STEPHEN KING

GODINJA DOBA

Naslov izvornika
Stephen King
Different Seasons
Copyright 1982 by Stephen King

Urednik
Zoran Maljkovi

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb

Za nakladnika
Marijan Groelj
Grafiki urednik
Sreko Joli
Oblikovanje naslovnice
Fadil Vejzovi
Korektor
Sran Boban
Tisak Zrinski, akovec, 2000.

STEPHEN KING

GODINJA DOBA
S engleskoga prevela
LJILJANA URI

MOZAIK KNJIGA
Zagreb, 2000.

SADRAJ
PROLJEE NADE ...................................................................... 9
RITA HAYWORTH I ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU ...11
LJETO KORUPCIJE . ...............................................................96
DAROVIT UENIK . ...............................................................98
JESEN IZGUBLJENE NEVINOSTI . ....................................268
TRUPLO . ...............................................................................270
ZIMSKA PRIA.......................................................................401
METODA DISANJA . ............................................................403
O ZBIRCI. .................................................................................460

Vana je pria, a ne pripovjeda.

Od prljavih poslova i prljavtina je postala jeftina

AC/DC
uo sam da o tome govorkaju
Norman Withfield

PROLJEE NADE

Za Russa i Florence Dorr

RITA HAYWORTH I ISKUPLJENJE U

SHAWSHANKU

svakom dravnom i federalnom zatvoru u Americi zacijelo

postoji netko poput mene - ja sam onaj koji vam moe
nabaviti to elite. Cigarete po narudbi, vreicu trave ako
vam je to drae, bocu konjaka da proslavite maturu sina ili keri i
gotovo bilo to drugo... unutar nekih granica, dakako. Nije uvijek
bilo tako.
Doao samu Shawshank kad mi j e bilo tek dvadeset godina i
jedan sam od rijetkih u toj sretnoj, maloj obitelji koji su spremni
priznati to su uinili. Kupio sam svojoj eni, koja je bila tri godine
starija od mene, veliko ivotno osiguranje a onda sredio konice u
Chevrolet Coupeu koji nam je njezin otac darovao za vjenanje. Sve
je teklo tono kako sam planirao, samo to u mojem planu nije bilo
da e na putu u Castle Hill pokupiti susjedu i njezinog malog sina.
Konice su popustile i automobil je ubrzavajui odletio kroz grmlje
na rubu gradskog parka. Svjedoci kau da je iao sigurno osamdeset
ili vie kilometara na sat kad se zabio u dno spomenika Graanskom
ratu i zapalio se.
Nisam planirao ni to da e me uloviti, ali ulovili su me. Dobio
sam propusnicu za cijelu sezonu u ovom zatvoru. U dravi Maine
nema smrtne kazne, ali se dravni tuitelj pobrinuo za to da me
osude za sve tri smrti i da dobijem tri doivotne robije koje e tei
jedna za drugom. To mi je znatno smanjilo eventualne izglede da me
puste na uvjetnu. Sudac je ono to sam uinio nazvao odvratnim,
okrutnim zloinom i tako je i bilo, ali to je sad prolost. Moete sve
o tome proitati na poutjelim stranicama Calla na kojima veliki
naslovi o mojem suenju izgledaju pomalo smijeno i antikno pokraj
novosti o Hitleru, Musso-liniju i FDR-ovim dravnim slubama sa
skraenim nazivima.
Jesam li rehabilitiran, pitate. Ne znam to znai ta rije, barem
kad se radi o zatvorima i popravnim ustanovama. To je politiarska
rije. Moda ima i neko drugo znaenje i moda u dobiti priliku da
ga otkrijem, ali to je zasad u budunosti... a o njoj zatvorenici brzo
naue ne razmiljati. Bio sam mlad, zgodan i iz siromane etvrti.
Napumpao sam lijepu, razmaenu, tvrdoglavu djevojku koja je
stanovala u jednoj od najljepih starih kua u Ulici Carbine. Njezin
otac nije imao nita protiv braka pod uvjetom da se zaposlim u
11

STEPHEN KING

njegovoj optiarskoj tvrtki i krenem od dna. Ubrzo sam doznao da

me zapravo eli drati na oku kao neposlunog kunog ljubimca koji
jo nije sasvim pripitomljen pa bi mogao i ugristi. S vremenom se u
meni nakupilo dovoljno mrnje da uinim ono to sam uinio. Kad
bih mogao ponovno birati, ne bih to uinio, ali nisam siguran da to
znai da sam rehabilitiran.
Ali, nisam vam htio priati o sebi; elim vam priati o momku
koji se zove Andy Dufresne. No prije nego to ponem priati o
Andyju, moram vam objasniti jo nekoliko stvari o sebi. Neu vas
dugo gnjaviti.
Kako sam rekao, ja sam posljednjih etrdeset godina onaj u
Shawshanku koji vam moe nabaviti to trebate. I to ne samo
zabranjenu robu kao to su cigarete i pie, iako su oni uvijek
najtraeniji. Nabavljao sam ja zatvorenicima i tisue drugih stvari od
kojih su neke bile potpuno legalne ali ih je teko nabaviti na mjestu
na koje ste doli po kazni. Bio je neki tip koji je sjedio jer je silovao
malu djevojicu i pokazivao se desecima drugih; njemu sam nabavio
tri komada ruiastog vermontskog mramora od kojih je napravio tri
prekrasna kipa - bebu, djeaka od oko dvanaest godina i mladia s
bradom. Nazvao ih je Tri Isusova ivotna doba i danas to je u
primaoj sobi ovjeka koji je neko bio guverner drave.
Ako ste odrasli sjeverno od drave Massachusetts, sigurno ete
se sjetiti Roberta Alana Cotea. On je 1951. pokuao opljakati banku
First Mercantile u Mechanic Fallsu ali se pljaka pretvorila u
krvoprolie - estoro mrtvih, medu njima dva lana bande, tri taoca i
jedan mladi policajac koji je u pogrenom trenutku podigao glavu i
zaradio metak u oko. Cote je imao zbirku kovanica. Naravno da mu
ovdje ne bi dopustili da je zadri, ali uz malu pomo njegove majke i
posrednika koji je vozio kamion s rubljem, uspio sam mu je unijeti.
Rekao sam mu, Bobby, ti si lud kad eli drati zbirku kovanica u
kamenom hotelu prepunom lopova. Samo me pogledao, nasmijeio
se i rekao, znam kamo u ih staviti. Bit e na sigurnom. Ne brini se. I
imao je pravo. Bobby Cote je umro od tumora na mozgu 1967.
godine, a zbirka nikad nije naena.
Nabavljao sam ljudima okoladice na Valentinovo, nabavio
sam nekom ludom Ircu po imenu O'Malley onaj zeleni frape koji na
Dan sv. Patricka posluuju u McDonaldsu; ak sam organizirao
pononu premijeru Dubokog grla i Vraga u gospoici Jones za
dvadesetoricu mukaraca koji su zajedniki prikupili novac za
posuivanje filmova... premda sam zbog te male pustolovine odleao
12

GODINJA DOBA

tjedan dana u samici. Ali, to uvijek riskirate kad ste onaj koji moe
nabaviti stvari.
Nabavljao sam rjenike i knjige o evi, novosti poput praha
koji izaziva svrab, a nekoliko sam se puta pobrinuo da moji susjedi
na dugi rok dobiju gaice svoje ene ili djevojke... a znate i sami to
se s njima radi u dugim noima kad se vrijeme razvlai poput britve.
Ne nabavljam im ja to besplatno; neki su predmeti, dapae, vrlo
skupi. Ali, ne radim to ni samo zbog novca; to meni vrijedi novac?
Nikada neu imati cadillac ili odletjeti na Jamajku na dva tjedna u
veljai. inim to iz istog razloga zbog kojeg vam dobar mesar
prodaje samo svjee meso: stekao sam ugled i elim ga zadrati.
Jedino ne elim imati posla s pitoljima i tekim drogama. Neu
nikome pomoi da ubije ni sebe ni koga drugog. Za ovaj ivot mi je
bilo dosta ubojstava.
Da, moglo bi se rei da sam pravi pravcati Neckermann. I
tako, kad mi je 1949. doao Andy Dufresne i pitao mogu li mu
provercati Ritu Hayworth, rekao sam da nee biti nikakvih
problema. I nije ih bilo.

Kad je Andy 1948. doao u Shawshank bilo mu je trideset godina.

Bio je nizak, uredan mukarac kose boje pijeska i malih, njenih
ruku. Nosio je naoale sa zlatnim okvirima. Nokti su mu uvijek bili
podrezani i uvijek isti. Moda je smijeno to se upravo toga sjeam
o njemu, ali nekako mi je to kod njega bilo najhitnije. Uvijek je
izgledao kao damu nedostaje samo kravata. Vani je bio
potpredsjednik velike portlandskoj banke. Nije loe za tako mladog
ovjeka, osobito ako imate na umu kako su banke obino
konzervativne... a tu konzervativnost jo morati pomnoiti s deset
kad je rije o Novoj Engleskoj, gdje vam ljudi ne eli povjeriti svoj
novac osim ako ste elavi, epavi i stalno namjetate hlaa da bi vam
crte stajale ravno. Andy je doao zbog umorstva svoje ene i
njezinog ljubavnika.
Mislim da sam vam ve rekao da su u ovom zatvoru sami
nevini ljudi. Uvjeravali bi vas u to ba kao to vas oni televizijski
propovjednici uvjeravaju u dolazak Sudnjeg dana. Sve su ih udesili
suci kamena srca i istih takvih muda ili nesposobni odvjetnici ili
policijske namjetaljke ili zla srea. Svi su vas u to uvjeravali, ali na
licu im se vidjela druga pria. Zatvorenici su uglavnom druga liga,

13

STEPHEN KING

ne vrijede ni sebi ni ikome drugom i najvee zlo koje ih je snalo jest

to to su ih majke rodile.
Za sve vrijeme koje sam proveo u Shawshanku sreo sam
manje od deset ljudi kojima sam vjerovao kad su mi rekli da su
nevini. Jedan od njih bio je Andy Dufresne, premda sam i u njegovu
nevinost povjerovao tek nakon vie godina. Da sam bio porotnik na
Vrhovnom sudu u Portlandu tijekom onih est burnih tjedana 1947. i
1948. godine, i ja bih bio glasao da ga se osudi.
Bio je to vraki sluaj, jedan od onih sonih, sa svim nunim
sastojcima: lijepa ena iz ugledne obitelji (mrtva), omiljen mjesni
sporta (takoer mrtav) i u optuenikoj klupi ugledan mladi
poslovni ovjek. To, i sve skandalozne pojedinosti koje su novine
smjele barem zaobilazno spomenuti. Tuitelj se uope nije morao
truditi. Suenje je toliko potrajalo samo zato to se tuitelj
namjeravao kandidirati za zastupnika u Kongresu pa je htio da ga
birai dospiju dobro pogledati. Bio je to pravi sudski cirkus a
gledatelji su ekali u repu od etiri ujutro na temperaturi ispod nitice
samo da bi si osigurali mjesto.
Andy nije osporavao injenice koje je iznijela optuba: da je
imao enu, Lindu Collins Dufresne; da je ona u lipnju 1947. izrazila
elju da naui golf u Falmouth Hills Country Clubu; da je zatim
etiri mjeseca odlazila na teaj; da je njezin uitelj bio profesionalni
igra golfa iz Falmouth Hillsa Glenn Quentin; da je potkraj kolovoza
1947. Andy doznao da su Quentin i njegova ena postali ljubavnici;
da su se Andy i Linda Dufresne strano posvaali 10. rujna
poslijepodne; da su se posvaali zbog njezine nevjere.
U svjedoenju je Andy rekao da je Linda rekla kako joj je
drago to je doznao - nije joj bilo ugodno stalno se skrivati. Rekla mu
je da namjerava otii u Reno i razvesti se. On joj je rekao da e je
vidjeti u paklu prije nego to je vidi u Renu. Ona je otila provesti
no s Quentinom u Quentinovom unajmljenom bungalovu nedaleko
od golfskog igralita. Sljedeeg jutra njegova ih je istaica nala
mrtve u krevetu. Svakoje primilo po etiri metka.
Upravo je potonja injenica teretila Andyja vie nego ita
drugo. Tuitelj s politikim ambicijama jako je to naglasio i u
poetnom izlaganju i u zakljuku. Andrew Dufresne, rekao je, nije
prevareni mu koji se u navali strasti osvetio nevjernoj eni; to, rekao
je tuitelj, ne bismo opravdali ali bismo mogli razumjeti. Ali, ova je
osveta bila neusporedivo hladnokrvnija. Pomislite! grmio je tuitelj
na porotu. etiri i etiri! Ne est metaka, nego osam! Ispraznio je
14

GODINJA DOBA

arer... i onda stao i ponovno ga napunio kako bi ponovno pucao u

njih. ETIRI ZA NJEGA I ETIRI ZA NJU, pisalo je u
portlandskom Sunu. Bostonski Register nazvao ga je Svakomjednako ubojicom.
Prodava iz Zalagaonice Wise u Lewistonu posvjedoio je da
je Andrewu Dufresneu prodao revolver Police Special 38 sa est
metaka samo dva dana prije dvostrukog umorstva. Barmen iz
golfskog kluba potvrdio je da je Andy doao oko sedam naveer 10.
rujna, popio tri ista viskija za samo dvadeset minuta, a kad je ustao,
rekao je barmenu da ide do Quentinove kue i da e on, barmen, o
ostalom moi itati u novinama. Drugi prodava, iz trgovine
mjeovitom robom Handy- Pik oko kilometar i pol od Quentinove
kue, izjavio je na sudu da je Dufresne doao iste veeri oko etvrt
do devet. Kupio je cigarete, tri boce piva i kuhinjske krpe. Okruni
mrtvozornik posvjedoio je da su Quentin i Dufresneova ubijeni
izmeu jedanaest naveer i dva ujutro u noi s 10. na 11. rujna.
Detektiv iz ureda okrunog tuitelja koji je vodio sluaj rekao je da
je sedamdesetak metara od bungalova odmorite i da su na njemu 11.
rujna poslijepodne pronaena tri dokaza: prvo, dvije prazne boce
piva Narragansett (s optuenikovim otiscima prstiju); drugo,
dvanaest opuaka (cigareta Kool, koje pui optuenik); tree, otisak
tragova kotaa (koji se tono podudaraju s gumama na
optuenikovom plymouthu 1947).
U dnevnoj sobi Quentinova bungalova na sofi su naene etiri
kuhinjske krpe. Na njima su bile rupe od metaka i tragovi baruta.
Detektiv je razradio teoriju (unato oajnikim prigovorima
Andyjeva odvjetnika) da je ubojica krpama omotao revolver ne bi li
priguio pucnjeve.
Andy Dufresne svjedoio je u vlastitoj obrani. Svoju je priu
ispriao mirno i suzdrano. Rekao je da je prvi put uo govorkanja o
svojoj eni i Glennu Quentinu jo u posljednjem tjednu u srpnju. U
kolovozu se toliko uzrujao da je poeo istraivati. Jedne veeri kad je
Linda rekla da ide u kupovinu u Portland nakon sata tenisa Andy je
slijedio nju i Quentina do Quentinove unajmljene prizemnice (koju
su novine, dakako, nazvale ljubavnim gnijezdom). Parkirao je na
odmoritu i ekao dok je Quentin nije vratio u klub gdje je bio njezin
automobil, otprilike tri sata poslije.
- Hoete rei da vaa ena nije prepoznala va novi plymouth
parkiran iza Quentinova automobila? - pitao ga je tuitelj.

15

STEPHEN KING

- Te sam se veeri s prijateljem mijenjao za automobil - rekao

je Andy, a to priznanje o hladnokrvnosti i proraunatosti istraivanja
nije mu nimalo pomoglo u oima porote.
Kad je prijatelju vratio automobil i uzeo svoj, otiao je kui.
Lindu je zatekao u krevetu kako ita knjigu. Pitao ju je kako je bilo u
Portlandu. Odgovorila je da je bilo zgodno, ali da na kraju nita nije
kupila.
- Tad sam bio siguran - rekao je Andy publici koja ga je
sluala bez daha. Govorio je onim istim smirenim, suzdranim tonom
kojim je iznio gotovo sve to je rekao.
- U kakvom ste stanju bili tijekom sedamnaest dana izmeu te
veeri i noi kad je vaa ena ubijena? - upitao ga je njegov
odvjetnik.
- Bio sam jako uzrujan - rekao je Andy mirno i hladno. Kao da
recitira popis za kupovinu, rekao je da je razmiljao o samoubojstvu i
ak 8. rujna kupio revolver u Lewistonu.
Odvjetnik ga je zatim zamolio da ispria poroti to se dogodilo
nakon to se njegova ena otila sastati s Glennom Quentinom one
veeri kad su ubijeni. Andy je to i uinio... a dojam koji je ostavio na
porotu nije mogao biti gori.
Poznavao sam ga gotovo trideset godina i mogu vam rei da je
bio najsuzdraniji ovjek kojeg sam ikad upoznao. Svoje dobre
strane pokazivao bi vam kap po kap. Svoje loe strane uope nije
pokazivao. Ako je ikad doivio crnu no u dui, kako je to nazvao
neki pisac, to se ni po emu nije vidjelo. Bio je tip ovjeka koji bi, da
se odluio ubiti, otiao ne ostavivi oprotajno pismo, ali tek poto bi
sve svoje poslove doveo u red. Da se rasplakao dok je svjedoio, da
mu je glas prepukao ili da je oklijevao, ak i da je poeo vikati na
onog ambicioznog tuitelja, ne vjerujem da bi dobio doivotnu
robiju. A i da jest, pustili bi ga na uvjetnu najkasnije 1954. Ali, on je
svoju priu ispriao kao robot, kao da poroti kae: eto, to vam je to.
Vjerujte ili ne vjerujte. Nisu mu povjerovali.
Rekao je da je te noi bio pijan, da je manje-vie stalno bio
pijan jo od 24. kolovoza i da slabo podnosi alkohol. Dakako, poroti
je i to bilo teko povjerovati. Jednostavno nisu mogli zamisliti da bi
se taj hladni, suzdrani mladi ovjek u urednom odijelu s prslukom
mogao opijati zato to mu se ena spetljala s nekakvim igraem
golfa. Ja to vjerujem jer sam imao priliku promatrati Andyja onako
kako onih est ena i est mukaraca nisu.

16

GODINJA DOBA

Za sve vrijeme to sam ga poznavao, Andy Dufresne popio bi

tono etiri pia godinje. Priao bi mi u dvoritu svake godine
tjedan dana prije svojeg roendana i ponovno dva tjedna prije
Boia. Svaki put bi naruio bocu Jacka Danielsa. Kupovao ga je
onako kako ovdje veina zatvorenika kupuje to im treba - od
bijedne plae koju dobivamo i neto vlastita novca. Do 1965. godine
dobivali smo deset centi na sat, a onda su nam plau povisili ak na
etvrt dolara. Moja provizija na alkohol bila je i ostala deset posto, a
kad tome dodate cijenu dobrog viskija kakav je Black Jack, bit e
vam jasno koliko se sati Andy Dufresne morao znojiti u zatvorskoj
praonici rublja da bi kupio etiri pia godinje.
Na svoj roendan, 20. rujna, ujutro bi dobro potegnuo. Isto
tako te veeri. Sutradan bi ostatak dao meni a ja bih ga podijelio s
drutvom. to se tie druge boce, malo bi popio na Boi naveer, a
malo na Staru godinu. Ostatak bi opet zavrio kod mene s uputama
da ga podijelim. etiri pia godinje - to je ponaanje ovjeka kojeg
je pie gadno ugrizlo. Do krvi.
Rekao je poroti da je 10. rujna naveer bio tako pijan da se
moe sjetiti samo nekih sliica. Napio se jo poslijepodne - popio
sam dupli viski da se ohrabrim, kako je rekao - prije nego to se
naao s Lindom.
Kad je otila Quentinu, sjeao se, odluio se suoiti s njima.
Na putu prema Quentinovoj kui svratio je u golf-klub da na brzinu
jo neto popije. Rekao je da se ne sjea da je barmenu rekao da e
o ostalom itati u novinama, ni da mu je uope ita rekao. Sjeao
se da je kupio pivo u Handy Piku, ali ne i kuhinjske krpe. Zato bi
mi trebale kuhinjske krpe?, upitao je, a neke su novine napisale da
su se tri porotnice na to stresle.
Kasnije, mnogo kasnije, nagaao je o prodavau koji je
svjedoio o onim kuhinjskim krpama; mislim da je vrijedno zapisati
to je rekao:
- Recimo da su, traei svjedoke - rekao je Andy jednog dana
u dvoritu - nabasali na tog tipa od kojeg sam kupio pivo. Ve su bila
prola tri dana. O sluaju se pisalo u svim novinama. Moda su ga
pritegnuti, pet-est murjaka i detektiv iz ureda okrunog tuitelja.
Pamenje je subjektivna stvar, Rede. Moda su poeli s: Nije li
moda kupio i etiri-pet kuhinjskih krpa? i onda gurali dalje. Ako
dovoljno ljudi eli da se neega sjeti, mogu te u to uvjeriti.
Sloio sam se.

17

STEPHEN KING

- Ali, ima neto jo jae - nastavio je Andy onim svojim

zamiljenim tonom.
- Mislim da je mogue i to da je uvjerio sam sebe. Bio je u
sreditu pozornosti. Novinari mu postavljaju pitanja, slike mu izlaze
u novinama... a jo pridc i nastup na sudu. Ne tvrdim da je svjesno
lagao i poinio krivokletstvo. Ne, mislim da je mogao proi i na
detektoru lai ili se zakleti majinim imenom da sam kupio kuhinjske
krpe. Zna... pamenje je tako vraki subjektivno.
- Siguran sam ujedno: iako je i moj odvjetnik mislio da
uglavnom laem, ni on nije povjerovao u to s kuhinjskim krpama. Ta
pria je suluda. Bio sam pijan k'o svinja, tako pijan da mi ne bi palo
na pamet priguivati pucnje. Da sam to uinio, ne bi me bilo briga
uje li me tko.
Odvezao se do odmorita i parkirao. Pio je pivo i puio. Vidio
je kako se gase svjetla u prizemlju Quentinove kue. Vidio kako se
pali jedna jedina svjetiljka na katu... a poslije petnaest minuta i ta se
ugasila. Znao je to to znai.
- Gospodine Dufresne, jeste li zatim otili u kuu i ubili ih? zagrmio je njegov odvjetnik.
- Ne, nisam - odgovorio je Andy. Do ponoi se, rekao je, ve
malo rastrijeznio. Osjeao je i prve znakove gadnog mamurluka.
Odluio je otii kui, odspavati i sutradan o svemu zrelije razmisliti.
U tom trenutku, dok sam se vozio kui, mislio sam da je
najpametnije jednostavno pristati na razvod.
- Hvala, gospodine Dufresne. Odmah je skoio okruni
tuitelj.
- Razveli ste se vi od nje na najbri mogui nain, nije li tako?
Razveo vas je revolver kalibra 0.38 zamotan u kuhinjske krpe, zar
ne?
- Ne, gospodine, nisam - mirno je odgovorio Andy.
- A onda ste pucali u njezinog ljubavnika.
- Ne, nisam.
- Hoete rei da ste prvo pucali u Quentina?
- Hou rei da nisam pucao ni ujedno ni u drugo. Popio sam
dva piva i popuio onoliko cigareta koliko je ve policija tamo nala
opuaka. Onda sam se odvezao kui i otiao u krevet.
- Izjavili ste da ste izmeu 24. kolovoza i 10. rujna razmiljali
o samoubojstvu.
- Jesam.
- Dovoljno da kupite revolver? - Da.
18

GODINJA DOBA

- Bi li vas iznenadilo, gospodine Dufresne, kad bih vam rekao

da mi uope ne izgledate kao tip samoubojice?
- Ne bi - odgovorio je Andy - ali ni vi meni ne izgledate kao
osobito senzibilan tip, pa da razmiljam o samoubojstvu sigurno ne
bih doao k vama po pomo.
Na to se u publici zaulo prigueno hihotanje, ali Andy time
nije ostavio nita bolji dojam na porotu.
- Jeste li 10. rujna naveer ponijeli svoj revolver kalibra 0.38?
- Ne, kako sam ve rekao...
- Ah, da! - Okruni tuitelj se zajedljivo nasmijao.
- Bacili ste ga u rijeku! U rijeku Royal, 9. rujna poslijepodne.
- Da.
- Dan prije umorstava.
- Da, gospodine.
- Ba zgodno, zar ne?
- To nije ni zgodno ni nezgodno. Jednostavno je tako.
- Mislim da ste uli svjedoenje porunika Minchera? Mincher je vodio ekipu koja je pretraila dno rijeke Royal kod mosta
Pond, s kojeg je Andy rekao da je bacio revolver. Nisu ga nali.
- Da, gospodine. Znate da jesam.
- Onda ste uli i da je rekao da nije naao nikakav revolver,
iako su ga traili tri dana. I to je bilo ba zgodno, zar ne?
- Zgodno ili nezgodno, injenica je da nisu pronali revolver mirno je odgovorio Andy.
- Ali, volio bih podsjetiti i vas i porotu da je most Pond vrlo
blizu ua rijeke Royal u Yarmouthski zaljev. Struja je jaka.
Revolver je mogao zavriti u zaljevu.
- I tako se meci iz krvavih trupala vae ene i gospodina
Glenna Quentina ne mogu usporediti s lijebovima u cijevi vaeg
revolvera, zar ne, gospodine Dufresne?
- Tako je.
- I to je prilino zgodno, zar ne?
To je, kako su pisale novine, bio jedan od rijetkih trenutaka
tijekom estotjednog suenja kad je Andy reagirao emocionalno.
Ogoreno se nasmijeio.
- Budui da nisam poinio taj zloin, gospodine, i budui da
govorim istinu kad kaem da sam revolver bacio u rijeku dan prije
zloina, smatram da je, naprotiv, vrlo nezgodno to revolver nije
pronaen.

19

STEPHEN KING

Okruni tuitelj ga je opsjedao dva dana. Ponovno mu je

proitao svjedoenje prodavaa iz Handy - Pika o kuhinjskim
krpama. Andy je ponovio da se ne sjea da ih je kupio, ali je priznao
da se ne sjea ni da ih nije kupio.
Je li tono da su Andy i Linda Dufresne poetkom 1947.
godine kupili zajedniku policu ivotnog osiguranja? Da, tono je. A
je li tono da e Andy, bude li osloboen, dobiti 50.000 dolara? Jest.
A nije li tono da je otiao u Quentinovu kuu s namjerom da ubije i
nije li takoer tono da ih je namjeravao ubiti oboje? Ne, to nije
tono. to onda misli da se dogodilo, budui da nije bilo nikakvih
tragova pljake?
- To nikako ne mogu znati, gospodine tuitelj u - tiho je
odgovorio Andy.
Porota je poela zasijedati u srijedu u jedan poslijepodne.
Vratila se u sudnicu u pola etiri. Sudski podvornik je rekao da bi se
vratili i prije, ali su htjeli u miru pojesti objed koji im je platio sud.
Proglasili su ga krivim, a da je u dravi Maine postojala smrtna
kazna, visio bi prije nego to su tog proljea afrani pomolili glave.

Okruni tuitelj ga je pitao to misli da se dogodilo i Andy je rekao

da ne zna, ali zapravo je o tome imao svoje miljenje, a ja sam ga
izvukao iz njega jedne veeri 1955. godine. Trebalo nam je, eto,
sedam godina da od kimanja glavom kad se sretnemo napredujemo
do razmjerno bliskog prijateljstva - ali zapravo nismo postali doista
bliski sve negdje do 1960. godine, a bio sam jedini s kojim se Andy
uope zbliio. Budui da smo obojica sluili doivotnu, bili smo u
istom bloku elija od poetka do kraja, premda sam ja bio na drugom
kraju hodnika.
- to ja mislim? - Nasmijao se, ali u tom smijehu nije bilo ni
traga humoru.
- Mislim da je te veeri u zraku bilo mnogo loe sree. Vie
nego to se ikad ponovno moe skupiti u tako kratkom razdoblju.
Morao je naii neki stranac, netko u prolazu. Moda netko kome se
probuila guma blizu kue nakon to sam ja otiao. Moda provalnik.
Moda psihopat. On ih je ubio a ja sam zavrio ovdje. To je sve.
To je sve. A osuen je da u Shawshanku provede ostatak
ivota - ili barem onaj dio koji neto znai. Nakon pet godina poeli
su ga pozivati na sasluanja za putanje na uvjetnu i redovito ga
odbijali iako je bio uzoran zatvorenik. Dobivanje izlaznice iz

20

GODINJA DOBA

Shawshanka kad ti na ulaznici pie umorstvo spor je postupak, spor

kao kad rijeka nagriza kamen. U odboru sjede sedmorica, a svi su
tvrdi kao voda izvuena iz mineralnog izvora. Ne moe ih kupiti, ne
moe ih raznjeiti, ne moe ih rasplakati. Kad je rije o naem
odboru za uvjetnu, novac ne znai nita. Nikoga ne oslobaaju. U
Andyjevu sluaju bilo je i drugih razloga... ali o tome poslije.
Bio je u zatvoru neki Kendricks koji mi je pedesetih godina
prilino dugovao i trebale su mu etiri godine da sve vrati. Kamate
mi je uglavnom isplaivao u obliku informacija - u mojem poslu
propadne ako ne uspije doznati vie nego drugi. Taj je Kendricks,
na primjer, imao pristup arhivu koji ja, koji sam radio u radionici
registarskih ploica, nikada ne bih vidio.
Kendricks mi je rekao da je odbor za uvjetnu glasovao 7
prema 0 protiv Andyja Dufresnea 1957., 6 prema 1 1958., opet 7
prema 0 1959. i 5 prema 2 1960. godine. Ne znam kako je ilo
poslije, ali znam da je esnaest godina poslije on i dalje bio u eliji
br. 14 u bloku 5. Tada, 1976. godine, bilo mu je ve 58 godina.
Vjerojatno bi ga negdje 1983. velikoduno pustili. Daju ti doivotnu i
doista ti uzmu ivot - barem onaj dio koji neto vrijedi. Moda te
jednoga dana oslobode, ali... ujte, znao sam tipa po imenu
Sherwood Bolton koji je u eliji drao goluba. Drao ga je od 1945.
do 1953., kad su ga pustili. Nije on bio nikakav Ptiar iz Alcatraza.
Samo je imao tog goluba. Zvao ga je Jake. Oslobodio je Jakea dan
prije nego to je iziao i Jake je bome lijepo odletio. Ali, nekih tjedan
dana nakon to je Sherwood Bolton napustio nau sretnu malu
obitelj, neki me prijatelj pozvao u dio dvorita gdje se Bolton obino
zadravao i rekao mi: - Je li ovo Jake, Rede? - I bio je. Mrtav.

Sjeam se kad me Andy Dufresne prvi put zbog neega potraio.

Sjeam se toga kao da je bilo juer. Ali, to nije bio onaj put kad je
traio Ritu Hayworth. To je dolo poslije. Ovaj put, ljeta 1948.,
doao je zbog neega drugog.
Veinu poslova sklapam u dvoritu i tako je bilo i tada.
Dvorite nam je veliko, mnogo vee nego u veini drugih zatvora.
Oblika je pravilnog kvadra stranice od 90 metara. Na sjevernoj strani
je vanjski zid sa straarskim tornjevima na oba kuta. Straari imaju
dalekozore i puke. Na toj je strani i glavni ulaz. Ulazi za dostavu su
na junoj strani. Ima ih pet. Tijekom radnog tjedna Shawshank je
prilino iv - stalno se neto dovozi i odvozi. Imamo radionicu
21

STEPHEN KING

registarskih ploica i veliku praonicu rublja u kojoj se, uz zatvorsko,

pere i rublje Bolnice Kittery i Sanatorija Eliot. Tu je i velika
automehaniarska radionica u kojoj zatvorenici-mehaniari
popravljaju zatvorske, dravne i opinske automobile, da i ne
govorim o privatnim automobilima straara, uprave, ak i lanova
odbora za uvjetnu.
Na istonoj strani je debeli kameni zid pun malih, uskih
prozoria. Blok 5 je s druge strane tog zida. Na zapadnoj strani su
upravna zgrada i bolnica. Shawshank nikad nije bio tako pretrpan
kao drugi zatvori, a 1948. bio je napunjen do otprilike dvije treine
ukupnog kapaciteta, ali u svakom danom trenutku u dvoritu bi se
nalo 80 do 120 zatvorenika - dobacivali bi se nogometnom loptom
ili lopticom za bejzbol, kartali, razgovarali i sklapali poslove.
Nedjeljom je guva bila jo vea - nedjeljom bi to izgledalo kao
piknik... da je samo bilo ena.
Andy mi je prvi put priao upravo u nedjelju. Upravo sam
porazgovarao s Elmoreom Armitageom koji mi je esto pomagao
kad mi je priao Andy. Naravno, znao sam tko je; slovio je za snoba i
hladnog tipa. Govorkalo se da e se uvaliti u nevolje. Jedan od ljudi
koji su to govorili bio je Bogs Diamond kojeg si nitko ne bi poelio
za neprijatelja. Andy je bio sam u eliji, a prialo se da mu to
savreno odgovara, iako su jednokrevetne elije u Bloku 5 bile tek
neto vee od lijesa. Ali, ne moram sluati to se o nekome govorka
kad i sam mogu prosuditi.
- Zdravo - rekao je.
- Ja sam Andy Dufresne.
- Pruio mi je ruku i ja sam je prihvatio. Nije bio od onih koji
e tratiti vrijeme na uljudnosti; odmah je preao na stvar.
- ujem da ste vi ovjek koji zna kako do neega doi.
Sloio sam se da od vremena do vremena znam poneto
nabaviti.
- Kako to radite? - upitao me Andy.
- Ne mogu vam to objasniti - rekao sam.
- Neke mi se stvari jednostavno ponekad nadu u rukama.
Moda zato to sam Irac.
Na to se malo nasmijeio.
- Zanima me moete li mi nabaviti eki za kamenje.
- A to je to i zato vam treba?
Doimao se iznenaeno.

22

GODINJA DOBA

- Je li ispitivanje motivacije sastavni dio vaeg posla? - Sad mi

je bilo jasno zato su ga proglasili snobom, tipom koji se voli praviti
vaan - ali u njegovu sam tonu osjetio i trunku zafrkancije.
- Pa, sluajte - odgovorio sam - da ste traili etkicu za zube,
ne bih vas nita pitao. Samo bih vam naveo cijenu. Jer etkica za
zube nije ubojito oruje.
- Dakle, imate neto protiv smrtonosnih oruja?
- Imam.
Stara, zakrpana bejzbolska loptica poletjela je prema nama a
on se okrenuo vjeto poput make i uhvatio je. Bio je to potez kojim
bi se ponosio i sam Frank Malzone. Bacio ju je natrag laganim
trzajem zgloba - izgledao je lako i jednostavno, ali je za njega ipak
bila potrebna vjetina. Primijetio sam da nas mnogi jednim okom
promatraju. Vjerojatno su promatrali i straari s tornja. Ne elim se
praviti vaan, ali u svakom zatvoru postoje zatvorenici koji su face,
moda etvorica ili petorica u manjem zatvoru, dvadesetak ili
tridesetak u velikom. U Shawshanku sam ja bio jedan od takvih i
moje miljenje o Andyju Dufresneu znatno e utjecati na to kako e
se on provesti u zatvoru. Vjerojatno je i on to znao ali mi se nije
dodvoravao i zbog toga sam ga potovao.
- Dobro, rei u vam to je to i zato mi treba. eki za
kamenje izgleda kao minijaturni pijuk - dug je otprilike ovoliko.
- Rukama je pokazao otprilike trideset centimetara i tad sam
prvi put primijetio kako ima uredne nokte.
- Sjedne strane ima otar pijuk a s druge je plosnat. Treba mi
jer volim kamenje.
- Kamenje - ponovio sam.
- unite na trenutak sa mnom - rekao je.
Pristao sam. Sjeli smo na pete kao Indijanci.
Andy je zagrabio aku zemlje i poeo je prosijavati kroz prste
tako da je nastao oblai praine. Na dlanu mu je ostalo nekoliko
kamenia -jedan ili dva sjajna, ostali obini. Jedan od tih obinih
bio je kvare, a izgledao je obino samo dok ga nisi obrisao. Onda je
dobio lijep mlijeni sjaj. Andy ga je obrisao i dobacio mi ga. Ja sam
ga uhvatio i rekao to je .
- Da, kvare - potvrdio je.
- A pogledajte ovo. Tinjac. Skriljevac, granit. Evo komadia
vapnenca, s mjesta gdje su isklesali stijenu da bi sagradili sve ovo.
- Bacio ih je i obrisao ruke.

23

STEPHEN KING

- Skupljam kamenie. To jest... prije sam ih skupljao. Volio

bih to opet, koliko je mogue.
- Nedjeljna istraivanja po zatvorskom dvoritu? - upitao sam i
ustao. Zamisao je bila blesava, a ipak... kad sam vidio onaj komadi
kvarca neto me udno stislo u srcu. Ne znam tono zato; valjda
zbog povezanosti s vanjskim svijetom. O zatvorskom dvoritu ne
razmilja na taj nain. Kvare je neto to izvadi iz malog, brzog
potoka.
- Bolje je ii na nedjeljna istraivanja ovdje nego uope ne ii
na nedjeljna istraivanja - rekao je on.
- Ali, eki za kamenje bi mogao nekome zabiti u glavu
rekao sam.
- Ovdje nemam neprijatelja - tiho je odgovorio.
- Ne? - Nasmijeio sam se.
- Priekaj.
- Ako bude problema, mogu ih rijeiti bez ekia za kamenje.
- A moda misli pobjei? Ispod zida? Jer, ako to misli...
Uljudno se nasmijao. Kad sam tri tjedna poslije vidio taj njegov
eki, shvatio sam zato se smijao.
- Tako da zna - rekao sam mu - ako ti ga netko vidi, uzet e ti
ga. Da ima samo licu, i nju bi ti uzeli. Kako si ti to zamislio? Sjesti
u dvorite i lijepo poeti lupati?
- Pa, mislim da u se ve nekako snai.
Kimnuo sam. Taj me se dio prie stvarno nije ticao. Ljudi me
angairaju da im neto nabavim. Hoe li to poslije uspjeti zadrati, to
je njihova stvar.
- Koliko bi to moglo kotati? - upitao sam. Poeo mi se sviati
taj njegov smireni, nenapadni stil. Kad deset godina provede u
zatvoru, koliko sam ih ja dotad proveo, i te kako se umori od
glasnih razmetljivaca i brbljavaca. Da, moe se rei da mi se Andy
svidio od samog poetka.
- Osam dolara u svakoj prodavaonici opreme za kamenje i
drago kamenje - rekao je - ali jasno mi je da ti radi po sistemu cijena
plus trokovi...
- Moja uobiajena provizija je deset posto, ali kod opasnih
predmeta moram je malo povisiti. Za neto poput ovoga treba malo
bolje podmazati kotaie. To bi ti bilo deset dolara.
- Dogovoreno.
Pogledao sam ga i nacerio se.
- A ima li ti deset dolara?
24

GODINJA DOBA

- Imam - odgovorio je tiho.

Dugo poslije otkrio sam da je imao vie od petsto. Donio ih je
sa sobom. Kad se prijavljuje u ovaj hotel, dunost je jednoga od
straara da ti kae da se sagne i dobro te pogleda, ali ne moe vidjeti
ba sve i, da ne okoliam, ovjek koji to doista eli moe i prilino
velik predmet gurnuti prilino duboko - dovoljno duboko da se ne
vidi osim ako ba ne naleti na straara koji e navui gumenu
rukavicu i baciti se u istraivanje.
- Onda dobro - rekao sam.
- Mora jo znati to oekujem od tebe ako te sluajno ulove s
robom koju sam ti nabavio.
- Da, to bi bilo korisno - odgovorio je, a po jedva primjetnoj
promjeni u njegovu pogledu vidio sam da tono zna to u mu rei.
Oi su mu malo zablistale. Kako u poslije otkriti, bio je to odraz
njegovog specifinog smisla za humor.
- Ako te ulove, rei e da si taj predmet naao. Sve se svodi
na to. Stavit e te u samicu na tri-etiri tjedna i, naravno, ostat e
bez svoje igrake i zaraditi minus u njihovim knjigama. Ako im
spomene moje ime, ti i ja nikad vie neemo suraivati. Neu ti
nabaviti ni vezice ni vreicu skije. Osim toga, poslat u neke svoje
prijatelje da te posjete. Nisam sklon nasilju, ali mora shvatiti moj
poloaj. Ne mogu si dopustiti da se prouje kako se ne znam
pobrinuti za sebe. To bi me unitilo.
- Da, vjerojatno bi. Razumijem. Ne mora se brinuti.
- Nikad se ne brinem - odgovorio sam.
- Na ovakvom mjestu od toga nema nikakve koristi.
Jo jedanput je kimnuo i otiao. Tri dana poslije proao je kraj
mene u dvoritu za vrijeme odmora u praonici. Nije mi rekao ni rije,
nije me ni pogledao, ali mi je u ruku tutnuo novanicu sa slikom
gospodina Alexandera Hamiltona vjeto poput maioniara koji
izvodi trik s kartama. Oigledno se znao brzo prilagoditi. Nabavio
sam mu onaj eki. Jednu je no bio kod mene u eliji i bio je tono
onakav kakvim ga je opisao. Nije mu mogao posluiti za bijeg
(ovjeku bi trebalo otprilike esto godina da time iskopa tunel,
pomislio sam), ali ipak nisam bio sasvim miran. Da si taj mali pijuk
nekome zabio u glavu, taj sigurno nikad vie ne bi sluao Pozdrave,
elje i poruke na radiju. A Andy je ve imao neprilika sa sestrama.
Nadao sam se da ga nije naruio zbog njih.
Na kraju sam se oslonio na intuiciju. Sutradan rano ujutro,
dvadeset minuta prije sirene za buenje, dao sam eki i kutiju
25

STEPHEN KING

Camela Ernieju, zatvoreniku koji je pometao hodnike u naem bloku

sve dok 1956. godine nije iziao. Bez rijei ih je strpao pod bluzu, a
ja sam eki prvi put ponovno vidio tek nakon sedam godina.
Sljedee nedjelje Andy mi je opet priao u dvoritu. Mogu
vam rei da tog dana nije bog zna kako izgledao. Donja mu je usnica
bila nateena poput hrenovke, desno oko bilo je nateeno i napola
zatvoreno a na obrazu je imao gadnu ogrebotinu. Da, sestre su ga
oigledno pritisnule, ali nije ih ni spomenuo.
- Hvala na ekiu - rekao je i produio.
Radoznalo sam ga promatrao. Napravio je nekoliko koraka,
primijetio neto u praini i sagnuo se da bolje pogleda. Bio je to neki
kameni. Zatvorenike odore, osim one za mehaniare dok rade,
nemaju depova. Ali, i to se moe rijeiti. Kameni je nestao u
Andyjevom rukavu i nije mu ispao. To me zadivilo... i on me
zadivio. Unato svim tekoama, nastavio je ivjeti. Ima ih na tisue
koji to ne mogu ili nee, i to ne samo u zatvoru. Primijetio sam i to
da su mu nokti i dalje uredni i isti iako mu je lice izgledalo kao da
ga je poharao tornado.
Tijekom sljedeih est mjeseci nisam ga esto viao. Mnogo je
vremena provodio u samici.

Nekoliko rijei o sestrama.

U mnogim su zatvorima poznati kao topla braa ili zatvorske
curice. Ali, u Shawshanku smo ih oduvijek nazivali sestrama. Ne
znam zato - osim po nazivu, ni po emu se nisu razlikovali od onih
u drugim zatvorima.
Danas nikoga ne udi da u zatvorima ima mnogo pederastije osim moda novajlije koji su uz to, na svoju nesreu, mladi, vitki,
zgodni i nesmotreni - ali, i homoseksualnost se, kao i obian seks,
pojavljuje u tisuama razliitih oblika. Ima mukaraca koji ne mogu
podnijeti ivot bez neke vrste seksa pa se okrenu drugim mukarcima
da ne bi poludjeli. Ono to slijedi obino je dogovor izmeu dva
inae heteroseksualna mukarca, premda sam se katkad znao pitati
jesu li doista tako heteroseksualni kako su mislili da e biti kad se
vrate svojim enama ili djevojkama.
Ima i mukaraca koji se obrate u zatvoru. Postanu
homoseksualci ili iziu iz ormara, kako se to danas kae. Obino
(premda ne uvijek) oni igraju ulogu ene i za njihovu se naklonost
ostali ogoreno bore.

26

GODINJA DOBA

A onda, postoje i sestre.

Oni su u zatvorskoj sredini ono to su u vanjskom svijetu
silovatelji. Obino slue duge kazne za okrutne zloine. Plijen su im
mladi, slabi i neiskusni... ili, kao u sluaju Andyja Dufresnea, oni
koji se doimaju slabima. Njihova su lovita tuevi, pretrpane
prostorije nalik tunelima iza industrijskih perilica u praonici i katkad
bolnica. Znalo se dogoditi i da nekog siluju u projekcijskoj kabini u
naem kinu koja nije vea od ormara. U veini sluajeva sestre su
ono to su uzele na silu mogle dobiti i dragovoljno, da su htjele;
obraeni se vjeito zaljubljuju u nekoga od njih kao to se mlade
djevojke zaljubljuju u razne Sinatre, Presleyje ili Redforde. Ali, za
sestre je najvei uitak uzimanje na silu... i tako e vjerojatno uvijek
i biti.
Zbog njegova vitkog stasa i zgodnog lica (a moda i zbog one
suzdranosti kojoj sam se ja od poetka divio) sestre su poele
proganjati Andyja im je stigao. da je ova moja pria bajka, rekao
bih vam da im se Andy opirao sve dok ga nisu ostavili na miru.
Volio bih da vam to mogu rei, ali ne mogu. Zatvor nije svijet iz
bajke.
Prvi put mu se to dogodilo pod tuem ni tri dana nakon to se
pridruio naoj sretnoj maloj obitelji. Kako sam uo, taj su ga put
samo pljeskali i kakljali. Vole odmjeriti plijen prije nego to ga
napadnu, kao akali koji najprije ocijene je li im rtva doista tako
slabana kako se ini.
Andy je uzvratio udarac i raskrvario usnicu krupnoj, visokoj
sestri po imenu Bogs Diamond, koji je prije mnogo godina nestao u
nepoznatom pravcu. Straar ih je razdvojio prije nego to su se stvari
zaotrile, ali Bogs mu je obeao da e ga imati, i imao gaje.
Drugi put se to dogodilo iza perilica u praonici. U toj dugoj,
uskoj, pranjavoj prostoriji tijekom godina dogodilo se mnogo toga;
straari su to znali i nisu se mijeali. Tamo je mrano, sve je puno
vrea s rubljem i bjelilom, baava katalizatora Hexlite koji je posve
bezopasan ako su ti ruke suhe, ali ubojit poput baterijske kiseline ako
su vlane. Straari ne vole tamo zalaziti. Nema mjesta za
manevriranje, a jedna od prvih stvari koje ih naue kad dou raditi na
ovakvo mjesto je da nikad ne dopuste da ih zatvorenici stisnu u
prostoriju iz koje ne mogu pobjei.
Bogs tog dana nije bio tamo, ali Herny Backus, predradnik u
praonici jo od 1922. godine, rekao mi je da su bila etiri njegova
prijatelja. Andy se neko vrijeme branio akom Hexlitea prijetei da
27

STEPHEN KING

e im ga baciti u oi ako mu se priblie, ali dok se povlaio natrake,

spotaknuo se o veliku vreu deterdenta. Vie im nije trebalo.
Zaskoili su ga.
Mislim da se izraz redaljka ne mijenja bitno iz generacije u
generaciju. Upravo to se Andyju dogodilo s te etiri sestre. Polegli su
ga na onu vreu ijedan mu je uz sljepoonicu drao odvija dok su ga
ostali obraivali. Kad ti to rade, razderu te, ali ne tako strano.
Govorim li iz iskustva, pitate? Da barem ne govorim. Neko vrijeme
krvari. A ako ne eli da te neki lakrdija upita jesi li dobio
mjesenicu, natrpa toaletni papir u gae i tako ga dri dok ti ne
proe. Krvarenje doista nalikuje mjesenici: traje dva-tri dana i nije
jako. Onda prestane. Nema posljedica, osim ako ti nisu uinili neto
jo neprirodnije. Naime, nema fizikih posljedica, ali silovanje je
silovanje i prije ili poslije mora se pogledati u zrcalu i odluiti to
e sa sobom.
Andy je sve to proivio sam, kao to je i sve ostalo u to
vrijeme proivljavao sam. Zacijelo je doao do istog zakljuka kao i
mnogi prije njega: sa sestrama su mogua samo dva pristupa - boriti
se prije nego to te dograbe ili dopustiti da te dograbe.
On se odluio boriti. Kad su ga Bogs i dva njegova prijatelja
napali desetak dana poslije onoga u praonici (Ernie mi kae da mu je
Bogs rekao: ujem da su ti skinuli junfer), Andy se branio. Slomio
je nos Roosteru MacBrideu, debelom farmeru koji je osuen zato to
je na smrt pretukao svoju pastorku. Sa zadovoljstvom vas mogu
obavijestiti da je Rooster i umro u Shawshanku.
Uzeli su ga, sva trojica. Kad je to bilo gotovo, Rooster i onaj
trei - moda Pete Vernes, ali nisam siguran - prislili su Andyja da
klekne. Bogs Diamond je stao pred njega. Tih je godina imao britvu s
bisernim drkom na kojem je s obje strane pisalo Pearl Diamond.
Izvadio ju je i rekao: - Sad u otkopati rasporak, maleni, a ti e
progutati to ti dam da proguta, a kad to obavi, onda e progutati i
Roosteru. ini mi se da si mu slomio nos pa mu se mora na neki
nain oduiti.
Andy je na to rekao: - Ako mi neto gurne u usta, ostat e
bez toga.
Ernie kae da ga je Bogs pogledao kao da je poludio.
- Ne - rekao je Andyju i nastavio govoriti polako kao da je
Andy umno zaostao.
- Nisi me razumio. Ako pokua neto takvo, gurnut u ti
cijelu ovu britvu u uho. Jasno?
28

GODINJA DOBA

- Razumio sam to si mi rekao. ini mi se da ti nisi razumio

mene. Odgrist u to god mi gurne u usta. Moe mi zabiti britvu u
mozak, ali imaj na umu da se ovjek koji doivi naglu i teku ozljedu
mozga istodobno pomokri, isprazni crijeva... i jako zagrize.
Gledao je u Bogsa i onako se karakteristino smjekao, kae
mi Ernie, kao da njih trojica raspravljaju s njim o dionicama i
ulaganjima a ne da su ga upravo gadno udesili. Kao da je odjeven u
jedno od svojih elegantnih bankarskih odijela, a ne da klei na
pranjavom podu ormaria za metle s hlaama oko glenjeva dok mu
niz bedra curi krv.
- tovie - dodao je - ujem da je refleks ugriza katkad tako
snaan da rtvi moraju vilice razdvojiti eljeznim otpiraem.
Bogs tog dana potkraj veljae 1948. nije Andyju nita gurao u
usta, a nije ni Rooster MacBride; koliko znam, nije ni itko drugi.
Umjesto toga, premlatili su ga gotovo na smrt pa su sva etvorica
dobila samicu. Andy i Rooster MacBride najprije su nekoliko dana
proveli u bolnici.
Koliko ga je puta silovala ta ekipa? Ne znam. Mislim da je
Rooster prilino brzo izgubio interes - hoe to kad ti propisno razbiju
nos - a Bogs Diamond je tog ljeta iz istog mira premjeten.
To je bilo ba udno. Bogsa su jednog jutra poetkom lipnja
kad se nije pojavio na prozivci za dorukom nali u njegovoj eliji
gadno premlaenog. Nije htio rei tko mu je to uinio ni kako su
doli do njega, ali budui da se bavim poslom kojim se bavim, znam
da straare moe podmititi da uine gotovo bilo to osim da ti kupe
pitolj. Nisu imali velike plae, a nemaju ih ni sada. A u ono vrijeme
nije bilo internih kamera ni elektronskih prekidaa kojima se moe
istodobno zatvoriti nekoliko blokova. Tad se svaki blok jo zasebno
zakljuavao. Ne bi bilo teko potplatiti straara da pusti nekoga moda i vie njih - ne samo u blok nego i u Diamondovu eliju.
Dakako, takav bi aranman bio prilino skup. Dodue, ne
prema mjerilima vanjskog svijeta. Zatvorsko je gospodarstvo neto
skromnijih razmjera. Kad si dovoljno dugo unutra, jedan ti dolar
pone vrijediti kao dvadeset vani. Rekao bih da je sreivanje Bogsa
nekoga - papreno kotalo - recimo, petnaest dolara za otkljuavanje
vrata i po dva-tri dolara svakom od onih koji su ga mlatili.
Ne kaem da je to organizirao Andy Dufresne, ali znam da je
sa sobom donio petsto dolara, a vani je bio bankar, dakle ovjek koji
bolje od nas ostalih zna kako novac pretvoriti u mo.

29

STEPHEN KING

Znam jo i ovo: nakon tih batina - tri slomljena rebra,

krvarenja iz oka, iaenog kraljeka i kuka - Bogs Diamond vie
nije dirao Andyja. Zapravo, nakon toga on vie nikoga nije dirao.
Postao je razmetljiv na rijeima, ali slab na djelu. Moglo bi se rei da
se pretvorio u slabu sestru.

To

je bio kraj Bogsa Diamonda, ovjeka koji bi moda i ubio

Andyja da Andy nije poduzeo korake da to sprijei (ako je on bio
taj). Ali, nije to bio kraj Andyjevih nevolja sa sestrama. Nakon
kratkog predaha, opet su ga poele opsjedati. Dodue, ne tako grubo i
ne tako esto. akali vole lak plijen, a oko nas je bilo mnogo lakih
sluajeva nego to je bio Andy Dufresne.
Uvijek se borio, toga se dobro sjeam. Vjerojatno mu je bilo
jasno da e ga lake dobiti drugi put ako im se prvi put prepusti bez
opiranja. I tako bi se Andy tu i tamo pojavio s oiljcima na licu, a
est-sedam mjeseci nakon to je Diamond dobio one batine, Andyju
su slomili dva prsta. O da. A potkraj 1949. godine zavrio je u
stacionaru sa slomljenom jagodinom kosti - vjerojatno ga je netko
dobro opalio eljeznom cijevi zamotanom u flanel. Uvijek se opirao i
zato je redovito dobivao samicu. Ali, nemojte misliti da je njemu to
padalo jednako teko kao drugima. Njemu samoa nije smetala.
Na sestre se jednostavno naviknuo - a onda, 1950. godine, i to
je gotovo posve prestalo. Ali, do tog emo dijela prie jo doi.

U jesen 1948. godine Andy mi je jednog jutra priao u dvoritu i

pitao mogu li mu nabaviti deke za kamenje.
- Koji ti je to vrag?
Objasnio mi je da tako skupljai kamenja zovu krpe za
bruenje veliine kuhinjskih krpa. Imale su glatku i grubu stranu glatka je bila poput finog bruspapira, a gruba gotovo kao industrijska
elina vuna (Andy je i nju imao u eliji, premda je nije nabavio
preko mene - mislim da ju je popalio u praonici).
Pristao sam i nabavio mu ih iz iste trgovine u kojoj je kupljen i
eki. Ovaj put naplatio sam mu deset posto provizije i ni centa vie.
Nisam vidio nita opasno u desetak malo grubljih kuhinjskih krpa.

Andy

me pitao mogu li mu nabaviti Ritu Hayworth otprilike pet

mjeseci kasnije. Taj se razgovor vodio u zatvorskoj kinodvorani dok

30

GODINJA DOBA

smo gledali film. Danas dobijemo filmove jedanput ili dvaput tjedno,
ali u ono doba dobivali smo ih samo jedanput mjeseno. Filmovi
koje su nam slali obino su sadravali neku moralnu pouku; i film
koji smo tada gledali, Izgubljeni vikend, bio je takav. Pouka je bila
da je opasno previe piti. Time smo se barem mogli tjeiti.
Andy se uspio uvui u red pokraj mene i negdje na polovici
filma sagnuo se i pitao mogu li mu nabaviti Ritu Hayworth. Da vam
kaem istinu, bilo mi je zabavno. Obino je bio tako smiren i sabran,
a te veeri bio je sav ivan i nekako posramljen, kao da me zamolio
da mu nabavim kutiju prezervativa ili jednu od onih naprava
presvuenih ovjom koom koja e vam poveati samotni uitak,
kako je pisalo u asopisima. Doimao se napeto, kao da e
eksplodirati.
- Nabavit u ti je - rekao sam mu.
- Nema frke, smiri se. Hoe malu ili veliku? - U ono je doba
Rita bila moja najbolja cura (nekoliko godina prije bila je to Betty
Grable), a mogla se dobiti u dvije veliine. Za dolar si mogao dobiti
malu Ritu. Za dva i pol dobio si veliku - metar i dvadeset savrene
enstvenosti.
- Veliku - rekao je ne gledajui me. Kaem vam, te je veeri
bio izvan sebe. Pocrvenio je kao djeak koji pokuava ui u striptiz
bar s bratovom vozakom dozvolom.
- Moe je nabaviti?
- Ma olabavi, naravno da mogu. To mi je posao.
- Publika je poela pljeskati i zavijati kad su iz zida poele
izlaziti bube i napadati Raya Millanda koji je imao gadan napadaj
delirium tremensa.
- Kada?
- Za tjedan dana, moda i manje.
- Dobro.
- Ali, zvuao je razoarano, kao da se nadao da u mu je na
licu mjesta izvui iz gaa.
- Koliko?
Rekao sam mu nabavnu cijenu. Isplatilo mi se da mu nita ne
zaraunam - bio je dobar kupac s onim svojim ekiem i dekama za
kamenje. Osim toga, pazio je to radi - esto sam se, kad je imao
problema s Bogsom, Roosterom i ostalima, pitao hoe li nekome od
njih ekiem rascopati glavu.
Plakati su mi vaan artikl, odmah iza cigareta i cuge, obino
korak ispred trave. ezdesetih godina posao se razgranao na sve
31

STEPHEN KING

strane, mnogi su htjeli plakate Jimija Hendrixa, Boba Dylana i onaj

iz filma Goli u sedlu. Ali, najvie se ipak trae djevojke.
Nekoliko dana nakon to sam porazgovarao s Erniejem, voza
kamiona s kojim sam poslovao dovezao mi je vie od ezdeset
plakata, uglavnom Rite Hayworth. Moda se ak sjeate te
fotografije. Jaje se i te kako sjeam: Rita na sebi ima kupai kostim,
jednu ruku dri iza glave, oi su joj napola sklopljene a one sone
usnice malice razdvojene. Plakat se zvao Rita Hayworth, ali mogao
se isto tako zvati enka koja se tjera.
Uprava zatvora zna za crnu burzu, ako vas ba zanima.
Naravno da zna. O mojim poslovima vjerojatno znaju vie nego ja
sam. Trpe to jer znaju da je zatvor poput velikog parnog lonca pod
pritiskom. Mora imati ispune ventile. Povremeno naprave raciju pa
sam nekoliko puta odsjedio u samici, ali za plakate mi progledaju
kroz prste. ivi i pusti druge da ive. Pa kad bi se u neijoj eliji na
zidu pojavio veliki plakat Rite Hayworth, drali bi se kao da misle da
mu ju je netko poslao potom. Dakako, svi se paketi i pisma otvaraju,
ali kome se da itati stare inventare poiljaka zbog neega tako
nedunog kao to je plakat Rite Hayworth ili Ave Gardner? Kad ste u
loncu na pritisak ivite i putate druge da ive jer e vam inae netko
noem napraviti jo jedna usta, tono ispod adamove jabuice.
Nauite se trpeljivosti.
Andyju je u njegovu eliju br. 14 iz moje, br. 6, plakat opet
odnio Ernie. Ernie je i meni donio papiri na kojem je Andy svojim
urednim rukopisom napisao samo jednu rije: Hvala.
Malo poslije, dok smo odlazili na doruak, bacio sam pogled u
njegovu eliju i vidio Ritu u punom sjaju nad njegovim leajem - u
kupaem kostimu, s rukom iza glave, polusklopljenih oiju i
razmaknutih usnica. Stavio ju je nad leaj da je moe gledati nou,
kad se ugase svjetla, u blijedom odsjaju svjetala iz dvorita.
Ali, na arkom jutarnjem suncu ona je na licu imala tamne
oiljke - sjenu reetaka s njegovog prozora.

Sad u vam ispriati to se dogodilo sredinom svibnja 1950. godine,

a zbog ega se Andy napokon oslobodio sestara. Zbog tog je
dogaaja na kraju iz praonice preao u knjinicu i tamo je radio sve
dok ove godine nije otiao iz nae sretne male obitelji.
Moda ste ve primijetili da je dobar dio onoga to vam
priam iz druge ruke - netko je neto vidio i ispriao mi, a ja sam

32

GODINJA DOBA

ispriao vama. U nekim sam sluajevima jo vie pojednostavnio

stvar i prepriao vam (ili u prepriati) informacije koje su do mene
dole iz etvrte ili pete ruke. Tako vam je to kod nas. Zatvorski
telefon radi i morate se sluiti njime ako se elite odrati. Uz to,
naravno, morate znati i kako nai zrnca istine u hrpi lai, izmiljotina
i iskrivljenih injenica.
Moda ste osim toga stekli dojam da opisujem nekoga tko je
vie legenda nego stvarni ovjek. Moram priznati da i u tome ima
neto istine. Za nas koji sluimo duge kazne i koji smo Andyja
poznavali mnogo godina u njemu je bilo neega fantastinog, gotovo
mitskog i maginog, ako shvaate to elim rei. Ona pria o tome
kako Andy nije htio popuiti Bogsu Diamondu dio je tog mita, isto
tako i njegovo uporno opiranje sestrama, a i pria o tome kako je
dobio posao u knjinici... ali, uz jednu vanu razliku: bio sam tamo i
vidio to se dogodilo i kunem vam se majinim imenom da je to
istina. Zakletva osuenog ubojice moda ne vrijedi mnogo, ali
vjerujte mi: ne laem.
Andy i ja tad smo ve bili u prilino dobrim odnosima.
Fascinirao me. Sad vidim da sam vam zaboravio rei jednu sitnicu u
prii o plakatu, a nije nevana. Pet tjedana nakon to je ovjesio Ritu
na svoj zid (kad sam ja cijelu priu ve zaboravio i bio zabavljen
drugim poslovima), Ernie mi je kroz reetke dodao malu bijelu
kutiju.
- Od Dufresnea - rekao je tiho, sve vrijeme poteui metlu.
- Hvala, Ernie - odgovorio sam i dao mu pola kutije Camela.
to li je to, dovraga, pitao sam se dok sam otvarao kutijicu. Bijela
vata, a ispod nje...
Dugo sam ih gledao. Nekoliko trenutaka nisam ih se usudio ni
dotaknuti, bili su tako lijepi. U zatvoru nema ba mnogo lijepih
stvari, a najalosnije je to to mnogima uope ne nedostaju.
U toj su kutiji bila dva komadia kvarca, oba pomnjivo
izbruena u oblik naplavljenog drva. Po njima su bile tokice
eljeznog pirita, poput zlatnih pjega. Da nisu bili tako teki, mogli su
posluiti kao prekrasna puceta za manete, toliko su bili slini.
Koliko je morao raditi na njima? Sate i sate nakon gaenja
svjetla, to sam znao. Prvo lomljenje i oblikovanje, a onda beskrajno
bruenje i finiiranje onim dekama za kamenje. Gledajui ih, osjeao
sam toplinu koju osjeti svaki mukarac ili ena kad gleda neto
lijepo, neto na emu je netko radio, neto napravljeno - mislim da se
upravo po tome razlikujemo od ivotinja - a osjetio sam i jo neto:
33

STEPHEN KING

divljenje prema njegovoj tvrdoglavoj ustrajnosti. Ali, koliko je doista

Andy Dufresne bio ustrajan doznao sam tek poslije.

U svibnju 1950.

uprava je odluila da krov radionice registarskih

ploica treba premazati katranom. Htjeli su da se to obavi prije
ljetnih vruina i traili su dobrovoljce za taj posao koji je trebao
potrajati tjedan dana. Javilo se vie od sedamdeset ljudi jer je to bio
posao na otvorenom a svibanj je vraki dobar mjesec za rad na
otvorenom. Iz eira su izvukli devet-deset imena, medu kojima su se
nala i Andyjevo i moje.
Sljedei tjedan bi nas nakon doruka izveli u dvorite s dva
straara ispred nas i dva iza nas... a s tornja su nas jo za svaki sluaj
gledali kroz dalekozore.
Nas etvorica nosili bismo velike ljestve na rastezanje - uvijek
bi me nasmijavalo kad bi ih Dickie Betts nazvao rastezaljkom koje bismo naslonili na nisku graevinu ravnog krova. Onda bismo
lanano dodavali kante vrueg katrana na krov. Da se tko polio
njime, bome bi skakutao sve do stacionara.
S nama je bilo est straara koji su takoer prieljkivali taj
posao. Njima je to bilo kao da su dobili tjedan dana godinjeg
odmora, jer umjesto da se znoje u praonici ili radionici ili da
nadgledaju zatvorenike dok sjeku ikaru negdje bogu iza nogu, lijepo
su se sunali naslonjeni na niski zidi i lijeno razgovarali.
ak nisu morali ni osobito paziti na nas jer je toranj na junom
zidu bio tako blizu da su straari iz njega mogli pljunuti na nas da su
htjeli. Da je itko od nas uinio neto sumnjivo, presjekli bi ga napola
strojnicom kalibra 45 za manje od etiri sekunde. Zato su se lijepo
opustili. Nedostajalo im je samo pivo na ledu pa da budu gospodari
svijeta.
Jedan od njih zvao se Byron Hadley, a te godine, 1950., bio je
u Shawshanku dulje nego ja. Dapae, dulje nego posljednja dva
upravitelja zajedno. Te je godine glavni bio neki utegnuti Jenki s
istone obale po imenu George Dunahy. Diplomirao je na
kaznenopopravnom sustavu. Koliko sam vidio, nije se sviao nikome
osim ljudima koji su ga postavili na to mjesto. uo sam da ga nije
zanimalo nita osim prikupljanja statistikih podataka za knjigu (koju
je poslije objavila mala nakladnika kua iz Nove Engleske, Light
Side Press, a vjerojatno im je morao platiti), rezultata zatvorskog
prvenstva u bejzbolu svake godine u rujnu i uvoenja smrtne kazne u

34

GODINJA DOBA

dravu Maine. Silno mu je bilo stalo do te smrtne kazne. Dobio je

nogu 1953. godine kad se otkrilo da je u zatvorskoj
automehaniarskoj radionici vodio privatni biznis i dijelio profit s
Byronom Hadleyjem i Gregom Stammasom. Hadley i Stammas su se
taj put uspjeli izvui - oni su znali uvati svoje guzice - ali Dunahy je
morao otii. Nitko za njim nije plakao, ali se nitko nije osobito
veselio kad je na njegovo mjesto doao Greg Stammas. Bio je nizak
ovjek s velikim, napetim trbuhom i najhladnijim smeim oima
koje moete zamisliti. Uvijek se nekako bolno smjekao, kao da
mora na zahod a ne moe. Za Stammasove vladavine u Shawshanku
je bilo mnogo brutalnosti i premda nemam dokaza uvjeren sam da je
nou u oblinjem umarku pokopano najmanje pet-est ljudi. Dunahy
nije bio dobar, ali Stammas je bio okrutan, zloban ovjek bez srca.
On i Byron Hadley bili su prijatelji. George Dunahy je kao
upravitelj bio samo figura; zatvorom je zapravo upravljao Stammas,
a preko njega i Hadley.
Hadley je bio visok, nezgrapan mukarac rijetke rie kose.
Lako bi izgorio na suncu, govorio je glasno, a ako se nisi kretao
dovoljno brzo za njegov ukus udario bi te pendrekom. Tog dana,
treeg dana to smo radili na krovu, razgovarao je sa straarom koji
se zvao Mert Entwhistle.
Hadleyju se dogodilo neto jako dobro pa je, naravno, gunao.
Jednostavno je bio takav - nezahvalnik koji ni o kome nikad nije
rekao nita dobro, uvjeren da je cijeli svijet protiv njega. Svijet mu je
ukrao najbolje godine ivota, a ukrast e mu i preostale. Upoznao
sam nekoliko straara koji su bili gotovo sveci, a mislim da znam
kako im se to dogodilo: bili su kadri uoiti razliku izmeu vlastitih
ivota, ma kako bili siromani i bijedni, i ivota ljudi koje su uvali
za dravnu plau. Ti su straari znali stupnjevati bol. Drugi to nisu
znali ili nisu htjeli.
Za Byrona Hadleyja usporedbe nisu dolazile u obzir. Bio je
kadar ljenariti na suncu i aliti se na to to mu se posreilo dok je ni
deset koraka od njega skupina mukaraca radila, znojila se i pekla
ruke na velikim kantama vrueg katrana, mukaraca koji su ostalih
dana morali toliko raditi da im se ovo inilo kao odmor. Sigurno se
sjeate onog starog pitanja po kojem vidite kakav je va pristup
ivotu. Za Byrona Hadleyja aa je uvijek bila napola prazna i za sva
vremena, amen. Ako biste mu dali rashlaenu jabukovau, mislio bi
na ocat. Ako biste mu rekli da mu je ena uvijek bila vjerna, rekao bi
da je to zato to je tako vraki runa.
35

STEPHEN KING

I tako je tog dana sjedio i razgovarao s Mertom Entwhistleom

dovoljno glasno da ga svi ujemo; iroko bijelo elo ve mu je
pocrvenjelo od sunca. Jednu je ruku zabacio iza glave, a drugu drao
na drku revolvera.
uli smo to se dogodilo jednako dobro kao i Mert. Hadleyjev
je stariji brat prije etrnaest godina otiao u Texas i pasji skot se otad
nije javljao obitelji. Zakljuili su da je mrtav i nitko za njim nije
plakao. A onda, prije desetak dana, iz Austina ih je nazvao neki
odvjetnik. Rekao im je da je Hadleyjev brat umro prije etiri mjeseca
i za sobom ostavio bogatstvo. (Da ne povjeruje kako neki kreteni
imaju sree, izjavio je taj uzor zahvalnosti.) Obogatio se na nafti.
Ostavio je gotovo milijun dolara.
Ne, Hadley nije postao milijuna - to bi moda ak i njega
usreilo, barem na neko vrijeme - ali brat je svakom preivjelom
lanu obitelji u Maineu ostavio trideset pet tisua dolara ako ih
odvjetnik uspije nai. Nije loe. Kao da dobije na lutriji.
Ali, za Byrona Hadleyja aa je uvijek bila napola prazna.
Dobar dio jutra proveo je gunajui o tome koliko e mu jebena
drava od toga uzeti.
- Ostavit e mi taman toliko da kupim novi automobil - rekao
je - ali, to onda? Onda moram platiti porez na auto, pa popravke i
odravanje, pa te djeca stalno dave da ih nekamo voza i da spusti
krov i da...
- I da ga sami voze, ako su dovoljno stari - rekao je Mert.
Dobri stari Mert Entwhistle znao je to se oekuje pa nije rekao ono
to mu je zacijelo bilo na pameti kao i svima nama: Ako ti taj novac
toliko smeta, Byrone, stari moj, daj ga meni. Na kraju krajeva,
prijatelji i slue tome da ti pomognu.
- Upravo tako, htjet e ga voziti, htjet e na njemu nauiti
voziti
- rekao je Byron i stresao se.
- I to se dogodi na kraju godine? Ako si pogreno izraunao
porez i nije ti ostalo dovoljno da plati razliku, mora se snalaziti,
moda ak posuditi od onih ifutskih banaka. A svejedno ti naprave
reviziju. A kad ti drava radi reviziju, uvijek ti neto nae. Tko e s
njima? Ujak Sam ti gurne ruku pod koulju i stiska ti sisu dok ne
poplavi i uvijek izvue krai kraj. Sranje.
Utonuo je u turobnu utnju i razmiljao o tome kako je grozno
to je naslijedio tih 35 000 dolara. Andy Dufresne je razmazivao

36

GODINJA DOBA

katran samo petnaestak koraka od njega. Sad je odbacio etku i

krenuo prema Mertu i Hadleyju.
Svi smo se ukoili, a jedan od straara, Tim Youngblood,
spustio je ruku na pitolj. U tornju je jedan straar pljesnuo drugog
po ruci pa su nas i oni gledali. Na trenutak sam pomislio da e
Andyja ustrijeliti ili udariti pendrekom ili oboje.
A onda je vrlo tiho rekao Hadleyju: - Vjerujete li svojoj eni?
Hadley je blenuo u njega. Pocrvenio je u licu, a ja sam znao da
je to lo znak. Za najvie tri sekunde izvui e pendrek i opaliti
Andyja u solarni pleksus, tamo gdje je onaj veliki vor ivaca. Ako
te tu dovoljno jako udare, mogu te ubiti, ali oni svejedno uvijek
pokuaju. Ako ne umre, paraliziran si dovoljno dugo da zaboravi
trik koji si smislio.
- Deko - rekao je Hadley - dajem ti samo jednu priliku da
uzme svoju etku. A onda naglavake leti s krova.
Andy ga je samo savreno mirno gledao. Oi su mu bile kao
led. Ponaao se kao da ga nije uo. A ja sam mu poelio rei kako
stvari stoje, odrati mu ekspres teaj. Naime, da nikada ne pokazuje
da si uo o emu razgovaraju straari, nikada se ne pokuava
ukljuiti u njihov razgovor osim ako te neto pitaju (a tad im kae
tono ono to ele uti i zaepi). Crnac, bijelac, crveni ili uti - u
zatvoru to nije bitno jer tu postoji druga vrsta jednakosti. U zatvoru
su svi zatvorenici crnuge i bolje ti je da se na to navikne ako misli
preivjeti ljude poput Hadleyja i Grega Stammasa, koji su te u
svakom trenutku spremni ubiti. Kad si u zatvoru, vlasnitvo si
drave, a ako to zaboravi, teko tebi. Poznajem ljude koji su ostali
bez oiju ili prstiju na nogama ili rukama; znao sam jednoga koji je
ostao bez glavia penisa i smatrao se sretnim to je ostao samo bez
toga. Htio sam rei Andyju da je ve prekasno. Moe se vratiti i uzeti
svoju etku, a svejedno e ga te veeri pod tuem doekati netko tko
e mu slomiti obje noge i ostaviti ga da se trza na betonu. Takvu
uslugu moe kupiti za kutiju cigareta ili tri okoladice. A najvie od
svega elio sam mu rei da si ne oteava ve ionako teak poloaj.
To sam elio, ali umjesto toga samo sam nastavio razmazivati
katran kao da nemam pojma to se oko mene dogaa. Kao i svi
drugi, prvo uvam vlastito dupe. Moram. Ve je napuklo, a u
Shawshanku nikad nije nedostajalo tipova poput Hadleyja koji bi ga
rado do kraja razvalili.

37

STEPHEN KING

Andy je rekao: - Moda sam se pogreno izrazio. Sporedno je

vjerujete li joj ili ne. Pitanje je u tome mislite li da bi vam ikad zabila
no u lea, pokuala vas nasanjkati.
Hadley je ustao. Mert je ustao. Tim Youngblood je ustao.
Hadleyjevo je lice bilo crveno poput vatrogasnih kola.
- Jedino pitanje koje e tebe muiti - rekao je - bit e koliko e
ti kostiju ostati nepolomljenih. Moe ih prebrojati u stacionaru.
Doi, Merte, idemo ga baciti preko ograde.
Tim Youngblood je izvukao revolver. Mi ostali smo svim
arom razmazivali katran. Sunce nas je prilo. Uinit e to - Hadley i
Mert e ga jednostavno baciti preko ograde. Strana nesrea.
Dufresne, zatvorenik br. 81433- SHNK silazio je s nekoliko praznih
kanti, spotaknuo se i pao. Ba teta.
Zgrabili su ga, Mert za desnu a Hadley za lijevu ruku. Andy se
nije opirao. Nije skidao pogled s Hadleyjeva konjastog lica.
- Jer, ako ste sigurni u nju, gospodine Hadley - rekao je onim
svojim smirenim, staloenim glasom - nema razloga da ne zadrite
cijeli taj iznos. Zavrni rezultat: gospodin Hadley 35 000, ujak Sam
nula.
Mert ga je i dalje vukao prema ogradi, a Hadley je stao. Na
trenutak je Andy izgledao kao konopac koji nateu. Onda je Hadley
rekao: - ekaj malo, Merte. Kako to misli, deko?
- Hou rei, ako ste sigurni u nju, moete joj darovati taj novac
-rekao je Andy.
- Objasni dok nisi zavrio preko ograde.
- Drava vam omoguava jednokratni dar branom partneru rekao je Andy.
- Do ezdeset tisua dolara.
Hadley je sad gledao Andyja kao zgromljen.
- Ma ne, to nije mogue - rekao je.
- Bez poreza?
- Bez poreza - rekao je Andy.
- Ne mogu vam uzeti ni centa.
- A otkud ti to zna?
Tim Youngblood se upleo: - Bio je bankar, Byrone.
Vjerojatno...
- Zaepi, Pastrvo - odsjekao je Hadley ne pogledavi ga. Tim
Youngblood je pocrvenio i zautio. Neki su ga straari zvali Pastrva
jer je imao debele usne i izbuljene oi. Hadley je i dalje gledao
Andyja.
38

GODINJA DOBA

- Ti si onaj bankar mudrija koji je ubio svoju enu. Zato bih

ja vjerovao takvom mudrijau? Pa da zavrim unutra i razbijam
kamenje skupa s tobom, je li?
Andy je tiho odgovorio: - Kad bi vas osudili zbog utaje
poreza, ili biste u savezni zatvor, a ne u Shawshank. Ali, to se nee
dogoditi. Dar branom partneru osloboen od poreza sasvim je
zakonit. Radio sam s desecima... ne, stotinama takvih sluajeva.
Namijenjen je prvenstveno ljudima koji imaju male tvrtke koje ele
ostaviti obitelji ili ljudima kojima se jednom posrei. Kao to ste vi.
- Mislim da lae - rekao je Hadley, ali nije tako mislio vidjelo se da nije. Na njegovu se licu pojavio osjeaj koji je izgledao
groteskno na tom izduljenom, runom obliju visokog ela, osjeaj
posve neprimjeren licu Byrona Hadleyja. Bila je to nada.
- Ne laem. Uostalom, zato biste mi povjerovali? Uzmite
odvjetnika...
- Svi su oni odvratni krvopije! - povikao je Hadley.
Andy je slegnuo ramenima.
- Onda otiite u Poreznu upravu. Oni e vam istu stvar rei
besplatno. Zapravo, ja vam uope ne trebam. Vi biste sigurno i sami
istraili sve mogunosti.
- Nego to! Ne treba meni nekakav mudrija ubojica da mi
kae kako stvari stoje!
- Trebat e vam odvjetnik ili bankar da vam pripremi papire i
to e vas neto malo kotati - rekao je Andy.
- Ili... ako elite, mogu vam to uiniti ja, gotovo besplatno.
Traio bih samo po tri piva za moje suradnike...
- Suradnike! - ponovio je Mert i prasnuo u smijeh. Pljesnuo se
po koljenu. Stari je Mert bio pravi komedija a ja sam sc nadao da e
umrijeti od raka crijeva u nekom dijelu svijeta gdje jo nisu uli za
morfij.
- Ma zamisli, suradnici! Kakvi suradnici? Nema ti nikakve...
- Daj zaepi - zareao je Hadley pa je Mert zautio. Hadley je
opet pogledao Andyja.
- Gdje si ono stao?
- Rekao sam da bih traio samo po tri piva za moje suradnike
ako vam se to ini primjereno - nastavio je Andy.
- Mislim da se mukarac vie osjea kao mukarac kad radi na
svjeem zraku ako ima bocu piva. To je samo moje miljenje. Godilo
bi im i bili bi vam veoma zahvalni.

39

STEPHEN KING

Razgovarao sam poslije i s drugima koji su tog dana bili na

krovu - Renniejem Martinom, Loganom St. Pierreom i Paulom
Bonsaintom meu ostalima - i svi smo tad vidjeli isto, osjetili isto.
Odjedanput je Andy bio u nadreenom poloaju. Hadley je imao
pitolj na boku i pendrek u ruci, svoga prijatelja Grega Stammasa da
mu titi lea i cijelu zatvorsku upravu da titi leda Stammasu, a iza
njih jo i dravnu vlast, ali sve to u tom trenutku na suncu iznenada
nije bilo vano i meni je srce poskoilo onako kako nije nikad otkako
me kamion 1938. godine dovezao zajedno s jo etiri nova
zatvorenika i iskrcao u dvorite.
Andy je gledao Hadleyja onim svojim hladnim, bistrim,
mirnim oima i vie se nije radilo samo o tih trideset pet tisua, o
tome smo se svi sloili. Vrtio sam taj film bezbroj puta u glavi i
siguran sam. Bilo je to ovjek protiv ovjeka i Andy ga je
jednostavno prisilio, kao to jai mukarac silom pritisne ruku
slabijega na stol. Jer, nije bilo nikakvog razloga da Hadley ne da
Mertu znak i da ne bace Andyja preko ograde a da on ipak poslua
Andyjev savjet.
Ama ba nikakvog razloga. Ali to nije uinio.
- Mogao bih ti nabaviti nekoliko piva kad bi mi se prohtjelo rekao je Hadley.
- Pivo zbilja godi kad ovjek radi.
- Taj je kreten ak uspio zvuati velikoduno.
- Ja bih vam dao samo jedan savjet koji Porezna uprava ne bi rekao je Andy. Netremice je gledao Hadleyja.
- Darujte novac eni jedino ako ste posve sigurni u nju. Ako
mislite da postoji i najmanja ansa da e vas pokuati nasamariti,
moemo nai drugo rjeenje.
- Nasamariti me? - rekao je Hadley otro.
- Mene? Sluaj, mudrijau, da pojede cijeli vagon laksativa, ne
bi se usudila prdnuti bez mojeg odobrenja.
Mert, Youngblood i ostali straari pristojno su se nasmijali.
Andy se nije ni nasmijeio.
- Ispunit u vam obrasce - rekao je.
- Moete ih kupiti u poti, a ja u ih prirediti za va potpis.
To je zvualo veoma vano pa se Hadley isprsio. Onda je
bijesno pogledao nas ostale i zagrmio: - to vi krelci gledate? Na
posao! - Ponovno je pogledao Andyja.

40

GODINJA DOBA

- A ti, mudrijau, ide sa mnom. I dobro me sluaj: pokua li

me nekako prevariti, prije kraja tjedna pod tuem e igrati odbojku
tvojom glavom.
- Da, to shvaam - rekao je Andy tiho.
I jest shvaao. Kako se pokazalo, shvaao je on vie nego ja vie nego itko od nas.

Tako se dogodilo da je pretposljednjeg dana rada na krovu radionice

registarskih ploica u proljetno jutro 1950. godine skupina
zatvorenika u deset sati sjedila i pila pivo Black Label koje joj je
nabavio najokrutniji straar koji je ikad proao Shawshankom. Pivo
je bilo toplo kao pialina ali je svejedno bilo najbolje koje sam u
ivotu popio. Sjedili smo, pili ga i osjeali kako nam sunce grije
ramena i ak ni napola aljiv, napola prijeziran izraz na Hadleyjevu
licu - kao da gleda kako majmuni, a ne ljudi, piju pivo - nije nam
mogao pokvariti uitak. Taje stanka za pivo potrajala dvadeset
minuta i tih smo se dvadeset minuta mi osjeali kao slobodni ljudi.
Kao da smo pili pivo dok uredujemo krov vlastite kue.
Jedino Andy nije pio. Ve sam vam ispriao o njegovim
navikama glede pia. Sjedio je zgrbljen u hladu ruku sputenih
izmeu koljena, promatrao nas i smjekao se. Ne biste povjerovali
koliko ga se ljudi sjea u tom poloaju i koliko je ljudi bilo na tom
krovu kad je Andy Dufresne svladao Byrona Hadleyja. Mislio sam
da nas je bilo devet-deset, ali do 1955. godine ispalo je da nas je bilo
najmanje dvjesto, moda i vie... to jest, ako vjerujete sve to vam
kau.
Prema tome, ako traite izravan odgovor na pitanje priam li
vam o stvarnom ovjeku ili o legendi koja se nataloila oko njega
kao biser oko zrna pijeska, moram vam rei da je odgovor negdje
izmeu. Siguran sam jedino u to da Andy Dufresne nije bio nalik ni
meni ni ikome drugom koga sam poznavao otkako sam doao u
zatvor. Unio je petsto dolara natrpanih u stranji ulaz, ali nekako je
uspio unijeti jo neto. Moda osjeaj samopotovanja ili osjeaj da
e na kraju on pobijediti... ili je to moda jednostavno bio osjeaj
slobode, ak i u ovim sivim zidovima. Bilo je to kao neko unutarnje
svjetlo koje je nosio kamo god je poao. Samo sam jednom vidio da
je izgubio to svjetlo, a i to je dio ove prie.

41

STEPHEN KING

U vrijeme prvenstva u bejzbolu 1950. godine - sigurno se sjeate,

bilo je to one godine kad je Bobby Thompson postigao onaj slavni
pogodak na samom kraju utakmice - Andy vie nije imao problema
sa sestrama. Stammas i Hadley su svima dali na znanje: ako Andy
Dufresne doe jednome od njih ili nekom drugom lanu njihove
druine i pokae makar i kap krvi u gaama, svaka e sestra u
Shawshanku te veeri poi na poinak s glavoboljom. Nisu se opirali.
Kako sam rekao, uvijek su mogli nai nekog osamnaestogodinjeg
kradljivca automobila, piromana ili tipa koji se iivljavao na maloj
djeci. Nakon onog dana na krovu, Andy je iao svojim putem a sestre
svojim.
U to je vrijeme radio u knjinici, s iskusnim starim robijaem
po imenu Brooks Hatlen. Hatlen je taj posao dobio dvadesetih godina
jer je zavrio fakultet. Zavrio je, dodue, agronomiju, ali na
mjestima kao to je Shawshank tako je malo fakultetski obrazovanih
ljudi da je izbor vrlo ogranien.
Brooksie, koji je ubio enu i ker nakon to je izgubio partiju
pokera jo kad je Coolidge bio predsjednik, puten je 1952. na
uvjetnu. Kao i obino, drava ga je u svojoj mudrosti pustila van
dugo nakon to je imao ikakve anse da postane korisnim lanom
drutva. Imao je 68 godina i teki artritis kad je isteturao kroz glavni
ulaz u svojem poljskom odijelu i francuskim cipelama, s papirima u
jednoj ruci i autobusnom kartom u drugoj. Plakao je. Shawshank je
bio njegov svijet. Sve to je lealo izvan njegovih zidina za njega je
bilo jednako strano kao Zapadno more za praznovjerne pomorce iz
13. stoljea. Brooksie je u zatvoru bio razmjerno vaan ovjek. Bio
je glavni knjiniar, osoba od ugleda. A da je otiao u knjinicu u
Kitteryju i zatraio posao, ne bi mu dali ni lansku iskaznicu. uo
sam da je umro u domu za stare i nemone jo 1952. godine, a i tako
je izdrao est mjeseci dulje nego to sam oekivao. Da, Brooksieju
se drava i te kako osvetila. Nauila ga je da zavoli zatvorske zidove,
a onda ga je izbacila.
Andy je naslijedio Brooksiejev posao. Ostao je glavni
knjiniar dvadeset tri godine. Istom snagom volje kojom se posluio
s Byronom Hadleyjem uspio je dobiti to je elio za knjinicu pa je
postupno pretvorio sobiak (koji je jo smrdio na terpentin jer je do
1922. bio skladite za boje a nikad nije propisno prozraen) pretrpan
Saetim knjigama Reader's Digest i National Geographicom u
najbolju zatvorsku knjinicu u Novoj Engleskoj.

42

GODINJA DOBA

Iao je korak po korak. Kraj vrata je stavio kutiju za prijedloge

i nakon to je strpljivo pobacao aljive pokuaje kao to su Molim
vie knjiga o jebi i Kako pobjei u 10 lakih lekcija, nabavljao je
stvari koje su zatvorenici doista eljeli. Pisao je trima glavnim
klubovima knjiga u New Yorku i nagovorio dva, The Literary Guild i
Book of the Month Club, da mu alju primjerke svih svojih izdanja
po posebno niskoj cijeni. Otkrio je da postoji interes za hobije kao
to su izrada kipova od sapuna, stolarija, trikovi s kartama i pasijans.
O njima je nabavio sve knjige do kojih je mogao doi. Isto tako sve
knjige dvojice pisaca koji su najpopularniji u zatvorima - Erlea
Stanleyja Gardenera i Louisa L'Amoura. Zatvorenicima kao da nikad
nije dosta sudskih drama i vesterna. I jest, pod pultom je uvao kutiju
prilino paprenih rotoromana. Pazio je kome ih posuuje i pobrinuo
se da mu ih uvijek vrate. Ali i uz to, svaki novi roman te vrste brzo bi
se poeo raspadati od itanja.
Dravnom senatu u Augusti poeo je pisati 1954. godine. Tad
je ve Stammas bio upravitelj i on se ponaao kao da je Andy neka
vrsta maskote. Vjeito je sjedio u knjinici i naklapao s Andyjem, a
katkad bi ga ak zagrlio ili pljesnuo po leima. Ali, nije nikoga
zavarao. Andy Dufresne nije bio niija maskota.
Rekao je Andyju da je moda vani bio bankar, ali da taj dio
njegova ivota brzo nestaje u prolosti i da bi mu bilo najpametnije
da se navikne na zatvorsku stvarnost. to se tie one napuhane
skupine republikanskih rotarijanaca u Augusti, postoje samo tri
valjana razloga za ulaganje u zatvore: vie zidova, vie reetaka i
vie straara. Jer, za dravni senat, objasnio je Stammas, stanovnici
Thomastana, Shawshanka, Pittsfielda i South Portlanda bili su
najgori ljam. Osueni su na teku robiju i teka e im i biti. A ako u
kruhu zagrizu ponekog ika, nije li to doista alosno?
Andy se onako suzdrano nasmijeio i upitao Stammasa to bi
se dogodilo kad bi na betonski blok pala kap vode jednom godinje i
tako milijun godina. Stammas se nasmijao i pljesnuo Andyja po
leima.
- Samo to ti nema milijun godina vremena, stara konjino. Ali
da ima, siguran sam da bi to uinio s tim tvojim osmijehom na licu.
Samo ti pii svoja pisma. Ja u ti ih ak i poslati ako plati marke.
Andy je tako i uinio. I on je bio taj koji se posljednji smijao,
iako Stammas i Hadley vie nisu bili tu pa to nisu mogli vidjeti.
Andyjeve zahtjeve za financiranje knjinice rutinski su odbijali do
1960. godine, kad je dobio ek na dvjesto dolara - Senat mu ga je
43

STEPHEN KING

vjerojatno poslao nadajui se da e napokon zaepiti i prestati im

pisati. Uzalud su se nadali. Andy je zakljuio da je napokon neto
postigao i poslije toga im je poeo umjesto jednoga slati dva pisma
tjedno. Godine 1962. dobio je etiristo dolara, a do kraja desetljea
knjinica je dobivala sedamsto dolara godinje. Do 1971. godine taj
je iznos narastao na tisuu. Nita naroito u usporedbi s iznosima
koje dobivaju prosjene gradske knjinice u malim mjestima, ali za
tisuu dolara moe se iz druge ruke kupiti mnogo romana o Perryju
Masonu i vesterna s Jakeom Loganom. U vrijeme kad je Andy
otiao, mogao si ui u knjinicu (sad proirenu na tri prostorije) i
nai to god eli, a ako to nisi naao, Andy bi se gotovo sigurno
pobrinuo da sljedei put nae.

Sad se vi pitate je li se sve to dogodilo samo zato to je Andy rekao

Byronu Hadleyju kako da izbjegne porez na ono nasljedstvo.
Odgovor je da... i ne. Uostalom, sigurno i sami moete zakljuiti to
je bilo dalje.
Pronio se glas da Shawshank ima kunog financijskog genija.
Potkraj proljea i ljeti 1950. godine Andy je pripremio papire za
vezanu tednju uvarima koji su svojoj djeci htjeli osigurati
fakultetsko obrazovanje, bio je savjetnik nekolicini drugih koji su
htjeli neto sitno uloiti u dionice (i kojima je to odlino uspjelo,
kako se pokazalo; jedan si je mogao priutiti da nakon samo dvije
godine ode u ranu mirovinu), a vrag me odnio ako nije savjetovao i
samog upravitelja, dobrog starog kiseloustog Georgea Dunahyja, o
tome kako da smanji svoje porezne obveze. To je bilo nedugo prije
nego to je Dunahy dobio nogu i kladim se da je sanjario o tome
koliko e zaraditi na svojoj knjizi. U travnju 1951. godine Andy je
pripremio porezne prijave za polovicu uvara u Shawshanku, a 1952.
godine gotovo svima. Plaali su mu onim to je u zatvorima moda
najvrednija valuta: dobronamjernou.
Poslije, kad je Greg Stammas postao upravitelj, Andy je
postao jo vaniji, ali o tome kako se to tono dogodilo mogu samo
nagaati. Postoje neke stvari koje znam i neke o kojima nagaam.
Znam da je bilo zatvorenika koji su uivali posebne povlastice radioaparati u eliji, ei posjeti i slino - a za te su povlastice
plaali ljudi izvana. Zatvorenici takve ljude zovu anelima. Neki
zatvorenik odjedanput vie subotom ujutro ne bi morao raditi u
radionici i po tom ste odmah znali da je njegov aneo pljunuo lovu

44

GODINJA DOBA

za to. Obino se to radi tako da aneo da lovu nekom uvaru

srednjeg ranga, a taj je onda podijeli i prema dolje i prema gore.
Onda je tu bio i automehaniarski servis sa snienim cijenama
zbog kojeg je Dunahy dobio nogu. Na nekoje vrijeme zamro, a onda
se potkraj pedesetih ponovno pojavio jo jai nego prije. Osim toga,
neki izvoai radova u zatvoru plaali su proviziju upravi, u to sam
prilino siguran, a isto vrijedi i za poduzea ija se oprema kupovala
za praonicu, radionicu registarskih ploica i kovanicu koja je
sagraena 1963. godine.
Krajem ezdesetih procvao je i posao s pilulama na kojima je
opet zaraivala ista ekipa iz uprave. Sve se to spajalo u solidan
priljev ilegalnih prihoda. Ne onoliki kao u velikim zatvorima poput
Attice ili San Quentina, ali ne ni tako mali. Pa nakon nekog vremena
sam taj novac postane problem. Ne moete ga jednostavno strpati u
dep i onda izvui hrpu zguvanih dvadesetica kad elite proiriti
kuu ili u dvoritu napraviti bazen. Nakon odreene toke morate
moi objasniti odakle vam novac... a ako objanjenje nije dovoljno
uvjerljivo, moete i vi zavriti u prugastom odijelu s brojem.
I tako su Andyjeve usluge postale neophodne. Izvukli su ga iz
praonice i stavili u knjinicu, ali u odreenom ga smislu zapravo
nikad nisu izvukli iz praonice. Samo to sad vie nije prao rublje
nego novac. Ulagao ga je u dionice, obveznice i sve druge zamislive
varijante.
Jednom, kakvih desetak godina nakon onog dana na krovu,
rekao mi je da je njegovo miljenje o tome to radi prilino jasno i da
mu je savjest razmjerno ista. Ti bi se prljavi poslovi vodili s njim ili
bez njega. Nije traio da ga poalju u Shawshank, bio je nevin ovjek
koji je pao rtvom nevjerojatno loe sree, a ne misionar ili
dobroinitelj.
- Osim toga, Rede - rekao mi je uz onaj svoj blagi osmijeh - to
to radim tu i nije toliko razliito od onoga to sam radio vani. Evo ti
jednog prilino cininog pravila: koliina strune financijske pomoi
koja je potrebna nekom pojedincu ili tvrtki izravno je proporcionalna
broju ljudi koje su taj pojedinac ili tvrtka zajebali.
- Ljudi u naoj upravi su uglavnom glupa, okrutna udovita.
Ljudi koji upravljaju vanjskim svijetom su okrutni i udovini, ali
nisu ba tako glupi jer je standard kompetencije tamo malo vii. Ne
mnogo, ali malo ipak jest.
- Ali, pilule - rekao sam.

45

STEPHEN KING

- Ne elim ti soliti pamet, ali od njih mi je muno.

Amfetamini, sedativi, nembutali - sad imaju i nekakav LSD. Ja ih ne
nabavljam. Nikad se time nisam bavio.
- Ne - rekao je Andy.
- Ni meni se to ne svia. Nikad mi se nije svialo. Ali, ja
nisam ni od cigareta ili alkohola. Samo, ne prodajem ja pilule. Nisam
ja taj koji ih nabavlja ni taj koji ih prodaje kad jednom stignu ovamo.
To uglavnom rade uvari.
- Ali...
- Da, znam. Granica je vrlo tanka. Svodi se na to da neki ljudi
uope ne ele zaprljati ruke. Ako si takav, rei e da si svetac i
golubovi e ti slijetati na ramena i srati ti po koulji. Druga je
krajnost da se uvalja u govna do grla i prodaje sve ime moe
zaraditi - pitolje, britve, heroin... sve redom. Je li ti ikad doao netko
tko je elio naruiti ubojstvo?
Kimnuo sam. Tijekom godina bilo je toga prilino. Na kraju
krajeva, ja sam ovjek koji nabavlja stvari, pa oni misle, ako mogu
nabaviti bateriju za njihov tranzistor ili steku Maribora ili malo trave,
mogu ih i povezati s nekim tko se ne libi upotrijebiti no.
- Naravno da jest - nastavio je Andy.
- Ali, ti se s tim nisi htio petljati. Jer ljudi poput nas, Rede,
znaju da postoji i trea mogunost. Da ne mora biti ili svetac ili
govno. To je mogunost koju biraju zreli ljudi diljem svijeta.
Razmisli o tome koliko se eli uvaljati u govna i vidi to ti to
donosi. Bira manje od dva zla i zadri dobre namjere. A svoj
uspjeh mjeri time kako nou spava... i to sanja.
- Dobre namjere - nasmijao sam se.
- Znamo kamo one mogu odvesti, Andy. Ravno u pakao.
- Ne vjeruj u to - rekao je, odjedanput ozbiljan.
- Pakao je tu, oko nas. Tu u Shawshanku. Oni prodaju pilule a
ja im kaem to da uine s novcem. Ali, s druge strane, imam
knjinicu i poznajem tridesetak ljudi koji su se mojim knjigama
posluili da poloe dopisnu maturu. Pa kad iziu, moda uspiju
dobiti pristojan posao. Kad nam je 1957. trebala jo jedna prostorija,
dali su mi je. Jer mi ele ugoditi. Jeftin sam. I tako to nadoknaujem.
- A ima i privatnu eliju.
- Da. To mi odgovara.
Zatvorska populacija rasla je tijekom pedesetih, a ezdesetih je
praktiki eksplodirala - u to je doba svaki student u Americi htio
kuati drogu, a kazne za puenje trave bile su upravo apsurdne. Ali,
46

GODINJA DOBA

za sve to vrijeme, Andy je i dalje bio sam u eliji, osim jednom kad
je dobio cimera Indijanca koji se zvao Normaden (a mi smo ga, kao i
svakog Indijanca u zatvoru, zvali Poglavica), ali on nije dugo
potrajao. Mnogi dugoprugai su mislili da je Andy lud, no on se
samo smijeio. ivio je sam i to mu je odgovaralo... a kako je i sam
rekao, oni su mu htjeli ugoditi. Bio im je jeftin.

Vrijeme u zatvoru protjee sporo - katkad vam se ini da uope i ne

protjee - ali ipak protjee. George Dunahy napustio je pozornicu u
kovitlacu novinskih naslovnica na kojima su se koile rijei
SKANDAL i NEDOPUTENO BOGAENJE. Naslijedio ga je
Stammas i Shawshank je sljedeih est godina pretvorio u pravi
pakao. Za vladavine Grega Stammasa kreveti u stacionaru i samice
nikad nisu bili prazni.
Jednoga dana 1958. godine pogledao sam se u malom zrcalu
za brijanje koje sam imao u eliji i vidio kako mi pogled uzvraa
etrdesetogodirijak. U zatvor je 1938. godine doao klinac, klinac
upave rie kose, napola lud od kajanja, sklon samoubojstvu. Taj je
klinac nestao. Ria je kosa bila napola sijeda i poela se prorjeivati.
Oko oiju su se vidjele sitne bore. Tog sam dana unutra vidio starca
koji samo eka da se pojavi. To me uplailo. Nitko ne eli ostarjeti u
zatvoru.
Stammas je otiao poetkom 1959. Nekoliko je novinara
njukalo po zatvoru, a jedan je ak odsjedio etiri mjeseca pod
lanim imenom i zbog izmiljenog zloina. Spremali su se opet pisati
SKANDAL i NEDOPUENO BOGAENJE, ali prije nego to su ga
se doepali, Stammas je zbrisao. To mogu shvatiti, i te kako. Da su
ga osudili, moglo mu se dogoditi da zavri upravo ovdje. A da se to
dogodilo, preivio bi moda najvie pet sati. Byron Hadley otiao je
dvije godine prije. Krelac je pretrpio srani udar i otiao u ranu
mirovinu.
Afera oko Stammasa zaobila je Andyja. Poetkom 1959.
imenovan je novi upravitelj, novi pomonik upravitelja i novi ef
straara. Sljedeih osam mjeseci Andy je opet bio samo obian
zatvorenik. Upravo je tad onaj Indijanac Normaden dospio u njegovu
eliju. A onda je sve opet poelo. Normadena su iselili i Andy je opet
mogao uivati u samoi. Imena na vrhu se mijenjaju, ali prljavi
poslovi nikad.
Jednom sam razgovarao s Normadenom o Andyju.

47

STEPHEN KING

- Dobar ovo - rekao je Normaden. Bilo je teko razumjeti ga

jer je imao zeju usnu i vuje drijelo pa je frfljao.
- Bilo mi je dobro s njim. Nikad mi se nije rugao. Ali, vidio
sam da mu smeta to sam s njim.
- Slegnuo je ramenima.
- I bilo mi je drago kad sam otiao. U toj eliji je gadan
propuh. Uvijek je hladno. On ne doputa da se diraju njegove stvari.
Ali, to je u redu. Dobar ovjek, nikad mi se nije rugao. Ali, gadan
propuh.

Rita Hayworth visjela je u Andyjevoj eliji do 1955., ako se dobro

sjeam. Onda je dola Marilyn Monroe, ona slika iz Sedam godina
vjernosti gdje stoji nad ventilacijskom reetkom i toplijoj zrak
zadie haljinu. Marilyn je potrajala do 1960. godine i ve se bila
prilino istroila kad ju je Andy zamijenio s Jayne Mansfield. to da
vam kaem, Jayne je bila vrlo napredna. Nakon samo godinu dana
zamijenio ju je nekom engleskom glumicom, moda Hazel Court,
nisam vie siguran. A 1966. i nju je skinuo i stavio Raquel Welch
koja je potrajala rekordnih est godina. Na posljednjem plakatu koji
je visio u toj sobi bila je zgodna pjevaica countryja po imenu Linda
Ronstadt.
Jednom sam ga pitao to mu znae ti plakati i on me nekako
udno, iznenaeno pogledao.
- Pa, znae mi isto to i veini zatvorenika -rekao je.
- Slobodu. Kad pogleda te prekrasne ene, ini ti se da bi
gotovo mogao... ne sasvim ali zamalo mogao zakoraiti unutra i biti s
njima. Biti slobodan. Zato mi se valjda uvijek najvie sviala Raquel
Welch. Nije se radilo samo o njoj nego i o onoj plai na kojoj je
stajala. Kao da je negdje dolje u Meksiku. Na nekom mirnom mjestu
gdje bi ovjek mogao uti vlastite misli. Zar nikad nisi tako
razmiljao o nekoj slici, Rede? Da bi gotovo mogao zakoraiti u nju?
Priznao sam da nisam.
- Moda e jednog dana shvatiti na to mislim - rekao je i
imao je pravo. Godinama poslije shvatio sam tono to je mislio... a
kad sam to shvatio, odmah sam se sjetio Normadena i kako se alio
da je u Andyjevoj eliji uvijek hladno.

Andyju

se potkraj oujka ili poetkom travnja 1963. godine

dogodilo neto strano. Ve sam vam rekao da je imao neto to
48

GODINJA DOBA

veina drugih zatvorenika, ukljuujui mene, nije imala. Moglo bi se

to nazvati smirenou ili unutarnjim mirom ili ak ustrajnom vjerom
da e ta duga nona mora jednoga dana zavriti. Nazovite to kako
god elite. Bitno je samo to da je Andy Dufresne uvijek bio pribran.
Nije kod njega bilo onog turobnog beznaa koje prije ili poslije
spopadne sve osuene na doivotnu. Kod njega nikad nije bilo
beznaa. Sve do potkraj zime 1963. godine.
Tad smo ve imali novog upravitelja. Zvao se Samuel Norton.
Buster Keaton prema njemu nije bio nita. Taj se ovjek nikada, ali
nikada nije nasmijeio. Imao je znaku koju je dobio za trideset
godina aktivnog djelovanja u Baptistikoj adventistikoj crkvi u
Eliotu. Najvea novina koju je uveo kad je postao glavom nae sretne
male obitelji bilo je to da se pobrinuo da svaki zatvorenik dobije svoj
primjerak Novog zavjeta. Na stolu je imao malu ploicu na kojoj je
zlatnim slovima pisalo KRIST JE MOJ SPASITELJ. Na zidu je
drao goblen koji je napravila njegova ena, a na njemu je pisalo:
NJEGOV SUD DOLAZI I TO JAKO BRZO. Taj drugi natpis
nikome od nas nije zagrijao duu. Svi smo mi smatrali da je sud ve
proao i bili bismo spremni posvjedoiti zajedno s najveim
vjernicima da nije bilo kamena pod koji bismo se mogli sakriti ni
mrtvog stabla koje bi nam pruilo zaklon. Za svaku je priliku
gospodin Sam Norton imao neki biblijski citat, a kad sretnete takvog
ovjeka, moj vam je savjet da se smijeite to ire moete i objema
rukama pokrijete jaja.
Sad je bilo manje pacijenata u stacionaru nego u danima Grega
Stammasa, a koliko znam noni su sprovodi posve prestali. Ali, to ne
znai da Norton nije bio za kanjavanje. Samice su uvijek bile
popunjene. Ljudi su ostajali bez zuba ne od batina nego od toga to
su dobivali samo kruh i vodu.
Bio je on najvei licemjer kojeg sam ikad vidio na visokom
poloaju. Poslii o kojima sam vam priao i dalje su cvali, a Norton
je dodao jo neke svoje specijalitete. Andy je za sve znao, a budui
da smo dotad postali ve prilino dobri prijatelji, neke mi je stvari
ispriao. Kad je govorio o njima licem bi mu preletio izraz
zauenosti i gaenja kao da mi pria o nekoj runoj, grabeljivoj
bubi koja je upravo zbog svoje runoe i pohlepe nekako vie
komina nego strana.
Upravo je Sam Norton uveo uveni program Iznutra van o
kojem ste moda itali prije esnaest-sedamnaest godina; o njemu su
ak pisali u Newsweeku. U novinama je to zvualo kao veliki
49

STEPHEN KING

napredak u kaznenopopravnoj praksi. Zatvorenici su sjekli drva,

popravljali mostove i ceste, gradili upe za krumpir. Norton je
programu dao naziv Iznutra van i pozivali su ga da pria o njemu
valjda u svakom rotarijanskom i kivanijskom klubu u Novoj
Engleskoj, osobito nakon to mu je izila slika u Newsweeku.
Zatvorenici su to nazivali cestarenjem, ali koliko mi je poznato,
njih nitko nije pozvao da iznesu svoje miljenje rotarijancima.
Norton je bio na licu mjesta na svakom poslu sa svojom
crkvenom znakom, bilo da su se sjekla drva, kopali rovovi ili
postavljali novi propusti ispod ceste. Norton je bio tu i skupljao
vrhnje. Moglo se to raditi na stotine naina - preko radne snage,
materijala, bilo ega. Ali, imao je on jo jednu vrstu prihoda. Naime,
mjesne graevinske tvrtke na smrt su ga se bojale jer zatvorenici rade
za robovske plae a s tim se nitko ne moe natjecati. Tako je Sam
Norton, onaj s Novim zavjetom i crkvenom znakom, tijekom
petnaest godina koje je proveo u Shawshanku primio poprilino
debelih omotnica ispod stola. A kad bi dobio omotnicu, ili bi traio
previe za neki posao, ili se uope ne bi natjecao, ili bi rekao da su
svi zatvorenici ve angairani na drugim poslovima. Oduvijek me
udilo kako to da Nortona nisu nali u prtljaniku kakvog
thunderbirda parkiranog negdje uz cestu u Massachusettsu, ruku
vezanih iza glave i glave pune olova.
I tako, lova je pritjecala i pritjecala. Bit e da je Norton
vjerovao u onu staru puritansku - ako eli doznati tko j e Boj i mi lj
enik, dovolj no je da pogleda koliko ima u banci.
U svemu tome Andy Dufresne mu je bio desna ruka, tihi
partner. Zatvorska knjinica je bila Andyjeva slaba toka. Norton je
to dobro znao i jo bolje iskoritavao. Andy mi je rekao da je
omiljena Nortonova poslovica bila ruka ruku mije. I tako mu je
Andy davao korisne savjete i prijedloge. Ne mogu tvrditi da je on
smislio Nortonov program Iznutra van, ali sam sasvim siguran da
je prao novac za tog pobonog kurvinog sina. Davao je dobre savjete
i prijedloge, novac se kanalizirao i... gle! Knjinica je dobila nove
prirunike za popravke automobila, novi komplet enciklopedija,
knjige o pripremama za maturu. I, dakako, jo Erlea Stanleyja
Gardenera i Louisa L'Amoura.
I uvjeren sam da se ono to se dogodilo dogodilo zato to
Norton jednostavno nije htio ostati bez svoje desne ruke. Ili, da odem
jo korak dalje: dogodilo se zato to se bojao to bi se moglo

50

GODINJA DOBA

dogoditi - to bi Andy mogao rei protiv njega - kad bi se Andy ikad

uspio izvui iz dravnog zatvora Shawshank.
Priu sam otkrivao komad po komad tijekom sedam godina,
neke dijelove i od samog Andyja, ali ne sve. Nikad nije elio
razgovarati o tom dijelu svog ivota i to mu ni najmanje ne
zamjeram. Ostale sam dijelove skupio s pet-est drugih strana. Ve
sam rekao da su zatvorenici obini robovi, ali kao i robovi razvili su
naviku da se dre kao da su glupi a da pritom dre ui dobro
otvorene. uo sam ja tu priu i sprijeda i straga i od sredine, ali vama
u je ispriati od poetka do kraja pa ete moda shvatiti zastoje
desetak mjeseci proveo u turobnoj i tjeskobnoj izmaglici. Jer, znate,
mislim da nije shvaao istinu sve do 1963., petnaest godina nakon
to je doao u ovu rupagu. Sve dok nije upoznao Tommyja
Williamsa, nije znao kako gadno doista moe biti.

Tommy

Williams pridruio se naoj sretnoj maloj obitelji u

studenom 1962. godine. Tommy se smatrao graaninom drave
Massachusetts, ali se nije razmetao: u svojih dvadeset sedam godina
sjedio je valjda u svakom zatvoru u Novoj Engleskoj. Bio je
profesionalni kradljivac, a kako moete naslutiti, moje je miljenje
bilo da je trebao promijeniti struku.
Bio je oenjen i ena mu je dolazila u posjet svaki tjedan. Bila
je uvjerena da bi Tommyju krenulo - a time i njoj i njihovom
trogodinjem sinu - kad bi Tommy maturirao. Nekako ga je uspjela
nagovoriti pa je Tommy Williams poeo redovito posjeivati
zatvorsku knjinicu.
Za Andyja je to ve bila uhodana stvar. Nabavio je Tommyju
testove. Tommy bi osvjeio znanje iz predmeta koje je proao u
srednjoj koli - a nije ih ba bilo mnogo - i onda rijeio test. Andy se
pobrinuo i za to da se Andy upie na dopisne teajeve iz predmeta
koje je pao ili koje nije ni sluao jer je prestao ii u kolu.
Vjerojatno nije bio najbolji uenik kojeg je Andy vodio kroz
to i ne znam je li ikad uspio maturirati, ali to za moju priu nije ni
bitno. Vano je to da mu se Andy Dufresne jako svidio, kao to bi se
nakon nekog vremena svidio veini ljudi.
Nekoliko je puta pitao Andyja to tako pametan ovjek radi u
zatvoru, to je otprilike isto kao kad djevojke odreene profesije
pitate to fina djevojka poput tebe radi na ovakvom mjestu?. Ali,
Andy nije bio tip koji bi mu to ispriao; samo bi se nasmijeio i

51

STEPHEN KING

promijenio temu razgovora. Normalno, Tommy je onda pitao druge, i

kad je napokon doznao, doivio je najvei ok u ivotu.
ovjek kojeg je pitao bio je njegov partner u praonici. Zajedno
su glaali i slagali posteljinu. Zvao se Charlie Lathrop i odsjedio je
dvanaest godina zbog umorstva. Rado se za Tommyja prisjetio
pojedinosti Dufresneovog suenja - bio je to zgodan nain da razbije
monotoniju izvlaenja izglaanog rublja iz stroja i slaganja u koaru.
Upravo je doao do trenutka kad je porota odluila objedovati prije
nego to se vrati u sudnicu i izrekne presudu kad se oglasila sirena za
opasnost, a strojevi su se odmah iskljuili. Sprijeda su u stroj
ubacivali posteljinu iz Doma umirovljenika; izlazila je po komad
svakih pet sekundi tamo gdje su stajali Tommy i Charlie. Njihov je
posao bio da ih sloe i stave u kolica koja su ve bila obloena
smeim pakpapirom.
Ali, Tommy Williams je samo nepomino stajao i buljio u
Charlieja Lathropa. Toliko je zinuo da mu je donja vilica zamalo
doticala prsa. Stajao je u hrpi plahti koje su iz stroja izile iste, a sad
su na podu upijale prljavtinu, koje u praonici uvijek ima koliko
hoe.
I tako je glavni straar na dunosti, Homer Jessup, dojurio i
poeo vikati na njih. Tommy kao da ga nije ni uo. Nastavio je
razgovarati s Charliejem kao da starog Homera, koji je u karijeri
razbio vie zatvorenikih glava nego to se i sam mogao sjetiti,
uope nije tu.
- Kako si rekao da se zvao onaj igra golfa?
- Quentin - odgovorio je Charlie, sad ve zbunjen i uzrujan.
Poslije je rekao da je mali bio blijed poput zastave za predaju.
- Glenn Quentin, mislim. Ili tako neto...
- Idemo, idemo - vikao je Homer Jessup a vrat mu je
pocrvenio kao pijetlova krijesta.
- Odmah stavite te plahte u hladnu vodu! Pourite! Pourite,
vi...
- Glen Quentin? O, moj Boe - rekao je Tommy Williams i
dalje nije dospio jer ga je Homer Jessup u tom trenutku opalio
palicom iza uha. Tommy je tako gadno pao da je ostao bez tri
prednja zuba. Kad se probudio, bio je u samici u kojoj je proveo
sljedei tjedan, na kruhu i vodi. A usto je zaradio i minus.

52

GODINJA DOBA

To je bilo poetkom veljae 1963. godine. Kad je iziao iz samice,

Tommy Williams je obiao jo nekoliko dugoprugaa koji su mu
ispriali manje-vie istu priu. Znam to jer sam i ja bio jedan od njih.
Ali, kad sam ga pitao zato ga to zanima, nije mi htio rei.
A onda je jednog dana otiao u knjinicu i istovario cijelu hrpu
informacija Andyju Dufresneu. I prvi i posljednji put, barem od onog
puta kad mi je doao zbog plakata Rite Hayworth spetljan kao
balavac koji kupuje prvi prezervativ, Andy je izgubio vlast nad
sobom... samo, ovaj put je posve poludio.
Sreo sam ga kasnije tog dana i izgledao mi je kao ovjek koji
je nagazio na grablje i dobio drkom ravno meu oi. Ruke su mu se
tresle, a kad sam ga neto upitao, nije mi odgovorio. Tog je
poslijepodneva naao Billyja Hanlona, glavnog straara, i za sutradan
dogovorio sastanak s upraviteljem Nortonom. Poslije mi je rekao da
te noi nije oka sklopio; samo je sluao kako vani zavija zimski
vjetar, gledao kako reflektori krue dvoritem i bacaju duge,
pokretne sjene na betonske zidove kaveza koji mu je bio dom jo
otkako je Harry Truman bio predsjednik i pokuavao sve dobro
promisliti. Rekao je da je to bilo kao da mu je Tommy dao klju koji
je pristajao u bravu kaveza u njegovoj glavi, kaveza slinog njegovoj
eliji, samo u tom kavezu nije bio ovjek nego tigar, a taj se tigar
zvao Nada. Williams mu je dao klju, klju je otkljuao kavez, tigar
je iziao i, htio-ne htio, poeo mu se motati po glavi.
etiri godine prije Tommy Williams je uhien u Rhode
Islandu dok je vozio ukradeni automobil prepun ukradene robe.
Tommy je cinkao partnera, tuitelj je to prihvatio i dao mu blau
kaznu... dvije do etiri godine, raunajui ono to je odsjedio u
pritvoru. Jedanaest mjeseci nakon to je doao, njegov je cimer iziao
i umjesto njega doao je novi, neki Elmore Blatch. Blatch je osuen
na est do dvanaest godina za oruanu pljaku.
- Nikad nisam upoznao tako napetog ovjeka - rekao je
Tommy.
- Takav ovjek ne bi trebao biti lopov, osobito ne naoruan.
Na najmanji um skoio bi metar u zrak... i odmah poeo pucati.
Jedne me noi zamalo zadavio samo zato to je u jednoj od susjednih
elija neki tip lupao limenom alicom po reetkama.
- Proveo sam s njim sedam mjeseci, sve dok me nisu pustili.
Uraunali su mi pritvor i skratili kaznu. Ne mogu rei da smo
razgovarali jer s Elom Blatchom nisi ba mogao razgovarati. On je

53

STEPHEN KING

govorio tebi. Govorio je non-stop. Nikako da zaepi. A ako bi mu

pokuao neto rei, zatresao bi akom i poeo kolutati oima. Kad bi
to uinio, sav bih se najeio. Bio je visok i krupan, gotovo potpuno
elav, sa zelenim, duboko usaenim oima. Uh, nadam se da ga
nikad vie neu sresti.
- Svake sam ga veeri morao sluati. Gdje je odrastao, u kojim
je sirotitima bio, iz kojih je bjeao, kakve je sve poslove obavljao,
koje je ene evio, koga je sve prevario na kartama. Putao sam ga da
pria. Moje lice nije bogzna to, ali nisam osobito elio da mi ga on
preuredi.
- Tvrdio je da je opljakao vie od dvjesto kua. Bilo mi je to
teko vjerovati za nekoga poput njega, nekoga tko skoi svaki put
kad netko malo glasnije prdne, ali kleo se da je istina. uj, Rede,
znam da mnogi vole izmiljati nakon to neto doznaju, zna ono,
uljepati priu, ali i prije nego to sam uo za tog Quentina, sjeam
se da sam pomislio kako bih, da je El Blatch opljakao moju kuu,
bio sretan to sam uope jo iv. Moe li zamisliti to bi bilo da je u
spavaoj sobi neke gospoe i prekapa joj po nakitu, a ona se
odjedanput nakalje u snu ili se malo bre okrene? Kunem ti se,
najeim se kad samo pomislim na to.
- Rekao je da je i ubio nekoliko ljudi. One koji su mu pravili
probleme. Tako je barem rekao. A ja sam mu vjerovao. Izgledao mi
je kao ubojica. Ne moe zamisliti koliko je bio napet! Kao pitolj sa
skraenom iglom. Znao sam nekog tipa koji je imao takav Smith &
Wesson. Nije mu sluio ni za to osim eventualno za hvalisanje. Taj
bi pitolj opalio tako lako da je bilo dovoljno da ga taj tip, zvao se
Johnny Callahan, stavi na zvunik i pusti plou to glasnije moe.
Takav ti je bio i El Blatch. Ne znam ti to bolje objasniti.
Jednostavno, uope nisam sumnjao da je nekoga ukokao.
- I tako sam ga jedne veeri, tek onako, iz vica, upitao: A
koga si ubio? On se nasmijao i rekao: Gore u Maineu jedan tip
sjedi zbog dvoje ljudi koje sam ja sredio. Nekog mukarca i enu tog
tipa koji sjedi. Upao sam im u kuu i taj mi je govnar pravio
probleme.
- Ne sjeam se je li mi ikad spomenuo enino ime ili ne nastavio je Tommy.
- Moda i jest. Ali, u Novoj Engleskoj, prezime Dufresne je
kao Smith ili Jones u drugim dijelovima zemlje jer ima toliko abara.
Dufresne, Lavesque, Ouelette, Poulin - tko bi to popamtio? Ali,
rekao mi je ime mukarca. Rekao je da se zvao Glenn Quentin i da je
54

GODINJA DOBA

bio govnar, bogati igra golfa. El je rekao da je mislio da tip moda

ima gotovine u kui, moda i pet tisua dolara. da je to tad bio veliki
novac. Pa sam ga pitao: A kad je to bilo? A on: Poslije rata.
Odmah poslije rata.
- I tako je otiao opljakati njegovu kuu, a oni su se probudili
i tip mu je poeo praviti probleme. Tako je El tvrdio. Po meni, tip je
moda samo poeo hrkati. Uglavnom, El mi je rekao da je Quentin
bio u krevetu sa enom nekog poznatog odvjetnika i tog su
odvjetnika poslali u Shawshank. I onda se poeo onako odvratno
smijati. Isuse Kriste, ne mogu ti rei kako sam bio sretan kad sam
odlazio iz te elije.

Sad razumijete zastoje Andy malo prolupao kad mu je Tommy sve

to ispriao i zato se odmah htio sastati s upraviteljem. Elwood
Blatch je sluio est do dvanaest godina kad je Tommy etiri godine
prije bio s njim. Kad je Andy sve to doznao, dakle 1963. godine, bio
je pred izlaskom... ili ve vani. Eto, to su bila dva zupca rotilja na
kojima se Andy pekao - s jedne strane pomisao da je Blatch jo u
zatvoru, a s druge - da je iziao i nestao u nepoznatom pravcu.
U Tommyjevoj je prii bilo nedosljednosti, ali u stvarnom
ivotu je uvijek tako. Blatch mu je rekao da je u zatvor otiao poznati
odvjetnik a Andy je bio bankar, ali to su dva zanimanja koja
neobrazovani ljudi lako mogu pobrkati. A ne zaboravite ni to da je
prolo dvanaest godina od trenutka kad je Blatch itao o suenju i
trenutka kad je o tome priao Tommyju Williamsu. Rekao je
Tommyju i da je iz Quentinovog ormaria uzeo vie od tisuu dolara,
a policajci su na Andyjevom suenju rekli da nije bilo tragova
provale. O tome ja imam svoje miljenje. Kao prvo, ako je ukraden
novac a ovjek kojem je pripadao je mrtav, kako moe znati da je
nestao ako ti nema tko rei da je uope postojao? Drugo, tko kae da
Blatch taj dio nije izmislio? Moda nije htio priznati da je bez veze
ubio dvoje ljudi. I tree, moda je bilo tragova provale, ali ih
policajci ili nisu vidjeli - znaju oni biti prilino glupi - ili su ih
namjerno zatakali da ne bi tuitelju pokvarili sluaj. ovjek je imao
politike ambicije i trebala mu je ta presuda. Nerijeena pljaka i
umorstvo nimalo mu ne bi koristili.
Ali, od te tri mogunosti ja sam najskloniji drugoj. Tijekom
godina provedenih u Shawshanku upoznao sam i ja nekoliko
Elwooda Blatcha - ivanih tipova sa suludim pogledom. Takvi bi te

55

STEPHEN KING

htjeli uvjeriti da su svaki put ukrali dovoljno da kupe dijamant Hope

iako su, kad su ih ulovili, kod sebe imali jeftin sat i devet dolara.
U Tommyjevoj je prii bio jedan element zbog kojeg mu je
Andy potpuno povjerovao. Blatch nije sluajno pljakao ba
Quentinovu kuu. Nazvao ga je bogatim govnarom i znao je da je
profesionalni igra golfa. Andy i njegova ena godinama su zalazili u
klub na pie i veeru jedanput ili dvaput tjedno, a Andy je i sam
tamo mnogo popio nakon to je doznao za eninu nevjeru. Uz klub je
bila i marina i tamo je 1947. godine neko vrijeme na benzinskoj
crpki radio tip koji je odgovarao opisu Elwooda Blatcha. Visok,
krupan, uglavnom elav ovjek duboko usaenih zelenih oiju. Imao
je neugodan pogled, kao da te odmjerava. Nije dugo bio tamo. Ilije
sam otiao ili mu je Briggs, ef marine, dao otkaz. Ali, nije bio netko
koga lako zaboravi. Bio je odve upeatljiv.

tako je Andy otiao upravitelju Nortonu jednoga kinog,

vjetrovitog dana kad su veliki sivi oblaci jurili nebom iznad sivih
zidova, dana kad su se poeli topiti posljednji ostaci snijega i
otkrivati beivotne busene prologodinje trave na poljima izvan
zatvorskih zidina.
Upravitelj je imao povelik ured u upravnom krilu, a iza
njegova stola su vrata koja vode u ured pomonika upravitelja.
Pomonik upravitelja tog dana nije bio tamo, ali je zato bio
zatvorenik koji je istio urede. Zaboravio sam kako mu je bilo pravo
ime jer smo ga svi zvali Chester, po partneru Marshalla Dillona.
Trebao je zaliti biljke i latiti pod. Ali, uvjeren sam da je tog dana
ulatio jedino kljuanicu na koju je naslonio uho.
uo je kako se glavna vrata upraviteljeva ureda otvaraju i
zatvaraju i kako on kae: - Dobro jutro, Dufresne. Kako vam mogu
pomoi?
- Gospodine upravitelju - poeo je Andy, a stari Chester kae
da mu je glas bio toliko promijenjen da ga je jedva prepoznao.
- Gospodine upravitelju... neto... neto mi se dogodilo... neto
tako... ne znam odakle bih poeo.
- Bit e najbolje da pone od poetka - rekao je Norton,
vjerojatno svojim najumiljatijim glasom kakvim bi u crkvi rekao a
sad proitajmo uglas 23. psalam.
- Tako je obino najbolje.

56

GODINJA DOBA

Andy ga je posluao. Najprije ga je podsjetio na pojedinosti

zloina zbog kojeg je osuen. Onda je upravitelju tono prepriao to
mu je rekao Tommy Williams. Rekao je i Williamsovo ime to, u
svjetlosti dogaaja koji su uslijedili, moda nije bilo najpametnije, ali
pitam vas to je drugo mogao ako je elio da njegova pria bude iole
vjerodostojna?
Kad je zavrio, Norton je neko vrijeme utio. Mogu ga tono
zamisliti, zavaljenog u naslonjau ispod slike guvernera Reeda,
isprepletenih prstiju, napuenih usnica, ela naboranog gotovo do
tjemena, a znaka za trideset godina pripadnosti crkvi sjaji li sjaji.
- Da - rekao je napokon.
- To je stvarno najnevjerojatnija pria koju sam ikad uo. Ali,
rei u vam to me pritom najvie iznenauje, Dufresne.
- to, gospodine upravitelju?
- To da si povjerovao u nju.
- Molim? Ne razumijem kako to mislite.
- I Chester kae da je Andy Dufresne, onaj isti koji je trinaest
godina prije svladao Byrona Hadleyja istom snagom volje na onom
krovu, sad gotovo frfljao.
- Pa, ujte - nastavio je Norton.
- Oigledno vam se mladi Williams divi. Dapae, jako vam se
divi. uo je vau tunu priu i posve je prirodno da vas je htio... pa,
recimo, razvedriti. Posve razumljivo. Mlad je i nije odve bistar. Nije
udo da nije shvaao u kakvo e vas stanje dovesti. Evo to bih vam
ja predloio...
- Zar mislite da na to nisam i sam pomislio? - upitao ga je
Andy.
- Alija Tommyju nisam ispriao za onog ovjeka koji je radio
u marini. To nikome nisam ispriao - nije mi bilo ni na kraj pameti!
Ali, Tommyjev opis ovjeka iz njegove elije i taj ovjek iz marine
potpuno su isti.
- No, da, tu vi vjerojatno malo primjenjujete selektivnu
percepciju -rekao je Norton i dobroudno se nasmijao. Izrazi kao to
je selektivna percepcija obvezatni su dio rjenika ljudi koji rade u
kaznenopopravnom sustavu i oni se njima slue to ee mogu.
- Uope nije tako, gospodine upravitelju.
- Tako ti na to gleda - rekao je upravitelj - ali ja ne. I ne
zaboravimo da imam samo tvoju rije da je takav ovjek u ono
vrijeme radio u marini u Falmouthu.
- Ne, gospodine upravitelju - opet ga je prekinuo Andy.
57

STEPHEN KING

- To nije tako, jer...

- Bilo kako bilo - nadglasao ga je Norton - pogledajmo sve to s
druge strane teleskopa. Pretpostavimo, samo pretpostavimo da doista
postoji ovjek po imenu Elwood Blotch.
- Blatch - ispravio ga je Andy.
- Blatch, nema problema. I recimo da je bio u eliji s
Williamsom na Rhode Islandu. Svi su izgledi da je dosad ve puten.
ak ne znamo ni koliko je tamo odsjedio prije nego to je doao u
Williamsovu eliju, nije li tako? Samo da je osuen na est do
dvanaest godina.
- Ne, ne znamo koliko je odsjedio. Ali, Tommy kae da ba
nije bio uzoran. Pravio je probleme. Lako je mogue da je jo tamo.
A i ako je puten, zatvor e znati njegovu posljednju adresu, imena
rodbine...
- A to nas, ni jedno ni drugo, nikamo ne bi odvelo.
Andy je na trenutak utio, a onda je prasnuo: - Ali, ipak postoji
barem mogunost, zar ne?
- Da, naravno da postoji. Pa pretpostavimo na trenutak,
Dufresne, pretpostavimo samo na trenutak da taj Blatch doista
postoji i da je jo u Dravnom zatvoru Rhode Islanda. to misli, to
e nam rei kad mu serviramo tu priu? Hoe li pasti na koljena,
zakolutati oima i povikati: Jesam! Kriv sam! Svakako mi na ovu
kaznu jo dodajte doivotnu za dvostruko umorstvo!
- Kako moete biti tako tupi? - rekao je Andy, tako tiho da ga
je Chester jedva i uo. Ali, zato je upravitelj odlino uo.
- to?! to sam ja?
- Tupi! - povikao je Andy.
- Namjerno to radite?
- Dufresne, uzeo si mi pet minuta - ne, sedam - a jutros imam
mnogo posla, pa e biti najbolje da zavrimo ovaj sastanak i...
- U marini e imati sve stare dokumente, zar vam to nije
jasno? -vikao je Andy.
- Imat e porezne obrasce, obrasce za naknadu za nezaposlene,
a sve s njegovim imenom! Bit e i sad ljudi koji su tada tamo radili,
moda i sam Briggs! Prolo je petnaest godina, a ne vjenost! Sjeat
e ga se! Blatcha e se sjeatil Ako Tommy bude svjedoio o tome
to mu je Blatch kazao a Briggs bude potvrdio da je Blatch u to doba
radio u marini, odobrit e mi novo suenje! Mogu...
- Straar! Straari Vodite ga!

58

GODINJA DOBA

- to vam je? - pitao je Andy, a Chester mi kae da je u tom

trenutku ve gotovo vritao.
- Radi se o mojem ivotu, to mi je prilika da iziem, zar to ne
shvaate? A vi ne elite ni podignuti slualicu i provjeriti
Tommyjevu priu! Pa platit u vam troak! Platit u...
Onda se uo udarac kad su ga straari zgrabili i poeli vui
van.
- Samica - suho je rekao upravitelj Norton. Vjerojatno je
dodirivao onu svoju znaku dok je to govorio.
- Kruh i voda.
I tako su Andyja odvukli. Sad je ve posve izgubio vlast nad
sobom i vritao je na upravitelja; Chester kae da ga se moglo uti
ak i kad su zatvorili vrata: - Radi se o mom ivotul Zar vam nije
jasno, o mom ivotu).

Dvadeset dana u samici na kruhu i vodi. To mu je bio drugi put u

samici, a zbog te svae s Nortonom zaradio je prvi minus otkako se
pridruio naoj sretnoj maloj obitelji.
Kad smo ve kod toga, nekoliko rijei o samici u Shawshanku.
Ona je neka vrsta zaostavtine iz pionirskih dana s poetka i sredine
18. stoljea u Maineu. U ono doba nitko nije tratio vrijeme na stvari
kao to su popravni sustav, rehabilitacija i selektivna
percepcija. Tad su stvari bile crno-bijele. Ili si bio kriv ili nisi. Ako
si bio kriv, ili su te objesili ili bacili u tamnicu. A ako su te bacili u
tamnicu, nisi iao u nekakvu ustanovu. Ne, sam si sebi iskopao
tamnicu lopatom koju bi ti dodijelila pokrajina Maine. Iskopao si to
veu rupu za propisano vrijeme - od zore do sumraka. Onda su ti dali
nekoliko koa i kantu i morao si ui u rupu. Kad su te smjestili,
odozgo bi stavili reetku i bacili ti malo zrnja ili crvljiv komad mesa
jedanput ili dvaput tjedno, a nedjeljom moda jemenu kau. Piao si
u kantu, a u nju bi ti u est ujutro straar davao vodu za pie. Kad je
padala kia, njome si izbacivao vodu iz svoje rupe... to jest, ako se
nisi elio utopiti kao takor u bavi za kinicu.
Nitko nije dugo ostajao u rupi; trideset mjeseci bila bi
neuobiajeno duga kazna, i koliko znam, najdulje je ostao (a da je
pritom na kraju iziao iv) etrnaestogodinji psihopat poznat kao
Durham Boy koji je kolskog kolegu kastrirao komadom zahralog
eljeza. Odsjedio je sedam godina, ali on je, naravno, uao mlad i
jak.

59

STEPHEN KING

Morate imati na umu da su vjeali sve koji su poinili zloin

tei od sitne krae, bogohuljenja ili zaboravljanja da nedjeljom kad
izlazi stavi rupi u dep. Za lake zloine poput ovih to sam ih
spomenuo dobio si tri, est ili devet mjeseci u rupi, a kad si izaao,
bio si bijel kao riblji trbuh, bojao si se otvorenog prostora, napola si
oslijepio, zubi su ti u desnima plesali rock'n'roll od skorbuta a noge
su ti bile prekrivene gljivicama. Dobra stara provincija Maine!
Samice u Shawshanku nisu bile ni priblino tako strane...
valjda nisu. Ljudska se iskustva pojavljuju u tri stupnja: dobre, loe i
uasne. A kako se vie pribliava dubinama uasnog, sve ti je tee
razlikovati nijanse.
Do samice su vas vodili niz dvadeset tri stube u podrum gdje
je jedini zvuk koji ste mogli uti bilo kapanje vode. Jedinu svjetlost
davalo je nekoliko golih arulja od 60 W. elije su imale oblik
bave, poput onih sefova koje bogatai katkad dre iza slika na zidu.
Kao i na sefu, vrata su bila okrugla i puna, a ne reetkasta. Zrak
dolazi odozgo, ali ne i svjetlost. Imate samo jednu arulju od 60 W
koju ugase tono u osam naveer, sat prije nego u drugim dijelovima
zatvora. ica na kojoj je visjela arulja nije bila izolirana. Dojam je
bio da ako eli ivjeti u tom mraku, slobodno moe. Malo tko je to
elio, ali poslije osam, dakako, nisi imao izbora. Imao si leaj
prikovan za zid i zahod bez daske. Vrijeme si mogao provoditi na tri
naina: tako da sjedi, sere ili spava. Jak izbor. Dvadeset dana ti se
inilo kao cijela godina, trideset dana kao dvije, a etrdeset dana kao
deset. Katkad bi uo takore u ventilacijskim cijevima. U takvim
uvjetima nije lako nijansirati uas.

Ako se ita moe rei u prilog samici, onda je to injenica da ima

priliku razmiljati. Andy je imao dvadeset dana za razmiljanje i kad
je iziao, ponovno je zatraio sastanak s upraviteljem. Odbijen je.
Takav bi sastanak, rekao je upravitelj, bio kontraproduktivan. I to
je jedna od rijei koje mora nauiti da bi mogao raditi u zatvoru.
Andy je strpljivo ponovio zahtjev. I opet ga ponovio. I opet.
Promijenio se. Dok se oko nas budilo proljee te 1963. godine, na
licu su mu se odjedanput pojavile bore, a u kosi sjedine. Nije vie
bilo onog smjeka koji kao da nikad nije nestajao s njegova lica. Sve
bi se ee zagledao u prazno, a kad vidi da netko to radi, zna da
broji odleane godine, mjesece, tjedne, dane.

60

GODINJA DOBA

Ponavljao je i ponavljao svoj zahtjev. Bio je strpljiv. Ionako

osim vremena nita nije ni imao. Dolo je ljeto. U Washingtonu je
predsjednik Kennedy obeavao novu borbu protiv siromatva i
nejednakosti, ne znajui da mu je ostalo jo samo pola godine ivota.
U Liverpoolu se pojavila skupina glazbenika koja se nazvala The
Beatles i postala vrlo utjecajna u Engleskoj, premda u Shawshanku
jo nitko nije uo za njih. Bostonski Red Soxi trebali su priekati jo
etiri godine do onoga to ljudi u Novoj Engleskoj zovu udom
1967.. Sve se to zbivalo u vanjskom svijetu gdje su se ljudi
slobodno kretali.
Norton ga je primio potkraj lipnja, a taj mi je razgovor
prepriao sam Andy, kakvih sedam godina poslije.
- Ako je stvar u novcu, ne morate se brinuti - rekao je Andy
tiho Nortonu.
- Ne mislite valjda da bih progovorio o tome? Pa sam bih sebi
zabio no u lea. Zavrio bih na sudu ba kao i...
- Dosta! - prekinuo ga je Norton. Lice mu je bilo dugo i hladno
kao nadgrobni spomenik. Zavalio se u stolac tako da je glavom
gotovo dodirivao goblen na kojem je pisalo NJEGOV SUD DOLAZI
I TO JAKO BRZO.
- Ali...
- Da mi vie nikad nisi spomenuo novac - rekao je Norton.
- Ni ovdje ni bilo gdje. Nikada, osim ako ne eli da se
knjinica opet pretvori u skladite za boju. Jasno? .
- Samo sam vas htio umiriti, nita drugo.
- Kad padnem tako nisko da me treba umirivati bijednik kao
to si ti, otii u u mirovinu. Pristao sam na ovaj sastanak jer si me
toliko gnjavio, Dufresne. Hou da to prestane. Ako eli kupovati
brooklynski most, to je tvoj problem, a ne moj. Da hou, takve bih
prie sluao dvaput tjedno. Svaki bi mi grenik iz ovog zatvora
plakao na ramenu. Mislio sam da si ti bolji. Ali, sad je tome kraj.
Gotovo je. Je li jasno?
- Da - rekao je Andy.
- Ali, uzet u si odvjetnika.
- A za to to, zaboga?
- Mislim da moemo neto postii - rekao je Andy.
- S Tommyjevim i mojim svjedoenjem, podacima iz marine i
svjedoenjem zaposlenika, mislim da moemo neto postii.
- Tommy Williams vie nije u ovom zatvoru.
- to?
61

STEPHEN KING

- Premjeten je.
- Premjeten kamo?
- U Cashman.
Andy je na to umuknuo. Bio je inteligentan ovjek, ali samo
budala ne bi shvatila da se tu radilo o nagodbi. Cashman je bio zatvor
s minimalnim osiguranjem gore u okrugu Aroostook. Zatvorenici
moraju kopati krumpir i to nije lak posao, ali dobivaju pristojne plae
i mogu ii u kolu ako ele. I to je jo vanije za mladog ovjeka
kao to je Tommy Williams, ovjeka koji ima mladu enu i dijete, u
Cashmanu dobivaju slobodne vikende i tad mogu ivjeti kao
normalni ljudi. Mogu s djetetom napraviti maketu zrakoplova,
spavati sa enom, moda otii na piknik.
Norton je gotovo sigurno sve to ponudio Tommyju uz samo
jedan uvjet: ni rijei vie o Elwoodu Blatchu, ni sada ni bilo kada. Jer
e inae biti premjeten u Thomaston s najgorim zloincima i
umjesto da spava sa svojom enom, ljubavnik e ti biti neki peder
grubijan.
- Ali, zato? - pitao je Andy.
- Zato bi...
- Iz usluge prema tebi - rekao je Norton staloeno - nazvao
sam Rhode Island. Imali su zatvorenika po imenu Elwood Blatch.
Dobio je takozvanu privremenu uvj etnu - to ti je jo j edan od tih
glupih liberalnih programa za putanje zloinaca na ulicu. I otad je
nestao.
Andy je upitao: - A tamonji upravitelj... on vam je prijatelj?
Sam Norton se nasmijeio Andyju smjekom hladnim kao
maehina sisa.
- Znamo se - rekao je.
- Zato? - ponovio je Andy.
- Moete li mi rei zato ste to uinili? Znali ste da ne bih
govorio o... o bilo emu. Znali ste to. Pa zato onda?
- Zato to mi je zlo od ljudi kao to si ti - rekao je Norton
zlobno.
- Odgovara mi da bude upravo tu gdje si i dok sam ja
upravitelj Shawshanka i ti e biti tu. Utvarao si si da si bolji od svih
ostalih. Znam ja to ovjeku proitati na licu. Kod tebe sam to vidio
im sam prvi put kroio u knjinicu. Kao da ti je pisalo na elu. A
sada toga vie nema i to mi je vrlo drago. Nije stvar samo u tome to
si koristan, nemoj to misliti. Stvar je u tome to se ljudi poput tebe
moraju nauiti skruenosti. etao si se dvoritem kao da je to tvoja
62

GODINJA DOBA

dnevna soba i da si priredio koktel na kojem vi grenici gledate tue

ene i mueve i loete kao svinje. Ali, sad vie ne hoda tako. A ja u
te promatrati da vidim hoe li opet poeti. S uitkom u te
promatrati, godinama. A sad se gubi.
- U redu. Ali, sve moje fakultativne aktivnosti odmah prestaju,
Nortone. Nema vie savjetovanja o ulaganjima, nema izbjegavanja
poreza, nema traenja rupa u zakonu. I s tim je gotovo. Nai si
odvjetnika pa neka te on savjetuje.
Norton je najprije pocrvenio kao rak... a onda je problijedio
kao krpa.
- Zbog ovoga se vraa u samicu. Trideset dana. Kruh i voda.
Jo jedan minus. A dok bude tamo, razmisli o ovome: ako prestane
ijedna tvoja aktivnost, knjinice vie nema. Osobno u se pobrinuti
da se vrati u stanje u kakvom je bila prije nego to si ti doao. Poslije
toga, moe oekivati vrlo teak ivot. Odsluit e najteu robiju
koju moe zamisliti. Nee vie biti u onom jednokrevetnom
Hiltonu u 5. bloku. Nema vie onog tvog kamenja. Straari te vie
nee tititi od pedera. Izgubit e... sve. Jasno?
Bilo je i te kako jasno.

