UNIVERZITET U TUZLI

MEDICINSKI FAKULTET

Seminarski rad
iz predmeta Epidemiologija sa statistikom
Tema:
Malarija

Mentor:

Student:

Dr.Sc. Amer ustovi, Docent

Babaji Ermin

SADRAJ
1. Uvod
1.1 Etiopatogeneza malarije
1.2 Epidemiologija malarije
1.3 Klinika slika
1.4 Komplikacije
1.5 Dijagnoza
2. Prevencija
3. Ciljevi seminarskog rada
4. Ispitanici i metode
4.1. Ispitanici
4.2 Metode
5. Rezultati
6. Diskusija
7. Zakljuak
8. Literatura

1.Uvod
Malarija je protozoarna bolest koja se prenosi ubodom komaraca iz roda Anopheles. To je
najvanija parazitarna bolest ljudi koja pogaa 103 endemske zemlje u kojima ivi preko 2,5
milijarde ljudi te svake godine uzrokuje od 1 do 3 miliona umrlih. Malarija je eradicirana u
sjevernoj Americi, Evropi i Rusiji; ipak, unato izuzetnim naporima, usmjerenima na kontrolu
bolesti, dolo je do njezina ponovnog irenja u mnogim tropskim dijelovima. Dodatne
probleme u veini malarinih podruja stvara sve vea rezistencija na lijekove. Malarija i
danas ostaje, kao sto je to bila stoljeima, velik teret za tropske drave i opasnost za putnike u
ta podruja.

1.1 Etiopatogeneza malarije

etiri vrste roda Plasmodium inficiraju ljude. To su P. vivax, P. ovale, P. malariae i P.
falciparum . Gotovo sve smrtne sluajeve od malarije uzrokuje P. falciparum. Infekcija u
ovjeka poinje kad enka komarca anofela za vrijeme sisanja krvi inokulira sporozoite iz
svojih lijezda slinovnica (sl. 1). Ti mali pokretni oblici brzo putem krvotoka dospiju u jetru,
gdje invadiraju hepatocite I zapoinju u njima razdoblje nespolnog razmnoavanja. U tom
procesu umnoavanja (poznatom kao intrahepatalna ili prederitrocitna merogonija) iz jednog
sporozoita nastaju hiljade merozoita. Poveana jetrena stanica rupturira i isputa merozoite u
krvotok-dogaaj kojim poinje simptomatski stadij infekcije. Pri infekcijama s P. vivax i P.
ovale dio intrahepatalnih oblika ne prolazi odmah kroz diobu, ve mjesecima ostaje u
latentnom stanju prije nego to zapone razmnoavanje. Ti uspavani oblici ili hipnozoiti
uzrok su recidiva koji karakteriziraju infekciju ovim dvjema vrstama plazmodija. Ubrzo
nakon ulaska u krvotok merozoiti ulaze u eritrocite. Adheziju posreduje specifini receptor na
povrini eritrocita. U sluaju P. vivax taj je receptor u vezi s antigenom krvne grupe Duffy,
Fy-a ili Fy-b. Veina Zapadnih Afrikanaca ili ljudi koji su porijeklom iz tih krajeva nositelji su
Duffy-negativnog Fy-fenotipa te su zbog toga rezistentni na P. vivax malariju. Glikoforini,
skupina membranskih sijaloglikoproteina,predstavljaju na membrani eritrocita mjesto
adhezije za merozoite P.falciparum. Tokom ranih stadija razvoja mali prstenasti oblici
etiriju parazitnih vrsta imaju slian svjetlosnomikroskopski izgled. S rastom trofozoita
postaju uoljive razlike specifine za svaku vrstu te parazit poprima nepravilan ili ameboidni
oblik. Krajem ciklusa koji traje 48 sati (72 sata pri P. malariae),parazit naraste toliko da ispuni
cijeli eritrocit. Slijedi multipla dioba jezgre (merogonija), nakon ega eritrocit rupturira i
isputa od 6-32 merozoita, od kojih svaki moe invadirati novi eritrocit i tako zapoeti novi
ciklus. Nakon razdoblja nespolnog razmnoavanja dio parazita razvija se u morfoloki
razliite spolne oblike (gametocite) koji imaju dui ivotni vijek i nisu povezani s bolesti.
Nakon to ih enka komarca anofela usie s krvi, muki i enski gametocit spoje se u
komarevu srednjem crijevu te tako nastaje zigota. Zigota sazrijeva i oblikuje ookinetu, koja
penetrira kroz stijenku komareva crijeva i tu se encistira. Tako nastala oocista raste
nespolnom diobom, dok ne prsne i ne oslobodi bezbroj pokretnih sporozoita, koji zatim
migriraju u komareve lijezde slinovnice, u kojima ostaju oekujui inokulaciju u ovjeka
pri sljedeem hranjenju. Bolest u ljudi posljedica je izravnih uinaka invazije i destrukcije
eritrocita te reakcije nositelja na taj proces.

