1

O mediteranizmu
Fernand Braudel Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II.

Morat emo se dobrano pomuiti da saznamo kakav bi povijesni lik moglo biti
Sredozemlje: bit e potrebno strpljenja, mnogo pokuaja, nedvojbeno i pogreaka.
Nita nije ie od Sredozemlja oceanografa, geologa, ili ak geografa: to su priznata
podruja, , etiketirana, obiljeena. Ali Sredozemlje povijesti?

Sredozemno more nije jedno more, to je skup mora, mora nakrcanih otocima,
ispresijecanih poluotocima, okruenih razvedenom obalom. Njegov je ivot pomijean
sa zemljom, njegova je poezija uglavnom rustina, njegovi su mornari istodobno i
seljaci; ono je more maslinika i vinograda kao i uskih amaca na vesla ili trbuastih
brodova trgovaca, njegova se povijest ne moe vie odijeliti od zemaljskog svijeta koji
ga okruuje kao to se ni glina ne moe iupati iz ruku umjetnika koji je oblikuje.
Hvali more, dr se kraja, kae provansalska izreka.
Igor ipi , Mediteran povratak u utrobu:
Povijesne migracije, osvajaki ratovi i trgovaki putovi punili su Mediteran
milenijskim krianjima vrsta i stvorili najljepi cvijet u kompleksu integralnog
bazena mediteranskog ovjeka. Vjerovati je da u njemu ima indoeuropske
suptilnostim istonoazijske mudrostim arapske spretnosti, sjevernjake hrabrosti i
mediteranske prosvijeenosti. Neovisno o razliitostima koje svaku naciju ine
posebnim imbenikom suivota na istim obalama, vizija Mediterana s ovjekom u
sredini lepeze nacionalnih matovitosti rijedak je primjer jedinstva kulturalnosti
emocija, topline osunanosti i vedrine obojenosti.
O Jadranu i hrvatskom mediteranizmu
Jadransko more je moda jedno od najcjelovitijih morskih podruja. Samo po sebi,
analogijom, sadri sve probleme koje podrazumijeva prouavanje itavog Mediterana.
(F. Braudel)
Predrag Matvejevi, Mediteranski brevijar (mediteranizam kao nadnacionalan pojam)
Petar egedin, Mediteranstvo u nas
(mediteranizam kao integrativno-nacionalan pojam)
hrvatska knjievnost jedinstvena slika mediteranizma proetog slavenskom rijeju;
dugovjenost obalne plovidbe hrvatskom stranom Jadrana uvjet drutvenog i
kulturnog razvoja;

 Pontus, more, ujedno je i pons: most, koji povezuje razdvojene obale i udaljene
svjetove. (I. Frange)
Za Mediterance je ta ljepota (knjievnosti) uvijek unutranja i ljudska: oni se bave
psiholokim nijansama, teko odredivim odnosima izmeu pojedinaca, ponorima
ljudske due i nainom da se ostane uspravan. Zato u njih uvijek ima humora, uvijek
je stil vrlo izraen i ist, a rije je esto sama sebi svrha; knjievnost je vjetina
jezinog oblikovanja i svijest o mediju vrlo je naglaena.
(...)
...nebriga za materijalni svijet ne moe znaiti nita drugo nego samo to da junjaci
vjeruju kako postoji neto to se krije iza predmetnoga, neto to je vanije, vee,
presudnije, neto to i jest pravi svijet i prava istina, nekakav svijet ideja. Platon, dakle!P.
Pavlii, Juno od sjevera, sjeverno od juga

Sorel mediteranizam u knjievnom tekstu definira kao:

usmjerenost na velike pojmove:
Prostor (kua bitka)
Povijest (ivot)
Batina (sjeanje)
7 karakteristika mediteranskog diskurza:
1. naelo identiteta
2. sklonost velikim, univerzalnim temama / antropocentrinost
3. polilingvalnost
4. pathos/patetika
5. sklonost mitu
6. idiosinkrazija
7. meditativnost
veliki trolist mediteranskoga teksta 20. stoljea:
Nazor Ujevi Parun
Mediteranci pjesnici prostora / pjesnici slike;
dijakronijski pregled mediteranskoga teksta hrvatskoga pjesnitva slika puta
od utopije prema nostalgiji;
S jedne je strane u suvremenom hrvatskom pjesnitvu razvidna nieovska dimenzija
nihilizma i malodunosti, dok s druge pjesnici mediteranskoga teksta po naelu
nostalginog povratka arkadijskoj slici svoga ishodinog prostora, u pjesnitvo
vraaju Boju sliku, prizivajui kozmogonijski povratak poetku.

2
TRADICIONALNISTI, MODERNISTI- poetike 40-ih i 50-ih godina 20. stoljea:
nadrealizam, hermetizam, egzistencijalizam
FRANO ALFIREVI (1903-1956)
nesueni mornar pjesnik, putopisac, esejist;

 Zadar - Boka - Bosna!

More i daleki gradovi (1941.) glavna pjesnika zbirka;
izaao ispod Tinova kiobrana;
Elegiar je kad pjeva o moru i zemlji, zaljubljenik u pjesmama o eni, kasni trubadur,
nesmireni putnik. (...) Alfirevi je pjesnik mora, irine i blagosti naega podneblja,
plemenit i mudar, snoljiv i podnoljiv, zanesen i odan svijetu i ivotu. (A. Sekuli)
...svijet je za njega bio nepregledna riznica patnja i bolova, i kao to neki ljudi u
svemu znaju nai kap svjetlosti, on je u svemu nazirao kap tuge. (N. Milievi)

OLINKO DELORKO (1910-2000)

pjesnik, znanstvenik, antologiar, vrsan prevoditelj;
tradicionalist ostaje vjeran vezanome stihu;
esteticist!
temeljni motivi: san tuga bol (osamljenost)
esta tematizacija pejzaa u kasnijoj fazi maritimni dalmatinski pejzai!
Zbirke:
Uznosite slutnje (1944.)
Izgaranja (1958.)
Dolaze oblaci (1978.)
Sve tiim glasom (1995.)
Bogata zvukovnost, diskretna refleksivnost i slikovnost nikada se ne svode na povrni
efekt ve su intenzivan dio autorova lirskog svijeta. (V. Brei)
I gotovo je zaudno od kako neznatnih objetivnih elemenata znade on sainiti pjesmu.
Na jedva zamjetljivim pokretima, na jedva ujnim nijansama zvukova i boja izgrauje
se cio njegov svijet doivljavanja, u sebi tako pun i zaokruen. (A. Barac)

DRAGO GERVAIS (1904-1957)

pjesnik akavskoga izriaja Balota rnja Gervais!

 komediograf, humorist, feljtonist, esejist;

presudan susret s Nazorom!
Istarski kanat (1951.)
izgrauje stihovanu atmosferu duha i mentaliteta primorskoga ivota;

ANTE CETTINEO (1898-1956)

pjesnik i romansijer;
trajno vezan uza splitsko zaviajno podneblje;
vana zbirka akavske lirike
Magarieve ekloge (1954.)
-

Epitafi i poeme (1957.) tematizacija natpisa s Dioklecijanove palae;

Diorama djetinjstva (1962.) pomak prema nadrealizmu /egzistencijalna zabrinutost

MARIN FRANIEVI (1911-1990)

Govorenje Mikule Trudnega (1945.)
- akavski odziv Krleinim Baladama... (D. Jeli)
Zbirke:
Bliavci (1954.)
I tako sunca (1959.)
Nastanjene uvale (1963.)
Sunani sat (1967.)
e utih ala (1975.)
U oitovanju davnih sjeanja djetinjstvan koji se tako reljefno manifestiraju u
intimnim domaim, veristikim tonovima metaforikog akavskog izraza Franievi je
progovorio poetski najautentinije i lirski emotivno i neposredno. (N. Mihanovi)

JURE FRANIEVI PLOAR (1918-1994)

 pjesnik i romanopisac;
tradicionalist sklon epskom, narativnom izriaju;
Zbirke:
Oganj zemlje (1946.)
Konjanik na proplanku (1952.)
Nagnuta neba (1957.)
Dubine i jarboli (1972.)
akavske zbirke:
Stope na kamenu (1953.)
aka zemje (1974.)
Povratak prirodi za ovog je pjesnika mogu samo kao povratak izvornom okruju
ljudske tragedije. (Z. Mrkonji)

AUGUSTIN STIPIEVI (1912-1999)

Zbirke:
Nemirne vode (1937.)
Mladost u kolima (1939.)
Sunce u eliji (1953.) poema;
Zapaljena truba (1961.)
Na tragu svih stvari (1972.)
od tradicionalizma do modernistikih traenja;
esto posee za formom poeme;
mediteranizam alfirevievskoga tipa opsjednutost morem;
Neko sumorno, suzdrano, trpko raspoloenje i osjeaj prolaznosti tonski obiljeavaju
mediteransku osnovu ovih pjesama. (N. Mihanovi)
esta tematizacije grada i otuenosti;
egzistencijalistike teme;

DRAGO IVANIEVI (1907-1981)

ciklus Ljetni solsticij (1930.) - urbani mediteranizam!
zbirka Zemlja pod nogama (1940.)
jaka nadrealistika obiljeja / srodnost s Lorcom;
- pjesnik i slikar! (u Parizu imao vlastiti atelje)
-

prijevod F. G. Lorce Knjiga pjesama (1950.) snaan utjecaj na tadanje suvremene

tijekove hrvatskoga pjesnitva;

ini se da su svi kritiari danas suglasni u tvrdnji, kako su za hrvatsku knjievnost

posebno znaajne i dragocjene Ivanievieve pjesme napisane oko 1930., jer u njima
je dolo do odreitog izraza prijelomna, uistinu moderna i u sklopu druge faze
hrvatske meuratne poezije sasvim nova, avangardna poetika. (V. Pavleti)

...pjesme ritmike gipkosti i lirske ustreptalosti, dramske napetosti i lucidne poetske

dosjetljivosti; (D. Jeli)
hermetizam / nadrealizam
dramatika pjesnikog teksta
Poezija, i ona prividno najmirnija, uistinu je drama due, njena duboka i patetina
djelatnost. (Pierre Reverdy)
thanatoloki pogled na svijet / Apokalipsa;
nokturalni motivi;
kozmopolitizam (ciklus pjesama o gradovima);
svjedoanstvo vremena nepravde rata i poraa;
ljubavna lirika;
rima ne, ali muzikalnost stiha DA! (Eluard)
Zbirke:
Dnevnik (1957.)
Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967.)
Glasine (1969.) eksperiment / igra jezikom / konkretizam / satira
Vrelo, vrelo bez prestanka (1970.)

 Od blata jabuka (1971.)

Historija (1974.) rezignacija / osjeajnost apsurda
Ljubav (1977.)
ovjek (1978.)
ovjek & Ona (1979.)
ovjeku rije (1980.)
akavske zbirke:
Mali libar (1959.)
Jubav (1960.)
tokavtina se kod mene nadovezuje na avatinu. I to je najvanije, ne trudim se da
moja akvatina bude neki mali, nemuti, primitivni, skueni LOKALNI GOVOR.
(D. Ivanievi)
U svakoj pjesmi, bez obzira na njezinu vrijednost, osjea se moderan duh, i zato
Ivanievieve akavske pjesme nisu nikakav dodatak, ve iva, zdrava i trajna jezgra
njegova pjesnitva. (V. Pavleti)

JURE KATELAN (1919-1990)

afirmirao Ujevia uredivi zbirku Rukovet (1950.);
Katelan je, dakle, jedan od utemeljitelja hrvatske pjesnike prakse poslije 1940.
godine, njenih poetikih, stilskih i navlastito jezinih i formativnih traganja, spoja
kolektivnog i individualnog, lokalnog, mediterankskog i univerzalnog, knjievnoumjetnikog i usmeno-pukog etosa i stiha. (C. Milanja)
izrastao kao pjesnik u ozraju nadrealizma;
Nadrealizam se Katelanov dakle za razliku od klasinog onirikog i
automatiziranog nadrealizma temelji na razmjerno preciznom registriranju realnog
svijeta, koji je, meutim, ve pobrkanih odnosa. (A. Stama)
Sljedbenik francuskih simbolista u ritmikoj strukturi, on je potomak nadrealista u
slikovitosti i spontano nadahnutoj igri rijeima. (D. Jeli)
platonist! (npr. pjesma Jezero u Zelengori;)

 eksperimentiranje s metrikom iz usmenoga stvaralatva (bugartice) npr. pjesma

Konjic bez konjika;
stalan suivot smrti i propadanja s idejom ivota (utopija djetinjstva)
spajanje metafizke, stvarnosti i sna; (poslijeratne zbirke)
egzistencijalna zabrinutost;
kompleksnost ljubavne tematike;
O JEZIKU:
Katelan reducira svoj iskaz na prirodni govor noen vlastitim ritmom, prepun
eksplozije mate. Taj se govor organizira prema trenutnoj vanosti pojedinih mjesta jaeg
semantikog znaenja. (A. Stama)
-

Stama izdvaja pet denotativnih podruja Katelanova pjesnitva:

1. davne predaje i puka vjerovanja;
2. aktualna povijesna zbivanja;
3. sredozemni krajolik;
4. metafizike i mitske predodbe;
5. stalne kozmike figure.

