
sprječavaju. Svaka poteškoća može postati pruće od kojeg pletemo
unutarnju košaru koja može izdržati sve kušnje života.

Deveto poglavlje

RIJEKA EMOCIJA

Gorući plamenovi ljutnje isušili su rijeku moga bića.

Gusta tama iluzije zaslijepila je moju inteligenciju.
Moja svijest se utapa u strujama želje.
Planina ponosa bacila me u pakao.
2
Lavina zavisti uvukla me u samsaru .
Demon vjere u ego čvrsto me uhvatio za grkljan.

D i l g o Khyentse R i n p o c h e

Ako su strasti velike drame uma, emocije su njegovi glumci. Tijekom

naših života, one struje našim umom poput nemirne rijeke, određu­
jući bezbrojna stanja sreće i nesreće. Trebamo li pokušati ukrotiti tu
rijeku? Je li to uopće moguće, a ako jest, kako to možemo učiniti?
Neke emocije potiču nas na napredovanje, neke postupno uništavaju
naše zadovoljstvo, a druge nam oduzimaju snagu.
Prisjetimo se grčke riječi eudaimonia, koja se prevodi kao „sreća", a
uključuje napredovanje, ispunjenje i postignuće. Ljubav usmjerena
prema zadovoljstvu drugih ljudi, sažaljenje usmjereno na njihovu
patnju, u misli i na djelu, primjeri su hranjivih emocija koje nam
pomažu da stvorimo sreću. Opsesivna želja, pohlepa i mržnja pri­
mjeri su iscrpljujućih emocija. Kako možemo razviti konstruktivne
emocije dok se oslobađamo destruktivnih emocija?
Unatoč bogatoj terminologiji kojom se opisuje širok raspon men­
talnih događaja, tradicionalni jezici budizma nemaju novu riječ za
emociju. To je vjerojatno zato što su, prema budizmu, sve vrste men­
talne aktivnosti, uključujući i racionalnu misao, povezane s nekom

ciklus postojanja, slijed ponovnih rođenja u raznim oblicima

98 99
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJESlINt
vrstom osjećaja, poput užitka, boli ili ravnodušja. Najafektivnija sta­
nja, poput ljubavi i mržnje, pojavljuju se zajedno s nesuvislom misli.
Umjesto da razlikuje emocije i misli, budizam se više bavi razumije­
vanjem koje vrste mentalnih aktivnosti pridonose vlastitom i tuđem
zadovoljstvu, a koje su štetne. To se zapravo slaže s onim što kogni­
tivna znanost govori o mozgu i emocijama. Svaki dio mozga koji se
identificira s određenim aspektom emocije, također se identificira s
aspektima spoznaje.1 Ne postoje „centri emocija" u mozgu. Mreže
neurona koje provode emocije u potpunosti su isprepletene s oni­
ma koje provode spoznaju. Takav anatomski raspored slaže se s bu­
dističkim mišljenjem da su ti procesi neodvojivi: emocije nastaju u
kontekstu misli i djela, a gotovo nikada odvojeno od drugih aspekata
našeg iskustva. Treba napomenuti da se to protivi frojdovskoj teoriji,
koja smatra da se snažni osjećaji, poput ljutnje i ljubomore, mogu
pojaviti bez nekog posebnog kognitivnog ili pojmovnog sadržaja.
UTJECAJ EMOCIJA
Riječ emocija potječe od latinske riječi emovere, što znači „krenuti
iz..." a označava bilo koji osjećaj što prolazi umom, bez obzira radi
li se o štetnoj, neutralnoj ili pozitivnoj misli. Emocija utječe na um i
potiče ga da usvoji određenu perspektivu, određen pogled na stvari.
Ne podrazumijeva nužno iznenadan afektivan izljev emocija u umu
koji je, po svojoj definiciji, bliži onome što znanstvenici proučavaju
kao emociju.
Najlakši način da razlikujemo naše emocije je da ispitamo njihovu
motivaciju (mentalni stav i svrhu) i njihove rezultate. Ako emocija
učvršćuje naš unutarnji mir i traži dobro u drugim ljudima, ona je
pozitivna ili konstruktivna; ako uništava naš spokoj, duboko uzne-
mirava naš um i želi nauditi drugima, ona je negativna ili bolna. Što
se tiče posljedice, jedini kriterij je dobro koje činimo ili patnja koju
prouzrokujemo našim mislima, riječima i djelima, sebi kao i drugi­
ma. To, na primjer, razlikuje ogorčenje uzrokovano nepravdom od
bijesa potaknutog željom da nekoga povrijedimo. Ono prvo je ljude
100
Deveto poglavlje - RIJEKA EMOCIJA
oslobodilo od ropstva i dominacije i potiče nas da demonstriramo
na ulicama kako bismo promijenili svijet; teži što prije okončati ne­
pravdu i učiniti nekoga svjesnim svojih pogrešaka. Ono drugo ne
proizvodi ništa osim tuge.
Kao što je tibetanski pjesnik Shabkar rekao: „Onaj koji suosjeća lju­
bazan je čak i kada je ljutit; onaj koji ne suosjeća ubit će čak i kada
se smije."
ZNANSTVENA PERSPEKTIVA
Prema kognitivnim znanstvenicima Paulu Ekmanu i Richardu Da-
vidsonu:
Procjena je li neka emocija korisna ili štetna nije način na koji psiho­
lozi dijele stanja uma. Umjesto toga, postoje dvije tradicije opisivanja
emocija: razlikovanje zasebnih emocija (na primjer, ljutnje, straha, ga­
đenja, uživanja, itd.2) i razlikovanje dimenzija za koje se smatra da se
nalaze u osnovi tih emocija (na primjer, ugodno - neugodno, pristupa­
nje - izbjegavanje, itd.). Znatiželja i ljubav tipični su primjeri emocija
pristupanja; strah i prezir primjeri su emocija izbjegavanja.*
Isti autori također kažu:
Čak i teoretičari koji jednostavno kategoriziraju emocije kao pozitivne
i negativne, ne smatraju da su sve negativne emocije štetne sebi ili dru­
gima. Mnogi teoretičari priznaju da emocije ponekad mogu biti štetne,
uli to se ne smatra svojstvenim svakoj određenoj emociji. Cilj nije da se
riješimo emocije ili da je nadidemo, čak niti mržnju, nego da kontroli­
ramo doživljaj i postupak kada osjećamo neku emociju.'1
Psiholozi koji proučavaju emocije s evolucijskog stanovišta smatraju
da su se emocije razvile na osnovi njihove koristi našem opstanku po­
moću njihove sposobnosti da nas prate u najvažnijim aktivnostima
života: reprodukciji, brizi za potomstvo, odnosima sa suparnicima i
101
i K t L A - VUUK i A KAĆVIJANIt NAJVAlNIJt /IVUINt
otimačima. Na primjer, ljubomora se može smatrati kao izražavanje
vrlo drevnog instinkta koji pomaže da se par održi na okupu, budu­
ći da će ljubomorna strana držati suparnike na distanci i povećati
izglede svojih potomaka za opstankom. Ljutnja nam može pomoći
da brzo prijeđemo zapreku koja nas sprječava da ostvarimo naše že­
lje ili koju doživljavamo kao prijetnju. Istodobno, nijedan teoretičar
nije predložio da se ljutnja, ili neka druga ljudska emocija koja se
razvila tijekom evolucije, više ne može prilagoditi sadašnjem načinu
života. Ipak, svi se teoretičari slažu da je kronično ili neobuzdano
nasilje patološko i govore da neprijateljstvo šteti zdravlju.6 U jednom
istraživanju, dvije stotine pedeset i pet studenata medicine rješavalo
je test osobnosti kako bi se izmjerila njihova razina razdražljivosti.
Dvadeset pet godina kasnije, pokazalo se da su oni najagresivniji pet
puta češće obolijevali od srčanih bolesti od onih koji su manje ra­
7
zdražljivi.
Autori koji proučavaju kada je emocionalan doživljaj disfunkcio-
8
nalan, suočavaju se sa dva problema. U prvom slučaju, doživljaj se
smatra disfunkcionalnim kada osoba izražava prikladnu emociju
neprimjerenim intenzitetom. Ako dijete učini nešto glupo, ljutnja
njegovih roditelja može imati edukativnu vrijednost, a bijes ili mr­
žnja u potpunosti su neprimjereni. Slično, kao što piše Andrew So­
lomon, „tuga je depresija razmjerna okolnostima; depresija je tuga
nerazmjerna okolnostima." 9
U drugom slučaju, emocionalnije doživljaj štetan kada osoba izraža­
va emociju koja je neprimjerena danoj situaciji. Ako nam malo dijete
pokaže dugi nos, bolje se tome nasmijati nego se rastužiti ili razljuti­
ti. Kao što je Aristotel istaknuo, svatko se može razljutiti. To je lako.
Ali razljutiti se „zbog pravih razloga, na prave osobe, na pravi način,
u pravom trenutku i dovoljno dugo" - uistinu nije lako.
Bez obzira na scenarij, tim psiholozima cilj proučavanja naših emo­
cija nije da se u potpunosti riješimo emocije ili da je nadiđemo, nego
da se suočimo s našim doživljajem te emocije i načinom na koji se taj
doživljaj pretvara u djelo. Na primjer, neprijateljstvo se mora kontro­
lirati na način koji učinkovito neutralizira pojedinca kao prijetnju,
a ne dopušta neopravdano okrutno nasilje. Međutim, budizam ide
102
VJtilINt Deveto poglavlje - RIJEKA EMOCIJA
dalje od toga, govoreći da je neprijateljstvo uvijek negativno jer stva­
ra i produžuje mržnju. Potpuno je moguće odlučno djelovati kako
bismo svladali opasnu osobu, a da ne osjetimo ni najmanji znak mr­
žnje. Dalai-lamu su jednom upitali o najboljem načinu na koji treba
postupiti kada uljez uđe u prostoriju i počne ljudima prijetiti pišto­
ljem. Odgovorio je tonom koji je bio napola ozbiljan, a napola šaljiv:
„Upucao bih ga u noge kako bih ga neutralizirao, a zatim bih mu pri­
šao, pomilovao po glavi i pobrinuo se za njega." Iako je Dalai-lama
bio u potpunosti svjestan da stvarnost nije uvijek tako jednostavna,
htio je objasniti da je dostatna energična radnja i da je besmisleno i
štetno reagirati na probleme neprijateljstvom ili mržnjom.
Ekman i Davidson zaključuju: „Budizam se usredotočuje na poveća­
vanje svijesti o našem unutarnjem stanju, u psihologiji se naglašava
učenje o tome kako preispitati situacije ili kontrolirati (regulirati)
emocionalno ponašanje i izražavanje."10 Psihoanalitičari pokušavaju
pacijenta osvijestiti o prošlim tendencijama i događajima, fiksacija­
ma i elementima koji dovode do neuroze i sprječavaju ga da normal­
no funkcionira u svijetu.
Budizam ima drukčije gledište. Naglašava povećanu svijest o formi­
ranju misli, koja omogućuje prepoznavanje ljutite misli čim se po­
javi, a sljedećeg trenutka dekonstrukciju te misli, poput slike, koju
u jednom trenutku crtamo na površini vode, a u drugom trenutku
nestane. Ponavljamo isti postupak i sa sljedećom misli, itd. Trebamo
pojedinačno raditi na mislima, analizirati način na koji se pojavljuju
i razvijaju te postupno naučiti kako osloboditi misli čim dođu, ne­
utralizirajući lančane reakcije koje im dopuštaju da prodiru u um.
Takva je metoda, koja ima neke sličnosti sa zapadnjačkim, poput
kognitivne terapije Aarona Bečka i programa smanjivanja stresa ute­
meljenog na svijesti Jona Kabata-Zinna, usmjerena na sadašnji tre­
nutak. Stoga je nužno, sa stajališta mentalnog zdravlja, biti na opre­
zu zbog načina na koji se formiraju misli i naučiti se kretati izvan
njihovih granica, a ne razvijati i analizirati beskrajan dio filma naše
psihičke povijesti.
Bitno je istaknuti da nikada ne možemo uistinu oživjeti prošle do­
gađaje. Oni samo mogu utjecati na sadašnje doživljaje. Ono što je
103
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
uistinu važno jest priroda našeg životnog iskustva, bez obzira je li
ona ugodna ili bolna. Ako postanemo stručnjaci u oslobađanju od
svih bolnih stanja uma čim se formiraju, nebitnim postaje pravi sa­
držaj prošlih događaja koji su ih potaknuli. Štoviše, mogućnost da
se iznova oslobodimo takvih bolnih misli čim se pojave, postupno
umanjuje njihovu sklonost da se ponovno formiraju, sve dok se, na
posljetku, ne prestanu pojavljivati. Kako se naše emocije, raspolo­
ženja i sklonosti oblikuju gomilanjem bezbrojnih trenutačnih misli,
mogu se, tijekom vremena, transformirati ako se na pažljiv način nji­
ma pozabavimo. „Brini se za minute, jer će se sati pobrinuti sami za
sebe," rekao je Lord Chesterfield svome sinu. To je najbolji put koji
nas dovodi do postupne promjene.
PREMA POZITIVNOJ PSIHOLOGIJI
Do 1980-ih godina malo se istraživača bavilo razvijanjem pozitivnih
aspekata našeg temperamenta. Godine 1998. Martin Seligman, bivši
predsjednik Udruženja američkih psihologa, okupio je skupinu ame­
ričkih psihologa kako bi osnovali Centar za pozitivnu psihologiju
i koordinirali različite sfere koje proučava ta psihologija. Bio je to
pokušaj da se proširi područje proučavanja psihologije izvan dugo­
godišnjeg tradicionalnog područja istraživanja i da se ispravi, gdje je
to moguće, emocionalna disfunkcionalnost i patologija uma. Anali­
zirajući Psihološke sažetke, te knjige i članke o psihologiji objavljene
nakon 1887. godine, pronađeno je 136 728 naslova koji se odnose na
ljutnju, tjeskobu ili depresiju, a samo 9 510 naslova koji se odnose na
radost, zadovoljstvo ili sreću! 1 1 Zasigurno je važno liječiti psiholo­
ške probleme koji nas muče ili čak paraliziraju naše živote, ali je isto
tako važno istaknuti da sreća nije samo odsustvo nesreće. Pozitivna
psihologija, koju je predstavila ta nova generacija istraživača, teži
proučavanju pozitivnih emocija koje nam omogućuju da postanemo
bolja ljudska bića i da više uživamo u životu. Možemo napredovati iz
patološkog stanja u takozvano „normalno" stanje, a potom od nor­
malnog do optimalnog stanja.
104
Deveto poglavlje - RIJEKA EMOCIJA
Postoji nekoliko opravdanja za takav pristup. Godine 1969. psi­
holog Norman Bradburn pokazao je da ugodni i neugodni afekti
proizlaze iz različitih mehanizama, te da se stoga trebaju odvojeno
proučavati. No ako samo uklonimo tugu i depresiju, to nam ne
jamči da ćemo automatski postići radost i sreću. Potiskivanje boli
ne dovodi nužno do zadovoljstva. Stoga je potrebno razvijati pozi­
tivne emocije, a ne samo riješiti se negativnih emocija.
Možemo učiniti i korak dalje ako kažemo da nije dovoljno samo
suzdržati se kako ne bismo povrijedili druge ljude (eliminacija
zlobe), nego da se to suzdržavanje mora pojačati i odlučnim na­
porom da im pomognemo (razvoj i implementacija altruizma).
Prema Barbari Fredrickson sa Sveučilišta Michigan, jednoj od ute­
meljitelja pozitivne psihologije, pozitivne emocije proširuju naš
repertoar misli i djela proširujući niz misli i djela koje dolaze do
uma, uključujući i veselje, interes, zadovoljstvo i ljubav. Ti znan­
stvenici vjeruju da razvijanje takvih pozitivnih misli pruža važnu
evolucijsku prednost budući da nam pomažu da proširimo naš
intelektualni i afektivni svemir i da postanemo otvoreni za nove
ideje i doživljaje. Za razliku od depresije, koja nas često dovodi
do sloma, pozitivne emocije stvaraju spiralu okrenutu prema gore
„izgradnjom otpornosti i utjecajem na načine na koje se ljudi su­
očavaju s nesrećom." 1 2
ŠTO PODRAZUMIJEVAMO POD „NEGATIVNIM"
EMOCIJAMA
Tibetanska riječ nyon-mong {klesha u sanskrtu) odnosi se na stanje
mentalne uznemirenosti, muke i zbunjenosti koje „nas pogađaju
iznutra." Razmislite o mržnji, ljubomori ili opsesiji u trenutku kada
se formiraju - nema sumnje da u nama izazivaju duboku neugodu.
Štoviše, riječi i djela koje ju potiču obično imaju namjeru povrije­
diti druge ljude. I obratno, misli dobrote, ljubavi i tolerancije daju
nam hrabrost i pružaju nam radost, otvaraju naš um i oslobađaju
nas iznutra. Također nas potiču na milosrđe i empatiju.
105
SREĆA - VODIČ ŽA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Nadalje, uznemirujuće emocije iskrivljuju našu percepciju stvarno­
sti i sprječavaju nas vidjeti je onakvom kakva ona jest. Privrženost
idealizira svoj objekt, a mržnja ga kvari. Te nas emocije uvjeravaju
da su ljepota ili ružnoća svojstvene ljudima i stvarima iako je um
onaj koji odlučuje jesu li stvari „privlačne" ili „odbojne". To pogrešno
shvaćanje otvara jaz između toga kakvim se stvari čine i kakvim one
uistinu jesu. Otežava našu sposobnost rasuđivanja i navodi nas da
mislimo i djelujemo kao da se te kvalitete uglavnom ne temelje na
tome kako ih vidimo. S druge strane, pozitivne emocije i mentalni
faktori pojačavaju jasnoću našeg razmišljanja i zaključivanja, jer se
temelje na jasnoj procjeni stvarnosti. Nesebična ljubav odražava ra­
zumijevanje međusobne intimne ovisnosti ljudskih bića, naše sreće
kao i one drugih ljudi, shvaćanje koje je u skladu sa stvarnosti, dok
sebičnost proširuje jaz između nas i drugih ljudi.
Stoga je najhitnije prepoznati vrste mentalnih aktivnosti koje dovo­
de do zadovoljstva i one koje dovode do patnje, čak i kada nam ove
druge pružaju kratke trenutke užitka. Ta analiza zahtijeva pažljivu
procjenu prirode emocija. Na primjer, naše uživanje u pametnoj, ah
zlobnoj primjedbi, smatra se negativnim. I obratno, naša frustracija,
ili čak tuga što nismo u mogućnosti ublažiti patnju koju gledamo ni
na koji način ne ometa potragu za suknom, jer nas vodi da nesebi­
čno kultiviramo našu sposobnost pomaganja i potiče našu odluku
da to i učinimo. Najbolji način analize je introspekcija i promatranje
samoga sebe.
Prva faza te analize je prepoznavanje načina na koji nastaju emocije.
To zahtijeva kultiviranje budne pažnje tijekom razvijanja naše men­
talne aktivnosti, zajedno sa sviješću o razlici između razornih emocija
i onih koje prouzrokuju sreću. Ako se neprestano provodi, analiza je
kritički uvod u transformaciju stanja mentalne uznemirenosti. Kako
bismo to postigli, budizam propisuje rigoroznu vježbu introspekcije,
vježbu koja uključuje stabiliziranje pažnje i pojačavanje jasnoće mi­
sli. Ta je disciplina bliska pojmu „trajne, dobrovoljne pažnje", kojeg
je razvio William James, utemeljitelj moderne psihologije.13 No dok
je James ispitivao je li moguće razviti i održati tu dobrovoljnu pažnju
više od nekoliko sekundi, budistički su meditanti otkrili da se ona
106
Deveto poglavlje - RIJEKA EMOCIJA
može značajno razviti. Kada se naše nesuvisle misli umire vježbom
i kada je naš um jasan i usredotočen, možemo učinkovito ispitati
prirodu naših emocija i drugih stanja uma.
Kratkoročno, određeni mentalni procesi - poput pohlepe, neprija­
teljstva i zavisti - mogu nam pomoći da dobijemo ono što smatramo
poželjnim ili privlačnim. Već smo govorili o prednostima ljutnje i
ljubomore kada se radi o opstanku vrste. Međutim, dugoročno, one
sprječavaju naš razvoj, kao i razvoj drugih ljudi. Svaki primjer agre­
sije i ljubomore predstavlja prepreku našoj potrazi za spokojem i
srećom. Jedina svrha zašto se budizam bavi proučavanjem emocija
leži u mogućnosti oslobađanja od osnovnih uzroka patnje. Započi­
nje principom da su određeni mentalni događaji bolni, bez obzira
na intenzitet ili kontekst u kojem se formiraju. To se osobito odnosi
na tri mentalna procesa, koji se smatraju osnovnim „otrovima" uma:
želja (u smislu neobuzdane želje ili pohlepe), mržnja (želja da neko­
me naudimo) i zabluda (koja iskrivljuje našu percepciju stvarnosti).
Budizam obično još uključuje ponos i zavist; sveukupno, postoji pet
glavnih otrova povezanih s nekih šezdesetak negativnih stanja uma.
Tekstovi također spominju „84 000 negativnih emocija". One nisu
detaljno određene, ali taj nam simboličan broj pokazuje koliko je
složen ljudski um i pomaže nam shvatiti da se naše metode transfor­
macije uma moraju prilagoditi raznim vrstama mentalnih dispozi­
cija. Zato budizam govori o „84 000 vrata" koje vode do unutarnje
transformacije.
107
SREĆA - VODIČ ŽA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
VJEŽBA
Umirivanje uma i pogled prema unutra
Sjednite u udoban položaj. Uspravite tijelo i opustite se. Lagano
otvorite oči. Pet minuta polako dišite, koncentrirajući se na udisaje i
izdisaje. Iskusite postupno smirivanje kaotičnih misli. Kada se misli
pojave, nemojte ih sprječavati niti umnožavati. Jednostavno, ostanite
usredotočeni na disanje.
Potom, umjesto da obraćate pažnju na vanjske slike, zvukove i doga­
đaje, okrenite pogled prema unutra i „pogledajte" sam um. U ovom
smislu, „gledanje" znači promatranje vaše svijesti, a ne sadržaja va­
ših misli. Pustite da se um malo odmori, kao što se umoran putnik
odmara na ugodnoj livadi.
Zatim, s dubokim osjećajem vrednovanja, razmislite o važnosti ljud­
skog postojanja i o njegovom izvanrednom potencijalu za razvoj. Ta­
kođer, budite svjesni da taj dragocjeni život neće vječno trajati i da
ga je bitno iskoristiti na najbolji način. Iskreno se zapitajte što vam je
u životu najvažnije. Što trebate postići ili odbaciti kako biste ostvarili
pravo zadovoljstvo i vodili smislen život? Kada vam postane jasno
koji faktori pridonose istinskoj sreći, zamislite da su se počeli razvi­
jati u vašem umu. Odlučite ih njegovati dan za danom.
Završite meditaciju tako da mislima čiste dobrote obuhvatite sva živa
bića.
108
Deseto poglavlje
UZNEMIRUJUĆE EMOCIJE:
LIJEKOVI
Neobuzdana želja, mržnja i druge strasti neprijatelji su bez ruku i
nogu; nisu ni hrabri ni inteligentni. Kako sam postao njihov rob? Uko­
rijenjeni u mom srcu, napadaju me kad god to zažele. Fuj, kako je
smiješno strpljenje!
Shantideva
Kako lišiti uznemirujuće emocije njihove moći, a da ne postanemo
neosjetljivi na svijet i ne lišimo život njegovog bogatstva? Ako ih
samo pošaljemo u dubine nesvjesnog, one će prvom prilikom po­
novno izaći, obnovljene snage, i ojačati tendencije koje produžuju
unutarnji konflikt. Suprotno, idealno bi bilo dopustiti emocijama da
se formiraju i raspršuju, a da ne ostave traga u umu. Misli i emocije
izaći će na površinu, ali se neće širiti i izgubit će svoju zarobljujuću
snagu.
Netko bi mogao reći da su konfliktne emocije - ljutnja, ljubomora,
pohlepa - prihvatljive jer su prirodne i da ih ne trebe sprječavati.
Ali i bolest je također prirodan fenomen. Ne prepuštamo se bolesti
niti je pozdravljamo kao poželjan sastavni dio života. Opravdano je
djelovati protiv bolnih emocija, kao što je opravdano i liječiti bolest.
Jesu li negativne emocije uistinu bolesti? Na prvi se pogled ta uspo­
redba čini pretjeranom, no pogledamo li pobliže, otkrit ćemo da nije
posve neosnovana jer većina unutarnje zbunjenosti i patnje dolazi iz
niza uznemirujućih emocija koje slabe naš „imunološki sustav uma."
I obratno, trajno zadovoljstvo dolazi iz kultiviranja pozitivnih emo­
cija i mudrosti.
109
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
SPIRALA EMOCIJA
Zašto ne možemo jednostavno dopustiti negativnim emocijama da
se iscrpe? Iskustvo nam pokazuje da, poput infekcije koja se ne liječi,
uznemirujuće emocije postaju sve snažnije kada im se dopusti da idu
svojim tokom. Na primjer, izbacivanje ljutnje, kad god da se pojavi,
dovodi do stanja patološke nestabilnosti i samo povećava razdra-
žljivost. Rezultati raznih psiholoških istraživanja suprotstavljaju se
shvaćanju da davanje slobode emocijama privremeno olakšava po­
tisnute napetosti. Ako sustavno dopuštamo našim negativnim emo­
cijama da dođu do izražaja, razvijamo navike kojima smo podložni
svaki put kada emocionalno uzbuđenje dosegne kritičnu granicu.
Osim toga, ta će granica postupno postajati sve nižom, a ljutnja će
se lakše ispoljiti. Rezultat je ono što se obično naziva lošom voljom,
1
popraćeno kroničnom patnjom. S psihološkog stajališta, arterijska
napetost se smanjuje ako spriječimo ljutnju da dođe do izražaja, ali
se povećava kada se razljutimo. 2
Bihevioristička su istraživanja pokazala da oni koji najbolje drže
emocije u ravnoteži (kontrolirajući ih, a da ih pritom ne obuzdavaju)
pokazuju najveću nesebičnost kada se suoče s patnjom drugih ljudi. 3
Većina preosjećajnih ljudi više se brine za vlastitu bol kada se suoče
s patnjom drugih ljudi nego o načinima na koje bi mogli olakšati tu
patnju.
Međutim, to ne znači da trebamo potiskivati vlastite emocije. Sprje­
čavanje izražavanja emocija je poput tempirane bombe koja se nalazi
u mračnom kutku našeg uma: to je privremeno i nezdravo rješenje.
Psiholozi pouzdano tvrde da potisnuta emocija može prouzrokovati
ozbiljne mentalne i psihičke probleme i da bismo, pod svaku cijenu,
trebali izbjegavati okretanje emocija protiv nas samih. S druge strane,
nekontrolirano i ekstremno izražavanje emocija može prouzrokovati
ozbiljna psihološka stanja. Možemo umrijeti od kapi u napadu bijesa
ili nas može uništiti opsesivna želja. To se događa jer nismo uspjeli
uspostaviti pravi dijalog između naše inteligencije i naših emocija.
110
D e s e t o p o g l a v l j e - U Z N E M I R U J U Ć E E M O C I J E : LIJEKOVI
JE LI MOGUĆE OSLOBODITI
SE NEGATIVNIH EMOCIJA?
Možemo misliti da su neznanje i negativne emocije svojstveni toku
svijesti i da je pokušaj da ih se riješimo isto kao da se borimo protiv
sebe. No, najosnovniji aspekt svijesti, čista sposobnost znanja - ono
što se naziva „jasnom" kvalitetom uma - u suštini ne sadrži mržnju
ili želju. Na primjer, ogledalo može odražavati i Ijutita i nasmije­
šena lica. Sama kvaliteta ogledala dopušta da se pojave bezbrojne
slike, ali nijedna od njih ne pripada ogledalu. Zapravo, da ljutito
lice pripada ogledalu, stalno bismo ga mogli vidjeti i sprječavalo bi
da se pojave druge slike. Slično tomu, najosnovnija kvaliteta spo­
znaje, jasna kvaliteta uma, ono je što dopušta da se pojave misli i
ono što se nalazi u njihovoj osnovi. Ali nijedna od tih misli ne pri­
pada osnovnoj prirodi uma. Nasuprot tomu, doživljaj introspekcije
pokazuje da su negativne emocije prijelazni događaji uma kojeg
mogu oslabiti njihove suprotnosti, pozitivne emocije, koje djeluju
kao protuotrovi.
Moramo započeti tako da priznamo kako bolne emocije štete na­
šem zadovoljstvu. Ta se procjena ne temelji samo na dogmatskom
razlikovanju dobra i zla nego i na promatranju kratkoročnih i du­
goročnih posljedica pojedinih emocija na nas i na druge ljude. No
sama činjenica priznavanja štetnih utjecaja mentalne patnje nije
dovoljna da se patnja prebrodi. Kada toga postanemo svjesni, mo­
ramo se još podrobnije upoznati sa svakim protuotrovom - na
primjer, dobrotom kao protuotrovom mržnje - sve dok odsustvo
mržnje ne postane naša druga priroda. Tibetanska riječ gom, koja
se obično prevodi kao „meditacija", preciznije označava „pobliže
upoznavanje", dok sanskrtska riječ bhavana, koja se također pre­
vodi kao „meditacija", znači „kultiviranje". Uistinu, meditacija ne
znači samo tiho sjediti u sjeni drveta i opušteno se odmarati od
svakodnevnih briga; meditacija označava pobliže upoznavanje s
novom vizijom stvari, novim načinom upravljanja svojim mislima
i percipiranjem ljudi te doživljavanjem svijeta.
ni
SREĆA - VODIČ ŽA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Budizam podučava o različitim načinima na koje djeluje to „po­
bliže upoznavanje". Tri su glavna načina protuotrovi, oslobađanje i
primjena. Prvi se način sastoji u primjeni određenog protuotrova
protiv svake negativne emocije. Drugi nam dopušta da otkrijemo
ili „oslobodimo" emociju tako što je izravno pogledamo i pustimo
da se rasprši. Treći koristi snagu emocije kao sredstvo za ubrzavanje
unutarnje promjene. Izbor metode ovisi o trenutku, okolnostima i
sposobnostima osobe koja ih koristi. Sve one imaju zajednički aspekt
i isti cilj: pomoći nam da prestanemo biti žrtve konfliktnih emocija.
UPORABA PROTUOTROVA
Prva se metoda sastoji od neutraliziranja bolnih emocija pomoću
određenih protuotrova, kao što neutraliziramo destruktivni učinak
otrova protuotrovom ili kiseline lužinom. Osnovna stvar koju isti­
če budizam je da se dva dijametralno oprečna mentalna procesa ne
mogu istodobno formirati. Možemo se kolebati između ljubavi i mr­
žnje, ali ne možemo u istom trenutku svijesti osjećati želju da neko­
ga povrijedimo i da mu učinimo dobro. Ta su dva poriva suprotna
poput vatre i vode. Kao što je to filozof Alain napisao: „Jedan pokret
sprječava drugi: kada ispružimo ruku prijateljstva, ne možemo sti­
snuti šaku."' 1
Na isti način, navikavanjem uma na altruističnu ljubav postupno
uklanjamo mržnju, jer se ta dva stanja uma mogu mijenjati, ali ne
mogu zajedno postojati. Stoga, što više kultiviramo dobrotu, manje
će mjesta u našem mentalnom pejzažu ostati za mržnju. Zbog toga je
važno početi tako da naučimo koji se lijekovi koriste protiv svake ne­
gativne emocije i da ih kultiviramo. Ti su protuotrovi potrebni psihi
isto toliko koliko su antitijela potrebna tijelu.
Budući da altruistična ljubav djeluje kao izravan protuotrov mržnji,
što je više razvijamo, to će želja da naudimo drugima sve više slabje-
ti i, na posljetku, nestati. To nije pitanje potiskivanja mržnje, nego
okretanje uma nečemu potpuno suprotnom: ljubavi i suosjećanju.
Prema tradicionalnoj budističkoj praksi, započinjemo priznavanjem
112
Deseto poglavlje - UZNtMIRUJUtfc E M U U J t : LIJtKUVI
vlastite težnje za srećom, zatim proširujemo tu težnju na one koje vo­
limo i, konačno, na sve ljude - prijatelje, strance i neprijatelje. Malo-
pomalo, altruizam i milosrđe zasitit će naš um sve dok ne postanu
našom drugom prirodom. Na ovaj način, vježbanje altruistične misli
može pružiti trajnu zaštitu od kronične mržnje i agresije, što će biti
popraćeno iskrenom spremnošću da djelujemo za dobrobit drugih
ljudi.
Jednako je nemoguće da pohlepa ili želja postoje zajedno s unu­
tarnjom slobodom. Želja se može u potpunosti razviti samo kada
joj dopustimo da se neobuzdano širi sve do točke u kojoj preuzima
monopol nad umom. Međutim, zamka je u činjenici što želja i njen
saveznik užitak nisu nužni poput mržnje. Oni su čak vrlo zavodljivi.
Ali svilene niti želje, koje se isprva čine jako lagane, brzo se zategnu,
a mekan odjevni predmet od kojeg su satkane, postane luđačka ko­
šulja: što se više borimo, ona postaje sve tješnja.
U najgorem slučaju, želja nas može neprestano tjerati da pod svaku
cijenu tražimo zadovoljstvo: što nam zadovoljstvo više izmiče, po­
stajemo više opsjednuti njime. S druge strane, kada razmišljamo o
njegovim uznemirujućim aspektima i okrećemo um prema postiza­
nju unutarnjeg mira, opsesija željom može se otopiti poput snijega
na Suncu. Ne činite grešku - ovdje nije upitno prestajemo li voljeti
one ljude čije živote dijelimo ili postajemo ravnodušni prema njima.
Kada prestanemo projicirati nezasitne zahtjeve naše privrženosti na
druge ljude, možemo ih više voljeti i osjećati iskrenu brigu za njiho­
vu istinsku dobrobit.
Sto se tiče ljutnje, ona se može neutralizirati strpljenjem. Ono od nas
ne traži da ostanemo pasivni, nego samo da izbjegavamo preplavlji-
vanje destruktivnom emocijom. Kao što to Dalai-lama objašnjava:
»Strpljenje čuva naš mir čak i kada se suočimo s nesrećom... Ono
je pažljiva reakcija (naspram nerazumne reakcije) na jake negativne
misli i emocije koje nastaju kada se suočimo sa zlom." 5
Ne moramo se složiti s tim: „To sve jako dobro funkcionira u savr­
šenom svijetu, ali ljudski osjećaji su po prirodi podvojeni. Možemo
voljeti i zavidjeti u isto vrijeme. Složenost i bogatstvo naših osjećaja
dopuštaju nam da istodobno doživljavamo konfliktne emocije." Mo-
113
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
žemo osjećati duboku ljubav prema partneru, ali ga u isto vrijeme
i prezirati jer nas izdaje. No je li to zbilja ljubav? Prema definiciji,
ljubav je želja da osoba koju volimo bude sretna i da razumije uzroke
te sreće. Prava ljubav i mržnja ne mogu postojati zajedno, jer ljubav
želi drugima sreću, a mržnja nesreću. Privrženost, želja i posesivnost
često prate ljubav, ali nisu ljubav. Mogu postojati zajedno s mržnjom
jer im ona nije suprotnost. Zasigurno postoje stanja uma koja su po­
tpuno nespojiva: ponos i poniznost, zavist i veselje, velikodušnost i
pohlepa, smirenost i uzbuđenost. Takve ambivalencije nisu moguće.
Introspekcijom možemo razlikovati emocije koje povećavaju našu
radost življenja od onih koje je smanjuju.
OSLOBAĐANJE EMOCIJA
Druga metoda je oslobađanje, u kojoj koristimo jedan protuotrov,
koji djeluje na osnovnoj razini, protiv svih naših mentalnih patnji, a
da se pritom ne pokušavamo boriti posebnim protuotrovom protiv
svake emocije koja nas muči. Nije ni moguće, a niti poželjno potiski­
vati prirodne aktivnosti uma, i bilo bi uzaludno i nezdravo pokušati
sprječavati njegove misli. Kada ispitujemo emocije, otkrivamo da
su emocije dinamične struje bez vlastitog postojanja - da upotrije­
bimo budistički izraz, one su „prazne" od pravog postojanja. Što bi
se dogodilo ako, umjesto da neutraliziramo uznemirujuću emociju
njenom suprotnošću - na primjer, ljutnju strpljenjem - jednostavno
razmislimo o prirodi same emocije?
Iznenada vas preplavi velika ljutnja. Osjećate se kao da nemate dru­
gog izbora, osim da joj dopustite da vas obuzme. Ali, pažljivije je
promotrite. To je samo misao. Kada ugledate velik siv oblak na oluj­
nom nebu, on izgleda tako čvrst da biste mogli sjesti na njega. Ali,
kada mu priđete, nemate se za što uhvatiti: oblak se sastoji samo od
pare i vjetra. Doživljaj ljutnje je poput groznice. To je privremeno
stanje i ne trebamo se s njim poistovjetiti. Što dulje na ovakav način
promatramo ljutnju, ona nestaje pod našim pogledom, poput bijelog
mraza ispod Sunčevih zraka.
114
Deseto poglavlje - UZNEMIRUJUĆE EMOCIJE: LIJEKOVI
Odakle dolazi ljutnja, kako se razvija, kamo nestaje? Ono što sigurno
možemo reći je da nastaje u umu, zadržava se tamo trenutak ili dva, a
zatim nestaje, poput valova koji se izdižu i zatim se ponovno vraćaju
u ocean. Pomnijim ispitivanjem ljutnje ne nalazimo ništa bitno, ni­
šta čime možemo objasniti njen tiranski utjecaj nad našim životima.
Ako ne slijedimo to istraživanje, na kraju ćemo se usredotočiti na
objekt ljutnje i preplavit će nas destruktivne emocije. S druge strane,
ako shvatimo da ljutnja nema vlastito postojanje, ona brzo gubi svoju
moć. Dilgo Khyentse Rinpoche kaže:
Zapamtite da je misao samo prolazan spoj bezbrojnih faktora i okolno­
sti. Ne postoji sama po sebi. Kada se misao pojavi, prepoznajte njenu
praznu prirodu. Ona će odmah izgubiti svoju moć da izazove sljedeću
misao i lanac iluzije će se prekinuti. Prepoznajte prazninu misli i do­
pustite mislima da na trenutak počivaju u opuštenom umu tako da
prirodna jasnoća uma ostane jasna i nepromijenjena.6
To budizam naziva oslobađanjem od ljutnje u trenutku kada se pojavi,
prepoznavanjem njene praznine, njenog nedostatka vlastitog postoja­
nja. Oslobađanje se odvija spontano, poput crteža na površini vode o
kojem sam ranije govorio. Na taj način nećemo potisnuti ljutnju, nego
ćemo neutralizirati njenu moć da postane uzrokom patnje.
Često to shvaćamo tek kada kriza prođe. Upravo u trenutku kada se
mržnja pojavi, trebamo prepoznati njenu pravu prirodu. To će misli­
ma oduzeti snagu da prerastu u struju opsesije i tjeskobe. One prolaze
umom, a da ne ostave ni traga, poput ptice koja ne ostavlja trag dok
leti nebom.
Ova se tehnika može primijeniti na sve mentalne patnje: pomaže nam
da sagradimo most između vježbe meditacije i naših svakodnevnih
briga. Kada se naviknemo promatrati misli onog trenutka kada se
pojave, i zatim im dopustimo da nestanu prije nego što preplave um,
postat će puno lakše zadržati kontrolu nad umom i suočiti se s konflik­
tnim emocijama u našem životu. Kako bismo se potaknuli na oprez,
trebali bismo se prisjetiti gorke patnje koju su nam prouzrokovale de­
struktivne emocije.
115
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
KORISTITI EMOCIJE KAO SREDSTVA PROMJENE
Treća tehnika za neutraliziranje bolnih emocija je najsuptilnija i naj­
teža. Kada pobliže pogledamo naše emocije, vidjet ćemo da su one,
poput glazbenih nota, sastavljene od brojnih elemenata, ili harmonije.
Ljutnja nas potiče na djelovanje i često nam omogućuje da svladamo
prepreke. Ona također sadržava aspekte jasnoće, fokusa i učinkovito­
sti koji, sami po sebi, nisu štetni. Želja sadrži element sreće, ali različit
od privrženosti; ponos ima element samopouzdanja, koji može biti
čvrst, a da ne prijeđe u aroganciju; zavist sadrži nagon za djelovanje,
koji se ne može zamijeniti s nezdravim zadovoljstvom kojeg uključu­
je.
Koliko god je teško odvojiti te različite aspekte, mogu se prepoznati i
koristiti pozitivni aspekti misli koje se općenito smatraju negativnim.
U stvari, ono što emociji daje njenu negativnu kvalitetu je način na
koji se s njom identificiramo. To uzrokuje lančanu reakciju, tijekom
koje početna iskra jasnoće i fokusa postaje ljutnja i neprijateljstvo.
Vještine koje stječemo meditacijom pomažu nam da interveniramo
prije nego što reakcija započne.
Emocije same po sebi nisu uznemirujuće iako se takvima čine u tre­
nutku kada se s njima identificiramo. Čista svijest, o kojoj smo već
govorili i koja uzrokuje sve mentalne događaje, nije sama po sebi ni
dobra ni loša. Misli postaju uznemirujuće tek kada započne proces
„fiksacije", kada se pridružujemo kvalitetama koje pridajemo objektu
emocije i selfu koji je osjeća.
Kada naučimo izbjeći tu fiksaciju, ne moramo upotrijebiti vanjske
protuotrove; same emocije tada djeluju kao sredstva oslobađanja od
njihovog otrovnog utjecaja. To se događa zato što dolazi do promjene
našeg stajališta. Kada padnemo u more, voda nas održava na površini
i omogućuje nam da otplivamo do obale. Ali još uvijek trebamo znati
plivati - to jest, imati dovoljno vještine da na dobar način iskoristimo
emocije, a da se ne utopimo u njihovim negativnim aspektima.
Takva vrsta vježbe zahtijeva dobro vladanje jezikom emocija. Dopu­
štanje snažnim emocijama da dođu do izražaja, a da ne postanemo
116
Deseto poglavlje - UZNEMIRUJUĆE EMOCIJE: LIJEKOVI
njihovom žrtvom, isto je kao da se igramo vatrom ili kao da zmiji po­
kušavamo ukrasti dragulj. Ako u tome uspijemo, povećat će se naše
razumijevanje prirode uma; ako ne uspijemo, svladat će nas negati­
vne kvalitete ljutnje i pojačat će svoj utjecaj nad nama.
TRI TEHNIKE, JEDAN CILJ
Prvo smo vidjeli kako možemo neutralizirati svaku negativnu emo­
ciju određenim protuotrovom; zatim, kako prepoznavanje prazne
prirode misli može neutralizirati bolne emocije; i na kraju, kako
možemo na pozitivan način iskoristiti negativnu emociju. Ovdje po­
stoje očite kontradikcije. Te su tehnike različiti načini na kojima se
bavimo istim problemom i postižemo isti rezultat: da ne postane­
mo žrtva bolnih emocija i patnje koju nam te emocije uzrokuju. Isto
tako, lako možemo zamisliti nekoliko načina da izbjegnemo trovanje
nekom otrovnom biljkom. Možemo upotrijebiti protuotrove koji su
namijenjeni neutraliziranju djelovanja pojedinih otrova. Možemo
identificirati izvor naše ranjivosti na takve otrove, naš imunološki
sustav i zatim jednim postupkom ojačati taj imunološki sustav uni­
verzalnom otpornošću na sve otrove. Na kraju, možemo analizirati
otrove, izolirati njihove sastavne dijelove i otkriti da neki otrovi, ako
se primijene u prikladnoj dozi, imaju ljekovita svojstva.
Bitno je postići isti cilj, a to je oslobađanje od negativnih emocija i
napredovanje prema oslobođenju od patnje. Svaka od tih tehnika je
poput ključa: nije važno je li ključ napravljen od željeza, srebra ili
zlata, sve dok otvara vrata k slobodi.
Međutim, nikada ne smijemo zaboraviti da je privrženost selfu izvor
uznemirujućih emocija. Ako se želimo zauvijek osloboditi unutarnje
patnje, nije dovoljno samo riješiti se emocija; moramo ukloniti našu
privrženost egu. Je li to moguće? Moguće je jer, kao što smo vidje­
li, ego postoji samo kao neopravdano pripisivanje uma. Taj pojam
može se raspršiti, ali samo mudrošću koja primjećuje da ego nema
pravo postojanje.
117
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
EMOCIJE U VREMENU
Emocije mogu ponekad biti toliko snažne da nam ne ostavljaju vre­
mena za razmišljanje i ne mogu se kontrolirati u trenutku kada dola­
ze do izražaja. Paul Ekman piše o „neosjetljivom" razdoblju, tijekom
kojega smo svjesni samo onoga što opravdava našu ljutnju ili neku
drugu snažnu emociju. Potpuno smo neosjetljivi na sve što bi nam
moglo pomoći da shvatimo kako objekt naše ljutnje nije toliko mr­
zak kao što mislimo.
Alain ovako opisuje taj proces: „Strasti nas zarobe. Ljutit čovjek u
svojoj glavi zamišlja uistinu dramatičnu tragediju, analizira mane
svojih neprijatelja, varke, pripreme, prijezir, planove za budućnost.
Sve interpretira kroz povećalo ljutnje i na taj način ljutnja raste." 8 U
takvim slučajevima ne preostaje nam ništa drugo osim da poradimo
na tim emocijama nakon što se umire. Samo kada se smire struje
strasti možemo shvatiti kako je neobjektivna bila naša vizija stvari.
Ostajemo iznenađeni kada shvatimo kako su nas naše emocije izma-
nipulirale i dovele do pogreške. Zamislili smo da je naša ljutnja bila
potpuno opravdana, ali da bi bila opravdana, trebala bi učiniti više
dobrog nego lošeg, što se rijetko događa. „Pozitivna ljutnja" ili gnjev
može poremetiti status quo neprihvatljive situacije ili nas dovesti do
zaključka da postupamo na štetan način, ali takva ljutnja, potaknuta
isključivo nesebičnošću, jako je rijetka. Često će naša ljutnja nekoga
povrijediti, a nas ostaviti duboko nezadovoljnima. Nikada ne bismo
trebali podcjenjivati snagu uma da stvara i kristalizira svjetove mr­
žnje, ljubomore, euforije ili očaja.
Iskustvo nam može pomoći da se nosimo s negativnim emocijama
prije nego što izbiju na površinu. Možemo ih „vidjeti kako dolaze"
i naučiti razlikovati ih od onih koje donose patnju i onih koje pri­
donose sreći. Tehnike koje smo opisali mogu nam pomoći da bolje
upravljamo našim emocijama, koje će nas postupno prestati savla­
davati. Kako bi spriječio šumske požare u sušno doba, šumar siječe
protupožarni put, priprema zalihe vode i ostaje na oprezu. On dobro
zna da je lakše ugasiti iskru nego pakao.
118
Deseto poglavlje - UZNEMIRUJUĆE EMOCIJE: LIJEKOVI
U kasnijoj fazi, sve veće poznavanje i vladanje umom pomoći će nam
da se pozabavimo emocijama u trenutku kada se pojave i kada dođu
do izražaja. Tako se emocije koje nas salijeću „oslobađaju" čim se
formiraju. Više ne mogu stvarati zbunjenost u umu i pretvarati se u
riječi i djela koja uzrokuju patnju. Ova metoda zahtijeva naš uporan
trud jer nismo naviknuli na ovakav način pozabavljati se s mislima.
Suprotno od onoga što mislimo, unutarnja sloboda od emocija ne
dovodi ni do apatije niti do ravnodušja. Život ne gubi boju nego,
umjesto da i dalje ostajemo igračka naših bolnih misli, raspoloženja
i dispozicija, postajemo njihov gospodar. Ne poput tiranina koji ima
nemilosrdnu i opsesivnu kontrolu nad svojim podanicima, nego po­
put slobodnog ljudskog bića koje je gospodar svoje vlastite sudbine.
Tada konfliktna stanja uma ustupaju mjesto bogatoj paleti zdravih
emocija, koje su u interakciji s drugim ljudima na osnovi fluidnog
razumijevanja stvarnosti. Mudrost i suosjećanje imaju dominantan
utjecaj na naše misli, riječi i djela.
VJEŽBA
Izravno oslobađanje emocija
Prisjetite se situacije u kojoj ste bili jako ljuti i pokušajte je pono­
vno oživjeti. Kada se ljutnja pojavi, koncentrirajte se na samu ljutnju,
umjesto na objekt ljutnje. Nemojte se poistovjetiti s ljutnjom, nego je
promatrajte kao odvojeni fenomen. Ako samo nastavite promatrati
ljutnju, ona će postupno nestati pod našim pogledom.
Ljutnja može i dalje strujati kroz naš um i možda ćete osjećati kako
je ne možete umiriti. Ona ostaje živa jer objekt ljutnje neprestano
i bespomoćno privlači vaš um. Objekt ljutnje postaje poput mete i
svaki put kada mu se vratimo, potiče se iskra u umu i emocija pono­
vno oživi. Osjećamo kao da je emocija zahvatila naš um i kao da smo
uvučeni u zao krug. Umjesto da se usmjerimo na „metu", nepomično
gledamo samu emociju. Uvidjet ćemo da se ne može održati i ubrzo
će ispasti iz struje.
119
SREĆA - VODK ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Pomoću iskustva stečenog tijekom meditacije, pokušajte primijeniti
ovaj proces oslobađanja u vašem svakodnevnom životu. S vremenom,
vaša će ljutnja postati sve prozirnija i vaša razdražljivost će se smanji­
ti.
Na isti način vježbajte i opsesivnu želju, zavist i druge bolne emocije.
DUGOTRAJAN TRUD
Većina suvremenih psiholoških istraživanja kontroliranja emoci­
ja usmjeravala se na to kako kontrolirati i mijenjati emocije nakon
što preplave um. Ono što im je nedostajalo je prepoznavanje klju­
čne uloge koju povećana svijest i jasnoća uma - „obzir" u budizmu
- mogu igrati u tom procesu. Prepoznavanje emocije u trenutku
kada se formira, razumijevanje da je to samo misao koja nema pravo
postojanje i dopuštanje da spontano nestane kako bismo izbjegli lan­
čanu reakciju koju bi obično potaknula, nalaze se u suštini budističke
kontemplativne prakse.
Dobro poznavanje neke discipline - glazbe, medicine, matematike ili
neke druge - zahtijeva intenzivnu vježbu. Ipak, čini se da se na Zapa­
du - izuzevši psihoanalizu, čiji su rezultati promjenjivi - ne poduzi­
ma dugotrajan, uporan trud kako bi se transformirala emocionalna
stanja. Psihoanaliza ima drukčiji cilj od pozitivne psihologije i budi­
zma, koji ne teže samo „normaliziranju" našeg neurotičnog funkcio­
niranja u svijetu. Stanje koje se općenito smatra „normalnim" samo
je početna točka, a ne cilj. Naš život vrijedi puno više od toga! Martin
Seligman jednom mi je rekao, „Najbolje što psihoanaliza može uči­
niti je da nas s minus deset dovede do nule."
Većina metoda nastalih u zapadnjačkoj psihologiji, kako bi dovele do
trajne promjene u afektivnim stanjima, prvenstveno se usmjeravaju
na liječenje izraženih patoloških stanja. Prema nedavnom članku za­
padnjačkih i budističkih psihologa,
120
ueseio poglavlje - l U N C M i K U J U i t CMUUJC: LUCIWII
Osim nekoliko značajnih izuzetaka - među kojima je i razvoj „pozi­
tivne psihologije" - nije uložen nikakav trud u kultiviranje pozitivnih
atributa uma za pojedince koji ne pate od mentalnih poremećaja. Va­
žno je istaknuti činjenicu da vježbanje, kako bismo postali stručni u
bilo kojem području, zahtijeva znatnu vježbu... Zapadnjački pristupi
uzrokovanju promjena u trajnim emocionalnim stanjima ili osobina­
ma ne uključuju takav dugotrajan uporan trud. Čak ni psihoanaliza
ne podrazumijeva desetljeća, koje budisti smatraju potrebnim za kul­
tiviranje sukhe.9
Međutim, takav je trud vrlo poželjan. Moramo se riješiti otrova uma
i u isto vrijeme kultivirati stanja uma koja pridonose emocionalnoj
ravnoteži i osiguravaju optimalan razvoj uistinu zdravog uma. Osobu
koju svlada žestoka mržnja ili opsesivna zavist ne može se opravdano
smatrati zdravom, čak ni ako nije očiti kandidat za psihijatriju. Te
emocije sastavni su dio našeg svakodnevnog života, stoga nam baš
nije jasno koliko je važno ili hitno njihovo razrješavanje. Zbog toga,
vježbanje uma modernom čovjeku nije toliko važno poput posla,
kulturnih aktivnosti, fizičke vježbe ili slobodnog vremena.
Moramo shvatiti da se jako opiremo svakoj promjeni. Pritom ne
mislim na spremnost s kojom naše društvo prihvaća površne nove
trendove, nego na duboku inertnost u odnosu na bilo kakvu iskrenu
transformaciju našeg načina postojanja. Najčešće ne želimo ni čuti
o mogućnosti promjene i radije se podrugljivo smijemo onima koji
traže alternativna rješenja. Nitko ne želi uistinu biti ljutit, ljubomo­
ran ili pun ponosa, ali svaki put kada popuštamo tim emocijama,
naša je izlika da je to potpuno normalno i da je to samo dio životnih
uspona i padova. Stoga, koja je svrha promjene? Budite ono što je­
ste! Zabavljajte se, kupite novi automobil, nađite novog ljubavnika,
imajte sve, uživajte, ali što god radili ne dirajte samu suštinu jer to
zahtijeva pravi posao. Takav stav bio bi u potpunosti opravdan da
smo uistinu zadovoljni svojom sudbinom. Ali, jesmo li uistinu za­
dovoljni svojom sudbinom? Kao što je to Alain napisao: „Luđaci su
obraćenici i, iznad svega, ne žele izliječenje."
121
SKttA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