Slika 1. Prijenosni ciklus malarije

1.2 Epidemiologija malarije
Malarija se pojavljuje diljem svijeta u tropskim podrujima. P. falciparum prevladava u Africi
juno od Sahare, Novoj Gvineji i Haitiju. Dok je P. vivax ei u srednjoj Americi i na
indijskom potkontinentu, u posljednjih deset godina opaena je u Indiji poveana uestalost P.
falciparum infekcije. Prevalencija tih dviju vrsta priblino je jednaka u junoj Americi,
istonoj Aziji i Oceaniji. P. malariae se nalazi u veini podruja (osobito u zapadnoj i srednjoj
Africi), ali relativno manje je est a P. ovale-infekcija izvan Afrike je iznimna. Epidemiologija
malarije moe varirati ak i unutar malog zemaljskog podruja. Glavne su epidemioloke
odrednice: imunoloko i genetsko stanje populacije, vrsta parazita i komarca u rizinoj
zajednici, razina oborina, temperatura, rasprostranjenost mjesta razmnoavanja komaraca,
uporaba antimalarinih lijekova te primjena drugih kontrolnih mjera koje bi mogle smanjenjiti
transmisiju. Endemskost se definira terminima prevalencije parazitemije i prevalencije
palpabilne slezene u djece mlae od 9 godina, premda ove brojke mogu varirati ovisno o
sezoni ili o prisutnosti drugih endemskih bolesti koje uzrokuju splenomegaliju. Odreeno
podruje smatra se hipoendemskim ako u njemu manje od 10% djece ima parazitemiju i
palpabilnu slezenu, mezoendemskim ako je taj postotak od 11%-50%; hiperendemskim ako je
od 51%-75%; i holoendemskim ako je vei od 75%. U holoendemskin i hiperendemskim
podrujima (npr. Veina tropske Afrike i obalna podruja Nove Gvineje), u kojima je
transmisija P. falciparum intenzivna, ljudi se tokom ivota ponavljano inficiraju. Malarija
uzrokuje bolest i smrt u djece. Stvaranje imunosti praeno je opasnostima, ali u odrasloj je

dobi veina malarinih infekcija asimptomatska. Ovakva situacija naziva se stabilna malarija.
U podrujima u kojima je transmisija niska, povremena ili arina, vjerojatnost da e
inficirana osoba prenijeti malariju na drugu osobu relativno je mala, ne stjee se puna
imunost, a simptomatska se bolest moe pojaviti u bilo kojoj ivotnoj dobi. Takva situacija
naziva se nestabilna malarija. ak i u podrujima sa stabilnom malarijom pojavljuju se
sezonske varijacije bolesti koje koincidiraju s poveanim razmnoavanjem komaraca u
vrijeme kinih razdoblja. U nekim podrujima, malarija se moe ponaati i kao epidemijska
bolest (npr. u sjevernoj Indiji, Sri Lanki, na Madagaskaru i u sjeverozapadnom Brazilu), kad
izbjeglice ili radnici migriraju iz nemalarinih regija u podruja s visokom transmisijom ili
pak kad doe do naglog prekida antimalarinih kontrolnih mjera (uglavnom zapraivanje
kuanstava insekticidima). Epidemije falciparum-malarije mogu izazvati znaajnu smrtnost u
svakoj ivotnoj dobi. Osnovne su odrednice malarine transmisije: odnos sporozoita
(proporcija potencijalnih vektora koji nose sporozoite u lijezdama slinovnicama), navike
hranjenja, ivotni vijek i gustoa komaraca vektora. Openito govorei, stupanj malarine
transmisije upravo je proporcionalan: (1.) gustoi vektora, (2.) kvadratu broja humanih uboda
to ih jedan komarac uini u jednom danu i (3.) desetoj potenciji vjerojatnosti jednodnevnog
preivljavanja komarca. Osobito je vaan ivotni vijek komarca jer ekstrinzini ciklus od
ingestije gametocita do inokulacije sporozoita zahtijeva minimalno 7 dana (taan interval
ovisi o ambijentalnoj temperaturi). Najuinkovitiji su vektori, dakle, oni komarci koji imaju
dui ivotni vijek, koji se pojavljuju u velikoj gustoi i koji ee ubadaju ljude (takav je,
recimo, Anopheles gambiae u zapadnoj Africi). Entomoloka stopa inokulacije upotrebljuje se
kao mjera malarine transmisije, a izraava se kao broj uboda komaraca koji su nositelji
sporozoita po osobi u jedinici vremena.