Zbirke:
Crveni konj (1940.) ilustracije E. Murtia;
Pijetao na krovu (1950.)
Biti ili ne (1955.)
Malo kamena i puno snova (1957.)
Divlje oko (1978.)
U Divljem oku Katelan jo vie arhemitelogizira praelemente zemlje i vatre, svjetla i
tame, ivotodajnosti i mrtvila, u tradiciji hrvatskoga bogumilstva, pritom
arhemitologizirajui i jezik bajalicama, zaklinjanjima, nabrajanjima, gnominou,
aforistinou to je depatetizirana, deemocionalizirana poezija prvobitnih stanja.
(C. Milanja)
Jure Katelan: Vesna Parun:
Ako je katelanovska ekonomija u jednom povijesnom trenutku uspjela ujedniti
iskustva prostora, opstanka i jezika u istoj saetoj gesti pisanja koja se razgraniuje

nasuprot kaotinim znakovima rasula, u nekoj drugaijoj osjetljivosti ta e se

tedljivost, povijesnom mijenom, obrnuti u vlastitu suprostnost ne gubei samobitnost
istorodnog poriva: umjetnost uvanja nasunih dobara od iskorjenjenja postat e
umjetnost obnove iz izvora pjesnike potencijalnosti. (Z. Mrkonji

KRUGOVAKA GENERACIJA I NJIHOVI USPUTNICI

ANKA PETRIEVI (1930)
surauje u Studentskom listu, Knjievnom Jadranu, Kolu, Krugovima;
1956. (1955.) odlazi u zatvoreni samostan klarisa u Splitu;
redovniko ime s. Marija od Presvetog Srca;
1975. pokree biblioteku asketsko-mistinih djela Symposion;
vanije pjesnike zbirke:
Nedpjevana pjesma
Pjesma ljubavi
More Sjaja
Magnificat
Tualjke (pjesme iz 50-ih godina)
Apokalipsa
Otkupiteljeva ljubav - poeme;

NIKOLA MILIEVI (1922-1999)

knjievnik i sveuilini profesor, prevoditelj, putopisac i esejist;
antologiar;
1953. nastupa u zajednikoj zbirci sa Slobodanom Novakom i Vlatkom Pavletiem
(Pod ravnodunim zvijezdama)
najtradicionalniji krugova;
melankolini Mediteranac (K. poljar)

 u poetku okrenut zaviajnosti i pejzau,

potom egzistencijalistikoj upitanosti,
i na kraju refleksivnosti;
inspirirao se pukom batinom, klasinom kulturom, romanskom knjievniu;
Tematsko su ishodite njegove lirike zaviaj i podrijetlo, odnosno duboki osjeaj
iskonske i zagonetne veze s korijenima rodnom grudom, jezikom i dalekim predcima.
V. Brei
ODNOSNO, kako zapaa Nedjeljko Mihanovi:
Njegov odnos prema tradiciji tei njezinoj obnovi, ukljuivanju u modernu pjesniku
ekspresiju. U tom smislu njegova poezija uspostavlja ravnoteu izmeu tradicije i
modernistikog eksperimentiranja, izmeu klasine discipliranosti stihotvorstva i
moderne, ponekad konfuzne metaforizacije i verbalistike nekonherentnosti stiha.
Egzistencijalno osjeanje /platonizam;
zbirka Snijeg i crna ptica (1964.)
ciklus o otoku
Okrenuto tamnoj ktonskoj zemlji i vremenu mrtvih, Milievievo se pjesnitvo, unato
presezanju tmine, pribliava konceptu egzistencijalnog pjesnitva... Z. Mrkonji
O Milievievu platonizmu:
ini se da u tim slikama izmeu svitanja i sutona Milievi nastavlja zanose
svih mediteranskih
sanjara, svih pjesnika koji zablijeteni svjetlou podnevnoga
sjaja doivljavahu udesnu ljepotu
preobraenja sredozemne prirode. N. Mihanovi
Zbirke:
Zlatna grana, 1952.
Pod ravnodunim zvijezdama, 1953.
Obeanje ute zore, 1956.
Snijeg i crna ptica, 1964.
Prah zemaljski, 1974.
Ruke pune mota, 1977.
Nepovrat, 1984.
Ponone prikaze, 1985.

 Od davnih do nedavnih, 1989.

Pjesme iz tiine, 1994.

JOSIP PUPAI (1928-1971)

pjesnik, esejist, sveuilini profesor;
krugova;
Pupai najegzemplarnije svjedoi o knjievnoj drami generacije krugovaa. C.
Milanja
-

poetoloki na tragu Katelana (mitska fascinacija regionalnim toposom i lirska

stilizacija puke, usmene tradicije);

etos solidarnosti (povezanost intimnog i opeg);

snana doivljajnost;

iskonski vezan uza zaviajni prostor;

profinjena lirska misao;

smjelost metaforike : odmjerena i misona cjelovitost arhitekture pjesme;

specifinost ritma (...ritam uvjetovan doivljajem i unutranjom napetou emocije)

N. Mihanovi o Pupaievu stilu:

Pupaiev je stil grevit, nemiran, ponekad drastian i silovit, u trzajima i u

strastvenoj
nemirnoi, ali u tom stilskom titranju oitovali su se njegovi
unutranji nemiri, trzaji srca, pobune misli, ive erupcije duha koji se propinjao prema
sredinjem plamenu svemira.
O pjesmi More:
Na koji nain intenzitet foninosti ritmike linije preobraava sliku svijeta u iv lirski
organizam i u umjetniko postojanje, vidi se u pjesmi More, u tom jedinstvenom
dijalogu zauena djetinjstva sa beskrajnim, svemonim, svijetlim, oaravajuim
bivstvom mora. N. Mihanovi
-

raznolikost tumaenja pjesme:

Pavlii, Stama, Milievi

Pavleti se zalae za Milievievo tumaenje:

Milievi je u pravu: Pupaievo je More zapravo vieznano more gledano i eljeno

izdaleka, more koje se u daljini bljeskovito prelijeva i treperi na suncu, pa svojim
plavetnilom, oivienim surim kamenjem, podsjea na bie, na sretno, razglagoljano,
nasmijano sveope bie to ga iz daljine gleda i pozdravlja subjekt pjesme, nekadanji
zagorski djeai utonuo u sanjariju o tome kako more motri zagrljen s voljenom
djevojkom kojoj tepa more zlato. Tek tako je potpuno, beskrajno sretan! V. Pavleti
Zbirke:
Kie pjevaju na jablanima, 1955.
Mladii, 1955.
Cvijet izvan sebe, 1958.
Ustolienje, 1965.
Moj kri svejedno gori, 1971.

IVAN SLAMNIG (1930-2001)

pjesnik, prevoditelj, poliglot!, sveuilini profesor;
privlai ga knjikost pjesme;
poeta doctus i poest ludens;
humor, ironija, doziranje eksperimenta;
zainje novu gramatikalnost, odnos prema fonijskoj i prostornoj organizaciji
pjesme;
pretea postmodernih Mediteranaca (intertekstualnost, citatnost, ironija, parodija);
lakoa stiha, izraza graditelj stvaralake radosti
Po strunama njegovih najdubljih tema, ona (radost) prebire poput prstiju
sviraa koji vedro pleu i onda kad svira najsumorniju melodiju.
A. oljan
pjesniki tekst kao konstruktivni concetto (Z. Mrkonji);
ODNOS PREMA KNJIEVNOJ BATINI I POVIJESTI:
Rijetko se kada u naem pjesnitvu dijalog s
povijeu odvijao s toliko
magijskog stapanja i fantastinog proplitanja dviju vremenskih ravni. Tema okretanja

zaviaju, koja podjenako iskuava pjesnike prostornog iskustva koliko i

egzistencijalnog, nalazi u Slamniga ispunjenje kao pjesniki san.

pjesnike

Z. Mrkonji
-

pjesnik iskustva jezika, ekonominost izraza, eliptinost, antuverbalizam;

...upio je u se i sve jezine elemente trodijalektalnosti; (...) izgradio osebujni poetski jezik
iznenaenja, neoekivanih znaenja i matovitih obrata; jezik kao stvoren za poeziju ludizma,
ironinog poigravanja doskoicama i glasovnim mogunostima jezine akrobatike.
D. Jeli
Milanja razlikuje 3 Slamnigove stvaralake faze:
1. od 40-ih do 70-ih
2. od 70-ih do kasnih 80-ih
3. 90-e
u 2. i 3. fazi pjevanja postaje intimniji - cijela faza kao smion ljubavni kanconijer (A.
oljan), ali i aplinovsko-marinkovievska komunikacija s trivijalnom zbiljom;
To je ljubavni kanocnijer iz naeg vremena, o naem vremenu.
Milanja
Slamnig o pjesmi, pjesnitvu, jeziku:
Sve ono u jeziku to je svjee, impresivno, to privlai oko i uho, jednom rijeju sve to
je stvaralako, to je poetsko, a ako je pri tome i strukturalno vrsto a nije samo poetski
materijal, onda je to pjesma pa ne znam kako kratka bila. Moemo ne imati pravoga kontakta
s centralnom nacionalnom poezijom, ali to ne znai kontakta s poezijom uope, sa svojom
poezijom, poezijom u kojoj sudjelujemo samim time to govorimo, to ivimo u zajednici, to
smo ljudi.
Zbirke:
Aleja poslije sveanosti, 1956.
Odron, 1956.
Neprijatelj, 1959.
Naronska siesta, 1963.
Povratnik s Mjeseca, 1964.
Limb, 1968.

 Analecta, 1971.
Dronta, 1981.
Sed scholae, 1987.
Relativno naopako, 1987.
Tajna, 1988.
Relativno naopako, 1988.

GENERACIJSKI SUPUTNICI
VINKO NIKOLI (1912. 1997.)
pjesnik, esejist, prevoditelj, putopisac;
Pokreta Hrvatske revije u emigraciji;
Zbirke:
Proljetna svitanja (1935.)
Svijetli putovi (1939.)
Moj grad (1941.)
Osloboeni ali (1943.)
Izgubljena domovina (1947.)
Oskvrnuto proljee (1946.)
Duga nad poruenim mostovima (1964.)
Truba iz daljine (1976.)
Gorak je zemje kruv (1977.)

ANTUN NIZETEO (1913. 2000.)

pjesnik, novelist, esejist, prevoditelj;
Uspavanke vremenu (1938.)
ANTUN BONIFAI (1901. 1986.)

TON SMERDEL (1904. 1970.)

DUBRAVKO KURLA (1933. 1957.)

GENERACIJA 60-IH
VLADIMIR PAVLOVI (1935-1996)
pjesnik, urednik, profesor;
...ispisuje inaicu refleksivne lirike koju oreuje junosredozmeni tematsko-motivski
katalog;
kulturni pejza u kontekstu judeo-kranskih simbola
i biblijskih topoa;
temeljni motiv VODE!
...svoje duhovno nebo traio je u zrcalnosti neretvljanske vode i plavetnilu mora i
naronovskih vrtova .
T. M.
Bilosni
vitmanovski slobodan stih;
slikovitost / njegova pojava kao paralelizam razlogovcima;
no, prisutna egzistencijalna strepnja i pesimizam (osobito u zbirci Zamak u
pljusku /1972./)
odnos prema batini;
Zaviajnost, tradicija i jezik konano postaju Pavlovieva pjesnika legitimacija koja je na
taj nain konkretizirala zbilju svijeta i njemu primjerenu realnost jezika, koja je blia
emotivnoj i etikoj impostaciji nego apstraktnimu kombinatornom konstruktu. Milanja
Zbirke:

 Rijei, 1955.
Elegija o kralju, 1966.
Vrijeme vatre, 1968.
Zamak u pljusku, 1972.
Grivna, 1977.
Zemlja zebnje, 1981.
Korablja, 1984.
Tmica, 1987.
Mirta, 1990.
Stigma, 1990.
Genezaretska plavet, 1992.
Gral, 1994.
Getsemanska ura, 1997.

STOJAN VUIEVI (1941-1989)

pjesnik, esejist, kritiar, putopisac;
poetiku definira tijekom studija u Zadru!
vezani stih / sonet (poetna faza);
kasnije slobodan stih, pjesnika proza;
sklonost hermetizmu;
temeljni motivi: more (voda), svjetlost, tijelo (kri);
slikovna utemeljenost u konkretne slike pejzaa (Neretva, ibanica, more, Sv. Grgur)
premda suputnik razlogovske generacije, skloniji SLIKOVNOSTI, nego pojmovnosti;
sklonost kozmogonijskom pogledu na svijet / osobito uz motiv vode;
poetika izmeu tradicionalnog (Ujevi) i vlastite iskustvene modernosti;

Vuievi je Ujeviu blii kategorijom poznate ujevievske Cijelosti, to jest

zajednitva prirodnoga stratuma i lirskoga subjekta...C. Milanja
-

ciklinost razvoja poetike: od subjektivnosti prema vanjskom pejzau, i iz pejzaa

prema vlastitoj subjektivnosti;
-

Na svoj nain pokazuju to i ciklusi o mediteranizmu. Oni konkretnim

krajobraznim motivima (more) i idejom ivota (navigare necesse est)
simboliziraju beskonanost i cilj, to znai da idu od konkretnog prema
opemu da bi istaknuli, za Vuieviaa, neke od univerzalija. C. Milanja

Zbirke:
Pjesme (zajednika zbirka s V. Paviem i M. Vidoviem), Zadar, 1964.
Greben, 1965.
Siga, 1966.
avli, 1969.
ibanica, 1971.
Pomrina, 1985.
Podmornica (putopisi), 1971.