No, kada započnemo s introspekcijom, shvaćamo da transformacija

nije toliko bolna kao što mislimo. Naprotiv, čim se odlučimo podvr­
gnuti takvoj unutarnjoj metamorfozi, čak i ako neizbježno naidemo
na neke poteškoće, ubrzo otkrivamo veselje u tom poslu u kojem
nam svaki korak donosi novo zadovoljstvo. Osjećamo da u nama ra­
stu sloboda i snaga, koje ne privlače našu tjeskobu i strahove. Osjećaj
Jedanaesto poglavlje
nesigurnosti ustupa mjesto samopouzdanju i životnoj radosti, a kro­
nična sebičnost prijateljskom altruizmu.
ŽELJA
Moj je pokojni učitelj Sengdrak Rinpoche živio na planinskoj granici
između Nepala i Tibeta više od trideset godina. Kada se kao tinejdžer
Sreća rijetko dolazi kada je zaželimo.
počeo povlačiti u samoću, doživio je prilično teške godine. Emocije Marcel Proust
su mu bile toliko snažne da je mislio kako će poludjeti. Zatim je,
malo-pomalo, naučio na koje se različite načine može nositi s emo­
Nitko ne može osporiti činjenicu da je sasvim prirodno imati želju i
cijama i postigao je unutarnju slobodu. Od tada mu je svaki trenutak
da želja ima motivirajuću ulogu u našim životima. Međutim, posto­
bio iskrena radost. I to se primijetilo! Bio je jedan od najzadovoljni­
ji bitna razlika između dubokih težnji koje stvaramo tijekom našeg
jih, veselih i jednostavnih ljudi koje sam ikada upoznao. Osjećao sam
života i želje koja je usmjerena samo na pretjeranu žudnju i opse­
kao da će vanjske poteškoće skliznuti s njega poput vode s ražine
siju. Želja može imati beskrajno različite oblike: možemo zaželjeti
latice. Kada je govorio, oči su mu sjajile od užitka i odavao je takav
čašu hladne vode, trenutak mira, sreću drugim ljudima, voljeti neku
dojam poletnosti da sam mislio da će odletjeti poput ptice.
osobu; možemo čak i zaželjeti vlastitu smrt. Želja može održavati i
Malotko bi zažalio za godinama koje su bile potrebne da dovršimo
razvijati naše postojanje, ali ga i zatrovati.
obrazovanje ili savladamo neku važnu vještinu. Stoga, zašto bismo
Želja može i sazrijeti, osloboditi se i produbiti u težnju da postanemo
se žalili na uporan trud koji je potrebno uložiti kako bismo postali
bolje ljudsko biće, da radimo za dobrobit drugih ili da postignemo
uravnoteženo i uistinu suosjećajno ljudsko biće?
duhovno prosvjetljenje. Važno je razlikovati želju, koja je u osnovi
slijepa snaga, od težnje koju potiču motivacija i stav. Ako je motiva­
cija neograničena i nesebična, može biti izvorom najvećih ljudskih
kvaliteta i najboljih postignuća. Ako je ograničena i egocentrična,
potiče beskrajne zaokupljenosti svakodnevnim životom, koje slijede
jedna za drugom poput valova, od rođenja do smrti, i ne daje nam
nikakvo jamstvo da ćemo postići duboko zadovoljstvo. Ako je moti­
vacija negativna, može prouzrokovati ogromnu štetu.
Kada želja preraste u pretjeranu žudnju, opsesiju ili potpunu privr­
ženost, ona postaje otrov uma. Takva nas želja uznemiruje i frustrira
jer nije usklađena sa stvarnošću. Kada smo opsjednuti nekom stvari
ili osobom, pogrešno ih shvaćamo, kao da su sto posto poželjne, i
osjećamo apsolutnu potrebu da uživamo ili posjedujemo tu stvar ili

122 123
 J n C L n " VUUIL ZA KAlVIJANJt NAJVAćNIJt UVUINt
osobu. Nije pohlepa jedini uzrok boli, nego i „posjedovanje" onog
što želimo, jer to može biti samo nesigurno, trenutačno i nepresta­
no ugroženo. Ono je, na neki način, iluzorno, jer na kraju imamo
malo kontrole nad onim što mislimo da posjedujemo.
Želje se pojavljuju u različitim stupnjevima trajanja i intenziteta.
Manju želju, poput one za šalicom čaja ili vrućom kupkom, obično
je lako zadovoljiti i mogu je pokvariti samo ekstremno nepovoljni
uvjeti. Postoji i želja da prođemo ispit ili da kupimo kuću, čije
ostvarenje može prouzrokovati određene poteškoće koje se, obi­
čno, mogu prevladati ustrajnim trudom i domišljatošću. Konačno,
postoji i osnovnija razina želje, poput osnivanja obitelji, sreće s par­
tnerom po vlastitom izboru i obavljanja posla u kojem uživamo.
Ostvarenje takvih želja zahtijeva puno vremena i kvaliteta života
koju stvara ovisi o našim najdubljim težnjama i o smjeru kojim
želimo da naš život krene. Želimo li da nam naša djela donesu ra­
dost u životu ili samo želimo zarađivati i postići određeni status u
društvu? Zamišljamo li našu vezu s partnerom kao primjer posje­
dovanja ili nesebične uzajamnosti? Što god izaberemo, uvijek su­
djelujemo u dinamici želje.
U Hong Kongu sam poznavao neke mlade burzovne mešetare koji
su u vrećama za spavanje spavali na podu svog ureda kako bi mogli
ustajati usred noći, upaliti računala i „uhvatiti" Njujoršku burzu
prije nego što se zatvori. I oni, na svoj način, pokušavaju biti sretni,
ali bez uspjeha. Jedan od njih mi je rekao da jednom ili dvaput
godišnje odlazi na plažu i promatra ljepotu oceana. Rekao mi je
kako tada neprestano razmišlja: „Kakav čudan život vodim! No,
svaki ponedjeljak ujutro opet počinjem ispočetka." Nedostatak pri­
oriteta? Nedostatak hrabrosti? Nalazimo se na odrazu iluzije. Ne
dopuštamo da se iz naših unutarnjih dubina pojavi pitanje: „Što to
zapravo želim od života?" Kada pronađemo odgovor, uvijek ćemo
imati dovoljno vremena razmisliti kako ćemo to i ostvariti. Nije li
tužno potiskivati to pitanje?
124
VJtilINt
MEHANIZAM ŽELJE
Pretjerana žudnja za osjećajima ugode usađena je u umu jer je užitak
uslužan i uvijek stoji na raspolaganju. Privlačan je, ulijeva samopou­
zdanje i pomoću nekoliko uvjerljivih slika uklanja svu neodlučnost.
Čega bismo se to trebali bojati zbog takve privlačne ponude? Lako
je krenuti na put užitka. Ali bezbrižnost prvih koraka na tom putu
ne traje dugo i ubrzo prelazi u razočaranje naivnim očekivanjima
i usamljenost koja se javlja zbog zasićenja osjećaja. Nije baš reali­
stično nadati se da će nam takvi užici jednog dana donijeti trajnu
sreću.
Veliki pesimist Arthur Schopenhauer rekao je: „Sve naše težnje pro­
izlaze iz neke potrebe ili pomanjkanja, kao i iz nezadovoljstva našim
stanjem, stoga patimo sve dok se one ne zadovolje. Međutim, zado­
voljavanje težnji ne traje vječno; naprotiv, ono je uvijek početna to­
čka nove težnje. Težnja se posvuda i na razne načine nastoji spriječi­
ti i uvijek je doživljavamo kao borbu i patnju." 1 Ta tvrdnja je točna,
ali nepotpuna. Pretpostavlja da ne možemo izbjeći želju i održava
patnju. Ako joj želimo pobjeći, moramo znati kako nastaje.
Prvo što trebamo primijetiti je da se sve strastvene želje - za razliku
od osnovnih osjećaja, poput gladi ili žeđi - nagovještavaju osjeća­
jem i mentalnim prikazom. Stvaranje te slike može potaknuti neki
vanjski objekt (oblik, zvuk, dodir, miris ili okus) ili neki unutarnji
objekt (sjećanje ili sanjarenje). Čak i ako na nas utječu skrivene ten­
dencije, čak i ako je želja - primarno seksualna - sastavni dio naše
fizičke konstitucije, ne može se izraziti bez mentalnog prikaza. On
može biti dobrovoljan ili se nametnuti našoj mašti; može nastajati
polako ili munjevitom brzinom; može biti prikriven ili otvoren, ali
mentalni prikaz uvijek prethodi aktivnoj želji jer se njegov objekt
mora odraziti u našim mislima. Smatra poželjnost prirođenom ka­
rakteristikom određene osobe, čije kvalitete preuveličava i čije mane
umanjuje. „Želja ukrašava objekte na kojima leže krila ushita," na­
pisao je Anatole France.
Razumijevanje tog procesa pomaže nam da ubrzamo unutarnji dija­
log, što nam omogućuje da savladamo bolnu želju.
125
Općenito, čim se mentalne slike, povezane s nekom željom, počinju
stvarati u umu, one ili zadovoljavaju želju ili je potiskuju. Prvospo-
menuta radnja označava predaju samokontrole, a druga započinje
sukob. Unutarnji sukob, koji potiče potiskivanje želje, uvijek nam
zadaje bol. S druge strane, prepuštanje želji isto je kao da kažemo:
„Zašto sve moramo zakomplicirati? Idemo zadovoljiti želju i završiti
s njom." Problem je u tome što nikada nismo gotovi s njom: zadovo­
ljavanje želje samo je privremeno. Mentalne slike, koje želja nepresta­
no stvara, vrlo brzo se ponovno pojavljuju. Ako često zadovoljavamo
naše želje, te se slike sve više umnožavaju, brže dolaze i ograničavaju
nas. Ako pijemo slanu vodu, sve više postajemo žedni. Neprestano
pojačavanje mentalnih slika dovodi do mentalne i fizičke ovisnosti.
Kada dođemo do te faze, želja postaje poput ropstva, a ne zadovolj­
stva. Izgubili smo našu slobodu.
OD ŽELJE DO OPSESIJE
Opsesivna želja, koja se često javlja sa strastvenom ljubavi, može
umanjiti kvalitetu ljubavi, nježnosti i radost poštivanja i dijeljenja ži­
vota s drugom osobom. Ona je potpuno suprotna altruističkoj ljuba­
vi. Proizlazi iz egocentrizma, koji teži stvoriti vlastitu sreću na račun
drugih ljudi. Takva vrsta želje želi samo prisvojiti i kontrolirati ljude,
objekte i situacije koje privlači.
Ovako se strast definira u jednom rječniku: „Snažna, isključiva i
opsesivna ljubav. Jaka osjećajnost koja umanjuje sposobnost prosu­
đivanja. Potiču je preuveličavanje i iluzija, te inzistira da su stvari
drukčije nego što zapravo jesu."
A što je sa slijepom seksualnom zanesenošću? Možemo se složiti s
piscem Christianom Boironom, koji smatra da „seksualna privla­
čnost nije patološka, ali da nije ni emocija. Ona je normalni izraz že­
lje, poput gladi i žeđi." 2 Ipak, ona u nama izaziva najsnažnije emocije
jer crpi snagu iz svih pet osjetila zajedno: vida, dodira, sluha, okusa
i mirisa. U nedostatku unutarnje slobode, svaki intenzivan osjetilni
doživljaj pokreće niz privlačnosti i nemilosrdnije nas kontrolira. To
126
je poput vira u rijeci: isprva ne obraćamo pažnju na njega i mislimo
da se može sigurno plivati, ali kada vir odjednom ubrza i poveća se,
uvlači nas bez nade u spas. S druge strane, osoba koja može održati
savršenu unutarnju slobodu sve te osjećaje doživljava u jednostavno­
sti sadašnjeg trenutka, s veseljem uma, slobodnim od privrženosti i
očekivanja.
Opsesivna želja preuveličava intenzitet i učestalost mentalnih slika
koje je potiču. Poput oštećene ploče, ona beskrajno ponavlja isti laj-
tmotiv. To je dijametralnost mentalnog svemira, gubitak struje uma
koja paralizira unutarnju slobodu. Alain piše: „Što preostaje od tuge
odbačenog ljubavnika, koji se nemirno prevrće u krevetu i kuje po­
dle planove osvete, ako ne prestane razmišljati o prošlosti i budućno­
sti?"3 Takve opsesije postaju vrlo bolne ako se ne zadovolje, a kada se
zadovolje, postaju sve snažnije. U svemiru opsesije je osjećaj hitnosti
povezan sa stanjem bespomoćnosti.
Druga karakteristika opsesije je osnovno nezadovoljstvo koje izaziva.
Ne zna za veselje, a kamoli za ispunjenje. Ni ne može biti drukčija,
jer žrtva opsesije tvrdoglavo traži olakšanje upravo u onim situaci­
jama koje je muče. Ovisnik pojačava svoju ovisnost, alkoholičar se
opija do delirija, odbačeni ljubavnik po cijeli dan gleda sliku svoje
ljubljene. Opsesija dovodi do stanja kronične i tjeskobne patnje, koja
se sastoji od jednakih dijelova želje i gnušanja, nezasićenosti i iscr­
pljenosti. Uistinu, to je ovisnost o uzrocima patnje.
Istraživanja pokazuju da se aktiviraju različiti dijelovi mozga i mreže
neurona kada nešto „želimo" i kada nam se nešto „sviđa". To nam
pomaže da shvatimo kako postajemo ovisni o određenim željama
kada se na njih priviknemo - i dalje osjećamo potrebu da ih zadovo­
ljimo, čak i nakon što prestanemo uživati u osjećaju koje nam pru­
žaju. Dolazimo do točke kada nešto želimo, a da nam se to uopće ne
sviđa.4 U isto vrijeme, možemo se htjeti osloboditi opsesije, koja boli
jer nas prisiljava da želimo ono što nas više ne zadovoljava. S druge
strane, možemo nekoga ili nešto voljeti, a da ih uopće ne želimo.
Na isti način, znanstvenici su štakorima usadili elektrode u dio mo­
zga koji, kada se stimulira, stvara osjećaje užitka. Štakori su se mogli
i sami stimulirati pritiskanjem prečke. Osjećaj užitka bio je toliko
127
i K b (. A - VODK ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
intenzivan da su štakori ubrzo zapostavljali sve druge aktivnosti,
uključujući hranu i seks. Želja za tim užitkom postala je neutaživa
glad, nekontrolirana potreba i štakori su pritiskali prečku sve dok
nisu klonu od iscrpljenosti i umrli.
ŽELJA, LJUBAV I PRIVRŽENOST
Kako možemo razlikovati pravu ljubav od posesivne privrženosti?
Altruistička ljubav može se usporediti s čistim tonom kristalne čaše,
a privrženost s prstom koji na rubu čaše prigušuje taj zvuk. Treba na­
pomenuti da je ideja bez privrženosti relativno nepoznata zapadnja­
čkom senzibilitetu. Ako nismo privrženi, to ne znači da osobu manje
volimo, nego da nismo prvenstveno usmjereni na samoljublje kroz
ljubav za koju tvrdimo da osjećamo prema drugoj osobi. Altruistička
je ljubav radost dijeljenja života s ljudima koji nas okružuju - našim
prijateljima, našim ljubavnicima, drugovima, našim bračnim par­
tnerom - i pridonošenje njihovoj sreći. Volimo ih zbog onog što jesu
i ne gledamo ih kroz iskrivljujuće naočale egocentrizma. Brinemo se
za sreću drugih ljudi i umjesto želje da ih posjedujemo, osjećamo se
odgovornima za njihovu dobrobit. Umjesto željnog očekivanja njiho­
ve zahvalnosti, možemo veselo prihvatiti njihovu uzajamnu ljubav.
Zatim postupno pokušavamo i dalje proširiti tu ljubav. Moramo biti
spremni bezuvjetno voljeti sve ljude. Je li previše tražiti da volimo
neprijatelja? To se može činiti nemogućim zadatkom, ali se temelji
na vrlo jednostavnom zapažanju: sva bića, bez iznimke, žele izbjeći
patnju i upoznati sreću. Iskrena altruistička ljubav je želja da nam se
ta želja ispuni. Ako ljubav koju pružamo ovisi isključivo o tome kako
se netko odnosi prema nama, onda nećemo moći voljeti neprijatelja.
Međutim, zasigurno je moguće nadati se da će naš neprijatelj prestati
patiti i biti sretan!
Kako možemo uskladiti tu bezuvjetnu i nepristranu ljubav s činje­
nicom da dajemo prednost odnosima s određenim ljudima u našem
životu? Pogledajte Sunce. Ono nepristrano sjaji nad svim ljudima,
čak i ako može biti toplije i sjajnije onima koji su mu bliže. Usprkos
128
Jedanaesto poglavlje - t t U A
ograničenjima bilo koje metafore, shvaćamo da je u nama moguće
razviti neku vrstu dobrote koja obuhvaća sva živa bića. Na primjer, u
Nepalu se sve starije žene oslovljavaju kao „velika sestra", a one mla­
đe kao „mala sestra". Takva otvorena, altruistična i brižna dobrota ne
umanjuje ljubav koju osjećamo prema našim najbližima i najdraži­
ma, nego je samo povećava i ukrašava.
Naravno, moramo biti realni - dobro znamo da ne možemo otvoreno
izražavati našu privrženost i ljubav prema svakoj osobi na isti način.
Sasvim je normalno što više izražavamo svoju ljubav prema odre­
đenim ljudima. Usprkos tome, nema razloga zašto bi naš poseban
odnos s prijateljima ili ljubavnikom ograničio ljubav i suosjećanje
koje osjećamo prema svim ljudima. To se ograničenje naziva privr-
ženošću. Privrženost je štetna kada besmisleno ograničava nesebi­
čnu ljubav. Sunce prestane sjati u svim smjerovima: ograničeno je na
usku zraku svjetlosti. Takva je privrženost izvor patnje jer se sebična
ljubav neprestano sudara s barijerama koje sama postavlja. Istina je
da posesivna i isključiva želja, opsesija i ljubomora imaju značenje
samo u zatvorenom svemiru privrženosti. Nesebična ljubav najveći
je izričaj ljudske prirode kojeg nisu zasjenile i iskrivile manipulacije
ega. Nesebična ljubav otvara unutarnja vrata koja čine osjećaj vlasti­
te važnosti i strah nedjelotvornim. Dopušta nam da veselo dajemo i
zahvalno primamo.
129
Dvanaesto poglavlje

MRŽNJA

Mržnja je zima našeg srca.

Victor H u g o

Od svih otrova uma, najotrovnija je mržnja. Ona je jedan od glavnih

uzroka nesreće i pokretačka snaga sveg nasilja, genocida i napada na
ljudsko dostojanstvo. Kada nas netko udari, instinkt nas potiče da
uzvratimo udarac, pa ljudska društva daju svojim članovima pravo
da se osvećuju u različitim stupnjevima pravde, ovisno o njihovoj
razini uljudnosti. Tolerancija, opraštanje i razumijevanje položaja
agresora općenito su prepušteni izboru. Rijetko možemo vidjeti kri­
minalca kao žrtvu vlastite mržnje. Još je teže shvatiti da želja za osve­
tom proizlazi iz iste emocije koja navodi agresora da nas napadne.
Sve dok mržnja jedne osobe stvara drugu mržnju, krug ogorčenosti,
kažnjavanja i patnje nikada se neće prekinuti. „Ako mržnjom reagi­
ramo na mržnju, mržnja nikada neće prestati," govorio je Buddha
Shakyamuni. Eliminiranje mržnje iz naše struje uma bitan je korak
na našem putu prema sreći.