Vrijeme i dalje tee - najstariji trik na svijetu i vjerojatno jedini koji

je doista magian. Ali, Andy Dufresne se promijenio. Postao je tvri.
Jedino tako to mogu opisati. I dalje je obavljao prljave poslove
upravitelja Nortona pa je zadrao knjinicu, tako da je izvana sve
izgledalo isto. I dalje je naruivao pie za roendan i Novu godinu, i
dalje ostatak pia davao dalje. Povremeno bih mu nabavio nove krpe
za kamenje, a 1967. morao sam mu nabaviti i novi eki - onaj koji
sam mu nabavio 19 godina prije posve se istroio. Devetnaest
godinal Kad to ovjek tako kae, zvui kao da su se upravo zatvorila
i zakljuala vrata grobnice. eki, koji je tada stajao deset dolara, sad
je stajao dvadeset dva. Andy i ja smo se na trenutak tuno nasmijeili
kad smo to uli.
Andy je i dalje brusio i oblikovao kamenje koje je nalazio u
dvoritu, ali dvorite se smanjilo - polovica je 1962. godine
asfaltirana. Ipak, jo je nalazio dovoljno da mu proe vrijeme. Kad bi
neki dovrio, stavio bi ga na prozorsku dasku. Prozor mu je gledao
na istok. Rekao mi je da ih voli gledati na suncu, te komadie planeta
koje je pokupio iz praine i dao im oblik. kriljevac, kvare, granit.
Smijene male skulpture od tinjca zalijepljene ljepilom za

63

STEPHEN KING

zrakoplove. Razno talono kamenje tako izrezano i izbrueno da je

bilo oigledno zato ih Andy zove milenijskim sendviima - vidjeli
su se slojevi razliitih tvari koje su se taloile desetljeima i
stoljeima.
Andy bi povremeno podijelio svoje kamenje i skulpture kako
bi napravio mjesta za nove. Najvie ih je dao meni, ini mi se raunajui ona dva kamenia koji su izgledali kao puceta za
manete, imam ih pet. Bila je tu i jedna od onih skulptura od tinjca
koje sam spomenuo, oblikovana kao ovjek koji baca koplje i dva
talona kamena na kojima su se vidjeli svi slojevi. Jo ih imam i
povremeno ih gledam i razmiljam o tome to sve ovjek moe
postii ako ima dovoljno vremena i ako ga je voljan iskoristiti, kap
po kap.

I tako, izvana se naizgled nita nije promijenilo. Ako je Norton htio

slomiti Andyja tako temeljito kako je rekao, morao bi zaviriti ispod
povrine da vidi promjene. Ali, da je mogao vidjeti koliko se Andy
promijenio, mislim da bi tijekom etiri godine nakon sukoba s
Andyjem bio vrlo zadovoljan.
Rekao je Andyju da se etao dvoritem kao da je na svojem
privatnom koktelu. Ja to ne bih tako opisao, ali znam na to je mislio.
Rije je o nainu na koji je Andy nosio svoju slobodu kao nevidljivi
ogrta, kako zapravo nikad nije stekao zatvorski mentalitet. Pogled
mu nikad nije onako karakteristino otupio. Nikad nije poeo hodati
onako kako zatvorenici hodaju na kraju dana kad odlaze provesti jo
jednu beskrajnu no u eliji - zgrbljeni, kao da svi imaju ravne
tabane. Andy je hodao uspravno, lakim korakom, kao da odlazi kui,
dobroj eni, na dobru veeru a ne na hrpu raskuhanog povra,
grumenastog pirea i dva-tri komadia one masne, hrskave tvari koju
zatvorenici obino zovu zagonetno meso... tome i fotografiji
Raquel Welch.
Ali, te etiri godine, iako nikad nije izgledao kao drugi, ipak je
postao tii i zamiljeniji. Tko mu to moe zamjeriti? I tako je
upravitelj Norton mogao biti zadovoljan... barem neko vrijeme.

Njegovo je mrano raspoloenje prestalo negdje u vrijeme prvenstva

u bejzbolu 1967. godine. To je bila ona snovita godina, godina kad
su Red Soxi osvojili prvenstvo umjesto da zavre na devetom mjestu
kako su predviali kladioniari iz Las Vegasa. Kad se to dogodilo,
64

GODINJA DOBA

kad su osvojili kup Amerike lige, cijeli je zatvor zahvatilo

oduevljenje. Svima se valjda inilo da ako se mrtvi Soxi mogu
vratiti u ivot, onda to moda moe svatko. Ne mogu vam sad
objasniti taj osjeaj ba kao to vam ni bivi Beatlemanijak ne moe
objasniti svoje ludilo. Ali, postojalo je, bilo je stvarno. Svi su u
zatvoru na radiju sluali prvenstvo i pratili napredak Soxa. Tugovalo
se kad su potkraj propustili dvije dobre prilike u Clevelandu i gotovo
raskalano slavilo kad je Rico Petrocelli ipak izborio pobjedu. A
onda je dola alost kad je Lonborg izgubio u sedmoj utakmici
prvenstva i rasprio san nadomak potpunog uspjeha. Onom kurvinom
sinu Nortonu vjerojatno je to bilo silno drago. Volio je da njegovi
zatvorenici hodaju u krpama i posipaju se pepelom.
Ali, Andyja nije ponovno obuzela turobnost. Moda zato to
ionako nije bio osobito lud za bejzbolom. Ipak, i njega je obuzelo
ope dobro raspoloenje i nije ga prolo kad je prvenstvo zavrilo.
Kao da je iz ormara ponovno izvadio onaj nevidljivi ogrta i odjenuo
ga.
Sjeam se jednog blistavozlatnog jesenskog dana potkraj
listopada, dva tjedna nakon svretka prvenstva. Mora da je bila
nedjelja jer je dvorite bilo puno ljudi koji su nastojali protegnuti
miie - dobacivali su se frizbijima i loptama, usput sklapali poslove.
Drugi su bili za dugim stolom u sobi za posjete, pod budnim okom
straara, i razgovarali s rodbinom, puili, govorili iskrene lai,
primali prekopane pakete.
Andy je uao poput Indijanca uza zid lica okrenuta prema
suncu i lupkao jednim kameniem o drugi. Bilo je iznenaujue
toplo za to doba godine.
- Zdravo, Rede - doviknuo mi je.
- Doi, sjedni malo. Posluao sam ga.
- Hoe ga? - upitao je i pruio mi jedan od ona dva pomnjivo
izbruena milenijska sendvia o kojima sam vam upravo priao.
- Vrlo rado - rekao sam.
- Ba je lijep. Hvala.
Slegnuo je ramenima i promijenio temu.
- Sljedee godine ti je vana godinjica.
Kimnuo sam. Sljedee godine bit e trideset godina da sam u
zatvoru. ezdeset posto mojeg ivota provedeno u Shawshanku.
- to misli, hoe li ikad izii?
- Naravno. Kad budem imao dugu bijelu bradu i jedva jo
trunku mozga.
65

STEPHEN KING

Malo se nasmijeio i onda opet lice okrenuo prema suncu,

sklopljenih oiju.
- Ba je ugodno.
- Uvijek je tako kad zna da je zima pred vratima. Kimnuo je
pa smo neko vrijeme utjeli.
- Kad izidem odavde - rekao je napokon - otii u nekamo
gdje je stalno toplo.
- Rekao je to s takvim samopouzdanjem da biste pomislili
kako mu je preostalo jo samo mjesec dana.
- Zna kamo u otii, Rede?
- Ne znam.
- U Zihuatanejo - rekao je, a to mu se ime skotrljalo s jezika
poput melodije.
- Dolje u Meksiku. Malo mjesto tridesetak kilometara od Playc
Azul na meksikoj Autocesti 37. Sto pedeset kilometara
sjeverozapadno od Acapulca, na Tihom oceanu. Zna li to
Meksikanci kau za Pacifik?
Rekao sam mu da ne znam.
- Kau da nema pamenja. A ja svoj ivot elim zavriti
upravo na takvom mjestu. Toplom mjestu koje nema pamenja.
Dok je govorio, zagrabio je aku oblutaka. Sad ih je bacao
jedan po jedan i gledao kako odskakuju i kotrljaju sc preko
romboidnog zemljanog unutarnjeg polja bejzbolskog igralita koje e
ubrzo biti pokriveno s pola metra snijega.
- Zihuatanejo. Tamo u otvoriti mali hotel. est cabana na
plai i jo est blie autocesti. Uzet u nekoga da moje goste vodi na
ribarenje. Tko ulovi najveu sabljarku u sezoni dobit e pobjeniki
pehar i njegovu u fotografiju izloiti u predvorju. Nee to biti
obiteljsko odmaralite. Bit e za ljude na medenom mjesecu... prvom
ili drugom, svejedno.
- A gdje e nai novac za to bajno mjesto? - upitao sam ga.
- Na svojem tekuem raunu?
Pogledao me i nasmijeio se.
- To i nije tako daleko od istine -rekao je.
- Katkad me iznenadi, Rede.
- O emu ti to?
- Kad je rije o gadnim nevoljama, na svijetu zapravo postoje
samo dvije vrste ljudi - rekao je Andy i rukama zatitio ibicu da
pripali cigaretu.

66

GODINJA DOBA

- Zamisli kuu prepunu rijetkih slika, skulptura i starina

neprocjenjive vrijednosti. I zamisli da vlasnik kue uje da se prema
njoj kree straan uragan. Jedna e se vrsta nadati najboljem.
Uvjeravat e se da e uragan promijeniti smjer. Poten uragan nikada
ne bi unitio sve te Rembrandte, Degasove konje, Jacksone Pollocke
i rijetkog Paula Kleca. Osim toga, Bog to ne bi dopustio. A ako se i
dogodi najgore, osigurani su. To ti je jedna vrsta ovjeka. Druga
vrsta vjeruje da e uragan udariti ravno u kuu. Ako meteorolozi
kau da je promijenio smjer, on e oekivati da e ga promijeniti jo
jedanput samo da bi njegovu kuu sravnio sa zemljom. Ta druga
vrsta ovjeka ne vidi nita loe u tome da ovjek oekuje najbolje
tako dugo dok se sprema za najgore.
I ja sam zapalio cigaretu.
- Hoe rei da si se pripremio za najgore?
- Da. Pripremio sam se za uragan. Znao sam kako crno
izgleda. Nisam imao mnogo vremena, ali ono to sam imao, nastojao
sam iskoristiti. Imao sam prijatelja - jedinog koji je ostao uz mene koji je radio za investicijsku tvrtku u Portlandu. Umro je prije est
godina.
- ao mi je.
- Da.
- Andy je odbacio opuak.
- Linda i ja imali smo oko etrnaest tisua dolara. Nije to
mnogo, ali bili smo mladi. Pred nama je jo bio cijeli ivot.
- Napravio je grimasu i nasmijao se.
- A kad je sve otilo k vragu, poeo sam sklanjati svoje
Rembrandte s puta kojim se pribliavao uragan. Prodao sam svoje
dionice i uredno platio porez. Nita nisam skrivao. Nisam traio rupe
u zakonu.
- Zar ti nisu zamrznuli imovinu?
- Bio sam optuen za umorstvo, Rede, a ne mrtav! Ne mogu
zamrznuti imovinu nevina ovjeka - na sreu. A trebalo im je neko
vrijeme da se odvae i optue me. Jim - moj prijatelj - i ja imali smo
ipak malo vremena. Mnogo sam izgubio kad sam tako jednostavno
sve prodao. Ali, u to sam vrijeme imao veih briga od malog gubitka
na tritu dionica.
- Da, u to nema sumnje.
- Ali, u vrijeme kad sam doao u Shawshank, sve je bilo na
sigurnom. I sad je. Izvan ovih zidina, Rede, postoji ovjek kojeg
nitko iv nikad nije vidio licem u lice. Ima karticu socijalnog
67

STEPHEN KING

osiguranja i vozaku dozvolu. Ima i rodni list. Zove se Peter Stevens.

Zgodno, neupadljivo ime, zar ne?
- Tko ti je taj? - upitao sam. Bio sam uvjeren da znam to e
mi rei ali to jednostavno nisam mogao vjerovati.
- To sam ti ja.
- Nemoj mi rei da si imao vremena stvoriti lani identitet dok
su ti murjaci bili za petama -rekao sam- ili da si to obavio dok su ti
sudili...
- Ne, neu ti to rei. Identitet je stvorio moj prijatelj Jim.
Poeo je kad su mi odbili albu, a u proljee 1950. ve je imao
glavne elemente tog identiteta u rukama.
- Mora da ti je bio jako dobar prijatelj - rekao sam. Nisam
znao koliko da mu vjerujem - malo, mnogo ili nimalo. Ali, danje bio
topao, sunce je sjalo, a pria je ba bila dobra.
- Jer to je sve protuzakonito, to stvaranje lanog identiteta.
- Bio je dobar prijatelj - rekao je Andy.
- Bili smo zajedno u ratu. U Francuskoj, u Njemakoj za
vrijeme okupacije. Bio mi je blizak prijatelj. Znao je da je to
nezakonito, ali je znao i to da je stvoriti lani identitet u naoj zemlji
vrlo lako i vrlo bezopasno. Uzeo je moj novac - onaj novac na koji je
plaen porez tako da se Porezna uprava ne zainteresira za njega - i
uloio ga na ime Petera Stevensa. To je uinio 1950. i 1951. godine.
Do danas se nakupilo tristo sedamdeset tisua dolara i neto sitnia.
Vjerojatno mi je donja vilica glasno udarila o prsa kad sam
zinuo, jer on se nasmijao.
- Sjeti se svih onih stvari u koje bi ljudi voljeli da su ulagali
ranih pedesetih. Peter Stevens doista je ulagao u neke od njih. Da
nisam zavrio ovdje, vjerojatno bih danas imao sedam-osam milijuna
dolara. Vozio bih rollsa... i vjerojatno imao ir veliine lopte.
Rukom je zahvatio jo kamenia i poeo ih prosijavati. Prsti
su mu bili vjeti i graciozni.
- Nadao sam se najboljem i pripremao se za najgore - samo to.
Lano ime smiljeno je samo zato da ne izgubim ono malo to sam
imao. To je bilo micanje slika s puta uragana. Ali, nisam imao pojma
da uragan... da e potrajati tako dugo.
Neko vrijeme nisam nita govorio. Pokuavao sam se
naviknuti na pomisao da taj sitni, skromni mukarac kraj mene ima
vie novca nego to e upravitelj Norton zaraditi do kraja svojeg
bijednog ivota, ak i ako uraunamo prljave poslove.
68

GODINJA DOBA

- Kad si rekao da moe uzeti odvjetnika, bome se nisi alio rekao sam na kraju.
- Za toliki novac mogao si uzeti i Clarencea Darrowa ili onoga
tko danas ima njegovu ulogu. Zato nisi, Andy? Pa mogao si izletjeti
odavde kao raketa!
Nasmijeio se. Bio je to isti onaj osmijeh kao kad mi je rekao
da je pred njim i njegovom enom jo bio itav ivot.
- Ne - rekao je.
- Dobar odvjetnik bio bi izvukao malog Williamsa iz
Cashmana - rekao sam. Sav sam se zanio.
- Mogao ti je osigurati novo suenje, unajmiti privatne
detektive da nau onog Blatcha i pritom jo srediti Nortona. Zato to
nisi uinio, Andy?
- Jer sam nadmudrio samoga sebe rekao je.
- Kad bih odavde pokuao uzeti novac Petera Stevensa, odmah
bih sve izgubio. Moj prijatelj Jim mogao se za to pobrinuti, ali on je
umro. Shvaa u emu je problem?
Shvaao sam. to se Andyja ticalo, bilo je to isto kao da novac
pripada nekome drugom. Zapravo i jest pripadao. A da su dionice u
koje je bio uloen iznenada poele gubiti vrijednost, Andy bi mogao
samo promatrati sa strane i pratiti pad u novinama. ivot je gadan
ako ne oslabi.
- Sluaj me, Rede. U Buxtonu postoji veliki sjenokos. Zna
gdje je Buxton?
Znao sam. Odmah do Scarborougha.
- Tako je. A na sjevernom rubu tog sjenokosa je kameni zid,
kao iz pjesme Roberta Frosta. Negdje pri dnu toga zida je kamen koji
ni po emu ne spada u dravu Maine. Vulkansko staklo. Do 1947.
sluio je kao pritiskiva za papire u mojem uredu. Moj prijatelj Jim
stavio ga je u taj zid. Ispod njega je klju kojim se otvara sef u
portlandskoj poslovnici banke Casco.
- Onda si u nevolji - rekao sam.
- Kad je tvoj prijatelj Jim umro, Porezna uprava je sigurno
otvorila sve njegove sefove. Jasno, u nazonosti izvritelja njegove
oporuke.
Andy se nasmijeio i prstima me potapkao po glavi.
- Nije loe. Ima tu unutra jo neega. Ali, mi smo predvidjeli
mogunost da Jim umre dok sam ja u zatvoru. Sef je na ime Petera
Stevensa i odvjetnika tvrtka koja je radila za Jima jedanput godinje
Cascu poalje ek za njega.
69

STEPHEN KING

- Peter Stevens stanuje u toj kutiji i samo eka da izae. Tu su

svi njegovi dokumenti. Vozaka dozvola nije produena ve est
godina jer je Jim tada umro, ali mogu je produiti za samo pet dolara.
Tamo su njegove potvrde o dionicama, drugi vrijednosni papiri i
osamnaest obveznica na donositelja, svaka na deset tisua dolara.
Zazvidao sam.
- Peter Stevens je zakljuan u kutiji u sefu banke Casco u
Portlandu, a Andy Dufresne je zakljuan u kutiji u Shawshanku rekao je.
- Obojici je isto. A klju kojim se otkljuava kutija i novac i
novi ivot nalazi se pod komadom crnog stakla u sjenokosu u
Buxtonu. Kad sam ti ve toliko rekao, rei u ti jo neto, Rede. Ve
dvadesetak godina u novinama budno pratim ima li kakvih novih
graevinskih projekata u Buxtonu. Stalno mislim da u jednog dana
proitati kako su tamo odluili sagraditi novu autocestu ili bolnicu ili
trgovaki centar. I da e moj novi ivot zakopati ispod tri metra
betona ili baciti u neku movaru s hrpom otpada.
- Isuse Kriste, Andy, ako je to sve tono, kako ti uspijeva da
ne poludi? - prasnuo sam.
Nasmijeio se.
- Zasad, na zapadu nita novo.
- Ali, moglo bi potrajati godinama...
- I hoe. Ali, moda ne tako dugo kako misle drava Maine i
upravitelj Norton. Jednostavno si ne mogu priutiti da ekam tako
dugo. Stalno mislim na Zihuatanejo i onaj mali hotel. To je sve to
sad elim u ivotu, Rede, i mislim da to nije pretjerano. Nisam ubio
Glenna Quentinani svoju enu, a taj hotel... nije to tako mnogo. Da
mogu plivati i preplanuti na suncu i spavati u sobi s otvorenim
prozorima i prostorom... nije to tako mnogo.
Bacio je kamenje.
- Zna, Rede - rekao je leerno - na takvom bi mi mjestu dobro
doao ovjek koji zna nabaviti stvari.
Dugo sam razmiljao o tome. I u mojoj glavi najvea zapreka
ak nije ni bila to to samo sanjarimo u malom zatvorskom dvoritu
dok nas naoruani straari gledaju s tornja.
- Ne bih to mogao - rekao sam.
- Vani se ne bih znao snai. Postao sam institucionaliziran.
Tako oni to zovu. Ovdje sam ja taj koji ti moe nabaviti to eli.
Ali, vani to moe svatko. Ako tamo eli kupiti plakat ili eki za
kamenje ili neku plou, dovoljno je da pogleda poslovne stranice
70

GODINJA DOBA

telefonskog imenika. Ovdje ja igram tu ulogu, ali vani ne bih znao

kamo se okrenuti.
- Podcjenjuje se - rekao je.
- Ti si samouk ovjek, ovjek koji je sam sebe stvorio. Po
menije to neto izvanredno.
- Ma daj, pa nisam ni maturirao!
- Znam - rekao je.
- Ali, ovjeka ne ini komad papira. Niti ga moe slomiti
jedino zatvor.
- Ne bih ti ja uspio vani, Andy. Znam to.
Ustao je.
- Pa, razmisli jo - rekao je leerno upravo kad se iznutra
zaula zvidaljka. I odetao se kao da je slobodan ovjek koji je
netom neto predloio drugom slobodnom ovjeku. Neko mi je
vrijeme ve samo to bilo dovoljno da se osjeam slobodnim. Andyju
je to polazilo za rukom. Uspjelo bi mu da zaboravim da smo obojica
osuenici na doivotni zatvor, na milosti surovog odbora za uvjetnu i
upravitelja koji voli pjevati psalme i kojem se svia to je Andy
upravo tu gdje je. Jer, Andy je bio kuni ljubimac koji zna
ispunjavati porezne prijave. Ba krasna ivotinjica.
Ali, kad je pala no, opet sam se osjeao kao zatvorenik.
Cijela mi se zamisao inila apsurdnom, a zamiljanje modre vode i
bijelog pijeska vie okrutnim nego blesavim - ta mi je slika potezala
mozak kao udica. Jednostavno nisam znao nositi onaj nevidljivi
ogrta kao Andy. Te sam noi sanjao o velikom staklastom crnom
kamenu nasred sjenokosa; imao je oblik divovskog nakovnja.
Pokuavao sam ga pomaknuti ne bih li doao do kljua, ali nisam
mogao. Bio je jednostavno preteak.
A u pozadini, i to sve blie, uo sam lave policijskih pasa.

to nas dovodi do teme bijega iz zatvora.

Da, dogodi se ponekad i to u naoj sretnoj maloj obitelji, ali se
ne ide preko zida, ne u Shawshanku, ne ako si imalo pametan.
Reflektori krue cijelu no i pruaju svoje duge, bijele prste preko
otvorenih livada s tri strane zatvora i preko smrdljive movare s
etvrte. Zatvorenici povremeno prijeu preko zida, ali ih reflektori
gotovo uvijek nadu. A ako ne, onda ih ulove dok pokuavaju
autostopirati na Autocesti 6 ili 99. Ako pokuaju kroz polja, vidi ih
neki farmer i samo zatvoru javi mjesto. Preko zida pokuavaju

71

STEPHEN KING

pobjei budale. Shawshank dodue nije Canon City, ali u seoskom

podruju mukarac koji se vue kroz polja u sivoj odori upada u oi
kao ohar na svadbenoj torti.
Tijekom godina najuspjeniji su bili - zaudo a moda i ne oni koji su pobjegli spontano, bez velikih planova. Neki su otili u
kolicima s posteljinom. Kad sam tek doao, toga je bilo dosta, ali s
vremenom je onemogueno.
I program Iznutra van upravitelja Nortona odnio je nekoliko
bjegunaca. Oni su naziv njegova programa odluili shvatiti doslovno.
I to se dogaalo nekako leerno. Spusti kantu s kupinama i ode u
grmlje dok jedan od straara pije vodu kod kamiona ili kad ih se
nekoliko upusti u raspravu o utakmici prole nedjelje.
Godine 1969. sudionici programa kopali su krumpir u
Sabbatusu. Bio je trei studenog i posao je bio gotovo zavren. Bio je
straar po imenu Henry Pugh - a vjerujte, on vie nije lan nae male
obitelji - koji je sjeo na stranji blatobran jednog od kamiona i jeo
drei karabin preko koljena kad se iz poslijepodnevne izmaglice
ietao prekrasan jelen (ili mi tako barem kau, ali te prie se uvijek
uljepavaju). Pugh je krenuo za njim zamiljajui kako bi taj trofej
izgledao na zidu njegove dnevne sobe i dok je on lovio, tri su se
njegova zatvorenika jednostavno odetala. Dvojicu su ulovili u
nekom baru u Lisbon Fallsu. Treeg ni do danas nisu.
Najuveniji je vjerojatno ipak sluaj Sida Nedeaua. To je bilo
jo 1958. godine i sumnjam da e itko nadmaiti. Sid je bio u
dvoritu i ureivao igralite za poslijepodnevnu zatvorsku bejzbolsku
utakmicu kad se ula zvidaljka koja je oznaavala smjenu straara.
Parkiralite je odmah do dvorita, s druge strane glavnog ulaza koji
se otvara na struju. Otvara se u tri i straari koji ulaze pomijeaju se
sa straarima koji izlaze. Tapu se po leima, zafrkavaju, usporeuju
rezultate u kuglanju i ispriaju poneki masni vic.
Sid je jednostavno progurao stroj za povlaenje crta kroz
vrata, ostavljajui za sobom bijelu crtu od igralita pa sve do jarka na
suprotnoj strani Autoceste 6, gdje su ga nali prevrnutog. Ne pitajte
me kako je to izveo. Bio je u zatvorskoj uniformi, visok 190 cm, i za
sobom je ostavljao oblake bijele praine. Mogu pretpostaviti samo to
da su, budui da je bio petak poslijepodne, straari koji su izlazili bili
tako sretni to izlaze a oni koji su ulazili tako nesretni to ulaze da
prvi nisu sili s oblaka a drugi nisu podigli pogled sa zemlje - a Sid
Nedeau se jednostavno provukao izmeu njih.

72

GODINJA DOBA

Koliko mi je poznato, Sid je i dalje na slobodi. Andy i ja smo

se tijekom godina esto znali smijati velianstvenom bijegu Sida
Nedeaua i kad smo uli za onu otmicu zrakoplova kad je otmiar na
kraju iskoio padobranom, Andy je sve ive uvjeravao da se taj D. B.
Cooper zapravo zvao Sid Nedeau.
- A vjerojatno je ponio i malo bijele boje u depu, za sreu govorio je Andy.
- Prokleti srekovi.

Ali,

mora vam biti jasno da su sluajevi kao to je Nedeauov ili

onog koji se odetao iz polja krumpira u Sabbatusu isto to i dobitak
na irskoj lutriji. Nekako se est razliitih vrsta sree slijepilo u istom
trenutku. ovjek poput Andyja mogao bi ekati i devedeset godina a
da mu se nikad tako ne posrei.
Moda se sjeate da sam spominjao Henryja Backusa,
predradnika u praonici. On je u Shawshank doao 1922. godine i tu
je i umro trideset jednu godinu poslije. Njemu su bijegovi i pokuaji
bijega bili hobi, moda upravo zato to se on sam nikad nije usudio
pokuati. On bi vam mogao ispriati o stotinama razliitih planova,
sve jedan ludi od drugoga, koji su tijekom godina iskuani u
Shawshanku. Meni je najdraa bila pria o Beaveru Morrisonu, koji
je osuen zbog provale i koji je pokuao u podrumu radionice
registarskih tablica sagraditi zranu jedrilicu. Izraivao ju je prema
nacrtima iz knjige koja je objavljena negdje poetkom stoljea a
zvala se Zabava i pustolovine za moderne djeake. Beaver ju je
uspio izraditi a da nitko nije primijetio, ali onda je otkrio da na
podrumu nema dovoljno velikih vrata kroz koja bi je iznio. Henley je
tu priu znao ispriati tako da pukne od smijeha, a znao je i
dvadesetak, moda i tridesetak, jednako smijenih.
O bijegovima iz Shawshanka znao je sve do u pojedinosti.
Jednom mi je rekao da je za vrijeme koje je on tu proveo bilo vie od
etiristo pokuaja za koje on zna. Razmislite o tome na trenutak prije
nego to kimnete i nastavite itati. etiri stotine pokuaja bijega! To
znai 12,9 pokuaja svake godine koju je Henley Backus proveo u
Shawshanku i pamtio ih. Po jedan svaki mjesec. Dakako, veinom su
to bili bijedni pokuaji, koji bi zavrili tako da straar nekog jadnika
zgrabi za ruku i zarei: A kamo e ti, glupane?
Henley je rekao da je po njemu bilo ezdesetak ozbiljnijih
pokuaja, a u to je raunao i bijeg iz 1937., godinu prije nego to

73

STEPHEN KING

sam ja doao. Tada se gradila nova upravna zgrada i pobjeglo je

etrnaest zatvorenika s pomou graevinske opreme koja je stajala u
slabo zatvorenoj upi. itav juni Maine se uskovitlao zbog tih
etrnaest okorjelih kriminalaca, od kojih je veina umirala od
straha i nije znala kamo bi pola ba kao zec kojeg hipnotiziraju
automobilska svjetla na cesti. Nijedan od njih nije uspio pobjei.
Dvojicu su ustrijelili, i to civili, a ne policija ili zatvorski straari, ali
nijedan nije pobjegao.
Koliko ih je uspjelo pobjei od 1938. godine kada sam doao
pa do onog dana kad mi je Andy prvi put spomenuo Zihuatanejo?
Kad sam povezao ono to sam znao s onim to mi je ispriao Henley,
ispalo je da ih je pobjeglo deset. I premda to ovjek nikada ne moe
pouzdano znati, rekao bih da ih barem polovica sad opet sjedi u
nekoj ustanovi slinoj Shawshanku. Jer, doista postane
institucionaliziran. Kad ti oduzmu slobodu i naue te ivjeti u eliji,
kao da izgubi sposobnost viedimenzionalnog razmiljanja.
Postane kao onaj zec na cesti, zamrznut pred svjetlima automobila
koji e ga sigurno pregaziti. Zatvorenik koji je tek iziao vrlo esto
izvede neki glupi potez koji ni sluajno ne moe uspjeti... a zato?
Jer e se tako vratiti unutra. U zatvor, gdje razumije kako stvari stoje.
Andy nije bio takav, ali ja jesam. Pomisao da vidim Pacifik
zvuala je dobro, ali bojao sam se da bi me u stvarnosti plaio - ve
zbog veliine.
Uglavnom, tog dana kad smo razgovarali o Meksiku i kad mi
je rekao za gospodina Petera Stevensa... tog sam dana poeo
vjerovati da Andy smilja bijeg. Nadao sam se do Boga da e to
izvesti pametno, ali ak i tako, nisam vjerovao da e uspjeti. Jer,
upravitelj Norton je na njega osobito pazio. Andy za njega nije bio
samo jo jedan kreten s brojem. Moglo bi se rei da su bili suradnici.
Osim toga, Andy je imao mozak i sranost. Norton je elio iskoristiti
prvo a slomiti drugo.
Kao to vani postoje poteni politiari - oni koji ostanu odani
onome tko ih potplauje - tako i u zatvoru postoje poteni straari i
ako ima dovoljno novca vjerojatno moe nekoga potkupiti da gleda
na drugu stranu dok bjei. Neu vam tvrditi da se to nikad prije nije
dogodilo, ali Andy Dufresne nije bio kandidat za tu varijantu. Jer,
kako rekoh, Norton ga je pozorno gledao. Andy je to znao, a znali su
i straari.

74

GODINJA DOBA

Andyja nitko ne bi predloio za program Iznutra van, barem

tako dugo dok Norton odluuje o prijedlozima. A nije Andy bio ni
tip koji bi pokuao neto kao Sid Nedeau.
Da sam bio na njegovu mjestu, pomisao na onaj klju bi me
naisto izludjela. Sumnjam da bih nou uspio spavati vie od dva
sata. Buxton je manje od pedeset kilometara od Shawshanka. Tako
blizu, a tako daleko.
I dalje sam mislio da bi mu bilo najpametnije uzeti odvjetnika
i pokuati obnoviti suenje. Bilo to, samo da se makne Nortonu s
oiju. Moda su se Tommyju Williamsu mogla zaepiti usta samo
udobnijim zatvorom, ali nisam bio uvjeren u to. Moda bi ga neki
iskusni odvjetnik iz Mississippija uspio slomiti... a moda se i ne bi
morao mnogo truditi, jer Williamsu je Andy doista bio drag. Svako
tu i tamo sve bih to nabrojao Andyju, a on bi se nasmijeio, gledao u
daljinu i rekao da razmilja o tome.
Kako se pokazalo, razmiljao je on i o kojeemu drugom.

Andy Dufresne pobjegao je iz Shawshanka 1975. godine. Nisu ga

ulovili, a mislim da i nee. Dapae, sumnjam da Andy Dufresne
uope jo postoji. Mislim da dolje u Zihuataneju u Meksiku ivi
ovjek po imenu Peter Stevens. I ovog ljeta gospodnjeg 1977.
vjerojatno tamo ima mali hotel.
Rei u vam to znam i to mislim. Vie od toga i ne mogu.

Vrata elija u 5. bloku otvorila su se 12. oujka 1975. u 6 i 30 kao i

svakog jutra osim nedjeljom. I kao i svakog dana osim nedjelje
stanari elija iskoraili su u hodnik i stali u dva reda dok su se iza
njih vrata zatvarala. Zatim su otili do glavnog ulaza u blok gdje su
ih straari prebrajali prije nego to su ih poslali u kantinu na doruak
koji se sastojao od zobene kae, kajgane i masne slanine.
Sve je to proteklo u redu dok nas nisu poeli prebrojavati.
Trebalo nas je biti dvadeset devet, ali nas je bilo samo dvadeset
osam. Pozvali su kapetana strae i nakon toga nam dopustili da
odemo na doruak.
Kapetan strae, prilino simpatian tip po imenu Richard
Gonyar, i njegov pomonik, gad po imenu Dave Burkes, odmah su
doli u 5. blok. Gonyar je otvorio vrata elija pa su on i Burkes
zajedno krenuli niz hodnik povlaei pendreke po reetkama, s
pitoljem u ruci. U takvim sluajevima obino se radilo o tome da se
75

STEPHEN KING

netko tijekom noi razbolio i to toliko da ne moe ustati. U rjeim

sluajevima netko je umro... ili se ubio.
Ali, ovaj su put umjesto bolesnika ili mrtvaca naili na
zagonetku. Nikoga nije bilo. U 5. bloku bilo je 14 elija, po sedam sa
svake strane, i sve su bile prilino uredne - ako nisu, zabranili bi ti
posjete - i posve prazne.
Gonyar je najprije pomislio da je dolo do zabune pri
prebrojavanju ili da je rije o nekakvoj neslanoj ali. I tako, umjesto
da nakon doruka odu na posao, zatvorenici iz 5. bloka morali su se
vratiti u elije, to im je sasvim odgovaralo. Svaki prekid rutine
uvijek je dobrodoao.
Vrata elija su se otvorila, zatvorenici su uli, vrata su se
zatvorila. Neki lakrdija je vikao: - Hou svog odvjetnika, hou svog
odvjetnika, vi se prema nama ponaate kao da smo u nekom vrajem
zatvoru!
Burkes: - Zaepi jer u te opaliti.
Lakrdija: - A ja sam opalio tvoju enu, Burkie.
Gonyar: - Zaepite svi odreda jer ete inae tu provesti cijeli
dan.
On i Burkes ponovno su proli hodnikom i brojali glave. Nisu
morali daleko ii.
- ija je ovo elija? - upitao je Gonyar straara.
- Andrewa Dufresnea - odgovorio je straar i vie nita nije
morao rei. Postupak vie nije bio rutinski. Eksplodirala je bomba.
U svim filmovima o zatvoru koje sam gledao, kad netko
pobjegne, oglasi se zagluujua sirena. U Shawshanku toga nema.
Gonyar je najprije potraio upravitelja. Zatim je organizirao
pretraivanje zatvora. Zatim je obavijestio policiju u Scarboroughu o
moguem bijegu.
To je bio standardni postupak. Nije obuhvaao pretraivanje
elije bjegunca, pa je tako nisu ni pretraili. Ne jo. A i zato bi? Nije
se imalo to pretraivati. Mala prostorija, prozor s reetkama, vrata s
reetkama. Zahodska koljka i prazan leaj. Nekoliko zgodnih
kamenia na prozorskoj daski.
I, naravno, plakat. Tad je to bila Linda Ronstadt. Odmah iznad
leaja. Na tom je mjestu ve dvadeset est godina uvijek bio neki
plakat. A kad je netko - na kraju je to bio upravitelj Norton, pravo
mu budi -pogledao iza plakata, imao je to vidjeti.

76

GODINJA DOBA

Ali, to se dogodilo tek u pola sedam naveer, gotovo dvanaest

sati kasnije. Andyjev je bijeg prijavljen dvadesetak sati nakon to je
vjerojatno pobjegao.

Norton je poludio.
- To pouzdano znam - rekao mi je Chester, onaj ista koji je
tog dana latio pod u upravnoj zgradi. Taj put nije morao uhom latiti
kljuanicu. Kae da si upravitelja mogao uti sve do arhiva kako urla
na Richa Gonyara.
- Kako to misli, uvjerio si se da nije u zatvoru? to ti to
znai? To znai da ga nisi naao! Da si ga odmah naao! uje li me!
Jer hou da ga se nae! Je li jasno! Hou ga!
Gonyar mu je neto odgovorio.
- Nije se dogodilo u tvojoj smjeni? To ti tvrdi. Koliko ja
vidim, nitko ne zna kad se dogodilo. Ni kako. Nije li se uope
dogodilo. Hou da mi se nacrta tu u uredu u tri poslijepodne ili e
letjeti glave. To ti mogu obeati, a nikad nisam prekrio obeanje!
Gonyar je opet neto odgovorio, to je Nortona jo vie
razdrailo.
- Ne? Onda pogledaj ovo! Pogledaj ovo! Sinonja prozivka 5.
bloka. Svi su zatvorenici bili na broju. Dufresne je zakljuan sino u
9 i nemogue je da ga jutros nema! Nemogue!. A sad idi i nai ga!

Ali, Andyja nisu nali ni do est naveer. Sam je Norton dojurio u

na blok. Nas ostale cijeli dan nisu putali van. Jesu li nas ispitivali?
Cijeli dan nita drugo nismo ni radili nego odgovarali na pitanja
prestraenih straara koji su na leima osjeali zmajev dah. Svi smo
rekli isto: nita nismo vidjeli, nita nismo uli. I koliko znam, svi
smo govorili istinu. Ja svakako jesam. Jedino smo mogli rei da je
Andy doista bio u svojoj eliji sino kad su nas zakljuali, a isto tako
i kad su ugasili svjetla.
Neki pametnjakovi rekao je da se Andy moda provukao kroz
kljuanicu. Za to je dobio etiri dana samice. Toliko su straari bili
ivani.
Onda je dojurio Norton i zabuljio se u nas takvim pogledom da
samo to nisu poele frcati iskre s reetaka naih kaveza. Gledao nas
je kao da misli da smo mu svi pomogli. Vjerojatno je to i mislio.
Uao je u Andyjevu eliju i osvrnuo se. Bila je tono onakva
kakvom ju je Andy ostavio - pokriva je bio odgrnut, ali u tom
77

STEPHEN KING

krevetu oigledno nitko nije spavao. Na prozoru kamenje... ali ne

sve. Ponio je ono koje mu je bilo najdrae.
- Kamenje - prosiktao je Norton i sve ih sruio s prozorskog
okvira. Gonyar, koji je u tom trenutku radio ve etiri sata
prekovremeno, ustuknuo je ali nije nita rekao.
Nortonu je za pogled zapeo plakat Linde Ronstadt. Linda je
gledala preko ramena, ruku gurnutih u stranje depove vrlo tijesnih
svijetlosmeih hlaa. Imala je kratku ljetnu bluzicu i bila je sva
preplanula. Taj plakat mora da se kosio sa svime to je Norton kao
baptist drao svetim i dobrim. Dok sam gledao kako bulji u njega,
sjetio sam kako mi je Andy jednom rekao da mu se ini da bi mogao
zakoraiti u sliku i biti s tom djevojkom.
Kako je Norton otkrio za samo nekoliko sekundi, upravo je to
Andy i uinio.
- Vrag te odnio - zagundao je i strgnuo plakat sa zida jednim
jedinim pokretom.
I tako je otkrio veliku zjapeu rupu u betonu iza njega.

Gonyar nije htio ui.

Norton mu je zapovjedio - mili Boe, mislim da su ga uli
kako mu zapovijeda u cijelom zatvoru - a Gonyar je mrtvo-hladno
odbio.
- Ostat e bez posla zbog ovoga! - vrisnuo je Norton. Bio je
histerian kao ena u klimakteriju. Potpuno je izgubio glavu. Vrat
mu je jako pocrvenio a na elu su mu iskoile dvije ile.
- U to moe biti siguran, ti... ti Francuzu jedan! Ostat e bez
posla, a pobrinut u se i da nikad vie ne radi ni u jednom zatvoru u
Novoj Engleskoj!
Gonyar mu je utke pruio slubeni revolver, okrenut
kundakom. Dozlogrdilo mu je. Tekao mu je peti sat prekovremenog i
jednostavno mu je pukao film. Kao da je zato to je Andy napustio
nau sretnu malu obitelj Norton prekoraio granicu neke unutarnje
iracionalnosti koja je ve dugo postojala... te je veeri nedvojbeno
bio lud.
Ne znam o kakvoj se iracionalnosti radilo. Znam samo to da je
te veeri dvadeset osam zatvorenika slualo Nortonovu svau s
Richom Gonyarom dok se vani hvatao mrak, a svi smo bili
dugoprugai na tekoj robiji, svi smo poznavali razne upravitelje, i

78

GODINJA DOBA

gadne i slatkorjeive, i svi smo znali da je upravitelj Samuel Norton

te veeri puknuo.
Meni se pak inilo da ujem kako se Andy Dufresne negdje
slatko smije.

Norton je na kraju poslao nekog mravog jadnika iz none smjene u

rupu iza plakata Linde Ronstadt. Zvao se Rory Tremont i pamet mu
ba nije bila jaa strana. Moda je mislio da e osvojiti bronanu
zvijezdu ili takvo to. Meutim, pokazalo se da je zapravo bila srea
to je Norton onamo poslao nekoga priblino iste visine i teine kao
Andy; da je poslao nekog krupnog mukarca, kakva je bila veina
straara, taj bi zapeo i ni do danas ga vie ne bi izvukli.
Tremont je poao s najlonskim konopcem koji je netko
iskopao u svom autu zavezanim oko struka i velikom baterijom u
ruci. Dotad je Gonyar, koji je odustao od otkaza i koji je jo jedini
bio kadar jasno razmiljati, negdje pronaao nacrte zatvora. Znao
sam tono to je na njima vidio. Gledano u presijeku, zid je izgledao
kao sendvi. Ukupno je bio irok tri metra - sa svake strane po metar
i dvadeset betona, a u sredini ezdeset centimetara prostora za cijevi.
Taj je dio bio razlog cijelog tog sranja, i to u vie smislova.
Iz rupe se zauo Tremontov glas. Zvuao je uplje i mrtvo.
- Gospodine upravitelju, ovdje neto gadno smrdi.
- Pusti to! Guraj dalje!
Tremontova su stopala, a zatim i donji dio nogu, nestali u rupi.
Svjetlost baterije pomicala se amo-tamo.
- Gospodine upravitelju, stvarno smrdi.
- Rekao sam ti,pusti to! - povikao je Norton.
Ponovno se zauo Tremontov alobni glas: - Smrdi na govna.
O moj Boe, pa to i jesu govna! Pustite me odavde, povratit u. O,
sranje, pa to su govna! O moj Booooe...
- I onda smo uli kako je Rory Tremont povratio zadnjih
nekoliko obroka.
E, tu vie nisam mogao izdrati. Nakupio mi se cijeli dan - ne,
cijelih posljednjih trideset godina - i poeo sam se smijati kao luak,
smijati se kako se nikad nisam smijao otkako sam prestao biti
slobodan ovjek, onako kako nisam mislio da u se ikad moi smijati
unutar ovih sivih zidova. I da samo znate kako je to bilo dobro!
- Van s njim! - vikao je upravitelj Norton, a ja sam se toliko
smijao da nisam znao misli li na mene ili na Tremonta. Samo sam se

79

STEPHEN KING

i dalje smijao i pljeskao po koljenima i drao za trbuh. Ne bih bio

mogao prestati ni da je Norton zaprijetio da e me na licu mjesta
ubiti.
- VAN s njim!
E pa, dragi prijatelji i susjedi, ja sam bio taj na koga je mislio.
Odveli su me ravno u samicu i ostavili petnaest dana. Prilino dugo.
Ali, svako tu i tamo sjetio bih se nesretnog Roryja Tremonta kako
vie o sranje pa to su govna i Andyja Dufresnea kako se vozi
prema jugu u vlastitom automobilu, odjeven u otmjeno odijelo i opet
bi me uhvatio smijeh. Tih petnaest dana u samici praktiki sam stajao
naglavake. Moda zato to je dio mene bio s Andyjem Dufresneom,
Andyjem Dufresneom koji je hodao kroz govna i iziao ist,
Andyjem Dufresneom koji je putovao prema Pacifiku.

O ostalom to se dogaalo te veeri uo sam iz pet-est izvora. A i

nije bilo bogzna to za uti. Rory Tremont je valjda zakljuio da sad
kad je izbljuvao ruak i veeru vie i nema to izgubiti pa je nastavio.
Nije bilo nikakve opasnosti da e pasti kroz aht izmeu zidova - bio
je tako uzak da se zapravo morao protiskivati kroz njega. Poslije je
rekao da je jedva disao i da sad tono zna kako bi bilo biti iv
zakopan.
Na dnu ahta je naao glavnu kanalizacijsku cijev u koju se
izlijevalo etrnaest zahoda iz 5. bloka, porculansku cijev staru
trideset tri godine. Bila je razbijena. Pokraj nepravilne rupe naao je
Andyjev eki za kamenje.
Andy se uspio osloboditi, ali ne lako.
Cijev je bila jo ua od ahta niz koji se Tremont upravo
spustio - promjer je bio samo ezdeset centimetara. Rory Tremont
nije ulazio u nju, a koliko znam nije ni itko drugi. Mora da je u njoj
bilo neopisivo. Dok je gledao rupu, iz nje je iskoio takor, i
Tremont se poslije kleo da je bio velik kao tene kokerpanijela.
Uspeo se natrag kroz aht u Andyjevu eliju kao majmun.
Andy je uao u tu cijev. Moda je znao da se izlijeva u potok
petsto metara od zatvora, na movarnoj zapadnoj strani. Ja mislim da
je znao. Nacrte zatvora nije bilo nemogue nai, a Andy bi ve
smislio nain da dode do njih. Bio je metodian. Znao bi ili doznao
da je kanalizacijska cijev iz 5. bloka posljednja u Shawshanku koja
nije spojena na novi pogon za proiavanje otpada, znao bi da mora

80

GODINJA DOBA

otii do sredine 1975. ili nikada, jer su u kolovozu i tu cijev

namjeravali spojiti s tim pogonom.
Petsto metara. Pet nogometnih igralita. Puzao je kroz tu cijev,
moda s jednom od onih siunih baterija, moda samo s nekoliko
kutija ibica. Puzao je kroz gadosti koje ili ne mogu ili ne elim
zamiljati. Moda su takori bjeali pred njim a moda su ga
napadali jer su u mraku postali osobito drski. Imao je taman toliko
mjesta da se nekako pomie, a kako se provlaio kroz zglobove
cijevi ni sam ne znam. Da sam ja bio na njegovu mjestu, poludio bih
od klaustrofobije. Ali, on nije.
Na kraju cijevi nali su nekoliko blatnjavih otisaka cipela koji
su vodili iz sporog, zagaenog potoka u koji se praznila cijev. Tri
kilometra dalje nali su njegovu zatvorsku uniformu - ali, to je bilo
dan poslije.
O tome su, kako moete zamisliti, pisale sve novine, ali nitko
iz kruga od dvadesetak kilometara nije prijavio ukradeni automobil
ili odjeu, nitko nije javio da je vidio golog mukarca na mjeseini.
Te noi ni pas nije zalajao. Andy je iziao iz cijevi i nestao kao dim.
Ali, kladim se da je nestao u smjeru Buxtona.

Tri

mjeseca nakon tog nezaboravnog dana upravitelj Norton je

podnio ostavku. S velikim zadovoljstvom vas mogu obavijestiti da je
otiao kao slomljen ovjek. Iz njega je nestao i zadnji traak ivosti.
Posljednjeg je dana vukao noge sputene glave kao stari robija koji
ide u ambulantu na injekciju. Njegovo je mjesto dobio Gonyar, to se
Nortonu zacijelo inilo kao trljanje soli u ranu. Sad vjerojatno odlazi
svake nedjelje u baptistiku crkvu u Eliotu i pita se kako ga je to
Andy Dufresne uspio preveslati.
Da me pitao, mogao sam mu rei - odgovor ne moe biti
jednostavniji. Neki imaju muda, Same. A neki nemaju i nikad nee
imati.

To je ono to znam; sad u vam rei i to mislim. Moda sam se

zabunio u nekim pojedinostima, ali spreman sam se kladiti da sam
glavninu pogodio prilino tono. Jer, budui da je Andy bio takav
kakav je bio, sve se to moglo dogoditi na samo jedan ili dva naina. I
svako tu i tamo, kad razmiljam o tome, sjetim se Normadena, onog
napola ludog Indijanca.

81

STEPHEN KING

- Dobar ovo - rekao je Normaden nakon to je s Andyjem

proveo est-sedam mjeseci.
- Bilo mi je drago kad sam otiao. Uvijek je hladno. On ne
doputa da se diraju njegove stvari. Ali, to je u redu. Dobar ovjek,
nikad mi se nije rugao. Ali, gadan propuh.
- Siroti ludi Normaden. Znao je vie nego itko od nas i mnogo
prije. A uzelo je osam dugih mjeseci prije nego to ga se Andy uspio
otarasiti i ostati sam u eliji. Da nije bilo tih osam mjeseci koje je
Normaden proveo s njim kad je upravitelj Norton tek doao, mislim
da bi Andy bio na slobodi i prije nego to je Nixon podnio ostavku.
Sad mislim da je sve poelo jo 1949. godine - ne s ekiem za
kamenje nego s Ritom Hayworth. Rekao sam vam kako je bio
nervozan kad me pitao za taj plakat. ivan i nekako udno uzbuen.
Tada sam mislio da je to samo nelagoda, da je Andy tip koji ne eli
da itko zna kako i on ima glinene noge i udi za enom... pa makar to
bila samo ena iz mate. Ali, sad mislim da sam pogrijeio. Sad
mislim da je Andy bio uzbuen iz posve drugog razloga.
Kako je nastala rupa u zidu koju je upravitelj Norton otkrio iza
plakata cure koja se jo nije ni rodila kad je snimljena ona fotografija
Rite Hayworth? Zahvaljujui Andyjevoj upornosti i trudu, svakako ne elim umanjiti njegovu zaslugu. Ali, bila su tu jo dva imbenika:
mnogo sree i beton WPA.
Sreu vam ne moram posebno objanjavati. A o betonu sam
malo istraivao. Uloio sam malo vremena i nekoliko potanskih
maraka i pisao najprije Odsjeku za povijest Sveuilita Maine a onda
ovjeku iju su mi adresu oni poslali. On je bio predradnik projekta
WPA u sklopu kojeg je sagraeno krilo s maksimalnom sigurnou u
Shawshanku.
To krilo, u kojem su 3., 4. i 5. blok elija, gradilo se od 1934.
do 1937. godine. Ljudi o cementu i betonu obino ne razmiljaju kao
o napretcima tehnologije kao to su automobili, naftne pei ili
svemirski brodovi, ali oni to ipak jesu. Moderni cement nije postojao
sve negdje do 1870. godine, a moderni beton do poetka 20. stoljea.
Mijeati beton jednako je pipkav posao kao i mijesiti kruh.
Mjeavina moe biti odve vodnjikava ili odve suha. Mjeavina
pijeska moe biti pregusta ili prerijetka, a isto vrijedi i za ljunak. A
1934. godine o tome su znali mnogo manje nego danas.
Zidovi 5. bloka bili su vrsti, ali nisu ba bili suhi. Naprotiv,
bili su i jo su prilino vlani. U vlanim razdobljima znali su se

82

GODINJA DOBA

znojiti, a katkad bi s njih i kapalo. Nastale bi pukotine duboke i po

dva centimetra. Morali su ih redovito bukati.
A onda, eto Andyja Dufresnea u 5. bloku. Diplomirao je
ekonomiju na Sveuilitu Maine, ali je sluao i tri seminara iz
geologije. Geologija mu je postala glavni hobi. Vjerojatno je
odgovarala njegovoj strpljivoj, pedantnoj naravi. Ledeno doba od
deset tisua godina amo, milijun godina nastajanja gorskog lanca
tamo, tektonske ploe koje udaraju jedna u drugu pod zemljinom
korom tijekom tisuljea... Pritisak. Andy mi je jednom rekao da je
geologija zapravo prouavanje pritiska.
I, dakako, vremena.
On je imao lijepog vremena prouavati zid svoje elije. Kad se
reetke zatvore za tobom a svjetla se ugase, to je jedino to jo vidi.
Novajlije su se obino teko navikavale na ivot u zatvoru.
Uhvati ih klaustrofobija. Neke moraju po nekoliko puta voditi u
ambulantu i davati im sedative dok se ne priviknu. Nerijetko se
nekog novog lana nae sretne male obitelji moglo uti kako usred
noi lupa po reetkama i vriti da ga puste van... a ubrzo zatim u
cijelom bi bloku odjekivale rijei: Svjea riba, hej, ribice, svjea
ribice, dobili smo svjeu ribu!
Andy nije tako prolupao kad je doao 1948. godine, ali to ne
znai da nije osjeao isto to i oni koji jesu. Moda se pribliio
granici ludila; dogaa sc to mnogima, a mnogi i prekorae granicu.
Starije ivot nestao u tren oka, a pred tobom se u nedogled protee
nona mora, produeni boravak u paklu.
I, to mislite, to je radio? Oajniki je traio neto da mu
skrene pozornost s takvih misli. Da, ima i u zatvoru mnogo naina da
si ispuni vrijeme - ini se da je ljudski um neogranien kada je rije
o odvraanju pozornosti. Priao sam vam o kiparu i njegova tri
Kristova ivotna doba. Bilo je skupljaa kovanica kojima su ih
lopovi vjeito krali, skupljaa maraka, jedan je ak skupio
razglednice iz trideset pet zemalja - a mogu vam rei da bi vas ubio
kad biste ih samo dotaknuli.
Andy se zainteresirao za kamenje. I zidove svoje elije.
Pretpostavljam da je samo namjeravao urezati svoje inicijale
na zid tamo kamo je poslije stavio plakat s Ritom Hayworth. Inicijale
ili moda stihove iz neke pjesme. No, umjesto toga otkrio je
zanimljivo slab beton. Moda se, kad je poeo urezivati inicijale,
odlomio povelik komad betona. Mogu ga zamisliti kako lei na
svojem leaju i gleda taj komad betona, okree ga u rukama.
83

STEPHEN KING

Zaboravimo da ti je cijeli ivot uniten, zaboravimo da si ovamo

dospio upravo nevjerojatnom koliinom loe sree. Zaboravimo sve
to i pozabavimo se tim komadom betona.
Nekoliko mjeseci poslije moda je zakljuio da bi bilo
zabavno otkriti koliko duboko moe kopati. Ali, ne moe
jednostavno poeti kopati zid svoje elije i onda, kad doe tjedna
inspekcija (ili jedna od onih iznenadnih inspekcija koje uvijek otkriju
zanimljive boce pia, paketie droge, pornografske slike i oruje)
rei straaru: To? Ah, nije to nita, samo kopam malu rupu u zidu.
Nita se vi ne brinite.
Ne, to nikako. Zato je doao i pitao me mogu li mu nabaviti
plakat Rite Hayworth. Ne mali nego veliki.
I, dakako, imao je svoj eki za kamenje. Sjeam se da sam,
kad sam mu ga 1948. nabavio, pomislio da bi ovjeku trebalo esto
godina da prokopa zid. I to bi bilo tono. Ali, Andy je pobjegao
ravno kroza zid - i iako je beton bio mekan, trebala su mu dva ekia
i dvadeset sedam godina kako bi napravio rupu dovoljno veliku da se
kroz metar i dvadeset duljine provue njegovo vitko tijelo.
Istina, gotovo cijelu jednu godinu izgubio je zbog
Noarmadena, a mogao je kopati samo nou, po mogunosti kasno
nou, kad svi spavaju, pa i straari iz none smjene. Ali, mislim da
ga je najvie koilo to to se morao osloboditi komada zida kako ih
je iskopavao. Mogao je priguiti zvuk ekia tako to ga je zamotao
u one krpe za kamenje, ali to s betonom zdrobljenim u prah i
ponekim veim komadom koje je vadio iz rupe?
Mislim da ga je razbio u komadie i...
Sjeam se one nedjelje nakon to sam mu nabavio eki.
Sjeam se kako sam ga promatrao dok je hodao dvoritem, lica
oteena od posljednjeg okraja sa sestrama. Vidio sam kako se
sagnuo, podigao neki kameni... i kameni mu je nestao u rukavu.
Taj dep unutar rukava stari je zatvorski trik. U rukavu ili u dnu
nogavica. A sjeam se i jo neega. Slika je vrlo snana ali
neizotrena, neto to sam moda vidio vie nego jedanput: Andy
Dufresne ee se dvoritem u vru ljetni dan kad nema ni daka
vjetra. Da, ni daka... osim laganog povjetarca oko Andyjevih nogu
koji podie laku prainu.
Znai, moda je imao depove u hlaama ispod koljena. Njih
neim napuni i onda se ee s rukama u depovima i kad ocijeni
da si na sigurnom, da te nitko ne gleda, malo trzne depove. A oni
su, naravno, povezani konopcem ili jakim koncem s lanjacima. Ono
84

GODINJA DOBA

ime si ih napunio jednostavno ti pone padati niz noge dok hoda.

To su radili i ratni zarobljenici u Drugom svjetskom ratu kad su
pokuavali iskopati tunel za bijeg.
Godine su prolazile a Andy je svoj zid iznosio u dvorite aku
po aku. Igrao je ulogu savjetnika svim upraviteljima redom i oni su
mislili da to ini zato to eli proirivati knjinicu. Nedvojbeno je i to
tono, ali Andy je vie od svega elio ostati sam u svojoj eliji.
Sumnjam da je planirao bijeg i nadao se uspjehu, barem ne
isprva. Vjerojatno je mislio da je betonski zid debeo tri metra i da bi,
kad bi ga uspio iskopati, iziao negdje deset metara iznad dvorita.
Ali, kako rekoh, sumnjam da je o tome previe razbijao glavu.
Moda je razmiljao ovako: probijem samo stopu za sedam godina,
dakle trebalo bi mi sedamdeset godina da zavrim, a tad e meni biti
sto sedam.
Evo to bih ja jo mislio da sam bio na Andyjevu mjestu: da e
me prije ili poslije uloviti i da u dobrano odsjediti u samici a pritom
zaraditi i veliki minus. Jer, ipak je svaki tjedan dolazila inspekcija, pa
jo i iznenadne inspekcije - obino nou - otprilike svaka dva tjedna.
Sigurno je zakljuio da to nee moi dugo potrajati. Prije ili poslije,
neki e straar zaviriti iza Rite Hayworth da vidi ne skriva li Andy
zaotren drak lice ili marihuanu zalijepljene na zid.
Na tu drugu pomisao zacijelo je u sebi rekao pa neka. Moda
je to ak pretvorio u igru. Dokle mogu stii prije nego to me ulove?
U zatvoru je nevjerojatno dosadno pa je mogunost da ga prekine
neoekivana inspekcija usred noi dok je plakat skinut vjerojatno
njegov ivot u poetku inila zanimljivijim.
I ne vjerujem da se uspio izvlaiti samo pukom sreom. Ne
dvadeset sedam godina. Ali, prve dvije godine - do svibnja 1950. kad
je pomogao Byronu Hadleyju da izbjegne porez - bilo je upravo tako.
Ilije moda ak i tad imao neto vie od puke sree. Imao je
love i mogao je nekoga malo podmazivati da prema njemu budu
blai. Veina straara na to pristane ako dovoljno ponudi; oni dobiju
gotovinu u dep, a zatvorenik moe zadrati fotke za drkanje ili
malko neobine cigarete. Osim toga, Andy je bio uzoran zatvorenik:
miran, uljudan, pristojan, nenasilan. Luacima i nasilnicima eliju
preokrenu naglavake jedanput svakih est mjeseci -raspore im
madrace i jastuke, dobro pretrae odvodnu zahodsku cijev.
A onda, 1950. godine, Andy je postao neto vie od uzornog
zatvorenika. Postao je vrijedna imovina, ubojica koji zna ispuniti
prijavu poreza bolje od svakog raunovoe. Besplatno je davao
85

STEPHEN KING

financijske savjete, nalazio naine za smanjenje poreza, ispunjavao

molbe za zajmove (katkad i prilino kreativno). Sjeam se kako je
sjedio za svojim stolom u knjinici i strpljivo nekom straaru koji je
htio kupiti rabljeni DeSoto objanjavao to je dobro a to nije u
kreditnom ugovoru za automobil i govorio mu da moe dobiti
povoljniji zajam, savjetovao mu da se kloni financijskih tvrtki koje
su u ono doba bile jedva neto bolje od zelenaa. Kad je zavrio,
straar mu je pruio ruku, a onda ju je brzo povukao. Na trenutak je
bio zaboravio da ima posla s maskotom a ne ovjekom.
Andy je pratio promjene poreznih zakona i trita dionica pa
nije prestao biti koristan nakon nekog vremena provedenog unutra
kako se moglo oekivati. Poeo je dobivati novac za knjinicu, rat sa
sestrama je prestao i nitko mu nije ozbiljno pretraivao eliju. Bio je
posluan crni.

onda se jednog dana, mnogo godina poslije - moda negdje u

listopadu 1967. - dugogodinji hobi iznenada pretvorio u neto
drugo. Jedne noi kad je do struka bio u rupi a Raquel Welch mu je
visjela preko guzice, eki mora da mu je utonuo u beton do balaka.
Neke komade je izvukao, ali sigurno je uo kako drugi padaju
niz aht, skakuu i odzvanjaju. Je li tad ve znao da e nai aht ili se
iznenadio? Ne znam. Moda je ve pogledao nacrte a moda i nije.
Ali, ako nije, moete se kladiti da ubrzo poslije toga jest.
Morao je iznenada shvatiti da to nije samo igra, da igra na vrlo
visok ulog - to se tie njegova ivota i budunosti, na najvii. Ni tad
nije mogao biti sasvim siguran, ali je slutio jer mi je upravo u to
vrijeme prvi put spomenuo Zihuatanejo. Tako je ta rupa koja mu je
dotad bila igraka sad postala gospodarem - to jest, ako je znao da je
na dnu kanalizacijska cijev i kamo vodi.
Godinama se derao zbog onog kljua pod kamenom u
Buxtonu. Sad je jo morao strahovati hoe li neki nadobudni mladi
straar pogledati iza plakata i sve otkriti, hoe li dobiti novog cimera,
hoe li ga nakon toliko godina iznenada premjestiti. O svemu se
tome morao brinuti sljedeih sedam godina. Mogu vam samo rei da
je oigledno bio jedan od najhladnokrvnijih ljudi na svijetu. Ja bih
nakon nekog vremena bio potpuno poludio od svih tih neizvjesnosti.
A Andy je jednostavno i dalje igrao igru.
Morao je nositi breme mogunosti otkrivanja narednih osam
godina - moglo bi se ak rei, vjerojatnosti otkrivanja, jer kako god

86

GODINJA DOBA

sloio karte da mu idu u prilog, kao zatvorenik nije ba mogao

mnogo kombinirati... a bogovi su prema njemu bili milostivi vrlo,
vrlo dugo -osamnaest godina.
Najvea ironija koja mi pada na um bila bi da su mu odobrili
putanje na uvjetnu. Moete li to zamisliti? Tri dana prije putanja,
takvog zatvorenika premjeste u krilo s blagim osiguranjem kako bi
ga lijenici temeljito pregledali i kako bi ispunio hrpu testova. Dok bi
bio tamo, njegovu bi eliju potpuno oistili. Umjesto da bude puten,
Andy bi dobio dugu samicu i onda nastavak kazne... ali u drugoj
eliji.

Ako je aht otkrio 1967. godine, kako to da nije pobjegao sve do

1975.? Ne znam pouzdano, ali mogu nagaati.
Kao prvo, tada bi postao oprezniji nego ikad prije. Bio je
prepametan da bi se urio da izie za osam - ili osamnaest - mjeseci.
Sigurno je pomalo proirivao tunel. Rupa je bila iroka kao alica za
aj kad je za tu Staru godinu popio svoj viski. Kad je popio
roendansko pie 1968. godine, bila je kao tanjur. A kad je poela
bejzbolska sezona 1969., rupa je bila irine pladnja.
Neko sam vrijeme mislio da je sve trebalo ii mnogo bre
nego to je ilo - mislim, nakon to se probio do ahta. inilo mi se
da je beton, umjesto da ga mrvi i iznosi u dvorite, mogao
jednostavno bacati u aht. Ali, budui da je sve tako dugo trajalo, ne
vjerujem da se usudio. Moda je mislio da bi buka mogla izazvati
neiju sumnju. Ili, ako je znao za kanalizacijsku cijev - a mislim da
je morao znati - bojao se da e je komad betona razbiti prije nego to
on bude spreman, izazvati probleme s kanalizacijskim odvodom i
dovesti do istrage. A svaka bi istraga, dakako, za njega znaila
propast.
No uza sve to, mislim da je u vrijeme kad je Nixon poloio
prisegu za drugi mandat rupa bila dovoljno iroka da se provue kroz
nju... vjerojatno i prije. Andy nije bio krupan.
Zato onda nije otiao?
Tu mi je ponestalo utemeljenih pretpostavki i mogu samo
nagaati. Jedna mogunost je da je i sam tunel bio pun govana i da
ga je morao oistiti. Ali, to ne bi toliko trajalo. Pa to je onda bilo?
Mislim da se Andy moda uplaio.
Objasnio sam vam kako sam najbolje znao i umio to je to
institucionalizacija. Isprva ne moe podnijeti ta etiri zida, onda ih

87

STEPHEN KING

nekako pone podnositi, onda ih prihvati... a onda, kad ti se tijelo,

um i duh prilagode, pone ih voljeti. Kau ti kada da jede, kada
smije pisati pisma, kada smije puiti. Ako radi u praonici ili
radionici, odrede ti pet minuta u svakih sat vremena kad smije otii
u zahod. Trideset pet godina moje je vrijeme bilo u puni sat i
dvadeset pet minuta i nakon trideset pet godina to je jedino vrijeme
kad osjetim potrebu da se popiam ili pokenjam: dvadeset pet minuta
poslije punog sata. A ako zbog nekog razloga ne mogu otii, onda
potreba nakon pet minuta proe i ponovno se javi u sljedei sat i
dvadeset pet minuta.
Mislim da se Andy moda hrvao s tim tigrom - sindromom
institucionaliziranosti - a i sa strahom da je sav taj trud bio uzalud.
Koliko li je noi proveo leei pod onim plakatom i
razmiljajui o kanalizacijskoj cijevi, svjestan da e imati jednu
jedinu priliku? Na nacrtu je moda vidio koliki je promjer cijevi, ali
ne i kako je u njoj -hoe li moi disati a da se ne zagrcne, jesu li
takori dovoljno veliki i drski da ga napadaju umjesto da bjee... i to
je na kraju cijevi, kad i ako doe do njega. To bi bio jo bolji vic
nego da je dobio uvjetnu: Andy ue u kanalizacijsku cijev, puzi kroz
petsto metara govana i na kraju doe do debele reetke. Ha, ha, ba
smijeno.
O tome je sigurno mislio. A onda, ako uspije izii, hoe li
uspjeti nabaviti civilnu odjeu i neprimijeeno se udaljiti? I na kraju,
zamislite da izie iz cijevi, udalji se od Shawshanka prije nego to
podignu uzbunu, stigne u Buxton, podigne kamen... i ispod njega ne
bude nita. Ne bi to moralo biti nita tako dramatino kao to je
izgradnja stambene zgrade ili parkiralita robne kue. Mogao je neki
djeak koji voli kamenje pronai to vulkansko staklo, okrenuti ga,
vidjeti klju i oboje ponijeti kui za uspomenu. Ili je neki lovac
mogao pogoditi kamen i otkriti klju koji je onda mogla odnijeti
neka vjeverica ili vrana koja voli bljetave predmete. Ili su moda
bile proljetne poplave, sruile zid i odnijele klju. Moglo je biti bilo
to.
Zato mislim - bio u pravu ili ne - da se Andy na neko vrijeme
jednostavno zamrznuo na mjestu. Na kraju krajeva, ako se ne kladi,
ne moe ni izgubiti. to je mogao izgubiti, pitat ete. Svoju
knjinicu, za poetak. Otrovni mir ivota u instituciji. Svaku
mogunost da ipak doe do svojeg lanog identiteta.

88

GODINJA DOBA

Ali, na kraju je to ipak uinio, upravo onako kako sam vam

ispriao. Pokuao je... i ovjee! Recite sami, nije li to bio briljantan
uspjeh.

Ali

je li doista uspio pobjei, pitate. to je bilo poslije? to se

dogodilo kad je doao do onog polja i okrenuo kamen... dakako pod
pretpostavkom da je kamen jo bio tamo?
Taj vam prizor ne mogu opisati jer je va institucionalizirani
pripovjeda jo u istoj instituciji i oekuje da e tu ostati jo
godinama.
Ali, mogu vam rei ovo: potkraj ljeta 1975. godine - tonije,
15. rujna - dobio sam razglednicu poslanu iz malenog mjesta
McNary u Teksasu. Taj je gradi s amerike strane granice, nasuprot
El Porveniru. Prostor za poruku bio je posve prazan. Ali, ja ipak
znam. Znam to u srcu s istom pouzdanou s kojom znam da emo
svi jednog dana umrijeti.
U McNaryju je preao granicu. U McNaryju u Teksasu.

Eto, to je moja pria. Nisam ni slutio da e mi trebati tako dugo da

je napiem i da u potroiti toliko papira. Poeo sam pisati odmah
nakon to sam dobio onu razglednicu, a zavravam, evo, 14. sijenja
1976. godine. Potroio sam tri olovke i cijeli blok papira. Dobro sam
ih skrivao, iako bi malo tko mogao proitati moj vrakopis.
To je pisanje probudilo vie uspomena nego to sam mogao i
zamisliti. Kad pie o sebi, to je kao da gurne prut u bistru rijeku i
raskopa muljevito dno.
Ali ti uope nisi pisao o sebi, ujem kako komentira neka
budala. Pisao si o Andyju Dufresneu. Ti si u vlastitoj prii tek
sporedni lik. Ali, znate, to jednostavno nije istina. Cijela je pria o
meni, svaka, ali svaka rije. Andy je bio onaj dio mene koji nikad
nisu uspjeli staviti pod klju, onaj dio mene koji e se radovati kad
mi napokon otvore vrata, kad izidem u svojem jeftinom odijelu i s
dvadeset dolara u depu. Taj e se dio mene radovati ma koliko sve
drugo u meni bilo staro, slomljeno i uplaeno. Stvar je samo u tome
to je Andy toga imao vie nego ja i znao je bolje iskoristiti ono to
je imao.
Ima ovdje i drugih poput mene, i drugih koji se sjeaju
Andyja. Drago nam je da je otiao, ali smo i malo tuni. No neke
ptice jednostavno nisu stvorene za krletku. Perje im je odve arkih
89

STEPHEN KING

boja, pijev odve lijep i divlji. Pa ih pusti, ili ti prolete kraj ruke kad
otvori krletku da ih nahrani. I onda se onaj dio tebe koji zna da ih
nisi ni smio zatvarati raduje, ali je tvoja soba ipak pusta i bezbojna
sad kad ih vie nema.
To je, dakle, ta pria i drago mi je to sam je ispriao iako je
pomalo nedovrena i iako se zbog nekih uspomena koje je probudila
moja olovka (ba kao onaj prut na rjenom dnu) osjeam sjetno i jo
starije nego to jesam. Hvala vam to ste me sasluali. A ti, Andy,
ako si stvarno tamo dolje, kao to vjerujem da jesi, pogledaj i za
mene zvijezde poslije sutona, dotakni pijesak, ui u more i osjeaj se
slobodnim.

Nisam

mislio da u nastavljati ovu priu, ali evo me opet nad

zguvanim stranicama rairenim na stolu preda mnom. Dodat u jo
nekoliko stranica i to na novom bloku. Taj sam blok kupio u trgovini
- jednostavno sam uao u trgovinu u Ulici Congress u Portlandu i
kupio ga.
Mislio sam da sam zavrio svoju priu u eliji zatvora
Shawshank onog tmurnog sijeanjskog jutra 1976. godine. Sad je
kraj lipnja 1977. a ja sjedim u maloj, jeftinoj sobi hotela Brewster u
Portlandu i nastavljam pisati.
Prozor je otvoren i promet s ulice zvui uzbudljivo i
zastraujue. Stalno moram bacati pogled na prozor kako bih se
uvjerio da na njemu doista nema reetaka. Nou slabo spavam jer mi
se krevet u ovoj sobi, ma koliko bila jeftina, ini prevelik i odve
luksuzan. Budim se svakog jutra tono u pola sedam, ispunjen
osjeajem izgubljenosti i straha. Sanjam rune snove. Imam osjeaj
kao da padam i to me isto toliko plai koliko me uzbuuje.
Sto se dogodilo sa mnom? Ne moete pogoditi? Puten sam na
uvjetnu. Nakon trideset osam godina rutinskih sasluanja i rutinskih
pojedinosti (za tih trideset osam godina umrla su mi tri odvjetnika),
napokon su mi odobrili uvjetnu. Valjda su zakljuili da sam s 58
godina napokon dovoljno potroen da me mogu smatrati
bezopasnim.
Priu koju ste upravo proitali zamalo sam spalio. One koji
izlaze na uvjetnu pretrae jednako temeljito kao i svjeu ribu koja
ulazi. A osim to sadre dovoljno dinamita da mi osiguraju
ponitenje uvjetne i povratak na jo est ili osam godina unutra, moji
memoari sadravali su jo neto: ime gradia u koji vjerujem da je

90

GODINJA DOBA

Andy Dufresne otiao. Meksika policija rado surauje s amerikom,

pa nisam htio da moja sloboda - ili nespremnost da se odreknem
prie na kojoj sam tako dugo i naporno radio - stoji Andyja njegove.
Onda sam se sjetio kako je Andy 1948. godine unio onih
petsto dolara pa sam i ja priu o njemu iznio na isti nain. Za svaki
sluaj sam ipak prepisao sve stranice na kojima se spominje
Zihuatanejo. Da su mi prilikom pretresa pronali papire, mene bi
vratili... ali bi Andyja traili u peruanskom gradu Las Intrudres.
Odbor za uvjetnu naao mi je posao pomonog skladitara u
samoposluzi u junom Portlandu - to u prijevodu znai da kupcima
dodajem prazne vreice i pomaem im staviti robu u njih. Postoje
samo dvije vrste takvih pomonika - stari i mladi. Ni jedne ni druge
nitko nikad ne pogleda. Ako ste kupovali u ovoj samoposluzi, moda
sam vam ak pomogao odnijeti robu do automobila... ali jedino ako
ste doli u oujku ili travnju 1977., jer samo sam toliko tamo radio.
U poetku sam mislio da uope neu izdrati vani. Opisao sam
vam zatvorski svijet kao vanjski svijet u malome, ali nisam imao
pojma kojom se brzinom stvaru odvijaju vani, kako se brzo ljudi
kreu. ak i govore bre. I glasnije.
To je bila najtea prilagodba u cijelom mojem ivotu i jo je
nisam zavrio... ni izdaleka. Recimo, ene. Nakon to etrdeset
godina praktiki nisam ni znao da one ine polovicu ljudskoga roda,
odjedanput sam u trgovini koja ih je prepuna. Stare ene, trudnice s
majicama na kojima strelica pokazuje prema trbuhu i pie TU JE
BEBA, mrave ene kojima bradavice vire kroz majicu - enu koja bi
se tako odjenula kad sam otiao u zatvor odmah bi uhitili i odveli na
psihijatrijski pregled. ene svih veliina i oblika. Stalno sam hodao
naokolo s poluerekcijom i korio samoga sebe to sam takav
pokvarenjak.
A tek odlazak u zahod! Kad god bih morao ii (a uvijek bi mi
dolo u puni sat i dvadeset pet minuta), morao sam potiskivati gotovo
neodoljivu potrebu da pitam efa. Jedno je znati da u ovom
bljetavom vanjskom svijetu mogu jednostavno otii i obaviti; neto
je posve drugo usvojiti to znanje nakon toliko godina tijekom kojih
sam morao pitati straara jer bih inae dobio dva dana samice.
ef me nije volio. Bio je to mladi od dvadeset pet ili est
godina i vidio sam da mu se pomalo gadim, kao to servilan stari pas
koji puzi na trbuhu da ga pomazi moe biti odbojan. Gadio sam se i
samom sebi. Ali... ne mogu se sprijeiti, to sam mu htio rei. To ti je
posljedica ivota provedenog u zatvoru, mladiu. Svatko od
91

STEPHEN KING

autoriteta postane ti gospodar, a ti pas svakog gospodara. Moda ak

i zna da si postao pas, ak i u zatvoru to zna, ali budui da su i svi
drugi zatvorenici psi, to nije tako vano. A vani jest. No nisam to
mogao rei nekome tako mladom. Ne bi razumio. Ne bi ni moj
socijalni radnik, krupni, grubi bivi marinac s golemom riom
bradom i beskrajnim vicevima o Poljacima. Proveo bi sa mnom
otprilike pet minuta tjedno.
- Ne zalazi u barove, Rede? -pitao bi kad bi mu ponestalo
viceva o Poljacima. Rekao bih ne i to bi bilo to do sljedeg tjedna.
Pa glazba na radiju. Kad sam otiao u Shawshank, bilo je doba
procvata big band jazza. A danas mi sve pjesme zvue kao da su o
jebaini. I toliki automobili. U poetku mi se inilo da se izlaem
smrtnoj opasnosti svaki put kad sam trebao prijei ulicu.
Bilo je toga jo - sve mi se inilo neobino i zastraujue - ali
mislim da ste shvatili o emu govorim, barem donekle. Poeo sam
smiljati to bih mogao uiniti da me vrate natrag. Kad si na uvjetnoj,
ne mora uiniti bogzna to. Sram me je priznati ali ak sam
razmiljao o tome da ukradem novac ili robu iz samoposluge u kojoj
sam radio samo da me vrate tamo gdje je tiho i gdje znam to e se
dogoditi tijekom dana.
Da nisam upoznao Andyja, to bih vjerojatno i uinio. Ali,
stalno sam mislio o njemu, o tome kako je tolike godine strpljivo
buio zid da bi se oslobodio. Sjetio bih se toga pa bih se posramio i
odbacio misli o povratku. Istina, mogli biste rei da je on imao vie
razloga da se oslobodi nego ja - imao je novac i novi identitet. Ali, to
zapravo nije tono. Jer on nije mogao biti siguran je li mu njegov
identitet jo na raspolaganju, a bez njega bi mu novac ostao
nedostupan. Ne, on je samo elio biti slobodan i da sam ja odbacio
svoju slobodu bilo bi to kao da sam pljunuo na sve zbog ega se on
toliko trudio.
I tako sam u slobodno vrijeme poeo odlaziti autostopom u
Buxton. Poeo sam poetkom travnja 1977. godine kad se snijeg tek
poeo otapati u poljima, zrak tek poeo zagrijavati a bejzbolske
momadi poele novu sezonu jedinog sporta za koji sam uvjeren da
ga i Bog voli. Uvijek bih sa sobom ponio kompas.
U Buxtonu je veliki sjenokos, rekao mi je Andy, a na sjevernoj
strani tog sjenokosa je kameni zid kao iz pjesme Roberta Frost a.
Negdje pri dnu tog zida je kamen koji ni po emu ne spada u
sjenokos u Maineu.

92

GODINJA DOBA

Uzaludan trud, pomislit ete. Kao da traim iglu u plastu

sijena. Koliko sjenokosa moe biti u malom gradiu poput Buxtona?
Pedeset? Sto? Iz osobnog iskustva mogu vam rei da ih je i vie jer
treba dodati i polja koja nisu bila obraivana kad je Andy doao u
zatvor. A i da naem ono koje traim, moglo se dogoditi da ga ne
prepoznam. Mogao bih previdjeti onaj kamen. Ili ga je, jo
vjerojatnije, Andy stavio u dep i odnio.
Zato u se sloiti s vama - doista uzaludan posao. I to opasan
za nekoga tko je na uvjetnoj. Jer, na mnogim je poljima pisalo
ZABRANJEN ULAZ. A kako sam vam ve rekao, nije njima nimalo
teko strpati vas natrag u eliju ako neto zgrijeite. Uzaludan
posao... ali to je i kopkanje po betonskom zidu dvadeset osam
godina. A kad vie nisi ovjek koji zna kako nabaviti stvari nego
samo kupcima prua vreice, lijepo je imati hobi koji ti odvraa
misli s tog novog ivota. Moj je hobi postao traenje Andyjeva
kamena.
I tako bih otiao autostopom do Buxtona i hodao cestama.
Sluao bih ptice i ubor proljetnih potoka, razgledao boce razasute
po poljima - sve nepovratne, na alost; svijet je otkako sam otiao u
zatvor izgleda postao silno rastroan - i traio sjenokose.
Mnoga sam odmah mogao prekriiti. Nisu imala kamenih
zidova. Druga su imala kamene zidove ali mi je kompas pokazao da
su na pogrenoj strani. Unato tome sam hodao uz njih. To mi je bilo
ugodno i u tim sam se trenucima doista osjeao slobodno. I smireno.
Jedne je subote uz mene hodao neki stari pas. Nekom drugom
prilikom vidio sam srndaa smravjelog poslije zime.
A onda je doao 23. travanj, dan koji neu zaboraviti ni da
poivim jo pedeset osam godina. Bilo je toplo subotnje poslijepodne
i hodao sam cestom za koju mi je djeai koji je pecao na mostu
rekao da se zove Old Smith Road. Ponio sam ruak u papirnatoj
vreici iz samoposluge pa sam ga pojeo sjedei na kamenu uz cestu.
Kad sam zavrio, pomnjivo sam zakopao ostatke, onako kako me
nauio moj tata prije nego to je umro, dok sam jo bio djeai kao
onaj mali koji mi je rekao ime ceste.
Oko dva sata s lijeve strane sam ugledao veliko polje. Na
suprotnoj je strani bio kameni zid koji se protezao sa sjevera na
zapad. Otiao sam do njega i polako ga poeo pregledavati. S
oblinjeg hrasta prekoravala me neka vjeverica.
Kad sam doao negdje na tri etvrtine zida, ugledao sam ga.
Nije moglo biti zabune. Crno staklo glatko poput svile. Kamen koji
93

STEPHEN KING

doista nije imao to traiti u sjenokosu u Maineu. Dugo sam ga samo

gledao. inilo mi se da u se rasplakati premda ni sam nisam znao
zato. Ona me vjeverica slijedila i dalje mi prigovarajui. Srce mi je
tuklo kao ludo.
Kad mi se uinilo da vladam sobom, pribliio sam se kamenu,
unuo kraj njega - koljena su mi pucketala kao staro prue - i
dotaknuo ga. Bio je stvaran. Nisam ga podignuo zato to sam mislio
da e ispod njega neto biti; moglo se dogoditi da odem ne otkrivi
to je bilo. Nisam ga namjeravao ni ponijeti sa sobom jer nisam
smatrao da na to imam pravo - uzeti taj kamen za mene bi bila
najgora vrsta krae. Ne, podignuo sam ga samo zato da ga bolje
opipam i uvjerim se u njegovu stvarnost kad osjetim njegovu
satensku povrinu pod prstima.
Dugo sam gledao ono to je bilo ispod. Moje su oi to vidjele,
ali je mojem mozgu trebalo neko vrijeme da se ukopa. Bila je to
omotnica pomnjivo zamotana u plastinu vreicu da se ne smoi. Na
njoj je Andyjevim jasnim rukopisom bilo napisano moje ime.
Uzeo sam omotnicu, a kamen sam vratio tamo gdje ga je
ostavio Andy i prije toga njegov prijatelj.
Dragi Rede,
Ako ovo ita, znai da si iziao. Na ovaj ili onaj nain, uspio
si izii. A ako si me bio spreman slijediti dovde, moda e htjeti otii
jo malo dalje. Vjerujem da se sjea imena gradia. Dobro bi mi
doao sposoban ovjek da mi pomogne s mojim projektom.
U meuvremenu popij pie na moj raun - i razmisli o ponudi.
Oekivat u te. Upamti da je nada dobra stvar, Rede, moda najbolja
od svih, a nita dobro nikad sasvim ne umre. Nadam se da e te ovo
pismo nai i da si dobro.
Tvoj prijatelj
Peter Stevens
Pismo nisam proitao u polju. Uhvatio me uasan strah,
potreba da pobjegnem prije nego to me itko vidi. Bojao sam se da
me ne ulove.
Vratio sam se u svoju sobu i tamo ga proitao dok je s donjeg
kata dopirao miris veere za starce - podgrijane konzerve svih vrsta:
Beefaroni, Ricearoni, Noodleroni. to god starci diljem Amerike
veeras jedu gotovo sigurno zavrava na -roni.

94

GODINJA DOBA

Otvorio sam omotnicu, proitao pismo, pokrio lice rukama i

zaplakao. U pismu je bilo i dvadeset novih novanica od pedeset
dolara.

I tako sam dospio u Hotel Brewster. Opet sam bjegunac. Ovaj put je
moj zloin krenje uvjetne. Nitko zbog toga nee blokirati ceste, to je
sigurno. Ali, ja nisam siguran to da radim.
Imam ovaj rukopis, imam malu putnu torbu, nita veu od
lijenike, u kojoj je sve to imam na ovom svijetu. Imam devetnaest
pedesetaa, etiri desetae, jednu novanicu od pet dolara, tri od
jednog dolara i neto kovanica. Morao sam razmijeniti jednu
pedesetau kad sam kupovao novi blok i cigarete.
Pitam se to da radim.
Ali, to i nije stvarno pitanje. Izbor je zapravo vrlo jednostavan.
Ili e se predati ivotu ili smrti.
Prvo u staviti rukopis u torbu. Onda u je zatvoriti, uzeti
kaput, sii u prizemlje i odjaviti se iz ove prvarnice. Onda u otii u
bar, staviti pet dolara pred barmena i rei mu da mi donese dva ista
Jack Danielsa -jedan za mene i jedan za Andyja Dufresnea. Osim
nekoliko piva, bit e to prva pia koja sam popio kao slobodan
ovjek jo od 1938. godine. Onda u barmenu dati dolar napojnice i
zahvaliti mu se. Otii u iz bara i otii uz Ulicu Spring do
autobusnog kolodvora po kartu za El Paso, preko New Yorka. Kad
stignem u El Paso, kupit u kartu za McNary.
A kad stignem u McNary, morat u otkriti moe li stari
kriminalac kao to sam ja prijei granicu i ui u Meksiko.
Naravno da se sjeam imena. Zihuatanejo. Odve je lijepo da
bi se zaboravilo.
Vidim da sam uzbuen, tako uzbuen da jedva drim olovku u
ruci koja drhti. Mislim da je to vrsta uzbuenja kakvu moe osjetiti
samo slobodan ovjek, slobodan ovjek koji kree na daleki put s
neizvjesnim ishodom.
Nadam se da je Andy tamo.
Nadam se da u uspjeti prijei granicu.
Nadam se da u nai svojeg prijatelja i stisnuti mu ruku.
Nadam se da je Pacifik doista onako plav kao u mojim
snovima.
Nadam se.

95

LJETO KORUPCIJE

Za Elaine Koster i Herberta Schnalla

DAROVIT UENIK
1.

ok je pritiskao pedale svojeg trkaeg bicikla Schwinn kroz

ulicu stambenog predgraa izgledao je onako kako obino
zamiljamo tipinog amerikog djeaka i upravo je to i bio:
Todd Bowden, star trinaest godina, visok 172 cm, teak solidnih 64
kilograma, kose boje zrelog kukuruza, plavih oiju, pravilnih bijelih
zubi, lako preplanule puti jo bez traga prvih pubertetskih pritia.
Dok je prolazio kroz sunane i sjenovite dijelove ulice tri ugla
od vlastite kue smijeio se smjekom rezerviranim za ljetne
praznike. Izgledao je kao djeak koji ujutro raznosi novine - i doista
je raznosio mjesni Clarion. Izgledao je i kao djeak koji bi mogao
prodavati estitke, i to je takoer radio. Prodavao je onu vrstu na
kojoj je unutra otisnuto vae ime - JACK I MARY BURKE ili DON
I SALLY ili MURCHINSONOVI. Izgledao je kao djeak koji zvidi
dok radi; i to je esto inio. Dapae, znao je prilino dobro zvidati.
Otac mu je bio arhitekt koji je zaraivao etrdeset tisua dolara
godinje. Njegova majka bila je domaica koja je zavrila kolu za
tajnice (upoznala je Toddova oca kad je jednog dana trebao usluge
jedne od tajnica u poduzeu) i koja je u slobodno vrijeme
pretipkavala rukopise. Sva je Toddova stara kolska izvjea uvala
u fasciklu. Najdrae joj je bilo ono s kraja etvrtog razreda na kojem
je gospoa Upshaw navrljala: Todd je iznimno darovit uenik. To
je i bio. Same petice i etvorke.
Da su mu ocjene bile bolje - recimo, da je imao sve petice njegovi bi prijatelji mislili da s njim neto nije u redu.
Sad je zaustavio bicikl pred kuom u Ulici Claremont broj 963
i sjahao. Bio je to mali bungalov diskretno povuen od ulice, bijel sa
zelenim rebrenicama. S prednje je strane bila uredno oiana i
redovito zalijevana ivica.
Todd je rukom zagladio svoju plavu kosu i pogurao bicikl
betonskim prilazom do stuba. Jo se smijeio, lijepim osmijehom
punim iekivanja, remek-djelom moderne stomatologije i fluorirane
vode. Vrhom tenisice spustio je konicu bicikla a onda je pokupio
novine s dna stuba. Nije bio Clarion nego LA Times. Gurnuo ih je
pod ruku i popeo se uza stube. Na vrhu su bila teka drvena vrata bez
prozora zatiena mreom protiv kukaca. S desne je strane bilo
zvonce a ispod njega dvije male ploice, obje uredno privrene za
98

GODINJA DOBA

drveni okvir i pokrivene zatitnom plastikom da ne bi poutjele ili se

zamrljale od kie. Njemaka pedantnost, pomislio je Todd i jo se
ire nasmijeio. Bila je to odrasla misao, a za takve je sebi uvijek
estitao.
Na gornjoj ploici pisalo je ARTHUR DENKER.
Na donjoj je pisalo NE PRIMAM TRGOVAKE PUTNIKE.
I dalje se smijeei, Todd je pritisnuo zvonce.
Jedva je uo njegovo prigueno zvrjanje negdje daleko u
kuici. Skinuo je prst sa zvonca i malo naherio glavu, oslukujui.
Nije uo korake. Pogledao je na svoj Timex (koji je dobio kao
nagradu za prodaju estitaka) i vidio da je deset i dvanaest. Ve je
morao ustati. Todd je uvijek ustajao najkasnije u pola osam, ak i
ljeti. Tko rano rani dvije sree grabi.
Oslukivao je jo trideset sekundi, a kad se i dalje nita nije
ulo, najjeo je na zvono, pritom gledajui sekundar na svome satu.
Pritiskao je zvonce tono sedamdeset jednu sekundu kad je napokon
zauo spore korake. Prema tihom, ukavom zvuku zakljuio je da je
tip u papuama. Todd je volio izvoditi zakljuke. Trenutana mu je
elja bila da kad odraste postane privatni detektiv.
- Evo, evo - svadljivo je viknuo ovjek koji se pretvarao da je
Arthur Denker.
- Stiem! Pustite zvono! Evo me!
Todd je pustio zvonce. Pogledao je jastui kaiprsta. Ostao
mu je okrugli crveni trag.
S druge strane vrata zatropotali su lanac i lokot, a onda su se
vrata otvorila.
Pogrbljeni starac u kunom ogrtau stajao je i gledao ga kroz
mreu protiv kukaca. Medu prstima mu je gorjela cigareta. Todd je
pomislio kako starac izgleda poput krianca izmeu Alberta
Einsteina i Borisa Karloffa. Imao je dugu bijelu kosu malo poutjelu
od nikotina. Lice mu je bilo naborano i oteeno od spavanja. Todd je
s blagim gaenjem primijetio da se posljednjih nekoliko dana nije
potrudio obrijati. Toddov je otac volio rei: Brijanje uljepava dan.
On se svaki dan brijao, i kad je iao na posao i kad nije.
Oi koje su gledale Todda bile su pozorne ali duboko usaene
i proarane crvenim kapilarama. Na trenutak je osjetio duboko
razoaranje. Tip je doista malo nalikovao na Alberta Einsteina i malo
na Borisa Karloffa, ali zapravo je najvie nalikovao na jednog od
onih starih pijanaca koji su se motali oko ranirnog kolodvora.

99

STEPHEN KING

Ali, podsjetio se Todd, tek je ustao. Vidio je on Denkera ve

mnogo puta prije (dobro pazei da Denker ne vidi njega, ni u ludilu),
i tada je, na javnim mjestima, Denker izgledao odlino, kao pravi
umirovljeni asnik, moglo bi se rei, iako mu je sedamdeset est
godina ako lanci koje je proitao u knjinici nisu naveli pogrean
datum roenja. Kad ga je Todd pratio do Shophtea, samoposluge u
koju je odlazio u kupovinu, ili autobusom u jedno od tri kina - jer
Denker nije imao automobil - uvijek je nosio jedno od etiri uredna
odijela, ma kako bilo toplo. Ako se inilo da e kia, pod rukom bi
nosio sklopljeni kiobran kao asniku palicu. Katkad je nosio i eir.
I kad god je iao van, uvijek je bio uredno izbrijan, a bijeli brkovi
(koje je nosio da bi prikrio loe ispravljenu zeju usnicu) bili su
podrezani.
- Djeak - rekao je sada. Glas mu je bio hrapav i pospan. Todd
se ponovno razoarao kad je primijetio da je njegov kuni ogrta
iznoen i otrcan. Jedan zaobljeni kraj ovratnika stajao je pod pijanim
kutom i upirao mu u naborani vrat. Na drugom je bila mrlja od
nekakvog umaka. Zaudarao je na cigarete i ustajali alkohol.
- Djeak - ponovio je.
- Nita mi ne treba, djeae. Proitaj natpis. Valjda zna itati?
Naravno da zna. Svi ameriki djeaci znaju itati. Ne gnjavi me,
mali. Do vienja.
Vrata su se poela zatvarati.
Mogao je tada odustati, mislio je Todd mnogo kasnije, jedne
od onih noi kad nikako nije mogao zaspati. Mogao je odustati zbog
razoaranja koje je doivio kad ga je prvi put vidio izbliza, kad je
njegovo javno lice nestalo - moglo bi se rei da je visjelo u ormaru
zajedno s kiobranom i eirom. Moglo je sve zavriti u tom trenutku,
slabim, nevanim zveketom lokota koji se zatvarao i koji bi poput
kara odsjekao sve to se dogodilo poslije. Ali, kako je i stari
napomenuo, on je bio ameriki djeak i nauili su ga da je upornost
vrlina.
- Ne zaboravite svoje novine, gospodine Dussander - rekao je
Todd i ljubazno mu pruio Times.
Vrata su se naglo zaustavila. Napet, pozoran izraz preletio je
preko lica Kurta Dussandera i odmah potom nestao. U tom se izrazu
moda nazirao strah. Prilino je dobro prikrio taj izraz, ali Todd je i
trei put osjetio razoaranje. Od Dussandera nije oekivao da bude
dobar, nego da bude izvanredan.
ovjee, mislio je Todd, uh, ovjee.
100

GODINJA DOBA

Ponovno je otvorio vrata. Jednom rukom, zgrenom od

artritisa, oslobodio je mreu. Ruka je zatim odgurnula mreu upravo
koliko je bilo potrebno da izmigolji poput pauka i uhvati novine koje
je Todd pruio. Djeak je s gaenjem primijetio da su starevi nokti
dugi, uti i ronati. Bila je to ruka koja je gotovo cijeli dan provodila
drei cigaretu za cigaretom. Todd je smatrao da je puenje prljava i
opasna navika koju on sam nikad ne bi izabrao. Stvarno je udo da je
Dussander uspio poivjeti tako dugo.
Starac je potezao novine.
- Daj mi ih.
- Svakako, gospodine Dussander.
- Todd je pustio novine. Ruka-pauk povukla ih je unutra.
Mreasta vrata su se zatvorila.
- Zovem se Denker - rekao je starac - a ne Doo-Zander. Oito
ne zna itati. teta. Do vienja.
Vrata su se opet poela zatvarati. Todd je poeo brzo govoriti
u sve ui procijep.
- Bergen- Belsen od sijenja 1943. do lipnja 1943., Auschwitz
od lipnja 1943. do lipnja 1944., Unterkommandant. Patin...
Vrata su se opet zaustavila. Starevo nateeno, blijedo lice
visjelo je u procijepu poput naboranog, napola ispranjenog balona.
Todd se nasmijeio.
- Otili ste iz Patina netom prije dolaska Rusa. U Buenos
Aires. Neki kau da ste se tamo obogatili ulaui zlato koje ste
izvukli iz Njemake u trgovinu drogom. Bilo kako bilo, bili ste u
Mexico Cityju od 1950. do 1952. godine. A onda...
- Mali, ti si potpuno lud.
- Jedan artritini prst pravio je krugove oko nelijepog uha. Ali,
bezuba usta podrhtavala su kao u panici.
- Ne znam gdje ste bili od 1952. do 1958.- nastavio je Todd
smijeei se jo ire.
- ini se da nitko ne zna, ili barem nitko nee rei. Ali, neki
vas je izraelski agent vidio na Kubi, gdje ste radili kao concierge u
velikom hotelu neposredno prije nego to je Castro doao na vlast.
Izgubili su vam trag kad su pobunjenici uli u Havanu. Onda ste se
iznenada 1965. pojavili u Zapadnom Berlinu. Zamalo su vas uhvatili.
- Todd je stisnuo prste u aku i poeo mahati njome.
Dussanderov se pogled spustio na te dobro oblikovane, lijepo
uhranjene amerike ruke, ruke stvorene za slaganje slagalica i
pravljenje maketa. Todd je radio i jedno i drugo. Samo godinu prije
101

STEPHEN KING

on i njegov otac napravili su maketu Titanica. Trebala su im gotovo

etiri mjeseca i Toddov ju je otac drao u uredu.
- Ne znam o emu govori - rekao je Dussander. Bez umjetnog
zubala je pomalo frfljao, a to se Toddu nimalo nije svidjelo. Nije
zvualo... autentino. Pukovnik Klink iz Hoganovih junaka vie je
zvuao kao nacist nego Dussander. Ali, u ono je doba morao biti
pravi. U lanku o logorima u Mukim poslovima nazvali su ga
patinskim krvnikom.
- Odlazi, mali, dok nisam pozvao policiju.
- Samo izvolite, zovite ih, gospodine Dussander, ili Herr
Dussander, ako vam je tako drae.
- I dalje se smijeio pokazujui bijele zube koji su tieni
fluoridom od njegova roenja i prani zubnom pastom Crest gotovo
isto tako dugo.
- Poslije 1965. nitko vas nije vidio... sve dok vas ja prije dva
mjeseca nisam ugledao u autobusu, tu u gradu.
- Ti si lud.
- Pa ako elite pozvati policiju - rekao je Todd smijeei se samo izvolite. Priekat u pred vratima. Ali, ako ih neete ba odmah
pozvati, zato me ne biste pustili unutra? Moemo porazgovarati.
Dugi je trenutak starac promatrao nasmijeenog djeaka. Na
stablima su cvrkutale ptice. Nedaleko se ula motorna kosilica za
travu a negdje dalje, u prometnijim ulicama, trubili su automobili u
vlastitom ritmu ivota i trgovine.
Unato svemu, Todda je spopala dvojba. Nije se valjda
zabunio? Je li mogue da je pogrijeio? Vjerovao je da nije, ali ovo
nije kolska zadaa. Ovo je stvarni ivot. Zato je osjetio navalu
olakanja (blagog olakanja, uvjeravao je poslije samoga sebe) kad je
Dussander rekao: - Ui na trenutak ako eli. Ali samo zato to ti ne
elim izazivati neprilike, jasno?
- Naravno, gospodine Dussander - rekao je Todd. Odgurnuo je
mreu i uao u predvorje. Dussander je zatvorio vrata i jutro je
nestalo negdje za njima.
Kua je mirisala ustajalo i pomalo slatkasto. Mirisala je onako
kao je mirisala i njihova kua ujutro nakon to bi njegovi priredili
domjenak, prije nego to bi je njegova majka dospjela provjetriti.
Ali, ovaj je zadah bio gori. U njemu se ivjelo, uhvatio je korijena.
Bila je to mjeavina alkohola, prene hrane, znoja, stare odjee i
nekog lijeka s metvicom. U hodniku je bilo mrano a Dussander mu
je stajao preblizu, glave uvuene u ovratnik ogrtaa poput glave
102

GODINJA DOBA

strvinara koji eka da neka ranjena ivotinja izdahne. U tom

trenutku, unato neobrijanoj bradi i mlohavom mesu, Todd je vidio
ovjeka koji je nosio SS uniformu jasnije nego to ga je ikad vidio na
ulici. I iznenada mu se u trbuh zabolo koplje straha. Blagog straha,
kako se poslije ispravio.
- Morate znati da ako mi se ita dogodi...- poeo je, ali
Dussander je proao kraj njega u dnevni boravak vukui kripave
papue po podu. Prezirno je mahnuo rukom prema Toddu, a Todd je
osjetio kako mu se vrua krv penje u grlo i obraze.
Todd je poao za njim. Osmijeh mu je prvi put nestao s lica.
Nije to tako zamiljao. Ali, bit e sve u redu. Stvari e se razjasniti.
Naravno da hoe. Uvijek je tako. Ponovno se poeo smijeiti kad je
zakoraio u dnevni boravak.
Jo jedno razoaranje - i te kakvo! - ali, zapravo je to trebao i
oekivati. Dakako da nije bilo Hitlerova portreta u ulju s oima koje
te slijede. Nije bilo medalja u kutijama, nije bilo ceremonijalnog
maa ovjeenog na zidu, nije bilo Lugera ili PPK Walthera na polici
nad kaminom (nije bilo ni police). Pa naravno, pomislio je Todd,
morao bi biti lud da dri takve stvari gdje ih ljudi mogu vidjeti. Ipak,
bilo je teko odbaciti sve to vidi na televiziji i u filmovima. Soba je
izgledala kao da u njoj ivi starac sa skromnom mirovinom. Lani
kamin bio je poploan lanim opekama. Iznad njega jeftina ura. Na
stoliu crnobijeli televizor; vrci antene bili su zamotani u
aluminijsku foliju radi boljeg prijema. Pod je bio pokriven istroenim
sivim sagom. U stalku za novine pokraj sofe bili su primjerci
National Geographica, Reader's Digesta i LA Timesa. Umjesto
Hitlerova portreta ili ceremonijalnog maa, na zidu je visjela
uokvirena potvrda o dravljanstvu i fotografija neke ene sa
smijenim eirom. Dussander mu je poslije rekao da se takav eir
zove klo i da se mnogo nosio dvadesetih i tridesetih godina.
- Moja ena - rekao je Dussander melodramatino.
- Umrla je 1955. Plua. Tad sam radio u tvornici automobila u
Essenu. To me slomilo.
Todd se i dalje smijeio. Preao je sobu kao da eli bolje
pogledati enu na slici. No umjesto toga, opipavao je sjenilo male
stolne svjetiljke.
- Prestani! - otro se otresao Dussander. Todd je malo
odskoio.
- To vam je bilo dobro - rekao je iskreno.

103

STEPHEN KING

- Ba onako zapovjedniki. Use Koch je davala praviti sjenila

za svjetiljke od ljudske koe, zar ne? I ona je smislila onaj trik sa
staklenim cijevima.
- Ne znam o emu govori - rekao je Dussander. Na televizoru
je bio paketi Koola bez filtera. Ponudio ih je Toddu.
- Pui? - upitao je i iscerio se. Izgledao je odvratno.
- Ne. Od toga se dobije rak plua. Moj tata je prije puio, ali
prestao je. Ulanio se u Smoke Enders.
- Je li? - Dussander je izvukao drvenu ibicu iz depa ogrtaa i
ravnoduno je potegnuo po plastinom kuitu televizora. Ispuhnuo
je dim i rekao: - Moe li mi navesti i jedan jedini razlog zbog kojeg
ne bih trebao pozvati policiju i ispriati im o tvojim monstruoznim
optubama? Jedan jedini razlog? Brzo govori, mali. Telefon je u
hodniku. Mislim da bi ti otac napraio tur. Morao bi tjedan dana
sjediti na jastuku.
- Moji roditelji su protiv batina. Tjelesno kanjavanje izaziva
vie problema nego to ih rjeava.
- Toddove su oi iznenada zablistale.
- Jeste li vi njih tukli? Mislim, ene? Jeste li im skinuli odjeu
i...
Dussander je prigueno kriknuo i krenuo prema telefonu.
Todd je hladno rekao: - To vam ne bi bilo pametno.
Dussaner se okrenuo. Odmjerenim tonom koji je ometala samo
injenica da nije stavio umjetno zubalo rekao je: - Ovo u ti rei
samo jedanput. Zovem se Arthur Denker i nikad se nikako drukije
nisam zvao. Nisam ga promijenio kad sam doao u Ameriku. Otac
mi je nadjenuo ime Arthur jer se divio romanima Arthura Conana
Doylea. Nikad se nisam zvao Doo- Zander ni Himmler ni Djed Mraz.
U ratu sam bio priuvni porunik. Nikad nisam bio lan nacistike
stranke. U bitki za Berlin borio sam se tri godine. Priznajem da sam
koncem tridesetih, kad sam se tek oenio, podravao Hitlera. On je
prekinuo depresiju i vratio nam dio ponosa koji smo izgubili zbog
nepotenog i odvratnog Versailleskog mira. Podravao sam ga
vjerojatno zato to sam dobio posao i to se ponovno mogao kupiti
duhan pa vie nisam morao prekapati smee kad sam htio zapaliti.
Tad sam mislio da je on velik ovjek. I moda je na svoj nain i bio.
Ali, na kraju je bio posve lud, zapovjedao je fantomskom vojskom
prema hirovima svojeg astrologa. ak je Blondiju, svome psu, dao
otrovnu kapsulu. in luaka. Na kraju su svi bili luaci koji pjevaju

104

GODINJA DOBA
1

Horsta Wessel Lied dok svojoj djeci daju otrov. Moja se regimenta
2. svibnja 1945. predala Amerikancima. Sjeam se da mi je neki
vojnik po imenu Hackermeyer dao okoladu. Rasplakao sam se. Nije
bilo razloga da se nastavimo boriti, rat je bio gotov, bio je gotov jo u
veljai. Bio sam interniran u Essenu i sa mnom su vrlo dobro
postupali. Sluali smo niirnberki proces na radiju i kad se Goering
ubio, dao sam etrnaest amerikih cigareta u zamjenu za pola boce
rakije i napio se. Pustili su me u sijenju 1946. U tvornici u Essenu
stavljao sam kotae na automobile do 1963., a onda sam otiao u
mirovinu i iselio se u Sjedinjene Drave. To sam cijeli ivot elio.
Dobio sam dravljanstvo 1967. Ja sam Amerikanac. Redovito
glasujem. Nikakav Buenos Aires. Nikakva trgovina drogom.
Nikakav Berlin. Nikakva Kuba.
- Izgovorio je to Ku-ba2.
- A sad, ako ne ode, idem telefonirati.
Promatrao je Todda, ali on se nije ni pomaknuo. Onda je
otiao u hodnik i podigao slualicu. Todd je i dalje stajao u dnevnom
boravku pokraj stola s malom stolnom svjetiljkom.
Dussander je poeo birati broj. Todd ga je gledao, a srce mu je
tuklo sve bre dok nije poelo zvuati kao bubanj. Nakon etvrte
brojke Dussander se okrenuo i pogledao ga. Ramena su mu se
spustila. Spustio je slualicu.
- Djeak - dahnuo je.
- Djeak.
Todd se nasmijeio, iroko ali ipak skromno.
- Kako si doznao?
- Uz malo sree i mnogo truda - odgovorio je Todd.
- Imam prijatelja, zove se Harold Pegler ali ga svi zovemo
Foxy. Igra drugu bazu u naem bejzbolskom timu. Njegov tata u
garai dri hrpu asopisa. Starih, ratnih asopisa. Pokuao sam kupiti
novije brojeve, ali prodava u kiosku preko puta kole kae da veina
vie ne izlazi. U veini su slike vaba - hou rei, njemakih vojnika
- i Japanaca kako mue ene. I lanci o koncentracijskim logorima.
Furam se na sve to o logorima.
- Fura... fura se na to.
- Dussander ga je gledao i rukom trljao obraz, proizvodei
blagi zvuk nalik trenju brusnog papira.
1
2

Slubena himna Nacionalsocijalistike stranke (prev.)

Amerikanac bi izgovorio Kjuba (prev.)

105

STEPHEN KING

- Da, furam se. Znate ve. To mi je fora. Zanima me.

Sjeao se onog dana u Foxyjevoj garai savreno jasno, jasnije
nego mnogo ega drugog u ivotu. Sjeao se kako im je u etvrtom
razredu, prije dana kad su ili na profesionalnu orijentaciju, gospoa
Anderson (koju su svi zvali Bugs zbog velikih prednjih zubi3) priala
o tome kako e otkriti SVOJU VELIKU STRAST.
- To se dogodi iznenada - priala je Bugs Anderson.
- Neto vidi prvi put i odmah shvati da si otkrio SVOJU
VELIKU STRAST. Kao kad klju sjedne u bravu. Ili kad se prvi put
zaljubi. Zato je profesionalna orijentacija tako vana, djeco - moda
ete upravo tog dana otkriti SVOJU VELIKU STRAST.
- I onda im je rekla to je njezina velika strast. Nije to bio rad
u koli, nego skupljanje razglednica iz 19. stoljea.
Todd je tad mislio da je to ista glupost, ali onog dana u
Foxyjevoj garai sjetio se njezinih rijei i pomislio kako je moda
ipak imala pravo.
Tog je dana puhala Santa Ana.4
- Siguran sam da tu negdje ima stripova - rekao je Foxy.
Njegovu je majku muio mamurluk pa ih je izbacila iz kue jer su
bili odve buni.
- I to zgodnih. Uglavnom vesterna, ali ima i Turoka i
Kamenog sina i...
- A to je ovo? - upitao je Todd pokazujui pretrpane
kartonske kutije pod stubama.
- Ah, ti ne vrijede - rekao je Foxy.
- Uglavnom istinite ratne prie. Dosadni su.
- Mogu ih pogledati?
- Naravno. Ja u potraiti stripove.
Ali, kad je debeli Foxy Pcgler pronaao stripove, Todd ih vie
nije elio itati. Bio je izgubljen. Posve izgubljen.
Kao kad klju sjedne u bravu. Ili kad se prvi put zaljubi.
Doista je bilo tako. Naravno, znao je o ratu - ne onom glupom
koji se sad vodio, u kojem su Amerikancima spraili tur nekakvi
kosooki u crnim pidamama - nego o Drugome svjetskom ratu. Znao
je da su Amerikanci nosili okrugle ljemove s mreicom a vabe
nekakve etvrtaste. Znao je da su Amerikanci dobili veinu bitaka i

Prema Bugs Bunny - Zekoslav Mrkva (prev.)

Jak, vru vjetar u junoj Kaliforniji (prev.)

106

GODINJA DOBA

da su Nijemci izmislili rakete potkraj rata i ispaljivali ih iz Njemake

na London. uo je neto i o koncentracijskim logorima.
Razlika izmeu toga i onoga to je naao u asopisima pod
stubama u Foxyjevoj garai bila je kao kad ti priaju o bakterijama, a
onda ih vidi pod mikroskopom kako migolje, ive.
Tu je bila Use Koch. Bili su tu i krematoriji s otvorenim
vratima i arkama prekrivenim aom. asnici u SS uniformama i
zatvorenici u prugastim odorama. Miris starih rotoromana nalikovao
je na miris poara istono od Santo Donata. Osjeao je kako se stari
papir mrvi pod njegovim prstima. Okretao ih je i vie nije bio u
Foxyjevoj garai nego negdje izvan vremena, pokuavajui prihvatiti
pomisao da su oni to doista radili, da je netko to doista radio i da im
je netko dopustio da to rade. Glava ga je zaboljela od mjeavine
gaenja i uzbuenja, oi su mu gorjele, ali ipak je i dalje itao, a
onda ga je iz nekog stupca, ispod slike hrpe trupala u nekom mjestu
koje se zvalo Dachau, zaskoila brojka:
6 000 000
I pomislio je: Tu se netko zaribao, netko je dodao jednu ili
dvije nitice, pa to je triput vie ljudi nego to ih ima ovdje u Los
Angelesu! Ali je onda, u drugom asopisu (na ovitku kojega je bila
ena prikovana za zid kojoj je prilazio iscereni mukarac u
nacistikoj uniformi, sa araem u ruci), opet vidio tu brojku:
6 000 000
Glava ga je jo vie zaboljela. Usta su mu se osuila. Nejasno,
iz daljine, uo je kako mu Foxy govori da mora na veeru. Todd ga
je upitao moe li ostati u garai i itati dok on jede. Foxy ga je malo
zaueno pogledao, slegnuo ramenima i rekao zato ne. I tako je
Todd itao, zgrbljen nad kutijama starih asopisa, sve dok ga majka
nije nazvala i pitala misli li on uope doi doma.
Kao kad klju sjedne u bravu.
U svim je asopisima pisalo da je to to se dogodilo strano.
Ali, prie su se nastavljale na poleini i kad si pogledao tu, rijei
koje su govorile da je to strano bile su okruene oglasima a oglasi
su nudili njemake noeve i remene i ljemove zajedno sa sredstvima
za rast kose i udesnim amponima. Ti su oglasi nudili njemake
zastave sa svastikama i nacistike Lugere i igru koja se zvala Napad
107

STEPHEN KING

Panzera zajedno s dopisnim teajevima i ponudama da se obogatite

prodajui cipele s debelim potplatima niskim mukarcima. Govorili
su da je to strano, ali inilo se da mnogim ljudima i nije smetalo.
Kao kad se zaljubi.
O da, dobro se sjeao tog dana. Sjeao se svih pojedinosti poutjelog kalendara davno prole godine na stranjem zidu, masne
mrlje na betonskom podu, naranaste vrpce kojom su bili zavezani
svenjevi asopisa. Sjeao se kako ga je glava sve vie boljela svaki
put kad bi se sjetio one nevjerojatne brojke,
6 000 000
Sjeao se kako je mislio: elim doznati sve to se dogaalo na
tim mjestima. Sve. I elim znati to je istinitije - rijei ili oglasi koje
stavljaju uz njih.
Sjetio se Bugs Anderson kad je na kraju gurnuo kutije natrag
pod stube i pomislio je: Imala je pravo. Napokon sam otkrio SVOJU
VELIKU STRAST.
Dussander je dugo gledao Todda. Onda je proao kroz sobu i
teko se spustio u naslonja za ljuljanje. Ponovno je pogledao Todda,
nesposoban protumaiti neodreeno sanjarski, nostalgini izraz na
djeakovu licu.
- Da. Najprije su me zainteresirali asopisi, ali shvatio sam da
je mnogo toga to tamo pie obina glupost. I tako sam otiao u
knjinicu i otkrio jo mnogo toga. Neke stvari su bile ak jo bolje.
Ona dosadna knjiniarka mi isprva nije dala da to gledam jer je u
odjeljku za odrasle, ali rekao sam joj da mi je to za kolu. Ako je za
kolu, moraju ti dati to trai. Ipak je nazvala mog tatu.
- Todd je prezirno pogledao uvis.
- Mo' si misliti, kao da tata nije znao to radim.
- Znao je?
- Naravno da je znao. Moj tata smatra da djeca moraju to prije
doznati kakav je ivot - i zlo i dobro. Tako e biti spremnija. Kae da
je ivot tigar kojeg mora dograbiti za rep, a ako ne zna kakva je to
zvijer, progutat e te.
- Hmmm - rekao je Dussander.
- Tako misli i moja mama.
- Hmmm.
- Dussander se doimao oamueno, kao da nije sasvim siguran
gdje je.
108

GODINJA DOBA

- Uglavnom - rekao je Todd - to to sam naao u knjinici bilo

je odlino. Imali su sigurno stotinjak knjiga o logorima, i to samo tu,
u Santa Donatu. Oigledno mnogi vole itati o tome. Nije bilo toliko
slika kao u Foxyjevim asopisima, ali ostalo je bilo ba super. Stolci
s klinovima koji stre iz sjedala. Vaenje zlatnih zubi klijetima.
Otrovni plin koji je izlazio iz tueva.
- Todd je odmahnuo glavom.
- Vi ste ba pretjerivali, znate? Stvarno vam nita nije
promaklo.
- Super - rekao je Dussander teko.
- Stvarno sam i napisao referat o tome, i znate to sam dobio?
Pet plus. Naravno, morao sam biti oprezan. Takve stvari mora pisati
na odreeni nain. Mora paziti.
- Je li? - rekao je Dussander. Drhtavom je rukom pripalio novu
cigaretu.
- O da. Sve te knjige iz knjinice pisane su na isti nain. Kao
da su autori povraali sve vrijeme dok su pisali.
- Todd se namrtio borei se da sroi ono to je elio rei.
Stvar mu je oteavala injenica da jo nije poznavao rije ton u
knjievnom smislu.
- Svi su pisali kao da zbog toga nisu mogli spavati. O tome da
moramo paziti da se takvo to nikad vie ne ponovi. I ja sam svoj
referat napisao tako i nastavnik mi je valjda dao peticu samo zato to
sam sve to proitao a da nisam povratio.
- Todd se opet draesno nasmijeio.
Dussander je jako potegnuo dim. Vrak cigarete bez filtera
lako je zatreperio. Dok je izdisao kroz nos, zakaljao se tipinim
upljim starakim kaljem.
- Teko mi je povjerovati da doista vodimo ovaj razgovor rekao je. Nagnuo se naprijed i zagledao u Todda.
- Mali, jesi li uo za rije egzistencijalizam!
Todd mu nije odgovorio.
- Jeste li poznavali Use Koch? upitao je.
- Use Koch? - Gotovo neujno, Dussander je odgovorio: - Da,
poznavao sam je.
- Je li bila lijepa? - pitao je Todd revno.
- Mislim...
- Rukama je opisao oblik pjeanog sata.
- Zacijelo si vidio njezinu fotografiju? - rekao je Dussander.
- Takav aficionado kakav si ti.
109

STEPHEN KING

- to je to af.. afi...
- Aficionado - ponovio je Dussander.
- Netko tko se fura na neto. Kome je to... super.
- Aha! Super! - Toddov osmijeh, koji je na trenutak postao
zbunjen i slab, opet je zablistao.
- Naravno, vidio sam njezinu fotografiju. Ali, znate kakve su
te knjige.
- Govorio je kao da ih Dussander sve ima.
- Crnobijele, mutne fotografije. Nisu znali da ih snimaju za...
za povijest. Je li bila dobar komad?
- Bila je debela i nezgrapna i imala je lo ten - odsjeno je
odgovorio Dussander. Ugasio je polupopuenu cigaretu u posudi od
kupljenih kolaa punoj opuaka.
- Uh, k vragu.
- Todd se doimao razoarano.
- ista srea - rekao je Dussander zamiljeno, gledajui Todda.
- Vidio si moju sliku u asopisu o ratnim pustolovinama i
sluajno sjeo kraj mene u autobusu. Ha! - Spustio je stisnutu aku na
naslon za ruku, ali ne osobito snano.
- A ne, gospodine Dussander, ne. Nije to bilo sve. Ni priblino
-rekao je Todd ozbiljno.
- Ma nemoj? - upave obrve su se podigle pokazujui uljudnu
nevjericu.
- Pa naravno. ujte, vae slike u mojem albumu bile su sve
stare trideset godina, ako ne i vie. Ipak je sad ve 1974.
- Ti... ima album?
- O, da! Izvrstan je. Imam stotine fotografija. Pokazat u vam
ga jednom. Odvalit ete se.
Dussander je napravio gadljivu grimasu, ali nije nita rekao.
- Kad sam vas prvih nekoliko puta vidio, uope nisam bio
siguran. A onda ste jedne veeri uli u autobus kad je padala kia i
imali ste neki sjajni crni ogrta...
- Zato? - dahnuo je Dussander.
- Pa da. U jednom od asopisa bila je vaa fotografija u
slinom ogrtau. I u SS uniformi u jednoj od knjiga u knjinici. I kad
sam vas tog dana vidio, rekao sam sebi: Sad sam siguran. To je Kurt
Dussander. Pa sam vas poeo slijediti...
- to si radio?

110

GODINJA DOBA

- Slijedio sam vas. Pratio vas. elim postati privatni detektiv

kao Sam Spade iz knjiga ili Mannix na televiziji. Uglavnom, bio sam
vrlo oprezan. Nisam htio da me primijetite. Da vam pokaem fotke?
Todd je izvukao presavijenu utu omotnicu iz stranjeg depa.
Od znoja se zalijepila. Oprezno ju je odlijepio. Oi su mu blistale kao
djeaku koji misli na svoj roendan, na Boi ili na petarde koje e
zapaliti na Dan nezavisnosti.
- Fotografirao si me!
- Nego to! Imam mali fotoaparat. Kodakov. Tanak je i mali i
stane mi na dlan. Kad malo uvjeba, moe njime snimati tako da
samo rairi prste tako da lea proviri i onda pritisne okida.
- Todd se srameljivo nasmijao.
- Uspio sam to svladati, ali sam u poetku snimio mnogo
fotografija svojih prstiju. Ali, nisam odustajao. Mislim da ovjek sve
moe postii ako se dovoljno trudi. Znam da je to otrcano, ali istina
je.
Kurt Dussander je problijedio. Skutrio se u ogrtau i doimao
se bolesnim.
- Jesi li ih dao razviti kod fotografa, mali?
- Ha? - Todd je izgledao iznenaeno i okirano, a onda
prijezirno.
- Ne! Zar mislite da sam glup? Moj tata ima mranu komoru.
Razvijam vlastite fotografije jo od svoje devete godine.
Dussander nije nita rekao ali se malo opustio i u lice mu se
vratila boja.
Todd mu je pruio nekoliko fotografija s neurednim rubovima
koji su potvrivali da su razvijene kod kue. Dussander ih je
smrknuto pregledao. Evo ga kako sjedi uspravnih leda uz prozor u
autobusu s primjerkom najnovijeg romana Jamesa Michenera,
Stogodinjicom, u rukama. Evo ga na autobusnoj stanici u Aveniji
Devon, s kiobranom pod rukom, glave kraljevski zabaene kao De
Gaulle. Evo ga u repu pred kazalitem Majestic, zbog dranja i visine
upadljivog meu tinejderima i kuanicama s uvijaima na glavi. I
na kraju, eto ga kako gleda u vlastiti potanski sandui.
- Bojao sam se da ete me taj put vidjeti - rekao je Todd.
- Bio je to proraunati rizik. Bio sam tono preko puta. Uh,
ovjee, kad bih si samo mogao priutiti Minoltu s telefoto leom.
Jednog dana...
- Todd je izgledao sjetno.
- Sigurno si imao spremno opravdanje.
111

STEPHEN KING

- Mislio sam vas pitati jeste li vidjeli mojeg psa. Uglavnom,

kad sam razvio fotografije, usporedio sam ih s ovima.
Pruio je Dussanderu tri fotokopirane fotografije. Sve ih je ve
vidio, mnogo puta. Na prvoj je bio u svojem uredu u Patinu; vidio se
samo on i nacistika zastava pokraj njegova stola, ostalo je bilo
izrezano. Druga je bila fotografija na dan unovaenja. Na posljednjoj
se rukovao s Heinrichom Glucksom, koji je bio podreen jedino
samome Himmleru.
- Tad sam bio prilino siguran, ali zbog tih vaih vrajih
brkova nisam mogao vidjeti imate li zeju usnicu. A morao sam biti
siguran, pa sam nabavio ovo.
Pruio mu je zadnji list iz omotnice. Mnogo je puta
presavijena. Uglovi su bili zguvani i troni, onako kako to bude s
papirima kad mnogo vremena provedu u depovima djeaka koji
svata rade i svakamo idu. Bila je to kopija izraelske tjeralice za
Kurtom Dussanderom. Dok ju je drao, Dussander je mislio o
mrtvacima koji ne miruju i odbijaju ostati zakopani.
- Uzeo sam vae otiske prstiju - rekao je Todd smijeei se.
- I onda sam ih usporedio s ovima na tjeralici.
Dussander se zabuljio u njega i procijedio njemaku rije za
sranje.
- Nije istina!
- Jesam, jesam. Mama i tata su mi darovali komplet za
uzimanje otisaka prstiju prole godine za Boi. Pravi, ne samo
igraku. S prahom i tri etkice za tri razliite povrine i posebnim
papirom za uzimanje otisaka. Moji znaju da elim biti detektiv kad
odrastem. Naravno, misle da e me to proi.
- Odbacio je tu pomisao ravnodunim podizanjem i
sputanjem ramena.
- U knjizi je pisalo sve o zavijucima i tokama slinosti.
Potrebno je osam takvih toaka da otisci budu prihvaeni na sudu.
- I tako, jednog dana dok ste bili u kinu, doao sam i uzeo
otiske s vaeg potanskog sanduia i kvake. Prilino pametno od
mene, zar ne?
Dussander nije nita rekao. vrsto je stiskao naslone za ruke a
njegova bezuba, upala usta su podrhtavala. Toddu se to nije svidjelo.
Izgledao je kao da e zaplakati. A to je smijeno. Krvnik Patina pa da
plae! To bi bilo kao da Chevrolet bankrotira ili da McDonald's
pone prodavati kavijar i tartufe.
- Dobio sam dva kompleta otisaka - rekao je Todd.
112

GODINJA DOBA

- Jedan nimalo nije nalikovao na one na tjeralici. Zakljuio

sam da su to potarovi. Ostali su bili vai. Naao sam vie od osam
toki slinosti. Naao sam ih ak etrnaest.
- Nacerio se.
- I tako vam je to bilo.
- Ti si malo kopile - rekao je Dussander i na trenutak su mu
oi opasno zasjale. Todd je osjetio traak uzbuenja, kao onda u
hodniku. A onda je Dussander ponovno bezvoljno utonuo u
naslonja.
- Kome si rekao?
- Nikome.
- ak ni prijatelju? Tom Conyju Pegleru?
- Foxy. Zove se Foxy Pegler. Ma kakvi, on je brbljavac.
Nikome nisam rekao. Nikome toliko ne vjerujem.
- to hoe? Novac? Nemam ga, na alost. Imao sam prilino
u Junoj Americi, premda nije bilo nita tako romantino ni opasno
kao trgovina drogom. Postoji - postojala je - neka vrsta mree starih
znanaca u Brazilu, Paragvaju i Santo Domingu. Ratni bjegunci.
Ukljuio sam se u taj krug i obogatio se na rudnicima - kositar,
bakar, boksit. A onda je dola promjena. Nacionalizam, mrnja
prema Amerikancima. Moda bih to bio prebrodio, ali tad su me
nanjuili Wiesenthalovi ljudi. Zla srea slijedi zlu sreu kao psi kuju
koja se tjera. Dvaput su me zamalo ulovili; jednom sam tu idovsku
kopilad uo u susjednoj sobi.
- Objesili su Eichmanna - apnuo je. Jednu je ruku prinio vratu
a oi su mu se razrogaile kao oi djeteta koje slua najstraniji dio
neke prie - Ivice i Marice ili Modrobradog.
- Bio je starac koji ni za koga vie nije bio opasan. Bio je
apolitian. Ipak su ga objesili.
Todd je kimnuo.
- Na kraju sam otiao jedinim ljudima koji su mi mogli
pomoi. Pomogli su i drugima, a ja vie nisam mogao bjeati.
- Otili ste Odessi! - upitao je Todd ivo.
- Otiao sam Sicilijancima - rekao je Dussander suho a na
Toddovu se licu opet vidjelo razoaranje.
- Sve su sredili. Lane papire, lanu prolost. Jesi li za pie,
mali? N- Moe. Imate Coca Colu?
- Nemam.
- Mlijeko?
113

STEPHEN KING

- Mlijeko.
- Dussander je proao ispod nadsvoenog prolaza i otiao u
kuhinju. Zasjala je fluorescenta svjetiljka.
- Sad ivim od dividendi - nastavio je.
- Na dionice koje sam kupio poslije rata, pod drugim imenom.
Bankar koji mi ih je kupio otiao je godinu poslije u zatvor jer je
ubio svoju enu... ivot je ponekad udan, zar ne, mali?
Hladnjak se otvorio i zatvorio.
- Sicilijanski akali nisu znali za te dionice - rekao je.
- Danas ih ima posvuda, ali tada im je Boston bio najsjevernija
toka. Da su znali, i njih bi mi bili uzeli. Uzeli bi mi sve i poslali me
u Ameriku da krepavam na socijalnoj pomoi i bonovima za hranu.
Todd je uo kako se otvaraju vrata ormaria, kako se tekuina
ulijeva u au.
- Malo General Motorsa, malo American Telephone &
Telegrapha, sto pedeset dionica Reylona. Sve mi je to izabrao taj
bankar, Dufresne. Sjeam mu se imena jer zvui pomalo slino kao
moje. Izgleda da mu ubijanje ena nije ilo tako dobro kao biranje
dionica. To ti je crimepassionnel, mali. Samo dokazuje da su svi
mukarci magarci koji znaju itati.
Vratio se u sobu kripuui papuama. Drao je dvije plastine
zelene ae nalik onima to ih obino dijele na otvorenjima
benzinskih crpki. Napuni spremnik i dobije besplatnu au.
Dussander mu je pruio jednu.
- Prvih pet godina ivio sam sasvim pristojno od dionica koje
mi je izabrao taj Dufresne. Ali, onda sam prodao dionice
DiamondMatcha da bih kupio ovu kuu i malu vikendicu nedaleko
od Big Sura. Onda je dola inflacija, recesija. Prodao sam vikendicu
pa dionice, jedne po jedne, mnoge uz veliku dobit. Da sam ih barem
kupio vie. Ali, mislio sam da sam dobro zatien s drugih strana.
Dionice su samo bile dodatak...
- Bezubim je ustima tiho zasiktao i pucnuo prstima.
Toddu je bilo dosadno. Nije doao ovamo da bi sluao
Dussandera kako se ali na besparicu ili blebee o svojim dionicama.
Nije mu bilo ni na kraj pameti da ga ucjenjuje. Novac? to e mu?
Ima svoj deparac i novac od raznoenja novina. A ako mu zatreba
vie, uvijek moe nekome pokositi travnjak.
Todd je prinio au ustima, a onda je zastao. Opet se
nasmijeio... i to s divljenjem. Pruio je au Dussanderu.
- Vi to popijte - rekao je prepredeno.
114

GODINJA DOBA

Dussander je na trenutak zurio u njega ne shvaajui, a onda je

zakotrljao zakrvavljenim oima.
- Grtiss Gott! - Uzeo je au, otpio dva gutljaja i vratio mu je.
- Nema guenja, nema hvatanja za grlo, nema mirisa gorkih
badema. To je mlijeko, mali. Mlijeko. Tu iz nae mljekare. Na
tetrapaku je crte nasmijane krave.
Todd ga je na trenutak sumnjiavo promatrao, a onda je otpio
mali gutljaj. Da, ima okus kao mlijeko, ali odjedanput vie nije bio
edan. Spustio je au. Dussander je slegnuo ramenima, podigao
vlastitu au - u njoj je bilo poprilino viskija - otpio gutljaj i
mljacnuo.
- Schnapps! - pitao je Todd.
- Bourbon. Stari. Vrlo dobar. I jeftin. Todd je prstima cupkao
avove traperica.
- Dakle - nastavio je Dussander - ako si odluio doi do
vlastitog dodatka, mora znati da si izabrao bezvrijednu dionicu.
- Molim?
- Ucjena - rekao je Dussander.
- Tako to zovu u Mannixu i Barnabyju Jonesu, zar ne?
Iznuivanje novca. Ako je to ono...
Ali Todd se smijao - od srca, djeaki. Odmahnuo je glavom,
pokuao neto rei, nije mogao pa se nastavio smijati.
- Ne - rekao je Dussander i odjedanput je posivio i izgledao
uplaenije nego i u jednom trenutku otkako je Todd progovorio.
Otpio je jo jedan veliki gutljaj viskija i stresao se.
- Vidim da to nije to... barem ne iznuivanje novca. Ali, iako
se smije, meni tu neto smrdi na iznuivanje. O emu se radi? Zato
si doao uznemiravati starca? Moda sam, kako kae, jednom bio
nacist, moda sam ak bio u Gestapu. Sad sam samo star i moram
uzeti epi da bih obavio nudu. Dakle, to eli?
Todd se smirio. Zagledao se u Dussandera otvorenim,
iskrenim pogledom.
- Pa... elim uti sve o tome. Samo to. Stvarno. Nita drugo.
- uti o tome? - ponovio je Dussander poput jeke. Doima se
posve zbunjenim.
Todd se nagnuo prema njemu naslonivi preplanule laktove na
koljena u trapericama.
- Pa da. O odredima za strijeljanje. O plinskim komorama. O
peima. O onima koji su morali kopati vlastite grobove i onda stati
na rub tako da padnu u njih. O...
115

STEPHEN KING

- Oblizao je usnice.
- O pregledima. O eksperimentima. O svemu. O svim
najsonijim stvarima.
Dussander ga je gledao zapanjeno kao to bi veterinar gledao
maku koja je okotila same dvoglave maie.
- Ti si udovite - rekao je tiho.
Todd je prezirno puhnuo.
- Sudei prema knjigama koje sam proitao za svoj referat, vi
ste udovite, gospodine Dussander, a ne ja. Vi ste ih slali u pei, ne
ja. Dvije tisue na dan u Patinu prije nego to ste doli, tri tisue kad
ste doli, tri i pol tisue prije nego to su doli Rusi i prekinuli vas.
Himmler vas je nazvao strunjakom za uinkovitost i dodijelio vam
medalju. I vi meni kaete da sam udovite. Ha ha.
- Sve su to prljave amerike lai - rekao je Dussander,
pogoen. Naglo je spustio naoale na stol i pritom prolio viski po
ruci i stolu.
- Nisam ja izmislio ni problem ni rjeenje. Dobivao sam
zapovjedi i sluao sam ih.
Todd se jo ire nasmijeio.
- Da, znam kako su Amerikanci to iskrivili - promrmljao je
Dussander.
- Ali, prema vaim politiarima, na doktor Goebbels je kao
dijete koje se igra sa svojim slikovnicama. Propovijedaju o moralu a
istodobno napalmom spaljuju djecu i starice. One koji se opiru
unovaenju zovu kukavicama i mirovnjacima. Ako odbiju sluati
zapovijedi, moraju u zatvor ili bjee iz zemlje. One koji
demonstriraju protiv nesretne azijske pustolovine ove zemlje tuku
pendrecima na ulicama. Vojnike koji ubijaju nevine predsjednici
odlikuju, prireuju im parade za dobrodolicu kui nakon to su
bajunetima ubijali djecu i spaljivali bolnice. Prireuju im sveane
veere, daju kljueve gradova, besplatne ulaznice za utakmice.
- Podigao je au u zdravicu.
- Samo onima koji izgube sude zbog ratnih zloina zato to su
sluali zapovijedi.
- Otpio je gutljaj, a onda ga je uhvatio napadaj kalja od kojeg
mu je lice malo porumenjelo.
Dok je govorio, Todd se vrpoljio kao kad bi njegovi roditelji
razgovarali o onome to su te veeri uli na vijestima. Dussanderova
politika stajalita nisu ga zanimala nita vie nego Dussanderove
dionice. Po njemu, ljudi izmisle politiku da bi neto mogli raditi. Kao
116

GODINJA DOBA

kad je on prole godine htio zavui ruku pod haljinu Sharon

Ackerman. Sharon je rekla da je to zloesto iako joj je po glasu
osjetio da je pomisao uzbuuje. Zato joj je rekao da kad odraste eli
biti lijenik i onda mu je dopustila. To je politika. On je elio uti o
njemakim lijenicima koji su pokuavali spariti ene i pse, koji su
stavljali identine blizance u hladnjak ne bi li vidjeli hoe li umrijeti
u isto vrijeme ili e jedan ivjeti due, o elektrookovima, o
operacijama bez anestezije, o tome kako su njemaki vojnici silovali
koju su god enu htjeli. Sve ostalo bile su samo dosadne bljezgarije
kojima se prikrivaju soni dijelovi nakon to netko doe i svemu
tome stane na kraj.
- Da nisam sluao zapovijedi, bio bih mrtav.
- Dussander je teko disao i njihao se u naslonjau tako da su
opruge kripjele. Oko njega je visio zadah alkohola.
- Uvijek su nas mogli poslati na rusku frontu, nicht wahr!
Priznajem, nai su voe bili luaci, ali s luacima ne moe
raspravljati... osobito kad najlui meu njima ima takvu vraku
sreu. Za dlaku je izbjegao sjajno isplaniran atentat. A one koji su ga
smislili zadavili su icama za glasovir, i to polako. Njihovu smrt
snimali su kako bi je prikazali eliti...
- Stvarno? Super! - povikao je Todd spontano.
- Jeste li vidjeli taj film?
- Da, vidio sam ga. Svi smo vidjeli to se dogaa onima koji
nisu spremni ili sposobni trati pred vjetrom dok ne proe oluja. Ono
to smo tad inili bilo je ispravno. Ponovno bih to uinio. Ali...
Spustio je pogled na au. Bila je prazna.
- Ali ne elim o tome govoriti, ne elim o tome ak ni misliti.
inili smo to smo inili samo zbog opstanka, a nita vezano za
opstanak nije lijepo. Sanjao sam...
- Polako je izvadio cigaretu iz kutije na televizoru.
- Da. Godinama sam sanjao. Crnilo i zvukove u crnilu.
Traktorske motore. Buldoerske motore. Kundake kako udaraju o
zaleeno tlo ili o ljudske lubanje. Zviduke, sirene, pucnjeve,
vriskove. Vrata stonih vagona kako se otvaraju u hladno zimsko
poslijepodne.
- A onda bi svi zvukovi u mojim snovima prestali i u mraku bi
se poele otvarati oi, blistave kao oi ivotinja u praumi. Mnogo
sam godina ivio u praumi i vjerojatno sam zato u tim snovima
osjeao miris praume. Kad bih se probudio, bio bih mokar od znoja,
srce bi mi tuklo, ruka bi mi bila zabijena u usta da priguim krikove.
117

STEPHEN KING

I mislio bih: taj san je istina. Brazil, Paragvaj, Kuba... ta su mjesta

san. U stvarnosti sam jo uvijek u Patinu. Rusi su danas blie nego
juer. Neki od njih sjeaju se da su 1943. godine morali jesti
zamrznuta trupla Nijemaca da bi preivjeli. Sad se ele napiti vrue
njemake krvi. Govorkalo se da su neki upravo to i uinili kad su
preli u Njemaku: prerezali vrat nekim zarobljenicima i pili njihovu
krv iz izme. Probudio bih se i mislio: Moram nastaviti posao ako ni
zbog ega drugog onda zato da ne bude dokaza o tome to smo tu
radili, ili da ih bude tako malo da svijet, koji u to ne eli vjerovati, i
ne mora povjerovati. Mislio sam: Posao se mora nastaviti da bismo
preivjeli.
Za razliku od onoga prije, ovo je Todd sluao pozorno i s
velikim zanimanjem. Bilo je prilino dobro, ali on je bio uvjeren da
ga narednih dana ekaju jo bolje stvari. Dussandera samo treba
malo potaknuti. Zapravo ima sree. Mnogi ljudi njegovih godina su
senilni.
Dussander je duboko povukao dim.
- Poslije, kad su snovi prestali, bilo je dana kad sam mislio da
sam sreo nekoga iz Patina. Nikada straare ili asnike, uvijek
logorae. Sjeam se jednog dana u Zapadnoj Njemakoj prije deset
godina. Na autocesti je bila prometna nesrea. Promet je u svim
trakama bio zaustavljen. Sjedio sam u svome morrisu i sluao radio
ekajui da krenemo. Pogledao sam udesno. U susjednoj je traci bila
vrlo stara simca, a ovjek za upravljaem me je gledao. Moglo mu je
biti pedesetak godina, izgledao je bolesno. Na obrazu je imao oiljak.
Kosa mu je bila sijeda, kratka, loe oiana. Odvratio sam pogled.
Minute su prolazile a mi se i dalje nismo micali. Poeo sam
dobacivati poglede ovjeku iz simce. Svaki put kad sam to uinio, on
me gledao, lica nepominog kao smrt, oiju upalih u duplje. Bio sam
uvjeren da je iz Patina. Bio je tamo i prepoznao me.
Dussander je povukao ruku preko oiju.
- Bila je zima. Imao je na sebi ogrta. Ali, bio sam siguran da
bi, kad bih iziao iz automobila, otiao do njega, natjerao ga da svue
ogrta i zavrne rukav, na ruci imao broj.
- Napokon smo mogli krenuti. Udaljio sam se od simce. Da je
zastoj trajao jo deset minuta, mislim da bih bio iziao iz automobila
i izvukao njega iz njegovog. Istukao bih ga imao broj ili nemao.
Istukao bih ga zato to me je tako gledao.
- Ubrzo nakon toga zauvijek sam otiao iz Njemake.
- Na vau sreu - rekao je Todd.
118

GODINJA DOBA

Dussander je slegnuo ramenima.

- Posvuda je bilo isto. Havana, Mexico City, Rim. U Rimu
sam, zna, proveo tri godine. Vidio bih nekog ovjeka kako me gleda
preko svojeg capuccina u kafiu... enu u hotelskom predvorju koju
sam ja zanimao vie nego njezin asopis... konobara u restoranu koji
bi me pogledavao i dok bi posluivao druge. Bio bih uvjeren da me ti
ljudi prouavaju i te bi se noi san opet vratio
- zvukovi, prauma, oi.
- Ali, kad sam doao u Ameriku, prestao sam misliti na to.
Odlazim u kino. Jedanput tjedno jedem vani, uvijek u jednom od
onih restorana s brzom hranom jer su tako isti i. tako dobro
osvijetljeni. Ovdje u kui slaem slagalice, itam romane - uglavnom
loe - i gledam televiziju. Naveer pijem dok me ne uhvati san. Snovi
mi vie ne dolaze. Kad vidim da me netko gleda u samoposluzi ili u
knjinici ili u trgovini duhana, mislim da je to zato to nalikujem
njihovom djedu... ili bivem nastavniku... ili susjedu iz mjesta iz
kojeg su se davno odselili.
- Odmahnuo je glavom.
- Ono to se dogodilo u Patinu, dogodilo se drugom ovjeku.
Ne meni.
- Super! - rekao je Todd.
- Hou da mi ispriate sve o tome. Dussander je stisnuo oi a
onda ih polako otvorio.
- Nisi shvatio.
Ne elim govoriti o tome.
- Ali ete govoriti. Inae u svima rei tko ste.
Dussander ga je promatrao siva lica.
- Znao sam - rekao je - da emo prije ili poslije doi do ucjene.
- Danas elim da mi priate o plinskim peima - rekao je
Todd.
- O tome kako ste pekli idove.
- Smijeio se od uha do uha.
- Ali, najprije stavite zubalo. Bolje izgledate sa zubima.
Dussander je posluao. Priao je Toddu o plinskim peima sve
dok Todd nije morao ii kui na objed. Svaki put kad bi pokuao
prijei na openite stvari, Todd bi se jako namrtio i poeo mu
postavljati konkretna pitanja. Dussander je mnogo pio dok je
govorio. Nije se smijeio. Todd jest. Todd se smijeio dovoljno za
obojicu.

119

STEPHEN KING

2.
Kolovoz 1974.
Sjedili su na Dussanderovom stranjem trijemu pod vedrim
nebom bez oblaka. Todd je na sebi imao traperice, tenisice i majicu
bejzbolskog kluba. Dussander je nosio vreastu sivu koulju i
vreaste sivoute hlae s naramenicama - kao pijanac, mislio je Todd
prezirno; izgledale su kao da su dole ravno iz trgovine Vojske spasa
u gradu. Stvarno e morati neto poduzeti glede Dussanderova
odijevanja kod kue. Kvarilo mu je uitak.
Jeli su Big Macove koje je Todd donio u koari na biciklu,
urei se kako se ne bi ohladili. Todd je pijuckao Coca Colu kroz
slamku. Dussander je pio svoj bourbon.
Njegov se staraki glas podizao i sputao, tanak, oklijevajui,
katkad gotovo neujan. Njegove blijedoplave oi, proarane crvenim
kapilarama, nikad nisu mirovale. Da ih je netko promatrao, pomislio
bi da su djed i unuk, da unuk moda prolazi neki obred odrastanja,
prima nasljee.
- I to je sve ega se sjeam - zavrio je Dussander i odgrizao
velik zalogaj sendvia. McDonaldsov tajni umak cijedio mu se niz
bradu.
- Moete vi to bolje - rekao je Todd blago.
Dussander je dobrano potegnuo iz ae.
- Uniforme smo pravili od papira - rekao je gotovo reei.
- Kad bi jedan logora umro, dobio bije drugi ako se jo
drala. Katkad bi jedna bila dovoljna i za etrdeset logoraa. Dobivao
sam visoke ocjene za tedljivost.
- Od Glucksa?
- Od Himmlera.
- Ali, u Patinu je bila tvornica tekstila. To ste mi rekli proli
tjedan. Zato niste tamo proizvodili uniforme? Mogli su ih izraivati
sami logorai.
- Tvornica u Patinu morala je izraivati uniforme za njemake
vojnike. A to se nas tie...
- Dussanderov glas je na trenutak zadrhtao, a onda se natjerao
da nastavi.
- Nismo se bavili rehabilitacijom - zavrio jeTodd se nasmijeio svojim karakteristinim irokim
osmijehom.
- Je li dosta za danas? Molim te? Boli me grlo.
120

GODINJA DOBA

- Onda ne biste trebali toliko puiti - rekao je Todd i dalje se

smijeei.
- Priajte mi jo o uniformama.
- O kojima? Logorakim ili SS-ovskim? - Dussander je zvuao
rezignirano.
Smijeei se, Todd je rekao: - I o jednima i o drugima.