MEDITERANIZAM U PJESNITVU VESNE PARUN

VESNA PARUN (1922-2010)
najvea hrvatska pjesnikinja 20. stoljea!
esejistica, dramatiarka, djeja spisateljica, satiriarka, polemiarka, kritiarka,
prevoditeljica, slikarica;
tragian ivotni put ispunjen boli, razoaranjima, nerazumijevanjem, i osmaljenou;
LJUBAV njezino trajno ivotno i pjesniko nadahnue;
- uljanica koja nikada nije presahnula;
Vesna Parun nije se postidjela ljubavi, dapae izdigla ju je kao
jedinu zastavu svoga prepoznavanja; u svim mijenama kroz
koje je prolazila, nad svim bezdanima u koje je zavirivala, u
svim tminama u kojima je boravila, ispisivala joj je svoje najbolje
stihove.

(Bilosni, 2011: 74)

-

okuala se u raznim anrovima, formama i stilovima ostala VJERNA istini svoga

srca, i onda kada je upitanost o uzaludnosti rtve i odricanja na njega zabacila gorak
veo ironije i cinizma;

lirika NEPROLAZNE i UNIVERZALNE vrijednosti;

Pjesniki opus i faze

-

u hrvatskoj se knjievnosti javlja 1947. zbirkom Zore i vihori;

(M. Franievi)

s Katelanom utire put krugovakoj generaciji pjesnika;

(Milanja zato Vesna Parun ne pripada krugovakoj generaciji)

N. Milievi o Zori i vihorima kao dogaaju u hrvatskoj knjievnosti:

Vesna Parun nije se pojavila kao posve staloena snaga, nego vie kao bujno i raskono
bogatstvo: bila je sva u zvucima, bojama, slikama, ugoajima. Nije donosila dubljih spoznaja
o svijetu, nego se uzbuivala pred njegovom ljepotom ili je strepila pred neskladom koji je
naruavao tu ljepotu.
(Milievi, 1982: 8)
Maleova definicija Paruniina pjesnikog opusa:
... poezija Vesne Parun je kozmoloko-genetske ambicije i naturalistiko-humanistike
brinosti (Male, 2002: 35)
1. faza: 1938. 1948.
Zore i vihori (1947.), Pjesme (1948.);
2. faza: 1955. 1963.
Crna maslina (1955.), Vidrama vjerna (1957.), Ropstvo (1957.), Pusti da otpoinem (1958.),
Ti i nikad (1959.), Koralj vraen moru (1959.), Jao jutro (1963.)
3. faza: 1964. 1971.
Vjetar Trakije (1964.), Gong (1966.), Ukleti dad (1969.), Tragom Magde Isanos (1971.)
4. faza: 1972. 1991.
Sto soneta (1972.), Stid me je umrijeti (1974.),
Olovni golub (1975.), Apokaliptike basne (1976.),

Salto mortale (1981.), Kasalfpirova zemlja (1989.),

Sonetni vijenci (1991.);
5. faza: 1991. 2010.
Zaarana arobnica (1993.), Tronoac koji hoda (1993.), Smijeh od smrti jai (1997.), Pelin
basne (1998.),
Politiko Valentinovo (2000.), Grijeh smrtni satira (2000.), Mozak u torbi (2001.), Suze
putuju (2002.),
Bubnjevi mjesto srca (2003.), Na rtu kobi (2005.),
Tijelo i duh (2007.), Blagoslov kukolja (2007.),
Taj divni divlji kapitalizam (2009.);
Mediteranizam Vesne Parun
poetika izrasla na dugoj mediteranskoj tradiciji hrvatske kulture;
veliki trolist pjesnikog mediteranizma 20. stoljea:
NAZOR UJEVI PARUN
pejza ishodite doivljajnosti i asocijativnosti;
pjesnikinja PROSTORA! (Mrkonji)
...sva slikovitost Vesne Parun izvaena je iz prirode, sve njene
asocijacije, usporedbe, dojmovi, sve se to projiciralo kroz koloplet prirodnih pojava,
najee
kroz bilinski i ivotinjski svijet. Valjda ni Vladimir Nazor (po struci
prirodoslovac) nema u svojim
pjesmama tako mnog naziva bilja i ivotinja.
(Milievi, 1982: 11)
MEDITERANSKI PEJZA arkadijski prostor skrovitosti, sanjarenja, pjesnikog
trajanja;
bujna slikovitost! (paradigma slikovnoga pjesnitva);
judeo-kranska i grko-rimska mitologija;
duhovnost i simbolizam njezina izraza izrasli ispod Tinova kiobrana!
raskona ujevievski intonirana metafora (V. Krmpoti )
- biblijsko-psalmodian ton pjesama (est biblijski verset i bujna slikovitost Pjesme nad
pjesmama) S. imi;

 PLATONIZAM (Crna maslina sredinja zbirka opusa i toka ivota)

njezino pjesnitvo oda tjelesnosti, senzualnosti i erotinosti poistovjeene s
arkadinim mediteranskim kulturnim prostorom;
enski lirski tekst (kritika L),
ALI enski lirski tekst otvorena emocionalnost i neposrednost izraza, senzualna
slikovitost;

liriki opus kao sretno izvezena pletenica dionizijevskog

(hedonistikog i ktonskog) i apolonijskog (astralnog i svijetlog)
simbolikog principa;
PRED MOREM, KAO PRED SMRU,
NEMAM TAJNE
Ako trai put u moju duu,
odvedi me moru olujnom.
Ondje e vidjeti otkrit ivot moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tualjku
radi koje poganski bogovi
klee na koljenima.
Pred morem, kao pred smru, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presauje moje misli
u vrtove vjenosti. (Vidrama vjerna)

Crna maslina 1955

zbirku objavljuje u simbolinoj 33. godini ivota;
etrdesetak pjesma (ljubavnih tualjki o postojanosti enske ljubavi);

 Knjiga lirskih elegija Crna maslina neka je vrsta prologa iskrenoj, raskonoj
ispovijesti ene kojoj je ljubav svjetlost prema kojoj se ona otvara kao biljka prema
suncu. (...) U maslini pretvorenoj u simbol pjesnikinja prepoznaje svoj lik u kojem je
gorko iskustvo ljubavi, svijet sloen i strastan, ali i snaga.
(Milai, 1995: 10)
...u Crnoj maslini Vesna Parun je otkrila strasni, izranjeni i sloeni svijet zrele ene. (...) U
ljubavi je saeto sve; ona je za pjesnikinju mjera ivota i posvudanja patnja. Zato je njena
ljubav uvijek u procijepu izmeu snage strasti i slabosti duha (Milievi, 1982: 19)
U Crnoj maslini (...) Vesna Parun se, slino Katelanu istih godina, vraa kategoriji
individualiteta, odnosno intimnosti, odnosno unutarnjosti. ...ovdje je u pravom smislu rije o
feministikom pismu u kojem je lirski subjekt utemeljen u svijetu i svijesti zrele ene, ali
jamano strategijom tjelesnoga, a ne platonikoga ideala (...). Meutim, tu je vano uoiti jo
neto, bitnije: erotska pozicija iz Zore i vihora u Crnoj maslini se zamijenila u biti kranskim
marijanskim etosom (nesebino ensko, materinsko rtvovanje). U konzekvencijama slijedi da
je rtvovana tek osvijeena pozicija individualiteta, pa dakle i subjekt, jer se nije uspio
ispuniti u zajednitvu s Drugim. Ostao je nemoan, i moe evidentirati samo stanja svoje
katastrofinosti i manjka, gubitka.
(Milanja, 2000: 46)
-

platonizam?

marijanski etos (Zore i vihori : Crna maslina)?

stanje katastrofinosti, manjka i gubitka?

MASLINE, IPAK I OBLACI

Kada ga sretnem na stazi, okreem lice za oblacima

a tri dana kraj ograde sam ekala da proe.

I ipak je procvjetao od onda, nabujalo je more.

Kako je ozbiljna veer, a njegove se oi sklapaju u zvijezdama.

On je tako lijep na crnom nebu

svjetlucav kao koljka.

Ali ve sada mene mori strah zbog onog to e doi.

Jer eno: vjetar se die s rta maslinova.

A ovo pusto golo srce

dre i slua.

Tri dana ve za ogradom, teka od mladosti, ekam

tvoj korak s tamnim maslinama.

doivljaj primirene strepnje;

A ovo pusto golo srce / dre i slua.
slikovita metaforika;
...a njegove se oi sklapaju u zvijezdama.
biofilna simbolika (simbolika zrenja i plodnosti u ipku, maslini, nabujalom moru);
ciklina zaokruenost pjesme - simbolika ekanja u tri dana
vjeno ekanje - od smrti do vjenosti
(od proljea do kasne jeseni; od cvata ipka do zrenja maslina);

Tri dana ve za ogradom, teka od mladosti, ekam /

tvoj korak u tamnim maslinama
-

enja za svjetlom (metafora ljubavi);

On je tako lijep na crnom nebu /svjetlucav kao koljka

- psalmodina razvedenost i muzikalnost stiha;

USNULI MLADI
-

antropocentrina mjera svijeta;

ljepota i senzualnost tijela i tjelenosti uokvirena drevnim antikim i kranskim

simbolima;

tijelo poistovjeeno s arkadinim prostorom i simbolikom prirode;

(mladi kao vinograd, pojas gipkiji od gutera ili ljepi od ipkove grane; prastar kao

agava;)
- gradacija nasluivanja oluje izmjena svjetla i sjene, sunca i munja;
-

bitna simbolika ptice! (K. Milai)

mislim, puna rasijane udnje,
koliko bijelih ptica raskriljenih
dre u modrim gudurama oblanim

tog tijela koje tiinom zbunjuje

umor mora i samou trava.
-

ptica pjesma; govor ptica govor je pjesnikinje; ptica leti prema nebu, prema
Svjetlu;

Pjesnitvo Vesne Parun u svjetlu Platonove Gozbe

Sokrat u Platonovoj Gozbi prepriava svoj razgovor s Diotimom o ljudskom hodu

prema spoznaju Ljubavi;

ljepota tijela ljepota due ljepota spoznaje PRALJEPOTA (boanska ljepota):

zrenje duhovne ljubavi;

odricanje tijela u korist duha, spoznaje i vrline;

na najviem stupnju ljubav se uzdie do filozofske ljubavi koja predstavlja najvii

stupanj moralnosti, i onaj tko dostigne takvu ljubav dijeli je s drugima;

duhovna ljepota raa duhovnu djecu i ona je put besmrtnosti, a na tom su putu
pjesnici, umjetnici, filozofi, zakonodavci, dravnici;

pjesnitvo Vesne Parun istinski platonovski hod za spoznajom ljubavi;

od udnje za ljepotom tijela, preko udnje za duhovnom blizinom, do krajnje
bestjelesne spoznaje PRALJEPOTE u kojoj cijelo svoje bie dariva i rtvuje za
LJUBAV;
LJUBAV se tim putem pretvorila u pjesnitvo, u ivotno drugovanje s Logosom;
(simbolika bijelih ptica na kraju Usnulog mladia)
-

u platonovskoj, ali i bitno KRANSKOJ dimenziji odricanja od voljene osobe,

kao i ivotne posveenosti umjetnikom, knjievnom radu Vesna Parun istinska je
Ujevieva posestrima u svemiru;

TI KOJA IMA RUKE NEVINIJE

zasigurno najsnanija slika platonovske spoznaje PRALJEPOTE kao i kranske istine
darivanja vlastitoga ivota za sreu voljene osobe;
pjesma u stalnom kontrastu TI : JA
ti budi!, ti hoe, ti jesi / ja neu, ja nisam, odnosno
ja sam u prolosti pripravila mjesto tvojoj srei;
-

cijelo bogatstvo metaforike biljnog i osobito ivotinjskog svijeta pjesnikinja prikazuje

u ime sree druge osobe (pliskavice, guterice, zmije, ptice...);

mediteranizam u pjesnitvu Vesne Parun najpristuniji u prve tri stvaralake faze;

platonizam, antropocentrinost, arkadijska slika prostora, slikovit pjesniki jezik,

bujna metaforika, biblijsko-psalmodina melodioznost stiha;

prepoznata kao pjesnikinja ljubavi;

nakon Crne masline zalog LJUBAVI Vesni Parun postaje STVARALATVO;

njezina POEZIJA oltar je njezina ivota;

7
Stjepan Benzon (1921-1990)
uitelj, tekstopisac, pjesnik, djeji pjesnik;
cjeloivotno vezan uza splitski zaviaj;
uiteljevao u Preku na Ugljanu i u Ninu;
autor oko sto pedeset poopularnih pjesama (dalamatinskih ansona);
- Bodulska balada, Dalmatinska elegija, esnaest lavandiera, ....
-

umjetnikom se poezijom javlja 60-ih godina;

70-ih ostvaruje izniman i samosvojan opus;

Benzon je prije svega bio pjesnik tananih lirskih vibracija, znao je prepoznati u malim
stvarima pjesniki impuls, ishodite za stihovanu refleksiju, ali i oitovanje pejsaa,
ustolienje ljubavi kao pokretaa ne samo pjesnikih slika ve i svega ivog. Uza sve
to, kako i dolikuje pravim pjesnicima, Benzon bijae tihe i nenametljive naravi, mudre
samozatajnosti, ovjek bez suvinih gesta i potrebe za samoisticanjem, bez potresa
koji bi ljupkost pjesnike Muze pomakli iz njezina osnovna kreativna ina davanja.
Drugim rijeima, ne bijae jor Stipe nikad preglasan, pa valjda i stoga jest
nepravedno marginaliziran...

poetika zbiraka iz 60-ih godina koliko-toliko bliska razlogovskom svjetonazoru (npr.

