Savo KOBI:

MOJA MAMA JE KLINCEZA

(komedija za djecu)

- Viegrad, zima 2001. 0

Lica:
-

VANJA (djeak, 10 godina),

SAKA (njegova sestra, 8 godina),
MAMA (njihova ),
TATA ( njihov),
DRUGAR ( Vanjin),
POTAR (pijan),
LUJKA ( starija sestra).

Vrijeme i mjesto radnje:

Dogaa se danas u maloj urbanoj sredini. To je lijepo namjetena soba za dnevni boravak.
1. p o j a v a
VANJA
VANJA: (pokuava da napie zadau): Kada bih ja bio veliki! Glupog li naslova za domai
zadatak. Bolje bi zvualo: "Kada sam ja bio veliki" jer sam do sada bar sto puta
odmatao to kako bi bilo kad bih bilo, da sam ja veliki. Uostalom, ne kae se kad bih
bilo, nego kad bi bilo. To sada nije vano, vano je sada Vanja tupane, da dobro
razmisli i poteno napie taj zadatak. Uiteljica je rekla da moramo pustiti mati na
volju, pa da piemo onako kako osjeamo i mislimo. Tako u i uraditi pa ta ispadne
od toga... (poinje da pie)... Kada bih ja bio veliki, onda bih bio veliki... (cijepa list iz
teke)... Vanja, glupsone, nije to put ka Nobelovoj nagradi. ta lupa? 'Ajd ponovo...
(pie)... Kada bih ja bio veliki, to bi bilo super... (zvoni telefon... Imao bih dobar posao,
dobru platu, dobra kola i dobru lovu... (i dalje zvoni)... Dobro, dobro idem ... (prie do
telefona i digne slualicu)..Halo?... (zbunjeno i tie, za sebe)...Uh, Veca zezalica!
Najdosadnije dosadno stvorenje na svijetu? ta da radim? Ah, pa da. Ovo nisam ja... Ja
sam sada veliki, kao moj tata. Ja sam moj tata... (vrati slualicu na uho, pa dubljim
glasom)... Da?... Da... Ne. Nije kod kue... Otiao je sa djevojkom u etnju...Kako? Pa
ti si njegova djevojka? E, bogami, onda on ima bar dvije djevojke, jer je prije pola sata
otiao sa nekom Slavicom, a ti si Vesna, zar ne?... Dobro rei u mu da ti se javi...
Svakako... Ne, neu zaboraviti... Dovienja!... (sputa slualicu, eta po sobi i
nastavlja dubokim glasom, za sebe)... Pa ovo je stvarno super. Ostat u ovako veliki,
mislim odrastao... Mogu sada i da puim. U ovom tatinom penjoaru moraju biti cigarte,
u jednom od ovih depova... Aha, evo ih. Ajd da probam. (vadi iz kutije i pripaljuje,
zakalje se)... Uh, kako mogu da pue, pa to gui, ali ta fali malo, ve u se
naviknuti... (zavali se u fotelju, digne noge na stoli i rairi velike novine da ita, kao
tata)... Da, daaa!

