04 07 2013 Diplomski Rad - Darko Rasic

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
DIPLOMSKI RAD
Darko Rai
Zagreb, 2013.
SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
DIPLOMSKI RAD
Mentor:
Student:
Darko Rai
Dr. sc. Zdravko Schauperl , dipl. ing.
Zagreb, 2013.
Izjavljujem da sam ovaj rad izradio samostalno koristei steena znanja tijekom studija i
navedenu literaturu.
Darko Rai
_______________
Darko Rai
Diplomski rad
Zahvala
Iskreno zahvaljujem svom mentoru prof.dr.sc. Zdravku Schauperlu na povjerenju i potpori

tijekom izrade ovog rada.
Takoer se zahvaljujem Laboratoriju za metalografiju za pruenu pomo pri izvoenju
eksperimentalnog dijela rada.
Od srca se zahvaljujem mami, tati i bratu koji su mi uvijek bili najvea podrka, koji su imali
ogromno razumijevanje i strpljenje, koji su mi najvie pomogli da sve uravnoteim i bez kojih
ovo sve ne bi bilo mogue. Njima ujedno i posveujem ovaj rad
Darko Rai
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Darko Rai
Diplomski rad
OVDJE IDE TEKST ZADATKA
Darko Rai
Diplomski rad
SADRAJ
SADRAJ .................................................................................................................................. 1
POPIS SLIKA ............................................................................................................................ 3
POPIS TABLICA ....................................................................................................................... 5
POPIS OZNAKA ....................................................................................................................... 6
SAETAK .................................................................................................................................. 8
1. UVOD .................................................................................................................................. 9
2. ELICI ZA IZGRADNJU CJEVOVODA ........................................................................ 10
2.1. Openito o elicima visoke vrstoe .......................................................................... 11
2.2. Klasifikacija elika za cjevovode prema normama .................................................... 12
2.2.1. Amerika norma API 5L .................................................................................... 13
2.2.2. Europska norma EN 10208 - 2:2009 ................................................................. 13
2.2.3. Razlike izmeu norme EN 10208 - 2:2009 i API 5L .......................................... 14
2.3. Mehanizmi ovrsnua ................................................................................................ 16
2.3.1. Ovrsnue kristalima mjeancima (ovrsnue legiranjem) ................................ 17
2.3.2. Ovrsnue martenzitnom transformacijom ......................................................... 18
2.3.3. Ovrsnue hladnom deformacijom ..................................................................... 18
2.3.4. Ovrsnue granicama zrna (usitnjenjem zrna) .................................................... 18
2.3.5. Ovrsnue izluivanjem (precipitacijom) ........................................................... 19
2.3.6. Ovrsnue disperzijom faza ................................................................................ 19
2.4. Razvoj elika za cjevovode ........................................................................................ 20
3. UTJECAJ METALURKIH TRANSFORMACIJA NA SVOJSTVA ELIKA ............. 25
3.1. Mikrostrukturne faze elika ....................................................................................... 25
3.1.1. Prikaz mikrostrukturnih pretvorbi pomou TTT dijagrama ............................... 28
3.1.2. Metalurke transformacije elika visoke vrstoe .............................................. 30
3.2. Mikrostrukturne faze elika za cjevovode ................................................................. 36
3.3. Utjecaj legirnih elemenata na svojstva elika ............................................................ 37
3.3.1. Legiranje ugljikom (C) ....................................................................................... 37
3.3.2. Legiranje silicijem (Si) ....................................................................................... 38
3.3.3. Legiranje manganom (Mn) ................................................................................. 39
3.3.4. Legiranje duikom (N) ........................................................................................ 39
3.3.5. Legiranje molibdenom (Mo) ............................................................................... 39
3.3.6. Legiranje vanadijem (V) ..................................................................................... 39
3.3.7. Legiranje niobijem (Nb) ..................................................................................... 40
3.3.8. Legiranje titanom (Ti) ......................................................................................... 40
3.3.9. Legiranje ostalim legirajuim elementima .......................................................... 40
3.3.10. Mikrolegiranje elika visoke vrstoe ................................................................ 42
3.4. Utjecaj mikrostrukture na mehanika svojstva elika................................................ 44
3.5. Nain proizvodnje elika poviene vrstoe .............................................................. 46
3.5.1. Proces kontroliranog termomehanikog valjanja elika u obliku trake .............. 46
3.5.2. Predgrijavanje ..................................................................................................... 46
3.5.3. Grubo termomehaniko valjanje ......................................................................... 46
3.5.4. Zavrno termomehaniko valjanje ...................................................................... 47
Darko Rai
Diplomski rad
3.5.5.
3.5.6.
3.5.7.
3.5.8.
Snana redukcija debljine lima ........................................................................... 47

Reim hlaenja.................................................................................................... 47
Temperatura namatanja ....................................................................................... 47
Oblikovanje cijevi i postupak zavarivanja .......................................................... 48
4. ZAVARIVANJE I ZAVARLJIVOST ELIKA VISOKE VRSTOE ......................... 50

4.1. Ekvivalent ugljika ...................................................................................................... 51
4.2. Greke u zavarenim spojevima .................................................................................. 52
4.3. Metalurgija zavarivanja .............................................................................................. 53
4.3.1. Metalurgija zone taljenja (ZT) ............................................................................ 54
4.3.2. Metalurgija zone utjecaja topline (ZUT) ............................................................ 56
4.3.3. Mikrofaze zavarenog spoja ................................................................................. 58
4.4. Zavarljivost elika visoke vrstoe ............................................................................ 60
5. MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA ............................................................................... 61
5.1. Osnove MAG postupka .............................................................................................. 63
5.2. Metode prijenosa metala ............................................................................................ 65
5.2.1. Prijenos metala kratkim spojevima ..................................................................... 65
5.2.2. Prijenos metala mjeovitim lukom...................................................................... 66
5.3. Modificirani MAG postupci zavarivanja: STT Postupak zavarivanja ...................... 68
5.3.1. Karakteristike STT postupka zavarivanja ........................................................... 69
5.3.2. Parametri zavarivanja kod STT postupka ........................................................... 70
5.3.3. Opis rada STT postupka zavarivanja .................................................................. 72
5.4. Modificirani MAG postupak zavarivanja: FastRoot postupak zavarivanja ............... 75
5.4.1. Karakteristike FastRoot postupka zavarivanja .................................................... 76
5.4.2. Opis rada FastRoot postupka zavarivanja ........................................................... 79
6. EKSPERIMENTALNI RAD ............................................................................................. 81
6.1. Opis eksperimenta ...................................................................................................... 81
6.1.1. Robotska stanica VRC-1G MIG + 1G TIG/1dm ................................................ 82
6.1.2. Izvor struje za MIG/MAG zavarivanje - VPS 4000 digit ................................... 84
6.1.3. Izrada upravljakog programa na robotskoj jedinici Almega AX V6 ................ 85
6.1.4. Priprema uzoraka za makro i mikroanalizu ........................................................ 87
6.1.5. Ispitivanje geometrije zavara .............................................................................. 89
6.1.6. Mjerenje tvrdoe po Vickersu ............................................................................. 90
6.2. Osnovni materijal ....................................................................................................... 91
6.3. Dodatni materijal........................................................................................................ 92
6.4. Priprema spoja............................................................................................................ 93
6.5. Oblikovanje plana pokusa .......................................................................................... 94
7. REZULTATI MJERENJA, ANALIZA I RASPRAVA .................................................... 98
7.1. Analiza makrostrukture .............................................................................................. 98
7.1.1. Analiza geometrije zavara ................................................................................. 102
7.1.2. Analiza mikrostrukture ..................................................................................... 103
7.2. Rezultati mjerenja tvrdoe HV10 ............................................................................ 115
8. ZAKLJUAK .................................................................................................................. 122
LITERATURA ....................................................................................................................... 124
Darko Rai
Diplomski rad
POPIS SLIKA
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Slika 4.
Slika 5.
Slika 6.
Slika 7.
Slika 8.
Slika 9.
Slika 10.
Slika 11.
Slika 12.
Slika 13.
Slika 14.
Slika 15.
Slika 16.
Slika 17.
Slika 18.
Slika 19.
Slika 20.
Slika 21.
Slika 22.
Slika 23.
Slika 24.
Slika 25.
Slika 26.
Slika 27.
Slika 28.
Slika 29.
Slika 30.
Slika 31.
Slika 32.
Slika 33.
Slika 34.
Slika 35.
Slika 36.
Slika 37.
Slika 38.
Slika 39.
Slika 40.
Slika 41.
Slika 42.
Slika 43.
Slika 44.
Procijenjeni trokovi po metru cjevovoda [2] ....................................................... 11

Oznaavanje elika za cjevovode prema API 5L [2] ............................................ 13
Usporedba kemijskog sastava elika X80 prema normama EN 10208-2 i ........... 15
Usporedba mehanikih svojstava elika X80 prema normama EN 10208-2 ........ 15
Shematski prikaz ovisnosti vrstoe metala o gustoi dislokacija [2] .................. 17
Utjecaj legirnih elemenata na temperaturu rekristalizacije ................................... 21
Mehanizam ovrivanja za elike X60, X70 iX80 .............................................. 23
Kronoloki razvoj elika za cjevovode ................................................................. 24
Dijagram stanja Fe - C za metastabilnu kristalizaciju [2] ..................................... 26
TTT dijagram za podeutektoidni elik [2] ............................................................ 28
TTT dijagram za eutektoidni elik [2] .................................................................. 29
TTT dijagram za nadeutektoidni elik [2] ............................................................. 29
Neprekinuti ili kontinuirani lijev [2] ..................................................................... 31
Uopeni dijagram postupka NTTMO (RT rastvorno arenje; G gaenje; S starenje) [2]............................................................................................................ 32
Dijagram postupka visokotemperaturne termomehanike obradbe [2] ............... 33
Postupci reguliranog valjanja elika [13] .............................................................. 35
Tipine mikrostrukture i veliine zrna elika X60, X70 i X80 [3] ....................... 36
Utjecaj ugljika na udarnu radnju loma u ovisnosti o temperaturi [8] .................... 38
Utjecaj legirnih elemenata niobija, vanadija i titana na veliinu feritnog ............. 43
Ovisnost tvrdoe i granice razvlaenja mikrostrukturnih sastojaka ...................... 44
TTT diagram elika X100 ..................................................................................... 49
Shematski prikaz zavarenog spoja ........................................................................ 53
Proces kristalizacije skruivanje kupke i rast kristala [15] ................................ 55
ZUT zavarenog spoja nelegiranog niskougljinog feritno perlitnog elika ....... 56
Promjena mikrostrukture elika u ZUT-u u ovisnosti o unesenoj toplini [2] ....... 59
Presjek pitolja u radu kod MIG/MAG postupka zavarivanja [14]....................... 63
Shematski prikaz djelovanja sila na kapljicu metala u elektrinom luku [14] ...... 64
Prijenos dodatnog metala kratkim spojevima [14] ................................................ 65
Prijenos dodatnog metala mjeovitim lukom [14] ................................................ 66
Prijenos metala trcajuim lukom [14] .................................................................. 67
Utjecaj vrne struje na geometriju zavara [12] ...................................................... 70
Utjecaj pozadinske struje na geometriju zavara [12] ............................................ 71
Prikaz dinamike karakteristike U,I =f(t) [12] ...................................................... 72
Utjecaj osnovne struje zavarivanja na geometriju zavarenog spoja [14] .............. 77
Utjecaj FPu razine na geometriju zavarenog spoja [14]........................................ 78
Prikaz odvajanja kapljice rastaljenog materijala u kupku [14] ............................. 80
Prikaz robota Almega AX -V6 [2] ........................................................................ 82
Robot OTC Almega AX-V6 [17] .......................................................................... 83
izvora struje VPS 4000 digit [12] .......................................................................... 84
Upravljaki program 111 [17] ............................................................................... 85
Upravljaki program 778 [17] ............................................................................... 86
Parametri njihanja programa 111 [17]................................................................... 86
Phoenix Alpha Grinder Polisher ureaj sa vodenim hlaenjem [18] .................... 87
Ureaj za poliranje DAP-V [18] ........................................................................... 88
Darko Rai
Slika 45.
Slika 46.
Slika 47.
Slika 48.
Slika 49.
Slika 50.
Slika 51.
Slika 52.
Slika 53.
Slika 54.
Slika 55.
Slika 56.
Slika 57.
Slika 58.
Slika 59.
Slika 60.
Slika 61.
Slika 62.
Slika 63.
Slika 64.
Diplomski rad
DP - Lubricant Blue - tekuina za rashlaivanje ................................................... 88

Mikroskop Olympus GX51 Analy [18]................................................................. 89
Suelje i alatna traka programa Image J ............................................................ 89
Ureaj za mjerenje tvrdoe po metodi Vickers [17] ............................................. 90
Skica pripreme zavarenog spoja ............................................................................ 93
Model centralno kompozitnog pokusa sa tri faktora i jednim ............................... 95
Model potpunog faktorskog plana pokusa 3k [19] ................................................ 95
Mjerene geometrijske znaajke makroizbruska .................................................... 98
Geometrija zavara prema stanju pokusa .............................................................. 102
Snimanje uzoraka za mikroanalizu...................................................................... 103
Mikrostruktura osnovnog materijala API 5L X80 poveanje 200x ................. 104
Mikrostruktura materijala kod linije staljivanja .................................................. 105
Mikrostruktura metala zavara .............................................................................. 105
Raspored mjernih mjesta za mjerenje tvrdoe HV10 .......................................... 115
Raspored vrijednosti tvrdoa linija 1................................................................... 117
Raspored vrijednosti tvrdoa linija 2................................................................... 117
Dijagram izmjerenih tvrdoa u metalu zavara .................................................... 118
Usporedba tvrdoe kod uzoraka 13 i 51 .............................................................. 119
Usporedba tvrdoe kod uzoraka 21 i 41 .............................................................. 120
Usporedba tvrdoa kod uzorka 71 i 81 ................................................................ 121
Darko Rai
Diplomski rad
POPIS TABLICA
Tablica 1. Formule za izraunavanje ekvivalenta ugljika [2] ............................................... 51
Tablica 2. Tehnike karakteristike izvora struje VPS 4000 digit [17] ................................... 84
Tablica 3. Kemijski sastav osnovnog materijala X80 ............................................................ 91
Tablica 4. Mehanika svojstva elika gradacije API 5L X80 ................................................ 92
Tablica 5. Mehanika svojstva dodatnog materijala LNM MoNi .......................................... 93
Tablica 6. Kemijski sastav dodatnog materijala ..................................................................... 93
Tablica 7. Stanje pokusa ........................................................................................................ 97
Tablica 8 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci .................................. 99
Tablica 9 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci (nastavak 1) ............ 100
Tablica 10 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci (nastavak 2) ............ 101
Tablica 11. Prikaz mikrostrikture u uzorku 13 ....................................................................... 106
Tablica 19. Vrijednosti izmjerene tvrdoe HV10 .................................................................. 116
Darko Rai
Diplomski rad
POPIS OZNAKA
Oznaka
Opis
Jedinica
Fg
Sila gravitacije
Fem
Elektromagnetna sila
Fpn
Sila povrinske napetosti
Fpl
Sila strujanja i pritiska plazme
Fe
Sila eksplozije u kapljicama metala
Fr
Sila reaktivnog djelovanja
Rm
Vlana vrstoa
N/mm 2
Konvencionalna granica razvlaenja
N/mm 2
Rp
Granica razvlaenja
N/mm 2
Kv
Udarna radnja loma
vz
Brzina zavarivanja
cm/min
Jakost struje
Promjer ice dodatnog materijala
mm
Protok plina
l/min
lsk
Duljina slobodnog kraja ice
mm
Napon
Brzina dobave ice
irina zavara
mm
Nadvienje zavara
mm
irina zone utjecaja topline
Rp0,2
V
m/min
m/min
Darko Rai
Diplomski rad
IPC
Vrna struja
IBC
Pozadinska struja
Pcm
Ekvivalent ugljika
HV
Tvrdoa po Vickersu
Broj faktora
n0
Broj ponavljanja
Grke oznake
Oznaka
Opis
Jedinica
-Fe
Ferit
-Fe
Austenit
-Fe
Delta eljezo
Darko Rai
Diplomski rad
SAETAK
U uvodnom dijelu rada opisani su elici visoke vrstoe s posebnim osvrtom na elike za
cjevovode. Opis sadri pregled primjene, podjele, klasifikacije prema normama elika visoke
vrstoe. Takoer dan je openit pregled mehanizama ovrsnua elika
kao i nain
proizvodnje.
U daljnjem teorijskom dijelu rada objanjene su metalurke transformacije elika, pojedine
mikrostrukturne faze koje se pojavljuju pri zagrijavanju i hlaenju elika, zatim utjecaj
pojedinih legirnih elemenata na svojstva elika, sa naglaskom na legiranje elika visoke
vrstoe koji se primjenjuju pri izgradnji cjevovoda. Takoer, opisani su i utjecaji
mikrostrukture na pojedina mehanika svojstva elika.
U etvrtom poglavlju objanjeni su kljuni pojmovi zavarljivosti elika, te detaljno opisana
metalurgija zavarivanja, odreene pojave tijekom i nakon primjene. Teorijski dio ovog rada
zakljuen je posebnim osvrtom na zavarljivost elika visoke vrstoe te problemima, odnosno
grekama koje se mogu pojaviti u tijekom provoenja tehnologije zavarivanja.
Nadanje u petom poglavlju dane su osnove MIG/MAG tehnologije zavarivanja kao i
specijalni postupci STT i FastRoot.
U eksperimentalnom dijelu rada napravljena su ispitivanja i analize rezultata zavarenih
uzoraka, pri emu se kao osnovni materijal koristio API 5L X80 elika za cjevovode.
Ispitivanja i analize rezultata su se provodila na podrujima makrostrukture, odnosno
geometrije zavara, analize mikrostrukture zavarenog spoja, te mjerenja tvrdoe HV10.
U posljednjem dijelu rada doneseni su zakljuci, na temelju dobivenih rezultata i analiza, o
utjecajima parametara zavarivanja na kvalitetu zavarenog spoja u pogledu dobivanja
odgovarajue geometrije zavara, zadovoljavajue mikrostrukture te prihvatljivih vrijednosti
tvrdoa.
Darko Rai
Diplomski rad
1. UVOD
elik je danas a bit e i u budunosti, najvaniji konstrukcijski i alatni materijal u strojarstvu.
Njegovo se istaknuto mjesto meu ostalim materijalima zasniva na njegovim svojstvima, koja
se mogu regulirati u irokom rasponu legiranjem, toplinskom obradbom, oblikovanjem
deformiranjem te kombinacijom ovih triju postupaka. Osim toga elici se razmjerno lako
spajaju meusobno, a i s drugim
materijalima, zavarivanjem, lemljenjem i lijepljenjem.
Razmjerno su lako obradljivi odvajanjem estica, mogu se relativno uinkovito zatititi od

korozije a i trokovi su njihove primjene jo uvijek podnoljivi. Iako elici nisu u svakom
smislu najbo1ji materijal, oni su tehniki rentabilni, tj. oni zadovoljavaju osnovni zakon
inenjerske djelatnosti: "Upravo zadovoljavajua kvaliteta uz prihvatljive trokove".
Pojam "elik" posljednjih se desetljea uvelike razliito definirao. Danas se openito elicima
smatraju one eljezne legure do najvie 2 % ugljika koje se nakon ulijevanja u kalupe (kokile)
jo i oblikuje deformacijom u toplom stanju npr. valjanjem kovanjem preanjem [1].
Da bi neki elik bio uope primjenjiv u nekim uvjetima eksploatacije, mora zadovoljiti
zahtjeve koji su usko vezani uz svojstva materijala, npr. mehanika svojstva, korozijska
postojanost itd. U vidu treba imati i injenicu da e se taj materijal u bilo kojoj fazi izrade
konstrukcije dakle prije ili nakon montae tehnoloki obraivati. U tom smislu materijal treba
i nakon tehnoloke obrade zadrati priblino ista svojstva koja je imao prije te obrade, ako je
na temelju tih svojstava bio deklariran kao zadovoljavajui materijal. Zavarivanje, kao jedna
od tehnolokih obrada neizostavna u veini procesa,
predstavlja veliki izazov ouvanja
dovoljno dobrih svojstava materijala. Prilikom zavarivanja odreeni parametri samog

postupka mogu bitno naruiti svojstva elika, pogotovo u sluaju kada nisu pomno odreeni i
prilagoeni materijalu
koji se zavaruje. U novije vrijeme razvoj odreenih podruja
ispitivanja i primjena istih omoguila je istraivanja materijala nakon zavarivanja u svrhu

ocjene zavarenog spoja.
Razvojem metalografije i pripadajuih softverskih programa
omogueno nam je da analizom dobivene mikrostrukture elika ocijenimo njegovo stanje,

procijenimo njegova svojstva te na temelju toga predvidimo eventualne probleme u
eksploataciji ili daljnjoj tehnolokoj obradi [2].
Darko Rai
Diplomski rad
2. ELICI ZA IZGRADNJU CJEVOVODA

elici grupe X80 prema API 5L standardu spadaju u skupinu normaliziranih sitnozrnatih
mikrolegiranih elika visoke vrstoe a istovremeno imaju dobra mehanika svojstva i dobru
zavarljivost. To je rezultat dugogodinjeg razvoja elika na podruju metalurgije i
termomehanike obrade. Primjenom ovih elika smanjuju se nosivi presjeci kod jednakih
optereenja, odnosno smanjuje se masa i volumen konstrukcije, to dovodi do smanjenja
ukupnih trokova materijala, ali isto tako i trokova zavarivanja.
Smanjenje udjela ugljika ispod 0,1% te mikrolegiranje s Nb, V ili Al u
korelaciji s
parametrima toplinske obrade rezultiralo je sitnozrnatom strukturom odlinih mehanikih

svojstava. Smanjen udio ugljika, mikrolegiranje i naposljetku
termomehanika obrada
znaajno je poveala postizive granice razvalenja. Unapreenje mehanikih svojstava

omoguuje smanjenje mase konstrukcije, poveanje doputenog optereenja te pojeftinjenje
same konstrukcije. X80 elici se svakodnevno primjenjuju za izgradnju cjevovoda te u manjoj
mjeri i u off-shore postrojenjima. Za veinu dananjih zahtjeva za transport nafte i plina
najee se koriste elici gradacije X70 i X80 prema API 5L, dok se X90 i X100 polako
uvode u primjenu. Obzirom da duljina i operativni tlak cjevovoda konstantno rastu razvoj
elika visoke vrstoe znatno doprinosi smanjenju trokova pri izgradnji. U proteklih 30
godina jako su poveani zahtjevi za materijale od kojih se grade cjevovodi. Cjevovodi velikih
promjera danas transportiraju veinu svjetske proizvodnje prirodnog plina i to na
najekonominiji i najsigurniji nain [3]. U ukupne trokove izgradnje cjevovoda ukljueni su
trokovi zavarivanja, montae, materijala te ostali trokovi. Kao primjeri elika koji se
najee koriste pri izgradnji cjevovoda, a u svrhu analize trokova izgradnje, uzeti su elici
prema API 5L normi gradacija X70, X80 i X100 [2]. Na slici 1 prikazani su okvirni trokovi
po metru cjevovoda.
10
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 1.
2.1.
Procijenjeni trokovi po metru cjevovoda [2]
Openito o elicima visoke vrstoe
Kod strojeva i vozila manja masa znai i manji utroak energije potrebne za pogon takoer i
smanjenje gubitka zbog inercijskih sila kod pokretanja i zaustavljanja itd. Nadalje, u razvoju
elika poviene vrstoe nastojao se zadrati povoljan omjer Re/Rm(0,70...0,85), tzv.
plastina rezerva, tako da u sluaju preoptereenja prvo dolazi do plastine deformacije, a ne
do iznenadnog loma. Zadravanjem to nieg %C i eventualno niskim udjelima legirnih
elemenata zavarljivost ostaje zadovoljavajua. Postojanje greaka (dislokacija) u strukturi
materijala osnovni je razlog to metali nemaju onu vrstou koju bi im omoguile visoke sile
razdvajanja u elementarnoj reetci. Dislokacija jednodimenzijska ili linijska nesavrenost,
odnosno naruena periodinost strukture du neke kristalne linije moe biti pravocrtna ili
spiralna [5]. Iako dislokacije sniavaju teoretsku vrstou one ipak omoguuju plastinu
deformaciju materijala pri odreenom optereenju. Stoga ukoliko elimo povisiti otpornost
prema promjeni oblika (granica razvlaenja, vlana vrstoa) potrebno je oteati gibanje
dislokacija, ali ne ga i potpuno dokinuti jer bi se tada izgubila sposobnost materijala za
promjenom oblika (udarna radnja loma, istezanje, kontrakcija) [4].
11
Darko Rai
Diplomski rad
Nadalje, elici poviene i visoke vrstoe prema [5], dijele se u slijedee skupine:
Sitnozrnati normalizirani s feritno-perlitnom mikrostrukturom; 360 < Rp0,2 < 500
N/mm2
Poboljani s mikrostrukturom poputenog martenzita; Rp0,2 < 500 N/mm2
Termomehaniki obraeni; Rp0,2 < 500 N/mm2
Dananji elici poviene vrstoe su u pravilu sitnozrnati mikrolegirani. U literaturi se esto