1.3 Klinika slika

Prvi su simptomi nespecifini i slini blaoj virusnoj bolesti s malaksalosti, glavoboljom,
osjeajem teine u trbuhu i mijalgijama, a slijede ih zimica i vruica. U nekim sluajevima
mogu dominirati glavobolja, bol u prsima, munina, povraanje, bol u trbuhu, artralgije,
mijalgije ili proljev, te tako ukazivati na druge bolesti. Rijetki su klasini malarini
paroksizmi u kojima se visoka vruica, zimica i tresavica pojavljuju u pravilnim vremenskim
razmacima. Prave su tresavice ee s P. vivax i P. ovale nego s P. falciparum. ee je
vruica u poetku iregularna; u neimunih odraslih bolesnika i u djece esti su munina,
povraanje i ortostatska hipotenzija. U veine bolesnika s nekompliciranom akutnom
infekcijom ima malo abnormalnih fizikalnih nalaza, osim blage anemije i, u nekim
sluajevima, palpabilne slezene.

1.4 Komplikacije malarije

Cerebralna malarija: Koma je karakteristino i ominozno svojstvo teke falciparum
malarije, a povezana je, unato lijeenju, sa smrtnosti od oko 20% u odraslih bolesnika i 15%
u djece. Pozornost valja hitno posvetiti i manjim stupnjevima poremeaja svijesti, deliriju ili
abnormalnom ponaanju, jer moe doi do naglog pogoranja. Koma moe nastupiti postupno
ili naglo, nakon konvulzija. Cerebralna malarija difuzna je simetrina encefalopatija; arini
neuroloki znaci nisu uobiajeni. Mogua je pojava pasivnog otpora na fleksiju vrata, ali znaci

su podraaja modanih ovojnica odsutni. Oi mogu biti u divergentnom poloaju, est je