Lirika);

IPAK pjesnik na razmeu popularno-kulturnog i mitsko-simbolikog modusa;

Pjesma mu nikada nije ekspriment, nego isitinski emocionalno-intelektualni doivljaj;

vedra eleginost;

slikovitost vezana uz primorski pejza (blizak Parunovoj);

opsjednut morem primordijalnost!

prisutnost mitsko-religioznih konotacija (osobito na razini simbolike);

Kako san voli tebe i grad (1977.)

Rije je veinom o narativnoj poeziji, punoj onomatopeja, personifikacija, za

nj uobiajenih opkoraenja; lirika je to srona, puna dinamina ritma i ivih akvarela,
izrazito sentimentalna, osunna sjeanjima djetinjstva i velomianske nostalgije (...).

Ukratko, rije je o poezijji malih stvari i obinih ljudi, proetoj onim dahom
tople eleginosti to nas podsjea na prolaznost svega stvorenoga i na tajanstvenu
vezanost ljudi i stvari.

Pjesnike zbirke:
-

Srce i sjenica, 1962.

Nepoznati znanac, 1967.

Lirika, 1969.

akavske elegije, 1971.

Na veseloj gori, 1971.

Svibanj (ili koliba ljubavi), 1971.

Kako san voli tebe i grad, 1977.

Veera, 1992.

Put kria (sonetni vijenac), 1994.

8
Mediteranske postmodernistike poetike
periodizacijsko ralanjenje moderne i postmoderne knjievnosti (1968.-71.)
dvije faze postmoderne knjievnosti;
(Dubravka Orai Toli)
mediteranizam u postmodernoj kulturi
izvorite nove nostalgije;
bijeg od zbilje;

 pjesnika obnova locusa amoenusa;

-

pjesnici Mediteranci - ne djeluju ni kao knjievni krug ni kao grupa;

poetike ujedinjene na temelju tri postmodernistika knjievna modusa:
1. POPULARNO-KULTURNI
2. INTERTEKSTUALNO-LUDISTIKI
3. MITSKO-SIMBOLIKI

POPULARNO-KULTURNI MODUS
otvaranje pjesnikoga teksta popularnoj

povratak emocionalnosti;

ironino-cinian stav;

kulturi (intermedijalnost);

INTERTEKSTUALNO-LUDISTIKI MODUS
igra tuim tekstovima koja zamjenjuje zbilju
(muzealizacija kulture);
intertekstualni ludizam prve i druge postmoderne:
a) P I. zaigrana i neobvezna intertekstualnost;
b) P II. dominantan postupak ispisivanja identitetskoga koda;
oituje se kao izravan citatan dijalog,
te kao borgesovsko-barthovsko palimpsestno prepletanje civilizacijske batine;
MITSKO-SIMBOLIKI MODUS
u potpunosti svojstven postmodernom mediteranskom tekstu;
bijeg od zbilje obnova mitske svijesti
(ahistorino poimanje vremena);
ideja pjesnitva mitska slika plovidbe;
plovidba:
a) platonistika dimenzija odlaska i povratka;
b) danteovsko traganje za vjenom enom i Apsolutom;

JAKA FIAMENGO
nastupa s generacijom vidikaa;
monolitan tematsko i formalno ujednaen pjesniki opus;
skladna izmjena sva tri postmodernistika modusa unutar dviju faza postmoderne;
Zbirke:
More koje jesi (1968.)
Vjetar oko kue (1975.)

Veera u oku (1976.)

Svjetiljka radosnog moreplovca (1988.)

prva faza obiljeena inicijacijskom plovidbom i traganjem za iskonom;
Fiamengova je poetika od prve do posljednje zbirke gotovo nepromjenjiva (otvorenost
stiha, manirizam, stalna figura opkoraenja);
fenomen prodiranja popularne kulture u pjesniki tekst;
problem suivota popularne klapske pjesme
i umjetnikog poetskog teksta;
Piva klapa ispo' volta (1994.);
Zbirke:
Oteto iz tmine (1990.)
Kutija Gaja Utija (1994.)
U situ jeziku (1996.)
Sukanje kune dobrote (1997.)
Dolazak u kruh (1998.)
Ovjera beskraja (2005.)
Jeka (2009.)
Tajna mjerenja (2009.)
Svjetlea tijela (2009.)

Fiamengova refleksivna promiljanja nove transcendentne faze odvijaju se na dvije

razine:
a) promiljanje intimnoga jastva
b) promiljanje kulturno-batinskoga identiteta

Zbirke soneta:
Pedesetogodinja pjesma (1996.)

Ljestve Jakovljeve (2003.)

Nebo podneblje (2005.)

Mravi iz Nezakcija (2005.)

Anima gemella (2007.)

samodopadljiva igra rijeima i slikama unutar strogih metrikih pravila stiha;

sonetne zbirke leksikoni podneblja;
pjesnika zbirka Dolazak u kruh (1998.)
vrhunac poetskog izraza;
simbolika kruha Krist : Rije;

Biblija i batinska kulturna obiljeja

temeljni intertekst Fiamengova pjesnitva

Polako i dugo
kia natapa zemlju
uzajamno ljubuju
donose na svijet vatru
dostiu golubicu
(...)
a za sve to vrijeme
plameni jezici
i jedna golubica
uporno krui nad glavom

sunce? kia? drvo? dah?

jedva sam je svjestan
ali je znam

9
Tomislav Marijan Bilosni
jadranski homo universalis;
pjesnik, prozaist, feljtonist, djeji pisac, novinar, slikar, umjetniki fotograf;
unutar pjesnikoga opusa pretapaju se sva tri poetoloka modusa;
motivsko-tematska i formalna raznolikost opusa;
najdominantniji mitsko-simboliki modus;
Zbirke:
Pred zavjesama (1974.)

Apsolutni labudopjev (1976.)

I drutvo koje ostaje (1977.)

Znaci za uzbunu (1993.).

prevladava popularno-kulturni modus;
otvaranje pjesnikoga teksta prema vanjskomu svijetu, stvarnosnoj motivici;
ironizacija suvremene tehnoloko-materijalistike civilizacije;
intertekstualan dijalog s amerikom beatnikom generacijom (rokersko-bluzerska
ritminost stiha);
Suanj riba u vodi srca (1977.)

Pribliavanje ptica (1980.)

Krilati kozorog, ili ponone prijateljice (1984.)

Ljubavnici iz Aleksandrije (1986.)

Rika jelena (1988.)

 mitsko-simboliki modus;
ideja kozmogonijske obnova svijeta;
bujna slikovitost, zaudna metaforika;
simboliko bogatstvo misli;
ljubavna lirika - slikovitost i simbolika biblijske Pjesme nad pjesmama;
Ljubljen je tko ljubi druge, i pola je taman
kao prazna soba i pola je sjajan kao ljetno sunce.
Pun je ljubavi tko je kao ljeto i zima,
drag je ako nosi koulju kao zastavu
koju narod gleda,
duu ima ako se maem ne zatiuje.
ena ga voli ako je bijel kao srebro i ako je voljan
raditi prevelike stvarajue stvari.
Tu ljubav ujedinjuje mo izvora i veliinu mora,
u njoj je ovjek sposoban bez pogibelji stii
u brda i doline.

Riba suanj u vodi srca, 1975

Odisejeve pjesme (2007.)

Tigar (2004.)

Molitve (2009.)

Kua (2010.)

Afrika (2011.)

Odisej (2013.)
Vrt (2014.)
transcendentno-platonistike znaajke nadopunjuju se s kranskom simbolikom;
augustinovska enja za Ocem (spoznajom);
pjesniki jezik smireniji i otvoreniji sintaktikoj jednostavnosti;

 propituje istonjaku mudrost i primitivnu afriku mitologinost;

zbirka poema Vila Velebita (1993.)

etiri poeme:

Put u Jeruzalem

Pusta voda Aheronta

Zli bilizi

Zlato i srebro Zadra

Vila Velebita

prepletanje mitsko-simbolikog i intertekstualno- ludistikog modusa;

muzealizacija kulture;

sinkronizacija povijesti;

ivotna zadanost prostorom, kulturom i batinom;

MILAN MILII (1941-1991)

pjesnik, prevoditelj, putopisac, urednik;
prva civilna rtva srpsko-crnogorskog napada na Dubrovnik;
kolovao se u Beogradu u poetku dvojnost jezika;
ivio od knjievnosti i za knjievnost;
predstavnik popularno-kulturnog modusa s elementima intertekstualnog ludizma i u
odreenoj mjeri simbolizma;
dokumentarna poezija pjesnik stvari;
op T. P. Marovi Milii;
empirijski fenomenologizam;
jezini antipurizam (Pejakovi);
Zbirke:
Volile su me dvije sestre, skupa (1970; 1989.)

 Koga nema (1972.)

ivjela naa udovica (1977.)
Zgrad (1977.)
Having a Good Time (1981.)
Maka na smeu (1984.)
Vrt bez dobi (1986.)
Stains (na eng.) (1993.)
Treperenje (1994.)
Stvaranje Dubrovnika (1996.)
Mrtvo zvono (1997.)
Fleka,e (2001.)
pjesnitvo kao fotografija stvarnosti - ironizacija esta u postupku estetike runoga;
fabuliranje pjesama;
simbolika esta u prizivanju dvojnosti, paralelizma svjetova;
susret i sudar dvaju svjetova velike i male povijesti, stvarnosti i sna, ivota i
smrti;
beatnika poetika;
IPAK
Dubrovnik kao genius loci (iskonski mediteranizam!) zbirka Zgrad (1977.), Mrtvo
zvono;
Miliiev Dubrovnik: ...sada je mediteranski kronotop, Grad (Dubrovnik), postao
svojevrsnim simbolom. Ponajprije, on je osobni Miliiev simbol, s prostorom i
radnjama od djetinjstva nadalje; drugo, on je simbol tradicijskih vrijednosti,
duhovnih, kulturnih, drutvenih, urbanih, antropolokih, pa svoju posebnost uzdie do
oposti.C. Milanja

LUKO PALJETAK (1943)

suvremeni spoj homo ludensa i homo universalisa;

 pjesnik, romanopisac, slikar,

prevoditelj, djeji pisac, urednik
cjelina opusa obiljeena intertekstualno-ludistikim modusom;
zbirka Neastivi iz rue (1968.) -poetak mediteranskog postmodernizma;
Trubadursko-renesansni ludizam prve postmoderne, zbirke:

Neastivi iz rue (1968.)

Najblii konac svijeta (1968.)
Kockice za staru damu (1975.)
Ljubiaste kie (1973.)
Pjesme mnogo hvaljenoj i ne ba sveusvemu zadovoljavajuoj gospi (1977.)
Ludo pjevanje u planinama (1978.)
Noni lov (1981.)
Strogo pov. (1983.)
Dolazak malih gospodarica (1984.)
ivotinje iz Brehma i druge pjesme (1984.)
Opaske o cvrkutanju (1986.)
Sandosten forte (1987.)
U magli sitne sintetike (1988.)
Sniena vrata (1989.)
Pjesniki tekst obiluje citatnim dijalozima s tradicijom i povijeu
na formalnom planu njeguje etrnaesterake sestine s naglaenim i neoekivanim
opkoraenjem;
sinkronizacija prolih vremena sa
suvremenou;
panteistika i mediteransko-vitalistika ideja svijeta;

Druga postmoderna, zbirke:

Ubeene pesmi / Izbjegle pjesme (1991.)
Bdjenje (1994.)
Anelovanje (1993.)

Inventar (1993.)

Singerica pod snijegom (1994.)

Izloba minerala (1996.)

Nekoliko stranica (1998.)

Tvoje poglavlje (1998.)

Koljenski otoci (2003.)