RUŽNE STRANE MRŽNJE

Negativna ljutnja, koja prethodi mržnji, pokorava se nagonu da ma­

knemo svakoga tko se nade na putu selfu, bez razmišljanja o dobro­
biti drugih ljudi. Ona se također pokazuje kao neprijateljstvo koje
osjećamo kada se self ignorira, prezire ili povrijedi. Zloba je manje
nasilna od mržnje, ali je više podmukla i jednako štetna. Može se ra-

131
SKKA - VODIČ ZA RAZVIJANU NAJVAZNIJt ZIVUINt VJtillNt
splamsati u mržnju, koja je želja da nekome naudimo i njeno izravno
ili neizravno pretvaranje u djelo.
Mržnja preuveličava mane svog objekta i ignorira njegove dobre
kvalitete. Kao što Aaron Beck primjećuje: „Neobjektivne percepcije
i shvaćanja učvršćuju se u mentalnoj opačini kao reakcija na stvar­
nu ili zamišljenu prijetnju. Taj je kruti okvir, zatvor uma, odgovo­
ran za većinu mržnje i nasilja koji nas muče." 1 Um prožet mržnjom
i ogorčenošću okružuje se u iluziju i uvjeren je da njegovo zadovolj­
stvo uzrokuje neki vanjski uzrok. Naša percepcija da nam se nanosi
nepravda ili da nam netko prijeti, navodi nas da se usredotočimo
isključivo na negativne aspekte osobe ili grupe. Ne vidimo ljude i do­
gađaje u širem kontekstu međusobno povezanih uzroka i okolnosti.
Formiramo sliku da je „neprijatelj" vrijedan prezira, a zatim to uo-
pćavamo na cijelu osobu ili čitavu grupu. Udružujemo „zle" ili „od­
vratne" atribute koje u njima vidimo kao da su trajne i bitne osobine,
te odbijamo preispitati situaciju. Stoga izražavanje naše mržnje i želje
za osvetom smatramo opravdanima. Pravednost nas može potaknuti
da osjetimo potrebu da „očistimo" našu sredinu, društvo i cijeli svijet
od takvog „zla". Tako dolazi do diskriminacije, progona, genocida,
slijepe osvete, kao i do smrtne kazne, krajnje pravne osvete. Već smo
ukaljali osnovno milosrđe, zbog kojeg cijenimo težnju svake osobe
da izbjegne patnju i postigne sreću.
Mržnja se ne izražava samo kao ljutnja, dok se ljutnja pojavljuje čim
to okolnosti dopuste. Povezana je s drugim negativnim emocijama
i stavovima: agresijom, ogorčenošću, zavisti, netolerancijom, kleve­
tom i, iznad svega, neznanjem. Može se također razviti iz straha ko­
jeg osjećamo kada smo mi ili oni koje volimo ugroženi.
Također moramo naučiti identificirati „svakodnevnu" mržnju, pove­
zanu s bliskim ljudima koji nas okružuju. Što možemo učiniti kada
mrzimo svog brata, kolegu ili bivšeg supruga? Oni nas opsjedaju.
Neprestano razmišljamo o njihovim licima, navikama i smicalica­
ma sve dok nam se ne zgade; naša opsesija nepopustljivo pretvara
svakodnevnu averziju u maniju proganjanja. Poznavao sam čovjeka
koji bi se razbjesnio na svaki spomen supruge koja ga je ostavila prije
dvadeset godina.
132
Dvanaesto poglavlje - MRŽNJA
Nepoželjne posljedice mržnje su očigledne. Trebamo samo zaviriti
u sebe. Pod njenim utjecajem, naš um vidi stvari na nerealan način,
kao izvor neprekidne frustracije. Dalai-lama ima odgovor na to:
Prepuštanjem ljutnji ne nanosimo štetu našem neprijatelju, nego sa­
mom sebi. Gubimo osjećaj unutarnjeg mira, sve radimo naopako, ne
možemo spavati, odbijamo naše goste ili Ijutito gledamo one koji nam
se usuđuju stati na put. Ako imamo kućnog ljubimca, zaboravimo ga
nahraniti. Onima koji žive s nama život činimo nepodnošljivim, te čak
i najbolje prijatelje držimo dalje od sebe. Osjećamo se sve više usamlje­
no jer sve manje ljudi suosjeća s nama... S kojom svrhom? Čak i ako
dopustimo bijesu da ide do samog kraja, nikada nećemo ukloniti sve
neprijatelje. Poznate li ikoga tko je to uspio učiniti? Sve dok skriva­
mo unutarnjeg neprijatelja, ljutnju ili mržnju, i bez obzira koliko smo
danas uspješni u eliminiranju naših vanjskih neprijatelja, sutra će se
pojaviti drugi.<<2
Mržnja nas očigledno izjeda, bez obzira na njen intenzitet i na okol­
nosti. Jednom kada nas preplavi ljutnja, više nismo vlastiti gospodari
i ne možemo razmišljati o ljubavi i suosjećanju. Ipak, mržnja uvijek
započinje jednostavnom mišlju. To je pravi trenutak da upotrijebimo
neku od metoda za uklanjanje negativnih emocija o kojima sam go­
vorio u desetom poglavlju ove knjige.
ŽELJA ZA OSVETOM
Važno je naglasiti da se možemo duboko protiviti nepravdi, okru­
tnosti, tiraniji i fanatizmu i uraditi sve što možemo da ih spriječimo,
a da ne podlegnemo mržnji.
Kada razmišljamo o pojedincu koji je pod utjecajem mržnje, ljutnje
ili agresije, trebali bismo više razmišljati o njemu kao o bolesnom
pacijentu nego kao neprijatelju, kao osobi koju treba izliječiti, a ne
kazniti. Ako umobolan pacijent napadne svog liječnika, on ga mora
kontrolirati i dati sve od sebe kako bi ga izliječio, a ne uzvratiti mu
133
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
uzajamnom mržnjom. Nitko ne očekuje da liječnik počne tući svo­
je pacijente. Netko može osjećati neizmjerno gnušanje prema zlo­
djelima pojedinca ili grupe, kao i duboku tugu zbog patnje koju su
prouzrokovali, a da se ne popusti želji za osvetom. Tuga i odbojnost
trebaju se udružiti s tolerantnim suosjećanjem zbog nesretnog stanja
u kojem se osoba nalazi. Pacijenta treba razlikovati od njegove boli.
To ne uključuje samo sažalijevanje ubojice nego i beskrajno suosje­
ćanje prema svim osjećajnim bićima, tko god da jesu, kao i želju da
se oslobode mržnje i neznanja. Ukratko, razmišljanje o užasu zločina
drugih ljudi trebalo bi u našem vlastitom umu potaknuti neizmjernu
ljubav i suosjećanje prema svim ljudima, a ne mržnju prema neko­
licini ljudi.
Prema tome, važno je da ne zamijenimo odbojnost zbog ponašanja
vrijednog prijezira s konačnim osuđivanjem osobe. Naravno, djelo
se ne čini samo od sebe, ali iako se možda sada ponaša i razmišlja na
štetan način, čak se ni najokrutniji mučitelj nije rodio okrutan i tko
zna kakav će biti za dvadeset godina? Tko može sa sigurnošću reći
da se neće promijeniti? Moj mi je prijatelj ispričao o jednom zatvo­
reniku u nekom američkom zatvoru za recidiviste, u kojima se često
i dalje nastavljaju ubijati. Taj je zatvorenik odlučio prekratiti vrijeme
tako da pohađa tečaj meditacije za zatvorenike. Rekao je: „Jednog
sam dana osjetio kao da se u meni ruše zidovi. Shvatio sam da se do
tog trenutka nikada nisam ponašao ili razmišljao o nečemu drugom
osim o mržnji i nasilju, kao da sam bio lud. Odjednom sam shvatio
nehumanost svojih postupaka i počeo sam gledati svijet i druge ljude
u potpuno drukčijem svjetlu."
Godinu dana nastojao je funkcionirati na altruističkoj razini i pota­
knuti svoje drugove da se odreknu nasilja. Takve su transformacije
rijetke jer okolnosti koje ih potiču obično nisu dostupne zatvorenici­
ma. Osobu koja je izgubila svu namjeru i moć da nanosi zlo može se
smatrati novom osobom.
Kao što pojedinac, tako i čitavo društvo može postati žrtvom mr­
žnje. Ipak, mržnja može nestati iz ljudskog uma. Cista rijeka može se
zagaditi, ali se može i pročistiti i ponovno postati pitka. Bez mogu­
ćnosti unutarnje promjene, zahvatio bi nas očaj unaprijed osuđenih
134
Dvanaesto poglavlje - MRŽNJA
na neuspjeh i lišenost svake nade. Budistička poslovica kaže: „Jedina
dobra stvar u vezi zla je da se ono može pročistiti." Ljudska se bića
mogu promijeniti, a ako se netko uistinu promijenio, opraštanje ne
znači oprost njegovih prošlih djela, nego priznavanje onoga što je
postao. Opraštanje je usko povezano s mogućnošću ljudske transfor­
macije.
Općenito se vjeruje da je nasilno reagiranje na zlo „ljudska" reakcija
koju diktira patnja i potreba za „pravdom". No zar iskreno čovječan­
stvo ne izbjegava reagiranje mržnjom? Nakon bombaškog napada u
Oklahoma Cityju 1995. godine, u kojem je poginulo stotine žrtava, oca
jedne trogodišnje djevojčice, ubijene u napadu, upitali su želi li da se
glavni krivac, Timothy McVeigh, pogubi. Odgovorio je jednostavno:
„Još jedna smrt neće umanjiti moju tugu." Takav stav nema nikakve
veze sa slabošću, kukavštinom ili nekom drugom vrstom kompromisa.
Možemo biti vrlo osjetljivi na nepodnošljive situacije i osjećati potrebu
da ispravimo nepravdu, a da pritom nismo opsjednuti mržnjom.
Jednog je dana Dalai-lamu posjetio redovnik iz Tibeta koji je dvadeset
pet godina proveo u kineskom radnom logoru. Njegovi su ga mučitelji
nekoliko puta doveli do ruba smrti. Dalai-lama je opširno razgovarao
s tim redovnikom. Duboko ga je dirnulo to što je čovjek bio spokojan
iako je pretrpio toliko patnje. Upitao ga je da li se ikada bojao. Redo­
vnik je odgovorio: „Često sam se bojao da ću zamrziti svoje mučitelje
jer, da sam to učinio, uništio bih sebe." Nekoliko mjeseci prije svo­
je smrti u Auschwitzu, Etty Hillesum je napisala: „Ne vidim kako to
mogu izbjeći. Svatko mora pogledati u sebe te izrezati i uništiti sve što
tamo pronađe i što smatra da bi trebalo izrezati i uništiti kod drugih
ljudi. Možemo biti sigurni da će svijet i najmanja trunka mržnje koju
3
donosimo učiniti gorim nego što on jest."
Bi li takav stav bio opravdan ako zločinac provali u vašu kuću, siluje
vašu suprugu, ubije vašeg malog sina i otme vašu šesnaestogodišnju
kćer? Koliko je god takva situacija odvratna i nepodnošljiva, poja­
vljuje se neizbježno pitanje: Što da sada radim? Osveta ni u jednom
trenutku nije prikladno rješenje. Zašto nije? Jer dugoročno, osveta nas
ne može dovesti do trajnog zadovoljstva. Ne pruža nam utjehu, nego
samo potiče daljnje nasilje.
135
 SKUA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Gandhi je rekao: „Ako prakticiramo oko za oko, zub za zub, uskoro
će cijeli svijet biti slijep i krezub." Umjesto da primjenjujemo zakon
osvete, zar ne bi bilo bolje osloboditi um od ogorčenosti koja ga
izjeda? Čak i ako su takve potpune promjene stava rijetke - samo je
jedan od optuženika u Nurnbergu, Albert Speer, požalio za svojim
postupcima - nema razloga da im se ne nadamo.
Ponekad se smatra hrabrim ako spontano reagiramo ljutnjom i na­
siljem kada nam se nanosi zlo, ali ljudi koji su slobodni od mržnje
zapravo pokazuju mnogo veću hrabrost. Bračni par iz Amerike, obo­
je odvjetnici, otišli su u Južnu Afriku 1998. godine kako bi prisustvo­
vali suđenju petorici tinejdžera koji su divljački i bez ikakvog razlo­
ga ubili njihovu kćer na ulici. Pogledali su ubojice u oči i rekli: „Mi
vam ne želimo učiniti ono što ste vi učinili našoj kćeri." Oni nisu bili
bezosjećajni roditelji. Jednostavno su shvatili koliko je besmisleno
održavati mržnju. U tom smislu, opraštanje ne znači opravdavanje
nepravde koja je nanesena, to znači potpuno odustajanje od ideje
izvršavanja osvete.
Miguel Benasayag, pisac, matematičar i psihijatar, proveo je sedam
godina u argentinskim vojnim zatvorima i mjesecima je bio zatvoren
u samici. Često su ga toliko mučili da nije osjećao ništa osim boli.
Rekao mi je: „Pokušavali su nas prisiliti da zaboravimo sam pojam
ljudskog dostojanstva." Njegovu suprugu i brata iz aviona su bacili u
more. Njegovog su pastorka dali nekom visokom časniku, što su u to
vrijeme uobičajeno radili s djecom ljudi koji su se protivili režimu.
Dvadeset godina kasnije, kada je Miguel uspio pronaći generala koji
je prisvojio njegovog pastorka, nije ga mogao mrziti. Shvatio je da u
takvim okolnostima mržnja nema smisla jer ne može ništa popraviti
niti čemu pridonijeti.
Naše suosjećanje i ljubav obično ovise o milostivom ili agresivnom
stavu kojeg ljudi imaju prema nama i osobama koje volimo. Zbog
toga nam je jako teško suosjećati s onima koji nam nanose zlo. Me­
đutim, budističko suosjećanje temelji se na iskrenoj želji da se sva
bića, bez iznimke, oslobode patnje i njenih uzroka, a posebno mr­
žnje. Možemo ići i dalje od toga tako da želimo da sva bića, uklju­
čujući i zločince, pronađu sreću. Istraživanja o opraštanju pokazala
136
D v a n a e s t o p o g l a v l j e - MRŽNJA
su da trajna ogorčenost na osobu koja nanosi zlo i izvršavanje osvete
ne vraćaju duševni mir žrtvama ili njihovoj rodbini. Nasuprot tome,
opraštanje, u smislu odbacivanja mržnje koju osjećamo prema zlo­
čincu, pokazalo se najboljim načinom oporavka i ponovnim uspo­
stavljanjem osjećaja unutarnjeg mira.
Što se tiče smrtne kazne, znamo da to nije učinkovit način sprječa­
vanja zločina. Nakon ukidanja smrtne kazne u Europi, nije došlo do
povećavanja zločina, a njeno ponovno uvođenje u nekim američkim
državama nije dovelo do opadanja zločina. Doživotna je zatvorska
kazna dovoljna da ubojicu spriječi od počinjavanja drugih zločina,
stoga smrtna kazna nije ništa više od legalizirane osvete. Bez obzira
radi li se o umorstvu ili legalnom smaknuću, svako je ubijanje po­
grešno.
Društvu nije potrebna ona vrsta opraštanja koja odražava nedostatak
brige ili popustljivosti ili, još gore, ona koja odobrava zlo koje se na­
nosi drugim ljudima. To bi samo omogućilo da se iznova ponavljaju
isti užasi. Društvu je potrebno opraštanje i zaliječenje kako se ne bi
održale zavist, zloba i mržnja. Mržnja uništava naš um i potiče nas da
uništavamo tuđe živote. Opraštanje će prekinuti krug mržnje.
MRZITI MRŽNJU
Jedina meta ogorčenosti je sama mržnja. To je podmukao, nemilo­
srdan i nepopustljiv neprijatelj koji neumorno uništava naše živote.
Koliko god strpljenje bez slabosti može biti primjereno prema onima
koje smatramo našim neprijateljima, potpuno je neprimjereno biti
strpljiv sa samom mržnjom, bez obzira na okolnosti. Kao što je Khy-
entse Rinpoche rekao: „Vrijeme je da preusmjerimo mržnju s njenih
uobičajenih meta, naših takozvanih neprijatelja, na sebe. Uistinu,
mržnja je vaš pravi neprijatelj i mržnja je ono što trebate uništiti.
Uzaludno je potiskivati ili obrnuti mržnju: moramo doći sve do nje­
nog korijenja i iščupati ih. Etty Hillesum kaže o tom pitanju: „Oni
govore o iskorjenjivanju. Bolje bi bilo da iskorijene zlo u čovjeku
nego samog čovjeka."'1
137
 Dvanaesto poglavlje - MR2NJA
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

Jedino što nam može pomoći su osobna svijest, unutarnja transfor­
macija i uporan trud. Zlo je patološko stanje. Društvo koje je postalo
žrtvom slijepog bijesa usmjerenog na drugi dio čovječanstva samo je
skupina pojedinaca koju su otuđili neznanje i mržnja. S druge strane,
kada dovoljno pojedinaca ostvari ovu nesebičnu promjenu, društvo
će moći razviti humaniji kolektivni stav, integrirati odbacivanje mr­
žnje i osvete u svoje zakone, ukinuti smrtnu kaznu i javno proglasiti
poštivanje ljudskih prava. Međutim, nikada ne smijemo zaboraviti
da ne može doći ni do kakvog vanjskog razoružanja bez unutarnjeg
razoružanja. Baš svatko se mora mijenjati, a taj proces započinjemo
sami.
Možete se također i usredotočiti na nesebičnu ljubav, strastvenu želju
da sva bića pronađu sreću i uzroke sreće. Dopustite da dobrota pro-
žme vaš um i počivajte u tom sveobuhvatnom osjećaju altruističke
ljubavi.
Na kraju meditacije, razmislite o međusobnoj ovisnosti sviju stvari.
Shvatite da, kao što su ptici potrebna dva krila da može letjeti, i vi
trebate razviti mudrost i suosjećanje. Prije nego što se uključite u
svakodnevne aktivnosti, posvetite svim osjećajnim bićima sve dobro
koje je proizašlo iz vaše meditacije.

VJEŽBA

Meditacija o ljubavi i suosjećanju

Meditacija je metoda pomoću koje učimo doživjeti stvari na nov na­

čin. Prisjetite se patnje osobe koja vam je draga. Ubrzo ćete osjetiti
duboku želju i odluku da ublažite njenu patnju i uklonite uzrok te
patnje. Dopustite da osjećaj suosjećanja ispuni vaš um i neko vrijeme
ostane u umu.
Tada proširite taj isti osjećaj na sva bića i shvatite da se svi žele oslo­
boditi patnje. Spojite to neizmjerno suosjećanje s osjećajem spre­
mnosti da učinite ono što je potrebno kako biste umanjili njihovu
patnju. Razmišljajte o tom osjećaju sveobuhvatnog suosjećanja.
Ako se, dok razmišljate o beskrajnim patnjama živih bića, osjećate
bespomoćno i gubite hrabrost, usmjerite svoju pažnju na one ljude
koji uživaju neki oblik sreće i imaju zadivljujuće ljudske kvalitete. U
potpunosti uživajte u njima i kultivirajte entuzijastičnu radost. To će
poslužiti kao protuotrov depresiji i zavisti.
Druga metoda je da usmjerite meditaciju na neutralnost. Proširite
osjećaje ljubavi i suosjećanja jednako prema svim bićima - voljenim
osobama, strancima i neprijateljima. Upamtite da, bez obzira koliko
vas mogu ugroziti, svi oni teže postići sreću i izbjeći patnju.

139
138
Trinaesto poglavlje

ZAVIST

Koja se to kukavština ispunjava očajem i boli zbog tuđe sreće i dobre

kobi?
Montesquieu

Kako lije zavist čudan osjećaj! Zavidimo sreći drugih ljudi, ali ne za­
vidimo njihovoj nesreći. Nije li to smiješno? Zar ne bi bilo prirodno
da im želimo sreću? Zašto smo uzrujani kada su drugi ljudi sretni?
Zašto smo zavidni zbog njihovih dobrih kvaliteta? Suprotno od za­
visti je uživanje u svim veseljima, malim i velikim, koje doživljavaju
drugi ljudi. Njihova sreća postaje naša vlastita sreća.
Zavist nema privlačnu stranu želje; ne dolazi prerušena kao netko
tko ispravlja nanesenu nepravdu, poput ljutnje; ne ukrašava se kića-
stim ukrasima, poput ponosa; nije čak ni lijena, poput neznanja. Bez
obzira što u njoj ugledamo, uvijek ostavlja dojam odvratnosti.
Naravno, postoji nekoliko stupnjeva zavisti i ljubomore, široka pale­
ta koja se kreće od zavisti do slijepog, destruktivnog bijesa. Dobro­
ćudna, svakodnevna zavist sažeta je u polusvjesnim mislima koje
se pojavljuju kao podcjenjujuće primjedbe. Zavist se odražava kao
blaga zloba prema kolegi kojem ide bolje od nas ili kao zajedljiva
razmišljanja o prijatelju kojeg uvijek prati sreća. Zavist i ljubomora
proizlaze iz osnovne nemogućnosti da se veselimo tuđoj sreći ili uspje­
hu. Ljubomoran čovjek u svom umu planira štetu i neprestano stavlja
sol na ranu. U tom trenutku, nema nikakve šanse za sreću.
U svakom trenutku zavist može izazvati uvreda osjećaja vlastite
važnosti. Zavist je posljedica iluzije. Štoviše, zavist i ljubomora su
apsurdni za svakog tko ih osjeća jer, ako ne pribjegne nasilju, po-

141
SREĆA VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
staje njegovom žrtvom. Njegova ljutnja ne sprječava one na koje je
ljubomoran da uživaju u svom daljnjem uspjehu, bogatstvu ili razli­
čitosti.
Uistinu, što bi nam sreća drugih ljudi mogla uskratiti? Naravno, ni­
šta. Samo može povrijediti naš ego i prouzrokovati mu bol. Ego je
taj koji ne može podnijeti dobro raspoloženje drugih ljudi kada smo
depresivni ili njihovo dobro zdravlje kada smo bolesni. Zašto nam
njihova radost ne postane izvorom inspiracije umjesto da bude izvor
ismijavanja i frustracije?
A što je s ljubomorom koja proizlazi iz osjećaja nepravde ili prije­
vare? Vrlo je bolno kada nas prevari netko kome smo duboko pri­
vrženi, ah je opet samoljublje odgovorno za patnju koja slijedi. La
Rochefoucauld primjećuje u svojoj knjizi Maksime da ,,u ljubomori
ima više samoljublja nego ljubavi."
Jedna moja prijateljica nedavno mi se povjerila: „Duboko me povri­
jedila nevjera mog supruga. Ne mogu podnijeti misao da je sretniji s
nekom drugom ženom. Neprestano si postavljam isto pitanje: ,Zašto
ne ja? Što to on vidi u njoj, a da ja to nemam?'"
Vrlo je teško ostati smiren u takvim okolnostima. Strah od napušta­
nja i osjećaj nesigurnosti usko su povezani s nedostatkom unutarnje
slobode. Zaokupljenost samim sobom, s neodvojivim prijateljima
kao što su strah i nada, privlačnost i odbacivanje, najveći su nepri­
jatelji unutarnjeg mira. Ako doista želimo da netko bude sretan, ne
možemo inzistirati na tome da mu govorimo kako bi to trebao posti­
ći. Samo se ego usuđuje reći: „Vaša sreća ovisi o mojoj." Svvami Praj-
nanpad je napisao: „Kada nekoga voliš, ne možeš od njega očekivati
da radi ono što hoćeš. To je isto kao i da volimo sebe." 1
Ako možemo jasno misliti, trebali bismo hrabro pokušati odbaciti
mentalne slike koje nas muče i opsesivnost koja nas tjera da sanja­
mo okrutne osvete protiv „prisvajača" na kojeg smo ljubomorni. To
su izravne posljedice koje se javljaju jer smo zaboravili naš najdublji
potencijal za ljubav i mir. Bilo bi dobro da stvaramo empatiju i al-
truističku ljubav prema svim ljudima, uključujući i naše protivnike.
Tako ćemo zaboraviti na uvredu, a s vremenom će nam se zavist i
ljubomora činiti poput ružnog sna.
142
Četrnaesto poglavlje
VELIKI SKOK PREMA SLOBODI
Kakvo olakšanje osjeća opterećeni čovjek koji je dugo hodao svijetom
patnje kada odloži svoj težak i beskoristan teret?
L o n g c h e n Rabjam
Biti slobodan znači biti svoj vlastiti gospodar. Za mnoge ljude ta­
kva sloboda uključuje slobodu mišljenja, kretanja i djelovanja, mo­
gućnost da postignu ciljeve koje su postavili. To uvjerenje pronalazi
slobodu uglavnom izvan sebe i zanemaruje tiraniju misli. Uistinu, na
Zapadu se uobičajeno smatra da sloboda znači mogućnost raditi ono
što želimo i sve naše impulse pretvarati u djelo. To je čudna ideja, jer
tada postajemo igračka misli koje uznemiruju naš um, na isti način
na koji vjetar s planinskog vrha savija travu u svim smjerovima.
„Za mene, sreća znači da mogu raditi što želim, a da mi nitko ništa
ne govori u vezi toga," rekla je jedna mlada Engleskinja u intervjuu
za BBC. Može li anarhična sloboda, kojoj je jedini cilj neposredno
ispunjavanje želja, donijeti sreću? Postoji puno razloga da u to posu-
mnjamo. Spontanost je dragocjena kvaliteta sve d o k se ne zamijeni
s mentalnim kaosom. Ako dopustimo pretjeranoj žudnji, ljubomori,
aroganciji i ogorčenosti da divljaju našim umom, ubrzo će preuzeti
kontrolu nad njim. S druge strane, unutarnja sloboda je nepregle­
dno, jasno i spokojno mjesto koje raspršuje bol i održava mir.
Unutarnja sloboda je, iznad svega, sloboda od diktature „ja" i „moje",
te ega koji se sukobljava sa svime što mu se ne sviđa i očajno teži pri­
svojiti sve za čim čezne. Stoga, biti slobodan odnosi se na prekidanje
okova boli koja dominira našim umom. To znači da trebamo preu­
zeti život u svoje ruke, a ne prepustiti se tendencijama koje stvaraju
143
b K fcL A - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
navike i zbunjenost uma. Ako mornar izgubi držak kormila i pusti
da se jedra vijore na vjetru, a brod ide u smjeru kojem ga struje nose,
to se ne naziva slobodom - to se naziva prepuštanjem događajima.
Sloboda znači da trebamo preuzeti kormilo i ploviti prema izabra­
nom cilju.
U svakodnevnom nam životu ova sloboda dopušta da budemo
otvoreni i strpljivi prema drugima iako ostajemo predani životnom
smjeru kojeg smo izabrali. Uistinu je bitno imati osjećaj smjera. Dok
pješačite Himalajama, često morate hodati danima, ili čak tjednima.
Izloženi ste hladnoći, snježnim olujama i patite od visinske bolesti,
ali budući da se svakim korakom približavate svom cilju, osjećate ra­
dost što se trudite i dostižete ga. Ako se izgubite i ne možete odrediti
svoj položaj u nepoznatoj dolini ili šumi, odmah vam ponestane hra­
brosti: odjednom vas svlada samoća i iscrpljenost, tjeskoba raste, a
svaki korak postaje težak. Gubite volju nastaviti hodati, samo želite u
očaju sjesti. Možda se tjeskoba koju neki ljudi također osjećaju javlja
zbog nedostatka smjera u njihovim životima, jer nisu uspjeli pronaći
svoj unutarnji potencijal za promjenu.
Shvaćanje da nismo ni savršeni niti u potpunosti sretni ne predsta­
vlja našu slabost. To je vrlo zdravo priznanje, koje nema nikakve veze
sa samosažaljenjem, pesimizmom ili nedostatkom samopouzdanja.
Takvo nas shvaćanje potiče da na nov način cijenimo prioritete u
životu i dovodi do porasta energije koju budizam naziva odricanjem
- riječju koja se često shvaća na pogrešan način i koja zapravo odra­
žava duboku želju za slobodom.
PARADOKS ODRICANJA
Za mnoge ljude ideja odricanja i neprivrženosti podrazumijeva si­
lazak u vlažnu i hladnu tamnicu askeze i discipline. Depresivno po­
manjkanje užitaka života. Niz zabrana koje ograničavaju našu slobo­
du da uživamo u životu. Tibetanska poslovica kaže: „Ako s nekom
osobom razgovaramo o odricanju, to je isto kao da svinju udaramo
štapom po njušci. To joj se uopće ne sviđa."
144
Č e t r n a e s t o p o g l a v l j e - V t U K l bKUK r K t M A u u b u u i
No istinsko je odricanje poput ptice koja leti visoko u nebo kada joj
otvorimo krletku. Odjednom nestanu sve beskrajne brige koje su
opterećivale um i omogućuje se slobodno izražavanje unutarnjeg po­
tencijala. Mi smo poput umornih pješaka, nosimo teške torbe pune
hrane i kamenja. Zar ne bi bilo pametnije da na trenutak spustimo
torbu i razvrstamo i olakšamo svoj teret?
Odricanje ne znači da se trebamo odreći onoga što nam donosi radost
i sreću - to bi bilo apsurdno; odricanje znači da trebamo ostaviti ono
što nam uzrokuje neiscrpnu i nemilosrdnu bol. To pokazuje imamo
li hrabrosti riješiti se ovisnosti o temeljnim uzrocima patnje. Kako
bismo to učinili, prvo moramo identificirati i prepoznati uzroke pa­
tnje i zatim se neprestano podsjećati na njih u svom svakodnevnom
životu. Ako ne ostavimo vremena da to učinimo, lako se možemo
prevariti i zanemariti važne uzroke.
Stoga, odricanje se ne svodi na to da samo kažemo ne svemu što je
ugodno, da se odreknemo sladoleda od jagoda ili vruće kupke nakon
duge šetnje po brdima. Trebamo se upitati, uzimajući u obzir odre­
đene aspekte naših života: „Hoće li me to učiniti sretnijim?" Istinska
sreća - za razliku od nametnute euforije - može izdržati uspone i pa­
dove života. Odreći se znači imati smionost i inteligenciju da pažlji­
vo ispitamo ono što obično smatramo užicima kako bismo odlučili
pridonose li oni uistinu našem zadovoljstvu. Odricatelj nije poput
mazohiste koji smatra da je sve dobro u biti loše. Tko bi to mogao
podnijeti? Odricatelj je odvojio vremena da pogleda u sebe i otkrio
da se ne treba čvrsto držati određenih aspekata svog života.
SLOBODNI OD PROŠLOSTI, SLOBODNI OD BUDUĆNOSTI
Jednog je dana neki Tibetanac posjetio starog mudraca dok sam se i
ja tamo slučajno zatekao, u mjestu Ghoom blizu Darjeelinga u Indiji.
Ispričao mu je o svim svojim prošlim nesrećama, a zatim je naveo sve
čega se bojao da će se dogoditi u budućnosti. Mudrac je cijelo vrije­
me mirno pekao krumpire u malom žeravniku na podu ispred sebe.
Nakon nekog vremena, rekao je svom tugaljivom posjetitelju: „Ima li
145
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
svrhe brinuti se o stvarima koje više ne postoje i koje se još nisu dogo­
dile?" Zbunjen, posjetitelj je zašutio i dugo vremena tiho sjedio pored
mudraca, koji mu je povremeno dodavao vruće ispečeni krumpir.
Unutarnja nam sloboda dopušta da uživamo u čistoj jednostavnosti
sadašnjeg trenutka, slobodnog od prošlosti i budućnosti. Naše oslo­
bađanje od nametnutih sjećanja iz prošlosti ne znači da ne možemo
ništa korisno naučiti iz našeg iskustva. Naše oslobađanje od straha
zbog budućnosti ne čini nas nesposobnima da se jasno suočimo s
njom, nego nas sprječava da se besmisleno uzrujavamo zbog budu­
ćnosti.
Takva sloboda sadržava aspekte razboritosti, kao i radost koja nam
omogućuje da smireno prihvatimo stvari, a da ne postanemo pasivni
ili nemoćni. Ona nam također omogućuje da iskoristimo sve okol­
nosti života, povoljne ili nepovoljne, kao sredstva za ubrzavanje oso­
bne promjene, da izbjegnemo aroganciju kada su povoljne i depresiju
kada to nisu.
INTELIGENCIJA ODRICANJA
Odricanje je način preuzimanja života u vlastite ruke. Uzimamo
ga u svoje ruke kada se zasitimo toga da nas sebičnost, otimanje za
moći i posjedovanjem te neprekidna potraga za užitkom izmanipu-
liraju poput marionete. Osoba koja se uistinu odriče dobro je infor­
mirana o tome što se oko nje događa. Ona ne bježi od svijeta zato
što ga ne može kontrolirati, nego zato što zna koliko su besmislene
brige pune predrasuda i više ne želi gubiti vrijeme na njih. Njen je
pristup izrazito pragmatičan. Odricatelj ne pokazuje slabost, nego
samo odvažnost.
Odricanje nas također dovodi do izvrsnog okusa jednostavnosti i
dubokog zadovoljstva. Kada ju jednom iskušate, sve će vam postati
lakše. No to se ne odnosi na prisilno odricanje, ono je od samog
početka osuđeno na propast. Prvo morate jasno shvatiti koje su
prednosti odricanja i željeti se osloboditi onoga čega se želite odre­
ći. Kada to učinite, odricanje ćete doživjeti kao čin oslobađanja.
146
Č e t r n a e s t o p o g l a v l j e - V E L I K I SKOK P R E M A S L O B O D I
Nikada ne smijemo zaboraviti one s kojima dijelimo svoj život, ali
možemo zaustaviti beskrajne izmjene sreće i patnje. Pritom ništa ne
gubimo, nego sve pojednostavljujemo.
UTJEHA JEDNOSTAVNOSTI
„Čitav naš život uzalud trošimo na detalje... Pojednostavljujte, po-
jednostavljujte," napisao je američki moralist Henry David Thore-
au. Odricanje uključuje pojednostavljenje naših misli, riječi i djela
kako bismo se riješili suvišnosti. Pojednostavljanje naših aktivnosti
ne znači da ćemo postati lijeni; sasvim suprotno, to znači da ćemo
postići sve veću slobodu i nastojati spriječiti najsuptilniji aspekt pa­
sivnosti - poticaj koji nas, čak i kada znamo što je uistinu važno u
životu, potiče da obavljamo tisuće trivijalnih aktivnosti, jednu za
drugom, poput valova koji se stvaraju na vodi.
Pojednostavniti naš govor znači ograničiti struju besmislenog govo­
ra koji neprestano teče iz naših usta. To, iznad svega, znači da se su­
zdržimo od bolnih primjedbi koje upućujemo drugim ljudima. Obi­
čni su razgovori, požalio se pustinjak Patrul Rinpoche, „odjeci jeke".
Samo trebate upaliti televizor ili otići na neko društveno okupljanje
kako bi vas progutala bujica često beskorisnih riječi koje potiču po­
hlepu, neprijateljstvo i taštinu. Ne morate se obaviti tišinom, nego
jednostavno postati svjesni što je prikladan govor i koliko je vrijeme
važno. Prikladan govor izbjegava sebične laži, okrutne riječi i tra­
čeve, koji nas samo uznemiruju i uzrokuju neslogu. Takav se govor
uvijek prilagođava okolnostima, po potrebi je obziran ili odlučan, a
proizvod je altruističnog i kontroliranog uma.
Ako kažemo da netko ima jednostavan um, to ne znači da je naivan.
Nasuprot tomu, jednostavnost uma jasno se odražava kao jasnoća
misli. Kao što nam bistra voda omogućuje da vidimo dno jezera,
tako i jednostavnost otkriva prirodu uma skrivenu iza vela nemirnih
misli.
Andre Comte-Sponville to je opisao na nadahnjujući način:
147
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Jednostavna osoba živi život koji udiše, bez truda ili slave, bez pretva­
ranja ili srama... Jednostavnost je sloboda, vedrina duha, otvorenost.
Ona je jednostavna poput zraka i slobodna poput zraka... Jednostavna
osoba ne shvaća se previše ozbiljno ili previše tragično. Nastavlja ži­
vjeti veselo, bezbrižno, mirne duše, bez ikakvog cilja, bez nostalgije i
nestrpljenja. Cijeli svijet je njeno kraljevstvo, i to joj je dovoljno. Sada­
šnjost je njena vječnost, i to je veseli. Ne mora ništa dokazivati, jer ne
mora održavati vanjsku formu, ništa ne traži, jer je sve pred njom. Što
je jednostavnije od jednostavnosti? Što je lakše? To je vrlina mudraca
i mudrost svetaca. 1
PUTNIK KAO NIJEDAN DRUGI
Moram vam prepričati jednu zgodu iz života Patrula Rinpochea, ti­
betanskog pustinjaka koji je živio u 19. stoljeću. Na prvi pogled, nitko
ne bi rekao daje on veliki duhovni učitelj. Sve stoje imao uključivalo
je štap za hodanje, malu krpenu torbu u kojoj je nosio glineni lonac
za kuhanje čaja i primjerak knjige Vodič kroz način života Bodhisat-
tve, klasičnog teksta o ljubavi i suosjećanju, te odjeću koju je nosio.
Zaustavio bi se gdje je god htio - u špiljama, šumama, kolibama - i
tamo bi ostao koliko dugo je želio. U samostane bi uvijek dolazio
bez prethodne najave, kako bi izbjegao bilo kakve pripreme u čast
njegovog dolaska. Prenoćio bi u redovničkoj ćeliji ili bi kampirao u
prirodi.
Jednoga je dana Patrul Rinpoche prenio svoje učenje na nekoliko
tisuća ljudi blizu samostana Dzamthang u istočnom Tibetu. Nije sje­
dio u hramu niti na prijestolju, nego na travom pokrivenom humku
na livadi. Iako su svi znali da on nikada ne prihvaća darove, na kra­
ju predavanja jedan je starac inzistirao da mu daruje srebrnu šipku,
spustivši je na travu ispred njegovih nogu.
Patrul je prebacio svoj svežanj preko ramena, uzeo svoj štap i krenuo
svojim putem. Jedan je lopov promatrao sve što se dogodilo i slije­
dio ga je u namjeri da mu ukrade srebro. Patrul je hodao sam, bez
ikakvog posebnog odredišta, i proveo je mirnu noć ispod zvijezda.
148
Ć e t r n a e s t o p o g l a v l j e - V E L I K I SKOK P R E M A S L O B O D I
Čim je zaspao, lopov se prišuljao pod zaštitom tame. Patrul je u bli­
zini odložio svoju malu krpenu torbu i lonac. Budući da u njoj nije
pronašao ništa, lopov je počeo pretraživati pustinjakov široki ogrtač
od ovčje kože.
Patrul se probudio i povikao: „Zašto kopaš po mojim stvarima?" Lo­
pov je promrmljao: „Netko ti je dao srebrnu šipku. Hoću je!"
„O, joj!" uzviknuo je pustinjak. „Kakav težak život vodiš, trčkaraš
okolo poput luđaka! Prešao si cijeli taj put zbog komada srebra! Ja­
dnice! Sada me dobro slušaj. Vrati se nazad istim putem i u zoru ćeš
doći do humka gdje sam sjedio. Tamo ćeš pronaći srebro."
Lopov je bio prilično skeptičan, ali budući da je dovoljno dugo pre­
traživao pustinjakove stvari, znao je da nema šipku uza se. Iako je mi­
slio da najvjerojatnije neće naći srebro tamo gdje mu je Patrul rekao,
vratio se nazad i pretražio padine humka. Šipka se sjajila u travi.
Razbojnik je pomislio: „Taj Patrul nije običan lama. Oslobodio se
svih privrženosti. Zadesit će me neka vrlo loša karma jer sam ga po­
kušao opljačkati." Ispunjen grižnjom savjesti, krenuo je na put da
opet pronađe pustinjaka. Kada ga je napokon sustigao, Patrul ga je
izgrdio: „Opet ti! Uvijek bježiš, zar ne? Rekao sam ti da nemam sre­
bro. Što sada hoćeš?"
Kriminalac se ispružio ispred Patrula da mu se ispovjedi, a oči su
mu bile pune suza. „Nisam ništa došao uzeti od tebe. Pronašao sam
srebro! Kada samo pomislim da sam te skoro istukao i uzeo sve što
imaš! Ti si pravi mudrac. Molim te za oprost. Volio bih postati tvoj
učenik."
Patrul ga je utješio: „Ne trebaš mi se ispovjediti niti me tražiti oprost.
Budi velikodušan, traži pomoć Buddhe i provodi njegovo učenje. To
će biti dovoljno." Kasnije su ljudi saznali što se dogodilo i krenuli su
izmlatiti lopova. Kada je Patrul Rinpoche to čuo, oštro ih je prekorio:
„Ako se budete loše odnosili prema ovom čovjeku, povrijedit ćete
mene. Ostavite ga na miru!"
149
 SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