2. p o j a v a
VANJA i SAKA
SAKA (ulazi i s velikim znacima umora, odpuhuje i ostavlja stvari na radni sto): Dobar
dan, tata. Ja sam ti se umorila i prokuhala ...(krene da ga poljubi, a kada ovaj skloni
novine, zaprepaeno se trgne): Pa ti si idiot, Vanja! ta to radi?! Ubie te tata, ako te
samo uhvati.
VANJA (dubokim glasom): ta je, duo? ta te mui?
SAKA: Kako to govori?
VANJA: ta kako? Pa kao i svaki drugi odrastao ovjek.
SAKA (ruga mu se, dubokim glasom): O gospodine, izvinite, nisam vas prepoznala...
(drekne na njega)... Pa, ovjee, skini ve jednom te nourde sa stola!
VANJA (polako skine noge i normalno sjedne): Izvini, duo.
SAKA (svojim glasom): Je li se to mi neto sada igramo?
VANJA: Ne, ne igramo se. Ja sam odluio da sve okrenem naopake.
SAKA: Naopake? Kako naopake?
VANJA: Tako, lijepo. Od sada e tata i mama da budu mali, a ti, ja i svi nai drugari - veliki.
SAKA: Pa zar se to moe?
VANJA: Moe, jakako da moe. Ako to eli i ti, onda e to biti jo bolje.
SAKA: elim, ali ja ne znam kako se to radi.
VANJA: Ovako, zatvori oi i duboko u srcu to poeli... (ona zatvori oi i napregne se)... Jesi
li?...
SAKA: Aha!
VANJA: U redu, sada otvori oi. Eto, vidi da nije teko.
SAKA (zbunjeno): Je li to - to?
VANJA: Jeste, samo sada mora da govori kao odrasli, ovako kao ja.
SAKA (dubljim glasom): Je li ovako?
VANJA: Tako. I da zna, vie nema igranja sa lutkicama, bebicama... (prie stolu i sve svoje
igrake trpa u neku kutiju)... Nema ni puaka ni pitolja, nita. Evo, i ja u baciti sve
one igrake sa kojima sam se igrao dok sam bio mali.
SAKA: Pa zar se veliki ne igraju?
VANJA: Igraju, naravno da igraju. Ja u ispunjavati sportsku prognozu i loto, a malo e mo
se i kartati, kada nam dou gosti.
SAKA: Moramo sada i razmiljati kao odrasli, zar ne?
VANJA: Da. Svakako. Sada su sve brige svijeta na naim leima. Evo i ja itam o politikoj
situaciji, kako kod nas, tako i u svijetu.
SAKA (zamisli se): Boe, ta u kuvati danas za ruak?
VANJA: (radostan normalnim glasom): Palainke!
SAKA: Ne, to je za djecu. Napunit u paprike i skuhati supu od povra.
VANJA: (dubokim glasom): Slaem se, duo. Ja odoh da kupim pavlaku. Bez pavlake
punjene paprike nita ne valjaju.
SAKA: Dobro. Odoh ja u kuhinju, a ti pouri. Kupi nam i litar crnog vina.
VANJA:: Dogovoreno... (On ode lijevo, a ona desno).
2

3. p o j a v a
MAMA i TATA
TATA (ulaze): Gdje odjuri ono dijete?
MAMA: Ne znam, ali mi je bio nekako neobino ozbiljan.
TATA: Pa ja mu lijepo kaem: Zdravo sine, kako si? A on e ti meni: Zdravo, sine, dobro
sam!
MAMA (smije se): E, pa, sine, ko je sada kome sin?
TATA: Izgleda ja njemu. I jo, jesi li mu ula glas, dubok, muki... (smiju se, imitira)... Ajde
ti sine kui, operi ruke, eno mama sprema punjene paprike za ruak!
MAMA (viri u kuhinju, pa u pola glasa muu): Ej, Saka stvarno neto kuha, vidi, molim te,
uzela je moju kecelju i sva je vana.
TATA (kao ona): Da, da, i sve neto otpuhuje kao ti... (zvoni telefon)... Evo je ide, brzo,
sakrijmo se u djeiju sobu!
MAMA: Brzo, brzo... Stani, nemamo vremena. Sagni se iza te fotelje, a ja u iza ova. Pst, da
te nisam ula!
4. p o j a v a
SAKA i preanji
SAKA (die slualicu i dubokim glasom): Molim?... (onda, kada uje ko je zove, obraduje
se i dalje govori normalnim glasom)... Ej, ao. Ja sam, jesam Verice... Ma ne, to je
neto drugo... Pa promjenjen mi je glas bio jer se Vanja i ja neto igramo ... Molim?...
Igramo se da smo bajagi on i ja odrasli, a da su tata i mama mali, jeste ...
TATA (u pola glasa): Pazi, molim te!
MAMA (u pola glasa): uti!
SAKA: Jeste on je otiao po pavlaku a ja pravim punjene paprike, zna, paprike bez pavlake
nita ne valjaju... Ne znam, mislim da sam sve stavila kao i mama, vidjet u kako e
sve to ispasti... Da, on e uz to da kupi i jo litar crnog vina... Da, da... (smije se)...
Poslije ruka emo popiti malo vina, a onda e mo se kartati ... Molim?... Ah, da, ja
u morati da operem sue, a on e, onda, vjerovatno lei da spava na trosjed sa
papuama na nogama, kao tata.
MAMA (tati, tiho): Jeste, uvijek spava sa papuama na nogama!
SAKA: U redu, Verice, sve u ti ispriati, sada urim. Vanja e doi, a ja nisam jo
gotova. Zdravo!... (spusti slualicu pa pogleda na sat)... to ga ve nema, pa trgovina
je odmah tu iza ugla...(ode u kuhinju)...
5. p o j a v a
MAMA i TATA
MAMA (izlaze iz zaklona, glasno): Bogami, Petre, vidi li ti ovo?
TATA: Mrka kapa.
MAMA: Eto, djeca odluie da se malo zamijenimo za uloge.
TATA: E, ba me interesuje, kako e Vanja popuniti sportsku prognozu. Gdje e staviti
fikseve?
MAMA: Stavili su oni nama ve fikseve na glavu, zar ti to, ovjee ne vidi?
3