3.
Rujan 1974.
Todd je bio u kuhinji u svojoj kui i pripravljao si je sendvi
od maslaca od kikirikija i dema. U kuhinju se ulazilo uz est
drvenih stuba, na povienu povrinu koja se sjala od kroma i plastike.
Majin elektrini stroj za pisanje kloparao je otkako je doao kui iz
kole. Pretipkavala je nekom studentu magistarsku radnju. Student je
imao kratku kosu, nosio debele naoale i po Toddovu skromnom
miljenju izgledao kao vanzemaljac. Radnja je bila o uinku vonih
muica u dolini Salinas poslije Drugoga svjetskog rata ili neko slino
sranje. Sad je stroj umuknuo a ona je izila iz radne sobe.
- Todde duo - pozdravila gaje.
- Monica duo - odzdravio je srdano.
Njegova majka nije izgledala loe za ensku od trideset est
godina, pomislio je Todd; plava kosa s nekoliko pepeljastih
pramenova, visoka i vitka, sad odjevena u tamnocrvene kratke
hlaice i tanku bluzu boje viskija - bluza je bila nemarno zavezana
ispod grudi tako da se vidio njezin ravan, zategnut trbuh. U kosu,
nemarno zakopanu tirkiznom kopom, zadjenula je korekturni
papir.
- I, kako je u koli? - upitala ga je penjui se uza stube u
kuhinju. Lako je okrznula njegove usnice svojima a onda je skliznula
na jedan od visokih stolaca ispred anka za doruak.
- kola je u redu.
- Hoe li opet biti meu pohvaljenima?
- Naravno.
- Zapravo, mislio je da e mu u prvom tromjeseju ocjene
moda malo pasti. Mnogo je vremena provodio s Dussanderom, a i
kad nije bio sa starim vabom, razmiljao je o stvarima koje mu je
ispriao. Par puta je i sanjao o tim stvarima. Ali, nita zabrinjavajue.
- Darovit uenik - rekla je i raupala njegovu gustu plavu
kosu.
- Kakav ti je sendvi?
121

STEPHEN KING

- Dobar.
- Bi li i meni napravio jedan i donio mi ga u radnu sobu?
- Ne mogu - rekao je i ustao.
- Obeao sam gospodinu Denkeru da u doi i itati mu satdva.
- Jo itate Robinsona Crusoea?
- Ne.
- Pokazao joj je hrbat debele knjige koju je kupio u
staretinarnici za dvadeset centi.
- Toma Jonesa.
- Ti bokca! Za to e vam trebati cijela kolska godina, Todde
duo. Zar nisi mogao nai skraenu verziju, kao s Crusoeom?
- Vjerojatno, ali ovu je htio uti cijelu. Tako mi je rekao.
- Aha.
- Na trenutak ga je gledala, a onda ga je zagrlila. Rijetko je
tako pokazivala osjeaje i Toddu je bilo malo nelagodno.
- Ba si srce to mu posveuje toliko svojeg slobodnog
vremena. Tvoj tata i ja mislimo da je to jednostavno... izvanredno.
Todd je skromno spustio pogled.
- I k tome ne eli nikome rei - rekla je.
- Skriva svoju dobrotu.
- Ma, drutvo bi mislilo da sam udak - rekao je Todd,
srameljivo se smijeei i gledajui u pod.
- Tako neto.
- Ne govori tako - ukorila ga je blago. A onda: - to misli, bi
li gospodin Denker volio jednu veer doi k nama na veeru?
- Moda - rekao je Todd neodreeno.
- uj, moram juriti.
- Dobro. Veera u pola sedam. Nemoj zaboraviti.
- Neu.
- Otac ti dokasna radi pa emo opet biti samo ti i ja, vrijedi?
- Ludo,duo.
Smijeila se dok ga je gledala kako odlazi, nadajui se da u
Tomu Jonesu nema niega neprimjerenog njegovoj dobi - imao je tek
trinaest godina. Vjerojatno nema. Odrasta u drutvu u kojem su
asopisi poput Penthousea dostupni svakom tko ima dolar i etvrt ili
tko je dovoljno visok da dosegne najviu policu i zaviri u njega prije
nego to mu prodava dovikne da to odmah spusti i ode. U drutvu
koje kao da je najvie vjerovalo u geslo poevi blinjeg svoga
sumnjala je da e u knjizi staroj dvjesto godina nai neto to bi ga
122

GODINJA DOBA

pokvarilo - premda bi starac moda u tome pomalo uivao. I, kako

Richard obino kae, za djecu je cijeli svijet laboratorij. Mora im
dopustiti da prkaju po njemu. A ako dijete o kojem je rije ima
zdrav obiteljski ivot i roditelje koji ga vole, bit e samo jai ako
doivi i poneto neobino.
A on je bio najzdravije dijete za koje je znala. Eno ga na
njegovom biciklu. Dobro smo ga odgojili, pomislila je i okrenula se
da pripravi sendvi. Stvarno jesmo.

4.
Listopad 1974.
Dussander je smravio. Sjedili su u kuhinji, pohabani
primjerak Toma Jonesa leao je izmeu njih na plastinom stolnjaku
(Todd, koji se trudio da nita ne propusti, kupio je saeto izdanje i
pomnjivo ga proitao za sluaj da ga majka ili otac neto upitaju).
Todd je jeo Ring- Ding koji je kupio u samoposluzi. Kupio je i
Dussandera jedan, ali Dussander ga nije ni taknuo. Samo bi ga
povremeno smrknuto pogledao dok je pio svoj bourbon. Toddu je
bilo mrsko gledati da neto tako slasno propadne. Ako ga uskoro ne
pojede, Todd e ga pitati moe li ga on uzeti.
- A kako je to dopremano u Patin? - pitao je.
- U eljeznikim vagonima - odgovorio je Dussander.
- Na kojima je pisalo MEDICINSKE POTREPTINE. U
dugim sanducima koji su izgledali kao lijesovi. to je zapravo
prilino primjereno. Logorai su ih iskrcavali i slagali u stacionar.
Poslije bi ih nai ljudi sloili u skladita. To su radili nou. Skladita
su bila iza tueva.
- Je li to uvijek bio Ciklon- B?
- Ne, povremeno bi nam poslali neto drugo. Eksperimentalne
plinove. Vrhovno zapovjednitvo uvijek je trailo naine da povea
uinkovitost. Jednom su nam poslali plin pod nazivom Pegasus.
Djelovao je na ivce. Hvala Bogu, nikad ga vie nisu poslali. Bio je...
- Dussander je vidio kako se Todd nagnuo naprijed, kako mu
se pogled izotrio, pa je iznenada zastao i leerno mahnuo zelenom
aom.
- Nije ba bio djelotvoran - rekao je.
- Bio je... dosadan.
Ali, nije uspio zavarati Todda. Nimalo.
- to se dogodilo?

123

STEPHEN KING

- Ubio ih je - a to si mislio da se dogodilo, da su poeli hodati

po vodi? Ubio ih je.
- Ispriajte mi.
- Ne - rekao je Dussander, nesposoban prikriti uas koji je
osjeao. Nije mislio na Pegasus ve... kako dugo? Deset godina?
Dvadeset? - Neu ti rei! Odbijam!
- Recite mi - ponovio je Todd liui okoladni preljev s
prstiju.
- Recite mi ili znate to slijedi.
Da, pomislio je Dussander. Znam to slijedi. Dobro znam, ti
odvratno malo udovite.
- Od njega su plesali - rekao je s oklijevanjem.
- Plesali?
- Kao i Ciklon- B, dolazio je kroz glave tueva. I poeli su...
povraati i... vriti veliku nudu. Nisu si mogli pomoi.
- ovjee! - rekao je Todd.
- Posrali su se, ha? - Pokazao je Dussanderov Ring- Ding na
tanjuru. Svoj je ve pojeo.
- Hoete li ga pojesti?
Dussander nije odgovorio. Oi su mu bile zamagljene od
sjeanja. Doimao se daleko i hladno, kao mrana strana planeta koji
se ne okree. Osjeao je vrlo neobinu mjeavinu gaenja i - je li
mogue? -nostalgije.
- Poeli su se trzati i isputati visoke, grlene glasove. Moji
ljudi... nazvali su Pegasus plinom za jodlanje. Na kraju su se svi
sruili i leali na podu u vlastitom izmetu, leali na betonu i vritali i
jodlali, krvavog nosa. Ali, lagao sam, mali. Plin ih nije ubio, ili zato
to nije bio dovoljno jak ili zato to se nismo mogli natjerati da dulje
ekamo. Vjerojatno ovo drugo. U takvom stanju nisu mogli jo dugo
ivjeti. Na kraju sam poslao pet ljudi s pukama da im prikrate muke.
To ne bi lijepo izgledalo u mojem dosjeu da se doznalo - rasipanje
metaka u vrijeme kad je Fuhrer svaki metak proglasio nacionalnim
dobrom. Ali, toj sam petorici vjerovao. Bilo je trenutaka kad sam
mislio da nikad neu zaboraviti te glasove. Jodlanje. Smijeh.
- Da, mogu si misliti - rekao je Todd. Dovrio je Dussanderov
Ring- Ding u dva zalogaja. Ne rasipaj pa e imati, govorila je
Toddova majka u onim rijetkim prilikama kad se alio to za veeru
jedu ostatke od ruka.
- To je bila dobra pria, gospodine Dussander. Uvijek ih dobro
priate. Kad vas uspijem potaknuti.
124

GODINJA DOBA

Todd mu se smijeio. I, nevjerojatno, i protiv svoje volje,

Dussander mu je uzvratio osmijeh.

5.
Studeni 1974.
Dick Bowden, Toddov otac, veoma je nalikovao na filmskog i
televizijskog glumca po imenu Lloyd Bochner. Bilo mu je Bowdenu, ne Bochneru - trideset osam godina. Bio je vitak, uzak
mukarac koji je volio odijevati klasine koulje i jednobojna odijela,
obino tamna. Na gradilitu bi nosio sivomaslinaste hlae i jakne i
ljem koji je sauvao u sjeanje na dane provedene u Mirovnim
snagama, kad je radio na dvije brane u Africi. Kad bi radio kod kue,
u svojoj radnoj sobi, nosio bi polunaoale koje bi mu uvijek skliznule
na vrh nosa pa bi izgledao kao sveuilini profesor. Nosio ih je i sad
dok je lupkao po stolu kolskim izvjeem svoga sina za prvo
tromjeseje.
- Jedna etvorka. etiri trojke. Jedna dvojka. Dvojka, zaboga
miloga! Todde, tvoja majka to ne pokazuje, ali silno se uzrujala.
Todd je spustio pogled. Nije se smijeio. Kad bi njegov otac
poeo psovati, to nikako nije bio dobar znak.
- Boe dragi, nikad prije nisi donio ovakve ocjene. Dvojka iz
poetne algebre! to je ovo?
- Ne znam, tata.
- Skrueno je gledao u svoja koljena.
- Tvoja majka i ja mislimo da moda malo previe vremena
provodi s gospodinom Denkerom. Da ne ui dovoljno. Morat e to
ograniiti na vikende, stari moj. Barem dok ne vidimo to se dogaa
s tvojim ocjenama...
Todd je podigao pogled i Bowdenu se na sekundu uinilo da je
u sinovljevu pogledu vidio divlji, usijani bijes. Razrogaio je oi,
stisnuo Toddovo izvjee medu prstima... a onda je pred njim opet
bio isti stari Todd koji ga je gledao otvoreno i prilino alosno. Je li
doista vidio onaj bijes? Ne, sigurno mu se samo uinilo. Ali, to ga je
uznemirilo, otealo mu odluku. Todd nije bio bijesan i Dick Bowden
ga nije ni elio razbjesniti. On i njegov sin su prijatelji, oduvijek su
bili prijatelji i Dick je htio da tako i ostane. Nisu jedan drugome nita
tajili (osim injenice da je Dick Bowden povremeno spavao sa
svojom tajnicom, ali to nije neto to moe rei svojem
trinaestogodinjem sinu... i osim toga, to nije imalo nikakve veze s
njegovim obiteljskim ivotom). Tako je bilo, tako je moralo biti u
125

STEPHEN KING

svijetu u kojem ubojstva prolaze nekanjeno, srednjokolci uzimaju

heroin a klinci Toddovih godina dobijaju spolne bolesti.
- Ne, tata, molim te, nemoj. Mislim, nemoj kazniti gospodina
Denkera zbog moje greke. Mislim, on bi bio izgubljen bez mene.
Vie u raditi. Stvarno. Ta algebra... samo me u poetku zbunila. Ali,
otiao sam Benu Tremaineu i nakon to smo nekoliko dana zajedno
uili, poeo sam shvaati. Samo sam... samo sam se isprva prepao.
- Mislim da s njim provodi previe vremena - rekao je
Bowden, ali ve se pokolebao. Bilo je teko odbiti Todda, teko
razoarati ga, a to to je rekao da bi to bilo kanjavanje starca... pa, k
vragu, to je bilo tono. Starac se toliko veselio Toddovim posjetima.
- Onaj gospodin Storrman, nastavnik iz algebre, jako je strog rekao je Todd.
- Mnogi u razredu su dobili dvojke. Troje ili etvoro je dobilo
jedinicu.
Bowden je zamiljeno kimao.

6.
Prosinac 1974.
Lice koje je Toddu otvorilo vrata bilo je ispijeno i uto. Kosa
koja je u srpnju bila gusta sad se prorijedila i postala tanka i lomljiva.
Dussanderovo tijelo, od poetka mravo, sad je bilo iznureno...
premda, pomislio je Todd, ni izbliza onako iznureno kao logorai
koji su neko isporuivani u njegove ruke.
- Neu vie odlaziti srijedom. Dok ne popravim ocjene.
- Proitao je oev pogled.
- I umjesto da odlazim na slobodne aktivnosti, ostat u kod
kue i uiti. asna rije.
- Stari ti je doista tako drag?
- Super je - rekao je Todd iskreno.
- Pa... dobro. Pokuajmo na tvoj nain, stari moj. Ali, kad doe
sijeanj elim vidjeti da si se popravio, je li jasno? Mislim na tvoju
budunost. Ti moda misli da je za to jo prerano, ali nije. Ni
izdaleka.
- Kao to je njegova majka voljela govoriti ne rasipaj pa e
imati, tako je otac volio rei ni izdaleka.
- Razumijem, tata - rekao je Todd ozbiljno, kao u pravom
mukom razgovoru.
- Onda hajde, baci se na knjige.
- Gurnuo je naoale uz nos i potapao Todda po ramenu.
126

GODINJA DOBA

Todd se nasmijeio, iroko i vedro.

- To, tata!
Bowden je gledao sina ponosno se smijeei. Glavni zgoditak.
I ono nije bila srdba na njegovu licu, ne, samo se malo uzrujao...
nije to bio onaj siloviti osjeaj koji mu se uinilo da je vidio. da je
Todd bio bijesan, on bi to znao. itao je svojeg sina kao otvorenu
knjigu. Oduvijek je bilo tako.
Sad kad je obavio oinsku dunost, poeo je zvidukati.
Razmotao je neki nacrt i nadvio se nad njega.
Todd je lijevu ruku drao iza lea kad je Dussander doao na
vrata. Sad ju je gurnuo naprijed i pruio mu zamotani paket.
- Sretan Boi! - povikao je.
Dussander je ustuknuo pred kutijom; onda ju je uzeo bez
traka zadovoljstva ili iznenaenja na licu. Drao ju je oprezno, kao
da moda sadri bombu. Vani je kiilo. Kiilo je gotovo cijeli tjedan i
Todd je kutiju donio pod ogrtaem. Bila je umotana u areni papir i
vezana ukrasnom vrpcom.
- to je to? - pitao je Dussander bez oduevljenja kad su uli u
kuhinju.
- Otvorite pa ete vidjeti.
Todd je izvadio limenku Coca Cole iz depa i spustio je na
crvenobijeli kockasti stolnjak.
- Bit e bolje da zatvorite rebrenice -rekao je povjerljivim
tonom.
Na Dussanderovom licu odmah se ogledalo nepovjerenje.
- Je li? A zato?
- Pa... nikad se ne zna tko gleda - rekao je Todd smijeei se.
- Niste li se vi upravo tako uspjeli sauvati svih ovih godina?
Tako to ste vidjeli ljude koji bi vas mogli gledati prije nego to su
oni vidjeli vas?
Dussander je zatvorio rebrenice u kuhinji. Onda si je nalio
au bourbona. Onda je skinuo vrpcu s paketa. Todd ga je zamotao
onako kako djeaci esto zamataju boine darove - djeaci koji
moraju misliti na vanije stvari kao to su nogomet i hokej i horor
film petkom naveer koji e gledati s prijateljem koji e prespavati
kod njih; zavui e se pod pokriva na kauu i smijati. Neravni
rubovi, neuredni uglovi, previe selotejpa. Tko bi se gnjavio tim
enskim poslom.
Dussander je i protiv volje bio malo dirnut. A poslije, kad je
uas malo splasnuo, pomislio je: Trebao sam znati.
127

STEPHEN KING

Bila je to uniforma. SS-ovska uniforma. S izmama.

Oamueno je pogledao natpis na kutiji: KVALITETNI
KOSTIMI PETER'S - NA ISTOJ ADRESI JO OD 1951.!
- Ne - rekao je tiho.
- Neu je odjenuti. To nee ii, mali. Radije u umrijeti.
- Sjetite se to su uinili Eichmannu - rekao je Todd ozbiljno.
- Bio je starac i nije ga zanimala politika. Niste li tako rekli?
Osim toga, cijele sam jeseni tedio za nju. Kotala me vie od
osamdeset dolara. Nije vam smetala 1944. godine. Uope vam nije
smetala.
- Ti malo kopile! - Dussander je zamahnuo akom. Todd nije
ni trepnuo. Nepomino je stajao a oi su mu blistale.
- Aha - rekao je.
- Samo me probajte dotaknuti! Da vidimo! Dussander je
spustio ruku. Usnice su mu podrhtavale.
- Ti si vrag iz pakla - promrmljao je.
- Odjenite je - rekao je Todd.
Dussander je prinio ruku uzici kunog ogrtaa i zastao.
Moleivim, teleim pogledom gledao je Todda.
- Molim te - rekao je.
- Ja sam star ovjek. Dosta.
Todd je polako ali odluno odmahnuo glavom. Oi su mu i
dalje blistale. Volio je da ga Dussander moli. Neko su sigurno njega
molili. Logorai iz Patina.
Dussander je pustio da mu ogrta padne na pod. Na sebi je
imao samo papue i bokserice. Prsa su mu bila upala, trbuh malo
nateen. Ruke su bile prave starake. Ali, u uniformi, mislio je Todd,
u uniformi e to biti sasvim druga pria.
Dussander je izvadio tuniku iz kutije i polako je poeo
navlaiti.

Deset minuta poslije stajao je u SS-ovskoj uniformi. Kapa je stajala

malo nahero, ramena su malo visjela, ali znak mrtvake glave dobro
se vidio. Dussander je sad imao neko mrano dostojanstvo - barem u
Toddovim oima - koje prije nije imao. Unato zgrbljenosti i
nezgrapnom dranju nogu, Tod je bio zadovoljan. Prvi put je
izgledao onako kako je Todd smatrao da treba izgledati. Starije, da.
Poraeno, svakako. Ali opet u uniformi. Kurt Dussander, patinski
krvnik.

128

GODINJA DOBA

to se tie Dussandera, on je osjeao gaenje, nelagodu... i

blagi, skriveni osjeaj olakanja. Djelomice se prezirao zbog tog
osjeaja jer je to bio pravi pokazatelj djeakove psiholoke nadmoi.
On je bio djeakov zarobljenik i svaki put kad bi otkrio da moe
preivjeti jo jedno ponienje, svaki put kad bi osjetio to olakanje,
djeakova je mo rasla. A ipak, doista mu je laknulo. To su ipak
samo tkanina, puceta, kope... i to loe izraeni. Na rasporku je bio
patentni zatvara, a trebali su biti gumbi. Simbol je bio loe izveden,
kroj lo, izme jeftina imitacija koe. Nije to uope bila prava
uniforma i na kraju krajeva, nee ga ubiti. Ne. Samo...
- Poravnaj kapu! - rekao je Todd glasno. Dussander je
iznenaeno trepnuo.
- Poravnaj kapu, vojnie!
Dussander je posluao, nesvjesno je podesivi onako kao su to
uvijek radili njegovi Oberleutnanti - jer, koliko god je bila loe
saivena, bila je to uniforma Oberleutnanla.
- Skupi noge!
Posluao je, uredno lupnuvi petama, bez razmiljanja, kao da
su godine koje su prole spale zajedno s njegovim kunim ogrtaem.
- Achtung!
Stao je pozorno, a Todd se na trenutak uplaio - doista uplaio.
Osjeao se kao arobnjakov uenik koji je uspio oivjeti metle ali jo
nije znao kako ih zaustaviti. Nestalo je starog umirovljenika.
Umjesto njega, pred njim je stajao Dussander.
A onda je strah zamijenio uzbudljivi osjeaj moi.
- Nalijevo!
Dussander se posluno okrenuo, zaboravljajui svoj bourbon,
zaboravljajui muenje protekla tri mjeseca. uo je kako su mu pete
opet lupnule kad se okrenuo prema zamaenom tednjaku. Pred
oima mu je bio poligon vojne akademije na kojoj je izuio zanat.
- Nalijevo!
Opet se okrenuo, ovaj put manje spretno. Neko bi to znailo
deset kaznenih bodova i pendrek u trbuh tako da bi ostao bez daha. U
sebi se nasmijeio. Djeak ne zna sve trikove. Ma kakvi.
- A sad mar! - vikao je Todd. Oi su mu gorjele.
Dussanderova su se ramena spustila.
- Ne - rekao je.
- Molim te...
- Mar! Mar! Rekao sam mar!

129

STEPHEN KING

Prigueno jauknuvi, Dussander je krenuo gujim korakom

preko linoleuma. Okrenuo se udesno da izbjegne stol, pa opet kad je
doao do zida. Lice mu je bilo malo podignuto uvis, bezizraajno.
Dizao je noge i snano ih sputao tako da je jeftini porculan zveao u
ormariu nad sudoperom. Rukama je izvodio kratke lukove.
Toddu se vratila slika metala koje hodaju, a s njima i strah.
Iznenada mu je sinulo da ne eli da Dussander uiva u tomu to rade
i da je moda - samo moda - htio Dussandera napraviti smijenim, a
ne autentinim. Ali, unato njegovim godinama i jeftinom
kuhinjskom pokustvu, starac uope nije izgledao smijeno. Izgledao
je zastraujue. Prvi su put trupla iz jaraka i krematorija za Todda
poprimili vlastiti ivot. Fotografije isprepletenih ruku, nogu i torza,
bijelih poput ribljeg trbuha na proljetnoj kii u Njemakoj nisu bile
neto pripremljeno kao scenografija za horor film - hrpa lutaka koje
e scenski radnici pokupiti kad se prizor snimi - nego su bili istina,
injenica, zapanjujua, neobjanjiva i zla. Na trenutak mu se uinilo
da osjea zadah raspadanja.
Uhvatio ga je uas.
- Prestanite! - viknuo je.
Dussander je nastavio koraati, praznog pogleda uperenog u
daljinu. Jo je vie uspravio glavu i zategnuo vratne tetive kao u
kokoi, arogantno izbacivi bradu. Njegov tanki nos odvratno je
strao.
Todd se preznojio.
- Halt! - povikao je.
Dussander je stao. Primaknuo je lijevu nogu desnoj otrim,
jasnim pokretom. Na trenutak mu je lice i dalje bilo bezizraajno robotsko, bezumno - a onda ga je obuzela zbunjenost. Nakon
zbunjenosti doao je izraz poraenosti. Opustio se.
Todd je u sebi odahnuo i na trenutak je bio bijesan na sebe.
Tko je ovdje glavni? Onda mu se vratilo samopouzdanje. Jaja sam
glavni, i bilo bi mu bolje da to ne zaboravi.
Opet se nasmijeio.
- Nije loe. Ali, s malo vjebe, ii e to vama i bolje.
Dussander je nijemo stajao sputene glave.
- Sad je moete svui - rekao je Todd velikoduno. U sebi se
pitao eli li doista da je Dussander ikada vie odjene. Jer, na
trenutak...

7.
130

GODINJA DOBA

Sijeanj 1975.
Poslije posljednjeg zvona Todd je sam iziao iz kole, uzeo
svoj bicikl i odvezao se prema parku. Naao je praznu klupu, oslonio
bicikl i izvadio izvjee iz depa. Osvrnuo se da provjeri ima li koga
poznatog u blizini, ali vidio je samo dvoje gimnazijalaca koji su se
ljubili kraj jezerca i dva odvratna pijanca koji su jedan drugome
dodavali nekakvu papirnatu vreicu. Prljavi jebeni pijanci, mislio je,
ali nisu ga oni uzrujali. Otvorio je izvjee.
Engleski: tri. Amerika povijest: tri. Priroda: dva. Vi i vaa
zajednica: etiri. Poetni francuski: jedan. Poetna algebra: jedan.
S nevjericom je zurio u papir. Znao je da e biti loe, ali ovo je
katastrofa.
Moda je tako najbolje, progovorio je u njemu neki glas.
Moda si to ak uinio namjerno jer neto u tebi eli da to prestane.
udi za tim da to prestane. Prije nego to se dogodi neto loe.
Odmah je odbacio tu pomisao. Nita se loe nee dogoditi.
Dussander je u njegovoj vlasti. Potpuno u njegovoj vlasti. Stari misli
da jedan Toddov prijatelj ima pismo, ali ne zna koji. Ako se Toddu
bilo to dogodi - bilo to - pismo e zavriti kod policije. Neko bi
Dussander vjerojatno ipak pokuao. Ali, sad je bio prestar za
bjeanje, ak i uz prednost.
- On je pod kontrolom, dovraga - proaptao je Todd i udario se
po bedru dovoljno jako da se mii zgri. Nije dobro razgovarati sam
sa sobom - to rade samo luaci. Poeo je prije kakvih est tjedana i
nikako se nije mogao osloboditi navike. Nekoliko ga je ljudi zbog
toga udno gledalo. Meu njima i dvoje nastavnika. A onaj kreten
Bernie Everson otvoreno ga je pitao je li prolupao. Todd je zamalo
tog pederia opalio po ustima, a to - svae, tunjave - to nije dobro.
Privue pogrenu vrstu pozornosti. Razgovarati sa sobom nije
dobro, naravno, ali...
- I snovi su gadni - proaptao je. Taj se put nije uspio svladati.
U posljednje vrijeme snovi su bili vrlo gadni. Uvijek je nosio
uniformu i stajao u redu sa stotinama ispijenih mukaraca; u zraku se
osjeao zadah palei i uo se zvuk buldoera. Onda bi Dussander
proao uz red i izabrao nekolicinu. Oni bi ostali. Druge bi poslali u
krematorij. Neki su se otimali i borili, ali veina je bila odve
neuhranjena, odve iscrpljena. Onda bi Dussander stao pred Todda.
Pogledi bi im se susreli i to bi trajalo dug, paralizirajui trenutak a
onda bi Dussander pohabanim kiobranom pokazao Todda.

131

STEPHEN KING

- Ovoga vodite u laboratorij - rekao bi Dussander u snu.

Vidjeli bi mu se lani zubi.
- Vodite tog amerikog djeaka.
U drugom je snu nosio SS-ovsku uniformu. izme su mu bile
tako ulatene da su se zrcalile. Mrtvaka glava i munje su se
presijavale. Ali, stajao je nasred Bulevara Santo Donato i svi su ga
gledali. Pokazivali su ga prstom. Neki su se smijali. Drugi su se
doimali okirano, srdito ili zgaeno. U tom snu pribliio bi se neki
automobil, naglo zakoio i iz njega bi ga gledao Dussander,
Dussander koji je izgledao kao da mu je dvjesto godina, gotovo
mumificiran, koe nalik utom pergamentu.
- Znam te! - kretavo bi viknuo Dussander iz sna. Pogledao bi
prolaznike pa opet Todda.
- Ti si zapovijedao Patinom! Pogledajte ga, ljudi! To je
patinski krvnik! Himmlerov strunjak za uinkovitost! Prokazujem
te, ubojico! Prokazujem te, krvnice! Prokazujem te, djecoubojico!
Prokazujem te!
U drugom snu imao je na sebi prugastu logoraku uniformu i
dvoje straara, koji su izgledali kao njegovi roditelji, vodili su ga niz
kameni hodnik. Oboje su nosili upadljive vrpce na rukavima s
Davidovom zvijezdom. Iza njih je hodao pastor i itao iz
Ponovljenog zakona. Todd bi pogledao preko ramena i vidio da je
pastor Dussander ogrnut crnim SS-ovskim plastom.
Na kraju kamenog hodnika otvarala su se dvostruka vrata u
osmorokutnu prostoriju staklenih zidova. U sredini je bilo stratite.
Iza staklenih zidova stajali su redovi mravih mukaraca i ena. Svi
su bili goli i svi su ga gledali istim mranim, ravnodunim pogledom.
Svi su na ruci imali plavi broj.
- U redu je - aptao je Todd samome sebi.
- Sve je u redu, sve je pod kontrolom.
Par koji se ljubio radoznalo ga je pogledao. Todd se drsko
zapiljio u njih izazivajui ih da neto kau. Na kraju su ga prestali
gledati. Je li se mladi cerekao?
Todd je ustao, strpao izvjee u dep i popeo se na bicikl.
Odvezao se do papimice nekoliko ulica dalje. Kupio je boicu
brisaa za tintu i penkalu s plavom tintom. Vratio se u park (par je
otiao ali pijanci su i dalje bili tamo i irili svoj smrad) i promijenio
engleski u etvorku, ameriku povijest u peticu, prirodu u etvorku,
poetni francuski u trojku i poetnu algebru u etvorku. Ocjenu iz

132

GODINJA DOBA

predmeta vi i vaa zajednica izbrisao je i ponovno je napisao kako

bi sve izgledalo jednoliko.
- Nema veze - apnuo je.
- To e ih zadrati. Da, to e ih zadrati.

Jedne

noi potkraj mjeseca, negdje oko dva sata, Dussander se

probudio hrvajui se s posteljinom, bez daha, jeei, u mraku koji ga
je okruivao i straio. Osjeao se napola ugueno, paralizirano od
straha. Kao da mu je na prsima teak kamen. Pomislio je da je to
moda srana kap. Panino je rukom traio nonu svjetiljku i gotovo
je sruio kad ju je upalio.
U svojem sam krevetu, mislio je, u svojoj spavaoj sobi, tu u
Santa Donatu, u Kaliforniji, u Americi. Evo, iste su smee zavjese
navuene preko istog prozora, iste police napunjene jeftinim
knjigama iz knjiare u Ulici Soren, isti sivi tepih, iste plave tapete.
Nikakva srana kap, nikakva prauma, nikakve oi.
Ali, uas je jo prijanjao uz njega kao smrdljivo krzno i srce
mu je i dalje jako tuklo. San se vratio. Znao je da e se prije ili
poslije vratiti ako djeak bude uporan. Prokleti djeak. Mislio je da
je djeakovo pismo puki blef i to ne osobito dobar: to je pokupio iz
neke televizijske detektivske serije. Kojem bi prijatelju mali toliko
vjerovao da mu povjeri tako vano pismo? Nikome. Tako je barem
mislio. Kad bi samo mogao biti siguran...
Stisnuo je ake koje su pucketale od artritisa a onda ih opet
opustio.
Uzeo je kutiju cigareta sa stola i pripalio, ravnoduno
potegnuvi drvenu ibicu po uzglavlju kreveta. Ura je pokazivala
2:41. Noas vie nema spavanja. Uvukao je dim a onda ga iskaljao u
nizu bolnih spazama. Nema vie spavanja ako ne side dolje i ne
popije pie ili dva. Ili tri. A prolih je est tjedana doista previe pio.
Nije vie bio mladi koji moe trusiti au za aom, kao kad je bio
asnik na dopustu u Berlinu 1939. godine, kad je u zraku bio miris
pobjede, kad si posvuda uo Fiihrerov glas, vidio njegov usplamtjeli,
zapovjedni pogled...
Djeak... prokleti djeak!
- Budi iskren - rekao je naglas. Od zvuka vlastitog glasa malo
je poskoio. Nije obiavao razgovarati sam sa sobom, ali nije mu to
bio ni prvi put. Sjeao se da je to povremeno inio posljednjih
tjedana u Patinu, kad se sve oko njih sruilo, kad se s istoka iz dana u

133

STEPHEN KING

dan, iz sata u sat sve glasnije ula grmljavina Rusa. Tad mu se inilo
posve prirodnim da razgovara sa sobom. Bio je pod stresom, a ljudi
pod stresom esto ine udne stvari - hvataju se za testise kroz dep
hlaa, krguu zubima... Wolff je stalno krgutao. Cerio se dok je to
inio. Huffman je pucketao prstima i lupao se po bedrima, stvarajui
brz, sloen ritam kojega esto uope nije bio svjestan. A on, Kurt
Dussander, katkad je razgovarao sam sa sobom. Ali sada...
- Opet si pod stresom - rekao je naglas. Bio je svjestan da je to
ovaj put rekao na njemakom. Ve godinama nije govorio njemaki,
ali sad mu se taj jezik inio toplim i udobnim. Uljuljkivao gaje,
umirivao. Bio je sladak i mraan.
- Da. Pod stresom si. Zbog djeaka. Ali, budi iskren. Rano je
jutro, nije vrijeme za lai. Nije ti ba posve ao to mu sve to pria.
Isprva si se bojao da djeak nee htjeti ili moi uvati tajnu. Morat e
sve ispriati prijatelju, koji e to ispriati drugom prijatelju, koji e to
ispriati dvama prijateljima. Ali, ako ju je uvao ovako dugo, uvat
e je i dalje. Ako mene odvedu, ostat e bez... bez ive knjige. To
sam ja njemu, zar ne? Da.
Uutio je ali je i dalje razmiljao. Bio je usamljen - nitko nikad
nee znati koliko. Bilo je trenutaka kad je gotovo posve ozbiljno
razmiljao o samoubojstvu. Nije bio stvoren za pustinjaka. Glasovi
koje je uo dolazili su s radija. Jedini ljudi koji su ga dolazili posjetiti
bili su s druge strane prljavog staklenog etvorokuta. Bio je starac i
premda se bojao smrti, vie se bojao biti starac koji je tako sam.
Mjehur bi ga katkad zavarao. Bio bi ve na pola puta do
zahoda kad bi mu se na hlaama stvorila tamna mrlja. Kad je bilo
vlano, njegovi bi zglobovi najprije pulsirali a onda poeli vritati, pa
je bilo dana kad bi od zore do sumraka progutao cijelu kutiju lijeka
protiv artritisa... ali aspirin je samo ublaavao bol. Bilo mu je bolno
ak i uzeti knjigu s police ili promijeniti program na televizoru.
Slabo je vidio -ponekad bi ruio stvari, udarao o njih goljenicama ili
glavom. ivio je u strahu od toga da e slomiti kost a nee biti u
stanju doi do telefona, u strahu da e uspjeti doi do telefona, otii u
bolnicu a onda e tamo neki lijenik otkriti njegovu prolost jer e
mu biti sumnjivo to gospodin Denker nikad ni od ega nije bolovao.
Djeak mu je to malo olakao. Kad je djeak bio s njim,
mogao je prizvati stara vremena. Njegova su sjeanja na ta vremena
bila perverzno jasna; iz njega se izlijevala naizgled beskrajna rijeka
imena i dogaaja, ak i pojedinosti o vremenskim prilikama
odreenog dana. Sjeao se vojnika Henreida koji je stajao sa
134

GODINJA DOBA

strojnicom na sjeveroistonom tornju, sjeao se izrasline izmeu

njegovih oiju. Neki su ga vojnici zvali Trooki ili Stari Kiklop.
Sjeao se Kessela, koji je imao fotografiju na kojoj je njegova
djevojka leala gola na sofi s rukama iznad glave. Kessel je drugima
naplaivao da je gledaju. Sjeao se imena lijenika i njihovih
eksperimenata - praga boli, modanih valova mukaraca i ena na
samrti, fizioloke retardacije, uinaka raznih vrsta zraenja i desetaka
drugih. Stotina drugih.
Vjerojatno je sve to priao djeaku onako kako priaju svi
starci, samo to je imao vie sree nego drugi starci, ija se publika
naoigled dosaivala, pokazivala nestrpljivost, ak i grubost.
Njegova je publika bila neizmjerno fascinirana.
Je li nekoliko nonih mora doista prevelika cijena za to?
Ugasio je cigaretu, na trenutak gledao u strop a onda spustio
noge s kreveta. On i djeak su vjerojatno odvratni, hrane jedan
drugoga... hrane se jedan drugim. Ako je njega katkad bolio eludac
od hrane koju zajedno uzimaju poslijepodne u njegovoj kuhinji, kako
li je djeaku? Spava li dobro? Moda i ne. Dussandera se inilo da je
djeak u posljednje vrijeme prilino blijed i mraviji nego kad je tek
poeo dolaziti.
Otiao je na drugu stranu sobe i otvorio vrata ormara. Gurnuo
je vjealice u stranu, posegnuo u sjene i izvadio lanu uniformu.
Visjela mu je iz ruke kao koa strvinara. Dotaknuo ju je drugom
rukom. Dotaknuo je... a onda je pomilovao.
Nakon dugog vremena skinuo ju je s vjealice i odjenuo,
polako, ne gledajui se u zrcalo dok nije bila posve zakopana,
remen zategnut (i glupi patentni zatvara zatvoren).
Tad se pogledao u zrcalo i kimnuo.
Vratio se u krevet, legao i popuio jo jednu cigaretu. Kad ju
je zavrio, uhvatio ga je san. Ugasio je svjetiljku, iznenaen to se to
pokazalo tako lako. Ali, zaspao je za pet minuta i ovaj put nita nije
sanjao.

8.
Veljaa 1975.
Nakon veere Dick Bowden je donio bocu konjaka koji je
Dussander u sebi procijenio kao uasan. Ali, dakako, nasmijeio se i
silno ga hvalio. Bowdenova ena donijela je djeaku okoladni liker.
Djeak je tijekom cijele veere bio neobino tih. Nelagoda? Da.
Djeak se zbog neega doimao veoma nesigurnim.
135

STEPHEN KING

Dussander je armirao Dicka i Monicu Bowden od trenutka

kad su on i djeak doli. Djeak je roditeljima rekao da je vid
gospodina Denkera mnogo slabiji nego to je doista bio (zbog ega
bi jadnom gospodinu Denkeru trebao pas-vodi, pomislio je
Dussander zajedljivo) jer je time objanjavao potrebu za tolikim
itanjem. Dussander je dobro pazio na to i inilo mu se da nigdje nije
pogrijeio.
Na sebi je imao svoje najbolje odijelo i premda je veer bila
vlana, artritis ga nije odve muio - tek bi ga tu i tamo blago
pritisnuo. Zbog nekog nejasnog razloga djeak je htio da kiobran
ostavi kod kue, ali on je bio uporan. Sve u svemu, proveo je prilino
ugodnu i uzbudljivu veer. Ma koliko konjak bio grozan, on ipak ve
devet godina nije nikamo iziao na veeru.
Tijekom veere govorio je o essenskoj tvornici automobila, o
izgradnji poslijeratne Njemake - Bowden je o tome postavio
nekoliko vrlo inteligentnih pitanja i Dussanderovi su ga se odgovori
oigledno dojmili - i o njemakim knjievnicima. Monica Bowden
pitala ga je kako to da je doao u Ameriku u tako poodmakloj dobi a
Dussander je, glumei alost, ispriao priu o smrti svoje izmiljene
ene. Monica Bowden pokazala je ganutljivo suosjeanje.
A sad, uz taj apsurdni konjak, Dick Bowden je rekao: - Ako je
pitanje odve osobno, gospodine Denker, nemojte mi odgovoriti... ali
ne mogu se ne upitati to ste radili tijekom rata.
Djeak se jedva zamjetno ukrutio.
Dussander se nasmijeio i poeo pipkati po stolu traei
cigarete. Savreno ih je dobro vidio, ali bilo je vano da se niime ne
oda. Monica mu ih je stavila u ruku.
- Hvala vam, draga gospoo. Veera je bila izvrsna. Vi odlino
kuhate. Ni moja ena ne bi mogla bolje.
Monica mu se zahvalila. Doimala se srameljivo i zbunjeno.
Todd joj je dobacio razdraeni pogled.
- Ne, nije odve osobno - rekao je Dussander i pripalio
cigaretu, okreui se prema Bowdenu.
- Bio sam u priuvnim snagama od 1943. nadalje, kao i svi
zdravi mukarci prestari za aktivnu slubu. Tad je Trei Reich ve
bio osuen na propast kao i luaci koji su ga stvorili. Osobito jedan
luak, dakako.
Ugasio je ibicu i doimao se vrlo ozbiljno.
- Nastalo je veliko olakanje kad su se stvari okrenule protiv
Hitlera. Veliko olakanje. Dakako - rekao je i dobacio Bowden
136

GODINJA DOBA

razoruavajui pogled, kao mukarac mukarcu - takvo to nismo

smjeli rei. Ne na glas.
- To vam vjerujem - rekao je Dick Bowden s potovanjem.
- Ne - nastavio je Dussander ozbiljno. - Ne na glas. Sjeam se
jedne veeri kad sam s tri-etiri prijatelja svratio u Ratskeller na pie
- tad vie nije uvijek bilo Schnappsa, pa ni piva, ali te su veeri
sluajno imali oboje. Svi smo se meusobno poznavali vie od
dvadeset godina.
Jedan od nas, Hans Hassler, uzgred je spomenuo da Fuhrer
moda nije trebao otvoriti drugu bojinicu protiv Rusa. Rekao sam
mu: Hans, zaboga, pazi to govori! Jadnije Hans problijedio i
odmah promijenio temu. Ali, nakon tri dana, nestao je. Nikad ga vie
nisam vidio, a koliko znam, nije ni itko drugi od onih koji su te
veeri bili za naim stolom.
- Kako je to strano! - rekla je Monica bez daha.
- Jeste li za jo malo konjaka, gospodine Denker?
- Ne,hvala - nasmijeiojoj se.- Moja je ena obiavala
ponavljati neto to je nauila od majke: Nikad ne treba pretjerivati
s uzvienim.
Todd se jo za nijansu vie namrtio.
- Mislite li da su ga poslali u logor? - upitao ga je Dick.
- Vaeg prijatelja Hesslera?
- Hasslera - blago ga je ispravio Dussander. Uozbiljio se.
- Mnoge jesu. Logori... logori e biti sramota njemakog
naroda jo tisuama godina. Oni su pravo Hitlerovo nasljee.
- Nije li to ipak preotro? - rekao je Bowden, pripalio lulu i
ispuhnuo zaguljivi oblak dima koji je zaudarao na vinje.
- Sudei prema onome to sam itao, veina Nijemaca nije
znala to se dogaalo. Ljudi iz okolice Auschwitza mislili su da je
tamo tvornica kobasica.
- Uh, grozno - rekla je Monica i prema muu napravila
grimasu koja je znaila dosta o tome. Onda se okrenula
Dussanderu i nasmijeila se.
- Oboavam miris lule, gospodine Denker. A vi?
- Svakako, gospoo Bowden - odgovorio je Dussander.
Upravo je svladao gotovo neodoljivu potrebu da kihne.
Bowden je iznenada pruio ruku preko stola i potapao sina po
ramenu. Todd je poskoio.
- Veeras si neobino tih, sinko. Je li sve u redu?

137

STEPHEN KING

Todd se neobino nasmijeio, napola ocu a napola

Dussanderu.
- Sve je u redu. Samo, ja sam ve uo sve te prie.
- Todde! - rekla je Monica.
- Kako moe...
- Djeak je samo iskren - rekao je Dussander.
- To je povlastica djeaka koje se mi odrasli esto moramo
odrei, zar ne, gospodine Bowden?
Dick se nasmijao i kimnuo.
- Moda bi me Todd sad mogao otpratiti do kue - rekao je
Dussander.
- Sigurno mora uiti.
- Todd je vrlo darovit uenik - rekla je Monica, ali izgovorila
je to mehaniki, i dalje nekako zaueno gledajui Todda.
- Obino ima same petice i etvorke. U posljednjem je
tromjeseju dobio i jednu trojku, ali obeao je da e u travnju i iz
francuskog imati etvorku. Nije li tako, Todde duo?
Todd se opet onako neobino nasmijeio i kimnuo.
- Nema potrebe da pjeaite - rekao je Dick.
- Rado u vas odvesti doma.
- Hodam zbog svjecg zraka i kretanja - rekao je Dussander.
- Doista bi mi to bilo drae... osim ako Todd ne moe.
- Ne, ne, volio bih se proetati - rekao je Todd, a majka i otac
su ga ponosno pogledali.

Stigli su ve gotovo do ugla Dussanderove ulice kad je Dussander

prekinuo utnju. Skrapala je kia i on je svojim kiobranom titio
obojicu. A njegov artritis i dalje je mirovao. Nevjerojatno.
- Ti si kao moj artritis - rekao je. Todd je podigao glavu.
- Molim?
- Veeras ni jedan ni drugi niste govorljivi. to ti je pojelo
jezik, mali? Maca ili ptiica?
- Nita - promrmljao je Todd. Skrenuli su u Dussanderovu
ulicu.
- Moda mogu pogoditi - rekao je Dussander pomalo
zajedljivo.
- Kad si doao po mene, bojao si se da u se neim odati...
ispustiti maku iz vree, kako vi Amerikanci kaete. Ali, morao si

138

GODINJA DOBA

me odvesti na veeru jer ti je ponestalo izlika. Sad si zbunjen to je

sve prolo u redu. Nije li tako?
- Vrlo vano - rekao je Todd nadureno.
- A zato ne bi sve prolo u redu? - upitao ga je Dussander
izazovno.
- Nauio sam lagati dok se ti jo nisi ni rodio. Priznajem, i ti
zna uvati tajnu. To ti drage volje priznajem. Ali, jesi li vidio mene
veeras? Oarao sam ih. Oarao!
Todd je iznenada prasnuo: - Niste to morali uiniti! Dussander
se zaustavio i zagledao u Todda.
- Nisam morao? Nisam? Mislio sam da je to ono to eli,
mali! Sad se sigurno nee protiviti kad mi bude dolazio itati.
- Kako ste samo umiljeni! - povikao je Todd.
- Moda sam iz vas izvukao sve to me zanimalo. Zar mislite
da me netko prisiljava da dolazim u vau usranu kuu i gledam vas
kako loete poput onih starih pijanaca koji se motaju po starom
ranirnom kolodvoru? To mislite? - Glas mu je postao kretav i
histerian.
- Jer, samo da znate, nitko me na to ne sili! Ako budem htio
dolaziti, dolazit u. Ako ne budem, neu.
- Govori tie. ut e nas.
- Pa to onda? - rekao je Todd, ali je ponovno poeo hodati,
ovaj put namjerno ne ispod kiobrana.
- Ne, nitko te ne sili da dolazi - rekao je Dussander. A onda se
odluio na proraunati pokuaj: - Dapae, odgovaralo bi mi da ne
dolazi. Vjeruj mi, mali, nimalo mi ne smeta piti sam. Ni najmanje.
Todd ga je prezirno pogledao.
- Aha, to bi vam se svialo, je li? Dussander se samo
neodreeno nasmijeio.
- E pa, nee moi.
- Stigli su do betonskog prilaza Dussanderovoj kui.
Dussander je po depovima traio klju. Artritis mu je zaario
zglobove prstiju a onda se opet primirio i ekao. Dussander je
pomislio da sad zna to eka: eka da bude sam. Onda e udariti
svom snagom.
- Neto u vam rei - rekao je Todd. Zvuao je nekako kao bez
daha.
- Da znaju tko ste, kad bih im to rekao, pljunuli bi vas i
izbacili iz kue. Moja mama bi vas moda ak napala mesarskim

139

STEPHEN KING

noem. Njezina je majka dijelom bila idovka, rekla mi je to

jednom.
Dussander je dobro promotrio Todda. Djeakovo je lice bilo
prkosno okrenuto prema njemu, ali put mu je bila blijeda, a
podonjaci tamni i upali - izgledao je kao svi koji bdiju dugo nakon
to drugi odavno spavaju.
- Ne sumnjam da bi za mene osjeali samo odbojnost - rekao
je, premda je mislio da bi stariji Bowden moda svladao odbojnost
dovoljno dugo da mu postavi neka od onih pitanja koja je postavljao
i njegov sin.
- Samo odbojnost. Ali, to bi osjeali za tebe, mali, kad bih im
rekao da osam mjeseci zna tko sam a nita nisi kazao? Todd je bez
rijei zurio u njega u mraku.
- Ako eli dolaziti, dolazi - rekao je Dussander ravnoduno a ako ne eli, nemoj. Laku no, mali.
Otiao je niz puteljak do kue ostavljajui Todda da stoji na
kii i gleda ga otvorenih usta.

Sljedeeg

jutra za dorukom Monica je rekla: - Tvom se ocu

gospodin Denker jako svidio, Todde. Rekao je da ga podsjea na
tvoga djeda.
Todd je promrmljao neto nerazgovjetno i nastavio jesti
prepeenac. Monica je pogledala sina i upitala se spava li dovoljno.
Bio je blijed. A i ocjene su mu tako neobjanjivo pale. Todd nikada
nije dobivao trojke.
- Todde, je li s tobom sve u redu?
Na trenutak ju je gledao s nerazumijevanjem, a onda mu se
licem proirio onaj blistavi osmijeh i oarao je... umirio je. Na bradi
je imao malo dema od jagoda.
- Naravno - rekao je.
- Super.
- Todde duo - rekla je.
- Monica duo - uzvratio je pa su oboje prasnuli u smijeh.

9.
Oujak 1975.
- Mic-mic - rekao je Dussander.
- Doi, mic-mic. Mica-maco? Sjedio je na stubama ispred
stranjeg ulaza a kraj noge mu je bila ruiasta plastina zdjelica
140

GODINJA DOBA

puna mlijeka. Bilo je 1.30 poslijepodne, dan maglovit i vru. umski

poari na zapadu punili su zrak jesenskim mirisom koji se kosio s
kalendarom. Ako djeak doe, doi e za sat vremena. Ali, djeak
sad nije vie dolazio tako redovito. Umjesto svaki dan, doao bi
moda etiri ili pet puta tjedno. Intuicija mu je govorila da mali ima
vlastitih problema.
- Mic-mic - dozivao je Dussander. Maka lutalica bila je na
drugoj strani dvorita, medu korovom kraj ograde. Zapravo, bio je to
maak, jednako ofucan kao korov u kojem je sjedio. Svaki put kad bi
ga Dussander dozivao, naulio bi ui. Nije micao pogled sa zdjelice s
mlijekom.
Moda, mislio je Dussander, djeak ima potekoa s uenjem.
Ili s nonim morama. Ili oboje.
Na tu se pomisao nasmijeio.
- Mic-mic - tiho je dozivao. Maak je opet naulio ui. Nije se
pomaknuo, jo ne, ali i dalje je gledao mlijeko.
Dussander je i te kako imao vlastitih problema. Ve je kakva
tri tjedna odlazio u krevet u SS-ovskoj uniformi kao u nekoj
grotesknoj pidami, a uniforma je otjerala nesanicu i rune snove.
Spavao je - barem u poetku - kao klada. Onda su se snovi vratili, ne
malo-pomalo nego odjednom, i to jae nego ikad prije. Snovi o
tranju i oni stari snovi o oima. O tranju kroz vlanu, nevidljivu
praumu u kojoj su mu teko lie i vlana paprat dodirivali lice,
ostavljajui tragove koji su nalikovali na smolu... ili krv. Trao je i
trao a oi su se caklile oko njega, bezduno zurile u njega, sve dok
ne bi doao na istinu. U mraku je nazirao otru kosinu na kraju
istine. Na vrhu kosine bio je Patin, s niskim betonskim zgradama i
dvoritima okruenim bodljikavom icom i elektrinom icom, sa
straarskim tornjevima nalik marsovskim svemirskim brodovima
koji kao da su doli ravno iz Zvjezdanih ratova. A u sredini, iz
velikih dimnjaka sukljao je dim, a ispod njih su bile pei, spremne i
uarene poput oiju zlih demona. Stanovnicima u okolici rekli su da
se u Patinu proizvode odjea i svijee, a stanovnici u to nisu
vjerovali nita vie nego to su mjetani iz okolice Auschwitza
vjerovali da se u logoru proizvode kobasice. No, nije vano.
Kad bi se u snu osvrnuo preko ramena, napokon bi vidio njih
kako izlaze iz skrovita, nemirni mrtvaci, Juden, i posru prema
njemu dok im plavi brojevi bljete na sivim ispruenim rukama, ruku
savijenih u klijeta, lica ne vie bezizraajnih nego punih mrnje,
oivjelih od osvete, od elje da ga ubiju. Djeca su trkarala uz majke
141

STEPHEN KING

a starce su vodila njihova sredovjena djeca. I najupeatljiviji izraz

na njihovu licu bilo je beznae.
Beznae? Da. Jer u snu je znao (a znali su i oni) da e, ako se
uspije popeti uz brijeg, uspjeti pobjei. Tu dolje, u vlanoj i
movarnoj nizini, u praumi u kojoj cvijee koje cvate nou isputa
krv a ne sok, on je bio lovina... plijen. Ali, tamo gore je on bio
gospodar. Ako je ovo prauma, onda je logor na vrhu brijega
zooloki vrt u kojem su divlje zvijeri sve zatvorene u kaveze, a on je
glavni uvar koji odluuje o tome koje e biti nahranjene, koje e
ostati na ivotu, koje e predati na vivisekciju, koje e odvesti na
klanje.
Poeo bi trati uzbrdo, sporo kao to se uvijek tri u nonim
morama. Osjetio bi kako se prve koate ruke sklapaju oko njegova
vrata, osjetio bi njihov hladan, smrdljivi dah, osjetio zadah njihova
raspadanja, uo pobjedonosne ptije krikove kad su ga vukli dolje
dok mu je spas bio ne samo na vidiku nego i nadomak ruke...
- Mic-mic - dozivao je Dussander.
- Mlijeko. Fino mlijeko.
Maak je napokon doao. Proao je pola dvorita i onda opet
sjeo, ali napeto, nervozno maui repom. Nije mu vjerovao, ne. Ali,
Dussander je znao da maak osjea miris mlijeka pa je bio strpljiv.
Prije ili poslije ipak e doi.
U Patinu nikad nisu imali problem crne burze. Neki bi logorai
unijeli dragocjenosti duboko u stranjici, umotane u male vreice (a
kako esto te njihove dragocjenosti nisu imale nikakve vrijednosti fotografije, uvojci kose, lani nakit), esto ugurane prutom tako
duboko da ih nisu mogli dosegnuti ni dugi prsti logoraa koji ih je
pregledavao, a kojeg su nazvali Smrdljivi prsti. Neka je ena, sjeao
se, imala mali dijamant - s nedostatkom, kako se pokazalo, tako da
nije mnogo vrijedio - ali bio je u njezinoj obitelji ve est narataja i
prenosio se s majke na ker (tako je barem tvrdila, ali bila je, dakako,
idovka, a svi oni lau). Progutala ga je prije nego to je ula u Patin.
Kad bi iziao u izmetu, ponovno bi ga progutala. Uporno je to inila
iako joj je dijamant s vremenom poeo parati crijeva pa je krvarila.
Bilo je i drugih pokuaja, ali obino se radilo o kakvoj sitnici
poput duhana ili ukosnice. To nije bilo vano. U sobi u kojoj je
Dussander ispitivao logorae bio je reo i skroman kuhinjski stol
pokriven stolnjakom s crvenim kockama vrlo slian onome u
njegovoj sadanjoj kuhinji. Na reou je uvijek krkao lonac janjeeg
paprikaa. Kad se sumnjalo na verc (a kada nije...) lana
142

GODINJA DOBA

osumnjiene bande doveli bi u tu sobu. Dussander bi ga postavio

pokraj reoa tako da osjeti opojni miris paprikaa. Blago bi upitao:
Tko? Tko skriva zlato? Tko skriva nakit? Tko ima duhana? Tko je
Givenetovoj dao tabletu za dijete? Tko? Nikad mu ne bi izriito
obeao paprika, ali miris je bio opojan i na kraju bi im razvezao
jezik. Dakako, isto bi se postiglo palicom ili zabijanjem cijevi puke
medu smrdljive noge, ali paprika je bio... pa, elegantno rjeenje. Da.
- Mic-mic - dozivao je Dussander. Maak je naulio ui.
Napola je ustao, a onda se valjda prisjetio nekog udarca ili ibice
kojom mu je netko spalio brkove pa je opet sjeo. Ali, ubrzo e doi.
Otkrio je nain da ublai none more. U odreenom smislu
sastojao se samo u tome da nosi SS-ovsku uniformu - ali podignutu
na viu razinu. Dussander je bio zadovoljan sobom i alio je samo
to se toga prije nije sjetio. No, da, vjerojatno za to treba biti
zahvalan djeaku, za taj novi nain umirivanja, za to to mu je
pokazao da klju za uase prolosti nije u tome da ih odbaci nego da
razmilja o njima i ak ih prijateljski prigrli. Istina, prije nego to je
djeak prolog ljeta doao, on odavno nije imao rune snove, ali sad
je vjerovao da je to bio kukaviki kompromis s prolou. Bio je
prisiljen odbaciti dio sebe. Sad ga je vratio.
- Mic-mic - pozvao je Dussander ponovno i nasmijeio se,
toplim i umirujuim osmijehom, osmijehom staraca koji su nekako
uspjeli prebroditi nemirno more ivota i doploviti u sigurnu luku
razmjerno neoteeni i s barem trunkom mudrosti.
Maak je ustao, oklijevao jo trenutak i onda graciozno priao.
Popeo se uza stube, dobacio Dussanderu jo jedan nepovjerljiv
pogled i spustio izgriene, krastave ui; a onda je poeo piti mlijeko.
- Fino mlijeko - rekao je Dussander i navukao gumene
rukavice koje je sve vrijeme drao u krilu.
- Fino mlijeko za dobru macu.
- Rukavice je kupio u samoposluzi. ekao je na ekspresblagajni i starije ene su ga gledale s odobravanjem, ak su ga i
odmjeravale. Reklamu je vidio na televiziji. Rukavice su imale
maete. Bile su tako fleksibilne da si mogao podii i najsitnije
kovanicu s njima na rukama.
Jednim je zelenim prstom maku pomilovao lea i neto mu
umirujue mrmljao. Makova lea poela su se blago dizati i sputati
u ritmu s njegovim dodirom.
Zgrabio ga je kad je zdjelica ve bila gotovo prazna.

143

STEPHEN KING

Oivio mu je u rukama kao struja, izvrtao se i grebao. Bacakao

se amo-tamo i Dussander nije ni najmanje sumnjao da bi maak, kad
bi ga uspio dohvatiti pandama ili zubima, iz te borbe iziao kao
pobjednik. Bio je stari borac. Kao i ja, pomislio je Dussander.
Drei maka podalje od sebe, i dalje se bolno smijeei,
Dussander je nogom otvorio vrata i uao u kuhinju. Maak je
mijaukao, izvrtao se i grebao gumene rukavice. Brzo je spustio
trokutastu glavu i ugrizao Dussanderov prst.
- Zloesta maca - rekao je Dussander prijekorno.
Vrata penice bila su otvorena. Dussander je bacio maka
unutra. Njegove su pande proizvele otar zvuk kad su se odvojile od
rukavica. Dussander je koljenom brzo udario vrata da ih zatvori i
odmah osjetio bol od artritisa. Ipak se i dalje smijeio. Teko diui,
gotovo daui, na trenutak se naslonio na tednjak i spustio glavu.
tednjak je bio plinski. Rijetko ga je koristio - jedino za zagrijavanje
konzervi i sada za ubijanje maaka lutalica.
Kroz plamenike se prigueno ulo grebanje i mijaukanje.
Dussander je okrenuo gumb na 250 stupnjeva. uo se glasni
plop kad je automatski baca iskre upalio dva reda plamenika.
Maak je prestao mijaukati i poeo vritati. Zvuao je... da... gotovo
kao neki djeak. Djeak koji trpi uasne bolove. Na tu se pomisao
Dussander jo ire nasmijeio. Srce mu je jako lupalo. Maak je
grebao i bacao se po penici i dalje vritei. Ubrzo se iz penice
poeo iriti vru, krznat zadah peenja.

Pola sata poslije oistio je ostatke maka iz penice s pomou vilice

za kotlovinu koju je kupio za dva dolara i devedeset osam centi u
oblinjoj trgovini.
Makovo je ispeeno truplo stavio u praznu vreu od brana.
Vreu je odnio u podrum. Pod u podrumu nije bio betoniran. Ubrzo
se vratio u kuhinju. Prskao je kuhinju aerosolom dok nije zaudarala
na borovinu. Otvorio je sve prozore. Oprao je vilicu i ovjesio je na
njezino mjesto. Onda je sjeo i ekao da vidi hoe li djeak doi.
Smijeio se i smijeio.

Todd

je doao, otprilike pet minuta nakon to je Dussander

zakljuio da tog dana nee doi. Nosio je toplu jaknu s oznakom
svoje kole i bejzbolsku kapu San Diego Padresa. Knjige je nosio
pod rukom.
144

GODINJA DOBA

- Fuj! - rekao je nabravi nos kad je uao u kuhinju.

- to to smrdi? Odvratno!
- Iskuavao sam penicu - rekao je Dussander i pripalio
cigaretu.
- Ali veera mi je izgorjela. Morao sam je baciti.
Jednog dana potkraj mjeseca djeak je doao mnogo ranije
nego inae, dugo prije kraja nastave. Dussander je sjedio u kuhinji i
pio svoj bourbon iz iskrzane, izblijedjele alice na kojoj je pisalo
EVO TI KAHVE MAHMA HAHAHA. Sad je naslonja za ljuljanje
drao u kuhinji i sad je pio i ljuljao se, ljuljao se i pio, lupkajui
papuama po linoleumu. Bio je ugodno pripit. Sve do noas nije bilo
nonih mora. Jo od onog maka s krastavim uima. Ali, zato je ta
noas bila doista grozna. To nije mogao porei. Oni su ga odvukli
dolje nakon to se ve bio popeo do pola brijega i radili mu neopisive
stvari sve dok se napokon nije uspio probuditi. Ipak, nakon to se
naglo vratio u stvarnost, osjeao je samopouzdanje. Moe zaustaviti
more kad god zaeli. Dodue, ovaj mu put maka moda nee biti
dovoljna. Ali, uvijek je tu ivodernica. Da. ivodernica.
Todd je provalio u kuhinju blijedog i napetog lica. O da,
doista je smravio, pomislio je Dussander. Pogled mu je bio nekako
udno prazan. Dussanderu se to nimalo nije svidjelo.
- Vi ete mi pomoi - rekao je Todd naglo i prkosno.
- Stvarno? - rekao je Dussander blago, ali uhvatio ga je strah.
Nije dopustio da se to vidi na njegovu licu kad je Todd tresnuo
knjigama o stol. Jedna je knjiga odletjela i otvorena pala na pod kraj
Dussanderovih nogu.
- Da, u vraju mater! - kretavo je rekao Todd.
- I te kako! Jer za sve ste vi krivi! Vi ste krivi! - Obrazi su mu
se zarumenjeli.
- Ali, morat ete mi pomoi da se izvuem jer znam sve o
vama! Drim vas u aci!
- Pomoi u ti koliko god mogu - rekao je Dussander tiho.
Primijetio je da je uredno sklopio ruke pred sobom - ba kao nekad. I
nagnuo se naprijed dok mu brada nije bila tono iznad ruku - ba kao
nekad. Lice mu je bilo smireno, ljubazno i otvoreno - nije se vidio
njegov sve vei strah. Dok je tako sjedio, gotovo je mogao zamisliti
da na tednjaku iza njega krka janjei paprika.
- Reci mi u emu je problem.
- Evo u emu je jebeni problem! - rekao je Todd srdito i bacio
nekakav fascikl na Dussandera. Odbio mu se o prsa i pao mu u krilo.
145

STEPHEN KING

Na trenutak ga je iznenadila silina srdbe koju je osjetio, elje da

ustane i djeaku opali amar. No, zadrao je smiren izraz lica. Bio je
to djeakov ueniki karton premda se kola naizgled silno trudila da
to prikrije. Umjesto da se zove ueniki karton ili izvjee o
ocjenama, zvalo se tromjeseno izvjee o napretku. Zagunao je
na to i otvorio fascikl.
Iz njega je ispao list papira dopola ispunjen tipkanim tekstom.
Dussander ga je odloio da ga kasnije pogleda i najprije je pogledao
ocjene.
- ini se da ti ne ide ba najbolje, mali - rekao je Dussander ne
bez zadovoljstva. Djeak je proao samo iz engleskog i amerike
povijesti. Sve ostale predmete je pao.
- Nisam ja kriv - siktao je Todd bijesno.
- Vi ste krivi, s tim vaim priama. Zbog njih imam none
more. Jeste li to znali? Sjednem, otvorim knjigu i ponem razmiljati
o onome to ste mi tog dana ispriali i dok se nisam ni okrenuo
majka mi kae da je vrijeme za spavanje. E pa, za to nisam ja kriv!
Nisaml ujete li me? Nisam!
- Odlino te ujem - rekao je Dussander i poeo itati
natipkano pismo iz fascikla.
Dragi gospodine i gospoo Bowden,
Predlaem vam da odrimo zajedniki sastanak o Toddovim
ocjenama u drugom i treem tromjeseju. S obzirom na Toddov
prijanji uspjeh u naoj koli, njegove ocjene ukazuju na neki
konkretni problem koji tetno utjee na njegovo uenje. Takav se
problem moe rijeiti iskrenim i otvorenim razgovorom.
Moram napomenuti da e Todd, iako je na polugoditu
proao, na kraju godine pasti iz nekih predmeta ako se u posljednjem
tromjeseju korjenito ne promijeni njegov pristup uenju. To e
znaiti produnu nastavu a moda i ponavljanje razreda.
Moram napomenuti i to da je Todd na programu pripreme za
fakultet, a njegove ocjene ove godine znatno su ispod razine nune za
upis. Takoer su ispod razine nune za uspjeno rjeavanje SAT
testa.
Rado u se s vama dogovoriti o odgovarajuem vremenu za
sastanak. U ovakvim sluajevima obino je bolje da to bude to prije.
Srdaan pozdrav,
Edward French
146

GODINJA DOBA

- Tko je taj Edward French? - upitao je Dussander, stavio

pismo natrag u fascikl (u sebi se jo udei amerikoj
blagoglagoljivosti -toliko rijei da se roditeljima kae jednostavna
injenica da im sin pada razred) i ponovno sklopio ruke. Jae nego
ikad predosjeao je nekakvu katastrofu, ali se nije htio predati. Prije
godinu dana to bi uinio: prije godinu dana bio je spreman za
katastrofu. Sada nije, ali ini se da mu ju je djeak svejedno donio.
- Je li on ravnatelj kole?
- Gumeni Ed? Ma kakvi. On je pedagog.
- Je li? I to on radi?
- Vi recite meni - rekao je Todd. Bio je na rubu histerije.
- Proitali ste to prokleto pismo! - Brzo je hodao po sobi
dobacujui Dussanderu kratke, otre poglede.
- E pa, nee moi. Jednostavno to neu dopustiti. Moji roditelji
ovog ljeta idu na Havaje i ja idem s njima.
- Pokazao je prstom karton na stolu.
- Znate li to e moj tata uiniti ako to vidi?
Dussander je odmahnuo glavom.
- Sve e izvui iz mene. Sve! Znat e da je to zbog vas. Nita
drugo ne moe biti jer se nita drugo nije promijenilo. Kopat e i
kopati i izvui sve iz mene. A onda... onda u biti u gabuli.
Ljutito je gledao Dussandera.
- Promatrat e me. Tko zna, moda e me natjerati i da idem
psihijatru. Ne znam. Otkud znam? Ali, to se ne smije dogoditi. Ne
idem ja ni na kakvu produnu nastavu.
- Ili u popravni dom - rekao je Dussander. Rekao je to vrlo
tiho. Todd se zaustavio. Nepomino je stajao. Obrazi i elo, koji su
mu ve bili blijedi, postali su jo bljei. Zurio je u Dussandera i
morao je dvaput pokuati prije nego to je uspio izustiti: - to? to
ste to rekli?
- Dragi moj djeae - rekao je Dussander toboe vrlo strpljivo
-ve te pet minuta sluam kako se ali i cvili, a ali se i cvili zato
to si ti u nevolji, tebe e moda otkriti, ti bi se mogao nai u
neugodnoj situaciji.
- Vidio je da je privukao djeakovu pozornost - napokon - pa
je zamiljeno otpio gutljaj bourbona.
- Dragi moj - nastavio je - to ti je vrlo opasan pristup. Opasan i
za mene. Potencijalna teta je za mene mnogo vea. Ti se brine zbog
kolskog izvjea. Pih! Evo to mislim o tome.
147

STEPHEN KING

Kvrcnuo je karton jednim poutjelim prstom tako da je zavrio

na podu.
- Ja se brinem za svoj ivoti.
Todd nije odgovorio, samo je i dalje gledao Dussandera onim
zgromljenim, suludim pogledom.
- Izraelcima nee nimalo smetati to imam gotovo sedamdeset
est godina. Tamo su svi jo za smrtnu kaznu, osobito kad je ovjek
u optuenikoj klupi nacistiki ratni zloinac povezan s logorima.
- Vi ste ameriki dravljanin - rekao je Todd.
- Amerika ne bi dala da vas uzmu, itao sam o tome...
- itao si, ali ne slua! Ja nisam ameriki dravljanin! Papire
mi je dala la cosa nostra. Deportirali bi me a Mossadovi agenti bi me
ekali kad bih iziao iz zrakoplova.
- Ba bih volio da vas objese - promrmljao je Todd stiui
ake i gledajui ih.
- Bio sam lud to sam se uope spetljao s vama.
- To je sigurno - rekao je Dussander.
- Ali, jesi se spetljao sa mnom. Moramo ivjeti u sadanjosti,
mali, a ne u prolim to bi bilo da je bilo. Mora ti biti jasno da su
tvoja i moja sudbina sad neraskidivo isprepletene. Ako ti
propjeva, kako se to kae, o meni, misli li da u ja oklijevati da
propjevam o tebi? U Patinu je umrlo sedamsto tisua ljudi. Ja sam za
cijeli svijet zloinac, udovite, krvnik, kako me zove vaa uta
tampa. A ti si sudionik u svemu tome. Zna sve to o meni a nisi me
prijavio. Pa u, ako me ulove, ispriati sve o tebi. Kad mi novinari
gurnu mikrofone pod nos, ponavljat u im tvoje ime. Todd Bowden,
da, tako se zove... Kako dugo? Gotovo godinu dana. Htio je sve
znati... Sve sone pojedinosti. Tako je sam rekao, da, 'sone
pojedinosti'.
Todd je prestao disati. Put kao da mu je postala prozirna.
Dussander mu se nasmijeio. Pijuckao je svoj bourbon.
- Mislim da e te staviti u zatvor. Moda e se zvati popravni
dom ili popravna ustanova, moda e za njega imati neko kieno ime
kao ovo tvoje tromjeseno izvjee o napretku - podrugljivo se
nasmijeio - ali, kako god to nazovu, na prozorima e biti reetke.
Todd je ovlaio usnice.
- Rekao bih da laete. Rekao bih im da sam upravo doznao.
Vjerovali bi meni a ne vama, nemojte to zaboraviti.
Dussander se i dalje smjekao.
- Nisi li mi upravo rekao da bi tvoj otac sve izvukao iz tebe?
148

GODINJA DOBA

Todd je govorio polako, onako kako ovjek govori kad iznosi

ono to je upravo shvatio.
- Moda ne bi. Ovaj put moda ne bi. Ovo nije kao kad sam
razbio prozor kamenom.
Dussander je u sebi ustuknuo. Pretpostavljao je da je djeak u
pravu - u takvoj situaciji moda bi uspio zavarati oca. Na kraju
krajeva, koji roditelj u tom poloaju ne bi i elio da ga se zavara?
- Moda bi a moda ne bi. Ali, kako bi objasnio to da si mi
morao itati tolike knjige zato to je jadni gospodin Denker napola
slijep? Oi me ne slue kao prije, ali s naoalama mogu sasvim
dobro itati. I to mogu dokazati.
- Rekao bih da ste me prevarili!
- Je li? A to e rei, zato sam to uinio?
- Zbog... zbog prijateljstva. Jer ste bili osamljeni.
To je, pomislio je Dussander, dovoljno blizu istini da bude
uvjerljivo. I nekada, u poetku, djeak bi se s tim izvukao. Ali, sad su
mu ivci popustili, raspadao se poput kaputa koji je odsluio svoje.
Da neki susjed opali iz zrane puke, djeak bi skoio u zrak i
vrisnuo poput djevojice.
- I tvoje ocjene ii e u prilog mojoj prii - rekao je Dussander.
- Nisu ti ocjene tako pale zbog Robinsona Crusoea.
- Prestanite! Prestanite ve jednom!
- Ne - rekao je Dussander - neu prestati.
- Pripalio je cigaretu ibicom koju je potegnuo po vratima
plinskog tednjaka.
- Neu sve dok ne shvati jednostavnu istinu. U ovome smo
zajedno, zajedno emo isplivati ili potonuti.
- Gledao je Todda kroz dim, bez osmijeha. Lice mu je bilo kao
u gmaza.
- Past e zajedno sa mnom, mali, to ti mogu obeati. Ako se
ita otkrije, onda e se otkriti sve. To ti obeavam.
Todd ga je mrzovoljno gledao i nije odgovarao.
- A sad je pitanje - rekao je Dussander tonom ovjeka koji je
upravo obavio neto neugodno ali nuno - to emo poduzeti. Ima li
kakvu ideju?
- Ovim mogu srediti karton - rekao je Todd i izvadio novu
boicu brisala za tintu iz depa.
- A to se tie pisma, nemam pojma.
Dussander je s odobravanjem gledao boicu. I on je neko
krivotvorio izvjea. Kad su kvote narasle do razine bajke... i jo
149

STEPHEN KING

dalje. I - to je bilo slinije ovoj situaciji - rjeavao je i problem

faktura... onih u kojima je bio pobrojan ratni plijen. Svaki je tjedan
pregledavao kutije s dragocjenostima koje je trebalo poslati u Berlin
vlakom. Na svakoj je kutiji bila uta omotnica a u njoj popis sadraja
kutije. Toliko i toliko prstenja, ogrlica, naunica, grama zlata. Ali,
Dussander je imao vlastitu kutiju dragocjenosti - dragocjenosti koje i
nisu bile osobito dragocjene, ali nisu bile ni zanemarive. ad.
Turmalin. Opal. Nekoliko bisera s grekom. Industrijski dijamanti.
Kad bi u nekoj kutiji za Berlin vidio neto to bi mu se svidjelo ili to
bi moglo biti dobra investicija, uzeo bi to, zamijenio neim iz svoje
kutije i brisaem tinte promijenio fakturu, upisujui svoj predmet
umjesto njihovog. Postao je prilino vjet krivotvoritelj... a ta mu je
vjetina poslije rata mnogo puta dobro dola.
- Dobro - rekao je.
- A to se tie tog drugog problema... Dussander se opet poeo
ljuljati i pijuckati iz alice. Todd je privukao stolac k stolu i poeo
raditi na uenikom kartonu koji je bez rijei podigao s poda.
Dussanderova izvanjska mirnoa utjecala je na njega i sad je radio u
tiini, pognut nad kartonom kao tipini ameriki djeak koji se trudi
obaviti posao to bolje moe, bez obzira radi li se o sadnji kukuruza,
igranju bejzbola na dravnom prvenstvu ili krivotvorenju vlastitih
ocjena.
Dussander je gledao njegov vrat, lako preplanuo i dobro
vidljiv izmeu kratko podiane kose i okruglog ovratnika majice.
Odatle je skrenuo pogled na gornju ladicu ormaria u kojoj je drao
velike noeve. Jedan brzi ubod - a znao je tono kamo ubosti - i
presjekao bi mu kimenu modinu. Usta bi mu zauvijek bila
zatvorena. Dussander se sa aljenjem nasmijeio. Kad bi djeak
nestao, bilo bi mnogo pitanja. Previe. Neka bi bila upuena njemu.
ak i ako nema onog pisma kod prijatelja, podrobno ispitivanje bilo
je neto to on sebi nije mogao priutiti. Na alost.
- Taj French - rekao je tapkajui po pismu.
- Poznaje li on tvoje roditelje? Drue li se?
- On? - rekao je Todd s gaenjem.
- Tamo gdje idu moji on ne bi mogao ni ui.
- Je li ih ikad upoznao u koli? Jesu li se ve sastajali?
- Ne. Uvijek sam bio medu najboljima u razredu. Do sada.
- to onda zna o njima? - rekao je Dussander, zamiljeno
gledajui u svoju alicu koja je bila gotovo prazna.

150

GODINJA DOBA

- Znam da zna mnogo o tebi. Sigurno. Kladim se da ima

podatke i o tome s kim si se potukao kad si jo iao u vrti. Ali, to
zna o njima?
Todd je odloio penkalu i boicu brisaa za tintu.
- Pa, zna kako se zovu. Naravno. I koliko imaju godina. Zna
da smo metodisti. Ne idemo esto u crkvu, ali ipak zna kojoj
pripadamo jer to pie u obrascima. Sigurno zna ime se tata bavi, i to
je u obrascima. Onim koje ispunjavaju svake godine. Prilino sam
siguran da je to sve.
- Bi li znao kad bi tvoji roditelji imali privatnih problema?
- Kako to mislite?
Dussander je progutao ostatak bourbona iz alice.
- Rjekanja. Svae. Da tvoj tata spava na kauu. Da ti mama
pije.
- Oi su mu se zacaklile.
- Da se spremaju razvesti.
Todd je prezirno odgovorio: - Nema toga kod nas! Ma kakvi!
- Nisam ni rekao da ima. Ali, razmisli. Recimo da kod vas
stvari tako stoje.
Todd ga je nijemo gledao i namrtio se.
- Ti bi se brinuo zbog njih - rekao je Dussander.
- Jako bi se brinuo. Izgubio bi apetit. Loe bi spavao. I to je
najalosnije, ne bi mogao uiti. Nije li tako? Vrlo je tuno za djecu
kad su u kui svae.
Djeaku je napokon sinulo - na licu mu se vidjelo
razumijevanje i neto nalik nijemoj zahvalnosti. Dussanderu je to
godilo.
- Da, doista je alosno kad se obitelj raspada - rekao je
melodramatino i nalio si jo bourbona. Bio je ve prilino pijan.
- Svatko to moe vidjeti iz onih serija koje prikazuju sredinom
dana. Svae, osvete, lai. I bol. Bol, mali moj. Nema pojma kako je
tvojim roditeljima teko. Tako su obuzeti vlastitim problemima da
nemaju vremena za vlastitog sina. Njegovi im se problemi ine mali
u usporedbi s njihovima. Jednog dana, kad oiljci zacijele, sigurno e
se opet vie baviti njime. Ali, zasad jedino mogu poslati djeakovog
dragog djeda da porazgovara s gospodinom Frenchom.
Toddove oi postajale su sve blistavije dok nisu izgledale
gotovo uareno.
- Moglo bi upaliti - mrmljao je.
- Moglo bi, da, moglo bi...
151

STEPHEN KING

- Iznenada se prekinuo. Oi su mu opet potamnjele.

- Ne, nee uspjeti. Vi mi uope niste slini, ni najmanje.
Gumeni Ed to nikad ne bi povjerovao.
- Himmel! Got im Himmel! - povikao je Dussander, ustao,
pomalo nesigurnim korakom preao kuhinju, otvorio jedan od
ormaria i izvadio bocu bourbona. Odvrtio je zatvara i napunio
alicu gotovo do pola.
- Za pametnog djeaka ti si takav Dummkopf. A kad to
djedovi lie na unuke? Ha? Ja sam elav. Jesi li ti elav?
Priao je stolu i iznenaujue brzim pokretom zahvatio aku
Toddove plave kose te je potegnuo.
- Prestanite! - prasnuo je Todd, ali se malo i nasmijeio.
- Osim toga - nastavio je Dussander poto je sjeo u naslonja ima plavu kosu i plave oi. Moje su oi plave, a prije nego to sam
osijedio i oelavio, kosa mi je bila plava. Moe mi ispriati sve o
svojoj obitelji. O tetama i strievima. O tome s kim tvoj tata radi. to
tvoja majka voli raditi. Zapamtit u. Uit u i zapamtiti. Dva dana
poslije sve e to opet biti zaboravljeno - moje je pamenje sad kao
krpena vrea puna vode - ali sjeat u se onoliko koliko bude
potrebno.
- Turobno se nasmijeio.
- Neko sam uspijevao pobjei Wiesenthalu i zavarati ak i
samog Himmlera. Ako ne uspijem zavarati jednog amerikog
nastavnika, umotat u se u bijelu krpu i otpuzati u grob.
- Moda - rekao je Todd polako, ali Dussander je vidio da je
ve prihvatio ideju. Oi su mu blistale od olakanja.
- A postoji jo jedna slinost - rekao je Dussander.
- Da?
- Rekao si da je tvoja majka osminu idovka. Moja je majka
bila ista idovka. Obojica smo ifuti, mali moj, i sjedimo u kuhinji
kao u onom starom vicu.
Iznenada se uhvatio za nos palcem i kaiprstom, istodobno
pruajui ruku preko stola i hvatajui djeaka za nos drugom rukom.
- A to se i vidi! - povikao je.
- Vidi se!
Poeo se cerekati dok je naslonja kriputao. Todd ga je
zbunjeno gledao i malo se uplaio, ali onda je i on prasnuo u smijeh.
Smijali su se i smijali, Dussander kraj otvorenog prozora kroz koji je
ulazio topli kalifomijski povjetarac a Todd njiui se na stranjim
nogama kuhinjskog stolca tako da je naslon dodirivao vrata penice
152

GODINJA DOBA

koja su bila proarana tamnim crtama od Dussanderovih drvenih

ibica.

Gumeni

Ed French (nadimak je, objasnio je Todd Dussanderu,

dobio zbog gumenih glenjaa koje je uvijek nosio preko tenisica
kad je padala kia) bio je sitan mukarac koji je u kolu uvijek
dolazio u tenisicama. Bila je to mala neformalnost koja ga je trebala
pribliiti djeci - njih sto ezdeset kojima je bio savjetnik. Imao ih je
pet pari raznih boja, od svijetloplavih do kriavo utih. Nije ni slutio
da su ga iza lea zvali ne samo Gumeni Ed nego i Tenisa. Na
fakultetu mu je nadimak bio Nakubljenko i bilo bi ga uasno sram
da je to itko doznao.
Rijetko je nosio kravate. Drae su mu bile dolevite, koje je
nosio jo od ranih ezdesetih kad ih je popularizirao David
McCallum u seriji ovjek iz U.N.C.L.E. Na fakultetu bi njegove
kolege rekle: Eno Nakubljenka u puloveru iz U.N.C.L.E. Studirao
je pedagogiju i psihologiju i sebe je smatrao jedinim dobrim
pedagogom kojeg je ikad upoznao. Super se slagao s njima, znao im
je pristupiti, znao pikati ili suosjeajno utjeti ako im je trebalo da
malo viu i oslobode se stresa. Mogao se ufurati u njihovfilm jer je
shvaao kako je gadno imati trinaest godina kad te netko jebe u
mozak i kad se ne moe skulirati.
Problem je bio samo u tome to se nije sjeao kako je bilo
imati trinaest godina. To je po njegovu miljenju vjerojatno bila
cijena odrastanja pedesetih godina. I ulaska u vrli novi svijet
ezdesetih s nadimkom Nakubljenko.
Sad kad je djed Todda Bowdena uao u njegov ured i za
sobom zatvorio vrata od mlijenog stakla, Gumeni Ed je ustao u znak
potovanja ali je pazio da ne obie stol kako mu se ne bi vidjele
tenisice. Ti starci katkad nisu shvaali da su tenisice psiholoko
pomagalo u radu s djecom koja se klone nastavnika - to jest, neki
stariji ljudi nisu mogli prihvatiti pedagoga u tenisicama.
Ovaj bome lijepo izgleda, pomislio je Gumeni Ed. Sijeda kosa
pomnjivo zaeljana. Odijelo s prslukom besprijekorno isto. Siva
kravata besprijekorno svezana. U lijevoj ruci drao je sklopljeni crni
kiobran (cijeli je vikend krapala kia) i drao se gotovo kao vojnik.
Prije nekoliko godina Gumeni Ed i njegova ena bacili su se na
Dorothy Sayers i proitali sve to je ta velika ena napisala. Sad mu
je palo na pamet da je ovjek pred njim njezina tvorevina, lord Peter

153

STEPHEN KING

Wimsey glavom i bradom. Wimsey sa sedamdeset pet godina, kad su

Bunter i Harriet Vane odavno otili u vjena lovita. Svakako e o
tome priati Sondri kad doe kui.
- Gospodine Bowden - rekao je s potovanjem i pruio mu
ruku.
- Drago mi je - rekao je Bowden i rukovao se s njim. Gumeni
Ed je pazio da mu ne stisne ruku onako vrsto kao oevima djece; po
starevu dranju bilo je oigledno da ima artritis.
- Drago mi je, gospodine French - ponovio je Bowden i sjeo,
povukavi koljena hlaa uvis. Stavio je kiobran meu noge i
naslonio se na njega, tako da je izgledao kao postariji, izrazito urbani
strvinar koji je doao sviti gnijezdo u uredu Eda Frencha. Imao je
blagi strani naglasak, primijetio je Ed, ali ne onaj odsjeni ton
britanskih viih stalea kakav bi imao lord Wimsey; njegov je bio
meki, oigledno europski. U svakom sluaju, napadno je liio na
Todda. Osobito oko nosa i oiju.
- Drago mi je to ste doli - rekao je Ed i sjeo - iako su u
ovakvim situacijama majka i otac...
To je, dakako, bio poetni gambit. Nakon gotovo deset godina
iskustva znao je da kad na sastanak dou teta, stric ili djed, to obino
znai da u kui ima problema - one vrste problema koji su uzrok
djeakovim nedaama. Gumenom Edu je od toga laknulo. Obiteljski
problemi su neugodni, ali za djeaka Toddove inteligencije bilo bi
mnogo gore da se drogira.
- Da, naravno - rekao je Bowden. Nekako mu je uspjelo da se
istodobno doima tuno i srdito.
- Moj sin i njegova ena zamolili su me da ja s vama
porazgovaram o ovoj alosnoj situaciji, gospodine French. Vjerujte
mi, Todd je dobar djeak. Ti problemi s ocjenama samo su
privremeni.
- Pa, tako se barem svi nadamo, zar ne, gospodine Bowden?
Samo zapalite ako elite. U koli je to inae zabranjeno, ali ja neu
nikome rei.
- Hvala.
Gospodin Bowden uzeo je napola zguvanu kutiju Camela iz
unutarnjeg depa, stavio jednu od dvije posljednje iskrivljene
cigarete u usta, izvadio drvenu ibicu, potegnuo je po potplatu crne
cipele i zapalio. Na prvi dim nakaljao se vlanim starakim kaljem,
ugasio ibicu i spustio je u pepeljaru koju mu je u meuvremenu
pruio Gumeni Ed. Ed je cijeli taj obred, koji mu se inio jednako
154

GODINJA DOBA

formalnim kao i stareve cipele, gledao s neskrivenom

fasciniranou.
- Gdje da ponem - rekao je Bowden gledajui Eda
uznemireno kroz dim.
- Pa, ujte - rekao je Ed srdano - ve mi i sama injenica da
ste doli vi a ne Toddovi roditelji neto govori.
- Da, vjerojatno je tako. Vrlo dobro.
- Sklopio je ruke. Cigareta mu je virila izmeu kaiprsta i
srednjeg prsta desne ruke. Uspravio je lea i podigao bradu. U
njegovu dranju ima neega gotovo pruskog, pomislio je Gumeni Ed,
neega to ga je podsjealo na sve one ratne filmove koje je gledao
kao djeak.
- Moj sin i snaha imaju neprilika kod kue - rekao je Bowden,
odsjeno izgovarajui svaku rije.
- Prilino ozbiljnih, rekao bih.
- Njegove su oi, stare ali nevjerojatno bistre, gledale kako
Gumeni Ed otvara fascikl pred sobom. Unutra su bili papiri, ali nije
ih bilo mnogo.
- I vi mislite da ti problemi utjeu na Toddovo uenje?
Bowden se nagnuo naprijed za kakvih petnaest centimetara.
Njegove plave oi nisu se pomicale s Edovih smeih. Nastala je
duga, napeta tiina, a onda je Bowden rekao: - Majka mu pije.
Ponovno se vojniki uspravio.
- Ah, tako - rekao je Gumeni Ed.
- Da - odgovorio je Bowden i smrknuto kimnuo.
- Djeak mi je rekao da je u dvije prilike doao kui i zatekao
je kako spava za kuhinjskim stolom. Zna to moj sin misli o tome pa
je sam skuhao veeru i natjerao je da pije kavu kako bi barem bila
budna kad Richard doe kui.
- To je gadno - rekao je Gumeni Ed, predma je uo i gore prie
- o majkama na heroinu, oevima koji su iznenada odluili eviti
vlastite keri... ili sinove.
- Je li gospoa Bowden potraila lijeniku pomo?
- Djeak ju je pokuao uvjeriti da bi to bilo najbolje. Mislim da
je nju sram. Treba joj samo malo vremena da...
- Rukom je izveo gestu od koje je u zraku ostao krui dima.
- Shvaate?
- Da, naravno.
- Gumeni Ed je kimnuo, divei se pokretu koji je proizveo
onaj krui.
155

STEPHEN KING

- Va sin... Toddov otac...

- Nije ni on posve neduan - rekao je Bowden strogo.
- Toliko radi, tako esto ne doe na veeru, nekih veeri mora
naglo otii... Kaem vam, gospodine French, on je vie oenjen
svojim poslom nego Monicom. Mene su uili da obitelj mora biti na
prvom mjestu. Nisu li i vas tome uili?
- Nego to - odmah se sloio Ed. Njegov je otac bio noni
uvar u velikoj robnoj kui u Los Angelesu pa ga je zapravo viao
jedino vikendom i na godinjem odmoru.
- To je druga strana problema - rekao je Bowden.
Gumeni Ed je kimnuo i malo razmiljao.
- A va drugi sin, gospodine Bowden? Ovaj...
- Pogledao je u fascikl.
- Harold. Toddov stric.
- Harry i Deborah sad ive u Minnesoti - rekao je Bowden, to
je bilo posve tono.
- On tamo radi na medicinskom fakultetu. Bilo bi mu vrlo
teko otii, a ne bi bilo ni poteno da to traimo od njega.
- Lice mu je poprimilo pravedniki izraz.
- Harry i njegova ena su u sretnom braku.
- Shvaam.
- Gumeni Ed je opet na trenutak pogledao u fascikl a onda ga
je zatvorio.
- Gospodine Bowden, cijenim vau iskrenost. I ja u s vama
biti jednako iskren.
- Hvala vam - rekao je Bowden ukoeno.
- Mi pedagozi ne moemo svojim uenicima pomoi onoliko
koliko bismo eljeli. U ovoj koli ima est pedagoga i svaki od nas
radi s vie od stotinu uenika. Moji najnoviji kolega, Hepburn, ima ih
sto petnaest. U dananje doba, u naem drutvu, svoj je djeci
potrebna pomo.
- Naravno.
- Bowden je silovito zgnjeio opuaku pepeljari i opet sklopio
ruke.
- Katkad nam promaknu i veliki problemi. Najee su to
problemi kod kue ili droga. Todd barem ne uzima spid, meskalin ili
PCP.
- Ne daj Boe.
- Katkad - nastavio je Gumeni Ed - j ednostavno nita ne
moemo uiniti. To je tuno, ali je tako. Prvi koji izlete iz ove nae
156

GODINJA DOBA

mainerije obino su oni koji izazivaju probleme u koli,

nepristupani, nekomunikativni uenici, oni koji se ne ele ni
potruditi. Oni su samo tijela koja ekaju da ih kola nekako izvue ili
da navre dob u kojoj bez roditeljskog doputenja mogu prestati
dolaziti kako bi se zaposlili u praonici automobila, otii u vojsku ili
se udati. Shvaate? Govorim vam otvoreno. Na sustav nije tako
dobar kako se pria.
- Cijenim vau otvorenost.
- Ali, doista je bolno kad mainerija zahvati nekoga kao to je
Todd. Prole je godine proao s odlinim, a tako prolazi samo pet
posto uenika. Osobito mu dobro ide engleski. Dobro pie, a to je
neobino u narataju koji misli da kultura poinje pred televizorom a
zavrava u susjednom kinu. Razgovarao sam s nastavnicom koju je
imao prole godine i rekla mi je da je referat koji je predao bio
najbolji koji je vidjela u posljednjih dvadeset godina. O njemakim
koncentracijskim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nikome osim njega nikada nije dala pet plus.
- Proitao sam ga - rekao je Bowden.
- Doista je vrlo dobar.
- Pokazao je natprosjenu sposobnost i u prirodnim i
drutvenim znanostima, i premda nee biti najvei matematiki genij
ovoga stoljea, ipak se trudio... sve do ove godine. Do ove godine.
Na to se sve svodi.
- Da.
- Ne mogu vam rei koliko mi je ao to se to dogaa upravo
Toddu, gospodine Bowden. A produna nastava... pa, rekao sam vam
da u biti otvoren. Produna nastava djeaku poput Todda esto
donese vie tete nego koristi. To vam je pravi zooloki vrt. Svi
majmuni i sve hijene su na broju, da i ne spominjem sve budale.
Loe drutvo za djeaka kao to je Todd.
- Svakako.
- Pa da vidimo to emo. Predlaem vam da gospodin i
gospoa Bowden pou branom savjetniku u gradu. Dakako, sve e
biti vrlo povjerljivo. ovjek koji vodi savjetovalite, Harry
Ackerman, moj je dobar prijatelj. I mislim da im to ne bi trebao
predloiti Todd nego vi.
- Gumeni Ed se iroko nasmijeio.
- Moda do lipnja moemo sve vratiti u normalu. Nije to
nemogue.
Ali, Bowdena kao da je ta ideja uznemirila.
157

STEPHEN KING

- Mislim da bi zamjerili djeaku kad bih im ja to sad predloio

-rekao je.
- Situacija je vrlo napeta. Ne znam kako bi reagirali. Djeak
mi je obeao da e se vie truditi. Uznemirenje zbog neuspjeha.
Blago se nasmijeio. Gumeni Ed nije znao kako bi protumaio taj
osmijeh.
- Uznemireniji nego to vi i slutite.
- Ali...
- A zamjerili bi i meni - brzo je nastavio Bowden.
- I te kako. Monica i sad misli da se previe upleem. Nastojim
se ne upletati, ali vidite i sami kako stvari stoje. Mislim da je najbolje
nita ne poduzimati... zasad.
- U takvim stvarima imam mnogo iskustva - rekao je Gumeni
Ed. Sklopio je ruke nad Toddovim fasciklom i ozbiljno pogledao
starca.
- Stvarno mislim da bi savjetovalite bilo najbolje rjeenje.
Naravno, moje se zanimanje za brane probleme vaeg sina i snahe
ograniava na utjecaj koji oni imaju na Todda... a trenutano je taj
utjecaj vrlo snaan.
- Dopustite da iznesem protuprijedlog - rekao je Bowden.
- Ako se ne varam, ocjenjujete uenike i na polovici
tromjeseja?
- Da - rekao je Gumeni Ed oprezno.
- Izvjea o tumaenju napretka. Dakako, uenici ih zovu
izvjea o padu jer ih dobiju jedino ako iz nekog predmeta imaju
dvojku ili jedinicu.
- Vrlo dobro - rekao je Bowden.
- Dakle, evo to vam ja predlaem: ako djeak dobije takvo
izvjee... makar i samo jedno -podignuo je jedan kvrgavi prst razgovarat u sa sinom i snahom o tom vaem savjetovalitu. Otii
u jo dalje. Ako djeak u travnju dobije izvjee o padu...
- Dijelimo ih u prvom tjednu u svibnju.
- Tako? No, ako ga dobije, jamim vam da e oni pristati na
savjetovalite. Oni se brinu za svojeg sina, gospodine French. Ali,
trenutano su tako obuzeti svojim problemima da...
- Slegnuo je ramenima.
- Shvaam.
- Pa dajmo im onda toliko vremena da rijee te probleme. Da
se sami izvuku iz nedaa. To je ameriki pristup, nije li tako?

158

GODINJA DOBA

- Da, imate pravo - rekao je Gumeni Ed zamiljeno. Bacio je

pogled na uru i vidio da se pribliilo vrijeme sljedeeg sastanka.
- Prihvaam.
Ustao je pa je ustao i Bowden. Ponovno su se rukovali, a
Gumeni Ed opet je pazio da starcu ne stisne ruku prejako.
- Ali, moram vas upozoriti da se malo koji uenik za pet
tjedana moe izvui iz rupe u koju se zakopavao osamnaest tjedana.
Mora prijei veliku koliinu gradiva -golemu. Mislim da ete morati
odrati svoje obeanje, gospodine Bowden.
Bowden se opet onako zagonetno nasmijeio.
- Mislite?
Gumenog Eda neto je uljalo tijekom cijelog razgovora, a
shvatio je to tek za objedom u kantini, sat nakon to je lord Peter
otiao, opet s kiobranom pod rukom.
On i Toddov djed razgovarali su najmanje petnaest minuta,
moda i dvadeset, i za sve to vrijeme starac nije izgovorio unukovo
ime.

Todd

je bez daha pritiskao pedale uz prilaz Dussanderovoj kui.

Naslonio je bicikl uz vrata. Nastava je zavrila prije samo petnaest
minuta. Jednim je skokom preskoio stube pred ulazom, otkljuao
vrata svojim kljuem i pohitao kroz hodnik u sunanu kuhinju. Na
licu mu se vidjela mjeavina nade i turobnosti. Na trenutak je zastao
pred kuhinjskim vratima, stisnutog eluca i grla, i gledao kako se
Dussander ljulja sa svojom alicom bourbona u krilu. Jo je bio u
svojem najboljem odijelu, ali je olabavio kravatu i otkopao gornji
gumb koulje. Gledao je Todda bezizraajno, kapaka sputenih na
pola koplja.
- Dakle? - napokon je protisnuo Todd.
Dussander ga je pustio da se jo trenutak pri, trenutak koji je
Toddu izgledao kao deset godina. Onda je spustio alicu na stol kraj
boce bourbona i rekao:
- Idiot je sve povjerovao.
Todd je s olakanjem prestao drati dah.
No prije nego to je uspio ponovno udahnuti, Dussander je
dodao: - Htio je da tvoji jadni, nesretni roditelji idu u savjetovalite u
gradu k nekom njegovom prijatelju. Ba je navalio.
- Isuse! Jeste li... to ste... kako ste to rijeili?
- Brzo sam razmiljao - odgovorio je Dussander.

159

STEPHEN KING

- Kao kod one djevojice u Sakijevoj prii, brzo izmiljanje

jedna je od mojih jaih strana. Obeao sam mu da e tvoji roditelji
poi u savjetovalite ako u prvom tjednu svibnja dobije i jedno
jedino izvjee o padu. Krv je nestala iz Toddova lica.
- to? to ste uinili?! - gotovo je vrisnuo.
- Ve sam u ovom tromjeseju pao na dva testa iz algebre i
jednom iz povijesti! - Uao je u kuhinju, a njegovo blijedo lice sad je
postalo sjajno od znoja.
- Danas smo imali test iz francuskog i na njemu sam isto pao...
Siguran sam. Nisam mogao misliti ni na to drugo nego na Gumenog
Eda i na to hoete li ga srediti. I kako ste ga sredili! - zavrio je
ogoreno.
- Dobit u barem pet-est izvjea o padu, a ne samo jedno.
- To je bilo jedino to sam mogao uiniti a da ne pobudim
sumnju - rekao je Dussander.
- Taj French, ma koliko bio glup, samo radi svoj posao. A sad
e ti poeti raditi svoj.
- to hoete rei? - Toddovo je lice bilo iskrivljeno u runu
grimasu, a glas prkosan.
- Radit e. Sljedea etiri tjedna radit e vie nego to si
radio ikad u ivotu. I ne samo to. U ponedjeljak e se ispriati svim
svojim nastavnicima zbog dosadanjeg nemara. Onda e...
- To je nemogue! - rekao je Todd.
- Vi ne shvaate. Nemogue. Zaostao sam najmanje pet
tjedana iz prirode i povijesti. A iz algebre vjerojatno deset.
- Nije bitno - rekao je Dussander. Nalio si je jo bourbona.
- Mislite da ste jako pametni -povikao je Todd.
- E pa, ne moram ja sluati vae zapovjedi. Davno su prola
vremena kad ste vi zapovijedali. Jasno? - Naglo se stiao.
- Najsmrtonosniji predmet koji sad imate u kui je vrpca za
muhe. Sad ste samo slomljeni starac koji prdi ako pojede taco.
Kladim se da i piate u krevet.
- Sluaj me, balave - rekao je Dussander mirno. Todd je na to
ljutito trznuo glavom.
- Do danas - rekao je Dussander polako - bilo je mogue, samo
mogue, da me otkuca a da se sam izvue ist. Ne vjerujem da bi to
bio kadar sa ivcima u takvom stanju, ali to nema veze. Bilo je
tehniki izvedivo. Ali, sad su se stvari promijenile. Danas sam
glumio tvoga djeda, Victora Bowdena. Nitko nee ni najmanje
sumnjati da sam to uinio uz tvoje sudjelovanje. Ako se sad sve
160

GODINJA DOBA

dozna, deko, ispast e gori nego ikad prije. I nee se moi braniti.
Za to sam se danas pobrinuo.
- elio bih...
- Ti bi elio! elio! - riknuo je Dussander.
- Ba me briga to bi ti elio, zlo mi je od tvojih elja, tvoje su
elje samo obina mala psea govna u jarku! Hou znati shvaa li u
kakvoj smo sad situaciji!
- Shvaam - promrmljao je Todd. vrsto je stiskao ake dok je
Dussander vikao na njega. Nije bio navikao da na njega viu. Sad ih
je opustio i primijetio da su mu od nokata ostali krvavi polumjeseci
na dlanovima. Bilo bi i gore da posljednjih mjeseci nije poeo gristi
nokte.
- Dobro. Prema tome, ispriat e se nastavnicima i uit e.
Uit e u slobodno vrijeme u koli. Uit e za vrijeme stanke za
objed. Poslije kole e doi ovamo i uiti, a vikendom e doi
ovamo i opet uiti.
- Ne ovdje - rekao je Todd brzo.
- Kod kue.
- Ne. Kod kue e samo sanjariti kao i do sada. Ako bude
ovdje, moi u ti stajati nad glavom ako budem morao i paziti na
tebe. Mogu zatititi svoje interese u ovoj stvari. Mogu te ispitivati.
Mogu te sluati kako ponavlja gradivo.
- Ne moete me natjerati da dolazim ako neu.
Dussander je otpio gutljaj bourbona.
- To je tono. Onda e sve tei kao i dosad. Past e. Onaj tvoj
pedagog French oekivat e da odrim obeanje. Kad to ne uinim,
nazvat e tvoje roditelje. Oni e doznati da je simpatini gospodin
Denker na tvoj zahtjev glumio tvojeg djeda. Doznat e za
promijenjene ocjene. Oni e...
- utite ve jednom! Doi u.
- Ve si tu. Poni s algebrom.
- Ma dajte! Pa petak je poslijepodne!
- Odsad ui svako poslijepodne - rekao je Dussander tiho.
- Poni s algebrom.
Todd je zurio u njega - samo na trenutak, dok nije spustio
pogled i izvadio udbenik iz torbe - i Dussander mu je u pogledu
vidio elju da ga ubije. Ne metaforiki, nego stvarno. Prolo je
mnogo godina otkako je vidio taj mrani, uareni, procjenjivaki
pogled, ali takav se pogled nikad ne zaboravlja. Znao je da bi isti

161

STEPHEN KING

izraz vjerojatno vidio i u svojim oima da je imao zrcalo onoga dana

kad je gledao bijeli, nezatieni djeakov vrat.
Moram se zatititi, pomislio je pomalo zapanjeno. ovjek
druge potcjenjuje na vlastiti rizik.
Pio je svoj bourbon, ljuljao se i gledao djeaka kako ui.

Bilo

je gotovo pet sati kad se Todd odvezao kui. Osjeao se

isprano, oi su mu gorjele, bio je iscrpljen i nemono bijesan. Svaki
put kad bi mu pogled skrenuo s udbenika - s izluujueg,
neshvatljivog, zajebanog i glupog svijeta skupova, podskupova i
kartezijevih koordinata -zauo bi Dussanderov staraki glas. Inae je
sve vrijeme utio i ulo se samo izludujue tapkanje njegovih papua
i kriputanje naslonjaa za ljuljanje. Sjedio je poput strvinara koji
eka da mu rtva izdahne. Zato se uope upleo u sve to? Kako se
upleo u sve to? Koje sranje! Danas je uspio neto shvatiti o
skupovima, neto to mu je prije boinih praznika izmicalo sjelo je
na svoje mjesto uz gotovo ujan klik - ali bilo bi ludo misliti da e
do sljedeeg testa uspjeti nauiti dovoljno da dobije makar samo
dvojku.
Pet tjedana do kraja svijeta.
Na uglu je vidio kosa kako lei na ploniku a kljun mu se
polako otvara i zatvara. Oajniki je pokuavao ustati na noge i
odskakutati. Jedno mu je krilo bilo zdrobljeno i Todd je
pretpostavljao da ga je udario automobil i bacio na plonik kao
krpenu lutku. Gledao ga je jednim uarenim crnim okom.
Todd ga je dugo gledao lagano drei upravlja bicikla.
Topline dana ve je nestalo, bilo je prohladno. Pretpostavljao je da su
njegovi prijatelji proveli dan zabavljajui se u Ulici Walnut, moda
malo igrali koarku ili, jo vjerojatnije, vjebali bejzbol. Bilo je doba
godine kad se trenira bejzbol. Bilo je govora o tome da ove godine
osnuju vlastitu ekipu i natjeu se na neformalnom gradskom
natjecanju; bilo je dovoljno oeva spremnih da ih vozaju naokolo na
utakmice. Todd bi, dakako, bio baca. Bio je zvijezda u djejem
bejzbolu sve dok prole godine nije prerastao i najstariju kategoriju.
Bio bi baca.
Pa to onda? Jednostavno e ih morati odbiti. Jednostavno e
im morati rei: ujte, deki, spetljao sam se s ratnim zloincem.
Dobro sam ga zgrabio za jaja, a onda - umrijet ete od smijeha kad
ovo ujete - a onda sam otkrio da on mene dri za jaja jednako

162

GODINJA DOBA

vrsto kao ja njega. Poeo sam sanjati udne snove i dobivati

napadaje hladnog znoja. Ocjene su mi otile do vraga pa sam ih
krivotvorio da moji ne doznaju a sad prvi put u ivotu moram stvarno
zapeti i uiti. Ali, ne bojim se da mi starci zabrane izlaske. Bojim se
da u zavriti u popravnom domu. I zato ove godine ne mogu igrati s
vama. Eto, deki, tako stvari stoje.
Na licu mu se pojavio tanaan osmijeh, vrlo slian
Dussanderovom a nimalo nalik njegovu prijanjem irokom
osmijehu. U njemu nije bilo sunca; to je bio sjenovit osmijeh. Nije u
njemu bilo ni samopouzdanja ni uitka. Govorio je samo: Eto, deki,
tako stvari stoje.
Pregazio je pticu biciklom nevjerojatno sporo, sluajui kako
joj ute krila i pucaju male, uplje kosti. Onda se okrenuo i ponovno
je pregazio. Jo se trzala. Pregazio ju je ponovno a za gumu bicikla
zalijepilo se jedno jedino krvavo pero i vrtjelo zajedno s njom. A
onda se ptica prestala micati, ptica je krepala, ptica je izdahnula,
ptica je otila u veliku krletku na nebu, ali je Todd svejedno i dalje
vozio preko njezinog tijela. inio je to gotovo pet minuta a onaj
osmijeh nije mu naputao lice. Eto, deki, tako stvari stoje.

10.
Travanj 1975.
Starac je stajao nasred ivodernice i iroko se smijeio dok mu
je Dave Klingerman prilazio. Nije mu ni najmanje smetalo frenetino
lajanje, zadah mokrae i krzna ni stotine razliitih pasa lutalica koji
su lajali i zavijali u kavezima, jurcali amo-tamo, skakali na mreu.
Klingerman je odmah shvatio da se radi o ovjeku koji oboava pse.
Njegov je osmijeh bio ugodan i srdaan. Oprezno je pruio Daveu
nateenu, od artritisa iskrivljenu ruku i Dave ju je prihvatio na isti
nain.
- Dobar dan, gospodine! - rekao je glasno.
- Ovdje je vrlo buno, zar ne?
- Meni to ne smeta - rekao je starac.
- Ni najmanje. Zovem se Arthur Denker.
- Klingerman. Dave Klingerman.
- Drago mi je, gospodine Klingerman. itao sam u novinama i nisam mogao vjerovati - da vi ovdje darujete pse. Moda sam
pogreno shvatio. Zapravo, uvjeren sam da sam pogreno shvatio.
163

STEPHEN KING

- Ne, niste, doista ih darujemo - rekao je Dave.

- Ako ih nitko ne uzme, moramo ih ubiti. ezdeset dana, toliko
nam je drava odobrila. Sramota. Doite u moj ured. Mirnije je. A i
miris je bolji.
U ureduje Dave sasluao poznatu priu (ali ipak dirljivu):
Arthur Denker prevalio je sedamdesetu. Doao je u Kaliforniju
nakon to mu je umrla ena. Nije bogat, ali zna raspolagati onim to
ima. Osamljen je. Jedini mu je prijatelj djeak koji katkada doe i
ita mu. U Njemakoj je imao prekrasnog bernardinca. Tu u Santa
Donatu ima kuu s prilino velikim dvoritem. Dvorite je ograeno.
A itao je u novinama... bi li moda mogao...
- Pa sad, bernardinaca nemamo - rekao je Dave.
- Oni brzo odu jer su tako dobri prema djeci...
- Da, shvaam, nisam ni mislio...
- ... ali imam poluodraslog ovara. Kako bi vam se to svidjelo?
Oi gospodina Denkera zasjale su kao da je na rubu suza.
Savreno - rekao je.
- To bi bilo savreno.
- Sam je pas besplatan, ali ima nekih sitnih trokova.
Cijepljenje protiv bjesnoe. Dozvola. Veinu ljudi to stoji dvadeset
pet dolara, ali drava pokriva polovicu za starije od ezdeset pet
godina - to je dio kalifornijskog programa Zlatne dobi.
- Zlatna dob - to se odnosi na mene? - rekao je gospodin
Denker i nasmijao se. Samo na trenutak - bilo je to doista glupo,
naravno - Davea su proli trnci.
- Pa... da, gospodine, rekao bih.
- To je sasvim prihvatljivo.
- Da, i mi tako mislimo. Isti bi vas taj pas u prodavaonici
kunih ljubimaca stajao sto dvadeset pet dolara. Ali, ljudi radije odu
tamo nego da dodu ovamo. Plaaju papire a ne psa.
- Dave je odmahnuo glavom.
- Kad bi samo znali koliko ivotinja vlasnici svake godine
napuste.
- A ako ih za ezdeset dana ne uspijete udomiti, morate ih
ubiti?
- Uspavamo ih, da.
- Uspavate? Oprostite, moj engleski nije...
- To je gradski propis - rekao je Dave.
- Ne moemo dopustiti da nam po ulicama tre opori pasa.
164

GODINJA DOBA

- Strijeljate ih.
- Ne, dajemo im plin. To je vrlo humano. Nita ne osjeaju.
- Ne - rekao je gospodin Denker.
- Siguran sam da ne osjeaju.

U uionici za algebru Toddova je klupa bila etvrta u sredini. Sjedio

je tamo i pokuavao ne pokazivati osjeaje dok je gospodin Storman
dijelio ocijenjene testove. Ali, njegovi su se izgrieni nokti opet
zabijali u dlanove, a cijelo tijelo kao da mu je bilo obliveno hladnim,
izjedajuim znojem.
Samo se nemoj previe nadati. Ne budi tako naivan. Nema
teorije da si proao. Zna da nisi.
Unato tome nije mogao posve uguiti ludu nadu. Bio je to
prvi test iz algebre nakon mnogo tjedana koji mu nije izgledao kao
da je napisan na grkom. Bio je siguran da ga od nervoze (nervoze?
ne, bio je to goli uas) nije ba dobro rijeio, ali moda... da je u
pitanju netko drugi a ne Storman koji umjesto srca ima komad
eljeza...
PRESTANI!, zapovjedio je samome sebi i na trenutak, na
jedan jezivi trenutak bio je uvjeren da je to glasno viknuo. Pao si,
zna da si pao i to nita na ovom svijetu ne moe promijeniti.
Storman mu je pruio test bezizraajna lica i otiao dalje. Todd
ga je spustio licem prema dolje na izgrebanu klupu. Na trenutak mu
se inilo da nema snage da ga okrene i dozna istinu. Napokon ga je
okrenuo tako silovito da se papir poderao. Zurio je u njega jezika
prilijepljenog za gornje nepce. Srce kao da mu je na trenutak zastalo.
U krugu na vrhu papira pisalo je 83. Ispod toga ocjena:
3+. Ispod ocjene stajala je kratka biljeka: Lijepo si se popravio!
Mislim da je meni laknulo dvaput vie nego tebi. Dobro pogledaj
pogreke. Barem tri su aritmetike, a ne konceptualne.
Srce mu je ponovno poelo tui i to triput bre nego inae.
Obuzelo ga je olakanje, ali nije bilo osvjeavajue nego vrue,
komplicirano i udno. Sklopio je oi i nije uo ostale uenike kako
bruje o testu i nastoje se izboriti za jo poneki bod. Toddu se
zacrvenjelo iza kapaka. Crvenilo je pulsiralo kao krv koja kola u
ritmu njegova bila. U tom je trenutku mrzio Dussandera vie nego
ikad prije. ake su mu se stisnule i silno je poelio da je medu njima
Dussanderov goljavi vrat.

165

STEPHEN KING

Dick

i Monica Bowden spavali su na zasebnim krevetima

odvojenim nonim ormariem na kojem je stajala lijepa imitacija
Tiffanyjeve svjetiljke. Namjetaj je bio izraen od prave sekvoje, a
uza zidove su stajale police s knjigama. Na drugoj strani, izmeu dva
draa za knjige (u obliku slonova propetih na stranje noge) bio je
Sonyjev televizor. Dick je gledao Johnnyja Carsona na slualice dok
je Monica itala novog Michaela Crichtona koji je tog dana dobila od
kluba knjige.
- Dick? - Stavila je umetak za mjesto u knjizi (na kojem je
pisalo TU SAM ZASPALA) u Crichtona i sklopila ga.
- Dick? - ponovila je glasnije. Skinuo je slualice.
- to?
- Misli li da je s Toddom sve u redu?
Na trenutak ju je namrteno gledao, a onda blago odmahnuo
glavom.
- Je ne comprends pas, cherie.
- Rado su se alili na raun njegovog loeg francuskog;
upoznao ju je na fakultetu kad je pao na ispitu. Otac mu je poslao
dvjesto dolara da ide na instrukcije. Otiao je Monici Darrow, ije je
ime nasumice izabrao s oglasa na fakultetskoj oglasnoj ploi. Do
Boia ve su ozbiljno hodali, a on je iz francuskog imao trojku.
- Pa... smravio je.
- Da, malo je goljav - rekao je Dick. Spustio je slualice u
krilo, odakle su isputale tanke, piskutave zvukove.
- Raste, Monica.
- Tako brzo? - upitala je s nelagodom.
Nasmijao se.
- Da, tako brzo. Ja sam se kao tinejder produljio za 20
centimetara - od kepeca od 170 cm kad mi je bilo dvanaest u ovog
miiavog diva od 190 kojeg vidi pred sobom. Moja majka je
govorila da me se, kad mi je bilo etrnaest, moglo uti kako nou
rastem.
- Sva srea da nije sve na tebi toliko naraslo.
- Ali, stvar je u tehnici.
- Bi li veeras malo bio tehniar?
- Curetak je pustopaan - rekao je Dick Bowden i bacio
slualice na drugu stranu sobe.
Poslije, dok je tonuo u san:
- Dick, on i runo sanja.

166

GODINJA DOBA

- None more? - promrmljao je.

- None more. ula sam kako stenje u snu dva-tri puta kad
sam nou ila u kupaonicu u prizemlju. Nisam ga htjela buditi. Znam
da je glupo, ali moja baka je govorila da ovjek moe poludjeti ako
ga probudi usred runog sna.
- Ona Poljakinja, je li?
- Da, ona Poljakinja. Mogao si odmah rei ona glupa
seljakinja. Ba lijepo od tebe!
- Zna to sam htio rei. Zato ne ide u zahod tu na katu? Sam ga je sagradio prije dvije godine.
- Zna i sam da se uvijek probudi kad pustim vodu.
- Onda nemoj putati vodu.
- To je odvratno. Uzdahnuo je.
- Katkad, kad uem, vidim da se znoji. I posteljina je mokra.
Nacerio se u mraku.
- Mogu si misliti.
- Kako to misli? Aha! - Blago ga je udarila.
- Stidi se. Osim toga, ima tek trinaest godina.
- Sljedei mjesec e navriti etrnaest. Nije premlad. Moda
jest malo prerano sazrio, ali nije premlad.
- Koliko je tebi bilo godina?
- etrnaest ili petnaest. Ne sjeam se tono. Ali, sjeam se da
sam, kad sam se probudio, mislio da sam u raju.
- Ali, bio si stariji nego to je Todd sada.
- Sada se sve dogaa bre. Vjerojatno zbog mlijeka... ili fluora.
Jesi li znala da su stavili kutije za bacanje uloaka u enske zahode u
koli koju smo prole godine sagradili u Jackson Parku? Za uenice
estog razreda! Njima je tek deset godina. Koliko je tebi bilo kad si
dobila?
- Ne sjeam se - rekla je.
- Znam samo da Toddovi snovi ne zvue kao... kao da je u
raju.
- Jesi li ga pitala o tome?
- Samo jedanput. Prije kakvih est tjedana. Ti si bio otiao
igrati golfs onim groznim Erniejem Jacobsom.
- Taj grozni Ernie Jacobs e me najkasnije 1977. uzeti za
punopravnog partnera u poslu ako ga dotad ona njegova blajhana
tajnica potpuno ne potroi. Osim toga, uvijek on plaa kad igramo. I
to ti je Todd rekao?

167

STEPHEN KING

- Da se ne sjea. Ali... preko lica mu je prela nekakva sjena.

Mislim da se sjeao.
- Monica, ne sjeam se svega iz svoje tako davne mladosti, ali
ipak se sjeam da takvi snovi nisu uvijek ugodni. Dapae, mogu biti i
vrlo neugodni.
- Kako je to mogue?
- Zbog grinje savjesti. I to raznih vrsta. Dio moda potjee jo
iz ranog djetinjstva, kad ve znamo da se ne smijemo pomokriti u
krevet. A onda, seks. Tko zna to izaziva poluciju? Kad opipa neku
curu u autobusu? Kad joj poviri pod suknju? Ne znam. Jedino ega
se sjeam je kako sam jednom na bazenu skoio s najvie daske i
ostao bez kupaih gaa kad sam pao u vodu.
- I to te uzbudilo? - upitala je hihoui.
- Aha. Zato ga ne prisiljavaj ako ne eli razgovarati s tobom o
tome.
- Toliko smo se trudili da ga odgojimo bez tih suvinih
osjeaja krivice.
- Ali, njih nije mogue izbjei. Donosi ih sa sobom iz kole
kao to je u prvom razredu donosio gripu. Od prijatelja, od
nastavnika koji o nekim temama govore zaobilazno. Vjerojatno i od
mog tate. Ne dodiruj ga nou, Todde, jer e ti inae izrasti dlake na
dlanovima, oslijepit e i poeti gubiti pamenje, a nakon nekog
vremena ta tvoja stvarica e pocrnjeti i otpasti. Zato pazi, Todde.
- Dick Bowden! Tvoj otac nikada ne bi...
- Ne bi?! I te kako mi je on to govorio. Ba kao to je tvoja
baka, poljska idovka, tebi rekla da netko moe poludjeti ako ga
probudi usred none more. Govorio mi je i da uvijek obriem dasku
u javnom zahodu prije nego to sjednem da ne bih pokupio tude
bacile. Valjda je mislio na sifilis. Sigurno je i tebi baka to govorila.
- Ne, nego mama - rekla je zamiljeno.
- I da uvijek pustim vodu. Zato i odlazim u prizemlje.
- Ali me i to probudi - promrmljao je Dick.
- Molim?
- Nita.
Ovaj put je ve prekoraio prag sna kad je ponovno izgovorila
njegovo ime.
- to? - rekao je pomalo razdraeno.
- Misli da nije moda... Ma, nema veze. Spavaj.
- Ne, zavri. Probudio sam se. Da nije moda to?

168

GODINJA DOBA

- Onaj starac, gospodin Denker. Ne ini ti se da Todd previe

vremena provodi s njim? Moda mu... to ja znam... puni glavu
priama.
- Misli, svim onim stranim priama - rekao je Dick.
- O danima kad essenska tvornica automobila nije ostvarila
normu.
- Zasmijuljio se.
- Samo mi je palo na pamet kao mogunost - rekla je pomalo
uvrijeeno. Plahte su zautale dok se okretala na bok.
- Ispriavam se na smetnji.
Stavio je ruku na njezino golo rame.
- uj, duo - rekao je i onda zastao da razmisli i pomnjivo
izabere rijei.
- I ja sam se znao brinuti zbog Todda. Ne zbog istih razloga
kao ti, ali sam se brinuo.
Okrenula se prema njemu.
- Zbog ega?
- Pa, moje je djetinjstvo bilo posve drukije nego njegovo.
Moj tata je imao trgovinu. Imao je knjigu u koju je zapisivao imena
ljudi koji su mu dugovali novac i iznose koje su dugovali. Zna kako
ju je zvao?
- Ne.
Dick je rijetko govorio o svojem djetinjstvu, uvijek je mislila
da je to zato to mu nije bilo lijepo. Sad ga je pozorno sluala.
- Zvao ju je Knjiga lijeve ruke. Govorio je da je desna ruka za
poslove i da ona nikad ne smije znati to radi lijeva ruka. Jer, kad bi
to znala, vjerojatno bi dograbila mesarska klijeta i odsjekla je.
- To mi nikad nisi priao.
- Pa, kad smo se ti i ja tek bili vjenali, nisam mu bio osobito
sklon. Zapravo sam mnogo vremena troio na razmiljanje o tome
zbog ega mu nisam sklon. Nisam shvaao zato sam morao nositi
hlae kupljene u trgovini rabljenom robom dok gospoa Mazursky
dobiva unku na poek na temelju vjeito iste prie o tome kako e
se njezin mu sljedei tjedan zaposliti. Jedini posao koji je onaj
pijanac Bili Mazursky ikad radio bilo je dranje boce rakije da mu ne
odleti iz ruke. Samo sam elio to prije otii iz tog susjedstva i od
svog oca. Zato sam uio i bavio se sportovima koji mi se i nisu
sviali kako bih dobio stipendiju. I inio sam sve to sam mogao da
ostanem meu deset posto najboljih u razredu jer jedina Knjiga lijeve
ruke na sveuilitu u to doba bila je ona za ratne veterane. Tata mi je
169

STEPHEN KING

slao novac za udbenike i jedini novac koji sam ikad od njega uzeo
mimo toga bilo je onda kad sam pao iz francuskog. Sreo sam tebe.
Poslije sam doznao od susjeda, gospodina Henrieda, da je tata
zaloio automobil da bi nabavio tih dvjesto dolara. A sad imam tebe i
mi imamo Todda. Oduvijek mislim da je on sjajan deko. Trudili
smo se da mu pruimo sve to mu treba... sve to e mu pomoi da
postane dobar ovjek. Neko sam se rugao tome kako starci govore
da ele da im djeca budu bolja od njih, ali kako sam starim, to mi je
sve manje smijeno. Ne bih htio da Todd ikada mora nositi stare
hlae jer je ena nekog pijanca dobila unku na poek. Razumije?
- Da, naravno - rekla je tiho.
- A onda, prije desetak godina, nedugo prije nego to je moj
stari napokon odustao od borbe protiv urbanizacije i otiao u
mirovinu, doivio je blagi infarkt. Desetje dana bio u bolnici. A ljudi
iz susjedstva, abari i vabe, pa i crnci koji su se poeli doseljavati u
kvart oko 1955. godine, platili su mu bolniki raun. Do posljednjeg
centa. Nisam mogao vjerovati. A i vodili su mu posao, trgovina nije
bila zatvorena. Fiona Castellano je dovela etiri-pet prijateljica koje
su bile nezaposlene pa su radile u smjenama. Kad se moj stari vratio,
u knjigama je sve bilo u savrenom redu.
- Nevjerojatno - rekla je vrlo tiho.
- I zna to mi je rekao? Moj stari. Da se uvijek bojao starenja
-da e biti uplaen i tuan i sam. Da e morati u bolnicu i da vie
nee moi spojiti kraj s krajem. Bojao se smrti. A nakon tog infarkta,
rekao je da se vie ne boji. Da misli da e dobro umrijeti. Misli da
e umrijeti sretan, tata?, pitao sam ga. Ne, odgovorio je, ne
vjerujem da itko umre sretan, Dickie. Uvijek me zvao Dickie, i sad
me tako zove. To je jo jedna od stvari koja mi se nikad nije sviala.
Rekao je da misli kako nitko ne umire sretan, ali da moe umrijeti
dobro. To me se dojmilo.
Dugo je zamiljeno utio.
- ini mi se da posljednjih pet-est godina jasnije vidim svog
starog. Moda zato to je dolje u Sandoru, to mi nije za vratom. I
poeo sam misliti da ona njegova Knjiga lijeve ruke i nije tako loa
zamisao. Tad sam se poeo brinuti zbog Todda. Stalno sam mu elio
rei da u ivotu postoji i neto vie od toga to vas ja, recimo, mogu
povesti na mjesec dana na Havaje ili to mogu Toddu kupiti hlae
koje ne smrde na naftalin. Samo, nisam znao kako da mu to kaem.
A sad mi se ini da on to moda zna. I od toga mi je lake.
- Misli, zato to ita gospodinu Denkeru?
170

GODINJA DOBA

- Da. Za to nita ne dobiva. Denker mu ne moe plaati. Starac

koji je na tisue kilometara od prijatelja i rodbine, ako su jo ivi.
Starac koji je sve ono ega se moj otac bojao. I s druge strane, Todd.
- Nikad o tome nisam tako razmiljala.
- Jesi li primijetila kako se dri kad ga neto pita o starom?
- Nije razgovorljiv.
- Da. Sav se spetlja kao da radi neto runo. Ba kao moj stari
kad bi mu se netko pokuao zahvaliti zato to mu je neto dao na
poek. Mi smo Toddova desna ruka, to ti je to. Ti, ja i sve ostalo kua, skijanje na jezeru Taho, thunderbird u garai, televizor u boji.
Sve je to njegova desna ruka. I ne eli da vidimo to radi lijevom.
- Znai, ne misli da provodi previe vremena s Denkerom?
- Mila, pogledaj kakve su mu ocjene! Da su loe, ja bih prvi
rekao dostaje dosta, ne pretjeruj. Da ima problema, to bi se najprije
vidjelo na ocjenama. A kakve su?
- Dobre kao i uvijek nakon onog malog pada.
- Prema tome, o emu razgovaramo? uj, u devet imam
sastanak. Ako se ne naspavam, neu biti ni za to.
- Onda brzo spavaj - rekla je njeno i kad se okrenula,
poljubila ga je u lopaticu.
- Volim te.
- I ja tebe - rekao je oputeno, sklopljenih oiju.
- Sve je u redu, Monica. Previe se brine.
- Znam. Laku no. Zaspali su.

Prestani gledati kroz prozor - rekao je Dussander.

- Vani nema niega zanimljivog.
Todd ga je smrknuto pogledao. Udbenik iz povijesti bio je
otvoren na stranici na kojoj se vidio Teddy Roosevelt na brijegu San
Juan. Bespomoni Kubanci padali su na sve strane s kopita njegova
konja. Teddy se smijeio irokim amerikim osmijehom, osmijehom
ovjeka koji zna da je Bog na svojem nebu i da je sve sranje. Todd
Bowden nije se smijeio.
- Uivate biti goni robova - rekao je.
- Volim biti slobodan ovjek - rekao je Dussander.
- Ui.
- Popuite mi.
- Meni bi u tvojim godinama zbog takvih rijei isprali usta
sapunom.

171

STEPHEN KING

- Vremena se mijenjaju.
- Je li? - rekao je Dussander i pijuckao bourbon.
- Ui. Todd se zagledao u njega.
- Znate to? Vi ste obian pijanac.
- Ui.
- Zaveite! - Todd je uz tresak zatvorio knjigu, koja je pucnula
poput bia.
- Ionako ne mogu na vrijeme nadoknaditi gradivo. Ostalo mi je
jo pedeset stranica. Sve do Prvoga svjetskog rata. Sutra u napraviti
alabahter.
Dussander je otro rekao: - Nee.
- Zato ne? Tko e me sprijeiti? Vi?
- Mali, ti jo uvijek ne shvaa to je u igri. Misli li da mi je
uitak paziti da taj balavi nos dri u knjizi? - Glas mu je postao
zapovijedan i odsjean.
- Misli da uivam sluati tvoje glupe ispade, tvoje djetinjaste
psovke? Popuite mi - oponaao ga je Dussander tankim falsetom
tako da je Todd pocrvenio.
- Popuite mi, ba me briga, pa to onda, uit u sutra,
popuite mi.
- E pa, i uivate u tome - povikao je Todd.
- Da, uivate. Ne osjeate se kao zombi jedino kad mene
gnjavite. Zato me ostavite na miru!
- to misli, to e se dogoditi ako ti nau alabahter? Kome
e prvo rei?
Todd je gledao svoje izgriene nokte i utio.
- Kome?
- Isuse, pa znate i sami. Gumenom Edu. A onda mojima.
Dussander je kimnuo.
- I ja tako mislim. Ui. Stavi alabahter u glavu kamo i spada.
- Mrzim vas - rekao je Todd tupo.
- Stvarno vas mrzim.
- Ali, otvorio je knjigu i Teddy Roosevelt mu se nacerio,
Teddy koji je galopirao u dvadeseto stoljee sa sabljom u ruci dok su
pred njim padali Kubanci - moda upravo pred snagom njegovog
sirovog amerikog osmijeha.
Dussander se opet poeo ljuljati sa alicom bourbona u
rukama.
- Tako treba - rekao je gotovo njeno.

172

GODINJA DOBA

Todd

je doivio prvu poluciju posljednje noi u travnju. Kad se

probudio, uo je zvuk kie koja je tajanstveno aputala kroz lie i
grane stabla pred njegovim prozorom.
U snu je bio u jednom od patinskih laboratorija. Stajao je na
kraju vrlo dugog, niskog stola. Jedra mlada nevjerojatno lijepa
djevojka bila je zavezana za stol. Dussander mu je pomagao.
Dussander je na sebi imao samo mesarsku pregau. Kad se sagnuo da
ukljui aparate, Todd je vidio kako se njegovi goljavi guzovi taru
jedan o drugi poput bijelih oblutaka.
Neto je pruio Toddu, neto to je on odmah prepoznao iako
to nikad prije nije vidio. Bio je to umjetni penis. Glavi mu je bio od
uglaane kovine pa je svjetlucao na fluorescentnoj svjetlosti poput
hladnoga kroma. Bio je upalj. Iz njega je virila crna elektrina ica
na kraju koje je bila crvena gumena arulja.
- Hajde - rekao je Dussander.
- Fiihrer kae da smije. To ti je nagrada to si uio.
Todd je spustio pogled i vidio da je gol. Njegov mali penis bio
je u punoj erekciji i uzdizao se iznad mekih stidnih dlaka. Navukao
je umjetni penis. Bio mu je tijesan, ali iznutra je bio premazan
nekakvim uljem. Trenje je bilo ugodno. Ne, ne samo ugodno.
Fantastino.
Pogledao je djevojku i osjetio udan pomak u mislima... kao
da su kliznule u savren utor. Odjedanput je sve bilo u redu. Otvorila
su se vrata. Proi e kroz njih. Lijevom je rukom primio crvenu
arulju, spustio koljena na stol i na trenutak zastao procjenjujui
poloaj dok mu je umjetni kurac strao uvis.
Kao iz daljine uo je kako Dussander recitira: - Test broj
osamdeset etiri. Struja, seksualni poticaj, metabolizam. Na temelju
Thyssenove teorije o negativnom uvjetovanju. Subjekt je mlada
idovka, stara oko esnaest godina, bez oiljaka, bez posebnih
oznaka, bez poznatih bolesti...
Vrisnula je kad ju je dodirnuo vrak umjetnog penisa. Toddu
je taj krik godio, a isto tako i njezina uzaludna borba da se oslobodi
ili barem stisne noge..
To je ono to ne mogu prikazati u onim asopisima o ratu,
mislio je, ali je ipak postojalo.
Naglo se bacio naprijed i bez milosti se zabio u nju. Zavijala je
poput vatrogasne sirene.

173

STEPHEN KING

Nakon poetnog opiranja i pokuaja da ga izbaci, leala je

savreno mirno. Prepustila se. Ulje kojim je umjetni penis bio iznutra
premazan klizio je po Toddovom udu. Prekrasno. Savreno. Prsti su
mu se poigravali gumenom aruljom.
Negdje daleko Dussander je snimao podatke o bilu, krvnom
tlaku, disanju, alfa valovima, beta valovima...
Kad se poeo pribliavati vrhunac, Todd je stajao mirno i
stiskao arulju. Njezine dotad sklopljene oi otvorile su se i
raskolaile. Jezik joj je palucao u ruiastim ustima. Ruke i noge su
se trzale. Ali, najvie se pomicao njezin torzo - dizao se i sputao dok
joj je svaki mii podrhtavao.
(oh svaki mii svaki mii se zatee svaki)
svaki mii i osjeaj na vrhuncu je bio
(ekstaza)
oh bilo je, bilo je
(vani grmi kraj svijeta)
Probudio ga je taj zvuk i zvuk kie. Leao je sklupan na boku
a srce mu je tuklo kao da je trao sprint. Dno trbuha bilo mu je
prekriveno toplom, ljepljivom tekuinom. Na trenutak je pomislio da
moda krvari pa ga je uhvatila panika... a onda je shvatio to se
zapravo dogodilo. Od toga je osjetio strano, muno gaenje.
Sperma. Sjeme. lag. Rijei iz javnih zahoda. Sve mu je to bilo
odbojno.
ake su mu se bespomono stisnule. Vratio mu se orgazam iz
sna, sada oslabljen, besmislen, zastraujui. Ali, ivci su i dalje
bridjeli dok su se vraali u normalno stanje. Onaj zavrni prizor, koji
je sad blijedio, bio je odvratan, a ipak nekako privlaan, kao griz
nekog tropskog voa za koji prekasno shvati da je bio tako sladak
zato to je voka trula.
Tad mu je sinulo. to mora uiniti.
Postoji samo jedan nain da se oporavi. Morat e ubiti
Dussandera. To je jedini nain. Igre su zavrile, prolo je vrijeme za
prie. Sad je to pitanje opstanka.
- Ubij ga pa e svemu tome biti kraj - proaptao je u mraku
dok je po stablu pred prozorom padala kia a na njegovu se trbuhu
suila sperma. Kad je to apnuo, inilo mu se stvarnije.
Dussander je uvijek drao tri-etiri boce bourbona na polici
iznad strmih podrumskih stuba. Otiao bi do vrata, otvorio ih
(najee ve napola pijan) i spustio se niz dvije stube. Onda bi se
jednom rukom naslonio na policu a drugom dohvatio grlo nove boce.
174

GODINJA DOBA

Pod u podrumu nije bio betoniran, ali zemlja je bila vrsto zbijena i
Dussander ju je, robotskom uinkovitou o kojoj je Todd sada
mislio kao o pruskoj a ne njemakoj, svaka dva mjeseca premazivao
uljem da se u zemlji ne bi mnoila gamad. S betonom ili bez njega,
starake kosti lako pucaju. A starcima se esto dogaaju nesree.
Obdukcija e pokazati da je gospodin Denker bio pun alkohola kad
je pao.
to se dogodilo, Todde?
Nije otvorio vrata pa sam ih otkljuao kljuem koji mi je dao.
Katkad bi zaspao. Uao sam u kuhinju i vidio da su podrumska vrata
otvorena. Siao sam niza stube a on... on...
I onda, dakako,suze.
Uspjet e.
A on e se oporaviti.
Todd je dugo leao budan u mraku i sluao kako oluja skree
na zapad, nad Tihi ocean, oslukivao tajanstveni zvuk kie. Mislio je
da e probdjeti no razraujui svoj plan. Ali, zaspao je nakon samo
nekoliko trenutaka i spavao bez snova, s jednom akom ispod brade.
Prvog se svibnja probudio odmoran prvi put nakon mnogo mjeseci.

11.
Svibanj 1975.
Toddu je taj petak u sredini mjeseca bio najdui u ivotu.
Sjedio je u koli sat za satom i nita nije uo. Samo je ekao
posljednjih pet minuta kada e nastavnik ili nastavnica izvaditi
hrpicu izvjea o padu i podijeliti ih. Svaki put kad bi se netko od
njih pribliio njegovoj klupi, Todd bi se sledio. Svaki put kad bi
proli kraj njega ne zaustavljajui se, uhvatila bi ga vrtoglavica i
neka vrsta histerije.
Najgore je bilo na algebri. Storrman se pribliio... oklijevao... i
upravo kad je Todd pomislio da e proi, spustio mu je na stol
karticu licem na dolje. Todd ju je gledao hladno, bez ikakva osjeaja.
Sad kad se dogodilo, bio je posve hladan. E pa, to je to, pomislio je.
Set, gem i me. Osim ako Dussander ne smisli neko drugo rjeenje.
U to sumnjam.
Bez osobita zanimanja okrenuo je karticu da vidi koliko mu je
nedostajalo do trojke. Vjerojatno ne mnogo, ali stari Storrman
nikome ne poputa. Vidio je da je kuica za ocjene bila posve prazna.
Pod primjedbama je pisalo: Ba mi je drago to ti ne moram dati
pravu ovakvu karticu! Ch. Storrman.
175

STEPHEN KING

Opet ga je uhvatila vrtoglavica, ovaj put jo jae. Glava mu je

bila poput balona napunjenog helijem. Uhvatio se za rub stola to je
jae mogao i mislio samo: Neu se onesvijestiti neu se onesvijestiti
neu se onesvijestiti. Valovi vrtoglavice postupno su se smirili, a
onda je morao svladati elju da potri za Storrmanom i izbije mu oi
upravo naotrenom olovkom. Ali, lice mu je sve vrijeme ostalo posve
bezizraajno. Jedini znak da se u njemu neto zbiva bio je blagi tik
lijevog onog kapka.
Petnaest minuta poslije nastava je za taj tjedan zavrila. Todd
je polako otiao iza zgrade do oslonca za bicikle, sputene glave,
ruku zabijenih u depove, s knjigama pod rukom, ni ne zamjeujui
strku i viku oko sebe. Bacio je knjige u koaru na biciklu, otkljuao
ga i odvezao se. Prema Dussanderovoj kui.
Danas, mislio je. Danas je tvoj dan, stari.

I tako - rekao je Dussander ulijevajui bourbon u svoju alicu kad je

Todd uao u kuhinju - optueni se vraa iz sudnice. I, kakva je bila
presuda, zatvorenice? - Na sebi je imao kupai ogrta i grube vunene
arape koje su mu dosezale do sredine listova. U takvim se arapama
ovjek lako moe okliznuti, mislio je Todd. Pogledao je bocu
bourbona. Ostala su jo samo tri prsta.
- Nema dvojki, nema jedinica, nema izvjea - rekao je Todd.
- Svejedno u u lipnju morati dotjerati neke ocjene, ili moda
samo postotke. Ako nastavim ovako uiti, u ovom u tromjeseju
imati same petice i etvorke.
- O, nastavit e ti, nastaviti - rekao je Dussander.
- Za to emo se pobrinuti.
- Pijuckao je, a onda dolio jo bourbona u alicu.
- Ovo treba proslaviti.
- Malo je petljao jezikom, nejako, ali dovoljno da Todd shvati
kako je stari pijan. Da, danas. Morat e biti danas.
Ali, bio je smiren.
- Kakva usrana proslava - rekao je Dussanderu.
- Bojim se da sluga jo nije donio kavijar i tartufe - rekao je
Dussander kao da ga nije uo.
- Posluga je danas tako nepouzdana. Hoe krekere i sir dok
ekamo?
- Moe - rekao je Todd.
- Zato ne.

176

GODINJA DOBA

Dussander je ustao (udarivi jednim koljenom o stol od ega

se trznuo) i otiao do hladnjaka. Izvadio je sir, uzeo no iz ladice,
tanjur iz ormaria i krekere iz kutije za kruh.
- Sve je dobro napunjeno cijanovodinom kiselinom - rekao je
Toddu dok je sputao sir i krekere na stol. Nacerio se i Todd je vidio
da opet nije stavio zubalo. Unato tome, uzvratio mu je osmijeh.
- Danas smo neto utljivi! - uzviknuo je Dussander.
- Mislio sam da e skakati na rukama po cijeloj kui.
- Ulio je posljednji ostatak bourbona u alicu, malo otpio i
mljacnuo.
- Valjda sam jo oamuen - rekao je Todd. Zagrizao je kreker.
Odavno je prestao odbijati hranu koju bi mu Dussander ponudio.
Dussander je mislio da je Todd kod nekog prijatelja ostavio pismo to, dakako, nije uinio; imao je prijatelje, ali nikome nije toliko
vjerovao. Pretpostavljao je da je to i Dussander odavno shvatio, ali je
znao da Dussander ipak nije toliko siguran da bi se odvaio na
umorstvo.
- O emu emo danas priati? - upitao je Dussander, popivi i
posljednji gutljaj.
- Danas ti dajem slobodno, ne mora uiti. to sad veli? Ha?
Ha? - Kad je bio pijan, jae mu se osjeao strani naglasak. Todd je s
vremenom zamrzio taj njegov naglasak. Ali, sad mu nije smetao. Sad
mu nita nije smetalo. Osjeao se posve smireno. Pogledao je svoje
ruke, ruke kojima e ga gurnuti, i izgledale su mu isto kao i uvijek.
Nisu podrhtavale.
- Svejedno mi je - rekao je.
- O emu god hoete.
- Da ti priam o naem posebnom sapunu? Ili o
eksperimentima s prisilnim homoseksualnim odnosima? Ili bi moda
volio uti kako sam pobjegao iz Berlina nakon to sam bio dovoljno
glup da se onamo uope vratim? Mogu ti rei da sam se jedva
izvukao.
- Nasmijao se.
- to god hoete - rekao je Todd.
- Stvarno.
- Gledao je kako Dussander promatra praznu bocu, a onda
ustaje drei je u ruci. Odnio ju je i bacio u smee.
- Ne, ne o tome - rekao je Dussander.
- ini mi se da nisi raspoloen.