Crna kronika (2006.)

povlaenje u intimne prostore vlastitoga bia;

otvaranje transcendentnim bjelinama;
pjesnik dovodi u pitanje temeljne vrijednosti umjetnikoga djela ljepotu, spoznaju,
pa i ivot sam;

I dogodi se tako da doe k meni grana

pa da mi trai jeku i da mi uho trai
a pjevica mi neka oduzme udo glasa
I dogodi se tako da ima me u rai
pa porezano stablo - ono je moja rana
ono su moje ruke to klasaju iz klasa
rue,1968.

Neastivi iz

Soneti:
Soneti i druge zatvorene forme (1983.)
Strpljivo stepenite (2001.)
Sonetarni glas (2005.)
Pregovaranja (2007.)
spoj poete doctusa i poete ludensa; sonetna krialjka Arcana - najvaniji sonetni
eksperiment suvremenoga hrvatskog pjesnitva
Pjesni na dubrovaku- intertekstualno-ludistiki dijalog s gradom
amblematina pjesnika zbirka opusa;

poetska de/re-mitologizacija dubrovakih kulturnih topoa; opih mjesta hrvatskoga

kulturnog i knjievnog identiteta;

primjer intertekstualno-ludistikoga dijaloga sa starijom hrvatskom knjievnou;

Sandosten forte
7 ciklusa: Bijela dama, Preslaba rasa, Noni prsti, Lijekovi, Bijela vrata, Camera
obscura i Sirijus
U cjelini gledano u zbirci Sandosten forte osjea se polagani Paljetkov otklon od
njegove dosadanje lirske osjeajnosti a time i maniristike bujnosti izraza,

samodopadljive i nezaustavljive igre rijeima. Ovdje su zbirke neto krae, stih

koncizniji, a slike jasnije. (Kneevi)

MILAN RAKOVAC
12. PROSINCA 1939.
novinar, esejist, knjievnik, feljtonist
pjesnik akavskog izraza
prvi ciklus pjesama 1964.godine
lan je Drutva hrvatskih knjievnika od 1980., lan Matice hrvatske te lan
Hrvatskog drutva pisaca
ukorjenjivanje u zaviajno istarsko tlo
seljako naslijee, spoznajei vienja svijeta koji su uvjetovani specifinou
povijesnog razvoja hrvatskog ivlja u Istri
seoskoj svakodnevnici
Ruralna Istra prisutna je u svim Rakovevim pjesnikim izriajima
Djela:
Joakim Rakovac (ivotopis)
Priko Uke (poezija, eseji, putopisi, zapisi)
Sik (pjesme)
Sliparija (roman)
Snovid (roman)
La Triestina (roman)
Kvarnerski otoni lucidar
Duojti u ti Kate kad kamik procvate
Stojin varhu Istre draa je po lazi,
po minicah plazi niki rni srh,
moran se levati.

Kopan s prsti ziemlju mi crlenu

iui znamienje,
krv prste zaliva, rna puot me hladi, ter zala bo,
si zgulin vrisak iz muojega svita,
kad se dopru nidra,
kad kamik procvita.
Muore raskantano,
stina na gomili,
i z nohti postsnen ta kamik,
suho tue bat,
plamik mi u sapi i kriplje hrbat,
motika zvoni nike stare viere,
Balotine ujen bate;
duojti u ti Kate
kad kamik procvate.

PETAR GUDELJ

29.9.1933., Podosoje

Imotski, Mostar, Beograd, Baka voda

Tri sveska zbirki pjesama Golubice nad jamama

Ruke, suze i empresi, 1956.

ivotopis kratak:
Samo je ivot od njega krai

U svoje vrijeme nedovoljno cijenjen pjesnik i zanemaren od strane hrvatske knjievne

kritike

U njoj za mene jo nije istesan stolac, eka se valjda da mi se prvo istee lijes.

Rudimentarnim elementima pribliio se pjesnicima cetinskog kruga (Katelan,

Pupai, Milievi

Obiljeja pjesnitva:

Okrutnost poezije kao narav prirode

Surovi krajolik kao njegovo organsko, divlje stanje

Lirski subjekt ini jedno s krajolikom u prostoru kaosa pjesnik sredozemnosti!

Jedinstvo zemlje, ivotinja i ljudi

Leksiki obilan, jezik rudimentaran

Biokovo

Struktura: lanci u prozi + stihovi + epilog

Motivi prirode + sirovi prikazi ratnih zloina

Motivi senzualnosti + motivi rata

No u grlo Biokovu. etiri poskoka na mome elu pjevaju.

Motivi prirode: Biokovo, masline, Cetina, poskok, bukova stabla, zmije

Tijelo je moje roeno u planinama

i pripada im.

Danas je u Boga veliki prijem

Danas je u Boga veliki prijem:
rastvorio vrata rijeci Sommi.
Somma danas tee uvis:
Bogu donosi goste.
Ovo je, Boe, prvi
to ga je zgazio tenk.
Imao sam ast.
Ovo je prvi tenk.
ast, ast.
MOMILO POPADI

poznat pod nadimkom Pop

1947. Blato na Koruli - 1990 Split

ivit u strpjenstvu ili Momo zato se krivi

Gimnaziju zavrio u Splitu, u Zadru zavrio domau knjievnost i francuski jezik na

Filozofskom fakultetu.

zbirke pjesama su: Glasno doba godine, Igrake mutnog uma, Gospodin O i njegova
ljubav, Sunce afranove boje, Puke sveanosti i Finski no.

Zdenko Runji i Rajko Dujmi

Mnoge njegove pjesme su uglazbljene i pjevane u svim prigodama poput: Oprosti

mi pape, a je ivot vengo fantaija, Tonka, Najvie te ljubi oni to te gubi, Skitnica,
Adio kumpanji, Svoju zvizdu slidin, Da mi je biti morski pas, Ne budi me mati, Imala
je lijepu rupicu na bradi, Hajduka, Klju je ispod otiraa, Koulja plava...

Pjevao o ljudima, pjevao je iz sebe i za sebe

More i sve vezano uz more nezaobilazne su teme njegovih pjesama.

Borisa Dvornik, Miljenko Smoje , Zdenko Runjia, Jaka Fiamengao

boem u dui

Momilo Popadi poznat pod nadimkom Pop, kako se esto i potpisivao, roen je 25.
Oujka 1947.godine u Blatu na otoku Koruli. U rodnom mjestu Blatu s bakom i djedom
provodi djetinjstvo, iz ega e 1986. nastati ivit u strpjenstvu ili Momo zato se
krivi1, memoarska proza pisana djejim oima . Gimnaziju je zavrio u Splitu, a s
ponosom mogu rei da je u Zadru zavrio domau knjievnost i francuski jezik na
Filozofskom fakultetu. Njegove zbirke pjesama su: Glasno doba godine, Igrake mutnog
uma, Gospodin O i njegova ljubav, Sunce afranove boje, Puke sveanosti i Finski no.
Bio je autor i reiser desetak predstava za kazalita lutaka Zadar, ali i Split. Pred kraj
sedamdesetih godina pie za Nedjeljnu Dalmaciju, a zatim postaje novinar Slobodne
Dalmacije. Na izrazito zanimljiv i sebi svojstven nain pisao je reportae, interviewe,
oglede, eseje, kritike. 1979. godine osnovao je asopis Berekin. Bio je to satirian asopis
zbog koga je stalno bio progonjen i zatvaran no to nije sprijeilo njegovo pisanje i
umanjilo njegovo stvaralatvo, ali i da napie sve ono to mu je na pameti ili kako bi stari
rekli na jeziku. Suradnja sa velikim hrvatskim skladateljima Zdenkom Runjiem i Rajkom
Dujmiem tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dovodi do pojave dalmatinske
ansone. Mnoge njegove pjesme su uglazbljene i pjevane u svim prigodama poput:
Oprosti mi pape, a je ivot vengo fantaija, Tonka, Najvie te ljubi oni to te gubi,
Skitnica, Adio kumpanji, Svoju zvizdu slidin, Da mi je biti morski pas, Ne budi me mati,
Imala je lijepu rupicu na bradi, Hajduka, Klju je ispod otiraa, Koulja plava... To su
pjesme koje se pjevaju i danas i koje su jako popularne, no malo tko zna da je to napisao
ba on. Momilo Popadi umro je 20. studenog 1990. godine.

PISANJE
1

Za Momila se znalo rei da je boem koji je volio drutvo , pie i zabave. Korula tonije
mjesto Prigradica je njegova inspiracija, njegova ljubav i uvijek se rado vraao tamo.
Inspiriran njezinom ljepotom , mirom i mirisom mora napisao je brojne pjesme. velika
razlika u njegovom pjesnitvu i njegovim novinskim lancima, intervjuima gdje je
direktan, ponekad prostaki pie, ali uvijek pie ono to misli i to mu doe na um. Mnoge
anegdote vezane su za nastanak njegovih pjesama,. jedino to je Momilo volio i bez ega
nije mogao jest pisanje, bilo kakvo i bilo ega bitno je da se pie. Najtee mu je moda
bilo dok je bio u bolnici jer poznato je da je bolovao od raka grla od ega je na koncu i
umro. I tamo je pisao pa makar i dnevnike jer kako on kae: ivjeti se ne mora, ali se
pisati mora. 2A kada ga se pitalo kako se piu pjesme on nije znao : Da mi je znati kako se
piu pjesme- ja bih ljudima objanjavao kako se pjesme piu, ne bih pjesme pisao. Pjesme
znam pisati. Prave. Prie znam pisati. Najpravije. Objasniti ne znam. ak i da znamneu! Ne mogu.

MEDITERANIZAM
Kada se spominje mediteranizam u pjesnitvu s pravom se u njega moe uvrstiti i
pjesnitvo Momila Popadia. On je pjevao o ljudima, pjevao je iz sebe i za sebe. More i
sve vezano uz more nezaobilazne su teme njegovih pjesama. On je opinjen morem i
njegovim ljepotama, mirisom, prirodom, pejzaem, ali i drutvom bez kojega nije mogao.
Bilo je to drutvo velikana hrvatskog glumita Borisa Dvornika, Miljenka Smoje poznatog
hrvatskog scenarista, Zdenka Runjia za koga se kae da je jedan od najveih skladatelja
hrvatske zabavne glazbe, Jake Fiamenga koji je zakoer napisao brojne poznate pjesme
koje se pjevaju ba kao i pjesme Momila Popadia, ali i brojni drugi. Bio je jako ugledna
osoba iako boem u dui, zraio je dobrotom jer takav je pravi pjesnik.

TONI PETRASOV MAROVI (1934-1991)

29. listopada 1934. u Mravincima, podno Mosora

Petras je nadimak djeda Petra, iju je izvedenicu Petrasov, knjievnik dodao uz svoje
ime i prezime

Pisao je poeziju, kratke prie, drame, kritike, objavljivao je u asopisima Mogunost i

Krugovi

Urednik za kulturu na RTV Zagreb RTV centar Split; urenik u Logosu i u

Mogunostima

Prvi hrvatski pjesnik koji je objavljivao haiku poeziju

Preminuo 22. travnja 1991. poslije dugogodinje borbe s boleu na dan kad je
Maruli 1501. zavrio svoju Juditu

Prema Cvjetku Milanji uoavamo 3 Marovieve pjesnike faze:

1. Asfaltirano nebo (1958.); jednim dijelom nastavlja se u knjigama Ciklus o cilju

(1968.), Premjetanja (1972.), Eros i Anter ( 1976.)

2. eksperimentalna faza (avangardna): Knjiga vode (1962.), Rije u zemlji (1963.),

Putanje (1967.), Hembra (1976.)

3. Osamnica (1984.), Moi ne govoriti (1988.), Smokva koju je Isus prokleo (1989.),
Oe na (1990.)

Ostala djela:

Ljudski kusur (roman) 1969.

Putanje (poema) 1967.

a triba govorit (pjesme za djecu) 1975.

Demokritov kruh (kratke prie i drama Zimski prostor koja je izvedena 1975.)

Suprotiva (izabrane pjesme i poeme) 1981.

Antigona, kraljica u Tebi (drama) 1981.

Lastavica od 1000 ljeta (roman) 1982.

Temiskolo (drama) 1984.

Isolamento (izbor iz poezije na talijanskom jeziku) 1986.

Posthumno Job u bolnici (pjesme) 1992.

Sram i strah (roman) 2011.

Posebna poetika

Svi poetiki elementi avangardnoga predznaka ne mogu se distancirati od tradicije jer

ona unosi antoroploke elemente -> mediteranizam-> koji putem Batine/tradicije ->
specifino obiljelje poetike

2 razine prepoznatljivog ishodita odnosno prostorno-kulturolokog Identiteta

Marovieva pjesnitva:

1. u zoni svjesnoga- brojni tekstovi koji preoblemazitiraju Mediteran/Sredozemlje

2. u zoni nesvjesnoga- simboliko polje- figura Vika; - projekcija Mediterana u

poetski diskurz koji iz njega i o njemu progovara

Epitalamij- po prvi put antinost postala toposom koji e se kasnije razviti do mita o
Marsiji

Antika probija iskaz i na idejnoj razini

Prepoznaje se mediteranstvo koje sve prirodno-drutvene manifestacije prikazuje

jedinstvenim

Marovi tematizira i arhitekturu u zbirci Ciklus o cilju (pr. Pjesme Antika zdjela,
Katedrala)- naglaava uvijek sredozemnu konsonantu

Marovi u Hembri uvodi citate Ianusa Pannoniusa, Marulia, Zorania, P.