TATA: Vidim, vidim, al' ta da im se radi?

MAMA: Kako ta? Kako ta, ovjee?! Treba to odmah zaustaviti. Ko zna na ta sve moe
izai?
TATA: E, vala neemo.
MAMA: ta neemo?
TATA: Neemo to zaustavljati, hajde da prihvatimo njihovu igru.
MAMA: Kako?
TATA: Tako. Oni su sada tata i mama, a mi smo, predpostavam, njihova djeca zar ne.
MAMA: Ne dolazi u obzir.
TATA: Aman eno...
MAMA: Nemoj ti meni - aman eno! Nema tu aman eno. Igru njihovu prekidamo smjesta.
TATA: Sluaj, eno. Nita nas ne kota da se malo i mi poigramo.
MAMA (malo u nedoumici): Misli?
TATA (uje se pjesma pred vratima): Evo ga Vanja, dolazi.
MAMA: Kao ono ti, preksino... cvrcnuo.
TATA: Pa popio malo, pa ta... 'Ajde, 'ajde da se sklonimo. Brzo, doi ovamo! ... (odu u
djeiju sobu).
6. p o j a v a
VANJA i DRUGAR
VANJA (kao pijan ulazi sa drugarom, zagrljeni su, ljuljaju se i pjevaju): Moj kolega
preimo na mlijeko rakija nas odvede daleko!
DRUGAR: E, vala, prijatelju i moj, vaka tebi ast! ve i to lijepo iplanirao i redio i
kako amo mije... (potee iz flae)... kako amo mije ovakav u red bijela dana da
bane eni na njene une oi?!
VANJA: Vaan je stil.
DRUGAR: Jete, on je vevrhodan.
VANJA: ta je on?
DRUGAR: Ko?
VANJA: Pa stil.
DRUGAR: A, til!... On ti je, kaem vevrhodan, hvata?
VANJA: hvatam, ovaj, shvatam, kako ne bih shvatao ali te ne razumijem.
DRUGAR: Kako, bolan, da me ne raumije? vevrhodan nai da je vevrhodan, to jet
da je kul.
VANJA: A, to, sad te razumijem, ali ne shvatam.
DRUGAR: Ma nema vee, prijatelju i moj, nema vee. 'Ajd, avedi jednu.
VANJA: Pa ta da zavedem?
DRUGAR: Pjemu, pjemu avedi, vega ti. Ti ba na vata da pjeva, a ja u a tobom
amo ono: ooooooo!
VANJA: (pjeva): Neu mala s tobom i' u kino, radije u s drugom piti vino!