177

STEPHEN KING

- Na trenutak je zamiljeno stajao kraj koa za smee, a onda

je otiao do podrumskih vrata. Njegove vunene arape ukale su po
neravnom linoleumu.
- Mislim da u danas umjesto toga priati priu o starcu koji se
bojao.
Otvorio je podrumska vrata. Bio je leima okrenut stolu. Todd
je neujno ustao.
- Bojao se - nastavio je Dussander - izvjesnog djeaka koji mu
je na udan nain bio prijatelj. Pametan deko. Majka je za njega
govorila da je darovit uenik, a starac je ve sam otkrio da je doista
darovit... premda ne na nain na koji je to mislila njegova majka.
Dussander je petljao oko starinskog prekidaa na zidu,
pokuavajui upaliti svjetlo svojim zgrenim, nespretnim prstima.
Todd je gotovo klizei preao preko linoleuma pazei da ne stane na
mjesta na kojima je pod kripio. Tu je kuhinju poznavao kao svoju.
Moda i bolje.
- U poetku djeak nije bio starev prijatelj - nastavio je
Dussander. Napokon je uspio upaliti svjetlo. Spustio se na prvu stubu
opreznou iskusnog pijanca.
- U poetku se djeak starcu nimalo nije sviao. A onda je
poeo... uivati u njegovu drutvu, premda je i dalje osjeao
odbojnost.
- Sad je gledao policu, ali se jo drao za rukohvat. Todd je
smireno - ne, sad ve hladno - zakoraio iza njega i procjenjivao
hoe li Dussander ispustiti rukohvat ako ga jako gurne. Odluio je
ipak priekati da se Dussander nagne.
- Starcu je uitak djelomice donosio osjeaj ravnopravnosti nastavio je Dussander zamiljeno.
- Jer, starac i djeak su jedan drugoga drali u ahu. Svaki je
znao neto to drugi nije elio da se dozna. A onda... ah, onda je
starac shvatio da se stvari mijenjaju. Da. Izgubio je premo djelomice ili potpuno, ovisno o tome koliko je djeaka uhvatio oaj i
koliko je pametan. Starcu je jedne duge besane noi palo na pamet da
mora neto poduzeti. Radi vlastite sigurnosti.
Dussander je sad podigao ruku s rukohvata i nagnuo se nad
stube, ali je Todd ostao nepomino stajati. Ledena hladnoa u njemu
poela se otapati, a zamijenila ju je groznica srdbe i zbunjenosti.
Dok je Dussander uzimao novu bocu, Todd je zlobno mislio kako
stari ima najsmrdljiviji podrum u gradu. ak ni ono ulje ne pomae.
Kao da je dolje neto krepalo.
178

GODINJA DOBA

- I tako je starac ustao. to starcima znai san? Gotovo nita.

Pa je sjeo za svoj mali radni stol i mislio o tome kako je vjeto
upetljao djeaka upravo u one zloine koje mu je djeak drao nad
glavom. Sjeo je i mislio o tome koliko je djeak uio da bi popravio
ocjene. I kako mu, kada ih popravi, starac iv vie nee biti ni od
kakve koristi. A kad bi starac umro, djeak bi bio slobodan.
Okrenuo se drei bocu bourbona u ruci.
- Nemoj misliti da te nisam uo - rekao je gotovo blago.
- im si odgurnuo stolac i ustao. Nisi tako neujan kako
misli, mali. Barem zasad.
Todd nije nita rekao.
- Da! - uzviknuo je Dussander, vratio se u kuhinju i za sobom
zatvorio podrumska vrata.
- I tako je starac sve zapisao, nicht wahrl Sve, od prve do
posljednje rijei. Kad je zavrio ve je gotovo svanulo, a ruka ga je
boljela od artritisa - verdammt artritisa - ali se nakon mnogo tjedana
prvi put dobro osjeao. Osjeao se sigurno. Vratio se u krevet i
spavao sve do poslijepodneva. da je spavao jo samo malo due, bio
bi propustio svoju omiljenu televizijsku seriju.
Vratio se u naslonja. Sjeo je, iz depa izvadio stari noi sa
utim drkom i poeo polako rezati peat na vrhu boce.
- Sljedeeg dana starac je odjenuo svoje najbolje odijelo i
otiao u banku u kojoj je imao tekui raun. Porazgovarao je s
inovnikom koji mu je na sva pitanja odgovorio potvrdno. Unajmio
je sef. Bankovni inovnik mu je objasnio da e on dobiti jedan klju,
a banka e zadrati drugi. Za otvaranje sefa nuna su oba kljua.
Nitko osim starca nee se moi sluiti njegovim kljuem bez
ovjerenog starevog doputenja. Uz jednu iznimku.
Dussander se bezubo nasmijeio sad ve posve blijedom
Toddu.
- Jedina je iznimka ako vlasnik sefa umre.
- I dalje gledajui Todda, i dalje se smijeei, Dussander je
vratio noi u dep, izvadio ep i nalio bourbon u alicu.
- to se onda dogaa?
- Onda se sef otvara u nazonosti bankovnog inovnika i
predstavnika porezne uprave. Pravi se inventar sadraja sefa. U
ovom sluaju nai e samo dokument od dvanaest stranica. Ne
podlijee porezu... ali je vrlo zanimljiv.
Toddove ruke su se primakle, prsti se vrsto isprepleli.

179

STEPHEN KING

- Ne moete to uiniti - rekao je zapanjeno, s nevjericom. Bio

je to glas osobe koja gleda nekoga kako hoda po stropu.
- Ne moete... ne moete to.
- Dragi moj - rekao je Dussander srdano - ve sam to uinio.
- Ali... ja... vi...
- Iznenada je jauknuo.
- Vi ste staril Zar ne znate da ste stari? Mogli biste umrijeti!
Mogli biste ve sutra umrijeti!
Dussander je ustao. Otiao je do ormaria i izvadio malu au.
U njoj je prije bio senf. Uz rub su skakutali likovi iz crtica. Todd ih
je sve prepoznao - Freda i Wilmu Kremenko, Barneyja i Betty
Kamenko i ostalo drutvo. Odrastao je s njima. Gledao je kako
Dussander gotovo obredno brie au kuhinjskom krpom. Gledao je
kako je stavlja pred njega. Gledao je kako ulijeva prst bourbona.
- Zato to? - promrmljao je.
- Ja ne pijem. Cuga je za bijedne kloare poput vas.
- Podigni au, mali. Ovo je posebna prigoda. Danas e piti.
Todd ga je dugo gledao a onda je podigao au. Dussander je kucnuo
svojom jeftinom keramikom alicom o nju.
- Nazdravljam ti, mali - za dug ivot! Dug ivot i tebi i meni!
Prositi - Progutao je svoj bourbon u jednom gutljaju a onda se poeo
smijati. Ljuljao se amo-tamo, stojei na linoleumu samo u arapama,
i smijao se. Todd je pomislio kako mu nikad nije toliko nalikovao na
strvinara, strvinara u kupaem ogrtau, bunog leinara.
- Mrzim vas - proaptao je, a Dussander se poeo guiti od
smijeha. Lice mu je poprimilo boju opeke; zvualo je kao da se
istodobno gui, smije i kalje. Todd je uplaeno ustao i tapao ga po
leima dok napadaj kalja nije proao.
- Danke schdn - rekao je.
- Sad ti popij svoje pie. Dobro e ti initi.
Todd je popio bourbon. Imao je okus kao odvratan lijek protiv
prehlade i spalio mu je utrobu.
- Ne mogu vjerovati da po itav dan pijete to sranje - rekao je
stresavi se i spustio au na stol.
- Morali biste prestati. I s piem i s puenjem.
- Tvoja briga za moje zdravlje upravo je dirljiva - rekao je
Dussander. Izvukao je zguvanu kutiju cigareta iz istog depa u koji
je nestao noi.
- A ja sam jednako zainteresiran za tvoje dobrostanje, mali.
Gotovo svaki dan proitam u novinama da je neki biciklist poginuo
180

GODINJA DOBA

na prometnom raskriju. Trebao bi prestati. Trebao bi pjeaiti ili se

voziti autobusom kao ja.
- Ma jebite se - prasnuo je Todd.
- Deko moj - rekao je Dussander nalijevajui si jo bourbona
i opet se smijui - mi se uzajamno jebemo. Zar to nisi shvatio?

Jednog dana sljedeeg tjedna Todd je sjedio na starom potanskom

peronu na bivem kolodvoru. Bacao je komade drozge preko
zahralih, korovom zaraslih tranica.
A zato ga ipak ne bih ubio?
Budui da je razmiljao logiki, najprije mu je doao logiki
odgovor. Nema razloga. Dussander e prije ili poslije umrijeti, a
imajui na umu Dussanderove navike, bit e to vjerojatno prije. Ubio
ga on ili stari umro u kadi od infarkta, sve e izii na vidjelo. Ovako
bi barem imao zadovoljstvo da mu zavrne vratom...
Prije ili poslije - taje fraza prkosila logici.
Moda ipak bude poslije, mislio je Todd. S cigaretama ili bez
njih, s alkoholom ili bez njega, starije otporan. Potrajao je prilino
dugo pa moda ipak umre poslije a ne prije.
Odnekud ispod njega zaulo se neto poput hrkanja.
Todd je skoio na noge ispustivi drozgu koju je drao u ruci.
Opet je zauo onaj zvuk.
Zastao je, spreman da potri, ali zvuk se vie nije uo.
Devetsto metara dalje bila je autocesta s osam traka iznad ove slijepe
ulice prepune korova i otpada, s naputenim zgradama, hrdavim
ogradama i iskrhanim peronima. Automobili na autocesti bljetali su
na suncu poput egzotinih buba. Tamo osam traka automobila a
ovdje nitko osim Todda, nekoliko ptica... i svorenja koje je hrkalo.
Oslonivi ruke na koljena oprezno se sagnuo i zavirio ispod
potanskog perona. Dolje je, medu utim korovom, praznim
limenkama i pranjavim bocama, leao neki stari pijanac. Nije mu
bilo mogue odrediti dob. Todd je ocijenio da mu moe biti izmeu
trideset i etiristo godina. Na sebi je imao otrcanu pamunu majicu s
mrljama od povraanja, zelene hlae koje su mu bile prevelike i sive
kone raspucale cokule. Rascijepi su zijevali poput usta koja jauu.
Todd je pomislio da stari zaudara kao Dussanderov podrum.
Pijanac je polako otvorio crvene oi i poluzaueno gledao
Todda. Todd je pomislio na depni no koji je imao kod sebe. Kupio
ga je prije godinu dana u trgovini u Redondo Beachu. Sjetio se to

181

STEPHEN KING

mu je rekao prodava: Sinko, bolji nisi mogao izabrati - takav ti no

jednog dana moe spasiti ivot. Svake ih godine prodamo tisuu
petsto.
Tisuu petsto na godinu.
Stavio je ruku u dep i uhvatio no. U mislima je vidio kako
Dussander svojim noem obrezuje peat na boci, kako prolazi kroz
metal. U sljedeem trenutku primijetio je da ima erekciju.
U kosti mu se uvukao ledeni uas.
Pijanac je rukom otro ispucale usnice pa ih oblizao jezikom
koji je od nikotina poprimio trajno utu boju.
- Ima to sitno, mali? Todd ga je bezizraajno gledao.
- Moram u L. A. Nedostaje mi deset centi za kartu. Imam
sastanak. Nude mi posao. Deko kao ti sigurno ima deset centi.
Moda i dvadeset pet.
Da, deko moj, takvim noem moe istiti ribu... ak i
sabljarku. Prodamo ih tisuu petsto godinje. Prodaju se u svim
trgovinama sportskom i lovakom opremom u Americi, i kad bi njime
odluio srediti nekog prljavog, usranog, starog pijanca, nitko te ne
bi mogao povezati s tim, apsolutno NITKO.
Pijanac je poeo govoriti tie, povjerljivije.
- Za dolar u ti popuiti, tako dobro ti nikad nitko nije popuio.
Mozak bi ti eksplodirao, mali, i...
Todd je izvukao ruku iz depa. Nije bio siguran to je u njoj
dok je nije otvorio. Dvije kovanice od po etvrt dolara. Dvije od pet
centi. Jedna od deset centi. Nekoliko od jednog centa. Bacio ih je na
pijanca i pobjegao.

182

GODINJA DOBA

12.
Lipanj 1975.
Todd Bowden, sada etrnaestogodinjak, dovezao se biciklom
do Dussanderove kue i naslonio bicikl na oslonac. LA Times leao
je na donjoj stubi. Pokupio gaje. Pogledao je zvonce ispod kojeg je i
dalje uredno pisalo ARTHUR DENKER i NE PRIMAM
TRGOVAKE PUTNIKE. Dakako, on nije morao zvoniti; imao je
svoj klju.
Negdje u blizini ulo se tucanje kosilice za travu. Pogledao je
Dussanderov travnjak i vidio da mu ne bi kodilo ianje; morat e
rei starom da nae nekog djeaka s kosilicom. Dussander je sad sve
ee zaboravljao na takve sitnice. Moda je rije o senilnosti, a
moda mu je bourbon ukiselio mozak. To je za etrnaestogodinjaka
bila zrela misao, ali Todda takve misli vie nisu iznenaivale. Sad je
esto mislio odrasle misli. Veinom nisu bile bogzna to. Uao je u
kuu.
Kao i obino, na trenutak ga je uhvatila strava kad je uao u
kuhinju i vidio Dussandera kako visi postrance na naslonjau, sa
alicom na stolu i bocom kraj nje. Cigareta je izgorjela cijelom
duinom i pretvorila se u pepeo u poklopcu staklenke od majoneze u
kojem je ve bilo nekoliko zgnjeenih opuaka. Dussanderova su
usta bila otvorena. Lice mu je bilo uto. Krupne ake visjele su
mlohavo preko naslona za ruke. inilo se da ne die.
- Dussandere - rekao je pomalo otro.
- Ustaj, Dussandere. Preplavio ga je val olakanja kad se starac
trgnuo, zatreptao i napokon se uspravio.
- Ti si? Tako rano?
- Posljednjeg dana nastave putaju nas kui ranije - rekao je
Todd. Pokazao je prstom ostatke cigarete.
- Jednog ete dana time zapaliti kuu.
- Moda - rekao je Dussander ravnoduno. Izvadio je kutiju
cigareta iz depa, istresao jednu (koja je zamalo pala na pod, ali ju je
u posljednjem trenutku uhvatio) i zapalio. Uslijedio je podulji
napadaj kalja. Todd ga je promatrao s gaenjem. Kad bi ga uhvatio
takav napadaj, Todd bi napola oekivao da e poeti pljuvati
sivocrne komade plunog tkiva na stol... i pritom bi se vjerojatno
cerekao.
Kaalj se napokon dovoljno ublaio da Dussander uspije
progovoriti.

183

STEPHEN KING

- to ti je to?
- kolsko izvjee.
Dussander ga je uzeo, otvorio i odmaknuo od lica kako bi ga
lake proitao. Engleski, pet. Amerika povijest, pet. Priroda, etiri.
Zajednica i ti, etiri. Poetni francuski, minus etiri. Poetna algebra,
etiri.
- Spustio je papir.
- Vrlo dobro. Kako se ono kae? Izvukli smo te, mali. Hoe li
morati mijenjati prosjeke u stupcu s postocima?
- Za francuski i algebru, ali ne vie od osam ili devet posto.
Mislim da se za ovo nikad nee doznati. To vjerojatno dugujem
vama. Ne ponosim se time, ali tako jest. Pa onda, hvala.
- Kako dirljiv govor - rekao je Dussander i ponovno se
zakaljao.
- Mislim da se odsad neemo mnogo viati - rekao je Todd i
Dussander je naglo prestao kaljati.
- Ne? - upitao je uljudno.
- Ne - rekao je Todd.
- Dvadeset petog odlazimo na mjesec dana na Havaje. Najesen
u ii u kolu na drugoj strani grada. Znate onu priu s autobusima.
- Ah, da, zbog Schwarzen - rekao je Dussander lijeno gledajui
muhu koja se etala po kockastom stolnjaku.
- U ovoj zemlji dvadeset godina se brinu i pjevaju alopojke
zbog crnaca. Ali, mi znamo rjeenje, zar ne, mali? - Bezubo se
nasmijeio, a Todd je spustio pogled. Osjetio je ono poznato
podizanje i sputanje eluca; uas, mrnju i elju da uini neto tako
strano da je o tome u potpunosti mogao misliti samo u snovima.
- ujte, imam namjeru studirati, ako niste znali - rekao je
Todd.
- Znam da je to jo daleko, ali razmiljam o tome. Znam i to
u studirati. Povijest.
- Bravo. Onaj tko ne ui na prolosti...
- Ma, dajte zaepite - rekao je Todd.
Dussander je uutio. Znao je da djeak jo nije zavrio... jo
ne. Sjedio je sklopljenih ruku i promatrao ga.
- Mogao bih uzeti ono pismo od prijatelja - iznenada je rekao
Todd.
- Znate to? Dao bih vam ga da ga proitate, a onda bih ga
pred vama spalio. Ako...
- ...ako ja izvadim izvjesni dokument iz svoga sefa.
184

GODINJA DOBA

- Pa... da.
Dussander je dugo i alosno uzdahnuo.
- Deko moj - rekao je.
- Ti i dalje ne shvaa situaciju. Nikada je nisi shvaao.
Djelomice zato to si samo djeak, ali ne sasvim... ak i tada, u
poetku, bio si vrlo star djeak. Ne, pravi krivac je bilo i jo je uvijek
tvoje smijeno ameriko samopouzdanje koje ti nikad nije dopustilo
da razmisli o moguim posljedicama onoga to radi... Ne doputa ti
ni sada.
Todd je zaustio da neto kae, ali Dussander je podigao ruke
poput prometnika.
- Ne, ne porii. To je istina. Idi ako eli. Otii, nemoj se
nikada vratiti. Mogu li te sprijeiti? Naravno da ne mogu. Uivaj na
Havajima dok ja budem sjedio u vruini ove kuhinje koja smrdi na
ulje i ekao hoe li crnci u Wattsu i ove godine poeti ubijati
policajce i spaljivati svoje usrane nastambe. Ne mogu te sprijeiti
nita vie nego to mogu sprijeiti to da sam svakim danom sve
stariji.
Zagledao se Toddu u oi tako odluno da je Todd skrenuo
pogled.
- U dnu due nimalo mi se ne svia. Nema toga to bi me
navelo da ti postanem sklon. Nametnuo si mi se. U mojoj si kui
nezvan gost. Prisilio si me da otvorim kripte koje nije trebalo
otvarati, jer sam otkrio da su neka trupla bila iva zakopana i da u
nekima od njih jo ima ivota. I sebe si uvalio, ali misli li da te
alim? Gott im Himmel! Sam si sebi prostro postelju, zato bi mi
bilo ao to u njoj loe spava? Ne... ne alim te i ne svia mi se, ali
sam te poeo malo potovati. Zato nemoj iskuavati moje strpljenje i
traiti da ti ovo ponavljam. Mogli bismo uzeti svoja pisma i unititi
ih ovdje, u mojoj kuhinji. Ali time nita ne bi bilo svreno. Ne bi
nam, zapravo, bilo nita bolje nego sada.
- Ne razumijem vas.
- Ne, jer nikad nisi razmiljao o posljedicama onoga to si
pokrenuo. Ali, posluaj me. Kad bismo ovdje spalili pisma, kako bih
ja znao da ti nisi napravio kopiju? Ili dvije? Ili tri? U knjinici moe
za pet centi fotokopirati to god eli. Za jedan jedini dolar mogao bi
razaslati kopije moje smrtne presude na svaki ugao dvadeset ulica na
svaku stranu. Sedam kilometara smrtnih osuda, mali! Pomisli na to!
Pa mi reci, kako ja mogu biti siguran da to nisi uinio?
- Ja... ovaj... ja... ja...
185

STEPHEN KING

- Todd je shvatio da frflja pa se prisilio da uuti. Dussander je

upravo opisao prijevaru tako jednostavnu da njemu nikada nije pala
na pamet. Zaustio je da to kae, shvatio da mu Dussander ne bi
vjerovao... i da u tome i jest problem.
Ponovno je zatvorio usta.
- I kako bi ti znao da ja nisam napravio dvije kopije za sef... da
nisam jednu ovdje spalio, a drugu ostavio tamo?
Todd je zbunjeno utio.
- ak i da postoji nepristrana trea osoba kojoj bismo mogli
otii, uvijek bi postojala sumnja. Problem je nerjeiv, mali. Vjeruj
mi.
- Sranje - rekao je Todd slabano.
Dussander je dobro potegnuo iz alice i pogledao Todda preko
njezina ruba.
- Rei u ti jo dvije stvari. Prvo, kad bi se doznalo za tvoj
udio u ovoj prii, tvoja bi kazna bila vrlo blaga. ak je mogue dapae, vjerojatno - da o tome ne bi ni pisali u novinama. Jednom
sam ti zaprijetio popravnim domom, kad sam se jako uplaio i mislio
da e se slomiti i sve ispriati. Ali, vjerujem li u to doista? Ne - time
sam se posluio kao to se roditelji slue Baba Rogom da natjeraju
dijete da se vrati kui prije mraka. Ne vjerujem da bi te tamo poslali,
ne u ovoj zemlji gdje ubojicama kau no-no i puste ih na ulice da
ponovno ubijaju nakon to su dvije godine gledali televiziju u boji u
zatvoru.
- Ali, ovo ti svejedno moe unititi ivot. Postoje dokumenti...
i ljudi vole priati. Uvijek priaju. Ne moe se dopustiti da tako
soan skandal usahne. uva se u boci, kao vino. I kako godine budu
prolazile, tvoja e krivica biti sve vea. Tvoja e utnja biti sve
strasnija. Kad bi se danas doznalo, ljudi bi rekli pa on je samo
dijete... jer ne znaju, kao to ja znam, da si ti vrlo staro dijete. Ali,
to bi rekli, mali, kad bi se istina o meni, zajedno s injenicom da si
za nju znao jo 1974. godine i utio, doznala dok bude u gimnaziji?
Bilo bi gadno. Kad bi se doznalo kad bude na fakultetu, to bi bila
katastrofa. Kad ve bude radio -armagedon. Razumije li ovo to
sam ti dosad rekao?
Todd je utio, ali Dussander se doimao zadovoljno. Kimnuo
je.
I dalje kimajui, nastavio je: - Kao drugo, ne vjerujem da ti
uope ima nekakvo pismo.

186

GODINJA DOBA

Todd je nastojao napraviti pokerako lice, ali se bojao da su

mu se oi razrogaile od oka. Dussander ga je pozorno promatrao i
Todd je iznenada shvatio da je taj starac ispitivao stotine, moda i
tisue ljudi.
Bio je strunjak. Imao je osjeaj da mu je lubanja postala
staklena i da su sve njegove misli ispisane velikim slovima.
- Pitao sam se kome bi ti toliko vjerovao. Tko su tvoji
prijatelji... s kim se drui? Kome je taj djeak, taj samodostatni,
hladni, kontrolirani mali djeak, odan? Odgovor: nikome.
Dussanderove oi su sjale utim sjajem.
- Mnogo sam te puta prouavao i procjenjivao svoje izglede.
Poznajem te, znam mnogo o tebi - ne, ne sve, jer ovjek nikada ne
moe znati sve o drugom ovjeku - ali znam tako malo o tome to
radi i s kim se via izvan ove kue. Pa sam pomislio: Dussanderu,
moda se vara. eli li da te nakon toliko godina ulove i moda
ubiju zato to si pogreno procijenio jednog djeaka? Dok sam bio
mlai, moda bih bio riskirao - izgledi su mi dobri, rizik je mali.
udno ti je to, zna -to si stariji, to manje moe izgubiti kad je rije
o ivotu i smrti, ali to vie se boji.
Otro je pogledao Todda.
- Rei u ti jo jednu stvar, a onda moe otii kad god eli.
Evo: premda ja sumnjam da tvoje pismo postoji, nemoj ni najmanje
sumnjati u moje. Dokument koji sam ti opisao postoji. AJco umrem
danas... ili sutra... sve e izii na vidjelo. Sve.
- Onda meni nita ne ostaje - rekao je Todd. Kretavo se
nasmijao.
- Zar to ne shvaate?
- Vara se. Proi e godine. Kako budu prolazile, tvoja mo
nada mnom postajat e sve slabija, jer ma kako meni bili vani moj
ivot i sloboda, Amerikancima, pa ak i Izraelcima, bit e sve manje
stalo da mi ih oduzmu.
- Da? A zato onda nisu pustili onog Speera?
- Da ga dre Amerikanci - Amerikanci koji putaju ubojice na
slobodu nakon to su im dali packu - bili bi ga pustili - rekao je
Dussander.
Hoe
li
Amerikanci
izruiti
Izraelcima
devedesetosmogodinjeg starca kako bi ga objesili kao to su objesili
Eichmanna? Mislim da nee. Ne u zemlji u kojoj na naslovnicama
gradskih novina objavljuju fotografije vatrogasaca koji skidaju
maie s drvea.
187

STEPHEN KING

- Ne, tvoja e mo nada mnom biti sve slabija, a moja nad

tobom sve jaa. Ne postoje statine situacije. I doi e dan - ako
dovoljno poivim - kad u zakljuiti da ono to zna vie nije vano.
Tada u unititi svoj dokument.
- Ali, toliko vam se toga u meuvremenu moe dogoditi!
Nesrea, bolest...
Dussander je slegnuo ramenima.
- Bit e vode ako Bog da, i nai emo je ako Bog da, i popit
emo je ako Bog da. Ne ovisi o nama to e se dogoditi.
Todd je dugo, vrlo dugo gledao starca. U Dussanderovim
argumentima ima nedostataka - mora ih biti. Mora postojati izlaz,
mogunost bijega ili za obojicu ili samo za Todda. Posut e se
pepelom po glavi... kuite, deki, ne? Crna spoznaja o godinama
pred njim titrala je negdje iza njegovih oiju; osjeao je kako se
sprema uobliiti u svjesnu misao. Kamo god poe, to god bude
radio...
Zamislio je lik iz crtica kojem nad glavom visi nakovanj. Kad
maturira, Dussander e imati osamdeset godina i jo nee biti kraj;
kad diplomira, Dussander e imati osamdeset etiri i jo nee
smatrati da je dovoljno star; magistrirat e kad Dussanderu bude
osamdeset est... a Dussander se moda ni tada nee osjeati
sigurnim.
- Ne - rekao je Todd.
- To to ste rekli... ne mogu se suoiti s tim.
- Moj mali - rekao je Dussander blago i Todd je tad prvi put s
uasom uo blago naglaeni nain na koji je starac izgovarao prvu od
te dvije rijei - moj mali, morat e.
Todd je zurio u njega a jezik mu je oticao i debljao u ustima
dok mu se nije uinilo da e se uguiti. Onda se okrenuo i izjurio iz
kue.
Dussander je sve to promatrao posve bezizraajno, a kad su se
vrata zalupila i kad se vie nisu uli djeakovi koraci, to je znailo
da je sjeo na svoj bicikl, Dussander je zapalio cigaretu. Dakako da
nema nikakvog sefa, nikakvog dokumenta. Ali, djeak vjeruje da
postoje. Sve mu je povjerovao. Sad je siguran. Gotovo je.

Ali nije bilo gotovo.

188

GODINJA DOBA

Te

su noi obojica sanjali umorstvo i obojica su se probudila s

mjeavinom uasa i uzbuenja.
Todd se probudio sa sad ve poznatom ljepljivou na dnu
trbuha. Dussander, koji je bio prestar za takvo to, odjenuo je svoju
gestapovsku uniformu i ponovno legao, ekajui da mu se bilo smiri.
Uniforma je bila od jeftine tkanine i ve pomalo izlizana.
Dussander je u snu napokon doao do logora na vrhu brijega.
iroke dveri otvorile su se da on ue i onda buno zatvorile. Kroz
cijelu ogradu bila je provedena struja. Njegovi mravi, goli
progonitelji bacali su se na ogradu val za valom; Dussander im se
smijao i epirio napuhanih prsa, kape naherene ba kako treba.
Snaan, vinu slian zadah izgorenog mesa ispunjavao je crni zrak a
on se probudio u junoj Kaliforniji razmiljajui o lutajuem
plamenu i noima kad ga vampiri trae.

Dva dana prije nego to su Bowdenovi trebali otputovati na Havaje,

Todd se vratio na naputeni kolodvor na kojem su ljudi neko sjedali
u vlakove za San Fracisco, Seattle i Las Vegas, na kojem su se jo
stariji ljudi neko ukrcavali u tramvaj za Los Angeles.
Kada je doao, bio je gotovo suton. Na zavoju autoceste
devetsto metara dalje veina je automobila sad imala upaljene farove.
Iako je bilo toplo, Todd je odjenuo tanku jaknu. Ispod nje je,
zataknut za pojas, nosio mesarski no umotan u runik. Kupio ga je u
samoposluzi, jednoj od onih velikih, s velikim parkiralitem.
Pogledao je ispod perona gdje je onaj kloar bio prije mjesec
dana. Mozak mu je radio punom parom, ali na prazno; sve je u njemu
u tom trenutku bilo crno sa sjenama crnog.
Naao je istog kloara, ili moda drugog - svi su bili tako
slini.
- Hej! - doviknuo mu je Todd.
- Hej, hoe lovu?
Kloar se okrenuo i zatreptao. Vidio je Toddov iroki, sunani
osmijeh i poeo se i sam smijeiti. Ve u sljedeem trenutku poletio
je mesarski no, onako bljetav i bijel, glatko se zabijajui u njegov
ekinjasti desni obraz. iknula je krv. Todd je vidio no u pijanevim
otvorenim ustima... a onda je vrh malo zapeo u lijevom kutku
njegovih usta, iskrivljavajui ih u luaki osmijeh. A onda se no
smijao; rezuckao je pijanca kao da je halloweenska tikva.

189

STEPHEN KING

Ubo ga je trideset sedam puta. Brojao je. Trideset sedam,

raunajui prvi ubod koji mu je probio obraz i iskrivio poetni
osmijeh u opsceni cerek. Kloar je nakon etvrtog uboda prestao
pokuavati vritati. Prestao se pokuavati odmaknuti od Todda
poslije estog. Todd se onda sasvim zavukao ispod perona i dovrio
posao.
Na putu kui bacio je no u rijeku. Hlae su mu bile krvave.
Bacio ih je u perilicu i okrenuo gumb na program za pranje u hladnoj
vodi. Kad je pranje zavrilo, jo je bilo nekoliko blijedih mrlja na
hlaama, ali Todd se zbog njih nije brinuo. S vremenom e se isprati.
Sljedeeg je dana otkrio da desnu ruku jedva moe podii do visine
ramena. Ocu je rekao da je valjda istegnuo mii dok je s dekima
igrao koarku u parku.
- Oporavit e se na Havajima - rekao je Dick Bowden i
raskutrao Toddovu kosu. Imao je pravo. Kad su se vratili, ruka mu
je bila kao nova.

13.
Opet je bio srpanj.
Dussander, uredan u jednom od svoja tri odijela (ali ne u
najboljem) stajao je na autobusnoj stanici i ekao da ga posljednji
lokalni autobus tog dana odveze kui. Bilo je 22:45. Bio je u kinu i
gledao neku prponu komediju u kojoj je veoma uivao. Bio je dobro
raspoloen jo od jutra, kad je primio potu. Dobio je razglednicu od
djeaka, fotografiju u boji plae Waikiki s visokim bijelim hotelima
u pozadini. Na poleini je bila kratka poruka.
Dragi gospodine Denker,
Uh da samo vidite kako je ovdje super. Svaki dan plivam. Tata
je ulovio veliku ribu a mama lovi knjige kojejo nije proitala (ala).
Sutra idemo na neki vulkan. Nastojat u da ne upadnem u njega!
Nadam se da ste Vi dobro.
Pazite se i budite zdravi,
Todd
Jo se smjekao znaenju posljednjih rijei kad ga je netko
potapao po laktu.
- Gospodine? - Da?

190

GODINJA DOBA

Oprezno se okrenuo - depara je bilo ak i u Santa Donatu - a

onda ustuknuo od smrada. Bila je to neka mjeavina piva, upale grla,
osuenog znoja i moda hot doga. Pred njim je stajao kloar u
vreastim hlaama. On - ta stvar - imao je na sebi flanelsku koulju i
vrlo stare tenisice koje su sad bile slijepljene irokim selotejpom.
Lice iznad tog harlekinskog odijela izgledalo je kao smrt na dopustu.
- Imate moda deset centi, gospodine? Moram u L. A. Ponudili
su mi posao. Samo mi toliko fali za bus. Ne bih vas molio da mi to
nije velika prilika.
Dussander se bio poeo mrtiti, ali sad se opet nasmijeio.
- Doista se elite voziti autobusom?
Pijanac ga nije razumio. Slabano se nasmijeio.
- Zato se ne biste sa mnom povezli kui? - predloio je
Dussander.
- Dobili biste pie, jelo, kupku i krevet. Za uzvrat oekujem
samo aicu razgovora. Star sam. ivim sam. Katkad se zaelim
razgovora.
Pijanev je osmijeh, sad kad se stvar razjasnila, postao mnogo
vedriji. Taj stari je bogati peder koji voli zalaziti u sirotinjske etvrti.
- Sasvim ste sami? Ba gadno.
Dussander je na njegovo podmuklo cerekanje odgovorio
uljudnim osmijehom.
- Traim samo da u autobusu ne sjedne kraj mene. Prilino
smrdite.
- Moda onda ne elite da vam zasmrdim kuu - rekao je
pijanac u napadaju pripitog dostojanstva.
- Doite, autobus samo to nije stigao. Siite stanicu poslije
mene i onda se vratite dvije ulice. ekat u vas na uglu. Ujutro emo
vidjeti koliko vam mogu dati. Moda dva dolara.
- Moda i pet - rekao je pijanac veselo. Na dostojanstvo,
pripito ili ne, posve je zaboravio.
- Moda, moda - rekao je Dussander nestrpljivo. Ve je uo
duboko dizelsko brujanje autobusa koji se pribliavao. Tutnuo je
pijancu u prljavu ruku etvrt dolara, tono onoliko koliko je stajala
karta i udaljio se nekoliko koraka, ne osvrui se.
Pijanac je neodluno stajao dok su se svjetla autobusa
pribliavala. Jo je stajao i mrtio se gledajui kovanicu u ruci kad je
stari peder uao u autobus ne osvrui se. Pijanac je krenuo na drugu
stranu, a onda se, u posljednjem trenutku, okrenuo i uao u autubus
netom prije nego to su se vrata zatvorila. Ubacio je etvrt dolara u
191

STEPHEN KING

kutiju s izrazom ovjeka koji ulae stotinu dolara u neto vrlo

rizino. Proao je kraj Dussandera jedva ga pogledavi i sjeo straga.
Malo je zadrijemao, a kad se probudio, bogatog starog pedera vie
nije bilo. Siao je na sljedeoj stanici. Nije znao je li to ona prava a
zapravo nije ni mario.
Vratio se dvije ulice i ugledao sjenovit lik pod ulinom
svjetiljkom. Da, bio je to stari peder. Gledao ga je kako prilazi a
stajao je kao vojnik.
Samo na trenutak pijanca su prole srsi, osjetio je poriv da se
okrene i zaboravi cijelu priu.
A onda ga je starac ve uhvatio za ruku... iznenaujue vrsto.
- Odlino - rekao je starac.
- Vrlo mi je drago da ste doli. Moja kua je tu, blizu.
- Moda ak i deset - rekao je kloar i pustio da ga starac
povede.
- Moda ak i deset - sloio se stari peder a onda se nasmijao.
- Tko zna?

14.
Dola je i dvjestogodinjica samostalnosti Sjedinjenih
Amerikih Drava.
Todd je posjetio Dussandera pet-est puta izmeu povratka s
Havaja ljeta 1975. godine i putovanja s roditeljima u Rim upravo kad
se slavlje i mahanje zastavama pribliavalo vrhuncu. Todd je dobio
posebno doputenje da ode prije kraja kolske godine, 1. lipnja, a
vratili su se tri dana prije Dvjestogodinjice 4. srpnja.
Ti posjeti Dussanderu bili su oputeni i nimalo neugodni;
otkrili su da mogu sasvim uljudno razgovarati. Vie su govorili
utnjom nego rijeima; njihovi bi razgovori uspavali svakog agenta
FBI-ja. Todd je ispriao starcu da se vida s djevojkom po imenu
Angela Farrow. Nije lud za njom, ali ona je ki neke mamine
prijateljice. Starac je rekao Toddu da je poeo izraivati ilime jer je
proitao da je to dobro za artritis. Pokazao mu ih je nekoliko i Todd
ih je pristojno pohvalio.
Deko je prilino narastao, zar ne? (Pa, 5 centimetara.) Je li
Dussander prestao puiti? (Ne, ali je morao smanjiti. Previe kalje
od cigareta.) Kako je bilo u koli? (Zahtjevno ali uzbudljivo; dobio je
same petice i etvorke, njegov projekt o solarnoj energiji je nagraen
i sad razmilja o tome da studira antropologiju, a ne povijest.) Tko
192

GODINJA DOBA

Dussanderu ove godine kosi travnjak? (Susjed, Randy Chambers,

dobar deko, ali prilino debeo i spor.)
Te je godine Dussander u svojoj kuhinji sredio tri pijanca.
Prilazili su mu na autobusnoj stanici dvadeset puta, a sedam puta je
ponudio paket aranman pie-veera-kupka-krevet. Dvojica su ga
odbila, a dvojica su zadrala etvrt dolara koje im je dao za autobus i
nestala. Razmislio je o tome i naao rjeenje: sad je sa sobom nosio
karte. Njih nisu mogli trampiti za pie u trgovini.
U posljednje je vrijeme, toplih dana, Dussander primijetio da
mu se iz podruma die neugodan zadah. Takvih je dana zatvarao sve
prozore i vrata.
Todd Bowden je naiao na pijanca kako spava na odvodnom
otvoru iza naputenog gradilita na Cienaga Wayu - to je bilo u
prosincu, tijekom boinih blagdana. Stajao je tamo neko vrijeme,
ruku zabijenih u depove, gledao ga i drhtao. U sljedeih pet tjedana
vraao se onamo jo est puta, uvijek u onoj tankoj jakni dopola
zakopanoj kako bi skrila eki zataknut za pojas. Napokon je
ponovno naiao na pijanca - onog istog ili nekog drugog, to je ionako
svejedno - prvoga oujka. Poeo je s ekiem, a poslije (nije se tono
sjeao kada; sve mu je plivalo pred oima u crvenoj izmaglici)
preao na drugu, pijuku slinu stranu alatke, kojom je iznakazio
pijanevo lice.
Za Kurta Dussandera, pijanci su bili polucinina ponuda
bogova koju je napokon prepoznao... ili ponovno prepoznao. Bili su i
zabavni.
Zbog njih se osjeao ponovno ivim. Poeo je misliti da su
godine koje je proveo u Santa Donatu - godine prije nego to se
djeak pojavio na njegovu pragu sa svojim plavim oima i irokim
amerikim osmijehom - bile godine u kojima je prerano ostario. Bilo
mu je samo ezdeset osam kada je doao. A sada se osjeao mnogo
mladim.
Pomisao o tome da umilostivi bogove Todda bi isprva
iznenadila... ali s vremenom bije moda prihvatio. Nakon to je
zaklao pijanca pod peronom, oekivao je da e mu se none more
pogorati... da e ga moda potpuno izludjeti. Oekivao je valove
paralizirajue grinje savjesti koja bi ga moda dovela do priznanja
ili samoubojstva.
Umjesto toga, otiao je s roditeljima na Havaje i proveo
najljepi odmor u ivotu.

193

STEPHEN KING

Prolog je rujna krenuo u gimnaziju i osjeao se neobino

svjee i obnovljeno, kao da je u njegovu kou uskoila druga osoba.
Stvari koje ga se jo od ranog djetinjstva nisu osobito doimale izlazak sunca, prizor oceana kod Fish Piera, ljudi kako ure u
gradskoj ulici u suton, u trenutku kad se pale uline svjetiljke - te su
mu se stvari sad urezivale u mozak u nizu bljetavih minijatura,
jasnih kao da su galvanizirane. ivot mu je na jeziku ostavljao okus
kao gutljaj vina ravno iz boce.
Kad je vidio pijanca na odvodnom otvoru, vratile su se none
more.
Najea je bila ona o pijancu kojeg je zaklao na naputenom
kolodvoru. Vratio bi se iz kole s osmijehom, spreman da veselo
vikne Hej, Monica, duol Osmijeh bi mu zamro na usnama kad bi za
stolom u kuhinji ugledao mrtvog pijanca u njegovoj smrdljivoj,
ispovraanoj koulji i odvratnim hlaama. Krv se razlila po
bljetavim podnim ploicama; suila se na elementima od
nehrdajueg elika. Na ormariima od borovine bili su krvavi otisci
ruku.
Na ploi pokraj hladnjaka bila je privrena majina poruka:
Todde - Otila sam u trgovinu. Vratit u se do 15:30. Kazaljke
moderne ure iznad tednjaka pokazivale su 3:20 a mrtvi je pijanac
sjedio u kuhinji poput nekakve odvratne relikvije iz podruma
ropotarnice i posvuda je bilo krvi. Todd bi je poeo brisati sa svih
vidljivih povrina, pritom neprestano viui na pijanca da mora otii,
da ga mora ostaviti na miru, a pijanac je i dalje sjedio, i dalje mrtav,
isceren, pogleda uperenog u strop dok je iz rana na njegovoj prljavoj
koi i dalje curila krv. Todd bi dograbio otira za pod iz spremita i
poeo brisati pod, svjestan da uope ne brie krv nego je samo
razvodnjava i iri, ali nesposoban prestati. I upravo u trenutku kad bi
uo kako majin karavan skree pred kuu, shvatio bi da je pijanac
zapravo Dussander. Iz takvih bi se snova probudio oznojen i bez
daha, vrsto stiui plahtu objema akama.
Ali, kad je napokon ponovno naao onog pijanca na
odvodnom otvoru - istog ili nekog drugog - i sredio ga ekiem,
snovi su prestali. Pretpostavljao je da e moda morati ponovno
ubiti, moda ne samo jedanput. teta, ali uostalom, oni ionako vie
nisu bili korisna ljudska bia. Osim Toddu, dakako. A Todd je, kao i
svi ljudi koje je znao, samo prilagoavao svoj ivot svojim
potrebama dok je odrastao. Zapravo se nije nimalo razlikovao od

194

GODINJA DOBA

ostalih. Mora sam nai svoj put u ivotu; ako se eli odrati, mora
to postii sam.

15.
Kad je krenuo u trei razred gimnazije, Todd je igrao football
za kolsku reprezentaciju. U drugom tromjeseju, onom koje je
zavrilo u sijenju 1977. godine, pobijedio je na natjeaju za
domoljubni esej Amerike legije. U natjeaju su sudjelovali svi
uenici gimnazija u gradu koji su sluali ameriku povijest. Toddov
sastavak nosio je naslov Odgovornost Amerikanca. Tijekom
bejzbolske sezone te konfuzne godine (iranski ah je svrgnut i
porasle su cijene benzina), bio je zvijezda kolske reprezentacije. U
lipnju je pred cijelom kolom proglaen sportaem godine. Dobio je
plaketu od trenera Hainesa (onog istog koji mu je svojedobno
savjetovao da vjeba zakrivljeno bacanje jer nitko od crnuga to ne
zna). Monica Bowden briznula je u pla kad ju je nazvao iz kole i
rekao da e dobiti tu nagradu. Dick Bowden se jo dva tjedna epirio
po uredu i susprezao elju da se neprestano hvali. Tog su ljeta
unajmili kolibu na Big Suru i ostali ondje dva tjedna. Todd je svaki
dan ronio. Tijekom te iste godine Todd je ubio etiri kloara. Dvojicu
je zaklao, a dvojicu ubio ekiem. Kad je odlazio u te lovake
pothvate, kako ih je sad zvao, odjenuo bi dva para hlaa. Katkad bi
se vozao naokolo autobusom traei pogodna mjesta. Otkrio je da su
dva najbolja Misija Santo Donato za siromane u Ulici Douglas i
ugao kod Vojske spasa u Ulici Euclid. Polako bi se etao tim
etvrtima ekajui da mu netko pride. Kad bi mu neki pijanac priao,
Todd bi mu rekao da eli bocu viskija i da e je podijeliti s pijancem
ako mu je pijanac kupi. Zna mjesto gdje to mogu obaviti. Dakako,
svaki bi put izabrao drugo mjesto. Opirao se snanom porivu da se
vrati na stari kolodvor ili odvodni otvor iza naputenog gradilita na
Cienaga Wayu. Ne bi bilo mudro vraati se na mjesto prijanjeg
zloina.
Te je iste godine Dussander manje puio, pio je svoj bourbon i
gledao televiziju. Todd bi povremeno navratio, ali su njihovi
razgovori postali sve krai. Udaljavali su se. Dussander je te godine
proslavio sedamdeset osmi roendan, a Todd esnaesti. Dussander je
rekao da je esnaesta najbolja godina u ivotu mladia, etrdeset prva
u ivotu sredovjenog ovjeka, a sedamdeset osma u ivotu starca.
Todd je uljudno kimnuo. Dussander je bio prilino pijan i smijuckao
se na nain od kojeg ga je hvatala nelagoda.
195

STEPHEN KING

Dussander je tijekom kolske godine 1976.-77. sredio dva

pijanca. Drugi je bio ivahniji nego to se doimao; ak i nakon to ga
je Dussander dobro napio, teturao je kuhinjom s polovicom
mesarskog noa zabijenom u grlo dok mu je krv ikljala niz koulju i
na pod. Uspio je nai hodnik nakon dva kruga po kuhinji i zamalo je
uspio pobjei iz kue.
Dussander je stajao u kuhinji oiju razrogaenih od nevjerice i
gledao kako pijanac stenje i tetura prema vratima, sudara se sa
zidovima u hodniku, rui jeftinu reprodukciju Curriera & Ivesa sa
zida. Uzetost ga je prola tek kad je pijanac ve posegnuo za kvakom
ulaznih vrata. Tad je Dussander pojurio do ormaria, otvorio ladicu i
izvadio veliku vilicu za rotilj. Zaletio se niz hodnik i zabio je
pijancu u lea.
Stajao je nad njim i dahtao, a njegovo staro srce zastraujue
je lupalo... kao u rtava srane kapi koje je gledao subotom naveer u
Hitnoj slubi. No na kraju se smirilo i tad je znao da e preivjeti.
Posvuda je bilo krvi.
To se dogodilo prije etiri mjeseca i otad nije priao nijednom
pijancu na autobusnoj stanici. Uplailo ga je to je proli put zamalo
zabrljao... ali, kad bi se sjetio kako je u posljednjem trenutku sredio
stvar, obuzeo bi ga ponos. Pijanac na kraju nije uspio izii, a to je
bilo najvanije.

16.
U jesen 1977. godine, u prvom tromjeseju etvrtog razreda
gimnazije, Todd se upisao u streljaki klub. U lipnju 1978. bio je ve
dobar strijelac. U footballu je opet bio u reprezentaciji, u bejzbolu
izgubio samo jednu utakmicu (zbog dvije greke i jednog
nezasluenog optravanja) i postigao trei rezultat na testovima za
stipendiju u povijesti svoje gimnazije. Poslao je molbu na Sveuilite
Berkeley i odmah bio primljen. U travnju je ve znao da e na kraju
godine biti ili najbolji ili drugi uenik u generaciji. Silno je elio biti
najbolji.
U drugom polugoditu poeo je osjeati udan poriv, posve
iracionalan, koji ga je veoma uplaio. Uspio ga je svladati i barem ga
je to tjeilo, ali zastraila ga je ve pomisao da mu je" takvo to
uope palo na um. Snaao se u ivotu. Rijeio je svoje probleme.
Njegov je ivot bio poput majine vedre, sunane kuhinje u kojoj su
sve povrine bile kromirane, plastine ili od nehrajueg elika. Tu
je sve funkcioniralo, morao si samo pritisnuti pravi gumb. Bilo je u
196

GODINJA DOBA

toj kuhinji, dakako, i dubokih, mranih ormaria, ali u njih si mogao

mnogo toga spremiti a ipak moi zatvoriti vrata.
Taj novi poriv podsjetio ga je na onaj san u kojem je doao u
kuhinju i zatekao mrtvog pijanca kako krvari za majinim lijepim
stolom. Bilo je to kao da u tom preciznom i svijetlom ivotu koji je
za sebe stvorio, u kuhinji njegova uma u kojoj sve ima svoje mjesto
sada vreba mrani, krvavi uljez koji trai mjesto na kojem e to
napadnije umrijeti...
Pola kilometra od kue Bowdenovih bila je autocesta s osam
traka. Do nje se moglo doi strmom kosinom zaraslom u grmlje.
Otac mu je za Boi darovao puku Winchester 30-30 s teleskopom.
U najprometnije vrijeme, kad je bio zastoj na svih osam traka, lako je
mogao izabrati mjesto na bankini i...
to?
Ubiti se...
Unititi sve to je stvarao prolih pet godina?
Molim?
O ne, dame i gospodo, ni pod razno. Smijeno.
Da, smijeno... ali, poriv je ostao.

Jedne subote nekoliko tjedana

prije mature Todd je uzeo puku i

ispraznio arer. Stavio ju je na stranje sjedalo oeve nove igrake rabljenog porschea. Odvezao se do mjesta gdje se grmovita strmina
sputala prema autocesti. Njegovi roditelji uzeli su karavan i odvezli
se u L. A. na vikend. Dick, koji je sad bio partner u svojoj tvrtki,
otiao je razgovarati s ljudima iz lanca Hyatt o novom hotelu u
Renou.
Toddovo je srce jako lupalo a usta su mu bila puna kisele,
elektrine pljuvake dok se sputao niz kosinu s pukom u kutiji.
Doao je do sruenog stabla i sjeo iza njega prekrienih nogu.
Izvadio je puku i poloio je na glatko deblo mrtvog stabla. Jedna je
kosa grana bila savren oslonac za cijev. Namjestio ju je i pogledao
kroz teleskop.
Glupo! vikalo je neto u njemu. ovjee, ovo je stvarno glupo!
Ako te netko vidi, nee biti vano je li puka napunjena ili nije! Upast
e u gadne nevolje, moda te ak neki policajac ustrijeli!
Bila je sredina subotnjeg prijepodneva i nije bilo mnogo
prometa. Uperio je puku na enu za upravljaem plave toyote.
Prozor automobila bio je napola otvoren i enin je okrugli ovratnik

197

STEPHEN KING

leprao na vjetru. Todd je naciljao na njezinu sljepoonicu i opalio na

prazno. To je bilo tetno za otponac, ali nema veze.
- Bum - apnuo je dok je toyota nestajala ispod nadvonjaka
gotovo kilometar od mjesta gdje je sjedio. Progutao je knedlu koja je
imala okus poput slijepljenih kovanica.
Zatim je naiao ovjek za upravljaem kamioneta subaru.
Imao je neurednu bradicu i nosio bejzbolsku kapu.

17.
Kloar je nosio otrcani pulover s jelenima i Djedom Mrazom
koji je tu, u junoj Kaliforniji, izgledao gotovo nadrealistiki. Uz to
je imao mornarske traperice s rupama na koljenima ispod kojih se
vidjelo bijelo, dlakavo meso i nekoliko oguljenih krasta. Podigao je
au od senfa na kojoj su Fred i Wilma, Barney i Betty plesali kao u
nekom grotesknom obredu plodnosti - i u jednom gutljaju popio
bourbon. Mljacnuo je posljednji put na ovom svijetu.
- Stari moj, ovo mi je ba dobro sjelo, moram priznati.
- I ja naveer rado malo popijem - sloio se Dussander, koji je
stajao iza njega, a onda mu je zabio mesarski no u vrat. uo se zvuk
prskanja hrskavice, slian onome kad se prelomi svjee peeni pilei
batak. aa od senfa pala je na stol. Otkotrljala se do ruba pa je
dojam da likovi iz crtica pleu bio jo jai.
Kloar je zabacio glavu i pokuao vrisnuti, ali iz usta mu nije
izilo nita osim odvratnog itanja. Oi su mu se sve vie irile... a
onda mu je glava tresnula o kockasti plastini stolnjak na
Dussanderovom kuhinjskom stolu. Gornja mu je vilica napola
izletjela iz usta poput poluodvojivog osmijeha.
Dussander je istrgnuo no - za to su mu trebale obje ruke - i
otiao do sudopera, koji je bio pun tople vode, deterdenta za posue
s mirisom limuna, prljavog posua od veere. No je nestao u
sapunjavoj vodi kao mali borbeni zrakoplov u oblak.
- Ti si... ti si prljavi takor... prljavi takor koji mi je ubio
bracu -aptao je Todd malo se smijuljei i opet opalio na prazno.
Pucao je na jo petoro vozaa. Tupi udarac kokota kvario mu
je iluziju o tim ubojstvima. Onda je vratio puku u kutiju. Vratio se
uz kosinu, pognut da ga ne bi vidjeli. Stavio je puku na stranje
sjedalo porschea. U sljepoonicama mu je tukla tupa vruina.
Odvezao se kui. Otiao u svoju sobu. Masturbirao.
Vratio se stolu i zastao, naslonivi se jednom rukom na rame
mrtvog kloara kad ga je uhvatio napadaj kalja. Izvadio je rupi iz
198

GODINJA DOBA

stranjeg depa i ispljunuo utosmedu sluz. U posljednje vrijeme je

previe puio, kao i uvijek kad se spremao srediti jo jednoga. Ali,
ovaj put je sve prolo glatko, vrlo glatko. Nakon to je proli put
onako zabrljao, bojao se da doista izaziva sudbinu.
A sad, ako pouri, jo e stii pogledati drugi dio Lawrencea
Welka.
Otiao je do podrumskih vrata, otvorio ih i upalio svjetlo.
Zatim se vratio do sudopera i iz ormaria ispod njega izvadio paket
zelenih vrea za smee. Protresao je jednu dok se vraao pijancu.
Krv je sa stolnjaka tekla na sve strane. U pijanevom krilu napravila
se lokva, a isto tako i na otrcanom linoleumu. Bit e je i na stolcu, ali
sve se to lako moe oistiti.
Dussander je zgrabio pijanca za kosu i podigao mu glavu. Bila
je laka kao da nema kostiju, i ve trenutak poslije zabaena kao da e
mu oprati kosu prije sisanja. Dussander mu je navukao vreu za
smee preko glave, ramena i ruku do laktova. Dalje nije dopirala.
Otkopao je remen svoga gosta i izvukao ga. Omotao ga je oko vree
nekoliko centimetara iznad laktova i vrsto ga zakopao. Plastika je
ukala. Dussander je ispod glasa poeo pjevati Lili Marleen.
Pijanac je na nogama imao otrcane, prljave sportske cipele.
Labavo su oblikovale slovo V na podu dok je Dussander vukao
truplo prema vratima podruma. Neto bijelo ispalo je iz vree i
lupnulo o pod. Bila je to pijaneva gornja vilica. Dussander ju je
pokupio i gurnuo u pijanev dep.
Poloio ga je na prag podrumskih vrata tako da mu je glava
visjela nad stubama. Dussander ga je zaobiao i triput ga jako udario.
Truplo se od prva dva malo pomaklo, a od treeg je glatko kliznulo
niza stube. Na pola puta noge su poletjele preko glave pa je truplo
izvelo akrobatski salto. Palo je na trbuh na zemljani pod. Jedna je
sportska cipela odletjela i Dussander se podsjetio da je mora
pokupiti.
Siao je u podrum, zaobiao truplo i otiao do klupe s
alatkama. Slijeva su uredno sloeni stajali lopata, grablje i motika.
Dussander je izabrao lopatu. Za starce je dobro da se malo zagriju.
Kad se kree, osjea se mlae.
Zrak u podrumu nije ba bio dobar, ali njemu to nije odve
smetalo. Zalio bi podrum vapnom jednom mjeseno (a svaka tri dana
nakon to bi sredio nekog pijanca), a nabavio je i ventilator koji je
drao u prizemlju da se smrad ne bi irio kuom toplih dana bez

199

STEPHEN KING

vjetra. Josef Kramer, sjetio se, volio je rei da mrtvi govore, ali ih mi
ujemo nosom.
Dussander je izabrao mjesto u sjevernom uglu podruma i bacio
se na posao. Grob je bio dimenzija 75 x 180 cm. Iskopao je ezdeset
centimetara, polovicu potrebne dubine kad mu je prsa probila prva
paralizirajua bol, poput puanog metka. Uspravio se a oi su mu se
razrogaile. Onda mu se bol proirila rukom... nevjerojatna bol, kao
da mu je nevidljiva ruka stisnula sve krvne ile i sad ih potee. Vidio
je kako mu lopata ispada iz ruke. Koljena su mu poela poputati. U
jednom stranom trenutku pomislio je da e pasti u grob koji je
iskopao.
Nekako je oteturao tri koraka unatrag i naglo se spustio na
radnu klupu. Na licu mu je bio izraz glupe iznenaenosti - osjeao je
to - pa je pomislio da zacijelo izgleda kao jedan od onih komiara iz
nijemih filmova nakon to ih udare vrata ili kad zakorae u kravlju
balegu. Spustio je glavu meu koljena i hvatao zrak.
Nekako je prolo petnaest minuta. Bol je malo posustala, ali
nije vjerovao da e moi ustati. Prvi je put shvatio istinu o starosti
koje je dosad bio poteen. Bilo ga je toliko strah da je zamalo
zacvilio. Smrt se oeala o njega u tom smrdljivom podrumu;
dotaknula ga je svojim irokim skutima. Moda se jo vrati po njega.
Ali, nee umrijeti tu, to nee dopustiti.
Ustao je ruku i dalje prekrienih na prsima kao da pokuava
drati krhku nutrinu. Oteturao je kroz otvoreni prostor izmeu klupe
i stuba. Lijevom se nogom spotaknuo o pijanevu ispruenu nogu pa
je tiho kriknuvi pao na koljena. Bol u prsima opet je nakratko
buknula. Pogledao je uza stube - strme, strme stube. Njih dvanaest.
etvorina svjetla na vrhu bila je podrugljivo daleko.
- Ein - rekao je Kurt Dussander i smrknuto se odvukao do prve
stube. - Zwei. Drei. Vier.
Uzelo mu je dvadeset minuta da doe do linoleumskog poda u
kuhinji. Dok je bio na stubama bol u prsima se dvaput zamalo vratila
i Dussander je sklopljenih oiju ekao da vidi to e se dogoditi,
svjestan da e, ako se vrati istom silinom kao dok je bio dolje,
vjerojatno umrijeti. No bol se oba puta povukla.
Odvukao se po podu do stola, zaobilazei lokve krvi koja se
ve poela zgrunjavati. Dohvatio je bocu bourbona i otpio gutljaj te
sklopio oi. Neto to je dotad bilo vrsto stisnuto u njegovim prsima
sad se malo olabavilo. Bol je jo oslabila. Nakon pet minuta poeo se

200

GODINJA DOBA

polako vui niz hodnik. Telefon je bio na stoliu na pola puta do

ulaznih vrata.

Bilo je devet i petnaest kad je kod Bowdenovih zazvonio telefon.

Todd je sjedio prekrienih nogu na kauu i itao biljeke za zavrni
test iz trigonometrije. Bila mu je teka kao i sva matematika;
vjerojatno e uvijek i biti. Njegov otac je sjedio na drugoj strani sobe
i pregledavao odreske u ekovnoj knjiici s kalkulatorom na krilu i
izrazom blage nevjerice na licu. Monica, koja je bila najblie
telefonu, gledala je neki film o Jamesu Bondu koji joj je Todd snimio
s televizije dva dana prije.
- Halo? - Sluala je. Malo se namrtila i pruila aparat Toddu.
- Zove gospodin Denker. ini mi se da je uzbuen. Ili uzrujan.
Toddu je srce skoilo u grlo, ali izraz na licu uope mu se nije
promijenio.
- Stvarno? - Priao joj je i uzeo slualicu.
- Dobra veer, gospodine Denker.
Dussanderov je glas bio hrapav i isprekidan.
- Odmah dolazi, mali. Imao sam infarkt. Prilino gadan, ini
mi se.
- Uh - rekao je Todd, nastojei se pribrati i svladati strah koji
ga je obuzeo.
- To je vrlo zanimljivo, ali prilino je kasno i uim...
- Znam da ne moe govoriti - rekao je Dussander onim
grubim, gotovo zapovjednim glasom.
- Ali moe sluati. Ne mogu nazvati hitnu pomo, mali... jo
ne. Ovdje je kaos. Treba mi pomo... to znai da tebi treba pomo.
- Pa... ako stvarno mislite...
- Toddovo bilo doseglo je sto dvadeset udaraca u minuti, ali
lice mu je bilo mirno. Nije li oduvijek znao da e jednom doi ova
veer? Da, naravno da je znao.
- Reci roditeljima da sam dobio pismo - rekao je Dussander.
- Vano pismo. Razumije?
- Da, dobro - odgovorio je Todd.
- Sad emo vidjeti, mali. Vidjet emo kakav si zapravo.
- Naravno - rekao je Todd. Iznenadaje shvatio da njegova
majka gleda njega a ne film pa se nekako uspio ukoeno nasmijeiti.
- 'enja. Dussander je jo neto govorio, ali Todd je spustio
slualicu.

201

STEPHEN KING

- Idem do gospodina Denkera - rekao je, obraajui se oboma,

ali gledajui majku - na licu joj je jo bio izraz blage zabrinutosti.
- Mogu li vam to donijeti iz duana?
- Sredstvo za ienje cijevi za mene i paketi novane
odgovornosti za tvoju majku - rekao je Dick.
- Jako smijeno - rekla je Monica.
- Todde, je li gospodin Denker...
- to si to zaboga kupila kod Fieldinga? - prekinuo ju je Dick.
- Onu ukrasnu policu za ostavu. Rekla sam ti ve. Je li s
gospodinom Denkerom sve u redu, Todde? Zvuao mi je pomalo
udno.
- Hoe rei da takve police doista postoje? Mislio sam da su
ih izmislile one aave ene koje piu britanske krimie kako bi
ubojica imao gdje nai tup predmet.
- Dick, ne mogu doi do rijei od tebe.
- Daj, daj, samo reci. Ali, zato za ostavu?
- Mislim da je dobro - rekao je Todd. Navukao je konu jaknu
i zatvorio patentni zatvara.
- Ali, jest zvuao malo uzbueno. Dobio je pismo od neaka iz
Hamburga ili Diisseldorfa. Godinama nije nita uo od njih i sad je
dobio to pismo ali ga ne moe proitati.
- Ba gadno - rekao je Dick.
- No, idi, Todde. Idi i olakaj mu ivot.
- Mislila sam da ima nekoga tko mu ita - rekla je Monica.
- Nekog novog djeaka.
- I ima - rekao je Todd. U tom je trenutku mrzio svoju majku,
mrzio poluslutnju koju joj je vidio u oima.
- Moda nije bio kod kue ili moda nije mogao doi ovako
kasno.
- Ah, tako. No dobro... idi. Ali, budi oprezan.
- Hou. Ne treba ti nita iz trgovine?
- Ne. Kako ti ide uenje za test iz trigonometrije?
- Dobro - rekao je Todd.
- Upravo sam mislio zavriti za veeras.
- To je bila poprilina la.
- Hoe uzeti porsche? - upitao je Dick.
- Ne, otii u biciklom.
- Trebalo mu je tih dodatnih pet minuta da se sabere i svlada
osjeaje - ili da barem pokua. U ovakvom stanju vjerojatno bi se
porscheom zabio u telefonski stup.
202

GODINJA DOBA

- Stavi si reflektor na koljeno - rekla je Monica - i pozdravi

gospodina Denkera.
- Hou.
U majinim oima jo se vidjela sumnja, ali sad je bila blaa.
Poslao joj je poljubac i otiao u garau u kojoj je stajao njegov bicikl
-trkai njemake marke a ne vie Schwinn. Srce mu je jo jako tuklo,
a sad ga je obuzela i luda elja da uzme puku, ubije roditelje i onda
ode na kosinu iznad autoceste. Ne bi vie bilo straha zbog
Dussandera, ni nonih mora ni pijanaca. Pucao bi i pucao i sauvao
samo jedan metak za kraj.
Onda mu se vratio razum pa je krenuo prema Dussanderovoj
kui. Navlaka s reflektorom micala se gore-dolje malo iznad njegova
koljena a duga plava kosa lelujala je za njim.

Isuse Kriste! - gotovo je vrisnuo Todd.

Stajao je na kuhinjskim vratima. Dussander se naslanjao na
laktove izmeu kojih je bila njegova porculanska alica. Na elu su
mu se vidjele krupne grake znoja. Ali, Todd nije gledao njega.
Gledao je krv. Kao da je bila posvuda - u lokvicama na stolu, na
praznom kuhinjskom stolcu, na podu.
- Gdje krvarite? - povikao je Todd, napokon uspjevi
pokrenuti zamrznute noge. inilo mu se da je stajao u dovratku
najmanje tisuu godina. Ovo je kraj, mislio je, sad je stvarno svemu
kraj. Balon je odletio na nebo i mahnuo zbogom. Ipak, pazio je da ne
ugazi u krv.
- Mislio sam da ste rekli da ste imali infarkt!
- Nije moja krv - promrmljao je Dussander.
- Molim? - Todd je zastao.
- to ste rekli?
- Sidi dolje. Vidjet e to treba uiniti.
- to je ovo? -upitao je Todd. Pala mu je na um strana
pomisao.
- Ne trati vrijeme, mali. Mislim da se nee previe iznenaditi
kad vidi to je dolje. Mislim da ima iskustva s takvim stvarima. Iz
prve ruke.
Todd ga je jo trenutak gledao s nevjericom, a onda je pojurio
niza stube preskakujui dvije po dvije. Na prvi pogled, pod slabom
utom svjetiljkom u podrumu, pomislio je da je Dussander tamo

203

STEPHEN KING

stavio vreu smea. Onda je ugledao stopala i prljave ruke pritisnute

uz remen.
- Isuse Kriste - ponovio je, ali ovaj put u tim rijeima nije bilo
snage. Bile su tek slabaan apat.
Pritisnuo je desnu nadlanicu na usne koje su bile suhe poput
baruta. Na trenutak je sklopio oi... a kad ih je ponovno otvorio,
osjeao je da napokon vlada sobom.
Krenuo je u akciju.
Ugledao je lopatu kako viri iz plitke rupe u kutu i odmah
shvatio to je Dussander radio kad mu je zakazalo srce. Trenutak
poslije postao je svjestan zadaha trulei - poput trulih rajica. Osjetio
je taj zadah i prije, ali gore je bio mnogo slabiji... a osim toga u
posljednje dvije godine nije toliko dolazio. Sad mu je bilo savreno
jasno to znai taj zadah i nekoliko se trenutaka morao boriti da ne
povrati. Ispustio je niz zvukova kao da se gui, priguenih rukom
koju je pritisnuo preko usta i nosa.
Malo-pomalo ponovno se uspio svladati.
Uhvatio je pijanca za noge i odvukao ga do ruba rake. Ispustio
ga je, lijevom rukom otro znoj sa ela i na trenutak stajao posve
mirno, mislei bre nego ikad dotad.
Onda je uzeo lopatu i poeo produbljivati raku. Kad je bila
duboka metar i pol, iziao je i gurnuo pijanca nogom. Stajao je na
rubu groba i gledao dolje. Izlizane traperice. Prljave, krastave ruke.
Kloar. Ironija je bila nevjerojatna. ovjek bi mogao vritati od
smijeha.
Potrao je gore.
- Kako se osjeate? - upitao je Dussandera.
- Bit e dobro. Jesi li sve sredio?
- Radim na tome.
- Pouri. Mora jo i ovdje poistiti.
- Volio bih nai nekoliko svinja i dati im da vas pojedu - rekao
je Todd i vratio se u podrum prije nego to je Dussander dospio
odgovoriti.
Gotovo je posve zakopao pijanca kad mu se poelo initi da
neto nije u redu. Gledao je u grob drei lopatu jednom rukom.
Pijaneve noge djelomice su strile ispod hrpe zemlje, a isto tako i
njegova stopala -jedna stara sportska cipela i jedna prljava arapa
koja je u vrijeme kad je Taft bio predsjednik moda bila i bijela.
Jedna cipela? Jedna?

204

GODINJA DOBA

Polutreim korakom obiao je pe i doao do dna stubita.

Osvrtao se na sve strane. Glavobolja mu je poela bubnjati u
sljepoonicama, vrhovi builice koji su se htjeli probiti van. Ugledao
je drugu cipelu na metar i pol od sebe, prevrnutu u sjeni nekakve
stare police. Zgrabio ju je, otrao natrag do rake i bacio je unutra.
Onda je opet poeo kopati. Prekrio je cipelu, noge, sve.
Kad je svu zemlju vratio u raku, lupao je po njoj lopatom da je
poravna. Onda je dohvatio grablje i njima pokuao prikriti injenicu
da je tu nedavno neto kopano. Od toga nije bilo velike koristi;
nedavno iskopana i napunjena rupa bez dobre kamuflae uvijek
izgleda kao nedavno iskopana i napunjena rupa. Ali, ionako nitko
nee dolaziti ovamo. Ili se on i Dussander barem tome moraju nadati.
Todd je otrao gore. Ostao je pomalo bez daha.
Dussanderovi laktovi su se rairili a glava mu se spustila do
stola. Oi su mu bile zatvorene, a kapci sjajnoljubiasti. Boje
zvjezdana.
- Dussanderu! - povikao je Todd. U ustima mu je bio neki
vru, soan okus - okus straha pomijean s adrenalinom i
pulsirajuom, vruom krvlju.
- Da mi se nisi usudio umrijeti, govnaru!
- Govori tie - rekao je Dussander ne otvarajui oi.
- Inae e se okupiti cijela ulica.
- Gdje ti je deterdent? Za posue... za kupaonicu... bilo to. I
krpe. Trebaju mi krpe.
- Sve e nai ispod sudopera.
Velik dio krvi ve se osuio. Dussander je podigao glavu i
gledao kako Todd strue najprije lokvu na linoleumu a onda kapi
koje su pale s nogu stolca na kojem je pijanac sjedio. Djeak je
nesvjesno grizao usnice, jako, kao to konj grize povodac. Posao je
napokon bio zavren. Kuhinja je zaudarala na sredstvo za ienje.
- Ispod stubita je kutija puna starih krpa - rekao je Dussander.
- Te krvave stavi na dno. Ne zaboravi oprati ruke.
- Ne trebaju mi vai savjeti. Vi ste me u ovo uvukli.
- Da? Moram priznati da si se prilino dobro snaao.
- U Dussanderovu se glasu na trenutak osjeala stara poruga,
ali onda mu se lice iskrivilo u gorku grimasu.
- Pouri.
Todd je odnio krpe u podrum i onda posljednji put pohitao
gore. Na trenutak je napeto gledao niza stube. Zatim je ugasio svjetlo
i zatvorio vrata. Otiao je do sudopera, zavrnuo rukave i oprao ruke u
205

STEPHEN KING

najvruoj vodi koju je mogao podnijeti. Zaronio je ruke u pjenu... i

izvukao mesarski no kojim se Dussander posluio.
- Volio bih vam ovim prerezati vrat - rekao je smrknuto.
- Da, i onda me dati svinjama. Nimalo ne sumnjam u to.
Todd je isprao no, obrisao ga i spremio. Brzo je oprao i ostalo
posude, ispustio vodu i oprao sudoper. Pogledao je na uru dok je
brisao ruke i vidio da je deset i dvadeset.
Otiao je do telefona u hodniku, podigao slualicu i zamiljeno
je pogledao. Muila ga je pomisao da je neto zaboravio - neto
potencijalno jednako opasno kao to je bila pijaneva cipela. Da ga
nije tako boljela glava, moda bi se sjetio. Prokleta glavobolja. Nije
mu bilo nalik da neto zaboravi i to ga je plailo.
Okrenuo je broj 222 i nakon samo jednog zvona javio se glas:
- Ovdje Hitna pomo Santa Donato. Imate li problem?
- Zovem se Todd Bowden. Sada sam u Ulici Claremont br.
963 i trebaju mi kola hitne pomoi.
- U emu je problem, sinko?
- Moj prijatelj, gospodin D- - Zagrizao je usnicu tako jako da
mu je potekla krv i na trenutak je bio izgubljen, potopljen pod
pulsiranjem glavobolje. Dussander. Zamalo je tom anonimnom glasu
iz hitne pomoi odao Dussanderovo pravo ime.
- Smiri se, sinko - rekao je glas.
- Samo polako.
- Moj prijatelj, gospodin Denker - rekao je Todd. Mislim da je
imao infarkt.
- Kakvi su mu simptomi?
Todd ih je poeo opisivati, ali im je spomenuo bol u prsima
koja se preselila u lijevu ruku, glas ga je prekinuo. Rekao je Toddu
da e hitna doi za deset-dvadeset minuta, ovisno o prometu. Todd je
spustio slualicu i pritisnuo rukama oi.
- Jesi li ih dobio? - slabano ga je upitao Dussander.
- Jesam! - vrisnuo je Todd.
- Jesam, dobio sam ih! Da, dovraga, da! Da da da! Samo
uutite!
Jo je jae rukama pritisnuo oi, stvarajui najprije besmislene
bljeskove a onda crvenilo u vidnom polju. Sredi se, Todde duo.
Smiri se, iskuliraj se.
Otvorio je oi i ponovno uzeo slualicu. A sad tei dio. Sad
mora nazvati svoje.

206

GODINJA DOBA

- Halo? - Monicin blag, kultiviran glas u nj egovu uhu. Na

trenutak - samo na trenutak - vidio se kako joj zabija cijev puke u
nos i onda puca kad joj potee krv.
- Todd je, mamice. Daj mi brzo tatu.
Vie je nije zvao mamice. Znao je da e ona to odmah
primijetiti i tako je i bilo.
- to se dogodilo? Je li se neto dogodilo, Todde?
- Molim te, daj mi ga.
- Ali, to...
U slualici je neto lupkalo i zvrjalo. uo je da ona neto
govori ocu. Pripremio se.
- Todde? U emu je problem?
- Tata, gospodin Denker... dobio je infarkt. Barem mislim.
Prilino sam siguran.
- Isuse! - Oev se glas na trenutak udaljio i Todd je uo kako
prenosi novost eni. Onda se vratio.
- Je li iv? Koliko vidi?
- iv je. Pri svijesti je.
- Hvala Bogu. Pozovi hitnu.
- Ve sam ih pozvao.
- 222?
- Da.
- Vrlo dobro. Koliko mu je loe, to ti se ini?
(ne dovoljno, ne dovoljno)
- Ne znam, tata. Rekli su da e kola brzo doi, ali... malo me
strah. Moe li doi i priekati sa mnom?
- Evo me za etiri minute. etiri minute.
etiri minute da sredi sve to je moda propustio. etiri
minute da se sjeti to je to ono zaboravio. I je li ita zaboravio.
Moda je samo ivan. Da barem nije morao nazvati oca! Ali, to je
ono to se oekuje, zar ne? Naravno. Ima li neto drugo to se
oekuje a to nije uinio? Neto...?
- Oh, ti kretenu! - iznenada je viknuo i pojurio natrag u
kuhinju. Dussanderova glava leala je na stolu, kapaka sputenih do
pola.
- Dussanderu! - povikao je Todd. Grubo ga je protresao i
starac je jeknuo.
- Probudi se! Probudi se, govno smrdljivo!
- Stoje? Jeli dola hitna?

207

STEPHEN KING

- Pismo! Dolazi moj otac, samo to nije stigao. Gdje je

prokleto pismo?
- Kakvo... kakvo pismo?
- Rekao si mi da im kaem da si dobio vano pismo. Ja sam
rekao...
- Srce mu se stislo.
- Rekao sam da je dolo iz Njemake. Isuse! - Todd je
provukao prste kroz kosu.
- Pismo.
- Dussander je polako, s naporom pridigao glavu. Upali obrazi
bili su mu bolesne ukaste boje, usnice modre.
- Od Willija. Willija Frankela. Dragi... dragi Willi.
Todd je pogledao na sat i vidio da su dvije minute ve istekle.
Njegov otac nee, ne moe stii dovde za etiri minute, ali u
porscheu moe stii prilino brzo. Brzo, da, brzo. Sve ide prebrzo. A
ovdje jo uvijek neto nije u redu. Osjeao je to. No vie nije bilo
vremena da razmilja o tome.
- Da, dobro, itao sam vam ga i vi ste se uzbudili i dobili
infarkt. Dobro. Gdje je?
Dussander ga je gledao praznim pogledom.
- Pismo! Gdje je pismo?
- Koje pismo? - upitao je Dussander izgubljeno i Todda su
zasvrbjele ruke od elje da zadavi to staro pijano udovite.
- Ono koje sam vam itao! Od Willija! Gdje je?
Obojica su pogledali na stol kao da oekuju da e ga tamo
nai.
- Gore - rekao je Dussander napokon.
- Pogledaj u noni ormari. Trea ladica. Na dnu je mala
drvena kutija. Morat e je razvaliti, davno sam izgubio klju. U njoj
ima nekoliko vrlo starih pisama od moga prijatelja. Nisu ni potpisana
ni datirana. Na njemakom. Stranica ili dvije moe posluiti. Ako
pouri...
- Jeste li poludjeli? - bijesnio je Todd.
- Pa ja ne znam njemaki! Kako sam vam mogao itati pismo
na njemakom?
- A zato bi mi Willi pisao na engleskom? - odgovorio je
Dussander umorno.
- Ako si mi itao na njemakom, ja sam ga razumio iako ti
nisi. Dakako, izgovor ti je bio grozan, ali ja sam ipak mogao...

208

GODINJA DOBA

Dussander je imao pravo, i ovaj put je imao pravo, i Todd ga

vie nije elio sluati. ak i nakon infarkta, stari je jo bio korak
ispred njega. Pojurio je hodnikom do stuba i zastao kraj ulaznih vrata
tek toliko da se uvjeri da mu otac jo nije doao. Nije, ali Toddu je
sat pokazao kako postaje gusto; prolo je ve pet minuta.
Preskakivao je po dvije stube i uletio u Dussanderovu spavau
sobu. Nikad prije nije tu ulazio, nikad ga nije zanimalo i na trenutak
se divlje osvrtao po nepoznatu teritoriju. Onda je ugledao noni
ormari, jeftin komad namjetaja u stilu koji je njegov otac nazivao
rasprodajna moderna. Bacio se na koljena pred njim i izvukao
treu ladicu. Izila je dopola, a onda zapela.
- Prokletstvo - apnuo je Todd. Lice mu je bilo mrtvaki
blijedo osim crvenih mrlja na obrazima i modrih oiju koje su bile
tamne kao olujni oblaci nad Atlantikom.
- Izii, kretenska ladice!
Potegnuo ju je tako jako da se cijeli ormari pomaknuo i
zamalo pao na njega. Ladica je izletjela i pala Toddu u krilo. Oko
njega su se rasule Dussanderove arape, rublje i rupii. Kopao je po
stvarima koje su jo bile unutra i naao drvenu kutiju duboku desetak
centimetara. Pokuao je podii poklopac. Nita. Bila je zakljuana
ba kao to mu je Dussander kazao. Veeras nema nita besplatno.
Utrpao je rasuto rublje natrag u ladicu i vratio je na njezino
mjesto. Opet je zapela. Todd ju je pomicao amo-tamo da je oslobodi.
Znoj mu se cijedio niz lice. Napokon ju je uspio zatvoriti. Ustao je
drei kutiju u rukama. Koliko je vremena prolo?
Dussander je imao starinski krevet s visokim nogama i
zaglavljem na obje strane. Todd je udario bravom kutije o donje
zaglavlje to je jae mogao, iscerivi se kad je osjetio bol koja mu se
iz prstiju proirila na ruke sve do lakata. Pogledao je bravu. Bila je
malo natuena, ali i dalje zakljuana. Ponovno je udario, ovaj put jo
jae, ne marei za bol. Ovaj put je sa zaglavlja frcnuo komadi drva,
ali brava se i dalje drala. Todd se histerino nasmijao i odnio kutiju
na drugu stranu kreveta. Podigao ju je visoko iznad glave i spustio
svom snagom. Ovaj put brava je pukla.
Upravo kad je podigao poklopac prozor su osvijetlila svjetla
automobila.
Kopao je po kutiji. Razglednice. Medaljon. Izguvana
fotografija ene koja je na sebi imala crne podvezice i nita drugo.
Stara lisnica. Nekoliko osobnih karata. Prazna kona navlaka za
putovnicu. I na dnu, pisma.
209

STEPHEN KING

Svjetla su jo jae zabljetala, a sad je mogao uti i

prepoznatljiv zvuk motora porschea. Bio je sve glasniji... a onda je
umuknuo.
Todd je zgrabio tri tanka lista za prekomorsku potu, s obje
strane gusto ispisana na njemakom, i izletio iz sobe. Doao je
gotovo do stubita kad se sjetio da je razvaljenu kutiju ostavio na
Dussanderovom krevetu. Vratio se, zgrabio je i otvorio treu ladicu.
Opet je zapela, ovaj put uz teko grebanje drva o drvo.
Ispred kue je uo zvuk rune konice porschea, otvaranje i
zatvaranje vrata.
Kao izdaleka uo je sebe kako stenje. Stavio je kutiju u ladicu,
ustao i zamahnuo nogom. Ladica se glatko zatvorila. Stajao je i
nekoliko je trenutaka trepui gledao, a onda je pojurio niz hodnik.
Strao je niza stube. Kad je doao do polovice, zauo je brzo
lupkanje oevih cipela na prilazu kui. Preskoio je rukohvat, lako se
doekao na noge i otrao u kuhinju dok mu je pismo lepralo u ruci.
Lupanje na vratima.
- Todde? Todde, ja sam!
Iz daljine je uo i zavijanje kola hitne pomoi. Dussander je
opet otplutao u stanje polusvijesti.
- Evo me, tata! - povikao je Todd.
Stavio je listove na stol i namjestio kao da su na brzinu
isputeni iz ruke, a onda je otiao i otvorio ocu vrata.
- Gdje je? - pitao je Dick Bowden probijajui se pokraj sina.
- U kuhinji.
- Sve si uinio kako treba, Todde - rekao mu je otac i grubo
ga, muki posramljeno zagrlio.
- Samo se nadam da nita nisam zaboravio - rekao je Todd
skromno i poao za ocem u kuhinju.

urbi da Dussandera to prije iznesu iz kue, pismo je prolo

gotovo nezamijeeno. Toddov ga je otac nakratko uzeo u ruku, ali ga
je spustio kad su uli bolniari s nosilima. Todd i njegov otac vozili
su za kolima hitne pomoi i lijenik koji je primio Dussandera bez
rijei je prihvatio njegovo objanjenje zbivanja. Gospodinu
Denkeru bilo je, na kraju krajeva, sedamdeset devet godina, a nije
ivio zdravo. Lijenik je usto na brzinu pohvalio Todda zbog
snalaljivosti. Todd mu se skromno zahvalio i upitao oca mogu li
sada kui.

210

GODINJA DOBA

Dok su se vozili, Dick mu je ponovno rekao koliko se ponosi

njime. Todd ga je jedva uo. Mislio je samo na svoju puku.

18.
Istog je dana Morris Heisel slomio lea.
Nije mu bila namjera slomiti lea; namjeravao je samo zabiti
avlom olabavljeni oluk na zapadnoj strani kue. Lomljenje lea nije
mu bilo ni na kraj pameti, dovoljno se u ivotu namuio i bez toga,
hvala na pitanju. Prva mu je ena umrla u dvadeset petoj, a i njihove
su dvije keri bile mrtve. Brat mu je poginuo u prometnoj nesrei
nedaleko od Disneylanda 1971. godine. Morrisu je bilo gotovo
ezdeset a artritis ga je sve vie muio. Imao je i bradavice na obje
ruke, bradavice koje kao da su rasle jednako brzo kako ih je lijenik
palio. Osim toga, muile su ga migrene, a posljednjih ga je godina
onaj potzer Rogan iz susjedne kue poeo zvati maak Morris.
Morris se naglas upitao pred svojom drugom enom Lydijom kako bi
se Roganu svidjelo kad bi ga on poeo zvati hemoroid Rogan.
- Prestani, Morris - govorila bi mu tad Lydia.
- Ne shvaa alu, nikad nisi shvaao alu, katkad se pitam
kako sam se mogla udati za ovjeka koji uope nema smisla za
humor. Odemo u Las Vegas - rekla bi Lydia obraajui se praznoj
kuhinji kao da je tamo nevidljiva publika koju samo ona vidi vidimo Buddyja Hacketta, a Morris se ne nasmije nijedan jedini put.
Uz artritis, bradavice i migrenu, Morris je imao i Lydiju koja
se, Bog je blagoslovio, tijekom posljednjih pet godina, nakon
operacije maternice, pretvorila u gnjavatoricu. Imao je, dakle,
dovoljno briga i muka i bez slomljenih lea.
- Morris! - povikala je Lydia izaavi na stranja vrata i briui
sapunjave ruke kuhinjskom krpom.
- Morris, da si odmah siao s tih ljestva!
- Molim? - Okrenuo je glavu da bi je vidio. Stajao je pri vrhu
aluminijskih ljestva. Tu je bila naljepnica na kojoj je pisalo:
UPOZORENJE! NA OVOJ VISINI SE RAVNOTEA MOE
PROMIJENITI BEZ UPOZORENJA! Morris je na sebi imao
stolarsku pregau s velikim depovima; u jednom je imao avle, a u
drugom zasune. Tlo pod ljestvama bilo je malo neravno i ljestve su
se malo njihale kad se pomicao. Vrat ga je bolio onako kako boli
pred migrenu. Nije bio dobre volje.
- to?
- Silazi odatle, kaem, prije nego to slomi leda.
211

STEPHEN KING

- Skoro sam gotov.

- Ljulja se na tim ljestvama kao na amcu, Morris. Sii.
- Sii u kad zavrim! - rekao je srdito.
- Ostavi me na miru!
- Slomit e lea - ponovila je alobno i vratila se u kuu.
Deset minuta poslije, dok je, sav iskrivljen, zabijao posljednji avao
u oluk, zauo je mijaukanje i onda lave.
- to za Boga miloga...
Osvrnuo se i ljestve su se opasno zaljuljale. U istom je
trenutku njihov maak - po imenu Lover Boy a ne Morris - dojurio
iza garae sav nakostrijeen. Roganov mladi kotski ovar trao je za
njim isplaenog jezika, vukui za sobom uzicu.
Lover Boy, koji oigledno nije bio praznovjeran, protrao je
ispod ljestava. I kotski ovar za njim.
- Pazi, pazi, ti glupo tene! - povikao je Morris.
Ljestve su se zaljuljale. tene ih je gurnulo bokom. Ljestve su
se sruile a s njima i Morris, uplaeno jauknuvi. avli i zakovice
ispadali su mu iz depova. Polovicom tijela pao je na betoniranu
stazu i lea mu je probola strana bol. Nije uo kako mu je
kraljenica napukla, ali je to osjetio. Onda mu se na neko vrijeme sve
zasivjelo.
Kad je ponovno mogao vidjeti, leao je i dalje na stazi okruen
avlima i zakovicama. Lydia je kleala nad njim i plakala. I susjed
Rogan je bio tu, blijed kao krpa.
- Govorila sam ti! - blebetala je Lydia.
- Govorila sam ti da sides s tih ljestvi! A vidi sad! Vidi to se
sad dogodilo!
Morris ni najmanje nije elio to gledati. Zaguljiv, pulsirajui
pojas boli uvrstio mu se oko struka poput remena i to je bilo loe,
ali bilo je tu i neto jo gore: ispod tog pojasa boli nije osjeao nita,
ama ba nita.
- Kukaj poslije - rekao je promuklo.
- Sad zovi lijenika.
- Ja u - rekao je Rogan i otrao u svoju kuu.
- Lydia - rekao je Morris. Ovlaio je usnice.
- to? to, Morris? - Nagnula se nad njega pa mu je na obraz
kapnula njezina suza. Dirljivo, pomislio je, ali od toga se trgnuo, a od
trzaja se bol pogorala.
- Lydia, uhvatila me i migrena.
- Oh, jadni moj dragi! Jadni Morris! Ali, govorila sam ti...
212

GODINJA DOBA

- Imam glavobolju jer je pas onog potzera Rogana lajao cijelu

no pa nisam mogao zaspati. A danas taj pas ganja mog maka i srui
mi ljestve i sad mi se ini da sam slomio kraljenicu.
Lydia je kriknula. Od tog je zvuka Morrisu sve zatitralo u
glavi.
- Lydia - rekao je i ponovno ovlaio usnice.
- Molim, dragi?
- Neto sam pretpostavljao ve mnogo godina. Sada sam
siguran.
- Jadni moj Morris! A to to?
- Bog ne postoji - rekao je Morris i onesvijestio se.

Odvezli su ga

u Santa Donato i lijenik mu je rekao, otprilike u

vrijeme u koje bi inae jeo veeru koju je Lydia nevjesto skuhala, da
vie nikad nee moi hodati. Tad je ve bio u gipsu. Uzeli su mu
uzorke krvi i mokrae. Dr. Kemmelman mu je gledao oi i lupkao
koljena malim gumenim batom, ali nije bilo refleksnog pomicanja
nogu. A sve je vrijeme tu bila Lydia, oiju punih suza i ruku punih
rupia kojima ih je brisala. Lydia, koja bi se dobro snala da joj je
mu bio Job, posvuda je sa sobom nosila ipkaste rupie za sluaj
da se pojavi neki razlog za plakanje. Nazvala je svoju majku, koja e
ubrzo doi (Ba lijepo, Lydia - a ako je postojao itko na svijetu
koga je Morris istinski prezirao, bila je to Lydijina majka). Nazvala
je rabina, koji e takoer ubrzo doi. (Ba lijepo, Lydia - premda
nije prekoraio prag sinagoge ve pet godina i nije bio siguran kako
se ono rabin zove.) Nazvala je njegovog efa, i prema on nee ubrzo
doi, prenio mu je svoje najdublje suosjeanje. (Ba lijepo, Lydia a ako je ikoga mogao svrstati u istu kategoriju s Lydijinom majkom,
bio je to taj putz Frank Haskell s vjenom cigarom u ustima.) Na
kraju su Morrisu dali sredstvo za smirenje i odveli Lydiju. Ubrzo
poslije, Morris je utonuo u san nije vie bilo ni briga, ni migrene, ni
bilo ega drugog. Ako mu nastave davati takve male plave pilule,
bila mu je posljednja pomisao, opet e se popeti na ljestve i jo
jedanput slomiti kraljenicu.

Kad se probudio - ili doao k svijesti, to je vjerojatnije - bila je zora

i u bolnici je bilo vrlo mirno. Osjeao se mirno... gotovo spokojno.
Nije osjeao bol; tijelo mu je bilo lako poput perca. Oko kreveta su
mu stavili neto nalik krletki za vjevericu - ipke od nehrajueg
213

STEPHEN KING

elika, ice i kolica. Kablovi povezani s tom napravom drali su mu

noge. inilo mu se da su mu lea neim poduprta, ali nije bio siguran
- nije to mogao vidjeti.
Ima ljudi kojima je gore, pomislio je. U cijelom svijetu ima
ljudi kojima je gore. U Izraelu Palestinci ubijaju pune autobuse
seljaka iji je politiki zloin to su krenuli u grad u kino. Izraelci s
tom nepravdom izlaze na kraj tako to bacaju bombe na Palestince i
uz eventualne teroriste ubijaju i djecu. Ima ljudi kojima je gore nego
meni... to ne znai da je ovo dobro, ni sluajno, ali drugima je i
gore.
S tekoom je podigao jednu ruku - negdje u tijelu osjeao je
bol, ali vrlo blagu - i pred oima pokuao stisnuti aku. Eto. S
rukama mu je sve u redu. Sve do ramena. Pa to onda ako ne osjea
nita ispod struka? Diljem svijeta ima ljudi koji su oduzeti do vrata.
Ima gubavaca. Ima ljudi koji umiru od sifdisa. U ovom trenutku
negdje u svijetu ljudi moda ulaze u zrakoplov koji e se sruiti. Ne,
ovo nije dobro, ali na svijetu ima gorih stvari.
A bilo je neko i mnogo gorih stvari na svijetu.
Podignuo je lijevu ruku. inilo mu se da bestjelesno lebdi pred
njegovim oima - mrava staraka ruka s atrofiranim miiima. Imao
je na sebi bolniku pidamu, ali kratkih rukava pa je mogao proitati
broj na podlaktici, tetoviran izblijedjelom plavom tintom.
A499965214. Gore stvari, da, gore nego da padne s ljestava u
predgrau, da te odvezu u istu, sterilnu gradsku bolnicu i daju ti
sredstvo za smirenje koje e ti sigurno odagnati brige.
Tuevi, na primjer, oni su bili gori. Njegova prva ena Heather
umrla je pod jednim od tih njihovih odvratnih tueva. Pa rovovi koji
su se pretvarali u grobove - mogao je sklopiti oi i jo vidjeti
mukarce kako to je uz rovove, uti paljbu, sjetiti se kako su padali
natrake u zemlju kao loe izraene marionete. Pa krematoriji, i oni
su bili gori, krematoriji koji su ispunjavali zrak stalnim slatkim
zadahom Zidova koji su gorjeli poput nevidljivih baklji. Uasnuta
lica starih prijatelja i roaka... lica koja se otapaju poput svijea, koja
kao da ti se otapaju pred oima - tanka, tanja, najtanja. A onda su
jednoga dana nestali. Kamo? Kamo ode plamen baklje kad ga ugasi
hladan vjetar? U raj? U pakao? Svjetla u mraku, svijee na vjetru.
Kad se Job napokon slomio i poeo postavljati pitanja, Bog ga je
upitao: Gdje si bio kad sam stvarao svijet? da je Morris Heisel bio
Job, odgovorio bi mu: Gdje si ti bio kad je moja Heather umirala,

214

GODINJA DOBA

potzeru obini? Jesi li gledao kako Yankeesi igraju protiv Senator

sa? Ako ne moe bolje paziti na ono to radi, mii mi se s oiju.
Da, ima gorih stvari nego slomiti kraljenicu, u to nema
sumnje. Ali, kakav bi mu Bog dopustio da slomi kraljenicu i ostane
oduzet cijeli ivot nakon to je gledao kako mu umiru ena, keri i
prijatelji?
Nikakav Bog, eto kakav.
Suza mu je skliznula niz uho. Negdje izvan sobe zaulo se tiho
zvono. Medicinska sestra prola je kripei u borosanama. Vrata su
bila pritvorena pa je na zidu u hodniku vidio slova NZIVNA SKR.
Pogodio je da tu pie INTENZIVNA SKRB.
Neto se u sobi kretalo. uo je utanje plahta.
Morris se vrlo oprezno okrenuo udesno, na suprotnu stranu od
vrata. Pokraj svojeg kreveta vidio je noni ormari i na njemu vr
vode. Bila su tu i dva gumba za pozivanje sestre. Malo dalje bio je
drugi krevet i u njemu ovjek jo stariji i bolesniji nego to se Morris
osjeao. Nije bio spojen na divovski kota za tjelovjebu skoimia
kao Morris, ali primao je infuziju i uz krevet mu je stajao nekakav
monitor. Lice mu je bilo upalo, koa uta. Bore oko usta i oiju bile
su duboke. Kosa mu je bila ukastobijela, suha i beivotna. Tanki
kapci izgledali su izgrebano i sjajno, a na velikom nosu su se vidjele
prsnute kapilare ovjeka koji je cijeli ivot mnogo pio.
Morris je odvratio pogled... a onda ga vratio. Dok je jutarnja
svjetlost postajala sve jaa a bolnica se poinjala buditi, obuzeo ga je
udan osjeaj da poznaje svojeg susjeda. Je li to mogue? Izgledao je
kao da mu je izmeu sedamdeset pet i osamdeset godina, a Morris
nije poznavao nikoga tako starog - osim Lydijine majke, za koju je
katkad mislio da je starija od sfinge kojoj je veoma nalikovala.
Moda je to netko koga je poznavao u prolosti, moda ak
prije nego to je on, Morris, doao u Ameriku. Moda. A moda i ne.
I zato mu je to sad uope vano? Kad smo ve kod toga, zato su
mu se iznenada poele vraati sve uspomene na logor, na Patin,
upravo noas, kad je uvijek pokuavao - i obino uspijevao potisnuti ta sjeanja?
Iznenada se najeio kao da je dospio u neku sablasnu
umobolnicu gdje su stara tijela nemirna a stari duhovi prolaze
hodnicima. Je li to mogue, ak tu i sada, u toj istoj bolnici, trideset
godina nakon to su ona mrana vremena zavrila?
Prestao je gledati starca u susjednom krevetu i ubrzo ga je opet
poeo hvatati san.
215

STEPHEN KING

To ti se samo ini da poznaje tog ovjeka. Tvoj te mozak

zabavlja na najbolji nain koji je uspio smisliti, zabavlja te kao to te
je pokuavao zabavljati u...
Ali, nee misliti na to. Nee si dopustiti da misli na to?
Dok je tonuo u san, sjetio se neega ime se uvijek hvalio
Heather (ali nikada Lydiji; Lydiji se nije isplatilo hvaliti, ona nije
bila kao Heather, koja se uvijek draesno smijeila njegovom
bezazlenom napuhavanju): nikad ne zaboravljam lica. Evo mu
prilike da otkrije je li jo uvijek tako. Ako je doista poznavao
ovjeka u susjednom krevetu, moda e se sjetiti kada... i gdje.
Vrlo blizu snu, dok je lelujao preko granice svijesti i natrag,
Morris je pomislio: Moda sam ga upoznao u logoru.
To bi doista bila ironija - prava Boja ala.
Kakvog Boga, ponovno se upitao Morris, a onda je zaspao.

19.
Todd je maturirao kao drugi u generaciji, moda upravo zbog
slabog rezultata na testu iz trigonometrije za koji je uio one veeri
kad je Dussander doivio infarkt. Zbog toga mu je prosjek pao na 91,
jedan bod ispod petice.
Tjedan nakon mature, Bowdenovi su otili u posjet gospodinu
Denkeru u Bolnicu Santa Donato. Todd se petnaestak minuta muio
izgovarajui banalnosti, zahvale i pitanja o zdravlju i laknulo mu je
kad ga je ovjek iz susjednog kreveta upitao moe li malo doi.
- Oprostite - rekao je ovjek. Cijelo mu je tijelo bilo u gipsu i
zbog neega je kablovima bio spojen za napravu iznad kreveta.
- Zovem se Morris Heisel. Slomio sam kraljenicu.
- Ba teta - rekao je Todd ozbiljno.
- Oy, teta, kae on! Ovaj deko zna ublaiti stvari!
Todd se poeo ispriavati, ali Heisel je podigao ruku i
nasmijeio se. Lice mu je bilo blijedo i umorno, tipino lice starca u
bolnici kojeg ekaju velike ivotne promjene, i to ne na bolje. Po
tome su, pomislio je Todd, on i Dussander slini.
- Nema potrebe - rekao je Morris.
- Nema potrebe da odgovara na nepristojnost. Mi se ne
poznajemo. Zato bi se ti optereivao mojim problemima?
- Nitko nije otok, sasvim sam za sebe... - poeo je Todd, a
Morris se nasmijao.
- I jo mi citira Donnea! Pametan deko! Je li tvoj prijatelj
jako bolestan?
216

GODINJA DOBA

- Pa, lijenici kau da nije loe s obzirom na njegovu dob. Ima

sedamdeset devet godina.
- Tako je star! - uzviknuo je Morris.
- Zna, ne razgovara mnogo sa mnom. Ali, po onome to mi je
rekao, zakljuujem da je doseljenik, kao i ja. Ja sam ti iz Poljske.
Mislim, rodom. Iz Raena.
- Da? - rekao je Todd uljudno.
- Da. Zna kako zovu crveni otvor za kanalizaciju u Radenu?
- Ne - rekao je Todd smijeei se.
- McDonalds! - rekao je Morris i nasmijao se. I Todd se
nasmijao. Dussander ih je pogledao, iznenaen smijehom, i malo se
namrtio. Onda mu je Monica neto rekla pa se okrenuo prema njoj.
- I, je li tvoj prijatelj doseljenik?
- O, da - rekao je Todd.
- On je iz Njemake. Iz Essena. Znate taj grad?
- Ne - rekao je Morris - ali, samo sam jedanput bio u
Njemakoj. to misli, je li bio u ratu?
- Stvarno ne znam.
- Toddov je pogled postao dalek.
- Ne? No, nije ni vano. To je bilo davno. Za dvije godine u
ovoj e zemlji biti ljudi koji se mogu kandidirati za predsjednika - za
predsjednika! - koji se nisu ni rodili kad je rat zavrio. Za njih
sigurno nema razlike izmeu Dunkirka i Hanibalova prelaska Alpi na
slonu.
- Jeste li vi bili u ratu? - upitao je Todd.
- Pa, moglo bi se rei da jesam, na neki nain. Lijepo je od
tebe to posjeuje starca... dvojicu, ako urauna i mene.
Todd se skromno nasmijeio.
- Sad sam malo umoran - rekao je Morris.
- Moda u zaspati.
- Nadam se da e vam uskoro biti bolje - rekao je Todd.
Morris je kimnuo, nasmijeio se i sklopio oi. Todd se vratio.
Dussanderovu krevetu. Njegovi su se roditelji upravo spremali
krenuti - otac je stalno pogledavao na sat i uzvikivao kako je ve
kasno. Ali, Morris Heisel nije zaspao i nije spavao - jo dugo nije
spavao.

Dva dana poslije, Todd je u bolnicu doao sam. Ovaj put je Morris
Heisel, sav umotan gipsom, duboko spavao.

217

STEPHEN KING

- Dobro si to obavio - rekao je Dussander.

- Jesi li se poslije vraao u kuu?
- Jesam. Vratio sam kutiju na mjesto i spalio ono prokleto
pismo. Mislim da nikoga nije osobito zanimalo, a bojao sam se... ne
znam.
- Slegnuo je ramenima. Nije mogao rei Dussanderu da ga je u
vezi s tim pismom hvatao gotovo praznovjerni strah - da e u kuu
moda doi netko tko zna njemaki, netko tko e iz sadraja shvatiti
da je staro deset, moda i dvadeset godina.
- Kad sljedei put doe, donesi mi neto za pie - rekao je
Dussander.
- Cigarete mi ne nedostaju, ali...
- Neu vie dolaziti - rekao je Todd ravnoduno.
- Nikad vie. Ovo je kraj. Gotovi smo.
- Gotovo.
- Dussander je sklopio ruke na prsima i nasmijeio se. Nije to
bio blag osmijeh... ali je moda bio najblai osmijeh za koji je
Dussander bio kadar.
- Mislio sam da se to moda sprema. Pustit e me sljedei
tjedan... tako su barem rekli. Lijenik kae da mi moda ipak jo
ostaje nekoliko godina. Kad ga pitam koliko, samo se smije.
Pretpostavljam da to znai ne vie od tri, vjerojatno ni vie od dvije.
Ali, moda ga jo iznenadim i doivim Orwellovu godinu.
Todd, koji bi se prije dvije godine sumnjiavo namrtio na
takvu opasku, sad je samo kimnuo.
- Ali, onako meu nama, prestao sam se nadati da u doivjeti
novo tisuljee.
- Htio sam vas neto pitati - rekao je Todd uprijevi pogled u
Dussandera.
- Zato sam danas i doao. elim vas pitati o neemu to ste mi
jednom rekli.
Osvrnuo se i pogledao ovjeka u drugom krevetu te privukao
stolac blie Dussanderu. Osjetio je Dussanderov miris, suh poput
egipatske dvorane u muzeju.
- Pitaj.
- Onaj pijanac. Rekli ste neto o tome da ja u tome imam
iskustva. Iz prve ruke. to ste time htjeli rei?
Dussanderov se osmijeh malo proirio.
- itam novine, mali moj. Starci uvijek itaju novine, ali ne na
isti nain kao mladi ljudi. Poznato je da se uz rubove uzletita nekih
218

GODINJA DOBA

aerodroma u Junoj Americi okupljaju strvinari, jesi li to znao? Tako

ti starac ita novine. Proli mjesec je u nedjeljnim novinama bila
jedna reportaa. Nije bila na naslovnoj stranici, nikoga nije toliko
briga za kloare i alkoholiare da ih stavi na naslovnu stranicu, ali
bila je jedna od glavnih u reviji. JE LI SE NETKO OKOMIO NA
SIROTINJU SANTA DONATA? To je bio naslov. Tipina uta
tampa. Vi ste Amerikanci poznati po njoj.
Toddove su se ake stezale, skrivajui izgriene nokte. On
nikad nije itao nedjeljne novine, imao je pametnijeg posla. Naravno,
listao je novine svaki dan najmanje tjedan dana poslije svake svoje
male pustolovine, ali nitko od njegovih kloara nikad nije bio dospio
na prve tri stranice. Razbjesnila ga je pomisao da ih je netko
povezivao njemu iza lea.
- U reportai se spominje nekoliko ubojstava, i to iznimno
okrutnih. Netko ih je zaklao, zatukao toljagom... Neljudska
okrutnost, tako je pisalo, ali zna kakvi su novinari. Autor tog
alosnog uratka priznao je da je stopa smrtnosti tih nesretnika visoka
i da ih je u Santa Donatu posljednjih godina bilo prilino. Ne umiru
svi prirodnom smru ni od svojih loih navika. Ima mnogo ubojstava.
Ali, obino je ubojica neki pokojnikov kompanjon, a ubojstvo
posljedica puke svae oko partije karata za sitan novac ili boce vina.
Ubojica obino odmah prizna. Kaje se.
- Ali, ova novija ubojstva nisu rijeena. to je jo zlokobnije barem u glavi tog bijednog novinara, ako u njoj ita ima - posljednjih
godina mnogi su beskunici nestali. Dakako, priznaje da su oni
ionako lutalice. Dolaze i odlaze. Ali, neki su otili ne podignuvi
socijalnu pomo ili novac koji su zaradili a koji im se isplauje
jedino petkom. Jesu li neki od njih postali rtvama onoga koga taj
uti novinar zove Ubojicom pijanaca, pita se on. rtvama koje nisu
naene? Pah!
Dussander je odmahnuo rukom kao da odbacuje takvu
neodgovornost.
- To je samo zbog prodaje, dakako. Da se ljudi ugodno malo
prestrae u nedjelju ujutro. Spominje poznata imena, izlizana ali jo
korisna - Clevelandskog torzo ubojicu, Zodijaka, zagonetnog
gospodina X koji je ubio Crnu Dahliju, Springheel Jacka. Takve
gluposti. Ali, ipak sam se zamislio. to starcu preostaje nego da
razmilja kad ga stari prijatelji vie ne posjeuju?
Todd je slegnuo ramenima.

219

STEPHEN KING

- Mislio sam: Kad bih elio pomoi tom glupom novinaru, to

nimalo ne elim, mogao bih mu objasniti neke od nestanaka. Ne
trupla zatuena batom ili zaklana, ta ne, poivala u miru, ali neke od
nestanaka da. Jer barem dio tih koji su nestali sada su u mojem
podrumu.
- Koliko? - upitao je Todd tiho.
- Pet - rekao je Dussander mirno.
- Raunajui i onog kojeg si mi se ti pomogao osloboditi,
samo pet.
- Stvarno ste ludi - rekao je Todd. Donji kapci su mu bili
blijedi i sjajni.
- Oito ste potpuno prolupali.
- Prolupao. Kako draestan izraz. Moda ima pravo! Ali,
onda sam si rekao: To bi piskaralo htjelo prikaiti sva ubojstva i
nestanke istoj osobi - hipotetinom Ubojici pijanaca. Ali, moda
uope nije tako.
- Pa sam si rekao: Poznajem li ja ikoga tko bi mogao raditi
takvo to? Nekoga tko je bio pod istim pritiscima kao i ja posljednjih
nekoliko godina? Nekoga tko je takoer sluao stare duhove kako
tresu lancima? I odgovor glasi: da, poznajem nekoga takvog.
Poznajem tebe, mali.
- Ja nikada nikog nisam ubio.
Slika koja mu je dola pred oi nije bila slika pijanaca - oni
zapravo i nisu ljudi, ne pravi. Dola mu je slika sebe kako ui iza
mrtvog stabla i gleda kroz teleskop puke, ciljajui na sljepoonicu
ovjeka s bradom, ovjeka koji je vozio kamionet.
- Moda nisi - sloio se Dussander ljubazno.
- Ali, neku si se veer tako dobro snaao. Iznenadio si se
najvie zato to te moja bolest uvalila u tako opasnu situaciju, ini mi
se. Imam li pravo?
- Ne, nemate - rekao je Todd.
- Bio sam bijesan na vas. I sad sam. Pobrinuo sam se za to jer
u sefu imate neto to bi mi moglo upropastiti ivot.
- Ne, nemam.
- Molim? to hoete rei?
- Bio je to blef, isto kao i tvoje pismo kod prijatelja. Nikad
nisi napisao takvo pismo, ne postoji takav prijatelj, a ni ja nisam
napisao ni slovca o naem... recimo, druenju. Eto, spustio sam karte
na stol.

220

GODINJA DOBA

Spasio si mi ivot. Nije vano to si to uinio samo zato da bi

zatitio sebe. To nita ne mijenja. Ne mogu ti nita, mali. To ti kaem
od svoje volje. Pogledao sam smrti u lice i plai me, ali ne onoliko
koliko sam oekivao. Nema nikakvog dokumenta. Kako si i sam
rekao: sad smo kvit.
Todd se nasmijeio - napeto je zategnuo kutke usnica. U oima
mu je plesao udan, zajedljiv plamiak.
- Herr Dussander - rekao je - kad bih vam samo mogao
vjerovati.

Naveer

se Todd odetao do padine nad autocestom, siao do

mrtvog stabla i sjeo na njega. Netom je proao suton. Veer je bila
topla. Svjetla automobila probijala su se kroz polumrak u dugim
utim niskama.
Nema nikakvog dokumenta.
Nije shvaao koliko je situacija nepopravljiva sve do
razgovora koji je uslijedio. Dussander je predloio Toddu da pretrai
kuu u potrazi za kljuem sefa i kad ga ne nae, to e biti dokaz da
nema sefa pa stoga ni dokumenta. Ali, klju moe bilo gdje sakriti moda je u limenci zakopanoj u vrtu, moda u kutijici gurnutoj iza
daske; moda se ak odvezao u San Diego i stavio je iza jedne od
onih stijena na ukrasnom kamenom zidu oko medvjee nastambe u
zoolokom vrtu. Zato ne? Trebao mu je samo jedanput, da stavi
dokument u sef. Ako umre, izvadit e ga netko drugi.
Dussander je na to s oklijevanjem kimnuo, ali nakon to je
kratko razmislio, predloio je neto drugo. Kad se dovoljno oporavi
da ode kui, zajedno e nazvati sve banke u Santa Donatu. Todd e
rei da zove u djedovo ime. Jadni je djed u posljednje dvije godine
postao senilan i izgubio je klju svoga sefa. to je jo gore, ne sjea
se ni u kojoj je banci. Mogu li samo pogledati imaju li u evidenciji
Arthura Denkera? I kad mu u svim bankama daju negativan
odgovor...
Todd je ve odmahivao glavom. Kao prvo, takva bi pria
gotovo sigurno izazvala sumnjiavost. Oigledno je namjetena.
Vjerojatno bi posumnjali na prijevaru i odmah pozvali policiju. A
ak i da svi povjeruju, od toga ne bi bilo nikakve koristi. Kad ni u
jednoj od stotinjak banaka u Santa Donatu ne bi bilo sefa na ime
Denker, to ne znai da Dussander nije uzeo sef u San Diegu, L. A.-u
ili nekom drugom gradu.

221

STEPHEN KING

Dussander je na kraju odustao.

- Zna sve odgovore, mali. Sve osim jednoga. to dobivam
ako sad laem? Izmislio sam tu priu da bih se zatitio od tebe - to je
motiv. Sad pokuavam razotkriti la. Kakva mi je korist od toga?
Dussander se s naporom pridigao na lakat.
- I kad smo ve kod toga, emu bi mi sada uope sluio takav
dokument? Mogao bih te unititi iz bolnikog kreveta da elim.
Mogao bih se izlanuti prvom lijeniku koji naie, ionako su svi
Zidovi, znali bi tko sam, odnosno tko sam bio. Ali, zato bih to
uinio? Dobar si uenik... pred tobom je lijepa budunost... osim ako
ne postane odve nemaran s tim tvojim pijancima.
Toddovo se lice okamenilo.
- Nikad vam nisam rekao...
- Znam. Nikad nisi uo za njih, nikad nisi dotaknuo ni vlas na
njihovoj uljivoj glavi, dobro, u redu. Neu vie govoriti o tome. Ali,
reci mi, mali: zato bih lagao o ovome? Kae da smo kvit. Ali,
moemo biti kvit jedino ako vjerujemo jedan drugome.

Sada,

dok je sjedio iza mrtvog stabla na padini koja se sputala

prema autocesti i gledao kako anonimna svjetla automobila nestaju
beskrajno kao spori svjetlei meci, znao je ega se boji.
Dussander koji govori o povjerenju. To ga je uplailo.
Pomisao da Dussander u svom srcu moda odrava mali ali
ivahan plamiak mrnje - i to ga je plailo.
Mrnje prema Toddu Bowdenu koji je mlad, nenaboran,
pravilnih crta lica; Toddu Bowdenu koji je dobar uenik i pred kojim
je svijetla budunost.
Ali, najvie ga je plailo to to ga Dussander nikada nije
oslovljavao po imenu.
Todd. Je li to tako teko, makar i starom vabi koji uglavnom
ima umjetne zube? Todd. Jedan slog. Lako se izgovara. Primakne
jezik gornjem nepcu, malo spusti zube, ponovno podigne jezik i
gotovo. Ali, Dussander ga je unato tome uvijek zvao mali. Jedino
tako. Prijezirno. Anonimno. Da, to je to, anonimno. Anonimno poput
serijskog broja u koncentracijskom logoru.
Moda mu Dussander govori istinu. Ne, ne samo moda vjerojatno. Ali, postoje ti strahovi... a najgori je bio zbog
Dussanderovog odbijanja da ga oslovi po imenu.

222

GODINJA DOBA

U korijenu svega bila je njegova nesposobnost da donese

konanu odluku. U korijenu je bila alosna istina: ni nakon etiri
godine druenja s Dussanderom, on i dalje nije znao to stari zapravo
misli. Moda ipak nije tako darovit uenik kako svi kau.
Automobili, automobili, automobili. Svrbjeli su ga prsti da se
mai puke. Koliko bi ih uspio srediti? Tri? est? Okruglo deset? I
koliko jo ima kilometara do Babilona?
Nemirno se gnijezdio.
Vjerojatno e tek Dussanderova smrt otkriti pravu istinu. U
sljedeih pet godina. Moda i prije. Tri do pet... zvui kao zatvorska
kazna. Todde Bowden, sud te osuuje na tri do pet godina zbog
druenja s poznatim ratnim zloincem. Tri do pet godina nonih
mora i hladnog znoja.
Prije ili poslije Dussander e jednostavno umrijeti. Onda e
poeti ekanje. vor u elucu svaki put kad zazvoni telefon ili netko
doe na vrata.
Nije bio siguran da e to moi podnijeti.
Prsti su ga svrbjeli od elje da se mai puke pa ih je Todd
stisnuo u ake i zabio obje ake meu noge. Bol mu je progutala
trbuh i neko je vrijeme leao skvren na tlu, usnica zategnutih u
bezglasnom kriku. Bol je bila strana, ali je zbrisala beskrajni niz
misli.
Barem na neko vrijeme.

20.
Za Morrisa Heisela, taje nedjelja bila dan uda.
Atlanta Bravesi, njegov omiljeni bejzbolski tim, svladao je
ohole Cincinnati Redse sa 7:1 i 8:0. Lydia, koja se uvijek hvalisala
svojim oprezom i ija je omiljena uzreica bila bolje sprijeiti nego
lijeiti okliznula se na vlanom kuhinjskom podu kod svoje
prijateljice Jane i ozlijedila je kuk. Leala je kod kue. Nita
ozbiljno, i hvala Bogu (kakvom Bogu?) za to, ali to je znailo da ga
nee moi posjetiti najmanje dva dana, a moda i etiri.
etiri dana bez Lydije! etiri dana nee morati sluati o tome
kako ga je upozorila da su ljestve klimave i kako se osim toga
previsoko popeo. etiri dana nee morati sluati kako mu je uvijek
govorila da e im Roganovo tene izazvati neprilike kad uvijek tako
tri za Lover Boyom. etiri dana ga nee pitati nije li mu sad drago
to ga je toliko gnjavila da uplati osiguranje, jer da nije, sad bi ostali
bez prebijene pare. etiri mu dana nee objanjavati da mnogi ljudi
223

STEPHEN KING

ive savreno normalno - no, gotovo normalno - iako su uzeti ispod

struka; u svim muzejima i galerijama u gradu postoje rampe za
invalidska kolica, postoje ak i posebni autobusi. Kad bi sve to
izgovorila, Lydia bi se hrabro nasmijeila i onda briznula u pla.
Morris je oputeno zadrijemao.
Kad se probudio, bilo je pola est poslijepodne. Njegov susjed
je spavao. Jo uvijek se nije mogao sjetiti odakle zna Denkera, ali je
bio uvjeren da ga je nekad negdje vidio. Nekoliko ga je puta htio
pitati da mu pria o sebi, ali neto ga je uvijek sprijeilo. To isto
neto spreavalo ga je da s Denkerom razgovara o iemu osim
banalnosti - vremenu, posljednjem potresu, sljedeem potresu i o
tome kako u Guldeu pie da e se Myron Floren jo jedanput pojaviti
kao posebni gost u Welkovoj emisiji.
Morris je sebi govorio da se suzdrava zato to se tako moe
igrati, a kad si u gipsu od ramena do bokova, takve su igre vrlo
korisne. Kad se igra, ne razmilja toliko o tome kako e podnijeti
to to e do kraja ivota morati piati u kateter.
Kad bi izravno upitao Denkera, igra bi najvjerojatnije
doivjela brz i nezadovoljavajui kraj. Suzili bi svoju prolost na
neto svakodnevno - vonju vlakom ili brodom, moda ak i logor.
Denker je mogao biti u Patinu; bilo je tamo mnogo njemakih
Zidova.
S druge strane, sestra mu je rekla da e Denker za tjedan-dva
vjerojatno kui. Ako se dotad ne uspije sjetiti, Morris e priznati da
je izgubio i pitati ga izravno: ujte, imam dojam da sam vas ve
negdje sreo...
Ali, morao si je priznati da tu ima jo neega. Postojalo je
neto u njegovim osjeajima, neto neugodno to ga je podsjetilo na
onu pripovijetku, Majmunsku apu, u kojoj se sve elje ostvare
kroz zlu kob. Stari par koji dobije apu poeli stotinu dolara i dobije
ih kao dar iz suuti kad im sin jedinac pogine u nesrei na poslu.
Onda majka poeli da se sin vrati. Ubrzo uju teke korake na prilazu
kui, pa lupanje po vratima. Majka, luda od radosti, potri niza stube
da otvori vrata svome sinu. Otac, lud na posve drugi nain, u mraku
nae apu i poeli da sin opet bude mrtav. Majka otvori vrata i pred
njima ne nade nita osim daka nonog vjetra.
Na neki se nain Morrisu inilo da moda zna odakle poznaje
Denkera, ali da je to znanje kao sin u pripovijetki o dvoje staraca podignut iz groba, ali ne onakav kakvog ga se majka sjeala; umjesto
224

GODINJA DOBA

toga, vratio se sav iznakaen od pada u zahuktali stroj. inilo mu se

da je ono to zna o Denkeru neto podsvjesno to kuca na vrata
izmeu tog dijela njegova uma i racionalnog dijela... a da neto u
njemu oajniki trai majmunsku apu, odnosno njezin psihiki
ekvivalent; talisman koji e zauvijek odagnati spoznaju.
Pogledao je Denkera i namrtio se.
Denker, Denker. Odakle te znam, Denkeru? Iz Patina? Je li to
razlog to ne elim znati? Ali, dva ovjeka koja su preivjela isti uas
ne moraju strahovati jedan od drugog. Osim, naravno, ako...
Mrtio se. Odjedanput je osjetio da je vrlo blizu, ali onda je
poeo osjeati trnce u nogama i to mu je odvratilo pozornost, omelo
ga je. Trnci su bili tono onakvi kao kad ti ruka ili noga utrne pa joj
se pone vraati normalna cirkulacija. Da nije bilo prokletog gipsa,
mogao bi se pridii i trljati stopala dok trnci ne prou. Mogao bi...
Morris je razrogaio oi.
Dugo je leao posve mirno. Zaboravio je na Lydiju, na
Denkera, na Patin, na sve osim trnaca u nogama. Da, u obje noge, ali
jae u desnoj. Kad to osjeti, kae zaspala mi je noga.
Ali, dakako, zapravo hoe rei: noga mi se probudila.
Morris je tapkao po nonom ormariu traei gumb da dozove
sestru. Kad ga je naao, pritiskao ga je i pritiskao sve dok nije dola.

Sestra ga nije ozbiljno shvatila - i prije je imala pacijente optimiste.

Lijenik mu nije bio tu, a nije ga htjela zvati kod kue. Dr.
Kemmelman je bio poznat po naprasitosti... osobito kad ga se naziva
kui. Ali, Morris joj nije dopustio da to samo tako odbaci. Bio je
blage naravi, ali sad je bio spreman prirediti i vie nego neugodnost;
ako zatreba, napravit e skandal. Bravesi su dobili utakmicu. Lydija
je ozlijedila kuk. Ali, dobre stvari dolaze tri po tri, to svatko zna.
Sestra se napokon vratila s mladim internistom po imenu dr.
Timpnell koji je izgledao kao da ga je netko oiao kosilicom za
travu s tupim otricama. Iz depa bijelih hlaa izvadio je depni no,
izvukao produetak za otvaranje boca i povukao ga od prstiju
Morrisove desne noge do pete. Stopalo se nije savilo, ali su se prsti
trznuli - to je bilo oigledno, nije se moglo zanemariti. Morrisu su
potekle suze.
Timpnell je sjeo kraj njega na krevet oamuena izraza lica i
potapao ga po ruci.

225

STEPHEN KING

- To se katkad dogodi - rekao je (vjerojatno na temelju svoga

velikog iskustva u prolih najvie est mjeseci).
- Nijedan lijenik to ne moe predvidjeti, ali dogaa se. Kao
to se oigledno dogodilo vama.
Morris je kimnuo kroz suze.
- Oigledno niste posve uzeti.
- I dalje ga je tapao po ruci.
- Ali, ne bih se htio uputati u nagaanje hoete li se oporaviti
samo malo, djelomice ili potpuno. Sumnjam da e to uiniti i dr.
Kemmelman. Mislim da ete morati dugo ii na fizioterapiju, i nee
sva biti ugodna. Ali, svakako ugodnija nego... znate i sami.
- Da - rekao je Morris kroz suze.
- Znam. Hvala Bogu.
- Sjetio se da je rekao Lydiji kako nema Boga pa mu je krv
navrla u lice.
- Pobrinut u se da obavijestim dr. Kemmelmana - rekao je
Timpnell, potapao ga jo jedanput po ruci i ustao.
- Moete li nazvati moju enu? - zamolio je Morris. Jer, koliko
je god vjeito cmizdrila i lomila ruke, osjeao je neto za nju. Moda
je to neto ak bila ljubav, osjeaj koji kao da nije imao nikakve veze
s tim to nekome katkad poeli zavrnuti vratom.
- Da, pobrinut u se za to. Sestro, moete li vi...?
- Svakako, doktore - rekla je setra a Timpnell je jedva
suspregnuo osmijeh.
- Hvala vam - rekao je Morris briui oi papirnatim rupiem
koji je uzeo iz kutije na nonom ormariu.
- Mnogo vam hvala.
Timpnell je iziao. Dok su razgovarali, probudili su gospodina
Denkera. Morris se htio ispriati zbog pometnje, ili moda zbog
suza, ali onda je zakljuio da isprika nije potrebna.
- Koliko vidim, treba vam estitati - rekao je gospodin Denker.
- Vidjet emo - odgovorio je Morris, ali je, kao i Timpnell,
jedva susprezao osmijeh.
- Vidjet emo.
- Sve uvijek nekako doe na svoje mjesto - neodreeno je
rekao Denker, a onda je daljinskim upravljaem ukljuio televizor.
Bilo je petnaest do est i gledali su svretak emisije Hee- Haw. Zatim
su slijedile vijesti. Nezaposlenost je rasla. Inflacija nije tako strana.
Taoci su jo uvijek taoci. Novo Gallupovo istraivanje pokazuje da
bi, kad bi se izbori odrali u tom trenutku, ak etiri republikanska
226

GODINJA DOBA

kandidata mogla potui Jimmyja artera. Dolo je do medurasnih

sukoba nakon ubojstva crnog djeteta u Atlanti (proi e jo est
mjeseci dok se u okrutnim ubojstvima u Atlanti ne pone
prepoznavati sustavnost) - No nasilja, tako ju je nazvao spiker. A
blie kui, neidentificirani mukarac naen je u vonjaku blizu
Autoceste 46, izboden noem i izudaran tupim predmetom.
Lydia je nazvala nekoliko minuta prije pola sedam. Nazvao ju
je dr. Kemmelman i na temelju izvjea mladog internista, izrazio
umjereni optimizam. Lydija je bila umjereno radosna. Zaklela se da
e sutra doi makar je to i ubilo. Morris joj je rekao da je voli.
Veeras je sve volio - Lydiju, dr. Timpnella s onom groznom
frizurom, gospodina Denkera, ak i mladu djevojku koja je donijela
pladnjeve s veerom kad je Morris spustio slualicu.
Za veeru su dobili hamburgere, pire krumpir, mrkvu i graak
i zdjelicu sladoleda za desert. Posluila ih je mlada pomonica po
imenu Felice, srameljiva plavokosa dvadesetogodinjakinja. I ona je
imala razloga za slavlje - njezin deko je dobio mjesto
kompjutorskog programera u IBM-u i slubeno ju je zaprosio.
Gospodin Denker, koji je zraio izvjesnim uglaenim armom
na koji su reagirale sve mlade ene, izrazio je veliko zadovoljstvo.
- Ah, kako lijepo. Morate sjesti i ispriati nam sve o tome.
Sve. Nemojte nita ispustiti.
Felice je porumenjela i rekla da to ne moe.
- Jo moramo posluiti ostatak odjela B i cijeli odjel C. A
pogledajte, ve je pola sedam!
- Onda sutra naveer. Inzistiramo - zar ne, gospodine Heisel?
- Svakako, svakako - promrmljao je Morris, ali misli su mu
bile milijunima kilometara daleko.
(mora sjesti i ispriati nam sve o tome)
Rijei izgovorene identinim aljivim tonom. Ve ih je uo; u
to nema nikakve sumnje. Ali, je li ih izgovorio upravo Denker? Je li?
(sve)
Glas ovjeka iz grada. Kultiviranog ovjeka. Ali, u glasu je
bila prijetnja. elina ruka u barunastoj rukavici. Da.
(sve. nemojte nita ispustiti.)
(?Patin?)
Morris Heisel gledao je jelo pred sobom. Gospodin Denker se
ve bacio na svoje. Susret s Felice ostavio ga je u izvrsnom
raspoloenju -kao nakon to ga je posjetio onaj plavokosi djeak.
- Draga djevojka - rekao je Denker vaui mrkvu i graak.
227

STEPHEN KING

- Oh, da...
(morate sjesti) mislite, Felice. Ona je
(i ispriati nam sve o tome)
- vrlo draga.
(sve. nemojte nita ispustiti)
Pogledao je u svoj tanjur i iznenada se sjetio kako je bilo
nakon nekog vremena u logoru. Isprva bi ubio za zalogaj mesa,
makar bio crvljiv i zelen. Ali, nakon nekog vremena, taje glad nestala
i eludac ti je leao u tijelu poput malog sivog kamena. Osjeao si da
nikad vie nee biti gladan.
Dok ti netko ne bi pokazao hranu.
(Ispriajte nam sve, prijatelju. Nemojte nita propustiti.
Morate sjesti i SVE nam ispriati.)
Glavno jelo na Morrisovom bolnikom pladnju bio je
hamburger. Zato ga je iznenada podsjetio na janjetinu? Ne ovetinu,
ne svinjetinu - ovetina je esto bila konasta, svinjetina tvrda, pa
ovjeka kojemu su zubi istrulili ne bi osobito primamila ni ovetina
ni svinjetina. Ne, on je sad mislio na mirisni janjei paprika, s
mnogo umaka i povra. Mekanog, slasnog povra. Zato sad
razmilja o janjeem paprikau? Zato, osim ako...
Vrata su se naglo otvorila. Dola je Lydia nasmijeena od uha
do uha. Pri hodu se oslanjala na aluminijsku taku.
- Morris! - zacvrkutala je. Za njom je, s istim izrazom sree na
licu, hodala susjeda Emma Rogan.
Gospodin Denker se iznenaeno trgnuo i ispustio vilicu.
Izgovorio je psovku ispod glasa i podigao je s poda.
- To je tako KRASNO! - Lydia samo to nije blejala od
zadovoljstva.
- Nazvala sam Emmu i pitala je moemo li doi veeras
umjesto sutra naveer, ve sam dobila taku i rekla sam Em, ako te
muke ne mogu podnijeti zbog Morrisa, tako sam joj rekla, kakva
sam mu onda ja ena? Upravo sam joj tako rekla, zar ne, Emma?
Emma Rogan je, sjetivi se da je njezin mali kotski ovar
barem djelomice kriv za sve, brzo kimala glavom.
- I tako sam nazvala bolnicu - rekla je Lydia, svukla ogrta i
pripremila se za dugi posjet - a oni su mi rekli da je vrijeme posjeta
prolo ali da e u mojem sluaju napraviti iznimku, samo to ne
moemo dugo ostati jer bismo mogle smetati gospodinu Denkeru.
Nadam se da vam ne smetamo, gospodine Denker?
- Ne, draga gospodo - rekao je Denker rezignirano.
228

GODINJA DOBA

- Sjedni, Emma, uzmi stolicu gospodina Denkera, njemu sad

ne treba. Daj, Morris, prestani jesti sladoled, sav si se umackao kao
dijete.
Nema veze, bit e ti na nogama dok trepne okom. Ja u te
nahraniti. Gu-gu, ga-ga. Otvori usta, zini jako, eluce dragi, dolazi
slatko! Ne, ni rijei, mamica uvijek zna najbolje. Pogledaj ga samo,
Emma, ispala mu je gotovo sva kosa, a i ne udim se, kad je mislio
da vie nikad nee hodati. To je Boja milost. Rekla sam muda su te
ljestve klimave. Rekla sam: Morris, tako sam rekla, silazi s tih
ljestava dok...
Davala mu je sladoled i brbljala sljedeih sat i pol, i kada je
otila, napadno epajui dok ju je Emma podupirala, Morris Heisel
vie nije mislio na janjei paprika i glasove koji odjekuju kroz
desetljea. Bio je iscrpljen. Bilo bi premalo rei da je to bio naporan
dan. Morris je duboko zaspao.

Probudio

se negdje izmeu tri i etiri ujutro s vriskom u grlu,

stisnutih zubi.
Sada je znao. Znao je tono gdje i tono kada je upoznao
ovjeka iz susjednog kreveta. Samo to se tada nije zvao Denker. O
ne, nipoto.
Probudio se iz najgore none more u ivotu. Njemu i Lydiji
netko je dao majmunsku apu i oni su poeljeli novac. Onda je
mladi iz Western Uniona u odori Hitlerjugenda doao u njihovu
sobu. Dao je Morrisu brzojav u kojem je pisalo: SA ALJENJEM
VAM JAVLJAMO DA SU VAM OBJE KERI MRTVE STOP
KONCENTRACIJSKI LOGOR PATIN STOP DUBOKO ALIMO
ZBOG TOG KONANOG RJEENJA STOP SLIJEDI PISMO
ZAPOVJEDNIKA STOP REI E VAM SVE O TOME I NITA
NEE ISPUSTITI STOP SUTRA ETE OD NAS PRIMITI 100
REICHSMARAKA NA VA RAUN U BANCI STOP ADOLF
HITLER KANCELAR.
Lydia je jauknula i premda nikad nije ni vidjela Morrisove
keri, dignula je majmunsku apu u zrak i poeljela da oive. Soba se
zamraila. Odjedanput su se izvana uli teki, teturavi koraci.
Morris se bacio na sve etiri u mraku koji je iznenada
zaudarao na dim, plin i smrt. Traio je apu. Preostala im je jo samo
jedna elja. Ako nae apu, moe poeljeti da ta grozna mora

229

STEPHEN KING

nestane. Pritedjet e si prizor svojih keri, mravih poput straila, s

oima poput dubokih rana, s brojevima utisnutim na ruke.
Udarci po vratima, prava baraa udaraca.
U snuje sve frenetinije traio apu ali je nikako nije mogao
nai. inilo se da to traje godinama. A onda su se iza njega naglo
otvorila vrata. Neu gledati. Zatvorit u oi. Iskopat u si ih ako
budem morao, ali neu gledati.
Ali je ipak pogledao. Morao je. U snu je to bilo kao da su ga
goleme ruke uhvatile za glavu i okrenule je.
Ali, na pragu nisu stajale njegove keri, nego Denker. Mnogo
mladi Denker, Denkeru SS uniformi, naherene kape s munjama.
Gumbi su hladno sjali, izme bile ulatene poput zrcala.
U rukama je drao golem lonac janjeeg paprikaa koji je
polako krkao.
Denker u snu nasmijeio se svojim mranim, uglaenim
osmijehom i rekao: Morate sjesti i ispriati nam sve o tome - kao
prijatelj prijatelju, nije li tako? uli smo da netko skriva zlato. Da
netko gomila duhan. Da Schneibel prije dva dana nije stradao od
trovanja hranom nego od usitnjenog stakla u jelu. Ne vrijeajte nau
inteligenciju, ne hinite da nita ne znate. Znate vi SVE. Zato nam sve
recite. Nemojte nita ispustiti.
I on bi im u mraku, udiui opojni miris janjeeg paprikaa,
sve rekao. Njegov eludac, koji je dotad bio mali sivi kamen, sad se
pretvorio u divljeg tigra. Rijei su mu se same slijevale kroz usta.
Poput luaka je iz sebe izbacivao pomijeane istine i lai.
Brodin je ljepljivom trakom privrstio majin vjenani prsten
ispod testisa!
(morate sjesti)
Laslo i Herman Dorsky razgovarali su o mogunosti da
napadnu straarski toranj broj tri!
(i rei nam sve o tome)
Mu Rachel Tannenbaum ima duhan, dao gaja straaru koji
dolazi poslije Zeickerta, onom kojeg zovu Slinoderom jer vjeito
kopa nos i onda gura prste u usta. Tannenbaum mu je dao malo
duhana da njegovoj eni ne oduzme biserne naunice!
(ma dajte, to uope nema smisla, pobrkali ste dvije zasebne
prie, ali nema veze, nema veze, drae nam je da pomijeate dvije
nego da jednu posve izostavite, ne smijete NITA izostaviti)
Jedan ovjek izvikuje ime svoga mrtvog sina da bi dobio
dvostruku porciju!
230

GODINJA DOBA

(recite nam kako se zove)

Ne znam ali vam ga mogu pokazati molim vas da mogu vam
ga pokazati hou hou hou
(recite nam sve to znate)
hou hou hou hou hou
Sve dok se nije probio do svijesti s neujnim krikom koji mu
je palio grlo.
Nekontrolirano drhtei, pogledao je usnulog ovjeka u
susjednom krevetu. Osobito su mu pogled privlaila naborana, upala
usta. Stari tigar bez zubi. Stari, opaki slon kojem je jedna kljova
ispala a druga se klima. Senilno udovite.
- O moj Boe - proaptao je Morris Heisel. Glas mu je bio
visok i slabaan, samo ga je on mogao uti. Suze su mu se slijevale
niz obraze prema uima.
- O dragi Boe, ovjek koji mi je ubio enu i keri spava u
istoj sobi, moj Boe, o dragi Boe, on je sad sa mnom u ovoj sobi.
Suze su tekle sve bre - vrue suze bijesa i uasa koje su mu
palile kou.
Drhtao je i ekao jutro, a jutro nije dolazilo cijelu vjenost.

21.
Sljedeeg dana, u ponedjeljak, Todd je ustao u est i bezvoljno
brljao po tanjuru kajgane koju si je sam pripravio kad je siao njegov
otac jo odjeven u kupai ogrta s monogramom i papue.
- Mmhm - rekao je Toddu prolazei kraj njega prema
hladnjaku da uzme naranin sok.
Todd je promrmljao odgovor ne diui pogled s knjige koju je
itao, krimia o 87. policijskoj postaji. Imao je sree - dobio je posao
u tvrtki za ureivanje vrtova iz Sausalita. To bi bilo predaleko da
svaki dan putuje, ak i da mu je jedno od roditelja htjelo posuditi
auto na cijelo ljeto (a nije), ali njegov je otac radio na gradilitu
nedaleko od tvrtke pa je ujutro ostavljao Todda na autobusnoj
stanici, a poslijepodne dolazio po njega na isto mjesto. Todd nije bio
oduevljen tim rjeenjem; nije se volio voziti s ocem s posla
poslijepodne, a mrzio je odlaziti s njim ujutro. Ujutro se osjeao
najogoljenijim jer je zid izmeu onoga to je bio i onoga kakvim se
inio bio najtanji. Bilo je tee nakon nonih mora, ali ak i ako nije
sanjao, bilo je loe. Jednog se jutra prepao shvativi da je ozbiljno
razmiljao o tome da isprui ruku preko oeve aktovke, zgrabi

231

STEPHEN KING

upravlja porschea i uputi ih u dvije ekspres trake, izazivajui kaos

razaranja medu jutarnjim putnicima.
- Hoe jo jedno jaje, Todd- O?
- Ne, hvala, tata.
- Dick Bowden je volio jaja na oko. Kako itko moe jesti
takvo to ujutro? Dvije minute na kunom rotilju, pa brzo
preokrene. Ono to dobije na kraju izgleda poput divovskog
mrtvog oka s bijelom mrenom, oka koje e naranasto prokrvariti
kad ga bocne vilicom.
Odgurnuo je svoju kajganu. Jedva da ju je i dotaknuo.
uli su kako su jutarnje novine pale pred ulazna vrata.
Njegov otac je zavrio s kuhanjem, iskljuio rotilj i doao za
stol.
- Jutros nisi gladan, Todd- O?
Nazove li me tako jo jedanput, zabit u ti no ravno u tvoj
jebeni nos... tata- O.
- Nemam ba teka.
Dick se s ljubavlju nasmijeio sinu; na desnom je uhu jo imao
malo pjene za brijanje.
- Nagaam da je to zbog Betty Trask.
- Da, moda ima pravo.
- Blijedo se nasmijeio, a osmijeh je nestao istog trenutka kad
je otac otiao po novine. Bi li te razbudilo kad bih ti rekao kakva je
ona pika, tata- O? Kako bi bilo da ti kaem: Uzgred, jesi li znao
da je ki tvojeg prijatelja Raya Traska jedna od najveih drolja u
Santa Donatu? Poljubila bi vlastitu picu kad bi se mogla dovoljno
sagnuti, tata- O. Tako je zaljubljena u nju. Obina mala smrdljiva
drolja. Dvije crte kokaina i tvoja je cijelu no. A ako sluajno nema
kokaina, svejedno je tvoja cijelu no. Kad ne bi nala mukarca,
poevila bi se spsom. Misli li da bi te to razbudilo, tata- O? Da bi
ti tako bre poeo radni dan?
Grubo je odgurnuo te misli, ali znao je da ih ne moe trajno
odbaciti.
Otac se vratio s novinama. Todd je bacio pogled na naslovnu
stranicu: SUENJE PIJUNIMA SVE BLIE, DOZNAJEMO OD
IZVORA U MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA.
Dick je sjeo.
- Betty je zgodna djevojka - rekao je.
- Podsjea me na tvoju majku kad sam je tek upoznao.
- Da?
232

GODINJA DOBA

- Lijepa... mlada... svjea. - Dicku Bowdenu se zamutio

pogled, a onda se razbistrio i gotovo sa strahom pogledao sina.
- Ne mislim rei da tvoja majka nije jo uvijek zgodna ena.
Ali, u toj dobi djevojke imaju neki... rekao bih, sjaj. Imaju ga neko
vrijeme, a onda nestane.
- Slegnuo je ramenima i otvorio novine. - C'est la vie.
Ona ti je kuja koja se tjera. Moda se od toga sjaji.
- Dobro postupa s njom, zar ne, Todd- O? - Otac je
uobiajeno brzo listao novine dok ne doe do sportskih stranica.
- Nisi drzak?
- Sve je u redu, tata.
(ako ubrzo ne prestane ja u... ja u... uiniti... neto. Vrisnut
u. Bacit u mu kavu u lice. Neto.)
- Ray mi si i da si ti sj aj an deko - rekao je Dick odsutno.
Napokon je naao sportske stranice. Udubio se. Za stolom je
zavladala blaena tiina.
Betty Trask se bacila na njega ve prve veeri kad su izili
zajedno. Odvezao ju je poslije kina u mjesnu ulicu ljubavnika jer je
znao da se to oekuje; mogu pola sata razmjenjivati pljuvaku pa e
sljedeeg dana svako svojim prijateljima moi ispriati oekivanu
priu. Ona e kolutati oima i priati kako se branila od njega - deki
su tako naporni, a ona se nikad ne evi na prvom sudaru, nije takva
cura. Njezine e se prijateljice sloiti a onda e sve odjuriti u enski
zahod i raditi ono to ve tamo rade - minkati se, stavljati iste
tampone, tako neto.
A to se njega tie... deki moraju pokuavati. Mora joj
barem dotaknuti grudi i pokuati jo vie. Jer je u pitanju reputacija.
Toddu nije bilo nimalo stalo da slovi za pastuha; vano mu je bilo
samo da ga smatraju normalnim. A ako barem ne pokua, ponu
govorkanja. Ljudi se ponu pitati je li s tobom sve u redu.
I tako ih je vodio na Jane's Hill, dodirivao im grudi i
pokuavao jo malo vie ako bi dopustile. I to je bilo to. Djevojka bi
ga zaustavila, on bi je malo pokuavao nagovoriti, a onda bi je
odvezao kui. Nije se morao brinuti to e ona ispriati sljedeeg
dana u enskom zahodu. Nije bilo straha da e itko rei kako Todd
Bowden nije normalan. Osim...
Osim to Betty Trask jest cura koja se evi na prvom sudaru.
Na svakom sudaru. I izmeu sudara.
Prvi put su izili oko mjesec dana prije nego to je prokleti
nacist doivio infarkt, i Toddu se inilo da je za djevca bio prilino
233

STEPHEN KING

dobar... moda zbog istog razloga zbog kojeg mladi baca u bejzbolu
bude uspjean kad ga bez pripreme ubace u najvaniju utakmicu te
sezone. Nema se vremena uzrujavati i uplaiti.
Todd je prije uvijek mogao osjetiti kad bi djevojka odluila da
e mu na sljedeem sudaru dopustiti da je zavede. Znao je da je
privlaan i zbog izgleda i zbog uspjeha. Bio je od onih deki koje
njihove odvratne majke smatraju dobrom lovinom. I kad bi osjetio
da se pribliava tjelesna kapitulacija, poeo bi izlaziti s nekom
novom curom. I to god to govorilo o njemu, Todd je sebi priznao da
bi, kad bi sreo doista frigidnu djevojku, nastavio izlaziti s njom jo
godinama. Moda bi se i oenio s njom.
Ali, prvi put s Betty proao je prilino dobro - ona nije bila
djevica. Morala mu je pomoi da ga stavi u nju, ali ponaala se kao
da je to prirodno. I usred poslaje zagugutala: Oboavam se eviti!
Rekla je to istim tonom kojim bi neka druga djevojka rekla da
oboava sladoled od jagoda.
Sudari poslije toga, a bilo ih je pet, ili pet i pol ako ubroji onaj
sino - nisu proli tako dobro. Zapravo, pogoravali su se
geometrijskom progresijom... premda ni sad nije vjerovao da je Betty
toga bila svjesna (barem ne do sino). Naprotiv. Betty je mislila da je
nala pastuha iz snova.
U tim zgodama Todd nije osjeao nita od onoga to se
oekivalo. Ljubljenje u usta bilo je kao da ljubi toplu ali jo sirovu
jetru. Kad bi mu gurnula jezik u usta, samo se pitao kakve mu sve
bakterije prenosi, a katkad mu se inilo da osjea miris njezinih
plombi - neugodan metalni miris poput kroma. Njezine grudi su bile
mesne vreice. Nita vie.
Todd je bio s njom jo dva puta prije Dussanderova infarkta.
Svaki put je imao sve vie problema s erekcijom. U oba sluaja je na
kraju uspio s pomou matarije. Bila je gola pred svim svojim
prijateljicama. Plakala je. Todd ju je prisiljavao da hoda izmeu njih
dok on vie: Pokai im sise! Neka vide tvoju piku, ti glupa droljo!
Rairi guzove! Da, tako, sagni se i RAIRI ih!
Bettyno zadovoljstvo nije bilo nimalo neobino. On je bio vrlo
dobar ljubavnik ne unato svojim problemima nego upravo zbog
njih. Erekcija je bila samo prvi korak. Onda si jo morao svriti. Kad
su etvrti put bili zajedno - tri dana nakon Dussanderova infarkta zabijao se u nju vie od deset minuta. Betty Trask je mislila da se
nala u raju; svrila je triput i spremala se i etvrti kad se Todd sjetio
stare matarije... one koja mu je zapravo bila prva matarija.
234

GODINJA DOBA

Djevojka zavezana i bespomona na stolu. Golemi umjetni penis.