Hektorovia, H. Lucia itd. Iz 2 razloga:

1. uspostavlja citatima dijalog izmeu humanistiko- renesansnog razdoblja i

suvremenosti- kao tjelesni materijalni znak prepadnosti Mediteranu

2. eli uspostaviti dijalog s imenovanim Drugim kao reprezentima odreene kulture,

kao npr. Hamletom, Shakespeareom, engleskom renesansom

anrovski citati pr. poslanice, soneti, sekvencije

Batinski tragovi-> religijski repertoarij (od molitve sve do psalmodino intoniranih

tekstova)

Sekvencija: Kruh ili kamen (zbirka Osamnica)

Biblijski motiv o apokalipsi: Omega (zbirka Knjiga vode)

Tragovi E. Pounda - vezivanje uz Hembru; sklonost makarontini,

Eliotov utjecaj na Marovia - vidljiv na strukturi testa i ideolokoj razini (odnos prema
tradiciji)

Preko Eliota antika probila u Marovievu poeziju

Pjesma More - karakteristina za taoistike tekstove - more kao apsolutni orijentir

kojemu se cjeloukupni prostor okree

O Marovievoj polilingvalnosti- talijanski i latinski jezik, ponegdje i grki (u formi

grafikog traga u zbirci Hembra)

Mit- poosobljuje ga, te trai tipine obrasce na kojima funkcionira ovjek i drutvo;
tekstovi koji kreu od mita njemu se ne vraaju- pjesnik svjestan pretjerane
mimetinosti- ukazuje na mitsko miljenje (pr. Mit o Marsiji)

,,pjesnitvo smatra najviom duhovnom djelatnou koja osjea povijest, ali ne imitira
njezine stilove budui da osjea ono to je prolo, ali i sadanje u prolosti (Sanjin
Sorel)

idiosinkrazija- vidljiva na 2 dominantna toposa:

1. Batina kao locus amoenus->mjesto u kojemu je ugodno

2. autocitatnost- nadograivanje, nadopunjavanje i mijenjanje kroz itav opus

Meditativnost vidljiva nakon Marovieve eksperimentalne faze- Ciklus o cilju, Moi

ne govoriti;
drugi nain meditativnog iskaza javlja se u njegovoj religioznoj poeziji iz Osamnice,
Smokva koju se Isus prokleo te Joba u bolnici-> pribliavanje molitvenosti

DANIJEL NAINOVI

Labin, 29. sjenja 1952

Pjesnik i pripovjeda, prevoditelj i novinar. Profesionalni knjievnik, samostalni

umjetnik. lan Drutva hrvatskih knjievnika, Hrvatskog novinarskog drutva i
Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Predsjednik Istarskog ogranka DHK.

Diplomirao na Pedagokoj akademiji u Puli. Studirao na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu.

Dobitnik knjievnih nagrada, meu kojima: Ivana Brli Maurani, Nagrada Grada
Pule, Pasionska batina, Bernardin Splianin, Histria, Drago Gervais, Nagrada
za ivotno djelo (afirmacija labinske cakavice) Grada Labina, te Porin 2003.

Zbirke:

Tu i tamo nedjelja (Pula, 1976.) ,

Libar od vrimena (Rijeka/Pazin, 1984.),

Jadranske pjesme (Pula, 1984.),

ovik na tin svitu (Pula, 1990.),

to ima stolar pod jastukom (Pazin, 1992.),

Elohim (Pazin, 1995.),

Rhapsody in CA (Labin, 2000.),

Ur (Pula, 2002.),

Jingle Joyce (Rijeka, 2003.).

Proza:

Obale, masline i trgovi (prie, dva izdanja Pula, 1980./ 1999.).

Knjige za djecu:

Poluotok snova (Pula, 1983.)

Moj tata brodograditelj (Pula, 1986.),

arobna harmonika (Pazin, 1995.),

Jadao se jedan maak (Pazin, 1996.),

Burrra (Buzet, 1997.),

Una, povedi i mene (Pula, 1998.)

Belarmin, nebeski jaha (ibenik, 2001.),

Sretan Boi, Sybil (Zagreb, 2001.) i dr.

Jezik i stil pisanja

Nainoviev jezik i stil zasluuju posebnu panju. On je klasino kolovan i

obrazovan intelektualac, pjesnik prepoznatljivoga arma - istovremeno ludist i
trubadur. Autor je irokoga tematskoga registra; kao da nema teme koju nije u stanju
umjetniki obraditi i prikazati, a usto sve u njegovome knjievnom stvaralatvu ima
svoj "razlog" - nita tu nije banalno ili nepromiljeno.

Pjesnik se koristi i svojevrsnim patchworkom, a itatelji e itav niz konotacija i

aluzija koje su prisutne u njegovim stihovima deifrirati kroz humoristinu
verziju/interpretaciju. No, to nije samo pjesnikaigra to je njegov prepoznatljivi stil i
stvaralaki rukopis.

Daniela Nainovia karakterizira razigrani stvralaki identitet ije razliite strane

novinarska, pjesnika, pripovjedaka, prevoditeljska ulijevaju jednako povjerenje, a
niti jednu njegova literarna osvijetenost ne doivljava iskljuivo ili jednoznano: u
njegovu novinarstvu uvijek je i malo poezije, u prozi malo fantazme, ali i nagnua u
filozofska esejiziranja, u monografijskim prilozima najvie arolije

Njegov mar za jezik, tj. dijalekt (akavicu), rezultirao je stvaranjem vlastite literarne
akavice, koja se pomalo oslanja na sve istarske akavske idiome to je svim
akavcima ini razumljivom.

Ludistiki pothvat u oivljavanju dijalekta je prepjev Pjesme nad Pjesmama (Kanat

vrhu svih kanti) (u suautorstvu s Dragom Orliem) skovan filigranskom jezinom
osjetljivou i pupajuim erotskim nabojem kakav samo biblijska latentnost moe
ponuditi.

Kriteriji za izbor stihovane grae

Tekstovi koji sami sugeriraju melodiju, to je kriterij! Njihova svjeina. Ovi nai
klasici iz hrvatske renesansno-barokne knjievne batine djeluju mi svjeije,

mladenakije od hip-hopa i slinih reciklaa, da ne kaem 'imjotavanja'. Ja im

darujem postmodernistiko ruho! Zatim prokrijumarim neto od svojih tekstova;
neka se nau u dobrom drutvu! Luci, Dri, Gunduli, Maruli, Ujevi... mislim da
ne treba puno govoriti! to se tie pjevanja, mogao bi to i netko drugi bolje od mene,
ali onda bi se moglo dogoditi da pjesma postane hit, a to upropatava, banalizira
stvari!

Nainovi ansone sklada na novotrubadurski nain i pjeva uz reduciranu pratnju;

koristi vlastite tekstove i poetska ostvarenja iz hrvatske renesansno-barokne knjievne
batine. I tako nas Nainovi na sasvim neobian nain vraa Dori Driu, Hanibalu
Luciu, Marku Maruliu, Tinu Ujeviu, a tekstovi u jezinom smislu obuhvaaju od
labinske cakavice do latinskog misnog jezika.

Ta duboka veza sa zemljom i ljudima, s pisanom kulturom potie i Daniela Nainovia

da otkriva i pokazuje svijet dobrote i ljepote, te nas tako vezuje za duboku prolost
naega bia i za budunost koja trajno stanuje u jeziku kao najdubljoj oznanici naega
identiteta.
( Josip Bratuli)

Nainoviev poetski senzibilitet osmislio je pregrt lirskih minijatura, samosvojni kanat

lirskih slika:

...no se z moren ziblje / zadnja sviarica (iroko se stee to more prid nami),

...i neka nan gredu po planini neba / kakor i janjii / po zelenoj krasi. (upan i
njegovi z grada od svete trojice...).

Taj naoko lakokrili kolorit utihnjuje svojom ritmikom razigranou turobna pitanja
to ih namee ivot. U njim je dua pjesnikove due, koja u samoi domilja poetske
svjetove zbog kojih vrijedi ivjeti:

...samo su versi z srebron zaavlani / kih se sam sobun na taje domiljan... (Oblak
zgor turna crikve od marine).

Tematika pjesama:

Povijesne

Religiozne

Putopisne

Zaviajne

Ljubavne

Uzor: Biblija

VIKTOR VIDA
2. listopada 1913. 25. rujna 1960
Puku kolu i gimnaziju polazi u Kotoru
1933. studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Studij zavrava 1937., a godinu poslije odlazi u Rim kao stipendist Talijanskog zavoda
za kulturne veze
1939. dobiva mjesto knjiniara Istituto di Cultura Italiana
1947. odlazi u Argentinu
Jedan je od najznaajnijih hrvatskih pjesnika u egzilu
Duboko povezan s rodnim krajem i zaviajem
Emigracija ga je kao ovjeka oito mrvila, a kao pjesnika ona ga je eliila,
obogaivala patnjama i rijetkim blaenstvima.M. Matakovi
A znao je da se kao malo dijete raduje i malim stvarima: jednoj cigareti, crnoj kavi,
ai vina, lijepoj rijei, pa makar u nju sumnjao. Tonko Gazzari
Do kraja ivota ostaje privren ljubkoj Hrvatskoj
Upravo iz svoje egzilske izdvojenosti jae i snanije osjea egzistencijalnu zebnju
Svu nemir i tjeskobu opisao je kroz svoju poeziju
Nema gotovo nijednog problema da ga Vida u svojoj poeziji nije dotaknuo
Pjesnik slutnje i njabolje je slutio Boga
Pjesnik izoliranosti
Dobro poznavanje Mallarmea, Valeryja
Dobro poznavanje klasine poezije
Egzistencijalizam upoznaje prevodei Camusa
Prima najsnaniju incijaciju aktualnih lirskih jezika od tadanjih hrvatskih pjesnika
Bio je ljubitelj glazbe i likovne umjetnosti, strastveni itatelj i nadareni glumac i
dovitljivi imitator, vedri zabavlja i neumorni pjeva..Vinko Nikoli
Pjesnike zbirke:

 Svemir osobe(1951.)
Suanj vremena(1956.)
Otrovane lokve(1971.)
Pisao je jo i feljtone, eseje i kritike osvrte
Poezija vue korijenje iz impresionistikih intencija
Ponire u vlastite dojmove i zbilju
Stih mu je tih, ali i vizualan jer ga tka od snova i uspomena
Sintetiko slaganje slika i doivljaja
Uspomene iz djetinjstva
Socijalna zbivanja i nemir stradalnika siromaha, prognanika i vojnika
Vjeno razapinjenje izmeu ivota i smrti
Mjeanje snova i ljepote
Sve u svemu, Viktor Vida kao pjesnik samoe i svojevrsnih onkrajnih elegija,
dvostruki emigrant, i Hrvatske i hrvatske emigracije, na zemljovidu suvremenog
hrvatskog pjesnitva pokazuje kao nezaobilazno, vrijedno i veliko pjesniko ime.
Poseban i izvoran talent koji je teko svrstati u neki od pjesnikih pravaca. Ako je po
strukturi stiha jednim dijelom blizak grianima Ujeviu, Wiesneru, N. Poliu ili F.
Alfireviu, drugim dijelom velikanima pjesnike rijei, Rilkeu, Valeryu, Eluardu,
Ungarettiju ili Quasimodu, uspio je zadrati svoj individualan pjesniki rukopis. Od
trpeze ivota nije mu ostajalo drugo osim uspomena i gorkoga kruha samoe...
Boidar Petra

JOJA RICOV
Pjesnik usputnik.
Javio se u zbirci Jesenas i danas 1954. godine.
Roen u Kalima 1929. godine.
Diplomira u Zagrebu kao profesor slavistike.
Dopisni urednik DArs Agencyja.
lan je urednitva Hrvatskog knjievnog lista kao jedan od utemeljitelja Zajednice
samostalnih pisaca TIN.