pojavljuje engleska kratica HSLA (High Strength Low Alloyed), to u prijevodu znai
visokovrsti niskolegirani elici [5].
Mikrolegirani elici poviene vrstoe razvijeni su posljednjih tridesetak godina s ciljem da se
smanji masa konstrukcija poput mostova, brodova, rezervoara, cisterni, cijevi pod tlakom i sl.
Tehnologija mikrolegiranja omoguila je proizvodnju nove kategorije elika, koji
predstavljaju konvencionalne ugljine elike sa minimalnim dodacima legirajuih elemenata
(manje od 0,50%), radi poveavanja granice razvlaenja, vrstoe i tvrdoe [4].
2.2.
Klasifikacija elika za cjevovode prema normama
Svojim specifinim svojstvima elici poviene vrstoe odgovaraju zahtjevima koji su

postavljeni pred materijal koji e se koristiti za izgradnju cjevovoda. Iz tih svojstava proizlazi
njihov izbor pri odabiru vrste materijala za izgradnju cjevovoda. Strogi zahtjevi koji diktiraju
odabir elika za ovu vrstu eksploatacije, na neki nain su odredili te jo uvijek odreuju
podruje istraivanja elika visoke vrstoe i potrebu za njihovom klasifikacijom i
normizacijom. Detalji kemijskog sastava, mehanika i tehnoloka svojstava beavnih i avnih
cijevi propisani su standardima tj. normama. elici koji se koriste za izgradnju cjevovoda
opisani su oznakama, kemijskim sastavom,
mehanikim i tehnolokim svojstvima u
europskim i amerikim normama. Pri projektiranju izgradnje cjevovoda potrebno je tono

odrediti po kojoj normi se valja voditi, jer su propisane vrijednosti i naputci u europskim
normama razliiti od onih koje su propisane amerikim normama. Nazivi i opisi u normi, kao
i uoljive razlike oznaka i ostalih podataka izmeu normi opisani su u narednim recima.
12
Darko Rai
2.2.1.
Diplomski rad
Amerika norma API 5L
Norma koju je izdao American Petroleum Institute (API 5L Specifikacija linijskih

cjevovoda, 43nd Edition, 2004.) klasificira elike za cjevovode, njihov kemijski sastav,
mehanika svojstva te sva potrebna tehnoloka svojstva. U normi se zasebno klasificiraju
elici za beavne cijevi i elici za avne cijevi. elici za cjevovode se prema normi API 5L
oznaavaju na nain prikazan na slici 2 [2].
Slika 2.
2.2.2.
Oznaavanje elika za cjevovode prema API 5L [2]
Europska norma EN 10208 - 2:2009
Europska norma EN 10208-2:2009 eline cijevi za cjevovode za transport zapaljivih

tekuina Tehniki uvjeti isporuke Dio 2: cijevi za zahtjev klase B (eng. Steel pipes for
pipelines for combustible fluids Technical delivery condition Part 2: Pipes for requirement
class B) zamijenila je prethodnu normu DIN 17712 koje je klasificirala eline cijevi za
cjevovode za transport zapaljivih tekuina i plinova [2]. Prema normi DIN 17712 razlikujemo
neobraene, normalizirane i termomehaniki obraene elike za cjevovode, dok u normi EN
10208-2:2009 postoji klasifikacija izmeu beavnih cijevi i avnih cijevi isto kao i prema
normi API 5L. U tablicama koje daje norma navedeni su svi legirajui elementi u kemijskom
sastavu elika, te svi elementi koji nisu navedeni unutar norme ne smiju se dodavati u
kemijski sastav elika, jedino uz odobrenje naruitelja.
13
Darko Rai
Diplomski rad
elici za cjevovode se prema normi EN 10208-2:2009 oznaavaju na slijedei nain [2]:

Slovo L u oznaci elika oznauje da se radi o elicima za cjevovode (eng. Pipeline
steels) prema normi EN 10027-1, a slovna oznaka na kraju naziva oznauje vrstu
toplinske obradbe:
-
N normalizirano,
Q poboljano,
M termomehaniki obraeno.
Iza slova L u nazivu elika slijedi broj koji oznauje minimalnu granicu razvlaenja za
najtanju debljinu stijenke, toplinsku obradbu i zahtjev klase B.
2.2.3.
Razlike izmeu norme EN 10208 - 2:2009 i API 5L
Razliitost normi u kojima se mogu nai klasifikacije elika za cjevovode, namee odreeni
oprez u vidu konkretnog definiranja po kojoj normi e se odabrati elik za cjevovode te se
preporua definiranje norme ve u ranim fazama planiranja izgradnje cjevovoda. U normi
DIN 17172 iz 1975. godine definiraju se nie granice udjela ugljika i mangana, dok norme
EN 10208-2:2009 i API 5L sadravaju maksimalne vrijednosti udjela.
Takoer, postoji bitna razlika izmeu vrijednosti gornjih granica udjela ugljika u Europskoj
normi u odnosu na Ameriku normu. Nadalje, u Amerikoj normi API 5L udjeli silicija,
vanadija, niobija i titana, koji su kljuni u stvaranju disperzivnih karbida i nitrida, nisu
detaljno odreeni ve ih definiraju proizvoai i/ili kupci [7]. Na slikama 3 i 4 prikazane su
tipine razlike kemijskog sastava i mehanikih svojstava elika X80 prema normama API 5L
i EN 10208-2.
14
Darko Rai
Slika 3.
Diplomski rad
Usporedba kemijskog sastava elika X80 prema normama EN 10208-2 i

API 5L uzorka elika X80 [2]
Slika 4.
Usporedba mehanikih svojstava elika X80 prema normama EN 10208-2

i API 5L uzorka elika X80 [2]
15
Darko Rai
2.3.
Diplomski rad
Mehanizmi ovrsnua
Da bi razumjeli putove prema povienju granice razvlaenja i vrstoe elika i njihova

dananja ogranienja, treba ponajprije uoiti potrebu istodobnog postojanja otpornosti na
promjenu oblika i sposobnost (ograniene i lokalne) promjene oblika [8].
Metali nemaju onu vrstou koju bi im omoguile visoke sile razdvajanja u elementarnoj
reetci a osnovni razlog za to je postojanje strukturnih pogreaka dislokacija koje dodue
smanjuju moguu vrstou ali su i uzrokom plastinog deformiranja pod odgovarajuim
optereenjem. Imajui navedeno u vidu, potrebno je oteati gibanje dislokacija kako bi se
povisila otpornost na promjenu oblika (Re, Rp0,2, Rm), ali se ne smije potpuno sprijeiti gibanje
jer bi tada materijal izgubio sposobnost promjene oblika (KV, A, Z). Poznato je nekoliko
mehanizama ili naina na koje je mogue ovrsnuti metalne materijale.
Povienje vrstoe ponajprije ovisi o mogunostima modificiranja mikrostrukture. Svi naini
povienja vrstoe temelje se na oteanom gibanju dislokacija nastajanjem prepreka.
Posljedica je obino povienje granice razvlaenja dok vlana vrstoa ne mora rasti. Time se
oteava plastino teenje materijala to se oituje povienjem granice razvlaenja Kod
ovrsnua je potrebno postii optimalni kompromis izmeu granice razvlaenja (vrstoe) i
duktilnosti materijala te je zato dislokacije potrebno uiniti teko pokretnima, ali ne i posve
nepokretnima [5].
Maksimalne vrijednosti vrstoe metala postiu se ili za izrazito mali broj dislokacija ili za
vrlo veliki broj dislokacija (>1010 cm/cm3) dok niske vrijednosti vrstoe odgovaraju broju
dislokacija ~ 103 do 105 cm/cm3 [2]. Na slici 5 shematski je prikazana ovisnost vrstoe
metala o gustoi dislokacija.
16
Darko Rai
Slika 5.
Diplomski rad
Shematski prikaz ovisnosti vrstoe metala o gustoi dislokacija [2]
Osnovni mehanizmi ovrsnua, odnosno povienja granice razvlaenja su slijedei [7]:

Ovrsnue kristalima mjeancima (ovrsnue legiranjem),
Ovrsnue martenzitnom transformacijom,
Ovrsnue hladnom deformacijom,
Ovrsnue granicama zrna (usitnjenjem zrna),
Ovrsnue izluivanjem (precipitacijom)
Ovrsnue disperzijom faza.
2.3.1.
Ovrsnue kristalima mjeancima (ovrsnue legiranjem)
Legiranje je otapanje jednog ili vie elemenata u kristalnoj reetci osnovnog elementa otapala.
Kod ovog mehanizma ovrsnua oteavanje gibanja dislokacija temeljeno je na postojanju
tokastih zapreka (atoma legirnih elemenata) otopljenih u reetci osnovnog metala, ime
nastaju intersticijski ili supstitucijski kristali mjeanci. U sluaju legiranja ferita znaajna je
razlika u djelovanju intersticijskih elemenata (npr. ugljik, fosfor, duik) u odnosu na
supstitucijske (npr. molibden i krom). Intersticijski elementi uzrokuju jako ovrsnue, ali i
veliku krhkost, a uz to im je topivost u feritu mala. Zato su nuni i supstitucijski dodaci (Mn,
Mo, Cr, Ni) meu kojima dovoljnu ilavost osiguravaju mangan i nikal. Na porast vrstoe
elika najjae djeluje povienje masenog udjela ugljika, a povoljno je i djelovanje duika, no
time opadaju svojstva duktilnosti. Od svih naina ovrsnua ovaj daje najmanje efekte [7].
17
Darko Rai
2.3.2.
Diplomski rad
Ovrsnue martenzitnom transformacijom
Ovrsnue martenzitnom transformacijom naziva se kaljenje. Martenzitnu transformaciju kod

elika i eljeznih ljevova obiljeava preklopna pretvorba austenita u martenzit koja uzrokuje
ovrsnue uslijed stvaranja kristala mjeanaca koji nastaju uslijed prisilnog otapanja ugljika u
-eljezu (tokaste zapreke). Prisilna otopina ugljika u -eljezu (martenzit) postie se brzim
ohlaivanjem (gaenjem u vodi, ulju i sl.) kojim se sprjeava difuzija ugljika iz austenitne (eljezo) BCC reetke u kojoj je otopljen. Martenzit ima visoku vrstou zahvaljujui
tetragonalnoj distorziji reetke -eljeza (transformacija BCC u BCT reetku) uslijed
intersticijskog ulaza atoma ugljika. Rezultat je poveanje gustoe dislokacije deformacijom
kristalne reetke (ovrsnue umnaanjem dislokacija, linijskih zapreka). Martenzitnom
transformacijom povisuje se tvrdoa i vrstoa, ali pada istezljivost i ilavost pa je nuno
dodatno provesti poputanje [7].
2.3.3.
Ovrsnue hladnom deformacijom
Ova mehanizam ovrsnua zasniva se na interakciji izmeu samih dislokacija i dislokacija s

drugim preprekama, to oteava njihovu pokretljivost. Dislokacije se unose u materijal
pomou hladnog plastinog deformiranja. to je vii stupanj deformacije vea je gustoa
dislokacija i vie su vrijednosti granice razvlaenja, ali se time znatno smanjuje ilavost
materijala. Ovaj je mehanizam ovrsnua vrlo uinkovit s obzirom na sam iznos ovrsnua,
meutim ako se pri unoenju novih dislokacija njihova gustoa priblii graninoj, nastupa
koncentracija naprezanja koja vodi pojavi pukotina i loma. Na ovaj nain posebno su ovrstivi
metali i legure s kubino plono centriranom strukturom (npr. austenitni elici, -aluminijske
i bakrene legure) [7].
2.3.4.
Ovrsnue granicama zrna (usitnjenjem zrna)
Vrlo vaan utjecaj granica zrna na granicu razvlaenja, odnosno ponaanje metala prilikom
plastine deformacije, proizlazi iz injenice da granice zrna predstavljaju barijeru klizanju
dislokacija, ime dodatno sprjeavaju njihovu pokretljivost i poveavaju granicu razvlaenja
[7]. Mehanizam koenja gibanja dislokacija pomou granica zrna (povrinskih zapreka) nije
najefikasniji s obzirom na stupanj ovrsnua, ali je najprikladniji jer uz umjereno ovrsnue
izaziva snienje prijelazne temperature i povisuje ilavost [7].
18
Darko Rai
Diplomski rad
Djelovanje granica zrna povoljnije je u odnosu na ostale vrste zapreka zbog toga to je broj
dislokacija koje se gomilaju na velikokutnim granicama zrna ogranien i prije nego to se
dostigne kritina gustoa koja bi mogla uzrokovati nastanak inicijalne mikropukotine, dolazi
do procesa klizanja dislokacija preko granice u drugo zrno ako je ono povoljno orijentirano.
Stoga su uinkovitija sitnija zrna, jer je time vea vjerojatnost povoljne orijentacije susjednih
zrna . Mehanizam ovrsnua usitnjenjem zrna se obino kombinira s ostalim nainima
ovrsnua [1].
2.3.5.
Ovrsnue izluivanjem (precipitacijom)
Izdvajanje fino disperzirane faze u osnovnoj strukturi metala kod precipitacijskog

ovrivanja obino je prilog ovrivanju nastajanjem kristala mjeanaca ili legiranjem.
Doprinos precipitacijskog ovrivanja proizlazi prije svega, iz prezasiene krute faze
osnovne strukture. Pored toga, prisutnost estica sekundarne faze u matrici osnovne strukture
metala uzrokuje lokalizirana unutarnja naprezanja koja modificiraju svojstva metalne matrice.
Za razumijevanje ovrivanja putem precipitata mnogi se imbenici trebaju uzeti u obzir.
Oni ukljuuju veliinu, oblik, broj i raspodjelu estica sekundarne faze, vrstou, duktilnost i
ponaanje pri deformacijskom ovrivanju matrice i sekundarne faze, kristalografsku
podudarnost izmeu faza i graninu energiju te povezivanje meu fazama. Openito,
precipitati sekundarne faze oteavaju gibanje dislokacija. vrstoa i tvrdoa poveavaju se s
vremenom i veliinom estica starenja, no mogue je i da se nakon odreenog vremena
starenja vrstoa i tvrdoa poinju smanjivati [8].
2.3.6.
Ovrsnue disperzijom faza
Legure se uspjeno ovruju i dodatkom tvrdih estica, kao to su oksidi, karbidi, nitridi,
boridi i druge estice u matricu osnovnog metala koje ometaju gibanje dislokacija. U
disperzijski ovrsnutim legurama nema koherencije izmeu estica i matrice. Ovrivanje se
zasniva na mehanizmu stvaranja prstena oko estice sekundarne faze. vrstoa raste s
poveanjem volumnog udjela i smanjenjem razmaka izmeu estica sekundarne faze. Ovaj
mehanizam ovrivanja ima manji potencijal u odnosu na mehanizam ovrivanja kod
kojeg dolazi do odrezivanja precipitata. S druge strane, mikrostruktura disperzijski ovrsnute
legure stabilnija je u odnosu na precipitacijski ovrsnute legure jer nema okrupnjavanja i
19
Darko Rai
Diplomski rad
rastvaranja na povienim temperaturama pa su stoga ove legure pogodne za rad na viim

temperaturama [8].
Ovrsnue materijala u principu rijetko uzrokuje samo jedan mehanizam, ve je to interakcija
njih nekoliko. Meutim ukupni efekt na ovrsnue nije uvijek jednak zbirnom uinku
pojedinih mehanizama.
2.4.
Razvoj elika za cjevovode
Istraivanje nafte i plina usko je povezano sa tehnikim i ekonomskim problemima njihovog

transporta. Cjevovodi za transport nafte i plina su jo uvijek najoptimalnije tehniko rjeenje s
pogleda ekonominosti i ekologije. Potreba za poveanjem vrstoe elika za izgradnju
cjevovoda proizlazi iz injenice da se zahtjevi u eksploataciji poput poveanog kapaciteta,
sigurnosti, promjera, radnih tlakova i dr. konstantno poveavaju. Zahtjeve moemo ispuniti i
zadovoljiti pod uvjetom da se povea sama debljina stjenke cjevovoda, no na taj nain bi
poveali teinu cjevovoda, a time i trokove vezane uz njegovu izgradnju. Iz toga proizlazi
konstantna potreba za unapreenjem i razvojem elika visoke vrstoe [2].
Mikrolegirani elici niskog udjela ugljika prvi put se pojavljuju 30-ih godina prolog stoljea.
Prvi mikrolegirajui elementi bili su vandij (0,005%) i titan (0,010%) dodavani su prvo svaki
zasebno pa zatim i u kombinaciji kako su se poveavale vrstoa i kako su metalurki procesi
poboljavali. elici su tada lijevani u ingote a izraeni su od polusmirenih elika u SiemensMartin peima. Dananji HSLA elici izrauju se od posebno smirenih elika sa vrlo niskim,
udjelom ugljika (manje od 0,2%) kontinuirano lijevani u eline ploe te termomehaniki
obraeni. Mikrolegiranje je upotrebljavano pri izradi elika za brodske oplate, elike za
mostove, eline grede a u elike za cjevovode mikrolegiranje se uvodi od 50-ih godina
prolog stoljea [10].
Utjecaj vanadija na normalizirane elike biljeimo u njemakoj literaturi oko 1945. god., dok
je utjecaj niobija na poveanje vrstoe toplo valjanih C-Mn elika opisan u patentima i
literaturi oko 1938. god. Sam mehanizam ovrsnua nije tada bio poznat ali je primijeen
blagotvoran uinak Vanadijevih i niobijevih karbida i nitrida na smanjenje veliine zrna.
Takoer nalazimo i literaturu u kojoj je ukazano na nedovoljnu udarnu radnju loma zbog
formiranja mree cementita oko granice feritnog zrna te zbog nastanka Widmanstattenovog
ferita prilikom hlaenja na zraku. Poslije je takoer otkriveno da ovrsnue precipitacijom
vanadijevih i niobijevih karbida moe uzrokovati pad vrstoe.
20
Darko Rai
Diplomski rad
S vremenom otkriveno je da je probleme mogue rijeiti poveanjem udjela mangana i

smanjenjem veliine zrna tijekom toplog valjanja. Godine 1967. otkriveno je kako niobij
poveava temperaturu rekristalizacije autenitnog zrna na temelju ega su razvijeni procesi
prilikom termomehanikog valjanja.
Na slici 6 vidljiv je utjecaj niobija i nekih elemenata na temperaturu rekristalizacije autenita.

Lako je uoljivo uoljivo kako od ponuenih elemenata niobij ima najveu utjecaj na
povienje temperature rekristalizacije [10].
Slika 6.
Utjecaj legirnih elemenata na temperaturu rekristalizacije
21
Darko Rai
Diplomski rad
Proizvodnja elika za cjevovode sredinom prolog stoljea sastojala se veinom od

proizvodnje normaliziranog C-Mn elika, gradacije X52 (prema API standardu) sa
minimalnom granicom razvlaenja od 360 N/mm2 . U narednim godinama (1968-1975)
istraeni su bolje objanjeni i kvantificirani mehanizmi ovrsnua te su ustanovljeni procesni
reimi za mikrolegirane elike.
Nakon 1960. godine na tritu se pojavljuju normalizirani ali mikrolegirani C-Mn elici,
gradacije X52 i X56. Nakon toga iskljuivo su se ove gradacije elika koristile za izgradnju
cjevovoda. Godine 1965. predstavljen je mikrolegirani normalizirani C-Mn elik, gradacije
X60 sa priblino 0.20% ugljika [2]. Daljnji razvoj normaliziranog C-Mn elika tada nije vie
bio mogu zbog opadanja tvrdoe svakim pokuajem dodatnog poveanja vrstoe, a dodatno
legiranje u svrhu poveanja vrstoe takoer nije bilo mogue zbog opadanja zavarljivosti.
Godine 1970. kao vrlo vaan napredak u proizvodnji predstavljena je termomehanika
obrada. Kemijski sastav termomehaniki obraenih elika odlikovao se znatno manjim
udjelom ugljika, malo viim udjelom mangana i silicija, te dodatkom mikrolegirajuih
elemenata niobija i vanadija. Od godine 1973. godine, odnosno od 1977. godine elici
gradacije X60 i X70 postali su dominantni elici za izgradnju cjevovoda [2].
Iako se oekivala vea koliina uporabe elika vie gradacije u narednim godinama,
znaajnija uporaba elika gradacije X80 ostvarila se tek 90-ih godina prolog stoljea. prema
[10] upotreba elika X-80 u najnovije doba eksponencijalno raste i to poglavito zbog
izgradnje drugog po redu velikog Istog-Zapad Kineskog cjevovoda (ukupna duina cjevovoda
biti e 9250km) [10]. Tako da elik X-80,potpomognut spoznajama dobivenim iz razvoja
X100 i X-120 elika, po instaliranoj kilometrai zauzima premoan primat u odnosu na druge
gradacije.
Razvojem i daljnjim napretkom u proizvodnji elika X80 s niskim udjelom ugljika i mangana
dolo se do saznanja da je sa svega 0.3% udjela kroma, u kombinaciji sa TMCP-om (eng.
Thermomechanically controlled rolling process, hrv. Termomehaniko valjanje), mogue
postii dovoljnu vrstou s tim da se zadri dovoljno niska temperatura prijelaza ilavo-krhko
[2]. Prvi zahtjevi za elikom gradacije X100 pojavili su se 1994. godine, a prva laboratorijska
verzija ove gradacije elika izala je 1995. godine, nakon ega su slijedila nuna ispitivanja
22
Darko Rai
Diplomski rad
radi to bolje analize svojstava. Iako su izvrena mnoga ispitivanja i analize elici gradacije
X-100 ugraeni su u tek nekoliko manjih sustava cjevovoda (jedan manji dioTrans Canada
pipeline system prema[10] ima elik gradacije X-100) jo ekaju svoju iru upotrebu.
Kod niskolegirani elika se tijekom transformacije austenita pri hlaenju razvijaju granica
zrna, izluuju precipitati i nastaju dislokacije, a na to se utjee brzinom hlaenja kao i
zavrnom temperaturom hlaenja. Na slici 7 prikazan je nain na koji se spomenutim
mehanizmima ovrivanja dolo od gradacije X60, preko gradacije X70 pa sve do gradacije
X80 [3].
Slika 7.
Mehanizam ovrivanja za elike X60, X70 iX80
23
Darko Rai
Diplomski rad
Usitnjivanjem veliine zrna, istovremeno se poveava vrstoa i sniava prijelazna

temperatura.
Gubitak
vrstoe
nastao
smanjenjem
udjela
perlita
nadomjeten
je
precipitacijskim ovrivanjem i dislokacijama. Smanjenje udjela perlita, usitnjavanje zrna,

ovravanje mehanizmom dislokacija i precipitacijom rezultiralo je kombinacijom svojstava
gradacije X70 prema API 5L pri emu je zadrana dobra zavarljivost i prihvatljive prijelazne
temperature iz ilavog u krhko stanje. Daljnji razvoj prema gradaciji X80 dobiven je
iskljuivo promjenom feritno perlitne strukture u feritno bainitnu. Kod elika X80 jo je
vie smanjen udio ugljika, usitnjeno je zrno te poveana gustoa dislokacija [2]. Na slici 9
prikazan je razvoj visokovrstih elika, te se moe vidjeti kako dodatak molibdena, titana i
nikla te termomehanika obrada omoguava poveanje vrstoe do gradacije X100, uz to je
vidljiv trend pada udjela ugljika kroz sve godine. Na slici 8 Prikazan je kronoloki razvoj
elika za cjevovode.
Slika 8.
Kronoloki razvoj elika za cjevovode
24
Darko Rai
Diplomski rad
3. UTJECAJ METALURKIH TRANSFORMACIJA NA SVOJSTVA

ELIKA
Viestruka i raznolika upotreba elika proizlazi iz mogunosti postizanja dobre kombinacije

vrstoe, ilavosti, rastezljivosti, deformabilnosti, toplinske stabilnosti itd. Svojstva elika
proizlaze iz njegove mikrostrukture. Kemijskog sastava, oblika i dimenzija poluproizvoda.
elici visoke vrstoe mogu biti podvrgnuti raznim mehanizmima ovrsnua u svrhu
dobivanja zadovoljavajuih mehanikih svojstava, no od proizvodnje pa do eksploatacije
elik prolazi kroz razne obrade koje bitno mogu naruiti ili pak poboljati njegova svojstva.
Da bi to bolje razumjeli postizanje odreene mikrostrukture elika visoke vrstoe u
narednim poglavljima biti e objanjeni neki od glavnih pojmova usko vezanih uz metalurke
transformacije elika tijekom proizvodnje a i naknadno.
3.1.
Mikrostrukturne faze elika
elik je metastabilno kristalizirana legura eljeza i ugljika ( 2 %C), uz prisutne pratioce