refleks sisanja, ali ostali primitivni refleksi obino su odsutni. Kornealni je refleks ouvan,
osim u dubokoj komi. Tonus miia moe biti povean ili smanjen. Tetivni su refleksi
varijabilni, pa plantarni odgovor moe biti fleksijski ili ekstenzijski; trbuni refleks i
kremasterov refleks odsutni su. Mogu je abnormalan fleksijski ili ekstenzijski poloaj tijela.
Otprilike 15% bolesnika ima retinalna krvarenja. este su anemija i utica. Konvulzije,
obino generalizirane, este su u djece s cerebralnom malarijom, a pojavljuju se i u oko
polovice odraslih bolesnika. Konvulzije su esto povezane s visokim febrilitetom (40C).
Otprilike 10% djece koja preive cerebralnu malariju, a osobito ona s hipoglikemijom, tekom
anemijom, ponavljanim konvulzijama ili dubokom komom imaju perzistentna neuroloka
oteenja. Rezidualni neuroloki deficit rijedak je u odraslih bolesnika (<3%).
Hipoglikemija: Hipoglikemija je povezana s loom prognozom. Osobito su ugroena djeca i
trudnice. Hipoglikemija je posljedica zatajenja hepatalne glukoneogeneze i poveanog
iskoritavanja glukoze od strane bolesnika i parazita. Poveane su serumske koncentracije
glavnih supstrata glukoneogeneze, laktata i alanina. Stanje dodatno oteava i injenica da su
lijekovi izbora za lijeenje teke klorokin-rezistentne malarije, kinin i kinidin, snani
stimulatori pankreatine sekrecije inzulina; trudnice koje primaju kinin osobito su sklone
hipoglikemiji. Klinika dijagnoza teke hipoglikemije je teka, jer znaci poveanog tonusa
simpatikusa (znojenje, piloerekcija i tahikardija) mogu biti odsutni, a neuroloki poremeaji
koji bi se mogli pripisati hipoglikemiji ne mogu se razlikovati od poremeaja uzrokovanih
samom malarijom. Mlijena acidoza: U tkivima u kojima sekvestrirani parazitima invadirani
eritrociti ometaju mikrocirkulaciju dolazi do anaerobne glikolize. Ta pojava, zajedno s
hipotenzijom i smanjenjem klirensa laktata u jetri, uzrokuje mlijenu acidozu. Slijedi
hiperventilacija, a zatim cirkulacijski kolaps koji je refrakteran na ekspanziju volumena i na
inotropne lijekove. Prognoza je mlijene acidoze loa. Nekardiogeni pluni edem: U
odraslih bolesnika s tekom falciparum-malarijom moe se razviti akutni respiracijski
distresni sindrom (ARDS), i to ak i nakon nekoliko dana antimalarine terapije te nakon
povlaenja parazitemije. Patogeneza je nejasna, a smrtnost je preko 80%. Oteenje
bubrega: Oteenje je bubrega esto u odraslih bolesnika s tekom falciparum-malarijom, ali
je rijetko u djece. Renalna insuficijencija povezana je s visokom smrtnosti. Patogeneza je
nejasna, ali moe biti povezana sa sekvestracijom inficiranih eritrocita i smanjenjem protoka
krvi kroz bubrenu mikrocirkulaciju. Renalna insuficijencija uzrokovana malarijom kliniki i
patoloki nalikuje na akutnu tubularnu nekrozu; ako anurini bolesnik preivi akutni stadij i
ako se poduzme uinkovita dijaliza, diureza se obino oporavlja za oko 4 dana, a razina
kreatinina u serumu vraa se na normalu za 2-3 tjedna .Hematoloki poremeaji: Anemiju
uzrokuju ubrzano razaranje i uklanjanje eritrocita u slezeni te supresija kotane sri
neuinkovitom eritropoezom. Anemija se moe razviti brzo i esto je potrebna transfuzija.
Anemija je osobit problem u djece. U nekih bolesnika s P. falciparum masivna hemoliza
uzrokuje hemoglobinemiju, tamnu boju urina i renalnu insuficijenciju (crnomokrana
groznica). U falciparum malariji pojavljuju se i poremeaji koagulacije. Znaajno krvarenje
pojavljuje se u manje od 5% bolesnika s cerebralnom malarijom i obino je povezano s
diseminiranom intravaskularnom koagulacijom. Takoer moe doi do hematemeze,
vjerojatno zbog nastanka stresnih ulkusa ili akutnih eluanih erozija. Ostale komplikacije:
Ljudi s malarijom skloni su bakterijskim superinfekcijama. Vaan je uzrok smrti u cerebralnoj
malariji aspiracijska pneumonija koja se moe razviti nakon konvulzija. U besvjesnih
pacijenata este su pneumonije i infekcije mokranih putova koje nastaju nakon kateterizacije.
U Africi je falciparum-malarija ponekad povezana sa Salmonella sepsom.