 Objavljena djela: Jesenas i danas ( zajednika zbirka osmorice pjesnika: Tina

Ujevia, Frana Alfirevia, Saliha Alia, Dragutina Vunaka, Vladimira Rema, Bore
Pavlovia, Joje Ricova i Kazimira Urema), Antologija talijanske poezije, A vee je ve
tu, Marabunta, Kanarinac, ivot nije san, Talijanska poezija, Opsjednuti u pustinji s
bumerangom vlastita glasa, T(r)rajna pauina m(r)aka , Utukani, Svjetlost ususret.
Pjesniki stil mogue je smjestiti izmeu Katelana i Severa. ( Cvjetko Miljanja)
U njegovom pjesnitvu prevladavaju tematski i motivski povijesni usudi Hrvatske, zla
i nepravde, on je pjesnik krika i gra, njegovo pjesnitvo je lamentacijskog tona
Sam za sebe kae da ne pripada nijednoj grupaciji.
On se suprotstavlja krugovaima svojim ideolokim pjesnikim pisanjem.
Prva pjesnika Joje Ricova nosi naslov Marabunta- prijatelju mira
Blizak je besjedovanom stihu, ali i na granici je pjesama u prozi.
U pjesmama iz ranijeg razdoblja vidljive su dvije znaajke pjesnikove poetike:
buntovno radikalna i etimoloko semantiziranje.
Pjesme akavske lirike posebno su vane jer su pisane pjesnikovim kaljskim
akavskim idiomom. Odreene motivske i sadrajne segmente mogui su izgovorit
samo akavskim dijalektom.
Ricov je istovremeno dijete, razoren ovjek, razoren Orfej, razdrti Job, pobunjenik u
okovima, vjernik, oajnik, jednostavan i protuslovan. On pie rijeima, brodom,
morem, blatom, krikom, kamenom i svjetlou. ( Jure Katelan)
U najboljem sluaju kad se zaboravi u nagonu pjeva, njegova je poezija egzorcizam,
brzopis ovjeka koji se nitu u svom kriku. ( Zvonimir Mrkonji)
Joja Ricov rijedak je primjer dosljednosti umjetnosti i ivota.( Svevlad Slaming)
Mediteranizam u pjesnitvu Ricova

Stekli u jetrima, Marabunta te Nijema narikaa

Stekli u jetrima nosi podnaslov Domopoji: enji stoljea Croatorum. U tu su zbirku

sakupljene pjesme koje nastaju od 1953. 1983. godine.

Druga Ricovljeva zbirka je Marabunta. Objavljena je 1968. u Zagrebu. Njezinim

naslovom Ricov upuuje poruku itatelju kojeg naziva Prijatelju miru. To su pjesme
koje nastaju od 1955. -1959. godine.

Trea zbirka nosi naslov Nijema narikaa. Objavljena je 2001. godine u Zagrebu.
Sadrava pjesme koje nastaju od 1950.-1955. godine.

ROKO DOBRA
roen je na otoku irju 28. listopada 1930. godine
Pisati je poeo jo na Sinaju, u izbjeglikom logoru El Shatt, kamo je dospio u
Drugom svjetskom ratu
sauvane jedino dvije pjesme Ja pamtim i ,,Kad je umro moj brat
1951. godine pokree i ureduje knjievni asopis Naa mladost
za svoga drugog boravka u Zagrebu 1954. intenzivnije nastavlja s poezijom
objavljivao u asopisu ,,Koraci Drutva radnika pisaca
Osim pisanja pjesama i kraih proza, pisao je kazaline kritike i kritike osvrte,
ponajvie o pjesnicima i njihovim knjigama, tiskajui ih u dalmatinskim dnevnim ili
tjednim tiskovinama
Suraivao je u Novinama mladih, Omladini, ibenskom listu, Zadarskom
listu, Slobodnoj Dalmaciji, Zadarskom Regionalu, ibenskoj reviji,
Zadarskoj reviji, Koracima, Poletu, Krugovima. Republici, Putevima,
Bagdali, Odzivima, Poljima, Disovu glasniku, Mogunostima,
,,Dubrovniku...
Bodul, irjanin, zaljubljenik mora, kome je podario jedne od najljepih soneta u
hrvatskom pjesnitvu, a navlastito u hrvatskom sonetopisanju druge poli 20.
stoljea, Roko Dobra, ivei i djelujui u Zadru, nekom neumitnom logikom naega
shvaanja" provincijalizma, koje se pogreno samopodrazumijevalo kao
kampanilizam, ostao je dulje vrijeme nezapaen pjesnik, dakako osim u vlastitoj
zadarskoj sredini, u kojoj je bio i znaajan kulturni animator.
(Cvjetko Milanja)
Knjievni rad:
Poetci rada- logor El Shatt
Kazaline kritike
Kritiki osvrti uglavnom o pjesnicima i njihovim knjigama
Zadarski regional- kolumna Licencia poetica

Djela:

 Zvijezde nad raskrem, 1955., zbirka pjesama

Vrisak krvi, 1961., zbirka pjesama
Nakon brodoloma, 1969., zbirka pjesama
Dozivanje mora, 1980., zbirka pjesama
Upornost hodanja, 1984., zbirka pjesama
Zadarska ogrlica, 1987., zbirka pjesama
Zatoenik mora, 2003.
Zlato moga praha, 2008.
Dah sunca, 2010.
Prva pjesnika zbirka- Nakon brodoloma, 1969.
more u Dobre nije akvarel arkih boja ili razgledniki ugoaj. Ono je tmasto
odreenje i dubina poetske vizije postojanja. To su ustvari oni prostori iz kojih navire
satrta intima, u koje su smjeteni njezini svjetovi sustalosti, slomljenosti i ponora.
(Mirko Prelas)
Istodobno klasian i moderan, duboko individualan i univerzalan, Roko Dobra nije
zarobljenik ni trenutka, ni sredine, ni jezika u kojem ivi, stvara i die. Pjesme Roka
Dobre prepoznatljivo su osobne, artistiki otmjene, u prostorima suvremene hrvatske
lirike za epigone i imitatore nedohvatljive, neponovljive; sirene koje poput Tinovih
perla novoga Slova mame, zavode i oaravaju svojom osobitom blagozvunou,
gipkim i pitkim izriajem, krepou rijei koje su Roku Dobri, kao i neumrlom Tinu,
iva i ljubljena bia, stvorovi boji koji imaju duu i govore; arobnice kojima se
pjesnik obraa kao Boanstvu, svjestan istine koliko je samo po njima i u njima
stvaralac ljepote, pa i onda kada se javlja u runoi, bodlerovski grozomorna i
kaotina, u znaku grdobe. (Mladen Dorkin)
Mediteranizam Roka Dobre- zbirka Zatoenik mora
101 sonet, znatna veina bila je objavljena u periodici
Konpozicija zbikre:
Uvodni sonet- Rijei
Svemo mora i Kamena (4)
Usahli pjev (4)
Slutnje i krici (8)

 Svjetla i sjene (8)

Bliskosti (10)
Disonance (2)
Kvadrifora (5)
Zavrni sonet- Bogatstvo poete
ROKOVO MORE
Ima mora i mora. Pupaievo "drugo more / ponosno pa mu se divimo". Marovievo
more kao "jedini nain i najbolji zain neukusna Kozmosa". Moje more "O kojem sam
zarana poela". Dedievo more "koje ne mora", i tako unedogled, do oceanske
drhtnje, do pitome krape.
Roko Dobra, ve samim naslovom koji zaokruuju njegov sto i jedan sonet
"Zatoenik mora", odustaje od borbe predvidljiva ishoda i uvodi nas u drevnu pjenu
kroz iji okvir motrimo izmjenu subjekta i objekta, viteku rukavicu lascivno baenu
ka petoj strani svijeta iz koje nas zapljuskuje pomalo zaboravljen, ali vazda nazoan
pjev starih majstora, opus Pitrisove djece koja upravljaju plimom, osekom i krvlju to
okruuje ovaj uznemireni mii zvan srce.
more subjekt koji pjesnika, poput Noine arke, vodi do vrha gore Ararat, do
sueljavanja s gnostikim dualizmom(Helena Rogulji- Viskovi)

BORIS MARUNA(1940-2007)

hrvatski pjesnik i publicist (Podprag, 13. IV. 1940 Zagreb, 14. VI. 2007).

Gimnaziju zavrio u Zagrebu, a potom je 1960. otiao u emigraciju. ivio je u Italiji,

Argentini, Engleskoj, panjolskoj i SAD-u. Na Sveuilitu Loyola u Los Angelesu
diplomirao je i magistrirao angloameriku knjievnost, a u Barceloni diplomirao
hispanistiku.

Nakon povratka u domovinu bio je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika (199092.,

200003), glavni urednik Vijenca (199597) i Hrvatske revije (19972000). Od 2003.
do smrti bio je veleposlanik RH u ileu.

Objavljivao je pjesme, politike i knjievne eseje i lanke. Prve je pjesme objavio u

studentskim listovima u Zagrebu, a u iseljenitvu se prikljuio V. Nikoliu te postao
jedan od stalnih suradnika Hrvatske revije.

U iseljenitvu je objavio pjesnike zbirke

I poslije nas ostaje ljubav (1964),

Govorim na sav glas (1972)

Ogranienja (1986),

a u domovini Ovako (1992)

Bilo je lake voljeti te iz daljine: povratnike elegije (1996)

zbirke izabranih pjesama Upute za pakleni stroj (1998) i Ovako je pisao Katul (2005).

Kljune su znaajke njegova pjesnitva jednostavnost i komunikativnost, s odjecima

amerikog beat-pjesnitva. Dominantni su mu motivi ljubav i domovina, a za razliku
od ostalih hrvatskih emigrantskih, od reda anakronih pjesnika, Marunine se pjesme
odlikuju modernim lirskim izrazom. Odbacivi boleivu sentimentalnost, Maruna je
podjednako skeptian i do cinizma ironian i prema naciji i prema emocionalno
ispranjenu Zapadu te aroganciji moderne civilizacije.

I njegovi se eseji temelje na naelu otvorena i izravna govorenja bez obzira na teme
(politike, kulturne, umjetnike), na stupanj njihove profanosti ili obzor oekivanja
(Otmiari ispunjena sna, 1995; to je uvalo nadu, 2008). Prevodio je djela O. Paza,
Ch. Bukowskoga, N. Parre i dr.

STJEPAN GULIN (1943-2014)

hrvatski pjesnik i knjievni kritiar (ibenik, 28. IX. 1943 ibenik, 16. XII. 2014).
Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1969.
Pjesnitvo mu je vezano uz zaviajni krajolik, a odnosom prema jeziku i
egzistencijalistikim gestama na crti je tzv. razlogovske poetike sheme. Pisao je na
akavskome i na standardnome knjievnom jeziku.
Zapaena mu je zbirka Kovine (1978). Objavio zbirke
Istovjetne pjesme (1987),
Protutijekovi (1988),
Ljubavne pjesme (1992),
Rijei (1995),
Katapult (2003),
Nitko ne grijei ako uti (2003),
Ne to (2005),
Smokve od soli(2009)
njegova religiozna lirika uvrtena je u razliite antologije. Pisao je i pjesme za klapsko
izvoenje.

IVAN ROGI NEHAJEV (1943)

hrvatski knjievnik i sociolog (Lukovo kraj Senja, 8. V. 1943). Studij psihologije

zavrio u Beogradu 1967., a sociologije i filozofije 1971. u Zagrebu, gdje je i
doktorirao iz podruja sociologije 1986. Redoviti je profesor na Arhitektonskom
fakultetu u Zagrebu.
Kao pjesnik javio se s naratajem oko asopisa Pitanja (Predgovor,1969) i razvijao u
duhu postmodernistike pjesnike paradigme.
U njegovu pjesnitvu (Odlazak s Patmosa, 1971; Marina kruna, 1971; Luke pjesme
za pjevanje i recitiranje i druge nerazumljive pjesme, 1980; Pjesme o imenima,
enama i drugom, 1985; Osnove uranometrije, 1994; Pabirci i po koja pjesma, 2003)
prepoznatljivi su odjeci tradicije hrvatskoga pjesnitva (S. S. Kranjevia, J. Polia
Kamova, A. B. imia, M. Krlee), no njegov je pjesniki rukopis prije svega
postmodernistiki hibrid u kojem se detektiraju intertekstualnost, metatekstualnost te
konkretistika i vizualistika pjesnika praksa.
Pie i kulturoloke i socioloke eseje (Ogledi i pabirci, 1988; Peti stupanj
prijenosa, 1992; Figure ukroene sree, 1994; Tko je Zagreb?, 1997; Smaragdni
brid, 1998), esto komplementarne vlastitoj pjesnikoj praksi.

SREKO DIANA (1906-1997)

hrvatski pjesnik (Brist kraj Makarske, 6. III. 1906 Split, 17. II. 1997). Trgovaku
kolu zavrio 1923. u Splitu. Bio je ravnatelj splitskog Arhiva (195259) i tajnik
Muzeja grada Splita (196072).
Pjesme, eseje, podlistke i osvrte objavljivao od 1927. u asopisima i novinama.
Nakon zbirki pjesama Osviti i tiine (1953) te Nitko u svijetu nije sam (1955), koje
obiljeavaju eznutljivi pjesniki ugoaj, himnika zanesenost i mediteransko
nadahnue, zbirkom Opsjedanje (1962) okrenuo se ivotnoj problematici. U Okusu
ljeta (1963) tematizirao tjeskobu, u 28 pjesama o trpnji(1966) trpljenje, a potom je bio
sve zaokupljeniji odnosom prema jeziku (Jazikoslovlje arvacko, 1976).
Sklon hermetizmu, nazivan pjesnikom mora (Iskustvo mora, 1969), pisao takoer
krau prozu, drame i pjesnika autobiografska razmiljanja (Krhotine, 1995). Dobitnik
je Nagrade Vladimir Nazor za ivotno djelo 1993.