(Mn, Si) i neistoe (P, S, i ostali) i uz eventualni dodatak jednog ili vie legirnih elemenata.
elici se nakon lijevanja taljevine podeenog sastava u kalupe (kokile) oblikuju postupcima
deformiranja (valjanjem, preanjem, kovanjem i sl.) u eljeni oblik poluproizvoda (limova,
traka, ipki, cijevi, profila i sl [1].
Binarni dijagram stanja eljezo-ugljik jedan je od najvanijih dijagrama u tehnikoj praksi.
Legure Fe-C kristaliziraju metastabilno prema dijagramu stanja koji ima podeutektiki,
eutektiki i nadeutektiki dio (slika 9). eljezo je magnetino, sivo-bijele boje, duktilno,
mekano i srednje vrstoe.
Metastabilna kristalizacija nastaje pri realno sporom hlaenju Fe-C legura, pri kojem e ugljik
koji nije otopljen u kristalima mjeancima eljeza(, , ) kristalizirati u obliku eljeznog
karbida Fe3C, cementita. Primarna kristalizacija Fe-C legura iz taline je eutektika, a
sekundarna kristalizacija je eutektoidna. Stabilna kristalizacija istih Fe-C legura moe
nastupiti samo kod ekstremno sporog hlaenja. Ovisno o temperaturi i sastavu, atomi ugljika
u tom sluaju ulaze u reetku eljeza tvorei tako intersticijske kristale mjeance (, , ) ili
kristale grafita [11].
25
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 9.
Dijagram stanja Fe - C za metastabilnu kristalizaciju [2]
Dijagram stanja nam dozvoljava da razlikujemo niz razliitih stanja, pa tako moemo
razlikovati kemijske spojeve, vrste otopine i sl.. Za razumijevanje dijagrama stanja bitno je
utvrditi alotropske oblike (intersticijske kristale mjeance) u kojima se eljezo pojavljuje
tijekom hlaenja i zagrijavanja, a to su [11]:
eljezo stabilno do temperature 911 C,
eljezo stabilno u temperaturnom intervalu od 910 C pa do 1390 C,
eljezo stabilno iznad temperature 1 390 C do temperature taljenja elika.
26
Darko Rai
Diplomski rad
U mikrostrukturi elika mogu pojaviti slijedee faze i pseudofaze [2]:

Austenit ( - eljezo) - predstavlja intersticijsku krutu otopinu ugljika u povrinski
centriranoj kubinoj reetci (FCC) eljeza. Maksimalna topljivost ugljika u -Fe iznosi
2,06% kod 1147 C. Na sobnoj temperaturi je nestabilan, ali se moe pod odreenim
uvjetima dobiti i na sobnoj temperaturi. Tvrdoa austenita je 170-220 HB te je vrlo
ilav. Austenit ima najmanji specifini volumen u odnosu na sve mikrostrukturne faze
elika.
-ferit ( - eljezo) - predstavlja krutu otopinu ugljika u prostorno centriranoj kubinoj
reetci (BCC) eljeza, nemagnetian je, te se javlja odmah nakon skruivanja, njegova
maksimalna topljivost ugljika iznosi 0,09% C pri ~1456 C.
-ferit ( - eljezo) predstavlja intersticijsku krutu otopinu ugljika u prostorno
centriranoj kubinoj reetci (BCC) eljeza. Maksimalna topljivost ugljika u -Fe
iznosi 0,025% kod 723 C i samo 0,008% na sobnoj temperaturi. To je najmeka faza
u dijagramu Fe-Fe3C, tvrdoe oko 60 HB, ima visoku duktilnost.
Cementit (Fe3C) metastabilan intermetalni spoj koji sadri 6,67 mas.% ugljika, tvrd
i krhak eljezni karbid (tvrdoe oko 800 HV). Ima kompliciranu ortombsku reetku,
pravilno rasprostranjen doprinosi porastu tvrdoe elika.
Perlit - eutektoidna smjesa ferita i cementita koja sadri 0,8% ugljika, te nastaje pri
723 C vrlo polaganim hlaenjem. Lamelarna struktura perlita sastoji se od bijele
feritne osnove ili matrice (koja ini veinu eutektoidne mjeavine) i tankih ploica
cementita.
Ledeburit - eutektika mjeavina austenita i cementita koja sadri 4,3% ugljika te
nastaje kod 1147 C.
Bainit - Kada se elik hladi brzinom izmeu gornje i donje kritine brzine hlaenja na
niim temperaturama (izmeu temperature stvaranja perlita i martenzita) tada se
dobiva struktura sastavljena od ferita i cementita, ali razliita od perlita. To je
struktura meustupnja ili meustruktura nazvana bainit. Brzina difuzije atoma ugljika
na ovoj temperaturi tako je mala da se atomi ugljika ne mogu pomicati na vee
udaljenosti i stvoriti lamele cementita. Zbog toga se umjesto lamela ferita i cementita
stvaraju samo lamele ferita na ijim granicama se izdvaja cementit u obliku sitnih,
kuglastih estica.
27
Darko Rai
Diplomski rad
Martenzit prezasiena kruta otopina ugljika u volumno centriranoj tetragonalnoj

reetci (BCT). Nastaje naglim hlaenjem (ovakva vrsta hlaenja naziva se jo i
kaljenjem, gaenjem) elika austenitne mikrostrukture na odreenu, dovoljno nisku
temperaturu (Ms - temperatura poetka stvaranja martenzita; Mf - temperatura
zavretka stvaranja martenzita) donjom kritinom brzinom hlaenja. U mikrostrukturi
takvog tzv. kaljenog elika martenzit se javlja u obliku nakupina igliastih kristala,
koji se sijeku pod odreenim kutovima. Pretvorba je bezdifuzijska, zavisna samo o
temperaturi, a ne i o vremenu (atermika reakcija). Nestabilan je, tvrd (728 HB) i
krhak, te je odgovoran za veliku tvrdou kaljenih elika. Martenzit ima najvei
specifini volumen u odnosu na sve mikrostrukturne faze elika.
Najvanije reakcije kod elika odnose se na transformaciju iz austenitnog podruja kod
razliitih brzina hlaenja. Kod veoma polaganog hlaenja (npr. hlaenje u pei) nastale
mikrostrukture mogu se predvidjeti prema reakcijama u vrstom stanju iz ravnotenog faznog
dijagrama. Ukoliko je hlaenje bre ovaj dijagram nije dostatan za pretpostavku o faznim
transformacijama i nastalim mikrostrukturama [4].
3.1.1.
Prikaz mikrostrukturnih pretvorbi pomou TTT dijagrama
Predvianje rezultata raspada austenita najee se temelji na TTT (Time-TemperatureTransformation) dijagramima koji su nezamjenjivi u jasnom prikazivanju mikrostrukturnih
pretvorbi elika. Na slikama 10, 11, i 12 prikazani su TTT dijagrami za podeutektoidni elik
(0 < %C < 0,8), eutektoidni elik ( %C = 0,8) i nadeutektoridni elik (0,8 < %C < 2,3) [3].
Slika 10. TTT dijagram za podeutektoidni elik [2]
28
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 11. TTT dijagram za eutektoidni elik [2]
Slika 12. TTT dijagram za nadeutektoidni elik [2]
Ovisno o tome da li prikazuju raspad austenita u izotermikim uvjetima ili pri kontinuiranom
ohlaivanju, razlikuju se dvije vrste TTT dijagrama: izotermiki TTT dijagrami za
izotermike uvjete pretvorbi te TTT dijagrami za kontinuirano ohlaivanje [2].
TTT dijagram za kontinuirano hlaenje slui samo za praenje promjena pri neprekidnom
(kontinuiranom) ohlaivanju [2]. Treba naglasiti da TTT dijagrami za kontinuirano hlaenje
opisuju samo one mikrostrukturne pretvorbe koje se odvijaju uzdu krivulja ohlaivanja koje
su koritene za izradu dijagrama. Iz toga proizlazi nedostatak primjene TTT dijagrama za
kontinuirano hlaenje jer ve i malo odstupanje krivulje stvarnog ohlaivanja od krivulja TTT
dijagram za kontinuirano hlaenje moe biti uzrok velikoj razlici rezultata mikrostrukturnih
pretvorbi u ohlaenom izratku u odnosu na uzorak koriten za dobivanje dijagrama. Osim
toga, pri predvianju mikrostrukturnih pretvorbi primjenom TTT dijagrama za kontinuirano
29
Darko Rai
Diplomski rad
hlaenje ne uzima se u obzir povijest toplinske obradbe i stanje materijala konkretnog izratka.
Rezultati predvianja mikrostrukturnih pretvorbi primjenom TTT dijagrama za kontinuirano
hlaenje ukazuju na znatan utjecaj kemijskog sastava na raspad austenit [2].
Pothlaeni se austenit moe transformirati i izotermiki ako ga se brzo dovede na neku
temperaturu izot koja je vea od temeprature Ms (temperatura stvaranja martenzita) i manja
od temperature A1 (temepratura pretvorbe 723 C). Ako je trajanje dranja na temperaturi izot
dovoljno dugo, doi e do izotermike transformacije pothlaenog austenita. Struktura
zbivanja pri takvoj transformaciji pothlaenog austenita prikazuju izotermiki TTT dijagrami.
Sve mikrostrukturne promjene tijekom ili nakon ohlaivanja elika u literaturi se objanjavaju
pod pojmom metalurkih transformacija elika.
3.1.2.
Metalurke transformacije elika visoke vrstoe
U narednim recima opisati emo postupke dobivanja elika visoke vrstoe i sve metalurke
transformacije koje se javljaju ili se mogu javiti kod elika visoke vrstoe. Postupci
dobivanja elika u velikoj mjeri odreuju daljnji tijek transformacija ove vrste u naknadnim
obradama elika. Najee koritena tehnologija za dobivanje cijevnih izradaka, u poetku
bila je tehnologija lijevanja, tom tehnologijom su se u to vrijeme izraivale bronane cijevi.
Poetak proizvodnje eljeznih cijevi tehnologijom lijevanja datira iz druge polovice 15.
stoljea. Godine 1738. Fayolle je praktino realizirao tehnologiju izrade olovnih cijevi
lijevanjem. Dananje tehnologije oblikovanja cijevi ukljuuju primarni postupak tehnologije
oblikovanja valjanjem.
Do kraja osamdesetih godina razvoj proizvodnje elinih traka (za izradu cijevi) odvijao se u
nekoliko faza. U prvoj fazi postupka lijevanja osnovna pozornost obraena je na poveanju
proizvodnosti i optimalizaciji kontinuiranog lijevanja, dok je u drugoj fazi prisutno toplo i
hladno valjanje. Zahvaljujui primjeni sustava za reguliranje profila sustavno su se
poveavale fleksibilnost proizvodnog postupka te kvaliteta [2]. Osim klasinih postupaka
proizvodnje konstrukcijskih elika u drugoj polovici 20-og stoljea razvijena je nova
tehnologija koja obuhvaa i toplinsku obradu pa je takav postupak nazvan termomehanika
obradba. Takvim nainom proizvedeni elici ve u valjanom stanju posjeduju povoljnu
granicu razvlaenja i otpornost prema krhkom lomu. Danas razlikujemo dva naina
proizvodnje elika za cijevi. Jedan je nain tzv. kontinuirano lijevanje, a drugi predstavlja
kombinaciju valjanja i toplinske obradbe i naziva se termomehanika obradba [2].
30
Darko Rai
Diplomski rad
Postoje dvije tehnologije proizvodnje gotovih proizvoda postupkom kontinuiranog lijevanja, a

one se sastoje od postupaka:
Kontinuirano lijevanje valjanje poluproizvoda valjanje u gotov proizvod
Kontinuirano lijevanje valjanje.
Druga nabrojana tehnologija povoljnija zbog puno kraeg proizvodnog postupka. Takoer,
kod ove tehnologije deformiranje se izvodi samo jednim zagrijavanjem za razliku od
tehnologije koja ukljuuje dva postupka valjanja, odnosno zagrijavanje na dvije temperature
valjanja. Proces dobivanja gotovog proizvoda iz ljevakog poluproizvoda postupkom
kontinuiranog lijevanja i valjanja se sastoji od zagrijavanja na temperaturu valjanja,
deformiranja (valjanje ili kovanje) te hlaenja na sobnu temperaturu (slika 13) [2].
Slika 13 prikazuje kontinuirani ili neprekinuti lijev.
Slika 13. Neprekinuti ili kontinuirani lijev [2]
31
Darko Rai
Diplomski rad
Plastina obrada moe promijeniti distribuciju (raspodjelu) strukturnih pogreaka i povisiti

gustou dislokacija, vakancija, nakupina, malokutnih i velikokutnih granica zrna itd. Pogreke
kristalne reetke vrlo jako utjeu na oblikovanje mikrostrukture legura tokom faznih
pretvorbi. Plastina se deformacija moe primijeniti za oblikovanje optimalne strukture prije
faznih pretvorbi ili za vrijeme njihovih odvijanja. U tom se smislu termomehanika obradba
definira kao vrsta toplinske obradbe, u kojoj plastina obradba povisuje gustou reetaka i
tako utjee na oblikovanje strukture pri faznim pretvorbama to se odvija u toku toplinskog
djelovanja [13].
Termomehanika obrada svoju fizikalnu osnovu nalazi u injenici da je broj klica
kristalizacije ferita konstantan po jedninici duljine austenitnog zrna. Prema tome kako bi
postigli to sitnije feritno zrno treba to prije osigurati to sitnije austenitno zrno, tj. to veu
ukupnu duljinu granica tj. to vei broj kristalizacijskih klica ferita [2].
Prema [13] razlikujemo dvije vrste termomehanike obradbe:
visokotemperaturna termomehanika obradba (VTTMO)
te niskotemperaturna termomehanika obradba (NTTMO).
Niskotemperaturna termomehanika obradba (slika 14) je najstarija termomehanika obradba
precipitacijski ovrstivih legura, kojom se teilo ponajprije povisiti svojstva vrstoe. U tim
postupcima legura se na uobiajen nain gasi nakon toga podvrgava se hladnom deformiranju
te konano slijedi starenje [13].
Slika 14.
Uopeni dijagram postupka NTTMO (RT rastvorno arenje; G gaenje; S starenje) [2]
32
Darko Rai
Diplomski rad
Legura nakon NTTMO i starenja ima via svojstva vrstoe, ali niu duktilnost. Efekt
ovrsnua putem NTTMO tumai se dvama uzrocima [13]:
Hladno oblikovanje uzrokuje hladno ovrsnue, pa idue ovrsnue precipitacijom
poinje od vie poetne vrstoe legure,
Hladna deformacija sama pojaava intenzitivnost precipitiranja.
Hladno deformiranje poveava gustou nesavrenosti kristalne reetke te ih ini
termodinamiki manje stabilnima, pa im se ubrzava starenje. Iz ovoga slijedi tumaenje opeg
utjecaja hladnog oblikovanja na jae ovrsnue starenjem. No ipak treba jo uzeti u obzir da
na konani efekt ovrsnua djeluju i uvjeti gaenja, deformiranja i starenja, priroda legure i
vrsta precipitata [13].
Danas razlikujemo nekoliko klasinih postupaka niskotemperaturne termomehanike obradbe
elika, a one su :
Postupak ISOFORMING,
Postupak PERLIFORMING,
Postupak AUSFORMING,
Postupak TRIP,
Postupak MARFORMING.
Visoko temperaturna termomehanika obradba (VTTMO) sastoji se od tople deformacije,
reguliranog hlaenja nakon deformacije (nadkritinog, meukritinog ili podkritinog
hlaenja), te starenja ili poputanja to je prikazano na slici 15 [13].
Slika 15.
Dijagram postupka visokotemperaturne termomehanike obradbe [2]
33
Darko Rai
Diplomski rad
Svrha je VTTMO-a oblikovanje prezasiene otopine s nekristaliziranom strukturom nakon

tople deformacije i gaenja (hlaenja), tj. strukturom visoke gustoe dislokacija i granica
podzrna. Legura takve strukture postie bolja mehanika svojstva pri iduem starenju. Da bi
VTTMO bila realno primjenjiva, treba dakle, ispunjavati sljedee uvjete [13]:
a) Rekristaliziranu strukturu na kraju toplog oblikovanja,
b) Sprijeenu rekristalizaciju nakon toplog oblikovanja,
c) to viu prezasienost radi idueg starenja.
VTTMO se primjenjuje za konstrukcijske elike poviene vrstoe (HSLA elike) [13].

Plastino se oblikovanje izvodi u podruju stabilnog austenita, a svrha je, prije svega, usitniti
zrno jer usitnjenje zrna jedini je do sada poznati mehanizam koji istodobno povisuje vlanu
vrstou (Rm), konvencionalnu granicu razvlaenja (Rp0,2) i ilavost (KV) [13]. Naprezanje
prilikom oblikovanja unosi u elik nove dislokacije koje na visokim temperaturama
oblikovanja lako putuju. Uz dovoljno visoki stupanj deformacije dolazi do dinamike
rekristalizacije austenita, to intenzivno usitnjuje zrno. Preciznim reguliranjem parametara
VTTMO-a mogue je postii visoku konvencionalnu granicu razvlaenja i to sitnije zrno, iz
ega proizlaze i glavne prednosti ove obradbe.
Razlikujemo dva postupka visokotemperaturne termomehanike obradbe elika (regulirano
valjanje), a to su [13]:
VTTMO elika s reakcijom A (F+K),
VTTMO elika s reakcijom A (B+M) i AM,
gdje slovne oznake oznauju pojedine strukturne faze i to na slijedei nain:
A oznauje strukturnu fazu austenita,
F oznauje strukturnu fazu ferita,
K oznauje strukturnu fazu karbida,
B oznauje strukturnu fazu bainita,
M oznauje strukturnu fazu martenzita.
VTTMO elika s reakcijom A (B+M) i AM primjenjuje se na elike poviene
prokaljivosti, odnosno visoke prokaljivosti [13].
34
Darko Rai
Diplomski rad
Sa gledita termomehanike obradbe elika visoke i poviene vrstoe, odnosno elika za

cjevovode najznaajnija je VTTMO elika s reakcijom A (F+K). Dakle, ovaj se postupak s
umjerenom 'brzinom' hlaenja nakon toplog oblikovanja (podkritino hlaenje) primjenjuje
na normalizirane sitnozrnate mikrolegirane elike poviene vrstoe (HSLA elici).
Optimalna kombinacija mehanikih svojstava postie se [13]:
Uz < 0,2%C (zbog zavarljivosti),
Uz udio disperzoidnih karbidotvoraca (Nb, V, Ti),
Uz eventualni udio ukljuinskih legirajuih elemenata (Zr, Ce, La),
Uz dovoljan udio Mn ( 1,8%) radi ovrsnua ferita otapanjem mangana.
Na slici 16 prikazani su postupci visokotemperaturne termomehanike obradbe, odnosno
reguliranog valjanja elika, a slovne oznake sa slike oznauju [16]:
a ugrijavanje na temperaturu homogenizacije austenita,
b dranje radi homogenizacije,
c hlaenje na poetnu temperaturu oblikovanja,
d oblikovanje (valjanje, kovanje, izvlaenje),
e eventualno dranje nakon oblikovanja,
f1 kaljenje na martenzit,
f2 kaljenje na martenzit + bainit
f3 hlaenje na ferit + perlit (elici visoke vrstoe - HSLA).
Slika 16. Postupci reguliranog valjanja elika [13]

35
Darko Rai
Diplomski rad
Veliina zrna je vrlo vaan utjecajni imbenik na vrstou, a na ilavost posebice.

Termomehnika obrada a posebice valjanjem ima za cilj smanjenje veliine zrna. Zavrna
temperatura valjanja u termomehanikom procesu, uz kemijski sastav elika, takoer utjee
na zavrnu veliinu zrna. Sitnozrnatu strukturu mogue je postii ako je valjanje izvreno na
temperaturi koja je neto via od temperature transformacije.
3.2.
Mikrostrukturne faze elika za cjevovode
Razvoj elika za cjevovode usko je vezan uz razvoj i poboljanje mikrostrukture. elik se

razvijao od normaliziranih elika gradacije X60 sa 0,2% C, preko elika gradacije X70 s
maksimalno 0,12% C pa sve do razvoja prema gradaciji elika X80 ija je feritno- bainitna
struktura dobivena smanjenjem udjela ugljika, usitnjenjem zrna te poveanjem gustoa
dislokacija.
elik X60 ima normaliziranu trakastu feritno-perlitnu mikrostrukturu i veliinu zrna 7/8 po
ASTM E112/96 normi. Struktura elika X70 je ujednaena, a zrno veliine 10/11, dok elik
X80 ima feritno bainitnu strukturu veliine zrna 12/13, slika 17.
Slika 17. Tipine mikrostrukture i veliine zrna elika X60, X70 i X80 [3]
36
Darko Rai
3.3.
Diplomski rad
Utjecaj legirnih elemenata na svojstva elika
Najee prisutni legirajui elementi u elicima su krom, nikal, mangan, silicij, volfram,
vanadij i molibden. U posebnim sluajevima elik se moe legirati kobaltom, titanom,
aluminijem, niobijem i dr. Legirajui elementi se u eliku pojavljuju u obliku:
otopljeni u -eljezu ili -eljezu,
kao spojevi (karbidi, intermetalni spojevi),
kao nemetalni ukljuci (oksidi, nitridi, sulfidi, fosfidi).
Poznato je da niti jedna skupina materijala ne moe legiranjem toliko mijenjati svojstva kao
elik. eliku se dodaju odreeni elementi kako bi se postiglo eljeno svojstvo ili kombinacija
svojstava gotovog proizvoda.
S obzirom na afinitet prema ugljiku legirajui elementi se mogu podijeliti na karbidotvorce
(npr. krom, volfram, molibden, vanadij, titan, niobij, tantal) i nekarbidotvorce (npr. nikal,
mangan, kobalt). Karbidotvorci se najee spajaju s ugljikom u karbide Cr7, C3, Cr23C6,
W2C, WC, Mo2C, VC, V4C3, TiC, TaC, NbC, Fe3C td., ali mogu takoer dijelom supstituirati
u kristalnu reetku eljeza te stvarati intermetalne spojeve (npr. FeCr, Fe2Mo i dr.) [2].
Prema utjecaju na dijagram stanja Fe-C legirajui elementi se dijele na one koji proiruju
podruje austenita i zovu se gamageni elementi i one koji proiruju podruje ferita pa ih
nazivamo alfageni elementi. Podruje austenita uglavnom proiruju nikal, mangan, kobalt
itd. Legirajui elementi koji proiruju podruje ferita najee su krom, volfram, molibden i
vanadij [2]. Utjecaj pojedinih legirajuih elemenata na svojstva elika biti e pojanjena u
narednim podpoglavljima.
3.3.1.
Legiranje ugljikom (C)
Ugljik zapravo 'pripada' eliku, pa se obino i ne smatra legirajuim elementom, no za

veinski broj elika on je najvaniji element i utjee najjae na svojstva elika. U eliku moe
biti sadran od nekoliko stotinki postotaka do priblino 2%. S povienjem udjela raste
vrstoa i granica razvlaenja, a sniava se duktilnost (ilavost, razvlaenje i kontrakcija
presjeka) [13]. Poveanjem udjela ugljika raste udio perlita u strukturi elika, a s time se
poveava i vlana vrstoa. Granica razvlaenja, poveanjem udjela ugljika, raste manjim
37
Darko Rai
Diplomski rad
intenzitetom nego vlana vrstoa iz razloga to gibanje dislokacija poinje tek nastankom
feritnog zrna [6]. Posljednjih godina, udio ugljika u nekim feritno-perlitnim elicima je
drastino smanjen sa 0,28 % ili 0,20 % na svega 0,12 % pa i nie [6]. Nedostaci uzrokovani
smanjenjem udjela ugljika nadomjetaju se legiranjem drugim legirajuim elementima. Nizak
udio ugljika u eliku poveava udarnu radnju loma do gornjih graninih vrijednosti, te sniava
prijelaznu tempreraturu to za posljedicu ima smanjenje udjela perlita u strukturi elika [8].
Na slici 18 prikazan je utjecaj ugljika kao legirajueg elementa na udarnu radnju loma u
ovisnosti o temperaturi.
Slika 18. Utjecaj ugljika na udarnu radnju loma u ovisnosti o temperaturi [8]
Ugljik kao legirajui element u eliku, zajedno sa niobijem, ima najvaniju ulogu u
odravanju svojstava vrstoe, ilavosti, zavarljivosti, osjetljivosti nastajanju pukotina u zoni
utjecaja topline i sklonosti nastajanju vodikove krhkosti te napetosne korozije [6].
3.3.2.
Legiranje silicijem (Si)
Silicij je jak dezoksidans pa se kao takav upotrebljava pri proizvodnji elika za dezoksidaciju.
Takoer povisuje vrstou i otpornost na troenje a najjae djelovanje ima na povienje
granice razvlaenja [3]. Silicij ima jak afinitet prema stvaranju oksida to za posljedicu ima
smanjenje mogunosti pojave pora. Vii udjeli silicija potiu stvaranje ferita i u isto vrijeme
utjeu na smanjenje udjela perlita to rezultira smanjenjem vrstoe [6].
38
Darko Rai
3.3.3.
Diplomski rad
Legiranje manganom (Mn)
Mangan sniava temperaturu transformacije austenita, to znai da pri zavretku postupka