MALARIJA U TRUDNOI: P. falciparum-infekcija posteljice povezana je s niskom

poroajnom teinom, osobito u prvorotkinja. U podrujima sa stabilnom i intenzivnom
transmisijom, trudnice su obino asimptomatske unato sekvestraciji inficiranih eritrocita u
placentnoj mikrocirkulaciji. U podrujima s nestabilnom transmisijom (hipoendemska ili
mezoendemska podruja) trudnice naginju tekim infekcijama, a osobito su sklone razvoju
visokih razina parazitemije, anemiji, hipoglikemiji i akutnom plunom edemu. este su
posljedice fetusni distres, prerani porod, spontani pobaaj ili mrtvoroeno dijete.
Kongenitalna malarija pojavljuje se u manje od 5% novoroenadi inficiranih majki, a
izravno je povezana s gustoom parazita u placenti. MALARIJA U DJECE: Svake godine
od falciparum-malarije umire od 1-3 milijuna ljudi, uglavnom u Africi, a meu njima veinu
ine djeca. Konvulzije, koma, hipoglikemija, metabolika acidoza i teka anemija relativno su
este u djece s tekom malarijom, dok su teka utica, akutna renalna insuficijencija i akutni
pluni edem rijetki. Djeca, openito, dobro podnose antimalarine lijekove i brzo reagiraju na
terapiju.
TRANSFUZIJSKA MALARIJA: Malarija se moe prenijeti transfuzijom krvi ili
razmjenom igala meu inficiranim intravenskim narkomanima. U tim su sluajevima najei
uzronici P. malariae i P. falciparum. Inkubacija je esto kratka jer je zaobien preeritrocitni
stadij razvitka. Klinike osobine i lijeenje slini su onima u prirodno steene infekcije, s tim
da u narkomana falciparum-malarija moe biti osobito teka. Pri infekcijama koje uzrokuju P.
vivax i P. ovale nije potrebna radikalna terapija primakinom jer u transfuzijskoj malariji nema
intrahepatalne merogonije.
TROPSKA SPLENOMEGALIJA (HIPERREAKTIVNA MALARINA
SPLENOMEGALIJA): U nekih stanovnika endemskih podruja dolazi do abnormalne
imunoloke reakcije na ponavljane malarineinfekcije. Rezultat je golema splenomegalija,
hepatomegalija, znaajno poveanje serumskih razina IgM i malarinih antitijela, hepatalna
sinusoidalna limfocitoza i-u Africi-u 10% sluajeva, periferna (Bstanina) limfocitoza. U
sklopu takve imunoloke reakcije dolazi do stvaranja citotoksinih IgM-antitijela, usmjerenih
protiv supresorskih limfocita (CD8+), to vodi u neinhibiranu produkciju IgM od strane
Blimfocita i do stvaranja krioglobulina (agregati IgM i imunokompleksa). Taj proces zatim
stimulira hiperplaziju i pojaanu aktivnost retikuloendotela, a kao posljedica toga nastaje
splenomegalija. Bolesnici s hiperreaktivnom malarinom splenomegalijom imaju palpabilnu
rezistenciju u trbuhu te osjeaj nadutosti s povremenim otrim abdominalnim bolovima, koji
ukazuju na perisplenitis. Bolesnici su obino anemini i imaju stanoviti stupanj pancitopenije.
U veini se sluajeva malarini paraziti ne mogu nai u razmazima periferne krvi. Bolesnici s
hiperreaktivnom malarinom splenomegalijom imaju poveanu sklonost infekcijama i
poveanu smrtnost. Hiperreaktivna malarina splenomegalija obino reagira na antimalarinu
profilaksu. U pacijenata koji su refrakterni na terapiju moe se pojaviti klonska
limfoproliferacija koja rezultira malignom limfoproliferacijskom boleu. NEFROPATIJA U
KVARTANOJ MALARIJI: Hronine ili ponavljane infekcije s P. malariae mogu dovesti do
oteenja bubrenih glomerula uzrokovanih solubilnim imunokompleksima, to za posljedicu
ima pojavu nefrotskog sindroma. Tome doprinose i drugi imbenici jer samo mali dio
inficiranih osoba razvija bubrenu bolest. Patohistoloki, radi se o fokalnom ili segmentalnom
glomerulonefritisu s oteenjima kapilarne bazalne membrane. Elektronskim mikroskopom
prikazuju se guste subendotelne nakupine, a imunofluorescencijom se otkrivaju nakupine
komplementa i imunoglobulina; u djece se esto otkrivaju antigeni P. malariae. Bolesnici s
grubim granulnim izgledom imunofluorescentnih nakupina bazalne membrane (uglavnom
IgG3) I sa selektivnom proteinurijom imaju bolju prognozu od onih s njenim granulnim,

uglavnom IgG2-nakupinama i s neselektivnom proteinurijom. Kvartana nefropatija obino ne

reagira na lijeenje antimalarinim lijekovima niti na primjenu kortikosteroida ili citostatika.