VLADO GOTOVAC (1930-2000)

hrvatski knjievnik i politiar (Imotski, 18. IX. 1930 Rim, 7. XII. 2000). Studij
filozofije zavrio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963

Urednik na zagrebakom radiju i televiziji, 1971. preuzeoHrvatski tjednik te kao

glavni urednik formulirao program nacionalnog pokreta. Poetkom 1972. uhien,
osuen i zatvoren na etiri godine, 1977. ponovno optuen zbog zagovaranja
nacionalnog programa u razgovoru za strane novine, a 1981. osuen i zatvoren na
dvije godine s etverogodinjim gubitkom graanskih prava. U javni se ivot vratio
potkraj 1980-ih. Predsjednik Matice hrvatske 199096. Jedan od utemeljitelja HSLS-a
1989. i predsjednik stranke 199697., utemeljitelj LS-a 1997; saborski zastupnik
19922000.

U knjievnosti se javio 1952. pjesmama u asopisu Tribina. Ureivao je

asopise Meutim (1953) i Razlog(1969). Uz petnaest pjesnikih zbirki, objavljivao je
eseje, napose filozofske i likovne problematike, prie, radiodrame i angairane
publicistike tekstove.

Filozofinost i egzistencijalni kompleks odlikuju njegovu poetiku, na dodiru

krugovake i razlogovske formacije, s tematiziranjem metafizike slobode i odnosa
pisca i njegova djela, a postupak mu odreuje krilatica o stihovima koji su
najprikladniji za pisanje eseja.

Nastale dijelom na temelju zatvorskih biljeaka (Zabranjena vjenost, 1989; Crna

kazaljka, 1991), Gotoveve zbirke, sve do zakljune ekati sjevernije (1995), dre se
polemina i zaotrena odnosa prema zbilji i aforistinosti, kao i eseji, nerijetko
razlomljeni u obliku biljeaka, napomena i zapaanja (Princip djela; Autsajderski
fragmenti, Tijek odnosa).

Kao esejist i filozofski pisac katkad hermetian, Gotovac je kao angairani

intelektualac, publicist i govornik razgovjetan i jasan, njegovi su iskazi (proslov
posljednjemu broju Hrvatskoga tjednika prigodom sloma nacionalnog pokreta u
prosincu 1971., govor pred zapovjednitvom JNA u Zagrebu 1991) poistovjeeni s
kolektivnim tenjama. Osobno iskustvo razmotrio je u knjiziMoj sluaj (1989), a
knjievno u zbirci citata Poetika due (Djela, IVII, 1995).

STIJEPO MIJOVI KOAN (1940)

hrvatski knjievnik (urinii, Konavle, 14. IV. 1940). Studij knjievnosti zavrio na
Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao tezom o pjesnitvu J. Pupaia.
Radio kao srednjokolski profesor, potom kao urednik i novinar.
Objavio vie pjesnikih zbirki, preteito zaviajne tematike (Ispovjedaonica, 1969; Ja
odozdo, 1970; Ta rije, 1974; Izravno u stroj, 1976; Vijenac soneta, 1982; Triptih o
glavi, 1988; Konavoski vez, 1988;Iznove starih majstora, 1995; Prevlaka, aina
tamburica, 1996; Sred zaviajnih nebesa, 2001; Ulovljen u jeziku, 2005;Ode himne
ne, 2012. i dr.).
Pie i putopise (Sic transit: u Kini i drugdje, 2002), eseje i kritike (Kronike, kritike,
jezik,1988), drame i knjige za djecu. Objavio je antologije hrvatskih pjesnika XX.
st. Skupljena batina (1993) i Probrana batina (2001). Prema vlastitim scenarijima
snimio vie dokumentarnih filmova i reportaa, uglavnom za televiziju.

ZVONIMIR MRKONJI (1938)

hrvatski knjievnik i prevoditelj (Split, 6. VI. 1938). Diplomirao komparativnu

knjievnost i francuski jezik i knjievnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu te

studirao reiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je lan

urednitava Telegrama i Prologa; radio kao dramaturg u Dramskome kazalitu
Gavella. Redoviti je lan HAZU od 2006., a 2008. dobio je Nagradu Vladimir
Nazor za ivotno djelo. Istaknuti prevoditelj (F. Hlderlin, S. Mallarm, R. M. Rilke,
A. Rimbaud i dr.) te metodoloki rigorozan analitiar i kritiar pjesnitva, Mrkonji je
ostvario jedan od najzapaenijih pjesnikih i kritikih opusa u suvremenoj hrvatskoj
knjievnosti.
U pisanju o pjesnitvu kree se u duhu R. Barthesa (iji je Uitak u tekstu i preveo
2004), strukturalizma i francuske teorije teksta, pa njegova kritika aparatura
proizvodi filozofski i pojmovno bremenite paradigmatske razrede i kategorije u duhu
svojih uzora.
Najznaajnije mu je kritiko djelo dvosveano Suvremeno hrvatsko
pjesnitvo (1971), sastavljeno od antologije i popratne analitike knjige. Iste smjernice
slijede ostale knjige (Izum beskraja, 1971; Sustav i slika, 1980; Izvanredno
stanje, 1991; Prijevoji pjesnitva, III, 2006), njegova tekua kritika i eseji te
kontroverzna antologija Meai (2004).
Mrkonjievo pjesniko stvaranje odreeno je vlastitim konceptualnim obzorom i
svjesno teorije pjesnitva koju njezin autor proizvodi. To se antireferencijalno
pjesnitvo najee bavi samim svojim jezinim materijalom, od najranijih zbirki
Gdje je to (1962),
Zemljovid (1964)
Dan (1968),
preko eksperimentalne faze, koju ine Knjiga mijena (1972),Bjelodano
crnonono (1976) i Nadnevak (1977), pa do strogih, zatvorenih formi i pjesama u
prozi kojima se okrenuo u potonjim zbirkama
Zvonjelice (1980),
Pisma u bijelo (1989),
Put u Dalj (1992),
ipanski soneti (1992),
San, magla i nita(1996),
Kao trava (1998)
Gonetanje gomile (2002)
nakon iscrpljenja vlastita avangardnoga projekta. Tu kasnu etapu obiljeavaju
povratak jezinoj mimetinosti te citatnost, autoreferencijalnost i okretanje tradiciji,
svojstveni postmodernizmu.
Uz vie antologija, Mrkonji se unutar slinih teoretskih okvira bavio i teatrologijom
(Ogledalo mahnitosti, 1985).

IGOR ZIDI (1939)

hrvatski povjesniar umjetnosti i knjievnik (Split, 10. II. 1939). Studij komparativne
knjievnosti i povijesti umjetnosti zavrio 1964. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Do 1966. radio je kao profesionalni knjievnik. Bio je tajnik Matice hrvatske (1966

68), urednik njezine periodike (196871), urednik u Nakladnom zavodu Matice

hrvatske (197288), ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu (19892008). Predsjednik
je Matice hrvatske od 2002. Ureivao je Razlog (196164), ivot umjetnosti (1966
75),Kolo (196871), Hrvatski tjednik (1971) i Biblioteku Kolo Matice Hrvatske
(196972).
Javivi se u doba razlogovskih fenomenolokih i egzistencijalistikih preokupacija, u
pjesnikom izriaju nasljeduje tradiciju europskog i hrvatskog nadrealizma, s
formalno-jezinim redukcionizmom i ekonominou izraza, aloginou i
kolairanjem (Uhodei more, 1960).
Evocirajui sredozemni krajolik, razvija poetoloki postupak gledanja rijeima, u
kojem se katkad gubi legitimitet jezika (Kruh s grane, 1963; Blagdansko
lice, 1969; Orfejski a, 1974; Rajski emigranti, 1977; Otok/Insel, 1977.,
1978; Strijela od stakla, 1985). Objavljuje i kritike, eseje, studije i monografije s
podruja likovne umjetnosti (Eseji, 1963; Tkalac na propuhu, 1972; Miljenko Stani:
(19261977), 1979; Granica i obostrano, 1996; J. V.: ogledi o Vaniti, 1998; Hrvatsko
moderno slikarstvo 1880.1945. u privatnim zbirkama, 2006; Vjekoslav Para, 2010.,
i dr.).
Autor je vie problemskih i retrospektivnih izloaba (Nadrealizam i hrvatska likovna
umjetnost, 1972; Emanuel Vidovi, 1987).

LJUBOMIR STEFANOVI (1950)

hrvatski knjievnik i prevoditelj (Beograd, 19. IV. 1950). Diplomirao na Ekonomskom

fakultetu u Rijeci 1975. Urednik u Izdavakome centru Rijeka, pokreta (2001) i
glavni urednik asopisa Novi Kamov.
Objavljuje pjesme u duhu postmodernistike pjesnike paradigme (Pene ali
katigi, 1975; Ribe, rakovi, koljke, 1978; Umnoena pjesan, 1979; Uanci od
kanta, 2006), sudionik vie izlobi konkretnog i vizualnoga pjesnitva.
Pie i prozu, eseje, kritike i filmske scenarije. Prevodi sa slovenskoga, talijanskog i
engleskog jezika.

ANDRIANA KUNCA (1944)

hrvatska pjesnikinja i fotografkinja (Bjelovar, 9. III. 1944). Studirala je jugoslavistiku

i komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Podrijetlom je iz
Novalje na Pagu, gdje je provela djetinjstvo te ivi i danas, pa je njezino pjesnitvo
(kao i noviji popratni fotografski rad) trajno obiljeeno insularnim iskustvom, slikama
i motivima.
U prvim zbirkama prevladava impresionistiki doivljen paki pejza (Do neba
bijelo, 1969; Kratka sjena podneva, 1973). Od tree zbirke, Pomaci tiine (1981),
okree se pjesmi u prozi, sljedeim se zbirkama uvrtava meu najznaajnije
suvremene hrvatske pjesnike (Korijen, zid, kutija, 1992; Zeleni prah, 1994).

U pjesmama nie slike i ugoaje kojima lirski opisuje predmetni svijet to okruuje
lirski subjekt, u potpunosti zaokupljen doivljajem otoka, pri em naizgled uski,
otoni pjesniki vidokrug dosee svojevrsno izvanvremensko, arhetipsko, pa i mitsko i
metafiziko vrijeme, tj. mikrokozmos iz okruja lirskoga subjekta poprima
univerzalna znaenja i postaje arhetip makrokozmosa. Pritom njezin pjesniki jezik
esto postaje performativan, odn. proizvodi znaenja iz samoga zvuanja umjesto iz
konkretnih predmeta, ime se njezina poezija upisuje u glavni tok hrvatskoga
pjesnitva od S. Mihalia do J. Severa i A. agar.
Sa Z. Mrkonjiem i H. Pejakoviem uredila je antologiju hrvatskih pjesama u
prozi Naa ljubavnica tlapnja(1992). Ostale zbirke: Naputena mjesta (1985), Druga
strana zrcala (1988), Novaljski svjetlopis (1999), Predivo sve uih
dana (2002), Pjesme (2008).

MILORAD STOJEVI (1948)

hrvatski knjievnik i knjievni povjesniar (Bribir kraj Novoga, 15. III. 1948).
Diplomirao jugoslavistiku 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i
doktorirao 1986. radom akavsko pjesnitvo dvadesetog stoljea. Radio je kao
profesionalni knjievnik, lektor i novinar.
Redoviti je profesor suvremene hrvatske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Rijeci. Pie pjesme, prozu, drame, knjievne kritike i eseje.
Njegovo pjesnitvo pripada praksi semantikoga konkretizma, tj. narataju pjesnika
gramatolokog obrata koji su se afirmirali 1970-ih, eksperimentirajui jezinim,
anrovskim, stilskim i strukturalnim aspektima teksta. Prve su mu pjesnike zbirke u
znaku krugovake poetike, pa ih obiljeavaju egzistencijalno-fenomenologijski
gnoseologizmi, ili pak u znaku razlogovske poetike, s egzistencijalno-filozofskohermetikim ontologizmima (Iza ita, 1971; Lice, 1974). U sljedeim zbirkama
naputa egzistencijalne i fenomenologijske motive, vie ne propituje metafiziku
utemeljenost svijeta (Litvanski erotski srp, 1974; Visei vrtovi, 1979), a potom njeguje
sonetnu formu (Rime amorose, 1984; Firentinski poljubac, 1990; Perivoj od
slova, 1996). Ishoditima povijesnog avangardizma i hermetizma vratio se
zbirkom Korzo (1999), Ponterosso (2000)okuplja pjesme nastale 197199., a
u Klondi (2003) jo je jednom dokazao svoj ludizam, sposobnost persiflae i
viestruku metaforinost jezika.
Stojeviev prozni rukopis obiljeen je hermetinou i erudicijom; u romanima
(Primeri vebanja ludila, 1981; Orgije za Madonu, 1986; Balade o
Josipu, 1997; Tatarski zajutrak, 2002; Krucifiks, 2004; Krv i poljupci, 2004) iskazuje
jaku sklonost eksperimentu, jezinomu ludizmu i avangardnim postupcima. Sastavio
je antologiju akavsko pjesnitvo XX. stoljea (1987).