valjanja u strukturi ostaje samo sitnozrnati austenit koji se naknadnim hlaenjem transformira
u ferit i karbid. To za posljedicu ima poveanje vrstoe i ilavosti [6]. Dodatak svakih 1%
mangana moe dovesti do povienja granice razvlaenja konstrukcijskih elika za oko 100
N/mm2[5]. Ukoliko je sadraj mangana vei od 12%, elici poprimaju austenitnu
mikrostrukturu neovisno o sadraju ugljika [2].
3.3.4.
Legiranje duikom (N)
U veini sluajeva duik u eljezu predstavlja nepoeljni element (neistou), ali se ponekad
dodaje i kao legirajui element. Ve 0,01% duika povisuje granicu razvlaenja i vrstou, ali
smanjuje deformabilnost i ilavost elika. Brzim hlaenjem duik moe ostati zarobljen u
reetci eljeza. U nelegiranim i niskolegiranim elicima nije poeljan jer poveava sklonost
prema starenju, posebno kod hladno deformiranih elika (deformacijsko starenje). Legiranjem
duikom moe se zamijeniti dodatak odreene koliine vrlo skupog nikla. Duik se kao
legirajui element najee dodaje u koliini do priblino 0,25%.
3.3.5.
Legiranje molibdenom (Mo)
Legiranjem s molibdenom (najee u kombinaciji s ostalim legirajuim elementima)

poveava se prokaljivost i vrstoa elika, a sprjeava pojava visokotemperaturne krhkosti
poputanja. Iz tog razloga, konstrukcijski elici sadre od 0,2 do 5% molibdena [4]. Molibden
je karbidotvorac i poveava na otpornost na troenje (npr. brzorezni elici). Povoljno djeluje
na formiranje sitnozrnate mikrostrukture. U kombinaciji s kromom molibden poveava
otpornost elika prema opoj i jamiastoj koroziji.
3.3.6.
Legiranje vanadijem (V)
Vanadij usporava rast austenitnog zrna pri povienim temperaturama. Budui je vanadij jak
karbidotvorac i nitridotvorac u udjelima iznad 0,4% povisuje otpornost na troenje stvaranjem
stabilnog karbida VC ili V4C3. Legiranjem vanadijem u kombinaciji sa niobijem mogu se
postii visoke vrstoe elika [6].
39
Darko Rai
3.3.7.
Diplomski rad
Legiranje niobijem (Nb)
Budui da je niobij izrazito jak karbidotvorac uglavnom se primjenjuje za stabilizaciju elika

postojanih na djelovanje kiselina. Niobij pored karbida moe stvarati nitride i karbonitride,
potpomagati nastanak sitnijeg zrna u eliku i olakavati precipitacijsko ovravanje. Kao
legirajui element niobij se dodaje sa ili bez dodatka vanadija u zavarljive sitnozrnate elike
poviene granice razvlaenja i vrstoe (HSLA elici) te u neke ultravrste PH-elike [2].
Povienje udjela niobija kao legirnog elementa ne doprinosi poboljanju svojstava elika, ak
suprotno, poveani udio niobija moe negativno utjecati na zavarljivost [8]. Legiranje
niobijem u kombinaciji sa molibdenom mogu se postii visoke vrijednosti vrstoe zbog
stvaranja karbonitrida koji usporavaju gibanje dislokacija.
3.3.8.
Legiranje titanom (Ti)
Titan zbog svog izraenog afiniteta prema kisiku, duiku, sumporu i ugljiku djeluje izrazito
dezoksidirajue, denitrirajue i desulfurirajue. Vezanjem s ugljikom titan stvara vrlo stabilan
karbid TiC pa se zajedno s niobijem i tantalom primjenjuje za stabilizaciju nehrajuih elika.
Ukoliko se nalazi u veim udjelima moe djelovati na precipitacijsko ovravanje
stvaranjem intermetalnih spojeva Ni3Ti ili Ni3(Ti, Al) [2].
3.3.9.
Legiranje ostalim legirajuim elementima
U zavisnosti od naina proizvodnje sumpor (S) u elicima moemo nai u udjelu od 0,005 do
0,006%. Sumpor je glavni element odgovoran za pojavu segregacija (sulfida) u eliku. Sulfid
eljeza (FeS) uzrokuje pojavu crvenog i bijelog loma a nastaje pri poetnim
temperaturama valjanja ili kovanja. Budui da talite sulfida FeS iznosi 985 C, a topla
prerada se provodi na temperaturi iznad 1000 C, rastaljivanjem FeS dolazi do pojave
crvenog loma i smanjenja ilavosti. Zbog svega navedenog se elici s viim sadrajem
sumpora ne mogu deformirati u toplom stanju. tetan utjecaj FeS uklanja se dodatkom
mangana i stvaranjem sulfida MnS koji ima znatno viu temperaturu taljenja (1610 C) od
temperature tople prerade elika [2].
40
Darko Rai
Diplomski rad
Udio fosfora (P) u eliku trebao bi biti to nii (ispod 0.06%) [2]. Jedino u iznimnim
sluajevima neki elici mogu imati povien sadraj fosfora radi poboljanja rezljivosti, te radi
povienja granice razvlaenja efektom precipitacije (kod korozijski postojanih austenitnih
elika). Smanjivanju udjela fosfora u eliku treba teiti zato to fosfor u eliku tijekom
skruivanja dovodi do pojave primarnih segregacija koje onda predstavljaju tetnu
nehomogenost u strukturi [2]. Takoer, poznato je da je fosfor uzronik krhkosti elika.
Nikal (Ni) kao legirajui element proiruje podruje austenita, te zbog vrlo slabog
afiniteta prema ugljiku ne stvara karbide. Legiranjem s niklom moe se povisiti ilavost
konstrukcijskih elika kao i korozijska postojanost (uz minimalno 12% kroma). U
precipitacijski ovrsnutim (PH) elicima nikal stvara intermetalne spojeve Ni3Ti i/ili Ni3Al.
Zbog ekonomskih razloga (visoka cijena) nikal se gotovo uvijek legira u kombinaciji s
drugim legirajuim elementima [5].
Volfram (W) kao legirajui element pripada skupini karbidotvoraca. Volfram

sprjeava rast zrna, a time posredno utjee i na povienje ilavosti elika [2]. Volfram stvara
karbide izrazito otporne na troenje te predstavlja nuni legirajui element za brzorezne
elike.
Aluminij (Al) se najee koristi kao sredstvo za dezoksidaciju. Aluminij vee na

sebe duik i time smanjuje opasnost od pojave starenja. Jako suava austenitno podruje. Ne
doprinosi poboljavanju mehanikih svojstava elika [5]. Sposobnou stvaranja nitrida
aluminij predstavlja veoma vaan legirajui element za nitriranje (stvara spoj AlN). Takoer,
reakcijom aluminija s niklom ili titanom mogu nastati intermetalni spojevi Ni3Al i Ni3Ti [4].
Bakar (Cu) se rjee koristi kao legirajui element jer se pri visokim temperaturama
nakuplja ispod povrinskog sloja ogorine te uzrokuje povrinsku osjetljivost tijekom kovanja
ili valjanja (tzv. crveni lom). Dodatkom bakra moe se povisiti omjer granica
razvlaenja/vlana vrstoa. Ako ga ima iznad 0,4% tada omoguava precipitacijsko
ovravanje.
41
Darko Rai
Diplomski rad
Kobalt (Co) ne stvara karbide ali povoljno utjee na sprjeavanje rasta zrna pri
visokim temperaturama. Zbog poboljavanja vlane vrstoe i postojanosti na poputanje pri
povienim temperaturama kobalt se dodaje brzoreznim, alatnim i konstrukcijskim elicima
koji su namijenjeni za rad pri povienim temperaturama [2].
3.3.10. Mikrolegiranje elika visoke vrstoe

Poveanje vrstoe elika, uz istovremenu utedu legirajuih elemenata, ostvaruje se
primjenom postupka mikrolegiranja. Mikrolegiranje se koristi prvenstveno kod izrade
konstrukcijskih elika koje karakterizira visoka granica razvlaenja, zadovoljavajua
plastinost, neznatna sklonost krhkom lomu te dobra zavarljivost. Razlika u odnosu na
uobiajen sastav konstrukcijskih elika je u relativno niskom sadraju ugljika i dodatku
mikrolegirajueg elementa [2].
Osnovna razlika izmeu mikrolegirajuih i ostalih legirajuih elemenata u eliku uoava se na
osnovi njihova sadraja u leguri (gornja granica koncentracije mikrolegirajuih elemenata
izraava se u desetom dijelu postotka). Mikrolegirajui elementi u eliku se ili veu pratee
elemente ili se izluuju u drugoj fazi u osnovnu matricu elika. Djelovanje mikrolegirajuih
elemenata u eliku je raznovrsno. Oni mogu stvarati kristale mjeance (vrste otopine) ili
spojeve kao to su nitridi, karbidi i karbonitridi. Dodatak mikrolegirajuih elemenata koji
stvaraju karbide i nitride (kao npr. niobij, vanadij, titan) znaajni su u primjeni pri povienju
vrstoe elika. Njihov uinak ostvaruje se kroz usitnjenje zrna i precipitaciju (ovravanje
izluenim esticama). Na taj nain nadomjeta se pad vrstoe zbog snienja udjela ugljika,
odnosno udjela perlita [2].
Pretpostavlja se da mikrolegirajui elementi dovode do ovravanja uslijed stvaranja estica
(precipitata), koje nastaju difuzijom mikrolegirajuih elemenata (ukljuujui duik i ugljik) u
podruje iz kojeg je izdifundirala odreena koliina eljeza [2].
Mikrolegirajui elementi utjeu na [2]:
povienje tvrdoe ferita zbog nastanka kristala mjeanaca,
povienje tvrdoe ferita zbog izluenih estica,
smanjenje veliine zrna ferita zbog usporavanja (kanjenja) i pothlaenja
transformacije (zbog otopljenih estica u austenitu),
smanjenje veliine zrna zbog nastanka klica (u austenitu izluenih spojeva),
smanjenje veliine zrna zbog koenja rekristalizacije austenita.
42
Darko Rai
Diplomski rad
Za visokovrste zavarljive elike modernog doba karakteristino je mikrolegiranje s niobijem,

vanadijem, titanom ili nekim drugim mikrolegirajuim elementom. Legiranje vanadijem,
niobijem i titanom rezultira u najveoj mjeri, povienjem vrstoe ali i usitnjenjem zrna (slika
21). Upravo ova svojstva rezultat su stvaranja precipitata u optimalnom podruju toplog
oblikovanja te zatim ovrenja precipitata i sprijeavanja rekristalizacije. Najbolja svojstva u
smislu povienja vrstoe moemo postii ako legiranje provodimo s ugljikom i fosforom,
dok legiranje s ugljikom, silicijem i kromom povisuje vlanu vrstou. Dodavanjem legirnih
elemenata kao to su fosfor, mangan i bakar mogue je postii poveanje granice razvlaenja.
Mangan, ije je legirajue djelovanje slino niklu, ima svojstvo povienja ilavost ferita i
poboljanja zrna te se dodaje u udjelu 2 % [6]. Za neke feritno perlitne elike za cjevovode
kao legirni element u udjelu od 0,30% dodaje se molibden, a za vee debljine elika kao
dodatni legirajui element dodaje se nikal u slinom udjelu kao i molibden [8]. Slika 19
prikazuje utjecaj legirnih elemenata (V, Ni, Ti) na granicu razvlaenja i veliinu zrna.
Slika 19. Utjecaj legirnih elemenata niobija, vanadija i titana na veliinu feritnog
zrna (a) i na granicu razvlaenja (b) [2]
43
Darko Rai
3.4.
Diplomski rad
Utjecaj mikrostrukture na mehanika svojstva elika
Osnovno obiljeje mehanikim svojstvima elika daju mikrostrukturni sastojci od kojih je

elik sastavljen. Ipak, kad se govori o povezanosti mikrostrukture i mehanikih svojstava
elika treba imati u vidu i druge imbenike koji mogu utjecati na mehanika svojstva, poput:
legirajuih elemenata, veliine kristalnih zrna, unutarnjih naprezanja, heterogenosti
mikrostrukture i kristalnih nesavrenosti [2].
Pri gaenju elika dolazi do raspada austenita u sekundarne faze koje se mogu svesti na dvije
osnovne: -fazu te eljezni karbid (cementit). Kemijski sastav cementita se ne mijenja bez
obzira da li se cementit nalazi u sastavu perlita ili bainita, ve se mijenjaju oblik te dimenzije
cementita o kojima ovise njegova mehanika svojstva. Za razliku od cementita, ovisno o
mikrostrukturi koju gradi, faza mijenja oblik, dimenzije te sadraj ugljika koji ovisi o
temperaturi nastanka -faze, dok kod martenzita ovisi o sadraju ugljika u eliku. Stoga,
mehanika svojstva -faze ovise o njezinom obliku, dimenzijama te kemijskom sastavu [2].
Od svih mikrostrukturnih sastojaka, ferit ima najmanju tvrdou i vrstou te najveu
plastinost. Tvrdoa i vrstoa perlita ovise o udjelima ferita i cementita te o obliku i veliini
cementita. Zbog izdvajanja cementita i smanjenja udjela ugljika u feritnoj fazi za vrijeme
bainitne pretvorbe, tvrdoa bainitne mikrostrukture manje ovise o udjelu ugljika nego kod
martenzita. Na slici 20 prikazane su orijentacijske vrijednosti tvrdoe i granice razvlaenja
mikrostrukturnih sastojaka nelegiranog elika u ovisnosti o udjelu ugljika u eliku.
Slika 20. Ovisnost tvrdoe i granice razvlaenja mikrostrukturnih sastojaka

o udjelu ugljika u eliku [2]
44
Darko Rai
Diplomski rad
U sluaju izotermikog raspada austenita na bainit i perlit, ak i kada se perlit i bainit stvaraju
na istoj temperaturi, mikrotvrdoa bainita je manja od one perlita, to se moe objasniti na
nain da perlit nastaje iz obogaenog austenita zbog ega u strukturi sadri puno vei udio
cementita nego bainit [2].
Na mehanika svojstva bainita Najznaajniji utjecaj ima cementit [2] iji se oblik, dimenzije
te dispergiranost u feritnoj fazi mijenjaju s temperaturom pretvorbe. Donji bainit ima
homogeniju mikrostrukturu te stoga povoljniji odnos mehanikih svojstava od gornjeg bainita
kod kojeg postoji vea mogunost izdvajanja zasebne feritne ili cementitne faze.
Visoka tvrdoa i vrstoa martenzita posljedica su ovrivanja ferita intersticijskim atomima
ugljika koji dovode do distorzije reetke martenzita te do vrlo oteanog kretanja dislokacija.
Kod elika feritno-perlitne mikrostrukture, s poveanjem udjela ugljika u eliku, odnosno s
poveanjem udjela perlita, vrijednost granice razvlaenja i vlane vrstoe raste, dok se
kontrakcija koja je mjera duktilnosti materijala smanjuje. Na temelju vrijednosti granice
razvlaenja i vlane vrstoe za razliite udjele ugljika moe se zakljuiti da perlit poveava
intenzitet deformacijskog ovrivanja [2].
Homogenom raspodjelom legirajuih elemenata, gustoom dislokacija, precipitatima te
sitnozrnatou mikrostrukture postie se najbolji odnos izmeu ilavosti i granice razvlaenja.
Od svih navedenih mehanizama ovrivanja, jedino se smanjenjem veliine kristalnog zrna
poveavaju granica razvlaenja te omjer ilavosti i granice razvlaenja. Kod svih ostalih
mehanizama ovrivanja, s poveanjem granice razvlaenja dolazi do smanjenja omjera
ilavosti i granice razvlaenja [2].
Najhomogeniju raspodjelu ovrujuih elemenata te najvei omjer ilavosti i granice
razvlaenja ima poputeni martenzit. Sljedea najbolja mikrostruktura je poputeni bainit koji
je nastao na niskim temperaturama. S obzirom na omjer ilavosti i granice razvlaenja,
najgora je feritno perlitna mikrostruktura [2].
45
Darko Rai
3.5.
Diplomski rad
Nain proizvodnje elika poviene vrstoe
istoa elika i optimalni kemijski sastav su od velike vanosti za ispunjavanje zahtjeva koji
se postavljaju na cjevovode. to se tie istoe, postavljaju se zahtjevi za to manjim udjelom
sumpora kako bi se osigurala vea lomna vrstoa elika i izbjegavanje ukljuaka
aluminijevog oksida u blizini zavarenog spoja. Vrlo je bitno, pri proizvodnji voditi rauna o
to niem udjelu neistoa u eliku.
3.5.1.
Proces kontroliranog termomehanikog valjanja elika u obliku trake
Glavna linija proizvodnje traka elika za cjevovode je postupak kontroliranog

termomehanikog valjanja koji je najuinkovitiji kada se primjenjuje na mikrolegirane elike
koji imaju povienu temperaturu rekristalizacije. Meutim, postupak termomehanikog
valjanja podijeljen je u nekoliko koraka koji su zasluni za konana svojstva materijala.
3.5.2.
Predgrijavanje
Temperatura predgrijavanja i prisutnost nerastvorenih estica karbida od velike su vanosti

cilj predgrijavanja je postizanje jednolike raspodjele topline po ploama lima i potpuno
rastvaranje mikrolegirnih elemenata karbida i nitrida (Nb, V) (C, N). Tanke ploe griju se
jednoliko u visokim peima. Iznos temperature predgrijavanja ovisi o sastavu mikrolegirnih
elemenata u eliku. Za elike poviene vrstoe s udjelom niobija, temperaturni raspon
temperature predgrijavanja iznosi od 1150 do 1250 C. TiN estice ostati e nerastvorenene
na tim temperaturama [9].
3.5.3.
Grubo termomehaniko valjanje
Cilj grubog termomehanikog valjanja je postizanje najfinije mogue austenitne strukture

prije postizanja temperature rekristalizacije. Iznad A3, odvija se rekristalizacija i ovrivanje
zrna. Faza grubog termomehanikog valjanja zavrava iznad temperature ne-rekristalizacije,
koja iznosi oko 1030 C za elike X60 i X80. Kako bi se sprijeio rast rekristaliziranog
austenitnog zrna upotrebljavaju se redukcijske metode koje se baziraju na TiN esticama. Za
veinu elika za cjevovode temperatura grubog termomehanikog valjanja iznosi od 1200 do
950C [9].
46
Darko Rai
3.5.4.
Diplomski rad
Zavrno termomehaniko valjanje
Svrha je zavrnog termomehanikog valjanja je akumulacija naprezanja pri valjanju u zoni

ne-rekristalizacije austenitnog zrna (ispod A3) u svrhu dobivanja feritne strukture.
Kontroliranim postupkom termomehanikog valjanja moe se dobiti vrlo fina (sitno-zrnata)
feritna struktura. Postupak se odvija u zoni ne-rekristalizacije austenita (ispod temperature
A3) u niem temperaturnom intervalu iznad Ar3 temperature (npr. Tnr>T>Ac3). U toj zoni
dolazi do precipitacije NbN uslijed smanjene topivosti Nb u austenitu. Austenitno zrno se
izduuje. Poetna temperatura za postupak kontroliranog termomehanikog valjanja iznosi od
1050 do 950 C. Zavrna temperatura kree se u intervalu od 730 do 1000 C a uvelike ovisi o
kemijskom sastavu, tj. Udjelu pojedinih mikro elemenata.
3.5.5.
Snana redukcija debljine lima
Snana redukcija iznosa 60 do 85% ima za svrhu poveanje granice razvlaenja a istovremeno
nema utjecaja na prijelaznu temperaturu krhko-ilavo, prema Charpy-u. Ova snana redukcija
rezultira daljnjim smanjenjem zrna.
3.5.6.
Reim hlaenja
Reim hlaenja vrlo je bitan s aspekta postizanja optimalne vrstoe uslijed kontroliranja
uinka promjene mikrostrukture, usitnjavanja feritnog zrna i precipitacijskog ovrivanja.
Brzo hlaenje utjee na poveanje volumena bainita ili M/A strukture ili igliastog ferita [9].
3.5.7.
Temperatura namatanja
Iako u ovoj fazi ne dolazi do promjene strukture materijala ona je vrlo bitna za precipitacijsko
ovrivanje, stoga je potrebno strogo kontrolirati iznos temperature da bi se postigla najvee
precipitacijsko ovrivanje. TiC, NbC i V(C, N) precipitiraju u feritu za vrijeme hlaenja.
Temperatura bi trebala biti to nia za fino ovrivanje karbida i nitrida u feritu, meutim ne
smije biti ni preniska kako se ne bi smanjio udio TiC zbog prespore difuzije. Ukoliko je
temperatura namatanja preniska, precipitacija je oslabljena to krajnje rezultira niskim
iznosom vrstoe materijala [9].
47
Darko Rai
3.5.8.
Diplomski rad
Oblikovanje cijevi i postupak zavarivanja
Cijevi se izrauju hladnim oblikovanjem ili hladnom ekspanzijom. Cijevi je mogue

zavarivati na dva naina, spiralno i longitudinalno. Zbog poveane kvalitete ploa lima koje
slue za proizvodnju cijevi danas se vie primjenjuje postupak longitudinalnog zavarivanja
cijevi. Zadnji korak kod proizvodnje cijevi je odabir postupka i tehnologije zavarivanja.
Zavarivanje cijevi vrlo je sloeno i zahtijeva posebne analize kako bi se odabrao pravilan
postupak, koji e zadovoljiti proizvodnost i trokove. Osim toga potrebno je paljivo postaviti
parametre zavarivanja kako ne bi prevelikim unosom topline naruili mikrostrukturu elika.
Na raspolaganju nam stoji nekoliko elektrolunih postupaka zavarivanja, poput EPP-a, MAGa, TIG-a. Osim elektrolunih, u posljednje vrijeme koriste se i elektrootporni postupci
zavarivanja.
elik X70 proizvodi se termomehanikim valjanjem uz hlaenje na zraku. Kako bi se postigla

vrstoa koja je u skladu s normom kao mikrolegirni element, osim niobija, dodaje se i
vanadij. Ubrzanim hlaenjem, nakon postupka termomehanikog valjanja, dobije se fina
struktura kod elika koji sadri odreenu koliinu bainita. Bainit postaje glavna strukturna
komponenta u elicima klase X70 pa nadalje do klase X100.
ak i ako nema vanadija kao mikrolegiranog elementa, elik s takvom strukturom

zadovoljava zahtjeve na vrstou klase X70 elika. Postoje dva naina na koji se moe
ouvati bainitnu mikrostrukturu: poveanjem koliine legirnih elemenata ili brzine hlaenja.
Prvi nain nije ekonomski isplativ drugi nain zahtjeva dodatnu opremu, ali je ekonomski
isplativ i ne utjee na zavarljivost materijala. Uobiajena brzina hlaenja iznosi oko 15C/s za
debljinu radnog komada od 20mm.
48
Darko Rai
Diplomski rad
Mogua je i kombinacija spomenutih metoda, ovisno o reimu hlaenja koji se moe ostvariti
postojeom opremom. Da bi se odrala vrstoa elika X80, mikrostruktura mora imati 50%
ferita i 50% bainita. elik klase X100 mora imati 100% bainitnu strukturu. Slika 21 prikazuje
TTT dijagram za garantiranu bainitnu strukturu u eliku X100, dobivenu uobiajenim
postupkom hlaenja [9].
Slika 21. TTT diagram elika X100
(kemijskog sastava 0.06%C; 1.80% Mn; 0.30%Mo; 0.20% Ni; 0.06%Nb) [9]
49
Darko Rai
Diplomski rad
4. ZAVARIVANJE I ZAVARLJIVOST ELIKA VISOKE VRSTOE
Usporedno s razvojem tehnike zavarivanja razvijala su se i istraivanja zavarljivosti. Cilj tih