Tablica 1. Glavni znaci tekog oblika malarije

1.5 Dijagnoza
Dijagnoza malarije zasniva se na dokazu nespolnih oblika parazita u razmazu periferne krvi,
obojenom najbolje po Giemsi (vidi pogl. 171). Druge modifikacije bojenja po Romanowskom
(po Wrightu, Fieldu ili Leishmanu) nisu tako pouzdane. Razmaz krvi i gustu kap valja
paljivo uiniti na istim stakalcima. Razmaz se brzo osui na zraku, fiksira u anhidriranom
metanolu i oboji. Eritrocite na rubu razmaza treba ispitati pod imerzijskim objektivom
mikroskopa. Razina parazitemije izraava se kao broj parazitiranih stanica na 1000 eritrocita,
a taj se broj zatim prerauna u broj po mikrolitru krvi. Gustu kap treba dobro osuiti i obojiti
(takoer po Giemsi) bez fiksacije alkoholom. Kako velik broj slojeva eritrocita nalijee jedan

na drugi, te kako su lizirani u postupku bojenja, gusta kap koncentrira parazite i do 40 puta u
odnosu na razmaz i tako poveava dijagnostiku osjetljivost metode. Broje se i paraziti i
leukociti, a broj parazita po jedinici volumena rauna se iz ukupnog broja leukocita. Treba
izbrojiti minimalno 200 leukocita. Artefakti su esti, pa interpretacija guste kapi zahtijeva
iskustvo. Fagocitirani malarini pigment moe se vidjeti u monocitima ili polimorfon
leukocitima i moe biti kljuni dokaz nedavne malarine infekcije u sluaju kad se ne vide
sami malarini paraziti. Ponekad se paraziti ili pigment mogu vidjeti u aspiratu kotane sri ili
u razmazu tekuine dobivene intradermalnom punkcijom i onda kad se ne vide u razmazima
krvi. Bojenje parazita s fluorescentnom bojom akridinskim oranom omoguuje bru
dijagnozu pri niskim razinama parazitemije. U usporedbi s mikroskopijom, ta je metoda
manje pouzdana u identifikaciji vrste parazita ili u kvantifikaciji parazitemije. Odnos je
izmeu razine parazitemije i prognoze kompleksan; openito, u pacijenata s razinama
parazitemije iznad 100.000 po mikrolitru (oko 2%) poveana je vjerojatnost smrtnog ishoda.
S druge strane, neimuni pacijenti mogu umrijeti i uz relativno niske gustoe parazita, dok
djelomice imune osobe mogu tolerirati razmjerno visoke razine uz neznatne simptome. Pri
bilo kojoj razini parazitemije prevladavanje zrelijih parazita (tj. Preko 20% parazita s
vidljivim pigmentom) ili cirkulirajuih P. falciparum shizonata (meronata) ukazuje na lou
prognozu.
LABORATORIJSKI NALAZI: U pravilu se nalazi normocitna, normohromna anemija.
Broj je leukocita nizak ili normalan, premda u tekim infekcijama moe biti povien.
Sedimentacija je eritrocita ubrzana. Viskoznost plazme i razina C-reaktivnog proteina
poveani su. Broj trombocita je obino umjereno smanjen (oko 100.000 po mikrolitru). U
tekim infekcijama moe doi do produenja protrombinskog i parcijalnog tromboplastinskog
vremena, a trombocitopenija moe biti teka. Razina antitrombina III. smanjena je ak i u
blagoj infekciji. Serumske koncentracije elektrolita, ureje I kreatinina obino su normalne. U
tekoj falciparum-malariji moe postojati metabolika acidoza uz niske serumske vrijednosti
glukoze, natrija, bikarbonata, kalcijeva fosfata i albumina uz poviene vrijednosti laktata,
ureje, kreatinina, urata, miinih i jetrenih enzima te konjugiranog i nekonjugiranog
bilirubina. Hipergamaglobulinemija je uobiajena u imunih i djelomino imunih pacijenata. U
odraslih bolesnika s cerebralnom malarijom tlak cerebrospinalnog likvora (CSF), mjeren pri
lumbalnoj punkciji normalan je ili blago povien. Oko 20% odraslih bolesnika ima povien
tlak CSF (>200 mm vode); nasuprot tomu, otprilike 80% djece ima povien tlak CSF (>100
mm vode; normalan je raspon nii nego u odraslih). Koncentracija bjelanevina u CSL-u
obino je normalna ili lagano poviena (manje od 1000 mg/L). Pri cerebralnoj malariji broj
leukocita esto varira od 9000 do 11.000 po mikrolitru, no moe biti i vii od 20.000 po
mikrolitru; diferencijalna krvna slika je obino normalna. Razina glukoze u CSL-u pri
cerebralnoj malariji iznosi oko dvije treine razine glukoze u krvi, a koja je pak sniena u oko
10% bolesnika. Sniena koncentracija glukoze [(<2,2 mmol/L (40 mg/dl)] i poviena
koncentracija laktata [(>6 mmol/L (54 mg/dl)] u krvi ili CSL-u, ukazuju na lou prognozu.