Gumena arulja. Samo to je sad, kad je oajniki, suludo elio
svriti da taj uas konano zavri, lice djevojke na stolu bilo je
Bettyno lice. To mu je donijelo slabane trzaje bez radosti koji su,
barem formalno, bili orgazam. Trenutak poslije Betty mu je aptala
na uho dahom koji je mirisao na vakae gume Juicy Fruit: S tobom
bih se bilo kad poevila. Samo me nazovi.
Todd je zamalo naglas zastenjao.
Bit njegove dileme bila je u ovome: hoe li tetiti njegovoj
reputaciji ako prekine s djevojkom koja tako oigledno eli spavati s
njim? Nee li se ljudi pitati zato? Dijelom je mislio da nee. Sjetio
se kako je u drugom razredu iao hodnikom iza dva uenika etvrtog
razreda i sluao kako jedan drugome pria da je prekinuo s curom.
Drugi ga je pitao zato. Izjebao sam je, rekao je prvi pa su se
obojica blesavo smijala.
Ako me netko upita zato sam prekinuo s njom, rei u da sam
je izjebao. Ali, to ako ona kae da smo to radili samo pet puta? Je li
to dovoljno? to?... Koliko puta?... Tko e neto rei?... to e rei?
Misli su mu tako jurile poput gladnog takora u labirintu bez
izlaza. Bio je donekle svjestan da mali problem pretvara u veliki i da
upravo njegova nesposobnost da ga rijei pokazuje u kakvom je
stanju. Ali, ta mu spoznaja nije donijela novu snagu da promijeni
svoje ponaanje, pa je potonuo u mranu depresiju.
Fakultet. Fakultet je pravi odgovor. Fakultet e mu biti izlika
da prekine s Betty i to nikome nee biti udno. Ali, do rujna je jo
tako dugo.
Peti put mu je trebalo gotovo dvadeset minuta da otvrdne, ali
je Betty objavila da je to bilo vrijedno ekati. A onda, sino, uope
nije mogao.
- to je tebi? - rekla je prkosno. Nakon dvadeset minuta
natezanja njegovog mekanog penisa izgubila je strpljenje.
- Da nisi jedan od onih biseksualaca?
Zamalo ju je zadavio na licu mjesta. A da je imao svoju
puku...
- Pa neka me vrag odnese! estitam, sine!
- Ha? - Izronio je iz crnila.
- Izabran si u All Stars gimnazija june Kalifornije! - Otac se
cerekao od ponosa i zadovoljstva.
- Ma nemoj! - Na trenutak uope nije znao o emu otac
govori; borio se da shvati znaenje izgovorenih rijei.
235

STEPHEN KING

- Ah, da, trener Haller mi je neto rekao o tome pred kraj

godine. Rekao je da e kandidirati mene i Billyja DeLyonsa. Nisam
oekivao da e od toga ita biti.
- Ti kao da nisi osobito uzbuen zbog toga?
- Jo se pokuavam
(jebe mi se ivo)
...naviknuti na tu pomisao.
- Uz golem napor uspio se nasmijeiti.
- Mogu li vidjeti lanak?
Otac mu je pruio novine preko stola i ustao.
- Idem probuditi Monicu. Mora to vidjeti prije nego to
odemo.
O Boe, ne -jutros ih ne mogu oboje podnijeti.
- Nemoj, tata, pa zna da vie nee moi zaspati ako je
probudi. Ostavit emo joj novine na stolu.
- Ima pravo, mogli bismo i tako. Ba si obziran, Todde.
- Pljesnuo je Todda po leima, a Todd je vrsto stisnuo oi.
Istodobno je slegnuo ramenima u stilu ma, daj, zbog ega se otac
nasmijao. Todd je otvorio oi i ponovno pogledao novine.
4 MLADIA IZABRANA U ALL STARS JUNE
KALIFORNIJE, glasio je naslov. Ispod toga su bile njihove slike u
odorama - dvojica iz Gimnazije Fairview, onaj crnuga iz
Mountforda i Todd koji se smijei svijetu ispod ilta bejzbolske kape.
Proitao je lanak i doznao da je Billy DeLyons izabran u rezervnu
ekipu. Eto, barem se neemu mogao radovati. DeLyons moe tvrditi
da je metodist koliko god hoe, ali Todda ne moe zavarati. On tono
zna to je Billy DeLyons. Moda bi ga trebao upoznati s Betty Trask,
i ona je ifutka. Dugo je razmiljao o tome i sino je postao posve
siguran. Traskovi se izdaju za bijelce. Ali, dovoljno ti je da pogleda
onaj njezin nos i maslinastu put - otac joj je bio jo gori - da ti bude
sve jasno. Vjerojatno mu se zato nije htio dii. Stvar je jednostavna:
njegov pimpek je to shvatio prije njegovog mozga. Zar misle da su
nekoga zavarali zato to su izabrali prezime Trask?
- Jo ti jednom estitam, sine.
Podigao je pogled i vidio oevu pruenu ruku a onda oevo
blesavo nacereno lice.
Tvoj kompa Trask je idov! uo je sebe kako to ocu vie u
lice. Zato sam sino bio impotentan s njegovom droljastom keri.
Zato! A odmah zatim javio se onaj hladni glas koji bi katkad uo u

236

GODINJA DOBA

ovakvim trenucima negdje iz dubine svoga bia, glas koji bi

prekinuo plimu iracionalnosti, kao da
(DA SI SE ODMAH SVLADAO)
dolazi iza elinih vrata.
Prihvatio je oevu ruku i protresao je. Nasmijeio se.
- Uh... hvala, tata.
Ostavili su novine otvorene na tu stranicu i uz njih poruku
koju je Dick inzistirao da Todd napie: tvoj All- Star sin Todd.

22.
Ed French, poznat i kao Nakubljeni French, Tenisica
French i Gumeni French bio je u malom, draesnom gradiu na
obali, San Remu, na savjetovanju pedagoga. Bio je to potpuni
gubitak vremena - pedagozi su se jedino uspijevali sloiti da se ni u
emu ne slau - a referati, seminari i rasprave dosadili su mu ve
prvog dana. Sredinom drugog dana otkrio je da mu je dosadio i San
Remo i da je od epiteta mali, draestan i na obali vjerojatno kljuni
mali. Ma koliko je bilo lijepih vidikovaca i sekvoja, u San Remu nije
bilo ni kina ni kuglane, a Ed nije htio otii u jedini bar - imao je
neasfaltirano parkiralite prepuno kamioneta, a na veini kamioneta
bile su naljepnice s Reaganovim imenom. Nije se bojao da e ga
uzeti na pik, ali nije ni elio provesti veer meu mukarcima s
kaubojskim eirima koji sluaju Lorettu Lynn na duboksu.
I tako je doao i trei dan savjetovanja koje je trajalo
nevjerojatna etiri dana a on je bio u sobi 217 Hollidav Inna; ena i
ker su mu bile kod kue, televizor nije radio a u kupaonici se
osjeao neugodan zadah. Postojao je bazen, ali je ovoga ljeta njegov
ekcem bio tako izraen da se ni mrtav ne bi pokazao u kupaim
gaama. Potkoljenice su mu izgledale kao da je gubavac. Do sljedee
radionice morao je priekati jo itav sat (Kako pomoi djeci s
govornim tekoama - zapravo su mislili na djecu koja mucaju ili
imaju vuje drijelo ali to nisu htjeli otvoreno rei, o ne, jer netko bi
im mogao smanjiti plae), objedovao je u jedinom restoranu u
mjestu, nije mu se spavalo a na jedinom programu koji je mogao
gledati na televiziji bila je repriza serije Oenih se vjeticom.
I tako je sjeo i poeo besciljno prelistavati telefonski imenik,
gotovo nesvjestan toga to ini, pitajui se poznaje li ikoga tko je
dovoljno zaljubljen u mala, draesna mjesta na obali da ivi u San
Remu. Vjerojatno to rade svi ljudi kojima je dosadno u Holiday Innu
- trae zaboravljenog prijatelja ili roaka kojeg bi mogli nazvati. Ili
237

STEPHEN KING

to ili Oenih se vjeticom ili Biblija u ladici. A ako nekoga i nae,

to moe rei? Frank! Pa kako si mi? I uzgred, na to si pao - na to
to je mjesto malo, draesno ili na obali? Kako da ne. Dajte tom
ovjeku cigaru i zapalite ga.
Ali, dok je leao na krevetu i listao tanki telefonski imenik,
sinulo mu je da ipak nekoga poznaje u San Remu. Koga? Prodavaa
knjiga? Sondrinu neakinju ili neaka, kojih ima cijeli bataljun?
Roaka nekog uenika? To mu je zazvualo najblie, ali se nije
mogao tono sjetiti.
I dalje je listao i pritom primijetio da je ipak pospan. Zamalo
je zadrijemao kad se sjetio i naglo uspravio.
Lord Peter!
Prikazivali su reprize onih pria o Wimseyju na PBS-u
posljednjih tjedana - Oblaci svjedoka, Reklama za ubojstvo,
Devet krojaa. On i Sondra redovito su ih gledali. Wimseyja je
glumio neki lan Carmichael i Sondra je bila luda za njim. Tako luda
da je Ed, kojem on uope nije izgledao kao lord Peter, postao
razdraljiv.
- Sondra, on ima pogrean oblik lica, a i nosi zubalo, za Boga
miloga!
- Ma, daj - odgovorila je Sondra s kaua na kojem se
sklupala.
- Ljubomoran si. Tako je zgodan.
- Tata je ljubomoran, tata je ljubomoran - pjevuila je mala
Norma skaui po dnevoj sobi u svojoj pidami s patki ama.
- Ti si trebala biti u krevetu jo prije pola sata - rekao je Ed,
gledajui ljubomorno svoju ker.
- A ako te i dalje budem gledao ovdje, vjerojatno u se sjetiti
da nisi tamo.
Mala Norma se na trenutak posramila. Ed se okrenuo Sondri.
- Sjeam se kako su prije tri-etiri godine jedan uenik, Todd
Bowden, i njegov djed doli na sastanak. E, taj je izgledao kao
Wimsey. Vrlo star Wimsey, ali imao je pravi oblik lica i...
- Wim-zee, Wim-zee, Dim-si, Dim-zi - pjevuila je mala
Norma.
- Wim-zee, Bim-zee, dudl-udl-uuuu!
- Tiho, oboje - rekla je Sondra.
- Meni je on prekrasan.
- Naporne li ene!

238

GODINJA DOBA

Ali, nije li djed Todda Bowdena ivio u San Remu? Jest. Todd
je bio jedan od najbistrijih djeaka u prvom razredu te godine. A
onda je iznenada popustio u svim predmetima. Doao je stari,
ispriao dobro poznatu priu o branim tekoama, nagovorio Eda da
se neko vrijeme ne uplee i pusti da se stvari same srede. Ed nije
vjerovao da je takav pristup uspjean - ako tinejderu kae da se
ubije od posla ili propadne, obino propadne. Ali, starac je bio
nevjerojatno uvjerljiv (moda ga je zato toliko podsjeao na
Wimseyja) pa je Ed pristao priekati do sljedeih izvjea o padu. I
mali se bome izvukao. Starac je sigurno dobro protresao cijelu
obitelj. Doimao se kao ovjek koji ne samo to to moe uiniti nego
pritom i uiva. A onda je, prije samo dva dana, Ed vidio Toddovu
sliku u novinama - uao je u bejzbolsku All Stars momad, to nije
mala stvar ako se sjeti da za nju svakog proljea nominiraju oko
petsto uenika. Moda se ne bi ni sjetio djedova imena da nije vidio
tu fotografiju.
Sad je odluno otvorio telefonski imenik, pratio prstom imena
na stranici i naao ga. VICTOR BOWDEN, Ridge Lane 403.
Okrenuo je broj i ekao dok je telefon zvonio - prilino dugo. Ve je
htio spustiti slualicu kad se stari javio: - Halo?
- Halo, gospodine Bowden, ovdje Ed French iz Gimnazije
Santa Donato.
- Da? - Osjeala se uljudnost ali nita vie. Ni trag
prepoznavanju. Pa dobro, starac je etiri godine stariji (kao i svi mi) i
vjerojatno poinje zaboravljati.
- Sjeate me se?
- Zar bih trebao? - Bowdenov je glas bio oprezan i Ed se
nasmijeio. Zaboravlja ali ne eli da to drugi zamijete. Takav je bio i
njegov stari kad je poeo gubiti sluh.
- Bio sam pedagog u koli vaeg unuka Todda. Zovem da vam
estitam. Stvarno se dobro pokazao u gimnaziji, zar ne? A sad je jo
u All Stars momadi!
- Todd? - rekao je stari i odmah se razvedrio.
- Da, dobar je on deko. Drugi u generaciji! A djevojka koja je
imala najvii prosjek sluala je ekonomski smjer.
- Starije prezirno frknuo.
- Sin me nazvao i ponudio da me poveze na matursku
sveanost, ali sad sam u invalidskim kolicima. U sijenju sam slomio
kuk. Nisam htio ii u kolicima. Ali, naravno, imam fotografiju sa

239

STEPHEN KING

sveanosti na zidu u hodniku! Njegovi su roditelji vrlo ponosni na

njega, a i ja.
- Da, izgleda da smo ga nas dvojica uspjeli izvui - rekao je
Ed. Smijeio se dok je to govorio, ali pomalo zbunjeno - Toddov
djed mu nekako nije zvuao isto. Ali, naravno, prolo je dosta
vremena.
- Izvukli? Kako mislite, izvukli?
- Pa znate, onaj na mali razgovor. Kad je Todd imao tekoa.
U prvom razredu.
- Ne razumijem - rekao je starac polako.
- Nikad se ne bih usudio zauzeti Richardovo mjesto. Uvalio
bih se u neprilike... ho-ho, i ne znate kakve. Mislim da ste se
zabunili, mladiu.
- Ali...
- Pogrijeili ste. Zamijenili ste me s djedom nekog drugog
uenika, vjerojatno.
Ed je bio umjereno zgranut. Bila je to jedna od rijetkih prilika
u njegovu ivotu kad nije znao to bi rekao. Ako je i dolo do
zabune, sasvim se sigurno nije zabunio on!
- No - rekao je Bowden neodreeno - u svakom sluaju, lijepo
je od vas to ste me nazvali, gospodine...
Ed je uspio progovoriti.
- Tu sam, u gradu, gospodine Bowden. Na savjetovanju.
Pedagoga. Savjetovanje zavrava sutra oko deset ujutro, kad
proitaju zadnji referat. Bih li smio navratiti k vama u...
-ponovno je pogledao u imenik - ... u Ridge Lane na nekoliko
minuta?
- Zbog ega?
- Pa, valjda zbog radoznalosti. Sve je to sada prolost, ali prije
etiri godine Todd je imao veliki problem s ocjenama. Bile su tako
loe da sam morao napisati pismo njegovima i zatraiti sastanak. No
pojavio se njegov djed, vrlo uljudan ovjek po imenu Victor
Bowden.
- Ali, ve sam vam rekao...
- Da, znam. Unato tome, razgovarao sam s nekim tko je
tvrdio da je Toddov djed. Nije to vie tako vano, ali htio bih se
uvjeriti. Uzeo bih vam samo nekoliko minuta. Samo toliko i mogu
jer me ena oekuje na veeri.
- Vremena imam u izobilju - rekao je Bowden pomalo
skrueno.
240

GODINJA DOBA

- Kod kue sam cijeli dan. Slobodno navratite.

Ed mu se zahvalio, pozdravio ga i spustio slualicu. Sjedio je
na rubu kreveta i zamiljeno zurio u telefon. Nakon nekog vremena
ustao je i uzeo kutiju cigareta iz depa sakoa koji je ovjesio na naslon
stolca. Morao bi krenuti; poet e radionica, a ako ga ne bude, to e
se primijetiti. Zapalio je cigaretu hotelskim ibicama, bacio je u
hotelsku pepeljaru. Otiao je do hotelskog prozora i slijepo se
zagledao u hotelsko dvorite.
Nije to vie vano, rekao je Bowdenu, ali njemu je bilo vano.
Nije bio naviknut da ga neki od uenika prevesla pa ga je ta novost
uzrujala. Jo bi se moglo pokazati da je rije samo o senilnosti, ali
Victor Bowden mu nije zvuao kao netko tko slini u bradu. A osim
toga, zvuao je drukije.
Je li ga Todd Bowden preveslao?
Zakljuio je da je to mogue. Barem teoretski. Osobito bistar
djeak kao Todd. Taj je svakoga mogao preveslati, a ne samo Eda
Frencha. Mogao je krivotvoriti majin ili oev potpis na izvjeima
koja im je slao tijekom tog loeg razdoblja. Mnogi su uenici postali
krivotvoritelji u takvim okolnostima. Mogao je upotrijebiti brisa za
tintu i promijeniti ocjene da ih pokae roditeljima, a onda ih opet
ispraviti kad je vraao izvjee u kolu da nastavnici nita ne
primijete. Dvostruka primjena brisaa bila bi uoljiva nekome tko je
pozorno gledao, ali razrednici su prosjeno imali po ezdeset
uenika. Bili su zadovoljni kad bi ih uspjeli sve prozvati prije prvog
zvona, a kamoli da bi uspjeli provjeriti je li tko to petljao oko
izvjea.
Sto se tie Toddovog ukupnog prosjeka, bio bi nii samo za
oko tri posto - loe ocjene u dva od dvanaest razdoblja ocjenjivanja.
Ostale su mu ocjene bile dovoljno dobre da pokriju razliku. A koliko
roditelja navraa u kolu i razgleda arhiv? Osobito roditelji dobrog
uenika kao to je Todd?
Na Edovu inae glatkom elu pojavile su se bore.
Sad to vie nije vano. To je ista istina. Todd je poslije bio
uzoran uenik. Nikako nije mogao krivotvoriti prosjek od 94 posto.
U onom lanku je pisalo da odlazi studirati na Berkeley i njegovi su
roditelji zacijelo silno ponosni. Imaju i zato biti. Edu se sve vie i
vie inilo da ameriki ivot ima svoju crnu stranu - oportunizam,
lako dostupna droga, lako dostupan seks, iz godine u godinu sve
maglovitije moralne vrednote. Pa kad ti je dijete uspjeno, roditelji
imaju zato biti ponosni.
241

STEPHEN KING

Sad to vie nije vano... ali tko je, dovraga, onda bio onaj
njegov djed?
To ga je stalno bockalo. Tko? Je li Todd Bowden otiao u
mjesni ogranak Udruge glumaca i ovjesio oglas? MLADI S
PROBLEMIMA U KOLI TRAI STARIJEG OVJEKA, 70-90 G,
ZA NASTUP PRED PEDAGOGOM U ULOZI DJEDA, PLAA
PREMA SINDIKALNOJ NORMI? Ne. Ne bi ilo. I kakav bi to
odrasli luak pristao sudjelovati u tome, i zato?
Ed French poznat i kao Nakubljeni i kao Gumeni Ed na to
nije znao odgovor. A budui da zapravo i nije bilo vano, zgnjeio je
opuak u pepeljari i otiao na radionicu. Ali, nije se mogao
usredotoiti.

Sljedeeg

se dana odvezao u Ridge Lane i dugo razgovarao s

Victorom Bowdenom. Razgovarali su o grou; razgovarali su o
maloprodaji voa i povra i o tome kako velike trgovine unitavaju
male; razgovarali su o situaciji s taocima u Iranu (tog su ljeta svi
razgovarali o taocima u Iranu); razgovarali su o politikoj klimi u
junoj Kaliforniji. Gospodin Bowden je ponudio Edu au vina, a Ed
je rado prihvatio. Osjeao je da mu treba aa vina iako je bilo tek
10.40 ujutro. Victor Bowden liio je na Petera Wimseyja otprilike
onoliko koliko strojnica nalikuje na jagodu. U govoru Victora
Bowdena nije bilo ni traka onog stranog naglaska kojeg se Ed
sjeao, a bio je i prilino debeo. ovjek koji je tvrdio da je Toddov
djed bio je mrav kao trska.
Prije nego to je otiao, Ed mu je rekao: - Molim vas, nemojte
ovo spominjati gospodinu ili gospoi Bowden. Moda za cijelu stvar
postoji objanjenje, a ako i ne postoji, sve je to prolost.
- Katkad - rekao je Bowden podiui au s vinom prema
suncu i divei se njegovoj raskonoj boji - prolost ne miruje. Zato
bi ljudi inae prouavali povijest?
Ed se nelagodno nasmijeio i nije nita rekao.
- Ali, ne brinite se. Nikad se ne petljam u Richardova posla. A
Todd je dobar deko. Drugi u generaciji... mora biti dobar. Imam li
pravo?
- Apsolutno - rekao je Ed French gorljivo i onda zamolio jo
jednu au vina.

23.
242

GODINJA DOBA

Dussander je spavao nemirno. Muili su ga runi snovi.

Ruili su ogradu. Bilo ih je na tisue, moda i na milijune.
Dotravali su iz praume i bacali se na bodljikavu icu i ona se sad
opasno poela naginjati. Neke su ice popustile i sad su opasno
skakutale po nabijenoj zemlji iskrei se. A njima jo nije bilo kraja.
Ftihrer je doista lud kao to je Rommel tvrdio ako sad misli - ako je
ikada mislio - da za taj problem postoji konano rjeenje. Bilo ih je
na milijarde; ispunjavali su cijeli svemir; i svi su progonili njega.
- Stari. Probudi se, stari. Dussanderu. Probudi se, stari, probudi
se.
Na njemakom; znai, to je jo dio sna. Zato je taj glas zvuao
tako zastraujue. Ako se probudi, pobjei e mu. I tako je zaplivao
prema povrini...
ovjek je sjedio kraj njegovog kreveta na stolcu okrenutom
naopako - stvarni ovjek.
- Probudi se, stari - govorio je taj posjetitelj. Bio je mlad - nije
mu bilo vie od trideset. Iza jednostavnih naoala sa icanim
okvirima gledale su tamne, ozbiljne oi. Smea je kosa bila prilino
duga, do ovratnika i Dussander je u trenutku zbunjenosti pomislio da
se to mali preruio. Ali, to nije bio mali odjeven u staromodno plavo
odijelo predebelo za kalifornijsku klimu. Na suvratku je nosio mali
srebrni bro. Srebro, kovina koja se koristi za ubijanje vampira i
vukodlaka. Bro je imao oblik Davidove zvijezde.
- Meni govorite? - upitao je Dussander na njemakom.
- Nego kome? Va susjed vie nije tu.
- Heisel? Da. Juer je puten kui.
- Jeste li sad budni?
- Naravno. Ali, oigledno ste me s nekim pobrkali. Zovem se
Arthur Denker. Moda ste doli u pogrenu sobu.
- Ja se zovem Weiskopf. A vi ste Kurt Dussander. Dussander
je poelio oblizati usnice ali nije. Moda je sve to ipak jo san - nova
faza, nita vie. Daj mi pijanca i mesarski no, gospodine s
Davidovom zvijezdom, i otjerat u te kao dim.
- Ne poznajem vam ja nikakvog Dussandera - rekao je
mladiu.
- Ne razumijem to elite. Da pozovem sestru?
- Razumijete vi, razumijete - rekao je Weiskopf. Malo se
premjestio na stolcu i maknuo uvojak kose s ela. Prozainost te
kretnje sruila je i posljednju Dussanderovu nadu.
- Heisel - rekao je Weiskopf i prstom pokazao prazan krevet.
243

STEPHEN KING

- Heisel, Dussander, Weiskopf... ta mi imena nita ne znae.

- Heisel je pao s ljestava dok je zabijao oluk na kui - rekao je
Weiskopf.
- Slomio je kraljenicu. Moa vie nikad nee moi hodati.
alosno. Ali, to nije jedina tragedija u njegovom ivotu. Bio je
logora u Patinu, gdje je izgubio enu i keri. U Patinu, kojim ste vi
zapovijedali.
- Poludjeli ste - rekao je Dussander.
- Zovem se Arthur Denker. Doao sam ovamo kad mi je umrla
ena. Prije toga sam bio...
- Potedite me svoje prie - rekao je Weiskopf podignuvi
ruku.
- Nije zaboravio vae lice. Ovo lice.
Weiskopf mu je pred lice tutnuo fotografiju brzinom kojom
maioniar izvodi trik. Bila je to jedna od one dvije koje mu je
pokazao djeak. Mladi Dussander s naherenom SS kapom i palicom
pod rukom.
Dussander je sad govorio sporo, na engleskom, pomnjivo
izgovarajui rijei.
- Za vrijeme rata radio sam kao strojobravar. Nadgledao sam
proizvodnju klipova za tenkove i kamione. Poslije sam radio na
tenkovima Tiger. Tijekom Bitke za Berlin mobilizirana je moja
priuvna jedinica i borio sam se asno, iako kratko. Poslije rata sam
radio u Essenskoj tvornici motora sve dok...
- ... sve dok niste bili primorani pobjei u Junu Ameriku. Sa
zlatom od rastopljenih idovskih zubi i srebrom od rastopljenog
idovskog nakita i tajnim raunom u vicarskoj. Gospodin Heisel je
bio vrlo sretan kad je otiao kui. Naravno, proivio je nekoliko
tekih trenutaka kad se probudio u mraku i shvatio s kirnje u sobi.
Ali, sad mu je mnogo bolje. Smatra da mu je Bog podario veliku
milost da slomi kraljenicu kako bi odigrao presudnu ulogu u
hvatanju jednog od najveih koljaa u povijesti.
Dussander je govorio sporo, pomnjivo izgovarajui svaki slog.
- Za vrijeme rata bio sam strojobravar...
- Ma dajte, prestanite. Vai papiri nee podnijeti podrobniji
pregled. Znamo to i vi i ja. Otkriveni ste.
- Posao mi je bio nadgledanje...
- Trupala! Na ovaj ili onaj nain, bit ete u Tel Avivu prije
Boia. Ovaj put vlasti surauju s nama, Dussandere. Amerikanci

244

GODINJA DOBA

nam ele ugoditi, a vi ste jedna od stvari zbog koje e nam biti
ugodno.
- ...proizvodnje klipova za tenkove i kamione. Poslije sam
radio na tenkovima Tiger.
- Zato ste dosadni? Zato odugovlaite?
- Moja priuvna jedinica je mobilizirana...
- Vrlo dobro. Doi u opet. Ubrzo.
Weiskopf je ustao. Iziao je iz sobe. Njegova je sjena na
trenutak skakutala po zidu a onda je i nje nestalo. Dussander je
sklopio oi. Pitao se govori li Weiskopf istinu o suradnji
Amerikanaca. Prije tri godine, tijekom naftne krize, povjerovao bi.
Ali glupi militantni Iranci ojaali su ameriku podrku Izraelu.
Mogue je. Osim toga, zar je to vano? Na ovaj ili onaj nain,
zakonito ili nezakonito, Weiskopf i njegovi kolege e ga se doepati.
Nepopustljivi su kad je rije o nacistima, a potpuni luaci kad je rije
o logorima.
Sav se tresao. Ali, znao je to sad mora uiniti.

24.
Arhiv Gimnazije Santa Donato bio je u starom skladitu u
sjevernom dijelu grada. Nije bio daleko od naputenog kolodvora.
Unutra je bilo mrano, ula se jeka, mirisalo je na vosak i sredstva za
latenje i ienje - tu je bilo i skladite za odravanje.
Ed French je stigao oko etiri poslijepodne. Poveo je Normu.
ista im je otvorio vrata, rekao Edu da je ono to trai na etvrtom
katu i poveo ih do sablasne skladine zgrade koja je malu Normu
tako prepala da je za promjenu utjela.
Ali, dola je k sebi na etvrtom katu pa je skakutala izmeu
polica natrpanih kutijama i fasciklima dok je Ed traio i na kraju
naao izvjea iz 1975. godine. Izvukao je drugu kutiju i poeo listati
pod B. BORK. BOSTWICK. BOSWELL. BOWDEN, TODD.
Izvukao je izvjee, nestrpljivo zatresao glavom u polumraku i ondio
ga pod jedan od visokih, pranjavih prozora.
- Nemoj tu trati, zlato - viknuo je preko ramena.
- Zato, tata?
- Zato to e te dograbiti Baba Roga - odgovorio je i podigao
Toddovo izvjee prema svjetlosti.
Odmah je vidio da je to izvjee koje je ve etiri godine
stajalo u arhivu bilo pomnjivo, gotovo profesionalno dotjerano.
- Isuse Kriste - promrmljao je Ed French.
245

STEPHEN KING

- Baba Roga, Baba Roga, Baba Roga - pjevuila je Norma

veselo i skakutala izmeu polica.

25.
Dussander je oprezno hodao niz bolniki hodnik. Bio je malo
nesiguran na nogama. Preko bolnike pidame odjenuo je modri
kuni ogrta. Bila je ve no, prolo je osam sati i dole su sestre iz
none smjene. Sljedeih pola sata vladat e zbrka - primijetio je da je
uvijek zbrka kad se mijenjaju smjene. Bilo je to vrijeme za razmjenu
biljeaka, traeve, kavu u sobi za sestre koja je bila odmah iza ugla
od fontanice s vodom u hodniku.
Ono to je on elio bilo je tono preko puta fontanice.
Nitko ga nije zamijetio u irokom hodniku, koji ga je u ovo
doba dana podsjeao na dugu, jekom ispunjenu eljezniku stanicu
nekoliko minuta prije polaska putnikog vlaka. Bolesnici su polako
hodali gore-dolje, neki ogrnuti ogrtaima kao on, drugi pridravajui
polovice leda pidame. Nepovezana glazba dopirala je iz pet-est
razliitih tranzistora u pet-est soba. Posjetitelji su dolazili i odlazili.
U jednoj se sobi neki ovjek smijao, a u sobi prekoputa netko je
plakao. Proao je neki lijenik nosa zabijenog u broirani roman.
Dussander je otiao do fontanice, napio se vode, obrisao usta
savijenom rukom i pogledao zatvorena vrata preko puta. Ta su vrata
uvijek bila zatvorena... barem teoretski. U praksi je primijetio da su
katkad otkljuana i kad nikoga nema unutra. Najee tijekom
kaotinih pola sata kad se mijenjaju smjene i kad se sestre okupe u
sobi iza ugla. Dussander je sve to primijetio izvjebanim okom
ovjeka koji ve dugo, dugo bjei. Volio bi da je ta vrata mogao
promatrati jo barem tjedan dana, traei opasne promjene u shemi imat e samo tu jednu priliku. Ali, nema jo tjedan dana. Njegov
status kunog vukodlaka moda se nee razglasiti jo dva-tri dana,
ali moe se to dogoditi i sutra. Nije se usudio ekati. Kada se dozna,
pazit e na njega 24 sata na dan.
Popio je jo malo vode, opet obrisao usta i osvrnuo se na obje
strane. Onda je leerno, ne skrivajui se, preao preko hodnika,
pritisnuo kvaku i uao u spremite lijekova. da je ena koja ga je
vodila ve bila na radnom mjestu, on bi bio samo kratkovidni
gospodin Denker. Oprostite, oprostite, draga gospodo, mislio sam da
je ovo zahod. Ba glupo od mene.
Ali, nikoga nije bilo.

246

GODINJA DOBA

Pogledao je gornju policu slijeva. Same kapi za oi i ui.

Druga polica: laksativi, epii. Na treoj je polici ugledao Seconal i
veronal. Gurnuo je boicu seconala u dep. Onda se vratio do vrata i
iziao osvrui se; zbunjeno se smijeio - ovo, bome, nije zahod, je
li? Eno ga, odmah do fontanice. Ba sam glup!
Priao je vratima mukog zahoda, uao i oprao ruke. Onda se
vratio niz hodnik do dvokrevetne sobe koja je, sad kad je otiao dini
gospodin Heisel, zapravo postala jednokrevetna. Na stoliu izmeu
kreveta bila je aa i plastini vr vode. teta to nema bourbona; ba
teta. Ali, pilule e ga odnijeti jednako glatko neovisno o tome s im
ih popio.
- Morris Heisel, salud - rekao je uz slabaan smjeak i nalio si
au vode. Nakon to je toliko godina bjeao od svake sjene, viao
lica koja su mu se inila poznata u parkovima, restoranima i
autobusnim stanicama, na kraju ga je prepoznao ovjek kojeg on
nikada ne bi prepoznao. Gotovo je smijeno. Jedva da je i pogledao
Heisela. Heisela i njegovu slomljenu kraljenicu koju mu je poslao
Bog. Kad bolje razmisli, nije to gotovo smijeno - to je jako
smijeno.
Stavio je tri pilule u usta i progutao ih s vodom; onda je uzeo
jo tri pa jo tri. U sobi preko puta vidio je dva starca pognuta nad
nonim ormariem kako igraju ah. Jedan je imao kilu. A drugi?
une kamence? Bubrene kamence? Tumor? Prostata? Grozote
starosti. Ima ih bezbroj.
Ponovno je napunio au, ali nije odmah nastavio uzimati
pilule. Uzme li ih previe, moe postii suprotni uinak. Mogao bi
povratiti, a ostalo bi mu ispumpali iz eluca i sauvali ga za ona
ponienja koja Amerikanci i Izraelci ve uspiju smisliti. Nije se
namjeravao glupo ubiti, kao kakva cmizdrava Hausfrau. Kad osjeti
oamuenost, uzet e jo nekoliko. To e biti dovoljno.
Do njega je dopro drhtavi glas jednog od ahista.
- ah! to kae na to?
- Ne brini se - odgovorio je starac koji je imao kilu.
- Izvui u dupe.
Izvui dupe, pomislio je Dussander pospano. Zgodan izraz, ali
Amerikanci imaju dara za izraavanje. Ne dam za to ni limeno
govno, otkvai ili odjebi, zabij ga tamo gdje sunce ne sja, novac
govori. Prekrasni izrazi.
Mislili su da su ga se doepali, ali e im on pred nosom izvui
dupe.
247

STEPHEN KING

Zatekao se u elji da - nevjerojatno - malome ostavi poruku.

Da mu porui da se dobro uva. Da poslua starca koji se na kraju
ipak preraunao. elio je rei djeaku da je na kraju on, Dussander,
poeo potovati njega iako mu se nikad ne moe sviati i da je
razgovarati s njim bilo bolje nego sluati vlastite misli. Ali, svaka
poruka, ma kako nevina, mogla bi na djeaka baciti sumnju, a
Dussander to nije elio. No, provest e gadnih mjesec-dva ekajui
da se pojavi neki dravni slubenik i pone ga ispitivati o stanovitom
dokumentu pronaenom u sefu koji je unajmio Kurt Dussander
odnosno Arthur Denker... ali, nakon nekog vremena, djeak e
shvatiti da mu je govorio istinu. Nema potrebe da djeak trpi zbog
ovoga, samo ako ne izgubi glavu.
Dussander je pruio ruku koja kao da je bila duga nekoliko
kilometara, uzeo au i popio jo tri pilule. Vratio je au na ormari,
sklopio oi i jo se bolje namjestio na mekanom jastuku. Nikad mu
se nije tako spavalo, a san e biti vrlo dug. Odmorit e se.
Osim ako ne bude snova.
Ta ga je pomisao okirala. Snova? O, Boe, ne. Ne onih snova.
Ne vjeno, bez ikakve mogunosti buenja. Ne...
Zahvaen uasom, pokuao se razbuditi. inilo mu se da se
neke ruke eljno pruaju da ga dograbe, tanke ruke s gladnim
prstima.
(!NE!)
Misli su mu se razbile u sve strmijoj spirali mraka pa je
skliznuo niz tu spiralu kao niz podmazani tobogan, dolje, dolje, k
neizvjesnim snovima.

Otkrili

su da je predozirao u 1:35, a petnaest minuta poslije

utvrena je smrt. Sestra na dunosti bila je mlada i osjetljiva na
ironini arm gospodina Denkera. Briznula je u pla. Bila je
katolikinja i nije mogla shvatiti zato bi se tako drag starac, koji se
dobro oporavljao, odluio za takvo to i sam sebe osudio na pakao.

26.
Subotom ujutro kod Bowdenovih nitko nije ustajao prije devet.
Jutros su u pola deset Todd i njegov otac itali za stolom, a Monica,
koja se sporo budila, bez rijei im je, jo napola u snu, donijela
kajganu, sok i kavu.

248

GODINJA DOBA

Todd je itao znanstvenofantastini roman a Dick Arhitekturu

kad su novine lupile o vrata.
- Hoe da ih ja donesem, tata?
- Ja u.
Dick ih je donio, poeo piti kavu i onda se zagrcnuo kad je
vidio naslovnu stranicu.
- Dick, to ti je? - upitala je Monica i pourila prema njemu.
Dick je iskaljao kavu koja je otila krivim kanalom i dok ga je.
Todd s blagim uenjem gledao preko knjige, Monica ga je
poela udarati po leima. Kod treeg udarca pogled joj je pao na
naslovnu stranicu novina pa se zaustavila u pola pokreta, kao da se
igra igre kipova. Oi su joj se rairile tako jako da se inilo kao da e
joj ispasti na stol.
- Isuse Kriste Boe! - napokon je izustio Dick.
- Nije li to... ne mogu vjerovati...- poela je Monica, a onda je
stala. Zagledala se u Todda.
- O, duo...
I otac ga je gledao.
Sad ve uznemiren, Todd je ustao i zaobiao stol.
- to se dogodilo?
- Gospodin Denker - rekao je Dick. Dalje nije mogao.
Todd je proitao naslov i odmah mu je sve bilo jasno. Debelim
je slovima pisalo: ODBJEGLI NACIST SE UBIO U BOLNICI
SANTA DONATO. Ispod su, jedna uz drugu, bile dvije fotografije.
Todd je obje ve vidio. Na jednoj je bio Arthur Denker, est godina
mlai i ivahniji. Todd je znao daju je snimio ulini fotografi da ju je
stari kupio samo da ne bi zavrila u pogrenim rukama. Na drugoj je
bio SS oficir po imenu Kurt Dussander s palicom objeenjaki (neki
bi rekli arogantno) naherenom pod rukom, naherene kape na glavi.
Ako su nali fotografiju koju je snimio ulini fotograf, znai
da su bili u njegovoj kui.
Todd je brzo pregledao lanak dok mu je u glavi zujalo. Nisu
spominjali pijance. Ali, pronai e tijela i kad ih pronau, pria e se
pronijeti cijelim svijetom. ZAPOVJEDNIK PATINA NIKAD NIJE
PROMIJENIO
SKLONOSTI,
UAS
U NAISTOVOM
PODRUMU, NIKAD NIJE PRESTAO UBIJATI.
Todd Bowden se zaljuljao.
Izdaleka je uo kako odjekuje majin glas: - Uhvati ga, brzo!
Past e u nesvijest. Ta rije
(nesvijestnesvijestnesvijesi)
249

STEPHEN KING

neprestano se ponavljala. Nejasno je osjetio kako ga hvataju

oeve ruke a onda Todd neko vrijeme nije nita osjeao i nita uo.

27.
Ed French je jeo francusko pecivo kad je razmotao novine.
Zakaljao se, inilo se kao da se gui, a onda je provakano pecivo
popljuvao po stolu.
- Eddie! - povikala je Sondra French pomalo uplaeno.
- to ti je?
- Tata se gui, tata se gui - objavila je mala Norma pomalo
ivano, a onda je vedro zajedno s majkom poela oca udarati po
leima. Ed je udarce jedva i osjetio. Jo je zurio u novine.
- to ti je, Eddie? - ponovno je upitala Sondra.
- On! On! - vikao je Ed, udarajui tako jako prstom u novine
da je poderao nekoliko stranica.
- Taj ovjek! Lord Peter!
- O emu to zaboga go...
- To je djed Todda Bowdena!
- to? Taj ratni zloinac? Eddie, to je ludost!i
- Ali, on je - gotovo je jauknuo Ed.
- Isuse Kriste, to je oni Sondra French je dugo nepomino
gledala fotografiju.
- Nimalo ne lii na Petera Wimseyja - objavila je na kraju.

28.
Todd je, blijed kao papir, sjedio na kauu izmeu majke i oca.
Njima suelice sjedio je prosijedi, uljudni policijski detektiv
po imenu Richler. Toddov se otac ponudio da pozove policiju, ali
Todd je to uinio sam. Glas mu je pucketao kroz ice kao kad mu je
bilo etrnaest godina.
Zavrio je svoju recitaciju. Nije dugo trajalo. Glas mu je bio
tako bezbojan i mehanian da se Monica ozbiljno uplaila. Gotovo
mu je osamnaest, to je tono, ali na mnogo je naina jo dijete. Ovo
e ostaviti neizbrisiv oiljak.
- itao sam mu... to ja znam. Toma Jonesa, Vodenicu na
Flossi. Ta je bila dosadna. inilo mi se da nikad neemo zavriti.
Nekoliko Hawthorneovih pripovjedaka - sjeam se da mu se osobito
svialo Veliko kameno lice i Mladi Goodman Brown. Poeli
smo Pickwickovce, ali njemu se nisu svidjeli. Rekao je da je Dickens

250

GODINJA DOBA

smijean samo kad pokuava biti ozbiljan i da su Pickwickovci samo

lakoumni. Najbolje nam je ilo s Tomom Jonesom. On nam se
obojici sviao.
- I to je bilo prije etiri godine - rekao je Richler.
- Da. I dalje sam navraao kad sam imao vremena, ali u viim
razredima su nas vozili na drugu stranu grada... i s dekima sam
igrao nogomet... morao sam vie uiti... znate ve... nagomilalo se.
- Imao si manje vremena.
- Da, manje vremena. Morao sam vie uiti... zbog prosjeka za
fakultet.
- Ali, Todd je vrlo darovit uenik - rekla je Monica gotovo
automatski.
- Maturirao je drugi u generaciji. Bili smo tako ponosni.
- Mogu zamisliti - rekao je Richler i toplo se nasmijeio.
- Imam dva sina u Fairviewu. Bit e dobro ako se upiu na
fakultet sa sportskim stipendijama.
- Opet se okrenuo Toddu.
- I vie mu nisi itao?
- Ne. Tu i tamo bih mu proitao novine. Doao bih k njemu i
on bi me zamolio da mu proitam naslove. Zanimao ga je Watergate
dok se to dogaalo. I uvijek su ga zanimale dionice, izio je zbog
veliine slova na toj stranici - oprosti, mama.
Potapala ga je po ruci.
- Ne znam zato su ga zanimale dionice, ali su ga zanimale.
- Imao je neto dionica - rekao je Richler.
- Tako je spajao kraj s krajem. A zamislite lude sluajnosti ovjek koji je ulagao novac za njega osuen je etrdesetih godina
zbog ubojstva. Dussander je imao pet razliitih kompleta papira u
kui. Bio je i te kako prepreden.
- Pretpostavljam da je te dionice uvao u nekom sefu - rekao je
Todd.
- Molim? - Richler je podigao obrve.
- Dionice - rekao je Todd. Njegov otac, koji se takoer doimao
zbunjeno, sad je kimnuo Richleru.
- Dionice je drao u zakljuanoj kutiji pod krevetom - rekao je
Richler - zajedno s fotografijom iz vremena kad je ve postao
Denker. Je li imao sef, sinko? Je li ti to kad spominjao?
Todd se zamislio pa je odmahnuo glavom.
- Samo sam mislio da se dionice uvaju u sefu. Ne znam. Sve
me je... sve me je ovo... znate... razvalilo.
251

STEPHEN KING

- Oamueno je odmahnuo glavom. Bio je posve

vjerodostojan. Doista jest bio oamuen. Ipak, malo pomalo osjetio
je kako se budi njegov nagon za samoodranjem. Bio je sve budniji,
a poeo je osjeati i samopouzdanje. da je Dussander stvarno uzeo
sef za svoj dokument, ne bi li u njega stavio i dionice i tu fotografiju?
- Na ovome suraujemo s Izraelcima - rekao je Richler.
- Neslubeno, dakako. Bio bih vam zahvalan da o tome ne
govorite ako odluite razgovarati s novinarima. Oni su pravi
profesionalci. Jedan od njih, Weiskopf, volio bi sutra razgovarati s
tobom, Todde, ako ti i tvoji nemate nita protiv.
- Pa, moe - rekao je Todd, ali je osjetio malo atavistikog
straha pri pomislio da e ga njuiti isti psi koji su progonili
Dussandera posljednju treinu ivota. Dussander je prema njima
osjeao zdravo potovanje i Todd je znao da to mora imati na umu.
- Gospodine i gospodo Bowden, imate li vi to protiv da Todd
razgovara s gospodinom Weiskopfom?
- Ne ako Todd nema - rekao je Dick Bowden.
- Ali, volio bih i ja biti nazoan. itao sam o tim tipovima iz
Mossada...
- Weiskopf nije iz Mossada. On je ono to Izraelci zovu
specijalnim operativcem. Zapravo poduava jidi - zamislite - i
englesku knjievnost. A i napisao je dva romana.
- Richler se nasmijeio.
Dick je podigao ruku i odmahnuo.
- to god bio, neu mu dopustiti da gnjavi Todda. Sudei po
onome to sam itao, oni katkad znaju biti odve profesionalni.
Moda je taj u redu. Ali, elim da vi i Weiskopf upamtite da je Todd
pokuavao pomoi starcu. Stari se izdavao za neto to nije, ali Todd
to nije znao.
- U redu je, tata - rekao je Todd s usiljenim osmijehom.
- Samo vas molim da nam pomognete to vie moete - rekao
je Richler.
- Razumijem vau zabrinutost, gospodine Bowden. Vidjet
ete, Weiskopf je vrlo ugodan, oputen ovjek. Zavrio sam sa
svojim pitanjima, ali rei u vam to najvie zanima Izraelce. Todd je
bio s Dussanderom kad je doivio infarkt zbog kojeg je zavrio u
bolnici...
- Zamolio me da doem i proitam mu pismo - rekao je Todd.
- Znamo.

252

GODINJA DOBA

- Richler se nagnuo naprijed spustivi laktove na koljena, a

kravata mu je visila prema podu.
- Izraelce zanima to pismo. Dussander je bio velika riba, ali
nije bio posljednja riba u jezeru - ili barem tako kae Sam Weiskopf,
a ja mu vjerujem. Misle da je Dussander znao i za jo nekoliko riba.
Veina onih koji su jo ivi vjerojatno su u Junoj Americi, ali mogu
biti i u desetak drugih zemalja, ukljuujui Sjedinjene Drave. Znate
li da su ovjeka koji je bio Unterkom-mandant u Buchenwaldu uhitili
u predvorju hotela u Tel Avivu?
- Stvarno!? - rekla je Monica razrogaivi oi.
- Stvarno - kimnuo je Richler.
- Prije dvije godine. Stvar je u tome to Izraelci misle da je to
pismo koje je Dussander htio da mu Todd proita moda bilo od
jedne od tih drugih riba. Moda imaju pravo a moda i nemaju. U
svakom sluaju, htjeli bi znati.
Todd, koji se bio vratio u Dussanderovu kuu i spalio pismo,
rekao je: - Pomogao bih vam, porunice Richter, ili tom Weiskopfu,
ali pismo je bilo na njemakom. Bilo ga je jako teko proitati. Ba
sam se osjeao blesavo. Gospodin Denker... Dussander je bio strano
uzbuen i traio je da mu slovkam rijei koje nije razumio zbog
mojeg, znate ve, izgovora. Ali, mislim da me svejedno mogao
pratiti. Sjeam se da se jednom nasmijao i rekao: Da, da, tako bih i
ja uinio. Onda je rekao neto na njemakom. To je bilo dvije-tri
minute prije infarkta. Neto o Dummkopfu. Mislim da to na
njemakom znai glupan.
Gledao je Richlera nesigurno, u sebi zadovoljan svojim
laima.
Richler je kimao.
- Da, jasno nam je da je pismo bilo na njemakom. Lijenik
koji ga je primio uo je od vas tu priu i potvrdio je. Ali, samo
pismo, Todde... sjea li se to je bilo s njim?
Evo ga, pomislio je Todd. Ono najtee.
- Mislim da je jo bilo na stolu kad je dola hitna pomo. Kad
smo svi otili. Ne bih se mogao zakleti na sudu, ali...
- Mislim da je na stolu bilo nekakvo pismo - rekao je Dick.
- Uzeo sam ga i pogledao. Tanak papir za zranu potu, ini
mi se, ali nisam primijetio da je na njemakom.
- Onda bi i sad trebalo biti tamo - rekao je Richler.
- To nam nikako nije jasno.
- Zar nije? - upitao je Dick.
253

STEPHEN KING

- Mislim, nije bilo? - Nije bilo i nije.

- Moda je netko provalio - nabacila je Monica.
- Nije bilo potrebe da provaljuje - rekao je Richler.
- U onoj zbrci dok su ga iznosili, nitko nije zakljuao kuu.
Samom Dussanderu nikad nije palo na um da nekoga zamoli da je
zakljua. Klju mu je jo bio u depu hlaa kad je umro. Kua mu je
bila otkljuana od trenutka kad su ga bolniari izvezli dok je mi
jutros u 2.30 nismo zapeatili.
- Eto vidite - rekao je Dick.
- Ne - rekao je Todd.
- Shvaam to mui porunika Richlera.
- O, da, vrlo je dobro shvaao. Morao si biti slijep da ti to
promakne.
Zato bi lopov ukrao samo pismo i nita drugo? Osobito ako je
napisano na njemakom? To nema smisla. Kod gospodina Denkera
nije se imalo bogzna to ukrasti, ali ako je netko provalio, naao bi
neto korisnije od pisma.
- Upravo tako - rekao je Richler.
- Nije loe.
- Todd je kao mali elio biti detektiv - rekla je Monica i
raskutrala Toddovu kosu. Otkako je narastao, inilo se da to ne voli,
ali sad kao da mu nije zasmetalo. Boe,-kako joj je ao to je tako
blijed.
- No sad ga vie zanima povijest.
- Povijest je dobro podruje - rekao je Richler.
- Mogao bi biti povijesni istraiva.. Jesi li itao Josephine
Tey?
- Nisam.
- Nije vano. Volio bih da moji sinovi imaju neku ambiciju
veu nego da Angelsi ove godine osvoje kup.
Todd se usiljeno nasmijeio i nije nita rekao.
Richler se opet uozbiljio.
- No, rei u ti nau teoriju. Mislimo da je netko, vjerojatno
upravo ovdje, u Santa Donatu, znao tko je zapravo Dussander.
- Stvarno? - rekao je Dick.
- O, da. Netko je znao istinu. Moda drugi bivi nacist. Znam
da to zvui kao neto iz Roberta Ludluma, ali tko bi ikad pogodio da
u ovakvom malom predgrau ivi i jedan nacist bjegunac? Pa
mislimo da je, kad je Dussander zavrio u bolnici, taj gospodin X
254

GODINJA DOBA

dotrao u kuu i uzeo inkriminirajue pismo. I da je od njega sad

ostao samo pepeo koji se raspada u kanalizaciji.
- Ni to ba nema smisla - rekao je Todd.
- Zato ne, Todde?
- Pa, ako je gospodin Denk... ako je Dussander tu imao starog
prijatelja iz logora, ili samo nekog biveg nacista, zato bi zvao mene
da mu doem proitati pismo? Mislim, da ste ga uli kako me
ispravljao i sve to... stari nacist bi barem znao njemaki.
- Dobro si to zapazio. Samo, moda je taj prijatelj u
invalidskim kolicima ili je slijep. to se nas tie, mogao bi to biti i
sam Bormann, ali se ne usuuje izii i pokazati lice.
- Slijepci i ljudi u invalidskim kolicima nisu ba vjeti kad
treba otrati i uzeti neko pismo - rekao je Todd.
Richler se opet doimao zadivljeno.
- Tono. Ali, slijep ovjek moe ukrasti pismo ako ga i ne
moe proitati. Ili platiti nekome da to uini.
Todd je razmislio o tome i kimnuo - ali je istodobno slegnuo
ramenima da pokae kako mu se to ini nevjerojatno. Richler je
otiao mnogo dalje od Roberta Ludluma i uao na teritorij Saxa
Rohmera. Ali, je li to vjerojatno ili nije zapravo uope nije vano, zar
ne? Ne, vano je samo to da Richler i dalje njuka... i da njuka i
onaj ifut Weiskopf. Pismo, prokleto pismo! Da barem nije morao
tako na brzinu neto izmisliti! Iznenada je poeo misliti na svoju
puku, spremljenu u kutiju i poloenu na policu u mranoj,
prohladnoj garai. Brzo se otrgnuo tim mislima. Dlanovi su mu se
oznojili.
- Zna li je li Dussander imao prijatelje? - pitao je Richler.
- Prijatelje? Ne. Imao je spremaicu, ali se odselila i on nije
zaposlio drugu. Ljeti mu je neki klinac kosio travu, ali mislim da ove
godine ni njega nije zvao. Trava je prilino zarasla, zar ne?
- Da. Kucali smo na mnoga vrata, ali izgleda da nije nikoga
uzeo. Je li ga tko nazivao?
- Kako da ne - rekao je Todd olako - eto zrake svjetlosti, eto
mogueg izlaza koji je razmjerno siguran. Dussanderov je telefon
zazvonio moda pet-est puta za sve vrijeme to ga je poznavao uglavnom trgovci i anketari koji su postavljali pitanja o raznim
proizvodima, a ostalo pogreni brojevi. Imao je telefon samo za
sluaj da mu pozli... kao to mu je na kraju i pozlilo, dabogda trunuo
u paklu.
- Zvali bi ga jedanput ili dvaput tjedno.
255

STEPHEN KING

- Je li tad govorio njemaki? - brzo je upitao Richler. inilo se

da je uzbuen.
- Ne - rekao je Todd, iznenada oprezno. Nije mu se svidjelo
Richlerovo uzbuenje - u njemu je bilo neega, neega opasnog. Bio
je siguran u to i odjedanput se morao napinjati iz petnih ila da se ne
pone preznojavati.
- Nije dugo razgovarao. Sjeam se da je nekoliko puta rekao:
Tu je djeak koji mi ita. Nazvat u te poslije.
- Kladim se da je to to! - rekao je Richler i udario se po
koljenu.
- Kladim se u dvotjednu plau da je to bio taj ovjek! - Naglo
je zatvorio svoj blok (koliko je Todd vidio, samo je arao po njemu) i
ustao.
- elim vam se zahvaliti na vremenu koje ste mi posvetili.
Osobito tebi, Todde. Znam da ti je ovo bio veliki ok, ali ubrzo e
sve biti gotovo. Danas emo preokrenuti kuu naglavce, od podruma
do potkrovlja i natrag. Dovodimo sve specijalne ekipe. Moda jo
uemo u trag Dussanderovom prijatelju s telefona.
- Nadam se - rekao je Todd.
Richler se rukovao sa svima i otiao. Dick je pitao Todda eli
li do objeda igrati badminton. Todd je odgovorio da mu nije ni do
badmintona ni do objeda i otiao je na kat zguren i sputene glave.
Njegovi su se roditelji suosjeajno pogledali. Todd je legao u krevet,
zagledao se u strop i mislio o svojoj puki. Mogao ju je vrlo jasno
zamisliti. Zamiljao je kako zabija metalnu cijev ravno u idovsku
picu Betty Trask - to je bilo upravo ono to joj treba, kurac koji nikad
ne omeka. Kako ti se svia, Betty? uo je sebe kako je pita. Samo
mi reci kad ti bude dosta. Zamislio je kako ona vriti. Na kraju mu se
na licu pojavio grozan, ravnoduan osmijeh. Da, samo mi reci, ti
gaduro... vrijedi? Vrijedi? Vrijedi?

I, to mislite? - upitao je Weiskopf Richlera kad je Richler doao po

njega u zalogajnicu tri ugla od Bowdenovih.
- Ha, mislim da je mali na neki nain bio upleten - odgovorio
je Richler.
- Nekako, na neki nain, donekle. Ali, da samo vidite kako je
hladnokrvan! Da mu u usta nalijete vode, mislim da bi ispljunuo
kockice leda. Uspio sam ga zaribati nekoliko puta, ali nita to bih
mogao upotrijebiti na sudu. A da sam iao dalje, neki bi ga

256

GODINJA DOBA

snalaljivi odvjetnik za godinu-dvije izvukao tvrdei da sam mu

namjestio ak i ako neto uspijemo nai. Ipak je on jo malodobnik.
To jest, barem formalno. Na neki nain mislim da je zapravo prestao
biti malodobnik kad je imao osam godina ili tako neto. Ima u njemu
neto jezivo.
- Richler je gurnuo cigaretu u usta i nasmijao se. Smijeh je
zvuao drhtavo.
- Stvarno jezivo.
- Gdje se zaribao?
- Kod telefonskih poziva. To je glavno. Kad sam mu
podmetnuo tu zamisao, oi su mu zablistale kao cekini.
- Richler je skrenuo nenapadni Chevrolet Nova na prilaz
autocesti. Dvjestotinjak metara od njih bila je padina s mrtvim
stablom odakle je Todd pucao na prazno u prolazee automobile
jednog ne tako davnog jutra.
- Mislio si je: Taj murjakje lud ako misli da je Dussander
imao prijatelja nacista tu u gradu, ali ako ve tako misli, utoliko
bolje. Pa mi kae, da, Dussandera su nazivali jedanput ili dvaput
tjedno. Vrlo tajnovito. Ne mogu sad razgovarati, Z-5, nazovi me
poslije, tako neto. Ali, Dussander dobiva poseban popust za tihi
telefon ve sedam godina. Gotovo nikakvih poziva, osobito ne
meugradskih. Nitko njega nije zvao jedanput ili dvaput na tjedan.
- to jo?
- Odmah je rekao da je ukradeno samo pismo i nita drugo.
Znao je da nedostaje samo ono jer se upravo on i vratio po njega.
Richler je zgnjeio opuak u pepeljari.
- Mi mislimo da je pismo bilo samo izlika. Mislimo da je
Dussander doivio infarkt dok je zakapao ono tijelo... najnovije
tijelo. Na njegovim cipelama i manetama hlaa bilo je svjee
zemlje, pa se to poklapa. To znai da je nazvao malog nakon
infarkta, a ne prije. Dovukao se gore i nazvao malog. Mali izgubi
glavu - onoliko koliko on ikada gubi glavu - i izmisli priu o pismu.
Nije ba dobra, ali nije ni tako loa... s obzirom na okolnosti. Ode i
sredi Dussanderov problem. Mali je sad u panici. Dolazi hitna, dolazi
mu otac pa mu treba nekakvo pismo. Ode gore i razvali onu kutiju...
- To ste uspjeli potvrditi? - upitao je Weiskopf i zapalio
vlastitu cigaretu, Player bez filtera koji je Richleru zaudarao na
konjski izmet. Nije ni udo da je Britanski imperij propao, pomislio
je, ako su puili ovakve cigarete.
- Da, i te kako - rekao je Richler.
257

STEPHEN KING

- Otisci prstiju podudaraju se s onima iz kole. Ali, njegovi su

otisci na gotovo svemu u toj prokletoj kui.
- Ali ipak, ako ga suoite sa svim tim, moda ga uspijete
protresti.
- Ah, ujte, niste upoznali tog malog. Kad vam kaem da je
hladnokrvan. Rekao bi da ga je Dussander nekoliko puta zamolio da
mu donese tu kutiju da neto uzme iz nje ili stavi u nju.
- I na lopati su njegovi otisci prstiju.
- Rekao bi da mu je trebala kad je sadio grm rua u vrtu.
- Richler je posegnuo za svojim cigaretama, ali kutija je bila
prazna. Weiskopf mu je ponudio svoje. Richler je povukao dim i
zakaljao se.
- Okus im je jednako grozan kao i miris - rekao je kroz kaalj.
- Kao i oni hamburgeri koje smo juer jeli za ruak - rekao je
Weiskopf i nasmijeio se.
- Oni Mac- Burgeri.
- Big Macovi - rekao je Richler i nasmijao se.
- No, dobro. Razmjena kulture nije u svemu uspjena.
- Osmijeha je nestalo.
- Izgleda tako neduno, znate.
- Da.
- Nije to malodobni delinkvent iz Vasca s kosom do guzice i
lancima na motoristikim izmama.
- Ne.
- Weiskopf je pogledao promet oko njih i bilo mu je silno
drago to ne mora on voziti.
- On je samo djeak. Bijeli djeak iz dobre obitelji. I teko mi
je povjerovati da...
- Mislio sam da vai znaju rukovati pukom i bacati granate
kad navre osamnaestu. U Izraelu.
- Da. Ali, njemu je bilo etrnaest kad je ovo poelo. Zato bi
se etrnaestogodinjak spetljao s ovjekom poput Dussandera?
Pokuavam to shvatiti ali ne mogu.
- Ja bih bio zadovoljan i kad bih samo znao kako - rekao je
Richler i bacio cigaretu kroz prozor. Od nje ga je zaboljela glava.
- Moda je, ako se sve to doista dogodilo, u pitanju bila samo
sluajnost. Srea. Stjecaj sretnih okolnosti - ili nesretnih, u ovom
sluaju.
- Ne znam kako to mislite - rekao je Richler turobno.
- Znam samo da je taj mali doista jeziv, da te prou srsi.
258

GODINJA DOBA

- Hou rei samo ovo. Svaki bi drugi djeak jedva doekao da

ispria roditeljima ili policiji. Rekao bi: Prepoznao sam ovjeka
kojeg trai policija. Stanuje tu i tu. Da, siguran sam. I onda bi stvar
prepustio vlastima. Ili mislite da grijeim?
- Ne, slaem se. Djeak bi nekoliko dana bio u sreditu
pozornosti. Veini klinaca bi se to svialo. Fotografija u novinama,
intervju za veernje vijesti, vjerojatno nagrada u koli.
- Richler se nasmijao.
- Vjerojatno bi ga ak snimili za emisiju Stvarni ljudi.
- to vam je to?
- Nema veze - rekao je Richler. Morao je govoriti glasnije jer
su se nali izmeu dva kamiona s prikolicom. Weiskopf se napeto
osvrtao.
- Bolje da ne znate. Ali, imate pravo to se tie veine djeaka.
Veine.
- Ali ne kad je u pitanju ovaj djeak - rekao je Weiskopf.
- Ovaj djeak, vjerojatno istom sreom, provali Dussandera.
Ali, umjesto da ode na policiju ili sve ispria roditeljima, on ode
Dussanderu. Zato? Kaete da vas nije briga, ali mislim da vas ipak
zanima. Mislim da vas to progoni kao i mene.
- Zbog ucjene nije - rekao je Richler.
- To je sigurno. Taj mali ima sve to djeak moe poeljeti. U
garai ak imaju vozilo za pijesak, da i ne spominjem puku za
slonove na zidu. A i da je htio ucjenjivati Dussandera iz iste zabave,
Dussander mu nije imao to dati. Osim dionica nije imao nita
vrijedno.
- Jeste li sigurni da mali ne zna da ste nali tijela?
- Siguran sam. Moda se vratim poslijepodne i kaem mu. To
nam je zasad najjaa karta.
- Richler je blago udario upravlja.
- Da se ovo dogodilo samo dan prije, mislim da bih traio
nalog za pretres.
- Odjea koju je nosio one veeri?
- Aha. Da smo nali uzorke zemlje koji se podudaraju sa
zemljom u Dussanderovom podrumu, mislim da bismo ga moda
uspjeli slomiti. Ali, mogao bih se kladiti da je ta odjea oprana
najmanje est puta.
- A oni drugi mrtvi pijanci? Oni koje nalazite po cijelom
gradu?

259

STEPHEN KING

- Na njima radi Dan Bozeman. Mislim da to nije povezano.

Dussander jednostavno nije bio dovoljno jak... a osim toga, ve je
imao tako dobro razraenu tehniku. Obea im pie i jelo, povede ih
kui autobusom - gradskim autobusom! - i ubije ih u vlastitoj kuhinji.
Weiskopf je tiho rekao: - Nisam mislio na Dussandera.
- Kako to mi...- poeo je Richler, a onda je naglo zatvorio usta.
Na trenutak je u nevjerici utio, a onda je tiho rekao: - Ma dajte.
Dajte. Nemojte...
- Kao zastupnik svoje drave, zainteresiran sam za Bowdena
samo zbog onoga to zna - ako ita zna - o Dussanderovim vezama s
nacistikim podzemljem. Ali, kao ovjeka me sve vie zanima sam
djeak. Zanima me to ga motivira. Zanima me zato. I to se vie
trudim odgovoriti na ta pitanja, sve vie se pitam to jo.
- Ali...
- to mislite, je li mogue da su upravo grozote u kojima je
Dussander sudjelovao bile temelj njihove uzajamne privlanosti?
Kaem sebi da je to odvratna pomisao. Od onoga to se dogaalo u
logorima ovjeku se jo i danas okrene eludac. I sam to osjeam
iako je od mojih u logoru bio jedino djed, a on je umro kad su mi bile
tri godine. Ali, moda postoji neto u onome to su Nijemci radili to
nas sve uzbuuje i donosi uitak - neto to otvara katakombe mate.
Moda je razlog dijela naeg zgraanja i uasa upravo podsvjesna
spoznaja da bismo u pravim - ili krivim - okolnostima i sami bili
kadri graditi takva mjesta i raditi u njima. Stjecaj crnih okolnosti.
Moda znamo da bi oni koji ive u katakombama u pravim
okolnostima rado izgmizali van. I to mislite, kako bi izgledali? Kao
sumanuti Fiihreri s brkovima koji bi vikali Heil!? Kao crveni
vragovi ili demoni ili zmajevi koji lete svojim smrdljivim
gmazovskim krilima?
- Ne znam - rekao je Richler.
- Mislim da bi veina izgledala poput obinih raunovoa rekao je Weiskopf.
- Sitnih ljudi s grafikonima i tabelama i elektronskim
kalkulatorima, spremnih maksimizirati stopu ubijanja tako da
sljedei put uspijemo ubiti dvadeset ili trideset a ne samo sedam ili
osam ili dvanaest milijuna. A neki od njih moda bi izgledali kao
Todd Bowden.
- Pa vi ste gotovo jednako jezivi kao on - rekao je Richler.
Weiskopf je kimnuo.

260

GODINJA DOBA

- Tema je jeziva. Kad ste nali ona trupla ljudi i ivotinja u

Dussanderovom podrumu... to je bilo jezivo, nu! Je li vam ikad palo
na pamet da je taj djeak moda krenuo od obinog zanimanja za
logore? Zanimanja nita bitno drukijeg od zanimanja djeaka koji
skupljaju kovanice ili marke ili vole itati o otpadnicima na Divljem
zapadu? I da je otiao Dussanderu kako bi dobio podatke iz prvih
usta?
- Prve ruke - promrmljao je Richler gotovo neujno dok je kraj
njih jurio jo jedan kamion s prikolicom. BUDWEISER, pisalo je na
njemu golemim slovima. Kako neobina zemlja, pomislio je
Weiskopf i pripalio jo jednu cigaretu. Ne shvaaju kako mi moemo
ivjeti okrueni napola ludim Arapima, ali da moram ovdje provesti
dvije godine, dobio bih slom ivaca.
- Moda. I moda nije mogue stajati i promatrati ubojstvo za
ubojstvom a da te ne dotaknu.

29.
Niski mukarac koji je uao u detektivsku sobu nosio je svoj
smrad za sobom poput lepa. Zaudarao je na trule banane, jeftin
losion poslije brijanja, oharska govna i unutranjost kamiona za
otpad na kraju radnog dana. Na sebi je imao izlizane hlae s uzorkom
riblje kosti, poderanu koulju iz neke dravne bolnice i izlizanu
plavu jaknu na kojoj je velik dio patentnog zatvaraa visio poput
pigmejskih zubi. Gornji dijelovi cipela bili su zalijepljeni za potplate
ljepilom u boji. Na glavi je imao eir prepun ui. Izgledao je kao
smrt na dopustu.
- Uh, gospode Boe, idi van! -po vikao je deurni narednik.
- Nisi uhien, Hap! asna rije! Kunem ti se majkom! Izlazi!
elim disati.
- elim razgovarati s porunikom Bozemanom.
- Umro je, Hap. Juer. Ne moemo doi k sebi zbog toga. Zato
idi i ostavi nas da u miru plaemo.
- elim razgovarati s porunikom Bozemanom! - rekao je Hap
glasnije. Njegov se dah osjeao do pola sobe: mjeavina pizze,
bombona od metvice i slatkog crnog vina.
- Otiao je poslom u Tajland, Hap. Daj, idi. Otii nekamo i
progutaj arulju.
- elim razgovarati s porunikom Bozemanom i ne mislim otii
dok to ne uinim!.
261

STEPHEN KING

Deurni narednik je pobjegao iz sobe. Vratio se pet minuta

poslije s Bozemanom, mravim i pomalo zgrbljenim
pedesetogodinjakom.
- Odvedi ga u svoj ured, Dan, moe? - molio je narednik.
- Je li to u redu?
- Hajde, Hap - rekao je Bozeman i trenutak poslije nali su se
u pregratku koji je bio Bozemanov ured. Bozeman je mudro otvorio
prozor i ukljuio ventilator prije nego to je sjeo.
- Kako ti mogu pomoi, Hap?
- Jo radite na onim ubojstvima, porunice?
- Beskunika? Da, moglo bi se rei.
- E pa, ja znam tko ih je pokokao.
- Ma nemoj, Hap? -rekao je Bozeman. Pripaljivao je lulu.
Rijetko ju je puio, ali ni ventilator ni otvoreni prozor nisu uspjeli
ublaiti Hapov smrad. Jo malo pa e se poeti guliti boja sa zidova,
pomislio je Bozeman. Uzdahnuo je.
- Sjeate se da sam vam rekao da je Sonny priao s nekim
tipom dan prije nego to smo ga nali izbodenog u onoj cijevi?
Sjeate se toga, porunice Bozeman?
- Sjeam se.
- Nekoliko kloara koji su se motali oko Vojske spasa i
Gradske kuhinje gdje su dobivali juhu ispriali su slinu priu o
dvojici ubijenih beskunika. Charles Sonny Brackett i Peter
Poley Smith. Vidjeli su nekog tipa, mladog tipa, kako razgovara sa
Sonnyjem i Poleyjem. Nitko nije pouzdano znao je li Sonny otiao s
njim, ali Hap i jo dvojica tvrdili su da Poley Smith jest. inilo im se
da je tip malodoban i da bi im dao za vino ako mu kupe neto jae.
Jo je nekoliko pijanaca tvrdilo da su vidjeli takvog tipa. Opis je
bio izvrstan i sigurno bi bio prihvaen na sudu s obzirom na to da
dolazi iz tako pouzdanog izvora. Mlad, plavokos, bijelac. Samo jo
da ga uhite.
- E pa, sino sam bio u parku - rekao je Hap - i sluajno sam
imao neke stare novine...
- U ovom je gradu zabranjeno spavati po parkovima, Hap.
- Samo sam skupljao novine - rekao je Hap pravedniki.
- Pravi je uas kako ih ljudi bacaju na sve strane. istio sam
javnu povrinu, porunice. Javnu povrinu! Neke su novine bile stare
i tjedan dana.

262

GODINJA DOBA

- Da, Hap - rekao je Bozeman. Nejasno se sjeao da je bio vrlo

gladan i da se veselio objedu. Sad mu se inilo da je to bilo jako
davno.
- I kad sam se probudio, vjetar mi je donio u lice jedne novine
i gledao sam ravno u tog tipa. Mogu vam rei da sam odmah skoio.
Evo. To vam je taj. Ovaj desno.
Hap je izvukao zguvane, poutjele, zamrljane novine ispod
jakne i razmotao ih. Bozeman se nagnuo naprijed, sad ve blago
zainteresiran. Hap mu je stavio novine na stol pa je mogao proitati
naslov: 4 MLADIA IZABRANA ZA ALL STARS JUNE
KALIFORNIJE. Ispod naslova su bile etiri fotografije.
- Koji, Hap?
Hap je stavio prljavi prst na sliku sasvim desno.
- Ovaj. Pie da se zove Todd Bowden.
Bozeman je podigao pogled s fotografije i pogledao Hapa,
pitajui se koliko je njegovih modanih stanica jo u radnom stanju
nakon dvadeset godina pirjanja mjeavinom crnog vina i povremene
aice rakije.
- Kako moe biti siguran, Hap? Na slici ima bejzbolsku kapu.
Ne vidim ima li plavu kosu ili ne.
- Osmijeh - rekao je Hap.
- Isti osmijeh. Upravo se tako cerio Poleyju kad su otili
zajedno, kao, nije li ivot sjajan?. Nikad neu zaboraviti taj
osmijeh. To je on. On je taj.
Bozeman je jedva i uo posljednje rijei. Razmiljao je. Todd
Bowden. Ime mu je nekako bilo poznato. Neto ga je u vezi s njim
muilo jo vie nego pomisao da bi junak mjesne gimnazije mogao
ubijati pijance. inilo mu se da je to ime uo upravo jutros, u nekom
razgovoru. Namrtio se, pokuavajui se sjetiti gdje.
Hap je otiao, a Dan Bozeman se jo pokuavao sjetiti kad su
doli Richler i Weiskopf... i upravo mu je na zvuk njihovih glasova
dok su si toili kavu u detektivskoj sobi napokon upalilo.
- Gospode Boe - rekao je porunik Bozeman i brzo ustao.

30.
Roditelji su ponudili da e otkazati poslijepodnevne planove Monica odlazak u supermarket a Dick golf s nekim poslovni
partnerima - i ostati s njim, ali Todd im je rekao da bi najradije bio
sam. Namjeravao je oistiti puku i malo razmisliti o svemu.
Pokuati razbistriti stvari.
263

STEPHEN KING

- Todde - rekao je Dick i onda otkrio da ne zna to bi rekao.

Da je na njegovu mjestu bio njegov otac, vjerojatno bi se sad
pomolio. Ali, Bowdenovi vie nisu bili od tih stvari.
- Ponekad se takvo to dogodi -rekao je slabano jer ga je
Todd jo gledao.
- Ne mui se zbog toga.
- Bit e sve u redu, tata.
Kad su otili, uzeo je nekoliko krpa i bocu ulja za ienje
puke i odnio ih na klupu pokraj ruinjaka. Vratio se u garau po
puku. Odnio ju je na klupu i rasklopio dok mu je slatki pranjavi
miris cvijea ispunjavao nosnice. Pjevuio je dok je istio puku,
povremeno zviduui. Onda ju je opet sklopio. Sve je to mogao
obaviti i u mraku. Misli su mu lutale. Kad se nakon nekoliko minuta
pribrao, vidio je da je napunio puku. Pucanje u metu nije ga osobito
privlailo, ne danas, ali ipak ju je napunio. Rekao je sebi da ne zna
zato.
Naravno da zna, Todde dragi. Vrijeme je, da tako kaem,
dolo.
U tom je trenutku na prilaz skrenuo uti saab. ovjek koji je
iziao iz njega inio mu se odnekud poznat, ali tek kad je zalupio
vrata i krenuo prema njemu, Todd je ugledao tenisice - niske,
svijetloplave. Ovo je oito bio dan za prolost. Jer prema njemu je
hodao nitko drugi do Gumeni Ed, Ed French.
- Zdravo, Todde. Nismo se dugo vidjeli.
Todd je naslonio puku na klupu i iroko se nasmijeio.
- Dobar dan, gospodine French. Otkud vi?
- Jesu li tvoji kod kue?
- Uh, nisu. Trebali ste ih?
- Ne - rekao je Ed French nakon duge, zamiljene stanke.
- Ne, zapravo ne. Moda bi bilo bolje da porazgovaramo samo
ti i ja. Barem za poetak. Moda e mi moi dati neko dobro
objanjenje za sve ovo, iako iskreno sumnjam u to.
Posegnuo je u dep i izvadio isjeak iz novina. Todd je znao
to je na njemu i prije nego to mu ga je Ed French pruio; po drugi
put tog dana gledao je dvije Dussanderove fotografije. Ona koju je
snimio ulini fotograf bila je zaokruena crnom tintom. Bilo je jasno
to to znai: French je prepoznao njegovog djeda. I sad je to htio
rei cijelom svijetu. Htio je biti babica dobrih vijesti. Dobri stari
Gumeni Ed koji oponaa govor uenika i nosi jebene tenisice.

264

GODINJA DOBA

Policija e biti veoma zainteresirana - ali, naravno, to je ve

ionako bila. To je sad znao. Poeo je tonuti otprilike pola sata nakon
to je Richler otiao. Kao da je dotad bio u balonu napunjenom
vruim plinom. Onda ga je pogodila hladna strijela i sad je uporno
tonuo.
Najgore je bilo ono s telefonskim pozivima. Jebeni Richler mu
je to podmetnuo glatko kao proljev. Kako da ne, rekao je, urei da
upadne u klopku. Zvali su ga jedanput ili dvaput tjedno. Neka lijepo
trae senilne bive naciste po cijeloj junoj Kaliforniji. Super. Samo
to im je telefonski raun moda ispriao drugu priu. Todd nije bio
siguran moe li pota znati koliko ovjek koristi telefon za mjesne
pozive... ali bilo je neega u Richlerovom pogledu.
A onda jo pismo. Nehotice je rekao Richleru da nije bilo
provalnika i Richler je vjerojatno shvatio da je Todd to mogao znati
samo ako se sam vratio u kuu... kao to se i jest vratio, ne samo
jedanput nego tri puta, prvi put po pismo i jo dvaput ne bi li vidio
ima li ega opasnog. Nije bilo niega: nestala je ak i gestapovska
uniforma; Dussander ju je oigledno bacio.
I tijela. Richler nije nita rekao o tijelima.
Isprva je Todd mislio da je to dobro. Neka jo malo love dok
on ne raisti stvari u svojoj glavi - i osobito u svojoj prii. Nema
straha zbog zemlje kojom je umrljao odjeu: nju je oprao jo iste
veeri. Sam ju je ubacio u perilicu, savreno svjestan da bi
Dussander mogao umrijeti i da e se onda sve otkriti. Nikad dovoljno
opreza, mali, kako bi rekao sam Dussander.
A onda je malo-pomalo shvatio da to nije dobro. Bilo je toplo,
a kad je toplo, podrum uvijek jae smrdi; kad je posljednji put bio
kod Dussandera, jako se osjeao. Policiju je taj zadah morao
zainteresirati, sigurno bi potraili odakle dolazi. Zato mu Richler
onda nita nije rekao o tome? Je li tu informaciju uvao za poslije?
Da ga zaskoi? A ako ga eli zaskoiti, znai da sumnja.
Todd je podigao pogled s novinskog isjeka i vidio da se
Gumeni Ed napola okrenuo od njega. Gledao je ulicu iako se tamo
nije bogzna to dogaalo. Richler sumnja, ali nee stii mnogo dalje
od sumnje.
Osim ako neki konkretan dokaz ne povee Todda sa starcem.
Upravo onakav dokaz kakav bi im mogao pruiti Gumeni Ed
French.
Smijean ovjek u smijenim tenisicama. Tako smijean
ovjek i ne zasluuje ivot. Todd je dotaknuo cijev svoje puke.
265

STEPHEN KING

Da, Gumeni Ed je karika koja im nedostaje. Nikad nee moi

dokazati da je Todd bio sudionik jednog od Dussanderovih
ubojstava. Ali, ako Gumeni Ed bude svjedoio, moi e dokazati
urotu. I bi li tu bio kraj? Ne bi. Onda bi uzeli njegovu maturalnu
sliku i poeli je pokazivati kloarima dolje kod Vojske spasa. Cisto
nagaanje, ali Richler bi to morao uiniti. Ako mu ne moemo
prikaiti jednu hrpu pijanaca, moda mu moemo prikaiti drugu.
A onda? Onda sud.
Otac bi mu uzeo nekoliko vrhunskih odvjetnika. Naravno. I
odvjetnici bi ga na kraju izvukli. Naravno. Same indicije. Na porotu
bi ostavio odve dobar dojam. Ali, njegov bi ivot tad ve ionako bio
uniten. Sve bi se razvlailo po novinama, iskopavalo i iznosilo na
svjetlo kao poluraspadnuta trupla iz Dussanderovog podruma.
- ovjek na toj fotografiji je ovjek koji je doao k meni kad si
u prvom razredu imao problema - rekao mu je Ed French iznenada.
- Predstavio se kao tvoj djed. Sad ispada da je bio ratni
zloinac.
- Da - rekao je Todd. Lice mu je postalo nekako neobino
blijedo. Bilo je to lice lutke iz izloga. Iz njega je nestao svaki trag
zdravlja, ivota i radosti. Ono to je ostalo bilo je zastraujue
prazno.
- Kako se to dogodilo? - pitao je Ed i moda je htio da njegovo
pitanje bude strana optuba, ali zazvualo je alobno, izgubljeno i
nekako prevareno.
- Kako se to dogodilo, Todde?
- Pa, tako, jedno je ilo za drugim - rekao je Todd i uzeo
puku.
- Eto, tako. Jedno... za drugim.
- Palcem je pomaknuo otponac i uperio puku u Gumenog
Eda.
- Ma kako glupo zvualo, tako se dogodilo. Jednostavno tako.
- Todde - rekao je Ed razrogaivi oi. Zakoraio je natrake.
- Todde, pa nee valjda... molim te, Todde. Porazgovarajmo.
Moemo porazg...
- Razgovarajte ti i onaj jebeni vabo u paklu - rekao je Todd i
povukao okida.
Zvuk pucnja zakotrljao se kroz vruu tiinu poslijepodneva
bez vjetra. Ed French je leao naslonjen na svoj saab. Pruio je ruku i
otkinuo brisa. Glupo ga je gledao dok se krv irila po njegovoj
doleviti. Onda ga je ispustio i pogledao Todda.
266

GODINJA DOBA

- Norma - apnuo je.

- Moe - rekao je Todd.
- to god eli, stari.
- Ponovno je pucao i polovica Edove glave nestala je u mlazu
krvi i kosti.
Ed se pijano okrenuo i poeo primicati vratima automobila
ponavljajui ime svoje keri sve slabijim glasom. Todd je pucao jo
jedanput ciljajui u dno kraljenice i Ed je pao. Noge su mu nekoliko
puta lupnule po tlu, a onda se umirio.
Bome se dugo drao s obzirom da je pedagog, pomislio je
Todd i kratko se nasmijao. U istom trenutku u mozak mu se zabila
bol otra poput noa. Sklopio je oi.
Kad ih je ponovno otvorio, osjeao se bolje nego to se
osjeao ve mjesecima. Moda i godinama. Sve je bilo u redu. Sve
kako treba. S lica mu je nestala bezizraajnost, a zamijenila ju je
neka vrsta divlje ljepote.
Vratio se u garau i skupio sve svoje metke. Vie od etiristo.
Stavio ih je u staru naprtnjau, a nju na rame. Kad se vratio na sunce,
uzbueno se smijeio a oi su mu plesale - smijeio se onako kako se
djeaci smijee na svoj roendan, na Boi, na Dan nezavisnosti. Bio
je to osmijeh koji je govorio o vatrometu, kuicama na stablu, tajnim
znakovima i tajnim sastajalitima, o pobjedonosnom svretku
utakmice kad igrae u grad donesu na rukama. Osmijeh ekstaze na
licu plavokosih mladia koji odlaze u rat s etvrtastim kacigama na
glavi.
- Ja sam gospodar svijeta - uzviknuo je glasno prema visokom
modrom nebu i na trenutak podigao puku objema rukama iznad
glave. Onda ju je prebacio u desnu ruku i krenuo prema onom mjestu
iznad autoceste gdje je bila padina i gdje e se moi zakloniti iza
mrtvog stabla.
Skinuli su ga tek poslije pet sati, kad je ve gotovo pao mrak.

267

JESEN IZGUBLJENE
NEVINOSTI

Za Georgea McLeoda

TRUPLO
1.

ajvanije stvari je najtee rei. To su stvari kojih se sramimo

jer ih rijei umanjuju - kad ih izgovorimo, stvari koje su se
inile neogranienima dok su bile u naoj glavi, stisnu se na
obinu, ivotnu veliinu. Ali, ima tu jo neto, zar ne? Najvanije
stvari su preblizu mjestu gdje je zakopano nae tajno srce, kao
putokazi prema blagu koje bi neprijatelji rado ukrali. I dogodi se da s
naporom otkrijemo neku tajnu a da nas ljudi udno gledaju, ne
shvaajui to smo uope rekli ni zato smo mislili da je tako vano
da smo bili na rubu suza dok smo govorili. Mislim da je to najgore.
Kad tajna ostane zakljuana ne zato to nije ispriana nego zato to je
nitko nije razumio.
Prvi sam put vidio mrtvo ljudsko bie u svojoj trinaestoj
godini. Dogodilo se to 1960. godine, davno... premda se meni
ponekad i ne ini tako davno. Osobito ne onih noi kad se probudim
iz sna u kojem tua pada u njegove otvorene oi.

2.
Imali smo kuicu na velikom brijestu iznad praznog zemljita
u Castle Rocku. Danas je na tom mjestu poduzee za selidbe, a
brijesta vie nema. Napredak. Bio je to svojevrstan klub, iako nije
imao ime. Bilo je pet, moda est stalnih lanova i jo nekoliko
klinaca koji su samo navraali. Pustili bismo ih gore kad bismo se
kartali pa bi nam trebala svjea krv. Obino smo igrali blackjack, a
ogranienje je bilo pet centi. Ali, mogao si udvostruiti novac na
blackjacku i pokeru s pet zatvorenih karata... utrostruiti sa est
zatvorenih karata, iako je jedino Teddy bio dovoljno lud da to igra.
Kuica je bila sagraena od dasaka koje smo ukrali s otpada
iza graevinskog poduzea Makey u Ulici Carbine - bile su iskrzane
i pune rupa koje smo zatvarali toaletnim papirom ili papirnatim
ubrusima. Krov je bio od valovitog lima koji smo isto uzeli s otpada,
sve se vrijeme osvrui dok smo ga odnosili jer je uvarov pas
navodno udovite koje dere djecu. Istog smo dana nali i mreasta
vrata - dobro su nas titila od muha, ali su bila jako hrava - jako,
jako hrava - u koje god doba dana si pogledao kroz njih, inilo se da
sunce zalazi.

270

GODINJA DOBA

Osim za kartanje, klub je bio zgodan za puenje i gledanje

asopisa s curama. Imali smo pet-est ulubljenih pepeljara na ijem
je dnu pisalo CAMELS, mnogo duplerica privrenih na daane
zidove, dvadeset ili trideset izlizanih pilova karata (Teddy ih je
dobivao od strica koji je imao papirnicu - kad ga je stric jednom
pitao to igramo, Teddy mu je rekao da imamo turnire u remiju i stric
nije imao nita protiv toga), plastine ipove za poker i hrpu prastarih
krimia Master Detective koje smo mogli prelistavati kad nismo
imali to drugo raditi. Osim toga, napravili smo tajni pretinac 35x30
cm ispod poda kako bismo sve to mogli sakriti u onim rijetkim
prilikama kad bi netko od naih roditelja odluio pokazati kako sa
sinom ima pravi prijateljski odnos. Kad je kiilo, u kuici je bilo kao
u jamajkanskom elinom bubnju... ali tog ljeta nije bilo kie.
Bilo je to najsue i najvrue ljeto od 1907. godine, ili je tako
barem pisalo u novinama, a u taj petak prije Dana rada i poetka
nove kolske godine ak je i utika na livadama i u jarcima uz seoske
ceste izgledala isueno i jadno. Te godine nikome nita nije uspjelo u
vrtu i konzervansi u mjesnoj trgovini jo su skupljali prainu. Tog se
ljeta nije imalo to spremati za zimnicu, osim moda vina od
maslaka.
Teddy, Chris i ja bili smo tog petka ujutro u naem klubu,
jadali se jedan drugome to je kolska godina tako blizu, igrali karte i
priali uvijek iste viceve o trgovakim putnicima i Francuzima. Kako
zna da ti je Francuz bio u vrtu? Tako to su ti kante za smee
prazne, a pas je trudan. Teddy bi se pretvarao da je uvrijeen, ali on
bi prvi ispriao novi vic im bi ga uo, samo to bi Francuza
pretvorio u Poljaka.
Brijest je davao dobar hlad, ali ve smo svukli majice da ih ne
bismo previe zamrljali znojem. Igrali smo skat po tri centa,
najdosadniju igru koju je itko ikad izmislio, ali bilo je odve vrue da
bismo mislili na neto zahtjevnije. Do sredine kolovoza imali smo
dosta dobru ekipu za nogomet, ali onda se veina jednostavno
izgubila. Tko bi igrao na toj vruini.
Ja sam skupljao pikove. Poeo sam s trinaest, dobio jo
osmicu i tako imao dvadeset jedan, a poslije toga nita. Chris je
pokucao. Povukao sam posljednju kartu. Bila je beskorisna.
- Dvadeset devet - rekao je Chris i poloio karo.
- Dvadeset dva - rekao je Teddy s gaenjem.
- Nosite se - rekao sam ja i bacio karte na stol licem prema
dolje.
271

STEPHEN KING

- Gordie je ispao, stari Gordie je upravo nadrljao i izletio kroz

vrata - rugao mi se Teddy Duchamp i onda se nasmijao na onaj svoj
karakteristini nain - I-i-i-i-i, kao kad izvlai hravi avao iz trule
daske. Bio je udan, svi smo to znali. Kao i mi ostali, imao je gotovo
trinaest godina, ali je zbog naoala i slunog aparata koje je nosio
katkad izgledao kao starac. Klinci su ga na ulici uvijek icali
cigarete, ali izboina na njegovoj koulji bila je zapravo od baterije
slunog aparata.
Unato naoalama i gumbu boje mesa koji mu je uvijek bio u
uhu, Teddy nije dobro vidio i esto nije razumio to mu se govori. U
bejzbolu je uvijek morao drati poloaj daleko od sredita zbivanja, a
i tad smo se nadali da nitko nee uspjeti baciti loptu tako daleko jer
bi Teddy odluno potrao za njom bez obzira na to vidi li je ili ne.
Cesto bi ga lopta pogodila u glavu, a jednom se onesvijestio kad se
zaletio u ogradu. Leao je na tlu izvrnutih oiju gotovo pet minuta i
strano me prepao. Onda je doao k sebi i ushodao se onako
zakrvavljena nosa i s velikom ljubiastom vorugom na elu, tvrdei
da je bio faul.
Vid mu je bio prirodno lo, ali u onome to mu se dogodilo s
uima nije bilo niega prirodnog. U to doba kad je posljednji krik
mode bio oiati se tako kratko da ti ui stre poput draka na vru,
Teddy je imao prvu beatlesicu u Castle Rocku, etiri godine prije
nego to je itko u Americi uope uo za Beatlese. Nije htio da mu se
vide ui jer su izgledale kao dva grumena toplog voska.
Jednog dana kad mu je bilo osam godina, Teddyjev otac je
pobjesnio na njega zato to je razbio tanjur. Majka mu je radila u
tvornici cipela u South Parisu kad se to dogodilo, a kad je dola kui,
sve se ve bilo dogodilo.
Teddyjev tata je odvukao Teddyja do tednjaka na drva u
kuhinji i pritisnuo mu glavu postrance na vruu plou. Drao ju je
tako oko deset sekunda. Onda mu je podigao glavu i isto uinio s
drugom stranom. Onda je zvao hitnu pomo i rekao im da dou po
njegovog sina. Onda je spustio slualicu, otiao po puku, sjeo i
gledao televiziju s pukom na krilu. Kad je susjeda, gospoa
Burroughs, dola pitati je li sve u redu jer je ula kako Teddy vriti,
Teddyjev tata je uperio puku u nju. Gospoda Burroughs izletjela je
iz njihove kue brzinom svjetlosti, zakljuala se u svoju i nazvala
policiju. Kad je dola hitna, gospodin Duchamp je pustio bolniare u
kuu i otiao uvati strau na trijemu dok su ga iznosili.

272

GODINJA DOBA

Teddyjev otac je objasnio bolniarima da iako prokleti

glavonje tvrde da je sve isto, posvuda ima prokletih vapskih
snajperista. Jedan od bolniara upitao ga je misli li da e izdrati, a
Teddyjev tata se napeto nasmijeio i rekao da e izdrati sve dok
pakao ne postane prodavaonica hladnjaka bude li potrebno. Bolniar
ga je vojniki pozdravio a Teddyjev tata mu je uzvratio. Nekoliko
minuta nakon to je hitna otila, dola je policija i smjenila Normana
Duchampa sa strae.
Ve je vie od godinu dana radio udne stvari - strijeljao
make i podmetao vatru u potanske sanduie - a nakon to je
vlastitom sinu uinio tu strahotu, na brzinu su ga poslali u Togus, u
neku vrstu veteranske bolnice. Tamo ode ako si nepodoban za
vojnu slubu. Teddyjev tata je sudjelovao u iskrcavanju u
Normandiji i Teddy je bio ponosan na njega unato tome to mu je
uinio. Svaki ga je tjedan posjeivao s majkom.
Bio je najgluplji klinac s kojim smo se druili, a bio je i lud.
Uputao bi se u najlue rizike i nekako se izvukao. Najdrae mu je
bilo ono to je zvao Izbjegavanjem kamiona. Trao bi ispred
kamiona na Autocesti 196 i katkad bi ga promaili za samo nekoliko
centimetara. Samo Bog zna koliko je sranih kapi tako izazvao, a
smijao bi se dok bi mu zrana struja od prolazeeg kamiona puhala
kroz odjeu. Uasno nas je plaio jer je tako slabo vidio. I uz naoale
sa staklima debelim poput boce coca cole, inilo nam se da je samo
pitanje vremena kad e ga jedan od tih kamiona udariti. Morao si
paziti na to ga izaziva jer bi Teddy bio spreman prihvatiti svaki
izazov.
- Gordie je ispao, i-i-i-i-i!
- Sranje - rekao sam i poeo listati krimi dok oni ne zavre.
Naao sam priu Izudarao je lijepu studenticu u dizalu i udubio se
u nju.
Teddy je podigao svoje karte, pogledao ih i rekao: - Zovem.
- Ti etvorooko govno! - povikao je Chris.
- Govna imaju tisuu oiju - rekao je Teddy tako ozbiljno da
smo i Chris i ja prasnuli u smijeh. Teddy nas je promatrao blago se
mrtei, kao da se pita emu se smijemo. To je bila jo jedna njegova
osobina -uvijek bi izvalio neto otkaeno kao govna imaju tisuu
oiju i nikad nisi bio siguran je li htio da to bude smijeno ili je
samo sluajno tako ispalo. Uvijek bi tako malo zaueno gledao one
koji se smiju, kao da misli: O Boe, to im je ovaj put?

273

STEPHEN KING

Teddy je imao trideset u boji - deka, kraljicu i kralja tref.

Chris je imao samo esnaest pa je pao.
Teddy je nespretno mijeao karte a ja sam ba doao do
najsonijeg dijela prie, kad je poludjeli mornar iz New Orleansa
skakao po studentici s Bryn Mawra jer nije podnosio zatvorene
prostore kad smo uli kako se netko brzo penje uz ljestve prikucane
za brijest. Neija je ruka poela kucati o dno vrata.
- Tko je tamo? - povikao je Chris.
- Vern! - Zvuao je uzbueno i bez daha.
Otiao sam do vrata i otvorio ih. Vrata su se podigla i Vern
Tessio, jedan od redovitih lanova, uao je u kuicu. Bio je sav
obliven znojem, a njegova kosa, koja je inae uvijek bila savreno
zalizana u stilu njegovog rock'n'roll idola Bobbyja Rydella, visjela je
u slijepljenim pramenovima.
- Uh, ovjee - protisnuo je.
- ekajte samo dok ujete novost.
- Kakvu novost? - upitao sam.
- ekaj da doem do daha. Trao sam cijelim putem od kue.
- Trao sam cijelim putem kui - zavijao je Teddy oponaajui
Little Anthonyja - da ti kaem da mi je aoooo...
- Jebo te ja - rekao je Vern.
- Idi piaj pa se stiaj - odgovorio mu je Teddy dosjetljivo.
- Trao si cijelim putem od tvoje kue? - rekao je Chris s
nevjericom.
- Pa ti si lud! - Vernova kua bila je tri kilometra dalje, u Ulici
Grand.
- Vani je najmanje trideset stupnjeva.
- Imao sam dobar razlog - rekao je Vern.
- Kriste Boe. Neete vjerovati kad vam kaem. Ozbiljno.
- Lupio se po oznojenom elu da nam pokae koliko je
ozbiljan.
- Daj, reci to je - rekao je Chris.
- Moete li noas spavati vani? - Vern nas je gledao ozbiljno i
uzbueno. Oi su mu izgledale kao groice utisnute u tamne
krugove znoja.
- Mislim, moete li svojima rei da emo postaviti ator iza
moje kue?
- Pa, moglo bi - rekao je Chris, podigao nove karte i pogledao
ih.
- Ali, stari mi je u looj fazi. Pije.
274

GODINJA DOBA

- Mora ga nekako nagovoriti - rekao je Vern.

- Ozbiljno ti kaem. Ovo je nevjerojatno. A ti, Gordie?
- Vjerojatno.
Moji su mi obino doputali takve stvari. Zapravo, cijelog sam
tog ljeta bio Nevidljivi djeak. U travnju je moj stariji brat Dennis
poginuo u prometnoj nesrei. To se dogodilo u vojarni Fort Benning
u Georgiji, gdje je bio na obuci. On i jo jedan momak vozili su se u
bazu kad se u njih sa strane zabio vojni kamion. Dennis je na mjestu
poginuo, a onaj drugi momak je jo bio u komi. Dennis bi tog tjedna
bio napunio dvadeset godina. Ve sam mu izabrao roendansku
estitku.
Plakao sam kad sam to uo, plakao sam jo vie na sprovodu i
nisam mogao zamisliti da Dennisa vie nema, da nekoga tko me znao
udariti po glavi ili me plaiti plastinim paukom dok se ne bih
rasplakao ili me poljubio kad bih pao i razbio koljena i apnuo mi:
Hajde, nemoj vie plakati, cmizdrave - da nekoga tko me
dodirivao vie nema. Boljelo me i plailo to je poginuo... ali moje
roditelje kao da je ubilo. Meni je Dennis bio tek neto vie od
znanca. Bio je osam godina stariji od mene, imao je vlastito drutvo.
Niz godina smo jeli za istim stolom, katkad je bio moj prijatelj a
katkad moj muitelj, ali uglavnom je bio... neki deko. Kad je
poginuo, ve godinu dana nije ivio kod kue. Samo je nekoliko puta
doao na dopust. Nismo bili ni slini. Dugo mi je trebalo poslije tog
ljeta da shvatim kako sam najvie plakao zbog mame i tate. to ni
njima ni meni nije ni najmanje koristilo.
- O emu ti to toliko baljezga, Vern- O? - upitao je Teddy.
- Zovem - rekao je Chris.
- to! - povikao je Teddy i odmah zaboravio na Verna.
- Lae! Nema hand! Nisam ti dao hand!
Chris je samo frknuo.
- Vuci kartu, govnaru. Teddy je uzeo kartu s kupa. Chris je s
police iza sebe uzeo Winston. Ja sam posegnuo za svojim krimiem.
Vern Tessio je rekao: - Biste li htjeli vidjeti mrtvog ovjeka?
Svi smo stali.

3.
Dakako, svi smo uli vijest na radiju. Imali smo stari Philco
koji smo takoer dovukli s otpada i stalno smo ga sluali. Sluali smo
lewistonsku postaju WLAM na kojoj su uvijek putali nove hitove i
275

STEPHEN KING

klasike kao to su What in the World's Come Over You Jacka

Scotta, This Time Troya Shondella, Elvisov King Creole i Only
the Lonely Roya Orbisona. Kad bi putali vijesti, obino nismo
sluali. Vijesti su obino bile gluposti o Kennedyju i Nixonu,
Quemoyu i Matsuu, o razlici u nuklearnom naoruanju i o tome kako
je Castro zapravo pravi gad. Ali, svi smo sluali vijest o Rayu
Broweru jer je bio naih godina.
Bio je iz Chamberlainea, gradia ezdesetak kilometara od
Castle Rocka. Tri dana prije nego to je Vern pretrao tri kilometra
do kuice na stablu, Ray Brower je otiao brati kupine. Kad je pala
no a on se nije vratio, Browerovi su zvali efa policije i poela je
potraga -najprije samo oko kue, a onda sve ire, do gradia Bottona,
Durhama i Pownala. Svi su se ukljuili - policajci, lovouvari,
dobrovoljci. Ali, djeaka ni nakon tri dana nisu nali. Po tonu vijesti
osjealo se da ga nee nai ivog; potraga e se s vremenom
jednostavno razvodniti i prestati. Moda ga je zatrpao ljunak ili se
utopio u potoku pa e neki lovac deset godina poslije nai njegov
kostur. Ve su pretraivali jezerca u Chamberlaineu i rezervoar u
Mottonu.
Danas se u jugozapadnom Maineu takvo to ne moe dogoditi;
gotovo cijelo podruje je urbanizirano i predgraa Portlanda i
Lewistona pruaju se sve dalje, kao ticala goleme hobotnice. ume
jo postoje i sve su gue kako se pribliava Bijelim planinama, ali
ako danas ne izgubi glavu i nastavi hodati ravno kakvih osam
kilometara, sigurno e naii na neku autocestu. Ali, 1960. godine je
cijelo podruje izmeu Chamberlainea i Castle Rocka jo bilo
nerazvijeno i bilo je mjesta gdje nitko nije ak ni sjekao drva od
Drugoga svjetskog rata. Tada je jo bilo mogue krenuti u umu,
izgubiti se i tamo umrijeti.

4.
Vern Tessio je tog jutra kopao ispod trijema svoje kue.
Svi smo odmah znali to to znai, ali moda bih vama ipak
trebao objasniti. Teddy Duchamp nije bio osobito bistar, ali ni Vern
Tessio nije imao izgleda da dospije u neki radijski kviz. No njegov
brat Billy bio je, kako ete vidjeti, jo gluplji. Ali, najprije vam
moram rei zato je Vern kopao ispod trijema.
etiri godine prije, kad je imao osam godina, Vern je zakopao
litrenu limenku punu kovanica ispod trijema. Mrani prostor pod
trijemom on je nazivao svojom spiljom. Igrao se gusara, a taje
276

GODINJA DOBA

limenka bila zakopano blago, ali ako ste se igrali s Vernom, niste to
smjeli zvati zakopanim blagom nego plijenom. I tako je zakopao
limenku, zatrpao je i prekrio suhim liem koje je tijekom godina
zavrilo pod trijemom. Nacrtao je zemljovid koji je spremio u svoju
sobu. Sljedeih mjesec dana na to nije ni pomislio. A onda, kad mu
je nedostajao novac za kino ili tako neto, sjetio se kovanica i otiao
po svoj zemljovid. Ali, njegova je mama u meuvremenu dva-tri
puta pospremala njegovu sobu i pokupila je sve stare kolske zadae,
papirie od bombona i stripove. Jednog ih je jutra upotrijebila za
potpaljivanje pei i tako je Vernov zemljovid doslovce nestao u
dimu. Barem je tako on zakljuio.
Pokuao je po sjeanju nai mjesto gdje je zakopao novac i
tamo je kopao. Nita. Pa lijevo i desno od tog mjesta. Opet nita. Za
taj dan je odustao, ali je sve otad povremeno pokuavao. Cijele etiri
godine. etiri godine. Zamislite! ovjek nije znao bi li se smijao ili
plakao.
To mu je postala svojevrsna opsesija. Trijem Tessiovih pruao
se cijelom duinom kue - bio je dug oko 12 metara i irok oko dva.
Cijelu je tu povrinu prekopao dva, moda i tri puta i nije naao
svoju kutiju. S vremenom mu je koliina zakopanih novia poela
rasti u glavi. Kad se to tek dogodilo, rekao je Chrisu i meni da je u
kutiji imao moda tri dolara. Godinu poslije to je poraslo na pet
dolara, a u posljednje vrijeme bilo ih je ve desetak, ovisno o tome
koliko mu je novca trenutano trebalo.
Od vremena do vremena pokuali bismo mu rei ono to nam
se inilo savreno jasno - da je Billy znao za novac i sam ga iskopao.
Vern nam nije htio vjerovati iako je mrzio Billyja kao to Arapi mrze
Zidove i vjerojatno bi s osmijehom na licu brata bio osudio na
smrtnu kaznu zbog krae da je imao priliku. Nije ga htio ni izravno
pitati. Vjerojatno se bojao da e mu Billy rei: Naravno da sam ih
uzeo, glupane. U toj je kutiji bilo dvadeset dolara i ja sam ih potroio
do posljednjeg centa. Umjesto toga, Vern je kopao pod trijemom i
traio kovanice kad god bi ga uhvatila inspiracija (i kad god Billy
nije bio kod kue). Uvijek bi ispuzao ispod trijema blatnjavih
traperica, slijepljene kose i praznih ruku. Znali smo ga zbog toga
gadno zezati, a nadimak mu je bio Novi. Novi Tessio. Mislim da
je tako brzo dotrao u klub ne samo da bi nam rekao novost nego i da
bi nam dokazao da je od njegovog kopanja na kraju ipak bilo neke
koristi.

277

STEPHEN KING

Tog je jutra ustao prije svih, dorukovao, malo nabacivao

loptu u ko privren iznad garae. Nije se imao s kim igrati, bilo
mu je dosadno, pa je odluio ponovno malo kopati. Bio je ispod
trijema kad su se gore zalupila mreasta vrata. Zaledio se i nije ni
pisnuo. Ako je njegov tata, izai e; ako je Billy, priekat e da Billy
i njegov prijatelj Charlie Hogan, malodobni delinkvent, ne odu.
Na trijemu je uo dva para koraka, a onda je Charlie Hogan
progovorio drhtavim, cmizdravim glasom: - Isuse Kriste, Billy, to
emo?
Vern nam je rekao da je naulio ui istog trena kad je uo da
Charlie Hogan, jedan od najopakijih frajera u gradu, tako govori.
Charlie se, na kraju krajeva, druio s Aceom Merrillom i Eyeballom
Chambersom, a ako se drui s takvima, mora biti opak.
- Nita - rekao je Billy.
- Eto to. Nita.
- Ali, moramo uiniti neto - rekao je Charlie, a onda su sjeli
na trijem nedaleko od mjesta gdje se skrivao Vern.
- Zar ga nisi vidio?
Vern je riskirao i jo im se malo primakao, gotovo puzajui.
Pomislio je da su se Billy i Charlie jako napili i nekoga pregazili.
Pazio je da pod njim ne pucketa lie. Da su njih dvojica otkrila da je
on ispod trijema i da ih je uo, ono to bi ostalo od njega stalo bi u
konzervu psee hrane.
- Nema to veze s nama - rekao je Billy Tessio.
- Mali je mrtav, pa je i njemu svejedno. Koga je briga ako ga
nikad ne nadu? Mene nije.
- To je onaj mali o kojem su govorili na radiju - rekao je
Charlie.
- Sto posto. Brocker, Bower, Flowers, tako neto. Sigurno ga
je udario vlak.
- Aha - rekao je Billy. ulo se paljenje ibice. Vern je vidio
kad je pala na ljunak i onda osjetio miris dima cigarete.
- Bome da. A ti si se izbljuvao.
Tiina, ali Vern je osjetio emocionalne valove srama kako
zrae iz Charlieja Hogana.
- Pa, barem ga cure nisu vidjele - rekao je Billy nakon nekog
vremena.
- Sva srea.
- ulo se kako je udario Charlieja po leima da ga ohrabri.

278

GODINJA DOBA

- Kad bi one poele blebetati, do sutra bi svi znali. Ali, brzo

smo zbrisali. Misli da su shvatile da neto nije u redu?
- Ne - rekao je Charlie.
- Marie ionako ne voli ii tamo kraj groblja, na Back Harlow
Road. Boji se duhova.
- A onda opet onim cmizdravim glasom: - Isuse, da barem
sino nismo popalili taj auto! Da smo barem samo otili u kino kako
smo mislili!
Charlie i Billy su hodali s dvije bezveznjae, Marie Daughtery
i Beverly Thomas; takve nakaze nikad niste vidjeli izvan cirkusa pritevi, brkovi... uas. Katkad bi njih etvoro - ili estoro ili osmoro
ako su ili i Fuzzy Brackowicz ili Ace Merrill s curama - popalili
auto s parkiralita u Lewistonu i vozali se naokolo s bocom irskog
vina i gajbom umbirovog piva. Parkirali bi negdje u Castle Viewu,
Harlowu ili Shilohu, pili i hvatali se. Onda bi auto ostavili negdje
blizu kue. Jeftini majmunski uici, tako je Chris to zvao. Nikad ih
nisu ulovili, ali Vern se vjeito nadao. Silno mu se sviala ideja da
posjeuje Billyja nedjeljom u popravnom domu.
- Kad bismo rekli policiji, pitali bi nas kako smo dospjeli u
Harlow - rekao je Billy.
- Ni ti ni ja nemamo auto. Bolje nam je da utimo. Tako nam
nita ne mogu.
- Mogli bismo ih nazvati anonimno - rekao je Charlie.
- Uu oni u trag takvim pozivima - rekao je Billy zloslutno.
- Vidio sam na Patroli. I na Dragnetu.
- Da, ima pravo - rekao je Charlie snudeno.
- Uh, da je barem Ace bio s nama. Onda bismo mogli rei da
smo bili u njegovom autu.
- Ali nije bio.
- Ne.
- Charlie je uzdahnuo.
- Valjda ima pravo.
- Opuak cigarete pao je na prilaz kui.
- Ba smo morali otii uz prugu i tamo piati! Zar nismo mogli
otii na drugu stranu? I ispovraao sam se po novim tenisicama.
- Poeo je govoriti malo tie.
- Prokleti malac je bio odmah tamo. Jesi li ga vidio, Billy?
- Vidio sam ga - rekao je Billy. I drugi se opuak pridruio
prvom na prilazu.
- Idemo vidjeti je li Ace ustao. Popio bih neto.
279

STEPHEN KING

- Hoemo mu rei?
- Charlie, neemo rei nikome. Nikada. Jasno?
- Jasno - rekao je Charlie.
- Isuse Kriste. Da barem nismo popalili onaj blesavi dodge.
- Ma daj, uti. Idemo.
Niza stube su se spustila dva para nogu u zategnutim,
izblijedjelim trapericama i crnim izmama. Vern se ukoio (Jaja su
mi se toliko digla da sam mislio da e mi se uvui, rekao nam je),
siguran da e njegov brat osjetiti da je pod trijemom i ubiti ga - on i
Charlie Hogan istrest e mu ono malo mozga to mu je Bog dao na
ui i onda ga zgaziti onim svojim izmama. Ali, produili su i kad je
Vern bio siguran da su stvarno otili, ispuzao je ispod trijema i
dotrao k nama.

5.
- Ba si imao sree - rekao sam.
- Stvarno bi te bili ubili. Teddy je rekao: - Znam gdje je Back
Harlow Road. Zavrava kod rijeke. Znali smo tamo pecati.
Chris je kimnuo.
- Nekada je tamo bio most, ali poplavljen je. Davno. Sad su
ostale samo jo tranice.
- Zar je taj deko stvarno mogao iz Chamberlainea stii ak do
Harlowa? - upitao je Chris.
- Pa to je trideset-etrdeset kilometara.
- Mislim da je. Vjerojatno se naao na pruzi i slijedio tranice.
Moda je mislio da se tako nee izgubiti, ili da e zaustaviti vlak ako
bude trebalo. Ali, sad tuda prolaze samo teretni vlakovi, a ni njih
nema mnogo. Morao bi se odvesti ak u Castle Rock da se iskrca.
Kad je pao mrak, valjda je ipak naiao vlak... i fljas!
Chris je pljesnuo desnom akom o lijevi dlan. Teddy, veteran
bliskih susreta s kamionima na autocesti, izgledao je kao da mu je
drago. Meni je bilo malo muno pri pomisli na klinca tako daleko od
kue, na smrt uplaenog, kako uporno slijedi prugu, vjerojatno
hodajui po pragovima zbog nonih zvukova s granja i iz grmlja...
moda ak i iz propusta ispod pruge. I onda, eto vlaka. Moda ga je
veliko prednje svjetlo hipnotiziralo dok nije bilo prekasno. Ili je
moda leao na tranicama, onesvijeten od gladi. Bilo kako bilo,
Chris je dobro rekao: fljas! Malac je bio mrtav.
- I, hoete da ga idemo vidjeti? - pitao je Vern. Od uzbuenja
se premjetao s noge na nogu kao da mu je sila na zahod.
280

GODINJA DOBA

Svi smo se zagledali u njega i nekoliko sekundi nitko nita nije

rekao. Onda je Chris bacio karte i rekao: - Da! I hajde da se kladimo
da e nas slikati za novine!
- Hm? - zinuo je Vern.
- Misli? - rekao je Teddy i iscerio se kao da se sprema trati
pred kamionom.
- Sluajte - rekao je Chris i nagnuo se preko kartakog stola.
- Mi ga moemo otkriti i prijaviti policiji! Bit emo u svim
vijestima!
- Ne znam - rekao je Vern, oigledno iznenaen.
- Billy e znati kako sam doznao. Prebit e me na mrtvo ime.
- Nee - rekao sam - jer emo mi nai truplo, a ne Billy i
Charlie Hogan u ukradenom automobilu. Onda se vie nee morati
brinuti zbog toga. Vjerojatno e dobiti medalju, Noviu.
- Misli? - Vern se iscerio i pokazao svoje trule zube. Izgledao
je pomalo oamueno, kao da je pomisao da bi Billy mogao biti
zadovoljan neim to on uini doivio kao udarac u bradu.
- Stvarno misli?
I Teddy se cerekao. Onda se namrtio i rekao: - Ajoj!
- to? - upitao je Vern. Opet se mekoljio, kao da se uplaio da
se Teddy sjetio neke vane zapreke.
- Nai roditelji - rekao je Teddy.
- Ako sutra naemo tog malca u South Harlowu, znat e da
nismo spavali kod Verna.
- Da - rekao je Chris.
- Znat e da smo ga ili traiti.
- Nee - rekao sam ja. Osjeao sam se udno - i uzbueno i
uplaeno jer sam znao da to moemo uiniti i izvui se. Od te
mjeavine osjeaja bilo mi je vrue i zaboljela me glava. Uzeo sam
karte da bih neto radio rukama i poeo ih mijeati kao profesionalac.
To i pravila pokera bile su jedine stvari koje me je nauio moj stariji
brat. Ostali su mi zavidjeli to sam ih znao tako mijeati i svi su
traili da ih nauim... svi osim Chrisa. Chris je valjda jedini shvaao
da bi to bilo kao da im dajem dio Dennisa, a nisam ga imao dovoljno
da bih ga dijelio s drugima.
Rekao sam: - Rei emo im jednostavno da nam je dosadilo
logorovati kod Verna jer smo to ve toliko puta radili, pa smo
odluili otii uz prugu i logorovati u umi. Kladim se da nas nee
istui jer e svi biti tako uzbueni zbog onoga to smo nali.
- Mene e tata svejedno izmlatiti - rekao je Chris.
281

STEPHEN KING

- Gaanje ovih dana.

- Snudeno je odmahnuo glavom.
- Ali, k vragu, to vrijedi batina.
- Dobro - rekao je Teddy i ustao. Jo se cerekao kao lud i samo
to nije prasnuo u onaj svoj kretavi smijeh.
- Naimo se kod Verna poslije ruka. to emo im rei za
veeru?
Chris je rekao: - Ti, ja i Gordie moemo rei da emo jesti kod
Verna.
- A ja u rei mami da u jesti kod Chrisa - rekao je Vern.
To e upaliti ako neto ne iskrsne i ako se roditelji sluajno ne
sretnu. Ni Vernovi ni Chrisovi nisu imali telefon. U ono su doba jo
mnogi telefon smatrali luksuzom, osobito siromaniji. A nitko od nas
nije ba bio plemi.
Moj tata je bio u mirovini. Vernov je radio u tvornici i jo je
vozio DeSoto iz 1952. Teddyjeva mama je imala kuu u Ulici
Danberry i uzimala je podstanara kad god bi nekoga nala. Tog ljeta
nije bilo nikoga; znak IZNAJMLJUJEM NAMJETENU SOBU
stajao je u prozoru jo od lipnja. A Chrisov tata je manje-vie uvijek
bio u gadnoj fazi; bio je pijanac koji je tu i tamo dobivao socijalnu
pomo - ee tamo nego tu - i veinu je vremena provodio u krmi
Sukey 's s Juniorom Merrillom, Aceovim starim, i jo nekolicinom
mjesnih pijanaca.
Chris nije mnogo govorio o ocu, ali svi smo znali da ga mrzi iz
dna due. Svakih par tjedana Chris bi se pojavio s masnicama i
oiljcima na obrazima i vratu ili bi na oku imao ljivu duginih boja, a
jednom je doao u kolu i s nespretno zamotanim zavojem oko glave.
Bilo je dana kad uope ne bi doao u kolu. Njegova mama bi javila
da je bolestan jer je bio u takvom stanju da nije mogao doi. Chris je
bio pametan, stvarno pametan, ali mnogo je markirao i gospodin
Halliburton, deurni za markirante, redovito bi obilazio Chrisovu
kuu u starom crnom chevroletu. Ako bi naao Chrisa da markira,
odvukao bi ga u kolu i onda bi tjedan dana bio u kazni. Ali, ako bi
Bertie (kako smo ga uvijek zvali, naravno, iza leda) otkrio da je
Chris kod kue zato to ga je stari izmlatio, samo bi otiao i nikome
nita ne bi rekao. Meni je palo na pamet da se upitam o tome tek
poslije dvadeset godina.
Prethodne godine je Chris bio izbaen iz kole na dva tjedna.
Nestao je novac za mlijeko kad je Chris bio redar i trebao ga skupiti i
budui da je bio Chambers od onih ni' koristi Chambersovih, dobio
282

GODINJA DOBA

je nogu iako se uvijek kleo da nije ni taknuo taj novac. Taj put ga je
gospodin Chambers tako sredio da je zavrio u bolnici. Kad je uo da
je Chris izbaen, razbio mu je nos i slomio runi zglob. Da, Chris je
bio iz loe obitelji i svi su oekivali da ni od njega nita nee biti... pa
i sam Chris. Njegova braa su ve u potpunosti ispunila ta
oekivanja. Dave, najstariji, pobjegao je od kue kad je imao
sedamnaest godina, otiao u Mornaricu i zavrio u zatvoru u
Portsmouthu zbog silovanja i tvornog napada. Sljedei, Richard
(desno oko mu je bilo udno, stalno se pomicalo, i zato su ga svi
zvali Eyeball) prestao je dolaziti u kolu u drugom srednje i potezao
se naokolo s Charliejem, Billyjem i cijelim njihovim delinkventskim
drutvom.
- Mislim da e upaliti - rekao sam Chrisu.
- A to emo s Johnom i Martyjem? - John i Marty DeSpain
bili su preostala dva lana nae druine.
- Jo ih nema - rekao je Chris.
- Vraaju se tek u ponedjeljak.
- Ah. teta.
- Onda, jesmo li se dogovorili? - upitao je Vern i dalje se
mekoljei. Nije htio da ni na trenutak skrenemo s teme.
- Mislim da jesmo - rekao je Chris.
- Hoemo li jo malo igrati skat?
Nitko nije bio zainteresiran. Svi smo bili odve uzbueni. Sili
smo iz kuice, preskoili ogradu i malo nabacivali bejzbol, ali ni to
nam nije bilo zabavno. Nismo mogli misliti ni na to drugo osim na
malog Bowera kojeg je udario vlak, na to kako emo ga vidjeti,
odnosno ono to je ostalo od njega. Oko deset smo svi otili kui
kako bismo se dogovorili s roditeljima.

6.
Ja sam stigao kui oko petnaest do jedanaest, nakon to sam
svratio u drogeriju i malo razgledao broirane knjige. To sam radio
svakih nekoliko dana kako bih vidio imaju li novog Johna D.
MacDonaldsa. Imao sam etvrt dolara pa bih ga kupio da su ga imali.
Ali, imali su samo stare, a njih sam sve proitao po deset puta.
Kad sam doao kui, automobila nije bilo. Tad sam se sjetio da
je moja mama s onim svojim dosadnim prijateljicama otila u Boston
na neki koncert. Jako je voljela koncerte. A zato i ne bi? Njezin
jedini sin je poginuo i morala se neim zabaviti da ne misli na to. To

283

STEPHEN KING

vam moda zvui ogoreno. Ali, da ste bili na mojem mjestu,

razumjeli biste.
Tata je bio iza kue i oprezno prskao svoj uniteni vrt. Da niste
ve po njegovu licu vidjeli da je to izgubljen sluaj, primijetili biste
im biste pogledali vrt. Zemlja je bila pranjava i siva. Sve u njoj
bilo je mrtvo osim kukuruza, na kojem nikad nije narastao ni jedan
jedini zdrav klip. Tata je rekao da nikad nije znao zalijevati vrt; ili e
se za njega pobrinuti majka priroda, ili nita. Jedan bi red prejako
zalio i potopio biljke; istodobno bi drugi red umirao od ei. Nikad
nije znao nai zlatnu sredinu. Ali, nije esto govorio o tome. U
travnju je ostao bez sina, a u kolovozu bez vrta, pa ako o tome nije
elio govoriti, to je bilo njegovo pravo. Smetalo mi je samo to vie
nije htio razgovarati ni o emu drugom. Tu je ipak malo pretjerao s
demokracijom.
- Zdravo, tata - rekao sam i stao kraj njega. Ponudio sam mu
pepermint koji sam kupio u drogeriji.
- Hoe?
- Zdravo, Gordone. Ne, hvala.
- I dalje je zalijevao beznadnu sivu zemlju.
- Mogu veeras spavati u atoru kod Verna Tessija s dekima?
- Kojim dekima?
- Vernom, Teddyjem Duchampom i moda Chrisom.
Oekivao sam da e se odmah okomiti na Chrisa - da je on loe
drutvo, trula jabuka na dnu koare, lopov i da e zavriti u
popravnom domu.
Ali, on je samo uzdahnuo i rekao: - Pa dobro, moe.
- Super! Hvala!
Okrenuo sam se da odem u kuu i vidim to ima na telki kad
me zaustavio rijeima: - Oni su jedini deki s kojima se voli druiti,
je li, Gordone?
Pogledao sam ga spreman za svau, ali u njemu tog jutra nije
bilo niega svadljivog. Moda bi bilo bolje da jest. Ramena su mu
bila sputena. Lice, okrenuto prema mrtvom vrtu a ne prema meni,
bilo je ispijeno. Oi su mu se neprirodno sjajile, moda od suza.
- Ma, tata, nisu oni loi...
- Naravno da nisu. Lopov i dva glupana. Lijepo drutvo za
mog sina.
- Vern Tessio nije glupan - rekao sam. Teddyja je bilo tee
obraniti.
- Ima dvanaest godina a jo ide u peti razred - rekao je tata.
284

GODINJA DOBA

- A onaj put kad je spavao kod tebe, u nedjelju ujutro su dole

novine i njemu je trebalo sat i pol da proita strip.
To me razljutilo jer sam smatrao da nije pravedan. Sudio je o
Vernu na isti nain kao o svim mojim prijateljima - na temelju toga
to ih je nekoliko puta vidio u prolazu. Nije imao pravo. A kad bi
Chrisa nazvao lopovom, zacrvenjelo bi mi se pred oima jer o Chrisu
nije znao nita. Htio sam mu to rei, ali ako ga naljutim, nee me
pustiti. Osim toga, ionako nije bio ozbiljno ljut, ne onako kako bi se
katkad naljutio za veerom. Tad bi tako glasno i dugo trabunjao da se
nikome ne bijelo. Sad je izgledao samo tuno, umorno i istroeno.
Imao je ezdeset tri godine, dovoljno da mi bude djed.
Mama je imala pedeset pet - nije ni ona bila tako mlada. Kad
su se vjenali, odmah su htjeli dijete i mama je zanijela ali je
pobacila. Pobacila je jo dva puta i lijenik joj je rekao da nikad nee
roditi. To sam sluao - do u pojedinosti - svaki put kad bi mi jedno
od njih italo bukvicu. Htjeli su da mislim kako sam neto posebno i
smatrali da ne cijenim dovoljno injenicu to sam stvoren kad je
moja mama imala etrdeset dvije godine i ve postala sijeda. Ne
cijenim svoju veliku sreu i ne cijenim strane boli i rtve koje je ona
podnijela zbog mene.
Pet godina nakon to su lijenici rekli da nee imati djece,
mama je dobila Dennisa. Nosila ga je osam mjeseci a onda je samo
izletio -cijele etiri kile; tata je znao rei da bi, da ga je nosila punih
devet mjeseci, vjerojatno imao sedam kila. Lijenik je rekao da nas
priroda katkad zavara, ali da e on biti jedinac. Neka zahvale Bogu i
budu zadovoljni. Deset godina poslije doao sam ja. Ne samo to me
nosila punih devet mjeseci nego me lijenik morao iupati iz nje.
Jeste li ikad uli za tako sjebanu obitelj? Doao sam na svijet kao
dijete dvoje pacijenata s gerijatrije, a moj jedini brat je igrao bejzbol
s velikim dekima dok sam jo bio u pelenama.
Sto se tie moje mame i tate, jedan Boji dar bio im je posve
dovoljan. Ne mogu rei da su loe postupali sa mnom i nisu me nikad
tukli. Ali, jako sam ih iznenadio, a kad si u etrdesetim godinama,
izgleda da si mnogo manje sklon iznenaenjima nego kad si u
dvadesetim. Nakon mog roenja mama je otila na onu operaciju
koju su njezine prijateljice zvale flaster. Valjda je htjela biti sto
posto sigurna da vie nee biti Bojih darova. Kad sam se upisao na
fakultet, otkrio sam da sam mnogo postigao ve time to se nisam
rodio retardiran... premda mislim da tata nije bio tako siguran u to

285

STEPHEN KING

kad bi vidio kako Vernu treba deset minuta da proita to je rekao

neki lik u stripu.
A to to su me zapostavljali: nikad mi nije bilo sasvim jasno
to se dogaa dok u gimnaziji nisam napisao referat o knjizi koja se
zvala Nevidljivi ovjek. Kad sam pristao napisati taj referat za
gospoicu Hardy, mislio sam da je to znanstvenofantastina pria o
ovjeku u zavojima - onome kojeg je u filmovima igrao Claude
Rains. Kad sam otkrio da nije, pokuao sam vratiti knjigu, ali mi
gospoica Hardy nije dopustila. No na kraju mi je bilo drago. Knjiga
je bila o jednom crncu. Nitko ga nikad ne primjeuje osim ako neto
ne zariba. Ljudi kao da gledaju kroz njega. Kad neto kae, nitko mu
ne odgovori. Kao da je crni duh. Kad sam se jednom uivio,
progutao sam tu knjigu kao da je John D. MacDonald, jer je pisac,
Ralph Ellison, zapravo pisao o meni. Za stolom bi bilo Denny koliko
si golova zabio i Denny tko te pozvao na ples Sadie Hopkins i Denny
moramo porazgovarati kao odrasli ljudi o onom autu koji smo
pogledali. Ja bih rekao: Molim te dodaj mi maslac, a tata bi rekao
Denny jesi li siguran da eli u vojsku? Ja bih rekao: Hoe li mi
netko molim vas dodati maslac, a mama bi pitala Dennyja eli li da
mu kupi novu koulju u gradu i na kraju bih sam morao uzeti maslac.
Jedne veeri, kad sam imao devet godina, rekao sam, samo da vidim
to e se dogoditi: Dodaj mi to prokleto sranje. A mama je rekla
Denny zvala je teta Grace i pozdravila tebe i Gordona.
One veeri kad su slavili Dennisovu maturu, pretvarao sam se
da sam bolestan i ostao sam kod kue. Nagovorio sam Roycea,
starijeg brata Stevieja Darabonta, da mi kupi bocu irskog vina, popio
polovicu i povratio u krevet usred noi.
Kad u obitelji stvari tako stoje, navodno ili mrzi starijeg brata
ili ga oboava - barem sam tako uo kad sam na fakultetu sluao
psihologiju. Gluposti. Ja za Dennisa nisam osjeao nijedno ni drugo.
Rijetko smo se svaali, a nikad potukli. To bi bilo smijeno. Zbog
ega bi etrnaestogodinjak htio istui svojeg etvorogodinjeg
brata? Osim toga, moji ga nikad nisu htjeli optereivati brigom za
mene pa mu nisam iao na ivce kao druga mlaa braa starijoj. Kad
me Denny nekamo vodio, vodio me zato to je to sam htio, i te su
zgode meu najljepima u mom ivotu.
Hej, Lachance, tko ti je to, dovraga?
Moj mali brat i bolje ti je da pazi kako se izraava, Davis.
Mogao bi te izlemati. Gordie je opak frajer.

286

GODINJA DOBA

Na trenutak se okupe oko mene, krupni, nezamislivo visoki;

samo trenutak njihove zainteresiranosti, kao suneva zraka. Tako su
veliki i tako stari.
Hej, mali, je li ti ovaj krelac stvarno stariji brat? Ja
srameljivo kimnem. Ba je bezveznjak, jel'da?
Opet kimnem i svi, ukljuujui Dennisa, prasnu u smijeh.
Onda Dennis dvaput brzo pljesne rukama i kae: No, hoemo li
trenirati ili emo samo tu stajati?
Otre na svoja mjesta i ponu igrati.
Idi sjedni tamo na klupu, Gordie. Budi miran. Pazi da nikome
ne smeta.
Odem i sjednem na klupu. Dobar sam. Osjeam se
nevjerojatno malen pod slatkim ljetnim oblacima. Gledam kako moj
brat igra. Nikome ne smetam.
Ali, takvih zgoda nije bilo mnogo.
Katkad mi je itao prie pred spavanje koje su bile bolje od
maminih; mamine su uvijek bile o princezama i o tri mala praia,
to je u redu, ali Dennisove su bile o Modrobradom i Jacku
Trbosjeku. I kako sam ve rekao, nauio me kartati i mijeati karte
kao profesionalac. Nije to tako mnogo, ali na ovom svijetu uzme to
moe, nije li tako?
Kako sam rastao, moju ljubav prema Dennisu zamijenilo je
gotovo cinino divljenje, divljenje kakvo vjerojatno osrednji krani
osjeaju prema Bogu. A kad je poginuo, osjeao sam blagi ok i
blagu tugu, kao to su se ti isti osrednji krani vjerojatno osjeali
kad su proitali u asopisu Time da je Bog mrtav. Zapravo, zbog
Dennyjeve smrti sam bio jednako tuan kao kad sam uo na radiju da
je umro Dan Blocker. Viao sam ih otprilike jednako esto, s tim da
Denny nije doivio reprize kao Dan.
Pokopali su ga u zatvorenom lijesu prekrivenom amerikom
zastavom (koju su skinuli s lijesa prije nego to su ga spustili u
zemlju i sloili je u neku vrstu kape i dali mojoj mami). Moji su
roditelji bili skrhani. Ni za est mjeseci nisu se dospjeli oporaviti.
Nisam bio siguran hoe li se ikada oporaviti. Dennyjeva soba je bila
kao u zamrznutom okviru, ili u vremenskoj anomaliji. Na zidovima
su jo visjele medalje s fakulteta, u ogledalo su jo bile zataknute
maturalne slike cura s kojima je izlazio; pred tim je ogledalom znao
sjediti satima, eljajui kosu u kokoticu poput Elvisove. Hrpa
sportskih asopisa i dalje je bila na njegovom radnom stolu, a datumi
na njima inili su mi se sve davniji i davniji. Takvo to se obino vidi
287

STEPHEN KING

u jako sentimentalnim filmovima. Ali, meni to nije bilo

sentimentalno nego uasno. Nisam odlazio u Dennisovu sobu ako
nisam morao jer sam stalno oekivao da u ga ugledati iza vrata,
ispod kreveta ili u ormaru. Najvie me muio ormar i kad bi me
mama poslala po Dennyjevu zbirku razglednica ili kutiju fotografija
jer ih je htjela razgledati, zamislio bih kako se vrata ormara polako
otvaraju dok ja stojim sleen od uasa. Zamislio bih da je blijed i
krvav u mraku, da mu je polovica glave ulubljena, da mu se na
koulji sui siva mjeavina krvi i mozga protkana ilama. Zamislio
bih kako podie ruke koje se pretvaraju u pande i kako sike: To si
trebao biti ti, Gordone. Trebao si biti ti.

7.
Gradfrajera Gordona Lachancea. Prvi put objavljen u
Greenspun Quarterlyju br. 45, jesen 1970. Objavljeno uz doputenje
autora.
Oujak
Chico stoji kraj prozora prekrienih ruku, laktova na
prozorskoj dasci koja dijeli donje od gornjeg stakla, gol, i dok gleda
van, njegov dah zamagli staklo. Propuh uz njegov trbuh. Desni donji
dio stakla nestane, prekriven komadom kartona.
- Chico.
On se ne okrene. Ona vie nita ne kae. Vidi je kao duha na
staklu, u njegovom krevetu, kako sjedi pokrivaa koji, navuen do
brade, naizgled prkosi sili tei. Njezina se minka razlila u duboke
podonjake.
Chico skrene pogled s njezinog duha, gleda van. Kii. Snijeg
nabacan na hrpe otrkiva elavo tlo. Vidi prologodinju mrtvu travu,
plastinu igraku - Billyjevu - i hrave grablje. Dodge njegovog
brata Johnnyja stoji na bloku a kotai bez guma stre poput patrljaka.
Sjea se kad su Johnny i on radili na njemu sluajui nove hi tove i
stare standarde na lewistonskoj postaji WLAM - Johnny mu je
nekoliko puta dao pivo. Bit e brz, Chico, rekao bi Johnny. Bri od
iega izmeu Gates Fallsa i CastleRocka. Samo ekaj dok mu
ugradimo onaj Hearstov mjenja.
Ali, to je bilo onda, a sada je sada.
Jo dalje od Johnnyjevog dodgea je autocesta. Vodi do
Portlanda i New Hampshirea na jugu, Kanade na sjeveru ako skrene
lijevo u Thomastonu.
- Grad frajera - kae Johnny staklu. Pui.
288

GODINJA DOBA

- Molim?
- Nita, malena.
- Chico? - Zvui zbunjeno. Morat e promijeniti plahte prije
nego to se tata vrati. Krvarila je.
- to?
- Volim te, Chico.
- Tako je.
Prljavi oujak. Ti si stara drolja, misli Chico. Prljava, teturava
drolja vreastih sisa. Oujak s kiom na licu.
- Ova soba je nekada bila Johnnyjeva - kae iznenada.
- ija?
- Moga brata.
- Aha. A gdje je on?
- U vojsci - kae Chico, ali Johnny nije u vojsci. Prolog ljeta
radio je na trkalitu Oxford Plains i neki je voza izgubio kontrolu
nad autom i zaletio se u Johnnyja koji je mijenjao stranje kotae na
nekom chevroletu. Nekoliko ljudi mu je doviknulo da pazi, ali
Johnny nita nije uo. Jedan od ljudi koji su vikali bio je Johnnyjev
brat Chico.
- Nije ti hladno? - pita ona.
- Ne. Malo, za noge.
I odjedanput misli: Pa, Boe moj, Johnnyju se nije dogodilo
nita to se prije ili poslije nee dogoditi i tebi. Ali opet vidi isti
prizor: skretanje, klizanje ford Mustanga, bratove kraljeke ocrtane
na bijeloj majici; bio je pognut, skidao je kota sa chevroleta. Bilo je
dovoljno vremena da vidi kako guma frca s kotaa Mustanga, kako
njegov ovjeeni ispuni ventil grebe asfalt i baca iskre. Udario je u
Johnnyja upravo kad se pokuao uspraviti. A onda uti krik vatre.
Ha, misli Chico, moglo je biti sporo, i misli na svog djeda.
Bolniki mirisi. Zgodne mlade sestre kako nose none posude.
Posljednji papirasti dah. Postoji li uope dobar nain?
Strese se i razmilja o Bogu. Dotakne mali medaljon sa svetim
Kristoferom koji nosi na laniu oko vrata. Nije katolik, a jo manje
Meksikanac; pravo mu je ime Edward May a svi ga prijatelji zovu
Chico jer mu je kosa crna i jer je zalizuje briljantinom i nosi piaste
izme s kubanskim potpeticama. Nije katolik ali nosi taj medaljon.
da je Johnny nosio takav, moda bi ga Mustang promaio. Nikad se
ne zna.
Pui i zuri kroz prozor a iza njega djevojka ustane i brzo mu
pride, gotovo na prstima, moda u strahu da e se okrenuti i
289

STEPHEN KING

pogledati je. Poloi mu topao dlan na leda. Njezine grudi dodiruju ga

sa strane. Njezin trbuh dodiruje njegovu stranjicu.
- Uh, hladno je.
- Ova soba.
- Chico, voli li me?
- Nego to! - kae on leerno, a onda ozbiljnije: - Bila si
junferica.
- to to...
- Bila si djevica.
Njezina ruka se pomakne vie. Jednim prstom dotie mu vrat.
- Pa rekla sam ti, zar ne?
- Je li bilo teko? Boljelo te? Nasmije se.
- Ne, ali me bilo strah.
Gledaju kiu. Proe novi oldsmobile i razbije mlaku.
- Grad frajera - kae Chico.
- to?
- Onaj tip. Ide u grad frajera. U svojem novom frajerskom
autu. Ona poljubi mjesto na kojem joj je bio prst a on odmahne kao
da je ona muha.
- to ti je?
Okrene se prema njoj. Pogled joj odleti na njegov penis pa
opet uzleti. Pomakne ruke da se pokrije, ali onda se sjeti da u
filmovima to nikad ne rade pa ih opet opusti. Kosa joj je crna, put
zimski bijela, boje vrhnja. Grudi su joj vrste, trbuh moda malo
premekan. Jedan nedostatak, misli Chico, da ga podsjeti kako nisu u
filmu.
- Jane?
- Molim? - On osjea da se sprema. Nije poeo, ali se sprema.
- U redu je - kae on.
- Mi smo prijatelji.
- Namjerno je odmjerava, doputa si da posegne za njom na
razne naine. Kad je ponovno pogleda u oi, porumenjela je.
- Smeta ti to te gledam?
- Ovaj... ne, Chico.
Zakorai natrag, sklopi oi, sjedne na krevet, nasloni se na
jastuk i rairi noge. Sad je vidi cijelu. Miii, sitni miii s unutranje
strane bedara... poskakuju nekontrolirano i to ga zbog neega uzbudi
vie od vrstih stoaca njezinih grudi ili blagog ruiastog bisera
njezine pike. Uzbuenje treperi u njemu kao glupi klaun na opruzi.
Ljubav je moda boanska kakvom je prikazuju pjesnici, mislio on,
290

GODINJA DOBA

ali seks je klaun na opruzi. Kako ena moe pogledati podignuti

penis a da ne prasne u suludi smijeh?
Kia udara o krov, o prozor, o mokri komad kartona koji
pokriva rupu u staklu. On pritisne ruku o prsa traei svoj trenutak
kao Rimljanin na pozornici koji se sprema odrati govor. Ruka mu je
hladna. Spusti je- Otvori oi. Rekao sam ti da smo prijatelji.
Ona ih posluno otvori. Gleda ga. Oi joj sad izgledaju
ljubiasto. Kine kapi koje se slijevaju niz prozor prave joj valovite
are na licu, vratu, grudima. Ispruena je na krevetu zategnutog
trbuha. Savrena je u svojem trenutku.
- Oh - kae ona.
- Oh, Chico, osjeam se tako udno.
- Kroz tijelo joj proe drhtaj. I protiv volje stisnula je none
prste. Vidi joj tabane. Ruiasti su.
- Chico, Chico.
Zakorai prema njoj. Tijelo mu podrhtava. Ona razrogai oi.
Kae neto, jednu rije, ali on je ne razumije. Sad nije trenutak da je
pita. Napola klekne pred njom samo na sekundu i namrteno se
zagleda u pod dodirujui joj noge tik iznad koljena. Mjeri plimu u
sebi. Vue ga bezumno, fantastino. Zastane jo malo.
Jedini zvuk koji uje je metalno kuckanje budilice na nonom
ormariu koja se mjedenim nogama naslanja na hrpu Spidertnana.
Ona die sve bre i bre. Njegovi miii glatko klize dok roni prema
gore, naprijed. Ponu. Ovaj put je bolje. Vani kia i dalje pada i
ispire snijeg.
Pola sata poslije Chico je razbudi iz lakog sna.
- Moramo krenuti - kae.
- Tata i Virginia e ubrzo doi kui.
Ona baci pogled na svoj runi sat i uspravi se. Ovaj se put ne
pokuava sakriti. Cijeli ton, naglasak njezina tijela, promijenio se.
Nije odrasla (premda vjerojatno misli da jest) ni nauila nita
sloenije nego to je vezivanje uzica na cipelama, ali naglasak joj se
svejedno promijenio. On kimne a ona mu se oprezno nasmijei. On
posegne za cigaretama na nonom ormariu. Dok ona navlai gaice,
on se sjeti rijei iz stare pjesme: Sviraj dok se ne probijeni, Blue...
sviraj svoj didgeridoo. Tie Me Kangaroo Down Rolfa Harrisa.
Naceri se. Tu je pjesmu Johnny esto pjevao. Zavravala je s: i odrali
smo mu kou kad je umro, Clyde, i eno je, visi na upi.
Ona zakopa grudnjak i pone zakopavati bluzu.
291

STEPHEN KING

- emu se smijei, Chico?