SLOBODNI ZA DRUGE

Čemu služi sloboda ako koristi samo sebi? Kako bismo bolje pomo­
gli drugima, moramo prvo mijenjati sebe.
Biti slobodan znači i slijediti put unutarnje transformacije. Kako bi­
smo to postigli, moramo savladati ne samo vanjsku nesreću nego i
Petnaesto poglavlje
naše najdublje neprijatelje: lijenost, nedostatak sabranosti i navike
koje nas stalno odvraćaju od duhovne vježbe.
SOCIOLOGIJA SREĆE
Kao što smo vidjeli, užici, koji su isprva privlačni, vrlo se često pre­
tvaraju u svoje suprotnosti. Iz truda kojeg zahtijeva duhovni put i
Ljudi imaju već pripremljene odgovore na rnnoga pitanja o sebi: znaju
proces oslobađanja od patnje proizlazi obratna progresija. Iako nam
svoje ime, adresu i pripadnost određenoj stranci. Ali općenito, oni ne
je ponekad teško započeti, s vremenom postaje sve lakše i, malo-
znaju koliko su sretni i moraju smisliti odgovor na to pitanje kad god
pomalo, naš trud nam pruža osjećaj ispunjenja kojeg više ništa ne
im se postavi.
može zamijeniti. Njegove poteškoće ustupaju mjesto dubokom za­
Daniel K a h n e m a n
dovoljstvu, koje nam stanja ovisnosti ne mogu pružiti. Sukha je kao
neka vrsta gipkog i nepovredivog oklopa. Jedan je tibetanski mudrac
Jedan od ciljeva ove knjige je identificiranje unutarnjih stanja koja
rekao: „Ptici je lako ozlijediti konja koji ima ozlijeđena leđa; okol­
pogoduju sreći i onih koja je sprječavaju. Što nas istraživanja socijal­
nostima je lako povrijediti onoga tko se boji, ali nemaju moć nad
ne psihologije mogu naučiti o faktorima koji utječu na našu kvalitetu
onim tko je stabilan." Takvo postignuće u potpunosti zaslužuje naziv
života? Početkom 20. stoljeća, psihologija i psihijatrija većinom su se
slobode.
usmjeravale na opisivanje i liječenje psiholoških smetnji i mentalnih
bolesti. Međutim, sve donedavno znanost nije istraživala naš poten­
cijal da iz „normalnog" stanja postojanja dođemo do optimalnog za­
dovoljstva i razvoja. Stvari se sada počinju mijenjati jer kognitivne
znanosti i „pozitivna psihologija" pobuđuju sve veće zanimanje.
Rađamo li se s različitim genetskim predispozicijama za sreću ili ne­
sreću? Kako naš odgoj i naše životno iskustvo pozitivno ili negativno
utječu na naše subjektivno zadovoljstvo? Do koje je mjere moguće
promijeniti naše osobine ličnosti i dovesti do trajnog osjećaja zado­
voljstva? Koji mentalni faktori pridonose toj transformaciji? Tijekom
proteklih trideset godina, sva su ta pitanja bila predmetom opsežnog
istraživanja. Proučavalo se stotine tisuća ispitanika u sedamdesetak
država i objavljen je velik broj znanstvenih rezultata. 1
Iz tih su istraživanja proizašla tri glavna zaključka. Prvo, vanjski
uvjeti i drugi općeniti faktori - poput bogatstva, obrazovanja, druš­
tvenog statusa, hobija, spola, dobi, etničke pripadnosti, itd. - imaju

150 151
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
velik utjecaj, ali su, u biti, odgovorni samo za 10 do 15 posto promje­
2
njivog kvocijenta zadovoljstva. Drugo, pokazalo se da imamo ge­
netsku predispoziciju da budemo sretni ili nesretni - izgleda da geni
određuju oko 25 posto našeg potencijala za sreću. Usprkos tome, geni
više djeluju kao nacrt koji se može upotrijebiti ili ignorirati, ovisno o
okolnostima. Treće, možemo značajno utjecati na način na koji do­
življavamo sreću i nesreću pomoću načina na koji živimo i mislimo,
kako opažamo događaje života i kako na njih reagiramo. Srećom, da
je naša sposobnost za sreću određena, ne bi imalo smisla proučavati
fenomen sreće ili pokušati trajno postati sretan.
Ti zaključci odbacuju mnoštvo lažnih ideja o sreći. Pisci i filozofi če­
sto su ismijavali ideju da je sreća dobra za zdravlje, da optimisti žive
duže i sretnije i da možemo „kultivirati" sreću kao vještinu. Ipak, te
se ideje sada postupno priznaju kao dokazane činjenice.
OPĆENITI UVJETI SREĆE
Znanstvenici su proveli mnoga istraživanja o sreći kao kvaliteti ži­
vota ili, preciznije, kao subjektivnom vrednovanju vlastite kvalite­
te života. Pritom su u istraživanjima koristili jednostavne upitnike
i ispitanicima postavljali pitanja poput: „Jeste li vrlo sretni, sretni,
malo sretni, nesretni ili vrlo nesretni?" Zatim su od ispitanika tražili
da daju informacije o svom društvenom statusu i bračnom stanju,
prihodu, zdravlju, prekretnicama u svom životu, itd. Nakon toga
su statistički analizirali korelacije među njima. Novija istraživanja
odmah prate osjećaje koje ljudi doživljavaju u svojim svakodnevnim
životima. Prema Danielu Kahnemanu, psihologu i dobitniku Nobe-
love nagrade, podaci dobiveni takvim istraživanjima daju precizniju
procjenu subjektivnog zadovoljstva, jer na njih manje utječu osobna
sjećanja i drugi proizvodi uma.
Opće ankete pokazale su da je osjećaj sreće veći u državama koje
svojim stanovnicima osiguravaju osnovna sredstva, veću sigurnost,
autonomiju i slobodu, kao i dovoljno mogućnosti za obrazovanje i
pristup informacijama. Ljudi su očigledno sretniji u zemljama gdje
152
Petnaesto p o g l a v l j e - SOCIOLOGIJA SREĆE
su zajamčene osobne slobode i osigurana čvrsta demokracija. To se
i može očekivati. Građani su sretniji u ozračju mira. Bez obzira na
ekonomske uvjete, oni koji žive pod vojnom vlasti nesretniji su.
Sreća raste s društvenim angažiranjem i sudjelovanjem u dobrovolj­
nim organizacijama, uživanjem u sportu i glazbi, te učlanjenjem u
rekreativne klubove. Usko je povezana s kvalitetom naših osobnih
odnosa.
Ljudi koji su oženjeni ili žive zajedno s partnerom općenito su puno
sretniji od samaca, udovaca i udovica ili razvedenih ljudi koji žive
sami. Što se tiče djece razvedenih roditelja, dvostruko je veća vje­
rojatnost da će doživjeti razne društvene, psihološke ili akademske
probleme. 3
Ljudi koji imaju plaćeni posao često su sretniji od nezaposlenih lju­
di. Stopa smrtnosti veća je kod nezaposlenih, a oni su i više podlo­
žni bolesti, depresiji, samoubojstvu i alkoholizmu. Ipak, domaćice
i zaposleni imaju približno istu razinu zadovoljstva. Također je za­
nimljivo istaknuti da odlazak u mirovinu ne umanjuje zadovoljstvo
našim životom, nego ga čak povećava. Stariji ljudi smatraju da im je
život manje ugodan nego mlađim ljudima, ali njihovo je cjelokupno
zadovoljstvo stabilnije i osjećaju više pozitivnih emocija. Čini se da
nam dob daje relevantnu mudrost. Sreća je jače izražena kod izrazito
odlučnih osoba dobrog fizičkog zdravlja. Čini se da nije povezana s
klimom, jer ljudi koji žive u sunčanijim područjima nisu ništa sre­
tniji od onih koji žive u kišnijim područjima, ako izuzmemo patolo­
ške slučajeve onih koji pate od depresije zbog dugih zimskih noći u
sjevernim geografskim područjima.
Bavljenje slobodnim aktivnostima povećava zadovoljstvo, osobito
kod onih ljudi koji ne rade (umirovljenika, onih koji su financijski
neovisni i nezaposlenih), djelomično zato što ti ljudi mogu više utje­
cati na ono što rade. Pokazalo se da godišnji odmori imaju pozitivan
učinak na zadovoljstvo, smirenost i zdravlje ljudi. Samo se tri posto
ljudi na godišnjem odmoru žali na glavobolju, za razliku od dvadeset
jedan posto onih koji rade. To se isto odnosi i na umor i razdra-
žljivost.4 Treba istaknuti da gledanje televizije, koliko god da je po­
pularno, dovodi samo do minimalnog povećanja zadovoljstva. Oni
153
i n t L A - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE
koji puno vremena provode gledajući televiziju u prosjeku su manje
sretni. U Sjedinjenim Američkim Državama i Europi ljudi provode u
prosjeku tri i pol sata ispred televizora. To znači da na svakih sedam
godina otpada cijela godina života!
NOVAC NE MOŽE KUPITI SREĆU
Očigledno, ljudima kojima nedostaju osnovna sredstva za život i
oni kojima novac postaje pitanje opstanka priznanje zbog dolaženja
do većeg bogatstva donosi opravdan osjećaj zadovoljstva. Međutim
- iako nas to može iznenaditi - izgleda da, bez obzira na relativno
malo bogatstvo, razina zadovoljstva ostaje ista čak i kada prihod ra­
ste. Na primjer, od 1949. godine do danas u Sjedinjenim Američkim
Državama stvaran se prihod dvostruko povećao, dok je broj ljudi
koji se smatraju „vrlo sretnim" ne samo povećao nego čak i malo
smanjio.
Kao što to Richard Layard iz Ekonomske škole u Londonu kaže:
„Imamo više hrane, više odjeće, više automobila, veće kuće, više
centralnog grijanja, više praznika, kraći radni tjedan, dobar posao i,
iznad svega, bolje zdravlje. No ipak nismo sretniji... Ako želimo da
ljudi budu sretniji, moramo znati koji uvjeti pridonose sreći i kako
ih možemo kultivirati." 5
Ljudi postanu nezadovoljni kada se počinju uspoređivati s drugima u
svojoj obitelji, na svom radnom mjestu i sa svojim poznanicima. Kao
što to Layard objašnjava, „Puno puta ljudi objektivno dođu do bo­
ljeg položaja, ali se subjektivno osjećaju lošije. Na primjer, u Istočnoj
Njemačkoj životni je standard zaposlenih značajno porastao nakon
1990. godine, ali se smanjila njihova razina sreće. Nakon ponovnog
ujedinjenja Njemačke, ljudi u Istočnoj Njemačkoj počeli su se uspo­
ređivati s onima u Zapadnoj Njemačkoj, a ne s drugim državama
bivšeg sovjetskog bloka." 6
Neprestano uspoređivanje naše situacije s onom drugih ljudi neka je
vrsta bolesti uma koja nam donosi nepotreban jad i frustraciju. Kada
imamo novi izvor zadovoljstva ili kupimo novi automobil, postajemo
154
VJEŠTINE Petnaesto poglavlje - SUUULUbUA bKblb
uzbuđeni i osjećamo da smo na vrhuncu. Ali čim se ubrzo privikne­
mo na to, naše zadovoljstvo opada; kada izađe novi model automo­
bila, postanemo nezadovoljni onim kojeg imamo i mislimo da mo­
žemo biti zadovoljni samo ako kupimo novi automobil, posebno ako
ga imaju ljudi oko nas. Zapeli smo na „hedonističkoj pokretnoj traci"
- to je pojam kojeg su uveli P. Brinkman i D. T. Campbell. 7 Dok smo
na pokretnoj traci, trebamo neprestano trčati samo da ostanemo na
istom mjestu. U ovom slučaju trebamo neprestano trčati kako bismo
postigli više stvari i pronašli nove izvore uzbuđenja jednostavno da
bismo održali sadašnju razinu zadovoljstva.
To očigledno nije optimalno stanje uma. Nezasitna žudnja da imamo
više samo da bismo ostali zadovoljni i uznemirenost kada se drugi
ljudi u našoj blizini nalaze u boljem položaju, ima više veze s men­
talnom boli - na primjer, zavisti, pohlepom ili ljubomorom - nego s
uvjetima u kojima živimo. Kao što tibetanska poslovica kaže: „Ako
smo svjesni svog zadovoljstva, to je isto kao da držimo blago u ruci."
U protivnom, čim dobijemo nešto, htjet ćemo više i tako započinje­
mo krug kroničnog nezadovoljstva.
Psiholozi se bave vrlo zanimljivim problemom „sretnih siromaha",
koji su veseliji i bezbrižniji od mnogih bogatih ljudi pod stresom.
Istraživanje Roberta Biswasa-Dienera, provedeno među beskućni­
cima i stanarima sirotinjske četvrti Calcutte, pokazalo je da je u
mnogim područjima - obiteljskom životu, prijateljstvu, moralnosti,
hrani i veselju - njihova razina zadovoljstva bila samo malo niža od
one sveučilišnih studenata. 8 Nasuprot njima, oni koji žive na ulici ili
u prihvatilištima San Francisca i koji općenito nemaju društvenu i
emocionalnu privrženost, tvrde da su puno nesretniji. Sociolozi po­
kušavaju objasniti taj fenomen činjenicom što se mnogo siromašnih
ljudi u Calcutti prestalo nadati kako će popraviti svoj društveni sta­
tus i financijsko pitanje, te više nisu zabrinuti u tom pogledu. Osim
toga, puno ih je lakše zadovoljiti ako bilo što dobiju, poput hrane i
tome slično.
To nije samo optimističan način gledanja na stvari. Kada sam živio u
siromašnoj četvrti Delhija, gdje sam tiskao tibetanske tekstove, po­
znavao sam mnogo vozača rikši, koji bi po cijeli dan prevozili pu-
155
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
tnike u stražnjem dijelu svojih starinskih tricikala. Tijekom zimskih
noći, okupili bi se u malim skupinama na ulici oko vatre u kojoj su
spaljivali košare i kartonske kutije. Razgovarali bi, smijali se i glasno
pjevali popularne pjesme. Zatim bi zaspali, sklupčani na sjedalima
svojih tricikala. Njihov život nije lagan - daleko od toga - ali mislim
da ih njihova dobroćudnost i bezbrižnost čine sretnijima od mnogih
žrtava stresa koji rade u pariškim reklamnim agencijama ili na burzi.
Sjećam se i jednog starog butanskog seljaka. Jednom prilikom mu je
mladi poglavar mog samostana darovao novu majicu i tisuću rupija,
Seljak je bio potpuno zbunjen. Rekao je da nikada nije imao više od
tristo rupija (oko sedam dolara). Kada ga je poglavar upitao ima li
kakvih briga, kratko je razmislio i zatim odgovorio:
„Da, s pijavicama, kada hodam po šumi u kišno doba."
„Nešto osim toga?"
„Ne, ništa."
Diogen je, iz svoje poznate drvene bačve, rekao Aleksandru Make­
donskom: „Ja sam veći od vas, moj gospodaru, jer sam prezirao više
nego što ste vi ikada imali." Dok jednostavnost butanskog seljaka
možda nije toliko važna poput riječi velikog filozofa, još uvijek je
očito da sreća i zadovoljstvo nisu razmjerni bogatstvu.
Osamdeset posto Amerikanaca smatra se sretnima! Ali situacija nije
toliko ohrabrujuća kao što se čini. Unatoč poboljšanju materijalnih
uvjeta, ljudi su danas deset puta podložniji depresiji nego što su bili
1960. godine. Depresija sve više pogađa mlađi dio populacije. Prije
četrdeset godina, ljudi su po prvi put upadali u depresiju sa dvadeset
devet godina. Danas se ta dobna granica spustila na četrnaest godi­
na. 9 Od svih smrtnih slučajeva u svijetu, dva posto godišnje otpada
10
na samoubojstva, više nego na rat i umorstvo. U Sjedinjenim Ame­
ričkim Državama samoubojstvo koje uzrokuje bipolarna depresija,
nekoć zvana manična depresija, drugi je vodeći uzrok smrti medu
11
tinejdžerkama i treći medu tinejdžerima, dok je u Švedskoj broj
slučajeva samoubojstava među studentima od 1950. godine porastao
za dvjesto šezdeset posto.
Između 1950. i 1980. godine broj kaznenih djela u SAD-u porastao
je za tristo posto, a u Ujedinjenom Kraljevstvu za petsto posto. Iako
156
je od tada stopa kriminala značajno opala, još uvijek je mnogo viša
nego prije pedeset godina, unatoč činjenici što se vanjski uvjeti za­
dovoljstva - zdravstvena zaštita, kupovna moć, pristup obrazovanju i
slobodno vrijeme - neprestano poboljšavaju. Kako to možemo obja­
sniti?
Prema mnogim istraživanjima Richarda Layarda, na taj rast mogu
utjecati mnogi faktori, poput smanjenog osjećaja povjerenja među
ljudima, razdvajanje obitelji, utjecaj nasilja koje se neprestano name­
će televizijskim gledateljima, činjenica da ljudi sve više žive sami i
da se sve manje ljudi uključuje u kulturne, sportske, političke i filan­
tropske udruge, kao i u udruge koje pomažu siromašnima i starijim
osobama. 1 2
Na primjer, zanimljivo je opadanje povjerenja. Godine I960., kada
su ljude upitali: „Mislite li da se većini ljudi može vjerovati?" pe­
deset osam posto Amerikanaca i isto toliko Britanaca odgovorilo je
potvrdno, dok je 1998. godine to mislilo samo trideset posto ljudi.
Većina Amerikanaca misli da „danas uopće ne znaju na koga mogu
računati." 1 3
Martin Seligman smatra da „sustav vrednota na kojem se temelji ne­
opravdano samopoštovanje i kojeg priznaje viktimologija potiče sve
veći individualizam, što pridonosi epidemiji." 14 On smatra da je sve
veći individualizam odgovoran za veliki porast depresije u zapadnja­
čkim društvima, djelomično zbog „besmislenosti" koja se javlja kada
„ne postoji privrženost nečemu većem od nas samih." Budizam sma­
tra da je razlog tomu to što ljudi neumorno posvećuju većinu svog
vremena vanjskim aktivnostima i ciljevima, umjesto da nauče uživati
u sadašnjem trenutku, u društvu osoba koje vole, u miru prirodnog
okruženja i, iznad svega, u razvoju unutarnjeg mira koji svakoj se­
kundi života daje novu i drukčiju kvalitetu.
Uzbuđenje i užitak koji proizlaze iz intenzivnih osjetnih podražaja,
na primjer od glasne, frenetične i senzualne zabave, ne mogu zami­
jeniti unutarnje zadovoljstvo. Eksces bi nas trebao izbaciti iz apatije,
ali vrlo često vodi samo do nervoznog umora vezanog uz kronično
nezadovoljstvo.
157

NASLJEDNA PRIRODA SREĆE
Rađamo li se s predispozicijom za sreću ili nesreću? Nadjačava li ge­
netsko naslijeđe druge psihološke faktore, uključujući i one povezane
s događajima iz ranog djetinjstva, sa životnom sredinom i obrazova­
njem? Mogu li životna sredina i emocionalni faktori promijeniti ono
što je zapisano u našim genima? Do koje granice i koliko dugo je naš
mozak sposoban za velike promjene - uobičajeno nazvane plasti­
čnost mozga? O tim se pitanjima gorljivo raspravljalo u znanstvenim
krugovima. Znanstvenici su proučavali jednojajčane blizance koje
su razdvojili nakon rođenja. Oni imaju potpuno isti genom, ali su
odgojeni u potpuno različitim uvjetima. Koliko će oni biti psiholo­
ški slični? Možemo također i usporediti psihološki profil posvojene
djece s onim njihovih bioloških roditelja, a zatim s onim njihovih
usvojitelja. Takva su istraživanja pokazala da, s obzirom na ljutnju,
depresiju, inteligenciju, cjelokupno zadovoljstvo, alkoholizam, neu­
roze i mnoge druge faktore, jednojajčani blizanci koje se razdvoji pri
rođenju dijele više psiholoških osobina nego braća i sestre blizanci
koji su odgajani zajedno.
Isto tako, posvojena djeca psihološki puno više sliče biološkim rodi­
teljima koji ih nisu odgajali nego usvojiteljima. Istraživanja stotina
takvih slučajeva navela su Aukea Tellegena i njegove kolege na za­
ključak kako je sreća četrdeset pet posto nasljedna i kako naši geni
određuju približno pedeset posto varijabli među svim spomenutim
osobinama ličnosti. 15
Međutim, drugi istraživači to smatraju pretjeranom i dogmatskom
interpretacijom. Nakon njihova razdvajanja pri rođenju, većinu su
blizanaca uključenih u istraživanja posvojile dobrostojeće obitelji,
koje su dugo čekale na usvajanje i izvrsno se brinule za djecu. Rezul­
tati bi vjerojatno bili puno drugačiji da su posvojitelji jako zavoljeli
jednog od blizanaca, a daje drugi blizanac na kraju završio na ulici ili
u sirotinjskoj četvrti. Ti istraživači smatraju da geni određuju dvade­
set pet posto varijabli osobnosti, koje predstavljaju samo potencijal, a
čije izražavanje ovisi o mnogim drugim faktorima.
|S8
Micheal Meaney i njegove kolege iz Istraživačkog centra bolnice
Douglas u Kanadi izveli su niz fascinantnih pokusa 1 6 na štakorima
koji su genetski skloni pretjeranoj tjeskobi. Ako se u prvih deset
dana njihova života mali štakori povjere brižnim majkama koje ih
neprestano ližu, te se često nalaze u fizičkom kontaktu s majkom,
blokiraju se geni koji reguliraju reakciju na stres (pomoću proce­
sa zvanog metilacija) i ostaju neizraženi tijekom njihovog života
(osim ako se štakori ne izlože velikoj traumi), dok potomci ma­
nje brižnih majki pokazuju visoke količine stresa. Međutim, nova
istraživanja pokazuju da su negativne posljedice reverzibilne. Ako
štene majke koja ga malo liže „posvoji" majka koja ga puno liže,
štene će se normalno razvijati. Pokazalo se da individualne razlike
u majčinskoj brizi ne mijenjaju samo sposobnost potomaka da se
nose sa stresom kasnije u životu nego i da utječu na njihov mozak
i kognitivni razvoj. Štenad, podignuta od majki koje su ih puno li­
zale, puno je smirenija pod stresom i pokazuju veću sposobnost za
učenje. Meaney i drugi istraživači sada provode važno istraživanje
kako bi istražili na koji se način to primjenjuje na ljude. Istraživači
predviđaju da će, ako se pravilnosti koje su uočene mogu uspore­
diti s ljudima, djeca majki koje se manje brinu za njih biti sklonija
problemima poput agresivnog ponašanja i poremećaja nedostatka
pažnje. To se zasigurno slaže s budističkim mišljenjem daje malom
djetetu potrebna redovita roditeljska ljubav. Sigurno je da količina
ljubavi i nježnosti koju primamo kao mala djeca bitno utječe na
našu viziju života. Opće je poznato da su djeca, žrtve seksualnog
zlostavljanja, dvostruko više izložena riziku od depresija kao tinej­
džeri ili odrasle osobe, te da su mnogi kriminalci u djetinjstvu bili
zlostavljani ili im je uskraćena roditeljska ljubav.
U kontekstu osobne transformacije, važno je istaknuti da se među
tim osobinama s izraženim genetskim osnovama neke teško mogu
promijeniti (na primjer, one za određivanje težine), dok se druge
mogu značajno promijeniti zbog uvjeta života i pomoću mentalne
17
vježbe. To se posebno odnosi na strah, pesimizam i... sreću.
159
SRELA - VODK ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ZIVOINE VJESlINt
OSOBNE KARAKTERISTIKE
Čini se da sreća nije povezana s inteligencijom, barem ne prema re­
zultatima testova inteligencije, niti sa spolom, etničkom pripadnošću
ili fizičkom ljepotom. No ipak, „emocionalna inteligencija" značajno
razlikuje sve sretne ljude od nesretnih. Ovaj pojam, kojeg je uveo
i opisao Peter Saloway, a široj ga javnosti predstavio Daniel Gole-
man, definiramo kao sposobnost da točno opažamo i shvaćamo tuđe
osjećaje. To je također sposobnost da jasno i brzo prepoznamo naše
vlastite emocije.
Prema K. Magnusu i njegovim kolegama, sreća je usko povezana s
ekstroverzijom i empatijom - sretni ljudi su općenito otvoreni prema
svijetu.18 Oni smatraju da pojedinac može imati kontrolu nad sobom
i svojim životom, dok se nesretni ljudi smatraju igračkama sudbine.
Čini se da je pojedinac sretniji ako je sposobniji kontrolirati svoje
životne uvjete. Zanimljivo je napomenuti da u svakodnevnom životu
ekstroverti doživljavaju više pozitivnih događaja od introverta, a ne­
urotičan imaju više negativnih iskustava od stabilnih ljudi. Možemo
doživjeti niz nesreća ili se osjećati poput magneta za probleme, no
važno je imati na umu da je naša vlastita dispozicija - ekstrover-
tirana ili neurotična, optimistična ili pesimistična, egocentrična ili
altruistička - ono što nas iznova uvodi u istu situaciju. Iskrena osoba
spremnija je suočiti se s teškim okolnostima, a zabrinuta osoba osje­
ća jaču tjeskobu, koja se obično odražava u emocionalnim i obitelj­
skim problemima i dovodi do društvenog neuspjeha.
Duhovna dimenzija, bez obzira je li religiozna ili ne, pomaže nam da
postavimo ciljeve u životu i promiče ljudske vrijednosti: milosrđe,
velikodušnost i otvorenost - što su sve faktori koji nas dovode bliže
sreći nego nesreći. Ona nam pomaže da prezirno odbacimo ciničnu
ideju kako nemamo smjer kojim trebamo ići u životu i da je život
samo egocentrična borba pod ratnim pokličem „Svatko za sebe."
Lako je zamisliti kako bogatstvo može imati velik utjecaj na sreću i
kako bi bilo teško biti sretan ako se ozbiljno razbolimo i završimo u
bolnici. Ispostavlja se da to nije tako, pa se čak i u takvim okolno­
stima brzo vraćamo na onu istu razinu sreće na kojoj smo bili prije
160
P e t n a e s t o p o g l a v l j e - S O C I O L O G I J A SREĆE
nego što smo se razboljeli. Istraživanja oboljelih od raka pokazala
su da je njihov kvocijent sreće samo malo manji od onoga u ostatku
populacije.
SREĆA I DUGOVJEČNOST
D. Danner i njegovi kolege proučavali su dugovječnost 178 katoličkih
časnih sestara rođenih početkom 20. stoljeća.19 Živjele su u istom sa­
mostanu i poučavane su u istoj školi u Milwaukeeju. Njihov je slučaj
bio vrlo zanimljiv jer su vanjske okolnosti njihovih života bile vrlo
slične: imale su istu dnevnu rutinu, istu prehranu, nisu konzumirale
alkohol i cigarete, isti društveni status i financijsku situaciju te isti
pristup zdravstvenoj zaštiti. Ti su faktori uklonili mnoge varijable
koje uzrokuju vanjski uvjeti.
Istraživači su analizirali autobiografiju svake časne sestre, a koju
je svaka napisala prije nego što je dala vječne zavjete. Psiholozi su
objektivno vrednovali pozitivne i negativne osjećaje koje su izrazile
u svojim životopisima. Neke časne su neprestano spominjale da su
„jako sretne" ili da osjećaju „veliku radost" zbog pomisli da će se
zavjetovati i služiti drugima, dok su druge pokazale malo ili nimalo
pozitivnih emocija. Nakon toga su časne sestre klasificirali prema
stupnju radosti i zadovoljstva koje su izrazili u svojoj kratkoj biogra­
fiji, a rezultate su usporedili s njihovom dugovječnošću.
Pokazalo se da je devedeset posto časnih sestara koje su svrstali u
„najsretniju" četvrtinu grupe još uvijek bilo živo u dobi od 85 go­
dina, za razliku od trideset četiri posto onih u „najmanje sretnoj"
četvrtini. Temeljita analiza njihovog pisanja uklonila je druge faktore
koji bi mogli utjecati na njihovu dugovječnost: nije postojala nika­
kva povezanost između dugovječnosti časnih sestara i snage njihove
vjere, intelektualne sofisticiranosti njihova pisanja, njihovih budućih
nada ili nekog drugog faktora kojeg su uzeli u obzir. Ukratko, čini se
da sretne časne sestre žive duže od nesretnih.
Slično tome, u Sjedinjenim Američkim Državama provedeno je
istraživanje na 2000 Meksikanaca u dobi od preko 65 godina, koje
161
i K t L A - VUUIL IA KAlVIJANlt NAJVAiNIJt UVUINt VJtilINt
je pokazalo da je smrtnost onih koji su većinom izražavali negativne
emocije bila dvostruko veća od one u ljudi sa sretnim dispozicijama
20
i koji su doživljavali pozitivne emocije. Finska anketa 96 000 udo-
vaca i udovica pokazala je da se njihov rizik od smrti udvostručio u
tjednu nakon smrti njihova partnera. 2 1 Razlog tome su tuga i depre­
sija koje im slabe imunološki sustav.
KAKO BISMO TO TREBALI SHVATITI?
Kako objasniti činjenicu da nakon svega postoji mala povezanost
- 10 do 15 posto - između bogatstva, zdravlja, ljepote i sreće? Prema
Edu Dieneru: „Izgleda da je način na koji ljudi opažaju svijet puno
22
važniji za postizanje sreće od objektivne okolnosti." Sreća ovisi i o
23
ciljevima koje postavljamo u svom životu. Osobi kojoj je glavni cilj
da stekne materijalno bogatstvo, novac igra važnu ulogu u postiza­
nju sreće, ali to neće puno utjecati na osobu kojoj je bogatstvo manje
važno.
Što se tiče povezanosti koje ističe socijalna psihologija, u većini sluča­
jeva nije jasno da U one djeluju kao uzroci ili kao posljedice. Znamo
da prijateljstvo ide sa srećom, ali jesmo li sretni zato što imamo puno
prijatelja ili imamo puno prijatelja zato što smo sretni? Da li ekstro-
verzija, optimizam i samopouzdanje uzrokuju sreću ili su znakovi
sreće? Da li sreća pozitivno utječe na dugovječnost ili ljudi puni živo­
tne energije sasvim slučajno imaju sretne dispozicije? Istraživanja ne
mogu odgovoriti na ta pitanja. Kako bismo to trebali shvatiti?
Možemo zaključiti da se neke od tih kvaliteta, poput sreće, altrui­
zma i optimizma, gotovo uvijek pojavljuju zajedno. Osoba ne može
doživjeti istinsku i trajnu sreću dok je sebična i pesimistična, jer su
altruizam i konstruktivan pogled važni elementi istinske sreće.
Kada su znanstvenici detaljno ispitali anketirane o razlozima za­
što tvrde da su sretni, naveli su svoju obitelj, svoje prijatelje, dobar
posao, lagodan život, dobro zdravlje, slobodu da putuju kamo žele,
sudjelovanje u društvenom životu, pristup kulturi, informacijama,
zabavi, i tako dalje, kao glavne faktore koji pridonose sreći. S druge
Petnaesto poglavlje - S O C I O L O G I J A SREĆE
strane, ispitanici su rijetko spominjali optimalno stanje uma koje su
nastojali razviti kao vještinu. Očigledno je da čak i kada nam mate­
rijalne okolnosti pruže „sve što nam je potrebno" da budemo sretni,
nismo uvijek sretni - daleko od toga. Štoviše, ovo „sve" nije stabilno
i prije ili poslije će se raspasti i odnijeti sreću sa sobom. To se može
dogoditi ako nedostaju samo jedan ili dva uvjeta. Ovisnost o takvim
uvjetima stvara tjeskobu jer se, svjesno ili nesvjesno, neprestano pita­
mo: „Hoće li to izdržati? Koliko dugo?" Počinjemo se pitati, s nadom
i tjeskobom, možemo li sjediniti idealne uvjete, zatim se počinjemo
bojati da ih ne izgubimo, a na kraju patimo kada nestanu. Osjećaj
nesigurnosti stalno je prisutan u nama.
Sociološka nam istraživanja malo govore o unutarnjim stanjima koja
pridonose sreći i ništa nam ne govore o načinima na koje ih svaki
pojedinac može razviti. Cilj tih istraživanja ograničen je na naglaša­
vanje općenitih uvjeta koji se moraju poboljšati kako bismo ostvarili
„najveće dobro za najveći broj". Taj je cilj vrlo poželjan, ali potraga za
srećom ne može se svesti na aritmetiku materijalnih uvjeta. Većina
istraživača svjesna je tih ograničenja. Na primjer, Ruut Veenhoven
tvrdi da postoje dvije razine „odlučujućih faktora sreće: vanjski uvje­
ti i unutarnji procesi. Ako uspijemo odrediti okolnosti u kojima su
ljudi sretni, možemo stvoriti slične uvjete za svaku osobu. Ako se
suočimo s našim unutarnjim procesima, možda ćemo moći naučiti
ljude kako da uživaju u životu." 24
BRUTO NACIONALNA SREĆA
„Moderne države smatraju da im nije dužnost učiniti svoje građane
sretnima, nego im pružiti sigurnost i zaštititi vlasništvo."
Luca i Francesco Cavalli-Sforza
Na forumu Svjetske banke, održanom u veljači 2002. godine u Kat-
hmanduu u Nepalu, predstavnik Butana, himalajskog budističkog
kraljevstva veličine Švicarske, izjavio je da je on, iako bruto nacio-
163
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Petnaesto poglavlje - SOCIOLOGIJA SREĆE

nalni proizvod njegove zemlje nije vrlo visok, puno zadovoljniji in­ optimističnih priča!" govorite. Vječno optimističnih priča? Ne, to je
deksom bruto nacionalne sreće u svojoj državi. Butanovu politiku samo odraz indeksa bruto nacionalne sreće!
bruto nacionalne sreće (BNS), popraćenu privatnim ismijavanjem
predstavnika „prerazvijenih" država, utemeljio je kralj Jigme Singye
Wangchuck 1980-ih godina, ratificiravši ga u parlamentu.
U mnogim industrijskim državama ekonomski se prosperitet često
izjednačava sa srećom. Međutim, dobro je poznato da je u SAD-u
tijekom proteklih trideset godina kupovna moć porasla za šesnaest
posto, ali se postotak ljudi koji se smatraju „vrlo sretnima" smanjio sa
36 na 29 posto. 26 Stoga izazivamo nevolju ako definiramo našu sreću
prema Dow Jonesovom indeksu na Njujorškoj burzi. Ako tražimo
sreću samo poboljšavanjam materijalnih uvjeta, to je isto kao da po­
kušavamo samljeti pijesak u nadi da ćemo iz njega dobiti ulje.
Za razliku od bruto nacionalnog proizvoda, ekonomskog indikatora
koji mjeri protok novca kroz gospodarstvo, bruto nacionalna sreća
mjeri sreću ljudi kao indikator razvoja i napredovanja. Kako bi po­
boljšao kvalitetu života svih ljudi, Butan je uskladio očuvanje kulture,
prirode i okoliša s razvojem industrije i turizma. To je jedina zemlja
na svijetu u kojoj su lov i pecanje zabranjeni, dok je, primjerice, u
Francuskoj registrirano dva milijuna lovaca.
Osim toga, prema butanskom zakonu šezdeset posto zemlje mora
ostati pošumljeno.
Neki ljudi Butan smatraju nerazvijenom zemljom, ali s čijeg je stajali­
šta nedovoljno razvijen? Tamo postoji određeno siromaštvo, ali nema
neimaštine ili beskućništva. Butan ima manje od milijun stanovnika,
koji žive raštrkano u veličanstvenom krajoliku koji se proteže na če­
tiri stotine osamsto tisuća kilometara. U Butanu svaka obitelj ima ze­
mlju, stoku i tkalački stan, te može podmiriti većinu svojih potreba.
Obrazovanje i zdravstvena zaštita su besplatni. Maurice Strong, koji
je pomogao Butanu da postane članicom Ujedinjenih naroda, imao
je običaj reći: „Butan može biti poput svake druge države, ali nijedna
druga država nikada ne može biti poput Butana."
Možete se sumnjičavo pitati jesu li ti ljudi uistinu sretni. Sjednite na
obronak brda i poslušajte zvukove doline. Čut ćete kako ljudi pjeva­
ju dok siju, dok žanju žito, dok lutaju cestom. „Poštedite me vječno

164
Šesnaesto poglavlje

SREĆA U LABORATORIJU

Nema tog velikog i teškog zadatka koji se ne može podijeliti u male,

lagane zadatke.
Budistička poslovica

U ovom sam poglavlju knjige pokušao istražiti vezu između materi­

jalnih i unutarnjih uvjeta koji utječu na sreću. Bez pretjeranog anali­
ziranja same prirode svijesti1 - to je rasprava koja bi nas previše uda­
ljila od teme - jasno je da postoji puno pitanja o povezanosti sreće
i funkcija mozga. Znamo da mnogo ozbiljnih mentalnih problema
proizlazi iz patologije mozga koju pacijent ne može puno kontro­
lirati i da ti problemi zahtijevaju dugoročno liječenje. Znamo i da
stimuliranjem određenih područja mozga možemo kod ispitanika
izazvati depresiju ili osjećaje intenzivnog zadovoljstva, i to onoliko
dugo koliko traje taj podražaj. Ali koliko vježbanje uma može iza­
zvati promjene u mozgu? Koliko vremena treba da nastupe promje­
ne i koliko one mogu biti utjecajne? Nedavna otkrića o „plastičnosti
mozga" i najnovija istraživanja do kojih su došli neki od najboljih
kognitivnih znanstvenika i stručnjaka u meditaciji, koji su godinama
vježbali svoj um, daju nam neke odgovore na ta fascinantna pitanja.