2. PREVENCIJA U veini tropskih ruralnih podruja eradikacija malarije nije realan cilj,
kako zbog oskudnih sredstava, tako i zbog nedovoljnog poznavanja biolokih i

epidemiolokih osobina infekcije, odnosno bolesti. U proteklih desetak godina napori

usmjereni na smanjenje smrtnosti od malarije okrenuti su vie na uinkovitije lijeenje
bolesnika nego na prevenciju, osobito u tropskoj Africi, gdje se pojavljuje veina sluajeva
malarije. Tamo gdje je to izvedivo, bolest se obuzdava razboritom uporabom insekticida - radi
unitavanja komaraca-vektora te hemoprofilaksom meu pripadnicima visokorizinih skupina
(npr. trudnice, neimuni putnici u malarinim krajevima, vojno osoblje i radnici na prioritetnim
ekonomskim projektima). Impregniranje krevetnih mrea permetrinom, rezidualnim
sintetskim piretroidom, smanjuje incidenciju malarije i smanjuje ukupni mortalitet u zapadnoj
Africi.
OSOBNA ZATITA OD MALARIJE: Mjere za smanjenje uestalosti uboda komaraca
mogu biti djelotvorne. Te mjere ukljuuju izbjegavanje izlazaka u vrijeme kad komarci
najee ubadaju (obino od sumraka do svitanja), noenje odjee koja prekriva kou te
uporabu repelenata. Takoer se savjetuje spavanje na mjestima koja su udaljena od mjesta na
kojima se razmnoavaju komarci, odnosno u klimatiziranim sobama u kojima je pregledom
iskljuena prisutnost komaraca. Osobama u endemskim podrujima savjetuje se uporaba
krevetnih mrea, osobito onih koje su impregnirane insekticidima, te uporaba insekticidnih
sprejova u prostorijama za spavanje.
HEMOPROFILAKSA: Preporuke za profilaksu zasnivaju se na poznavanju osjetljivosti
lokalnih parazita na lijekove te na vjerojatnosti inficiranja. Hemoprofilaksa nije nikad
potpuno djelotvorna, pa na malariju treba uvijek misliti u diferencijalnoj dijagnozi vruice, u
bolesnika koji su putovali u endemska podruja, ak i ako su profilaktino uzimali
antimalarine lijekove. Kako je klorokin-rezistentan P. falciparum prisutan diljem veeg dijela
malarinog svijeta (sl. 174-2), izborni je lijek za profilaksu u neimunih osoba koje putuju u ta
podruja meflokin (250 mg tjedno za odrasle). Meflokin je djelotvoran i dobro se podnosi,
premda moe izazvati muninu, slabost i bol u trbuhu. Rijetko je (1:10.000) profilaksa
meflokinom povezana s akutnom reverzibilnom neuropsihijatrijskom reakcijom, koja se
manifestira smetenou, psihozom, konvulzijama ili encefalopatijom. Opsena su istraivanja
nuspojava lijeka u vicarskih putnika koji su uzimali meflokin pokazala, da su ti uinci slini
onima pri uzimanju klorokina. Nekodljivost profilaktine primjene meflokina u trudnoi nije
dokazana. Djelotvorna je alternativa dnevna primjena doksiciklina (maksimalno 100 mg).
Doksiciklin se openito dobro podnosi, premda moe izazvati kandidozu, proljev i
fotosenzitivnu reakciju. Doksiciklin ne smiju uzimati trudnice niti djeca mlaa od 8 godina.
Trudnice ili ene koje namjeravaju zatrudnjeti trebaju izbjegavati putovanje u podruja s
klorokin-rezistentnim P. falciparum jer u trudnoi ne postoji nekodljiva i uinkovita
profilaksa. Putnici bi trebali poeti uzimati antimalarine lijekove barem jedan tjedan (1 do 2
dana ako se radi o doksiciklinu) prije dolaska u endemsko podruje, kako bi preostalo
dovoljno vremena za uoavanje neeljenih reakcija i za postizanje terapijskih razina u krvi;
profilaksu treba nastaviti tijekom 4 tjedna nakon odlaska iz tog podruja. Pojedinci koji su
roeni u malarinim zemljama ali koji godinama ive izvan tih podruja gube imunitet. Te
osobe, a napose djeca u opasnosti su kad se vrate u svoju domovinu; zbog toga moraju primiti
hemoprofilaksu i moraju poduzeti ostale preventivne mjere protiv malarije.