istraivanja je pronalaenje optimalnih parametara zavarivanja, koji e u okviru praktine
primjene omoguiti dobivanje zavarenih spojeva potrebne kvalitete. Istraivanje zavarljivosti
je kompleksan problem koji uz krajnju ozbiljnost pristupa, zahtjeva i visoku razinu znanja i
praktinog iskustva na podruju tehnike zavarivanja.
Utvrivanje zavarljivosti za klasine ili standardne vrste elika nije toliko ni bitno, meutim,
razvojem novih (specijalnih) elika pristup problemu zavarljivosti sloeno je i
interdisciplinarno. Zavarljivost se openito moe smatrati kao skup faktora koji utjeu na [2]:
sposobnost zavarivanja,
postizanje kvalitetnog zavarenog spoja,
pouzdanu eksploataciju zavarenog proizvoda u zahtjevnom vijeku trajanja.
Postoji vie definicija zavarljivosti, a najee se koristi definicija koju je dao Meunarodni
institut za zavarivanje a usvojena je i od Meunarodne organizacije za standardizaciju (ISO)
[2]: "Metalni materijal smatra se zavarljivim u odreenom stupnju, utvrenim postupkom
zavarivanja i za odreenu primjenu, ako se kontinuitet materijala ostvaruje zavarenim spojem
izvedenim pod uvjetima predvienim za ostvarivanje tog stupnja zavarljivosti. Zavareni spoj
mora u potpunosti odgovarati prihvaenim kriterijima kako svojim lokalnim karakteristikama,
tako i utjecajem na konstrukciju koje je sastavni dio."
Ne postoji jedinstvena metoda ispitivanja koja bi sveobuhvatno odredila i kvantificirala ono
to lei iza pojma zavarljivosti. Za ispitivanje i ocjenu zavarljivosti koristi se niz metoda od
kojih svaka slui samo za odreivanje nekih svojstava iz definicije zavarljivosti [2].
50
Darko Rai
4.1.
Diplomski rad
Ekvivalent ugljika
Zavarljivost osnovnog materijala esto se procjenjuje na osnovu ekvivalenta ugljika. To je

osobito vano kod elika poviene vrstoe, ali i kod ostalih elika koji pokazuju sklonost
prema zakaljivanju i hladnim pukotinama. Mikrostruktura zavarenog spoja dobije se
djelovanjem ugljika i drugih kemijskih elemenata koji ine sastav elika, uz odreeni unos
topline, brzinu hlaenja i druge imbenike. Ugljik ima znaajan utjecaj na strukturu i
mehanika svojstva elika. Budui da u velikoj mjeri poveava tvrdou i vrstou elika,
ugljik ima odluujui utjecaj na njegovu zavarljivost. Sa stajalita zavarivanja poeljno je
imati to nii sadraj ugljika u eliku (C0,20%) [2]. U ovisnosti o sadraju ugljika u eliku,
koristi se odgovarajua eksperimentalno dobivena formula navedena u sljedeoj tablici 1.
Tablica 1.
Formule za izraunavanje ekvivalenta ugljika [2]
51
Darko Rai
4.2.
Diplomski rad
Greke u zavarenim spojevima
Ukoliko je unos topline premali dobije se poveana vrstoa i tvrdoa, to uz krutost

konstrukcije i prisutnost vodika u zavarenom spoju moe uzrokovati nastajanje pukotina,
takoer smanjuje se deformabilnost i poveava sklonost krhkom lomu. Preveliki unos topline
moe uzrokovati tople pukotine razliitog karaktera, te osjetljivost na poetak i irenje krhkog
loma du zone staljivanja pri niskim temperaturama [14].
Pokazalo se da se kada se radi o povrinskim pukotinama i pukotinama kroz cijelu debljinu
lima, najbolje otkrivaju metodom penetrantske kontrole i magnetskom metodom (uz
obaveznu vizualnu kontrolu prije svih kontrola, pomou odgovarajuih poveala i
osvjetljenja). Pukotine u unutranjosti lima mogue je otkriti ultrazvunom metodom. U
praksi se najee susreu hladne pukotine, ali s jednakom ozbiljnou treba shvatiti i ostale
pukotine, jer svaka pukotina u uvjetima koji pogoduju irenju pukotine moe dovesti do
otkaza zavarenog spoja ili proizvoda u eksploataciji. Hladne pukotine nastaju pri hlaenju
zavarenog spoja na temperaturi ispod 200 C, a mogue je da nastanu i nekoliko dana nakon
zavarivanja, pa su tako u tom sluaju dobile naziv "zakanjele" hladne pukotine. Kontrolu
kvalitete metodama bez razaranja na zavarenim konstrukcijama potrebno je provoditi barem
48 sati nakon zavarivanja to se naime smatra inkubacijskim periodom nastajanja zakanjelih
hladnih pukotina, kod elika koji pokazuju sklonost prema nastajanju hladnih pukotina.
Hladne pukotine mogu nastati u zoni taljenja i u zoni utjecaja topline, a mogu biti orijentirane
u smjeru uzdune osi zavarenog spoja, okomito ili pod nekim kutom u odnosu na uzdunu os
zavarenog spoja.
Tri su osnovna uzroka nastajanja hladnih pukotina, a to su [12]:
sklonost materijala prema zakaljivanju (ocjenjuje se preko razliitih eksperimentalno
dobivenih formula za ekvivalent ugljika),
postojanje zaostalih napetosti (mogu se mjeriti jednom od tenzometrijskih metoda ili
procjenjivati s obzirom na debljinu materijala, oblik i poloaj zuavarenog spoja na
konstrukciji, gustoi toplinskog toka i koliini unesene energije) i
koliina difuzijskog vodika (moe se eksperimentalno odrediti, npr.
glicerinskom metodom).
52
Darko Rai
Diplomski rad
Za nastajanje hladnih pukotina nuna su sva tri navedena uzronika. Vjerojatnost nastajanja
je tim vea to je vei njihov utjecaj. Hladne pukotine mogu nastati u metalu zavara (zoni
taljenja) i/ili zoni utjecaja topline.
Mogu biti paralelne ili pod nekim kutom u odnosu na uzdunu os zavarenog spoja, pa s
obzirom na smjer rasprostiranja mogu biti longitudinalne (L) i transverzalne (T) pukotine.
Prijelomna povrina je svijetla, za razliku od toplih pukotina gdje dolazi do povrinske
oksidacije toplih pukotina koje nastaju na povienim temperaturama [14]. Tople pukotine
nastaju pri kristalizaciji i hlaenju zavarenog spoja na relativno visokim temperaturama npr.
kod elika od temperature kristalizacije do priblino 900 C. To je temperatura skruivanja
eventualno prisutnih neistoa u zavarenom spoju, a koje su u uvjetima naprezanja zbog
hlaenja zavarenog spoja osnovni uzronik nastajanja toplih pukotina. Ove pukotine mogu
nastati u zoni utjecaja topline, ali isto tako i u zoni taljenja zavarenog spoja. Postoje dva
osnovna tipa toplih pukotina [2]:
kristalizacijske tople pukotine nastaju u zoni taljenja
podsolidusne ili likvacijske tople pukotine nastaju u zoni utjecaja topline.
4.3.
Metalurgija zavarivanja
Pod pojmom metalurgija zavarivanja podrazumijevaju se pojave vezane s procesnom

(dobivanje metala, rafinacija, legiranje, lijevane, itd.) i fizikalnom metalurgijom
(kristalografija, mehanika ispitivanja, metalografija, itd.). Zavareni spoj sastoji se od zone
taljenja (ZT), zone utjecaja topline (ZUT) koja se jo naziva i prijelazna zona. Zavareni spoj
prikazan je na slici 22.
Slika 22. Shematski prikaz zavarenog spoja
53
Darko Rai
Diplomski rad
Posebnost tehnologije zavarivanja u odnosu na ostale predstavljaju vremenski brze promjene

temperature (i preko 1000 C/s), te lokalno unoenje topline nekim izvorom topline. Lokalne
temperature se kreu od temperature iznad talita i vrelita metala, pa sve do temperature
okoline, a ponekad i ispod 0 C, za sluajeve posebnih obrada kaljenjem. Takvi uvjeti
uzrokuju lokalna istezanja i stezanja a ona su uzrokom deformacija i napetosti. Jo i uzrokuju
kemijske reakcije izmeu rastaljenog metala i okoline (troske, atmosfere), razliitu
rastvorljivost meu elementima i fazama, te difuzijske procese. Sve navedeno za posljedicu
daje neujednaenu mikrostrukturu presjeka zavarenog spoja uz prisustvo trajnih deformacija i
zaostalih napetosti [12].
Zavarivanje bitno utjee na promjene kemijskog sastava zone taljenja, kao i strukture zone
taljenja i zone utjecaja topline. Pri zavarivanju dolazi do pogoranja mehanikih, korozijskih i
ostalih svojstava zavarenog spoja.
4.3.1.
Metalurgija zone taljenja (ZT)
U kapljicama rastaljenog metala i kupki zavara dolazi do slinih pojava kao pri proizvodnji,
taljenju metala u peima. Dolazi do meusobnog djelovanja rastaljenog metala, troske i
okoline atmosfere. Djelovanjem izvora topline dolazi do izgaranja pojedinih elemenata (C,
Mn, Si, Cr, Ni, Ti) i drugih ili je pak mogue iz troske (obloga elektrode, prah) dolegirati
rastaljeni metal raznim elementima. Zbog utjecaja atmosfere oko rastaljenog metala i sastava
rastaljenog metala dolazi u veoj ili manjoj mjeri do stvaranja oksida, nitrida, karbida,
karbonitrida, sulfida, eutektika, intermetalnih spojeva i drugih faza [12].
Kasnije dolazi do kristalizacije i skruivanja kupke taj dio spoja naziva se zona taljenja (ZT).
Ovisno o vrsti metala, daljim hlaenjem u ZT, moe doi do strukturnih promjena, izluivanja
razliitih faza te greaka (pore, pukotine). Pojava klica i rast kristala ovisit e o pothlaivanju
rastaljenog metala. Obino kristali rastu okomito na rubove spoja, a sukobljavaju se u sredini,
stvarajui zonu segregacija neistoa s niim talitem, koja moe uzrokovati vrue pukotine
ili biti slabo mjesto pri optereenju. Kristalizacija i tipini proces skruivanja kupke prikazan
je na slici 23.
54
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 23. Proces kristalizacije skruivanje kupke i rast kristala [15]
Konani kemijski sastav i kristalna struktura ZT moraju se nai u odreenim granicama, da

bismo postigli odreena mehanika, antikorozijska i eventualno neka druga svojstva.
Pojave u zoni taljenja (ZT) [12]:
izgaranje i dolegiranje elemenata,
pojava nepoeljnih spojeva,
rafiniranje i dezoksidacija kupke,
mijeanje osnovnog materijala (OM) i dodatnog materijala (DM),
smjer orijentiranosti kristala ovisno o smjeru odvoenja topline,
broj prolaza, koji utjee na mijeanje OM i DM i "odarivanje",
zaostale napetosti i trajne deformacije,
mogue nehomogenosti, greke ZT (pukotine, poroznosti, troska ),
brzo ili sporo hlaenje koje moe tetno utjecati zbog zakaljivanja pri brzom ili
zbog porasta zrna i izluivanja raznih nepoeljnih faza pri sporom hlaenju.
55
Darko Rai
4.3.2.
Diplomski rad
Metalurgija zone utjecaja topline (ZUT)
ZUT teorijski obuhvaa podruje osnovnog materijala (OM), u kojem se OM nije talio za
vrijeme zavarivanja, ali u kojem je zbog unoenja topline zavarivanjem dolo do promjene
mikrostrukture, mehanikih, korozijskih ili drugih svojstava. Izrazite promjene strukture u
ZUT-u kod dovoljno sporog hlaenja za nelegirani elik su iznad A1 (723 C). Ova zona e
dati drugaiji refleks svjetlosti u odnosu na osnovni materijal, jer je u toj zoni dolo do
promjene veliine zrna, usmjerenja zrna i strukture. Za poboljane elike, koji se kale i
poputaju pri relativno niskim temperaturama,npr. na 300 C, bilo kakvo grijanje iznad 300
C e uzrokovati bitne promjene svojstava OM (dobit e se nia vrstoa), pa e ZUT
obuhvatiti zonu zagrijavanja na temperaturama od 300 do 1500 C. irina ZUT ovisna je o
unosu topline i iznosi najee 2 do 8 mm [2].
Slika 24. ZUT zavarenog spoja nelegiranog niskougljinog feritno perlitnog elika
s 0.2% C [18]
Na slici 24 prikazana je zona utjecaja topline zavarenog spoja nelegiranog niskougljinog

elika s feritno perlitnom strukturom i sadrajem ugljika od 0.2%.
56
Darko Rai
Diplomski rad
Zona taljenja (na slici 24 oznaena sa 0) obuhvaa toke zavarenog spoja, koje su bile iznad
likvidus linije, tj. koje su pri zavarivanju bile potpuno rastaljene. Za vrijeme ohlaivanja
dolazi do kristalizacije, koja e dati strukturu razliitu od strukture OM. Rast kristala i pojava
klica ovisit e o pothlaivanju rastaljenog metala. Kristali obino rastu okomito na rubove
spoja, a sukobljavaju se u sredini, stvarajui zonu segregacija neistoa s niim talitem, koja
moe uzrokovati vrue pukotine ili biti slabo mjesto pri optereenju [2].
Djelomino rastaljena zona (na slici 24 oznaena sa 1) (izmeu linija solidusa i likvidusa)
predstavlja dvofazno podruje (talina + krutina) koje je bogato je legirnim elementima i
neistoama (imaju niu toku taljenja), a sadri i plinove. Lokalno povien sadraj neistoa
kod brzog hlaenja nakon zavarivanja ne moe se difuzijom izjednaiti sa okolinom, pa ostaje
mrea otvrdnutih segregiranih neistoa. Pri ovako visokim temperaturama dolazi i do taljenja
ostalih nemetalnih faza (sulfidi, fosfidi, oksidi), ime metalna veza slabi i omoguuje pojavu
vruih pukotina [2].
Zona pregrijanja (na slici 24 oznaena sa 2) se nalazi ispod solidus toke i dosta iznad A3
(1100-1450 C). Dolazi do porasta odnosno pogrubljenja zrna austenita, koja pri brzom
hlaenju prelaze u Widmannstaettenovu strukturu, koja je neto tvra i krhkija nego to je
poeljno. U sluaju da se pojavi Widmannstaettenova struktura u eliku, tada moemo
ponovo postii fino zrno i ilavu feritno perlitnu strukturu normalizacijom, tj. zagrijavanjem
neto iznad A3 i relativno sporim hlaenjem [2].
Zona normalizacije (na slici 24 oznaena sa 3) se nalazi neto iznad A3. Struktura je
finozrnata, normalizirana i obino posjeduje bolja svojstva od osnovnog materijala. Ovdje je
zagrijavanjem dolo do pune transformacije ferita i perlita u austenit, a za hlaenja dolazi
ponovno do transformacije u perlit i ferit stvaranjem klica i njihovim rastom u vrlo finu
feritno-perlitnu strukturu [2].
Zona starenja i plavog loma (na slici 24 oznaena sa 6). Nalazi se u temperaturnom intervalu
od 200 do 500 C. Ne dolazi do strukturnih promjena ni oblika zrna, ali uslijed starenja moe
doi do krhkosti. Ostaje feritno-perlitna mikrostruktura. Ako je elik zakaljiv, tada u ovoj zoni
kao i u ostalim zonama koje su zagrijane iznad A3 moe doi do zakaljivanja, a u konanici i
do 100% strukture martenzita, to ovisi o brzini hlaenja i sastavu elika. Izbjegavanje
zakaljivanja se moe postii podgrijavanjem ili unoenjem vee koliine topline
zavarivanjem. Kod vieslojnog zavarivanja svaki naredni sloj odari-normalizira, bar
djelomino sloj ispod, to povoljno djeluje na nosivost spoja. Zavari u jednom prolazu imaju
relativno grubu kristalnu strukturu [2].
57
Darko Rai
Diplomski rad
Zona djelomine prekristalizacije (na slici 24 oznaena sa 4) se nalazi u temperaturnom

podruju izmeu Ai i A3 toke, za vrijeme hlaenja, dolazi do nastajanja klica ferita, na
granicama ili unutar zrna austenita, koje zatim rastu, a kad temperatura padne ispod toke A1,
zaostali se austenit pretvara u perlit. Naravno, u ovisnosti o vrsti elika i brzini hlaenja,
mogua je i pretvorba zaostalog austenita u martenzit koji je tvrd i krhak te je stoga
nepoeljan [2].
Zona rekristalizacije (na slici 24 oznaena sa 5) se nalazi na temperaturama niim od A1
temperature do 500 C, gdje zaostali austenit prelazi u perlit [2].
4.3.3.
Mikrofaze zavarenog spoja
Ustanovljeno je da u metalu zavara mikrolegiranih elika dominira struktura ferita, koja se

pojavljuje u razliitim morfolokim oblicima. Ohlaivanjem mjesta zavara na temperaturu
okoline nastaje mikrostrutura iji su glavni konstituenti, odnosno morfoloki oblici:
- ferit (ploasti ferit ili eng. alotriomophic ferrite),
w - ferit (Widmannstattenov ferit)
a - ferit (igliasti ili acirkularni ferit, eng, acircural ferrite).
Takoer, mogue je prisustvo martenzita, zaostalog austenita ili pak novonastalog perlita .
Nastanak Widmannstaettenove strukture ovisi o kemijskom sastavu metala, veliini
austenitnih zrna te brzini hlaenja. Nastajanje Widmannstaettenove struktura mogue je u
metalu zavara, zoni taljenja i u pregrijanom osnovnom materijalu a uslijed izraene
krupnozrnatosti izaziva poveanje krhkosti materijala. Legirajui elementi kao to su mangan,
krom i molibden olakavaju stvaranje Widmannstaettenove strukture u eliku [2].
Acirkularni ili igliasti ferit se esto koristi kao sinonim za ploice bainitnog ferita.
Transformacija acirkularnog ferita predstavlja fenomen nepotpune rekacije, to je ujedno i
karakteristika bainita, stoga je ove dvije strukture ponekad teko razlikovati. Danas je u
metalurgiji zavarivanja prihvaeno da se morfologija za koju su karakteristine ukrtene
iglice, odnosno ploice koje se prostiru u vie pravaca i po pravilu su unutar zrna ujezgrene na
ukljucima, nazivaju acirkularni (igliasti) ferit [2]. Kemijski sastav aktivnih ukljuaka na
kojima se jezgri igliasti ferit nije tono odreen, pa tako sve vrste ukljuaka kao to su, npr.
TiO2, Al2O3, SiO2, MnO-SiO2, TiO, mogu ujezgriti igliasti ferit u poetnim fazama
transformacije.
58
Darko Rai
Diplomski rad
U zavarenom spoju koji ima vie prolaza, svaki slijedei prolaz vri toplinski utjecaj na
prethodni sloj tj. vri se toplinska obrada prethodnog sloja to dovodi do stvaranja sitnozrnate
strukture prethodnog sloja.
Pri zavarivanju elika austenitna zrna u zoni utjecaja topline rastu, a stupanj okrupnjenja zrna
zavisi o koliini unesene topline tijekom samog procesa. Iz ovoga proizlazi da kada se
zavaruju elici koji sadre odgovarajue ukljuke, koliina igliastog ferita koji se formira u
ZUT-u raste na temelju bainita sa porastom koliine unesene topline (pri emu raste i veliina
austenitnog zrna) to pokazuje slika 25 a [2]. Pri vrlo velikim koliinama unesene topline
stupanj hlaenja toliko opada da se javljaju vee koliine Widmannstattenovog ferita pri emu
dolazi do odgovarajueg smanjenja koliine igliastog ferita. U eliku koji ne sadri
odgovarajue ukljuke sadraj igliastog ferita je uvijek mali slika 25 b. Slika 25 prikazuje
promjenu mikrostrukture dvaju elika u ovisnosti o unesenoj toplini.
Slika 25. Promjena mikrostrukture elika u ZUT-u u ovisnosti o unesenoj toplini [2]
59
Darko Rai
4.4.
Diplomski rad
Zavarljivost elika visoke vrstoe
Kad je u pitanju problem zavarljivosti elika visoke vrstoe moemo pristupiti sa

metalurkog, konstrukcijskog i izvedbenog stajalita. Kako je ve napomenuto ranije u tekstu
metalurka zavarljivost elika esto se izraava ekvivalentom ugljika. Osim izraunavanja
ekvivalenta ugljika kod mikrolegiranih elika visoke vrstoe potrebna su dodatna
ispitivanjima kako bi donijeti ocjenu o njihovoj zavarljivosti. Naime uz jednaki ekvivalent
ugljika kod razliitih debljina i razliitih sadraja vodika u zavaru nalazimo razliitu
osjetljivost prema hladnim pukotinama. Zato je kod mikrolegiranih elika potrebno ispitati,
izmeu ostalih, i slijedee imbenike: sklonost nastajanju toplih pukotina, sklonost nastajanju
hladnih pukotina, osjetljivost zavara i zone utjecaja topline prema krhkom lomu.
Za ocjenu zavarljivosti elika poviene vrstoe provode se brojna ispitivanja, kao to su:
Nastajanje hladnih pukotina,
Nastajanje toplih pukotina,
Lamelarno trganje,
Krhki lom,
Povienje tvrdoe materijala,
Starenje materijala.
Prilikom zavarivanja elika visoke vrstoe na prvom mjestu javlja se problem pojave
pukotina. Pukotine se mogu podijeliti na one u [14]:
Metalu zavara,
Osnovnom materijalu (mogu nastati i u zoni utjecaja topline).
Najznaajniji metalurki uzroci nastajanja pukotina u metalu zavara:
Prevelika brzina hlaenja zavarenog spoja,
Strukturne transformacije u zavarenom spoju (nastajanje krhkih struktura).
Najznaajniji metalurki uzroci nastajanja pukotina u osnovnom materijalu su:
Kemijski sastav materijala,
Prisutnost vodika,
Nastajanje unutranjih naprezanja zbog temperaturnog ciklusa pri zavarivanju.
60
Darko Rai
Diplomski rad
5. MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA

MAG zavarivanje je elektroluni postupak zavarivanja taljivom elektrodom u zatitnoj
atmosferi aktivnog plina. Elektrini luk se odrava izmeu taljive elektrode u obliku ice koja
se kontinuirano dobavlja i radnog komada.
Ureaj za MIG/MAG zavarivanje koristimo prilikom MAG kao i prilikom MIG postupka
zavarivanja. Pogonski sistem dodaje icu konstantnom brzinom kroz cijevni paket i pitolj u
elektrini luk. ica je istovremeno i elektroda i dodatni materijal. Zatitni plinovi koji se
koriste kod ovih postupaka tite rastaljeni materijal od tetnog utjecaja okoline [16].
Kod MAG zavarivanja najee se koriste pune ice iji su promjeri od 0,6mm do 2,4mm.
ice od elinih materijala su pobakrene ili poniklane radi boljeg elektrinog kontakta te
zatite od korozije. ice mora biti glatka dimenzijski vrlo tona te mora bit pravilno namotana
na kolut kako bi se osigurala konstantna dobava ice.
Parametri kod MAG zavarivanja su sljedei [16]:
jakost struje I (A) razmjerna s brzinom dobave ice v-m/min,
napon elektrinog luka U(V) razmjeran s visinom elektrinog luka,
brzina zavarivanja vz (mm/min),
slobodni kraj ice lsk (mm),
protok plina Q (l/min) i vrsta plina,
induktivitet L (H),
promjer ice d (mm),
nagib pitolja ().
61
Darko Rai
Diplomski rad
Prednosti MAG zavarivanja u odnosu na ostale elektrolune postupke su [16]:

primjenjiv za zavarivanje svih vrsta materijala,
velika mogunost izbora parametara i naina prijenosa materijala,
zavarivanje u svim poloajima,
zavarivanje u radionici i na terenu,
mogunost primjene razliitih plinskih mjeavina,
mogunost primjene prakom punjene ice,
iroki raspon debljina osnovnog materijala,
visoka uinkovitost i proizvodnost,
pogodan za automatizaciju.
Nedostaci MAG zavarivanja [16]:

kod rada na terenu mogue greke (vjetar moe otpuhivati zatitini plin),
problemi kod doveenja ice (pogotovo ako je duljina polikabela vea od 3m),
vei broj greaka uslijed neodgovarajue tehnike rada i parametara zavarivanja
(naljepljivanje, poroznost),
trcanje kod zavarivanja kratkim spojevima (gubici i potrebna naknadna obrada
zavarenog spoja),
sloeniji ureaji (automatsko dovoenje ice, regulacija visine elektrinog luka,
mikroprocesorsko upravljanje).
62
Darko Rai
5.1.
Diplomski rad
Osnove MAG postupka
MIG predstavlja kraticu za Metal Active Gas a MIG za Metal Inert Gas. MIG i MAG
postupci su zavarivanja kod kojih do taljenja metala dolazi djelovanjem topline elektrinog
luka uspostavljenog izmeu konstantno dobavljane elektrode kao dodatnog materijala i
radnog komada. Procesi se ostvaruju u zatitnoj atmosferi aktivnih ili inertnih plinova
odnosno plinskih mjeavina koje konstantno struje kroz sapnicu. U okviru MAG zavarivanja
razlikuju se MAGC (Metal Active Gas Carbon) i MAGM (Metal Active Gas Mixture)
postupci. Kod MAGC kao zatitni plin koristi se isti CO 2 , a kod MAGM to su plinske
mjeavine sa znaajnim udjelom aktivnog plina.
Na slici 26 prikazana je skica procesa zavarivanja s presjekom pitolja.
Slika 26. Presjek pitolja u radu kod MIG/MAG postupka zavarivanja [14]
63
Darko Rai
Diplomski rad
Na prijenos metala kod MAG postupka zavarivanja djeluju sljedee sile [9]:
sila gravitacije Fg,
elektromagnetska sila Fem,
sila povrinske napetosti Fpn,
sila strujanja i pritiska plazme luka Fpl,
sila eksplozije u kapljicama metala Fe,
sila reaktivnog djelovanja Fr.
Na slici 27 Nalazi se shematski prikaz sila na kapljicu metala u elektrinom luku.
Slika 27. Shematski prikaz djelovanja sila na kapljicu metala u elektrinom luku [14]
Neke od gornjih sila prikazanih slikom 2. djeluju na nain da pomau prijenosu metala dok se
neke opiru prijelazu kapljice u kupku taline, prema izrazu (1) :
F Fg
Fpn Fem Fr
Fpl Fe
(.1)
Od navedenih sila koje djeluju u elektrinom luku najvei utjecaj ima elektromagnetska sila.
Omjerom radijalne i aksijalne komponente elektromagnetske sile stvaraju se uvjeti za tzv.
Pinch efekt koji doprinosi odvajanju kapljice rastaljenog metala u zavarivaku kupku.
64
Darko Rai
5.2.
Diplomski rad
Metode prijenosa metala
Metode prijenosa metala ovise o jakosti struje, naponu elektrinog luka, vrsti dodatnog
materijala i promjeru ice, vrsti zatitnog plina ili plinske mjeavine, a dijelimo ih na [16]:
prijenos kratkim spojevima,

prijenos mjeovitim lukom,
prijenos trcajuim lukom.
5.2.1.
Prijenos metala kratkim spojevima
Ovim nainom prijenosa metala do taljenja ice dolazi pomou elektrinih kratkih spojeva
koji se periodiki ponavljaju. Glavne su znaajke mali unos topline i injenica da se sav
prijenos dodatnog metala vri pri fizikalnom kontaktu elektrode i osnovnog materijala
odnosno taline. Period pri kojem se odvaja jedna kapljica metala dijeli se na fazu kratkog
spoja i fazu elektrinog luka. Do odvajanja kapljice doi e u ovoj prvoj fazi za koju je
karakteristino da se vrh elektrode nalazi u fizikalnom kontaktu sa rastaljenim metalom pri
emu raste jakost struje to dovodi do poveanja magnetske sile. Sile koja se javlja na koncu
elektrode i koja zbog djelovanja elektromagnetskog polja stee kapljicu taline oko vrka ice
(slika 28.). Ova pojava je jo poznata i kao pinch effect. Kapljica metala kod kratkih
spojeva veeg je promjera od ice kojom se zavaruje. Na slici 28 prikazan je prijenos
dodatnog metala kratkim spojevima
Slika 28. Prijenos dodatnog metala kratkim spojevima [14]