PLASTIĆNOST MOZGA

Prije dvadeset godina gotovo su svi neuroznanstvenici vjerovali da se

mozak odrasle osobe teško može mijenjati i da ne može stvarati nove
neurone. Može samo doći do ograničenog pojačavanja ili inaktivira-

167
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
nja sinaptičkih veza, zajedno s polaganim opadanjem i slabljenjem
funkcija mozga koje prouzrokuje starenje. Mislilo se da će glavne
promjene dovesti do propasti u nevjerojatno složenim funkcijama
mozga koje se postupno razvijaju u ranom djetinjstvu. Danas su ne-
uroznanstvenici došli do novih saznanja i sve više govore o neuro-
plastičnosti - ideji da se mozak neprestano razvija kao reakcija na
naše iskustvo, da se uspostavljaju nove neuronske veze, učvršćuju
postojeće veze ili dolazi do stvaranja novih neurona.
Fred Gage i njegovi kolege s Instituta Salk u Kaliforniji bavili su se
važnim projektom u kojem su proučavali reakciju štakora na „obo­
gaćeno okruženje". Premjestili su glodavce iz prazne kutije u velik
kavez s igračkama, kotačima za vježbanje, tunelima za istraživanje i
puno drugih partnera za igru. Rezultati su bili izvanredni. U samo
četrdeset pet dana, broj neurona u hipokampusu - strukturi mozga
koja je odgovorna za obradu novih doživljaja i njihovo odašiljanje
u druga područja mozga te pohranjivanje - porastao je za petnaest
posto, čak i kod starijih štakora. 2
Kako se to može primijeniti na ljudska bića? Peter Eriksson je u Šved­
skoj proučavao formiranje novih neurona kod pacijenata oboljelih
od raka. Oni su uzimali isti lijek koji su znanstvenici davali štako­
rima kako bi mogli pratiti stvaranje novih neurona. Na isti se način
pratio i razvoj tumora kod pacijenata oboljelih od raka. Nakon što su
stariji pacijenti umrli, znanstvenici su izvršili autopsiju njihovog mo­
zga i otkrili da su se, kao i kod glodavaca, u području hipokampusa
3
formirali novi neuroni. Postalo je jasno da tijekom života može doći
do neurogeneze u mozgu. Kao što to Daniel Goleman piše u knji­
zi Destruktivne emocije, „sviranje glazbenog instrumenta, odnosno
glazbena vježba - kada glazbenik svaki dan vježba svirati glazbeni
instrument tijekom dugog niza godina - može nam poslužiti kao
prikladan model za neuroplastičnost. Istraživanja MRI-ja (Magnetic
Resonance Imaging - prikaz magnetske rezonance) pokazuju da se,
na primjer kod violiniste, povećavaju dijelovi mozga koji kontrolira­
ju pokrete prstiju na ruci. Glazbenici koji počinju vrlo rano vježbati
sviranje glazbenog instrumenta i vježbaju dulje vrijeme, pokazuju
veće promjene u mozgu."'1 Proučavanja šahista i olimpijskih sportaša
Šesnaesto poglavlje - SRtLA U LABUKAIUKIJU
također su pokazala velike promjene u njihovim kognitivnim sposo­
bnostima. Sada možemo postaviti pitanje: Može li dobrovoljno unu­
tarnje obogaćenje, poput dugotrajne vježbe meditacije, čak i kada se
vježba u neutralnom okruženju pustinjakove nastambe, prouzroko­
vati važne i trajne promjene u mozgu?
Upravo su to Richard Davidson i njegov tim odlučili proučavati u
W.M. Keck laboratoriju za funkcionalnu slikovnu dijagnostiku i po­
našanje mozga na Sveučilištu Wisconsin-Madison.
NEOBIČAN SUSRET
Sve je počelo na drugom kraju svijeta, u malom selu u podnožju
Himalaja u Indiji, gdje je nakon kineske invazije Tibeta Dalai-lama
smjestio svoju vladu u egzilu.
U jesen 2000. godine tamo se okupila mala skupina nekih od vode­
ćih neuroznanstvenika i psihologa našeg vremena - Francisco Vare-
la, Paul Ekman, Richard Davidson i drugi - kako bi razmijenili svoja
mišljenja s Dalai-lamom. Susret je trajao pet dana. Bio je to deseti sa­
stanak u nizu nezaboravnih susreta između Dalai-lame i istaknutih
znanstvenika, koje su od 1985. godine organizirali Institut za um i ži­
vot, na inicijativu pokojnog Francisca Varele, pionirskog istraživača
u kognitivnim znanostima, i bivšeg američkog biznismena Adama
Eglea.
Tema sastanka bile su „destruktivne emocije". Ja sam dobio zastra­
šujući zadatak da prezentiram budističko shvaćanje u prisutnosti
Dalai-lame, što me podsjetilo na polaganje školskih ispita. Nakon
tog izvanrednog sastanka, kojeg je Daniel Goleman opisao u knjizi
Destruktivne emocije, znanstvenici su pokrenuli nekoliko istraživa­
čkih programa kako bi proučavali pojedince koji su dvadeset ili više
godina svog života posvetili razvoju suosjećanja, altruizma i unutar­
njeg mira.
Četiri godine kasnije, u studenom 2004. godine, ugledan znanstveni
časopis Proceedings of the National Academy of Sciences objavio je
prvi u nizu znanstvenih radova o učinku dugotrajne meditacije na
169
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
5
mozak. Stanja meditacije tradicionalno su opisivana kao doživljaji
u prvom licu, ali sada su se počela prevoditi i na jezik znanosti.
Richard Davidson i Antoine Lutz, student Francisca Varele, koji se
također pridružio Laboratoriju Madison, ispitali su dvanaest isku­
snih meditanata u tibetanskoj budističkoj tradiciji (osam azijskih
i četiri europska, što redovnika, što laičkih praktičara). Zatim su
znanstvenici te vrsne praktičare, koji su u meditaciji proveli otpri­
like deset do četrdeset tisuća sati u razdoblju od četrdeset godina,
usporedili s dvanaest dobrovoljaca iste dobi, koji nisu imali isku­
stva u meditaciji, ali su im dali upute te su tjedan dana vježbali
meditirati.
MEDITANTI U LABORATORIJU
Ja sam bio prvi „pokusni kunić". Znanstvenici su razvili protokol,
prema kojem su meditanti naizmjence izmjenjivali neutralna sta­
nja uma i određena stanja meditacije. Od svih različitih stanja koja
su inicijalno testirana, znanstvenici su izabrali četiri koja će posta­
ti objekti daljnjeg istraživanja: meditaciju o „altruističkoj ljubavi i
suosjećanju", o „usmjerenoj pažnji" o „otvorenoj prisutnosti" i o
„vizualizaciji" mentalnih slika.
Te su metode u budističkoj praksi posvećene kultiviranju dobrote
i suosjećanja. Njima meditanti pokušavaju stvoriti sve veći osjećaj
milosrđa, stanja u kojem ljubav i suosjećanje prožimaju cijeli um.
Oni dopuštaju da čista ljubav i suosjećanje postanu jedini objekt
njihovih misli: intenzivan, dubok i bez ikakvih granica ili zabrana.
Iako se ne usredotočuju odmah na određene osobe, altruistička lju­
bav i suosjećanje uključuju potpunu spremnost i bezuvjetnu želju
da pomognemo drugima.
Usmjerena pažnja, ili koncentracija, zahtijeva usmjeravanje sve
svoje pažnje na odabrani objekt i pozivanje uma natrag svaki put
kada odluta. Idealno, takva bi koncentracija trebala biti jasna, smi­
rena i stabilna. Trebala bi nam pomoći da izbjegnemo upadanje u
jednoličnost ili da se zanosimo mentalnim uzbuđenjima.
i/o
Šesnaesto poglavlje - SKtiA u L A B U K A I U K I J U
Otvorena prisutnost je jasno, otvoreno, nepregledno i budno stanje
uma, slobodno od mentalnih konstrukcija. Nije aktivno usredoto­
čena na neki objekt, ali nije ni dekoncentrirana. Um je jednostavno
miran, savršeno prisutan u stanju jasne svijesti. Kada se misli pojave,
meditant ih ne pokušava sprječavati, nego omogućuje mislima da
prirodno nestanu.
Vizualizacija se sastoji od rekonstruiranja složene mentalne slike u
umu, poput prikaza budističkog božanstva. Meditant započinje tako
što jasno vizualizira svaki detalj lica, odjeće, držanja tijela, i tako da­
lje, i pojedinačno pregledava te detalje. Na kraju, on vizualizira cijelo
božanstvo i stabilizira tu vizualizaciju.
Te različite meditacije samo su neke od mnogih duhovnih vježbi koje
budistički praktičar kultivira tijekom dugog niza godina, stoga one
postaju sve stabilnije i jasnije.
U laboratoriju se meditanti mogu testirati na dva glavna načina:
elektroencefalogrami (EEG) bilježe promjene u električnoj aktivno­
sti mozga, dok funkcionalni prikaz magnetske rezonancije (fMRI)
mjeri protok lavi u različitim područjima mozga i precizno određu­
je cerebralnu aktivnost.
Meditant izmjenjuje neutralna razdoblja, u trajanju od trideset se­
kundi, s vremenskim razdobljima od devedeset sekundi, u kojima
stvara jedno od meditativnih stanja. Taj se proces ponavlja nekoliko
puta za svako mentalno stanje. U ovoj fazi postupka, instrument koji
mjeri meditante ima 256 senzora. Elektrode su pokazale da postoji
velika razlika između početnika i stručnjaka u meditaciji. „Tijekom
meditacije o suosjećanju, kod većine je iskusnih meditanata došlo
do dramatičnog povećanja visokofrekventne aktivnosti mozga koju
zovemo gama valovima, a koja još nikada prije nije zabilježena u ne-
uroznanstvenoj literaturi," kaže Richard Davidson. 6 Znanstvenici su
otkrili da stručnjaci u meditaciji puno bolje koordiniraju ili sinkro­
niziraju kretanje valova u mozgu od kontrolne grupe, kod koje je ti­
jekom meditacije došlo samo do neznatnog porasta aktivnosti gama
valova. To nam pokazuje kako se „mozak može uvježbati i psihički
mijenjati na način na koji to većina ljudi ne može ni zamisliti", te
da meditanti mogu namjerno regulirati svoju cerebralnu aktivnost. 7
171
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Nasuprot njima, većina neiskusnih ispitanika kojima je zadana men­
talna vježba - fokusiranje na neki objekt ili pojavu, vizualizacija sli­
ke, itd. - općenito nije mogla ograničiti svoju mentalnu aktivnost na
takav zadatak.
Znanstvenici su došli do zanimljivog otkrića: redovnici koji su pro­
veli najviše godina meditirajući, stvarali su najviše razine gama valo­
va. To je navelo Richarda Davidsona na zaključak kako „meditacija
ne mijenja samo kratkoročno rad mozga, nego vrlo vjerojatno prou­
zrokuje trajne promjene u mozgu." 8
„Ne možemo isključiti mogućnost da i prije nije postojala razlika u
funkciranju mozga između redovnika i početnika u meditaciji" - re­
kao je Davidson - „ali činjenica da redovnici koji su najviše vremena
proveli meditirajući pokazuju najveće promjene u mozgu sigurno
nam pokazuju da mentalna vježba stvara te promjene." 9 Tome u pri­
log ide i činjenica što su praktičari i u neutralnom stanju također
pokazali znatno veću gama-aktivnost od kontrolne skupine, čak i
prije nego što su počeli meditirati. Kao što znanstveni pisac Sharon
Begley komentira: „To otvara primamljivu mogućnost da se mozak,
poput ostatka tijela, može neprestano mijenjati. Kao što aerobika
oblikuje mišiće, tako i mentalna vježba oblikuje sivu tvar na načine
10
koje znanstvenici tek počinju shvaćati."
MAPA RADOSTI I TUGE
Već sam prije spomenuo da u mozgu zapravo ne postoji centar za
emocije. Emocije su složeni fenomeni koji nastaju interakcijom ne­
koliko područja mozga. Stoga, nema svrhe tražiti „centar" sreće ili
nesreće. Unatoč tome, istraživanja koja su tijekom proteklih dvade­
set godina proveli uglavnom Richard Davidson i njegovi kolege, ot­
krila su da ljudi pokazuju značajnu cerebralnu aktivnost u lijevom
prefrontalnom korteksu kada osjećaju radost, altruizam, interes ili
entuzijazam te kada pokazuju veliku energiju i živahnost duha. S
druge strane, oni koji uglavnom doživljavaju „negativna" emocio­
nalna stanja, poput depresije, pesimizma ili tjeskobe, skloni su po-
1/2
Š e s n a e s t o p o g l a v l j e - SREĆA U L A B O R A T O R I J U
vlačenju u sebe i pokazuju više aktivnosti u desnom prefrontalnom
korteksu.
Štoviše, kada usporedimo razine aktivnosti lijevog i desnog prefron-
talnog korteksa dok se ispitanici nalaze u stanju mirovanja - to jest, u
neutralnom stanju uma - nalazimo da se taj odnos razlikuje od osobe
do osobe i prilično vjerno odražava njihov temperament. Ljudi ko­
jima je lijeva strana mozga uobičajeno aktivnija od desne uglavnom
osjećaju ugodne osjećaje. 1 obratno, oni koji pokazuju veću aktivnost
u desnom prefrontalnom korteksu češće osjećaju negativne emocije.
Ispitanici s oštećenjem lijevog prefrontalnog korteksa (uzrokovano
nesrećom ili bolešću) vrlo su podložni depresiji, najvjerojatnije zato
što desna strana korteksa više nije u ravnoteži s lijevom.
Te su karakteristike relativno stabilne i pokazuju se već od ranog
djetinjstva. Jedno je istraživanje na četiri stotine dvoipolgodišnjaka
pokazalo da su djeca, koja su se nakon ulaska u prostoriju s drugom
djecom, igračkama i odraslim osobama, tjeskobno držala uza svo­
je majke i nerado razgovarala sa strancima, većinom pokazala akti­
vnost u desnom prefrontalnom korteksu." Međutim, djeca koja su
se osjećala sigurno i odmah se otišla igrati s drugom djecom, te su
slobodno i bez straha razgovarala s nepoznatim ljudima, pokazala su
veću aktivnost u lijevom prefrontalnom korteksu. Mozak očigledno
sadrži oznake ekstroverzije i introverzije, kao i usađene dispozicije
za sreću ili nesreću.
Kao što Goleman komentira:
Ta otkrića imaju duboke posljedice na našu emocionalnu ravnotežu.
Svatko od nas ima karakterističan omjer aktivacije u lijevom ili de­
snom prefrontalnom korteksu koji pokazuje barometar raspoloženja
koje osjećamo svaki dan. Taj omjer zapravo predstavlja fiksnu emoci­
onalnu razinu, srednju vrijednost naših svakodnevnih raspoloženja,
koja se mijenjaju iz dana u dan. Svatko od nas može barem malo mi­
jenjati svoja raspoloženja i promijeniti taj omjer. Ako ide više prema li­
jevoj strani, omjer se mijenja, naše raspoloženje je bolje i doživljaji koji
podižu naše raspoloženje uzrokuju takav pomak prema lijevoj strani,
barem privremeno. Na primjer, većina ljudi pokazuje male pozitivne
173
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
promjene u torn omjeru kada se prisjeća ugodnih događaja iz svoje
prošlosti ili kada gleda zabavne ili vesele filmske inserte.12
Što se događa u slučaju meditanata koji su tijekom dugog vremen­
skog razdoblja sustavno kultivirali pozitivna stanja uma, poput
empatije i suosjećanja? Prije nekoliko godina Davidson je prouča­
vao asimetriju između lijevog i desnog prefrontalnog korteksa kod
starijeg tibetanskog redovnika, koji je tijekom svog života nekoliko
sati na dan meditirao o suosjećanju. Davidson je primijetio da taj
redovnik pokazuje puno veću aktivnost u lijevom prefrontalnom
korteksu od 175 „običnih" ljudi koje su testirali. I ovaj su se put
podaci zabilježeni kod meditanta ponovno nalazili izvan krivulje
raspodjele koja je predstavljala rezultate testiranja na nekoliko sto­
tina ispitanika.
Ono što nas je najviše iznenadilo bio je porast takozvane gama
aktivnosti u lijevom srednjem frontalnom girusu. Davidsonovo je
istraživanje već pokazalo da je taj dio mozga središte pozitivnih
emocija i da se pojavljuju općenito umjerena osciliranja u njego­
voj ravnoteži. Ali podaci dobiveni u pokusima s meditantima bili
su zapanjujući. Kada su meditanti počeli meditirati o suosjećanju,
zabilježen je iznenađujuće velik porast lijeve prefrontalne aktivno­
sti. Pokazalo se da je suosjećanje, sam čin zabrinutosti za dobrobit
drugih ljudi, pozitivna emocija, poput radosti i entuzijazma. To je
potvrdilo istraživanje psihologa koje pokazuje da najnesebičniji
ljudi također uživaju najveći osjećaj zadovoljstva u životu.
Lutz, Davidson i njihovi kolege su pomoću fMRI-ja otkrili da
praktičari koji meditiraju o suosjećanju pokazuju izrazito visoku
aktivnost u lijevom prefrontalnom korteksu. Aktivnost u lijevom
prefrontalnom korteksu nadjačala je aktivnost u desnom prefron­
talnom korteksu (mjestu negativnih emocija i tjeskobe), što znan­
13
stvenici još nikada nisu uočili isključivo u mentalnoj aktivnosti.
Preliminarni rezultati do kojih su došli Jonathan Cohen i Brent
Field sa Sveučilišta Princeton također pokazuju da uvježbani me­
ditanti mogu usredotočiti svoju pažnju na razne zadatke tijekom
mnogo dužeg vremenskog razdoblja od neuvježbanih ispitanika.
174
Š e s n a e s t o p o g l a v l j e - SREĆA U L A B O R A T O R I J U
To je značajno s obzirom na to da su se meditanti nalazili u potpuno
nepoznatoj sredini. Morali su dugo vremena ležati ravno na leđima,
u zatvorenom prostoru skenera, te nisu smjeli ni za centimetar po­
micati glavu, jer bi u tom slučaju podaci bili nepouzdani. To nije baš
idealna situacija za meditiranje, ali Davidson se ipak ugodno iznena­
dio jer su meditanti bili opušteni i nakon naporne vježbe u MRI-ju.
ČITANJE LICA
Druge značajne rezultate, koje je Goleman opisao u knjizi Destrukti­
vne emocije, objavio je Paul Ekman, jedan od najistaknutijih svjetskih
znanstvenika koji se bavi proučavanjem emocija. On je tada vodio La­
boratorij ljudske intervencije na kampusu Kalifornijskog sveučilišta u
San Franciscu. Ekman je bio jedan od znanstvenika koji su prisustvo­
vali sastanku u Dharamsali i promatrao je jednog od prvih meditanata
koji su došli u laboratorij. U suradnji s tim redovnikom, odlučio se za
četiri istraživanja, a u kojima su znanstvenici, prema Ekmanu, „došli
do nevjerojatnih otkrića." Ekman je rekao da su došli do nekih potpu­
no novih otkrića i da ni sami nisu bili sigurni razumiju li ih uopće.
U prvom su eksperimentu znanstvenici koristili sustav izraza lica, po­
moću kojeg mjerimo prepoznavanje izraza različitih emocija. Razvoj
tog sustava Ekmanu je osigurao velik uspjeh u karijeri. Ispitanicima
je vrlo brzo prikazivao niz lica s raznim izrazima: prvo je prikazano
neutralno lice, a zatim je uslijedio neki emotivan izraz lica, ah koji je
ostao na ekranu samo tridesetinku sekunde. Emotivan izraz odmah je
zamijenio neutralan izraz, itd. U tom je testu ispitanik u tridesetinki
sekunde trebao prepoznati emociju na izrazu lica kojeg je upravo vi­
dio: ljutnju, strah, gnušanje, iznenađenje, radost ili tugu.
Sposobnost za brzo prepoznavanje takvih izraza povezuje se s neobi­
čnom sposobnošću za empatiju i spoznaju. Šest prikazanih mikroe-
mocija su univerzalne, biološki određene i izražavaju se istim izrazom
lica u cijelom svijetu.
Kao što Goleman komentira: „Dok ponekad postoje velike kulturo­
loške razlike u svjesnom upravljanju izražavanja emocija poput gnu-
175
SKtlA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
sanja, ti ultrabrzi izrazi dolaze i odlaze tako brzo da čak izbjegavaju i
kulturne tabue. Mikroizrazi nam pomažu da shvatimo emocionalnu
stvarnost druge osobe."
H
Ekmanovo istraživanje na tisućama ispitanika pokazalo je da su osobe
koje su najtalentiranije za prepoznavanje mikroizraza ujedno i najo­
tvorenije za nova iskustva, najviše se zanimaju za općenite stvari te su
najpouzdanije i najsposobnije. „Zbog toga sam očekivao da će ispita­
nicima godine iskustva u meditaciji - koja zahtijeva otvorenost i svje­
snost - pomoći da postignu bolje rezultate," objasnio je Ekman.
Pokazalo se da su dva iskusna zapadnjačka meditanta koje je Ekman
testirao postigla puno bolje rezultate od pet tisuća prethodno testira­
nih ispitanika. „Postigli su bolje rezultate od policajaca, odvjetnika,
psihijatara, carinika, sudaca - pa čak i od tajnih agenata," skupine koja
se do tada pokazala najtočnijom, napomenuo je Ekman. Nakon toga,
Ekman je snimio interaktivni CD, pomoću kojeg se u samo nekoliko
sati može svakoga podučiti ovoj vještini. No bez posebne vježbe, samo
meditanti imaju takvu sposobnost.
REAKCIJA NA JAKI PODRAŽAJ
Reakcija na jaki podražaj jedan je od najprimitivnijih refleksa u reper­
toaru reakcija ljudskog tijela. Odnosi se na niz vrlo brzih kontrakcija
mišića koje se pojavljuju kao reakcija na iznenadnu buku ili neoče­
kivani i uznemirujući prizor. Ta reakcija kod svih ljudi prouzrokuje
stezanje pet mišića lica, posebno u području oko očiju, a cijeli taj po­
stupak traje samo trećinu sekunde.
Poput svih refleksa, reakcija na jaki podražaj izaziva aktivnosti u mo­
ždanom deblu, najprimitivnijem dijelu mozga, koji se ne može svje­
sno kontrolirati. Znanstvenici smatraju da namjerne reakcije ne mogu
utjecati na mehanizam koji ga kontrolira.
Intenzitet reakcije na jaki podražaj odražava predominantnost negati­
vnih emocija kojima je osoba izložena - na primjer, strahu, ljutnji, tuzi
i gađenju. Što se osoba jače prene, sklonija je doživljavanju negativnih
emocija.
176
>esnaesio pogiavije - »ncin u L A D P H I Q U I J U
Kako bi testirao refleks trzanja prvog meditanta, Ekman gaje doveo
u Laboratorij za psihofiziologiju Sveučilišta Berkley, kojeg vodi nje­
gov dugogodišnji kolega Robert Levenson. Znanstvenici su izmje­
rili pokrete tijela, puis, znojenje i temperaturu kože kod meditanta.
Snimili su njegove izraze lica kako bi zabilježili njegove fiziološke
reakcije na iznenadnu buku. Eksperimentatori su odlučili ispitati
koji je maksimalan prag ljudske tolerancije na jaki podražaj - na
primjer, na vrlo snažnu detonaciju, poput topovskog hica ispalje­
nog pored uha.
Ispitaniku su rekli da će u vremenskom razdoblju od pet minu­
ta čuti glasnu eksploziju. Zamolili su ga da pokuša neutralizirati
neizbježnu snažnu reakciju i da je, ako je to moguće, učini gotovo
neprimjetnom. Neki su ljudi u toj vježbi bolji od drugih, ali nitko
ne može reakciju u potpunosti obuzdati: čak niti uz najveći trud ne
može se spriječiti kontrakcija mišića. Od stotine zaposlenika koje
su Ekman i Levenson testirali, nijedan to nije uspio učiniti. Prija­
šnje istraživanje pokazalo je da se čak vješti policijski strijelci, koji
svaki dan pucaju iz pištolja, ne mogu suzdržati a da se ne prenu.
No, meditant je u tome uspio.
Kao što to Ekman objašnjava: „Kada meditant pokušava potisnu­
ti reakciju na jaki podražaj, ona gotovo nestaje. Nikada ni ja niti
drugi istraživači nismo uspjeli pronaći osobu koja to može učiniti.
To je izvanredno postignuće. Nemamo pojma kakva to anatomija
omogućuje obuzdavanje te reakcije."
Tijekom testiranja, meditant je vježbao dva tipa meditacije: usmje­
renu pažnju i otvorenu prisutnost, koje su se u Madisonu prouča­
vale fMRI-jem. Meditant je pokazao da se najbolji učinak može
postići tijekom meditacije o otvorenoj prisutnosti. ,,U tom stanju,"
rekao je, „nisam aktivno pokušavao kontrolirati svoju reakciju, ali
se detonacija činila slabijom, kao da sam je čuo u daljini." Ekman
je opisao da se nijedan mišić na njegovom licu nije pomakao iako
je došlo do određenih promjena u fiziologiji meditanta. Kako je to
ispitanik objasnio: „U izbezumljenom stanju eksplozija vas iznena­
da ponovno vraća do sadašnjeg trenutka i potiče vas da poskočite
od iznenađenja. Ali dok se nalazite u stanju otvorene prisutnosti,
177
SREĆA - VODIČ ZA RAZVI1AN1E NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
odmarate se u sadašnjem trenutku, a prasak prouzrokuje samo
malo ometanje, poput ptice koja prolazi nebom."
Iako nijedan od mišića lica kod meditanta nije zatreperio kad se na­
lazio u stanju otvorene prisutnosti, njegova fiziološka obilježja (puis,
znojenje i krvni tlak) porasla su na isti način koji se obično povezuje
s refleksom trzanja. To nam govori da ljudsko tijelo reagira i registri­
ra sve učinke detonacije, ali da prasak nema emocionalno djelova­
nje na um. Meditant pokazuje izvanrednu emocionalnu smirenost
- točno istu vrstu mirnoće koju drevni tekstovi opisuju kao jedan od
plodova vježbe meditacije.
KAKO SVE TO SHVATITI?
Istraživanje, piše Goleman,
pokušava odrediti... koliko se mozak može uvježbati da razvija kon­
struktivne emocije: zadovoljstvo umjesto pretjerane žudnje, smirenost,
a ne uzbuđenost, suosjećanje umjesto mržnje. Lijekovi su na Zapa­
du glavni način rješavanja uznemirujućih emocija, i u dobru i u zlu:
nema sumnje da su tablete za promjenu raspoloženja donijele utjehu
milijunima ljudi. Ali istraživanje s meditantima postavlja jedno za­
nimljivo pitanje - može li osoba pomoću svog vlastitog truda dovesti
do trajnih pozitivnih promjena u funkcijama mozga koje imaju veći
utjecaj na emocije od meditacije?
5
Prema kognitivnim znanstvenicima, svrha ovog istraživanja nije bila
samo pokazati kako nekoliko izdvojenih meditanata ima izvanredne
sposobnosti nego i preispitati pretpostavke o potencijalnom učinku
mentalne vježbe na razvoj konstruktivnih emocija. „Otkrili smo da
se uvježbani um, ili mozak, psihički razlikuje od neuvježbanog uma.
S vremenom ćemo moći shvatiti potencijalnu važnost vježbanja uma
i povećati vjerojatnost da će se to ozbiljnije shvatiti," kaže Richard
Davidson. 16 Važno je otkriti je li proces mentalne vježbe dostupan
svima koji su dovoljno odlučni da razvijaju konstruktivne emocije.
178
Š e s n a e s t o p o g l a v l j e - SREĆA U L A B O R A T O R I J U
Možemo se zapitati koliko je vježbe potrebno da mozak realizira ta­
kve promjene, posebno u tako suptilnoj vježbi poput meditacije. Na
primjer, do trenutka kada pristupe natjecanju za prijam u nacionalne
glazbene konzervatorije, violinisti u prosjeku bilježe deset tisuća sati
vježbe. Većina meditanata koje sada proučavaju Antoine Lutz i Ric­
hard Davidson već je davno prošlo više od deset tisuća sati vježbe.
Najviše su vremena proveli u intenzivnoj dugogodišnjoj svakodne­
vnoj meditaciji u samoći.
Deset tisuća sati možda se čini zastrašujućima, ako ne i potpuno izvan
dosega većine ljudi. Ipak, ima i utješnih vijesti. Richard Davidson je,
zajedno s Jonom Kabat-Zinnom i drugim znanstvenicima, objavio
studiju koja je pokazala da se u samo tri mjeseca meditativne vježbe
kod vrlo aktivnih zaposlenika biotehnološke tvrtke u Madisonu po­
lazna vrijednost koja odražava diferencijalne aktivnosti njihovog de­
snog i lijevog prefrontalnog korteksa pomakla prema lijevo. Ojačao
se i imunološki sustav vježbenika meditanata, a cjepivo protiv gripe,
kojeg su dobili u jesen, na kraju vježbe bilo je u njih dvadeset posto
učinkovitije nego u kontrolnoj grupi. 17
Ono što je sada potrebno su opširnije longitudinalne studije o učin­
ku meditacije, a posebno o učinku dobrote i suosjećanja. U planu je
nekoliko takvih studija. Na novoosnovanom Institutu za istraživanje
svijesti u Santa Barbari, B. Alan Wallace će ubrzo započeti osmo-
mjesečnu izolaciju meditanata početnika, koji će meditirati osam
sati dnevno, a nadzirat će ih znanstvenici sa Sveučilišta Kaliforni-
ja-Davis. Paul Ekman je započeo drugi istraživački program - „kul­
tiviranje emocionalne ravnoteže" - kojeg je, na zahtjev Dalai-lame,
predvodio Institut za um i život, a sada ga vodi Margaret Kemeny
na kalifomijskom Sveučilištu San Francisco. Taj program proučava
učinak tromjesečnog tečaja meditacije na sto pedeset učiteljica i tre­
nutačno pokazuje izvanredne preliminarne rezultate.
Ako meditanti mogu uvježbati svoj um na način da mogu ukloniti
destruktivne emocije, određeni bi se praktični elementi te meditati­
vne vježbe mogli značajno primijeniti na obrazovanje djece i pomoći
odraslima da poboljšaju kvalitetu života. Ako su takve tehnike me­
ditacije valjane i ako uključuju najdublje mehanizme ljudskog uma,
179
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

imaju univerzalnu važnost i ne moraju se nazivati budističkim, iako

su rezultat više od dvadeset stoljeća budističkog kontemplativnog
izražavanja uma. U biti, sadašnja suradnja znanstvenika i mislilaca
mogla bi pobuditi zanimanje ljudi za neizmjernu korist od vježba­
nja uma. Ako su sreća i emocionalna ravnoteža vještine, ne smije­
mo podcjenjivati snagu transformacije uma, nego moramo pridavati Sedamnaesto poglavlje
pravu važnost misaonim metodama koje nam omogućuju da posta­
nemo bolja ljudska bića. SREĆA I ALTRUIZAM
ČINILI N A S SREČA D O B R I M A
ILI N A S DOBROTA ČINI S R E T N I M A ?

Najsretniji je onaj čovjek koji u svojoj duši nema ni traga zlobe.

Platon

Čovjek leži na četvrokutnom travnjaku Sveučilišta Manchester u

Engleskoj, blizu dobro utabanog puta. Izgleda kao da mu nije do­
bro. Ljudi prolaze. Samo nekoliko njih - petnaest posto prolaznika
- zaustavlja se i pita treba li mu pomoć. Kasnije, taj isti „pokusni ku­
nić" leži na istom travnjaku i nosi dres nogometnog kluba Liverpo­
ol, protivničke momčadi Manchestera, koji ima mnogo obožavatelja
među studentima iz Liverpoola. Osamdeset pet posto prolaznika,
obožavatelja te nogometne momčadi, zaustavlja se i pita treba li nji­
hov prijatelj pomoć. Na kraju, skupina sveučilišnih istraživača ispi­
tuje polaznike, bez obzira jesu li se zaustavili ili nisu.1 To istraživanje,
poput mnogih drugih, potvrđuje činjenicu da je altruizam značajno
povezan s osjećajem pripadnosti. Ljudi će prije pomoći prijatelju ili
osobi s kojom imaju nešto zajedničko - etničku pripadnost, vjersku
pripadnost, nacionalnost ili mišljenje - nego strancu s kojim nemaju
nikakvu posebnu povezanost.
Budistički pristup postupno proširuje taj osjećaj pripadnosti na sva
bića. Stoga je važno razumjeti, na najosnovnijoj razini, da sva živa
bića dijele našu želju da izbjegnemo patnju i postignemo zadovolj­
stvo. To shvaćanje ne može ostati samo ideja, nego se mora usvojiti
dok ne postane naša druga priroda. Na kraju, kada se naš osjećaj pri­
padnosti proširi na sva živa bića, izravno nas se počinje ticati njihova