7. p o j a v a
SAKA i preanji
SAKA (ulazi naglo, pa zaprepateno): Ju, crni Petre, opet si se naljoskao!
DRUGAR: Vanja. On e ove Vanja... (Vanji)... Glupe enke!
SAKA: A ja te ekam na ruak... (plano)...O, Boe, ta sam ti ja skrivila!?
VANJA: Izvini, oprosti, ali pardon.
DRUGAR: ori.
VANJA (drugaru): ta ori?!
DRUGAR: na, kao na filmu - ori maj ui!
VANJA: A, sori! Ali ona ne zna engleski.
DRUGAR: Pa vejedno, vaan je til.
SAKA: Gdje si do sada, Bog te ne ubio!?
VANJA: Pa iao sam da kupim pavlaku, tako si mi naredila.
SAKA: Pa nisam te poslala na selo da muze kravu.
VANJA: Pa nisam ni iao na selo, nego tu iza ugla.
DRUGAR: Viavi.
SAKA: ta "viavi"?... (Vanji)... ta ovaj lupa?
VANJA: Zna, duo, on ti malo uka, kad popije.
DRUGAR (buni se): Ko uka? ta ti meni tu "uka", ja ne ukam. Ja amo kaem da mo
e reli tu ia ugla, viavi!
VANJA: A, da, viza-vi! Jeste, eno, sreo sam svoga starog kolskog druga, sjeli smo na klupu
u parku, malo progovorili i malo potegli iz flae.
DRUGAR: Jete, gopoo. Nimo mi muli kravu, nego mo muli ovu flau... (hoe opet da
pije, ali mu Saka uzme flau)... O, ori, ivinite!
SAKA (gleda u polupraznu flau i klima glavom): Bogme ste je sasvim pomuzli, a mislila
sam da poslije ruka popijemo po oljicu - dvije, kako se to ve radi u srenim
porodicama.
DRUGAR: O, ruak, to avim lijepo vui!
SAKA (ljuto): Ko je tebe zvao na ruak, ukavi?
DRUGAR (uvrijeeno): ato vi tvrdite da ja ukam, kada ja ne ukam? I to a ruak,
najte da je avim nepritojno.
VANJA: Duo, on je moj drugar, kolski drugar i kada ja jednom dovedem svog druga kui,
onda sam ga doveo kui. Shvata? Ima da ga primi kao ovjeka i da nas poslui bez
prigovora, shvata?
SAKA (ljuto): Vodi ga materi! (ode u kuhinju).
8. p o j a v a
VANJA i DRUGAR
DRUGAR: ada u poele i ikre da ijevaju, pa je vrijeme da i ja ijevam!
VANJA (raspoloeno): Ma ne dolazi u obzir, ona se to samo ali!
DRUGAR: ve mi e ini da e ona ne ali. Oekivao am da e da me olajdari a onom
flaom... (osvre se)... Ej, tvarno, gdje odnee onu flau, da jo malo ugnemo?!
VANJA: A, ensko k'o ensko. Malo e duvati pa e se i ohladiti, vidjet e.
5

DRUGAR: umnjam da u vidjeti.

VANJA: Zato?
DRUGAR: ijevam, aj' dravo! Neka i mi iv, drav i debeo!
VANJA: (zaustavlja ga): Ma stani, zaboga, ovjee. Pa moja ena nije rogata!
DRUGAR (otima se): Nije, nam, ali e trano naljutila.
VANJA: Ma ta ima ona da se ljuti ili ne ljuti? Pa zna se. valjda, ko je gazda u ovoj
kui!... (lupi akom po stolu)... eno!... eno!
9. p o j a v a
VANJA i SAKA
SAKA: ta se dere?
VANJA: Sluaj, eno: dok sam ja gazda u ovoj kui ima da me slua, jel' jasno?... (Saka bi
neto da kae, ali je on zaustavlja)... Ni rijei neu da ujem! Donesi odmah ovdje
kafu, pie i mezu za mene i moga drugara!
SAKA (smjeka se): Kojeg drugara?
VANJA (osvre se): Pazi strvarno, pobjegao.
SAKA (umiljava se): Dobro je, duo, nemoj da se ljuti, proradie ti ir... 'ajde ti lijepo tu
malo prilegni do ruka, a tebe e tvoja enica probuditi kada bude gotovo... 'Ajde, mili
moj, 'ajde.
VANJA (sputa se na kau i jo malo jogunasto): Ja samo hou da se zna ko je gazda u
ovoj kui!
SAKA (skida mu patike i pokriva ga): Ti, duo, ti... (odlazi pa za sebe)... Ali samo onda
kada ja nisam u kui. /ode/
10. p o j a v a
VANJA: sam, potom SAKA i POTAR
Vanja hre i ne ne uje zvono na vratima. Nakon izvjesnog vremena, poto se zvono nekoliko
puta oglasilo, Saka iz kuhinje uri ka vratima (kao mama).
SAKA (vie ka vratima): Idem, idem!... Ko li je sad u vrijeme kada najvie posla imam...
(pogleda u Vanju)... Ovaj moj sreo spava li spava, k'o zaklan... (zvono, ona vie)...
Evo, evo odmah... (otvori vrata)... O, vi ste ika potare!
POTAR (ulazi pijan): Dobar vam dan... hik... gospoja, ovaj, gospojice... Je li vam, moda,
mama kod kue?
SAKA: Nije, to jest ja sam mama, a mama se igra u dijeijoj sobi sa mojim sinom, to jest
tatom.
POTAR: Oprostite, hik, ali ja vas nisam dobro razumio ili vi mene niste razumjeli. Nije mi
jasno...
SAKA: Meni je sve jasno, a ta ste trebali?
POTAR: Imam jedno preporueno pismo za vas, to jest vaeg tatu ili mamu.
SAKA: Za moga tatu?
POTAR: Jeste, od suda.
SAKA: Od suda?
POTAR: Jeste, zovite tatu.
6