65
Darko Rai
Diplomski rad
Ovaj prijenos metala u luku daje talinu malog volumena koja se brzo hladi pa je pogodan za
zavarivanje tankih limova i korijena zavara kod debljih komada, a najee se vri u zatiti
ugljinog dioksida i njegovih mjeavina [14].
5.2.2.
Prijenos metala mjeovitim lukom
Mjeoviti luk se javlja u podruju jakosti struja i napona izmeu vrijednosti prijenosa kratkim
spojevima i trcajuim lukom. Kada se prijenos metala ostvaruje mjeovitim lukom odvija se
prvo na vrhu ice stvori krupna kapljica metala koja se potom pod djelovanjem sila u
elektrinom luku odvaja te pada u talinu bez kratkog spoja. Ovisno o duljini elektrinog luka,
gustoi i jakosti struje te naponu luka, pojedine kapljice mogu toliko narasti da u odreenom
trenutku dodirnu talinu te tada nastupa kratki spoj. Prijenos dodatnog metala mjeovitim
lukom prikazan je na slici 29.
Slika 29. Prijenos dodatnog metala mjeovitim lukom [14]
66
Darko Rai
Diplomski rad
Promjer kapljice metala vei je od promjera ice kojom se zavaruje. Proces zavarivanja s
prijenosom metala mjeovitim lukom teko se kontrolira, javlja se intenzivno prskanje, slabije
je kvaenje taline, to uzrokuje nepotpuno spajanje materijala, a povrina zavara je izbrazdana
i nepravilna. Ovaj prijenos metala posebno je izraajan kod zavarivanja u zatiti istog
ugljinog dioksida ili mjeavina s njegovim snanim utjecajem.
2.2.3. Prijenos metala trcajuim lukom
Kod prijenosa metala trcajuim lukom, kontinuirano dovoena ica elektrode se rastaljuje u
podruju veeg napona i vee jakosti struje zavarivanja pri emu se stvara mlaz malih kapi
taline koje aksijalno putuju kroz elektrini luk te velikim brzinama uranjaju u rastaljeni
osnovni materijal [16]. Niti u jednom trenutku u vremenu odravanja elektrinog luka
elektroda ne dolazi u dodir s osnovnim materijalom (slika 30).
Slika 30. Prijenos metala trcajuim lukom [14]
Promjer kapljice je manji od promjera ice kojom se zavaruje. Ono to je svojstveno za ovaj
prijenos je veliki unos topline i velika koliina nataljenog materijala. Primjenu nalazimo kod
zavarivanja debljih dijelova u vodoravnom poloaju. Nije pogodan za zavarivanje u prisilnim
poloajima. Zatitne plinske mjeavine koje posebno podravaju ovaj nain prijenosa jesu one
s veinskim udjelom argona.
67
Darko Rai
5.3.
Diplomski rad
Modificirani MAG postupci zavarivanja: STT Postupak zavarivanja
STT postupak zavarivanja je unaprijeeni MAG postupak zavarivanja. Udruenjem

invertorske tehnologije visoke frekvencije te naprednih sustava upravljanja struje i napona
omogueno je kvalitetno zavarivanje u uvjetima koji oteavaju rad klasinom MAG postupku
zavarivanja. Ti se odnosi prvenstveno na zavarivanje korijena zavara kod zavarivanja cijevi,
ali i zavarivanje tankih limova gdje se zahtijeva smanjeni unos topline u zoni zavara.
Prednost STT postupka oituje se u jednostavnosti upotrebe. Zavarivai koji se koriste MAG
postupkom zavarivanja u kratkom vremenskom periodu mogu savladati i STT postupak.
Postupak je pogodan za zavarivanje razliitih metala, od konstrukcijskog elika do duplex
nehrajuih elika.
Preciznim upravljanjem strujom na STT ureaju znaajno smanjujemo koliinu plinova
nastalih pri zavarivanju takoer smanjujemo prskanje te naknadno vrijeme potrebno za
bruenja zavara. Time poveavamo produktivnost te smanjujemo trokove zavarivanja. STT
ureaj ima mogunost nezavisnog upravljanja brzinom ice od jaine struje, a prikaz struje i
napona zavarivanja omoguen je digitalnim voltmetrom i ampermetrom. Pogonski sustav ice
u skladu je sa cijelim ureajem pa je tako za pogon ice zaduen sustav sa etiri valjka ime
se osigurava kontinuirana dobava ice bez zastoja [12].
Prijenos povrinskom napetou (Surface Tension Transfer) predstavlja kontolirani prijenos
materijala kratkim spojevima koji prilagouje oblik vala struje i napona fizici zavarivakog
luka i prijenosa metala u istom. Postupak smanjuje prskanje tako to odree vrnu
vrijednost struje u trenutku prije nego to se tekui most izmeu ice i radnog komada
odlomio u elektrini luk. Most se lomi povrinskom napetou i tee mehanikom
inercijom pri niskim strujama.
Primjenom tehnologije upravljanja oblikom strujnog vala (eng. Waweform Control
Technology) STT omoguuje promjenu veliine struje u ici unutar mikrosekundi, ime se
znaajno smanjuje ili ak i uklanja osnovna mana zavarivanja MAG postupkom kod prijenosa
metala kratkim spojevima, a to je eksponencijalni uspon struje i nekontrolirano prskanje
rastaljenog materijala [12].
68
Darko Rai
5.3.1.
Diplomski rad
Karakteristike STT postupka zavarivanja
STT izvor struje nema niti ravnu (CV) padajuu (CC) ni karakteristiku. Na osnovu trenutnih
zahtjeva elektrinog luka, ureaj osigurava izlazne parametre koji omoguuju zavarivanje
kratkim spojevima, a rastaljena kapljica se prenosi u lijeb za zavarivanje pomou sile
povrinske napetosti izmeu kapljice i kupke. STT ureaj kontinuirano prati jakost struje u
elektrinom luku te regulira istu, a optimalne karakteristike luka odravaju se i kod
znaajnijih promjena duljine slobodnog kraja ice. Ureaj je u sposobnosti regulirati struju
zavarivanja u mikrosekundama, to je posljedica mikroprocesorskog upravljanja. Konstruiran
je za poluautomatsku primjenu gdje se brzina zavarivanja i duljina slobodnog kraja ice
konstantno mijenjaju pa zbog toga mikroprocesorska regulacija dolazi do posebnog izraaja.
Mogua je uporaba razliitih zatitinih plinova te njihovih mjeavina (CO2; Ar82%-CO218%;
Ar98%-CO22%...), ovisno o vrsti osnovnog materijala koji se zavaruje [12].
Takav nain rada ureaja olakava posao zavarivau zbog toga to dolazi do manje koliine
plinova koji nastaju pri zavarivanju, manja je emisija zraenja zbog manjeg unosa topline i
niih parametara zavarivanja, a smanjeno je i prskanje pa je potreba za naknadnim bruenjem
zavarenog spoja uvelike smanjena. Zbog konstantne regulacije elektrinog luka zavarivau je
olakan rad te je smanjen utjecaj promjene slobodnog kraja ice. Smanjeni unos topline
smanjuje mogunost nastajanja deformacija i zaostalih napetosti nastalih uslijed zavarivanja.
Zbog tih karakteristika STT postupak najee se koristi za zavarivanje korijenskog zavara u
grlu ljeba.
Proces zavarivanja odvija se cikliki, a postavljanjem ispravnih parametara osigurava se
stabilnost elektrinog luka kao i stabilnost cjelokupnog procesa zavarivanja. Struja
zavarivanja se regulira u mikrosekundama, ovisno o iznosu napona u elektrinom luku.
69
Darko Rai
5.3.2.
Diplomski rad
Parametri zavarivanja kod STT postupka
U odnosu na konvencionalni MAG postupak, STT prua mogunost podeenja vie

parametara. Parametri zavarivanja usklauju se uglavnom sa specifikacijama koje proizvoa
isporuuje sa dodatnim i osnovnim materijalom. Kod zavarivanja cijevi zavarivanje se
veinom izvodi odozgo prema dolje silaznom tehnikom rada [12].
Parametri koji se namjetaju kod STT postupka su sljedei:
1. Vrna struja (Peak current, IPC)

Vrna se struja koristi za definiranje duljine luka te poboljava vezivanje i protaljivanje
stijenki osnovnog materijala. Utjecaj vrne struje na geometriju zavara prikazan je na slici 31.
Slika 31. Utjecaj vrne struje na geometriju zavara [12]
Via vrijednost vrne struje poveati e duljinu elektinog luka, a ako je njena vrijednost
previsoka kapljice e imati globularni oblik i preveliki promjer to poveava mogunost
rasprskavanja. U suprotnom sluaju, ako je vrijednost vrne struje preniska, elektrini luk
postaje nestabilan. Vrijednost vrne struje mora se prilagoditi tako da se postigne minimalno
prskanje i mirnoa kupke rastaljenog metala.
70
Darko Rai
Diplomski rad
2. Pozadinska struja (Background current, IBC)

Pomou pozadinske struje regulira se unos topline u zavareni spoj.
Ovim se parametrom takoer utjeemo i na geometriju zavarenog spoja, gdje e prevelika
vrijednost IBC uzrokovati vei promjer kapljice i poveano prskanje taline. Ako je ta
vrijednost niska elektrini luk je nestabilan i slabije je kvaenje na stranicama ljeba, kao je
prikazano na slici 32.
Slika 32. Utjecaj pozadinske struje na geometriju zavara [12]
3. Topli/vrui start (Hot Start)

Ovaj parametar kod STT postupka zavarivanja omoguava laku uspostavu elektrinog luka
te poveava unos topline kod poetka zavarivanja, zbog toga to je radni komad u tom
trenutku hladan pa postoji mogunost hladnog naljepljivanja [12].
4. Gradijent silazne struje (Tailout)
Osigurava dodatan unos topline tako da kapljice rastaljenog materijala pritom nisu prevelike
pri emu ne dolazi do promjene duljine elektrinog luka. Poveanjem parametra poboljava se
kvaenje te se omoguuje vea brzina zavarivanja. Poveanjem vrijednosti Tailout parametra,
vrijednosti vrne i pozadinske struje se smanjuju [12].
5. Brzina ice (v)
Ovaj parametar utjee na koliinu rastaljenog materijala i jakost struje, ali je neovisan o
vrnoj i pozadinskoj struji [12].
6. Slobodni kraj ice (lsk)
Ovaj parametar utjee na geometriju zavarenog spoja. Ako je vrijednost slobodnog kraja ice
velika, nalije zavara je konkavno i ue, a vea je i visina zavara. Za manju duljinu slobodnog
kraja ice zavar je iri, ima manju visinu, tanak je, a poveava se i prskanje rastaljenog
materijala[12].
71
Darko Rai
5.3.3.
Diplomski rad
Opis rada STT postupka zavarivanja
Princip rada STT postupka zavarivanja mogue je opisati pomou dijagrama koji prikazuje
promjene struje i napona u vremenu te pomou slika odvajanja kapljice metala sa rastaljene
ice u talinu metala. Slika 33. upravo opisuje promjene koje se dogaaju unutar jednog
ciklusa te dijeli vremensku domenu ciklusa u est karakteristinih faza.
Slika 33. Prikaz dinamike karakteristike U,I =f(t) [12]
72
Darko Rai
Diplomski rad
Sljedeih est koraka (slika 34.) opisuju karakteristine trenutke u fizici procesa STT
postupka zavarivanja.
1. Pozadinska struja (IBC) T0-T1:

Iznos struje u elektrinom luku prije nego to doe do kratkog spoja izmeu elektrode i
osnovnog materijala. To je struja u stanju mirovanja koja iznosi od 50A do 100A, a u periodu
T0-T1 ica prilazi radnom komadu.
2. Ball time (stvaranje neodvojene kapljice metala)T1-T2:

To je trenutak u kojem elektroda jo nije ula u kratki spoj. Zbog djelovanja elekrinog luka
dolazi do stvaranja taline na vrhu elektrode u obliku kapljice, koja se jo nije odvojila od
elektrode. Iznos struje jo je uvijek jednak iznosu pozadinske struje IBC. Nakon to ureaj
oita nagli pad napona u elektrinom luku dolazi do smanjenja iznosa struje. Kod
konvencionalnog MAG postupka dolo bi do kratkog spoja i naglog te intenzivnog poveanja
struje. Pozadinska struja smanjuje se na vrijednost od otprilike 10A na period od 0.75
milisekundi.
3. Pinch efekt T2-T3:

Brzina ice je kontinuirana iako je dolo do naglog smanjenja iznosa struje, zbog ega dolazi
do spajanja rastaljene kapljice metala sa vrha elektrode i kupke rastaljenog metala. Kako bi
dolo do daljnjeg taljenja elektrode mora se povisiti iznos struje. Iznos struje poveava se
kontinuirano, a elektroda je u kratkom spoju s radnim komadom. Kako je dolo do poveanog
unosa energije poveanjem struje, tako se ubrzava odvajanje rastaljene kapljice u kupku
rastaljenog metala. Volumen kapljice se poveava, a presjek koji spaja kapljicu sa elektrodom
d se smanjuje pa je radijalna komponenta elektromagnetske sile sve vea. Dolazi do pojave
pinch efekta i drastinog smanjenja d sve do trenutka T3 . Tijekom perioda T2-T3 napon u
elektrinom luku nije 0, a razlog tome je visoki otpor elika pri toki taljenja od 1550C. U
trenutku T3 dolazi do stvaranja suenja izmeu rastaljene kapljice i elektrode.
73
Darko Rai
Diplomski rad
4. Uspon napona dv/dt T2-T3:

Funkcija uspona napona slui za indikaciju trenutka u kojem dolazi do potpunog odvajanja
kapljice rastaljenog metala od elektrode. Rije je o prvoj derivaciji brzine promjene napona
kratkog spoja po vremenu. U trenutku kad vrijednost prve derivacije spomenute funkcije
postigne otprije zadanu vrijednost, dolazi do ponovnog smanjenja struje na vrijednost od 50A
u nekoliko mikrosekundi. Time se sprjeava naglo odvajanje kapljice metala koje bi
uzrokovalo prskanje taline po radnom komadu. U trenutku T4 dolazi do odvajanja rastaljene
kapljice (zbog povrinske napetosti) u kupku rastaljenog metala, ali pri niskoj vrijednosti
struje zavarivanja.
5. Odvajanje kapljice metala T3-T4:

Iznos struje jednak je vrijednosti pozadinske struje. U trenutku T4 dolazi do odvajanja
kapljice metala, ali pri niskoj vrijednosti struje.
6. Impuls struje T5-T6:

Dolazi do ponovnog naglog, ali kontroliranog poveanja struje, a kao posljedica toga stvara se
av zavarenog spoja uz vrlo malo prskanja. U ovom periodu ciklusa dolazi do brzog taljenja
elektrode, nakon to je kapljica u prolom periodu odvojena. U ovom trenutku oblik rastaljene
elektrode vrlo je nepravilan.
6. Smanjenje intenziteta struje T6-T7:

Struja se smanjuje sa visoke vrijednosti na vrijednost pozadinske struje. Karakteristino za
ovaj period je da promjena struje nije skokovita, odnosno ne deava se u kratkom periodu
vremena. Zbog toga se taj period naziva tail-out. Nakon tog perioda dolazi do ponavljanja
cijelog ciklusa, a vrijeme potrebno za jedan ciklus iznosi od 25 do 35 milisekundi.
74
Darko Rai
5.4.
Diplomski rad
Modificirani MAG postupak zavarivanja: FastRoot postupak zavarivanja
FastRoot je modificirani postupak zavarivanja kratkim spojevima, uz digitalno upravljanje

parametarima struje i napona. Namjena mu je za zavarivanje korijena zavarenog spoja, te za
zavarivanje tankih limova, konstrukcijskih i nehrajuih elika. Mogue je zavarivanje u svim
poloajima rezultirajui adekvatnom penetracijom bez prskanja.
Razvoj digitalnih izvora za zavarivanje prua nove naine mogunosti upravljanja prijenosom
metala u elektrinom luku. Digitalni sustavi poboljavaju vrijeme odaziva sustava na
parametre zavarivanja to je jedan od razloga zato novi modificirani postupci zavarivanja
nalaze sve ee svoju primjenu na tritu. U postupku MIG/MAG zavarivanja kontroliranim
upravljanjem vrijednostima napona i struje kratkog luka postie se prijenos rastaljenog metala
bez trcanja i luk stabilnih karakteristika. Upravo pri zavarivanju korijenskog prolaza kontrola
trcanja i penetracije predstavljaju najvei problem.
Prednosti FastRoot postupka su jednostavnost uporabe i fleksibilnost. Ukoliko je zavariva
koristio klasini MAG postupak, vrijeme privikavanja na opremu i postupak FastRoot
zavarivanja je minimalno. FastRoot postupak omoguava zavarivanje raznih metala, od
konstrukcijskih elika, do nehrajuih duplex elika [12].
Najvea prednost FastRoot postupka zavarivanja je mogunost zavarivanja korijena i
mogunost zavarivanja popune i zavrnog sloja. Koritenjem istog izvora struje, dodavaa
ice i pitolja za zavarivanje uz podeavanje parametara zavarivanja i dobave dodatnog
materijala mogue je zavariti sva tri prolaza.
75
Darko Rai
5.4.1.
Diplomski rad
Karakteristike FastRoot postupka zavarivanja
FastRoot izvor struje nema odreenu karakteristiku struje. Na osnovu trenutnih zahtjeva koji
se odreuju neposredno iz stanja elektrinog luka, ureaj osigurava parametre koji omoguuju
zavarivanje kratkim spojevima, a rastaljena kapljica metala se prenosi sa vrha elektrode u
kupku metala bez prskanja. Sve to omoguuje programski upravljani izvor struje koji regulira
struju i napon zavarivanja [12].
Posebnost FastRoot izvora struje je ta to su krivulje struje i napona programirane u sam
ureaj pa zavariva mora odrediti osnovni i dodatni materijal koji se koriste te zatitni plin.
Nakon unosa tih podataka ureaj sam generira vrijednosti struje i napona te brzinu ice.
Ukoliko za tim postoji potreba postoji i naknadna mogunost finog podeenja tih
programiranih vrijednosti.
Takav nain podeavanja vrijednosti struje i napona naziva se Synergic sustav. Sinergijsko
podeavanje parametara omoguuje digitalni nain upravljanja parametrima struje i napona.
Sama memorija FastRoot ureaja za zavarivanje u sebi sadri parametre za niz kombinacija
osnovnog i dodatnog materijala te zatitnog plina. Ukoliko se pojavi potreba za razvojem
novih upravljakih krivulja struje i napona zavarivanja na suelju upravljake ploe nalazi
ulaz koji omoguuje programiranje tih krivulja.
Unato sinergijskom odreivanju parametara i digitalnom upravljanju procesom, FastRoot
postupak nije MAG postupak s impulsnim nainom prijenosa metala. Rije je o
modificiranom MAG postupku sa prijenosom metala kratkim spojevima. Proces zavarivanja
odvija se tako da ureaj prati vrijednosti struje i napona u elektrinom luku te upravlja
vremenskim usklaivanjem prijenosa kapljice rastaljenog materijala od elektrode do kupke
rastaljenog metala [12].
76
Darko Rai
Diplomski rad
3.2.2. Parametri zavarivanja kod FastRoot postupka
Kod FastRoot postupka zavarivanja omogueno je podeavanje veeg broja parametara nego
kod klasinog MAG zavarivanja. Parametri zavarivanja usklauju se sa specifikacijom koju
proizvoa isporuuje sa osnovnim, odnosno dodatnim materijalom. Zbog toga to su struja i
napon zavarivanja, kao i brzina ice unaprijed odreeni samim programom ureaja
sinergijsko definiranje parametara uvelike olakava uporabu FastRoot postupka zavarivanja.
Parametri ija se vrijednost moe mijenjati bez obzira na unaprijed odreene vrijednosti
programa su brzina dobave ice, razina drugog uzlaznog stanja (FPu razina struje) i razina
osnovne struje.
Parametri koji se namjetaju kod FastRoot postupka su sljedei:
1. Osnovna struja zavarivanja
Prevelika vrijednost osnovne struje zavarivanja rezultirati e nedovoljnim provarivanjem

korijena zavara (slika 34.).
Slika 34. Utjecaj osnovne struje zavarivanja na geometriju zavarenog spoja [14]
77
Darko Rai
Diplomski rad
2. Razina drugog uzlaznog stanja (FPu razina struje)
Podeavanjem FPu razine struje utjee se na stabilnost elektrinog luka i koliinu trcanja.
Vrijednosti od -1 do -9 dati e meki luk i smanjenje koliine trcanja, dok e vrijednosti od
+1 do +9 rezultirati tvrim lukom poveane stabilnosti.
Takoer, vrijednosti FPu razine struje od +1 do +9 koriste se pri zavarivanju elika u zatitnoj
atmosferi 100% CO2 te za zavarivanje tankih limova ugljinih konstrukcijskih elika.
Raspon u kojem se FPu parametar moe podeavati poprima vrijednosti od -9 do +9. Rije je
o bezdimenzijskom parametru ija tvornika vrijednost iznosi 0. FPu razina struje neposredno
utjee na geometriju zavarenog spoja, a njen utjecaj prikazan je na slici 35.
Slika 35. Utjecaj FPu razine na geometriju zavarenog spoja [14]
78
Darko Rai
Diplomski rad
3. Vrui start (Hot Start)

Omoguuje laku uspostavu elektrinog luka poveanjem unosa topline kod poetka
zavarivanja, zbog toga to je radni komad u tom trenutku hladan pa postoji mogunost
hladnog naljepljivanja.
4. Brzina ice (v)

Utjee na koliinu rastaljenog materijala, a ovisan je o osnovnoj struji zavarivanja. Dakle
poveanjem brzine ice dolazi do poveanja osnovne struje zavarivanja.
5. Slobodni kraj ice