180 181
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
radost i patnja. Dalai-lama često govori o tom pojmu „univerzalne
odgovornosti".
RADOST ALTRUIZMA
Kakve veze ima altruizam sa srećom? Niz istraživanja, znanstveno
provedenih na stotinama studenata, pokazalo je da postoji nepore­
civa veza između altruizma i sreće, prema kojoj su oni koji se sma­
traju najsretnijima također i najviše altruistični. 2 Kada smo sretni,
smanjuje se osjećaj vlastite važnosti i postajemo otvoreniji prema
drugima. Na primjer, pokazalo se da će ljudi, koji su u prethodnih
sat vremena doživjeli sretan događaj, radije pomoći strancima negoli
ostali ljudi.
Akutnu depresiju prati poteškoća u osjećaju i izražavanju ljubavi
prema drugim ljudima. „Depresija je nedostatak ljubavi," piše An­
drew Solomon u svojoj knjizi Podnevni demon: atlas depresije. Ipak,
značajnija je tvrdnja onih koji su patili od depresije kako je pruža­
nje i primanje ljubavi važan aspekt izlječenja. Ta se tvrdnja slaže s
budističkom perspektivom, koja sebičnost smatra glavnim uzrokom
patnje, a altruističnu ljubav najvažnijim elementom istinske sreće.
Međuovisnost svih ovih fenomena i svih ljudi pokazuje nam da je
naša vlastita sreća usko povezana s tuđom srećom. Kao što smo to
već istaknuli u poglavlju o emocijama, shvaćanje te međuovisnosti
nalazi se u suštini sukhe, stoga naša sreća nužno ovisi o sreći drugih
ljudi.
Istraživanja Martina Seligmana, pionira „pozitivne psihologije", po­
kazala su da nam radost izvršavanja nekog dobrog djela pruža du­
boko zadovoljstvo. Kako bi provjerio tu hipotezu, zamolio je svoje
studente da učine dvije stvari - izađu van i zabave se, te da sudjeluju
u nekoj filantropskoj aktivnosti - a zatim da o tome napisu referat za
sljedeće predavanje.
Rezultati su bili izvanredni. Zadovoljstvo koje je potaknula neka ugo­
dna aktivnost, poput izlaska s prijateljima, gledanja filma, uživanja u
banani split, zasjenilo je zadovoljstvo koje je proizašlo iz izvršavanja
182
Sedamnaesto poglavlje - SREĆA I ALTRUIZAM: ĆINI LI NAS SREĆA DOBRIMA ILI NAS DOBROTA ĆINI SRETNIMA?
nekog dobrog djela. Kada je djelo spontano i kada ga potiču naše
ljudske kvalitete, uljepša nam se cijeli dan. Ispitanici su primijetili
da su tog dana bolje slušali tuđe probleme, ponašali se prijateljski i
da su ih drugi ljudi više cijenili. „Vježba dobrote donosi nam zado­
voljstvo, a ne užitak," zaključuje Seligman 3 - zadovoljstvo u smislu
trajnog zadovoljstva i osjećaja da smo u skladu s našom unutarnjom
prirodom.
Možemo osjećati određeno zadovoljstvo u postizanju naših ciljeva
na štetu drugih ljudi, ali takvo je zadovoljstvo kratkotrajno i povr­
šno: ono maskira osjećaj nemira, koji se ne može dugo prikrivati.
Čim uzbuđenje prođe, moramo priznati da osjećamo određenu ne­
lagodu. Čini se da je milosrđe puno bliže našoj „pravoj prirodi" od
zlobe. Život u skladu s tom prirodom održava našu radost života,
dok nas njegovo odbacivanje dovodi do kroničnog nezadovoljstva.
JESMO LI SEBIČNI PO PRIRODI?
Dok biolozi sumnjaju u pojam „ljudske prirode", filozofi ne osjeća­
ju grizodušje kada jasno izražavaju određena mišljenja. Na primjer,
Thomas Hobbes, engleski filozof iz 17. stoljeća, bio je uvjeren da su
ljudi u osnovi sebični i da prava nesebičnost ne postoji u ljudskom
ponašanju. Sve što sliči altruizmu samo je sebičnost zamaskirana u
dobre osjećaje. Jednog su ga dana zatekli kako prosjaku daje milo­
stinju i upitali nije li upravo izvršio nesebično djelo. Odgovorio je:
„Nesreća tog čovjeka me ražalostila i pomažući njemu, pomogao
sam i sebi." Zasigurno su ideja istočnog grijeha, koja je svojstvena
kršćanskoj civilizaciji, i osjećaj krivnje koji je prati proželi takvo ra­
zmišljanje. Oni su značajno utjecali na zapadnjačku intelektualnu
misao, a još i danas imaju važnu ulogu čak i kod onih koji ne govore
iz religiozne perspektive.
Mnogi pristaše teorije evolucije dugo su tvrdili da geni koji potiču
sebično ponašanje imaju veću vjerojatnost prenošenja na buduće ge­
neracije. S obzirom da nositelji takvih gena sustavno promiču vlasti­
te interese, teoretičari tvrde da oni imaju veću šansu za preživljavanje
183
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
i reprodukciju od altruista. Takve kategorične tvrdnje posljednjih su
se godina više nijansirale i sada se priznaje da suradničko ponaša­
nje, po svemu sudeći blisko altruističnom, može pridonijeti opstan­
ku i razmnožavanju vrsta. Na primjer, Elliot Sober, filozof znanosti,
pokazao je pomoću uvjerljivih modela da će se izolirani, nesebični
pojedinci, koji dolaze u doticaj samo sa sebičnim i nasilnim poje­
dincima, prevariti i brzo nestati. 4 I obratno, kada se takvi altruisti
okupe i međusobno surađuju, imaju određenu evolucijsku prednost
nad sebičnim ljudima, koji se međusobno bore i stoga mogu polako
nestati iz populacije.
ISTINSKI ALTRUIZAM
Suvremena istraživanja na području bihevioralne psihologije daju
nam optimističniju sliku. Psiholog Daniel Batson piše: „Tijekom pro­
teklih petnaest godina, socijalni su psiholozi izveli više od dvadeset
pet eksperimenata, osmišljenih s namjerom da ispitaju prirodu naše
motivacije pomaganja drugima, a koju u nama pobuđuje empatija.
Rezultati tih eksperimenata potvrđuju hipotezu o empatiji i altrui­
zmu, dok samo djelomično potvrđuju predložena egoistična obja­
šnjenja."5 Iskreni altruizam, koji se motivira samo željom da drugi­
ma činimo dobro, ipak je moguć.
Kako bismo istaknuli samo altruizam, moramo eliminirati razna
druga objašnjenja, prema kojima su sva nesebična ponašanja samo
prikrivena sebičnost. Eksperimenti koje su proveli Batson i njegov
tim pokazali su da možemo razlikovati nekoliko tipova altruista.
„Lažni altruisti" pomažu jer ne mogu podnijeti svoju nesreću u pri­
sutnosti patnje drugih ljudi i jer žele umanjiti emocionalnu napetost.
Oni pomažu i zato što ne žele da ih se osuđuje, ili žele pohvalu, ili
samo žele izbjeći osjećaj krivnje. Ako nemaju drugog izbora, poma­
žu osobi u nevolji, ali ako mogu izbjeći bolnu patnju ili ako mogu
neopazice otići, a da pritom ne izazovu neodobravanje, ne interve­
niraju češće od onih koji nemaju razvijen altruizam. S druge strane,
„pravi altruisti" nude svoju pomoć čak i kada se lako mogu okrenuti
184
Sedamnaesto poglavlje - SREĆA I ALTRUIZAM: ČINI LI NAS SREĆA DOBRIMA ILI NAS DOBROTA ĆINI SRETNIMA?
ili izbjeći svoje uplitanje, a da ih se pritom ni ne primijeti. Istraživa­
nje je pokazalo da pravi altruisti čine oko petnaest posto zapadnjačke
populacije i da je njihov altruizam trajna osobina njihove ličnosti.
Kako možemo znati da li takozvani altruist postupa samo kako bi za­
dobio osjećaj ponosa jer je učinio neko dobro djelo? Moramo odre­
diti bi li bio isto toliko sretan da je netko drugi učinio isto dobro
djelo. Pravom altruistu je važan rezultat, a ne osobno zadovoljstvo
što je nekome pomogao. Upravo su to Batson i njegov tim dokazali
pomoću složenih istraživanja.6
Čitav svijet obiluje primjerima iskrenog altruizma - prisjetite se
mnogih majki koje su spremne žrtvovati svoj život kako bi spasile
svoju djecu. Taj se primjer može i dalje proširiti, jer u budizmu pravi
altruist uči razmišljati o svim bićima kao o svojim roditeljima.
Dola Jigme Kalseng bio je tibetanski mudrac koji je živio u 19. sto­
ljeću. Jednog dana, dok je putovao na hodočašće u Kinu, došao je do
glavnog trga nekog malog grada na kojemu se okupilo mnoštvo lju­
di. Kada se približio, saznao je da će upravo smaknuti jednog lopova
na vrlo okrutan način: trebao je zajahati užarenog konja. Dola Jigme
se progurao kroz gomilu i rekao: „Ja sam lopov!" Zavladala je tišina.
Predsjedavajući mandarin ravnodušno se okrenuo prema pridošlici i
rekao: „Jesi li spreman snositi posljedice onoga što si nam upravo re­
kao?" Dola Jigme je kimnuo glavom. Umro je na konju, a lopovu su
poštedjeli život. U takvom ekstremnom slučaju, što je drugo moglo
motivirati Dola Jigmea osim beskrajnog suosjećanja prema osuđeni­
cima? Iako je bio stranac u toj zemlji, mogao je mirno nastaviti svo­
jim putem, a da nitko na njega ne obrati pažnju. Bezuvjetno milosrđe
potaknulo ga je da spasi život nekog stranca. To je, naravno, poseban
slučaj osobe koja se odrekla svega, obitelji ili nekoga čije preživlja­
vanje ili zaštita ovise o njemu, ali nam puno govori o potencijalu
altruizma prisutnom u ljudskom umu.
Jedan nama bliži primjer je Maksimilijan Kolbe. On je bio franjeva­
čki redovnik kojega su zatvorili u Auschvvitzu. Nakon bijega jednog
zatvorenika, Nijemci su za kaznu izabrali desetoricu ljudi da umru
od gladi i žeđi. On je preuzeo mjesto jednog obiteljskog čovjeka, iza­
branog među tom desetoricom ljudi. Iako je riječ altruizam uveo Au-
185
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
guste Comte 1830. godine kao pandan egoizmu, uistinu je moguće
biti u osnovi altruističan, odnosno, više brinuti za sudbinu drugih
ljudi nego za vlastitu. Takav stav može i ne mora imati veliku ulogu
u našim životnim uvjetima, ali se svakako može poboljšati. Zapravo,
kao što nam to pokazuje poglavlje „Sreća u laboratoriju", suvremena
istraživanja s dugogodišnjim meditantima jasno pokazuju da su al-
truistična ljubav i suosjećanje vještine koje se, tijekom godina, mogu
znatno uvježbati.
Zanimljivo je istaknuti da je nekoliko istraživanja pokazalo kako se
ljudi koji najbolje kontroliraju emocije ponašaju nesebičnije od onih
7
koji su vrlo emotivni. Ako uzmemo u obzir patnju drugih ljudi,
emotivni ljudi se zapravo više brinu za vlastite emocije, medu kojima
dominiraju strah, tjeskoba i bol, nego za patnju drugih ljudi. Unu­
tarnja se sloboda, koja nas oslobađa od okova konfliktnih emocija,
može postići samo reduciranjem opsesivne zaokupljenosti samim
sobom. Slobodan, beskrajan i smiren um radije će sagledati bolnu
situaciju s altruističkog stajališta, za razliku od uma kojeg nemilosr­
dno zaokupljaju unutarnji konflikti. Štoviše, zanimljivo je primijetiti
kako se određeni ljudi, koji vide nepravdu ili napad, više usmjeravaju
na počinitelja nepravde i na njegovo hvatanje ili kažnjavanje nego na
pomaganje žrtvi. To uopće nije altruizam, nego ljutnja.
ZLATO JE ZLATO
Ako okrenemo naš pogled prema unutra i detaljnije ispitamo um,
možemo uočiti da je njegova osnovna priroda kognitivna sposo­
bnost koja „rasvjetljava", u smislu da objašnjava vanjske fenomene
i unutarnje mentalne događaje. Ta se sposobnost nalazi u osno­
vi svih misli, ali je misli bitno ne mijenjaju, isto kao što površinu
ogledala ne mijenjaju slike koje se u njemu odražavaju. Možemo
također uočiti i da su negativne emocije - na primjer, ljutnja - više
marginalne i da nisu toliko važne, poput ljubavi ili privrženosti. Ne­
gativne se emocije najčešće pojavljuju kao reakcija na provokaciju
ili na neki drugi određeni događaj, ali nisu trajna stanja uma. Čak i
186
Sedamnaesto poglavlje - SREĆA I ALTRUIZAM: ĆINI LI NAS SREĆA DOBRIMA ILI NAS DOBROTA ĆINI SRETNIMA?
ako smo po prirodi mrzovoljni i lako nas je razljutiti, ljutnju uvijek
potiče određeni događaj. Ako izuzmemo patologiju, rijetko se može
doživjeti dugo stanje mržnje koje nije usmjereno na neki određeni
objekt. S druge strane, altruizam i suosjećanje su puno temeljnija
stanja, mogu biti prisutna u našem umu kao način postojanja i tra­
jati neovisno o određenim objektima ili poticajima.
Ljutnja nam može pomoći da savladamo prepreke, ali može i mora
biti samo epizodna. Ljudi agresivnog karaktera, koji su uvijek spre­
mni razljutiti se i kod kojih gotovo svaka prepreka, bez obzira koliko
mala, izaziva ljutnju, vrlo su disfunkcionalni u društvu i nepresta­
no nailaze na poteškoće i tugu. Nasuprot tome, ljubav i privrženost
su puno važnije za dugotrajan opstanak. Novorođenče ne bi živjelo
više od nekoliko sati bez majčinske ljubavi; starije osobe s invalidi­
tetom ubrzo bi umrle bez pomoći onih koji ih okružuju. Trebamo
primiti ljubav da bismo je znali pružiti. Nakon što se razljutimo,
često kažemo: „Nisam bio pri sebi." Ali, kada spontano učinimo do­
bro djelo, na primjer pomognemo čovjeku da se izliječi ili životinju
spasimo od smrti, imamo osjećaj da smo u skladu s našom pravom
prirodom. Kako bi bilo da češće doživljavamo to stanje uma, da
osjećamo kako nestaju prividne barijere koje postavlja self i da naš
osjećaj zajedništva s drugim ljudima odražava međusobnu ovisnost
svih bića?
Destruktivni su faktori uma devijacije koje nas postupno udaljavaju
od naše prave prirode, do trenutka kada zaboravljamo i samo njeno
postojanje. Ipak, ništa se ne može zauvijek i nepovratno izgubiti.
Čak i kada se onečisti, zlato u biti ostaje zlato. Destruktivne su emo­
cije samo velovi, prekrivanja. Svećenik Pierre Ceyrac, poznati isuso­
vački misionar, koji se tijekom proteklih šezdeset godina brinuo za
trideset tisuća djece u Indiji, rekao mi je: „Unatoč svemu, zapanjen
sam dobrotom ljudi, čak i onih koji izgledaju kao da su im srce i oči
zatvoreni. Drugi ljudi su ono što čini strukturu naših života i obli­
kuje način na koji živimo. Kao što je pjesnik Tagore izrazio, svaki je
čovjek nota u „velikom koncertu" postojanja. Nitko ne može odo­
ljeti zovu ljubavi. Uvijek smo je na kraju spremni primiti. Uistinu
vjerujem da je čovjek u suštini dobar. Uvijek moramo vidjeti ono
187
SREĆA - VODlC ZA RAZVI JAME NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

što je dobro i lijepo u osobi, a ne to uništiti. Uvijek trebamo tražiti

nečiju snagu, bez pravljenja razlika u religiji, staležu ili vjerovanju."
Postaje nam sve jasnija povezanost između dobrote i sreće. One
uzrokuju jedna drugu i međusobno se učvršćuju, obje su sjedinjene s
našom unutarnjom prirodom. Radost i zadovoljstvo usko su poveza­
ni s ljubavlju i privrženošću, dok mizerija ide zajedno sa sebičnošću Osamnaesto poglavlje
i neprijateljstvom.
Izražavanje dobrote brzo uklanja patnju i zamjenjuje je trajnom SREĆA I PONIZNOST
ispunjenošću. Na taj način, postupno postizanje istinske sreće omo­
gućuje da se u nama razvija dobrota kao prirodni odraz unutarnje Ako um održavate poniznim, ponos će nestati poput jutarnje izma­
radosti. glice.
Dilgo Khyentse Rinpoche

Koliko puta dnevno osjećamo bol zato što nam je povrijeđen ponos?
Ponos, pojačani osjećaj vlastite važnosti, uključuje našu zaslijeplje­
nost zbog nekoliko kvaliteta koje posjedujemo i naše često zamišlja­
nje da imamo ono što nam nedostaje. To ometa naš cjelokupan razvoj
jer, da bismo nešto naučili, moramo prvo shvatiti da to ne znamo.
Kako kaže tibetanska izreka: „Voda dobrih kvaliteta ne ujedinjuje se
na vrhu stijene ponosa." I obratno: „Poniznost je poput broda koji se
nalazi na obali, spreman da zaplovi morem kvaliteta."
U današnjem su svijetu ljudi zaboravili na važnost poniznosti. Po­
stali smo vrlo opsjednuti našim imidžem, prestali smo sumnjati u
vrijednost vanjskog izgleda i neprestano težimo prikazati se na bolje
načine.
Kakav bismo imidž trebali projicirati? Političari i filmske zvijezde
imaju „medijske savjetnike". Njihov je posao osigurati svom klijentu
dobar imidž kod šire javnosti, a ponekad ih uče čak i kako bi se tre­
bali smijati. Sve se više mjesta u novinama ostavlja za „osobne priče"
s atraktivnim naslovima o „ljudima u vijestima" i njihovim ljestvica­
ma ocjena tko je ,,in", a tko ,,out". Ima li uopće mjesta za poniznost,
osobinu koja je danas postala toliko rijetka da se ubrzo može poslati
u muzej zastarjelih vrlina?
Poniznost se često pojavljuje sa samoprezirom, nedostatkom pou­
zdanja u vlastite sposobnosti, depresijom povezanom s osjećajem

189
188
b K h (. A - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAZNIJt ZIVUINt
bespomoćnosti, ili čak s kompleksom manje vrijednosti ili osjeća­
jem bezvrijednosti. To uvelike umanjuje koristi same poniznosti. S.
Kirpal Singh kaže: „Prava poniznost je sloboda od svijesti selfa, koja
uključuje i slobodu od svijesti poniznosti. Uistinu ponizan čovjek
1
nikada nije svjestan svoje poniznosti." On se ne smatra centrom svi­
jeta, stoga je otvoren prema drugima i smatra se samo dijelom mreže
međuovisnosti.
Na kolektivnoj razini ponos se izražava kao uvjerenje da smo kao
rasa ili nacija superiorni drugim ljudima. Takav se stav često koristi
kao izlika za „razvoj" nerazvijenih zemalja. Konkvistadori i njihovi
biskupi spalili su velike knjižnice Azteka i Maja u Meksiku, od kojih
se uspjelo sačuvati samo desetak svezaka. Kineski udžbenici i mediji
još uvijek opisuju Tibetance kao zaostale barbare, a Dalai-lamu kao
čudovište. Ipak, ponos je naveo Kineze da zanemare stotine tisuća
svezaka o filozofiji koji su se čuvali u tibetanskim samostanima prije
nego što su uništili šest tisuća tih centara učenja.
Na koji je način poniznost sastavni dio sreće? Arogantne i narci­
soidne ljude potiču iluzije, koje ih dovode do neprestanog sukoba
sa stvarnošću. Nakon toga slijedi neizbježno razočaranje, koje nas
može dovesti do mržnje samog sebe (kada shvatimo da ne može­
mo ispuniti vlastita očekivanja) i osjećaja unutarnje praznine. Poni­
znost izbjegava takvu nepotrebnu bol. Za razliku od afektacije, koja
se mora prepoznati kako bi se održala, poniznost se prirodno nalazi
u unutarnjoj slobodi.
Ponizna osoba ne može ništa dobiti niti izgubiti. Ako je se pohvali,
ona smatra da se hvali njena poniznost, a ne njena osobnost. Ako se
kritizira, smatra da je korisno ako joj se ukazuje na njene pogreške.
„Malo je mudrih ljudi koji više cijene korisnu kritiku od izdajničke
pohvale," napisao je La Rochefoucauld, oponašajući tibetanske mu­
drace koji se rado prisjećaju da je „najbolje učenje ono koje razotkri­
va naše skrivene mane." Ponizna osoba ostaje bezbrižna jer je slobo­
dna od nade i straha.
Poniznost se, kao stav, usmjerava na druge ljude i na njihovo za­
dovoljstvo. Istraživanja na području socijalne psihologije pokazala
su da ljudi koji se previsoko cijene pokazuju veću sklonost prema
190
VJtilINt
agresiji.2 Ta istraživanja također ističu povezanost naše poniznosti i
sposobnosti opraštanja. 3 Ljudi koji se smatraju superiornima drugim
ljudima više kritiziraju tuđe mane i teže ih opraštaju.
Paradoksalno, poniznost razvija snagu karaktera; ponizna osoba do­
nosi odluke na temelju onoga što smatra ispravnim i ustraje na njima
bez zabrinutosti za vlastiti imidž ili mišljenje drugih ljudi. Tibetanska
poslovica kaže: „Izvana, on je krotak poput mačke koja prede; iznutra
ga je teško obuzdati poput tibetanskog goveda." Ova odlučnost nema
nikakve veze s prkosom i tvrdoglavošću. Proizlazi iz jasne percepcije
smislenog cilja. Besmisleno je pokušati nagovoriti drvosječu koji odli­
čno poznaje šumu da krene putem koji vodi do litice.
Poniznost je kvaliteta koja je konstantno prisutna u mudracu, a mu­
drac se može usporediti s drvetom čije se grane pune plodova savijaju
prema zemlji. Uobraženi čovjek je više poput ogoljelog drveta, čije se
grane ponosno uzdižu prema gore. Poniznost se odražava i u govoru
tijela koji ne pokazuje aroganciju i razmetanje. Tijekom putovanja s
Njegovom Visosti Dalai-lamom, vlastitim sam očima vidio neizmjernu
dobrotu i poniznost tog univerzalno poštovanog čovjeka. On je uvijek
pažljiv prema svima. Jednog dana, ulazeći u dvoranu gdje je Europski
parlament održao banket u njegovu čast, primijetio je kuhare kako ga
promatraju kroz poluotvorena vrata. Smjesta je krenuo u obilazak nji­
hove kuhinje; pojavio se i ubrzo nakon toga rekao predsjedniku par­
lamenta i petnaestorici potpredsjednika: „Odlično miriše!" To je bio
dobar način da se probije led na tako svečanom obroku.
Ljudi na Zapadu iznenade se kada veliki azijski učenjaci i mislioci
kažu: „Ja sam ništa, ja ništa ne znam." Smatraju da se radi o lažnoj
skromnosti ih kulturološkom obrascu, no istina je da ti mudraci za­
ista ne misle, „Ja sam mudar," ili „Ja sam iskusan meditant." Njihova
poniznost ne znači da nisu svjesni svoga znanja ili učenosti, nego da
im učenje pokazuje koliko se toga još može naučiti. Kada se jednom
shvati, takav stav može biti dirljiv, pa čak i zabavan, kao što sam i sam
shvatio dok sam prisustvovao sastanku Dilga Khyentsea Rinpochea i
dvojice velikih tibetanskih učenjaka u Nepalu. Sastanak tih izuzetnih
ljudi bio je pun domišljatosti i vesele jednostavnosti. Tijekom razgovo­
ra, Khyentse Rinpoche ih je zamolio da održe predavanje redovnicima
191
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

u samostanu. Jedan od učenjaka je iskreno odgovorio: „Ali ja ništa ne

znam," a zatim je, pokazujući na svog kolegu, nastavio, ,,a ni on ništa
ne zna!" On je prihvatio kao gotovu činjenicu da bi i njegov prijatelj
isto rekao. Drugi je učenjak brzo kimnuo glavom, pokazujući da se
slaže s njim.

Devetnaesto poglavlje

OPTIMIZAM, PESIMIZAM I NAIVNOST

Voljela je kišu isto koliko i Sunce. Njene najbeznačajnije misli imale su

vedre boje lijepih, vatrenih cvjetova, ugodnih oku.
Alain

Jednog sam jutra u dvorištu samostana promatrao drvo koje je ima­

lo nekoliko crvenih cvjetova i na kojem se nalazilo desetak vrabaca.
Cijeli je prizor u meni izazvao osjećaj veselja i beskrajne čistoće feno­
mena. Zatim sam se prisilio na pesimistično raspoloženje i u um do-
zvao razne vrste negativnih osjećaja. Odjednom mi je drvo izgledalo
prašnjavo, miris cvjetova bio mije odvratan, a zivkanje vrabaca počelo
me iritirati. Pitao sam se koji je ispravan način gledanja stvari i došao
do zaključka da je prvi način bio ispravan zato što me doveo do otvo­
renog, kreativnog i oslobađajućeg stava, kao i do većeg zadovoljstva.
Takav nam stav omogućuje da spontano prihvatimo svijet i bića, te
da uklonimo bilo kakvu egocentričnu podjelu između selfa i svijeta. S
druge strane, kada se čvrsto držimo negativne percepcije fenomena,
nešto nam se čini neistinitim - osjećamo se „odvojeni" od svijeta, on
nam postaje dosadan, tuđ, udaljen, a ponekad i neprijateljski.

NEOSNOVANE OPTUŽBE PROTIV OPTIMIZMA

Psiholozi već dugo smatraju da blago depresivni ljudi imaju „realisti­

čan" pogled na svijet. Optimisti su skloni duže razmišljati o ugodnim
događajima nego o teškim situacijama. Skloni su precjenjivati svoje
prijašnje postupke i bolje drže stvari pod kontrolom.

192 193
i K b L A - VUUIL LA HAiVIJANJt NAJ VAĆNIJt lIVUINt
To sugerira daje pesimist, za razliku od optimista, u potpunosti svje­
stan posljedica svojih postupaka i jasnije procjenjuje situacije. „Stvar­
nost možda nije uvijek ružičasta, ali morate sagledati stvari onakvi­
ma kakve one uistinu jesu," rekao bi pesimist, dok je optimist vedar,
ali neizlječivo naivan sanjar. „Život će ga brzo spustiti na zemlju,"
pomišljamo. Ispada da to nije točno. Daljnja su istraživanja pokazala
da pesimistova objektivna i oprezna prosudba nije dovoljna. Kada se
radi o realnim situacijama uzetim iz svakodnevnog života, optimist
ima zapravo realističniji i pragmatičniji pristup od pesimista. Ako
se, na primjer, reprezentativan uzorak žena koje piju kavu informira
da kofein povećava rizik od raka dojke, ili se reprezentativan uzorak
nudista informira da ležanje na Suncu povećava rizik od raka kože,
tjedan dana kasnije optimisti će se bolje sjećati tih detalja nego pesi­
misti i više će voditi računa o svom ponašanju. 1 Štoviše, oni se pažlji­
vije i selektivnije koncentriraju na rizike kojima su izloženi, umjesto
da se uzaludno brinu o svemu.2 Na ovaj način, oni su puno smireniji
od pesimista i prikupljaju svoju snagu za prave opasnosti.
Promotrimo li način na koji ljudi vrednuju događaje u svom živo­
tu, cijene kvalitetu svakog proživljenog trenutka i stvaraju svoju bu­
dućnost tako što pomoću otvorenog i kreativnog stava savladavaju
prepreke, vidjet ćemo da optimisti imaju neporecivu prednost nad
pesimistima. Mnoga istraživanja pokazuju da optimisti postižu bo­
lje rezultate na ispitima, u odabranoj profesiji i vezama, žive duže i
boljeg su zdravlja, imaju veću šansu da prežive postoperativni šok i
3
manje su skloni depresiji i samoubojstvu. Znanstvenici su proveli
istraživanje na više od devet stotina ljudi koji su 1960. godine pri­
mljeni u jednu američku bolnicu. Oni su, pomoću testova i upitni­
ka, procijenili njihovu razinu optimizma i druge psihološke osobine.
Četrdeset godina kasnije, pokazalo se da optimisti u prosjeku žive
devetnaest posto duže od pesimista - što je za osamdesetogodišnjaka
4
otprilike šesnaest godina života duže. Štoviše, Martin Seligman tvr­
di da su pesimisti do osam puta skloniji depresiji kada stvari krenu
nizbrdo; postižu lošije rezultate u školi, sportovima i većini poslova,
neovisno o svom talentu. Pokazalo se da pesimizam pojačava depre­
siju i ostale već navedene poteškoće, a ne suprotno; kada se te ljude
194
VJtillNt ueveuidebiu pugidvije - u r I I NI I £ n N I , r t J I Ml Z A M I N A I V N O S T
konkretno nauči kako da promijene svoj pogled na svijet i prevladaju
pesimizam, bit će manje podložni ponovnom upadanju u depresiju.
Za to postoje određeni razlozi. Uistinu, psiholozi opisuju pesimizam
kao „način objašnjavanja svijeta" koji prouzrokuje „naučenu bespo­
moćnost". 5
DVA NAČINA GLEDANJA NA SVIJET
Optimist je osoba koja smatra da su njeni problemi privremeni, po­
vezani s određenom situacijom i da se mogu kontrolirati. On će reći:
„Nema razloga da dignemo galamu, problemi neće potrajati. Shvatit
ću što je to. Uostalom, obično to i uspijem." S druge strane, pesimist
misli da će njegovi problemi trajati („To nije nešto što prođe samo od
sebe"), da oni ugrožavaju sve što radi i da su izvan njegove kontrole
(„Što očekuješ da ja napravim u svezi toga?"). On također misli da u
sebi ima neku temeljnu unutarnju manu i govori ljudima: „Što god
napravim, uvijek ispadne isto" i zaključuje: „Nije mi suđeno da bu­
dem sretan."
Osjećaj nesigurnosti, koji danas muči mnogo ljudi, usko je povezan
s pesimizmom. Pesimist neprestano očekuje veliku nesreću i postaje
žrtva kronične tjeskobe i sumnje. Turoban, razdražljiv i nervozan,
nema povjerenja ni u svijet niti u sebe i uvijek očekuje da će ga netko
zadirkivati, ostaviti i ignorirati.
Evo pesimistove parabole: Jednog lijepog dana, vozaču se u selu pro­
bušila guma. Da bi stvar bila još gora, primijetio je da nema ručnu
dizalicu. Mjesto je bilo gotovo pusto. Opazio je jednu osamljenu
kuću koja se nalazila na pola puta uz brdo. Nakon što je nekoliko
trenutaka oklijevao, vozač je odlučio posuditi ručnu dizalicu. Dok se
penjao prema kući, počeo je razmišljati: ,,A što ako mi vlasnik neće
posuditi ručnu dizalicu? Bilo bi prilično pokvareno da me ostavi u
neprilici." Dok se polako približavao kući, postajao je sve uzrujaniji.
»Ja to nikada ne bih napravio nekom strancu. To bi bilo odvratno!"
Konačno, pokucao je na ulazna vrata i kada ih je vlasnik otvorio,
povikao: „Možeš zadržati svoju dizalicu, kurvin sine!"
195
SKtlA " VODU. LA KAiVIJANJt N A J V A £ NIJ t UVUINt VJtilINt
Međutim, optimist vjeruje da može postići svoje ciljeve i da će sa
strpljenjem, odlučnošću i inteligencijom to konačno i uspjeti učiniti.
Činjenica je da on vrlo često i uspije.
U svakodnevnom životu pesimist započinje odbojnim stavom, čak
i kada je to potpuno neprimjereno. Sjećam se jednog butanskog ča­
snika s kojim sam često imao posla. Svaki put kad bih mu postavio
pitanje, započinjao bi svoje odgovore s „Ne, ne, ne," bez obzira što bi
rekao nakon toga, a to je našim razgovorima dalo komičan prizvuk.
„Mislite li da ćemo moći krenuti sutra ujutro?"
„Ne, ne, ne... Budite spremni za polazak u devet ujutro."
Ako su pesimizam i patnja nepromjenjivi poput otisaka prstiju ili
boje očiju, bilo bi pametnije da izbjegavamo govoriti o dobrim stra­
nama sreće i optimizma. No ako je optimizam način gledanja na ži­
vot, a sreća stanje koje se može kultivirati, trebali bismo odmah pri­
onuti na posao. Kao što je Alain napisao: „Kako bi divno bilo ljudsko
društvo kada bi svatko dodao svoje drvo na vatru umjesto da plače
nad pepelom." 6
Čak i ako se rađamo s određenom predispozicijom da uvijek vidi­
mo kako u svakom zlu ima i nešto dobra, i čak ako nas utjecaj onih
koji nas odgajaju navodi prema pesimizmu ili optimizmu, naša in­
terpretacija svijeta kasnije se može uvelike promijeniti jer je naš um
fleksibilan.
NADA
Optimist vjeruje kako nema smisla gubiti nadu. Uvijek možemo biti
bolje (ne trebamo se pomiriti sa sudbinom, biti nesretni ili ogorče­
ni), možemo ograničiti štetu (a ne pustiti da sve propadne), pronaći
alternativno rješenje (a ne sebično uživati u tuđem neuspjehu), po­
novno izgraditi ono što je uništeno (a ne reći, „Sve je gotovo!"), uze­
ti sadašnju situaciju kao polazište (a ne trošiti vrijeme plačući zbog
prošlosti i oplakujući sadašnjost), početi ispočetka (a ne tamo zavr­
šiti), shvatiti da ćemo trebati uložiti trajan napor kako bismo krenuli
najboljim očitim smjerom (a ne dopustiti da nas neodlučnost i fata-
196
D e v e t n a e s t o p o g l a v l j e - UK I I M I Z A M , P E S I M I Z A M I N A I V N O S T
lizam paraliziraju) te iskoristiti svaki sadašnji trenutak da napre­
dujemo, cijenimo, djelujemo i uživamo u unutarnjem zadovoljstvu
(a ne da tratimo naše vrijeme razmišljajući o prošlosti i bojeći se
budućnosti).
Neki ljudi, poput australskog farmera kojeg su intervjuirali na radi­
ju za vrijeme velikih šumskih požara 2001. godine, kažu: „Sve sam
izgubio. Nikada neću moći ponovno izgraditi svoj život." Međutim,
postoje i veliki ljudi poput moreplovca Jacquesa-Yvesa Le Toumeli-
na koji je, dok je gledao kako Nijemci 1944. godine pale njegov prvi
brod, parafrazirao Rudyarda Kiplinga: „Ako možeš gledati kako ti
netko uništava životno djelo i vratiti se ravno do brusnog kamena,
tada ćeš postati muškarac, sine moj." Odmah je sagradio novi brod
i sam oplovio svijet.
Psiholozi definiraju nadu kao uvjerenje da osoba može pronaći na­
čin da postigne svoje ciljeve i razvije motivaciju koja je potrebna
da to učini. Poznato je da nada poboljšava rezultate testova kod
studenata i uspješnost kod sportaša, čini bolest i bolnu slabost više
podnošljivom i pomaže nam da lakše podnesemo samu bol (na
primjer, bol od opekotina, artritis, ozljede kralješnice ili sljepoću).
Znanstvenici su, pomoću metode za mjerenje otpornosti na bol,
pokazali da ljudi koji imaju izraženu sklonost optimizmu mogu
podnijeti dodir s vrlo hladnom površinom dvaput duže od onih
koji je nemaju. 7
ODLUKA
Postoje mnoge vrste lijenosti, ali sve se mogu podijeliti u tri osnovna
tipa. Prvi i najočitiji svodi se na želju da samo dobro jedemo, dobro
spavamo i što manje radimo. Drugi tip, koji nas najviše paralizira,
navodi nas da odustanemo od utrke prije nego što prijeđemo startnu
crtu. Govorimo si: „To nije za mene, to je daleko od mojih sposobno­
sti." Treći tip, koji nam najviše šteti, zna što je uistinu važno u životu,
ali to neprestano odgađa za kasnije i bavi se tisućama drugih, manje
bitnih stvari.
197
SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Optimist ne odustaje tako brzo. Potaknut nadom u uspjeh, on se
uporno trudi i uspijeva češće od pesimista, posebno u nepovoljnim
uvjetima. Pesimist je sklon odustati zbog poteškoća s kojima se su­
sreće, pomiriti se sa sudbinom ili se pozabaviti drugim stvarima, što
neće riješiti njegove probleme. 8 Pesimist pokazuje malo odlučnosti
jer sumnja u sve i svakoga, predviđa propast svakog pothvata (umje­
sto potencijala za rast, razvoj i produktivnost) i smatra svaku osobu
spletkarom i egoistom. Ukratko, kada čuje da vrata škripe, optimist
misli da se otvaraju, a pesimist misli da se zatvaraju.
Prije nekoliko godina otišao sam u Francusku kako bih dogovorio
organiziranje humanitarnih projekata u Tibetu, unatoč nesnosnim
uvjetima koje je nametnula kineska vlada. Petnaest minuta nakon
početka sastanka netko je rekao, pritom misleći na mene i jednog
drugog sudionika: „Vi govorite o istoj stvari kao da su to dva potpu­
no različita svijeta. Jedan misli da će sve loše završiti, a drugi da će
sve na kraju ispasti dobro. Vlasti će to teško tolerirati i vjerojatno
će vas smjesta otjerati. Kako ćete onda dobiti njihovo dopuštenje za
gradnju škole? Čak i ako započnete s gradnjom škole, prevarit će vas
izvođači radova koji surađuju s korumpiranom lokalnom vlasti. Po­
vrh svega, nemojte zaboraviti da ih ne možete prisiliti da podučavaju
na tibetanskom i na kraju će se satovi održavati na kineskom jezi­
ku." Osobno, taj me razgovor počeo gušiti: mislio sam samo na to da
odande pobjegnem što prije, provučem se kroz iglene uši i pokrenem
te projekte s mrtve točke. Od tada, u suradnji s izuzetno entuzija-
stičnim prijateljem i uz podršku velikodušnih dobročinitelja, uspjeli
smo sagraditi šesnaest domova zdravlja, osam škola i dvanaest mo­
stova. Često su naši lokalni prijatelji tražili dopuštenje za gradnju
nakon što su ambulanta ili škola već bile sagrađene. Tisuće pacijena­
ta i djece liječilo se i obrazovalo u tim mjestima. Iako su isprva bile
neodlučne, lokalne su vlasti sada oduševljene jer te projekte mogu
uključiti u svoje statističke podatke. Što se nas tiče, uspjeli smo posti­
ći cilj kojem smo težili - pomoći onima kojima je to potrebno.
Iako optimist ponekad nepromišljeno razmišlja o budućnosti i govo­
ri da će na kraju sve ispasti kako treba, što nije uvijek točno, njegov
je stav korisniji jer će, u nadi, marljivo započeti stotinu projekata, a
198
D e v e t n a e s t o p o g l a v l j e - O P T I M I Z A M , PESIMIZAM I NAIVNOST
na kraju dovršiti samo polovicu. I obratno, ako se ograniči samo na
deset, pesimist će u najboljem slučaju možda dovršiti pet, a često i
manje, budući da će manje truda posvetiti zadatku za kojeg smatra
da je od samog početka osuđen na propast.
Većina ljudi s kojima se neprestano srećem u zemljama gdje vladaju
siromaštvo i tiranija su optimisti koji se hrabro suočavaju sa velikim
nerazmjerom između veličine zadatka i njihovih oskudnih sredstava.
Moj se prijatelj M a k o m McOdell, zajedno sa svojom suprugom, već
trideset godina bavi razvojem stambenih naselja u Nepalu na osnovi
principa „zahvalne analize", izvanredne praktične primjene optimi­
zma.
„Kada dođem u selo," objašnjava, „ljudi mi se prvo požale na svoje
probleme. Kažem im: .Čekajte malo, nemoguće je da svi imate pro­
bleme! Recite mi nešto o prednostima i dobrim kvalitetama vašeg
sela i svakog od vas.' Zatim se sastanemo, ponekad navečer oko lo­
gorske vatre. Opuste se umovi i jezici, i s potpuno novom vrstom en­
tuzijazma seljaci sastave popis svojih talenata, sposobnosti i sredsta­
va. Odmah nakon toga, zamolim ih da razmisle o načinima na koje
svi zajedno mogu iskoristiti te kvalitete. Čim smisle plan, postavim
im posljednje pitanje: ,Tko je, ovdje i sada, spreman preuzeti odgo­
vornost za takav i takav aspekt programa?'" Seljaci podignu ruke,
daju obećanja i posao započne u roku nekoliko dana. Takav pristup
je udaljen svjetlosnim godinama od pristupa onih koji samo slušaju
probleme i postižu manje, i to ne toliko uspješno i brzo. McOdell
se posebice bavi poboljšavanjem životnih uvjeta žena u Nepalu, od
kojih je do danas nekih trideset tisuća uživalo u koristima njegovih
inicijativa.
PRILAGODLJIVOST
Kada se čini da se poteškoće ne mogu savladati, optimisti reagiraju
na konstruktivniji i kreativniji način. Oni realno prihvaćaju činje­
nice, brzo pronalaze pozitivne strane svoje nesreće, uče na svojim
greškama i pronalaze alternativno rješenje ili se usmjeravaju na novi
199
SREĆA - VODlC Z/l RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
projekt. Pesimisti bi radije pobjegli od problema ili stvarnosti - u san
ili samoću, zlorabili droge ili alkohol - što smanjuje njihovu usredo­
9
točenost na problem. Umjesto da se odlučno suoče s problemom,
oni radije razmišljaju o svojoj nesreći, žive u svijetu iluzija, sanjaju
„čarobna" rješenja i optužuju cijeli svijet da se urotio protiv njih. Te­
ško uče na svojim greškama i često ponavljaju iste probleme. Više su
fatalistički („Rekao sam ti da to neće uspjeti. Uvijek je isto, bez obzira
što napravim") i smatraju se „samo pijunima u igri života".
MIRNOĆA
Nakon što razmisli i temeljito ispita svaki način, optimist, čak i
kada ponekad ne uspije, nije razočaran i nema osjećaj krivnje. Zna
kada treba odustati i uvijek je spreman smisliti novo rješenje, a da
se ne opterećuje prošlim neuspjehom. Tako čuva svoj mir. Njego­
vo je samopouzdanje čvrsto poput pramca broda koji prolazi kroz
vode života, bez obzira jesu li mirne ili olujne.
Moj prijatelj iz Nepala ispričao mi je da je jednom prilikom trebao
putovati avionom kako bi sljedeći dan održao važno predavanje u
Nizozemskoj. Sponzori su unajmili dvoranu, reklamirali događaj
u novinama i očekivali su oko tisuću sudionika. Kada je stigao na
aerodrom, saznao je da mu let odgođen, stoga te noći nije mogao
otputovati iz Nepala. Rekao mi je: „Bilo mi je jako žao sponzora,
ali zbilja nisam ništa mogao učiniti. Odjednom je moj um postao
potpuno smiren. Iza mene, upravo sam se pozdravio s prijatelji­
ma u Kathmanduu; ispred mene, moje je odredište upravo nestalo.
Osjećao sam se potpuno slobodan. Sjeo sam na torbu na pločniku
ispred aerodroma i šalio se s nosačima i djecom na ulici. Uopće ne
bi imalo smisla da sam i dalje bio vrlo zabrinut. Nakon pola sata,
ustao sam, uzeo svoju torbu i pješice krenuo prema Kathmanduu,
uživajući u miru zalaska Sunca."
Sjećam se jednog svog putovanja u istočni Tibet. Prolom oblaka,
kao i gotovo potpuno krčenje šuma koje su izvršili Kinezi, prouzro-
kovali su velike poplave. Naš je terenac jedva prolazio cestom pu-
200
Devetnaesto poglavlje - OPTIMIZAM, PESIMIZAM I NAIVNOST
nom rupa u podnožju dubokog kanjona, duž rijeke koja se pretvori­
la u nepreglednu pobješnjelu bujicu. Na žućkastom svjetlu sumraka
sjajile su se kamene litice: izgledale su kao da se uzdižu do neba, a
u njihovom je podnožju odjekivala tutnjava velikog vala. Rijeka je
odnijela većinu mostova, a turbulentna voda brzo je poplavila je­
dinu preostalu cestu kojom se moglo voziti. Svako malo, kamen bi
se srušio niz grebenaste padine i razbio na cesti. To je poslužilo kao
dobar test optimizma putnika. Neki su bili jako zabrinuti i htjeli su
da stanemo iako se nigdje nismo mogli zakloniti. Drugi su to smi­
reno prihvatili i htjeli su da nastavimo dalje i što prije prođemo taj
dio puta. Netko je konačno rekao najuznemirenijem od nas: „Ti voliš
akcijske filmove. Pa, danas je tvoj sretan dan - imaš priliku sudjelo­
vati u takvom filmu." Svi smo se nasmijali i ponovno se ohrabrili.
ZNAĆENJE
Optimizam ima i dublju dimenziju, a to je shvaćanje da svako ljud­
sko biće, bez obzira na njegovo ili njeno stanje, u sebi sadrži poten­
cijal za transformaciju. To je potencijal koji, na kraju, daje značenje
ljudskom životu. Krajnji pesimizam očituje se kao razmišljanje da
život općenito ne vrijedi živjeti. Krajnji optimizam obuhvaća ra­
zumijevanje da je svaki prolazni trenutak blago, u radosti kao i u
nesreći. Ne postoje suptilne nijanse, nego osnovna razlika u načinu
na koji gledamo na stvari. Te razlike u perspektivi ovise o tome je­
smo li ili nismo u sebi pronašli ispunjenje koje potiče naš unutarnji
mir.
201
 SREĆA - VODU ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
VJEŽBA
Pokušajte doživjeti istu situaciju kroz oči optimizma i pesimizma.
Uzmite za primjer let avionom:
Zamislite da dugo putujete avionom u nepoznati grad kako biste
počeli raditi na novom poslu. Odjednom avion uleti u turbulenciju.
Gledate kako se krila aviona pomiču gore-dolje i zamišljate da slijedi
neizbježna katastrofa. Kada turbulencija prođe, shvaćate da vam je
sjedalo premalo. Ne možete se udobno smjestiti i um vam je pun
pritužbi na udobnost zračnog putovanja. Živcira vas što je stjuar­
desi potrebna cijela vječnost da vam donese piće. Kada unaprijed
razmišljate o svom poslu, uvjereni ste da se nećete svidjeti ljudima
na novom radnom mjestu i da vas oni neće cijeniti. Ignorirat će vašu
stručnost, držati vas podalje od najzanimljivijih projekata i možda
vas čak i prevariti. Sigurni ste da će to novo putovanje na kraju ispasti
katastrofalno. Zašto ste uopće pomislili da se možete nositi s tim?
Hvata vas očaj.
Iskusite pesimistično stanje uma prouzrokovano takvim mislima.
Zatim eksperimentirajte i na drukčiji način doživite istu situaciju:
Kada avion naiđe na turbulenciju, shvatite da je to samo dio putova­
nja i osjećate da je svaki prolazni trenutak dragocjen. Kada turbulen­
cija prođe, osjećate se zahvalno i nadate se da ćete moći konstrukti­
vno iskoristiti ostatak svog života, lako vam sjedalo nije vrlo udobno,
pronalazite položaj koji vam ublažava ukočenost leđa i nogu. Cijeni­
te koliko je vesela i uslužna stjuardesa iako ima puno posla i mora
stajati tijekom cijelog putovanja. Uzbuđeni ste zbog avantura koje
vas očekuju. Zamišljate da će ljudi na novom poslu biti zanimljivi i
kreativni te da će vam se pružiti mnoge nove prilike. Uvjereni ste da
će se vaše aktivnosti širiti i da će vam vaša unutarnja domišljatost
pomoći da savladate sve prepreke na koje naiđete.
Doživite ovo optimistično stanje uma usklađeno s pozitivnim razmi­
šljanjem.
Uočite razliku između ta dva stanja uma i shvatite kako se ona mogu
ostvariti jednostavno funkcioniranjem vašeg uma iako je vanjska si­
tuacija potpuno ista.
202
Dvadeseto poglavlje
ZLATNA VREMENA, OLOVNA VREMENA,
PROTRAĆENA VREMENA
Oni koje muče ljetne vrućine čeznu za punim Mjesecom jeseni i ne boje
se ideje da će do tada stotine dana njihovog života zauvijek proći.
Buddha Shakyamuni
Vrijeme često sliči finom zlatnom prahu kojeg nehotice propuštamo
kroza naše prste, a da to ni ne shvaćamo. Ako ga dobro iskoristimo,
vrijeme postaje tkalački čunak koji prolazi kroz potku naših dana
kako bismo istkali tkaninu smislenog života. Stoga je, u našoj po­
trazi za srećom, vrlo bitno da budemo svjesni kako je vrijeme jako
dragocjeno. To ne znači da se trebamo riješiti onoga što daje smisao
našem životu, nego onoga što nas navodi da tratimo naš život. Kao
što Seneka kaže: „Nije stvar u tome da imamo malo vremena, nego
da puno vremena tratimo."
Život je kratak. Uvijek gubimo nadu kada odgađamo važne stvari.
Godine ili sati koji nam preostaju su poput dragocjene supstance
koja se lako raspadne i koju možemo izgubiti, a da to niti ne primi­
jetimo. Iako je jako važno, vrijeme se ne može zaštititi, poput djeteta
koje može zavesti bilo koji promatrač.
Aktivnoj osobi zlatno je vrijeme ono kada može stvarati, graditi, po­
stizati i posvetiti se dobrobiti drugih ljudi. Kontemplativnoj osobi
vrijeme dopušta da jasno pogleda u sebe kako bi shvatila svoj unu­
tarnji svijet i ponovno otkrila samu suštinu života. Zlatno joj vrije­
me, usprkos pojavi neaktivnosti, omogućuje da u potpunosti cijeni
sadašnji trenutak i razvije unutarnje kvalitete koje će joj omogućiti
203
 SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
da bolje pomogne drugima. Pustinjaku je svaki trenutak dragocjen
i on nikada ne trati svoje vrijeme. U tišini svoje pustinjačke na­
stambe on postaje, prema riječima Khalila Gibrana, „flauta kroz
čije se srce šaptanje sati pretvara u glazbu."
Lijena osoba govori o „ubijanju vremena". Kakav grozan izraz! Vri­
jeme postaje duga, ravna, jednolična linija. To je olovno vrijeme:
ono pritišće lijenčinu poput tereta i pogađa svakoga tko ne može
tolerirati čekanje, odgađanje, dosadu, samoću, privremene neu­
spjehe ili ponekad i sam život. Svaki prolazni trenutak pogoršava
njegov osjećaj utamničenja ili dosade. Za druge, vrijeme nije ništa
drugo osim odbrojavanja do smrti, koje se boje ili koju, možda, čak
i priželjkuju kada se umore od života. Da parafraziram Herberta
Spencera: vrijeme, koje ne mogu ubiti, na kraju ubije njih.
Ako vrijeme doživljavamo kao bolno i dosadno, te na kraju dana,
na kraju godine ili na kraju života imamo osjećaj da nismo ništa
napravili, to nam pokazuje koliko smo nesvjesni potencijala za ra­
zvoj kojeg nosimo u sebi.
IZVAN DOSADE I USAMLJENOSTI
Dosada je sudbina onih koji se u potpunosti usmjeravaju na razo­
nodu, kojima je život jedna velika zabava i koji čeznu za minutom
čim predstava završi. Dosada je nesreća onih kojima vrijeme nije
važno.
S druge strane, onaj koji razumije neprocjenjivu vrijednost vreme­
na koristi svaki prekid od svakodnevnih aktivnosti i vanjski poticaj
kako bi doživio divnu jasnoću trenutka. On ne zna za dosadu, tu
sušu uma.
Isto vrijedi i za usamljenost. Petnaest posto Amerikanaca tvrdi da
jednom tjedno doživljavaju intenzivan osjećaj usamljenosti. Svatko
tko se izolira od drugih ljudi i svijeta, zarobljen u balonu svog ega,
osjeća se usamljeno čak i u mnoštvu ljudi. Ali oni koji shvaćaju
međusobnu ovisnost svih fenomena nisu usamljeni: na primjer,
pustinjak osjeća da je u skladu s čitavim svemirom.
204
D v a d e s e t o p o g l a v l j e - ZLATNA V R E M E N A , OLOVNA VREMENA,PROTRAĆENA VREMENA
Zbunjenom čovjeku vrijeme je samo poput glazbe u pozadini koja
monotono ponavlja svoje note u zbunjenost njegovog uma. To je
protraćeno vrijeme. O takvom čovjeku Seneka piše: „On ne živi dugo
- on postoji dugo. Je 1' bismo rekli da je čovjek kojeg zahvati velika
oluja čim je isplovio, a vjetar koji puše sa svih strana nosi njegov brod
amo-tamo i tjera ga da plovi u krug, dugo putovao? Nije bilo puno
putovanja, nego samo puno prevrtanja." 1
„Razonoda" se u ovom slučaju ne odnosi na smireno opuštanje pje­
šačenjem u šumi, nego na besmislene aktivnosti i beskonačno men­
talno klepetanje koje, daleko od prosvjetljenja uma, uvlači u iscr­
pljujući kaos. Razonoda navodi um da luta bez predaha, pogrešno
ga usmjerava na sporedne puteve i slijepe ulice. Ako znamo kako
možemo najbolje iskoristiti vrijeme, to ne znači da uvijek moramo
biti u žurbi ili opsjednuti vremenom. Bez obzira opuštamo li se ili
koncentriramo, odmaramo ili smo vrlo aktivni, u svim okolnostima
moramo shvatiti pravu važnost vremena.
POVRATAK U ZLATNA VREMENA
Zašto barem jedanput dnevno ne odvojimo nekoliko trenutaka za
introspekciju? Je li nam malo bezbrižne zabave i pametan razgovor
uistinu donose zadovoljstvo? Pogledajmo unutra. Ima puno toga što
se može učiniti.
Trebali bismo svaki dan promatrati kako funkcionira um i posvetiti
nekoliko trenutaka kultiviranju altruističke misli. Ta će nas analiza
tisuću puta više naučiti - i to puno trajnije - nego sat vremena kojeg
ćemo provesti čitajući lokalne vijesti ili sportske rezultate! Ne radi se
o ignoriranju svijeta, nego o dobrom iskorištavanju našeg vremena.
U svakom slučaju, ne trebamo se bojati ići u tu krajnost: živimo u
dobu široko rasprostranjene razonode u kojem je došlo do zasiće­
nosti općenitim informacijama. Ipak, radije ostajemo u suprotnoj
krajnosti: nimalo ne kontempliramo. Možemo „izgubiti" nekoliko
sekundi kada nas emocionalni ili profesionalni neuspjesi prisile da
„sve stavimo u perspektivu". Ali, kako i koliko dugo? Često samo
205
 SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
čekamo da „prođe" loš trenutak i željno tražimo neku razonodu „da
nam skrene pažnju." Mijenjaju se glumci i pozornice, ali predstava i
dalje traje.
Zašto ne bismo sjeli pored jezera, na vrh brda ili u tihu sobu i istra­
žili, duboko u sebi, ono od čega smo sačinjeni? Idemo prvo jasno
analizirati što nam je najhitnije u životu, a zatim odrediti prioritete
među bitnim stvarima i drugim aktivnostima na koje trošimo naše
vrijeme. Možemo također iskoristiti i neke faze aktivnog života kako
bismo zavirili u svoju dušu i okrenuli naš pogled prema unutra. Ten-
zin Palmo, engleska redovnica koja je mnogo godina provela u sa­
moći radi meditacije, napisala je: „Ljudi kažu da nemaju vremena za
„meditaciju". To nije istina! Možete meditirati hodajući hodnikom,
dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu, dok radite za ra­
čunalom, dok čekate u redu ili u kupaonici, dok češljate kosu. Samo
2
budite ovdje i u sadašnjosti, bez stalnih mentalnih komentara."
Naše je vrijeme ograničeno: od dana kada se rodimo, svaka sekun­
da i svaki korak dovode nas bliže smrti. Tibetanski pustinjak Patrul
Rinpoche poetski nas podsjeća:
Dok vam život prolazi poput zalaska Sunca,
Smrt nam se primiče poput izduženih večernjih sjena.
Daleko od toga da nas dovede do očaja, lucidna stvarnost prirode
stvari potiče nas da svaki dan koji živimo proživimo u potpunosti.
Ako ne preispitamo svoj život, prihvatit ćemo kao gotovu činjenicu
da nemamo izbora i da je lakše samo činiti jednu stvar za drugom,
kao što to uvijek radimo i kao što ćemo to uvijek raditi. No ako ne
odustanemo od beskorisnih zabava i neplodnih aktivnosti, one si­
gurno neće odustati od nas: zapravo, one će zauzeti sve više mjesta u
našim životima.
Kada neprestano odgađamo svoj duhovni život za sutra, na kraju to
ponavljamo svaki dan. Smrt nam se približava svakim korakom, sva­
kim otkucajem sata. Mogla bi nas zadesiti u svakom trenutku i tu ne
možemo ništa učiniti. Dok je smrt sigurna, njen trenutak dolaska je
nepredvidljiv. Kao što je Nagarjuna rekao prije sedamnaest stoljeća:
206
D v a d e s e t o p o g l a v l j e - ZLATNA VREMENA, OLOVNA VREMENA,PROTRAĆENA VREMENA
Ako je ovaj život u kojem se događaju mnoge nesreće
Osjetljiviji od mjehurića vode u rijeci,
Kako je divno probuditi se iz sna
I nakon što smo izgubili dah, još jedanput ponovno udahnuti?
Na praktičnoj razini, ako želimo više uskladiti našu povezanost s
vremenom, moramo kultivirati određeni broj kvaliteta. Pažnja nam
omogućuje da postanemo svjesni prolaznosti vremena i sprječava
nas da ne zanemarimo njegov tijek. Prava motivacija daje vremenu
boju i važnost. Marljivost omogućuje da vrijeme dobro iskoristimo.
Unutarnja sloboda sprječava uznemirujuće emocije da monopolizi­
raju vrijeme. Svaki dan, svaki sat, svaka sekunda je poput strijele koja
leti prema svojoj meti. Sada je pravo vrijeme da s tim započnemo.
VJEŽBA
Cijenite važnost vremena, uživajte u sadašnjem trenutku
Okrenite um prema unutra i uočite dragocjenost svakog trenutka
koji prolazi. Umjesto beskrajnog niza osjećaja, slika i razbacanih mi­
sli, vrijeme postaje čista svijest, poput sjajnog toka otopljenog zlata.
Zar u vremenskom razmaku, kada nestanu prošle i još se ne pojave
buduće misli, ne postoji percepcija sadašnjosti: netaknuta, budna i
otvorena svježina? Ostanite u toj svježini neko vrijeme, bez posezanja
za ičim, poput malog djeteta koje promatra nepregledan krajolik.
207
Dvadeset prvo poglavlje