3. Cilj seminarskog rada

Cilj seminarskog rada je utvrditi epidemioloke karakteristike prijavljenih sluajeva malarije

na podruju Tuzlanskog kantona u periodu od 2003-2012 godine i prikazati najnovije
epidemioloke karakteristike malarije u svijetu.

4. Ispitanici i metode
4.1 Ispitanici
Istraivanje obuhvata prijavaljene sluajeve pacijenata sa dijagnostikovanom i lijeenom
malarijom na podruju Tuzlanskog kantona i Federacije BiH.

4.2 Metode
U seminarskom radu koriteno je retrospektivno istraivanje.
Za istraivanje su koriteni su podaci o prijavljenim sluajevima dijagnostifikovanih i
ljeenih pacijenata od malarije, dobivenih od Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona.
Dobiveni rezultati su prikazani u vidu tabele.
Istraeno je sljedee:
-broj sluajeva malarije u podruju Tuzlanskog kantona u periodu od 2001-2012
-broj sluajeva malarije u svijetu 2014.godine
-prikaz rizinih podruja za putovanje

5. Rezultati
U periodu od 11 godina, tj. od 2001-2012 godine prijavljen je samo jedan sluaj malarije u
podruju Tuzlanskog kantona. Ovaj sluaj je prijavljen 2010.godine u Graanici. Naalost,
nepoznato je mjesto boravka osobe, niti da li je bolest zavrila letalno ili izljeenjem. Prema
dostupnim podacima iz Slube za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije
Bosne i Hercegovine, prole godine (2014.g) nije zabiljeen niti jedan sluaj malarije u
podruju ovog entiteta.
Naziv
200 200 200 200 200 200 200 200 200
bolesti
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Malarij
a
Tabela 2. Prikaz sluajeva malarije po godinama u Tuzlaskom kantonu

201
0

201
2

Prema podacima WHO-a do decembra 2014.godine pojavilo je se 198 miliona novih

sluajeva malarije, sa 584.000 smrtnih ishoda od ove bolesti. Inae, rata mortaliteta je od
2001.godine globalno pala za 47% i za 54% u podruju Afrike, to je veliki uspjeh.
Najrizinija podruja bie prikazana na slici.

6. Diskusija
Iako u Bosni i Hercegovini malarija ne zauzima znaajno mjesto meu preteim zaraznim
bolestima i javlja se samo u sporadinim sluajevima, na svjetskom planu igra vrlo znaajnu
ulogu, budui da je zahvaen velik broj osoba i da je, kako mapa prikazuje, bolest iroko
rasprostranjena. Meutim, postoje obeavajui pomaci u prevenciji ove bolesti. Naime, prvi
rezultati ispitivanja vakcine protiv malarije objavljeni su u aprilu 2015.godine. Iako je razvoj
ove vakcine trajao ve nekoliko decenija i kotao nekoliko milijardi dolara, testiranje vakcine
je ulo u fazu 3 testiranja. U skupini od 15.000 ispitanika, uglavnom mlae djece, broj
oboljelih u toku 4 godine testiranja smanjio se za 36% ,tj.za vie od jednu treinu. Iako, na
prvi pogled ova brojka nije impozantna, znajui da je se 2014.godine pojavilo 198 miliona
novih sluajeva, ak i ovakva efikasnost vakcine od 39 %, spreava milione novih sluajeva.

7. Zakljuak
U naoj zemlji, malarija predstavlja samo problem kod importovanih sluajeva, ali inae ne
javlja se ee, to se da zakljuiti iz podataka. Malarija je velik svjetski zdravstveni problem,
koji e i u budunosti zahtijevati veliki napor u istraivanju i zahtijevati velika materijalna
ulaganja.

8. Literatura
Stefanovi, S. ( 1979 ) Interna medicina, 4. izd. Beograd Zagreb : Medicinska knjiga
Vesna Ferkovi, Zarema Obradovi (2013) Epidemiologija sa statistikom
Harrison et all, Interna medicina (1992)
Internet:
http://www.iflscience.com/health-and-medicine/first-malaria-vaccine-partially-effective
http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs094/en/
http://www.zzjzfbih.ba/proba-2/