Utjee na geometriju zavarenog spoja. Ako je vrijednost slobodnog kraja ice velika, nalije
zavara je konkavno i ue, a vea je i visina zavara. Za manju duljinu slobodnog kraja ice
zavar je iri, ima manju visinu, tanak je, a poveava se i prskanje rastaljenog materijala.
5.4.2.
Opis rada FastRoot postupka zavarivanja
Princip rada FastRoot postupka temelji se na dva uzajamno razliita oblika struje zavarivanja.
Ovi oblici se odnose na kratke spojeve i uzlaznu struju elektrinog luka (Slika 37.). FastRoot
postupak je modificirani postupak kratkih spojeva i ne smije ga se zamijeniti sa impulsnim
zavarivanjem. U prvom uzlaznom stanju, dodatni materijal se prenosi u rastaljenu kupku
kratkim spojem, za to vrijeme struja elektrinog luka se iznenadno pojaava za vrijeme
drugog uspona (FPu) i podrava na eljenoj razini [14]. Postoji kratki strujni maksimum za
vrijeme kojeg ica dodatnog materijala dodiruje rastaljenu kupku prije prvog uzlaznog stanja.
Za vrijeme prvog uzlaznog stanja zbog brzog poveanja struje na eljenu razinu nastaje tzv.
pinch efekt, koji potpomae kapljici da se odvoji od vrha ice (dodatnog materijala).
Odvajanje je zatim osigurano sporim poveanjem struje. Kad je kapljica preneena do
rastaljene kupke tada poinje drugo uzlazno stanje struje (FPu) i tada se inicira elektrini luk.
Praenje parametara zavarivanja odvija se kroz elektrini luk, a na temelju dobivenih
informacija ureaj regulira parametre u kratkom vremenskom intervalu. Poveanja i
smanjenja struje vremenski su usklaena kako bi se sprijeilo trcanje pri prijelazu od kratkog
79
Darko Rai
Diplomski rad
na slobodni luk. Tzv. drugo uzlazno stanje (FPu) oblikuje rastaljenu kupku i osigurava
dovoljnu penetraciju korijenskog prolaza. Ova dva uzlazna stanja slijede jedan iza drugog,
nakon kojih dolazi do redukcije struje do eljene razine osnovne struje. Specificirana osnovna
struja osigurava da slijedea kap bude prenesena u slijedeem kratkom spoju [14].
Brzo i vremenski usklaeno upravljanje izvorom u kombinaciji s ispravnim oblikom
upravljake krivulje struje u postupku omoguuje neometano odvajanje kapljice bez trcanja
u rastaljenu kupku. Tako se zadrava stabilan elektrini luk i omoguava jednostavno
upravljanje postupkom zavarivanja [12]. Na slici 36 prikazano je odvajanje kapljice
rastaljenog materijala u kupku a usporedno s tim i dva ulazna stanja (ulazne struje).
Slika 36. Prikaz odvajanja kapljice rastaljenog materijala u kupku [14]
Kako su vrijednosti struje i napona elektrinog luka tokom zavarivanja kod FastRoot
postupka digitalno regulirane mogue je preko suelja programa generiranje upravljakih
krivulja. Nakon to se definiraju vrijednosti struje i napona, postoji mogunost spajanja
raunala sa ureajem za zavarivanje preko serijskog kabela kao bi uitali nove upravljake
krivulje.
Upravljake krivulje generiraju se na temelju osnovnog materijala, vrsta te promjer ice
dodatnog materijala te zatitni plin. Ako doe do potrebe za razvijanjem novih upravljakih
krivulja zbog razvoja dodatnih materijala i zatitnih plinova, postoji mogunost za uitavanje
tih krivulja u ureaj za zavarivanje to pokazuje fleksibilnost cijelog sustava.
80
Darko Rai
Diplomski rad
6. EKSPERIMENTALNI RAD
U eksperimentalnom dijelu na uzorcima elika gradacije API 5L X80 koji je zavaren MAG
postupkom zavarivanja napravljeni su makroizbrusci koji su u daljnjem tijeku
eksperimentalnog dijela upotrjebljeni za analizu makro i mikrostrukture. Mikrostruktura
zavara je analizirana u podruju metala zavara i zoni utjecaja topline a ovisno o unosu topline
tijekom zavarivanja, temperaturi predgrijavanja i vrsti zatitnog plina. Na makroizbruscima je
ocijenjena kvaliteta zavarenog spoja mjerenjem tvrdoe te geometrije zavara, te su rezultati
usporeeni sa zahtjevima norme HRN EN 15614-1. Na temelju dobivenih rezultata
napravljena je analiza te su dobiveni zakljuci o optimalnim vrijednostima parametara
zavarivanja s gledita postizanja povoljne mikrostrukture a time i svojstava.
6.1.
Opis eksperimenta
Eksperimentalni dio rada u potpunosti je napravljen na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u

Zagrebu. Zavarivanje radnih komada napravljen je na robotskoj stanici u Laboratoriju za
zavarene konstrukcije. Priprema uzoraka za mikro i makrostrukturu napravljeni su u
Labaratoriju za materijalografiju.
Uzorci za zavarivanje izraeni su iz materijala dimenzija 350x300x10mm. Iz ploe materijala,
nakon sueonog zavarivanja, plinskim postupkom su izrezani uzorci za ispitivanje prema
normi EN 15614-1:2004 - Specifikacija i klasifikacija postupka zavarivanja za metalne
materijale - Test postupka zavarivanja - Dio 1: Elektroluno i plinsko zavarivanje elika i
elektroluno zavarivanje nikla i niklovih legura. Izrezani uzorci naknadno su strojno obraeni.
Strojna obrada je ukljuivala prvotnu obradu na blanjalici te zavrnu obradu bruenjem.
Svi uzorci predvieni za ispitivanje zavareni su MAG (Metal Active Gas) postupkom
zavarivanja na robotskoj stanici Almega AX V6.
81
Darko Rai
6.1.1.
Diplomski rad
Robotska stanica VRC-1G MIG + 1G TIG/1dm
Robotska stanica (prikazana slikom 37) sastoji se od:

1. robota OTC Almega AX-V6,
2. ureaja za ienje sapnice, rezanje ice i nanoenja sredstva protiv naljepljivanja,
kapljica,
3. pozicionera P250V ROBO,
4. elektrine jedinice,
5. upravljake jedinice,
6. izvora struje MIG/MAG VPS 4000,
7. izvora struje TIG VARTIG 3500 DC/AC,
8. sustava za automatsku izmjenu pitolja,
9. senzora elektrinog luka AX-AR.
Slika 37. Prikaz robota Almega AX -V6 [2]
82
Darko Rai
Diplomski rad
Funkcija Synchromotion koja objedinjuje sloeno gibanje robota i pozicionera, integrirana je

sustav i osigurava konstantnu brzinu zavarivanja i nagib pitolja pri zavarivanju sloenih
oblika i proizvoda. U sustavu se nalaze izvora struje za zavarivanje i to za MIG/MAG VPS
4000 i TIG VARTIG 3500 DC/AC, izmjena pitolja i naina zavarivanja je automatska. Oba
izvora su vodom hlaene inverterske jedinice s mogunou impulsnog zavarivanja. To znai
da na jednom proizvodu moemo izmjeniti TIG i MIG/MAG, ovisno o tehnoloko ekonomskim zahtjevima i trenutim potrebama. Uz to, za MIG/MAG zavarivanje ugraen je i
alat za ienje sapnice, rezanje ice i nanoenje sredstva protiv naljepljivanja kapljica.
Ugraen je senzor eletktrinog luka, za praenje spoja pri zavarivanju, koji putanju gibanja
regulira na osnovu napona elektrinog luka. U sluaju kolizije glave za zavarivanje i radnog
komada, naprave i sl ugraen je i tzv. shock" senzor koji reagira ukoliko doe do dodira. Online programiranje se provodi pomou privjeska za uenje pri emu treba napomenuti da je
programski paket kompatibilan s Windows OS. Podeavanje parametara zavarivanja provodi
se preko privjeska za uenje tako da nema potrebe za dodatnim aktivnostima za podeavanje
na samim izvorima struje za zavarivanje. Robotska stanica VRC-1G MIG+1G TIG / 1dm
nalazi se u laboratoriju katedre za zavarene konstrukcije Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Na slici 38 prikazan je robot OTC Almega AX-V6.
Slika 38. Robot OTC Almega AX-V6 [17]
83
Darko Rai
6.1.2.
Diplomski rad
Izvor struje za MIG/MAG zavarivanje - VPS 4000 digit
Izvor struje VPS 4000 digit, slika 30., omoguuje tri razliita postupka zavarivanja:
MIG/MAG klasino, MIG/MAG impulsno i REL zavarivanje obloenim elektrodama.
Tehnike karakteristike ovog izvora struje prikazuje tablica 2. Sam robot prikazan je na slici
39 A izvor struje VPS 4000 digit prikazan je na slici 39.
Tablica 2. Tehnike karakteristike izvora struje VPS 4000 digit [17]
Prikljuni napon
3~400 V / 50 Hz
Podruje struje zavarivanja
30 - 400 A
Napon 15,5 - 34 V
15,5 - 34 V
Intermitencija 50 %
400
Intermitencija 100 %
283 A
Promjer ice za zavarivanje
0,8 - 1,2 (1,6) mm
Slika 39. izvora struje VPS 4000 digit [12]
84
Darko Rai
6.1.3.
Diplomski rad
Izrada upravljakog programa na robotskoj jedinici Almega AX V6
Programi koriteni za zavarivanje uzoraka izvoeni su koritenjem sustava za programiranje

na samoj robotskoj jedinici. Nakon to su programom odreeni parametri kao to su brzina i
nagib pitolja, kretanje pitolja i njihanje, odredili su se parametri zavarivanja; struja, napon,
slobodni kraj ice i protok zatitnog plina.
Za zavarivanje korijena koriten je isti program u svih 17 stanja pokusa zbog toga to je
kvalitetan korijen zavarenog spoja mogue izvesti u vrlo uskom podruju parametara
zavarivanja. Kako su parametri zavarivanja u odreenim stanjima pokusa bili vrlo razliiti
bilo je potrebno izvriti odreene promjene i na upravljakom programu robotske jedinice. To
se posebice odnosi na tehniku njihanja koja je bila potrebna u sluajevima kada se zbog veeg
unosa topline javila potreba za kontrolom vee koliine taline. Upravljaki program koriten
za zavarivanje korijena pohranjen je u memoriju robota kao program 111, slika 40.
Slika 40. Upravljaki program 111 [17]
85
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 41 prikazuje upravljaki program 778 koriten za zavarivanje popune i zavrnog sloja.
U upravljakom programu 111 koritenom za zavarivanje korijena, bilo je potrebno definirati
vrijednosti koje determiniraju putanju i brzinu njihanja. Njihove su vrijednosti prikazane na
slici 42.
Slika 41. Upravljaki program 778 [17]
Kao funkcija njihanja odabrana je linearna funkcija, a vrijeme zadravanja elektrinog luka na
obje strane lima iznosi 0,5 sekundi. Amplituda njihanja iznosi 2,2 mm u obje strane, dok je
frekvencija njihanja 2Hz [2].
Slika 42. Parametri njihanja programa 111 [17]

86
Darko Rai
6.1.4.
Diplomski rad
Priprema uzoraka za makro i mikroanalizu
Nakon zavarivanja uzorci su strojno obraeni blanjanjem kako bi se postigle planparalelne

povrine to je izrazito bitno kod mjerenja tvrdoe. Nakon blanjanja uzorci su brueni
brusnim papirom rastuih veliina zrnatosti i to redom: 120, 240, 320, 400, 500, 600. Prilikom
prelaska na finiji brusni papir smjer bruenja uvijek je mijenjan za 90.
Za potrebe makro i mikrostrukture napravljeno je naknadno bruenje uzoraka na ureaju
Phoenix Alpha Grinder Polisher (slika 43.) na kojem se kao sredstvo za hlaenje koristi voda.
Uzorci su se brusili na brusnom papiru od silikon-karbida sa brzinom 300 okr/min za sve
finoe brusnog papira. Phoenix Alpha Grinder Polisher prikazan je na slici 43.
Slika 43. Phoenix Alpha Grinder Polisher ureaj sa vodenim hlaenjem [18]
Tijekom bruenja koriteni su brusni papiri slijedeih zrnatosti, redom: 1200, 2500, 4000.
Poslije svake promjene brusnog papira mijenjan je smjer bruenja za 90, uzorci su ispirani
vodom u svrhu uklanjanja neistoa.
Nakon bruenja, uzorci su polirani na ureaju DAP-V (slika 44) brzinom od 150 okr/min. U
svrhu poliranja kao brusna ploa koritena je tkanina i dijamantna pasta Diamond Polishing
Compound 1um.
87
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 44. Ureaj za poliranje DAP-V [18]
Tijekom poliranja uzorci su hlaeni tekuinom DP - Lubricant Blue, slika 45. Nakon poliranja
uzorci su oieni etilnim alkoholom i suhom vatom.
Slika 45. DP - Lubricant Blue - tekuina za rashlaivanje
Za potrebe mikrostrukturnih ispitivanja uzorci su, nakon poliranja nagrizeni u 3%-tnoj otopini
duine kiseline HNO3 u destiliranoj vodi, nakon ega su isprani u alkoholu i osueni.
Mikrostrukture su obraivane na mikroskopu Olympus GX51 Analy (slika 46.) i na softweru
AnalaSIS Doc. Za potrebe naknadne analize makrostrukture uzorci su nagrizeni 7%-tnom
otopinom duine kiseline HNO3 u destiliranoj vodi, nakon ega su isprani u alkoholu i
88
Darko Rai
Diplomski rad
sueni fenom. Nakon nagrizanja makrostrukture su slikane pomou mikroskopa Olympus

GX51 Analy (slika 46) i pripadajueg softwera AnalaSIS Doc.
Slika 46. Mikroskop Olympus GX51 Analy [18]
6.1.5.
Ispitivanje geometrije zavara
Ispitivanje geometrije je provedeno uz pomo programskog software-a Image J" iji se rad
bazira na pretvaranju izmjerenih pixela, dijela slike, u mjerne jedinice, primjerice milimetre,
na nain da se prethodno definira odnos milimetra i pixela pomou mjernog sredstva koje
mora biti uslikano zajedno s ispitnim uzorkom. Grafiko suelje programa Image J"
prikazano je na slici 47.
Slika 47. Suelje i alatna traka programa Image J

89
Darko Rai
6.1.6.
Diplomski rad
Mjerenje tvrdoe po Vickersu
Ispitivanje tvrdoa uzoraka obavljeno je na Vickers tvrdomjeru, modela HV10 (F = 98,04 N ~

10kp), prema stndardu EN ISO 6507-1:2005. Tvrdoa se ispituje okomito na metal zavara,
zonu utjecaja topline i osnovni materijal. Na slici 48 prikazan je ureaj za mjerenje tvrdoe u
Labaratoriju za zavarene konstrukcije.
Slika 48. Ureaj za mjerenje tvrdoe po metodi Vickers [17]
90
Darko Rai
6.2.
Diplomski rad
Osnovni materijal
Kao osnovni materijal u ovome eksperimentalnom radu koriten je elik API 5L X80. To je
elik visoke vrstoe koji se koristi za izgradnju cjevovoda.
U tablici 3. prikazan je kemijski sastav elika API 5L X 80, broj are 780670.
Tablica 3. Kemijski sastav osnovnog materijala X80
Kemijski element
Maseni udio (%)
0,065
Si
0,330
Mn
1,970
0,015
0,0004
Al
0,034
Cr
0,17
Ni
0,18
Mo
0,02
Cu
0,09
0,001
Nb
0,062
Ti
0,004
0,0037
0,0009
Fe
ostatak
Ekvivalent ugljika
0,196
91
Darko Rai
Diplomski rad
U tablici 4 prikazane su vrijednosti mehanikih svojstava koritenog osnovnog materijala.

Tablica 4. Mehanika svojstva elika gradacije API 5L X80
Gradacija
elika
Rp0,5
Rm
X80
557 N/mm2
650 N/mm2
20%
Prema normi API 5L za elike s manje od 0,12% ugljika ekvivalent ugljika se izraunava
prema Itto-Bessyo formuli [3]:
(2)
pri emu Pcm ne smije biti vei od 0,25 %.

Za aru elika primijenjenu u ovom eksperimentalnom radu Pcm iznosi 0,196.
Za elik gradacije X80 kemijskog sastava zadanog prema tablici 3 nije potrebno
predgrijavanje, no za potrebe eksperimentalnog rada radni komadi su se predgrijavali prema
vrijednostima temperature predgrijavanja iz tablice 6 (odlomak 6.6.). U stanjima pokusa u
kojima se osnovni materijal predgrijavao, temperatura predgrijavanja bila je jednaka
meuprolaznoj temperaturi, dakle nakon svakog prolaza ekalo se kako bi se temperatura
smanjila na temperaturu predgrijavanja.
6.3.
Dodatni materijal
Za zavarivanje lima koritena je ica za MAG zavarivanje LNM MoNi proizvoaa Lincoln
Electric promjera d = 1,2mm, iji je atest dan u prilogu.
Navedena ica je klasificirana kao dodatan materijal koji se koristi za zavarivanje
visokovrstih elika. Osim toga, zadovoljava zahtjeve na ilavost do -40 C.
92
Darko Rai
Diplomski rad
Mehanika svojstva dodatnog materijala prikazana su tablicom 5.

Tablica 5. Mehanika svojstva dodatnog materijala LNM MoNi
Re, N/mm
625
Rm, N/mm2
A(%)
770
19
udarna radnja loma KV(J)

pri -20C
pri -40C
pri -60C
100
90
70
Kemijski sastav dodatnog materijala prikazan je tablicom 6.

Tablica 6. Kemijski sastav dodatnog materijala
C(%)
Mn(%)
Si(%)
Ni(%)
Cr(%)
Mo(%)
Cu(%)
0,1
1,65
0,75
0,55
0,6
0,3
0,08
6.4.
Priprema spoja
Priprema spoja kao i parametri za zavarivanje postupaka koritenih u eksperimentu odreeni

su na temelju prouene literature. Debljina stjenke cijevi uvjetovala je da zavareni spoj bude
izveden u tri ili etiri prolaza, ovisno o unosu topline. Priprema je izvedena kao V- spoj
otvora od 60. Razmak izmeu ploa iznosi 3mm. Skica pripreme spoja sa odgovarajuim
izmjerama prikazan je na slici 49.
Slika 49. Skica pripreme zavarenog spoja
Iz ploa osnovnog materijala API 5L dimenzija 300x350x10 mm napravljena je priprema

spoja na automatskoj plinskoj rezaici u Labaratoriju za zavarene konstrukcije.
93
Darko Rai
6.5.
Diplomski rad
Oblikovanje plana pokusa
Najznaajniji je faktor koji utjee na oblik zavara, njegovu geometriju, te mikrostrukturne

promjene tijekom i nakon unosa topline procesom taljenja je sam unos topline tijekom
postupka zavarivanja. Takoer, postoje i drugi faktori koji utjeu na svojstva zavara neki od
kojih su sastav zatitnog plina prilikom zavarivanja te temperatura predgrijavanja radnog
komada.
U eksperimentalnom dijelu ovog rada cilj je analiza pojava i promjena svojstava zavarenog
spoja u vidu mikrostrukture, makrostrukture te mjerene tvrdoe.
Upotrijebio se plan pokusa koji e dati najvie informacija s najmanjim brojem ispitivanja uz
potrebnu tonost rezultata.
Odabran je centralno kompozitni plan pokusa ija je svrha generiranje matematikog modela,
odnosno jednadbe (polinoma II. stupnja) koja opisuje proces. Centralno kompozitni plan
pokusa je model I. reda (2k) proiren dodatnim tokama (stanjima pokusa) u centru i tokama
u osima da bi se omoguila procjena parametara modela II. reda. Centralno kompozitni plan
pokusa sastoji se od 2k stanja u vrhovima (faktorska stanja), 2k stanja u osima i stanja u
sreditu (k - broj faktora). Centralno kompozitni plan pokusa je alternativa 3k modelu pri
sastavljanju modela pokusa II. reda je jer broj izvoenja smanjen u usporedbi s potpunim
faktorskim modelom pokusa [19].
Broj pokusa N, koji je potreban unutar ove analize je [20]:
(3)
gdje je:
k - broj faktora
n0 - broj ponavljanja.
94
Darko Rai
Diplomski rad
Za k = 3 (faktori su x1, x2, x3) na slici 50 je prikazan model kompozitnog pokusa za koji je
potrebno 15 stanja pokusa (broj ponavljanja n0 je jednak 1). U sluaju potpunog faktorskog
plana pokusa (slika 51) bilo bi potrebno 27 stanja pokusa [19].
Slika 50. Model centralno kompozitnog pokusa sa tri faktora i jednim

ponavljanjem [19]
Slika 51. Model potpunog faktorskog plana pokusa 3k [19]
Poeljna karakteristika svakog pokusa je meusobna nezavisnost procjena glavnih faktora i

njihovih interakcija, to se postie ortogonalnou i rotabilnou pokusa.
95
Darko Rai
Diplomski rad
Rotabilnost centralno kompozitnog pokusa postie se dodavanjem stanja pokusa tako da su

sva stanja jednako udaljena od centra pokusa, odnosno rotabilnost ovisi o tzv. osnoj
udaljenosti a (udaljenost stanja pokusa u osima od centra pokusa) [19].
Pokus je rotabilan, ukoliko je [19]:
(4)
gdje je F - broj faktorskih stanja.

Za odreivanje plana pokusa u eksperimentalnom radu odabrana su k = 3 faktora uz n 0 =3,
odnosno 3 broja ponavljanja. Faktori su unos topline, temperatura predgrijavanja te sastav
zatitnog plina. Prema (3) ustanovljeno je da je potrebno izvesti 17 stanja pokusa sa 3
ponavljanja. Prema(4) za broj faktora k = 3, osna udaljenost a = 1,682.
Notacija koja je primijenjena pri oznaavanju uzoraka je slijedea:
prva, odnosno prve dvije brojane oznake oznaava broj stanja pokusa,
zadnja brojana oznaka oznaava redni broj ponavljanja za dotino stanje pokusa.
Za potrebe ispitivanja koja su odreena ovim eksperimentom, 8 stanja pokusa su podvrgnuta

ispitivanju, i to stanja pokusa od 1. do 8. ukljuno. S obzirom da svako stanje pokusa ima 3
ponavljanja, za potrebe ovog rada bilo bi previe uzimati na razmatranje svih 17 stanja
pokusa.
96
Darko Rai
Diplomski rad
U tablici 7 navedena su stanja pokusa od rednog broja 1, pa do 8 sa odgovarajuim oznakama

uzoraka prema stanjima pokusa.
Tablica 7.
stanje
pokusa
udio CO2 u Ar
Stanje pokusa
unos topline
temperatura
predgrijavanja
[%]
razina
[kJ/cm]
razina
[C]
razina
12
-1
10
-1
45
-1
24
10
-1
45
-1
12
-1
14
45
-1
24
14
45
-1
12
-1
10
-1
115
24
10
-1
115
12
-1
14
115
24
14
115
97
Darko Rai
Diplomski rad
7. REZULTATI MJERENJA, ANALIZA I RASPRAVA
7.1.
Analiza makrostrukture
U tablici 8. prikazani su makroizbrusci nainjeni iz uzoraka zajedno sa izmjerenim

vrijednostima karakteristinih geometrijskih veliina odreenih i izmjerenih prema slici 52
Slika 52. Mjerene geometrijske znaajke makroizbruska
98
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 8 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci
irina
Oznaka
uzorka
irina
uzorka
a, [mm]
Nadvienje
zavara b,
ZUTa
[mm]
c,
Broj
prolaza
Makroizbrusak zavarenog uzorka
[mm]
21
17,80
2,57
3,61
13
18,84
1,95
4,28
81
16,67
2,01
4,76
99
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 9 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci (nastavak 1)
irina
irina Nadvienje
Oznaka uzorka
zavara b,
uzorka
a,
[mm]
[mm]
ZUTa
c,
Broj
prolaza
[mm]
33
15,53
2,05
3,98
41
16,15
1,87
4,02
51
17,97
2,25
4,17
100
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 10 Geometrijske znaajke zavarenih uzoraka i makroizbrusci (nastavak 2)
irina
Oznaka
uzorka
irina Nadvienje
uzorka zavara b,
a, [mm]
[mm]
ZUTa
c,
Broj
prolaza
[mm]
71
15,52
2,06
4,52
61
17,70
2,08
4,13
Na makroizbruscima se moe uoiti dendritna, odnosno usmjerena struktura u podruju

metala zavara, te smjer rasta zrna tijekom skruivanja taline. Zrna su orijentirana okomito u
odnosu na granicu podruja taljenja.
101
Darko Rai
7.1.1.
Diplomski rad
Analiza geometrije zavara
Za ovakvu vrstu prikaza uzeta su za analizu sva stanja pokusa a prikazane su izmjerene
vrijednosti:
a irina zavara
b nadvienje
c irina zone utjrcaja topline
Na slici 54 su grafiki prikazane geometrijske znaajke zavarenih uzoraka.
20,00
18,00
dimenzija zavara, [mm]
16,00
14,00
12,00
10,00
8,00
6,00
4,00
2,00
0,00
13
21
33
41
51
61
71
81
a - irina zavara 18,84