- Niemu - kae on.
- Zatvori mi patentni.
Prie joj jo gol i zatvori patentni zatvara. Poljubi je u obraz.
- Moe se otii naminkati u kupaonicu ako hoe - kae.
- Samo nemoj predugo, vrijedi?
Ona graciozno ode niz hodnik, a Chico je gleda i pui. Visoka
je, via od njega, pa mora spustiti glavu dok ulazi u kupaonicu.
Chico nade svoje gae ispod kreveta. Baci ih u vreicu s prljavim
rubljem u ormaru i iz ladice izvadi iste. Navue ih, a onda, dok se
vraa prema krevetu, oklizne se na parketu gdje je kia prodrla kroz
karton i gotovo padne.
- Prokletstvo - promrmlja ljutito.
Osvrne se po sobi koja je bila Johnnyjeva dok nije umro
{zato sam joj, zaboga, rekao da sam u vojsci?... pita se s blagom
nelagodom). Zidovi od stiropora, tako tanki da naveer uje tatu i
Virginiu kad navale jedno na drugo, ne dopiru do stropa. Pod je
nagnut tako da vrata ostaju otvorena jedino ako ih neim blokira,
inae se zatvore im okrene lea. Na zidu je plakat iz Golih u sedlu
- Dva mukarca otili su traiti Ameriku i nigdje je nisu mogli nai.
Soba je bila ivlja dok je u njoj stanovao Johnny. Chico ne zna kako
ni zato, zna samo da je tako. Zna i jo neto. Zna da ga katkad soba
nou plai. Katkad mu se ini da e se vrata ormara otvoriti i tamo e
stajati Johnny, ranjav, iskrivljen, s opeklinama, zubi nalik utom
zubalu koje viri iz voska koji se djelomice otopio i onda opet
stvrdnuo; i Johnny e mu apnuti: Odlazi iz moje sobe, Chico. A ako
dotakne moj dodge, ubit u te. Jasno?
Jasno, braco, misli Chico.
Na trenutak nepomino stoji i gleda zguvanu plahtu
zamrljanu djevojinom krvlju, a onda je brzim pokretom prekrije
pokrivaem. Ovdje. Upravo ovdje. Kako ti se to svia, Virginia?
Kako ti je to sjelo? Navue hlae, izme, nae pulover.
Nasuho elja kosu kad se ona pojavi iz zahoda. Izgleda
otmjeno. Ispod pulovera joj se ne vidi odve mekani trbuh. Pogleda
krevet, dotakne ga nekoliko puta i on sad izgleda namjeteno, a ne
samo prekriveno.
- Odlino - kae Chico.
Ona se pomalo srameljivo nasmije i gurne uvojak kose iza
uha. Opojna kretnja.
- Idemo - kae on.
292

GODINJA DOBA

Iziu kroz hodnik i dnevni boravak. Jane se zaustavi pred

retuiranom fotografijom na televizoru. Na njoj su njegov otac i
Virginia, Johnny kao srednjokolac, Chico u osnovnoj koli i mali
Billy - Johnny dri Billyja. Svi na licu imaju fiksiran, skamenjen
osmijeh... svi osim Virginije, koja se doima pospano i neodgonetljivo
kao i uvijek. Taje fotografija, sjeti se Chico, snimljena manje od
mjesec dana nakon to se njegov otac oenio tom gadurom.
- Tvoji mama i tata?
- Moj otac - rekao je Chico.
- Ona mi je maeha, Virginia. Doi.
- Je li jo tako lijepa? - pita Jane, uzima svoj ogrta i prua
Chicu vjetrovku.
- Moj stari vjerojatno misli da jest - kae Chico.
Iziu u upu. U njoj je vlano i propuh je, vjetar zavija kroz
pukotine na improviziranim zidovima. Na podu hrpa starih elavih
guma, Johnnyjev stari bicikl koji je Chico naslijedio kad mu je bilo
deset godina i koji je uredno skrio, hrpa detektivskih romana,
povratnih boca Pepsija, zamaen monolitni motor, naranasta gajba
puna broiranih knjiga, stara bojanka.
Chico joj pomogne izii. Kia neumorno pada. Chicov stari
kabriolet stoji u lokvi i izgleda jadno. ak i onako na bloku, s
crvenom plastikom umjesto prednjeg stakla, Johnnyjev dodge
izgleda otmjenije. Chicov dvosjed je buick. Boja nema sjaja i
proarana je hrom. Preko prednjeg sjedala je prebaena smea
vojna deka. Na velikoj znaki prikaenoj za retrovizor sa suvozake
strane pie: TREBA MI SVAKI DAN. Na stranjem sjedalu je
hravi starter; ako ikad prestane kiiti, oistit e ga i moda montirati
u dodge. A moda i nee.
Buick zaudara na vlagu i njegov starter dugo grebe prije nego
to se auto pokrene.
- Je li to tvoj akumulator? - pita ona.
- Ne, samo jebena kia.
- Izveze se natrake na cestu, ukljui brisae i na trenutak
zastane kako bi pogledao kuu. Oliena je odvratnom modrozelenom
bojom. upa stri pod kosim, dvostrukim kutom s krovnom
ljepenkom i odlijepljenom sindrom.
Radio se glasno ukljui i Chico ga odmah iskljui. Iza njegova
ela raa se nedjeljnoposlijepodnevna glavobolja. Prou pokraj
dvorane Grange i Vatrogasnog doma, pokraj trgovine Brownie's.

293

STEPHEN KING

Thunderbird Sally Morrison parkiran je pokraj crpke. Chico joj

mahne dok skree na staru cestu za Lewiston.
- Tko je to?
- Sally Morrison.
- Zgodna ena.
- Vrlo neutralno.
On potrai cigarete.
- Dvaput se udala i dvaput razvela. Sad je gradska drolja, ako
je za vjerovati svemu to uje u ovoj bezveznoj selendri.
- Izgleda mlado.
- I jest.
- Jesi li ikad...
Stavi joj ruku na bedro i nasmijei se.
- Ne - kae.
- Moj brat moda, ali ja ne. Ali, svia mi se Sally. Ima svoju
alimentaciju i svoj bijeli thunderbird i nije ju briga to o njoj govore.
Pone mu se initi da se dugo voze. Jezero Androscoggin,
zdesna, mutno je i turobno. Led se sad ve sigurno otopio. Jane je
utljiva i zamiljena. uje se jedino ritmiko kretanje brisaa. Na
niim dijelovima ceste je magla koja eka veer kada e se proiriti i
progutati cijelu cestu.
Prijeu u Ulicu Auburn; Chico skrene u Aveniju Minot. etiri
trake su gotovo posve prazne a kue u predgrau doimaju se kao
paket-aranmani. Vide djeaia u utoj plastinoj kabanici kako
hoda plonikom i pomno zaobilazi lokve.
- Hajde, stari - kae Chico tiho.
- Molim? - pita Jane.
- Nita, malena. Samo ti spavaj. Ona se pomalo zbunjeno
nasmije.
Chico skrene u Ulicu Keston i na prilaz jedne od kua. Ne gasi
motor.
- Ui, dat u ti kolaa - kae ona. Odmahne glavom.
- Moram se vratiti.
- Znam.
- Zagrli ga i poljubi.
- Hvala ti na najljepem danu u mojem ivotu.
On se iznenada nasmijei. Lice mu zablista. Gotovo je
magino.
- Vidimo se u ponedjeljak, Jane. Jo smo prijatelji, zar ne?

294

GODINJA DOBA

- Zna da jesmo - kae ona i ponovno ga poljubi... ali kad joj

kroz pulover dotakne dojku, ona se odmakne.
- Nemoj. Tata bi me mogao vidjeti.
Pusti je da ode; od osmijeha je ostao samo traak. Ona brzo
izie iz auta i potri kroz kiu do stranjih vrata. Trenutak poslije
vie je nema. Chico na trenutak zastane da pripali cigaretu i onda
krene. Buick zapinje, starter strue u nedogled prije nego to se
motor pokrene. Duga vonja kui.
Kad stigne, oev karavan je parkiran na prilazu. Zaustavi auto
pokraj njega i pusti da se motor ugasi. Na trenutak sjedi u tiini i
slua kiu. Kao da je u limenom bubnju.
Unutra Billy gleda Carla Stormera i njegovu drubu na
televiziji. Kad Chico ue, Billy uzbueno poskoi: - Eddie, hej,
Eddie, zna to je rekao stric Pete? Rekao je da su on i jo neki u ratu
potopili vapsku podmornicu! Hoe me povesti na predstavu u
subotu?
- Ne znam - kae Chico i smijei se.
- Moda, ako mi svaki dan prije veere poljubi cipele.
- Potegne Billyja za kosu. Billy istodobno pone vikati i
smijati se i udari ga nogom u cjevanicu.
- Dosta, vas dvojica - kae Sam May ulazei u sobu.
- Dosta. Znate da vaa majka to ne voli.
- Olabavio je kravatu i otkopao gornji gumb na koulji. Na
tanjuru ima tri crvene hrenovke u bijelom pecivu. Sam May ih je
premazao senfom.
- Gdje si bio, Eddie?
- Kod Jane.
U kupaonici netko pusti vodu u zahod. Virginia. Chico se
nakratko pita je li u umivaoniku ostala Janeina vlas, ili ru ili kopa
za kosu pred zrcalom.
- Trebao si ii s nama stricu Peteu i strini Ann - kae njegov
otac. Pojede hrenovku u tri brza zalogaja.
- Dri se kao stranac, Eddie. To mi se ne svia. Barem ne dok
te mi hranimo i dajemo krov nad glavom.
- Jak krov - kae Chico.
- Jaka hrana.
Sam ga brzo pogleda, isprva povrijeeno a onda srdito. Kad
progovori, Chico vidi da su mu zubi uti od francuskog senfa.
Muno mu je.
- Kako si samo drzak. Nisi jo*prevelik, balavce.
295

STEPHEN KING

Chico slegne ramenima, uzme kriku kruha s pladnja kraj

oeva naslonjaa i namaze ga keapom.
- Za tri mjeseca ionako odlazim.
- O emu ti to, dovraga?
- Dotjerat u Johnnyjev auto i otii u Kaliforniju. Potraiti
posao.
- Ah, da, mogu zamisliti.
- Krupan je, nezgrapno krupan, ali Chicu se sad ini da se
smanjio nakon to se oenio s Virginijom i jo vie smanjio nakon
Johnnyjeve smrti. I u glavi uje sebe kako govori Jane: Moda moj
brat. Ja ne. I odmah zatim: Sviraj svoj didgeridoo, Blue.
- Ti s tim autom nee stii ni do Castle Rocka, a kamoli do
Kanade.
- Misli? ivi bili pa jebeno vidjeli.
Otac ga na trenutak gleda, a onda baci hrenovku koju je jeo.
Pogodi Chica u prsa i poprska njegov pulover i naslonja senfom.
- Reci jo jednom tu rije pa u ti razbiti nos, pametnjakoviu.
Chico digne hrenovku i pogleda je. Jeftina crvena hrenovka
premazana francuskim senfom. Baci je natrag na oca. Sam ustane.
Lice mu je boje stare opeke, ila nasred ela pulsira. Bedrom dodirne
pladanj s hranom i pladanj se prevrne. Billy stoji na kuhinjskim
vratima i gleda ih. Dri tanjur hrenovki i mahuna, ali tanjur se
nagnuo i tekuina iz mahuna curi na pod. Billy je razrogaio oi, usta
mu podrhtavaju. Na televiziji Carl Stormer i njegova druina
vrtoglavom brzinom sviraju Long Black Veil.
- Trudi se da ih dobro odgoji a oni pljuju po tebi - kae
njegov otac grleno.
- Tako ti to ide.
- Slijepo rukom iza lea kopa po naslonjau, nae
polupojedenu hrenovku. Dri je u ruci kao odsjeeni falus.
Nevjerojatno, pone je jesti... u tom trenutku Chico primijeti da on
plae.
- Da, pljuju po tebi, tako ti to ide.
- Pa zato si se dovraga morao oeniti s njom? - prasne, a onda
zatvori usta da ne bi izgovorio ostatak: Da se nisi oenio s njom,
Johnny bi jo bio iv.
- To se tebe ne tie! - rikne Sam May kroza suze.
- To je moja stvar!
- Je li? - uzvrati Chico.

296

GODINJA DOBA

- Ma nemoj? Ja samo moram ivjeti s njom. Ja i Billy moramo

ivjeti s njom! Gledati kako te unitava! A ti ak ni ne zna...
- to? - pita njegov otac, a glas mu je odjedanput dubok i
zloslutan. Komadi hrenovke koji dri u ruci izgleda kao komadi
krvave kosti.
- to ja to ne znam?
- Nita ti ne zna - kae Chico, zgranut zbog onoga to je
zamalo izgovorio.
- Sad dosta - kae njegov otac - ili u te prebiti na mrtvo ime,
Chico.
- Tako ga zove samo kad je jako, jako ljut.
Chico se okrene i vidi da Virginia stoji na drugoj strani sobe,
lako podeava suknju i gleda ga svojim velikim, mirnim, smeim
oima. Oi su joj lijepe; nita drugo na njoj nije lijepo, ali te e je
oi odrati jo dobar broj godina, misli Chico i osjea kako mu se
vraa slijepa mrnja - I odvali smo mu kou kad je umro, Clyde, i eno
je, visi na upi.
- Pretvorila te u papuara a ti nema tri iste da se usprotivi!
Billyju je odjedanput ta buka nepodnoljiva. Jaukne, ispusti tanjur s
hrenovkama i mahunama, prekrije lice rukama. Tekuina poprska
njegove nedjeljne cipele i sag.
Sam zakorai naprijed ali stane kad Chico zauzme blago
izazivaku pozu, kao: Hajde, doi, idemo, to se eka? to je kao
kipovi dok se ne oglasi Virginia - njezin je glas tih i miran poput
njezinih oiju.
- Je li u tvojoj sobi bila neka djevojka, Ede? Dobro zna to
tvoj otac i ja mislimo o tome.
- I onda, kao usput: - Ostavila je rupi.
Chico zuri u nju, nesposoban izraziti to osjea, misli kako je
niska, kako ti uvijek zabije no u lea.
Mogao bi mi nakoditi kad bi htio, kau mirne smee oi.
Znam da zna to se dogaalo prije nego to je poginuo. Ali, to je
jedini nain na koji mi moe nakoditi, nije li, Chico? A i to samo
ako ti otac povjeruje. A kad bi ti povjerovao, to bi ga ubilo.
Njegov otac odmah prihvati novi gambit.
- Zar si se evio u mojoj kui, kopile jedno?
- Molim te pazi kako se izraava, Same - kae Virginia
mirno.
- Zato nisi htio s nama? Da se moe e... da moe...?
- Samo reci! - rasplae se Chico.
297

STEPHEN KING

- Ne doputaj joj da ti to radi! Reci! Reci to misli!

- Van - kae tupo.
- Ne vraiaj se dok se ne bude spreman ispriati svojoj majci i
meni.
- Da se nisi usudio! - krikne.
- Da se nisi usudio tu gaduru nazvati mojom majkom! Ubit u
te!
- Prestani, Eddie! - vrisne Billy. Njegove su rijei priguene,
nejasne, dopiru kroz ruke kojima jo pokriva lice.
- Prestani vikati na tatu! Molim te, prestani.
Virginia se ne mie iz dovratka. Mirnim oima i dalje gleda
Chica.
Sam zatetura unatrag i doe do naslonjaa. Teko se spusti na
njega i nasloni lice na svoju dlakavu podlakticu.
- Ne mogu te ni gledati kad tako govori, Eddie. Tako se loe
osjeam zbog tebe.
- Zbog nje se osjea loe! Zato to ne prizna?
Ne odgovara. I dalje ne gledajui Chica uzme drugu hrenovku
u kruhu s tanjura na pladnju. Trai senf. Billy jo plae. Carl Stormer
i njegova druina pjevaju kamiondijsku pjesmu. Moj kamion je
star, ali to ne znai da je spor, kae Carl svim gledateljima iz
zapadnog dijela drave Maine.
- Djeak je, ne zna to govori, Same - kae Virginia blago.
- Teko je biti u njegovoj dobi. Teko je odrastati.
Sredila ga je. Sad je stvarno kraj.
Okrene se i pode prema vratima koja vode u upu i onda van.
Kad ih otvori, osvrne se i pogleda Virginiju, a kad izgovori njezino
ime, ona mu mirno uzvrati pogled.
- Stoje, Ede?
- Plahta je krvava.
- Zastane.
- Skinuo sam joj junfer.
ini mu se da se neto pokrenulo u njezinim oima, ali to je
vjerojatno samo njegova elja.
- Molim te, idi sad, Ede. Plai Billyja.
On ode. Buick nikako da upali i ve se pomirio s tim da e
morati pjeaiti po kii kad napokon uspije. Pripali cigaretu i izveze
se natrake na cestu pritiui kvailo i dodajui gas kad pone
kaljucati. Lampica mu dvaput alobno namigne a onda auto polako
krene naprijed. Napokon se vue prema Gates Fallsu.
298

GODINJA DOBA

Dobaci Johnnyjevom dodgeu posljednji pogled.

Johnny je mogao dobiti stalni posao u Gates Mills &
Weavingu, ali jedino u nonoj smjeni. Rekao je Chicu da mu noni
rad ne smeta, a i plaa je bolja nego u Plainsu, ali njihov otac radi
danju, to znai da bi, kad bi nou radio u tvornici, danju bio s njom
u kui, sam ili s Chicom u drugoj sobi... a zidovi su tanki. Ja ne
mogu prestati, a ona mi ne da ni da pokuam, rekao je Johnny. Da,
znam da bi ga to ubilo. Ali ona je... ona jednostavno nee prestati a
ja kao da ne mogu... stalno visi nada mnom, zna to hou rei, vidio
sije. Billyje jo mali, ne razumije, ali ti si je vidio...
Da. Vidio ju je. I tako je Johnny otiao raditi u Plainsu a ocu je
rekao da je to zato to moe jeftino dobiti dijelove za dodge. I tako se
dogodilo da je mijenjao kota kad je onaj Mustang sletio; tako je
njegova maeha ubila njegovog brata i zato samo sviraj dok se ne
probijem, Blue, jer idemo u Grad frajera u ovom usranom buicku, i
sjeti se zadaha gume i kako se Johnnyjeva kraljenica nazirala pod
bijelom majicom, kako se napola uspravio kad ga je Mustang udario,
zdrobio ga izmeu sebe i chevroleta i kako je Chevrolet tresnuo i
onda uti plamen, gusti miris benzina...
Chico objema nogama nagazi konicu i kabriolet se kripavo,
drhtavo zaustavi na vlanoj bankini. Nagne se preko suvozakog
sjedala, naglo otvori vrata i povrati neto uto na blato i snijeg. Od
tog prizora ponovno povrati, a od pomisli mu se eludac jo digne na
prazno. Motor se zamalo ugasi ali ga on na vrijeme ulovi. Lampica
oklijevajui zasvijetli kad zaturira motor. Sjedi i pusti da ga proe
drhtavica. Kraj njega brzo proe neki automobil, ford, bijel,
povraajui velike lepeze osvijetljene vode i blata.
- Grad frajera - kae Chico.
- U svojem novom frajerskom autu. Funky.
Osjea bljuvotinu na usnama, u grlu i na sinusima. Ne pui mu
se. Moi e prespavati kod Dannyja artera. Sutra e imati dovoljno
vremena za daljnje odluke. Skrene na cestu i vozi.

8.
ista melodrama, zar ne?
Svijet je vidio i uo i boljih pria, znam -tonije, nekoliko
stotina tisua boljih pria. U loyfoi na svakoj stranici trebalo biti
otisnuto OVO JE PROIZVOD FAKULTETSKE RADIONICE
KREATIVNOG PISANJA... jer upravo to i jest bila, barem do
odreene toke. Sad mi se ini istodobno bolno epigonskom i bolno
299

STEPHEN KING

uspavljujuom; Hemingwayev stil (samo to je sve zbog nekog

razloga u prezentu - kako prokleto moderno), Faulknerova tema.
Moete li zamisliti neto ozbiljnije! Knjievnije?
Ali, ak ni takva pretencioznost ne moe prikriti injenicu da
je to vrlo seksualna pria koju je napisao krajnje neiskusan mladi (u
vrijeme kad sam napisao Grad frajera spavao sam s dvije djevojke,
od kojih sam s jednom svrio za tri sekunde - nimalo nalik Chicu u
prii). Odnos prema enama nadilazi neprijateljstvo i postaje istinski
ruan -dvije ene u prii su drolje, a trea je jadnica koja govori
stvari kao to su volim te, Chico i ui, dat u ti kolaa. Chico je,
s druge strane, macho frajer s vjeitom cigaretom u ruci, junak
radnike klase koji je mogao iskoraiti iv iz utora na ploi Brucea
Springsteena - iako se on jo nije bio ni pojavio kad sam objavio
priu u fakultetskom knjievnom asopisu (izmeu pjesme koja se
zvala Slike mene i ogleda o grafitima na fakultetu koji je cijeli bio
napisan malim slovom). Ta je pria djelo mladia koji je bio
istodobno nesiguran i neiskusan.
Ipak, bila je to prva pria koju sam napisao za koju sam imao
osjeaj da je moja - prva za koju sam, nakon pet godina truda, imao
osjeaj da je cjelovita. Jedina koja bi mogla stajati uspravno i ako joj
se maknu potpornji. Runa ali iva. I kad je sad itam, potiskujui
osmijeh zbog pseudo-maizma i pretencioznosti, vidim pravo lice
Gordona Lachancea kako viri iza slova, Gordona Lachancea koji je
mlai nego ovaj koji danas pie, vei idealist od pisca bestselera o
ijim se ugovorima za prodaju prava na film pie vie nego o
njegovim romanima, ali koji nije tako mlad kao onaj koji je otiao s
prijateljima vidjeti truplo mrtvog djeaka Raya Browera. To je
Gordon Lachance koji je ve napola izgubio svoj sjaj.
Ne, nije to osobito dobra pria - autor je odve zauzet
sluanjem drugih da bi pomnjivije sluao priu koja ui u njemu.
Ali, bio je to prvi put da sam upotrijebio mjesta koja znam i osjeaje
koje sam osjetio u pripovjetki pa sam osjetio neko pomalo jezivo
uzbuenje kad sam vidio kako stvari koje su me godinama titile
izlaze u novom obliku, obliku kojim ja vladam. Prole su godine od
vremena kad sam mislio da bi Denny mogao vrebati u ormaru svoje
savreno ouvane sobe; da me tko pitao, bio bih uvjeren da sam je
odavno zaboravio. A eto je ipak u Gradu frajera, malo
izmijenjene... i pod kontrolom.
Odupro sam se iskuenju da je jo vie izmijenim, da je iznova
napiem, da je obogatim - a iskuenje je bilo prilino jako jer mi je
300

GODINJA DOBA

sad zbog te prie prilino neugodno. No ipak u njoj jo ima stvari

koje mi se sviaju, stvari koje bi bile unitene kad bi ih mijenjao ovaj
stariji Lachance s prvim sjedinama u kosi. Stvari poput naziranja
kraljeaka pod Johnnyjcvom bijelom majicom i valovitih ara od
kie na Janeinom golom tijelu koje mi se ine bolje nego to bi se
ovjek nadao.
Osim toga, to je bila prva pria koju sam pokazao svojim
roditeljima. U njoj je bilo odve Dennyja. Odve Castle Rocka. I
nadasve, odve 1960. godine. Uvijek zna istinu jer kad njome
posjee sebe ili koga drugoga, uvijek krvari.

9.
Moja soba je bila na drugom katu i u njoj je zacijelo bilo
najmanje 30 stupnjeva. Do poslijepodneva bit e i etrdeset iako su
svi prozori bili otvoreni. Bilo mi je silno drago to te noi neu
spavati u njoj, a pomisao na to kamo idemo ponovno me uzbudila.
Sloio sam dva pokrivaa i vezao ih starim remenom. Uzeo sam sav
svoj novac -ezdeset osam centi. Bio sam spreman za polazak.
Siao sam niza stranje stube da ne bih sreo tatu pred kuom,
ali nisam se trebao bojati. On je jo bio u vrtu i zalijevao biljke,
pravio beskorisne male duge u zraku i gledao kroz njih.
Otiao sam niz Ulicu Carbine, pa preicom preko praznog
zemljita do Ulice Carbine, gdje je danas redakcija Castle Calla.
Pribliavao sam se kuici na stablu kad se kraj mene zaustavio
automobil i iz njega iziao Chris. U jednoj je ruci drao svoju staru
skautovsku naprtnjau, a u drugoj dva pokrivaa zavezana
konopcem.
- Hvala vam, gospodine - rekao je i priao mi kad se auto
udaljio. Skautovska uturica bila mu je ovjeena oko vrata i gurnuta
pod ruku tako da mu je udarala o kuk. Oi su mu blistale.
- Gordie! Hoe neto vidjeti?
- Moe. to to?
- Doi prvo ovamo.
- Pokazao mi je uski prolaz izmeu gostionice Blue Point
Diner i drogerije.
- to to, Chris?
- Doi ovamo!
Potrao je kroz prolaz, a nakon nekoliko sekundi (koliko mi je
trebalo da odbacim razboritost) potrao sam i jaza njim. Dvije su
zgrade bile postavljene malo ukoso jedna prema drugoj pa se prolaz
301

STEPHEN KING

suavao. Probijali smo se kroz hrpe starih novina i sjajna, otra

gnijezda razbijenih boca od piva i sokova. Chris je zaao iza
gostionice i spustio pokrivae. Tu je bilo osam-devet kanti za smee i
smrad je bio nevjerojatan.
- Fuj! Chris, daj, to to radi?
- Daj mi ruku - rekao je Chris mehaniki.
- Ne, stvarno, povratit...
Rije mi je zapela u grlu. Zaboravio sam na smrad. Chris je
otvorio naprtnjau i posegnuo u nju. Izvukao je golem pitolj s
tamnim drvenim drkom.
- Hoe biti Lone Ranger ili Cisco Kid? - pitao me cerei se.
- Kriste Isuse Boe! Odakle ti to?
- Maznuo sam ga iz tatinog stola. Kalibar 45.
- Da, to vidim - rekao sam, iako je po meni mogao biti i 38 ili
375 - unato svim romanima Johna D. MacDonalda i Eda McBaina
koje sam proitao, jedini koji sam ikad vidio uivo bio je onaj koji je
nosio policajac Bannerman... i premda su ga svi klinci molili da ga
izvadi iz futrole, nikad nije htio.
- ovjee, kako e te stari izmlatiti kad dozna. Rekao si da je
ve ionako gadno raspoloen.
Oi su mu i dalje plesale.
- U tome i jest fora, stari moj. Nee on nita doznati. On i
nekoliko drugih pijanaca sjede u Harrisonu sa est ili osam boca
vina. Nee se vratiti najmanje tjedan dana. Prokleti pijanci.
- Napravio je grimasu. On jedini u naem drutvu nikad nije
htio popiti pie, ak ni da dokae da ima muda. Rekao je da mu ne
pada na pamet postati ispiutura kao njegov stari. A jednom mi je u
etiri oka rekao - nakon to su blizanci DeSpain donijeli est boca
piva koje su popalili ocu pa su svi zezali Chrisa zato to nije htio
popiti ni gutljaj - da se boji piti. Rekao je da njegov stari nikad nije
sasvim trijezan, da je njegov najstariji brat bio mrtav-pijan kad je
silovao onu curu i da Eyeball vjeito pije s Aceom Merrillom,
Charliejem Hoganom i Billyjem Tessiom. Pitao me to mislim, kakvi
su mu izgledi da prestane piti ako jednom pone. Moda je vama
smijeno to se dvanaestogodinjak brinuo da je moda potencijalni
alkoholiar, ali Chrisu nije bilo. Ni najmanje. Mnogo je razmiljao o
toj mogunosti. Imao je i zato.
- Ima i metke?
- Devet komada - toliko ih je bilo u kutiji. Mislit e da ih je
sam potroio pucajui na limenke dok je bio pijan.
302

GODINJA DOBA

- Je li nabijen?
- Nije! Zar misli da sam lud?
Napokon sam primio pitolj. Svialo mi se kako mi je teak u
ruci. Mogao sam se zamisliti kao Stevea Carellu iz 87. postaje koji
ganja Hecklera ili titi Myera Myera ili Klinga dok upadaju u stan
oajnog narkomana. Naciljao sam na jednu od smrdljivih kanti za
smee.
BUM!
Pitolj mi se trznuo u ruci. Iz cijevi je suknuo plamen. inilo
mi se da sam slomio zglob. Srce mi je skoilo u grlo i tamo treperilo.
U valovitom limu pojavila se velika rupa.
- Isuse! - vrisnuo sam.
Chris se cerekao kao blesav - ne znam je li mu stvarno bilo
smijeno ili se prepao.
- Jesi ga! Jesi ga!' Gordie je opalio! - poeo je pjevati.
- Gordon Lachance pali i ari Castle Rockom!
- Zaepi! Idemo brzo! - povikao sam i zgrabio ga za koulju.
Dok smo bjeali, otvorila su se stranja vrata gostionice i izila je
Francine Tupper u bijeloj najlonskoj odori konobarice.
- Tko je to uinio? Tko to pali petarade?
Trali smo kao ludi, zali za drogeriju i proli pokaj eljezarije
i Emporium Galoriuma u kojem su se prodavali antikviteti i jeftine
knjige. Popeli smo se preko ograde, izgrebali ruke i napokon izili u
Ulicu Curran. Dobacio sam pitolj Chrisu dok smo trali; on se jo
valjao od smijeha, ali ga je ulovio i nekako ugurao natrag u
naprtnjau. Kad smo zali za ugao i vratili se u Ulicu Carbine,
usporili smo da ne bismo izgledali sumnjivo. Chris se jo cerekao.
- ovjee, da si se mogao vidjeti! Uh, ovjee, nevjerojatno!
Ovo je bilo super.
- Odmahivao je glavom, lupao se po nozi i smijao.
- Znao si da je nabijen, jel' da? Kretenu! Sad sam u govnima!
Ona konobarica me vidjela!
- Mislila je da smo bacili petardu. Osim toga, zna da je sisata
Tupperica orava. Misli da bi joj naoale pokvarile ljepotu.
- Stavio je dlan na kria, zanjihao bokovima i opet se poeo
smijati.
- Svejedno, Chris, to je bilo pokvareno od tebe. Stvarno.
- Ma daj, Gordie.
- Stavio mi je ruku na rame.

303

STEPHEN KING

- Nisam znao da je napunjen, asna rije. Kunem ti se. Samo

sam ga izvadio iz tatinog stola. On ga uvijek isprazni. Oito je zadnji
put bio jako pijan.
- Stvarno ga nisi ti napunio?
- Ma kakvi.
- Kune se majinim imenom ak i ako ode u pakao ako lae?
- Kunem se.
- Prekriio se i pljunuo, lica otvorenog i pokajnikog kao u
ministranta. Ali, kad smo doli do nae kuice i vidjeli Verna i
Teddyja kako nas ekaju, opet se poeo smijati. Ispriao im je cijelu
priu i kad su se svi nasmijali, Teddy ga je pitao zato misli da e
nam trebati pitolj.
- Ni za to - rekao je Chris.
- Osim ako naidemo na medvjeda. Tako neto. Osim toga,
malo je jezivo nou spavati u umi.
Na to su svi kimnuli. Chris je bio najvei i najjai u naem
drutvu pa je smio govoriti takve stvari. da je to rekao Teddy,
nastradao bi da je samo dao naslutiti da se boji mraka.
- Jesi li postavio ator iza kue? - upitao je Teddy Verna.
- Aha. I ostavio sam dvije ukljuene baterije tako da izgleda da
smo jo tamo kad padne mrak.
- Fora! - rekao sam i pljesnuo Verna po leima. Za njega je to
bilo pravo intelektualno dostignue. Nacerio se i pocrvenio.
- Pa idemo onda - rekao je Teddy.
- Dajte, ve je skoro podne. Chris je ustao a mi ostali smo se
okupili oko njega.
- Idemo preko Beemanove livade i iza one trgovine pokustva
kod benzinske crpke - rekao je.
- Onda emo doi do pruge kod deponija i prijei eljezniki
most do Harlowa.
- to misli, kako je daleko? - upitao je Teddy.
Chris je slegnuo ramenima.
- Harlow je velik. Prijei emo sigurno tridesetak kilometara.
to ti misli, Gordie?
- Da. Moda i vie od etrdeset.
- Ako je i toliko, trebali bismo biti tamo sutra poslijepodne ako
se nitko ne upisa od straha.
- Nema ovdje takvih - odmah je rekao Teddy.
Svi smo se na trenutak pogledali.

304

GODINJA DOBA

- Idemo, deki - rekao je Chris i stavio naprtnjau na leda.

Zajedno smo preli prazno zemljite, mi ostali korak iza Chrisa.

10.
Kad smo preli Beemanovu livadu i popeli se uz indru do
pruge Great Southern and Western Maine, svi smo ve svukli koulje
i vezali ih oko struka. Znojili smo se kao svinje. Kad smo se uspjeli
popeti, stali smo i pogledali niz prugu da vidimo kuda emo ii.
Dok sam iv neu zaboraviti taj trenutak. Jedino sam ja imao
sat
- jeftini Timex koji sam dobio kao nagradu kad sam prole
godine prodavao pomast Cloverine Brand. Kazaljke su pokazivale
tono podne a sunce je nemilosrdno tuklo suhi krajolik bez hlada.
Tono si osjeao kako ti se pokuava zavui pod lubanju i spriti ti
mozak.
Iza nas se na dugom brijegu poznatom kao Castle View irio
Castle Rock oko zelenog, sjenovitog parka. Nie uz rijeku Castle
vidjeli su se dimnjaci tvornice vune kako pljuju dim boje olova u
nebo i otpadnu vodu u rijeku. Slijeva nam je bila prodavaonica
pokustva Jolly Furniture Barn. A pred nama se pruala pruga,
bljetava na suncu. Tekla je usporedo s rijekom Castle, koja nam je
bila slijeva. Zdesna su nam bile neobraivane livade (danas je tu
motociklistiko trkalite -utrke se odravaju svake nedjelje u dva).
Na obzorju je bio stari, naputeni toranj za vodu, hrav i pomalo
jeziv.
Stajali smo tamo samo trenutak, a onda je Chris nestrpljivo
rekao: - Dajte, idemo.
Hodali smo uz tranice, po drozgi. Pri svakom koraku podizali
smo male,oblake crne praine. arape i tenisice ubrzo su nam od
toga bile posve prljave. Vern je poeo pjevati Roll Me Over in the
Clover, ali je ubrzo prestao - na nau sreu. Samo su Teddy i Chris
donijeli uturice i ve smo ih bili poprilino ispraznili.
- Moemo ih napuniti na odlagalitu smea - rekao sam.
- Tata mi je rekao da je tamo voda ista. Izvor je dubok sto
osamdeset stopa.
- Dobro - rekao je Chris u ulozi vode.
- To e biti zgodno mjesto da se odmorimo.
- A hrana? - upitao je Teddy iznenada.
- Kladim se da se nitko nije sjetio ponijeti neto za jelo. Znam
jer ja nisam.
305

STEPHEN KING

Chris je zastao.
- Sranje! Nisam ni ja. Gordie?
Odmahnuo sam glavom pitajui se kako sam mogao biti tako
glup.
- Vern?
- Nita - rekao je Vern.
- ao mi je.
- Dobro, da vidimo koliko love imamo - rekao sam. Odvezao
sam koulju, rairio je po drozgi i bacio svojih ezdeset osam centi
na nju. Kovanice su grozniavo bljetale na suncu. Chris je imao
zguvani dolar i dva centa. Teddy je imao ezdeset centi. Vern je
imao tono sedam centi.
- Dva i trideset sedam - rekao sam.
- Nije loe. Na kraju one male ulice kod deponija ima trgovina.
Netko e morati sii i kupiti nam hamburgere i tonik dok se ostali
odmaraju.
- Tko? - upitao je Vern.
- Izvlait emo ibice kad doemo tamo. Idemo.
Stavio sam sav novac u svoj dep i upravo vezao koulju oko
struka kad je Chris povikao: - Vlak!
Spustio sam ruku na tranicu da ga osjetim iako sam ga ve
uo. Tranica je ludo podrhtavala; na trenutak mi se inilo kao da
drim vlak u ruci.
- Postrojba nalijevo! - povikao je Vern i skoio do pola nasipa.
Vern se oboavao igrati vojske gdje god je tlo bilo mekano - na
pijesku, na sijenu, na ovakvom nasipu. Chris je skoio za njim. Vlak
je sad ve bio jako glasan; vjerojatno je iao s nae strane rijeke
prema Lewistonu. Umjesto da skoi, Teddy se okrenuo u smjeru iz
kojeg je dolazio. Debela stakla naoala bljetala su mu na suncu, a
duga kosa leprala mu je nad oznojenim elom.
- Hajde, Teddy - rekao sam.
- Ne, ma kakvi, ekat u da doe blie pa u se izmaknuti.
- U njegovim oima poveanim staklima caklilo se uzbuenje.
- Kui, izmaknut u se vlaku! to su kamioni prema vlaku!
- Ti si lud! Poginut e!
- Kao na plaama Normandije! - povikao je Teddy i stao na
prag izmeu tranica.
Na trenutak sam ostao zapanjen tolikom glupou. Onda sam
ga dograbio, odvukao do nasipa i gurnuo dolje. Skoio sam za njim i
dok sam jo bio u zraku, opalio me u trbuh. Ostao sam bez zraka, ali
306

GODINJA DOBA

sam ga ipak uspio tresnuti koljenom meu noge tako da je pao na

leda i nije se stigao vratiti na prugu. Tad sam i ja pao kraj njega, a on
me dograbio za vrat. Valjali smo se sve do dna nasipa, udarajui se i
grebui dok su nas Chris i Vern gledali s glupim izrazom
iznenaenja na licu.
- Ti mali kurvin sine! - vikao je Teddy na mene.
- Govno jedno! Ne razmei mi se tu, ubit u te!
Sad mi se povratio dah pa sam se pridigao. Izmaknuo sam se
kad je Teddy navalio na mene i branio se otvorenim dlanovima,
napola u smijehu a napola u strahu. S Teddyjem nije bilo ale kad bi
ga uhvatio takav napadaj. U tom bi stanju napao znatno veeg
djeaka, a kad bi mu taj slomio obje ruke, jo bi ga ugrizao.
- Teddy, izmii emu god hoe kad vidimo to smo krenuli
vidjeti ali tras po ramenu
- dotad nitko ne smije vidjeti nas, ti tras po obrazu, i tad bismo se moda stvarno bili dograbili da
Chris i Vern
- glupane obini!
nisu uletjeli i razdvojili nas. Vlak je protutnjao iznad nas u
oblaku dima i kJoparanja teretnih vagona. Nekoliko uarenih
komada drozge palo je niz nasip i rasprava je time bila zavrena...
barem dok ne budemo ponovno mogli uti jedan drugog.
Bio je to kratak teretni vlak i kad je proao posljednji vagon,
Teddy je rekao: - Ubit u ga. Ili mu barem nabiti ljivu.
- Pokuao se oteti Chrisu, ali Chris ga je samo jae stisnuo.
- Smiri se, Teddy - rekao je Chris tiho i to je ponavljao sve dok
se Teddy nije prestao otimati i ostao mirno stajati. Naoale su mu
visjele ukoso a ica od slunog aparata sputala se niz prsa prema
bateriji koju je gurnuo u dep traperica.
Kad se posve smirio, Chris se okrenuo prema meni i rekao: Kog se vraga svaa s njim, Gordone?
- Htio je ekati vlak. Mislio sam da bi ga strojovoa mogao
vidjeti i prijaviti ga. Moda bi poslali policajca.
- Ma daj! Pravio bi okoladu u gaama, ne bi se toga ni sjetio rekao je Teddy, ali vie nije bio ljut. Oluja je prola.
- Gordie je samo htio postupiti ispravno - rekao je Vern.
- Dobro, pomirite se.
- Pomirite se, deki - sloio se Chris.
- Dobro, u redu - rekao sam ja i pruio Teddyju ruku.
307

STEPHEN KING

- Hoemo se pomiriti?
- Mogao sam mu izmaknuti - rekao mi je.
- Zna, Gordie?
- Da - rekao sam iako me od te pomisli prola zimica.
- Znam.
- Dobro. Onda, pomirimo se.
- Do kraja - zapovjedio je Chris.
Teddy me pljesnuo dlanom po dlanu dovoljno jako da zaboli, a
onda je okrenuo dlan pa sam i ja pljesnuo njega.
- Lachance, ti si obina mica-maca - rekao je Teddy.
- Mijau - rekao sam ja.
- Dajte, deki - rekao je Vern.
- Idemo.
- Idite kamo god hoete, ali ne idite ovamo - rekao je Chris
ozbiljno, a Vern se okrenuo kao da e ga udariti.

11.
Doli smo do odlagalita otpada oko pola dva; Vern nas je
poveo niz nasip uz povik Postrojba doljel Sili smo u dugim
skokovima i preskoili prljavu vodu koja je curila iz propusta ispod
pruge. Iza toga bio je pjeskoviti, smeem natrpani rub odlagalita
otpada.
Oko njega je bila ograda visoka dva metra. Na svakih dvadeset
koraka bili su ovjeeni izblijedjeli znakovi:
ODLAGALITE OTPADA CASTLE ROCK
RADNO VRIJEME 16 DO 20
PONEDJELJKOM ZATVORENO
STROGO ZABRANJEN ULAZ
Popeli smo se na ogradu, prebacili se preko vrha i skoili.
Teddy i Vern prvi su krenuli prema starinskoj esmi koju je trebalo
dobro pumpati da voda pone tei. Pokraj nje je bila limenka vode i
najvei je grijeh bio zaboraviti da je ostavi napunjenu za sljedeeg
tko dode. Ruka pumpe strila je pod udnim kutom tako da je
izgledala kao jednokrila ptica koja pokuava poletjeti. Neko je bila
zelena, ali tisue ruku koje su je pritiskale od 1940. godine zbrisale
su gotovo svu boju.
Odlagalite otpada je mjesto kojeg se najivlje sjeam iz
Castle Rocka. Uvijek me podsjea na slikare nadrealiste - one koji su
uvijek slikali lica ura kako lee medu korijenjem stabla ili
viktorijanske dnevne sobe usred Sahare ili parne strojeve koji stre iz
308

GODINJA DOBA

kamina. U mojim djejim oima, nita u tom odlagalitu otpada nije

izgledalo kao da tu spada.
Uli smo straga. Ako si uao sprijeda, kroz kapiju je vodila
iroka zemljana cesta, proirena u polukruno podruje koje je
poravnano buldoerom kao da je slijetalite, a onda je naglo
zavravala na rubu rupe za bacanje otpada. esma (pred kojom su
sad Teddy i Vern stajali i svaali se oko toga tko e je pokrenuti)
stajala je iza te velike rupe. Duboka oko 25 metara, bila je napunjena
svim amerikim stvarima koje se isprazne, istroe ili jednostavno
vie ne rade. Bilo je toga toliko da su me oi zaboljele od gledanja ili me moda zapravo zabolio mozak jer se nikako nije mogao
odluiti u to da usmjeri oi. Onda bi se oko ipak zaustavilo na
neemu to se doimalo jednako neprimjereno kao ona urt meu
korijenjem ili dnevna soba u pustinji. Mjedeni krevetski okvir pijano
naheren na suncu. Lutka koja zapanjeno gleda meu svoje noge dok
raa materijal kojim je napunjena. Prevrnuti studebaker kojem
kromirani nos blista na suncu poput projektila Bucka Rogersa. Jedna
od onih divovskih boca za vodu koje dre u uredima, koju je sunce
pretvorilo u vreli, usijani safir.
Bilo je tu i ivotinja, premda ne onih vrsta koje moete vidjeti
u Disneyjevim filmovima ili koje moete dodirnuti u pitomim
zoolokim vrtovima. Debeli takori, svisci koji se hrane trulim
hamburgerima i raspadnutim povrem, tisue galebova i medu njima,
nalik zamiljenim, introspektivnim propovjednicima, nekoliko
golemih vrana. Tu su dolazili jesti i psi lutalice iz grada kad ne bi
nali kantu za smee koju bi mogli prevrnuti ili srnu koju bi mogli
uloviti. Bila je to bijedna skupina mjeanaca zle udi; izvijeni i
iscereni, napadali bijedni druge zbog komadia parizera ili pileih
iznutrica.
Ali ti psi nikad nisu napadali Mila Pressmana, uvara
odlagalita, jer Milo nikad nije dolazio bez Choppera. Chopper je bio
pas kojega su se u Castle Rocku najvie bojali i najmanje ga viali barem dok dvadeset godina poslije pas Camberovih, Cujo, nije
pobjesnio. Bio je najopasniji pas u krugu od ezdeset kilometara
(tako smo barem uli) i tako ruan da bi zaustavio uru koja tue.
Djeca su apatom prepriavala legende o njemu. Neki su govorili da
je napola njemaki ovar, neki da je uglavnom bokser, a jedan mali
iz Castle Rocka s nesretnim imenom Harry Horr tvrdio je da je
Chopper doberman piner kojem su kirurki odstranjene glasnice
kako ga nitko ne bi uo kad napada. Drugi su tvrdili da je Chopper
309

STEPHEN KING

poludjeli irski vujak i da ga Milo Pressman hrani posebnom

mjeavinom psee hrane i pilee krvi. Isti ti klinci priali su da se
Milo ne usuuje izvesti Choppera iz kuice ako mu glava nije
pokrivena kao lovakom sokolu.
Glavna je pria bila da je Milo nauio Choppera ne samo
napadati, nego napadati odreene dijelove tijela. Tako bi nesretni
klinac koji bi preskoio ogradu u potrazi za skrivenim blagom na
odlagalitu mogao uti kako Milo vie: Dr' ga, Choppere! Za
ruku! I Chopper bi dograbio ruku i ne bi je putao. Razderao bi
kou i tetive, drobio kosti svojim slinavim vilicama sve dok mu Milo
ne bi rekao da prestane. Prialo se da bi ti Chopper mogao odgristi
uho, oko, stopalo, nogu... a onaj tko bi zgrijeio i drugi put i naletio
na Mila i odanog mu Choppera mogao uti najstraniji povik:
Choppere! Pimpek! I taj bi klinac do kraja ivota ostao sopran.
Mila smo viali ee pa smo ga i smatrali obinijim. Bio je tek ne
osobito bistar radnik koji je dodatno zaraivao tako to je popravljao
baene stvari i prodavao ih po gradu.
Tog dana nije bilo ni traga ni glasa ni Milu ni Chopperu.
Chris i ja gledali smo kako Vern pokree esmu dok Teddy
frenetino pritie ruku. Napokon je potekla bistra voda. Obojica su
odmah gurnula glavu ispod pipe dok je Teddy i dalje pumpao k'o lud.
- Teddy je lud - rekao sam tiho.
- Naravno - rekao je Chris mrtvo-hladno.
- Kladim se da nee doivjeti da bude dvostruko stariji nego
sada. To je zato to mu je stari tako spalio ui. Lud je to onako
skae pred kamione. Nita ne vidi ni s naoalama ni bez njih.
- Sjea se onoga na stablu? - Aha.
Godinu prije Teddy i Chris su se penjali na veliki bor iza moje
kue. Popeli su se gotovo do vrha, a onda je Chris rekao da ne mogu
dalje jer su sve grane iznad njih trule. Na Teddyjevu licu pojavio se
onaj suludi tvrdoglavi izraz. Rekao je jebe to, ruke su mu ve posve
premazane borovom smolom i sad nee sii dok ne dodirne vrh.
Chris ga nikako nije mogao odgovoriti. Nastavio se penjati i uspio je
- imao je samo oko 35 kilograma. Drao se ljepljivim rukama za vrh
bora i vikao da je gospodar svijeta ili neku slinu glupost, a onda se
zaulo pucketanje. Grana na kojoj je stajao je pukla i on je poletio.
Ono to se zatim dogodilo bila je jedna od onih stvari zbog kojih
pomisli da Bog sigurno postoji. Chris je refleksno ispruio ruku i
uhvatio Teddyja Duchampa za kosu. I premda mu je zglob otekao i
naredna se dva tjedna gotovo uope nije mogao koristiti desnom
310

GODINJA DOBA

rukom, drao je Teddyja sve dok on, vritei i psujui, nije uspio
spustiti nogu na ivu granu dovoljno debelu da izdri njegovu teinu.
Da ga Chris nije dohvatio, bio bi se okretao, sudarao se s granama i
pao pod stablo 35 metara nie. Kad su sili, Chris je bio siv u licu i
samo to nije povraao od straha. A Teddy se htio potui s njim zato
to ga je vukao za kosu. I bili bi se dohvatili da ih ja nisam smirio.
- Povremeno sanjam o tome - rekao je Chris i pogledao me
neobino otvoreno.
- Osim to ga u snu ne uspijem uhvatiti. U ruci mi ostane samo
nekoliko vlasi, a Teddy odleti vritei. udno, ha?
- Da, udno - sloio sam se i samo na trenutak pogledali smo
se u oi i vidjeli dio onih istina zbog kojih smo bili prijatelji. Onda
smo odvratili pogled i gledali kako Teddy i Vern jedan drugog
polijevaju vodom, vrite, smiju se i dovikuju pogrde.
- Da, ali ga jesi uhvatio - rekao sam.
- Chris Chambers nikad ne promai, je li tako?
- ak ni kad gospoe ostave sputenu dasku - rekao je.
Namignuo mi je, palcem i kaiprstom napravio krui i pljunuo
ravno kroz njega.
- Jesmo li mi svoji, Chambers? - rekao sam.
- Kroz slamku u boji - odgovorio je i nacerili smo se jedan
drugome.
Vern nam je doviknuo: - Dolazite po vodu dok se ne vrati u
cijevi
- Tko prvi - rekao je Chris.
- Na ovoj vruini? Prolupao si.
- Hajde - rekao je i dalje se cerei.
- Kad kaem sad.
- Dobro.
- Sad!
Utrkivali smo se, udarajui tenisicama po tvrdoj, zapeenoj
zemlji, torza pruenih ispred zalepranih nogavica traperica, stisnutih
aka. Bilo je vrue, bez daka vjetra. Vern na Chrisovoj i Teddy na
mojoj strani digli su srednjak u isti tren. Sruili smo se na tlo smijui
se u nepominom, zadimljenom mirisu odlagalita. Chris je dodao
Vernu svoju uturicu. Kad je bila puna, Chris i ja otili smo do
esme pa je prvo Chris pumpao vodu za mene a onda ja za njega;
nevjerojatno hladna voda zbrisala je prljavtinu i vruinu i nae
odjedanput najeurene glave poslala ravno u sijeanj. Onda sam ja
napunio limenku pa smo svi otili sjesti u hlad jedinog drveta na
311

STEPHEN KING

odlagalitu, zakrljalog jasena etrdeset koraka od straare Mila

Pressmana. Stablo je bilo malo izvijeno na zapad, kao da bi najradije
podiglo svoje korijenje kao to bi kakva starica podigla skute i
pobjeglo to dalje moe od odlagalita.
- Super! - rekao je Chris smijui se i zabacujui zapetljanu
kosu s ela.
- Fora! - rekao sam ja i kimnuo, i dalje se smijui.
- Ovo je pravi provod - rekao je Vern jednostavno i nije mislio
samo na to to smo na zabranjenom mjestu, to smo zavarali roditelje
i hodali uz prugu za Harlow; mislio je i na sve to, ali sad mi se ini
da je tu bilo jo neto i da smo to svi znali. Sve je bilo tu, oko nas.
Tono smo znali tko smo i kamo idemo. Bilo je velianstveno.
Neko smo vrijeme sjedili pod stablom i priali kao i uvijek tko ima najbolju bejzbolsku momad (dakako, jo uvijek Yankeesi s
Mantleom i Marisom), koji je najbolji automobil (thunderbird iz
1955, iako je Teddy tvrdoglavo zagovarao corvette iz 1958.), tko je
najvei frajer u Castle Rocku a da nije u naem drutvu (svi smo se
sloili da je to Jamie Gallant, koji je gospodi Ewing pokazao srednji
prst i onda se ietao iz razreda ruku zabijenih u depove dok je ona
vikala na njega), najbolja televizijska emisija (ili Nedodirljivi ili
Peter Gunn - i Robert Stack kao Eliot Ness i Craig Stevens kao Gunn
bili su fora), i tome slino.
Teddy je prvi primijetio da je sjena jasena sve dua i upitao
me koliko je sati. Pogledao sam na sat i iznenadio se kad sam vidio
da je dva i petnaest.
- ovjee - rekao je Vern - netko mora po klopu. Odlagalite
se otvara u etiri. Ne bih htio jo biti tu kad se pojave Milo i
Chopper.
S tim se sloio ak i Teddy. Nije se bojao Mila, trbuastog
etrdesetogodinjaka, ali svim bi se klincima u Castle Rocku stisnula
jaja kad bi se sjetio Choppera.
- Dobro - rekao sam.
- Ide naopaki?
- To si ti, Gordie - rekao je Chris smijeei se.
- Naopak k'o vrag.
- Mater ti je naopaka - rekao sam i dao svakome po novi.
- Bacaj.
etiri su novia zablistala na suncu, etiri su ih ruke ulovile
pa su se zaula etiri pljeska. Otkrili smo novie. Dva pisma, dvije
glave. Bacili smo ih opet. Ovaj put smo svi dobili pismo.
312

GODINJA DOBA

- Uh, ovjee, baksuz - rekao je Vern. Svi smo to ionako znali.

etiri glave bile su mjesec i donosile dobru sreu. etiri pisma bila
su baksuz, ili vrlo loa srea.
- Jebe to - rekao je Chris.
- To nita ne znai. Idemo opet.
- Ne, ne, ovjee - rekao je Vern ozbiljno.
- Baksuz je gadna stvar. Sjeate se kad su Clint Bracken i oni
njegovi poginuli na Sirois Hillu u Durhamu? Billy mi je rekao da su
bacali novie za pivo trenutak prije nego to su uli u auto i ispao
im je baksuz. I tras! Svi mrtvi. To mi se ne svia. Stvarno.
- Ma, nitko ne vjeruje u ta sranja o mjesecu i baksuzu - rekao
je Teddy nestrpljivo.
- To su djetinjarije, Verne. Baca ili ne?
Vern je bacio, ali oigledno oklijevajui. Ovaj su put on, Chris
i Teddy dobili pismo. Ja sam imao glavu Thomasa Jeffersona na
kovanici od 5 centi. I odjedanput me uhvatio strah. Kao da mi je
preko nekakvog unutarnjeg sunca prela sjena. Njih su trojica i dalje
imala baksuz, kao da je nekakva glupa sudbina po drugi put uprla
prst u njih. Iznenada sam se sjetio kako je Chris rekao: U ruci mi
ostane samo nekoliko vlasi, a Teddy odleti vritei. udno, ha?
Tri pisma, jedna glava.
Onda se Teddy poeo onako kretavo smijati i upirati prst u
mene i tog je osjeaja nestalo.
- uo sam da se tako smiju samo pederi - rekao sam i pokazao
mu srednji prst.
- I-i-i, Gordie - smijao se Teddy.
- Idi po klopu, jebeni morfaditu. Zapravo mi nije bilo ao to
idem. Odmorio sam se i nije mi smetalo proetati se niz ulicu do
Florida Marketa.
- Ne pristaju mi nadimci tvoje majke - rekao sam Teddyju.
- I-i-i, kakva si ti kukavica, Lachance.
- Hajde, Gordie - rekao je Chris.
- ekat emo te prijeko, kod pruge.
- Nemojte sluajno otii bez mene - rekao sam.
Vern se nasmijao.
- Otii bez tebe bilo bi kao izabrati Schlitz a ne Budweiser,
Gordie.
- Ma daj, zaepi.
Zajedno su poeli pjevati: - Neu zaepiti nego te strefiti! A
kad te vidim, sve u pobljuvati!
313

STEPHEN KING

- A e doi tvoja stara i sve to polizati! - rekao sam i krenuo,

pokazujui im srednji prst preko ramena. Nikad poslije nisam imao
prijatelje kao s dvanaest godina. A tko je?

12.
Svakom svoje, tako kau. Pa ako vam kaem ljeto, vi ete
prizvati niz osobnih slika posve razliitih od mojih. I to je u redu.
Ali, meni e ljeto uvijek vraati trenutke dok trim u svojim
tenisicama prema Florida Marketu na temperaturi preko trideset a
kovanice mi zveckaju u depu. Ta mi rije priziva sliku tranica koje
se pruaju prema nekoj toki na obzorju, tako bljetavo bijele na
suncu da ih moe vidjeti i kad sklopi oi, samo su onda plave.
Ali, iako mi na izlet preko rijeke u potrazi za truplom Raya
Browera prvi pada na pamet, bilo je tog ljeta i drugih stvari.
Fleetwoodsi kako pjevaju Come Softly Darling, Robin Luke kako
pjeva Susie Darlin' i vokal Little Anthonyja u pjesmi I Ran All
the Way Home. Jesu li sve bile hit ljeta 1960. godine? Da i ne.
Uglavnom da. U duge purpurne veeri kad se rock'n'roll s postaje
WLAM mijeao s bejzbolom s WCCU-a, vrijeme se pomicalo. ini
mi se da je sve to bila 1960. i da je to ljeto trajalo godinama,
zatieno arolijom zvukova: slatkim pijevom cvraka, zvukom
poput strojnice koji su proizvodile igrae karte dok su udarale o
bice bicikla nekog klinca dok se vozio doma na kasnu veeru hladne nareske i ledeni aj - rastegnuti teksaki govor Buddyja
Knoxa dok pjeva Dodi i budi moja lutkica a ja u se udvarati tebi i
samo tebi i glas komentatora bejzbola koji se mijea s pjesmom i
mirisom svjee pokoenog sijena: Tri i dva, ali Whitey Ford se
nagnuo... stresao znak... sad je kod njega... Ford je zastao... cilja... i
evo ga! Williams je iskoristio priliku! Zbogom, drutvo! RED SOXI
VODE S TRI PREMA JEDANl Je li Ted Williams 1960. jo igrao za
Red Soxe? Ma kakvi. Ali jest. Jasno se toga sjeam. Bejzbol mi je u
posljednje dvije godine postao vrlo vaan, otkako sam se morao
suoiti sa spoznajom da su igrai bejzbola od krvi i mesa ba kao i ja.
Ta je spoznaja dola kad se auto Roya Campanelle prevrnuo i kad su
sve novine pisale o nesrei: s njegovom karijerom je svreno, do
kraja ivota e sjediti u invalidskim kolicima. Kako mi se to vratilo
uz onaj isti uasni udarac kad sam prije dvije godine jednog jutra
sjeo za ovaj pisai stroj, ukljuio radio i uo da je Thurman Munson
poginuo kad je pokuavao sletjeti svojim zrakoplovom.

314

GODINJA DOBA

U Gemu, odavno sruenom, igrali su filmovi koje smo

gledali; znanstvenofantastini filmovi kao to je bio Gog s
Richardom Eganom i vesterni s Audiejem Murphyjem (Teddy je
svaki film Audieja Murphyja gledao najmanje tri puta; za njega je
Murphy bio gotovo bog) i ratni filmovi s Johnom Wayneom. Bilo je
utakmica, na brzinu pojedenih veera, travnjaka koje smo kosili,
mjesta na koja smo trali, zidova o koje smo bacali novie, ljudi
koji su nas pljeskali po leima. A sad tu sjedim i pokuavam gledati
kroz IBM-ovu tipkovnicu i vidjeti to vrijeme, sjetiti se najboljih i
najgorih dijelova tog zelenog i smeeg ljeta i gotovo mogu osjetiti
kako je onaj mravi, krastavi djeak jo zakopan u ovom sve irem
tijelu i uti te zvukove. Ali, apoteoza tih sjeanja i tog vremena jest
Gordon Lachance kako tri prema Florida Marketu s depom punim
sitnia dok mu se znoj cijedi niz lea.
Zatraio sam kilogram i pol mljevenog mesa, pecivo za
hamburgere, etiri boce Coca Cole i otvara za dva centa. Vlasnik,
George Dusset, uzeo je meso i onda se nalaktio kraj blagajne, jedne
unkaste ruke oslonjene na pult do velike boce tvrdokuhanih jaja, s
akalicom meu zubima, a golemi trbuh zaoblio mu je bijelu majicu
kao to dobar vjetar napuni jedra. Stajao je tamo sve vrijeme dok
sam kupovao i gledao da neto ne ukradem. Progovorio je tek kad je
vagao meso.
- Znam ja tebe, ti si brat Dennyja Lachancea. Zar ne? akalica je otputovala s jednog kraja usta na drugi kao da je na
kuglinim leajima. Posegnuo je rukom iza blagajne, uzeo bocu
vonog soka i dobro potegnuo.
- Jesam, gospodine. Ali, Denny je...
- Da, znam. Tuno je to. Biblija kae: I usred ivota mi smo u
smrti. Jesi li to znao... Da, ja sam izgubio brata u Koreji. Jako lii
na Dennyja, je li ti to ve netko rekao? Da. Slika i prilika.
- Da, gospodine, ponekad - rekao sam turobno.
- Sjeam se one godine kad je bio u regionalnoj reprezentaciji.
Uh, kako je samo trao! Vjerojatno se ne sjea, jo si bio mali.
- Gledao je preko moje glave, kroz mreasta vrata, u vruinu,
kao da pred sobom vidi prekrasnu sliku moga brata.
- Sjeam se. Ovaj... gospodine Dusset?
- to, mali? - Oi su mu jo bile zamagljene od sjeanja;
akalica mu je malo zadrhtala izmeu zubi.
- Drite palac na vagi.

315

STEPHEN KING

- Molim! - Zapanjeno je spustio pogled. Palcem je vrsto

pritisnuo bijeli emajl. Da se nisam malo odmaknuo kad je poeo
priati o Dennyju, ne bih to vidio od mesa.
- Bome, ima pravo. Da, eto ti, mislio sam na tvoga brata, Bog
ga blagoslovio.
- George Dusset se prekriio. Kad je maknuo palac s vage, igla
se pomaknula natrag za 18 deka. Dodao je jo malo mesa i onda ga
zamotao mesarskim papirom.
- Dobro je - rekao je preko akalice.
- Da vidimo to imamo. Kilu i pol mesa, to je dolar i etrdeset
etiri. Pecivo, dvadeset sedam. etiri tonika, etrdeset centa.
Otvara, dva centa. Ukupno...
- Zbrajao je na vreici u koju mi je namjeravao staviti robu.
- Dva i dvadest devet.
- Trinaest - rekao sam.
Polako me pogledao i namrtio se.
- Ha?
- Dva i trinaest. Pogreno ste zbrojili.
- Malije'lti to...
- Pogreno ste zbrojili - ponovio sam.
- Najprije ste stavili prst na vagu, a onda ste mi htjeli naplatiti
vie, gospodine Dusset. Mislio sam jo uzeti kekse, ali sad neu.
- Bacio sam dva dolara i trinaest centi na pult pred njega.
Pogledao je novac pa mene. Sad se ve jako mrtio, bore su
mu bile duboke kao klanci.
- to je tebi, mali? - Rekao je to dubokim glasom koji je
zvuao zloslutno samopouzdano.
- Jesi li ti neki pametnjakovi?
- Ne, gospodine - rekao sam.
- Ali, ne moete me samo tako prevariti. to bi vam majka
rekla kad bi znala da varate djecu?
Stavio je nau robu u vreicu brzim pokretima, tako da su boce
Coca Cole zazveale. Gurnuo ju je prema meni ne marei hou li je
uhvatiti i hoe li se boce razbiti. Lice mu je bilo rumeno, i dalje
namrteno.
- Dobro je, mali. Evo ga. A sad se gubi iz moje trgovine. Ako
te ponovno vidim ovdje, izbacit u te. Da. Jebeni mali
pametnjakovi.

316

GODINJA DOBA

- Neu vie dolaziti - rekao sam, otiao do mreastih vrata i

gurnuo ih. Vrue poslijepodne teklo je svojim tokom, zeleno i
smee, puno neujne svjetlosti.
- A nee ni moji prijatelji. Imam ih pedesetak.
- Tvoj brat nije bio takav pametnjakovi! - povikao je George
Dusset.
- Jebi se! - viknuo sam i potrao koliko su me noge nosile.
Vrata su se otvorila naglo poput pucnja. Riknuo je za mnom: Ako ikad vie doe, razbit u ti glavu, propalico!
Trao sam sve dok nisam preao prvi brijeg, uplaen ali i
nasmijan, dok mi je srce tuklo u prsima poput malja. Onda sam
usporio u brzi hod, osvrui se povremeno da vidim nije li moda
krenuo za mnom automobilom ili tako neto.
Nije, a ja sam ubrzo doao do ograde odlagalita otpada.
Stavio sam vreicu pod koulju, popeo se na ogradu i skoio. Ve
sam proao pola puta preko odlagalita kad sam vidio neto to mi se
nimalo nije svidjelo - iza straare je bio parkiran buick Mila
Pressmana. Jo nije bilo traga ni njemu ni zloglasnom Chopperu, ali
mi je odjedanput stranja ograda bila jako daleko. Zaalio sam to
nisam iao okolo, ali sad sam bio preduboko unutra da bih se vraao.
Ako me Milo vidio kako se penjem preko ograde, bit u u gadnoj
neprilici kad doem kui, ali to me plailo mnogo manje nego da
Milo kae Chopperu da me napadne.
U glavi mi je zasvirala zastraujua violinska glazba. Stavljao
sam nogu pred nogu nastojei se drati leerno, kao da mi je tu
mjesto, s papirnatom vreicom koja mi viri ispod koulje dok idem
prema ogradi pokraj pruge.
Bio sam pedesetak koraka od ograde i upravo sam poeo
misliti kako e sve ipak biti u redu kad sam zauo Mila: - Hej! Hej,
ti! Mali! Mii se od te ograde! Odlazi!
Najpametnije bi bilo da sam ga posluao i krenuo okolo, ali
bio sam tako ivan da sam umjesto toga divlje kriknuo i potrao
prema ogradi. Vern, Teddy i Chris su izvirili iza grmlja s druge
strane ograde i zabrinuto me gledali.
- Vraaj se ovamo! - vikao je Milo. - Da si se odmah vratio ili
u natjerati psa na tebe!
To ba nisam doivio kao glas razuma i pomirbe pa sam jo
bre potrao prema ogradi, maui rukama dok mi je vreica s
hranom ukala pod kouljom. Teddy se poeo smijati onim svojim

317

STEPHEN KING

kretenskim smijehom, i-i-i. Zvualo je kao instrument koji svira neki

luak.
- Naprijed, Gordie, naprijed! - povikao je Vern. A Milo je
povikao: - Dr' ga Choppere! Dr' ga!
Bacio sam vreicu preko ograde a Vern je laktom odgurnuo
Teddyja kako bije uhvatio. Iza sebe sam uo kako dolazi Chopper,
kako se tlo trese pod njim, kako riga vatru iz jedne nosnice a led iz
druge dok mu iz ralja suklja sumpor. Uz vrisak sam se odbacio do
pola ograde u jednom skoku. Doao sam do vrha za tri sekunde, ne
vie, i jednostavno skoio - nisam razmiljao, nisam ak ni pogledao
dolje da vidim na to u pasti. Tako sam zamalo pao na Teddyja, koji
se savijao od smijeha. Naoale su mu pale s nosa a iz oiju su mu
tekle suze. Promaio sam ga za samo nekoliko centimetara i zavrio
na nasipu od gline i ljunka, njemu slijeva. Istog trenutka Chopper je
udario u mreastu ogradu iza mene i ispustio jauk pomijeane boli i
razoarenja. Okrenuo sam se drei se za razbijeno koljeno i prvi put
vidio slavnog Choppera. Bila mi je to prva lekcija o razlikama
izmeu mita i stvarnosti.
Umjesto nekakvog golemog paklenskog pseta s divljim
crvenim oima i zubima koji mu stre iz usta ugledao sam sasvim
obinog crno-bijelog mjeanca srednje veliine. Lajao je i skakao,
udarajui prednji apama u ogradu.
Teddy se sad epirio ispred ograde, vrtei naoale u ruci i jo
vie razdraujui Choppera.
- Poljubi mi dupe, Choppie! - izazivao je, pijuckajui dok je
govorio.
- Poljubi mi dupe! Jedi govna!
Udario je stranjicom o ogradu, a Chopper je uinio sve to je
mogao da mu udovolji elji, ali je kao nagradu za svoj trud samo
dobio udarac po nosu. Poeo je divlje lajati. Na njuku mu je pola
pjena. Teddy je i dalje udarao stranjicom o ogradu a Chopper se i
dalje zaletavao u njega i promaivao, samo jo vie ozljeujui nos
koji mu je ve prokrvario. Teddy ga je draio i zvao nekako
odvratnom umanjenicom Choppie, a Chris i Vern su leali na
nasipu i toliko se smijali da su ve hroptali.
Kad eto ti Mila Pressmana, odjevenog u znojem zamrljanu
radnu odjeu, s bejzbolskom kapom na glavi, usta razvuenih od
ljutnje.
- Dobro je, dobro je! - vikao je.

318

GODINJA DOBA

- Vi balavci prestanite nadraivati tog psa! ujete li? Odmah

prestanite!
- Ugrizi je, Choppie! - vikao je Teddy, skakuui s nae strane
ograde poput kakvog ludog Prusa koji obilazi svoje postrojbe.
- Doi i zgrabi me! Zgrabi me!
Chopper je poludio. Za ozbiljno. Trao je u velikom krugu,
skviao i lajao, pjenio se i stranjim nogama dizao prainu. Napravio
je tri kruga, valjda skupljajui hrabrost, a onda se bacio ravno na
ogradu. Jurio je valjda pedeset kilometara na sat kad je opalio u nju,
bez ale -usne su mu bile povuene iznad zubi, a ui leprale. Cijela
je ograda proizvela dubok, glazbeni ton kad ju je ne samo gurnuo
nego i nekako rastegnuo. Zvualo je kao citra-jiiiiiiiiiiiiim! Chopper
je nekako udno zaskviao, oi su mu se zabijelile, a onda je izveo
zapanjujui kolut natrag i pao na lea uz tresak, diui prainu oko
sebe. Na trenutak je tako leao, a onda se odvukao dok mu je jezik
visio iz lijevog dijela gubice.
Na to je i Milo gotovo poludio od bijesa. Put mu je poprimila
zastraujuu purpurnu boju - ak mu je i tjeme bilo purpurno ispod
je-frizure. Sjedio sam oamueno a srce mi je jo tuklo. Oba koljena
traperica bila su mi poderana. Kad sam ga vidio, pomislio sam kako
je on ljudska verzija Choppera.
- Znam te! - vikao je Milo.
- Ti si Teddy Duchamp! Znam vas ja svel Sinko, dobit e ti
svoje to si mi tako razdraio psa!
- Ba da vas vidim! - odvratio je Teddy.
- Da vidimo kako ete se popeti na ogradu, debeloguzi!
- TO? TO SI MI REKAO?
- DEBELOGUZI! - veselo je povikao Teddy.
- MASNI! HAJDE! DOI! - Skakutao je stisnutih aka dok
mu se iz kose cijedio znoj.
- TAKO TI TREBA KAD TJERA PSA NA LJUDE!
HAJDE! BA DA TE VIDIM!
- Ti odvratni balavce! Ti si sin luaka! Pobrinut u se da tvoja
majka doe na sud i porazgovara sa sucem o tome to si uinio
mome psu!
- to ste to rekli? - upitao je Teddy promuklo. Prestao je
skakutati. Oi su mu bile ogromne i staklaste, a put boje olova.
Milo mu je rekao mnogo toga, ali se bez tekoa vratio na onu
uvredu kojom ga je uspio pogoditi - poslije sam mnogo puta

319

STEPHEN KING

primijetio kako ljudi to vjeto rade - ne samo da ti nau pravi gumb,

nego onda po njemu udaraju maljem.
- Otac ti je luak - rekao je cerei se.
- Eno ga u Togusu, lud k'o zahodski takor. Lud k'o bijesni
bik. Lud k'o dugorepa maka u sobi punoj ljuljaki! Ludara! Nije ni
udno da se tako ponaa kad ti je otac lu...
- MATER TI PUI MRTVIM TAKORIMA! - vrisnuo je
Teddy.
- A AKO JO JEDNOM KAE DA JE MOJ TATA LUD,
UBIT U TE, JEBENO KOPILE!
- Ludara -rekao je Milo zadovoljno. Da, da, naao je pravi
gumb.
- Sin luaka, sin luaka, starom ti nisu sve daske na broju, ba
gadno!
Vern i Chris su se poeli oporavljati od smijeha i moda
shvaati ozbiljnost situacije. Moda bi bili zaustavili Teddyja, ali kad
je Teddy rekao Milu da mu majka pui mrtvim takorima, opet ih je
uhvatio smijeh. Leali su na nasipu i valjali se amo-tamo, lamatali
nogama i drali se za trbuh.
- Dosta - rekao je Chris slabano.
- Dosta, nemojte vie, molim vas, puknut u!
Chopper je hodao iza Mila u velikoj, nepravilnoj osmici.
Izgledao je kao boksa koji je izgubio me desetak sekundi nakon to
je sudac prekinuo borbu i predao pobjedniku pokal. A Teddy i Milo
su nastavili raspravu o Teddyjevom ocu, oi u oi. Dijelila ih je samo
iana ograda koju Milo zbog starosti i debljine nije mogao prijei.
- Da nisi vie nita rekao o mome tati! Moj tata je sudjelovao u
bitki za Normandiju, ti glupa kukavico!
- Je li? A gdje je sad, ti runo malo etvorooko govno? U
Togusu, eto gdje je! U Togusu je jer je PROLUPAO!
- E sad je dosta - rekao je Teddy.
- Sad je stvarno dosta. Ubit u te.
- Bacio se na ogradu i poeo se penjati.
- Samo doi i probaj, slinavo derle! - Milo je zakoraio
unatrag, iscerio se i ekao.
- Ne! - viknuo sam. Skoio sam na noge, zgrabio Teddyja za
preiroke traperice i skinuo ga s ograde. Obojica smo zateturali i pali,
on preko mene. Prilino mi je gadno pritisnuo jaja pa sam zastenjao.
Nita ne boli tako kao kad ti prignjee jaja. Ali, ipak sam ga i dalje
drao oko struka.
320

GODINJA DOBA

- Pusti me! - jecao je Teddy migoljei se.

- Pusti me, Gordie! Nitko ne smije vrijeati mog starog!
PUSTI ME, DOVRAGA, PUSTI ME!
- Upravo to on i hoe! - viknuo sam mu na uho.
- Hoe da preskoi ogradu da te moe dobro izlemati i onda
odvesti na murju!
- Ha? - Teddy se okrenuo i oamueno me pogledao.
- Ne pametuj ti, mali - rekao je Milo i pribliio se ogradi, ruku
stisnutih u ake veliine unke.
- Neka se sam bori za svoju stvar!
- Kako da ne - odgovorio sam.
- Tei ste od njega samo oko dvjesto kila.
- Znam ja i tebe - rekao je Milo zloslutno.
- Zove se Lachance.
- Pokazao je prstom Verna i Chrisa koji su napokon ustali, jo
dahui od smijeha.
- A ono su Chris Chambers i jedan od onih priglupih Tessiovih
klinaca. Vai e oevi uti od mene, svi osim onog luaka u Togusu.
Svi ete zavriti u popravnom domu. Obini delinkventi!
Stajao je rairenih nogu, pjegavih ruku pruenih prema nama,
teko diui, suenih oiju i ekao da se rasplaemo ili se ispriamo
ili mu moda predamo Teddyja da ga da Chopperu za veeru.
Chris je palcem i kaiprstom napravio O i pljunuo tono kroz
sredinu.
Vern je neto pjevuio i gledao u nebo.
A Teddy je rekao: - Hajde, Gordie. Idemo odavde dok se ne
ispovraam na tog dupeglavca.
- Dobit e ti svoje, ti prosti mali svodnice. ekaj samo kad te
predam policiji.
- uli smo to ste rekli o njegovom ocu - rekao sam mu.
- Svi smo svjedoci. I tjerali ste psa na mene. To je
protuzakonito.
Miluje bilo malo nelagodno.
- Bio si na tuoj imovini.
- Vraga. Odlagalite je javna imovina.
- Popeo si se preko ograde?
- Naravno, kad ste tjerali psa na mene - rekao sam, nadajui se
da se Milo nee sjetiti da sam i uao preko ograde.
- to ste oekivali? Da u stajati i ekati da me raskomada?
Hajde, deki. Idemo. Ovdje smrdi.
321

STEPHEN KING

- Popravni dom - obeao nam je Milo promuklo, a glas mu je

podrhtavao.
- Svi ete vi pametnjakovii u popravni.
- Jedva ekam da ispriam policiji kako ste ratnog veterana
nazvali jebenim luakom - doviknuo mu je Chris preko ramena dok
smo odlazili.
- to ste vi radili u ratu, gospodine Pressman?
- TO SE TEBE NE TIE! - vrisnuo je Milo.
- OZLIJEDIO SI MI PSA!
- alite se gradskom vodovodu - promrmljao je Vern, a onda
smo se poeli penjati uz nasip.
- Vraajte se ovamo! - vikao je Milo, ali je njegov glas bio sve
slabiji i kao da je izgubio zanimanje.
Teddy mu je jo pokazao srednji prst dok smo se udaljavali.
Osvrnuo sam se kad smo se popeli do pruge. Milo je stajao iza
ograde, krupan mukarac s bejzbolskom kapom kraj kojeg sjedi pas.
Gurnuo je prste kroz ianu ogradu dok je vikao na nas i meni ga je
odjedanput bilo ao - izgledao je kao najkrupniji uenik treeg
razreda na svijetu, grekom zakljuan na igralitu, koji sad zove
upomo. Jo je neko vrijeme vikao, a onda je ili prestao ili smo bili
predaleko da bismo ga uli. Tog dana vie nismo ni uli ni vidjeli ni
Mila Pressmana ni Choppera.

13.
Malo smo raspravljali - pravednikim tonom koji je ipak
zvuao malo usiljeno - o tome kako smo onom gadu Milu Pressmanu
pokazali da nismo hrpa bezveznjaka. Ja sam im ispriao kako nas je
tip u Florida Marketu htio operuiti, a onda smo, razmiljajui o
svemu, utonuli u tjeskobnu utnju.
to se mene tie, mislio sam o tome kako moda ipak ima
neega u onim priama o baksuzu. Stvari nisu mogle protei mnogo
gore -tovie, mislio sam, moda bi bilo najbolje da se i ne vraam i
potedim roditelje boli to im je jedan sin na groblju a drugi u
popravnom domu South Windham. Nisam nimalo sumnjao da e
Milo otii na murju im mu sine da je odlagalite u to vrijeme bilo
zatvoreno i da doista jesam napravio prekraj bila to javna imovina
ili ne. To mu je vjerojatno davalo pravo da natjera svojeg glupog psa
na mene. I premda Chopper nije bio paklena psina kakvu sam
zamiljao, zasigurno bi mi bio poderao stranjicu traperica da se
nisam tako brzo popeo na ogradu. Sve mi je to pokvarilo dan. A
322

GODINJA DOBA

motala mi se po glavi jo jedna turobna misao -naime, da to nije

sluajnost i da smo moda zasluili takvu zlu sreu. Moda nas to
Bog upozorava da se vratimo kui. to uope radimo? Zato idemo
gledati nekog klinca kojeg je udario teretni vlak?
Ali, ipak smo to radili i nitko od nas nije htio odustati.
Stigli smo gotovo do mosta kad je Teddy briznuo u pla. Bilo
je to kao da je nekakav veliki unutarnji plimni val provalio kroz
pomnjivo izgraene psihike brane. Bez zezanja - bilo je upravo tako
naglo i tako estoko. Sav se presavio od jecaja kao da ga je netko
udario u trbuh, a onda se sruio na hrpu i rukama prelazio od trbuha
do iznakaenih ostataka uiju. Dugo je tako plakao. Nitko od nas nije
znao to da radi. Nije to bio pla kao kad te lopta udari u glavu dok
igra nogomet ili kad padne s bicikla. Fiziki je s njim bilo sve u
redu. Malo smo se udaljili i promatrali ga, ruku gurnutih u depove.
- Hej, ovjee...- rekao je Vern slabano. Chris i ja pogledali
smo ga s nadom. Hej, ovjee je uvijek bio dobar poetak, ali Vern
nije znao nastaviti.
Teddy se nagnuo prema eljeznikom pragu i pokrio oi. Sad
je izgledao kao da se klanja Alahu - salama, salama, baloni, kako
kae Popaj. Samo to nije bilo nimalo smijeno.
Kad se napokon malo smirio, priao mu je Chris. On je bio
najjai u naem drutvu (moda jai i od Jamieja Gallanta, mislio
sam u sebi), ali je i najbolje smirivao druge. Imao je neki svoj nain.
Viao sam ga da sjedne kraj nekog klinca izgrebanog koljena klinca kojeg nije ak ni poznavao - i pone s njim priati o neemu cirkusu koji dolazi u grad, crticu na televiziji - dok klinac ne bi
zaboravio da ga neto boli. Ilo je to Chrisu. Bio je dovoljno frajer da
mu ide.
- Sluaj, Teddy, to te briga to je neki debeli govnar poput
njega rekao o tvome tati? Ha? Ma stvarno! Pa to nita ne mijenja, zar
ne? to takav govnar govori. Ha? Ha? Reci sam.
Teddy je estoko odmahivao glavom. Ne, nita ne mijenja.
Ali, da to uje tako, usred bijela dana... neto mu se sigurno motalo
po glavi kad bi leao budan u krevetu i gledao mjesec kroz prozor, o
neemu je razmiljao na onaj svoj spori, nespretni nain dok to nije
postalo gotovo svetinja, nekako je to pokuavao prokljuviti, a onda je
shvatio da su ostali njegovog oca jednostavno otpisali kao luaka. To
ga je potreslo. Ali, nije nita mijenjalo. Nita.

323

STEPHEN KING

- Svejedno je sudjelovao u iskrcavanju u Normandiji, je li

tako? - rekao je Chris. Primio je Teddyja za oznojenu, prljavu ruku i
potapao jeTeddy je ivo kimao i plakao. Nos mu je bio slinav.
- Misli da je onaj govnar bio u Normandiji? Teddy je estoko
odmahivao glavom.
- N-n-ne!
- Misli da te on poznaje?
- N-ne! Ne, ali...
- Ili tvojeg tatu? Je li on prijatelj tvoga tate?
- NE! - Ljutito, uasnuto. Kakva pomisao! Teddyjeva su se
prsa nadimala. Jo je jecao. Odgurnuo je kosu s uiju pa sam mogao
vidjeti okrugli smei plastini gumb slunog aparata u desnom uhu.
Oblik tog gumba bio je normalniji nego oblik njegovog uha.
Chris je mirno rekao: - Rijei nita ne znae.
Teddy je kimnuo, jo ga ne gledajui.
- I to god bilo izmeu tebe i tvoga starog, rijei to ne mogu
promijeniti.
Teddy je neodreeno kimao glavom, oito ne sasvim siguran
je li to istina. Netko je dao novu definiciju njegove boli i to na
nevjerojatno prost nain. To e trebati
(luak)
preispitati
(jebeni luak)
poslije. Temeljito. Neke duge besane noi.
Chris ga je njihao.
- Izazivao te, ovjee - rekao je umirujuim tonom, gotovo kao
uspavanku.
- Samo te htio izazvati da preskoi ogradu, to ti je valjda
jasno. Nema veze. Nema veze, ovjee. Nita on ne zna o tvom
starom. On samo zna ono to je uo od onih starih pijanaca iz
Mellow Tigera. On je obino govno, ovjee. Je li tako, Teddy? Ha?
Je li tako?
Teddy je sad jo samo mrcao. Obrisao je oi pa su mu oko
njih ostali garavi krugovi, a onda se uspravio.
- Dobro sam - rekao je i kao da ga je vlastiti glas uvjerio.
- Da, dobro sam.
- Ustao je i stavio naoale - meni se inilo kao da time eli
odjenuti svoje golo lice. Slabano se nasmijao i golom podlakticom
obrisao sline s gornje usne.
324

GODINJA DOBA

- Ba sam plaljivac, ha?

- Ne, ovjee - rekao je Vern s nelagodom.
- Da je netko tako napao mog starog...
- Morao bi ga ubiti! - rekao je Teddy odsjeno, gotovo
nadmeno.
- Morao bi ga ubiti, zar ne, Chris?
- Tako je - rekao je Chris srdano i pljesnuo Teddyja po
leima.
- Je li tako, Gordie?
- Apsolutno - rekao sam, pitajui se kako Teddyju moe biti
toliko stalo do oca kad ga je otac zamalo ubio, a kako ja ne osjeam
bogzna to za svoga oca iako me, koliko pamtim, nije udario otkako
sam kao trogodinjak ispod sudopera naao bjelilo i poeo ga jesti.
Preli smo jo dvjestotinjak metara kad je Teddy mirnije
rekao: - ao mi je ako sam vam pokvario provod. Ono kod ograde je
ba bilo glupo.
- Nisam ni siguran da elim neki provod - rekao je Vern
iznenada. Chris ga je pogledao.
- to hoe rei, da bi se htio vratiti?
- Ne, ma kakvi.
- Vernovo se lice napelo od razmiljanja.
- Ali, kad idemo vidjeti nekoga tko je mrtav... to moda i ne bi
trebao biti provod. Ako razumijete to hou rei. Hou rei...
- Pogledao nas je unezvjerenim pogledom.
- Mislim, moda me malo strah. Razumijete?
Nitko nita nije rekao pa je Vern nastavio.
- Mislim, katkad imam none more. Kao... ma znate kad je
onaj put Danny Naughton ostavio hrpu starih stripova s vampirima i
prizorima klanja. ovjee, probudio bih se usred noi sanjajui o
nekom tipu koji visi u nekoj kui a lice mu je skroz zeleno, tako
neto, i inilo bi mi se da je neto ispod mojeg kreveta i da e me,
ako spustim ruku, zgrabiti...
Svi smo kimnuli. Svi smo znali kako je to preznojavati se
nou. Ali, nasmijao bih se da mi je tad netko rekao kako u jednog
ne tako dalekog dana obino nono preznojavanje pretvoriti u
milijun dolara.
- A ne usuujem se nita rei jer bi moj prokleti brat... znate
ve Billyja... on bi svima rekao, - alosno je slegnuo ramenima.
- Zato se bojim vidjeti tog klinca, jer ako je... ako je stvarno
gadno nastradao...
325

STEPHEN KING

Progutao sam knedlu i pogledao Chrisa. On je ozbiljno gledao

Verna i kimnuo mu da nastavi.
- Ako je stvarno gadno nastradao - nastavio je Vern - imat u
none more o njemu i kad se probudim mislit u da mi je on pod
krevetom, sav razbijen, u lokvi krvi, kao da je upravo iziao iz
jednog od onih miksera koje reklamiraju na televiziji, samo oi i
kosa, ali se nekako pomiu, razumijete, pomiu se i spremaju me
se...
- Isuse Kriste - rekao je Teddy promuklo.
- Kakva uspavanka.
- Ne mogu si pomoi - rekao je Vern, branei se.
- Ali, imam osjeaj kao da ga moramo vidjeti, ak i ako
budemo imali none more. Razumijete? Kao da moramo. Ali... ali to
moda ne bi trebao biti provod.
- Da - rekao je Chris tiho.
- Moda i ne bi.
Vern je moleivo rekao: - Neete ispriati ostalima? Ne ono o
nonim morama, to svi znaju, nego o tome kako kad se probudim
mislim da mi je moda neto pod krevetom. Ipak sam prestar za
Baba Rogu.
Svi smo obeali da neemo nikome rei, a onda je zavladala
turobna utnja. Bilo je tek etvrt do tri, ali meni se inilo da je mnogo
kasnije. Bilo je prevrue i previe se toga dogodilo. A nismo jo ak
ni preli u Harlow. Morat emo se dobrano pouriti elimo li prije
mraka prevaliti vei dio puta.
Preli smo eljezniko krianje i signal na visokom, hravom
stupu. Svi smo zastali i bacali drozgu na elinu zastavu na vrhu, ali
je nitko nije uspio pogoditi. A oko pola etiri stigli smo do rijeke
Castle i eljeznikog mosta.

14.
Rijeka je 1960. godine na tom mjestu bila iroka najmanje sto
metara; poslije sam je doao pogledati i vidio sam da se u
meuvremenu prilino suzila. Stalno joj neto rade kako bi bolje
sluila tvornicama, pa su postavili toliko brana da je manje-vie
pripitomljena. Ali, u ono doba postojale su samo tri brane na cijeloj
rijeci, koja je tekla kroz itav New Hampshire i kroz dio Mainea. Tad
je jo bila prilino slobodna i svakog bi se treeg proljea razlila i
prekrila Cestu 136 u Harlowu ili u Danvers Junctionu ili u oba
mjesta.
326

GODINJA DOBA

Sad je, i nakon najsueg ljeta u dravi Maine poslije Velike

depresije, jo bila iroka. S mjesta gdje smo stajali, na strani Castle
Rocka, bujna uma na suprotnoj strani izgledala nam je kao da je iz
neke druge zemlje. Borovi i smreke bili su modrikasti od
poslijepodnevne vruine. Most je prolazio petnaest metara iznad
vode, oslonjen na drvene stupove i unakrsne grede. Voda je bila tako
plitka da si mogao vidjeti vrhove cementnih potpornja koji su
zakopani u dno kako bi drali most.
Sam je most bio prilino klimav - tranice su prolazile preko
duge, uske drvene platforme. Izmeu greda je bio razmak od deset
centimetara kroz koji si mogao gledati ravno dolje, u vodu. Sa strane
nije bilo vie od etrdeset centimetara izmeu ograde i ruba mosta.
Kad bi naiao vlak, imali biste moda dovoljno mjesta da se
stisnete... ali, zrana struja koju bi stvorio teki teretni vlak sigurno
bi vas bacila u smrt, na stijene tik ispod povrine plitke rijeke.
Kad smo ga pogledali, svima nam se stisnuo eludac od
straha... ali, uz strah, osjeali smo i uzbuenje velikog izazova, jako
velikog, tako velikog da se njime moe hvalisati jo tjednima poto
se vrati kui... ako se vrati kui. U Teddyjevim je oima zasjala
ona udna svjetlost pa sam pomislio kako on sigurno ne vidi
eljezniki most nego dugu pjeanu plau, tisuu vojnih amaca u
zapjenjenim valovima, a na pijesku, deset tisua vojnika u bojnim
izmama! Preskau bodljikavu icu! Bacaju granate na neprijatelja!
Rue mitraljeska gnijezda!
Stajali smo pokraj tranica na mjestu gdje se drozga sputala
prema rijeci - gdje je prestajao nasip i poinjao most. Pogledao sam
dolje i vidio gdje kosina postaje doista strma. Bilo je nekoliko
oigledno otpornih grmova i nekoliko sivih stijena. Jo nie bile su
krljave jele kojima se vidjelo korijenje; kao da su gledale vlastite
bijedne odraze u vodi.
Na tom je mjestu rijeka Castle ak izgledala prilino isto; u
Castle Rocku je ulazila u pojas tekstilnih tvornica. Ali, ni ovdje iz nje
nisu iskakivale ribe, iako je bila dovoljno bistra da se vidi dno. Da
biste vidjeli ribe, morali biste otii jo petnaestak kilometara
uzvodno u New Hampshire. Nije bilo ribe, a uz rubove rijeke mogli
ste vidjeti prljavu pjenu oko kamenja. Pjena je bila boje prljave
bjelokosti. Ni miris nije bio osobito ugodan - rijeka je mirisala kao
kanta puna pljesnjivih runika. Libele su ubadale povrinu i posvuda
ostavljale jaja. Nije bilo pastrva da ih pojedu. Nije bilo niega.
- ovjee - rekao je Chris tiho.
327

STEPHEN KING

- Dajte - rekao je Teddy onim svojim odlunim, arogantnim

tonom.
- Idemo.
- On je ve polako krenuo preko greda izmeu tranica.
- ujte - rekao je Vern nervozno - zna li itko kad nailazi
sljedei vlak?
Svi smo slegnuli ramenima.
Ja sam rekao: - Ima most na Cesti 136...
- Ma, dajte! - doviknuo je Teddy.
- To bi znailo prijei osam kilometara s ove strane i jo toliko
prijeko... tako emo doekati mrak! Ako prijeemo ovdje, gotovi
smo za deset minuta!
- Ali, ako naie vlak, nemamo kamo - rekao je Vern. Nije
gledao Teddyja. Gledao je dolje u brzu, bezbojnu rijeku.
- Vraga nema! - rekao je Teddy. Zakoraio je preko ograde i
uhvatio se za jednu od greda izmeu tranica. Nije mnogo odmaknuo
- tenisice su mu jo gotovo dodirivale zemlju - a pomisao da uinim
to isto nasred rijeke, petnaest metara iznad nje, dok mi nad glavom
tutnji vlak koji e vjerojatno bacati vrelu drozgu u moju kosu i niz
vrat... to mi ba nije izgledalo primamljivo.
- Vidite kako je lako? - rekao je Teddy. Spustio se na nasip,
otro ruke i popeo se do nas.
- to hoe rei, da e tako visjeti ako bude prolazio vlak s
dvjesto vagona? - upitao ga je Chris.
- Lijepo e visjeti na rukama pet ili deset minuta?
- Da te nije moda strah? - doviknuo je Teddy.
- Ne, samo te pitam to bi uinio - rekao je Chris i nacerio se.
- Smiri se, ovjee.
- Samo vi idite okolo ako hoete! - rekao je Teddy.
- Ba me briga! Ja u vas priekati. Odspavat u.
- Jedan vlak je ve proao - rekao sam oklijevajui.
- A vjerojatno nema vie od jednog ili dva vlaka na dan koji
prolaze kroz Harlow. Pogledajte ovo.
- Udario sam nogom korov koji je rastao izmeu pragova. Na
pruzi izmeu Castle Rocka i Lewistona nije bilo korova.
- Eto vidi! - rekao je Teddy pobjedonosno.
- Ipak, mogunost postoji - dodao sam.
- Da - rekao je Chris. Gledao je samo mene, a oi su mu se
caklile.
- Izazivam te, Lachance!
328

GODINJA DOBA

- Tko izaziva ide prvi.

- Dobro - rekao je Chris. Sad je pogledom obuhvatio i Teddyja
i Verna.
- Ima li meu nama kukavica?
- NE! - povikao je Teddy.
Vern je proistio grlo, zahroptao, ponovno ga proistio i
tankim glasom rekao ne. Slabano se nasmijeio, kao da mu je zlo.
- Dobro - rekao je Chris... ali na trenutak smo oklijevali, ak i
Teddy. Zabrinuto smo gledali prugu. Ja sam kleknuo i vrsto uhvatio
tranicu iako je bila tako vrua da mi je mogla ostaviti opekotine.
Nita se nije ulo.
- Dobro - rekao sam, i kad sam to rekao netko mi je u elucu
napravio skok s motkom. Zabio mi je motku sve do jaja i onda mi
zasjeo na srce.
Krenuli smo na most jedan po jedan: najprije Chris, pa Teddy,
pa Vern, pa ja jer sam rekao da izaziva ide prvi. Hodali smo po
pragovima izmeu tranica. Htio-ne htio, morao si gledati u noge i
ako si se bojao visina. Trenutak nepanje i noga bi ti propala, pri
emu bi vjerojatno iaio zglob.
Nasip je bio sve strmiji, a sa svakim korakom naa odluka kao
da je bila jo vre zapeaena... i sve samoubilaki gluplja. Zastao
sam i pogledao gore kad sam vidio da ispod mene vie nema
kamenja nego se vidi samo voda, daleko dolje. Chris i Teddy su bili
daleko ispred, gotovo na sredini, a Vern se polako gegao za njima,
sav usredotoen na svoja stopala. Izgledao je kao stara dama koja
isprobava cipele s vrlo visokom petom, sputene glave, zgrbljenih
leda, ruku rairenih da bi odravao ravnoteu. Pogledao sam preko
ramena. Predaleko, ovjee, sad moram dalje i to ne samo zato to bi
mogao naii vlak. Kad bih se vratio, do kraja ivota bih ostao
kukavica.
I tako sam opet krenuo. Nakon to sam neko vrijeme gledao u
beskrajni niz pragova i povremeno u rijeku izmeu njih, uhvatila me
vrtoglavica i oamuenost. Svaki put kad bih spustio nogu, dio
mozga mi je govorio da e propasti izmeu pragova iako sam dobro
vidio da nee.
Postao sam jako svjestan svih zvukova u sebi i izvan sebe.
Zvualo je kao pokus poludjelog orkestra. Lupanje srca, bilo u uima
kao bubanj u koji netko udara etkom, istezanje tetiva kao da su ice
violine koja je ugoena jako visoko, neprestano itanje rijeke, vrue
brujanje aka koji kopa po tvrdoj kori nekog debla, monotono
329

STEPHEN KING

glasanje sjenice i negdje iz daljine psei lave. Moda je to bio

Chopper. Pljesnjivi miris rijeke Castle zavlaio mi se u nos. Dugi
miii u mojim bedrima podrhtavali su. Stalno sam mislio koliko bi
bilo sigurnije (a vjerojatno i bre) kad bih se spustio na sve etiri i
tako nastavio. Ali, nisam htio -nitko od nas nije htio. Ako smo ita
nauili iz filmova koje smo subotom prijepodne gledali u Gemu,
bilo je to da samo gubitnici puu. Bila je to jedna od glavnih postavki
Evanelja po Hollywoodu. Dobri momci hodaju uspravno, a ako ti
pri tom tetive kripe poput prenapregnutih violinskih ica a bedreni
miii podrhtavaju, onda tako jednostavno mora biti.
Na sredini mosta morao sam zastati i malo gledati u nebo.
Vrtoglavica je bila sve gora. Pred oima su mi plutali fantomski
pragovi. Onda su nestali pa mi je bilo malo bolje. Pogledao sam pred
sebe i vidio da sam gotovo sustigao Verna, koji se kretao sve sporije.
Chris i Teddy su ve gotovo bili na drugoj strani.
I premda sam otad napisao sedam knjiga o ljudima sposobnim
za tako egzotine stvari kao to su telepatija i predvianje
budunosti, u tom sam trenutku prvi i jedini put u ivotu doivio
neto slino. Siguran sam da je to bilo to - to bi drugo bilo? unuo
sam i stisnuo lijevu tranicu. Podrhtavala je. Podrhtavala je tako jako
da mi se inilo da u ruci drim snop ubojitih metalnih zmija.
uli ste za izraz crijeva su mu se pretvorila u vodu? Znam
to znai - znam tono to znai. To je moda najtonija fraza ikad
iskovana. Doivio sam strah i poslije toga, velik strah, ali nikad kao
u tom trenutku, dok sam drao tu vibrirajuu tranicu. Kao da je na
trenutak sve u meni ispod vrata omlohavilo i palo u nesvijest. Tanak
mlaz mokrae potekao mi je niz bedro. Usta su mi se otvorila. Nisam
ih ja otvorio, otvorila su se sama; donja vilica mi je pala kao da je
netko iznenada izvadio zavrtnje koji su je drali na mjestu. Jezik mi
je pritiskao gornje nepce i guio me. Svi su mi miii bili ukoeni.
To je bio najgori dio. Unutranji organi su mi omlohavjeli, ali miii
su bili tako zategnuti da se uope nisam mogao pomaknuti. Trajalo je
samo trenutak, ali u subjektivnom vremenu inilo se da su prola
stoljea.
Svi su mi osjeti postali intenzivniji, kao da mi je u modani
elektrini krug iznenada navalila energija i sve sa 110 volta prebacila
na 220. Negdje visoko iznad mene proletio je zrakoplov i imao sam
toliko vremena da pomislim kako bih volio biti u njemu, sjediti kraj
prozora s Coca Colom u ruci i lijeno gledati blistavu rijeku kojoj ne
znam ni ime. Vidio sam svaku pukotinu i brazdu na pragu na kojem
330

GODINJA DOBA

sam uao. Iz kutka oka vidio sam i tranicu koju sam jo stiskao.
Vibracija je prodrla tako duboko u moju ruku da sam je jo osjeao i
kad sam maknuo ruku; bridila je kao kad utrne pa se pone buditi.
Iznenada sam osjeao okus svoje sline, elektrine i kisele, zgusnute u
grumene uz nepca. I, to je zbog neega bilo najgore, jo uvijek
nisam mogao uti vlak, nisam znao juri li na mene sprijeda ili straga
ni koliko je blizu. Bio je nevidljiv. I nenajavljen, osim podrhtavanja
u mojoj ruci. Samo je ono najavljivalo njegov brzi dolazak. Pred
oima mi je proletjela slika Raya Browera, iznakaenog i baenog u
jarak poput razderane vree za prljavo rublje. I mi emo mu se
pridruiti, barem Vern i ja, ili barem ja. Pozvali smo se na vlastiti
sprovod.
Ta je pomisao prekinula paralizu. Skoio sam na noge.
Nekome tko me gledao vjerojatno bi se ta kretnja uinila vrlo brzom,
ali ja sam imao osjeaj da se kreem usporeno, kao pod vodom, kao
da se ne diem kroz metar zraka nego kroz sto pedeset metara vode,
polako, polako, dok se voda nevoljko ugiba preda mnom.
Ali, napokon sam dopro do povrine.
Vrisnuo sam: - VLAK!
Paraliza je posve nestala. Poeo sam trati.
Vernova se glava trznula. Pogledao me, a izraz iznenaenja na
njegovu licu bio je tako pretjeran da je gotovo izgledao smijeno.
Vidio je kako sam poeo nespretno trati, skakati s jednog nemogue
visokog praga na drugi, pa je shvatio da se ne alim. I on je potrao.
Daleko naprijed vidio sam kako Chris silazi s tranica na
vrsti, sigurni nasip i iznenada sam prema njemu osjetio strahovitu
mrnju, zelenu, sonu i gorku kao sok travanjskog lia. On je bio na
sigurnom. Taj kurvin sinje na sigurnom! Vidio sam kako se sputa na
koljena i hvata tranicu.
Lijeva mi je noga zamalo propala izmeu pragova. Zamahao
sam rukama. Oi su mi bile vrue kao kuglini leaji u nekom
poludjelom stroju. Povratio sam ravnoteu i nastavio trati. Sad sam
bio tik iza Verna. Preli smo sredinu mosta kad sam prvi put zauo
vlak. Dolazio je straga, iz Castle Rocka. Zvuk je bio dubok i
tropotav, a onda sve vii; sve se jasnije ulo brujanje dizel
lokomotive i jo vii, zloslutniji zvuk velikih kotaa kako se okreu
na tranicama.
- Uuuuuuuuuh, sranje! - vrisnuo je Vern.
- Tri, kukavice! - viknuo sam i lupio ga po leima.
- Ne mogu! Past u!
331

STEPHEN KING

- Tri bre!
- UUUUUUUUUUH SRANJE!
Ali, potrao je bre, nespretno strailo suncem opaljenih lea,
dok mu je ovratnik koulje skakutao ispod stranjice. Mogao sam
razaznati savreno oblikovane grake znoja na njegovim oguljenim
lopaticama. Vidio sam i fine dlaice na njegovu vratu. Miii su mu
se stiskali i oputali, stiskali i oputali. Kraljenica mu se isticala u
nizu voria, a svaki je bacao vlastitu malu sjenu - vidio sam kako se
vorii pribliavaju prema vratu. Jo je nosio svoje prostirke za
spavanje. I ja svoje. Vernove su noge udarale po pragovima. Jedan je
zamalo promaio pa je zateturao, a ja sam ga dobro opalio po leima
da nastavi trati.
- Gordiiii ne mogu UUUUUUUUUUUHSRANJE...
- TRI BRE, KRETENINO! - viknuo sam i jesam li uivao
u tome?
Da - na neki udni, samounitavajui nain koji sam otad
doivio jedino kad sam bio mrtav-pijan. Gonio sam Verna Tessija
kao goni koji tjera dobru kravu na trnicu. A moda je i on na isti
nain uivao u svojem strahu, blejei ba kao krava, viui i znojei
se dok su mu se rebra dizala i sputala poput kovaeva ekia na
spidu i dok je posrtao jedva odravajui ravnoteu.
Vlak se sad ve jako uo. Lokomotiva se glasala
ravnomjernim tropotom. Zazvidao je kad je proao krianje na
kojem smo zastali i gaali zastavu drozgom. Napokon sam dobio
svoju paklenu psinu svialo mi se to ili ne. Stalno sam ekao da se
most pone tresti poda mnom. Kad se to dogodi, stvarno e nam biti
za petama.
- BRE, VERN, BRE!
- O Boe Gordie o Boe o Boe O SRANJE!
Elektrina truba vlaka iznenada je razbila zrak na tisuu
komadia jednim jedinim dugim glasanjem i razbila sve to si ikad
gledao u filmu, itao u stripu ili vidio u nonoj mori; sad sam znao
to osjeaju i junaci i kukavice kad ih natkrili smrt.
VOOOOOOOOONNNK!
VOOOOOOOOONNNK!
A onda nam je Chris bio dolje zdesna a Teddy iza njega i
obojica su izgovarala istu rije a ta rije je bila skoi ali je vlak
isisao svu krv iz te rijei i ostavio samo oblik njihovih usta. Most se
poeo tresti kad je vlak krenuo preko njega. Skoili smo.

332

GODINJA DOBA

Vern je pao koliko je dug i irok u prainu, a drozga i ja smo

pali kraj njega, zamalo na njega. Vlak uope nisam vidio i nemam
pojma je li strojovoa vidio nas - kad sam poslije nekoliko godina
Chrisu spomenuo mogunost da nas nije vidio, rekao je: Ne trube
oni tek tako, Gordie! Ali, mogue je; moda je trubio jer mu se
trubjelo. Zato ne? U onom me trenutku takve finese nisu zanimale.
Pokrio sam rukama ui i zakopao lice u vruu prainu dok je
teretnjak prolazio, metal udarao u metal a zrana struja udarala u nas.
Nisam osjetio ni najmanji poriv da ga pogledam. Bio je to dug
teretnjak ali ja ga nisam ni pogledao. Prije nego to je proao osjetio
sam toplu ruku na vratu i znao sam da je Chrisova.
Kad je proao - kad sam bio siguran da je proao - podigao
sam glavu kao vojnik koji izlazi iz svoje rupe na kraju cjelodnevnih
topovskih napada. Vern je jo bio zalijepljen za tlo. Drhtao je. Chris
je sjedio izmeu nas prekrienih nogu. Jednu je ruku drao na
Vernovom oznojenom vratu a drugu i dalje na mojem.
Kad se Vern napokon uspravio, tresui se i oblizujui usnice,
Chris je rekao: - to mislite o tome da popijemo Coca Colu? Meni bi
dobro dola, a vama?
I nama je dobro dola.

15.
Oko pola kilometra dalje pruga je ulazila ravno u umu.
umovito se podruje sputalo prema movarnom. Sve je bilo puno
komaraca velikih poput aviona lovaca, ali bilo je svjee... blaeno
svjee.
Sjeli smo u hlad da popijemo Coca Colu. Vern i ja prebacili
smo koulje preko lea da se zatitimo od kukaca, ali Chris i Teddy
su sjedili onako goli do pasa i doimali se smireno i sabrano kao dva
Eskima u igluu. Nismo bili tamo ni pet minuta kad je Vern morao
otii unuti u grmlje, to je izazvalo gurkanje laktovima i
zafrkavanje kad se vratio.
- Je li te vlak tako prepao, Vern?
- Nije - rekao je Vern.
- Ionako sam mislio u grmlje kad prijeemo most. Bilo mi je
sila.
- Verrrrrrrtf! rekli su Chris i Teddy uglas.
- Ma dajte, deki, stvarno mi je bilo sila.

333

STEPHEN KING

- Onda ti nee smetati da ti pregledamo hlae i vidimo ima li

kakvih mrlja, ha? - upitao je Teddy, a Vern se nasmijao, napokon
shvativi da ga zezaju.
- Jebite se.
Chris se okrenuo prema meni.
- Jesi li se ti prepao vlaka, Gordie?
- Ne - rekao sam i nastavio pijuckati kolu.
- Ne malo, ha? - rekao je i udario me u ruku.
- Stvarno, uope se nisam bojao.
- Je li? Nisi se bojao? - Teddy me pomnjivo zagledao.
- Ne, samo sam se skamenio.
To ih je sve odvalilo, ak i Verna, pa smo se dugo smijali.
Onda smo se ispruili i vie se nismo alili, samo smo pili kolu i
utjeli. Tijelo mi je bilo toplo, razgibano i smireno. Bio sam iv i
sretan zbog toga. Kao da je sve oko mene odjedanput postalo
dragocjenije i premda to nikad ne bih mogao rei naglas, nije mi to
bilo vano - moda je taj osjeaj dragosti bio neto to elim samo za
sebe.
Mislim da sam tog dana pomalo poeo shvaati zato neki
ljudi postanu skloni vratolomijama. Prije nekoliko godina platio sam
dvadeset dolara da vidim kako Evel Knievel pokuava preskoiti
kanjon rijeke Snake i moja se ena uasnula. Rekla mi je da bih, da
sam bio Rimljanin, sigurno bio u Koloseumu, vakao groe i gledao
kako lavovi rastrgavaju krane. Nije imala pravo, iako mi je teko
objasniti zato (a ini mi se i da je mislila da je samo izazivam).
Nisam platio dvadeset dolara jer sam na privatnoj televiziji elio
vidjeti ovjeka kako umire, iako sam bio uvjeren da e se dogoditi
upravo to. Platio sam zbog sjena koje su nam uvijek negdje iza oiju,
zbog onoga to je Bruce Springsteen u jednoj pjesmi nazvao mrakom
na rubu grada; mislim da svatko u nekom trenutku eli stati oi u oi
s tim mrakom unato bijednim tijelima koja nam je aljivi Bog dao.
Ne... ne unato bijednim tijelima, nego upravo zbog njih.
- Daj, ispriaj nam onu priu - rekao je Chris iznenada i
uspravio se.
- Koju priu? - upitao sam, iako sam zapravo znao.
Uvijek mi je bilo nelagodno kad bi se govorilo o mojim
priama iako su se njima sviale - to to sam elio priati prie, ak
ih i zapisati bilo je upravo dovoljno neobino da proe kao dobra
fora - kao da sam htio postati inspektor kanalizacije ili mehaniar na
Grand Prixu kad odrastem. Richie Jenner, deko koji se druio s
334

GODINJA DOBA

nama dok se njegovi 1959. nisu odselili u Nebrasku, prvi je otkrio da

elim biti pisac kad odrastem, da elim ivjeti od pisanja. Bili smo u
mojoj sobi i zezali se kad je on naao hrpu ispisanih papira ispod
stripova u kutiji u mojem ormaru. to ti je to?, pitao me. Nita,
odgovorio sam i pokuao mu ih oteti iz ruku. Richie ih je podigao
visoko... a moram priznati da se ni nisam osobito trudio da mu ih
otmem. Istodobno i jesam i nisam htio da ih proita - nelagodna
mjeavina ponosa i srameljivosti koja se nikad nije promijenila i
osjetim je kad god me netko upita moe li pogledati. Pie se u
tajnosti, kao to se masturbira - no dobro, imam prijatelja koji je
jednom pisao u izlogu knjiara i robnih kua, ali on je suludo hrabar,
ovjek kakvog biste voljeli imati uza se kad biste naglo dobili infarkt
u gradu u kojem vas nitko ne poznaje. Kod mene postoji elja da to
postane puni seks ali uvijek zavri u kupaonici iza zakljuanih vrata,
nasamo.
Richie je cijelo poslijepodne prosjedio na rubu mog kreveta
itajui ono to sam napisao, uglavnom pod utjecajem onih istih
stripova od kojih je Vern dobivao none more. A kad je zavrio,
pogledao me tako udno da sam se osjeao ba neobino, kao da je
upravo promijenio cjelokupno miljenje o meni. Rekao je, dobro ti to
ide. Zato to ne pokae Chrisu? Rekao sam ne, elim da to ostane
tajna, a Richie je rekao, Zato?... Nije pederski. Pa nije to poezija}.
Ipak, natjerao sam ga da mi obea da nikome nee priati o
mojim priama i naravno, on je svima ispriao; ispostavilo se da svi
vole itati ono to sam pisao, uglavnom prie o tome kako su nekoga
zakopali ivog, ili kako je neki kriminalac poklao porotu koja ga je
osudila ili o manijaku koji je mnoge ljude nasjeckao kao telee
odreske dok junak, Curt Cannon nije sasjekao to neljudsko, vritavo
bie na komadie s nekoliko rundi iz svojeg zadimljenog automatika
45.
U mojim priama uvijek su bile runde, nikada meci.
Onda sam za promjenu pisao prie o Le Diu. Le Dio je bio
gradi u Francuskoj, a 1942. godine skupina umornih amerikih
vojnika pokuavala ga je oteti nacistima (to je bilo dvije godine prije
nego to sam doznao da su se Saveznici iskrcali u Francuskoj tek
1944.). Borili su se i osvajali ulicu za ulicom u jo etrdesetak
nastavaka koje sam napisao izmeu svoje devete i etrnaeste godine.
Teddy je bio kao stvoren za te prie i ini mi se da sam posljednjih
desetak napisao samo za njega - ali tad mi je ve doista dojadilo
pisati stvari kao to su Mon Dieu, Cherchez le Boche! i Ferntez la
335

STEPHEN KING

porte! U Le Diu, francuski su seljaci amerikim vojnicima stalno

govorili Fermez la portel Ali, Teddy bi se zgrbio nad stranicama
razrogaenih oiju i oznojena ela, a na licu bi mu poigravali miii.
Bilo je trenutaka kad mi se inilo da ujem browninge kako pucaju u
njegovoj glavi. Njegova glad za priama o Le Diu bila je i laskava i
zabrinjavajua.
Danas je pisanje moj posao i uitak je malo splasnuo, a onaj
masturbacijski uitak sve vie i vie povezujem s hladnim, klinikim
prizorom umjetne oplodnje: svravam u skladu s pravilima i
odredbama ugovora s izdavaem. I premda e me malo tko nazvati
Thomasom Wolfeom moje generacije, rijetko se osjeam kao
varalica: svaki put razvaljujem to jae mogu. Sve manje od toga bilo
bi kao da sam postao peder - u onom smislu koji je ta rije za nas
imala u ono doba. Ono to me plai je kako mi sada to esto nanosi
bol. U ono vrijeme katkad mi se gadilo to mi je tako ugodno pisati.
Danas znam pogledati ovaj pisai stroj i upitati se kad e mu
ponestati zgodnih rijei. Ne elim da se to dogodi. Mogu podnijeti
bol tako dugo dok ne ponestane zgodnih rijei.
- Kakva je to pria? - upitao je Vern s nelagodom.
- Valjda nije horor, Gordie? Ne slua mi se horor. Nisam
raspoloen.
- Ne, nije horor - rekao je Chris.
- Smijena je. Odvratna ali smijena. Hajde, Gordie. Oei.
- Je li o Le Diu? - upitao je Teddy.
- Ne, nije o Le Diu. Ti si stvarno bolesnik - rekao je Chris i
lagano ga udario.
- Radi se o natjecanju u jedenju pita.
- Pa nisam je jo ni zapisao - rekao sam.
- Nema veze, ispriaj nam.
- Hoete?
- Moe - rekao je Teddy.
- Fora.
- Pa, dogaa se u izmiljenom gradu koji sam nazvao Gretna.
Gretna u dravi Maine.
- Gretna? - rekao je Vern i nacerio se.
- Kakvo ti je to ime? U Maineu ne postoji nikakva Gretna.
- Zavei, budalo - rekao je Chris.
- Pa upravo ti je rekao da je izmiljena.
- Da, ali Gretna ba zvui glupo...
- Mnoga stvarna imena gradova zvue glupo - rekao je Chris.
336

GODINJA DOBA

- Recimo, Alfred ili Saco ili Jerusalem's Lot. Ili Castle Rock.
Nema u njemu nikakvog dvorca. Gradovi uglavnom imaju glupa
imena, samo to ne primjeuje jer si se naviknuo na njih. Zar ne,
Gordie?
- Da - rekao sam, ali sam se zapravo slagao s Vernom - Gretna
je doista bilo glupo ime za grad. Jednostavno mi nije palo na pamet
nita bolje.
- Uglavnom, kod njih se odravaju Dani pionira, ba kao u
Castle Rocku...
- Da, Dani pionira, to je super - rekao je Vern ozbiljno.
- Zatvorio sam cijelu obitelj u onaj zatvor na kotaima koji
imaju, ak i prokletog Billyja. Samo na pola sata i morao sam
potroiti cijeli deparac, ali isplatilo se makar samo znati gdje je taj
kurvin sin...
- Daj uti i pusti ga da pria - povikao je Teddy. Vern je
zatreptao.
- Aha. Dobro.
- Hajde, Gordie - rekao je Chris.
- Pa i nije to neka...
- Naravno, pa od bezveznjaka kao to si ti i ne oekujemo
mnogo - rekao je Teddy - ali svejedno, priaj.
Proistio sam grlo.
- Uglavnom, odravaju se Dani pionira i posljednje veeri su
tri velika dogaaja. Valjanje jaja za djecu, skakanje u vrei za malo
veu djecu i natjecanje u jedenju pita. A glavni lik je debeli djeak
kojeg nitko ne voli a zove se Davie Hogan.
- Kao brat Charlieja Hogana kad bi ga imao - rekao je Vern i
brzo se povukao kad mu je Chris opet opalio vrgu.
- Taj deko je naih godina, ali je debeo. I nitko ga ne zove
Davie, nego Debeloguzi Hogan i stalno ga zezaju.
Svi su ozbiljno kimnuli, pokazujui primjereno suosjeanje s
Debeloguzim premda, da se takav djeak pojavio u Castle Rocku, svi
bismo ga zezali do besvijesti.
- I tako se odluio osvetiti jer mu je dozlogrdilo. Sudjeluje
jedino u natjecanju u jedenju pita, ali to je, kao, glavni dogaaj Dana
pionira i svi ga vole gledati. Nagrada je pet dolara...
- I on ih osvoji i svima pokae prst! - povikao je Teddy.
- Fora!
- Ne, jo je bolje - rekao je Chris.
337

STEPHEN KING

- Uuti vie i sluaj.

- Debeloguzi si misli, pet dolara, to i nije bogzna to. Ako se
itko vie iega bude sjeao za dva tjedna, sjeat e se samo da je onaj
prasac Hogan pojeo vie nego ostali, a to se moglo i oekivati. Idemo
lijepo k njemu pa emo ga zezati, samo ga vie neemo zvati
Debeloguzi nego Pitoder.
Opet su svi kimali, slaui se da Davie Hogan i nije bio tako
glup. Poeo sam se zagrijavati vlastitom priom.
- Ali, svi oekuju da e sudjelovati. ak i njegovi mama i tata.
Oni su ve zamislili kako e on potroiti svojih pet dolara.
- Naravno - rekao je Chris.
- I tako on razmilja i sve mu se to nimalo ne svia jer zapravo
uope nije on kriv to je debeo, ima neki problem sa lijezdama, tako
neto, i...
- Takva je i moja sestrina! - rekao je Vern uzbueno.
- Ozbiljno! Ima skoro sto pedeset kila! Zbog neke hiboine
lijezde. Ne znam to je s tom njezinom hiboidnom lijezdom, ali da
je samo vidite, izgleda kao purica za Dan zahvalnosti, i jednom...
- Daj vie uuti, Vern! - povikao je Chris razdraeno.
- Posljednji ti put govorim! ovjee! - Popio je svoju kolu pa
je podigao bocu iznad Vernove glave.
- Da, dobro, dobro. Hajde, Gordie. Ba ti je dobra pria.
Nasmijeio sam se. Zapravo mi nisu smetale Vernove upadice, ali to,
naravno, nisam mogao rei Chrisu. On je bio samozvani zatitnik
umjetnosti.
- I tako on razmilja o tome cijeli tjedan prije natjecanja. U
koli mu stalno prilaze i pitaju: Hej, Debeloguzi, koliko e pita
pojesti? Deset? Dvadeset? Moda osamdeset, jebo te? A
Debeloguzi kae: Otkud znam? Ne znam ak ni od ega e biti
pite. A vlada veliko zanimanje za natjecanje jer je ampion odrasli
mukarac koji se zove... ovaj... Bill Traynor. Taj Traynor uope nije
debeo. Zapravo, prilino je mrav. Ali, zna derati pite i prethodne ih
je godine pojeo est za pet minuta.
- Cijelih pita? - upitao je Teddy sa strahopotovanjem.
- Nego to! A Debeloguzi je najmlai sudionik u povijesti
natjecanja.
- Naprijed Debeloguzi! - povikao je Teddy uzbueno.
- Udri po pitama!
- Ispriaj im o ostalim sudionicima - rekao je Chris.

338

GODINJA DOBA

- Dobro. Osim Debeloguzog Hogana i Billa Traynora, tu su jo

bili Calvin Spier, najdeblji ovjek u gradu, vlasnik draguljarnice...
- Draguljarnica Gretna - rekao je Vern i zahihotao. Chris mu je
uputio ubojit pogled.
- I neki ovjek koji je disk-dokej na radijskoj postaji u
Lewistonu - nije ba debeo ali je krupan. I jo Hubert Gretna Trei,
ravnatelj kole u koju je iao Debeloguzi Hogan.
- Natjecao se protiv vlastitog ravnatelja! - upitao je Teddy.
Chris je obgrlio koljena i radosno se njihao naprijed-natrag.
- Zar nije super? Hajde, Gordie.
Sad sam ih imao. Svi su se nagnuli prema meni. Osjetio sam
navalu opojne moi. Bacio sam praznu bocu od kole u umu i malo
se premijetao da mi bude udobnije. Sjeam se da sam opet uo
sjenicu, negdje iz ume ali ovaj put dalje, kako se glasa u nebo: di-didi-di...
- I tako mu je pala na pamet jedna ideja - rekao sam.
- Najbolja osveta koje se ikad sjetio. Dola je velika veer kraj Dana pionira. Natjecanje u jedenju pita odrava se neposredno
prije vatrometa. Glavna ulica je zatvorena za promet kako bi se ljudi
mogli etati, a u sredini je postavljena pozornica. Vise zastavice, a
pred pozornicom se okupilo mnogo ljudi. Tu je i fotograf iz novina
kako bi snimio pobjednika zamrljanog borovnicama. Jer, te su
godine jeli pite od borovnica. Osim toga, to sam vam zaboravio rei,
morali su jesti pite ruku vezanih iza leda. I tako, dou oni na
pozornicu...

16.
Iz Osvete Debeloguzog Hogana Gordona Lachancea,
prvotno objavljene u asopisu Cavalier u oujku 1975. Objavljeno uz
doputenje autora.

Izili su jedan za drugim na pozornicu i stali iza dugog izletnikog

stola prekrivenog lanenim stolnjakom. Stol je bio prepun pita, a
stavili su ga uz rub pozornice. Iznad njega je bila niska golih arulja
od 100 vata u koje su udarali noni leptiri. Iznad pozornice stajao je
osvijetljen natpis: VELIKO NATJECANJE U JEDENJU PITA,
GRETNA 1960. S obje strane natpisa visjeli su zvunici koje je
donio Chuck Day iz trgovine elektrinim aparatima. Bill Travis,
prologodinji ampion, bio je Chuckov brati.

339

STEPHEN KING

Kako je koji natjecatelj izlazio, ruku vezanih iza leda i

razdrljene koulje, kao Sidney Carton kad je iao na giljotinu,
gradonaelnik Charbonneau bi ga najavio preko razglasa i vezao mu
veliki podbrada oko vrata. Calvinu Spieru su malo pljeskali: iako je
imao trbuh velik kao bavu od pedeset litara, smatralo se da jedino
mali Hogan ima manje izglede za pobjedu (veina je mislila da
Debeloguzi ima dara, ali da je jo odve mlad i neiskusan).
Poslije Spiera doao je Bob Cormier. Cormier je bio diskdokej koji je vodio popularan poslijepodnevni program na postaji
WLAM u Lewistonu. Njemu su vie pljeskali, a neke su tinejderke i
vriskale. Njima je on bio sladak. Za njim je doao John Wiggins,
ravnatelj Osnovne kole Gretna. Njemu je pljeskao stariji dio
publike, a neki od buntovnijih uenika su mu fukali. Wigginsu je
nekako uspjelo da se istodobno oinski nasmijei i strogo pogleda
publiku.
Zatim je gradonaelnik Charbonneau predstavio Debeloguzog.
- Novi sudionik u naem godinjem natjecanju, od kojega
mnogo oekujemo u budunosti... mladi gospodin David Hogan! Debeloguzom su zduno pljeskali dok mu je gradonaelnik vezao
podbrada, a dok je pljesak zamirao, uvjebani zbor koji je stajao
izvan domaaja arulja poeo je vikati: - Naprijed Debeloguzi!
uo se prigueni smijeh, zvuk koraka u trku, nekoliko sjena
koje nitko nije mogao (ili htio) razaznati, nervozan smijeh, nekoliko
namrtenih lica (najvie se namrtio Hizzoner Charbonneau, koji je
bio najvidljiviji autoritet). Debeloguzi kao da nita nije primijetio.
Osmijeh koji je rastegnuo njegove debele obraze nije se nimalo
promijenio dok mu je gradonaelnik, jo namrten, vezao podbrada
i rekao neka ne obraa panju na budale u publici (kao da je
gradonaelnik imao pojma o tome kakve je sve budale Debeloguzi
Hogan ve susreo i kakve e susretati dok se bude probijao kroz
ivot poput nacistikog tenka Tigar). Gradonaelnikov je dah bio
topao i mirisao je na pivo.
Posljednji sudionik koji se popeo na ukraenu pozornicu dobio
je najglasniji i najdui aplauz. Bio je to legendarni Bill Travis, visok
195 cm, dugonog i prodrljiv. Travis je radio kao mehaniar na
Amocovoj crpki nedaleko od ranirnog kolodvora. Bio je iznimno
simpatian.
Svi su u gradu znali da je u igri mnogo vie od pet dolara barem za Billa Travisa. Za to su postojala dva razloga. Prvo, ljudi su
uvijek navraali na crpku da mu estitaju kad bi pobijedio, a gotovo
340

GODINJA DOBA

svi bi usput kupili i benzin. A mehaniarska radionica bi poslije

natjecanja katkad bila rasprodana i mjesec dana unaprijed. Ljudi bi
doli da im oisti auspuh ili podmae neki dio pa bi sjeli na kinostolce poredane uza zid (Jerry Maling, vlasnik Amocove postaje,
spasio ih je iz starog Gema kad su ga sruili 1957.), pili kolu i pivo
iz automata i priali s Billom o natjecanju dok bi on radio. Uvijek je
bio razgovorljiv, zbog ega je i bio tako omiljen u Gretni.
Neki su tvrdili da Jerry Maling Billu da je bonus za poveani
posao nakon godinje pobjede (ili godinjeg prederavanja), a neki
da mu da je poviicu. Bilo kako bilo, Travisu je ilo mnogo bolje
nego drugim mehaniarima iz malih mjesta. Imao je lijepu
dvokatnicu u Sabbatus Roadu koju su zlobnici zvali kua od pita.
To je vjerojatno bilo pretjerivanje, ali imao je Bili i drugi izvor
prihoda... to nas dovodi do drugog razloga zbog kojeg mu je
natjecanje vrijedilo vie od pet dolara.
Natjecanje je uvijek bilo okrueno okladama. Veina ljudi se
moda samo dolazila nasmijati, ali bilo ih je i koji su se kladili. Oni
su o natjecateljima raspravljali i promatrali ih ba kao to oni koji se
klade na konje promatraju pastuhe. Prilazili su prijateljima, roacima
pa ak i obinim znancima natjecatelja i izvlaili sve mogue
podatke o njihovim navikama pri jelu. Uvijek se mnogo raspravljalo
o vrsti pite odabrane za danu godinu - smatralo se da je pita od
jabuka teka a pita od marelica laka (iako su natjecatelja ekala
dva-tri dana trkalice nakon to bi poderao tri ili etiri cijele pite s
marelicama). Pita s borovnicama, koja se jela te godine, smatrala se
zlatnom sredinom. Dakako, one koji su se kladili najvie je zanimalo
kako njihov kandidat podnosi borovnice. Jede li borovnice? Je li mu
dem od borovnica drai od dema od jagoda? Stavlja li borovnice u
itne pahuljice za doruak ili se strogo dri banana i vrhnja?
Bilo je tu jo vanih pitanja. Jede li najprije sporo a onda sve
bre, ili najprije brzo a onda sve sporije ili pak stalno jede istom
brzinom? Koliko hot-dogova moe progutati dok gleda bejzbolsku
utakmicu dolje na igralitu? Pije li mnogo piva i ako pije, koliko
boca obino slisti za jednu veer? Podriguje li? Vjerovalo se da je na
duge staze tee poraziti ovjeka koji podriguje.
Skupljali su sve te informacije, odreivali vjerojatnost za
pobjedu i onda se kladili. Nemam pojma koliko je novca bilo u igri
tijekom tjedna nakon natjecanja, ali kad biste mi prislonili pitolj uz
elo i natjerali me da pogaam, rekao bih oko tisuu dolara - to vam

341

STEPHEN KING

vjerojatno ne zvui kao bogzna to, ali u ono vrijeme bio je to lijep
novac u tako malom gradiu.
A budui da se natjecanje vodilo poteno i da je bilo strogo
ogranieno na deset minuta, nikome nije smetalo ako se neki
natjecatelj kladio sam na sebe, a Bill Travis je to radio svake godine.
Dok se te veeri 1960. smjekao i kimao publici, govorkalo se da je
opet uloio prilian iznos na sebe i da su mu ove godine izgledi bili
jedan prema pet. Ako se ne razumijete u oklade, da vam objasnim:
morao bi riskirati dvjesto pedeset dolara da zaradi pedeset. Nimalo
povoljno, ali to je cijena uspjeha, a dok je onako stajao, upijao aplauz
i oputeno se smijeio, nije se doimao nimalo zabrinutim.
- I prologodinji ampion - objavio je gradonaelnik
Charbonneau - na dragi Bili Travis!
- Hej, Bille!
- Koliko e ih veeras slistiti?
- Hoe li deset, Billy-boy?
- Kladio sam se na tebe, nemoj me razoarati!
- Sauvaj neku i za mene, Trav!
Kimajui i smijeei se s primjerenom skromnou, Bill Travis
je dopustio gradonaelniku da mu svee podbrada oko vrata. Onda
je sjeo na desni kraj stola, blizu mjesta gdje e tijekom natjecanja
sjediti gradonaelnik Charbonneau. Zdesna nalijevo sjedili su Bill
Travis, David Debeloguzi Hogan, Bob Cormier, ravnatelj John
Wiggins i Calvin Spier.
Zatim je gradonaelnik najavio Sylviju Dodge, koja je bila jo
vei simbol natjecanja nego Bill Travis. Bila je predsjednica enske
udruge Gretna ve godinama (neki kau, od pamtivijeka) i
nadgledala je peenje pita. Svaku je osobno pregledala i vagala kod
gospodina Bancicheka na trnici kako bi se uvjerila da razlika nije
vea od nekoliko grama.
Sylvia se kraljevski nasmijeila publici dok joj se modra kosa
sjajila pod aruljama. Odrala je govor o tome kako joj je drago to
je toliko graana dolo odati poast naim slavnim pionirima,
ljudima koji su ovu zemlju uinili velikom, jer ona jest velika, ne
samo na lokalnoj razini, gdje e gradonaelnik Chardonneau u
studenom ponovno povesti Republikance u gradsku vijenicu nego i
na nacionalnoj, na kojoj e Nixon i Lodge preuzeti baklju slave od
naeg velikog, ljubljenog generala i drati je visoko i...
Calvinu Spieru je glasno zakruljio eludac-goinnnnggl Zauo
se smijeh pa i aplauz. Sylvia Dodge dobro je znala da je Calvin i
342

GODINJA DOBA

Demokrat i katolik (svako za sebe bilo bi oprostivo, ali oboje

istodobno - nikada); porumenjela je i nasmijeila se ali je istodobno
izgledala bijesno. Proistila je grlo i nastavila, potiui sve djeake i
djevojice u publici da uvijek potuju nau zastavu, da je dre visoko
i u ruci i u srcu i da upamte da je puenje prljava i nezdrava navika
koja izaziva kaalj. Djeaci i djevojice, koji e za osam godina
nositi oko vrata znak za mir i puiti ne cigarete nego marihuanu,
premijetali su se s noge na nogu i ekali da pone akcija.
- Manje prie, vie jela! - povikao je netko iz stranjih redova i
opet se zauo aplauz, ovaj put jo glasniji.
Gradonaelnik Chardonneau pruio je Sylviji topericu i
srebrnu policijsku zvidaljku u koju e puhnuti na kraju natjecanja.
Zatim e gradonaelnik podii ruku pobjednika.
- Jeste li spremni? - zaorio se gradonaelnikov glas niz ulicu.
Petorica natjecatelja potvrdila su da su spremna.
- Pozor! - povikao je gradonaelnik.
Jelci su promrmljali da su i pozorni. Negdje u ulici neki je
djeak bacio nekoliko petardi.
Gradonaelnik Chardonneau podigao je bucmastu ruku i onda
je naglo spustio.
- SAD!
Pet se glava spustilo do tanjura s pitama. To je zvualo kao da
se pet golemih stopala naglo spustilo u blato. Zrak je ispunio zvuk
glasnog mljackanja, ali ga je ubrzo preplavilo navijanje. Nije
pojedena jo ni prva pita kad je veina nazonih shvatila da e moda
biti nevolje.
Debeloguzi Hogan, na kojega su oklade bile sedam prema
jedan zbog njegove mladosti i neiskustva, jeo je kao opsjednut.
Njegove su vilice drobile koru poput strojnice (prema pravilima
morala se pojesti samo gornja, ne i donja), a kad je nestala, iz
njegovih se usta zaulo glasno usisavanje poput industrijskog
usisavaa. Zatim mu je cijela glava nestala meu pitama. Podigao ju
je nakon petnaest sekundi da pokae kako je zavrio. Obrazi i elo
bili su mu zamrljani borovnicama. Zavrio je- zavrio prije nego to
je legendarni Bill Travis uspio pojesti polovicu svoje prve pite.
Zauo se iznenaeni aplauz dok je gradonaelnik pregledavao
tanjur i proglasio da je pita propisno pojedena. Odmah je
Debeloguzom pod nos tutnuo drugu pitu. Debeloguzi je uspio pojesti
pitu normalne veliine za samo 42 sekunde. Bio je to rekord.

343

STEPHEN KING

Na drugu se pitu bacio jo zdunije. Bill Travis ga je zabrinuto

pogledao kad je zatraio drugu pitu. Kako je poslije priao
prijateljima, tad je prvi put imao osjeaj da se stvarno natjee jo od
1957. godine kad je George Gamache progutao etiri pite za etiri
minute, a onda se onesvijestio. Priao je da se pitao natjee li se s
djeakom ili s demonom. Prisjetio se novca pa je udvostruio napor.
Ali, ako je Travis udvostruio napor, Debeloguzi ga je
utrostruio. Borovnice su letjele s njegova tanjura i zamrljale stolnjak
koji je sad nalikovao na sliku Jacksona Pollocka. Borovnice su mu
bile u kosi, na podbradau, ak i na elu, kao da su mu, od silnog
napora, poele izlaziti umjesto znoja.
- Gotov sam! - povikao je i dignuo glavu nakon druge pite
prije nego to je Travis sa svoje uspio pojesti koru.
- Bit e ti bolje da uspori, mali - promrmljao je Hizzoner. I
gradonaelnik je uloio deset dolara na Billa Travisa.
- Mora usporiti ako eli izdrati do kraja.
Debeloguzi kao da ga nije uo. Manijaki se bacio na treu
pitu. Vilice su mu radile munjevitom brzinom. A onda...
Ali, moram se na trenutak prekinuti kako bih vam rekao da je
u ormariu u kupaonici kod Debeloguzog Hogana bila prazna boica.
Prije je bila tri etvrtine puna ukastog ricinusovog ulja, moda
najodvratnije tekuine koju je Bog u svojoj beskrajnoj mudrosti
stavio na lice zemlje. Debeloguzi ju je ispraznio. Popio je sve, do
posljednje kapi i jo polizao grlo boice dok su mu se usne trzale a
eludac stiskao. Mislio je samo na osvetu.
I dok je punom brzinom prodirao treu pitu (Calvin Spier,
koji je bio najsporiji kako se i oekivalo, jo nije dovrio ni prvu),
Debeloguzi je namjerno poeo zamiljati gadosti. Uope ne jede pite
- jede kravlju balegu. Jede velike komade masnih i krvavih krtiinih
crijeva. Jede nasjeckana crijeva svisca prelivena umakom od
borovnica. I to trulih borovnica.
Dovrio je treu pitu i zatraio etvrtu - sad je vodio za cijelu
pitu ispred legendarnog Billa Travisa. Nevjerna ga je publika,"
naslutivi pojavu novog i neoekivanog ampiona, besramno bodrila.
Ali, Debeloguzi se nije nadao pobjedi niti mu je to bila
namjera. Ne bi mogao nastaviti dotadanjim tempom ni da je bio u
pitanju ivot njegove majke. Osim toga, za njega bi pobjeda znaila
gubitak; elio je jedino osvetu. Dok mu je trbuh kuhao od
ricinusovog ulja, otvarao je i zatvarao usta, dovrio etvrtu pitu i
zatraio petu, pitu koja, takoreku, odigrala ulogu Elektre. Spustio je
344

GODINJA DOBA

glavu i zagrizao koru. Borovnice su mu ule u nos. Padale su mu po

koulji. Sadraj njegova eluca kao da je iznenada dobio na teini.
Savakao je koru i progutao je. Udahnuo je borovnice.
I trenutak osvete napokon se pribliio. Njegov se eludac,
nepodnoljivo pretrpan, u tom trenutku pobunio. Stisnuo se kao
snana aka u glatkoj gumenoj rukavici. Grlo mu se otvorilo.
Debeloguzi je podigao glavu.
Nasmijeio se Billu Travisu pokazujui mu modre zube.
Bljuvotina mu je zagrmjela u grlu kao kamion s prikolicom u tunelu.
Izletjela mu je iz usta u golemoj plavoutoj hrpi koja se puila.
Prekrila je Billa Travisa koji je dospio izgovoriti samo besmisleno
guug. ene u publici su vrisnule. Calvin Spier, koji je taj
neoekivani dogaaj promatrao nijemo i iznenaeno nagnuo se preko
stola kao da e zapanjenoj publici objasniti o emu je rije, a onda se
ispovraao na glavu Marguerite Charbonneau, gradonaelnikove
ene. Ona je vrisnula i zakoraila natrag, maivi se za kosu koja je
sad bila prekrivena mjeavinom zdrobljenih borovnica, graha i
djelomice probavljenih hrenovki (koje je Spier jeo za veeru).
Okrenula se prema svojoj prijateljici Mariji Lavin i povratila na
Marijinu jaknu od jelenje koe.
U brzom slijedu, kao da praskaju petarde:
Bill Travis je izbacio golemu koliinu bljuvotine na prva dva
reda gledatelja dok mu je na licu bio izraz kao da kae: ovjee, ne
mogu vjerovati da mi se ovo dogaa;
Chuck Day, koji je primio pozamaan dio neoekivanog dara
od Billa Travisa, povratio je na svoje skupe tenisice i onda ih
trepui promatrao, svjestan da se to nikad nee isprati;
John Wiggins, ravnatelj Osnovne kole Gretna, otvorio je
modre usnice i prijekorno rekao: - Ma sluajte, pa to... JURRRK! Primjereno ovjeku njegova odgoja i poloaja u drutvu, povratio je
u vlastiti tanjur.
Hizzonner Charbonneau, koji se iznenada zatekao u situaciji
da predsjeda neim to je vie nalikovalo na kliniku za probavne
bolesti nego na natjecanje u jedenju pita, otvorio je usta da prekine
sve to i pobljuvao se po mikrofonu.
- Boe pomozi! - jauknula je Sylvia Dodge, a onda je njezina
pobjenjela veera - prene koljke, salata od kupusa, kukuruz s
maslacem (cijela dva klipa) i povei komad okoladne torte - jurnula
na izlaz u nudi i pljusnula na leda skupoga gradonaelnikovog
sakoa.
345

STEPHEN KING

Debeloguzi Hogan, koji je sad bio na apsolutnom vrhuncu

svoga mladog ivota, sretno se smijeio publici. Posvuda je bilo
bljuvotine. Ljudi su pijano teturali drei se za grlo i isputajui
slabane jauke. Neiji je pekinezer protrao pokraj pozornice bijesno
lajui, a neki je ovjek u trapericama i svilenoj koulji povratio na
njega. Gospoa Brockway, ena metodistikog pastora, podrignula je
dubokim basom a onda povratila poluprobavljeni rozbif, pire
krumpir i kola od jabuka. Kola je izgledao kao da je vjerojatno bio
odlian prije nego to ga je pojela. Jerry Maling, koji je doao vidjeti
svojeg omiljenog mehaniara kako ponovno osvaja nagradu, odluio
se to bre maknuti iz te ludnice. Uspio je napraviti petnaestak
koraka dok se nije spotaknuo o igraku nekog djeteta, a onda je pao u
neiju bljuvotinu. Povratio je u vlastito krilo i poslije je priao da je
samo bio sretan to je na sebi imao radni kombinezon. A gospoica
Norman, koja je predavala latinski i engleski u gimnaziji povratila je,
trudei se da ipak ostane pristojna, u svoju torbicu.
Debeloguzi Hogan sve je to promatrao. Okruglo lice bilo mu
je smireno i sretno a eludac sada miran od toplog melema koji
moda nikad vie nee osjetiti - taj je melem bio osjeaj apsolutnog,
posvemanjeg zadovoljstva. Ustao je, uzeo ljepljivi mikrofon iz
drhtave gradonaelnikove ruke i rekao...

17.
- Proglaavam da je ovo natjecanje zavrilo neodlunim
rezultatom.
- I spustio je mikrofon, siao s pozornice i otiao ravno kui.
Mama mu je bila doma jer nije mogla nai nikoga da priuva
njegovu dvogodinju sestricu. im je uao, onako prekriven
bljuvotinom i borovnicama, jo s podbradaem oko vrata, upitala
gaje: - Davie, jesi li pobijedio? - Ali, on joj uope nije odgovorio.
Otiao je gore u svoju sobu, zakljuao vrata i legao na krevet.
Popio sam posljednji gutljaj Chrisove kole i bacio bocu u
umu.
- Uh, super, a to se onda dogodilo? - upitao je Teddy gorljivo.
- Ne znam.
- Kako to misli, ne zna? - upitao je Teddy.
- To je kraj. Kad ne zna to je dalje bilo, onda je kraj.
- tooo! - povikao je Vern. Na licu mu je bio sumnjiav izraz
kao da ga je netko prevario na kartama.
- Kakva su to sranja? to je bilo na kraju?
346

GODINJA DOBA

- Mora upotrijebiti matu - rekao je Chris strpljivo.

- Ne, ne moram! - rekao je Vern srdito.
- On mora upotrijebiti svoju matu! Pa on je izmislio tu priu!
- Pa da, to mu se dogodilo? - ustrajao je Teddy.
- Daj, Gordie, ispriaj nam!
- Mislim da mu je tata bio na natjecanju i da ga je premlatio
kad je doao kui.
- Pa da - rekao je Chris.
- Kladim se da se upravo to dogodilo.
- I - nastavio sam - ostali su ga i dalje zvali Debeloguzi. Osim
to bi ga katkad zvali Pobljuvani.
- To ti je ba bezvezan kraj - rekao je Teddy tuno.
- Zato ga i nisam htio ispriati.
- Mogao si rei da je ubio oca i pobjegao i pridruio se
teksakoj konjici - rekao je Teddy.
- Zar to nije bolje?
Chris i ja smo se pogledali. Chris je blago slegnuo ramenima.
- Vjerojatno - rekao je.
- Hej, Gordie, a ima li neku novu priu o Le Diu?
- Ne ovaj tren. Moda neto smislim.
- Nisam htio razoarati Teddyja, ali nije mi se ba ni
razmiljalo o El Diu.
- ao mi je to ti se ova nije svidjela.
- Ma ne, bila je dobra - rekao je Teddy.
- Dobra je sve do kraja. Super je kako su svi povraali.
- Da, super, ba odvratno - sloio se Vern.
- Ali, Teddy ima pravo to se tie svretka. Svretak je ista
prijevara.
- Aha - rekao sam i uzdahnuo.
Chris je ustao.
- Idemo - rekao je. Jo je bio dan. Nebo je bilo usijane,
elinomodre boje, ali nae su sjene bile sve dulje. Sjeam se da su
mi dok sam bio mali dani u rujnu uvijek prebrzo zavravali. Kao da
bi me zaskoili, kao da sam oekivao da stalno bude lipanj i da dan
traje sve do pola deset.
- Koliko je sati, Gordie?
Pogledao sam na sat i zapanjio se kad sam vidio da je prolo
pet.
- Da, idemo - rekao je Teddy.

347

STEPHEN KING

- Ali, moramo napraviti logor prije mraka tako da moemo

skupiti drva i sve to. A i ogladnio sam.
- U pola sedam - obeao je Chris.
- Vrijedi?
Sloili smo se. Krenuli smo dalje, sad hodajui po drozgi uz
tranice. Rijeka je ubrzo ostala tako daleko iza nas da je vie nismo
ni uli. Komari su zujali na sve strane. Vern i Teddy su hodali
ispred mene i dogovarali se o nekakvoj trampi stripova. Chris je bio
pokraj mene, ruku zabijenih u depove. Koulja mu je lepetala oko
koljena i bedara poput pregae.
- Imam nekoliko Winstona - rekao je.
- Popalio sam ih starom. Po jedan za svakoga. Poslije veere.
- Stvarno? Super.
- Tad cigareta najvie prija - rekao je Chris.
- Poslije veere.
- Da.
Neko smo vrijeme utke hodali.
- To ti je ba bila dobra pria - rekao je Chris iznenada.
- Samo su njih dvojica preglupi da shvate.
- Pa i nije neka. Tako-tako.
- To ti uvijek kae. Nemoj meni prodavati te fore. Hoe li je
zapisati?
- Vjerojatno. Ali, ne jo. Ne mogu ih zapisati im ih ispriam.
Priekat u malo.
- Zna ono to je Vern rekao? da je svretak prijevara?
- Aha?
Chris se nasmijao.
- ivot je prijevara. Pogledaj samo nas.
- Ma nije, pa mi se odlino provodimo.
- Aha - rekao je Chris.
- Mo' si misliti. Nasmijao sam se. Chris takoer.
- Izlaze iz tebe kao mjehurii iz sode - rekao je Chris nakon
nekog vremena.
- to to? - Ali, znao sam na to misli.
- Prie. To mi nikako nije jasno. Kao da bi ih mogao ispriati
milijun i to bi jo uvijek bile samo one s vrha. Jednog e dana biti
veliki pisac, Gordie.
- Ne bih rekao.
- Hoe, hoe. Moda e ak pisati i o nama ako ti ponestane
grae.
348

GODINJA DOBA

- To bi morala biti ba gadna nestaica.