SJEDINJAVANJE S TIJEKOM VREMENA

Dobar život je onaj kojeg karakterizira potpuna zaokupljenost onime

što radimo.
Jeanne N a k a m u r a i M i h a l y Csikszentmihalyi

Svi smo bili potpuno zaokupljeni nekom aktivnošću, eksperimentom

ili osjećajem. To psiholog Mihaly Csikszentmihalyi, vodeći psiholog
na Sveučilištu Claremont Graduate, naziva očaravajućom obuzeto-
šću.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, dok je proučavao kreativan pro­
ces, Csikszentmihalyija je iznenadila činjenica da je umjetnik, tije­
kom stvaranja umjetničkog djela koje dobro napreduje u potpunosti
zaokupljen njime sve dok ga ne dovrši, potpuno nesvjestan umora,
gladi ili neudobnosti. No čim dovrši svoje djelo, interes mu jako opa­
da. Doživio je stanje očaravajuće obuzetosti, u kojem nam je činje­
nica da smo zaokupljeni onim što radimo puno bitnija od konačnog
rezultata.
Zaintrigiran tim fenomenom, Csikszentmihalyi je intervjuirao broj­
ne umjetnike, planinare, šahiste, kirurge, pisce i fizičke radnike koji­
ma je najvažniji poticaj bio užitak u poslu. Očito je da alpinistu koji
se desetak puta popeo na istu stijenu biti na vrhu znači puno manje
od užitka kojeg osjeća dok se penje prema vrhu. Isto vrijedi i za oso­
bu koja krstari jedrilicom bez nekog posebnog odredišta, sluša gla­
zbu ili igra pasijans. Tada je osoba „potpuno zaokupljena aktivnošću
zbog sebe. Javlja se osjećaj koji nadilazi ego i vrijeme. Svaka radnja,
kretanje i misao neizbježno slijede iz prethodne, poput sviranja jaz-
za. Obuhvaća cijelo naše biće, stoga iskorištavamo svoje vještine do

209
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
1
maksimuma." Diane Roffe-Steinrotter, dobitnica zlatne medalje na
Zimskim olimpijskim igrama 1994. godine, tvrdi da se ne sjeća svog
spusta, osim što je doživjela osjećaj relaksacije. „Osjećala sam se poput
2
vodopada."
William James je napisao: „Slažem se da trebam pripaziti na svoj doži­
3
vljaj." Ulazak u to stanje očaravajuće obuzetosti ovisi o količini pažnje
koju pridajemo proživljenom doživljaju. Kako bismo ušli u to stanje,
sva naša pažnja mora biti usmjerena na zadatak i predstavljati nam
izazov primjeren našim sposobnostima. Ako je zadatak previše težak,
javlja se napetost, nakon koje slijedi tjeskoba; ako je prelagan, opusti­
mo se i brzo nam postane dosadno. U doživljaju zaokupljenosti dolazi
do usklađivanja radnje, vanjske okoline i uma. U većim slučajeva ta
fluidnost postaje optimalan doživljaj s velikim osjećajem zadovoljstva,
što je suprotno ne samo od dosade i depresije nego i od uzbuđenja i
razonode. Također je zanimljivo primijetiti da, sve dok to stanje traje,
dolazi do gubitka misaone samosvijesti. Sve što ostaje je pažnja ispita­
nika, koji se sjedinjuje s radnjom i prestaje se promatrati.
Navest ću osoban primjer: često sam se tako osjećao kada sam usme­
no prevodio za tibetanske učitelje. Prevoditelj se mora prvo potpuno
usredotočiti na govor, koji može trajati pet ili deset minuta, zatim ga
usmeno prevesti, bez prekida, i tako sve do kraja predavanja, koje obi­
čno traje nekoliko sati. Otkrio sam da je najbolji način da to učinim
udubiti se u stanje uma vrlo slično onome što Csikszentmihalyi naziva
zaokupljenošću. Dok učitelj govori, moj je um u stanju potpune do­
stupnosti, slobodan od misli poput prazne stranice papira, pažljiv, ali
bez napetosti; zatim pokušam izraziti što sam upravo čuo, isto kao što
netko izlijeva sadržaj vrča kojeg je upravo napunio u drugi vrč. Treba
samo upamtiti polaznu točku i nit izlaganja; nakon toga slijede detalji,
najčešće bez truda. Um je koncentriran i opušten. Na ovaj je način
moguće vrlo precizno rekonstruirati dugo i komplicirano predavanje.
Ako misli ili neki vanjski događaj prekinu tijek prevođenja, čarolija se
gubi i teško je ponovno se vratiti na put. Kada se to dogodi, ne propu­
štam samo nekoliko detalja: ostajem potpuno prazan i trenutak ili dva
ništa ne dopire do mog uma. Na kraju, lakše je ne zapisivati upravo
zato da se ne bi prekinuo doživljaj zaokupljenosti. Kada sve ide dobro,
210
Dvadeset prvo p o g l a v l j e - SJEDINJAVANJE S TIJEKOM VREMENA
zaokupljenost stvara osjećaj bezbrižne radosti, a samosvjesnost - kada
osoba promatra samu sebe - gotovo je odsutna; zaboravlja se umor, a
vrijeme neprimjetno prolazi, poput strujanja rijeke, iz daljine gotovo
neprimjetno.
Prema Csikszentmihalyiju, osoba može doživjeti stanje zaokupljenosti
kada izvršava svakodnevne zadatke, poput glačanja ih rada na pro­
izvodnoj traci. Sve ovisi o tome kako se doživljava tijek vremena. I
obratno, bez zaokupljenosti, gotovo svaka aktivnost postaje dosadna,
ako ne i potpuno nepodnošljiva. Csikszentmihalyi je otkrio da neki
ljudi lakše ulaze u to stanje zaokupljenosti. Takvi ljudi općenito poka­
zuju „znatiželju i interes u životu, ustrajnost i nizak egocentrizam, što
rezultira sposobnošću da ih motivira unutarnja nagrada."
4
To stanje zaokupljenosti poboljšalo je uvjete rada u mnogim tvornica­
ma (među ostalima, i u tvornici automobila „Volvo"); izgled galerija i
predmeta u muzejima (poput Gretty muzeja u Los Angelesu), u kojem
posjetitelji, prirodno privučeni svakim sljedećim izloškom, prolaze
kroz muzej a da se ne umore; te posebno u obrazovnim institucijama
- na primjer, u školi Key u Indianapolisu. 5 U toj školi, djecu se potiče
da ostanu zaokupljena predmetom koji vole koliko god to žele i da uče
vlastitim tempom: stoga uče s užitkom.
VJEŽBA
Vježbajte „pažljivo hodanje"
Ovo su upute vijetnamskog budističkog učitelja Thicha Nhata Han-
ha:
„Hodajte samo zbog užitka, slobodno i odlučno, bez žurbe. Budite
prisutni pri svakom koraku. Poželite li razgovarati, zaustavite se i
usmjerite svu svoju pažnju na osobu ispred nas, na govor i slušanje...
Zaustavite se, pogledajte uokolo i vidite koliko je prekrasan život:
drveće, bijeli oblaci, beskrajno nebo. Poslušajte ptice, uživajte u la­
ganom povjetarcu. Hodajte kao slobodni ljudi i osjećajte kako vaši
koraci postaju sve lakši i lakši. Cijenite svaki svoj korak." 6
211
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE Dvadeset prvo poglavlje - SJEDINJAVANJE S TIJEKOM VREMENA

PRAVA VRIJEDNOST ZAOKUPLJENOSTI renosti prema svijetu i drugima. Na kraju, doživljaj kontemplativne
zaokupljenosti uključuje čitavu našu percepciju svijeta i njegove me­
Doživljaj zaokupljenosti potiče nas na upornost u svakoj zadanoj đuovisnosti. Mogli bismo reći da svjesno biće ostaje neprestano u
aktivnosti i želju da joj se ponovno vratimo. U određenim se slučaje­ stanju bezbrižne, aktivne i altruističke zaokupljenosti.
vima ona može također razviti u naviku, ili čak prijeći u ovisnost: za­
okupljenost ne uključuje samo konstruktivne i pozitivne aktivnosti.
Kockar tijekom igre postane potpuno zaokupljen stolom za rulet ili VJEŽBA
„jednorukim Jackom" do granice da više ne primjećuje kako vrijeme
prolazi i u potpunosti se zaboravlja, pa makar izgubio sve svoje bo­ Uđite u zaokupljenost „otvorene prisutnosti"
gatstvo. Isto vrijedi i za lovca koji vreba svoj plijen ili provalnika koji
pomno provodi svoj plan. Sjedite u udoban položaj za meditaciju, neka vam oči budu lagano
Koliko nam god kultiviranje doživljaja zaokupljenosti može donije­ otvorene, ispravite se i umirite svoj um. Tada pokušajte um učiniti
ti zadovoljstvo, on je ipak samo sredstvo. Ako nas treba dovesti do prostranim poput neba. Nemojte se usredotočiti ni na što posebno.
nekog dugoročnog poboljšanja u kvaliteti života, mora biti ispunjen Ostanite opušteni i smireni, ali ipak potpuno svjesni. Pustite da se
ljudskim kvalitetama, poput altruizma i mudrosti. Važnost zaokuplje­ um oslobodi od mentalnih konstrukcija, ali da ostane neopterećen,
nosti ovisi o motivaciji koja utječe na um. Ona može biti negativna, slobodan i posve ispunjen. Lagan, ali ne i dekoncentriran. Ne po­
u slučaju provalnika, neutralna, u slučaju svakodnevnih aktivnosti kušavajte aktivno sprječavati senzorne percepcije, sjećanja i maštu,
- na primjer glačanja odjeće - ih pozitivna, kada smo uključeni u nego se ponašajte kao da oni uopće ne utječu na vas. Ostanite mirni.
operaciju spašavanja ili meditiramo o suosjećanju. Percepcije ne mogu promijeniti osnovnu, bezbrižnu prostranost va­
Jeanne Nakamura i Mihaly Csikszentmihalyi pišu da „zaokupljenost šeg uma. Kad god se misli pojave, pustite da nestanu čim se formira­
najviše pridonosi kvaliteti života jer svakom prolaznom doživljaju ju, poput crteža koji na površini vode ne ostavlja trag. Doživite mir
daje značenje." 7 Može biti iznimno važna i pomoći nam da cijeni­ koji osjećate nekoliko trenutaka nakon vježbe.
mo svaki trenutak postojanja i da ga vrlo konstruktivno iskoristimo.
Tako ne tratimo vrijeme na mrzovoljnu ravnodušnost.
Možemo, također, vježbati važne i usvojene oblike zaokupljenosti.
Bez potrebe za vanjskom aktivnosti, možemo naučiti kako se odma­
rati u stanju neprestane svijesti. Na primjer, kontemplacija prirode
uma duboko je i korisno iskustvo, koje uključuje opuštanje i zao­
kupljenost: opuštanje u obliku unutarnje mirnoće, zaokupljenost u
obliku jasne i otvorene prisutnosti uma, oprezne, ali bez napetosti.
Savršena jasnoća jedna je od glavnih značajki kojima razlikujemo
takvo stanje uma od obične zaokupljenosti. Jasna svijest ne zahtije­
va od osobe da se promatra: dolazi do naizgled potpunog nestaja­
nja pojma „selfa". To ne sprječava izravno spoznavanje prirode uma,
„čistu prisutnost" svijesti. Doživljaj je izvor unutarnjeg mira i otvo-

212 213
Dvadeset drugo poglavlje

ETIKA KAO ZNANOST SREĆE

Nije moguće živjeti sretno ako osoba ne vodi dobar, pravedan i mudar
život ili voditi dobar, pravedan i mudar život ako osoba nije sretna.

Epikur

Koji. kriteriji određuju je li djelo dobro ili loše? Budistička etika nije
samo način djelovanja nego i način življenja. Ljudsko biće puno
dobrote, suosjećanja i mudrosti spontano će djelovati na etičan
način jer je „dobro u duši". U budizmu, djelo je u suštini neetično
ako mu je cilj prouzrokovati patnju i etično ako mu je cilj drugim
ljudima donijeti istinsko zadovoljstvo. Altruistična ili zlonamjer­
na motivacija određuje je li djelo „dobro" ili „loše", poput kristala
koji poprima boju platna na kojem se nalazi. Etika također utječe
na naše vlastito zadovoljstvo: nanošenje patnje drugima i nama će
donijeti patnju, kratkoročnu ili dugoročnu, dok je donošenje sreće
drugima najbolji način osiguranja vlastite sreće.
Kroz međusobno djelovanje zakona uzroka i posljedica, koje bu­
dizam naziva karmom - zakonima koji utječu na posljedice naših
radnji - etika je stoga izravno povezana sa zadovoljstvom. Kao što
Luca i Francesco Cavalli-Sforza pišu: „Etika je nastala kao znanost
sreće. Kako bismo bili sretni, je li bolje brinuti se za druge ili mi­
sliti samo na sebe?" 1 Etička pravila budizma referentne su točke
koje nas podsjećaju da prihvatimo altruistički i konstruktivan stav
i prema drugima i prema sebi. Pravila naglašavaju posljedice na­
ših postupaka i potiču nas da izbjegavamo one koji prouzrokuju
patnju.

215
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
Monoteističke religije temelje se na Božjim zapovijedima. Određeni
filozofi temelje svoja mišljenja na idejama koje smatraju apsolutnim
i univerzalnim - Dobru, Zlu, Odgovornosti ili Dužnosti. Drugi pri­
hvaćaju utilitarističko stajalište, koje se može sažeti kao „najveće do­
bro za najveći broj." Suvremena okupljanja filozofa, znanstvenika,
političara i drugih koji se sastaju kako bi raspravili etičke načine po­
stupanja pokušavaju na najbolji način iskoristiti racionalno mišljenje
i dostupne znanstvene informacije i tako riješiti dvojbe koje potiču
suvremena znanstvena istraživanja, poput manipulacije okolinom,
genetike, istraživanja matičnih stanica i umjetnog održavanja na ži­
votu.
Kao što Dalai-lama objašnjava, u budističkom je pristupu etici „te­
ško zamisliti smisleni etički sustav bez individualnog iskustva sreće
i patnje." 2 Cilj budističke etike je da se sva bića, uključujući i sebe,
oslobode od trenutačne i dugoročne patnje i da razviju sposobnost
pomaganja drugima da učine to isto. Kako bismo to postigli, mora­
mo nepristrano uskladiti vlastitu težnju za zadovoljstvom s onom
drugih ljudi.
Iz te perspektive, etika utemeljena na apstraktnim pojmovima malo
nam koristi. Kao što je neuroznanstvenik i filozof Francisco Varela
napisao, uistinu kreposna osoba „ne djeluje zbog etike, nego je uklju­
čuje kao što bilo koji stručnjak utjelovljuje svoje znanje i iskustvo.
Mudar čovjek je etičan, njegovi postupci proizlaze iz sklonosti koja
se javlja kao reakcija na određene situacije."3 Zbog toga osoba treba
savjest, mudrost i osnovnu altruističku dispoziciju, duboko usađenu
u umu, ali ipak se treba kultivirati tijekom života. To se ne odnosi
samo na primjenu pravila i principa nego i na svijest i razvoj suo­
sjećajne prirode. Jedan aspekt suosjećanja je spontana spremnost da
djelujemo radi dobrobiti drugih. Iz takvog će suosjećanja prirodno
proizaći altruistička djela.
Ne radi se o apsolutnom definiranju Dobra ili Zla, nego o potrebi da
pazimo na sreću i patnju koje prouzrokujemo našim mislima, riječi­
ma i djelima.
Ovdje postoje dva glavna odlučujuća faktora: motivacija i posljedi­
ce naših postupaka. Čak i ako pokušamo predvidjeti rezultate naših
216
D v a d e s e t d r u g o p o g l a v l j e - t l l K A KAO Z N A N U b i i K t l t
postupaka prema našim najboljim sposobnostima, malo možemo
utjecati na odvijanje vanjskih događaja. Međutim, uvijek imamo
izbor odabrati altruističku motivaciju i težiti postizanju pozitivnih
rezultata. Stoga trebamo stalno preispitivati svoju motivaciju, kao što
to dalai- -lama objašnjava: „Jesmo li tolerantni ili puni predrasuda?
Jesmo li uzeli u obzir cjelokupnu situaciju ili samo detalje? Mislimo
li dalekosežno ili ne? Je li naša motivacija uistinu suosjećajna? Jesmo
li suosjećajni samo prema našoj obitelji, prijateljima i onima s kojima
smo usko povezani? Trebamo razmišljati, razmišljati i razmišljati."'1
Stoga, suština etike je u našem stanju uma, a ne u obliku kojeg uzi­
maju naši postupci. Ako se oslanjamo samo na vanjsku manifestaci­
ju djela, nemoguće je razlikovati, na primjer, nedužnu laž od zlona­
mjerne laži. Ako vas ubojica upita gdje se krije osoba koju progoni,
očigledno nije trenutak da kažemo istinu. Isto vrijedi i za agresivnu
radnju. Kada majka grubo odgurne svoje dijete na ulici kako ga ne
bi udario auto, djelo je samo prividno nasilno: ona je, u biti, spasila
djetetov život. I obratno, ako nam netko priđe s velikim osmijehom
i obasipa nas komplimentima samo da bi nas opljačkao, njegovo je
ponašanje prividno nenasilno, ali njegove su namjere zapravo zlona­
mjerne.
Jasno, preostaje osnovno pitanje: Koji kriteriji odlučuju što drugi­
ma znači sreća, a što patnja? Dajemo li bocu pijancu jer ga to čini
„sretnim" ili mu je ne dajemo i sprječavamo ga da si skrati život? U
toj situaciji pojam mudrosti počinje djelovati zajedno s altruističkom
motivacijom. Svrha ove knjige je poučiti kako razlikovati istinsko
zadovoljstvo od užitka i drugih lažnih oblika sreće. Mudrost nam
omogućuje da razlikujemo misli i djela koja pridonose istinskoj sreći
od onih koji je uništavaju. Mudrost se temelji na izravnom iskustvu,
a ne na dogmi.
To ne znači da nema potrebe za zakonima i pravilima ponašanja.
Ta su pravila važni izrazi mudrosti prikupljene iz prošlosti. Ona su
opravdana jer su neki postupci - poput krađe, laži ili nasilja - goto­
vo uvijek štetni. No, pravila su usmjeravajuća načela. Mudrost nam
omogućuje da prepoznamo potrebnu iznimku. Krađa je općenito
vrijedna osude jer je obično motivirana pohlepom i jer nekome ne-
217
 Jlttl-H - mUH LA HALVUANJt NAJVAiNIJt LIVUINt VltblINt
pravedno oduzima imovinu, što uzrokuje bol i patnju. No kada nas
u vrijeme gladi suosjećanje motivira da ukrademo hranu iz prepu­
nih skladišta bogatog škrtca, koji ne bi dao ni zalogaj hrane onima
koji gladuju na njegovom kućnom pragu, krađa više nije vrijedna
osude. Zakon ostaje uglavnom pravomoćan, ali suosjećajna mudrost
je napravila iznimku. Kao što je Martin Luther King jednom rekao:
„Ljudsku nehumanost prema čovjeku ne uzrokuju samo zajedljive
radnje onih koji su loši. Također je uzrokuju izopačena nedjelovanja
onih koji su dobri." Kada je patnja koju prouzrokuje naše nedjelova­
nje veća od one koju prouzrokuje naše djelo, moramo djelovati. Ako
ne djelujemo, zaboravljamo sam razlog da pravilo postoji kako bi
ljude zaštitilo od patnje.
STAJALIŠTE DRUGIH LJUDI
Suosjećajnu etiku ne možemo ograničiti na osjećaj empatije prema
patnji drugih ljudi ili čak na odluku da učinimo nešto praktično u
vezi toga. Ona također podrazumijeva nadilaženje egocentričnosti i
razumijevanje granice koja dijeli self od drugih mentalnih konstru­
kcija. Svi su fenomeni, poput selfa i drugih, duboko međusobno po­
vezani na razini njihove osnovne prirode. Stoga se moramo staviti u
tuđu poziciju i pokušati zamisliti kako je to biti žrtvom našeg vlasti­
tog ponašanja.
JEDAN ILI TISUĆU NEVINIH?
Postoji klasična dilema koja nam pomaže bolje razumjeti budistički
pragmatičan pristup. Sažeo ju je Andre Comte-Sponville pitanjem:
„Da morate osuditi jednog nevinog čovjeka ili, kao što se to Dosto-
jevski izrazio, podvrgnuti mučenju jedno dijete kako biste spasili
5
čovječanstvo, biste li to učinili?" Filozofi kažu ne. „Jer ako nestane
pravda," piše Kant, „ljudsko postojanje na Zemlji neće imati vrije­
dnost." 6 Comte-Sponville ide i dalje od toga:
218
uvaaesei arugo pogiavije - tiii\« I\MU Z I N K N U U I >KtLt
Tu utilitarizam dosiže svoju granicu. Ako je pravda samo koristan ugo­
vor... maksimalizacija kolektivnog zadovoljstva... bilo bi opravdano
žrtvovati nekoliko ljudi, bez njihovog pristanka, čak i ako su potpuno
nevini i bespomoćni, kako bismo osigurali svačije zadovoljstvo. Među­
tim, upravo to zabranjuje pravda, ili bi trebala zabraniti. John Rawls
stvara zaključke, oslanjajući se na Kanta, i u potpunosti je u pravu po
tom pitanju: pravda više vrijedi od zadovoljstva ili efikasnosti, i bolja
je od oboje, te se ne smije žrtvovati čak niti zbog sreće najvećeg broja
ljudi.7
Pravda će se žrtvovati samo ako se odluči da je izbor žrtvovanja dje­
teta, kako bi se spasilo tisuće ljudi, načelno prihvatljiv. Međutim, tu
se ne radi o prihvaćanju, nego o izbjegavanju patnje. Svako je od tih
rješenja neprihvatljivo. Ne radi se o shvaćanju pojma „sreće najvećeg
broja" kao dogme niti o smatranju nedužnog djeteta samo sredstvom
za spašavanje života drugih ljudi. No ako se nađemo u neizbježnoj
situaciji, problem je kako izabrati, u smislu patnje, manje od dva zla.
Takav izbor ne uništava strukturu patnje i može se opravdano reći da
bi nedjelovanje bilo prešutno osuđivanje tisuće nevinih.
Ovdje svatko može postati plijenom apstrakcije i sentimentalnosti.
Kada odbijamo zaključivati na osnovi životnog iskustva, upadamo u
dogmatsku apstrakciju. Sentimentalno je reagirati na smrt nevinog
djeteta samo zato što to jasno možemo zamisliti, dok s druge strane
gledamo stotine stanovnika grada samo kao apstraktan entitet. Mo­
ramo preokrenuti pitanje: „Je U prihvatljivo žrtvovati tisuću nedu­
žnih kako bismo spasili jedan život?"
Ako je nekoliko moralnih pitanja izraženo tako dramatičnim ter­
minima, praktična etika mora uzeti u obzir, pomoću razumijevanja
i suosjećanja, svaki detalj dane situacije. Takva je etika neprekidan
izazov jer zahtijeva objektivnu i altruističku motivaciju, kao i neu­
mornu želju da ublažimo patnju drugih ljudi. To je najteže provesti
u djelo jer se nadilazi automatsko pribjegavanje slovu zakona i mo­
ralnim kodeksima. Zbog toga je takva etika izložena najvećem riziku
od iskrivljavanja i manipulacije. Uistinu, takva etika zahtijeva neku
219
 vrstu fleksibilnosti koja je, sama po sebi, izvor opasnosti. Ako koo­
ptira sebičnost i pristranost, može je se lako iskoristiti na negativne
načine, suprotstavljene njenim početnim ciljevima. Iz toga proizlazi
potreba da svatko, a ponajviše oni koji kroje pravdu, razviju mudrost
i izraze duboku zabrinutost zbog dobrobiti drugih ljudi.
,,U stvarnom životu," ističe Varela, „uvijek postupamo u nekoj vrsti
neposrednosti dane situacije... Spremni smo djelovati na svaku po­
8
sebno proživljenu situaciju." Kvaliteta te spremnosti ovisi o kvaliteti
našeg bića i altruističkoj prirodi naše motivacije, a ne o pravednosti
naših apstraktnih moralnih principa. Kao što Dalai-lama primjeću­
je: „Ponekad moramo smjesta djelovati. Zbog toga je naš duhovni
razvoj od ključne važnosti jer osigurava etičku opravdanost naših
postupaka. Što su naši postupci spontaniji, više će odražavati našu
trenutačnu unutarnju dispoziciju." 9
IDEALIZACIJA DOBRA I ZLA
U etici možemo razlikovati dvije glavne grane: jedna se temelji na
apstraktnim principima, a druga na životnom iskustvu, poput pra­
gmatične etike budizma.
Na primjer, Immanuel Kant govori o osjećaju dužnosti koji, konačno
i apsolutno, utječe na sva moralna pitanja. On odbacuje ideju da oso­
ba mora djelovati na dobrobit drugih, potaknuta altruizmom kojeg
izazivaju empatija i suosjećanje. Prema Kantu, takvi ljudski osjećaji
nisu pouzdani. On se radije poziva na pridržavanje univerzalnih i
nepristranih moralnih principa. Kant smatra da je činiti dobro du­
žnost koja mora voditi i do sreće čovječanstva kao cjeline, iako sreća
ne može biti sama po sebi cilj: „Ali iz toga ne slijedi da ova razlika
između principa sreće i morala dovodi do njihove suprotnosti i pra­
ktičan razum ne zahtijeva potrebu odricanja našeg prava na sreću:
u trenutku kada se radi o dužnosti, ne bismo se trebali obazirati na
10
sreću."
Dužnost je ograničena potrebom da bude univerzalna i da zanema­
ruje posebne slučajeve. To, pak, ignorira samu prirodu ljudskog isku-
220
stva. Kao što Francisco Varela objašnjava: „Osnovni elementi znanja
prvenstveno su konkretni, utjelovljeni, proživljeni: znanje o situaciji i
kontekstu, specifičnost znanja, njegova povijesna istinitost i kontekst
nisu „buka" koja sakriva apstraktnu konfiguraciju u svojoj pravoj
11
osnovi."
Različiti pojmovi apsolutnog Dobra općenito se vraćaju na uvjere­
nja u postojanje transcendentalnog entiteta (Boga, Ideala, Idealnog
Boga) koji postoji neovisno od svijeta prolaznih fenomena. Kao što
smo vidjeli, budistička vizija je potpuno drukčija. Zlo nije demonska
snaga izvan nas i dobro nije apsolutni princip neovisan o nama. Sve
se odvija u našem umu. Ljubav i suosjećanje odrazi su prave prirode
svih živih bića - ono što nazivamo osnovnom dobrotom. Zlo je devi­
jacija osnovne dobrote, ali koja se može izliječiti.
UTILITARISTIČKA ETIKA
Prema Jeremyju Benthamu, engleskom filozofu koji je živio na pri­
jelazu iz 18. u 19. stoljeće i osnivaču moralnog militarizma, „najveća
sreća najvećeg broja temelj je morala i zakona." 12 Budizam se slaže s
tim puno humanijim pristupom. Međutim, koliko su god ti ciljevi
altruistički i preporučljivi, utilitarizam temelji svoju analizu na pri­
lično nejasnoj procjeni prirode sreće i zamjenjuje površne užitke s
dubokom srećom. Budizam polazi od osobne promjene - unutarnje
transformacije - koja obogaćuje etički um mudrošću, omogućuje mu
da usvoji altruističku motivaciju i da iskoristi povećanu jasnoću kako
bi uskladila svoju sposobnost prosuđivanja. Opet, glavni nedostatak
utilitarnog sustava je rizik od zamjene užitka s istinskom srećom ih,
preciznije, umanjivanje istinske sreće zbog užitka.
OSUĐIVANJE, KAŽNJAVANJE I REHABILITACIJA
Etiku se također može smatrati „medicinskom" disciplinom, u kojoj
nam niz simptoma omogućuje da predvidimo i spriječimo neugo-
221
dnosti koje prouzrokuju negativne emocije te da izliječimo one koje
su pod njihovim utjecajem. S tog stajališta, zatvaranje kriminalca više
možemo smatrati hospitalizacijom nego neopozivom kaznom. On se
mora zatvoriti kako bismo ga spriječili da nanosi zlo, i to onoliko
dugo koliko predstavlja prijetnju društvu. Ali, umjesto vjerovanja da
se kriminalac ne može uistinu pokajati, budizam govori da dobrota
ostaje netaknuta duboko u nama, čak i kada se čini daje izvana vrlo
pokvarena. To ne znači da budizam naivno ignorira do koje granice
dobra priroda može biti prekrivena mržnjom, pohlepom i okrutno-
šću, nego shvaća kako dobrota postoji i uvijek se može ponovno
pojaviti.
Kazna nikada ne bi trebala biti oblik osvete, a posebice ne najekstre­
mnija, smrtna kazna. Osveta je devijacija pravde zato što njena gla­
vna namjera nije zaštititi nevine, nego povrijediti krivce i „očistiti"
društvo od tako odvratnog „neprijatelja". To je kaubojska pravda, a
ne prosvijetljen život. U takvim se slučajevima bilo koji postupak,
čija je glavna motivacija nanijeti patnju ili ubiti, kao što je smrtna
kazna, ne može smatrati etičkim.
GRANICE UTILITARIZMA
Utilitarizam se zalaže za maksimalizaciju sveukupnih užitaka do­
stupnih svakoj određenoj zajednici. Međutim, budući da ne postoje
smisleni kriteriji za određivanje sreće, maksimalizacija može postati
arbitrarna, čak i apsurdna. Ako se slijepo primjenjuje, princip ma-
ksimalizacije može zapravo dovesti do žrtvovanja određenih članova
društva. Na primjer, Aristotel je podržavao ropstvo - smatrao je da
bi svi intelektualci, da nije bilo ropstva, morali raditi, čime bi zapo­
stavili svoje uzvišene aktivnosti! To je bila utilitaristička devijacija
onog vremena. U budizmu je takvo prividno dobro zaključivanje ne­
zamislivo, jer se neprestano trebamo stavljati u tuđi položaj. Osim
toga, nijedna razumna osoba ne može ropstvo smatrati pravednim.
Suvremeni američki filozof John Rawls dao je jednu od najvažnijih
kritika utilitarizma. On je odbacio doktrinu kolektivne sreće kao
222
konačno opravdanje za naše postupke i, umjesto toga, predložio je
nekršenje individualnih prava, zajedno s principom jednake slobode
i pravedne suradnje.
Rawls smatra da djelo ne može biti dobro ako prvenstveno nije opra­
vdano. S budističkog stajališta, ta su dva pojma u biti povezana. Djelo
koje osuđuje dogmatska etika može u stvarnosti biti loše, što je slučaj
i s Kantovim patetičnim odbijanjem da prihvati laž koja može spasiti
ljudski život. Za Kanta je svaka laž, iz bilo kojeg razloga, nepravda
prema svim ljudima, jer bi zbog neopravdanog polaganja prava da
laže osoba općenito uništila vjerodostojnost slobode govora. Gotovo
je nemoguće, nakon ove Kantove teze, više skrenuti s puta pravde.
Davanjem prioriteta pravednosti nad dobrotom, Rawls idealizira
pravednost i podcjenjuje dobrotu, i to zato što pretpostavlja da je
čovjek u osnovi sebičan i da ne može funkcionirati a da prvo ne misli
na ono što je u njegovom najboljem interesu.
Budući da svatko želi zaštititi svoje interese, svoje shvaćanje dobro­
te, nitko nema razloga mirno se pomiriti s osobnim trajnim gubitkom
kako bi pridonio većoj uravnoteženosti zadovoljstva. U pomanjkanju
jakih i trajnih dobrih impulsa, racionalan čovjek ne bi prihvatio osno­
vnu strukturu samo zato što maksimizira algebarski zbroj prednosti
neovisno o njegovim trajnim učincima na vlastita osnovna prava i in­
terese. 13
Moramo prihvatiti činjenicu da je pojačan individualizam, koji pro­
izlazi iz snažne privrženosti selfu, široko rasprostranjen u suvreme­
nim društvima. No je li to najviši inspirativan izvor iz kojeg proi­
zlaze etički principi što kontroliraju naše ponašanje? Filozof Charles
Taylor mudro komentira: „Mnoge suvremene etike usredotočavaju
se na ono što je ispravno učiniti, a ne na ono što bi trebalo učiniti,
na definiranje sadržaja dužnosti, a ne na prirodu dobrog života; i ne
ostavljaju mjesto za pojam dobrog kao objekta naše ljubavi i privrže­
nosti ili kao povlašteno usmjeravanje pažnje i volje."14
Kao što Varela komentira:
223
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
U tradicionalnim društvima/zajednicama, postoje modeli etičke stru­
čnosti koji se mogu izdvojiti kao stručniji od prosječnog tipa („onih
mudrih"). Međutim, u našem modernom društvu takve je modele eti­
čke stručnosti (za razliku od, recimo, modela atletske stručnosti) puno
teže uočiti. To je jedan od najvažnijih razloga zašto moderno etičko
razmišljanje ima takav nihilistički ton.15
Netko može biti izvanredan pijanist, matematičar, vrtlar ili znanstve­
nik, ali biti ekscentričan i ljubomoran: na Zapadu osoba može biti
smatrana velikim moralistom iako ne živi prema svojim moralnim
principima. Prisjetimo se, stoga, budističkog zahtjeva da osoba mora
biti usklađena sa svojim učenjem. Etika nije poput obične znano­
sti. Mora proizaći iz najdubljeg shvaćanja ljudskih kvaliteta, a takvo
shvaćanje dolazi samo kada osobno krenemo na put otkrića. Etika
koja se temelji isključivo na intelektualnim idejama i koju ne podu­
piru vrlina, prava mudrost i suosjećanje nema čvrste osnove.
ETIKA I NEUROZNANOST
Kada se suočimo s etičkom dvojbom, suosjećajan utilitaristički pri­
stup zahtijeva jasnu analizu situacije i iskrenu altruističku motivaci­
ju. Zbog toga moramo prevladati snažne emocionalne sukobe koji se
pojavljuju kada naša odluka uključuje bolnu žrtvu ili osobni gubitak.
Nova neuroznanstvena istraživanja pokazuju da područja mozga,
povezana sa zaključivanjem i kognitivnom kontrolom, sudjeluju u
rješavanju moralnih dvojbi u kojima utilitarističke vrijednosti zahti­
jevaju donošenje teških emocionalnih odluka, poput one o žrtvova­
nju nevinog djeteta.
Istraživanje filozofa i neuroznanstvenika Joshue Greena otkrilo je da
donošenje takvih odluka prouzrokuje više aktivnosti u područjima
mozga koja su povezana s kognitivnom kontrolom. 1 6 Ta se područja
natječu s područjima mozga povezanim s emocionalnim reakcija­
ma. Green misli da su društvene i emocionalne reakcije, koje smo
naslijedili od naših primitivnih predaka, temelj apsolutnih zabrana,
224
D v a d e s e t d r u g o p o g l a v l j e - E T I K A KAO Z N A N O S T S R E Ć E
koje su ključne u dogmatskim pogledima poput onih Immanuela Kan­
ta, prema kojima se određene moralne granice ne smiju prijeći, bez
obzira na veće dobro koje bi se pritom moglo ostvariti. U suprotnom,
objektivnu procjenu, koju definira altruistički utilitarizam, omoguću­
ju strukture frontalnih režnjeva mozga koji su se tek nedavno razvili i
koji omogućuju visoku kognitivnu kontrolu.
Kao što Greene primjećuje: „Ako se to pokaže istinitim, imat će ironi­
čnu posljedicu da kantovski „racionalistički" pristup etici, psihološki
govoreći, nije utemeljen na principima praktičnog razuma, nego na
nizu emocionalnih reakcija koje se kasnije racionaliziraju." To bi po­
tvrdilo da altruistički etički izbor, koji duboko razmatra najbolji način
smanjivanja tuđe patnje, ne bi trebao otežati emocionalni nemir i oso­
bne predrasude. Takav utilitaristički izbor ne proizlazi iz hladnokr­
vnog proračuna, nego iz iskrenog suosjećanja koje pojačava mudrost.
ETIKA U KRIZI?
Povijest potvrđuje činjenicu da su utopijski ideali i dogme, koji tvrde
da razaznaju Dobro od Zla, stoljećima prednjačili u netoleranciji, vjer­
skim progonima i totalitarističkim režimima. Pristaše takvih ideala
ponavljali su svoju otrcanu formulu na tu temu u raznim varijacijama:
,,U ime Apsolutnog Dobra, učinit ćemo vas sretnom osobom. Među­
tim, ako odbijete, moramo vas, na žalost, ukloniti."
Nesposoban pridržavati se apsolutnih zakona, otuđen od Božjih zapo­
vijedi, očajan zbog pomisli daje čovječanstvo u osnovi zlo i ograničen
fluktuirajućom etikom, utemeljenom na oprečnim teorijama velikog
broja filozofa i moralista, moderni je čovjek izgubljen. Han de Wit
piše: „Ovaj fijasko doveo je do moralnog defetizma u samoj suštini
moderne zapadnjačke kulture." 17
Što se, pak, nje tiče, etika iskrenog altruizma, upućena u otkrića neu-
roznanosti, radije plovi beskrajnom strujom konstantno promjenjivih
fenomena koju nosi vjetar milosrđa. Samo neprestanim kultiviranjem
mudrosti i suosjećanja možemo uistinu postati čuvari i nasljednici
sreće.
225
Dvadeset treće poglavlje