b - nadvienje
1,95
17,80
15,53
16,15
17,97
17,70
15,52
16,67
2,57
2,05
1,87
2,25
2,08
2,06
2,01
c- irina ZUT-a
3,61
3,98
4,02
4,17
4,13
4,52
4,76
4,28
Slika 53. Geometrija zavara prema stanju pokusa
Najvea vrijednost izmjerene irine zavara je kod uzorka 13. Najvea irina zone utjecaja
topline izmjerena je na uzorku 81. Najvee izmjerene vrijednosti irine zavara kod uzorka 13
ne ukazuju na nikakvu anomaliju geometrije. Najmanja vrijednost irine zavara izmjerena je
kod uzorka 71, najmanja vrijednost nadvienja zavara izmjerena je kod uzorka 41 a najmanja
irina zone utjecaja topline izmjerena je kod uzorka 21.
102
Darko Rai
7.1.2.
Diplomski rad
Analiza mikrostrukture
S obzirom da je jedan od ciljeva eksperimentalnog rada ispitivanje mikrostrukture zavarenog

spoja elika visoke vrstoe, navodei se po tome odreeno je uzimanje uzoraka
mikrostrukture iz podruja zone utjecaja topline te zone taljenja, odnosno metala zavara. U
metalu zavara analizirali su se uzorci mikrostrukture sa podruja sredine metala zavara,
podruja korijena zavara, te podruja nadvienja zavara. Ovim pristupom uzimanja uzoraka
mikrostrukture pokuali su se analizom uzeti u obzir mikrostrukture svih prolaza zavarivanja,
dakle od korijenskog prolaza pa do zavrnog prolaza, ukljuujui i zonu utjecaja topline koja
je specifina i razliita od samog metala zavara. Mikrostrukturna analiza provedena je prema
slici 54.
Slika 54. Snimanje uzoraka za mikroanalizu
103
Darko Rai
Diplomski rad
Osnovni materijal ima sitnozrnatu feritno bainitnu mikrostrukturu, to se moe vidjeti na

slici 55.
Slika 55. Mikrostruktura osnovnog materijala API 5L X80 poveanje 200x
U metalu zavara pri zavarivanju dolazi do direktnog taljenja osnovnog i dodatnog materijala,
dok u ZUT-u ne dolazi do taljenja, ali se opaa utjecaj poviene temperature na strukturu.
Stoga se struktura ZUT-a razlikuje od strukture osnovnog materijala
Razlike pri prijelazu iz strukture ZUT-a u strukturu metala zavara vidljiva je u refleksiji
svjetlosti pojedinih struktura. Struktura metala zavara na slikama 49. i 50. manje reflektira,
odnosno tamnija je od strukture ZUT-a. Razlika se moe ustvrditi i mjerenjem tvrdoe
pojedinih dijelova zavarenog spoja. Prema izmjerenim tvrdoama (poglavlje 6.3.) moe se
uoiti razlika u izmjerenim vrijednostima u metalu zavara koje su zantno vee od onih
izmjerenih u ZUT-u. Postoji trend rasta tvrdoe i unutar ZUT-a (podaci izmjerenih tvrdoa se
nalaze u tablici 19 poglavlje 7.2). Slika 56. prikazuje linije staljivanja i prijelaz grubozrnatog
ZUT-a u strukturu metala zavara.
104
Darko Rai
Diplomski rad
Slika 56. Mikrostruktura materijala kod linije staljivanja
Slika 57. prikazuje strukturu metala zavara koja je nastala taljenjem, te naknadnim hlaenjem
dodatnog i osnovnog materijala. Taljenjem se postie stvaranje novih zrna, koji hlaenjem
imaju tendenciju rasta u smjeru okomitom na granice metala zavara jer je to smjer
maksimalnog temperaturnog gradijenta [29].
Slika 57. Mikrostruktura metala zavara
U tablicama od 11. do 19. prikazane su mikrostrukture zavara pojedinih stanja pokusa, prema
rasteru sa slika 54.
105
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 11.
Prikaz mikrostrikture u uzorku 13
Pozicija(13)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
Normalizirana feritno
- perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
Prikaz mikrosrukture
Grubozrnata feritno -
perlitna
106
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 12.
Pozicija(21)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
- perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
perlitna
107
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 13.
Pozicija(33)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
Normalizirana
feritno - perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
Grubozrnata feritno
- perlitna
108
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 14.
Pozicija(41)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
Normalizirana
feritno - perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
Grubozrnata feritno
- perlitna
109
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 15.
Pozicija(51)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
- perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
perlitna
110
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 16.
Pozicija(61)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
Normalizirana
feritno - perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
Grubozrnata feritno
- perlitna
111
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 17.
Pozicija(71)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
Normalizirana
feritno - perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
Grubozrnata feritno
- perlitna
112
Darko Rai
Diplomski rad
Tablica 18.
Pozicija(81)
Specifina
mikrostruktura
ZUT
Feritno - bainitna
Korijen zavara
- perlitna
Sredina metala
Usmjereno feritno -
zavara
perlitna
Vrh zavara
perlitna
113
Darko Rai
Diplomski rad
Pregledom slika mikrostruktura prikazanih u tablicama mogu se primijetiti specifine

mikrostrukture pojedinih dijelova zavarenog spoja. U ZUT-u se pojavljuje feritno - bainitna
struktura koja je sitnija, odnosno finija u odnosu na strukturu osnovnog materijala. U sredini
metala zavara zapaa se grubozrnata usmjerena feritno-perlitna struktura. Uslijed vie
prolaznog zavarivanja za oekivati je bilo da e struktura korijena, uslijed utjecaja unosa
topline prilikom zavarivanja popune, biti normalizirana i u odnosu na zavrni prolaz
sitnozrnata. U skladu s tim zavrni prolaz, odnosno lice zavara ima najgrublju feritno -perlitnu
strukturu. Bitne razlike u veliini zrna, kako je ve napomenuto, dokazuju i vrijednosti
izmjerenih tvrdoa. U metalu zavara, gdje je struktura i najgrublja, odnosno zrno najvee
izmjerene su i najvee vrijednosti tvrdoe.
Dobivene mikrostrukture oekivane su s obzirom na primijenjene parametre pokusa te su
skladne sa ostalim rezultatima mjerenja.
Prema [21], od svih mikrostrukturnih konstituenata ferit ima najmanju tvrdou i vrstou te
najveu plastinost, dok je mikrotvrdoa bainita manja od one perlita, to se moe objasniti na
nain da perlit nastaje iz obogaenog austenita zbog ega u strukturi sadri puno vei udio
cementita nego bainit. Cementit ima najznaajniji utjecaj na mehanika svojstva bainita iji se
oblik, dimenzije te dispergiranost u feritnoj fazi mijenjaju s temperaturom pretvorbe tj. sa
unosom topline. Na temelju toga lako je uoiti povezanost izmeu poviene tvrdoe metala
zavara koji ima feritno -perlitnu strukturu, sa smanjenjem tvrdoe u podruju ZUT-a koji ima
manju tvrdou s obzirom na metal zavara.
Ispitivanja mikrostrukture definirane ovim eksperimentom ne ukljuuju detaljniju analizu
ukljuaka, njihova svojstva niti njihov kemijski sastav.
114
Darko Rai
7.2.
Diplomski rad
Rezultati mjerenja tvrdoe HV10
Tvrdoa HV10 esto se uzima kao kontrolni faktor kada se govori o procjeni zavarljivosti
materijala [3].
Na svakom uzorku nainjeno je 30 mjerenja, u dvije linije po 15 mjerenja. Udaljenost izmeu
mjernih toaka je priblino 0,5 mm. Normom HRN EN ISO 15614-1 utvreno je kako
maksimalna vrijednost tvrdoe zavarenog spoja za elik ne bi smjela iznositi vie od 380
HV10. Prema podacima iz tablice moe se ustvrditi kako niti jedna od izmjerenih vrijednosti
ne prelazi vrijednost tvrdoe propisanu normom. Tvrdoa HV10 mjerena je na
makroizbruscima prema rasteru prikazanom na slici 49.
Slika 58. Raspored mjernih mjesta za mjerenje tvrdoe HV10
115
Darko Rai
Diplomski rad
U tablici 19 prikazani su svi podaci izmjerenih tvrdoa.

Tablica 19.
Vrijednosti izmjerene tvrdoe HV10
13
21
33
41
51
63
73
83
O1-1
206
225
225
232
199
221
212
281
O2-1
206
227
235
227
205
221
218
254
O3-1
206
232
232
233
196
224
219
245
Z1-1
238
221
206
206
213
221
197
202
Z2-1
243
232
222
218
221
206
210
212
Z3-1
232
228
233
242
236
228
224
233
M1-1
262
256
258
258
253
242
243
253
M2-1
253
254
256
262
254
245
245
262
M3-1
258
251
264
254
212
242
247
302
Z4-1
228
245
227
230
206
219
193
228
Z5-1
224
230
212
222
206
203
201
230
Z6-1
232
228
222
206
206
224
224
230
O4-1
232
206
233
228
213
225
219
227
O5-1
225
213
227
225
227
227
219
233
O6-1
230
215
235
228
225
225
218
238
O1-2
206
216
213
268
202
212
227
249
O2-2
206
221
215
232
212
213
225
232
O3-2
206
218
218
232
206
212
224
232
Z1-2
203
212
199
203
189
196
206
206
Z2-2
242
206
206
227
197
230
212
205
Z3-2
203
225
212
233
206
194
225
206
M1-2
281
254
264
245
256
254
254
281
M2-2
262
268
249
262
249
235
256
342
M3-2
276
268
254
266
268
240
224
264
Z4-2
206
212
206
232
212
198
198
206
Z5-2
206
192
221
260
206
213
203
198
Z6-2
224
213
232
240
232
240
212
212
O4-2
236
221
227
228
227
224
230
224
O5-2
236
221
225
230
225
219
227
236
O6-2
230
224
228
230
238
218
221
245
BROJ UZORKA
POZICIJA - BROJ LINIJE
116
Darko Rai
Diplomski rad
Od svakog od tri mjerenja po poziciji uzeta je najvea vrijednost izmjerene tvrdoe te su na

slici 59 prikazani profili izmjerenih vrijednosti tvrdoa po liniji 1, a na slici 60 dani su profili
izmjerenih vrijednosti tvrdoa po liniji 2
290
Tvroa, HV10
270
250
linija 1 - uzorak 13
230
linia 1 - uzorak-33
210
190
170
150
O1
Z1
M1
Z4
Pozicija mjerenja tvrdoe
O4
Slika 59. Raspored vrijednosti tvrdoa linija 1
350
330
310
Tvroa, HV10
290
Linija 2 - uzorak 13
270
250
230
210
190
170
150
O1
Z1
M1
Z4
O4
Pozicija mjerenja tvrdoe
Slika 60. Raspored vrijednosti tvrdoa linija 2

117
Darko Rai
Diplomski rad
Prema slikama 59 i 60 primjeuje se trend pada tvrdoe u ZUT-u, te dostizanje maksimalne

tvrdoe u metalu zavara. Najvea izmjerena tvrdoa je u metalu zavara na uzorku 81 u liniji 2
mjerenja. Slijedea najvea vrijednost izmjerene tvrdoe je vrijednost izmjerena na liniji 1
mjerenja na uzorku 81 na poziciji osnovnog materijala. Uzorak 81 ima najveu temperaturu
predgrijavanja no korelacija izmeu izmjerene tvrdoe i visine temperature predgrijavanja se
ne moe ustvrditi jer je uzorak 81 (kod kojeg je izmjerena najvea tvrdoa) predgrijavan sa
temperaturom od 115 C isto kao i uzorci osim 51, 61, 71 kod kojih nismo zabiljeili
poveane tvrdoe.
Raspored izmjerenih tvrdoa u metalu zavara prikazan je dijagramom na slici 61.
Tvrdoa, HV10
Tvrdoa HV10 u metalu zavara

400
350
300
250
200
150
100
50
0
13
21
33
41
51
61
71
81
Metal zavara linija 1
262
256
264
262
254
245
247
302
Metal zavara linija 1
281
268
264
266
268
254
256
342
Slika 61. Dijagram izmjerenih tvrdoa u metalu zavara
Radi to preciznije analize izmjerenih vrijednosti tvrdoe, analizirati e se uzorci na nain da

emo usporediti dva uzorka koja e od tri mogua parametra imati dva ista a razlikovati e se
u treem. Cilj analize je uoiti razliku ili pak neku povezanost izmjerenih vrijednosti i
parametra koji smo mijenjali. Vrijednosti na narednim dijagramima su najvee vrijednosti
izmjerene u pojedinim podrujima mjerenja na liniji 1 i 2. Na slici 62 prikazan je dijagram
vrijednosti tvrdoe za uzorke 13 i 51, kod kojih je planom pokusa odreena najvea i
najmanja temperatura predgrijavanja. Uzorak 13 ima najniu temperaturu predgrijavanja u
iznosu od 45 C, dok uzorak 51 ima najveu temperaturu predgrijavanja u iznosu od 115 C.
Ostala dva parametra, unos topline i postotak argona u ugljinom dioksidu, kod ova dva
uzorka su isti. Usporedba uzoraka 13 i 51 prema temperaturi predgrijavanja nalazi se na slici
62.
118
Darko Rai
Diplomski rad
Usporedba prema temperaturi

predgrijavanja
290
280
Tvrdoa, HV10
270
260
250
240
230
220
210
OM
MZ
ZUT
Uzorak 13
236
281
243
Uzorak 51
238
268
236
Slika 62. Usporedba tvrdoe kod uzoraka 13 i 51
Na temelju dijagrama prikazanog na slici 62 moe se zakljuiti da uzorak 13 pokazuje veu

tvrdou u metalu zavara u usporedbi s uzorkom 51, dok uzorak 13 ima neto veu tvrdou u
ZUT-u uzorak 51 ima neznatno veu tvrdou u osnovnom materijalu.
Na slici 63 prikazan je dijagram vrijednosti tvrdoe za uzorke 21 i 41, kod kojih je planom
pokusa odreena najmanji i najvei unos topline. Uzorak 21 ima najmanji unos topline u
iznosu od 10 kJ/cm , dok uzorak 41 ima vei unos topline u iznosu od 14 kJ/cm . Ostala dva
parametra, temperatura predgrijavanja i postotak argona u ugljinom dioksidu, kod ova dva
uzorka su isti. Usporedba uzoraka 21 i 41 a prema unosu topline nalazi se na slici 63.
119
Darko Rai
Diplomski rad
Usporedba prema unosu topline

280
270
Tvrdoa, HV10
260
250
240
230
220
210
OM
MZ
ZUT
Uzorak 21
232
268
245
Uzorak 41
233
266
260
Slika 63. Usporedba tvrdoe kod uzoraka 21 i 41
Na temelju dijagrama prikazanog na slici 63 moe se ustvrditi kako je nii unos topline
tijekom zavarivanja kod uzorka 21 rezultirao priblino istom tvrdoom u podruju osnovnog
materijala i metala zavara, dok su vrijednosti izmjerenih veliina u zoni utjecaja topline vee
za uzorak 41 kod kojeg je bio vei unos topline.
Na slici 64 prikazan je dijagram vrijednosti tvrdoe za uzorke 71 i 81, kod kojih je planom
pokusa odreen najvei i najmanji udio ugljinog dioksida u argonu u zatitnom plinu.
Uzorak 71 ima manji postotak CO2 u iznosu od 12%, dok uzorak 81 ima vei udio CO2 u
iznosu od 24%. Ostala dva parametra, temperatura predgrijavanja i unos topline tijekom
zavarivanja, kod ova dva uzorka su isti.
120
Darko Rai
Diplomski rad
Usporedba prema postotku CO2

350
300
Tvrdoa, HV10
250
200
150
100
50
0
OM
MZ
ZUT
Uzorak 71
230
256
225
Uzorak 81
238
302
228
Slika 64. Usporedba tvrdoa kod uzorka 71 i 81
Sve izmjerene tvrdoe su kod uzorka 81 vee od uzorka 71. Tvrdoe su vee u osnovnom
materijalu u materijalu zavara i u zoni utjecaja topline. Razlike u tvrdoi su minimalne osim u
metalu zavara gdje uzorak 81 pokazuje neto vee vrijednosti u odnosu na uzorak 71.
Niske vrijednosti izmjerene tvrdoe u podrujima ZUT-a kod svih stanja pokusa dokazuju
sitnozrnatost strukture u tom podruju zavarenog spoja. Najvee izmjerene tvrdoe u
podrujima metala zavara dokazuju njegovu grubozrnatost.
121
Darko Rai
Diplomski rad
8. ZAKLJUAK
Tekst zakljuka
U eksperimentalnom dijelu rada provedena su ispitivanja geometrije zavara, mikrostrukture te
mjerenje tvrdoe. Analize su provedene u odnosu na tri kljuna parametra zavarivanja:
postotak CO2 u Ar, unos topline i temperatura predgrijavanja.
Temeljem provedenih ispitivanja i analize na uzorcima mogue je donijeti zakljuke kako
slijedi:
Na temelju analize geometrije zavara u odnosu na parametre moe se zakljuiti kako
na irinu i nadvienje zavara najvei utjecaj ima broj prolaza prilikom zavarivanja.
Najvea irina ZUT-a pojavljuje se kod uzorka 81 i posljedica je parametara
zavarivanja.
Analizom tvrdoe utvreno je kako je pri veoj temperaturi predgrijavanja dolo do

smanjenja tvrdoe kod uzorka 51 u podruju zone utjecaja topline i metala zavara, dok
su u osnovnom materijalu tvrdoe priblino iste.
Na temelju daljnje analize tvrdoe moe se ustvrditi kako je nii iznos uneene topline
tijekom zavarivanja kod uzorka 21 rezultirao niom tvrdoom u zoni utjecaja topline,
dok su vrijednosti izmjerenih veliina u osnovnom materijalu i materijalu zavara
priblino iste.
Analiza utjecaja sastava zatitnog plina, postotak CO2 u Ar, rezultirala je povienom
tvrdoom kod uzorka koji je imao vei postotak CO2 u argonu.
122
Darko Rai
Diplomski rad
Analizom mikrostrukture ustanovljeno je kako se redom kod svih stanja pokusa

pojavljuje neto meka feritno-bainitnu struktura u ZUT-u koja u smjeru prema metalu
zavara prelazi u grubozrnatu strukturu. To za posljedicu ima povienje tvrdoe u zoni
taljenja. Metal zavara ima tvru feritno - perlitnu strukturu, a veliina zrna mijenja se
od sitnije normalizirane strukture korijena zavara do grube strukture zavrnog prolaza.
Struktura meuprolaza je usmjerena, dendritna struktura. Sve utvrene mikrostrukture
u korelaciji su sa izmjerenim tvrdoama.
Za detaljniju analizu mikrostrukture i njezinih svojstava kao i konstituenata i faza,

preporuuju se dodatna ispitivanja kemijskog sastava i izrauna udjela pojedinih
mikrostrukturnih faza u odreenim dijelovima zavarenog spoja.
123
Darko Rai
Diplomski rad
LITERATURA
[1] M. Novosel, D. Krumes; eljezni materijali II. dio: Konstrukcijski elici; Slavonski Brod;
1995
[2] Vesna Kuzman; Diplomski rad; Zagreb; 2012
[3] Garai I.; Osjetljivost elika X70 na hladne pukotine pri mokrom podvodnom
zavarivanju; Doktorski rad, Zagreb, 2008.
[4] Ivui, V., Franz, M., paniek, ., urkovi, L.; Materijali 1; FSB, Zagreb, 2011.
[5] Filetin, T., Kovaiek, F., Indof, J.; Svojstva i primjena materijala; FSB, Zagreb, 2002.
[6] Falber, S.; Pipeline engineering; ISBN 978-3-9501528-2-1, Austrija, 2009.
[7] M. Novosel, D. Krumes; Posebni elici; Slavonski Brod, 1998.
[8] Iljki, D.; Prilog razvoju procjene mehanikih svojstava poboljanog elika i elinog lijeva;
Doktorski rad; Tehniki fakultet u Rijeci, 2010.
[9] Trpimir Barun; Diplomski rad; Zagreb; 2009
[10] J. Malcolm Gray, F. Siciliano; High Strength Microalloyed Linepipe: Half a Century of
Evolution; Microalloyed Steel Institute; Houston TX, 2009
[11] Darko Landek; Materijali i proizvodni postupci; Fakultet strojarstva i brodogradnje u
Zagrebu, 2012
[12] Kudumovi, D.; Zavarivanje i termika obrada; 1997
[13] Krumes D.; Toplinska obrada; Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2000.
[14] Barun, T.; Diplomski rad; http://www.fsb.unizg.hr/library/fileopen.php?id=458 dostupno
02.06.2012.
[15] S. Kralj, I. Samardi; Pregled metoda ispitivanja sklonosti prema nastanku hladnih
pukotina; asopis Zavarivanje 35 (1992), 5-6
[16] S. Kralj, . Andri; Osnove zavarivakih i srodnih postupaka;FSB Zagreb, 1992.

[17] Laboratorij za zavarivanje
[18] Laboratorij za metalografiju
[19] Runji Sokele, M.; Utjecaj parametara razvlanog puhanja na svojstva PET boca; FSB
2008.
124
Darko Rai
Diplomski rad
[20] Jankovich, D.; Ispitivanje komora za termiku obradu polutrajnih mesnih proizvoda;
Magistarski rad; FSB, 2011.
[21] Smokvina Hanza, S.; Matematiko modeliranje i raunalna simulacija mikrostrukturnih
pretvorbi i mehanikih svojstava pri gaenju elika; Tehniki fakultet u Rijeci, 2011.
125

04 07 2013 Diplomski Rad - Darko Rasic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

04 07 2013 Diplomski Rad - Darko Rasic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Dr. sc. Zdravko Schauperl , dipl. ing.

Iskreno zahvaljujem svom mentoru prof.dr.sc. Zdravku Schauperlu na povjerenju i potpori

Fakultet strojarstva i brodogradnje

OVDJE IDE TEKST ZADATKA

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Snana redukcija debljine lima ........................................................................... 47

4. ZAVARIVANJE I ZAVARLJIVOST ELIKA VISOKE VRSTOE ......................... 50

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Procijenjeni trokovi po metru cjevovoda [2] ....................................................... 11

Fakultet strojarstva i brodogradnje

DP - Lubricant Blue - tekuina za rashlaivanje ................................................... 88

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Sila povrinske napetosti

Sila strujanja i pritiska plazme

Sila eksplozije u kapljicama metala

Sila reaktivnog djelovanja

Konvencionalna granica razvlaenja

Udarna radnja loma

Promjer ice dodatnog materijala

Duljina slobodnog kraja ice

Brzina dobave ice

irina zone utjecaja topline

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Fakultet strojarstva i brodogradnje

materijalima, zavarivanjem, lemljenjem i lijepljenjem.

Razmjerno su lako obradljivi odvajanjem estica, mogu se relativno uinkovito zatititi od

predstavlja veliki izazov ouvanja

dovoljno dobrih svojstava materijala. Prilikom zavarivanja odreeni parametri samog

koji se zavaruje. U novije vrijeme razvoj odreenih podruja

ispitivanja i primjena istih omoguila je istraivanja materijala nakon zavarivanja u svrhu

Razvojem metalografije i pripadajuih softverskih programa

omogueno nam je da analizom dobivene mikrostrukture elika ocijenimo njegovo stanje,

Fakultet strojarstva i brodogradnje

2. ELICI ZA IZGRADNJU CJEVOVODA

parametrima toplinske obrade rezultiralo je sitnozrnatom strukturom odlinih mehanikih

znaajno je poveala postizive granice razvalenja. Unapreenje mehanikih svojstava

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Procijenjeni trokovi po metru cjevovoda [2]

Openito o elicima visoke vrstoe

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Dananji elici poviene vrstoe su u pravilu sitnozrnati mikrolegirani. U literaturi se esto

Klasifikacija elika za cjevovode prema normama

Svojim specifinim svojstvima elici poviene vrstoe odgovaraju zahtjevima koji su

mehanikim i tehnolokim svojstvima u

europskim i amerikim normama. Pri projektiranju izgradnje cjevovoda potrebno je tono

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Amerika norma API 5L

Norma koju je izdao American Petroleum Institute (API 5L Specifikacija linijskih

Oznaavanje elika za cjevovode prema API 5L [2]

Europska norma EN 10208 - 2:2009

Europska norma EN 10208-2:2009 eline cijevi za cjevovode za transport zapaljivih

Fakultet strojarstva i brodogradnje

elici za cjevovode se prema normi EN 10208-2:2009 oznaavaju na slijedei nain [2]:

Razlike izmeu norme EN 10208 - 2:2009 i API 5L

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Usporedba kemijskog sastava elika X80 prema normama EN 10208-2 i

Usporedba mehanikih svojstava elika X80 prema normama EN 10208-2

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Da bi razumjeli putove prema povienju granice razvlaenja i vrstoe elika i njihova

Fakultet strojarstva i brodogradnje