- Gurnuo sam ga laktom. Opet smo utjeli, a onda me upitao: Jesi li spreman za kolu? Slegnuo sam ramenima. Tko je ikada
spreman za kolu? Malo se uzbudi pri pomisli na povratak, na to to
e vidjeti sve svoje prijatelje; zanimaju te novi nastavnici, pita se
kakvi e biti - zgodne mlade ene koje su tek zavrile fakultet i koje
e moi zezati ili stare odrtine koje su poele predavati jo u
kameno doba. Na neki si se nain mogao veseliti i dugoj, dosadnoj
nastavi jer bi ti, kako se ljeto primicalo kraju, katkad bilo tako
dosadno da bi povjerovao kako e moda neto i nauiti. Ali, ljetna
dosada nije se mogla usporeivati s dosaivanjem u koli, koje bi
uvijek nastupilo potkraj drugog tjedna, a poetkom treeg tjedna
poeo bi razmiljati o ozbiljnim stvarima: moe li pogoditi Stinkyja
Fiskea u glavu gumicom dok nastavnik na ploi ispisuje glavne
junoamerike izvozne proizvode? Koliko puta znojnim rukama
moe proizvesti udne zvukove na lakiranoj klupi? Tko najglasnije
prdi u svlaionici dok se presvlaimo za tjelesni? Koliko djevojica
moe nagovoriti na nepodoptine za vrijeme odmora? Visoko
obrazovanje, ovjee.
- Sedmi razred - rekao je Chris.
- I zna to, Gordie? Do sljedeeg lipnja vie se neemo
druiti.
- O emu ti to? Zato bi se to dogodilo?
- Zato to nee biti kao dosad. Ti e u razred za one koji e na
fakultet. Ja, Teddy i Vern emo na usmjereno, pa emo lijepo po
cijeli dan drkati s ostalim glupanima i praviti pepeljare i kue za
ptice. Verna moda ak poalju u specijalnu kolu. Ti e imati novo
drutvo. Pametne deke. To ti je jednostavno tako, Gordie. Tako
stvari stoje.
- Misli, upoznat u gomilu pedera - rekao sam.
Zgrabio me za ruku.
- Ne, stari moj. Ne govori tako. Nemoj tako ni misliti. Oni e
razumjeti tvoje prie. A ne kao Vern i Teddy.
- Jebe prie. Ne mislim se druiti s pederima. Ni sluajno.
- Ako nee, onda si kreten.
- Zato bi bilo kretenski htjeti se druiti sa svojim prijateljima?
Pogledao me zamiljeno, kao da odluuje hoe li mi neto rei ili
nee. Zaostali smo - Vern i Teddy bili su gotovo pola kilometra
ispred nas. Sunce se spustilo nisko. Zrake su se probijale do nas
kroz" grane stabala kao ispresijecane pranjave osi koje su sve oko
349

STEPHEN KING

sebe pretvarale u zlato - ali jeftino, otrcano zlato, ako razumijete to

hou rei. Pruga se pruala pred nama u sumrak koji se poeo
sputati. inilo se kao da namiguju. Tu i tamo su na njoj bljetale
zvjezdice, kao da se neki otkaeni milijuna preruio u radnika i
odluio svakih pedesetak metara u tranice staviti dijamant. Jo je
bilo vrue. Po nama se cijedio znoj.
- Kretenski je ako te prijatelji mogu upropastiti - rekao je Chris
napokon.
- Znam kako to je stvari s tobom i tvojima. Fuka im se za
tebe. Njima je bio vaan jedino tvoj stariji brat. Kao moj tata, kad je
Frank zavrio u zatvoru u Portsmouthu. Otad je stari stalno ljut na
nas ostale i stalno nas tue. Tebe tvoj stari ne tue, ali to je moda jo
gore. Uspavao te. Mogao bi mu rei da si se upisao na zanat i zna
to bi on uinio? Okrenuo bi sljedeu stranicu novina i rekao: Ba
lijepo, Gordone. Idi pitaj majku to ima za veeru. Nemoj mi rei da
nije tako. Vidio sam ga.
Nisam mu pokuavao rei da nije tako. Nije ugodno otkriti da
netko drugi, makar ti bio i prijatelj, zna kako stvari stoje.
- Jo si klinac, Gordie...
- Ba ti hvala, tata.
- Da ti bar jesam tata! - rekao je srdito.
- Da jesam, ne bi ti palo na pamet da se upisuje na usmjereno.
To ti je kao da ti je Bog dao neto posebno - sve te prie koje
izmilja - i rekao: Eto, to imamo za tebe, mali. Potrudi se da to ne
izgubi. Ali, djeca sve izgube ako ih nitko ne uva, a ako su tvoji
tako sjebani da to nisu u stanju, moda bih trebao ja!
Izgledao je kao da oekuje da u ga udariti; lice mu je bilo
odluno i tuno na zelenozlatnoj kasnoposlijepodnevnoj svjetlosti.
Prekrio je vano pravilo koje je u ono vrijeme vrijedilo za klince.
Mogao si rei to god hoe o klincu, mogao si ga zezati do mile
volje, ali nisi smio izustiti ni rijei protiv njegovih roditelja. To je bio
takozvani Automatik, ba kao to bi pozvati prijatelja katolika na
veeru u petak a da prethodno nisi provjerio da ti mama nije skuhala
neto s mesom bio Automatik. To znai da bi ti taj klinac morao
razbiti zube.
- Te prie koje pria nisu nikome ni od kakve koristi osim
tebi, Gordie. I ako ostane s nama samo zato to ne eli da se
drutvo razie, postat e samo jo jedan seronja koji skuplja trojke i
igra bejzbol. Doi e u srednju kolu i nabacivati se gumicama i
provlaiti s ostalim seronjama. Ostajat e u kazni, bit e iskljuivan
350

GODINJA DOBA

s nastave. I nakon nekog vremena bit e ti stalo samo do toga da se

dokopa auta kako bi neku droljicu odvezao u umu ili na pie. Onda
e je napumpati i provesti ostatak ivota u tvornici ili u nekoj
prodavaonici ili ak na farmi. I nikad nee zapisati tu priu o
pitama. Nee nita napisati. Jer e biti samo jo jedan praznoglavi
seronja.
Chrisu Chambersu bilo je dvanaest godina kad mi je sve to
rekao. Ali, dok je govorio, lice mu se smeuralo u neto starije,
bezvremeno. Govorio je bezizraajno, bezbojno, ali ono to je rekao
ipak mi je utjeralo strah u kosti. On kao da je ve proivio cijeli taj
ivot, ivot u kojem ti kau da prie i zavrti kolo sree i ono se
lijepo zavrti a onda neki tip stane na pedalu i kolo se zaustavi na
dvije nitice i svi gube. Onda ti daju besplatnu propusnicu i ukljue
stroj za kiu, ba smijeno, ha ha, tu bi alu shvatio ak i Vern
Tessio.
Zgrabio me za golu nadlakticu i stisnuo je. Njegovi su mi se
prsti zabili u meso gotovo do kosti. Oi su mu bile kao mrtve - tako
mrtve kao da je upravo ispao iz vlastitog lijesa.
- Znam to ljudi u gradu misle o mojoj obitelji. Znam to misle
o meni i to oekuju. Nitko me onaj put ak nije ni pitao jesam lija
uzeo novac za mlijeko. Samo sam dobio trodnevni odmor.
- Jesi li ga uzeo? - upitao sam. Nikad ga prije nisam pitao i da
mi je netko rekao da u ga jednom pitati, rekao bih mu da je lud.
Rijei su izletjele iz mene kao mali, suhi meci.
- Da - rekao je.
- Da, uzeo sam ga.
- Na trenutak je utio i gledao prema Teddyju i Vernu.
- Znao si da sam ga uzeo. Teddy je znao, svi su znali. Mislim
ak i Vern.
Zaustio sam da poreknem, a onda sam zatvorio usta. Imao je
pravo. Sto god sam govorio majci i ocu o tome kako je ovjek
neduan dok mu se ne dokae krivnja, znao sam.
- A onda mi je moda bilo ao i moda sam ga pokuao vratiti
-rekao je Chris.
Gledao sam ga razrogaenih oiju.
- Pokuao si ga vratiti?
- Moda, rekao sam. Samo moda. I moda sam ga odnio
staroj Simonsici i rekao joj i moda je novac bio sav na broju, a ja
sam svejedno dobio trodnevni odmor jer se novac nikad nije pojavio.
I moda se sljedeeg tjedna stara Simonsica pojavila u novoj suknji.
351

STEPHEN KING

Gledao sam Chrisa zanijemio od uasa. Nasmijeio mi se, ali

bio je to iskrivljen, grozan osmijeh koji se nimalo nije odrazio u
njegovim oima.
Moda, rekao je, ali ja sam se sjeao te nove suknje svijetlo-smee s uzorkom, nabrane. Sjeam se kako sam pomislio da
stara Simonsica u njoj izgleda mlae i gotovo privlano.
- Chris, koliko je zapravo bilo novca?
- Skoro sedam dolara.
- Isuse Kriste - proaptao sam.
- I tako, ja sam ukrao novac, a onda ga je stara Simonsica
ukrala od mene. I sad zamisli da sam to pokuao nekome ispriati.
Ja, Chris Chambers. Mladi brat Franka Chambersa i Eyeballa
Chambersa. to misli, bi li mi itko vjerovao?
- Ma kakvi - proaptao sam.
- Isuse Kriste.
Nasmijeio se onim svojim zimskim, uasnim osmijehom.
- A to misli, bi li se ta gadura usudila pokuati tako neto s
nekim od onih bogatuna iz razreda?
- Ne bi - rekao sam.
- Tono. Da je to bio netko od njih, stara bi Simonsica rekla:
Dobro, dobro, ovaj put emo ti progledati kroz prste, ali emo ti
opaliti veliku packu, a ako opet pokua neto slino, opalit emo ti
dvije packe. Ali, kad sam ja bio u pitanju... no, moda je ve odavno
prieljkivala tu suknju. Naila joj je prilika i ona ju je iskoristila.
Glupan sam ja to sam joj pokuao vratiti novac. Ali, nikad mi nije
palo na pamet... nije mi palo na pamet da bi nastavnica... ma,
uostalom, ba me briga. Zato ti uope to priam?
Ljutito je rukom otro oi pa sam shvatio da je na rubu suza.
- Chris - rekao sam - zato se i ti ne upie na smjer za
fakultet? Dovoljno si pametan.
- O tome ti oni odluuju u zbornici. Na onim svojim
sjednicama. Lijepo sjednu oko onog svojeg okruglog stola i kau da,
da, tako je, tako je. Vano im je jedino kako si se dotad ponaao i to
se u gradu misli o tvojoj obitelji. Da sluajno ne zarazi njihove male
trebere. Ali, moda se potrudim. Ne znam hoe li mi uspjeti, ali
moda pokuam. Jer htio bih se izvui iz Castle Rocka i otii na
fakultet i nikad vie ne vidjeti svog starog i svoju brau. elim otii
nekamo gdje me nitko ne'poznaje i gdje nisam u minusu prije nego
to sam uope krenuo. Ali, ne znam hou li moi.
- Zato ne bi mogao?
352

GODINJA DOBA

- Zbog ljudi. Ljudi te srozaju.

- Tko to? - upitao sam, mislei da misli na nastavnike ili
odrasla udovita kao to je gospoica Simons koja je htjela novu
suknju ili moda njegov brat Eyeball koji se drui s Aceom,
Billyjem, Charliejem i ostalima, ili moda na svoje roditelje.
Ali, on je rekao: - Prijatelji te srozaju, Gordie. Zar to nisi
znao? - Pokazao je Verna i Teddyja, koji su stajali i ekali da ih
sustignemo. Neemu su se smijali - Vern samo to se nije valjao od
smijeha.
- Prijatelji. Oni su ti kao utopljenici koji ti se hvataju za noge.
Ne moe ih spasiti. Moe se jedino i ti utopiti s njima.
- Pourite vas dvojica! - doviknuo nam je Vern kroza smijeh.
- Evo nas! - odgovorio je Chris prije nego to sam dospio ita
vie rei. Potrao je, i ja za njim, ali sustigao ih je prije nego to sam
ja uspio stii njega.

18.
Preli smo jo kilometar i pol, a onda smo odluili pripremiti
logor za no. Jo je bilo svjetlosti, ali nitko od nas nije elio dalje.
Prepalo nas je ono na odlagalitu smea i na eljeznikom mostu, ali
ne samo to. Sad smo bili u Harlowu, u umi. Negdje ispred nas bio je
mrtav djeak, vjerojatno sav iznakaen i prekriven muhama.
Vjerojatno ve i crvima. Nitko mu se nije elio previe pribliiti dok
pada no. Negdje sam proitao - mislim u pripovjetki Algernona
Blackwooda - da ovjekov duh ostane blizu tijela sve dok ga
kranski ne pokopaju, a ni sluajno se nisam htio probuditi usred
noi i ugledati duh Raya Browera kako lebdi i jaue medu tamnim,
ukavim borovima. Zaustavili smo se tu pretpostavljajui da izmeu
nas i njega ima jo petnaestak kilometara; dakako, svi smo znali da
duhovi ne postoje, ali petnaestak kilometara bila je dovoljna
udaljenost za sluaj da se varamo.
Vern, Chris i Teddy su prikupili drva i zapalili malu vatru na
podlozi od drozge. Chris je raistio povelik krug oko vatre - uma je
bila suha pa nije htio riskirati. Dok su oni to radili, ja sam naotrio
nekoliko prutova i napravio ono to je moj brat Denny zvao
pionirskim batacima - komadie mesa nabodene na zelene grane.
Njih trojica su se smijali svojoj drvodjelskoj vjetini (koja je bila
ravna nitici; u Castle Rocku je postojala skautska organizacija, ali
veina klinaca s kojima smo se druili smatrala ju je okupljalitem
pedera), svaali se oko toga je li bolje kuhati nad plamenom ili nad
353

STEPHEN KING

arom (to je bilo nebitno, jer smo bili odve gladni da ekamo ar),
moe li se loiti suhom mahovinom, to e uiniti ako potroe sve
ibice prije nego to se vatra dobro uhvati. Teddy je tvrdio da moe
stvoriti iskre trljajui dvije granice jednu o drugu. Chris mu je rekao
da lupeta. No nisu to morali iskuati; Vern je uspio zapaliti malu
hrpu granica i suhe mahovine iz drugog pokuaja. Nije bilo ni daka
vjetra pa nije imalo to ugasiti vatru. Svi smo naizmjence loili dok
plamen nije postao jai i zahvatio grane debele poput naih ruku koje
smo donijeli s nekog mrtvog stabla tridesetak metara dalje u umi.
Kad se plamen malo smanjio, zabio sam prutove na kojima su
bili pionirski bataci vrsto u tlo pod kutom prema vatri. Sjedili smo i
gledali kako se peku dok napokon nisu poeli poprimati smeu boju.
Nai su eluci vodili razgovor.
Nismo imali strpljenja ekati da se sasvim ispeku. Uzeli smo
po jedan, stavili meso u pecivo i izvukli vrui prut. Meso je izvana
bilo izgoreno a iznutra sirovo. Odavno nismo jeli nita bolje. Gutali
smo i brisali mast s usta golim rukama. Chris je otvorio svoju
naprtnjau i izvadio limenu kutiju za flastere (pitolj je bio sasvim na
dnu naprtnjae, a budui da nije nita rekao Vernu i Teddyju,
zakljuio sam da e to biti naa tajna). Otvorio ju je i svakome dao
po izguvani Winston. Zapalili smo ih zapaljenim granicama pa
smo se izvalili kao pravi svjetski ljudi i gledali kako dim nestaje u
sumrak. Nitko nije uvlaio jer bi se mogao zakaljati, a to bi znailo
da bi ga ostali nekoliko dana zezali. A i bilo je sasvim ugodno samo
puckati, pijuckati u vatru i sluati kako pljuvaka cvri (tog sam ljeta
nauio kako moe prepoznati nekoga tko je tek poeo puiti: obino
mnogo pljuje). Dobro smo se osjeali. Popuili smo cigarete do filtra
i onda ih bacili u vatru.
- Nita nije tako dobro kao pljuga poslije veere - rekao je
Teddy.
- Da, jebo te - sloio se Vern.
U zelenom sumraku oglasili su se cvrci. Pogledao sam u
komadi neba koji se vidio nad prugom i vidio da plavetnilo poprima
ljubiastu boju. Taj glasnik mraka istodobno me smirio i rastuio;
osjeao sam se hrabro ali ne doista hrabro i ugodno osamljeno.
Nogama smo izravnali povrinu meu grmljem kraj nasipa i
prostrli svoje prostirke. Onda smo kakvih sat vremena odravali
vatru i priali, o stvarima kojih se vie ne moe sjetiti kad prode
petnaestu i otkrije cure. Priali smo o tome tko je najvei frajer u
Castle Rocku, hoe li Bostonu ove sezone moda bolje ii i o ljetu
354

GODINJA DOBA

koje je upravo prolo. Teddy nam je priao o tome kako se, kad je
jednom bio na White's Beachu u Brunswicku, neki klinac zamalo
utopio. Raspravljali smo prilino dugo o svojim nastavnicima. Sloili
smo se da je gospodin Brooks najvei peder u naoj osnovnoj koli gotovo bi se rasplakao ako bi mu netko drsko odgovorio. S druge je
strane bila gospoda Coty (to se izgovaralo Kodi), najvea gadura
koju moete zamisliti. Vern je rekao da je uo da je prije dvije
godine nekog uenika tako jako udarila da je zamalo oslijepio.
Pogledao sam Chrisa pitajui se hoe li neto rei o gospoici
Simons, ali nije nita rekao i nije ni vidio da ga gledam - gledao je
Verna i kimao sluajui njegovu priu.
Dok je padao mrak nismo razgovarali o Rayu Broweru, ali
sam ja mislio o njemu. Ima neega stranog i fascinantnog u nainu
kako se mrak sputa u umi - nema svjetala automobila, ulinih
svjetiljki ili prozora da ga ublae. Nema glasova majki koje dozivaju
djecu da dou kui. Ako si navikao na grad, padanje mraka u umi
vie nalikuje na prirodnu katastrofu nego na prirodnu pojavu; razlije
se kao rijeka Castle u proljee.
I dok sam mislio o truplu Raya Browera u tom svjetlu - ili,
tonije, mraku - nisam osjeao muninu ili strah da e se iznenada
pojaviti pred nama, zeleni duh ija je namjera otjerati nas odakle smo
doli kako ne bi mogli ometati njegov mir, nego iznenadno i
neoekivano saaljenje to je tako sam i bespomoan u mraku koji
sad prekriva nau stranu planeta. Ako ga neto bude htjelo jesti, moi
e ga jesti. Nije bilo njegove majke da to sprijei, ni njegovog oca, ni
Isusa Krista sa svim svecima. Bio je mrtav i posve sam, baen s
tranica u jarak; shvatio sam da u se rasplakati ako ne prestanem
razmiljati o njemu.
I tako sam ispriao priu o Le Diu koju sam smislio na licu
mjesta; nije bila osobito dobra i kad je na kraju, kao u veini pria o
Le Diu, samotni ameriki vojnik na izdisaju govorio svojem
poruniku o domoljublju i odanosti svojoj djevojci, nisam pred
sobom vidio lice nekog veterana iz Castle Rocka ili White River
Junctiona, nego lice mnogo mlaeg djeaka koji je ve bio mrtav,
sklopljenih oiju, iskrivljena lica, s crtom krvi od kuta usnica do
vilice. A oko njega nisu bile razruene trgovine i crkve Le Dia nego
samo mrana uma i eljezniki nasip pod zvjezdanim nebom nalik
na prethistorijski grobni humak.

19.
355

STEPHEN KING

Probudio sam se usred noi, zbunjen, pitajui se zato je tako

hladno u mojoj sobi i tko je ostavio otvorene prozore. Moda Denny.
Sanjao sam o Dennyju, o daskanju u Nacionalnom parku Harrison.
Ali, to je bilo prije etiri godine.
Ovo nije bila moja soba. Bio sam negdje drugdje. Netko me
drao vrsto u zagrljaju. Netko drugi mi se stisnuo uz lea, a neija
sjena je kleala preda mnom, glave nakrivljene kao da neto
oslukuje.
- Koga vraga? - pitao sam iskreno zbunjen.
U odgovor sam uo dugo stenjanje. Zvualo mi je kao da je to
Vern.
Tad mi se glava razbistrila pa sam se sjetio gdje sam... ali
zato su svi budni usred noi? Ili sam spavao samo nekoliko
trenutaka? Ne, ne moe biti, jer na nebu indigo boje vidio se tanak
srp mjeseca.
- Ne daj da me dograbi - blebetao je Vern.
- Kunem se da u biti dobar, neu uiniti nita loe, podii u
dasku prije pianja, bit u...
- Zapanjeno sam shvatio da sluam molitvu - ili barem ono to
je molitva za Verna Tessija.
Naglo sam se uspravio.
- Chris?
- Zaepi, Vern - rekao je Chris. On je bio taj koji je kleao i
oslukivao.
- Nije to nita.
- Bome jest - rekao je Teddy zloslutno.
- Neto jest.
- A to to? - upitao sam. Jo sam bio pospan i oamuen, kao
izvan prostora i vremena. Plailo me to sam se tako kasno ukljuio u
to to se dogaalo - moda prekasno da se dobro obranim.
Onda se, kao odgovor na moje pitanje, iz ume zauo dug,
uplji vrisak - vrisak kakav biste oekivali od ene koja umire u
stranoj boli i strahu.
- O dragi Boe - proaptao je Vern kretavo a oi su mu se
napunile suzama. Ponovno me zagrlio kao maloprije kad me je
probudio, tako da sam jedva disao, a bilo me jo vie strah.
Odgurnuo sam ga, ali on se opet priljubio uza me kao tene koje ne
zna kamo bi drugamo otilo.
- To je mali Brower - apnuo je Teddy promuklo.
- To se njegov duh ee po umi.
356

GODINJA DOBA

- O, Boe! - vrisnuo je Vern, kojem se ta pomisao oigledno

nimalo nije svidjela.
- Kunem se da vie neu krasti pornie iz knjiare! Obeavam
da vie neu davati mrkvu svome psu. Obeavam...
- Tu je zapeo; bio je spreman ponuditi bilo to da podmiti
Boga, ali se u tom strahu vie nije mogao sjetiti niega stvarno
vanog.
- Neu viepuiti cigarete bez filtra! Neu runo psovati! Neu
stavljati vakau u zdjelicu za priloge u crkvi! Neu...
- Zaepi, Vern - rekao je Chris, a ispod njegove uobiajene
autoritativne estine osjetio sam uplji vapaj straha. Pitao sam se jesu
li se i njemu ruke, leda i trbuh ukoili i najeurili kao meni i jeli mu
se digla sva kosa na glavi.
Vern je govorio sve tie, i dalje nabrajajui na koje e se sve
naine popraviti ako Bog samo dopusti da preivi ovu no.
- To je neka ptica, zar ne? - upitao sam Chrisa.
- Nije. Barem mislim da nije. Mislim da je divlja maka. Moj
stari kae da strano vrite kad se spremaju za parenje. A i zvui kao
enka, zar ne?
- Aha - odgovorio sam. Usta su mi bila ukoena dok sam
odgovarao. inilo mi se da ujem kako iz njih ispadaju kockice leda.
- Ali, nijedna ena ne moe vritati tako glasno - rekao je
Chris... i onda bespomono dodao: - to ti misli, Gordie?
- To je njegov duh - ponovno je apnuo Teddy. Mjeseina se
odraavala u njegovim naoalama u obliku slabanih, nekako
snovitih mrlja.
- Idem ga potraiti.
Vjerojatno nije mislio ozbiljno, ali nismo namjeravali riskirati.
Kad je poeo ustajati, Chris i ja smo ga uhvatili i zadrali na tlu.
Moda smo bili malo pregrubi, ali miii su nam se od straha
pretvorili u kablove.
- Pustite me, kreteni! - itao je Teddy otimajui se.
- Ako sam rekao da ga idem potraiti, onda ga idem potraiti!
Hou ga vidjeti! Hou vidjeti duha! Hou ga vidjeti...
Divlji, jecavi krik opet se zaorio umom i presjekao zrak poput
noa s kristalnom otricom, zamrznuvi nae ruke na Teddyju - da je
bio zastava, izgledali bismo kao ona slika marinaca kako osvajaju
Iwo Jimu. Vrisak se penjao suludo lako oktavu po oktavu dok nije
doao do staklenog, ledenog ruba. Tamo je na trenutak visio a onda
se poeo sputati sve do nevjerojatno dubokog basa koji je zujao kao
357

STEPHEN KING

pela. Zatim je uslijedilo neto to je nalikovalo na luaki smijeh...

a onda je opet zavladala tiina.
- Kriste Isuse Boe - proaptao je Teddy i vie nije govorio o
tome da e otii u umu da vidi to se to glasa. Stisnuli smo se jedan
uz drugoga i ja sam poeo razmiljati o bijegu. Sumnjam da sam bio
jedini. Da smo bili na livadi iza Vernove kue - gdje su nai roditelji
mislili da jesmo - vjerojatno bismo bili potrali. Ali, Castle Rock je
bio predaleko, a od pomisli o tranju preko eljeznikog mosta u
mraku ledila mi se krv u ilama. Potrati dalje u Harlow i blie truplu
Raya Browera bilo je jednako nezamislivo. Bili smo u kripcu. Ako
je u umi neki duh koji nas eli za sebe, nije bilo sumnje da e nas i
dobiti.
Chris je predloio da uvamo strau i s tim smo se svi sloili.
Bacali smo novie da odredimo tko e kad straariti i Vern je morao
prvi. Ja sam bio posljednji. Vern je sjeo prekrienih nogu pokraj
ostataka vatre dok smo mi ostali ponovno legli. Stisli smo se zajedno
kao ovce.
Bio sam uvjeren da neu moi zaspati, ali ipak sam zaspao lakim, nemirnim snom koji se probijao kroz podsvijest kao
podmornica s podignutim periskopom. Taj moj polusan bio je prepun
vriskova koji su mogli biti stvarni a mogli su biti i samo plod moje
mate. Vidio sam - ili mi se inilo da vidim - neto bijelo i
bezoblino kako se prikrada izmeu stabala poput groteskne plahte.
Napokon sam utonuo u pravi san. Chris i ja smo plivali na
White's Beachu, umjetnom jezercu u Brunswicku koje je nastalo kad
su kopai ljunka naili na vodu. Tamo je Teddy vidio onog klinca
koji se zamalo utopio.
U mojem snu otplivali smo daleko pod vruim lipanjskim
suncem. Iza nas su se sa splavi uli povici i smijeh dok su se klinci
penjali i skakali ili gurali jedni druge. uo sam kako prazne bave od
kerozina, koje su drale splav, lupkaju i sudaraju se - zvuk prilino
slian crkvenim zvonima, koja su tako ozbiljna i prazno duboka. Na
plai od ljunka i pijeska nauljena tijela leala su licem prema dolje,
djeca s kanticama i lopaticama uala su kraj vode i veselo si bacala
blato na glavu a tinejderi su se okupili i cerekali gledajui kako se
mlade djevojke beskrajno eu amo-tamo dvije po dvije ili tri po tri,
nikada same, tajnih dijelova tijela prekrivenih kupaim kostimima i
majicama. Ljudi su po vruem pijesku hodali na prstima, trepui, i
odlazili do snack-bara. Vraali su se s ipsom, hrenovkama ili
sladoledom.
358

GODINJA DOBA

Gospoda Cote proplutala je kraj nas na gumenom madracu.

Leala je na leima, odjevena u svoju tipinu kolsku odoru - sivi
kostim i debeli vuneni pulover umjesto bluze, s cvijetom prikaenim
na gotovo nepostojeoj dojci, u debelim hulahopkama boje mentola.
Njezine crne starake cipele s visokom petom vukle su se kroz vodu,
svaka pravei malo V. Na kosi je imala modri preljev kao i moja
mama, i one sitne kovre koje su mirisale na ljekarnu. Naoale su joj
okrutno bljeskale na suncu.
- Pazite to radite, djeaci - rekla je.
- Pazite to radite jer u vas inae tako udariti da ete
oslijepiti. Ja na to imam pravo, ovlastio me kolski odbor. A sad,
gospodine Chambers, Mending Walk. Na pamet.
- Pokuao sam vratiti novac - rekao je Chris.
- Stara gospoa Simons je rekla dobro, ali ga je uzela! ujete
li me? Ona ga je uzela. I to ete sad? Hoete li nju istui?
- Mending Wall, gospodine Chambers, molim vas. Na
pamet. Chris mi je dobacio oajniki pogled, kao da mi kae Jesam li
ti rekao da e biti tako!?, i onda je poeo hodati po vodi. Poeo je
recitirati pjesmu, a onda je poeo tonuti, recitirajui dok su mu se
usta punila vodom.
Iskoio je, povikao: - Pomozi mi, Gordie, pomozi mi!
A onda je opet potonuo. Kad sam pogledao pod vodu, vidio
sam dva nabubrena, gola trupla kako ga dre za noge. Jedan je bio
Vern a drugi Teddy i njihove su otvorene oi bile bijele, bez zjenica,
kao oi grkih kipova. Njihovi mali pretpubcrtetski penisi plutali su
mlohavo ispod nabubrenih trbuha kao nekakva albino morska trava.
Chrisova glava ponovno je izronila. Jednu je ruku mlohavo pruio
prema meni i vrisnuo enskim krikom koji se penjao sve vie kroz
topli, sunani ljetni zrak. Okrenuo sam se prema plai, ali nitko ga
nije uo. uvar plae, miiavi mladi bronane puti, sjedio je i dalje
na svojem tornju, gledao dolje i razgovarao s nekom djevojkom u
crvenom kupaem kostimu. Chrisov se vrisak pretvorio u grgljanje
kad su ga dva trupla opet povukla dolje. I dok su ga vukli prema
crnom dnu, vidio sam kako me njegove izobliene oi moleivo
gledaju, kako se njegove ruke kao bijele morske zvijezde pruaju
prema bljetavom krovu vodene povrine. Ali, umjesto da zaronim i
pokuam ga spasiti, poeo sam luaki plivati prema obali, ili barem
prema mjestu gdje mi voda ne dopire iznad glave. Prije nego to sam
stigao tamo - prije nego to sam se dospio i pribliiti - osjetio sam
mekanu, trulu ruku kako se hvata za moj zglavak i poinje vui.
359

STEPHEN KING

Spremao sam se vrisnuti... ali prije nego to sam to uinio, san se

pretopio u zrnastu fotokopiju stvarnosti. Teddy me drao za nogu.
Tresao me da se probudim. Na meni je bio red da uvam strau.
Jo uvijek napola u snu, govorei kroz san, upitao sam ga
promuklo: - Ti si iv, Teddy?
- Ne, mrtav sam, a ti si crni crnac - rekao je ljutito. Time je
moj san posve nestao. Sjeo sam kraj vatre, a Teddy je legao.

20.
Ostali su mirno prospavali ostatak noi. Ja sam malo drijemao
a malo bdio. No je bila sve samo ne tiha. uo sam pobjedonosne
krikove sove, sitno glasanje neke ivotinjice koju se moda netko
spremao pojesti, neto krupno to je teturalo kroz grmlje. Ispod svega
toga stalno su se uli cvrci. Vriskova vie nije bilo. Drijemao sam i
budio se, drijemao i budio se. Da su me tako zatekli u Le Diu,
sigurno bi me izveli pred vojni sud i strijeljali.
Iz posljednjeg drijemea probudio sam se vie nego dotad i
primijetio da se neto promijenilo. Trebalo mi je nekoliko trenutaka
da shvatim to: iako je mjesec zaao, vidio sam svoje ruke na
trapericama. Moj sat je pokazivao petnaest do pet. Bila je zora.
Ustao sam, uo kako mi pucketa kraljenica, otiao dvadesetak
koraka od mojih prijatelja koji su spavali stisnuti jedni uz druge i
popisao se u grm. Oslobaao sam se nonih mora; osjeao sam kako
se povlae. Bio je to dobar osjeaj.
Popeo sam se uz drozgu do pruge i sjeo na tranicu, lijeno
nogama grebui po drozgi, ne urei se da probudim ostale. U tom
mi je trenutku novi dan bio odve ugodan da bih ga i s kim dijelio.
Jutro je dolo naglo. Cvrci su zautjeli, a sjene pod stablima i
grmljem ishlapile su kao lokve nakon pljuska. Zrak je bio bez ikakva
okusa, onakav kakav bude pred jo jedan vrui dan u nizu vruih
dana. Ptice koje su moda no provele zgurene kao i mi sad su
poele razmetljivo cvrkutati. Jedan je pali sletio na ono mrtvo
stablo s kojeg smo uzimali drvo za vatru, malo je uredio perje i onda
odletio.
Ne znam kako sam dugo sjedio na toj tranici i promatrao
kako ljubiasta boja nestaje s neba jednako beumno kako se sino
prikrala. U svakom sluaju, dovoljno dugo da me zaboli stranjica.
Upravo sam htio ustati kad sam s desne strane ugledao srnu kako
stoji na pruzi desetak metara od mene.

360

GODINJA DOBA

Srce mi se diglo u grlo tako visoko da mi se inilo da bih ga

mogao dotaknuti kad bih stavio ruku u usta. Trbuh i spolovilo
ispunili su mi se vruim, suhim uzbuenjem. Nisam se ni pomakao.
Ne bih mogao ni da sam htio. Oi joj nisu bile smee nego tamno,
pranjavo crne - kao barun koji vidite kao podlogu za nakit u
draguljarnicama. Male su joj ui bile uzdignute. Spokojno me
gledala, glave malo sputene, to sam protumaio kao znak
radoznalosti prema tom klincu s kosom raupanom od sna, u
trapericama s manetama i smeoj koulji zakrpanih laktova i
zadignutog ovratnika u skladu s tadanjom modom. To to sam
gledao bio je dar, neto to mi je dano zapanjujue nemarno.
Dugo smo se gledali... barem mislim da je bilo dugo. Onda se
ona okrenula i otila preko pruge dok joj je bijeli repi poskakivao.
Nala je travu i poela pasti. Nisam mogao vjerovati. Pasla je. Nije
se ni osvrnula. Nije ni morala. Bio sam kao skamenjen.
Pruga je poela vibrirati poda mnom i samo sekundu poslije
srna je podigla glavu i naherila je prema Castle Rocku. Tako je
stajala njuei zrak. A onda je nestala u tri skoka, nestala u umi i
ulo se jedino pucketanje suhe grane.
Sjedio sam i skamenjeno gledao za njom sve dok nisam zauo
vlak. Onda sam se spustio niz nasip do mjesta gdje su ostali jo
spavali.
Spori i glasni vlak ih je probudio pa su se poeli rastezati i
eati. Malo se razgovaralo o sluaju vriteeg duha, kako je Chris
to nazvao, ali ne onoliko koliko biste moda oekivali. Sad kad je bio
dan to se inilo vie glupo nego zanimljivo. Bilo nam je gotovo
nelagodno. Najbolje je zaboraviti na to.
Bilo mi je na vrh jezika da im ispriam o srni, ali ipak nisam.
To sam zadrao samo za sebe. Nikad do danas o tome nisam ni
govorio ni pisao. I moram vam rei da se tako, napisano, doima
nekako manjim, gotovo nebitnim. Ali, za mene je to bio najbolji dio
izleta, najii, i tom sam se trenutku gotovo bespomono vraao kad
god sam imao tekoa u ivotu - prvog dana na. bojinici u
Vijetnamu neki je momak doao na istinu na kojoj smo bili
prekrivajui rukom nos a kad je maknuo ruku vidjeli smo da nema
nosa jer ga je odnio metak; onog dana kad nam je lijenik rekao da
na najmlai sin moda ima vodenu glavu (ispostavilo se, hvala
Bogu, da ima samo veliku glavu); u dugim, stranim tjednima prije
smrti moje majke. Zatekao bih se kako se vraam tom jutru, njezinim
barunastim uima i bijelom repicu. Ali, petsto milijuna Kineza ni
361

STEPHEN KING

najmanje ne mari za to, zar ne? Najtee je rei najvanije stvari jer ih
rijei umanjuju. Teko je navesti neznance da mare za ono dobro u
tvojem ivotu.

21.
Pruga je sad skretala na jugozapad i prolazila izmeu mladih
jela i gustog grmlja. Dorukovali smo kasne kupine s grmlja, ali
bobice te ne mogu zasititi; zavaraju eludac na pola sata, a onda on
opet pone kruljiti. Vratili smo se na prugu - tad je ve bilo oko osam
sati - i malo se odmorili. Usta su nam bila ljubiasta, a gola prsa
izgrebana od grmlja. Vern je naglas poelio prena jaja sa slaninom.
Bio je to posljednji dan toplotnog vala i mislim da je bio
najgori. Jutarnji oblaii su se rastopili i u devet je nebo ve bilo one
blijede eline boje od koje ti je vrue samo kad je pogleda. Znoj
nam se slijevao niz prsa i leda, ostavljajui iste tragove medu
nakupljenom aom i prljavtinom. Komari i muhe letjeli su nam
oko glave u rojevima. A spoznaja da moramo prijei jo petnaestdvadeset kilometara nije nam nimalo popravljala raspoloenje. Ipak,
znatielja nas je vukla pa smo hodali bre nego to je po takvoj
vruini bilo pametno. Ludo smo eljeli vidjeti truplo tog djeaka - ne
mogu to rei jednostavnije ni iskrenije. Bilo to neduno ili nam
unitilo san stotinama nonih mora, htjeli smo ga vidjeti. ini mi se
da smo poeli misliti da zasluujemo da ga vidimo.
Bilo je oko pola deset kad su Teddy i Chris pred nama ugledali
vodu - doviknuli su to Vernu i meni. Otrali smo do mjesta gdje su
stajali. Chris se oduevljeno smijao: - Gle ovo! To su napravili
dabrovi!
I doista, bilo je to djelo dabrova. Ispod eljeznikog nasipa
prolazio je irok propust; dabrovi su jednu stranu zatvorili jednom od
svojih urednih i uinkovitih brana - prutovi i grane zacementirani
liem, osuenim blatom i granicama. Dabrovi su snalaljivi mali
vragovi. Iza brane bilo je bistro, bljetavo jezerce u kojem se sunce
savreno zrcalilo. Dabrovske kue virile su mjestimice iz vode nalikovale su na drvene iglue. Mali se potoi ulijevao u jezerce sa
suprotne strane, a stabla oko njega bila su savakana do bijele sri
ponegdje i do metar visine.
- eljezniari e to ve srediti - rekao je Chris.
- Zato? - upitao je Vern.
- Ne mogu dopustiti da tu bude jezerce - rekao je Chris.

362

GODINJA DOBA

- Uruilo bi im prugu. Zato su i stavili onaj propust. Neke e

dabrove ubiti a druge uplaiti i onda e sruiti njihovu branu. A ovo
e opet postati movara, kao to je vjerojatno i prije bila.
- Ba odvratno - rekao je Teddy.
Chris je slegnuo ramenima.
- Koga je briga za dabrove? eljezniko poduzee sigurno
nije.
- to misli, je li dovoljno duboko za plivanje? - upitao je Vern
gladno gledajui vodu.
- To moe otkriti samo na jedan nain - rekao je Teddy.
- Tko e prvi? - upitao sam.
- Ja! - viknuo je Chris. Strao je do obale, zbacio tenisice i
otkopao remen. Hlae i gae zbacio je jednim trzajem. Stajao je na
jednoj pa na drugoj nozi da svue arape. Onda je skoio. Kad je
izronio, stresao je glavom da makne mokru kosu s oiju.
- Fantastino]
- Koliko je duboko? - upitao je Teddy. Nikad nije nauio
plivati. Chris je stao na dno. Voda mu je dopirala do ramena. Vidio
sam mu neto na ramenu - neto sivo-crno. Zakljuio sam da je to
mulj i prestao misliti o tome. Da sam bolje pogledao, pritedio bih si
mnoge none more.
- Hajde, upadajte, kukavice!
Okrenuo se i otplivao nevjetim kraulom, okrenuo se i vratio
plivajui leno. Ve smo se svi svlaili. Prvi je uskoio Vern pa ja.
Bilo je prekrasno dotaknuti vodu - svjee i isto. Otplivao sam
do Chrisa, uivajui u svilenkastom osjeaju golog tijela u vodi. Stao
sam do njega pa smo se nacerili jedan drugome.
- Super! - izgovorili smo uglas.
- Budalo glupa - rekao je, poprskao me vodom i otplivao na
drugu stranu.
Zabavljali smo se u jezercu gotovo pola sata kad smo shvatili
da je prepuno pijavica. Skakali smo, ronili, potapali jedni druge.
Nita nismo primjeivali. Onda je Vern otplivao u plii dio, zaronio i
stao na ruke. Kad su mu noge provirile iz vode u drhtavom ali
pobjedonosnom V, vidio sam da su prekrivene sivo-crnim
grumenovima poput onog koji sam vidio na Chrisovom ramenu. Bili
su to puevi balavci - i to veliki.
Chris je zinuo, a meni kao da se zaledila sva krv u ilama.
Teddy je vrisnuo i problijedio. Onda smo sva trojica bre-bolje
zaplivala prema obali. Sad znam vie o slatkovodnim puevima nego
363

STEPHEN KING

to sam tada znao, ali injenica da su uglavnom bezopasni nije

nimalo smanjila intenzitet groze koju sam osjetio kad god sam ih
vidio poslije tog dana. U slini imaju lokalni anestetik i antikoagulans,
to znai da rtva nita ne osjeti kad se zalijepe za nju. Ako ih ne
vidi, nastavit e se hraniti dok njihova nabrekla, odvratna tijela ne
padnu s tebe ili dok se doslovce ne raspadnu.
Izvukli smo se na obalu i Teddy je dobio histerini napadaj
kad se pogledao. Vritao je dok je s golog tijela skidao pijavice.
Vern je izronio i zbunjeno nas pogledao.
- Koji mu je sad vrag...
- Pijavice! - vrisnuo je Teddy, strgnuo dvije s bedra i bacio ih
to je dalje mogao.
- Prljave jebene krvopije! - Glas mu je bio kretav.
- OBoeOBoeOBoe - zavijao je Vern. Isteturao je iz jezerca.
Meni je jo bilo hladno; kao da je vrelina oko nas nestala.
Ponavljao sam sebi da se moram sabrati. Da ne vritim. Da ne budem
peder. Skinuo sam ih pet-est s ruku i jo toliko s prsa.
Chris mi je okrenuo leda.
- Gordie, ima li ih jo? Molim te skini ih ako ih ima, Gordie! Bilo ih je jo, pet-est, poredanih niz njegova leda poput grotesknih
gumba. Skinuo sam ih.
Skinuo sam ih jo vie sa svojih nogu, a onda zamolio Chrisa
da mi oisti leda.
Poeo sam se pomalo oputati... i tad sam pogledao niz svoje
tijelo i vidio najveu od svih kako mi se prilijepila za testise, tijela
tako nabreklog da je bila etiri puta vea nego inae. Njezina sivocrna koa postala je ljubiastocrvena. Tada sam poeo gubiti vlast
nad sobom. Ne izvana, barem nejako, ali zato iznutra, gdje je
najvanije.
Otro sam njezino glatko tijelo nadlanicom. I dalje se drala.
Htio sam pokuati ponovno ali se nisam mogao navesti da je
dodirnem. Okrenuo sam se prema Chrisu i pokuao neto rei, no ni
to nisam mogao. Umjesto toga sam mu je pokazao prstom. Njegovi
su obrazi, ve ionako sivi, jo vie problijedili.
- Ne mogu je skinuti - rekao sam kroz utrnule usnice.
- Moe... moe li ti...
Ali, on je ustuknuo odmahujui glavom, iskrivljenih usta.
- Ne mogu, Gordie - rekao je, nesposoban odvojiti pogled od
nje.
- Oprosti, ali ne mogu. Ne. O, ne.
364

GODINJA DOBA

- Okrenuo se, naklonio drei jednu ruku uz struk kao batler u

nekom mjuziklu, i povratio u grmlje.
Mora se svladati, mislio sam gledajui pijavicu koja je visjela
s mene poput nekakve udne brade. Tijelo joj se jo naoigled
nadimalo. Mora se svladati i skinuti je. Budi jak. To je posljednja.
Po-sljed-nja.
Pruio sam ruku i skinuo je, a ona mi se rasprsla medu
prstima. Dlan mi je prekrio topli mlaz vlastite krvi. Rasplakao sam
se.
Jo plaui, otiao sam do mjesta gdje sam ostavio odjeu i
obukao se. Htio sam prestati plakati ali jednostavno nisam mogao
zaustaviti suze. Onda sam se jo poeo i tresti. Vern je, jo gol,
dotrao do mene.
- Jesam li ih skinuo? Gordie, jesam li sve skinuo?
Zavrtio se preda mnom poput poludjelog plesaa na karnevalu.
- Ha? Jesam li sve skinuo? Jesam li, Gordie?
Njegove su oi prolazile kraj mene, razrogaene i bijele kao
oi konja na vrtuljku.
Kimnuo sam i nastavio plakati. inilo se da e mi plakanje
postati novo zanimanje. Uvukao sam koulju u hlae i zakopao je
do vrata. Navukao sam arape i tenisice. Malo-pomalo suze su
poele jenjavati. Na kraju sam jo samo malo tucao i mumljao, a
onda je i to prestalo.
Chris mi je priao briui usta s nekoliko brijestovih listova.
Oi su mu bile velike, nijeme i pune isprike.
Kad smo se svi odjenuli, na trenutak smo stajali i gledali se, a
onda smo krenuli uz nasip. Bacio sam jo jedan pogled na rasprsnutu
pijavicu koja je leala na zgaenom grmlju na kojem smo skakali i
skidali ih sa sebe. Izgledala je splasnuto... ali i dalje zlokobno.
etrnaest godina poslije prodao sam svoj prvi roman i prvi put
otiao u New York.
- Bit e to trodnevno slavlje - rekao mi je urednik telefonom.
- Ljudi koji budu govorili sranja bit e na mjestu strijeljani.
- Ali, naravno, bila su to tri dana istog sranja. Otiao sam
uvjeren da me nakladnika kua smatra reinkarnacijom Thomasa
Wolfea; oni su me pak ispratili s neto drukijim planovima - moda
milijunima prodanih primjeraka broiranog izdanja.
Dok sam bio tamo htio sam raditi sve ono to rade turisti vidjeti predstavu u Radio City Music Hallu, otii na vrh Empire State
Buildinga (jebe Svjetski trgovaki centar; zgrada na koju se 1933.
365

STEPHEN KING

godine popeo King Kong za mene e uvijek biti najvia na svijetu),

proetati se Times Squareom nou. Keith, moj urednik, drage mi je
volje pokazivao svoj grad. Na posljednji turistiki pothvat bila je
vonja trajektom za Staten Island i dok sam se naginjao preko ograde
sluajno sam ugledao desetke upotrijebljenih prezervativa kako
plutaju na blagim valovima. Doivio sam trenutak potpunog sjeanja
- ili je to moda bio pravi sluaj putovanja kroz vrijeme. Bilo kako
bilo, na sekundu sam bio doslovce u prolosti, na pola puta uz
eljezniki nasip, gledajui rasprsnutu pijavicu: mrtvu, splasnutu...
ali jo zlokobnu.
Keith je zacijelo neto primijetio jer mi je rekao: - Nije ba
lijep prizor, je li?
Samo sam odmahnuo glavom, elei mu rei da se ne
ispriava, da ne mora doi u New York i voziti se trajektom da bi
vidio upotrijebljene prezervative, elei rei: Jedini razlog zbog
kojeg itko pie prie jest to da shvati prolost i pokua se pripremiti
za buduu smrtnost; zato su svi glagoli u priama u prolom
vremenu, dragi moj Keith, ak i oni koji prodaju milijune broiranih
primjeraka. Jedina dva korisna oblika umjetnosti su religija i prie.
Te sam veeri, kako ste vjerojatno naslutili, bio prilino pijan.
Umj esto toga rekao sam mu: - Mislio sam na neto drugo, ne
brini.
- Najtee je rei najvanije stvari.

22.
Otili smo dalje niz prugu - ne znam tono kako daleko - i ja
sam poeo misliti: No dobro, bit e sve u redu, sad je svreno, to su
ionako bile samo pijavice, nita naroito; jo sam to mislio kad su
me poeli preplavljivati valovi bjeline i onda sam pao.
Mora da sam jako pao, ali inilo mi se da tonem u toplu
perinu. Netko me preokrenuo. Dodir njegovih ruku bio je slabaan i
nevaan. Njihova su lica bila bestjelesni baloni koji su me gledali s
visine od nekoliko kilometara. Izgledali su mi onako kako zacijelo
lice suca izgleda boksau koji je primio strahovit udarac i sad se
deset sekundi odmara na podu ringa. Njihove su rijei do mene
dopirale kao blagi valovi.
- ...s njim? -... sve to...
- ... ako misli da je sunce...
- Gordie, jesi li...

366

GODINJA DOBA

Tada sam rekao neto to je zacijelo zvualo posve besmisleno

jer su se poeli doimati stvarno zabrinuto.
- Bit e najbolje da ga odnesemo natrag, ovjee - rekao je
Teddy, a onda se opet sve zabijelilo.
Kad mi se razbistrilo, inilo se da je sve u redu. Chris je uao
kraj mene i govorio: - Gordie, uje li me? Jesi li tu, stari?
- Jesam - odgovorio sam i uspravio se. Pred oima mi je
eksplodirao roj crnih tokica, a onda je nestao. ekao sam da vidim
hoe li se vratiti, a kad nije, ustao sam.
- Usrao sam se od straha, Gordie - rekao je.
- Hoe vode?
- Moe.
Pruio mi je svoju uturicu, jo napola punu, i ja sam nalio tri
gutljaja tople vode u usta.
- Zato si se onesvijestio, Gordie? - pitao me Vern zabrinuto.
- Zato to sam napravio veliku greku i pogledao tebe u lice odgovorio sam.
- I-i-i - cerekao se Teddy.
- Vraji Gordie! Ba si kukavica!
- Jesi li sad stvarno dobro? - ustrajao je Vern.
- Da, naravno. Bilo mi je... loe na trenutak. Dok sam mislio
na one krvopije.
Ozbiljno su kimnuli. Odmorili smo se pet minuta u hladu i
onda krenuli dalje, ja i Vern s jedne strane pruge a Chris i Teddy s
druge. Procijenili smo da smo sad ve blizu.

23.
Nismo bili tako blizu kako smo mislili, a da smo imali
dovoljno mozga da pogledamo eljezniku mapu, znali bismo i
zato. Znali smo da je truplo Raya Browera blizu Back Harlow
Roada, koji zavrava na obali rijeke Royal. Drugi eljezniki most
prelazi preko te rijeke. Evo to smo mi mislili: kad se pribliimo toj
rijeci, pribliit emo se i Back Harlow Roadu, gdje su Billy i Charlie
bili parkirani kad su vidjeli djeaka. A budui da je Royal samo
esnaest kilometara od rijeke Castle, mislili smo da je to to.
Ali, to je bilo petnaest kilometara zranom linijom, a pruga
nije ila ravno od Castlea do Royala. Blago je skretala kako bi
zaobila brdovito podruje koje se zvalo Bluffs. Da smo pogledali
mapu, jasno bismo to vidjeli i shvatili da moramo prijei ne esnaest
nego dvadeset pet kilometara.
367

STEPHEN KING

Chris je poeo nasluivati istinu kad je podne dolo i prolo a

rijeci Royal jo uvijek ni traga ni glasa. Zastali smo i on se popeo na
visok bor da pogleda unaokolo. Kad je siao, rekao nam je kratko i
jasno: bit e najmanje etiri poslijepodne dok ne stignemo do
Royala, a i to samo ako pourimo.
- Uh, sranje! - Povikao je Teddy.
- I to emo sad? Pogledali smo se. Svi smo bili znojni i
umorni, gladni i neraspoloeni. Velika se pustolovina pretvorila u
dugu gnjavau, prljavu i pomalo zastraujuu. Sad su ve i nai doma
primijetili da nas nema, a ako Milo Pressman nije obavijestio
policiju, moda je to uinio vlakovoa onog vlaka s mosta.
Namjeravali smo se vratiti autostopom, ali etiri poslijepodne je
samo tri sata prije mraka, a nitko nee povesti etiri klinca kad padne
mrak.
Pokuao sam prizvati sliku moje srne kako pase zelenu, rosnu
travu, ali ak se i to inilo pranjavo i beskorisno, nita bolje od
prepariranog trofeja u neijoj lovakoj kui, oiju poprskanih
sprejem da bi se sjajile.
Na kraju je Chris rekao: - Blie je nastaviti. Idemo.
Okrenuo se i poao uz prugu u svojim pranjavim tenisicama,
sputene glave. Njegova je sjena bila poput male lokve pod njegovim
nogama. Nakon nekoliko trenutaka, i mi smo ostali krenuli za njim,
jedan po jedan.

24.
U vremenu koje je proteklo otad pa do trenutak kad ovo
piem, o ta dva dana u rujnu razmiljao sam, barem svjesno, vrlo
malo. Asocijacije koje prizivaju ta sjeanja jednako su neugodne kao
trupla utopljenika koje topovska paljba istjera na povrinu rijeke.
Stoga nikad zapravo nisam dovodio u pitanje nau odluku da
nastavimo uz prugu. Ili tonije, katkad sam razmiljao o tome to
smo odluili uiniti, ali nikada o tome kako smo to uinili.
No sad mi na um pada mnogo jednostavniji scenarij. Uvjeren
sam da bi ta zamisao, da ju je tko i spomenuo, bila odbaena - ii uz
prugu inilo se bolje, vie frajerski, kako smo tad govorili. Ali, da ju
je netko spomenuo i da nije bila odbaena, ne bi se dogodilo nita od
onoga to je uslijedilo. Moda bi ak Chris, Teddy i Vern danas bili
ivi. Ne, nisu poginuli u umi ili na pruzi; u ovoj prii ne umire nitko
osim nekoliko pijavica i Raya Browera, a ako emo poteno, on je
bio mrtav prije nego to je pria i poela. Ali, injenica je da je od
368

GODINJA DOBA

etvorice koja su bacala novie da odrede tko e ii u Florida

Market po hranu iv samo onaj koji je morao otii. Drevni mornar
star trideset etiri godine, dragi itatelji, u ulozi svadbenog gosta (ne
biste li sad trebali pogledati fotografiju na ovitku da vidite hoete li u
mojem pogledu nai svoj odraz?)... Ako osjeate izvjesnu ironiju,
imate pravo, ali moda imam dobar razlog. U dobi kad bi nas svu
etvoricu smatrali odve mladim i nezrelim za predsjednika drave,
trojica su mrtva. A ako mali dogaaji doista odjekuju sve ire i ire
kroz vrijeme, onda da, onda bi oni, da smo jednostavno otili
autostopom do Harlowa, danas jo bili ivi.
Mogli smo se povesti Autocestom 7 sve do crkve u Shilohu,
na krianju autoceste i Back Harlow Roada (barem do 1967. godine,
kad je izgorjela u poaru koji su pripisali opuku to ga je ostavio
neki kloar). Uz malo sree, mogli smo biti u grmlju blizu mjesta
gdje su Billy i Charlie parkirali sa svojim komadima jo prije sutona
prethodnog dana.
Ali, ta zamisao ne bi prola. Ne bi bila odbaena vjetim
argumentima i retorikom debatnog kluba nego mrmljanjem,
mrtenjem i podizanjem srednjeg prsta. Verbalni dio rasprave
sadravao bi tako blistave argumente kao to su: Jebe to, Sranje
i ono standardno: Je li ti mama ikad rodila ivo dijete?
Neizgovorena - moda zato to je bila odve fundamentalna da
bi bila izgovorena - bila je zamisao da je ovo neto veliko. Nije to
bilo zezanje s petardama ili pokuaj da proviri kroz rupu na drvenoj
pregradi enskog zahoda u Parku Harrison. Ovo je bilo neto to se
moglo mjeriti s prvom evom ili odlaskom u vojsku ili kupovinom
prve legalne boce alkohola - zamisli, jednostavno ue u dravnu
trgovinu, izabere bocu dobrog viskija, pokae prodavau vozaku
dozvolu i vojnu knjiicu i izie s osmijehom na licu i smeom
vreicom pod rukom, kao lan kluba s tek neto vie prava i
povlastica od naeg kluba u kuici na stablu.
Sve velike dogaaje prati sloen ritual, obred sazrijevanja,
magini koridor u kojem se zbiva promjena. Kupovanje prezervativa.
Stajanje pred sveenikom. Podizanje ruke i polaganje prisege. Ili,
ako hoete, odlazak niz prugu da se sastane s vrnjakom na pola
puta, ba kao to sam ja odlazio do pola Ulice Grand da se sastanem
s Chrisom ako je dolazio k meni, ili kao to je Teddy iao pola puta
niz Ulicu Gates ako sam ja iao k njemu. inilo se da je to pravi
nain jer obred sazrijevanja jest magini koridor i zato uvijek
napravimo neki prolaz - onaj kojim ide kad se vjenava, onaj kojim
369

STEPHEN KING

te nose na sprovodu. Na koridor su bile te tranice i mi smo hodali

izmeu njih, pribliavajui se njegovu skrivenom znaenju. Na tako
neto ne moe otii autostopom. I moda nam se inilo ispravno to
je bilo tee nego to smo oekivali. Dogaaji koji su pratili nau
dugu etnju bili su, kako se ispostavilo, ono to smo otpoetka
pretpostavljali: ozbiljan posao.
Ono to nismo znali dok smo obilazili Bluffs bilo je to da su
Billy Tessio, Charlie Hogan, Jack Mudgett, Norman Fuzzy
Brackowicz, Vince Desjardins, Chrisov stariji brat Eyeball i sam Ace
Merrill i sami krenuli pogledati truplo - Ray Brower je na svoj nain
postao slavan i naa se tajna pretvorila u obian cirkus. Uskakali su u
Aceov tandrkavi ford iz 1952. i Vinceov ruiasti studebaker iz
1954. upravo u trenutku kad smo mi kretali na posljednju etapu puta.
Billy i Charlie uspjeli su sauvati svoju veliku tajnu cijela
dvadeset etiri sata. Onda je Charlie sve ispriao Aceu dok su igrali
bilijar, a Billy Jacku Mudgettu dok su pecali s mosta na Boom
Roadu. I Ace i Jack su se sveano zaklcli majkom da e uvati tajnu i
tako su svi iz drutva do podneva sve doznali. Sad znate kakvo su
miljenje ti kreteni imali o svojim majkama.
Sastali su se u bilijarnici pa je Fuzzy Brackowicz iznio teoriju
(koju ste vi, dragi itatelji, ve uli) da e svi postati junaci - da i ne
govorimo o instant radijskoj i televizijskoj slavi - kad otkriju tijelo.
Potrebno je samo da odu u dva automobila natrpana opremom za
pecanje, tvrdio je Fuzzy. Kad nadu truplo, njihova e pria biti
neoboriva. Samo smo htjeli uloviti nekoliko ribica u rijeci Royal,
gospodine policajce. He-he-he. A pogledajte to smo nali.
Jurili su cestom iz Castle Rocka prema Back Harlowu upravo
kad smo se mi poeli pribliavati.

25.
Oblaci su se poeli navlaiti oko dva, ali isprva ih nismo
shvaali ozbiljno. Nije kiilo jo od poetka lipnja, pa zato bi sad
poelo? Ali, na jugu su bili sve tamniji i gui, pravi olujni oblaci
ljubiasti poput oiljaka. Polako su nam se primicali. Pomnjivo sam
ih gledao, traei onu opnu ispod koja znai da negdje, trideset ili
pedeset kilometara dalje, ve pada. Ali, kie jo nije bilo. Oblaci su
se samo gomilali.
Vern je dobio ulj na peti pa smo stali i odmorili se dok je on u
lijevu tenisicu stavljao mahovinu koju je strgnuo s nekog starog
hrasta.
370

GODINJA DOBA

- Hoe li padati kia, Gordie? - upitao je Teddy.

- Mislim da hoe.
- Super! - rekao je i uzdahnuo.
- Super svretak super dana. Nasmijao sam se a on mi je
namignuo.
Krenuli smo dalje, sad malo sporije, iz potovanja prema
Vernovoj ozlijeenoj nozi. Izmeu dva i tri dnevna se svjetlost
promijenila. Sad smo znali da e biti kie. Bilo je vrue kao i prije,
samo jo vlanije, ali smo znali. Znale su i ptice. Pojavile su se kao
niotkuda, u niskom letu, cvrkuui i kretei jedne drugima. I
svjetlost. Od nemilosrdnog bljetavih pretvorila se u neto filtrirano,
gotovo biserno. I nae sjene, koje su se ve produljile, postale su
mutne i neodreene. Sunce se naizmjence skrivalo i probijalo kroz
sve gue oblake, a nebo je najugu poprimilo bakrenu nijansu.
Gledali smo kako se olujni oblaci pribliavaju, opinjeni njihovom
veliinom i nijemom prijetnjom. Svako malo uinilo bi se da je u
nekom od njih prasnula golema bljeskalica i na trenutak ljubiastu
boju pretvorila u svijetlosivu. Vidio sam iskrzanu vilicu munje kako
udara iz najblieg, oblaka. Bila je tako bljetava da je ostavila modru
tetovau na mojim ronicama. Za njom je doao dug, zemljotresni
grom.
Malo smo gunali to emo pokisnuti, ali samo zato to se to
oekivalo - zapravo smo se veselili. Bit e hladno i osvjeavajue - i
nee biti pijavica.
Nedugo poslije tri sata ugledali smo neku rijeku kroz stabla.
- To je to! - viknuo je Chris pobjedonosno.
- To je Royal! Pourili smo. Oluja je bila sve blie. Zrak se
uskovitlao, a inilo se da je temperatura pala za deset stupnjeva za
samo nekoliko sekundi. Pogledao sam dolje i vidio da je moja sjena
posve nestala.
Ponovno smo hodali u parovima - svaki je par promatrao nasip
sa svoje strane. Usta su mi bila suha od napetosti. Sunee je opet zalo
za oblake ali se ovaj put vie nije vratilo. Strane nasipa su na trenutak
bile porubljene zlatom, poput oblaka u nekoj ilustraciji Starog
zavjeta, a onda je teki trbuh oblaka boje vina zbrisao sve tragove
sunca. Dan je postao turoban - oblaci su sve bre prodirali ostatke
plavetnila. Osjeali smo miris rijeke tako jako kao da smo konji - ili
je to moda bio miris kie u zraku. Iznad nas je bio ocean koji je
drala tanka vrea koja je svakog trenutka mogla prsnuti i propustiti
potop.
371

STEPHEN KING

Pokuavao sam gledati u grmlje, ali oi su mi se stalno vraale

na to uzbibano, nemirno nebo; u njegovim sve tamnijim bojama
mogao si proitati kakvu si god sudbinu htio - vodu, vatru, vjetar,
tuu. Hladni je vjetar itao kroz stabla i sve vie jaao. Iznenadna,
nevjerojatna munja suknula je naizgled ravno na nas, tako jako da
sam povikao i pokrio oi rukama. Bog me fotografirao, djeaka s
kouljom vezanom oko struka, najeurenih prsa, aavih obraza. uo
sam kako se rui neko veliko stablo ni ezdesetak metara od nas. Sav
sam se zgurio od zvuka grmljavine koja je uslijedila. Poelio sam da
sam kod kue i da itam knjigu na nekom sigurnom mjestu... na
primjer, u podrumu.
- Isuse! - vrisnuo je Vern visokim, slabanim glasom. O
Isuse Kriste, pogledajte ono!
Pogledao sam u smjeru u kojem je pokazivao i vidio
plavobijelu vatrenu loptu koja se kotrljala niz lijevu tranicu
pucketajui i itei kao opeena maka. Projurila je kraj nas dok
smo je zapanjeno promatrali, prvi put svjesni da takvo to postoji.
Dvadesetak metara ispred nas iznenada je napravila pop! i
jednostavno nestala, ostavljajui za sobom masni zadah ozona.
- Zato sam ja uope ovdje? - promrmljao je Teddy.
- Koja fora! - viknuo je Chris radosno, ozarena lica.
- Ovo e biti nevjerojatna fora! - Ali, ja sam se slagao s
Teddyjem. Od gledanja u to nebo hvatala me vrtoglavica. Bilo je kao
da gledam u zagonetnu, mramornu provaliju. Ponovno je bljesnula
munja pa smo svi brzo uunuli. Ovaj put se jo jae osjeao ozon.
Grmljavina je uslijedila odmah, naizgled bez zastoja.
U uima mi je jo zvonilo kad je Vern poeo pobjedonosno
kretati: - ENO! ENO GA! ENO GA TAMO! VIDIM GA!
I u ovom trenutku mogu vidjeti Verna - dovoljno je da se na
trenutak opustim i sklopim oi. Stoji na lijevoj tranici kao istraiva
na pramcu broda, jednom rukom titei oi od odsjaja srebrne munje
koja je upravo bljesnula, druge pruene prema mjestu koje nam je
pokazivao.
Dotrali smo do njega i pogledali. Mislio sam: ma to je Vern
samo umislio. Pijavice, vruina, sad jo i oluja... oi su ga prevarile,
nita drugo. Ali, nije bilo tako, premda sam na trenutak poelio da
jest. U tom sam trenutku znao da nikad ne elim vidjeti truplo, ak ni
truplo svisca.
Na mjestu gdje smo stajali proljetne su kie odnijele dio nasipa
i ostavile strminu visoku oko metar i pol. eljezniarska sluba
372

GODINJA DOBA

odravanja sa svojim utim vagonom ili to jo nije dospjela popraviti

ili se dogodilo tako nedavno da jo nitko nije prijavio tetu. Na dnu
strmine bilo je movarno tlo prekriveno gustim grmljem koje je
zaudaralo. A iz kupinova grma virila je bijela ruka.
Je li itko od nas disao? Ja nisam.
Povjetarac je prerastao u vjetar - jak i trzovit, a puhao je na nas
iz neodreenog smjera, skokovito i vrtlono, udarajui u nau mokru
kou i otvorene pore. Noja sam to jedva i zapaao. Mislim da sam
djelomice oekivao da Teddy povie Postrojba u stranu!, a da je to
uinio, bio bih stvarno prolupao. Bilo bi bolje vidjeti cijelo truplo
odjednom, ali umjesto toga bila je tu samo ta mlohava ispruena
ruka, uasno bijela, mlohavo rairenih prstiju poput ruke utopljenika.
Pokazala nam je istinu. Objasnila nam je sva groblja svijeta. Slika te
ruke vraala mi se kad god sam uo ili itao o nekoj grozoti. Negdje
je, spojen s tom rukom, bio ostatak Raya Browera.
Sijevale su munje. Za svakom munjom zagrmio bi grom kao
da najavljuje utrku koja se odvija iznad nae glave.
- Sraaaa...- rekao je Chris, ne sasvim kao psovku. Bio je to
samo dug, bezizraajan slog bez znaenja; uzdah koji je samo
sluajno proao preko glasnica.
Vern je neprestano oblizivao usnice kao da je otkrio neku
novu zagonetnu slasticu, sladoled broj 29, tibetanske kobasice ili
meuzvjezdane pueve - neto tako udno da mu se u isti mah gadilo
i oduevljavalo ga.
Teddy je samo stajao i gledao. Vjetar mu je zanosio masnu,
zamrenu kosu najprije s uiju a onda natrag na njih. Lice mu je bilo
posve bezizraajno. Mogao bih vam rei da sam na njemu neto
vidio i moda i jesam, kad sam poslije razmiljao o tome... ali tada
ne.
Po ruci su amo-tamo marirali crni mravi.
U umi se, s obaju strana tranica, zaulo utanje, kao da je
uma upravo otkrila da smo tu pa to komentira. Poela je kia.
Kapi veliine kovanice od deset centi padale su mi na glavu i
ruke. Udarale su u nasip, na trenutak ga zatamnjujui, a onda se boja
ponovno promijenila kad je edno, suho tlo upilo vlagu.
Te su velike kapi padale moda pet sekundi, a onda su
prestale. Pogledao sam Chrisa. Samo je trepnuo.
A onda je naglo poela oluja, kao da je netko na nebu navukao
zavjesu nad tuem. Ono utanje se pretvorilo u glasno romorenje.
Kao da nas uma prekorijeva zbog naeg otkria. Bilo je
373

STEPHEN KING

zastraujue. Nitko ti ne kae o patetinoj lai dok ne doe na

fakultet... a ni tad nitko osim totalnih budala ne vjeruje da je to doista
la.
Chris je skoio niz strminu, kose ve posve mokre i slijepljene
uz glavu. Ja sam skoio odmah za njim. Ni Vern i Teddy nisu mnogo
zaostajali, ali Chris i ja smo prvi doli do trupla Raya Browera. Bio
je okrenut licem prema dolje. Chris me pogledao ozbiljna i odluna
lica - lica odraslog ovjeka. Blago sam kimnuo kao da je pitanje
postavio naglas.
Mislim da je bio tamo dolje, razmjerno netaknut, umjesto gore
izmeu tranica, posve iznakaen, jer se pokuavao maknuti kad ga
je vlak udario i odbacio. Pao je glave okrenute prema pruzi, ruku
ispruenih iznad glave kao netko tko se sprema skoiti u vodu. Pao je
na vlano tlo koje se pomalo pretvaralo u movaru. Kosa mu je bila
tamnocrvena. Od vlage u zraku na vrhovima se malo nakovrala. U
njoj je bilo krvi, ali ne mnogo. Nije bilo gadljivo. Gadljiviji su bili
mravi. Na sebi je imao jednobojnu zelenu majicu i traperice. Noge su
mu bile bose, a nekoliko koraka iza njega, na kupinovu grmu, vidio
sam par prljavih niskih tenisica. Na trenutak me to zbunilo - zastoje
on tu, a tenisice tamo... Onda sam shvatio i taje spoznaja bila kao
nizak udarac ispod struka. Moja ena, moja djeca, moji prijatelji - svi
misle da je sjajno imati matu poput moje; osim to sam zaradio
toliku lovu, mogu si u glavi odvrtjeti fm kad god mi je dosadno. I
uglavnom imaju pravo. Ali, svako tu i tamo, ta se mata okrene i
zagrize me do krvi svojim dugim zubima, zubima zaotrenim poput
zuba kanibala. Vidi stvari koje radije ne bi vidio, stvari od kojih
bdije do zore. Tada sam vidio jednu od takvih stvari, vidio je
savreno jasno i nedvosmisleno. Udarac je bio tako jak da je iskoio
iz tenisica. Vlak ga je izbacio iz tenisica ba kao to je iz njega
izbacio ivot.
S tim je dola potpuna spoznaja. Djeak je mrtav. Nije
bolestan, ne spava. Nee vie ustajati ujutro, nee dobiti trkalicu jer
je pojeo previe jabuka, nee se opeci o koprive, nee potroiti
gumicu na olovki tijekom testa iz matematike. Mrtav je. Potpuno
mrtav. Nee u proljee s prijateljima skupljati boce s naprtnjaom
preko ramena u koju e stavljati povratne boce koje je otkrio
otopljeni snijeg. Nee se probuditi u dva ujutro prvog studenog,
otrati u zahod i povratiti slatkie koje je pojeo za Halloween. Nee
nijednu curicu povui za pletenice. Nee nikome razbiti nos, niti e
ga itko njemu razbiti. On je ne moe, nee, nikad. On je ona strana
374

GODINJA DOBA

baterije na kojoj pie NEG. Prekida u koji mora staviti kovanicu.

Ko za otpatke kraj nastavnikove katedre, koji uvijek mirie na
zailjene olovke i naraninu koru s odmora. Kua s duhovima na
rubu grada s razbijenim prozorima s kojih je znak ZABRANJEN
ULAZ odletio preko polja, s tavanom prepunim imia i podrumom
punim crva. Djeak je mrtav, gospodine, gospoo, mlada damo,
mladiu. Mogao bih tako itav dan i svejedno ne bih pogodio
udaljenost izmeu njegovih bosih nogu na tlu i prljavih tenisica na
grmu. Udaljenost je bila barem pola metra, udaljenost je bila
nebrojeno svjetlosnih godina. Djeak je bio odvojen od svojih
tenisica bez i najmanje nade da se ponovno nau. Bio je mrtav.
Okrenuli smo ga licem prema gore pod kiom, munjama,
neprestanom grmljavinom gromova.
Cijelo lice i vrat bili su mu prekriveni mravima i kukcima.
Trkarali su i sputali se pod okrugli ovratnik njegove majice. Oi su
mu bile otvorene ali zastraujue nefokusirane - jedno je bilo
okrenuto tako da smo mogli vidjeti samo crtu arenice; drugo je
zurilo ravno u oluju. Iznad usta i na bradi imao je sasuenu krvavu
pjenu - vjerojatno mu je krvario nos, pomislio sam - a desna strana
lica bila mu je razderana. Ipak, mislio sam, ne izgleda tako loe.
Jednom sam se zaletio u vrata koja je moj brat Dennis upravo
otvarao i zavrio sam s gorim oiljcima i s krvavim nosom, a ipak
sam za veeru traio repete.
Teddy i Vern stajali su iza nas i da je tim jednim okom jo ita
mogao vidjeti, mi bismo Rayu Broweru izgledali kao nosai lijesa u
nekom horor fdmu.
Iz usta mu je iziao ohar, proetao se njegovim glatkim
obrazom, preao na koprivu i nestao.
- Jeste vidjeli? - rekao je Teddy visokim, udnim glasom kao
da ga hvata nesvjestica.
- Kladim se da je pun buba! Sigurno mu je mozak...
- Zaepi, Teddy - rekao je Chris i Teddy ga je posluao, s
izrazom olakanja na licu.
Plava munja obasjala je nebo; i djeakovo je oko bljesnule
Gotovo bi pomislio da mu je drago to smo ga nali, i to mi, njegovi
vrnjaci. Prsa su mu se nadula i osjeao se neugodan zadah, kao stari
prde.
Okrenuo sam se uvjeren da e mi pozliti, ali eludac mi je bio
suh, tvrd, nepomian. Gurnuo sam dva prsta u grlo pokuavajui se

375

STEPHEN KING

prisiliti da povratim. To mi je bilo potrebno, kao da u se

povraanjem svega osloboditi. Ali, samo sam tucnuo.
Pljusak i grmljavina posve su zaguili zvuk automobila koji su
se pribliavali Back Harlow Roadom, koji je bio samo nekoliko
metara od mjesta na kojem smo stajali. Isto su tako zaguili
pucketanje grmlja i trave dok su se pribliavali s mjesta gdje su
ostavili auto.
Shvatili smo da su tu tek kad je glas Acea Merrilla nadjaao
oluju: - Koji kurac vi tu radite?

26.
Svi smo skoili kao opareni, a Vern je kriknuo - poslije je
priznao da je na trenutak mislio da se to oglasio mrtvi djeak.
Na suprotnoj strani movarnog dijela, gdje se nastavljala
uma, prikrivajui svretak ceste, stajali su zajedno Ace Merrill i
Eyeball Chambers, napola skriveni sivom zavjesom kie. Obojica su
na sebi imali crvene najlonske kolske jakne, onakve kakve moe
kupiti kod tajnice ako si obian uenik, a kolskim sportaima ih daju
besplatno. Kosa im je bila slijepljena uz glavu a niz obraze im se
cijedila mjeavina kinice i briljantina poput lanih suza.
- Dovraga! - rekao je Eyeball.
- Pa to je moj mali braco. Chris je gledao Eyeballa otvorenih
usta. Njegova koulja, mokra, mlohava i tamna jo mu je bila vezana
oko mravog struka. Naprtnjaa, tamnije zelena od kie, visjela mu je
na golim ramenima.
- Mii se, Rich - rekao je drhtavim glasom.
- Mi smo ga nali. Mi imamo pravo prvenstva.
- Jebe vae pravo. Mi emo obavijestiti policiju.
- E ne, neete - rekao sam ja. Odjedanput sam bio silno bijesan
na njih zato to su se tako pojavili u posljednjem trenutku. Da smo
razmislili, znali bismo da e se tako neto dogoditi... ali, ovo je bio
jedan put kad nam stariji, vei deki nee ukrasti - nee uzeti neto
to ele kao da je to njihovo boansko pravo, kao da je njihov laki
nain pravi nain, jedini nain. Doli su automobilima - mislim da
me to najvie ljutilo. U automobilima.
- Ima nas etiri, Eyeball. Samo probajte.
- Probat emo, probat emo, nita se ti ne brini - rekao je
Eyeball, a stabla iza njega su se zatresla kad su se pojavili Ace,
Charlie Hogan i Vernov brat Billy, psujui i briui vodu iz oiju.

376

GODINJA DOBA

inilo mi se da mi je u eludac pala olovna kugla. Jo se poveala

kad su se pojavili i Jack Mudgett i Fuzzy Brackowicz.
- Eto nas - rekao je Ace i nacerio se.
- Zato bi vam bilo najbolje...
- VERN! - povikao je Billy Tessio stranim, optuujuim,
pravednikim glasom. Stisnuo je mokre ake.
- Ti mali kurvin sine! Bio si pod trijemom! Kretenino!
Vern se trgnuo.
Charlie Hogan se tako razbjesnio da se pretvorio u pjesnika: Ti mali jebeni smrdljivi prdljivi dupeglave! Premlatit u te!
- Ma nemoj! Samo probaj! - iznenada se oglasio Teddy. Oi su
mu luaki sjale iza kiom zamrljanih naoala.
- Hajde, potucimo se, pa tko pobijedi, njegov je. Hajde!
Doite, momine!
Billyja i Charlieja nije trebalo dvaput zvati. Zajedno su krenuli
naprijed, a Vern se opet trgnuo - sigurno se prisjeao svih bivih i
buduih batina. Trgnuo se... ali se nije pomaknuo s mjesta. Bio je sa
svojim prijateljima, svata smo proli zajedno i nismo ovamo doli
autom.
Ali, Ace je zadrao Billyja i Charlieja - samo im je dotaknuo
ramena.
- Ma, sluajte, deki - rekao je strpljivo, kao da ne stojimo svi
na pljusku.
- Nas ima vie nego vas. Vei smo. Dajemo vam samo jednu
priliku da se izgubite. Nije me briga kamo. Samo nestanite.
Chrisov brat je zahihotao, a Fuzzy je pljesnuo Acea po ramenu
u znak divljenja njegovoj pameti.
- Jer mi emo ga uzeti.
- Ace se blago nasmijeio i mogao si ga tono zamisliti kako
se smijei tim istim osmijehom trenutak prije nego to tapom raspali
po glavi nekog neukog glupana koji se usudio neto rei dok je Ace
ciljao u partiji bilijara.
- Ako odete, uzet emo ga. Ako ostanete, ubit emo boga u
vama i opet emo ga uzeti. Osim toga -dodao je, pokuavajui
uljepati svoje razmetanje trunkom pravednosti - Charlie i Billy su ga
nali pa ionako oni imaju pravo prvenstva.
- Usrali su se! - uzvratio je Teddy.
- Vern nam je sve ispriao. Usrali su se da nisu znali gdje im je
dupe a gdje glava! - Napravio je grimasu glumei uasnutog,
isprepadanog Charlieja Hogana.
377

STEPHEN KING

- Da bar nismo popalili onaj auto! Da bar nismo otili u Back

Harlow Road s komadima! Joj, Billy, to emo sad? Joj, Billy, ini
mi se da sam se upravo pokakao u gae! Joooj, Billy...
- E sad je dosta - rekao je Charlie i opet krenuo prema nama.
Lice mu je bilo iskrivljeno od bijesa i srama.
- Mali, kako god se zvao, spremi se da sljedei put posegne u
grlo kad bude htio kopati nos!
Okrenuo sam se i pogledao Raya Browera. Mirno je onim
jednim okom gledao u kiu, ispod nas ali iznad svega ovoga. Jo je
jako grmjelo, ali je kia poela jenjavati.
- to ti kae, Gordie? - rekao je Ace. Lako je drao Charlieja
za ruku, kao vjet trener koji zadrava bijesnog psa.
- Valjda si barem malo pametan na brata. Reci svojim
pajdaima da prestanu. Pustit u Charlieja da malo izlema
etverookog, a onda idemo svaki za svojim poslom. to veli?
Nije smio spomenuti Dennyja. Htio sam razumno razgovarati s
njim, rei mu ono to je i sam savreno dobro znao da mi imamo
pravo preuzeti Billyjevo i Charliejevo pravo prvenstva jer ih je Vern
uo kako ga odaju. Htio sam mu rei kako je Verna i mene zamalo
pregazio vlak na mostu preko rijeke Castle. I o Milu Pressmanu i
njegovom neustraivom - premda glupom - kompanjonu, udesnom
Chopperu. A i o pijavicama. Htio sam mu zapravo rei, ma daj, Ace,
budi fer. Zna ti to je fer. Ali, ba je morao spomenuti Dennyja, pa
ono to sam uo da izlazi iz mojih usta nisu bile rijei razuma nego
moja vlastita smrtna presuda.
- Popui mi malog debelog, ti jeftina propalico!
Aceova usta pretvorila su se u savreni O od iznenaenja izgledao je tako neoekivano tetkasto da bi se u drugim okolnostima
svi odvalili od smijeha. Svi ostali - s obje strane - zurili su u mene
bez rijei.
Onda je Teddy radosno povikao: - E pravi si, stari! Bravo,
Gordie!
Ja sam zanijemio od nevjerice. Bilo je to kao da je neki
poludjeli sporedni glumac skoio na pozornicu u presudnom trenutku
i izgovorio repliku koja uope nije iz tog komada. Rei nekome da ti
popui bilo je po strahoti odmah iza spominjanja njegove majke. Iz
kutka oka vidio sam da je Chris skinuo naprtnjau s lea i da suludo
kopa po njoj, ali nisam nita shvatio - jo ne.
- Dobro - rekao je Ace tiho.

378

GODINJA DOBA

- Dograbimo ih. Nemojte ozlijediti nikoga osim malog

Lachancea. Njemu u ja slomiti obje ruke.
Sledio sam se. Nisam se popisao kao ono na mostu, ali
vjerojatno samo zato to nisam imao to popisati. Jer on je to mislio
ozbiljno; tijekom svih ovih godina o mnogo emu sam promijenio
miljenje, ali o tome ne. Kad je Ace rekao da e mi slomiti obje ruke,
mislio je to posve ozbiljno.
Krenuli su prema nama kroz sve slabiju kiu. Jack Mudgett je
izvukao depni noi i otvorio ga. Bljesnulo je deset centimetara
otrice, sive poput grlice u poslijepodnevnom polumraku. Vern i
Teddy iznenada su stali kraj mene i zauzeli borilake poze. Teddy je
to uinio gorljivo, a Vern iz istog oaja.
Veliki deki su nam se pribliavali poredani jedan do drugoga,
gacajui kroz blato. Truplo Raya Browera lealo nam je pred
nogama poput bave pune vode. Spremio sam se za tunjavu... i
upravo u tom trenutku je Chris opalio iz pitolja koji je uzeo iz oeve
ladice.
KA- BUUUM!
Boe, kako je to bio prekrasan zvuk! Charlie Hogan je
odskoio u zrak. Ace Merrill, koji je dotad zurio ravno u mene,
trgnuo se i pogledao Chrisa. Opet je onako zinuo. Eyeball je izgledao
zabezeknuto.
- Hej, Chris, pa to je tatin pitolj - rekao je.
- Dobit e od njega...
- Nije to nita u usporedbi s onim to e ti dobiti - rekao je
Chris.
Lice mu je bilo zastraujue blijedo; kao da je sve to je u
njemu bilo ivo otilo u njegove oi. arile su se.
- Gordie ima pravo, vi ste samo jefine propalice. Vern i Billy
su se odrekli svog prava prvenstva i vi to savreno dobro znate. Mi
ne bismo doli pjeice ak dovde da nisu. Oni su lijepo nekamo otili
i izlajali priu i pustili da Ace Merrill misli umjesto njih.
- Glas mu se povisio do vriska.
- Ali ga neete dobiti, ujete li me!?
- uj me - rekao je Ace.
- Bolje ti je da to makne dok si ne ustrijeli stopalo. Nema ti
hrabrosti ni da puca u krticu.
- Opet je krenuo naprijed, smijeei se onim svojim blagim
osmijehom.

379

STEPHEN KING

- Ti si obino malo govnace. Natjerat u te da proguta taj

pitolj!
- Ace, ako odmah ne stane, pucat u na tebe. Kunem ti se
Bogom.
- Morat e u zaatvor - zapjevuio je Ace. Nije ni zastao. Jo
se smijeio. Ostali su ga zgranuto gledali... ba kao to smo Teddy,
Vern i ja gledali Chrisa. Ace Merrill je bio najstraniji frajer u
cijelom okrugu. Nisam vjerovao da ga Chris moe izblefirati. to
onda preostaje? Ace nije vjerovao da bi nekakav dvanaestogodinji
balavac stvarno pucao u njega. Ja sam smatrao da se vara, da e
Chris prije pucati u njega nego to e mu dopustiti da mu oduzme
oev pitolj. U tih nekoliko sekunda bio sam siguran da e biti
gadnih nevolja, najgorih u mojem ivotu. Moda ak ubojstvo. A sve
oko prava prvenstva na mrtvog djeaka.
Chris je rekao blago, kao sa aljenjem: - Gdje ga hoe, Ace?
U ruku ili u nogu? Ne mogu izabrati. Izaberi ti.
I Ace je stao.

27.
Lice mu se opustilo i vidio sam da ga je iznenada proeo strah.
Mislim da je stvar bila vie u Chrisovu tonu nego u rijeima - kao da
mu je iskreno ao to su stvari od loeg prele na gore. Ako je to bio
blef, bio je najbolji koji sam ikad vidio. Ostali veliki deki su
povjerovali; lica su im izgledala kao da je netko upravo zapalio vrlo
kratak fitilj bombe.
Ace se postupno svladao. Miii lica ponovno su mu se
zategnuli, usnice se stisle; gledao je Chrisa onako kako se gleda
ovjeka koji je iznio ozbiljan poslovni prijedlog - da ti proda svoje
poduzee, da ti odobri kreditnu liniju ili da ti odfikari jaja. Bilo je u
tom izrazu nekog iekivanja, gotovo radoznalosti; strah je ili nestao
ili je bio dobro prikriven. Ace je preraunao vjerojatnost da ne bude
ustrijeljen i zakljuio je da nije tako velika kako je mislio. Ali, jo je
bio opasan -moda i vie nego prije. Poslije sam pomislio kako je to
bilo najsraunatije riskiranje koje sam ikad vidio. Nijedan od njih
nije blefirao. Obojica su mislila ozbiljno.
- U redu - rekao je Ace tiho, obraajui se Chrisu.
- Ali, ja znam kako e ti proi poslije ovoga.
- Bome ne zna - rekao je Chris.
- Ti mali gade! - rekao je Eyeball glasno.
- Zbog ovoga e zavriti u popravnom!
380

GODINJA DOBA

- Tko te jebe - rekao mu je Chris.

Eyeball je ispustio neartikulirani krik i krenuo naprijed. Chris
je pucao u vodu oko deset stopa ispred njega. Voda je prskala na sve
strane. Eyeball je odskoio psujui.
- Dobro, i to sad? - rekao je Ace.
- Sad se vi lijepo pokupite u svoje aute i vratite u Castle Rock.
Dalje me nije briga. Ali, njega neete dobiti.
- Blago je, gotovo s potovanjem, dotaknuo Raya Browera
tenisicom.
- Jasno?
- Ali, zato emo dobiti vas - rekao je Ace. Ponovno se poeo
smijeiti.
- Zar ti to nije jasno?
- Dobro emo vas dograbiti - nastavio je Ace smijeei se.
- Polomit emo vas. Ne mogu vjerovati da vam to nije jasno.
Svi ete zavriti u bolnici. Ozbiljno ti kaem.
- Idi ti lijepo doma i jo malo poevi svoju staru. ujem da
voli kad joj ti to radi.
Aceov se osmijeh zaledio.
- Za ovo u te ubiti. Majku mi ne smije spominjati.
- ujem da se tvoja stara evi za lovu - obavijestio ga je Chris
i dok je Ace postajao sve bljei, sve sliniji samom Chrisu po
sablasnoj bjelini lica, dodao je: - Zapravo, ujem da pui za nekoliko
centi. ujem da...
Uto se vratila oluja, punom snagom, sasvim iznenada. Samo
to ovaj put nije padala kia nego grad. Umjesto da ape ili govori,
uma se sad orila afrikim bubnjevima kao u B-filmovima - bio je to
zvuk koji su stvarale velike kugle leda odbijajui se o debla. Poele
su i mene bosti po ramenima - inilo se kao da ih baca neka svjesna,
zlonamjerna sila. to je jo gore, poele su udarati u lice Raya
Browera odvratno pljuskajui pa su nas podsjetile na njega, na
njegovu uasnu, beskrajnu strpljivost.
Prvi je popustio Vern, vritei i zavijajui. Krupnim je
koracima otrao na nasip. Teddy je izdrao jo minutu, a onda je
potrao za Vernom, ruku dignutih iznad glave. S druge strane, Vince
Desjardins se povukao pod oblinje stablo a Fuzzy Brackowicz mu
se pridruio. Ali, ostali se nisu ni maknuli i Ace se ponovno nacerio.
- Ostani sa mnom, Gordie - rekao je Chris tihim, drhtavim
glasom.
- Ostani sa mnom.
381

STEPHEN KING

- Tu sam, stari.
- Hajde, odlazi - rekao je Chris Aceu i nekim je udom to
uspio izgovoriti vrstim glasom. Zvuao je kao da da je upute nekom
glupom malom djetetu.
- Dobit ete vi svoje - rekao je Ace.
- Neemo mi ovo zaboraviti, ako ste to mislili. Ovo je
ozbiljno.
- Super. Samo vi sad lijepo idite a to ostavite za drugi put.
- Zaskoit emo te, Chambers. Mi emo...
- Odlazite! - vrisnuo je Chris i podigao pitolj. Ace je
zakoraio unatrag.
Jo je trenutak gledao Chrisa, kimnuo, a onda se okrenuo.
- Idemo
- rekao je ostalima. Osvrnuo se i jo jedanput pogledao Chrisa
i mene.
- Vidimo se.
Vratili su se medu stabla izmeu movare i ceste. Chris i ja
stajali smo savreno mirno unato tui koja je padala po nama
ostavljajui crvene tragove na naoj koi i skupljala nam se oko nogu
poput ljetnjeg snijega. Stajali smo i oslukivali i napokon smo kroz
zvuk tue uli paljenje dva motora.
- Ostani tu - rekao je Chris i krenuo preko movare.
- Chris! - povikao sam panino.
- Moram. Ostani tu.
inilo mi se da ga dugo nema. Ve sam povjerovao da su ga
iza nekog stabla doekali Ace ili Eyeball. Ipak sam ostao stajati, a
drutvo mi je pravio samo Ray Brower. ekao sam da se netko - bilo
tko -pojavi iz umarka. Nakon nekog vremena pojavio se Chris.
- Uspjeli smo - rekao je.
- Otili su.
- Siguran si?
- Aha. Oba auta.
- Podigao je obje ruke uvis drei pitolj meu njima i
pobjedniki mahnuo. Onda ih je spustio i nasmijeio mi se. Mislim
da je to bio najtuniji i najuplaeniji osmijeh koji sam ikad vidio.
- Popui mi malog debelog - tko ti je kazao da ima debelog,
Lachance?
- Najdeblji u etiri okruga - rekao sam. Sav sam se tresao.
Na trenutak smo se toplo gledali, a onda smo, moda od
nelagode zbog onoga to smo vidjeli, obojica spustila pogled.
382

GODINJA DOBA

Uasno sam se uplaio, a naglo pljus-pljus Chrisovih koraka

pokazalo mi je da je i on vidio. Oi Raya Browera bile su
razrogaene i posve bijele, bez zjenica, poput oiju grkih kipova.
Trebao nam je samo trenutak da shvatimo to se dogodilo, ali
spoznaja nije nita ublaila uas. Oi su mu bile pune ledenih
kuglica. Sad su se poele topiti i voda mu je tekla niz obraze kao da
plae nad samim sobom - jer je postao plijen nad kojim se bore dvije
skupine glupih seljaia. I odjea mu je bila bijela od tue. Izgledao
je kao da lei u mrtvakom povoju.
- Uh, Gordie - rekao je Chris drhtavim glasom.
- Uh, ovjee, mora da mu je ovo bilo odvratno.
- Ne vjerujem da on zna...
- Moda je ono ipak bio njegov duh. Moda je znao da e se
ovo dogoditi. isti uas. Ozbiljno ti kaem.
Iza nas su zapucketale granice. Brzo sam se okrenuo, uvjeren
da su se vratili, ali Chris je samo kratko bacio pogled i onda nastavio
gledati truplo. Bili su to Vern i Teddy, traperica crnih od vode i
prilijepljenih za noge; obojica su se cerekali kao psi koji su upravo
posisali nekoliko jaja.
- to emo? - upitao je Chris a mene su prole udne srsi.
Moda se obraa meni, moda misli... Ali, jo je gledao u truplo.
- Pa ponijet emo ga sa sobom, zar ne? - rekao je Teddy
zbunjeno.
- Bit emo junaci. Zar ne? - Pogledao je Chrisa pa mene pa
opet Chrisa.
Chris je podigao pogled kao da se trgnuo iz sna. Iskezio se.
Dugim je koracima priao Teddyju, stavio mu obje ruke na prsa i
gurnuo ga. Teddy je posrnuo, mahao rukama da uhvati ravnoteu i
onda sjeo u blato. Treptao je gledajui Chrisa kao iznenaena
vjeverica. Vern je oprezno gledao Chrisa kao da se boji da je
poludio. Moda i nije mnogo pogrijeio.
- Ti uti - rekao je Chris Teddyju.
- Postrojba pokret, mo' si misliti. Kukavice bijedna.
- To je bilo zbog tue! - povikao je Teddy srdito i posramljeno.
- Nije bilo zbog njih, Chris. Bojim se oluje! Ne mogu si
pomoi. Potukao bih se ja sa svima njima istodobno, majke mi. Ali,
bojim se oluje! Jebi ga! to mogu? - Ponovno se rasplakao sjedei u
blatu.
- A ti? - upitao je Chris Verna.
- I ti se boji oluje?
383

STEPHEN KING

Vern je odmahnuo glavom, jo zapanjen Chrisovim bijesom.

- ovjee, pa mislio sam da svi bjeimo.
- Onda valjda zna itati misli, jer ti si prvi potrao. Vern je
progutao dvije knedle i vie nita nije rekao.
Chris je divljaki zurio u njega. Onda se okrenuo prema meni.
- Hoemo mu napraviti nosila, Gordie?
- Ako hoe, Chris.
- Pa da! Kao u skautima.
- Glas mu je postao udan, sve tanji i tanji.
- Ba kao u jebenim skautima. Prutovi i koulje. Kao u
priruniku. Je li tako, Gordie?
- Da, ako hoe. Ali, to ako oni deki...
- Jebe njih! - vrisnuo je. - Svi ste vi obine kukavice!
Odjebite!
- Chris, mogli bi nazvati erifa. Iz osvete.
- On je na i mi emo ga ODNIJETI!
- Oni su u stanju rei bilo to samo da nam se osvete - rekao
sam mu. Moje su rijei zvuale prazno, glupo, bolesno.
- Mogu rei bilo to, lagati. Zna kako ljudi znaju druge uvaliti
u neprilike laima, kao ono s novcem za mlije...
- BA ME BRIGA! - vrisnuo je i bacio se na mene podignutih
aka. Ali, jednom je nogom zapeo za rebra Raya Browera i zatresao
ga. Spotaknuo se i pao koliko je dug i irok. ekao sam da ustane i
moda me zvizne po ustima, ali on je samo leao, glave okrenute
prema nasipu, ruku ispruenih iznad glave kao da se sprema skoiti u
vodu, u istoj pozi kao Ray Brower kad smo ga nali. Brzo sam mu
pogledao noge da vidim jesu li tenisice jo na njima. Onda je poeo
plakati i vriskati; tijelo mu se izvijalo u blatnjavoj vodi i prskalo oko
aka kojim? je lupao. Glavom je mahao lijevo-desno. Teddy i Vern
su zurili u njega bez rijei jer nitko jo nikad nije vidio Chrisa
Chambersa da plae. Nakon nekoliko trenutaka, ja sam se okrenuo,
otiao do nasipa, popeo se gore i sjeo na tranicu. Chris i Vern doli
su za mnom. I tako smo sjedili na kii, bez rijei, kao ona tri
majmuna koje prodaju u jeftinim suvenirnicama koje uvijek
izgledaju kao da samo to nisu bankrotirale.

28.
Prolo je dvadeset minuta dok se Chris nije popeo na nasip i
sjeo pokraj nas. Oblaci su se poeli razilaziti. Koplje sunevih zraka
probijale su se kroz pukotine. Grmlje kao da je potamnjelo za tri
384

GODINJA DOBA

nijanse u posljednjih etrdeset pet minuta. Chris je bio potpuno

blatnjav, i sprijeda i straga. Kosa mu je strala u blatnjavim
pramenovima. Jedino mu je dio oko oiju bio ist.
- Ima pravo, Gordie - rekao je.
- Na kraju ga nitko nee dobiti. isti baksuz, jel' da?
Kimnuo sam. Prolo je pet minuta. Nitko nita nije rekao. A
meni je neto palo na pamet... samo za sluaj da ipak nazovu
Bannermana. Vratio sam se niz nasip do mjesta gdje je Chris stajao.
Kleknuo sam i poeo pomnjivo pretraivati vodu i travu.
- to radi? - upitao me Teddy koji je siao za mnom.
- Mislim da je tamo lijevo - rekao je Chris i pokazao prstom.
Pogledao sam i nakon nekoliko minuta naao obje ahure.
Bljeskale su na suncu. Dao sam ih Chrisu. On je kimnuo i strpao ih u
dep traperica.
- Sad moemo ii - rekao je.
- Ma, dajte! - povikao je Teddy kao u agoniji.
- Hou ga ponijeti.
- Sluaj, glupane - rekao je Chris - ako ga ponesemo, moemo
svi zavriti u popravnom domu. Ba kako je Gordie rekao. Oni deki
mogu izmisliti to god hoe. to ako kau da smo ga mi ubili, ha?
Kako bi ti se to svialo?
- Ba me briga - rekao je Teddy nadureno. Onda nas je
pogledao s apsurdnom nadom u oima.
- Osim toga, moda bismo dobili samo par mjeseci. Kao
pomagai. Pa imamo samo dvanaest godina, nee nas poslati u
Shawshank.
Chris je tiho rekao: - Nee te primiti u vojsku ako ima dosje,
Teddy.
Bio sam prilino siguran da je to ista la, ali to nije bio
trenutak da to i kaem. Teddy je neko vrijeme samo gledao Chrisa, a
usnice su mu podrhtavale. Na kraju je uspio izustiti: - Bez zezanja?
- Pitaj Gordi ej a. Pogledao me s nadom.
- Tono je - rekao sam, osjeajui se kao pravo govno.
- Tono je, Teddy. Prvo to uine kad se prijavi je da
pogledaju jesi li kanjavan.
- Kriste Boe!
- Sad emo odvui guzice do mosta - rekao je Chris.
- A onda emo sii s pruge i ui u Castle Rock s druge strane.
Ako ljudi budu pitali gdje smo bili, rei emo da smo logorovali na
Brickyard Hillu i izgubili se.
385

STEPHEN KING

- Milo Pressman zna da nismo - rekao sam.

- A i onaj gad iz Florida Marke ta.
- Nema veze, rei emo da nas j e Milo uplaio i da smo tad
odluili otii na Brickyard.
Kimnuo sam. To bi moglo upaliti. Ako Vern i Teddy uspiju
zapamtiti priu.
- A to ako se nai roditelji sastanu? - upitao je Vern.
- Ti se brini zbog toga ako hoe - rekao je Chris.
- Moj stari se jo nije rastrijeznio.
- Idemo onda - rekao je Vern gledajui umarak izmeu nas i
Back Harlow Roada. Izgledao je kao da oekuje da e ugledati
Bannermana s oporom policijskih pasa.
- Idemo dok je jo na vrijeme.
Svi smo bili na nogama, spremni za polazak. Ptice su pjevale
kao lude, sretne to je pala kia i to sad sja sunce i to ima glista,
sretne zbog svega na ovom svijetu. Svi smo se okrenuli kao
sinkronizirane marionete i pogledali Raya Browera.
Leao je tamo, opet sam. Ruke su mu se rairile kad smo g*a
okretali pa je sad izgledao kao da eli zagrliti sunce. Na trenutak je to
izgledalo u redu, nekako prirodniji poloaj nego ijedan koji su ikad
smislili u mrtvanici. Ali, onda si ugledao rane, zgruanu krv na
bradi i ispod nosa, vidio si da je truplo poelo oticati. Vidio si da
zunzare krue oko njega, drsko zujei. Sjetio si se onog neugodnog
zadaha, odvratnog ali suhog, poput prdea u zatvorenom prostoru.
Bio je djeak nae dobi, bio je mrtav i ja sam odbijao pomisao da ita
u vezi s tim moe biti prirodno; s uasom sam je odbacio.
- Dobro - rekao je Chris. elio je zvuati odluno, ali glas mu
je iziao iz grla kao aka suhih ekinja iz stare etke.
- Brzim korakom.
Krenuli smo gotovo trkom. Nismo razgovarali. Ne znam za
ostale, ali ja sam bio odve zauzet razmiljanjem da bih govorio.
Bilo je stvari koje su mi smetale u vezi s truplom Raya Browera smetale su mi tad a smetaju mi i sad.
Gadna ogrebotina na obrazu, pukotina na glavi, krvav nos.
Nita vie - barem nita to se moglo vidjeti. Ljudi iziu iz tunjava u
krmama u gorem stanju i nastave piti. Ali, morao ga je udariti vlak zato bi mu inae onako sletjele tenisice? I kako to da ga vlakovoa
nije vidio? Je li mogue da ga je vlak udario dovoljno jako da ga
odbaci, ali ne i da ga ubije? Mislio sam da se, pod odreenim
okolnostima, moglo dogoditi upravo to. Je li ga vlak samo udario sa
386

GODINJA DOBA

strane dok je pokuavao sii s tranica? Gurnuo ga tako da je poletio

i pao na lice? Je li moda satima leao svjestan i uplaen, sad ne vie
samo izgubljen nego i oamuen, bez mogunosti da zatrai pomo?
Moda je umro od straha. Jednom mi je ptica zdrobljenog repnog
perja umrla na dlanu upravo na taj nain. Tijelo joj se treslo, kljun se
otvarao i zatvarao, gledala me svojim crnim, blistavim oima.
Drhtanje je prestalo, kljun je ostao poluotvoren a oi su izgubile sjaj.
Moda je tako bilo i s Rayem Browerom. Moda je umro jer se
jednostavno bojao nastaviti ivjeti.
Ali, bilo je jo neto i to mije, ini mi se, najvie smetalo. Iao
je brati kupine. Sjeao sam se da su na radiju rekli da je ponio limenu
kantu. Kad smo se vratili, otiao sam u knjinicu i pregledao novine
da budem siguran. Imao sam pravo. Iao je brati kupine i nosio je
kantu. Ali, mi je nismo nali. Nali smo njega i njegove tenisice.
Morao ju je baciti negdje izmeu Chamberlaina i movarnog tla u
Harlowu gdje je umro. Moda ju je isprva jo vre drao, kao da
mu je ona spona s domom i sigurnou. Ali, kako ga je sve vie
hvatao strah i osjeaj posvemanje osamljenosti bez nade u spas osim
ako sam neto ne poduzme, kad ga je doista obuzeo uas, moda ju
je bacio u umu s ove ili one strane pruge, ni ne primjeujui da je
vie nema.
Pomiljao sam na to da' se vratim i potraim je - nije li to
doista morbidno? Pomiljao sam da se odvezem do kraja Back
Harlow Roada u svojem gotovo novom ford karavanu u neko
sunano ljetno jutro, sasvim sam, dok su mi ena i djeca daleko u
drugom svijetu u kojem se, ako pritisne prekida, upali svjetlo u
mraku. Razmiljao sam o tome kako bi to bilo. Kako vadim
naprtnjau iz prtljanika i oslanjam je na stranji blatobran dok
svlaim koulju i veem je oko struka. Maem prsa i ramena
sredstvom protiv kukaca i onda se probijam kroz umu do onog
movarnog mjesta, mjesta gdje smo ga nali. Bi li tamo trava bila
uta u obliku njegova tijela? Naravno da ne bi, ne bi bilo nikakvih
tragova, ali se svejedno pita i shvati kako je tanka opna izmeu
odore racionalnog ovjeka - pisca s konim naicima na laktovima
jakne od rebrastog samta - i razuzdanih gorgonskih mitova
djetinjstva. Onda bih se popeo uz nasip, sad obrastao korovom, i
polako krenuo uz hrave tranice i trule pragove prema
Chamberlainu.
Glupa matarija. Ekspedicija u potrazi za etrnaest godina
starom kantom za kupine koja je vjerojatno odletjela duboko u umu
387

STEPHEN KING

ili ju je pregazio buldoer koji je raiavao pola jutra za kuu ili je

tako zaratena u korov i grmlje da je nevidljiva. Ali, uvjeren sam da
je jo tamo, negdje uz prugu koja se vie ne koristi, i ima trenutaka
kad me uhvati frenetina potreba da je odem traiti. Obino se to
dogodi rano ujutro dok se moja ena tuira, djeca gledaju crtice na
bostonskoj postaji, a ja se osjeam najslinije pretpubertetskom
Gordonu Lachanceu koji je neko hodao svijetom, hodao i priao i
povremeno puzao na trbuhu kao gmaz. Taj sam djeak bio ja,
pomislim. A misao koja dode zatim i koja mi sledi krv u ilama
glasi: Na kojeg djeaka misli!
Vratili smo se u Castle Rock malo poslije pet u nedjelju ujutro,
dan prije Dana rada. Hodali smo cijelu no. Nitko nije prigovarao
iako smo svi imali uljeve i umirali od gladi. Imao sam uasnu
glavobolju a noge su mi klecale i pekle me od umora. Dvaput smo
morali silaziti s nasipa da bismo propustili teretnjake. Jedan je iao u
naem smjeru, ali prebrzo da bismo mogli uskoiti. Kad smo doli do
mosta na Castleu ve je pucala zora. Chris je pogledao most,
pogledao rijeku, pogledao nas.
- Jebe ga. Ja idem prijeko. Ako me udari vlak, barem se neu
morati uvati jebenog Acea Merrilla.
Dok pijuckam aj, gledam kako sunane zrake padaju koso
kroz kuhinjski prozor, ujem televizor s jedne strane kue i tu s
druge, osjeam puis iza oiju koji znai da sam sino popio previe
piva, uvjeren sam da bih je naao. Vidio bih odbljesak metala ispod
hrde. Siao bih niz nasip, odgurnuo travu koja je narasla oko nje i
omotala se oko ruke, i onda bih... to? Pa, jednostavno bih je
izvukao iz vremena. Prevrtao bih je u rukama i divio se spoznaji da
je posljednja osoba koja ju je dodirnula odavno u grobu. A zamislite
da u njoj naem poruku! Upomo, izgubio sam se. Naravno da je ne
bi bilo - djeaci ne nose olovku i papir kad odu brati kupine - ali
ipak, zamislite. Mislim da bi strahopotovanje koje bih osjetio bilo
mrano kao pomrina sunca. Ipak, najvaniji bi mi bio taj osjeaj da
je drim u rukama - jednako simbol mojeg ivota i njegove smrti,
dokaz da doista znam na kojeg djeaka mislim, na kojeg od nas
petorice. da je drim. Oitavam godinu za godinom u hri i nestanku
sjaja. da je dodirujem, da pokuam shvatiti sunca koja su je
obasjavala, kie koje su padale po njoj i snjegove koji su je pokrivali.
I da se pitam gdje sam bio dok se to dogaalo na tom samotnom
mjestu, gdje sam bio, to sam radio, koga sam volio, kako mi je ilo,

388

GODINJA DOBA

gdje sam bio. Drao bih je, itao je, osjeao je... i gledao svoje lice
onoliko koliko bi se jo odraavalo u njoj. Razumijete li vi to?
Svi smo ga preli - ili tonije, klipsali preko njega. Nije naiao
vlak. Kad smo doli do odlagalita otpada, popeli smo se preko
ograde (nije bilo ni Mila ni Choppera, ne tako rano i ne nedjeljom) i
otili ravno do esme. Vern je pumpao pa smo svi naizmjence gurali
glavu pod ledenu vodu, prskali se po cijelom tijelu i pili dok nismo
potpuno utaili e. Onda smo morali navui koulje jer je jutro bilo
prohladno. Otili smo - oteturali - u grad i na trenutak zastali pred
praznim zemljitem. Gledali smo u kuicu na stablu da ne bismo
morali gledati jedni druge.
- E pa - rekao je Teddy napokon - vidimo se u srijedu u koli.
Mislim da u dotad spavati.
-I ja isto - rekao je Vern.
- Totalno sam krepan. Chris je neto zvidukao i nije rekao ni
rijei.
- Daj, ovjee - rekao mu je Teddy nespretno - ne ljuti se.
- Ne ljutim se - rekao je Chris i njegovo je ozbiljno, umorno
lice odjednom obasjao sunan osmijeh.
- Uspjeli smo, ha? Sredili smo ga.
- Aha - rekao je Vern.
- Nego to. A sad e Billy srediti mene.
- Pa to onda? - rekao je Chris.
- Richie e srediti mene, Ace e vjerojatno srediti Gordieja a
netko drugi e srediti Teddyja. Ali, uspjeli smo.
- Tako je - rekao je Vern, ali je i dalje zvuao nesretno.
Chris se okrenuo meni.
- Uspjeli smo, zar ne? - rekao je tiho.
- I isplatilo se.
- I te kako - rekao sam.
- Jebe to - rekao je Teddy suhim tonom kao da gubi interes.
- Zvuite kao da dajete izjavu za novine. Daj ruku, ovjee.
Odoh doma vidjeti je li me mama prijavila na popis deset
najtraenijih ljudi u Americi.
Svi smo se nasmijali. Teddy nas je pogledao onim zauenim
izrazom, kao, koji im je sad vrag. Pljesnuli smo se dlanovima i onda
su on i Vern krenuli na svoju stranu, a ja sam trebao krenuti na
svoju... ali sam na trenutak oklijevao.
- Otpratit u te - ponudio se Chris.
- Vrijedi.
389

STEPHEN KING

Neko smo vrijeme utke hodali. Castle Rock je bio gotovo

sveano tih u taj rani sat; obuzeo me gotovo osjeaj neke svetosti
koja brie umor. Mi smo bili budni dok je cijeli svijet spavao i
zamalo sam oekivao da u iza prvog ugla vidjeti svoju srnu na kraju
Ulice Carbine, tamo gdje pruga prolazi kroz tvorniki krug.
Na kraju je progovorio Chris.
- Izblebetat e - rekao je.
- Naravno da hoe. Ali ne danas i ne sutra, ako te to brine.
Mislim da dugo nee rei ni rijei. Moda i godinama.
Iznenaeno me pogledao.
- Boje se, Chris. Osobito Teddy da ga nee primiti u vojsku.
Ali i Vern se boji. Neko vrijeme zbog toga nee spavati i ove e
jeseni biti trenutaka kad e im biti na vrh jezika da nekome kau, ali
mislim da nee. A onda... zna to? Zvui ludo, ali... mislim da e
gotovo i zaboraviti da se to dogodilo.
Polako je kimao glavom.
- Nisam o tome razmiljao na taj nain. Dobro ti ita ljude,
Gordie.
- Uh, da je to barem istina.
- Ali jest.
Opet smo malo utjeli.
- Nikad se neu izvui iz ovog grada - rekao je Chris i
uzdahnuo.
- Kad bude dolazio na praznike s fakulteta, moi e me nai
s Vernom i Teddyjem dolje kod Sukeyja poslije smjene od sedam do
tri. Ako bude htio. Samo to vjerojatno nee htjeti.
- Sablasno se nasmijao.
- Daj ne seri - rekao sam, pokuavajui zvuati grublje nego
to sam se osjeao - mislio sam o tome kako smo bili u umi i kako
mi je Chris kazao: I moda sam ga odnio staroj Simonsici i sve joj
rekao i moda sam svejedno dobio trodnevni odmor jer se novac
nikad nije pojavio... i moda je sljedeeg tjedna stara Simonsica
dola u kolu u novoj suknji... Pogled. Onaj njegov pogled.
- Ne serem, stari moj - rekao je Chris.
Protrljao sam palac o kaiprst.
- Ovo sad najmanja violina na svijetu samo za tebe svira
Moje srce krvari zbog tebe.
- Bio je na - rekao je Chris. Oi su mu i na jutarnjem svjetlu
bile tamne.

390

GODINJA DOBA

Doli smo do ugla moje ulice i zastali. Bilo je est i petnaest.

Vidjeli smo kako kombi nedjeljnog Telegrama zastaje pred kioskom
Teddyjeva strica. Neki mukarac u majici i trapericama izbacio je
sveanj novina. Odskoio je o plonik pa smo vidjeli stripove u boji
(uvijek Dick Tracy i Blondie na prvoj stranici). Onda se kombi
odvezao - voza se urio donijeti svijet u ostale zabiti: Otisfield,
Norway- South Paris, Waterford, Stoneham. Htio sam Chrisu rei jo
neto ali nisam znao kako.
- Daj ruku, stari - rekao je. Zvuao je umorno.
- Chris...
- Ruku!
Dao sam mu ruku.
- Vidimo se.
Nasmijeio se opet onako sunano i vedro.
- Ne ako ja tebe vidim prvi, krele.
Otiao je jo se smijui. Kretao se lako i graciozno, kao da ga
ne bole svi miii i nema uljeve kao i ja, kao da nije sav izgrien od
komaraca i muha. Kao da nema nikakvih briga u ivotu, kao da ide
na neko super mjesto a ne u onu trosobnu kuicu (straaru, zapravo)
bez vodovoda, razbijenih prozora prekrivenih plastikom, pred kojom
ga najvjerojatnije eka stariji brat. Da sam i znao to mu rei,
vjerojatno ne bih mogao. Mislim da rijei unitavaju ljubav - to pisac
ba ne bi smio rei, ali ipak mislim da je tono. Ako progovori i
kae srni da joj nee uiniti nikakvo zlo, ona e mahnuti repom i
nestati. Zlo je u rijeima. Ljubav nije ono to bi glupi pjesnici poput
McKuena htjeli da vjerujemo. Ljubav ima zube; ti zubi grizu; rane
nikad ne zarastu. Nema tih rijei ni kombinacije rijei koje bi mogle
zacijeliti te ugrize ljubavi. Upravo obratno, u tome i jest vic. Ako se
rane sasue, rijei umiru s njima. Vjerujte mi. ivim od rijei i to
pouzdano znam.

30.
Stranja su vrata bila zakljuana pa sam iskopao rezervni klju
ispod otiraa i uao. Kuhinja je bila prazna, tiha, samoubilaki ista.
Kad sam upalio svjetlo, uo sam umor fluorescentnih cijevi
iznad sudopera. Ve godinama nisam ustao prije majke - nisam se
mogao ni sjetiti kad se to zadnji put dogodilo.
Skinuo sam koulju i bacio je u plastini ko za rublje iza
perilice. Naao sam istu krpu ispod umivaonika i oprao se njome lice, vrat, pazuha, trbuh. Onda sam svukao hlae i trljao se izmeu
391

STEPHEN KING

nogu - osobito testise - sve dok me nije zaboljela koa. Kao da se

nikako nisam mogao dovoljno oistiti, iako je crveni trag pijavice bio
sve bljei. Na tom mjestu jo uvijek imam siuni oiljak u obliku
polumjeseca. ena me jednom pitala o njemu, a ja sam joj slagao
prije nego to sam uope bio svjestan da u to uiniti.
Kad sam zavrio, bacio sam krpu. Bila je sva crna.
Izvadio sam iz hladionika tuce jaja i od est napravio kajganu.
Kad su se ispekla, uzeo sam jo zdjelicu ananasa i litru mlijeka.
Upravo sam poeo jesti kad je ula moja mama, sijede kose
zategnute u pundu. Dola je u pohabanom ruiastom kunom
ogrtau. Puila je Camel.
- Gordone, gdje si bio?
- Na logorovanju - rekao sam i nastavio jesti.
- Krenuli smo od Verna i onda otili na Brickyard Hill.
Vernova mama je rekla da e te nazvati. Zar nije?
- Vjerojatno je razgovarala s tvojim ocem - rekla je i kliznula
pokraj mene do sudopera. Izgledala je kao ruiasti duh.
Fluorescentno svjetlo joj nije pristajalo: put joj je izgledala gotovo
uta. Uzdahnula je... gotovo zajecala.
- Dennis mi najvie nedostaje ujutro - rekla je.
- Uvijek pogledam u njegovu sobu i uvijek je prazna,
Gordone. Uvijek.
- Da, prava jebada.
- Uvijek je spavao s otvorenim prozorom a pokrivae...
Gordone, jesi li neto rekao?
- Nita vano, mama.
- ...a pokrivae bi navukao do brade - zavrila je. Onda je
samo gledala kroz prozor, meni okrenuta leima. Nastavio sam jesti.
Sav sam se tresao.

31.
Pria nije procurila.
Time ne mislim rei da Raya Browera nisu nali - jesu. Ali, ni
jedna ni druga druina nije za to bila zasluna. Ace je valjda na kraju
zakljuio da je najbolje rjeenje anonimni telefonski poziv, jer
policija je tako doznala gdje je truplo. Htio sam rei da nai roditelji
nikad nisu doznali to smo radili tog vikenda.
Chrisov je stari jo pio ba kao to je Chris i oekivao. Mama
mu je otila u Lewiston k sestri kao i uvijek kad se gospodin
Chambers opijao. Otila je i ostavila Eyeballa da se brine za mlade
392

GODINJA DOBA

klince. Eyeball je ispunio svoju dunost tako to je otiao s Aceom i

ostalima i ostavio devetogodinjeg Sheldona, petogodinjeg Emeryja
i dvogodinju Deboru da se snalaze sami.
Teddyjeva se mama druge noi zabrinula i nazvala Vernovu
mamu, koja takoer nije bila osobito bistra, pa je rekla da smo jo u
Vernovom atoru. Znala je to jer je mogla pogledati kroz kuhinjski
prozor i vidjeti da je u atoru svjetlo. Teddyjeva mama je rekla da se
nada da nitko od nas ne pui, a Vernova mama je odgovorila da joj to
svjetlo izgleda kao baterija, a osim toga, sigurna je da nitko od
Vernovih i Teddyjevih prijatelja ne pui.
Moj tata mi je uputio nekoliko neodreenih pitanja, izgledao
blago zabrinuto mojim neodreenim odgovorima, rekao da emo
jednog dana zajedno na pecanje i to je bilo to. Da su se nai roditelji
sreli tijekom sljedeih par tjedana, sve bi se sruilo kao kua od
karata... ali, nisu.
Ni Milo Pressman nikome nita nije rekao. Pretpostavljam da
je mislio na to kako bi to bila njegova rije protiv nae i kako bismo
se svi zakleli da je tjerao Choppera na mene.
I tako se stvar nije proula - ali to nije bio kraj prie.

32.
Jednog dana potkraj mjeseca, kad sam se vraao iz kole,
ispred mene se uz plonik zaustavio crni ford iz 1952. Nije bilo
zabune. Gangsterski bijele radkapne, kromirani blatobrani, mrtvaka
glava s ruom prikaena za upravlja. Straga su bili naslikani deko i
as. Ispod toga je krasopisom bilo napisano: DOKER.
Vrata su se otvorila. Izili su Ace Merrill i Fuzzy Brackowicz.
- Jeftini propalice, je li? - rekao je Ace smijeei se svojim
blagim osmijehom.
- Moja mama voli kako je evim, je li?
- Razbit emo te, mali - rekao je Fuzzy.
Bacio sam kolsku torbu na plonik i poeo trati. Trao sam
najbre to sam mogao, ali uhvatili su me prije nego to sam stigao
do sljedeeg ugla. Ace me udario iz sve snage pa sam odletio na
plonik. Bradom sam udario o beton, ali nisam vidio zvijezde - vidio
sam cijela zvijea, cijele nebule. Ve sam plakao kad su me
dohvatili - ne zbog koljena i laktova, koji su mi bili izgrebani i
krvavi, pa ni zbog straha -plakao sam zbog istog nemonog bijesa.
Chris je imao pravo. Bio je na.

393

STEPHEN KING

Okretao sam se i izvrtao i zamalo im izmigoljio. Onda me

Fuzzy opalio koljenom u jaja. Bolje bila nevjerojatna, zapanjujua,
nisam je ni s im mogao usporediti - proirila je obzorje boli od
obinog irokog ekrana do VistaVisiona. Poeo sam vriskati. inilo
mi se da mi je to najbolji izlaz.
Ace me dvaput udario u lice dobro zamahnuvi. Prvim mi je
udarcem zatvorio lijevo oko - na njega u moi vidjeti tek etiri dana
poslije. Drugi mi je razbio nos uz krckanje kao kad gricka neto
hrskavo. Onda je stara gospoa Chalmers izila na trijem sa svojom
takom u ruci iskrivljenoj od artritisa. Poela je vikati na njih:
- Hej! Hej vi, deki! Prestanite! Ostavite ga na miru! Pustite
ga! Siledije! Siledije! Dvojica na jednoga! Policija! Poliiicijaaa!
- Pazi da te ne sretnem, govno malo - rekao je Ace smijeei
se i onda su me pustili i povukli se. Uspravio sam se i onda se
presavio, pokrivajui rukama ranjena jaja, uvjeren da u povratiti i
onda umrijeti.
Jo sam plakao. Ali, dok je Fuzzy prolazio kraj mene, prizor
njegovih uskih traperica navuenih preko izama vratio mi je sav
bijes. Dograbio sam ga i ugrizao ga za list kroz hlae. Ugrizao sam
ga najjae to sam mogao. Sad je i Fuzzy poeo vriskati. Poeo je i
skakutati na jednoj nozi i - nevjerojatno - govoriti mi da se ne borim
poteno. Gledao sam kako skakue, a u tom je trenutku Ace nagazio
na moju lijevu ruku i slomio mi dva prsta. uo sam kako pucaju. Oni
nisu zvuali kao hrskava hrana. Zvuali su kao slani tapii. Onda su
Ace i Fuzzy otili do Aceovog forda. Ace se gegao ruku zabijenih u
stranje depove, a Fuzzy je skakutao na jednoj nozi i dobacivao mi
uvrede. Ja sam se plaui sklupao na ploniku. Teta Ewie Chalmers
sila je niz puteljak ispred kue srdito udarajui takom. Pitala me
treba li mi lijenik. Uspravio sam se i malo potisnuo pla. Rekao sam
joj da mi ne treba.
- Gluposti - viknula je - teta Ewie je bila gluha i uvijek je
vikala.
- Vidjela sam kamo te je onaj siledija udario. Deko moj, kad
ti nateknu, bit e kao koarkake lopte.
Odvela me u svoju kuu, dala mi mokru krpu za nos, koji je
tad ve nalikovao na bundevu - i veliku alicu kave koja je imala
okus kao lijek ali me nekako umirila. I dalje je vikala da bi trebala
pozvati lijenika, a ja sam odgovarao da ne bi. Na kraju je odustala i
ja sam otiao kui. Otiao sam vrlo sporo. Jaja mi jo nisu dosegnula
veliinu koarkakih lopti, ali dobro su napredovala u tom smjeru.
394

GODINJA DOBA

Mama i tata su poludjeli im su me vidjeli. Zapravo sam se

iznenadio da su ita primijetili. Tko su ti deki? Bih li ih mogao
prepoznati? To me pitao tata koji nikad nije proputao Goli grad i
Nedodirljive. Rekao sam mu da mislim da ne bi. Rekao sam da
sam umoran. Mislim da sam zapravo bio u oku - u oku i prilino
pijan od kave tete Ewie u kojoj je zacijelo bilo ezdeset posto
konjaka. Rekao sam da mi se ini da su ti deki bili iz drugog mjesta
ili iz grada -tako smo zvali Lewiston- Auburn.
Odveli su me karavanom doktoru Clarksonu - doktor Clarkson
je iv i dan danas, a ve je tad bio tako star da sam ga mogao
zamisliti kako sjedi u naslonjau kraj Boga i razmjenjuje prie iz
mladosti. Sredio mi je nos i prste i dao mojoj mami recept za
analgetik. Onda ih je pod nekom izlikom izveo iz ordinacije i priao
mi vukui noge, sputene glave, kao kad Boris Karloff prilazi Igoru.
- Tko ti je to uinio, Gordone? - Ne znam, doktore Cla...
- Lae.
- Ne, doktore, ne laem.
Njegovi ukasti obrazi su porumenjeli.
- Zato titi kretene koji su ti to uinili? Misli da e te zbog
toga potovati? Smijat e ti se i rei da si budala! Aha, rei e,
eno one budale koju moemo mlatiti kad god nam se prohtije. Haha, hi-hi!
- Ne poznajem ih. Stvarno.
Vidio sam da bi me najradije bio protresao, ali to, naravno,
nije smio. Zato me poslao van, roditeljima, odmahujui sijedom
glavom i mrmljajui o malodobnim delinkventima. O tome e
naveer sigurno ispriati Bogu uz cigare i eri.
Nije me bilo briga hoe li me Ace, Fuzzy i ostali idioti
potovati ili ne, hoe li misliti da sam glup i hoe li uope misliti o
meni. Ali, morao sam misliti na Chrisa. Njemu je Eyeball slomio
ruku na dva mjesta, a lice mu je pretvorio u kau. U lakat su mu
morali staviti metalni avao. Njihova susjeda gospoa McGinn
vidjela je kako Chris posre uz cestu, krvari iz oba uha i ita strip.
Odvezla ga je na hitnu pomo, a Chris je lijeniku rekao da je pao u
mraku niz podrumske stube.
- Naravno - rekao je lijenik, koji je o Chrisu mislio ono isto
to je doktor Clarkson mislio o meni. A onda je otiao nazvati erifa
Bannermana.
Dok je on to radio, Chris je polako otiao niz hodnik drei
ruku u privremenom povoju uz prsa kako se kosti ne bi trle jedna o
395

STEPHEN KING

drugu. Ubacio je novi da nazove kui - poslije mi je rekao da je to

bio prvi poziv na raun onoga koga zove u njegovom ivotu i da se
uasno bojao da gospoa McGinn nee htjeti prihvatiti trokove. Ali,
prihvatila je.
- Chris, jesi li dobro? - pitala gaje.
- Da, hvala - rekao je Chris.
- ao mi je to nisam mogla ostati s tobom, Chris, ali imala
sam kola u...
- Nema veze, gospodo McGinn - rekao je Chris.
- Moete li pogledati je li buick u naem dvoritu? - Buick je
vozila Chrisova mama. Bio je star deset godina i kad si upalio motor,
mirisao je na prene tenisice.
- Tu je - rekla je ona oprezno. Nije se pametno previe petljati
s tim Chambersovima. Bijela sirotinja, i to Irci.
- Moete li molim vas otii rei mojoj mami da ode u podrum i
skine arulju?
- Chris, ao mi je, ali moj kola...
- Recite joj - rekao je Chris - da to odmah uini osim ako ne
eli da moj brat zavri u zatvoru.
I Vern i Teddy su dobili po glavi, premda ne toliko kao ja i
Chris. Verna je doekao Billy kad se vratio kui. Tukao ga je
daskom; udarao ga je tako jako da se Vern onesvijestio nakon samo
etiri-pet udaraca. Vern je zapravo samo bio oamuen, ali Billy se
prepao da ga je ubio pa je prestao. Teddyja su doekala trojica kad se
jednog poslijepodneva vraao kui. Izmlatili su ga i razbili mu
naoale. Opirao se, ali nisu se htjeli tui s njim kad su vidjeli da
zamahuje kao slijepac.
U koli smo se drali zajedno. Izgledali smo kao ostatak ete
koja se vratila iz Koreje. Nitko nije tono znao to se dogodilo, ali
svima je bilo jasno da smo imali ozbiljan sukob s velikim dekima i
da smo se drali muki. Kruile su neke prie. Nijedna nije bila
tona.
Kad su nam skinuli gips i kad su rane zacijelile, Vern i Teddy
su se malo-pomalo izgubili. Otkrili su cijelu novu skupinu vrnjaka
pred kojima su se mogli praviti vani. Veinom su to bili pravi
mekuci -krastavi, prljavi klinci iz petog razreda - ali Vern i Teddy
su ih uporno dovodili u kuicu na stablu i zapovijedali im kao da su
nacistiki generali.
Chris i ja smo sve manje odlazili onamo i tako je s vremenom
kuica pripala njima. Sjeam se da sam se jednom u proljee 1961.
396

GODINJA DOBA

popeo gore i primijetio da je zadah odvratan. Nikad se vie nisam

vratio. Teddy i Vern su s vremenom postali samo jo dva lica iz
kolskog hodnika. Kimnuli bismo i pozdravili se. To je bilo sve.
Takve se stvari dogaaju. Prijatelji ti ulaze u ivot i izlaze iz njega
kao pomoni konobari u restoranu, jeste li to primijetili? Ali, kad
pomislim na onaj san, na trupla pod vodom koja me vuku za sobom,
ini mi se da tako i treba biti. Neki se ljudi utope, to je sve. Nije
poteno ali se dogaa. Neki se ljudi utope.

33.
Vern Tessio je poginuo u poaru u Lewistonu 1966. godine, u
etvrti koju bi u Brooklynu i Bronxu nazvali slumom. Vatrogasci
su rekli da je poar poeo oko dva ujutro, a do zore od zgrade nije
ostalo nita osim pepela. Netko je bio priredio tulum; Vern je bio na
njemu. Netko je zaspao s upaljenom cigaretom. Moda i sam Vern,
dok je sanjario o svojim noviima. Njega i ostalu etvoricu
identificirali su prema zubima.
Teddy je poginuo u sramotnoj prometnoj nesrei. Kad sam bio
mali, govorilo se: Ako ode sam, onda si junak. Ako nekog povede
sa sobom, onda si psee govno. Teddyja, koji je otkad je znao za
sebe jedino elio biti vojnik, odbilo je Zrakoplovstvo. Proglaen je
nesposobnim za vojsku. Svatko tko ga je vidio s onim naoalama i
slunim aparatom znao je da e se to dogoditi - jedino Teddy nije
znao. U treem razredu srednje bio je izbaen na tri dana zato to je
rekao pedagogu da je laljivo govno. Pedagog je, naime, primijetio
da Teddy redovito navraa (tonije, svaki dan) i ita to ima novo o
vojsci. Rekao je Teddyju da bi mu moda bilo pametnije da razmisli
o nekom drugom zvanju, i tad je Teddy eksplodirao.
Ponavljao je razred zbog stalnih izostanaka i loih ocjena... ali
ipak je maturirao. Imao je prastari Chevrolet Bel Air i izlazio je na
ista mjesta na koja su prije izlazili Ace i Fuzzy i njihovo drutvo: u
bilijarnicu, plesnu dvoranu, u Sukey's Tavern (koja je sad zatvorena)
i Mellow Tiger (koji nije). Na kraju je dobio posao u poduzeu za
ceste. Punio je rupe asfaltom.
Nesrea se dogodila u Harlowu. Teddyjev Bel Air bio je
prepun prijatelja (dvojica su pripadala onoj skupini koju su Vern i
Teddy preuzeli jo 1960. godine); puili su travu i pili votku. Udarili
su u elektrini stup, sruili ga, a auto se prevrnuo est puta. Jedna je
djevojka u formalnom smislu preivjela. est mjeseci je leala na
biljnom odjelu, kako to zovu sestre. Onda je neki milostivi fantom
397

STEPHEN KING

iskljuio aparate. Teddy Duchamp je posmrtno osvojio nagradu

Pseeg govna godine.
Chris se u osmom razredu prebacio u razred s programom za
one koji e na fakultet. Obojica smo znali da nee imati nikakvih
izgleda bude li jo odgaao. Svi su ga zbog toga napali: roditelji jer
su mislili da se umislio, prijatelji koji su mu rekli da je peder,
pedagog koji nije vjerovao da e svladati gradivo i najvie nastavnici
kojima se ni najmanje nije sviala ta pojava u konoj jakni s previe
patentnih zatvaraa i motoristikim izmama. Lijepo se vidjelo da to
nikako ne mogu povezati s tako visokoumnim stvarima kao to su
algebra ili latinski; takva je odjea odgovarala jedino zanatskom
smjeru. Chris je sjedio meu lijepo odjevenim, ivahnim mladiima i
djevojkama iz srednjeg stalea kao kakav utljivi Grendel koji bi se u
svakom trenutku mogao okomiti na njih, riknuti kao lav i progutati ih
zajedno s balerinkama, svilenim kouljama i ostalim diama.
Te je godine najmanje deset puta htio odustati. Osobito ga je
progonio otac, koji ga je optuivao da misli da je bolji od njega i da
ga eli novano unititi. Jednom mu je razbio bocu o glavu pa je
Chris opet zavrio na hitnoj i zaradio etiri ava. Njegovi bivi
prijatelji, koje je sad jo zanimalo jedino puenje, mijaukali su za
njim na ulici. Pedagog ga je prisiljavao da upie barem neke
praktine predmete da ne padne ba iz svega. No najgore je, dakako,
bilo ovo: zajebavao se itavih prvih sedam godina kolovanja, a sad
je raun dospio na naplatu.
Uili smo zajedno gotovo svaki dan, katkad i po est sati u
komadu. Uvijek sam poslije bio iscrpljen, a katkad i uplaen uplaen njegovim bijesom zbog veliine tog dospjelog rauna. Da bi
uope mogao poeti uiti algebru, morao je nauiti razlomke - kad
smo ih uili u petom razredu, on, Vern i Teddy su prodavali zjake.
Prije nego to je mogao poeti uiti Paternoster qui est in coelis,
morao je nauiti to su to imenice, prijedlozi ili objekti. S unutarnje
strane korica njegove gramatike uredno je pisalo JEBE GERUND.
U slobodnim sastavcima imao je dobre ideje koje nisu bile ni tako
loe rasporeene, ali gramatika mu je bila loa, a pravopisne znakove
kao da je ispaljivao iz puke. Prva gramatika mu se raspala od
uporabe pa je u Portlandu kupio novu - bila je to prva knjiga u
tvrdom uvezu koju je ikad imao i postala mu je nekom vrstom
Biblije.
Ali, kad smo stigli do treeg gimnazije, bio je ve prihvaen.
Ni on ni ja nismo bili meu najboljima u razredu, ali ja sam bio
398

GODINJA DOBA

sedmi, a Chris devetnaesti. Obojica smo prihvaeni na Sveuilitu

Maine, ali ja sam otiao u Orono a on u Portland. Upisao se na pravo,
moete li to vjerovati? Nije mu bilo dosta latinskog.
Obojica smo u gimnaziji imali djevojke, ali nijedna nas nikad
nije razdvojila. Zvui li vam to kao da smo postali pederi? Veini
naih bivih prijatelja tako bi zvualo, meu njima i Vernu i
Teddyju. Ali, radilo se o opstanku. Drali smo se jedan za drugog u
dubokoj vodi. Mislim da sam Chrisove razloge objasnio; moje je
razloge tee definirati. Njegova elja da ode iz Castle Rocka i sjene
tvornice inila mi se najboljim dijelom mene samoga i nisam ga
mogao jednostavno ostaviti da se snalazi kako zna i umije. da je
potonuo, i taj bi dio mene potonuo s njim.
Potkraj ljetnog semestra 1968. godine, kad smo svi nosili dugu
kosu i odlazili na mitinge o Vijetnamskom ratu, Chris je uao u
trgovinu da kupi sendvie. Ispred njega su se dva mukarca
posvaala oko toga tko je od njih prvi u repu. Jedan je izvukao no.
Chris, koji je oduvijek bio najbolji mirotvorac medu nama, zakoraio
je medu njih i dobio ubod u grlo. ovjek s noem leao je u etiri
razliita zatvora; puten je iz Shawshanka upravo proli tjedan. Chris
je umro gotovo odmah.
Kad sam o tome itao u novinama, ve sam bio zavrio
kolovanje. Chris je bio na drugoj godini poslijediplomskog. Ja sam
bio godinu i pol u braku i predavao sam engleski u gimnaziji. ena
mi je bila trudna i pokuavao sam napisati knjigu. Kad sam proitao
naslov - STUDENT SMRTNO STRADAO U PORTLANDSKOJ
TRGOVINI - rekao sam eni da idem van na frape. Odvezao sam se
izvan grada, parkirao i plakao za njim. Plakao sam gotovo pola sata.
Nisam to mogao uiniti pred enom ma koliko je volio. Ne bi bilo
frajerski.

34.
A ja?
Ja sam sad pisac, kako sam vam ve rekao. Mnogi kritiari
smatraju da je ono to piem obino sranje. esto mi se ini da imaju
pravo... ali se jo uvijek odvalim svaki put kad pod zanimanje u
obrasce koji se ispunjavaju u bankama i kod lijenika napiem
pisac. Moja pria toliko nalikuje na bajku da je to upravo smijeno.
Prodao sam knjigu i po njoj je snimljen film i film je dobio
dobre kritike a osim toga je bio i hit. Sve se to dogodilo prije mojeg
dvadesetestog roendana. I po drugom mojem romanu su snimili
399

STEPHEN KING

film, a isto tako i po treem. Kaem vam - da ovjek ne povjeruje. U

meuvremenu, eni kao da ne smeta to se motam po kui, a sad ve
imamo troje djece. Meni se sve troje ine savreni i uglavnom sam
vrlo sretan.
Ali, pisanje mi vie ne pada tako lako i nije tako zabavno kao
prije. esto mi zvoni telefon. Katkad me spopadnu gadne glavobolje;
tad moram leati u zamraenoj sobi dok ne prou. Doktor mi kae da
to nisu prave migrene, nego stresne glavobolje. Kae da usporim.
Katkad se zabrinem zbog sebe. Ba glupa navika... ali ne mogu
prestati. I pitam se ima li to to radim ikakva smisla i to da mislim o
svijetu u kojem se ovjek moe obogatiti tako to se igra hajde da se
pretvaramo.
Ali, neobino je kako sam ponovno naletio na Acea Merrilla.
Moji su prijatelji mrtvi, ali Ace je iv i zdrav. Vidio sam ga kako
izlazi s tvornikog parkiralita odmah nakon smjene od sedam do tri
kad sam posljednji put odvezao djecu da posjete mog starog.
Umjesto forda iz 1952. sad vozi ford karavan iz 1977. Na
izblijedjeloj naljepnici pie REAGAN/BUSH 1980. Kratko je oian
i debeo. Otre, privlane crte lica koje pamtim sad su zakopane pod
brdom mesa. Ostavio sam djecu kod tate dok sam otiao u grad po
novine. Stajao sam na uglu ulica Main i Carbine i on me pogledao
dok sam ekao da prijeem. Na licu tog tridesetdvogodinjaka koji
mi je u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji razbio nos nije bilo
nikakvog znaka prepoznavanja.
Gledao sam kako parkira ispred Mellow Tigera, izlazi, zatee
hlae i ulazi u lokal. Mogao sam zamisliti zvuk country glazbe,
zadah piva, povike dobrodolice ostalih stalnih gostiju dok je
zatvarao vrata i sputao iroku stranjicu na isti stolac na kojem je
vjerojatno provodio najmanje tri sata svakog dana - osim nedjelje otkako je navrio dvadeset jednu godinu.
Pomislio sam: Znai, to je sada Ace.
Pogledao sam ulijevo i u daljini iza tvornice vidio sam rijeku
Castle, sad uu ali malo iu, kako i dalje tee ispod mosta izmeu
Castle Rocka i Harlowa. eljeznikog mosta vie nema, ali rijeka je
jo tu. A i ja isto.

400

ZIMSKA PRIA

Za Petera i Susan Straub

METODA DISANJA
1.
KLUB

dijevao sam se neto bre nego inae te snjene, vjetrovite,

otre veeri, to moram priznati. Bio je 23. prosinca 197-. i
vjerujem da su i drugi lanovi kluba to takoer inili. U
olujne veeri u New Yorku je nevjerojatno teko nai taksi, pa sam
nazvao radio-taksi. Nazvao sam jo u pola est i naruio taksi za
osam - moja je ena znaajno podigla obrvu, ali nije nita rekla.
Stajao sam ispod tende stambene zgrade u Istonoj 58. ulici, u kojoj
smo Ellen i ja ivjeli jo od 1946., ve u petnaest do osam i kad je
taksi kasnio pet minuta, poeo sam nestrpljivo koraati amo-tamo.
Taksi je doao u osam i deset i ja sam se ukrcao, odve sretan
to sam se maknuo s vjetra da bih se ljutio na vozaa, iako je to
vjerojatno zasluio. Taj vjetar, dio hladne ciklone koja se prethodnog
dana spustila s Kanade, nije se alio. Zvidao je i zavijao oko prozora
taksija, povremeno priguujui salsu koja je svirala na vozaevom
radiju i njiui veliki checker. Mnoge su trgovine bile otvorene, ali
na ulicama jedva da je bio poneki prolaznik. Oni koje sam vidio
izgledali su kao da im je neugodno, ak i kao da ih neto boli.
Snjeilo je na mahove cijeloga dana i sad je opet poelo,
najprije u tankim opnama a onda u obliku ciklona koji su se vrtjeli
pred nama na ulici. Kad se te veeri budem vraao kui, mislit u o
kombinaciji snijega, taksija i New Yorka s mnogo dubljom
nelagodom... ali tad to, dakako, jo nisam znao.
Na uglu 3. avenije i 40. ulice, veliko srebrno boino zvono
odlepralo je preko krianja kao duh.
- Gadna no - rekao je taksist.
- Sutra e u mrtvanici imati dvadesetak klijenata vie nego
inae. Zaleene kloare. I nekoliko zaleenih beskunica.
- Vjerojatno imate pravo.
Taksist kao da se zamislio.
- Pa, i neka - rekao je na kraju.
- Manji trokovi za socijalnu pomo, zar ne?
- Va je boini duh - rekao sam - zapanjujue dubok i irok.
Opet se zamislio.
- Da vi niste jedan od onih sentimentalnih liberala?
403

STEPHEN KING

- Odbijam odgovoriti jer bi me moj odgovor mogao optuiti rekao sam. Taksist je puhnuo kao da hoe rei zato ba ja uvijek
moram voziti pametnjakovie... ali je uutio.
Iziao sam na uglu 2. avenije i 35. ulice i propjeaio pola
bloka do kluba, povijen pod vjetrom, pritiskajui jednom rukom eir
na glavu. Za samo nekoliko trenutaka ivotna snaga kao da mi je bila
potisnuta duboko u tijelo, kao titravi plavi plamiak plinske pei. Sa
sedamdeset tri godine osjea hladnou i bre i dublje. Trebao bi biti
kod kue, kraj kamina... ili barem kraj elektrine grijalice. U tim
godinama vrua krv vie nije ak ni sjeanje nego samo teoretska
veliina.
Posljednji je nalet vjetra malo jenjao, ali snijeg mi je i dalje
udarao u lice, suh kao pijesak. Bilo mi je drago kad sam vidio da su
stube ispred zgrade broj 249 posute pijeskom - Stevensovo djelo,
dakako - Stevens dobro poznaje alkemiju starosti: ne pretvara se
olovo u zlato nego se kosti pretvaraju u staklo. Kad razmiljam o
takvim stvarima, uvjeren sam da Bog razmilja na slian nain kao
Groucho Marx.
A onda se preda mnom stvorio Stevens, otvarajui mi vrata, i
trenutak poslije bio sam unutra. Niz mahagonijem obloen hodnik,
kroz dvostruka vrata tri-etvrt otvorena pa u knjinicu/itaonicu/bar.
Bila je to mrana prostorija u kojoj su se tu i tamo arile svjetiljke za
itanje. Raskonija svjetlost irila se preko parketa od hrastovine; uo
sam kako pucketaju brezove klade u golemom kaminu. Toplina je
zraila kroz cijelu prostoriju - zacijelo ne postoji dobrodolica koja
se moe usporediti s vatrom u kaminu. Zautale su novine, suho i
pomalo nestrpljivo. To je zacijelo Johanssen sa svojim Wall Street
Journalom. Nakon deset godina mogao sam ga prepoznati po nainu
na koji ita burzovno izvjee. Zabavno... i zadivljujue, na neki
smireni nain.
Stevens mi je pomogao svui ogrta, mrmljajui neto o tome
kako je runa veer; na postaji WCBS prognozirali su jak snijeg sve
do jutra.
Sloio sam se da je doista runa veer i ponovno pogledao u
onu veliku prostoriju s visokim stropom. Runa veer, vatra u
kaminu... i pria o duhovima. Jesam li rekao da je u sedamdeset
treoj vrua krv stvar prolosti? Moda jest. Ali, osjetio sam neto
toplo u prsima pri toj pomisli... neto to nije izazvala vatra
Stevensove pouzdane, dostojanstvene dobrodolice.