SREĆA U PRISUTNOSTI SMRTI

Zapamtite da postoje dvije vrste luđaka: oni koji ne znaju da moraju

umrijeti i oni koji su zaboravili da su živi.
Patrick Declerk

Smrt se čini vrlo dalekom, ali je ipak uvijek veoma blizu. Čini se
dalekom jer je uvijek zamišljamo u nekom trenutku koji tek dola­
zi, a blizu jer nam u svakom trenutku može pokucati na vrata. Dok
je naša smrt sigurna, njen trenutak dolaska ne može se predvidjeti.
Kada dođe, nikakva rječitost je neće uvjeriti da pričeka, nikakva sna­
ga je ne može zaustaviti, nikakvo bogatstvo je ne može potkupiti,
nikakva ljepota je ne može zavesti.

RAZMIŠLJATI O SMRTI KAKO BISMO OBOGATILI SVOJ

ŽIVOT

Kako se možemo suočiti sa smrću, a da ne okrenemo leđa životu?

Kako možemo razmišljati o smrti bez očajavanja ili straha? Etty
Hillesum je napisala: „Ne možemo ispunjeno živjeti ako isključimo
smrt iz života. No ako prihvatimo smrt, razvijamo i obogaćujemo
svoj život."1 Način na koji razmišljamo o smrti značajno utječe na
našu kvalitetu života. Neki se ljudi boje smrti, neki je radije ignorira­
ju, a drugi pak razmišljaju o smrti kako bi više cijenili svaki prolazni
trenutak i shvatili zbog čega je vrijedno živjeti.
Prihvaćanje smrti kao sastavnog dijela života služi kao poticaj na­
šoj marljivosti i omogućuje nam da ne trošimo vrijeme na uzaludnu

227
SREĆA - VODIČ ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJESIINE
razonodu. Svi smo mi jednaki jer se moramo suočiti sa smrću, ali se
svatko priprema za smrt na svoj način. Gampopa, tibetanski mudrac
iz 12. stoljeća, napisao je: „Na početku, trebali bismo se bojati smrti
poput jelena koji se pokušava osloboditi zamke. Na pola puta, ne bi­
smo trebali ni za čime žaliti, poput seljaka koji se pažljivo brine o svom
polju. Na kraju, trebali bismo biti sretni, poput osobe koja je dovršila
velik zadatak."
Bolje je naučiti kako možemo iskoristiti strah od smrti nego je igno­
rirati. Ne trebamo živjeti opsjednuti smrću, ali moramo biti svjesni
krhkosti našeg postojanja. To razumijevanje pomoći će nam da u po­
tpunosti cijenimo vrijeme koje nam je preostalo. Smrt često dolazi bez
upozorenja. Možemo biti dobrog zdravlja, uživati u ukusnom obroku s
prijateljima, ali ipak proživljavati naše posljednje trenutke. Ostavljamo
za sobom naše prijatelje, naše prekinute razgovore, naše nedovršene
obroke, naše nezavršene planove.
Imamo li za čime žaliti? Može li itko tko je najbolje iskoristio izvanre­
dan potencijal ljudskog života za nečim žaliti? Poljoprivrednik koji je
radio, posijao i požeo svoj urod, po dobrom i lošem vremenu, nema
za čime žaliti: napravio je najbolje što je mogao. Možemo kriviti sebe
samo zbog onoga što još nismo stigli učiniti. Netko tko je iskoristio
svaku sekundu svoga života da postane bolja osoba i da pridonosi sreći
drugih ljudi može mirno umrijeti.
„JA NEĆU BITI NIŠTA, SVE NEĆE BITI NIŠTA"
Je li smrt poput plamena koji se gasi ili kapljice vode koju upija isušena
zemlja? Ako jest, kao što Epikur tvrdi, onda smrt nema veze sa srećom:
„Stoga nam smrt, najzastrašujuća od svih loših stvari, ništa ne znači
jer, dok postojimo, smrt još nije prisutna, a kada je smrt prisutna, tada
mi ne postojimo." 2 Ali što ako je smrt samo prijelaz, a naša svijest i
dalje doživljava bezbrojna stanja postojanja? Trebamo se suočiti s tim
važnim prijelazom, ali ne tako da se usredotočimo na naš strah od tre­
nutačne patnje, nego da prihvatimo altruističan, miran stav, slobodan
od posezanja za voljenim osobama i materijalnim dobrima.
228
D v a d e s e t t r e ć e p o g l a v l j e - SREĆA U P R I S U T N O S T I S M R T I
U svakom slučaju, zasigurno je bolje mirno, a ne uznemireno, prove­
sti naše posljednje mjesece ili trenutke. Kakvo nam dobro donosi ako
se mučimo mišlju da ostavljamo voljene osobe i materijalna dobra
iza sebe i ako smo opsjednuti raspadanjem našeg tijela? Sogyal Rin-
poche objašnjava: „Smrt predstavlja konačno i neizbježno uništenje
onoga čemu smo najviše privrženi: sebe. Stoga je jasno da nam uče­
nje o nepostojanju ega i prirodi uma mogu puno pomoći." 3 Zatim,
kako se smrt približava, najbolje je prihvatiti spokojan, nesebičan i
objektivan stav. Na takav način, smrt više neće biti ni mentalno mu­
čenje ni fizička bol.
Ne bismo trebali čekati do zadnje minute da se pripremimo za smrt,
jer to nije pravo vrijeme da razmišljamo o upuštanju u duhovno pu­
tovanje. „Zar se ne sramite," napisao je Seneka, „da sačuvate samo
ostatak života i da za mudrost odvojite samo ono vrijeme koje ne
možete posvetiti nekom poslu? Kasno je početi živjeti kada moramo
prestati živjeti!"1 Moramo početi sada, dok su nam još tijelo i um
zdravi.
SMRT DRUGIH LJUDI
Kako se možemo nositi sa smrću druge osobe? Dok nam se smrt
voljene osobe ponekad može činiti poput nadoknadive traume,
možemo o tome misliti i na drukčiji način, jer „dobra smrt" nije
nužno tragična. Današnji zapadnjaci brzo odvraćaju pogled od
smrti. Smrt se prikriva i zataškava. Budući da se ne može odvratiti
na materijalan način, smrt radije uklanjamo iz naše svijesti. Kada
smrt dode, iznenađeni smo jer nismo spremni na nju. U među­
vremenu nam je život prolazio dan za danom i ako nismo naučili
pronaći smisao u svakom prolaznom trenutku, onda smo uzalud
potrošili vrijeme.
U prošlosti Europe, cijela bi se obitelj okupila oko umirućeg člana
obitelji, svećenici bi podijelili sakramente i rekle bi se posljednje ri­
ječi. Još i danas - na primjer, u Tibetu - ljudi najčešće umiru uz obi­
telj i prijatelje. Tako djeca shvaćaju kako je smrt prirodan dio života.
229
SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

Ako je duhovni učitelj pored samrtne postelje, smrt dolazi spokojno

i voljene se osobe utješe. Ako je umiruća osoba iskusan praktičar,
nitko se ne brine zbog njega. Često će ljudi na povratku s kremiranja
reći: „Dobro je prošlo." Američki veleposlanik u Nepalu rekao mi je
nakon kremiranja svoje prijateljice - američke budističke redovni­
ce koja je umrla u Kathmanduu - da nikada nije prisustvovao tako
Dvadeset četvrto poglavlje
uzvišenom pogrebu.

PUT

SMRT MUDRACA
Moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu.
Mahatma Gandhi
Mudrac uživa u posebnoj vrsti slobode. Spreman na smrt, uživa u
svakom trenutku obilja života i proživljava svaki dan kao da mu je
Ponekad se moramo osjećati poput istraživača, izgarati od želje da
posljednji. Svaki mu je dan prirodno najdragocjeniji u njegovom po­
učinimo ono što je vrijedno učiniti i živjeti život tako da ne zažalimo
stojanju. Kada promatra zalazak Sunca, pita se: „Hoću li sutra ujutro
kada dođe vrijeme naše smrti. Naučimo što je sloboda. Cilj duhovne
ponovno vidjeti izlazak Sunca?" Zna da nema vremena za gubljenje,
vježbe je uspostaviti kontrolu nad našim umom. Kaže se: „Cilj askeze
da je vrijeme dragocjeno i da ga je glupo protratiti. Kada smrt na­
je ovladati umom. Bez toga, čemu služi askeza?" „Askeza" znači „vje­
pokon dođe, umire smireno, bez tuge ili žaljenja, bez privrženosti
žba", a u ovom slučaju to se odnosi na vježbanje uma.
onome što ostavlja iza sebe. On ostavlja ovaj život poput orla koji leti
Naš je cilj kretanja duhovnim putem vlastita transformacija kako bi­
visoko u plavetnilo neba. Pustinjak Milarepa pjevao je ovu pjesmu:
smo pomogli drugima da se oslobode patnje. Postanemo li svjesni da
sada nismo u stanju to učiniti, ubrzo će doći želja da se poboljšamo
Bojeći se smrti, otišao sam u planine,
kako bismo savladali prepreke.
Neprestano sam meditirao o nepredvidljivom dolasku smrti,
Kada krenemo duhovnim putem i počnemo odlučno vježbati, ne­
I pronašao sam uporište u besmrtnoj nepromjenjivoj prirodi.
koliko mjeseci ili nekoliko godina kasnije doći će važan trenutak
Sada sam svladao strah od smrti.
kada ćemo shvatiti da ništa nije kao što je bilo i da više ne možemo
svjesno nanositi zlo drugim ljudima. Ponos, zavist i zbunjenost neće
više biti neupitni vladari našeg uma. Trebamo se zapitati čini li nas
takva duhovna vježba boljim ljudima i pridonosi li sreći drugih ljudi.
Važno je neprestano ponavljati i koncentrirati se na to pitanje. Što
smo postigli? Stagnaciju, vraćanje u staro stanje ili napredak? Čim
se unutarnje zadovoljstvo čvrsto utemelji u nama, postaje nam lakše
postupno proširiti njegov sjaj na našu društvenu aktivnost, kao i na
sve ljude koji nas okružuju.
Ne postoji samo jedna metoda koja će nam omogućiti da nesme­
tano napredujemo prema oslobađanju od patnje. Različitost načina

230
SREĆA - VODlC ŽA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
odražava različitost ljudi. Svatko od nas započinje od točke u kojoj
se nalazi, s našim vlastitim temperamentom, našom vlastitom intele­
ktualnom arhitekturom i našim vlastitim uvjerenjima. Svatko od nas
može pronaći odgovarajuću metodu da radimo na našem misaonom
procesu i postupno se oslobodimo okova štetnih emocija.
Neki se mogu pitati je li luksuz ako želimo ublažiti svoju unutarnju
bol kako bismo postigli unutarnju slobodu, dok puno ljudi gladuje
i pati od velikog siromaštva, rata i bezbrojnih drugih nesreća. Zašto
jednostavno ne pokušamo odmah umanjiti njihovu patnju? Da je
to moguće, znanstvenici bi također odustali od svog istraživanja i
radili samo na hitnim slučajevima. Isto tako, ima li smisla potrošiti
pet godina na izgradnju bolnice? Električni i vodoinstalaterski rado­
vi još nikoga nisu izliječili. Zašto onda ne izađemo na ulicu, posta­
vimo nekoliko šatora i počnemo odmah liječiti bolesne? Koja bi bila
potreba za učenjem i usavršavanjem u određenom području? Isto
vrijedi i za put prema unutarnjoj transformaciji - on nikada ne može
biti arbitraran. Znanje, ljubav i suosjećanje mudraca ne pojavljuju se
niotkud, poput cvijeta koji cvjeta na čistom plavom nebu. Kao što je
Aristotel rekao: „Ne bi bilo pametno da prepustimo najveće i naju-
zvišenije stvari slučaju."
SLUŠANJE, RAZMIŠLJANJE, MEDITACIJA
Poput svakog umijeća, vježbanje duhovnog puta ima nekoliko faza.
Prvo moramo učiti, a potom i asimilirati učenje. Nitko se nije učen
rodio. Zatim se moramo pobrinuti da znanje ne postane poput pre­
krasne knjige koju rijetko otvaramo. Moramo duboko razmišljati o
njegovom značenju. Buddha je rekao svojim učenicima: „Ne prihva­
ćajte moja učenja samo iz poštovanja prema meni. Preispitajte ih i
testirajte kao što zlatar pregledava zlato rezanjem, zagrijavanjem i
kovanjem."
Nije dovoljno samo intelektualno razumijevanje. Ne možemo se izli­
ječiti ako samo stavimo liječnikov recept pored kreveta ili ga nau­
čimo napamet. Moramo ujediniti ono što smo naučili, tako da se
BI
Dvadeset četvrto poglavlje - PUT
naše razumijevanje može usko povezati sa strujom našeg uma. Tada
ono prestaje biti teorija i postaje samotransformacija. Uistinu, kao
što smo vidjeli, to je značenje riječi meditacija: upoznavanje s novim
načinom postojanja. Na ovakav se način možemo upoznati s raznim
vrstama pozitivnih kvaliteta - dobrotom, strpljivošću, tolerancijom
- i dalje ih nastaviti razvijati pomoću meditacije.
Pomoću te vježbe, koju isprva vježbamo u kratkim, ali pravilnim
razdobljima, unutar sebe tražimo određenu kvalitetu koja, zatim,
prožima naše čitavo biće, sve dok ne postane naša druga priroda.
Možemo također i meditirati kako bismo postigli unutarnju mirno­
ću stabiliziranjem uma pomoću koncentracije na neki objekt: cvi­
jet, osjećaj, ideju, prikaz Buddhe. Um je na početku nestabilan, ali
naučit ćemo ga ukrotiti, isto kao što bismo leptira vratili na cvijet
koncentracije svaki put kad odleprša. Cilj nije da pretvorimo um u
poslušnog, ali dosadnog učenika, nego da ga učinimo fleksibilnim,
stabilnim, jakim, bistrim i opreznim - ukratko, da ga pretvorimo u
bolje sredstvo za unutarnju transformaciju, a ne da ga prepustimo
sudbini kao razmaženo dijete koje odbija učiti.
Na kraju, možemo meditirati na nepojmovni način o samoj prirodi
uma tako da izravno gledamo samu svijest kao otvorenu prisutnost,
jasnu svijest koja se uvijek nalazi iza zavjese misli, ili da razmišljamo
0 samoj prirodi misli koje prolaze našim umom.
Postoje i mnogi drugi načini meditacije, ali, bez obzira koliko različiti,
svi dijele zajedničku funkciju jer su dio procesa unutarnje transfor­
macije. Meditacija se razlikuje od pukog intelektualnog razmišljanja
jer uključuje konstantno ponavljanje doživljaja iste introspektivne
analize, isti trud da postignemo promjenu, ili istu kontemplaciju.
Ne radi se o doživljavanju nekog iznenadnog bljeska razumijevanja,
nego o dolasku do nove percepcije stvarnosti i prirode uma, o razvi­
janju novih kvaliteta sve dok ne postanu sastavni dijelovi našeg bića.
Meditacija je vještina koja zahtijeva odlučnost, iskrenost i strpljenje,
1 to mnogo više nego što to traži intelektualna efektnost.
Nakon meditacije slijedi djelovanje: meditacija se primjenjuje u sva­
kodnevnom životu. Od kakve je koristi dugo razdoblje meditacije
ako ne dovodi do poboljšanja našeg čitavog bića, koje zatim može
233
 SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE
biti na raspolaganju drugima? Čim sazrije sjeme strpljenja, unutar­
nje snage, spokoja, ljubavi i suosjećanja, moramo drugima ponuditi
njihov plod.
POPUT RANJENOG JELENA
Potrebni su nam vrijeme i povoljni uvjeti za sazrijevanje. Često nam
pomaže da potražimo neko tiho osamljeno mjesto kako bismo ra­
zvili praksu meditacije i unutarnju transformaciju. To bi napravio
ranjeni jelen: krio bi se u šumi sve dok mu ne zacijele rane. Ovdje se
radi o ranama neznanja, mržnje i zavisti. U vrtlogu svakodnevnog
života često smo jako povrijeđeni i iscrpljeni pa nemamo snage radi­
ti vježbe koje bi nam obnovile snagu.
Povlačenje u samoću ne znači da gubimo zanimanje za ono što se
događa drugim ljudima. Upravo suprotno, udaljavanje od aktivnosti
svijeta daje nam novu perspektivu, širu i spokojniju, i pomaže nam
da bolje shvatimo dinamiku sreće i patnje. Pronalaženjem našeg vla­
stitog unutarnjeg mira, učimo ga dijeliti s drugim ljudima.
Razdoblja samoće su korisna jer nam shvaćanje i snaga koju tada
prikupimo omogućuju da izdržimo oluje života. To moramo provje­
riti ne samo u nesreći, kada smo potišteni, nego i u uspjehu, koji nas
često dovodi do arogancije i samodopadnosti, što nije lako: naše na­
vike i tendencije su tvrdoglave. One su poput rola papira koje poku­
šavamo odmotati, ali se ponovno zarolaju čim ih pustimo. Zahtijeva
strpljenje. Ne bi nas trebalo iznenaditi što pustinjak može godinama
otkrivati pravu prirodu svog uma.
Ipak, on nije odvojen od društva jer iskorištava najdrevniji izvor
ljudskog ponašanja. Ne posvećuje svoj život kontemplaciji jer nema
ništa bolje za raditi ili jer ga je društvo odbacilo: on se posvećuje
razjašnjavanju mehanizama sreće i patnje idejom da neće koristiti
samo njemu nego i drugim ljudima.
U našim modernim društvima ne bi bilo razumno očekivati da mno­
gi ljudi posvete mjesece ili godine kontemplativnom životu. S druge
strane, svatko može odvojiti nekoliko minuta na dan, povremeno i
234
Dvadeset četvrto poglavlje - PUT
dan ili dva, da sjedne i jasno istraži svoj um i svoju percepciju svije­
ta koji ga okružuje. To je nužno poput sna onima koji su iscrpljeni
ili poput svježeg zraka onima koji su dugo udisali zagađeni gradski
zrak.
KAMO VODI TAJ PUT?
Svakoga (ili gotovo svakoga) zanima sreća. Ali koga zanima prosvje-
tljenje? Ta se riječ čini pomalo egzotičnom, nejasnom i dalekom. No
ipak, konačno zadovoljstvo proizlazi iz potpunog uklanjanja zavara­
vanja, otrova uma i patnje. Prosvjetljenje je ono što budizam naziva
stanjem temeljne slobode, povezanim sa savršenim znanjem o prirodi
uma i svijetu fenomena. Putnik se budi iz sna neznanja i svi iskrivljeni
prikazi psihe ustupaju mjesto ispravnoj viziji stvarnosti. U razumije­
vanju međusobne ovisnosti fenomena nestaje podjela između subjekta
i objekta. Postiže se stanje nedvojnosti, na koje ne utječu bolne misli i
izmišljotine intelekta. Mudrac shvaća da individualan self i svijet feno­
mena nisu zaista stvarni. On shvaća da sva bića imaju moć osloboditi
se neznanja i nesreće, ali da to sami ne znaju. Kako bi bilo da ne može
osjećati beskrajno i spontano suosjećanje prema svima koji, začarani
neznanjem, izgubljeno lutaju u iskušenjima samsare?
Dok se takvo stanje može činiti dalekim od naših svakodnevnih briga,
zasigurno nije izvan našeg dohvata. Pravi je problem u tome što je ono
preblizu pa ga ne možemo vidjeti, kao što oko ne vidi svoje vlastite tre­
pavice. Ludwig Wittgenstein ponavlja ovu budističku ideju: „Aspekti
stvari koje su nam najvažnije skriveni su zbog njihove jednostavnosti i
bliskosti."1 Prosvjetljenje se može postići zato što svi mi u sebi imamo
potencijal vlastite prave prirode. Za razliku od Rainera Marie Rilkea,
koji je napisao da „ćemo svi umrijeti nedovršeni", budizam kaže da se
svi rađamo potpuni, jer svako biće u sebi nosi blago koje samo treba
ostvariti. Međutim, to se ne događa samo od sebe. Maslac se radi od
mlijeka, ah neće se sam napraviti; moramo obrati vrhnje i napraviti
maslac. Kvalitete prosvjetljenja otkrivaju se kroz transformaciju na
samom kraju duhovnog puta.
235
 SREĆA - VODIČ ŽA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE Dvadeset četvrto poglavlje - PUT

Činjenica je da je svaka faza korak koji nas dovodi bliže ispunjenju i

dubokom zadovoljstvu. Duhovni je put poput putovanja od jedne do Iz dubine moje duše javlja se
druge doline - iza svakog se klanca nalazi krajolik, veličanstveniji od Suosjećanje prema osjećajnim bićima -
onog prethodnog. To nisu samo prazne riječi:
Sada ću raditi za dobrobit drugih!2

IZNAD SREĆE I PATNJE

ZAVRŠNA RAZMIŠLJANJA
Sa stajališta apsolutne istine, ni sreća ni patnja nemaju pravo posto­
janje. One pripadaju relativnoj istini koju um opaža pod utjecajem Mogu iskreno reći da sam sretan čovjek, isto kao što mogu reći da
zbunjenosti. Onaj koji razumije pravu prirodu stvari je poput mo­ znam čitati ili da imam dobro zdravlje. Kažem li da sam stalno sretan
replovca koji pristaje na otoku načinjenom od čistog zlata: čak i da otkad sam kao dijete upao u čarobni napitak, ne bi bilo zanimljivo.
traži obične kamenčiće, neće ih pronaći. Ali nije uvijek bilo tako. Kao dijete i tinejdžer, učio sam najbolje što
Tibetanski je pustinjak i lutajući bard Shabkar pjevao o prosvjetlje- sam mogao, volio sam prirodu, svirao glazbeni instrument, skijao,
nju i suosjećanju: plovio, promatrao ptice i naučio fotografirati. Volio sam svoju obitelj
Opušten i miran u tom stanju slobode, i prijatelje. No nikada mi nije palo na pamet izjaviti da sam sretan.
Dolazim u beskrajno kraljevstvo neba Sreća nije bila dio mog rječnika. Bio sam svjestan nekog potencijala,
Koje je neuvjetovano apsolutno stanje. osjećao sam ga u sebi i u drugim ljudima, poput skrivenog blaga.
Kada se prepustim samom sebi, poput prostranog sam neba, Međutim, priroda tog potencijala bila je neodređena i nisam imao
Potpuno prozirnog i bezbrižnog. pojma kako ga mogu ostvariti. Tijekom vremena razvijao se osjećaj
Otrovne, bolne spone mentalnih konstrukcija napredovanja, kojeg sada osjećam u svakom trenutku svog postoja­
Same olabave. nja, u uvjetima koji dovode do razumijevanja uzroka sreće i patnje.
Dok sam u tom stanju, Imao sam sreću što sam upoznao izvanredne ljude, mudre i suo­
Koje je poput prozirnog, praznog neba, sjećajne, jer snaga primjera govori uvjerljivije od bilo kojeg drugog
Osjećam neopisivu radost. oblika komunikacije. Oni su mi pokazali što se može postići i doka­
zali mi da osoba može postati trajno slobodna i sretna ako zna kako
Promatrajući očima mudrosti, će to postići. Kada sam s prijateljima, radosno dijelim njihove živote.
Koja je prostranija od beskrajnog neba, Kada se povlačim u samoću zbog meditacije, svaki prolazni trenutak
Fenomeni samsare i nirvane donosi mi užitak. Kada radim na nekom projektu, veselim se ako je
Postaju divni prizori. uspješan, a ako ne uspije, ne vidim razloga zašto bih se uzrujavao jer
U torn blistavom kontinuumu sam se trudio najbolje što sam mogao. Do sada sam bio sretan jer sam
Nema potrebe za trudom, imao krov nad glavom i dovoljno hrane. Sva svoja materijalna dobra
Sve se događa samo od sebe i smatram sredstvima i nijednu stvar ne smatram nezamjenjivom. Bez
Potpuno mimo, potpuno prirodno: svog prijenosnog računala možda bih prestao pisati, bez fotoaparata
Potpuno zadovoljstvo! bih možda prestao fotografirati, ali to ni na koji način ne bi umanjilo

236 237
 SREĆA - VODlC ZA RAZVIJANJE NAJVAŽNIJE ŽIVOTNE VJEŠTINE

kvalitetu svakog trenutka mog života. Za mene je najvažnije što sam

upoznao svoje duhovne učitelje i primio njihova učenja. To mi je
dalo više nego dovoljno da meditiram do kraja života!
Moja najdublja želja je da ideje izražene u ovoj knjizi posluže kao
sitna svjetla na putu do privremene i konačne sreće svih bića.

Zahvale
Sve dok postoji svijet,
I sve dok postoje osjećajna bića,
Napisao sam ovu knjigu srcem i dušom, ali ništa nisam „izmislio".
Neka i ja poživim
Ideje koje sam izrazio potaknule su učenja i živi primjeri mojih
Kako bih rastjerao patnju ovoga svijeta.
duhovnih učitelja: Kangyura Rinpochea, Duđjama Rinpochea, Dilga
Khyentsea Rinpochea, Njegove Svetosti XIV. Dalai-lame, Trulshika
Shantideva Rinpochea, Jigma Khyentsea Rinpochea i Dzigara Kongtrula
Rinpochea, kao i riječi i djela ljudi s kojima sam dijelio svoj život.
Zahvalan sam svima onima koji su mi pomogli da napišem ovu
knjigu. Posebno bih htio zahvaliti Carisse Busquet i Vivian Kurz,
engleskom prevoditelju Jesseu Browneru i mojoj urednici Judy Clain,
čiji su mi korisni prijedlozi pomogli da oblikujem tekst na sažet i
živahan način. Hvala i cijelom timu u izdavačkoj kući Little, Brown i
svima onima koji su pomogli predstaviti knjigu široj publici - Paulu
Ekmanu, Picu Iveru i drugim dragim prijateljima.
Moj dio prihoda od ove knjige u potpunosti je namijenjen našim
raznim humanitarnim projektima u Tibetu, Nepalu, Indiji i Butanu.
Ako želite više saznati o našem radu, posjetite vveb stranicu www.
shechen.org.

238 239
O autoru

Matthieu Ricard budistički je redovnik koji je imao obećavajuću

karijeru u staničnoj genetici. Prije trideset pet godina napustio je
Francusku i otišao u Himalaje kako bi učio o budizmu. Vrlo je popu­
laran autor, prevoditelj i fotograf, kao i aktivni sudionik suvremenih
znanstvenih istraživanja o učincima meditacije na mozak. Živi i radi
na humanitarnim projektima u Tibetu i Nepalu.

241