404

GODINJA DOBA

Mislim da je to bilo zato to je bio McCarronov red da pria

priu.

Dolazio sam u staru zgradu u Istonoj 35. ulici broj 249 ve deset
godina, i to u razmacima koji su bili gotovo, premda ne sasvim,
redoviti. Ja o tom mjestu mislim kao o klubu za gospodu, tom
pred- Gloria Steinemskom anakronizmu. Ali, ni sad nisam siguran je
li to doista tako ni kako je klub uope nastao.
Te veeri kad je Emlyn McCarron priao svoju priu - priu o
metodi disanja - u klubu je bilo moda trinaest lanova, iako nas je
samo est dolo po onoj hladnoi i vjetru. Sjeam se godina kad smo
imali samo osam redovnih lanova, ali i godina kad nas je bilo
dvadeset ili vie.
Stevens vjerojatno zna kako je sve poelo - jedino u to jesam
siguran jest to da je on tamo od poetka, ma kako davno to moda
bilo... i vjerujem da je Stevens stariji nego to izgleda. Mnogo,
mnogo stariji. Ima blagi brooklynski naglasak, ali unato tome
brutalno je korektan i formalan kao engleski batler tree generacije.
Njegova suzdranost sastavni je dio njegova katkad izluujueg
arma, a njegov osmijeh se moe usporediti sa zakljuanim i
zabrtvljenim vratima. Nikad nisam vidio nikakve klupske knjige, ako
ih uope vodi. Nikad nisam dobio raun za lanarinu - lanarine
nema. Nikad me nije nazvao klupski tajnik - ni tajnika nema, a u
zgradi broj 249 u Istonoj 35. ulici nema telefona. A klub - ako to
uope jest klub - nema imena.

Prvi put sam doao u klub (ne znam kako bih ga drukije zvao) kao
gost Georgea Waterhousea. Waterhouse je bio predsjednik
odvjetnike tvrtke u kojoj sam radio jo od 1951. godine. Moj
napredak u tvrtki -jednoj od najveih u New Yorku - bio je ustrajan
ali vrlo spor; radio sam mnogo, vukao kao mazga... ali nisam imao
pravog dara. Neki su ljudi koji su poeli kad i ja napredovali u
divovskim skokovima dok sam ja polako gurao - i to me nije osobito
iznenadilo.
Waterhouse i ja razmjenjivali smo uljudnosti i dolazili na
obvezatnu veeru koju bi tvrtka priredila svakog listopada, ali mimo
toga nismo kontaktirali sve do jeseni 196-., kada je jednog dana
poetkom studenog navratio u moj ured.

405

STEPHEN KING

Ve je i to samo po sebi bilo neobino pa su me obuzele crne

misli (otkaz) kojima su se suprotstavile lude nade (neoekivano
promaknue). Bio je to zbunjujui posjet. Waterhouse se naslonio na
dovratak i srdano govorio o generalijama - nita od toga to je rekao
nije se inilo vanim. Stalno sam ekao da zavri s askanjem i kae:
A sad, to se tie sluaja Casey, ili Stranka eli da ispitamo
gradonaelnikovo imenovanje Salkowitza za.... Ali, on nije
spomenuo nijedan sluaj. Pogledao je na sat, rekao da je bilo ugodno
popriati sa mnom i da sad mora poi.
Jo sam zbunjeno treptao kad se vratio i kao uzgred rekao: Ima jedno mjesto kamo obino odlazim etvrtkom naveer - neka
vrsta kluba. Uglavnom starci, ali neki su vrlo ugodni. Vinski podrum
je izvrstan, ako vas to zanima. Osim toga, povremeno netko ispria
neku dobru priu. Biste li koji put navratili, Davide? Kao moj gost.
Promucao sam nekakav odgovor - ni sad nisam siguran to
sam tono rekao. Taj me poziv zapanjio. Zvuao je spontano, ali u
njegovim oima, plavim anglosaksonskim komadima leda ispod
upavih sijedih obrva, nije bilo ni traga spontanosti. A ako se ne
sjeam tono to sam odgovorio, to je zato to sam odjedanput bio
siguran da je taj poziv -koliko god bio neodreen i zbunjujui - onaj
konkretni posao koji sam stalno oekivao da spomene.
Ellen se te veeri cijeloj prii rezignirano nasmijala. Bio sam u
tvrtki Waterhouse, Carden, Lawton, Frasier i Effingham ve
dvadesetak godina i bilo je jasno da se neu uzdii vie od srednje
razine na kojoj sam tada bio; ona je smatrala da je poziv jeftiniji
oblik zlatnog sata.
- Starci koji priaju ratne prie i igraju poker - rekla je.
- Pruit e ti jednu takvu veer i onda oekivati da bude
zadovoljan kopanjem po knjinici dok ne ode u mirovinu... uzgred,
stavila sam ti dva Beck'sa u hladionik.
- I toplo me poljubila. Vjerojatno mi je neto vidjela na licu sam Bog zna kako me dobro ita nakon tolikih godina koje smo
proveli zajedno.
Poslije toga se tjednima nije nita dogaalo. Kad bih pomislio
na Waterhouseov udni poziv - udan jer ga je iznio ovjek kojeg
nisam viao ni deset puta na godinu i kojeg sam izvan posla susretao
moda triput godinje, ukljuujui onu tradicionalnu veeru u
listopadu -zakljuio bih da sam pogreno proitao onaj izraz u
njegovim oima, da je poziv doista bio uzgredan i da je on na to
posve zaboravio. Ili se -jo gore - pokajao. A onda mi je jednog
406

GODINJA DOBA

kasnog poslijepodneva priao, gotovo sedamdesetogodinjak ali jo

irokih ramena i atletske grae. Navlaio sam ogrta drei aktovku
meu nogama. Rekao je: - Ako se niste predomislili to se tie onog
pia u klubu, zato ne biste navratili veeras?
- Pa... ovaj...
- Odlino.
- Gurnuo mi je u ruku neki papiri.
- Evo adrese.
Te me veeri doekao podno stuba, a Stevens nam je otvorio
vrata. Vino je, kako mi je i rekao, doista bilo izvrsno. Uope se nije
trudio da me upozna s ostalima; mislio sam da je to snobovtina, ali
sam se poslije predomislio; ipak, dvojica-trojica su se dola upoznati
sa mnom. Jedan od njih bio je Emlyn McCarron, koji je ve tad bio
prevalio sedamdesetu. Pruio mi je ruku i ja sam je kratko stisnuo.
Koa mu je bila suha i gruba, gotovo kao u kornjae. Pitao me igram
li brid. Rekao sam da ne igram.
- Sjajno, dovraga - rekao je.
- Ta prokleta igra nanijela je u ovom stoljeu vie tete
dobrom razgovoru poslije veere nego ita drugo. - I onda je otiao u
polumrak knjinice, u kojoj su se police pruale naizgled u beskraj.
Potraio sam Waterhousea, ali on je nestao. Osjeajui se
pomalo nelagodno i veoma nepoeljno, odlutao sam do kamina. Bio
je golem, a osobito se doimao golemim u New Yorku, gdje ljudi koji
ive u stanovima, kao ja, teko mogu zamisliti neto vee od kamina
u kojem moe ispei kokice ili tost. Kamin u Istonoj 35. ulici broj
249 bio je dovoljno velik da u njemu ispee itavog vola. Iznad
njega nije bilo uobiajene police; umjesto nje, nad kaminom se
izvijao velik kameni luk. Luk je u sredini prekidao sredinji kamen
koji je malo strao. Bio je tono u razini mojih oiju, i premda je
svjetlost bila priguena, mogao sam bez tekoa proitati to je
uklesano u taj kamen: VANA JE PRIA A NE PRIPOVJEDA.
- Izvolite, Davide - rekao je Waterhouse iza mene i ja sam
poskoio. Ipak me, dakle, nije napustio. Samo je otiao na neko meni
nepoznato mjesto po pie.
- Bombajski martini, zar ne?
- Da. Hvala vam, gospodine Waterhouse...
- George - rekao je.
- Ovdje sam samo George.
- Dobro, George - rekao sam, premda mi se inilo suludo
oslovljavati ga po imenu.
407

STEPHEN KING

- to je sve ovo...
- ivio - rekao je.
Otpili smo po gutljaj. Martini je bio savren i to sam i rekao,
umjesto da dovrim pitanje.
- Stevens je za ankom. On izvrsno mijea pia. Kae da je to
sitna ali presudna vjetina.
Martini je ublaio moj osjeaj izgubljenosti i nelagode
(ublaio ga je, ali ne i posve otklonio - proveo sam gotovo pola sata
zurei u svoj ormar i pokuavajui odluiti to da odjenem; na kraju
sam izabrao tamnosmede hlae i sako od tvida koji je bio gotovo iste
nijanse, nadajui se da se neu nai u drutvu u kojem svi nose
smoking - ili pak traperice i kockaste koulje... inilo se da u tome
nisam pogrijeio). Novo mjesto i nova situacija ovjeka ine veoma
svjesnim svakog drutvenog ina, ma kako mali bio; u tom trenutku,
s piem u ruci, nakon obvezatnog kratkog nazdravljanja, silno sam
elio biti siguran da nisam propustio nijednu oekivanu pojedinost.
- Postoji li knjiga gostiju u koju bih se trebao upisati? - upitao
sam.
- Neto slino?
Doimao se blago iznenaeno.
- Nemamo mi nita takvo - rekao je.
- Barem mislim da nemamo.
- Osvrnuo se po polumranoj, tihoj prostoriji. Johanssen je
ukao Wall Street Journalom. Vidio sam da Stevens nestaje kroz
neka vrata na drugom kraju prostorije, pomalo sablastan u svojem
bijelom kaputiu. George je spustio pie na stoli i ubacio jo jednu
kladu u vatru. Iskre su skoile u crno grlo dimnjaka.
- to to znai? - pitao sam, pokazujui natpis na kamenu.
- Moda znate?
Waterhouse ga je pomnjivo proitao kao da ga je tad prvi put
vidio: VANA JE PRIA A NE PRIPOVJEDA.
- Da, mislim da znam to otprilike znai - rekao je.
- Moda ete i vi znati ako ponovno doete. Da, rekao bih da
ete shvatiti. S vremenom. Uivajte, Davide.
Otiao je. I premda moda zvui udno, s obzirom da sam
ostao sam u nepoznatoj sredini, doista sam uivao. Kao prvo,
oduvijek sam volio knjige, a tu je bilo mnogo zanimljivih. Polako
sam se etao uz police itajui naslove na hrptovima koliko sam
mogao u onom polumraku; povremeno bih neku izvukao i bolje
pogledao, a jednom sam se zaustavio da pogledam kroz uzak prozor
408

GODINJA DOBA

koji je gledao na ugao 2. avenije. Stajao sam i kroz mrazom

porubljeni prozor gledao kako semafor na krianju pokazuje crveno,
naranasto, zeleno pa opet crveno i odjednom me obuzeo vrlo
neobian ali i vrlo ugodan osjeaj spokoja. Nije me naglo preplavio,
vie kao da se prikrao. Ma naravno, kao da ujem va komentar, pa
promatranje semafora svakoga smiruje.
Dobro, priznajem, u tome nema logike. Ipak, tako sam se
osjeao. Prvi sam put nakon mnogo godina mislio o zimskim noima
u seoskoj kui u Wisconsinu, gdje sam odrastao: kako sam leao u
sobi na katu u kojoj je uvijek bio propuh i primjeivao razliku
izmeu zavijanja sijeanjskog vjetra koji je vani zanosio snijeg suh
poput pijeska i topline koju je moje tijelo stvaralo ispod dva
pokrivaa.
Bilo je nekoliko pravnih knjiga, ali bile su vrlo neobine:
Dvadeset sluajeva komadanja tijela i njihov ishod na britanskim
sudovima jedan je od naslova kojih se sjeam. Drugi- Sluajevi
kunih ljubimaca. Tu sam knjigu otvorio i dakako, bio je to
znanstveno intoniran tekst o zakonima (ovaj put amerikim) koji se
tiu sluajeva koji su na neki nain povezani s kunim ljubimcima od maaka koje su naslijedile goleme iznose do ocelota koji se oteo s
lanca i jako ugrizao potara.
Bio je tu i komplet Dickensa, komplet Defoea i gotovo
beskrajan komplet Trollopea; zatim komplet novela - njih jedanaest autora po imenu Edward Gray Seville. Bile su uvezane u finu zelenu
kou, a ime izdavaa ispisano zlatnim slovima na hrptu bilo je
Stedham & Son. Nikad nisam uo ni za Sevillea ni za njegovog
nakladnika. Godina autorskog prava prve novele - Bili su naa
braa - bila je 1911. Godina posljednje - Razbijai - 1935.
Dvije police dalje bila je velika knjiga s podrobnim uputama
za ljubitelje modelarstva. Pokraj nje bila je druga velika knjiga s
poznatim prizorima iz poznatih filmova. Svaka je fotografija
zauzimala cijelu stranicu, a na suprotnoj strani bili su slobodni
stihovi o prizoru ili njime nadahnuti. Koncepcija nije bila bogzna to,
ali pjesnici jesu - Robert Frost, Marianne Moore, William Carlos
Williams, Wallace Stevens, Louis Zukofsky i Erica Jong, da
spomenem samo neke. Negdje u sredini knjige naao sam pjesmu
Archibalda MacLeisha uz uvenu fotografiju Marilyn Monroe kako
stoji iznad ventilacijskog otvora i pridrava suknju. Naslov pjesme
bio je Zvon, a poinjala je ovako:
Oblik suknje je
409

STEPHEN KING

- rekli bismo oblik zvona

Noge su batii
I tako dalje. Pjesma nije bila tako strano loa, ali sasvim
sigurno nije bila medu njegovim najboljim djelima. Smatrao sam da
imam pravo suditi o tome jer sam tijekom godina mnogo itao
Archibalda MacLeisha. No te se pjesme o Marilyn Monroe (a bila je
o njoj; to se ak izriito kae - MacLeish na kraju pie: Moje noge
zvone moje imeJMarilyn ma belle) nisam sjeao. Poslije sam je
traio, ali je nisam uspio nai... to, dakako, nita ne znai. Pjesme
nisu kao romani ili kao odvjetniki spisi; one su vie kao listovi na
vjetru i svaka antologija s naslovom Kompletni Taj-i- Taj uvijek je
la. Pjesme se mogu zagubiti ispod sofe - to je jedna od njihovih
drai i jedan od razloga to traju. Ali...
Nakon nekog vremena Stevens mi je donio jo jedan martini
(tad sam se ve smjestio u naslonja s knjigom pjesama Ezre
Pounda). Bio je jednako savren kao i prvi. Dok sam ga pijuckao,
vidio sam kako dvojica od nazonih, George Gregson i Harry Stein
(Harry je bio mrtav ve est godina one veeri kad nam je Emlyn
McCarron priao o metodi disanja), odlaze iz prostorije kroz udna
vrata visoka jedva metar. Kao da su dola ravno iz Alice u zemlji
udesa. Ostavili su ih otvorena i ubrzo nakon to su izili iz knjinice
zauo sam zvuk bilijarskih kugli.
Stevens mi je priao i upitao me elim li jo jedan martini. Sa
aljenjem sam odbio. Kimnuo je.
- Vrlo dobro, gospodine.
- Njegov se izraz lica nije nimalo promijenio, ali ipak sam
imao udan osjeaj da sam mu na neki nain ugodio.
Neto kasnije moje je itanje prekinuo smijeh. Netko je u vatru
bacio nekakav prah pa je plamen nakratko postao raznobojan. Opet
sam se sjetio djetinjstva... ali ne na neki sjetan, sladunjavo
romantian nain. Ni sam ne znam zato mi je tako vano da to
naglasim. Sjetio sam se zgoda kad sam kao klinac radio sline stvari,
ali sjeanje je bilo snano, ugodno i bez trunke aljenja.
Primijetio sam da su gotovo svi ostali privukli svoje
naslonjae u polukrug oko kamina. Stevens je donio pladanj prepun
izvrsnih vruih kobasica. Harry Stein vratio se kroz ona vrataca i
brzo mi se ali uljudno predstavio. Gregson je ostao u sobi za bilijar sudei prema zvuku, vjebao je.

410

GODINJA DOBA

Nakon kratkog oklijevanja, pridruio sam se ostalima. Priala

se neka pria - ne ba ugodna. Priao ju je Norman Stett i premda je
ovdje ne namjeravam prepriavati, moda ete shvatiti moj sud o
njoj ako vam kaem da se radilo o tome kako se neki ovjek utopio u
telefonskoj. govornici.
Kad je Stett - koji je takoer u meuvremenu umro - zavrio,
netko je rekao: - Trebao si je sauvati za Badnjak, Normane.
- Zauo se smijeh koji ja, dakako, nisam shvaao. Tada jo ne.
Tad je progovorio sam Waterhouse i to Waterhouse kakvog ne
bih mogao zamisliti ni za tisuu godina. ovjek koji je diplomirao na
Yaleu, bio lan ugledne udruge Phi Beta Kappa, imao srebrnkastu
kosu i odijelo s prslukom, predsjednik tako velike odvjetnike tvrtke
da je vie nalikovala tvornici - taj je Waterhouse ispriao priu o
uiteljici koja je zapela u zahodu. Zahod se nalazio iza male kole u
kojoj je predavala (kola se sastojala od samo jedne prostorije), a dan
kad joj je stranjica zapela u jednoj od dvije rupe u zahodu bio je
upravo dan kada su zahod trebali odvesti kao prilog okruga Anniston
izlobi Prolost Nove Engleske koja se odravala u Prudential
Centru u Bostonu. Nastavnica nije ni zucnula dok su zahod tovarili i
privrivali na kamion; od srama i uasa ostala je bez rijei, rekao je
Waterhouse. A onda su vrata odletjela na Autocesti 128 kod
Somervillea u najguem prometu...
Ali, navucimo na to zastor, kao i na sve prie koje su slijedile;
veeras vam nisam htio priati o njima. Stevens je u nekom trenutku
donio bocu konjaka koji nije bio samo dobar - bio je upravo
izvanredan. Dodavali smo ga jedni drugima i Johanssen je izrekao
zdravicu: Za priu, a ne pripovjedaa.
U to smo ime pili.
Nedugo poslije, drutvo se poelo razilaziti. Nije bilo kasno to jest, jo nije bila pono, ali primijetio sam da kad prijee iz
pedesetih u ezdesete godine kasno postaje sve ranije. Vidio sam
kako Waterhouse gura ruke u rukave svojeg ogrtaa koji mu je
Stevens pridravao i zakljuio da je i meni vrijeme da poem. inilo
mi se udno da bi Waterhouse otiao ne rekavi mi ni rije (a
oigledno je upravo to namjeravao; da sam otiao vratiti Pounda na
policu etrdeset sekundi poslije, kad bih se vratio, njega vie ne bi
bilo), ali nita udnije od mnogih drugih stvari te veeri. Iziao sam
odmah za njim i Waterhouse se okrenuo, kao da je iznenaen to me
vidi... i gotovo kao da se probudio iz lakog drijemea.

411

STEPHEN KING

- Hoemo podijeliti taksi? -upitao je kao da smo upravo posve

sluajno sreli na toj vjetrovitoj, pustoj ulici.
- Hvala - rekao sam. Htio sam mu se zahvaliti za mnogo vie
od ponude da podijelimo taksi i mislim da se to jasno osjealo u
mojem tonu, ali on je kimnuo kao da nije bilo tog dubljeg znaenja.
Niz ulicu se pribliavao slobodan taksi - ljudi poput Georgea
Waterhousea kao da imaju sree s taksijima i onih ledenih i snjenih
newyorskih noi kad biste se zakleli da na cijelom Manhattanu nema
ni jednoga. Zaustavio gaje.
Kad smo se smjestili u topli taksi, dok je taksimetar mjerio
nau vonju odmjerenim kuckanjem, rekao sam mu kako mi se silno
svidjela njegova pria. Nisam se mogao sjetiti kad sam se posljednji
put toliko smijao otkako sam odrastao. Nisam mu laskao. To je
jednostavno bila istina.
- Da? Ba ljubazno od vas.
- Glas mu je bio ledeno uljudan. Povukao sam se, osjeajui
kako mi obrazi gore. Ne mora uvijek uti tresak da bi znao da su se
vrata zatvorila.
Kad se taksi zaustavio pred mojom zgradom, ponovno sam mu
se zahvalio; ovaj put je bio malo topliji.
- Ljubazno je od vas to ste prihvatili poziv u posljednji
trenutak - rekao je.
- Doite opet ako elite. Nemojte ekati poziv - nismo neki
formalisti. etvrtak je najbolji za prie, ali klub je otvoren svaki dan.
Trebam li dakle smatrati da sam postao lanom!
Pitanje mi je bilo na vrh jezika. Htio sam ga postaviti; inilo
mi se da ga moram postaviti. Samo sam ga vrtio po glavi (na svoj
dosadni odvjetniki nain) da ujem zvui li kako valja - moda je
malo preizravno - kad je Waterhouse rekao taksistu da krene. Ve u
sljedeem trenutku taksi se udaljavao prema Aveniji Madison.
Trenutak sam ostao stajati na ploniku dok mi je rub ogrtaa udarao
o noge. Mislio sam: Znao je da u ga to pitati - znao je i namjerno je
rekao taksistu da krene prije nego to sam uspio izgovoriti pitanje.
Onda sam sebi rekao da je to apsurdno, ak paranoino. I bilo je, ali
je bilo i tono.
Mogao sam se rugati samom sebi koliko sam god htio; ruganje
nije moglo promijeniti istinu.
Polako sam priao vratima svoje zgrade i uao.

412

GODINJA DOBA

Ellen je ve ezdeset posto bila zaspala kad sam sjeo na rub

kreveta da se izujem. Okrenula se i promrmljala neto upitno. Rekao
sam joj neka samo spava.
Opet je neto promrmljala. Ovaj put zvualo je kao: Kakobilo?
Na trenutak sam oklijevao, a onda mi je odjednom bilo
savreno jasno: Ako joj kaem, nikad vie neu ui kroz ona vrata.
- Prilino dobro - rekao sam.
- Starci koji priaju ratne prie.
- Rekla sam ti.
- Ali, nije bilo loe. Moda odem jo koji put. Moda mi to
pomogne u firmi.
- U firmi - blago se narugala.
- Kakav si ti starkelja, mili moj.
- Gle tko to govori - rekao sam, ali ona je ve utonula natrag u
san. Svukao sam se, istuirao, obrisao, obukao pidamu... i onda,
umjesto da legnem kao to sam trebao (ve je bilo poslije jedan),
navukao sam kuni ogrta i otiao popiti bocu Beck'sa. Sjedio sam za
kuhinjskim stolom i polako pio, gledajui kroz prozor u hladni
kanjon Avenije Madison i razmiljajui. U glavi mi je malo zujalo od
koliine alkohola koju sam popio tijekom veeri - za mene je to bilo
neuobiajeno mnogo. Ali, taj osjeaj nije bio nimalo neugodan i nije
mi se inilo da e me muiti mamurluk.
Misao koja mi je prola kroz glavu kad me Ellen pitala kako je
bilo bila je jednako smijena kao i ona o Georgeu Waterhouseu kad
se odvezao u taksiju - zato bi, zaboga, bilo tako strano pogreno
ispriati eni o posve bezazlenoj veeri u klubu moga efa... a ak i
da jest pogreno, tko bi za to znao? Ne, to je smijeno i paranoino
kao i ono to sam mislio prije... ali, govorilo mi je srce, jednako
istinito.

Sreo sam Georgea Waterhousea sljedeeg dana u hodniku izmeu

raunovodstva i itaonice. Sreo... bolje rei proao kraj njega.
Kimnuo mi je i produio bez rijei... kao i svaki put tijekom
prijanjih godina.
Cijeli su me dan boljeli trbuni miii. To je jedino to me
uvjerilo da se ta veer doista dogodila.

413

STEPHEN KING

Prola su tri tjedna. Pa etiri, pa pet. Waterhouse me nije ponovno

pozvao. Nisam se, dakle, uklopio; nisam im odgovarao. Tako sam
barem govorio sam sebi. Bila je to tjeskobna misao, pravo
razoaranje. No pretpostavljao sam da e s vremenom izblijedjeti i
prestati boljeti, kao i sva razoaranja. Ali, sjetio bih se te veeri u
najneoekivanijim trenucima - izoliranih krugova svjetlosti u
itaonici, tako nepominih, smirujuih i nekako civiliziranih;
Waterhouseove apsurdne i vrlo zabavne prie o uiteljici u zahodu;
raskonog mirisa koe na policama. Najvie sam mislio o tome kako
sam stajao kraj onog uskog prozora i gledao kako se svjetla semafora
mijenjaju - zeleno, naranasto, crveno. Mislio sam na onaj spokoj
koji sam osjetio.
Tijekom tih pet tjedana otiao sam u knjinicu i prelistao etiri
sveska poezije Archibalda MacLeisha (tri sam imao kod kue i ve
sam ih pregledao); jedan je svezak imao naslov Sabrane pjesme.
Podsjetio sam se na neke koje su mi bile drage, a najdraa mi je bila
Pismo koje e ostati u zemlji. Ali, nigdje nisam naao pjesmu
Zvon.
Taj sam put u katalogu knjinice potraio i djela pisca po
imenu Edward Gray Seville. Najblie to sam doao bio je krimi
spisateljice Ruth Seville.
Doite opet ako elite. Nemojte ekati poziv...
No ja sam, naravno, ipak ekao poziv; majka me davno
nauila da ne povjerujem ljudima koji mi kau neka slobodno
navratim kad god elim ili da su vrata uvijek otvorena. Nisam
oekivao da mi pa u livreji na zlatnom pladnju donese kienu
pozivnicu, ali sam ipak elio neto, makar i samo nekoliko usputnih
rijei: Hoete li navratiti, Davide? Nadam se da vam nismo bili
dosadni. Tako neto.
Ali, kad ni toga nije bilo, poeo sam ozbiljnije razmiljati o
tome da ipak odem - na kraju krajeva, ljudi katkad doista ele da
svrati kad hoe; na nekim mjestima vrata doista jesu uvijek
otvorena, a majke nemaju ba uvijek pravo.
... ne ekajte poziv...
Uglavnom, tako se dogodilo da sam 10. prosinca te godine
opet obukao sako od tvida i smee hlae i svezao tamnocrvenu
kravatu. Sjeam se da sam te veeri jae nego inae osjeao svoje
bilo.

414

GODINJA DOBA

- to, George Waterhouse se napokon udostojio ponovno te

pozvati? - pitala me Ellen.
- Vraa se u svinjac s ostalim mukim ovinistima?
- Tako je - rekao sam, mislei da je to valjda prvi put u desetak
godina da joj laem... a onda sam se sjetio da sam nakon prvog
odlaska na njezina pitanja o tome kako je bilo takoer odgovorio
laima. Starci koji priaju ratne prie, tako sam kazao.
- Pa, moda ti to doista donese promaknue - rekla je... ali ne s
mnogo nade. Ipak, moram joj odati priznanje - nije bila ni osobito
ogorena.
- Sve je mogue - rekao sam i poljubio je.
- Oink-oink - rekla je dok sam izlazio kroz vrata.
Vonja taksijem te mi se veeri inila vrlo dugom. Bilo je
hladna, mirna, zvjezdana veer. Taksi je bio checker i nekako sam se
u njemu osjeao vrlo malenim, kao dijete koje se prvi put vozi u
veliki grad. Osjetio sam uzbuenje kad se taksi zaustavio pred
zgradom - neto upravo tako jednostavno i upravo tako potpuno. Ali,
jednostavna uzbuenja kao da su osobina ivota koja nestane a da to
ni ne primijetimo i kad ih u starijoj dobi ponovno otkrijemo uvijek
nas iznenade, kao da smo ugledali nekoliko crnih vlasi na elju na
kojem ih ve godinama nije bilo.
Platio sam vozau, iziao i krenuo prema etiri stube koje su
vodile do ulaznih vrata. Dok sam se penjao, moje se uzbuenje
pretvorilo u strah (osjeaj koji je starcima mnogo blii). Zato sam
zapravo doao?
Vrata su bila od debele hrastovine i meni su izgledala vrsta
kao vrata kakve utvrde. Nigdje nisam vidio zvonce, nije bilo ni alke,
ni videokamere nenametljivo postavljene ispod duboke strehe, a nije,
dakako, bilo ni Waterhousea da me uvede. Zastao sam podno stuba i
osvrnuo se. Trideset peta ulica iznenada mi se uinila mranijom,
hladnijom, nekako opasnijom. Sve su zgrade izgledale tajnovito, kao
da skrivaju tajne koje je bolje ne istraivati. Prozori su nalikovali na
oi.
Negdje iza jednog od tih prozora moda je mukarac ili ena
koji razmiljaju o umorstvu, pomislio sam. Proli su me srsi.
Razmiljaju... ili ga poinjaju.
A onda su se vrata iznenada otvorila i preda mnom je stajao
Stevens.
Preplavio me osjeaj olakanja. Ne bih rekao da sam
pretjerano matovit ovjek - barem ne u normalnim okolnostima - ali
415

STEPHEN KING

ona posljednja misao bila je jasna poput proroanstva. Moda bih je

izgovorio i naglas da prije toga nisam vidio Stevensove oi. Njegove
me oi nisu poznavale. Njegove me oi uope nisu poznavale.
Onda sam opet doivio trenutak one proroanske jasnoe:
vidio sam veer pred sobom do u pojedinosti. Tri sata u mirnom
baru. Tri martinija (moda i etiri) da otupe nelagodu to sam bio
dovoljno glup da odem onamo gdje nisam poeljan. Ponienje kojeg
me majka svojim savjetima eljela potedjeti - naime, spoznaje da
smo prekoraili zabranjenu granicu.
Vidio sam sebe kako se vraam kui pripit, ali ne ugodno
pripit. Vidio sam kako samo sjedim u taksiju i ne osjeam ono
djetinje uzbuenje i iekivanje. uo sam sebe kako govorim Ellen:
Brzo se ovjek toga zasiti... Waterhouse je priao istu priu o tome
kako je na pokeru dobio poiljku odrezaka za 3. bataljun... i zamisli,
kartaju za dolar po bodu... hou li opet otii?... pa, moda, ali
sumnjam. I to e biti to. Osim, dakako, sjeanja na ponienje.
Sve sam to vidio u nitavilu Stevensovih oiju. A onda je
njegov pogled postao topliji. Blago se nasmijeio i rekao: Gospodine Adley! Izvolite! Pomoi u vam da skinete ogrta.
Popeo sam se uza stube a Stevens je za mnom vrsto zatvorio
vrata. Kako se vrata mogu promijeniti kad se nade s njihove toplije
strane! Pomogao mi je svui ogrta i nekamo nestao s njim. Trenutak
sam stajao u predvorju gledajui vlastiti odraz u zrcalu - mukarac od
ezdeset tri godine ije je lice ve postalo odve ispijeno da bi ga
itko smatrao sredovjenim. Unato tome, bio sam zadovoljan tim
odrazom.
Tiho sam uao u knjinicu.
Johanssen je ve bio tamo. itao je Wall Street Journal. Pod
drugim krugom svjetla Emlyn McCarron je sjedio za ahovskom
ploom suelice Peteru Andrewsu. McCarron je tada kao i sada bio
mrav kao kostur, uskog i tankog nosa; Andrews je bio krupan,
kolerian, zgrbljenih ramena. Preko prsluka mu se irila bujna ria
brada. Licem u lice preko ploe s izrezbarenim figurama od
bjelokosti i ebanovine izgledali su kao Indijanski totemi: orao i
medvjed.
I Waterhouse je bio tu. Mrtio se nad Timesom. Podigao je
pogled, kimnuo mi bez traka iznenaenosti i ponovno se udubio u
novine.
Stevens mi je bez pitanja donio bombajski martini.

416

GODINJA DOBA

Ponio sam ga meu police i ondje sam opet naao onaj

zagonetni niz knjiga uvezenih u zelenu kou. Te sam veeri poeo
itati djela Edwarda Graya Sevillea. Poeo sam od poetka, od
pripovijetke Bili su naa braa. Otad sam proitao svih jedanaest i
smatram da su to najbolje novele napisane u ovom stoljeu.
Potkraj veeri opet se priala pria - ovaj put samo jedna - a
Stevens je donio konjak. Kad je pria bila gotova, svi su poeli
ustajati, spremajui se za odlazak. Stevens se oglasio s dvostrukih
vrata koja su vodila u predvorje. Glas mu je bio tih i ugodan, ali se
uo vrlo jasno.
- Tko e nam onda priati priu za Boi?
Svi su zastali i osvrnuli se. uo se tihi amor i smijeh.
Stevens je, nasmijeen ali ozbiljan, dvaput pljesnuo rukama
kao uitelj koji umiruje neposlune uenike.
- Molim vas, gospodo - tko e priati?
Peter Andrews, onaj pogrbljenih ramena i rie brade, proistio
je grlo.
- Imam ja neto o emu sam razmiljao. Ne znam hoe li
sasvim odgovarati, to jest, ako...
- Izvrsno - prekinuo ga je Stevens i opet se zauo smijeh.
Andrewsa su dobroudno lupali po leima. Kroz hodnik je navalio
hladni zrak dok su ljudi odlazili.
Onda se preda mnom, kao nekom arolijom, stvorio Stevens s
mojim kaputom.
- Laku no, gospodine Adley. Uvijek vas rado vidimo.
- Zar se doista sastajete na Badnjak? - upitao sam
zakopavajui kaput. Bio sam malo razoaran to u propustiti
Andrewsovu priu, ali ve smo se bili dogovorili da emo tu veer
provesti u Schenectadyju kod Ellenine sestre.
Stevensu je polo za rukom da istodobno izgleda okirano i
aljivo.
- Nipoto - rekao je.
- Badnjak ovjek treba provesti u krugu obitelji. Barem tu
veer, ako ve nijednu drugu. Ne mislite li i vi tako, gospodine?
- Svakako.
- Uvijek se sastajemo u etvrtak prije Boia. tovie, te
veeri nas se najvie okupi.
Primijetio sam da nije upotrijebio rije lanova - sluajno ili
namjerno?

417

STEPHEN KING

- U glavnoj su se prostoriji ispredale mnoge prie, gospodine

Adley, i to svih vrsta, od kominih do traginih, od ironinih do
sentimentalnih. Ali etvrtkom prije Boia uvijek se priaju prie o
neshvatljivom. Oduvijek je bilo tako, ili barem otkako ja pamtim.
Sad sam barem shvatio onaj komentar koji sam uo prilikom
prvog dolaska, naime da je Norman Stett svoju priu trebao sauvati
za Boi. I druga su mi se pitanja motala po glavi, ali u Stevensovim
sam oima nazreo trunku opreza. Shvaate li to elim rei? Nije to
bilo upozorenje da nee odgovoriti na moja pitanja; bilo je to prije
upozorenje da ih uope ne postavim.
- Mogu li jo to uiniti za vas, gospodine Adley?
Sad smo bili sami u predvorju. Svi ostali su otili. Predvorje je
iznenada izgledalo mranije, Stevensovo dugo lice bijede, usnice
rumenije. U kaminu je prasnuo vor na kladi pa se po ulatenom
parketu na trenutak rasula crvena svjetlost. inilo mi se da iz jedne
od meni zasad nepoznatih prostorija ujem klizav udarac. Taj mi se
zvuk nije svidio. Nimalo.
- Ne - odgovorio sam glasom koji je malo podrhtavao.
- Hvala lijepa.
- Onda vam elim laku no - rekao je Stevens i ja sam preao
preko praga. uo sam kako se teka vrata zatvaraju za mnom. uo
sam okretanje kljua. A onda sam hodao prema svjetlima 2. avenije,
ne osvrui se, nekako se bojei osvrnuti, kao da bih mogao vidjeti
neko stravino bie kako me slijedi u korak ili nazrijeti neku tajnu
koju je bolje ne znati. Doao sam do ugla, ugledao slobodan taksi i
zaustavio ga.

Opet

ratne prie? - pitala me Ellen te veeri. Bila je u krevetu s

Philipom Marloweom, svojim jedinim ljubavnikom.
- Da, malo se prialo - rekao sam vjeajui kaput.
- Uglavnom sam sjedio i itao knjigu.
- To misli kad nisi roktao.
- Upravo tako. Kad nisam roktao.
- uj ovo: Kad sam prvi put vidio Terryja Lennoxa, bio je
pijan u rolls-royce Silver Wraithu ispred terase Dancersa - itala je
Ellen. - Imao je mladalako lice ali kosa mu je bila bijela kao kost.
Po oima mu se vidjelo da je pijan kao ep, ali inae je izgledao kao
bilo koji drugi pristojan mladi u smokingu koji troi previe novca
na mjestu koje je stvoreno upravo u tu svrhu. Zgodno, ne? To je...

418

GODINJA DOBA

- Dugi rastanak - rekao sam izuvajui se.

- ita mi taj isti ulomak svake tri godine. To ti je dio
bioritma.
Nabrala je nos i pogledala me.
- Oink-oink.
- Hvala - rekao sam.
Ona se vratila svojoj knjizi, a ja sam otiao u kuhinju po bocu
Beck'sa. Kad sam se vratio, spustila je Dugi rastanak na noni
ormari i pomnjivo me promatrala.
- Davide, kani li se ulaniti u taj klub?
- Pa, moda... ako me pozovu.
- Bilo mi je neugodno. Moda sam je opet slagao. Ako u
zgradi u Istonoj 35. ulici broj 249 uope postoje lanovi, ja sam to
ve postao.
- Drago mi je - rekla je.
- Ve ti odavno neto nedostaje. Mislim da toga nisi bio ni
svjestan, ali tako je. Ja imam svoj Odbor za pomo i Povjerenstvo za
enska prava i Kazalino drutvo. Ali, tebi je neto nedostajalo. Ljudi
s kojima moe ostariti, rekla bih.
Priao sam krevetu, sjeo kraj nje i uzeo Dugi rastanak. Bilo
je to bljetavo, novo, broirano izdanje. Sjeao sam se kako sam joj
za roendan kupio tvrdo uvezano. Jo 1953.- Misli da smo stari?upitao sam je.
- Tako mi se nekako ini - rekla je i toplo mi se nasmijeila.
Spustio sam knjigu i dotaknuo njezinu dojku.
- Prestari za ovo? Okrenula je pokriva damskom kretnjom... a
onda ga je hihoui gurnula nogama na pod.
- Udri, tatice - rekla je - to prije, to bolje.
- Oink-oink - rekao sam i onda smo oboje prasnuli u smijeh.

Doao je i etvrtak prije Boia. Veer je bila uglavnom ista kao i

prijanje, s dvije iznimke. Bilo je vie ljudi - moda osamnaest. I u
zraku se osjealo otro ali neopisivo ozraje uzbuenja. Johanssen je
samo bacio pogleda na svoj Journal, a onda se pridruio McCarronu,
Hughu Beaglemanu i meni. Sjedili smo kraj prozora, malo askali o
svemu i svaemu i na kraju se upustili u strastvenu - i esto vrlo
smijenu - raspravu o predratnim automobilima.
Zapravo, jo je neto bilo drukije - Stevens je spravio izvrstan
pun. Bio je kremast, ali zainjen jakim rumom i zainima. Servirao

419

STEPHEN KING

ga je iz nevjerojatne Waterfordove zdjele koja je izgledala kao

ledena skulptura, i amor razgovora postajao je sve glasniji kako se
zdjela praznila.
Pogledao sam u kut pokraj vrataaca sobe za bilijar i zapanjio
se kad sam tamo vidio Waterhousea i Normana Stetta kako bacaju
karte s fotografijama bejzbolskih igraa u neto to je izgledalo kao
pravi cilindar od dabrovine. Glasno su se smijali.
Ljudi su leerno prelazili iz jedne skupine u drugu. Ve je bilo
kasno... a onda, u vrijeme kad bi inae obino poeli odlaziti, vidio
sam da Peter Andrews sjedi pred kaminom s neoznaenim paketiem
koji je nalikovao na vreicu sa sjemenjem u ruci. Bacio ju je u vatru
ne otvarajui je i plamen je uas poeo mijenjati boje - zakleo bih se
da su neke bile izvan normalnog spektra; onda je opet postao ut.
Preko Andrewsova ramena vidio sam kamen s uklesanom poukom:
VANA JE PRIA A NE PRIPOVJEDA.
Stevens je nenametljivo prolazio izmeu nas skupljajui ae
od puna i zamjenjujui ih aama za konjak. Neki su promrmljali
Sretan Boi ili Ugodni blagdani, Stevense i tad sam prvi put
vidio da se da je novac - netko je neupadljivo tutnuo deset dolara,
netko pedeset, a vidio sam i stoticu.
- Hvala, gospodine McCarron... gospodine Johanssen...
gospodine Beagleman...
- Tiho, civilizirano mrmljanje.
Ve sam dovoljno dugo ivio u New Yorku da znam da je
Boi karneval napojnica: treba neto dati mesaru, pekaru, apotekaru
- da i ne spominjem vratara, domara i istaicu koja dolazi utorkom i
petkom. Nikad nisam sreo nikoga iz mojeg stalea tko to doivljava
kao ita drugo do neizbjene gnjavae... ali te veeri nisam osjetio ni
traka takvog raspoloenja. Ljudi su novac davali drage volje, ak
revno... i iznenada sam se, bez ikakva pravog razloga (kako to, ini
se, obino biva kad doe u zgradu broj 249) sjetio djeaka koji je
doviknuo Scroogeu u tiho, hladno, londonsko boino jutro: to?
Guska koja je velika kao ja? A Scrooge mu, gotovo lud od radosti,
hihoui kae: Dobar deko! Izvrstan deko!
Potraio sam svoju lisnicu. U njoj sam, iza Ellenine
fotografije, uvijek drao pedeset dolara za eventualne neoekivane
potrebe. Kad mi je Stevens pruio konjak, bez oklijevanja sam mu
tutnuo novanicu u ruku... iako nisam bogat ovjek.
- Sretan Boi, Stevense - rekao sam.
- Hvala, gospodine, takoer.
420

GODINJA DOBA

Zavrio je s raznoenjem konjaka i skupljanjem napojnica pa

se povukao. Osvrnuo sam se jedanput dok je Peter Andrews priao
svoju priu i vidio ga kako stoji ispred dvostrukih vrata, nejasna
ovjekolika sjena, nepomina i tiha.
- Sada sam odvjetnik, kako znate - rekao je Andrews nakon to
je otpio gutljaj konjaka.
- Imam ured u Aveniji Park ve dvadeset dvije godine. Ali,
prije toga sam bio pomonik u odvjetnikoj tvrtki u Washingtonu.
Jedne veeri u srpnju zatraili su da ostanem dulje kako bih zavrio
kazalo citiranih sluajeva u predmetu koji s ovom priom nema
nikakve veze. Ali, onda je doao jedan ovjek - ovjek koji je tada
bio jedan od najpoznatijih senatora, koji je poslije zamalo postao
predsjednik. Koulja mu je bila zamrljana krvlju a oi su mu bile
iskolaene.
- Moram razgovarati s Joeom, rekao je. Joe je bio Joseph
Woods, predsjednik tvrtke, jedan od najutjecajnijih odvjetnika u
Washingtonu i blizak prijatelj tog senatora.
- Otiao je kui jo prije nekoliko sati, rekao sam mu. Mogu
vam rei da sam se strano uplaio - izgledao je kao netko tko je
netom doivio teku prometnu nesreu ili tunjavu s noevima. I kad
sam vidio njegovo lice, koje sam viao u novinama, onako
zamrljano, kad sam vidio kako mu se jedan obraz trza ispod
iskolaenog oka... zbog toga je nekako sve bilo jo gore. Mogu vam
ga nazvati... Ve sam se maio za slualicu, jedva ekajui da tu
neoekivanu odgovornost prebacim na nekoga drugog. Iza njega sam
vidio krvave tragove na sagu.
- Moram odmah razgovarati s Joeom, ponovio je kao da me
nije uo. U prtljaniku moga auta je neto... neto to sam naao
dolje u Virginiji. Pucao sam i zabio no u to, ali ga ne mogu ubiti.
Nije ljudsko bie i ne mogu ga ubiti.
- Poeo je hihotati... pa se smijati... i na kraju vritati. Jo je
vritao kad sam napokon uspio dobiti gospodina Woodsa na telefon i
rei mu da doe, da doe to prije moe...
No nije mi namjera prepriavati ni priu Petera Andrewsa.
Zapravo, nisam siguran da bih ju se usudio prepriati. Rei u samo
to da je bila tako jezovita da sam je jo tjednima sanjao, i Ellen me
jednog jutra za dorukom pitala zato sam usred noi poeo vikati:
Njegova glava! Njegova glava govori u zemlji!
- Valjda sam neto sanjao - rekao sam joj.
- Jedan od onih snova kojih se poslije ne moe sjetiti.
421

STEPHEN KING

Ali, odmah sam spustio pogled i mislim da je Ellen taj put

znala da laem.
Jednog dana u kolovozu sljedee godine zazvonio je telefon
dok sam radio u itaonici. Bio je to George Waterhouse. Pitao me bih
li mogao doi u njegov ured. Kad sam stigao, vidio sam da su tamo i
Robert Carden i Henry Effingham. Na trenutak sam bio siguran da e
me optuiti za neku veliku glupost ili propust.
Onda mi je priao Carden i rekao: - George smatra da je
vrijeme da vas unaprijedimo u mlaeg partnera, Davide. A i mi se
slaemo.
- To je pomalo kao da ste postali najstariji omladinac na
svijetu - rekao je Effingham smijeei se - ali nema drugog naina.
Bude li sree, do Boia ete biti pravi partner.
Te noi nije bilo runih snova. Ellen i ja smo otili na veeru,
previe popili, zatim produili u jazz klub u kojem nismo bili gotovo
est godina i sluali onog nevjerojatnog plavookog crnca, Dextera
Gordona, kako svira trubu gotovo do dva ujutro. Sljedeeg jutra
probudili smo se s glavoboljom i muninom, jo uvijek nesposobni
povjerovati da se to dogodilo. Meu ostalim, plaa mi je upravo
porasla za osam tisua dolara godinje dugo nakon to smo odbacili
svaku nadu u tako vrtoglav porast prihoda.
Tvrtka me je te jeseni poslala u Kopenhagen na est tjedana, a
kad sam se vratio, doznao sam da je John Hanrahan, jedan od
redovitih posjetitelja zgrade broj 249, umro od raka. Skupili smo
novac za njegovu enu koja se nala u tekim prilikama. Mene je
zapalo da zbrojim novac - sve u gotovini - i napiem ek. Bilo je tu
gotovo deset tisua dolara. Predao sam ek Stevensu i on ga je valjda
poslao potom.
Arlene Hanrahan je sluajno bila lanica Elleninog
Kazalitnog drutva i Ellen mi je poslije nekog vremena ispriala da
je Arlene dobila anonimni ek na deset tisua etiristo dolara. Uz ek
je pisalo samo: Prijatelji vaeg pokojnog mua.
- Nije li to najnevjerojatni]a stvar koju si ikad uo? - pitala me
Ellen.
- Nije - odgovorio sam - ali bi se plasirala meu prvih deset.
Imamo li jo jagoda, Ellen?
Godine su prolazile. Otkrio sam da na katu u zgradi broj 249
postoji jo cijeli niz soba - soba za pisanje, spavaa soba u kojoj su
gosti katkad provodili no (premda bih nakon onog klizavog udarca
koji sam uo - ili mislio da sam uo - osobno radije odsjeo u dobrom
422

GODINJA DOBA

hotelu), mala ali dobro opremljena gimnastika dvorana i sauna. Bila

je tu i duga, uska prostorija koja se protezala cijelom duljinom
zgrade, u kojoj su bile dvije staze za kuglanje.
Tijekom tih godina ponovno sam proitao novele Edwarda
Graya Sevillca i otkrio zapanjujue dobrog pjesnika - moda ravnog
Ezri Poundu i Wallaceu Stevensu - koji se zvao Norbert Rosen.
Prema tekstu na ovitku jedne od njegove tri knjige, rodio se 1924.
godine, a poginuo je u Anziju. Sve tri knjige objavio je Stedham &
Son iz New Yorka i Bostona.
Sjeam se da sam otiao u Javnu knjinicu jednog sunanog
proljetnog poslijepodneva jedne od tih godina (vie nisam siguran
koje) i zatraio Knjievno trite za proteklih dvadeset godina.
Knjievno trite je godinjak debeo poput utih stranica
telefonskog imenika nekog velikog grada pa knjiniar ba nije bio
oduevljen mojim zahtjevom. No bio sam uporan i pomnjivo sam
prelistao svih dvadeset svezaka. I premda bi u njima trebali biti
navedeni svi nakladnici, i veliki i mali, u Sjedinjenim Dravama (a
uz njih i agenti, urednici i osoblje klubova knjiga), nigdje nisam
naao ime Stedham & Son. Godinu - ili moda dvije godine - poslije
upustio sam se u razgovor s nekim antikvarom i pitao ga o tome.
Rekao je da nikad nije uo za njih.
Mislio sam pitati Stevensa, ali sam vidio ono upozorenje u
njegovim oima, pa sam odustao.

I tijekom svih tih godina bilo je pria.

Ili pripovijedaka, kako bi rekao Stevens. Smijenih
pripovijedaka, pripovijedaka o naenoj i izgubljenoj ljubavi,
pripovijedaka o nelagodi. Pa ak i nekoliko ratnih pria, premda nisu
bile nimalo nalik onome to je Ellen imala na umu kad me to pitala.
Najjasnije se sjeam prie Gerarda Tozemana - prie o
amerikom stoeru koji je njemako topnitvo pogodilo etiri
mjeseca prije svretka Prvoga svjetskog rata; poginuli su svi osim
Tozemana.
Lathrop Carruthers, ameriki general kojega su tad ve svi
smatrali ludim (bio je odgovoran za vie od osamnaest tisua smrti bacao je ivote i dijelove tijela kao to bismo vi ili ja bacali novie
u duboks), stajao je pred mapom bojita kad je pala granata.
Objanjavao je jo jedan suludi plan napada - plan koji bi uspio kao

423

STEPHEN KING

to su uspjeli i svi ostali njegovi pothvati: vrlo bi djelotvorno stvorio

nove udovice.
Kad se slegla praina, Gerard Tozeman je, onako oamuen i
zagluen, krvarei iz nosa, uiju i kutaka oiju dok su mu testisi ve
natekli od siline udara, naiao na Carruthersovo tijelo dok je traio
izlaz iz bunkera u kojem se stoer nalazio. Pogledao je generalovo
tijelo... i onda poeo vriskati od smijeha. Bio je tako zagluen da ni
sam sebe nije uo, ali ulo ga je medicinsko osoblje i shvatilo da je
netko ipak preivio.
Carruthers nije bio osakaen eksplozijom... barem, rekao je
Tozeman, ne onako kako su vojnici u tom tako davnom ratu shvaali
sakaenje - gubitak ruku, stopala ili oiju, plua unitena plinom. Ne,
rekao je, nita takvo. Majka bi ga odmah bila prepoznala. Ali,
mapa...
...mapa pred kojom je Carruthers stajao u trenutku eksplozije...
Nekako mu se utisnula u lice. Tozeman je pred sobom vidio
odvratnu, istetoviranu posmrtnu masku. Obala Bretanje bila je na
koatom hrptu Carruthersove obrve. Rajna je tekla kao oiljak niz
njegov lijevi obraz. Pokrajine uvene po vinarstvu nale su se na
njegovoj bradi. Rijeka Saar opasala mu je vrat kao oma vjeala... a
na jednom oteklom kapku pisalo je VERSAILLES.
To je bila naa boina pria 197-. godine.
Sjeam se i mnogih drugih, ali njima ovdje nije mjesto. Nije,
zapravo, ni Tozemanovoj... ali to je bila prva boina pria koju
sam uo u zgradi broj 249 pa nisam mogao odoliti da vam je ne
ispriam. A onda, u etvrtak poslije Dana zahvalnosti ove godine,
kad je Stevens pljesnuo rukama i upitao tko c nas ove godine
poastiti boinom priom, Emlyn McCarron je zareao: - Imam ja
neto to bi se dalo ispriati. Sad ili nikad - Bog e me ubrzo
zauvijek uutkati.
Tijekom svih tih godina dolazaka u klub nikad nisam uo da
McCarron pria priu. Moda sam upravo zato tako rano naruio
taksi i zato sam, dok je Stevens dijelio pun nama estorici koji smo
doli te ledene, vjetrovite veeri, bio toliko uzbuen. A nisam bio
jedini; isto sam uzbuenje vidio i na drugim licima.
McCarron je, onako star, suh i konat, sjedio u golemom
naslonjau pred kaminom s paketiem praha u zgrenoj ruci. Bacio
ju je u vatru pa smo gledali kako plamen razuzdano mijenja boje da
bi se na kraju vratio utoj. Stevens je proao izmeu nas s konjakom
a mi smo mu dali boinu napojnicu. Jednom sam tijekom tog
424

GODINJA DOBA

godinjeg obreda uo zveket kovanica dok su prelazile iz ruke

darovatelja u ruku primatelja; drugom sam zgodom na trenutak u
svjetlosti vatre iz kamina vidio novanicu od tisuu dolara. Ton
Stevcnsova mrmljanja u obje je zgode bio posve isti: tih, obziran i
besprijekorno korektan. Prolo je otprilike deset godina otkako sam
prvi put doao u zgradu broj 249 s Georgeom Waterhouseom i dok se
u vanjskom svijetu mnogo toga promijenilo, ovdje je sve ostalo isto,
a Stevens kao da nije bio ni mjeseca - ni dana - stariji.
Vratio se u sjenu i na trenutak je zavladala tako posvemanja
tiina da smo uli tiho zvidanje uzavrelog soka koji je izlazio iz
klada u kaminu. Emlyn McCarron se zagledao u vatru pa smo i mi
pogledali onamo. inilo se da je plamen te veeri osobito divlji.
Osjeao sam se gotovo hipnotiziran tom vatrom - kao to su spiljski
ljudi od kojih smo potekli vjerojatno bili hipnotizirani njome dok je
vjetar puhao i zamorio ispred njihovih hladnih sjevernih spilja.
Napokon, jo zagledan u vatru, malo pognut tako da su mu
podlaktice poivale na bedrima a sklopljene ake visjele kao vor
izmeu koljena, McCarron je poeo pripovijedati.

2.
METODA DISANJA
Gotovo mi je osamdeset godina, to znai da sam se rodio kad
i stoljee. Cijeli sam ivot povezan sa zgradom koja stoji suelice
Madison Square Gardcnu; ta zgrada, koja izgleda kao veliki, sivi
zatvor -kao da je iz Prie o dva grada - zapravo je bolnica, kao to
svi sigurno znate. Zove se Mcmorijalna bolnica Harriet White.
Harriet White po kojoj je dobila ime bila je prva ena moga oca, a
izuila je za bolniarku dok su na Ovjoj livadi u Central Parku jo
doista paslc ovce. Kip te gospoe koja bi mi bila maeha da je jo
bila iva kad sam se rodio stoji na pijedestalu u paviljonu ispred
zgrade i ako ste ga vidjeli, moda ste se pitali kako je ena tako
ozbiljna i beskompromisna lica mogla izabrati tako blagi poziv.
Moto uklesan u podnoju kipa, kad zaobiete glupu latintinu, jo je
manje utjean: Nema utjehe bez boli; tako spasenje odreujemo
patnjom. Katon, ako elite znati, a i ako ne elite.
Rodio sam se u toj sivoj kamenoj zgradi 20. oujka 1900.
godine. Vratio sam se u nju kao staist 1926. Dvadeset est godina je
prilino za poetnika u svijetu medicine, ali ve sam proao mnogo
konkretniji sta u Francuskoj, na kraju Prvoga svjetskog rata,
425

STEPHEN KING

pokuavajui strpati rasuta crijeva natrag u trbuhe koji su zjapili kao

krateri i kupujui na crnoj burzi morfij koji je esto bio pomijean s
drugim sastojcima i katkad i opasan.
Kao i generacije lijenika poslije Drugoga svjetskog rata, bili
smo vrlo praktini, i podaci veih medicinskih fakulteta pokazuju da
je izmeu 1919. i 1928. malo tko ponavljao godinu ili se ispisao. Bili
smo stariji, iskusniji, staloeniji. Jesmo li bili i mudriji? Ne znam...
ali smo svakako bili cininiji. Nije bilo svih tih besmislica o kojima
piu u popularnim romanima o medicini, o padanju u nesvijest ili
povraanju pri prvoj autopsiji. Ne poslije Bellcau Woodsa, gdje su
majke takorice znale podii nekoliko legala mladunaca na crijevima
rastrgnutih vojnika koji su ostavljeni da trunu na niijoj zemlji.
Povraanje i padanje u nesvijest bilo je odavno iza nas.
Mcmorijalna bolnica Harriet White odigrala je vanu ulogu i u
neemu to mi se dogodilo devet godina nakon to sam zavrio
stairanje, i to je pria koju vam veeras elim ispriati. Nije to pria
prikladna za Boi, moda ete rei (iako se zavrni prizor odigrao
na Badnjak), pa ipak, premda je nedvojbeno uasna, ini mi se da
istodobno izraava svu udesnu mo nae proklete, uklete vrste. U
njoj vidim udo nae volje... ali i njezinu stranu, mranu mo.
Samo je roenje, gospodo, za mnoge neto strano; sad je u
modi da oevi budu nazoni roenju svoje djece, i premda je ta moda
mnoge mukarce opteretila osjeajem krivice koji po meni ne
zasluuju (a kojom se neke ene svjesno i okrutno koriste), naelno
to smatram zdravim. No vidio sam mukarce kako izlaze iz
raaonice blijedi, posrui, vidio sam ih kako padaju u nesvijest
poput djevojaka, svladani krikovima i krvlju. Sjeam se jednog oca
koji se sasvim dobro drao... da bi odjedanput poeo histerino
vritati kad je njegov savreno zdravi sin doao na svijet. Djeakove
su oi bile otvorene, inilo se da gleda oko sebe... a onda se pogled
zaustavio na ocu.
Roenje je udesno, gospodo, ali ga nikada nisam smatrao
lijepim - ne, nipoto. Mislim da je odve brutalno da bi moglo biti
lijepo. enska je utroba poput motora. Motor se ukljuuje zaeem.
Isprva kao da je u leru... ali kad se ivotni ciklus priblii vrhuncu,
roenju, motor turira sve jae i jae. Prvotni apat pretvara se u
stalno brujanje, pa u ropot, pa u zastraujuu riku. Kad se taj motor
jednom ukljui, svaka budua majka zna da joj je ivot u pitanju. Ili
e roditi dijete i iskljuiti motor, ili e motor lupati sve jae, glasnije
i bre dok ne eksplodira i ne ubije ju u krvi i boli.
426

GODINJA DOBA

Ovo je pria o roenju, gospodo, roenju dan prije roenja

koje slavimo ve gotovo dvije tisue godina.

Poeo sam raditi kao lijenik 1929. godine - godine koja nije bila
pogodna ni za kakve poetke. Djed mi je uspio posuditi neto novaca
pa sam imao vie sree od veine mojih kolega, ali sljedee sam
etiri godine ipak morao preivljavati uglavnom se oslanjajui na
dosjetljivost.
Do 1935. godine stvari su ve stajale malo bolje. Stekao sam
skupinu stalnih pacijenata, a iz Memorijalne bolnice slali su mi esto
i one koji vie nisu morali biti na bolnikom lijeenju. U travnju te
godine pregledao sam novu pacijenticu, mladu enu koju u nazvati
Sandra Stansfield - to je ime dovoljno slino njezinu pravom imenu.
Bila je bjelkinja i rekla je da ima dvadeset osam godina. Kad sam je
pregledao, zakljuio sam da je tri do pet godina mlaa. Bila je
plavokosa, vitka i za ono vrijeme visoka - oko 172 cm. Bila je i
lijepa, ali na neki strog nain. Imala je jasne i pravilne crte lica i
inteligentne oi... a usta su joj bila jednako odluna kao kamena usta
kipa Harriet White u paviljonu preko puta Madison Square Gardena.
Ime koje je upisala na obrazac nije bilo Sandra Stansfield nego Jane
Smith. Kad sam je pregledao, utvrdio sam da je trudna otprilike dva
mjeseca. Nije imala vjenani prsten.
Nakon prvog pregleda, ali prije nego to su stigli rezultati testa
na trudnou, moja medicinska sestra, Ella Davidson, rekla je: - Znate
ona djevojka koja je bila juer, Jane Smith? Kladim se da je to
izmiljeno ime.
Sloio sam se. Ipak, prilino me zadivila. Nije okoliala,
crvenjela i plakala kao to to obino ine djevojke u njezinu
poloaju. Bila je izravna i praktina. ak i to izmiljeno ime zvualo
je vie kao stvar praktinosti nego srama. Nije se potrudila smisliti
neto uvjerljivije, recimo Betty Rucklehouse, ili neto egzotino
kao Ternina DeVille. Potrebno ti je ime za obrazac, kao da je
mislila, jer je takav propis. Pa dobro, napisat u ga. Ali, umjesto da
se oslonim na profesionalnu etiku ovjeka kojeg ne poznajem, radije
u se osloniti na sebe. Ako nemate nita protiv.
Ella je frktala i malo gunala - te dananje djevojke,
besramnice i slino - ali bila je dobra ena i mislim da je sve to
rekla samo forme radi. Znala je ba kao i ja da moja nova pacijentica,
to god bila, zasigurno nije praznoglava pustolovka. Ne, Jane

427

STEPHEN KING

Smith bila je samo krajnje ozbiljna, krajnje odluna mlada ena ako se uz te osobine uope moe upotrijebiti slabana rije samo.
Bila je to neugodna situacija (moda se sjeate da se neko govorilo
da je djevojka nastrugala; danas se mnoge mlade ene, izgleda,
izvlae struganjem kad nastruu), a ona ju je namjeravala podnijeti
to je god mogla dostojanstvenije.
Tjedan dana nakon prvog pregleda ponovno je dola. Danje
bio krasan - jedan od prvih pravih proljetnih dana. Bilo je toplo, nebo
je bilo meke, mlijenoplave boje a povjetarac je nosio miris - topao,
neodrediv miris koji kao da je znak koji nam priroda alje da se
vratila na poetak svojeg ciklusa raanja. Jedan od onih dana kad
ovjek poeli da je kilometrima daleko od svake odgovornosti, da
sjedi suelice vlastitoj dragoj eni - recimo na Coney Islandu ili na
Palisadesu s druge strane Hudsona s koarom za piknik na
kockastom stolnjaku, da ena na glavi ima veliki eir i haljinu bez
rukava lijepu kao taj dan.
Jane Smith je imala haljinu s rukavima, ali je svejedno bila
gotovo tako lijepa kao taj dan - od bijelog lana sa smeim porubom.
Imala je smee salonke, bijele rukavice i klo koji je pomalo
iziao iz mode - bio je to prvi znak da ona nipoto nije imuna ena.
- Trudni ste - rekao sam joj.
- To ste vjerojatno ve i sami znali, zar ne?
Ako e plakati, pomislio sam, to e biti sada.
- Da - rekla je savreno mirno. U njezinim oima nije bilo
nita vie suza nego to je na nebu tog dana bilo oblaka.
- Inae mi je mjesenica vrlo redovita.
Nakratko smo zautjeli.
- Kad mogu oekivati poroaj? - upitala me uz jedva
zamjetljiv uzdah. Takav bi zvuk ovjek ispustio kad se saginje da
podigne neto teko.
- Bit e to boina beba - rekao sam.
- 10. prosinca, ali moe biti dva tjedna prije ili poslije.
- U redu.
- Kratko je oklijevala, a onda nastavila.
- Hoete li biti moj lijenik? Iako nisam udana?
- Hou - rekao sam.
- Pod jednim uvjetom.
Namrtila se i u tom je trenutku njezino lice vie nego ikad
nalikovalo na Harriet White, oevu prvu enu. Ne biste oekivali da
se mlada ena od dvadeset tri godine moe tako prijetei namrtiti.
428

GODINJA DOBA

Bila je spremna otii, a ako to znai proi cijelu tu neugodnost

iznova, i na to je bila spremna.
- A to bi to bilo? - upitala je bezbojnom uljudnou.
Sad sam ja osjetio poriv da spustim pogled, ali nastavio sam
gledati u njezine smirene smee oi.
- elim znati vae pravo ime. Moete i dalje plaati gotovinom
ako elite i gospoda Davidson e vam pisati priznanice na ime Jane
Smith, ali ako se namjeravamo viati sljedeih sedam mjeseci, elim
vam se obraati imenom kojim vam se obraaju cijeli ivot.
Zavrio sam svoj apsurdni mali govor i gledao je kako
razmilja. Bio sam uvjeren da e ustati, zahvaliti mi se i zauvijek
otii. To bi mi bilo ao. Svidjela mi se. Jo vie mi se sviao njezin
praktian pristup problemu zbog kojeg bi se devedeset posto ena
pretvorilo u nespretne i nedostojanstvene laljivice, uasnute ivim
satom u sebi i tako posramljene da ne bi bile kadre skovati nikakav
plan.
Danas bi vjerojatno veina mladih ljudi takvo stanje duha
smatralo smijenim, runim, ak i nevjerojatnim. Ljudi toliko ele
pokazati svoju liberalnost da se prema trudnici bez vjenanog prstena
odnose dvostruko bolje nego prema onoj koja ga ima. Ali, gospodo,
vi se sigurno sjeate moraliziranja i licemjerja zbog kojih je poloaj
ene koja je nastrugala neko bio tako neugodan. Tada je udana
trudnica bila sretna ena, sigurna u svoj poloaj i ponosna to je
ispunila ono to je smatrala svojom ivotnom ulogom. Neudana
trudnica je u oima svijeta bila bludnica - bila je to esto i u vlastitim
oima. Bila je, kako bi rekla Ella Davidson, laka, a u ono vrijeme i
u onom svijetu to se nije lako pratalo. Takve su ene odlazile u
drugi grad roditi svoje dijete. Neke su uzimale tablete ili skakale s
krova. Ili su ile prljavim arlatanima na pobaaj, ili ga same
pokuavale izazvati. U svojoj sam praksi vidio etiri ene koje su mi
iskrvarile pred oima zbog perforirane maternice - u jednom sluaju
perforacija je nastala od iskrhanog grla boce Dr. Peppera privrene
za drak metle. Da, teko je danas zamisliti da se takvo to doista
dogaalo, ali jest, gospodo. Dogaalo se. Bio je to, ukratko, najtei
poloaj u kojem se mogla zatei zdrava mlada ena.
- Dobro - rekla je na kraju.
- To je poteno. Zovem se Sandra Stansfield.- i pruila mi je
ruku. Pomalo zapanjen, prihvatio sam je i stisnuo. Bilo mi je drago
to me Ella Davidson ne vidi. Ne bi nita rekla, ali bi moja kava cijeli
sljedei tjedan bila gorka.
429

STEPHEN KING

Nasmijeila se - mojoj zbunjenosti, vjerojatno - i pogledala me

u oi.
- Nadam se da emo biti prijatelji, doktore McCarron. Prijatelj
mi i te kako treba. Bojim se.
- To razumijem i nastojat u biti va prijatelj, gospoice
Stansfield. Mogu li sad neto uiniti za vas?
Otvorila je torbicu i izvadila malu biljenicu i olovku. Otvorila
je biljenicu, podigla olovku i pogledala me. Na trenutak sam se
uasnuo mislei da e me pitati ime i adresu nekoga tko bi joj
napravio pobaaj. No ona je rekla: - Recite mi to bi bilo najbolje da
jedem. Najbolje za dijete.
Glasno sam se nasmijao. Pogledala me pomalo zaueno.
- Oprostite, ali tako ste poslovni.
- Pa, dijete sad jest dio mojeg posla - rekla je.
- Nije li tako, doktore McCarron?
- Da, naravno, imate pravo. A ja imam knjiicu koju dajem
svim svojim trudnim pacijenticama. O prehrani, teini, piu, puenju
i mnogim drugim stvarima. Molim vas, nemojte se smijati kad je
vidite. Povrijedit ete me, jer sam sam je napisao.
I doista je bilo tako, premda je to bio vie pamflet nego
knjiica, a s vremenom je prerasla u moju knjigu Praktini savjeti za
trudnou i poroaj. U ono me vrijeme jako zanimala ginekologija i
porodiljstvo - zanima me i danas - premda tada to nije bila poeljna
specijalizacija osim ako ste imali dobre veze u viim staleima. A
ako ste ih i imali, moglo je potrajati deset-petnaest godina da
prikupite dovoljno pacijentica. Budui da sam zbog rata poeo raditi
prilino kasno, smatrao sam da ne mogu tratiti vrijeme. Zadovoljio
sam se time da u u svojoj opoj praksi vidjeti mnogo sretnih
trudnica i poroditi mnogo djece. Tako je i bilo - porodio sam vie od
dvije tisue beba, dovoljno da napune dvjesto uionica.
Budnije sam pratio literaturu o trudnoi nego i o jednom
drugom podruju ope prakse. A budui da sam o tome imao vrlo
odreeno miljenje, napisao sam vlastiti pamflet umjesto da samo
dijelim beskorisne savjete koje su tada davali trudnicama. Neu ih
sve nabrajati jer bi to potrajalo cijelu no, ali spomenut u nekoliko.
Trudnicama se savjetovalo da to vie lee i da se nipoto ne
kreu mnogo jer bi inae mogle pobaciti ili roditi oteeno dijete.
ujte, poroaj je vrlo teak posao i savjetovati takvo to isto je kao
da nogometau kaete neka se pripremi za utakmicu tako da to vie
sjedi da se ne bi umorio! Jo jedan briljantan savjet koji su davali
430

GODINJA DOBA

mnogi lijenici bio je da umjereno debele trudnice ponu... puitil

Logiku je savreno objanjavala jedna od reklama: Umjesto
slatkia, zapalite Lucky. Ljudi koji misle da smo s ulaskom u
dvadeseto stoljee uli i u doba medicinske prosvijeenosti nemaju
pojma kako medicina katkad zna biti luda. Moda je tako i bolje, jer
da znaju, preko noi bi osijedili.
Dao sam gospoici Stansfield svoju knjiicu i ona ju je kakvih
pet minuta usredotoeno itala. Pitao sam je bi li joj smetalo da
zapalim lulu i ona mi je to dopustila odsutnim pokretom ruke. Kad
me napokon pogledala, blago se smijeila.
- Jeste li vi radikal, doktore McCarron? -upitala je.
- Zato me to pitate? Zato to savjetujem da trudnice svoje
poslove obavljaju pjeice umjesto da se voze u zadimljenom vagonu
podzemne eljeznice koji se stalno trza?
- Pretporoajni vitamini, to god to bilo... plivanje... i vjebe
disanja! Kakve vjebe disanja?
- To dolazi kasnije. I ne, nisam radikal. Daleko od toga. Ali
me zato sljedei pacijent eka ve pet minuta.
- Oh, oprostite.
- Brzo je ustala i gurnula knjiicu u svoju torbicu.
- Sve je u redu.
Navukla je lagani ogrta gledajui me onim otvorenim
smeim oima.
- Ne - rekla je.
- Uope niste radikal. Mislim da ste zapravo vrlo... ugodni? Je
li to prava rije?
- Nadam se da e posluiti - rekao sam.
- Svia mi se. Gospoa Davidson e vam zakazati pregled.
Htio bih da doete poetkom sljedeeg mjeseca.
- Vaa mi gospoa Davidson nije sklona.
- Ma ne, sigurno se varate.
- Ali, nikad nisam bio osobito vjet laganju pa je toplina
izmeu nas naglo nestala. Nisam je otpratio do vrata.
- Gospoice Stansfield?
Okrenula se prema meni, suzdrano, upitno.
- Namjeravate li zadrati dijete?
Kratko me promatrala a onda se nasmijeila - zagonetnim
osmijehom koji vjerojatno razumiju samo trudnice.
- O, da - rekla je i izila.

431

STEPHEN KING

Do kraja tog dana doli su mi identini blizanci s identinim

sluajem opeklina od otrovnog brljana, probuio sam jedan ir,
uklonio komadi metala iz oka nekog kovinotokara i jednu od mojih
najstarijih pacijentica uputio u Memorijalnu bolnicu jer je zasigurno
imala rak. Ve sam bio zaboravio na Sandru Stansfield. Podsjetila
me Ella Davidson kada je rekla:
- Moda ipak nije pustolovka.
Podigao sam pogled s kartona posljednjeg pacijenta. Gledao
sam ga osjeajui onu beskorisnu srdbu koju osjea gotovo svaki
lijenik kada zna da je posve bespomoan i mislei kako bih trebao
dati izraditi novi ig, samo to na njemu ne bi pisalo dugovanje ili
plaeno ili pacijent premjeten, nego osuen na smrt. Moda s
lubanjom i prekrienim kostima kao na boicama otrova.
- Molim?
- Vaa gospoica Jane Smith. Uinila je neto vrlo neobino
jutros kad sam joj zakazala sljedee preglede.
- Po licu sam joj vidio da je to jedna od neobinih stvari koje
gospoa Davidson odobrava.
- A to to?
- Kad sam joj dala raspored pregleda, zamolila me da joj
zbrojim trokove. Sve trokove. Ukljuujui poroaj i boravak u
bolnici.
To je doista bilo neobino. Ne zaboravite, bilo je to 1935.
godine, a gospoica Stansfield odavala je dojam nekoga tko je sam
na svijetu. Je li dobrostojea, moda ak bogata? Nisam to vjerovao.
Haljina, cipele, rukavice - sve je to bilo elegantno, ali nije nosila
nakit, ak ni biuteriju. A tu je bio i eir - onaj demodirani klo.
- I jeste li to uinili? - upitao sam.
Gospoa Davidson me pogledala kao da sam izgubio razum.
- Jesam li? Naravno da jesam! I ona mi je sve platila. U
gotovini.
Potonje je oigledno najvie iznenadio gospou Davidson
(dakako, vrlo ugodno), mene nimalo nije iznenaivalo. ene kao
Jane Smith ne mogu si priutiti da piu ekove.
- Izvadila je novarku, otvorila je, izbrojala novac i stavila mi
ga na sto! - nastavila je gospoda Davidson.
- Onda je stavila priznanicu tamo gdje je bio novac, vratila
lisnicu u torbicu i pozdravila me. Nimalo loe kad imamo na umu
koliko smo puta morali podsjeati navodno pristojan svijet da nam
plati raune.
432

GODINJA DOBA

Mene je to razdrailo. Nije mi bilo drago to je Stansfieldica to

uinila, to je gospoa Davidson bila tako zadovoljna, a ni sam
sobom nisam bio zadovoljan, zbog razloga koji nisam znao odrediti,
a ne znam ni sada. Nekako sam se u svemu tome osjeao mali.
- Ali, nije sad mogla platiti bolnike trokove - rekao sam. Bila
je to sitnica, ali nisam se imao ega drugog uhvatiti.
- Na kraju krajeva, ne znamo koliko e dugo morati ostati. Ili
ste postali proroica, Ella?
- To sam joj i ja rekla, a ona me pitala koliko se obino ostaje
nakon normalnog poroaja. Rekla sam joj tri dana. Nije li tako,
doktore McCarron?
Morao sam priznati da jest.
- Rekla mi je da e tri dana platiti odmah, a bude li morala
ostati due, platit e razliku, a ako...
- ...a ako ostane krae, moemo joj vratiti novac - zavrio sam
umjesto nje. Pomislio sam: K vragu i ta ena!, a onda sam se
nasmijao. Imala je petlje. To joj se nije moglo porei. I to u svakom
smislu.
Gospoda Davidson se nasmijeila... i ako sad, kad sam starac,
ikad doem u iskuenje da pomislim kako znam sve to se moe
znati o ljudima, sjetim se tog osmjeha. Do tog dana kladio bih se u
sve na svijetu da nikad neu vidjeti gospou Davidson, olienje
pristojnosti, kako se smijei mislei na neudanu trudnicu.
- Petlje? Ne znam, doktore. Ali, zna to hoe. To svakako.

Prolo je mjesec dana i gospoica Stansfield dola je na pregled jednostavno je izronila iz nevjerojatne, iroke struje ljudi tadanjeg, a
i sadanjeg New Yorka. Na sebi je imala zgodnu plavu haljinu kojoj
je uspjela dati tih originalnosti, unikata, iako je oigledno bila
izabrana iz niza istih takvih haljina u trgovini. Cipele joj nisu bile u
tonu - bile su to one iste smee salonke koje je imala proli put.
Pomnjivo sam je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem
redu. Rekao sam joj to i bilo joj je drago.
- Pronala sam one vae pretporoajne vitamine, doktore
McCarron.
- Da? Izvrsno.
Oi su joj nestano bljeskale.
- Apotekar me upozorio da ih ne uzimam.

433

STEPHEN KING

- Sauvaj nas Boe ljudi koji tucaju lijekove u avanima - rekao

sam, a ona je zahihotala prikrivajui usta rukom - bila je to djetinja
gesta, draesno oputena.
- Jo nisam upoznao apotekara koji nije zapravo elio biti
lijenik. I republikanac. Pretporoajni vitamini su novost pa se
prema njima odnose sumnjiavo. Jeste li ga posluali?
- Ne, posluala sam vas. Vi ste moj lijenik.
- Hvala vam.
- Nema na emu.
- Gledala me otvoreno; vie nije hihotala.
- Doktore McCarron, kad e mi se poeti vidjeti?
- Ne prije kolovoza, mislim. Tek u rujnu ako odaberete...
komotniju odjeu.
- Hvala.
- Uzela je svoju torbicu ali nije odmah ustala. inilo mi se da
eli razgovarati, ali ne zna kako bi poela.
- Zaposleni ste, zar ne? Kimnula je.
- Da, radim.
- Smijem li upitati gdje? Ako mi ne elite rei...
Nasmijala se - reskim, neveselim smijehom koji se od onog
hihota razlikovao kao dan od noi.
- U robnoj kui. Gdje drugdje neudana ena moe raditi u
ovom gradu? Prodajem parfeme debelim gospoama koje farbaju
kosu i stavljaju trajne.
- Do kada mislite raditi?
- Dok ne primijete moje nezgodno stanje. Pretpostavljam da e
me tada zamoliti da odem kako ne bih uzrujala neku od debelih
gospoda. Moda bi im se od prizora trudnice bez vjenanog prstena
opustila trajna.
Iznenada su joj oi zablistale od suza. Usnice su joj drhtale.
Posegnuo sam za rupiem. Ali, suze nisu potekle - ni jedna jedina.
Oi su joj na trenutak zasuzile, a onda se povukle. Usta su joj se
zategnula... a onda je i njih opustila. Jednostavno je odluila da nee
izgubiti vlast nad svojim osjeajima... i nije. Bilo je to vrlo
dojmljivo.
- Oprostite - rekla je.
- Vrlo ste ljubazni prema meni. Neu vam zauzvrat poeti
priati priu koja nije nimalo neobina.
Ustala je pa sam ustao i ja.
- Znam sluati - rekao sam.
434

GODINJA DOBA

- A imam i vremena. Sljedei pacijent je otkazao.

- Ne - rekla je.
- Hvala vam, ali ne bih.
- U redu. Ali, ima jo neto.
- Da?
- Nije mi obiaj naplaivati svojim pacijentima usluge koje im
jo nisam pruio. Nadam se da ete, ako... mislim, ako biste eljeli...
ili morali...
- Zbunjeno sam zautio.
- Ve sam etiri godine u New Yorku, doktore McCarron, a po
prirodi sam tedljiva. Poslije kolovoza - ili rujna - morat u ivjeti od
uteevine dok se ne budem mogla ponovno zaposliti. Nemam
mnogo i katkad me, osobito nou, uhvati strah.
Mirno me gledala onim prekrasnim smeim oima.
- inilo mi se bolje... sigurnije, da odmah platim za dijete.
Prije svega ostalog. Jer tako mislim o svome djetetu, a poslije bi
iskuenje da potroim novac moglo postati preveliko.
- U redu - rekao sam.
- Ali, imajte na umu da ja na to gledam kao plaanje unaprijed.
Ako vam bude potreban novac, samo recite.
- Pa da se gospoda Davidson opet pretvori u zmaja? - Oi su
joj opet nestano bljeskale.
- Nee ii. A sad, doktore...
- Namjeravate raditi to je dulje mogue? to je god dulje
mogue?
- Da. Moram. Zato?
- Mislim da u vas malo uplaiti prije nego to odete - rekao
sam. Malo je razrogaila oi.
- Nemojte - rekla je.
- Ionako sam ve jako uplaena.
- Upravo u zato to i uiniti. Sjednite, gospoice Stansfield.
- A kad je nastavila stajati, dodao sam: - Molim vas.
Sjela je. Nerado.
- Vi ste u neobinom i nezavidnom poloaju - rekao sam i
naslonio se na stol za pregled.
- Nosite se s tim iznimno dostojanstveno.
Zaustila je da neto kae, ali sam je zaustavio rukom.
- To je dobro. estitam vam na tome. Ali, ne bih volio da
nakodite djetetu zbog brige za novanu sigurnost. Imao sam
pacijenticu koja se, unato mojim savjetima, mjesecima utezala
435

STEPHEN KING

steznikom, sve jae i jae kako je trudnoa postajala uoljivija. Bila

je to tata, glupa, naporna ena i mislim da zapravo nije ni eljela
dijete. Nisam zagovornik teorije o podsvjesnom o kojoj danas, ini
se, svi raspravljaju, ali da jesam, rekao bih da je ona - ili neto u njoj
- pokuavala ubiti dijete.
- I je li ga ubila? - Lice joj je bilo nepomino.
- Ne, nije. Ali, dijete se rodilo retardirano. Sasvim je mogue
da bi se ionako rodilo retardirano, ne kaem da nije - o takvim
stvarima ne znamo gotovo nita. Ali, mogue je da je ona to izazvala.
- Shvaam - rekla je tiho.
- Ne elite da se... uteem kako bih mogla raditi etiri ili est
tjedana dulje. Moram priznati da sam pomiljala na to. I zato... hvala
vam to ste me uplaili.
Ovaj sam je put ispratio do vrata. Bio bih je volio pitati koliko
joj je uteevine ostalo, koliko se pribliila rubu. No ona na to
pitanje ne bi odgovorila, to mi je bilo jasno. I tako sam se samo
pozdravio s njom i rekao neto aljivo o vitaminima. Otila je.
Tijekom sljedeeg mjeseca dogaalo mi se da u neobinim trenucima
pomislim na nju i...

Johanssen je na tom mjestu prekinuo McCarronovu priu. Bili su

stari prijatelji pa mu je to valjda davalo pravo da postavi pitanje koje
nam je zacijelo svima prolo kroz glavu.
- Jesi li bio zaljubljen u nju, Emlyne? To hoe rei sa svim
tim opaskama o njezinim lijepim smeim oima i osmijehu i o tome
kako si pomiljao na nju u neobinim trenucima?
Mislio sam da e McCarronu smetati to ga je prekinuo, ali
nije.
- Ima pravo postaviti to pitanje - rekao je i zastao, gledajui u
vatru. inilo se kao da je zadrijemao. Onda je prasnuo suhi vor na
nekoj kladi i poslao spiralu iskri u dimnjak; McCarron se okrenuo i
pogledao najprije Johanssena a onda i nas ostale.
- Ne, nisam bio zaljubljen u nju. Ono to sam rekao o njoj
zvui kao neto to primjeuje mukarac koji se zaljubljuje - njezine
oi, haljine, smijeh.
- Pripalio je lulu posebnim upaljaem nalik klinu koji je uvijek
nosio sa sobom, uvlaei dim dok se nije zaarila. Onda je ugasio
upalja, stavio ga u dep i ispuhnuo oblak dima koji se polako kretao
oko njegove glave kao mirisna opna.

436

GODINJA DOBA

- Divio sam joj se. To je sve. Sa svakim njezinim dolaskom

divio sam joj se sve vie. Moda neki od vas misle da je ovo pria o
nesretnoj ljubavi. Nita ne moe biti dalje od istine. Njezina je pria
isplivala na povrinu malo-pomalo tijekom sljedeih mjeseci i kad je
ujete, gospodo, mislim da ete se sloiti da je bila upravo onako
obina kako je ona sama i rekla. Grad ju je privukao kao i tisue
drugih djevojaka, potjecala je iz provincije...
... iz Iowe ili Nebraske. Ili moda Minnesote - ne sjeam se
vie tono. Mnogo je nastupala u kolskom i mjesnom kazalitu u
svojem gradiu, dobila dobre kritike od kritiara koji je diplomirao
knjievnost na Vioj koli za krave i silose, pa je dola u New York
okuati sreu na pozornici.
I u tome je bila praktina - ili barem onoliko praktina koliko
je mogue kad ima nepraktine ambicije. Rekla mi je da je dola u
New York jer nije vjerovala u neizreenu tvrdnju filmskih asopisa da svaka djevojka koja doe u Hollywood moe postati filmska
zvijezda, da e danas pijuckati sok u kafiu a ve sljedeeg dana
glumiti s Gableom ili McMurrayjem. Dola je u New York jer je
mislila da bi se tu lake mogla probiti... i zato to ju je kazalite
zanimalo vie od filma, mislim.
Zaposlila se kao prodavaica parfema u jednoj od velikih
robnih kua i upisala se na satove glume. Bila je pametna i vrlo
odluna - imala je elinu volju - ali bila je ljudsko bie kao i svi mi.
Bila je i osamljena. Osamljena na onaj nain koji moda poznaju
samo djevojke koje su nedavno dole iz malih gradova na Srednjem
zapadu. enja za domom nije uvijek neodreen, nostalgian, gotovo
lijep osjeaj iako je tako obino zamiljamo. Moe on biti i bode,
bolest koja nije samo metaforika nego i stvarna. Moe promijenit
pogled na svijet - lica koja vidi na ulici vie nisu samo ravnoduna
nego i runa... moda ak i zla. enja za domom je stvarna bolest bol biljke iupane iz korijena.
Gospoica Stansfield, ma koliko bila odluna i snana, nije
bila imuna na nju. Ostatak slijedi tako prirodno da ga je suvino i
priati. Na satove glume dolazio je i neki mladi. Nekoliko su puta
izili zajedno. Nije ga voljela, ali joj je trebao prijatelj. Kad je
shvatila da on to nije i da nikad nee ni biti, ve su dvaput bili
zajedno. U krevetu. Otkrila je da je trudna. Rekla je to mladiu koji
joj je odgovorio da e biti uz nju i postupiti dolino. Tjedan dana
poslije nestao je bez traga. Tada je dola k meni.

437

STEPHEN KING

Tijekom

etvrtog mjeseca trudnoe upoznao sam gospoicu

Stansfield s metodom disanja - onom koju danas nazivaju
Lamazeovom metodom. U ono doba gospodin Lamaze bio je
potpuno nepoznat.
U ono doba - vidim da se esto koristim tom frazom.
Ispriavam se, ali ne mogu si pomoi - velik dio onoga to sam vam
rekao i to u vam tek rei dogodilo se tako kako se dogodilo zato to
je bilo u ono doba.
I tako... u ono doba, prije etrdeset pet godina i vie, da ste
otili u raaonicu bilo koje vee amerike bolnice, mislili biste da ste
u ludnici. ene koje nekontrolirano plau, ene koje viu da ele
umrijeti, da ne mogu podnijeti tu agoniju, koje mole da im Isus Krist
otpusti grijehe, koje psuju i govore rijei za koje njihovi oevi i
muevi nikad ne bi povjerovali da ih one znaju. Sve je to bilo vrlo
uobiajeno unato injenici da je veina ena na svijetu raala posve
tiho osim stenjanja kakvo povezujemo s bilo kojom vrstom napornog
fizikog rada.
Za dio te histerije bili su odgovorni lijenici, na alost. Nisu
pomagale ni prie koje su trudnice sluale od prijateljica i roakinja
koje su rodile prije. Vjerujte mi: ako vam kau da e vas neto
boljeti, to e vas doista i boljeti. Bolje najveim dijelom u glavi i ako
neka ena usvoji pomisao da raanje strano boli - kad joj to kau
majka, sestre, udane prijateljice a uz njih jo i lijenik - taje ena
duevno preduvjetovana da osjea veliku bol.
I nakon samo est godina prakse, naviknuo sam se vidjeti ene
koje su se pokuavale boriti s dvostrukim problemom: ne samo s
injenicom da su trudne i da moraju planirati dolazak djeteta nego i s
injenicom - ili barem onim to su one smatrale injenicom - da su
ule u dolinu smrti. Mnoge su ak nastojale sve ostaviti u redu kako
bi, ako umru, njihovi muevi mogli dalje bez njih.
Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za lekcije iz porodiljstva, ali
morate znati da je dugo vremena prije onog doba in raanja u
zapadnim zemljama doista bio iznimno opasan. Nakon revolucije u
medicini koja se dogodila oko 1900. godine, postupak je postao
mnogo sigurniji, ali se nevjerojatno mali broj lijenika potrudio to
rei svojim trudnicama. Samo Bog zna zato. Ali, imajui sve to na
umuje li udo to je u veini radaonica bilo kao da ste na
psihijatrijskom odjelu s najteim sluajevima? Za te jadne ene
napokon je doao trenutak da dozive neto to im je, zbog

438

GODINJA DOBA

viktorijanskih obiaja, bilo opisano vrlo neodreeno; napokon su

osjeaje kako motor raanja radi punom snagom. Obuzelo ih je
strahopotovanje i uenje koje su odmah protumaile kao
neizdrivu bol pa je veina oekivala da ubrzo krepa kao pas.
itajui literaturu o raanju, naiao sam na naelo tihog
poroda i metodu disanja. Vritanje rasipa energiju koja se moe
upotrijebiti da dijete lake izae, ene od njega hiperventiliraju, a kad
se to dogodi, tijelo se ponaa kao da je kriza - lui se mnogo
adrenalina, ubrzavaju se disanje i bilo. Sve je to posve nepotrebno.
Metoda disanja pomae majci da se usredotoi na posao koji je pred
njom i da iskoristi sposobnosti tijela kako bi podnijela bol.
Metoda se u tada ve nairoko koristila u Indiji i Africi; u
Americi su je poznavali Sooni, Kiove i Mikmaki; Eskimi se
oduvijek slue njome; ali, kako moete pretpostaviti, zapadnjaki
lijenici za nju nisu pokazivali zanimanje. Jedan moj kolega - inae
pametan ovjek - vratio mi je rukopis mojeg pamfleta o trudnoi
ujesen 1931. godine koji sam mu dao na itanje. Crvenom je
olovkom prekriio cijeli dio o metodi disanja. Na margini je
navrljao da bi, da su ga zanimala crnaka praznovjerja, svratio do
kioska i kupio asopis udne prie.
Ali, ja ga nisam posluao i nisam taj dio izbacio iz pamfleta.
No rezultati su bili mjeoviti, to je najvie to mogu rei. Nekim je
enama metoda mnogo pomogla. Druge kao da su je naelno
shvaale ali su posve izgubile disciplinu kad bi trudovi postali
duboki i jaki. Otkrio sam da su u veini takvih sluajeva ideju
potkopale dobronamjerne prijateljice i roakinje koje nikad nisu ule
za metodu pa nisu vjerovale da moe biti uspjena.
Metoda se temeljila na tezi da su trudovi, iako u svakom
pojedinom sluaju poneto razliiti, ipak openito vrlo slini. Postoje
etiri faze: poetni trudovi, poroajni trudovi, sam poroaj i
izbacivanje posteljice. Poetni trudovi znae potpuno otvrdnjavanje
trbunih i zdjelinih miia; trudnica ih esto pone osjeati ve u
estom mjesecu. Mnoge ene koje su prvi put trudne oekuju neto
gadno, slino grevima u crijevima. Kau mi da nije tako, da je to jak
tjelesni osjeaj koji se moe produbiti u bol. ena koja primjenjuje
metodu disanja tad pone disati u kratkim, odmjerenim udisajima i
izdisajima. Svaki se izdisaj ispuhne, kao da svirate trubu u stilu
Dizzyja Gillespieja.
Tijekom poroajnih trudova, kad ponu bolniji grevi svakih
petnaestak minuta, ena prijee na duge udisaje i duge izdisaje 439

STEPHEN KING

onako kako die maratonac kad poinje posljednju etapu. to se bolje

usredotoe, to su dulji udisaji i izdisaji. U svom sam pamfletu tu fazu
nazvao jahanjem valova.
Posljednju fazu koja nas ovdje zanima nazvao sam
lokomotivom, a danas ih Lamazeovi sljedbenici zovu u-u
fazom. Poroaj prate bolovi koji se esto opisuju kao duboki i
staklasti. Prati ih neodoljiva potreba majke da gura... da izbaci dijete.
To je trenutak, gospodo, kada taj udesni, zastraujui motor dolazi
do vrhunca. Grli maternice posve je rairen. Dijete je krenulo na
svoje kratko putovanje niz poroajni kanal i da pogledate ravno
meu majine noge, vidjeli biste djeju glavicu samo nekoliko
centimetara od vanjskog svijeta. Majka koja primjenjuje metodu
disanja sada pone kratko i otro disati izmeu usnica, ne punei
plua, bez hiperventilacije - zapravo dahe, ali kontrolirano. To
doista zvui kao kad djeca oponaaju parnu lokomotivu.
Sve to blagotvorno djeluje na tijelo - majka dobiva dovoljno
kisika pa nema krizne reakcije, a osim toga ostaje svjesna i budna,
moe postavljati pitanja i sluati upute. Ali, naravno, duevni
rezultati metode disanja jo su vaniji. Majka osjea da aktivno
sudjeluje u raanju svoga djeteta - da na neki nain ona upravlja tim
procesom. Ona vlada tim iskustvom, ona moe nadvladati bol.
Jasno vam je da cijeli proces ovisi o duevnom stanju trudnice.
Metoda disanja je vrlo osjetljiva i ako sam doivio prilino
neuspjeha, objasnio bih ih ovako - ako lijenik moe pacijenticu
uvjeriti u neto, mogu je isto tako razuvjeriti roakinje koje upaju
kosu od uasa pri pomisli na neto tako pogansko.
Gospoica Stansfield je, barem s tog aspekta, bila savrena
pacijentica. Nije imala ni roakinja ni prijateljica koje bi naruile
njezinu vjeru u metodu disanja (premda moram iskreno priznati da
sumnjam da je nju itko ikada odgovorio od iega o emu je jedanput
donijela sud) kad je povjerovala u nju. A jest povjerovala.
- To je pomalo kao autohipnoza, zar ne? - pitala me kad smo
prvi put ozbiljno razgovarali o tome.
Oduevljeno sam se sloio.
- Upravo tako! Ali zato ne trebate misliti da je to trik ili da e
zakazati kad vam najvie bude trebalo.
- Uope tako ne mislim. Vrlo sam vam zahvalna. Redovito u
vjebati, doktore McCarron.
- Bila je ena za kakvu je metoda disanja bila kao stvorena i
kad mi je rekla da e vjebati, govorila je istinu. Nikad nisam vidio
440

GODINJA DOBA

da netko s takvim arom prihvati neku ideju... ali, dakako, metoda

disanja savreno je odgovarala njezinom temperamentu. Na ovom
svijetu ima na milijune lijenih mukaraca i ena i neki su od njih vrlo
dragi ljudi. Ali, ima i onih drugih, koji neodoljivo ele vladati svojim
ivotom, a gospoica Stansfield bila je jedna od njih.
Kada kaem da je posve prihvatila metodu disanja, upravo
tako i mislim... a mislim i da njezin posljednji dan u robnoj kui to
izvrsno ilustrira.
Njezin je radni odnos prekinut potkraj kolovoza. Gospoica
Stansfield bila je vitka i zdrava, a to joj je, naravno, bilo prvo dijete.
Svaki e vam lijenik rei da se trudnoa na takvoj eni nee
primijetiti pet, moda i est mjeseci... a onda e se jednog dana sve
vidjeti.
Dola je na redoviti pregled prvog rujna, skrueno se nasmijala
i rekla mi da je otkrila jo jednu primjenu metode disanja.
- A koju to? - upitao sam je.
- Mnogo je bolja nego brojanje do deset kad si uasno bijesan
-rekla je. Njezine smee oi su bljeskale.
- Premda te ljudi gledaju kao da si poludio kad pone dahtati i
puhati.
Odmah mi je ispriala to se dogodilo. Prolog je ponedjeljka
kao i uvijek otila na posao i jedino to mi pada na pamet je da se
nevjerojatno nagla promjena iz vitke mlade ene u oiglednu
trudnicu - a prijelaz doista moe biti brz kao to u tropskim
krajevima padne no - dogodio preko vikenda. Ili je njezina efica
napokon zakljuila da su njezine sumnje bile opravdane.
- elim vas vidjeti u svojem uredu za vrijeme pauze - rekla joj
je hladno ta ena, neka gospoda Kelly. Prije toga bila je vrlo ljubazna
prema gospoici Stansfield. Pokazala joj je fotografije svoje dvoje
djece koja su ve ila u gimnaziju; razmjenjivale su recepte. Stalno ju
je pitala je li ve srela kakvog dobrog mladia. Ali, sad je
ljubaznosti i srdanosti nestalo. A kad je ula u ured gospode Kelly,
rekla mi je gospoica Stansfield, znala je to je oekuje.
- Vi ste u nevolji - rekla je odrjeito ta dotad ljubazna ena.
- Da - odgovorila je gospoica Stansfield.
- Neki bi to tako nazvali.
Obrazi gospoe Kelly poprimili su boju stare opeke.
- Ne budite drski - rekla je.
- Koliko vidim po vaem trbuhu, ve ste ionako pretjerali s
drskou.
441

STEPHEN KING

Dok mi je to priala, mogao sam ih jasno zamisliti - Miss

Stansfield kako svojim otvorenim smeim oima gleda ravno u
gospodu Kelly, savreno staloena, ne odvraajui pogled, ne
plaui. Mislim da je nevolji u kojoj se zatekla pristupala mnogo
praktinije nego njezina efica sa svoje dvoje gotovo odrasle djece i
muem koji je imao brijanicu i glasao za republikance.
- Moram rei da ne pokazujete nimalo srama zbog naina na
koji ste me zavaravali! - prasnula je gospoda Kelly ogoreno.
- Nikad vas nisam zavaravala. Do danas nikada nismo
spominjale moju trudnou.
- Pogledala je gospou Kelly gotovo radoznalo.
- Kako moete rei da sam vas zavaravala?
- Odvela sam vas k sebi doma! - povikala je gospoda Kelly.
- Sjedili ste za stolom... s mojim sinovima! - Gledala je
gospoicu Stansfield s posvemanjim prezirom.
Tad je gospoicu Stansfield poeo hvatati bijes. Jai, rekla
mije, nego ikad u ivotu. Nije bila nesvjesna reakcija koje moe
oekivati kad se dozna za njezinu tajnu, ali kako svi vi, gospodo,
dobro znate, razlika izmeu teoretskog znanja i praktine primjene
katkad zna biti nevjerojatno velika.
vrsto stisnuvi ruke u krilu, gospoica Stansfield je rekla: Ako elite rei da sam pokuala ili da bih ikad pokuala zavesti vae
sinove, to je neto najnie i najodvratnije to sam ula u ivotu.
Glava gospoe Kelly poletjela je unatrag kao da ju je netko
oamario. S lica joj je nestalo rumenilo i ostale su samo dvije mrlje
na obrazima. Dvije su se ene srdito gledale preko stola prepunog
uzoraka parfema u sobi koja je blago mirisala na cvijee. Gospoica
Stansfield mi je rekla da joj se inilo da taj trenutak traje mnogo
dulje nego to je zapravo bilo mogue.
Onda je gospoa Kelly naglo otvorila ladicu i izvadila ek uz
koji je bio prikaen ruiasti obrazac za otpremninu kod otkaza.
Iscerivi se tako da su joj se vidjeli zubi, govorei kao da doslovce
odgriza svaku rije, rekla je: - U ovom gradu stotine potenih
djevojaka trai posao pa nam doista nije potrebna bludnica kao to
ste vi, draga moja.
Rekla mi je da je upravo to zavrno, prezirno draga moja
njezin bijes dovelo do vrhunca. U sljedeem trenutku gospoa Kelly
je zinula i razrogaila oi kad je gospoica Stansfield, ruku stisnutih
na krilu kao da su od elika, tako jako da su joj ostale masnice (koje

442

GODINJA DOBA

su se jo vidjele kad me posjetila prvog rujna), poela disati kao

lokomotiva.
Cijela pria moda i nije bila smijena, ali ja sam prasnuo u
smijeh, a gospoica Stansfield mi se pridruila. Gospoda Davidson je
povirila u ordinaciju da vidi da nismo moda uzeli duini oksid, a
onda se povukla.
- Nisam znala to bih drugo uinila - rekla je gospoica
Stansfield, jo se smijui i briui oi rupiem.
- Jer, u tom trenutku, vidjela sam sebe kako pruam ruku i
ruim sve one boice s uzorcima parfema - sve do jedne - s njezinog
stola na pod, koji je bio goli beton. Nisam to samo pomislila, nego
vidjela). Vidjela sam kako se razbijaju i ispunjavaju sobu tako
odvratnom mjeavinom mirisa da bi morali zvati raskuivac.
- Namjeravala sam to uiniti; nita me ne bi moglo zaustaviti.
Ali, onda sam poela disati i sve je bilo u redu. Bila sam kadra uzeti
ek i ruiasti obrazac, ustati i otii. Dakako, nisam joj se mogla
zahvaliti -i dalje sam disala kao lokomotiva!
Opet smo se nasmijali, a onda se ona smirila.
- Sad je sve to prolo i meni ju je ak malo ao. Ili to zvui
odve ukoeno?
- Uope ne. Mislim da je za svaku pohvalu to ste kadri to
osjeati.
- Smijem li vam pokazati neto to sam kupila novcem od
otpremnine, doktore McCarron?
- Samo izvolite.
Otvorila je torbicu i izvadila plosnatu kutijicu.
- Kupila sam ga u zaiagaonici - rekla je.
- Za dva dolara. I to je jedini put otkako je poela ova nona
mora da sam se osjeala posramljeno i prljavo. Nije li to udno?
Otvorila je kutijicu i spustila je na moj stol da vidim to je u
njoj. Nisam se iznenadio. Bio je to jednostavan zlatni vjenani
prsten.
- Uinit u sve to bude potrebno - rekla je.
- Stanujem u pristojnom pansionu, kako bi to rekla gospoda
Kelly. Moja je gazdarica uvijek bila draga i srdana prema meni... ali
takva je bila i gospoda Kelly. Mislim da c me ubrzo zamoliti da
odem, a ako joj spomenem preplaenu stanarinu i depozit koji sam
ostavila za eventualne tete, nedvojbeno e mi se nasmijati u lice.
- Draga moja, to bi bilo protuzakonito. Postoje sudovi i
odvjetnici za takve...
443

STEPHEN KING

- Sudovima vladaju mukarci - rekla je staloeno - koji se nee

pretrgnuti da pomognu eni u mojem poloaju. Moda bih dobila
svoj novac a moda i ne bih. U svakom sluaju, ne ini mi se da su
trokovi, trud i... i neugodnosti vrijedni onih etrdeset sedam dolara
koje bih dobila. Nisam vam to trebala ni spominjati. Jo se nije
dogodilo i moda i nee. No, bilo kako bilo, odsad namjeravam biti
vrlo praktina.
Podgila je glavu i oi su joj bljesnule.
- Bacila sam oko na sobu u Villageu - za svaki sluaj. Na
treem je katu, ali je uredna i pet dolara mjeseno jeftinija od
sadanje.
- Izvadila je prsten iz kutijice.
- Nosila sam ovo kad mi je gazdarica pokazivala sobu.
Stavila ga je na srednji prst lijeve ruke uz malu grimasu
gaenja koje, mislim, nije bila ni svjesna.
- Eto ga. Sada sam gospoa Stansfield.
Moj mu je bio voza kamiona koji je poginuo kad je vozio iz
Pittsburgha u New York. Vrlo alosno. Alija vie nisam bludnica a
moje dijete vie nije kopile.
Pogledala mc i oi su joj opet bile pune suza. Ovaj put se
jedna skotrljala niz obraz.
- Molim vas - rekao sam potreseno i posegnuo preko stola da
je primim za ruku. Bila je vrlo, vrlo hladna.
- Nemojte, draga moja.
Okrenula je ruku - lijevu ruku - u mojoj ruci i pogledala
prsten. Nasmijeila se, a taj je osmijeh bio gorak kao u, gospodo.
Pala je jo jedna suza - samo ta jedna.
- Kad ujem da cinici govore kako su dani arolija i uda iza
nas, doktore McCarron, znat u da se varaju, zar ne? Ako u
zalagaonici za dolar i pol moete kupiti prsten koji e djelovati tako
da vae dijete nije kopile a vi niste bludnica, kako se to drukije
moe nazvati nego magijom? Jeftinom magijom.
- Gospoice Stansfield... Sandra, ako doputate... ako vam je
potrebna pomo, recite to mogu...
Povukla je ruku - da sam je primio za desnu umjesto za lijevu,
moda to ne bi uinila. Kako sam vam rekao, nisam bio zaljubljen u
nju, ali u tom trenutku sam je mogao voljeti, bio sam na rubu da se
zaljubim. Da sam je primio za desnu a ne za lijevu s lanim
prstenom, da mi je dopustila da je drim samo malo due, dok je
moja ruka ne bi zagrijala, moda bih se bio zaljubio.
444

GODINJA DOBA

- Vi ste dobar, drag ovjek i uinili ste mnogo za mene i moje

dijete... a vaa metoda disanja mnogo je bolja magija od ovog
bijednog prstena. Na kraju krajeva, zahvaljujui njoj nisam zavrila u
zatvoru zbog unitavanja imovine, nije li tako?
Ubrzo poslije toga je otila a ja sam stajao kraj prozora i
gledao je kako se udaljava prema Aveniji Madison. Boe, kako sam
joj se u tom trenutku divio! Doimala se tako sitno, tako mlado, bila je
tako oigledno trudna - ali na njoj nije bilo niega straljivog ili
neodlunog. Nije urila. Hodala je kao da ima puno pravo na svoje
mjesto na ploniku.
Kad je vie nisam mogao vidjeti, vratio sam se za svoj stol.
Pritom mi je za oko zapela fotografija koja je visjela na zidu pokraj
moje diplome i proli su me srsi. Sav sam se najeio - ak i koa na
elu i na nadlanicama. Najstraniji strah koji sam ikad osjetio u
ivotu obavio me poput plata. Jedva sam disao. Bio je to trenutak
vidovnjatva, gospodo. Nikad se ne uputam u rasprave o tome
postoji li takvo to ili ne; znam da postoji jer mi se dogodilo. Samo
taj jedan jedini put, tog vrueg rujanskog poslijepodneva. Nadam se
do Boga da mi se nikad vie nee dogoditi.
Fotografiju je snimila moja majka na dan kad sam diplomirao
medicinu. Stajao sam ispred Memorijalne bolnice, ruku iza leda,
smijeei se kao klinac koji je upravo dobio propusnicu za sve
vonje u lunaparku. S moje lijeve je kip Harriet White, i premda joj
se vide samo noge, jasno se vidi postolje i onaj okrutni natpis: Nema
utjehe bez boli; tako spas odreujemo patnjom. Upravo je pod kipom
prve ene moga djeda, tono pod tim natpisom, Sandra Stansfield
umrla ni etiri mjeseca poslije u besmislenom nesretnom sluaju koji
se dogodio kad je dolazila u bolnicu roditi svoje dijete.

Te je jeseni bila malo zabrinuta da me nee biti kad bude raala, da

u nekamo otputovati za boine blagdane ili da neu raditi.
Djelomice se bojala da e dospjeti u ruke nekom lijeniku koji e
odbiti njezinu elju da se slui metodom disanja i koji e joj umjesto
toga dati plin ili injekciju.
Umirivao sam je koliko sam mogao. Nisam imao nikakvog
razloga da napustim grad, nisam imao rodbine. Majka mi je umrla
dvije godine prije, drugoga nikog nije bilo osim neudane tete u
Kaliforniji... a ne volim se voziti vlakom, kako sam rekao gospoici
Stansfield.

445

STEPHEN KING

- Jeste li ikad osamljeni? - upitala me.

- Katkada. Obino imam mnogo posla. A sad uzmite ovo.
- Napisao sam svoj privatni telefonski broj na papiri i dao joj
ga.
- Ako me ne naete u bolnici kad vam ponu trudovi, nazovite
me ovdje.
- Ali ne, ne bih mogla...
- elite li se sluiti metodom disanja ili elite doi u ruke
nekom mesaru koji e pomisliti da ste poludjeli i dati vam eter im
ponete dahtati kao lokomotiva?
Licem joj je preletio osmijeh.
- Uvjerili ste me.
Ali, kako je jesen odmicala, vidio sam da se nije smirila.
Doista se morala iseliti iz sobe u kojoj je stanovala kad je prvi put
dola k meni i preselila se u Village. Ali, to je zapravo dobro ispalo.
ak je nala i neku vrstu posla. Neka slijepa ena pristojnih primanja
unajmila ju je da dvaput tjedno obavlja lake kuanske poslove i
onda joj ita romane Jean Stratton- Porter i Pearl Buck. Izgledala je
rumeno i procvalo kao i veina zdravih ena u posljednjem
tromjeseju trudnoe. Ali, na licu joj se vidjela sjena. Ja bih joj neto
govorio a onda bi mi prilino sporo odgovarala... a kad mi jedanput
uope nije odgovorila, podigao sam pogled sa svojih biljeaka i vidio
da gleda uokvirenu fotografiju pokraj moje diplome s udnim,
sanjarskim izrazom na licu. Ponovno su me prole one srsi... a od
njezinog odgovora, koji nije imao nikakve veze s mojim pitanjem,
nije mi bilo nita lake.
- Imam osjeaj, doktore McCarron, katkad vrlo jak osjeaj da
sam osuena na propast.
Smijeno, melodramatino! A ipak, gospodo, zamalo sam joj
rekao: Da, i ja imam taj osjeaj. Nisam to, dakako, izgovorio;
lijenik koji bi to uinio morao bi odmah rasprodati svoje
instrumente i knjige i postati stolar ili vodoinstalater.
Rekao sam joj da nije prva trudnica koja ima taj osjeaj i da
nee biti posljednja. da je taj osjeaj zapravo tako est da ga lijenici
u ali zovu sindromom doline smrti. Mislim da sam vam to veeras
ve spomenuo.
Gospoica Stansfield je ozbiljno kimnula; sjeam se kako mi
se tog dana inila mladom i kako je njezin trbuh bio velik.
- Znam - rekla je.

446

GODINJA DOBA

- Osjeala sam i to. Ali, ovo je neto posve drugo. Kao... kao
da neto vreba. Ne mogu vam to bolje opisati. Znam da je glupo, ali
ne mogu ga se osloboditi.
- Morate pokuati - rekao sam.
- Nije dobro za... Ali, ona je odlutala. Opet je gledala onu
fotografiju.
- Tko je to?
- Emlyn McCarron - rekao sam, pokuavajui okrenuti
razgovor na alu. Nisam ba bio uvjerljiv.
- Jo prije Graanskog rata, dok sam bio mlad.
- Ne, vas sam, dakako, prepoznala - rekla je.
- Mislila sam na enu. Tko je ta ena?
- Zove se Harriet White - rekao sam i pomislio: I njezino lice
bit e prvo koje e vidjeti kad doe roditi svoje dijete. Ponovno su
me prole srsi i ona strana, bezoblina hladnoa. Njezino kameno
lice.
- A to to pie na postolju? - pitala je, pogleda jo uvijek
snenog, kao da je u transu.
- Ne znam - rekao sam.
- Ne znam tako dobro latinski.

Te sam noi sanjao najgori san u cijelom svom ivotu.

Probudio
sam se ispunjen golim uasom i da sam bio oenjen vjerojatno bih
svoju jadnu enu na smrt preplaio.
U snu sam otvorio vrata ordinacije i u njoj naao Sandru
Stansfield. Imala je na sebi one smee salonke, elegantnu bijelu
lanenu haljinu sa smeim porubom i staromodni klo. Ali, eir joj je
bio izmeu grudi jer je svoju glavu nosila na rukama. Bijeli je lan bio
zamrljan krvlju. Krv joj je brizgala iz vrata i prskala po stropu.
A onda su joj se otvorile oi - one prekrasne smee oi - i
zagledale se u mene.
- Osuena na propast - rekla mi je njezina glava.
- Osuena na propast. Ja sam osuena na propast. Nema spasa
bez patnje. To je jeftina magija, ali drugu nemamo.
U tom sam se trenutku vritei probudio.

Datum za koji sam predvidio porod, 10. prosinca, doao je i proao.

Pregledao sam je 17. prosinca i rekao joj da iako i dalje mislim da e
se dijete roditi te, 1935. godine, ne vjerujem da e to biti prije
447

STEPHEN KING

Boia. Gospoica Stansfield se nije uzrujavala. Kao da je nestalo

one sjene koja ju je pratila cijele jeseni. Gospoda Gibbs, slijepa ena
koja ju je unajmila da ita i obavlja kuanske poslove, imala je o njoj
vrlo visoko miljenje - toliko visoko da je prijateljicama priala o
hrabroj mladoj udovici koja se, unato nedavnoj alosti i delikatnom
stanju, suoava sa svojom budunou vedro i odluno. Nekoliko
njezinih prijateljica izrazile su elju da zaposle tu mladu enu nakon
poroda.
- A mislim ih drati za rije - rekla mi je.
- Zbog djeteta. Ali samo dok ne stanem na noge i ne naem
neto za stalno. Katkad mi se ini da je najgore u svemu ovome to
mi se dogodilo to to drukije promatram ljude. Ponekad pomislim:
Kako moe spavati znajui da lae toj dragoj starici?, a onda
pomislim, Da zna, izbacila bi te ba kao i svi drugi. Ipak, la je la
i katkad me mui.
Prije nego to je otila tog dana, izvadila je iz torbice mali
paketi umotan u areni papir i srameljivo ga gurnula preko stola.
- Sretan Boi, doktore McCarron.
- Niste trebali - rekao sam otvarajui ladicu i vadei svoj dar
za nju.
- Ali, budui da sam i ja...
Na trenutak me iznenaeno gledala... a onda smo se oboje
nasmijali. Ona je meni kupila srebrnu kopu za kravatu s lijenikim
simbolom, a ja njoj album za djeje fotografije. Jo imam tu kopu.
Ne znam to se dogodilo s albumom.
Otpratio sam je do vrata i kad smo doli do njih, okrenula se
prema meni, poloila mi ruke na ramena, stala na vrhove prstiju i
poljubila me u usta. Usnice su joj bile hladne i vrste. Nije to,
gospodo, bio strastveni poljubac, ali nije bio ni poljubac kakav biste
oekivali od sestre ili tete.
- Jo jednom vam hvala, doktore McCarron - rekla je pomalo
bez daha. Obrazi su joj se zarumenjeli a smee oi su blistale.
- Mnogo vam hvala.
Nasmijao sam se - bilo mi je pomalo nelagodno.
- Govorite kao da se nikad vie neemo vidjeti, Sandra.
- Bio je to drugi i posljednji put da sam je oslovio imenom.
- Ah, vidjet emo se mi - rekla je.
- Nimalo ne sumnjam u to.
I imala je pravo, premda nijedno od nas nije moglo predvidjeti
strahote tog posljednjeg susreta.
448

GODINJA DOBA

Sandra

Stansfield je dobila trudove na Badnjak oko est

poslijepodne. Dotad se snijeg koji je padao cijeli dan pretvorio u led.
A kad su dva sata poslije poeli poroajni trudovi, gradske su se
ulice pretvorile u opasnu zaleenu ravnicu.
Gospoa Gibbs, ona slijepa ena, imala je velik stan na prvom
katu pa je u pola sedam gospoica Stansfield oprezno sila, pokucala
na njezina vrata i pitala smije li nazvati taksi.
- Je li vrijeme, draga? - upitala ju je gospoa Gibbs sva
ustitrala.
- Da. Trudovi su tek poeli, ali s obzirom na vrijeme ne elim
riskirati. Taksiju e dugo trebati da doe.
Nazvala je taksi, a onda mene. Tada, oko 18 i 40 trudovi su
dolazili otprilike svakih 25 minuta. Rekla mi je da je krenula ranije
zbog runog vremena.
- Ne bih ba htjela roditi na stranjem sjedalu taksija - rekla je.
Zvuala je neobino mirno.
Taksi je kasnio a trudovi gospoice Stansfield napredovali su
bre nego to bih bio predvidio - ali, kako sam rekao, svaki je
poroaj u pojedinostima razliit. Voza joj je, kad je vidio da je pred
poroajem, pomogao niz skliske stube neprestano je upozoravajui
neka pazi. Gospoica Stansfield samo je kimala, zauzeta dubokim
disanjem jer ju je ponovno uhvatio trud. Snijeg se odbijao o uline
svjetiljke i krovove automobila; otapao se u velike kaplje na
taksijevoj utoj lampici. Gospoda Gibbs mi je poslije rekla da je
taksist bio ivaniji nego njezina sirota, draga Sandra i to je
vjerojatno bio jedan od uzroka nesree.
Drugi je gotovo sigurno bila sama metoda disanja.
Voza je polako vozio po zaleenoj cesti, pomnjivo
izbjegavajui sudare i prelazei skliska krianja, sve vie se
pribliavajui bolnici. On u nesrei nije bio ozbiljno ozlijeen pa
sam poslije razgovarao s njim u bolnici. Rekao je da ga je zvuk
pravilnog, dubokog disanja sa stranjeg sjedala uzrujao i da je stalno
pogledavao u retrovizor da vidi umire li ona. Rekao je da bi bio
manje ivan da je nekoliko puta kriknula, kao svaka normalna
trudnica. Nekoliko ju je puta upitao je li sve u redu, a ona je samo
kimala, i dalje jaui valove dubokim udisajima i izdisajima.
Dva ili tri ugla od bolnice zacijelo je osjetila poetak zavrne
faze trudova. Bila je u taksiju ve cijeli sat - promet je bio toliko gust

449

STEPHEN KING

- ali poroaj je ipak bio neobino brz za enu koja jo nije raala.
Voza je primijetio da je poela drukije disati.
- Dahtala je kao pas na vruini, doktore - rekao mi je. Krenula
je, dakle, njezina lokomotiva.
Gotovo istodobno, taksist je ugledao prolaz izmeu sporih
automobila i pojurio kroz njega. Sad je put prema Memorijalnoj
bolnici bio otvoren - samo jo tri ugla.
- Ve sam vidio kip one enske - rekao mi je. Jedva ekajui
da se oslobodi svoje dahue trudne muterije, opet je nagazio na gas
i taksi je poskoio. Kotai su se vrtjeli po ledu gotovo bez ikakva
otpora.
Ja sam krenuo pjeice u bolnicu i stigao kad i taksi samo zato
to nisam znao da su uvjeti za vonju tako loi. Mislio sam da uje
nai gore, ve primljenu na odjel, sa svim papirima, pripremljenu.
Penjao sam se uza stube kad sam vidio nagli, otri sudar dvaju
parova automobilskih svjetala koja su se odbila o komad leda koji
istai jo nisu dospjeli posuti pijeskom. Okrenuo sam se taman na
vrijeme da vidim to se dogodilo.
Kola hitne pomoi izlazila su iz dvorita hitne slube upravo
kad je taksi gospoice Stansfield prelazio trg prema bolnici. Taksi je
jednostavno vozio prebrzo da bi se mogao zaustaviti. Taksist se
uspaniario i nagazio na konicu umjesto da je polako pritisne.
Poeo se klizati a onda okretati u stranu. Pulsirajua lampica na
krovu kola hitne pomoi bacala je pokretne crte i mrlje svjetlosti boje
krvi na cijeli prizor i -nevjerojatno - jedna je od tih mrlja obasjala
lice Sandre Stansfield. U tom je trenutku to bilo lice iz mojeg sna,
isto krvavo lice otvorenih oiju koje sam vidio na njezinoj odsjeenoj
glavi.
Kriknuo sam njezino ime, zakoraio niza stube, pokliznuo se i
pao. Jako sam se udario u lakat ali sam nekako uspio zadrati torbu u
ruci. Ostalo sam vidio s mjesta gdje sam leao dok mi je u glavi
zvonilo a lakat me probadao.
Kola hitne pomoi su zakoila pa su se i ona poela klizati.
Stranjim su dijelom udarila u kip. Stranja vrata su se otvorila.
Kolica, sreom prazna, izletjela su kao jezik i tresnula o cestu.
Prevrnula su se a kotai su se vrtjeli u zraku. Neka mlada ena na
ploniku je vrisnula kad su se dva vozila pribliila jedno drugome.
Pokuala je potrati. Nakon dva koraka i ona se okliznula i pala na
trbuh. Torbica joj je izletjela iz ruke i poletjela niz zaleeni plonik
kao kugla u kuglani.
450

GODINJA DOBA

Taksi je napravio pun krug i sad je vozio na suprotnu stranu.

Jasno sam vidio vozaa. Svom snagom je okretao upravlja, kao
dijete u autiu u lunaparku. Kola hitne pomoi odskoila su od kipa
gospode White... i zabila se postrance u taksi. Taksi se jo jedanput
zavrtio oko sebe i zabio se u postolje kipa strahovitom snagom.
Njegova uta lampica na kojoj su jo bljeskale rijei RADIO TAKSI
eksplodirala je kao bomba. Lijeva strana taksija naborala se kao
papir. Trenutak poslije vidio sam da se neradi samo o lijevoj strani:
taksije udario u kut postolja dovoljno jako da se prepolovi. Staklo se
rasulo po skliskom ledu poput hrpe dijamanata. A moja je pacijentica
izletjela kroz stranji desni prozor razbijenog automobila kao krpena
lutka.
Naao sam se na nogama a da ni sam nisam znao kako. Trao
sam niz zaleene stube, ponovno se okliznuo, uhvatio se za rukohvat
i produio. Znao sam samo da gospoica Stansfield lei u nesigurnoj
sjeni koju je bacao odvratni kip Harriet White, dvadesetak koraka od
mjesta gdje su kola hitne pomoi ostala leati na boku dok im je
lampica i dalje crveno bljeskala. S njezinim obrisom neto ozbiljno
nije bilo u redu, ali iskreno vam kaem da nisam znao to dok nogom
nisam u neto udario dovoljno jako da opet posrnem. Ono to sam
udario otklizalo se po ledu kao torbica one mlade ene. Otklizalo se i
samo sam po kosi -krvavoj ali i dalje svijetloj, poprskanoj
komadiima stakla - shvatio to je. U nesrei joj je odsjeena glava.
Ono to sam udario nogom bila je njezina glava.
Kreui se dalje, oamuen i u oku, doao sam do njezinog
tijela i preokrenuo ga. Mislim da sam pokuao vrisnuti im sam to
uinio, im sam vidio. Ali, nita se nije ulo: nisam mogao ni vritati.
Jer vidite, gospodo, ena je i dalje disala. Prsa su joj se podizala i
sputala u brzim, plitkim udisajima i izdisajima. Po raskopanom
kaputu i krvlju zamrljanoj haljini padala je ledena kia. uo sam
visoko, tanko itanje, glasnije pa tie kao ajnik u kojem voda
nikako da sasvim prokljua. Bio je to zrak koji se usisavao u njezin
dunik pa opet izlazio; sitan vrisak zraka koji je prolazio preko
glasnica koje vie nisu imale usta da oblikuju zvukove.
Htio sam potrati ali nisam imao snage; pao sam na koljena
pokraj nje na ledu, jednom rukom pokrivajui usta. Trenutak poslije
vidio sam da joj curi krv kroz donji dio haljine i da se tamo neto
pomie. Iznenada sam postao uvjeren da jo mogu spasiti dijete.
- Jeftina magija! - povikao sam kroz ledenu kiu i mislim da
sam se, kad sam joj naglim pokretom zadignuo haljinu, poeo
451

STEPHEN KING

smijati. Mislim da sam poludio. Njezino je tijelo bilo toplo, toga se

dobro sjeam. Sjeam se kako se podizalo i sputalo od disanja.
Jedan od bolniara iz kola hitne pomoi priao je teturajui kao
pijanac, jednom rukom se drei za glavu. Izmeu prstiju mu je
kapala krv.
- Jeftina magija! - povikao sam jo jedanput, i dalje se smijui,
i dalje gurajui ruku pod njezinu haljinu. Bila je sasvim otvorena.
Bolniar je razrogaenih oiju zurio u bezglavo tijelo Sandre
Stansfield. Ne znam je li primijetio da truplo jo die ili ne. Moda je
mislio da je to od ivaca- kao nekakav zavrni refleks. Ako je to
mislio, sigurno nije dugo bio voza kola hitne pomoi. Kokoi
moda jo malo hodaju naokolo bez glave, ali ljudi se samo jedanput
ili dvaput trnu... ako i toliko.
- Prestanite zuriti i donesite mi plahtu - prasnuo sam na njega.
Otiao je, ali ne prema kolima. Kretao se u smjeru Times Squarea.
Jednostavno je odlutao u ledenu no. Nemam pojma to je bilo
s njim. Okrenuo sam se natrag prema mrtvoj eni koja na neki nain
ipak nije bila mrtva, oklijevao trenutak i onda skinuo ogrta. Podigao
sam joj bokove da mogu posegnuti ispod nje. Jo sam uo ono
itavo disanje dok je njezino bezglavo tijelo izvodilo lokomotivu.
Jo je katkad ujem, gospodo. U snovima.
Molim vas, imajte na umu da se sve to dogaalo vrlo brzo meni se inilo sporije, ali samo zato to su mi osjetila bila pojaana
do grozniavog vrhunca. Ljudi su tek poeli istravati iz bolnice da
vide to se dogodilo, a iza mene je neka ena vrisnula kad je vidjela
Sandrinu glavu uz rub kolnika.
Naglo sam otvorio svoju torbu, zahvaljujui Bogu to je nisam
izgubio kad sam pao. Izvadio sam kratki skalpel. Otvorio sam ga,
razrezao joj donje rublje i skinuo ga. Sad mi je priao voza kola
hitne pomoi - pribliio se na petnaest koraka, a onda stao kao
ukopan. Dobacio sam mu pogled; jo sam htio da mi netko donese
plahtu. No vidio sam da je od njega neu dobiti; zurio je u truplo
koje die a oi su mu se sve vie irile dok mi se nije uinilo da e
iskoiti i visjeti s onih ivaca poput grotesknih jojoa koji vide. Onda
je pao na koljena i podigao sklopljene ruke. Htio se pomoliti, uvjeren
sam u to. Bolniar moda nije znao da vidi neto to je nemogue, ali
voza jest. U sljedeem se trenutku onesvijestio.
Te sam veeri u torbu stavio i forceps; ni sam ne znam zato.
Nisam ga upotrijebio ve tri godine, jo otkako sam vidio kako je
jedan lijenik ije ime neu spomenuti probuio glavu djeteta i zabio
452

GODINJA DOBA

mu taj prokleti instrument u mozak. Dijete je ostalo na mjestu mrtvo.

Truplo se izgubilo, a na smrtnom listu je pisalo da je bilo
mrtvoroeno. A eto, ipak sam ga bio ponio.
Tijelo gospoice Stansfield sad se napelo - trbuh joj se
pretvorio u kamen. Pojavila se djeja glavica. Vidio sam je samo na
trenutak, krvavu, pokrivenu opnom. Pulsirala je. Pulsirala! Dijete je
bilo ivo, barem jo u tom trenutku. Nedvojbeno je bilo ivo.
Kamen se opet pretvorio u ivo meso. Glavica je nestala. A iza
mene je neki glas rekao: - Kako vam mogu pomoi, doktore?
Bila je to jedna sredovjena medicinska sestra, od one vrste
koja je tako esto kamen temeljac nae profesije. Lice joj je bilo
bijelo kao mlijeko i premda joj se na licu vidio uas i neka vrsta
praznovjernog strahopotovanja dok je gledala diue truplo, na
njemu nije bilo ni traga oamuenom oku zbog kojeg bi bilo teko i
opasno raditi s njom.
- Moete mi donijeti plahtu, sestro - rekao sam odsjeno.
- Mislim da jo uvijek imamo izgleda.
- Iza nje sam vidio kakvih dvadesetak ljudi iz bolnice kako to
je na stubama i ne ele se pribliiti. Koliko su vidjeli? Ne mogu biti
siguran. Znam samo to da su me poslije danima izbjegavali (neki i
zauvijek), a nitko, ukljuujui sestru, nikad o tome nije rekao ni rije.
Ona se okrenula i uputila prema bolnici.
- Sestro! - povikao sam.
- Nemamo vremena za to. Uzmite je iz kola hitne pomoi.
Dijete ve dolazi!
Okrenula se i klizala i spoticala po bljuzgavici u svojim
borosanama. Ja sam se okrenuo gospoici Stansfield.
Disanje ne samo da se nije usporilo nego se jo i ubrzalo... a
onda joj se tijelo opet ukoilo i otvrdnulo. Opet se pojavila djeja
glavica.
ekao sam da se ponovno povue, ali nije. I dalje je izlazila.
Forceps mi ipak nee trebati. Dijete mi je takoreku izletjelo u ruke.
Vidio sam kako se ledene kapi odbijaju o njegovo golo, krvavo tijelo
- bio je djeak. Vidio sam kako se s njegovog tijela die para kad je
crna, ledena no odnijela posljednje ostatke majine topline. Njegove
krvave ruice slabano su mahnule; oglasio se tankim plaem.
- Sestro! -riknuo sam.
- Mrdni dupetom, kravo jedna! - Nije bilo u redu to sam tako
govorio, ali na trenutak mi se inilo da sam opet u Francuskoj, da e
nam za trenutak meci poeti fijukati nad glavom a strojnice
453

STEPHEN KING

zateketati; iz izmaglice e izroniti Nijemci, trei, klizajui se,

psujui i umirui u blatu i dimu. Jeftina magija, pomislio sam
gledajui kako se tijela izvru i padaju. Ali, ima pravo, Sandra.
Nita drugo nemamo. Gospodo, nikad nisam bio blie ludilu.
- SESTRO, ZA BOGA MILOGA!
Dijete je opet zaplakalo - tako tankim, izgubljenim glasiem! a onda je prestalo. Para koja se dizala iz njegova tijela istanjila se u
pruge. Stavio sam usta na njegovo lice i osjetio miris krvi i
posteljice. Puhnuo sam mu u usta i uo kako je drhtavo poeo
ponovno disati. Kraj mene se stvorila sestra s plahtom u rukama.
Ispruio sam ruku.
Poela mi ju je pruati, a onda je zastala.
- Doktore, a to... to ako je udovite? Nekakvo udovite?
- Dajte tu plahtu - rekao sam.
- .Odmah mi je dajte, narednice, jer u vam nabiti dupe meu
lopatice!
- Da, doktore - rekla je savreno mirno (moramo blagosloviti
ene, gospodo, koje tako esto neto razumiju jednostavno zato to
se ne trude razumjeti) i dala mi plahtu. Zamotao sam dijete i dao joj
ga.
- Ako vam ispadne, narednice, progutat ete vlastite epolete!
- Da, doktore.
- To je jeftina magija, narednice, ali Bog nam nita drugo nije
dao.
- Da, doktore.
Gledao sam kako napola hoda a napola se klie do bolnice s
djetetom; gomila na stubama se razmaknula da je propusti. Onda sam
ustao i odmaknuo se od trupla. Dah mu je, kao i djetetov, zapinjao...
prestao... ponovno zapinjao... prestao...
Poeo sam se udaljavati od njega. Noga mi je za neto zapela.
Okrenuo sam se. Bila je to njezina glava. Kao da sluam zapovijed
neega izvan sebe, spustio sam se na koljeno i preokrenuo glavu. Oi
su bile otvorene - one izravne smee oi koje su uvijek bile tako
odlune i pune ivota. Jo uvijek su bile odlune. Gospodo, ona me
je vidjela.
Zubi su joj bili stisnuti, usnice malo rastvorene. uo sam kako
dah brzo ulazi i izlazi kroz njih dok je i dalje izvodila lokomotivu.
Oi su joj se pomaknule; zakotrljale su se malo ulijevo da me bolje
vidi. Usnice su se pomaknule. Bezglasno su izgovorile: Hvala vam,
doktore McCarron. A ja sam ih uo, gospodo, ali ne iz njezinih usta.
454

GODINJA DOBA

Doprle su do mene s udaljenosti od dvadeset koraka. Iz njezinih

glasnica. A budui da su joj jezik, usnice i zubi, kojima oblikujemo
glasove, bili tu, kretali su se u nijemom oblikovanju tih rijei. Ali,
bilo ih je devet, kao to u rijeima hvala vam doktore McCarron
ima devet slogova.
- Nema na emu, gospoice Stansfield - rekao sam.
- Dobili ste sina.
Usnice su joj se opet pomaknule, a iza mene je dopro zvuk
hiiiiiiiin...
Iz njezinih je oiju nestala odlunost i usredotoenost. Kao da
su sad gledale neto iza mene, moda neto na crnom, ledenom nebu.
Onda su se zatvorile. Opet je poela disati kao lokomotiva... a onda
je jednostavno prestala. to god se dogaalo, sad je zavrilo. Sestra
je vidjela dio toga, voza kola hitne pomoi moda je neto vidio
prije nego to se onesvijestio. Ali, sad je bilo gotovo, doista gotovo.
Ostale su samo rune posljedice prometne nesree na cesti... i
novoroene u bolnici.
Pogledao sam kip Harriet White; jo je stajala zagledana u
park preko puta kao da se nije dogodilo nita osobito, kao da takva
odlunost u tom tvrdom, bezosjeajnom svijetu ne znai nita... ili
jo gore, da je to moda jedino to neto znai, jedino to ima smisla.
Koliko se sjeam, kleao sam u bljuzgavici pred njezinom
odsjeenom glavom i poeo plakati. Koliko se sjeam, jo sam
plakao kad su mi neki staist i dvije sestre pomogli da ustanem i
uem.

McCarronova lula se ugasila.

Ponovno ju je zapalio onim svojim upaljaem dok smo mi
sjedili u posvemanjoj tiini, bez daha. Vani je zavijao vjetar.
Zatvorio je upalja i podigao pogled. Doimao se malo iznenaenim
to nas vidi.
- To je sve - rekao je.
- To je kraj! to ekate? Vatrena kola? - Prezirno je frknuo i
na trenutak kao da se dvoumio.
- Njezin sam sprovod platio iz vlastitog depa. Nije, znate,
imala nikoga drugog.
- Malo se nasmijeio.

455

STEPHEN KING

- No, da... bila je tu i Ella Davidson, moja sestra. Navalila je

da i ona da dvadeset pet dolara iako je to nadilazilo njezine
mogunosti. Ali, kad bi ona za neto zapela...
- Slegnuo je ramenima i onda se kratko nasmijao.
- Sasvim ste sigurni da to nije bio refleks? - zauo sam samoga
sebe.
- Sasvim sigurni?
- Sasvim siguran - rekao je McCarron nesmeteno.
- Prvi gr -moda. Ali, ostatak njezinog poroaja nije se
mogao mjeriti u sekundama nego u minutama. Katkad mislim da bi
bila izdrala i due da je trebalo. Hvala Bogu to nije.
- A to je bilo s djetetom? - upitao je Johanssen.
McCarron je puckao lulu.
- Usvojeno je - rekao je.
- A znate i sami da su se i u ono doba podaci o usvojenju
drali u strogoj tajnosti.
- Da, ali to je bilo s djetetom? - ponovio je Johanssen, a
McCarron se pomalo srdito nasmijao.
- Vi ba ne znate odustati, je li? - upitao je Johanssena.
Johanssen je odmahnuo glavom.
- Neki su ljudi to o meni na svoju alost ve nauili. to je bilo
s djetetom?
- Pa, ako ste me dosad pomnjivo sluali, shvatit ete da mi je
bilo stalo da doznam to je bilo s djetetom. Poznavao sam mladi par nisu se preivali Harrison, ali to e prezime posluiti. ivjeli su u
dravi Maine. Nisu mogli imati vlastite djece. Usvojili su ga i
nadjenuli mu ime... pa, recimo, John. Je li vam dovoljno da bude
John?
Lula mu se opet ugasila. Nejasno sam osjeao da se Stevens
mota negdje meni iza lea i znao sam da nas negdje ve ekaju
ogrtai. Ubrzo emo ih navui... i vratiti se svojim ivotima. Kako je
McCarron rekao, s priama je za ovu godinu gotovo.
- Dijete koje sam porodio te noi sada je proelnik katedre za
engleski najednom od najuglednijih privatnih koleda u zemlji rekao je McCarron.
- Jo nije navrio etrdeset petu. Mlad ovjek. Jo je rano, ali
moda e jednog dana postati rektorom. Uope ne sumnjam u to.
Zgodan je, pametan i armantan.
- Jednom sam, pod lanom izlikom, uspio veerati s njim u
profesorskom klubu. Te nas je veeri bilo etvoro. Nisam mnogo
456

GODINJA DOBA

govorio pa sam ga mogao promatrati. Imao je majinu odlunost,

gospodo...
- ...i njezine smee oi.

3.
KLUB
Stevens nas je ispratio kao i uvijek, pridrao nam kapute,
zaelio sretan Boi, zahvalio na velikodunosti. Namjerno sam se
zadrao tako da ostanem posljednji i Stevens me pogledao bez traka
iznenaenja kad sam mu rekao:
- elio bih vas neto pitati ako smijem.
Blago se nasmijeio.
- Samo izvolite - rekao je.
- Boi je dobro vrijeme za pitanja.
Negdje nie u predvorju, slijeva - u hodniku niz koji nikad
nisam otiao - glasno je kucao sat oznaavajui prolazak vremena.
Osjetio sam miris stare koe i ulatenog drva i - mnogo slabije Stevensove kolonjske vode.
- Ali, moram vas upozoriti - rekao je Stevens dok je vani vjetar
poeo jae zavijati - bolje je ne pitati previe. Ne ako elite i dalje
dolaziti.
- Izbacite ljude ako postavljaju previe pitanja? - Izbaciti
nije bila prava rije, ali nisam mogao nai bolju.
- Ne - odgovorio je Stevens, tiho i uljudno kao i uvijek.
- Oni jednostavno odlue ne dolaziti.
Uzvratio sam mu pogled, osjeajui kako mojim leima
prolaze srsi kao da mi je netko na kraljenicu poloio veliku, hladnu,
nevidljivu ruku. Odjedanput sam se sjetio onog skliskog udarca koji
sam jedne veeri uo, pa sam se upitao (kao i mnogo puta prije)
koliko tu zapravo ima prostorija.
- Ako jo uvijek elite postaviti pitanje, gospodine Adley, bit
e najbolje da ga sad postavite. Veer je gotovo zavrila...
- A pred vama je duga vonja vlakom? - upitao sam, ali
Stevens me samo bezizraajno gledao.
- Dobro - rekao sam.
- U knjinici ima knjiga koje ne mogu nai nigdje drugdje - ni
u Njujorkoj javnoj knjinici, ni u katalozima antikvara. Bilijarski
stoluMaloj sobijemarke Nord. Nikad nisam uo za nju pa sam
nazvao Povjerenstvo za meunarodnu trgovinu. Imaju dva Norda457

STEPHEN KING

jedan proizvodi skije, a drugi drvene kuhinjske elemente. U Dugoj

sobi je duboks marke Seafront. Povjerenstvo zna za Seeburg, ali ne
za Seafront.
- to elite pitati, gospodine Adley?
Glas mu je bio blag kao i uvijek, ali u oima mu se iznenada
pojavilo neto strano... ne; zapravo to nije bilo samo u njegovim
oima; uas koji sam osjetio proirio se posvuda oko mene. Ritmiko
tik-tak iz hodnika vie nije bilo otkucavanje ure nego lupkanje
krvnikove noge dok gleda kako osuenika vode na vjeala. Miris ulja
i koe postao je gorak i prijetei, a kad je vjetar poeo zavijati jo
jae, na trenutak sam bio siguran da e se vrata naglo otvoriti i otkriti
ne 35. ulicu nego nekakav divlji krajolik kao sa slika Clarka Ashtona
Smitha u kojem se gorki obrisi izvijenih stabala ocrtavaju na
sterilnom obzorju ispod kojega dva sunca zalaze bljetei odvratnim
crvenilom.
O, znao je on to ja elim pitati; vidio sam to u njegovim sivim
oima.
Odakle sve te stvari?, htio sam pitati. Dobro znam odakle ste
vi doli, Stevense; va naglasak nije iz Dimenzije Xnego je isti
brooklynski. Ali, kamo odlazite? to je u vae oi stavilo taj
bezvremeni izraz, to je ostavilo taj peat na vaem licu? I,
Stevense...
...gdje smo mi U OVOM TRENUTKU!
Ali, on je ekao moje pitanje.
Otvorio sam usta. Pitanje koje je izilo glasilo je: - Ima li gore
jo prostorija?
- Oh, kako ne, gospodine Adley - rekao je. Ni na trenutak nije
skrenuo pogled s mojega.
- Ima ih mnogo. ovjek bi se mogao izgubiti.
Dapae, neki su se doista i izgubili. Katkad mi se ini da ih
ima na kilometre. Soba i hodnika.
- I ulaza i izlaza?
Obrve su mu se lagano digle.
- O, da. I ulaza i izlaza. ekao je, ali inilo mi se da sam
dovoljno ispitivao - doao sam do ruba neega to bi me, moda,
otjeralo u ludilo.
- Hvala vam, Stevense.
- Nema na emu, gospodine Adley.
- Pridrao mi je ogrta i ja sam ga navukao.
- Bit e jo pria?
458

GODINJA DOBA

- Ovdje, gospodine Adley, uvijek ima jo pria.

Od te je

veeri proteklo prilino vremena i moje pamenje se u

meuvremenu nije popravilo (kad ovjek zae u moje godine obino
se dogaa suprotno), ali se savreno jasno sjeam vala straha koji je
proao kroz mene kad je Stevens otvorio vrata od hrastovine - bio
sam siguran da u ugledati nepoznat krajolik, ispucan i slian paklu
pod svjetlou ona dva krvava sunca koja zalaze i da e moda
potom zavladati neizreciv mrak koji e trajati jedan sat ili deset sati
ili deset tisua godina. Ne mogu to objasniti, ali vam tvrdim da taj
svijet postoji - u to sam jednako siguran kao to je Emlyn McCarron
bio siguran da je odsjeena glava Sandre Stansfield nastavila disati.
U toj sam neizmjernoj sekundi mislio da e se vrata otvoriti, da e
me Stevens gurnuti u taj svijet i da u onda uti kako se vrata uz
tresak zatvaraju za mnom... zauvijek.
Umjesto toga, ugledao sam 35. ulicu i taksi uz rub plonika.
Osjetio sam posvemanje, gotovo paralizirajue olakanje.
- Da, uvijek ima jo pria - ponovio je Stevens.
- Laku no, gospodine Adley.
Uvijek ima jo pria.
I doista ih je bilo, A jednog u vam ne tako dalekog dana
moda ispriati jo koju.

459

O ZBIRCI
Godinja doba zbirka je etiriju kraih romana jednog od
najitanijih suvremenih amerikih pisaca Stephena Kinga.
Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku pripovijest je o
nevino osuenu ovjeku kojemu vrijeme i zatvorsko okruenje nisu
unitili nadu i plan za bijeg. Po tom je romanu 1994. godine redatelj
Frank Darabout snimio film Iskupljenje u Shawshanku s Timom
Robbinsom i Morganom Freemanom u naslovnim ulogama.
Darovit uenik napeta je pripovjest o djeaku koji ucjenama
navodi ostarjelog nacistikog zloinca na putovanje do davno
zakopanog zla. Prema toj prii istoimeni je film snimio Bryan Singer
s Ianom McKellenom i Bradom Renfroom u naslovnim ulogama.
Truplo je trei roman u ovoj zbirci i pria je to o etiri djeaka
koji kreu vidjeti le poginulog vojnika ne znajui da e na tom putu
sazrijeti i odrasti. Ostani kraj mene zove se film koji je prema ovoj
prii reirao Rob Reiner, a naslovne uloge tumaili River Phoenix i
Corey Feldman.
Metod disanja je horror pria o ljeniku i poginuloj pacijentici,
iji duh i nakon smrti pomae njezinu dijetetu u neobinim
okolnostima.

460