SAKA: Ali ne mogu sada, pa djeca se lijepo igraju, a moj mu spava.

POTAR: Koja djeca?
SAKA: Pa tata i mama.
POTAR: Nita mi nije jasno.
SAKA: Meni jeste.
POTAR: Zovite mi, odmah, domaina kue.
SAKA: Pa rekla sam vam da spava, ja ga ne smijem probuditi, tek je zaspao.
POTAR: Ko je zaspao?
SAKA: Pa moj mu.
POTAR: Va...hik...mu?!
SAKA: Da, moj brat.
POTAR: Va mu je va brat, a tata i mama se igraju u djeijoj sobi...hik... Da se moda ne
igraju tate i mame.
SAKA: Ne, mi se igramo tate i mame, a oni se igraju nas.
POTAR: I kome u sada ja... hik... oprostite, da predam ovo pismo?!
SAKA: Pa dajte ga meni, ja sam tatina mama.
POTAR: Tatina mama?
SAKA: Da.
POTAR: Onda ste vi sama sebi baba, zar ne?
SAKA: Ne, baba je na selu.
POTAR: A gdje vam je selo?
SAKA: Na terasi, sve sam lijepo sredila, Vanja e se obradovati kada vidi.
POTAR: Selo je na terasi, a baba u selu?
SAKA: Hou li ja dobiti to pismo ili ne?
POTAR: Dajte mi... hik... linu kartu?
SAKA: iju?
POTAR: Pa vau, hik, ako je imate.
SAKA: Otkuda meni lina karta, pa ja sam jo mala..
POTAR: Izvinite, a mogu li ja da popriam malo sa vaim tatom?
SAKA: Pa ne moete njemu dati tako vano pismo, on e ga pocijepati, on nezna nita, jo
je mali.
POTAR (iznervirano): Pa ko je, zaboga... hik... ovdje veliki?
VANJA (dremovan, probudio ga potar): ta se to tamo dogaa?... (prie im)... ta
elite?
POTAR: Od tebe, sinko nita... hik!
VANJA: Onda idite. Znate,sa drugarom sam malo popio, pa moram malo da odspavam?
POTAR: Popili, hik!? ta ste popili, mlijeko?
VANJA: Ne, vino.
POTAR: Vino, kakvo vino?!
VANJA: Crno, Vranac!
POTAR: Vranac? E, onda sam ja magarac!
SAKA (trgne se): Ju, zagori mi ruak! /odjuri u kuhinju/.
7

11. p o j a v a
VANJA i POTAR
POTAR: Kakav ruak, hik?!
VANJA: Punjene paprike, ali nisam kupio pavlaku, zaboravio sam da je kupim. Znate, kako
sretoh drugara, a poto sam kupio ve ono vino, mi smo malo potegli i zapriali se, pa,
eto, zaboravih da kupiti pavlaku, a znate, punjene paprike bez pavlake nita ne valjaju.
POTAR: Hik, kakve sada punjene paprike?
VANJA: Pa ove to sprema Saka.
POTAR: Saka, hik?!
VANJA: Da, moja ena.
POTAR: ena?!
VANJA: Da, moja sestra.
POTAR: Vaa... hik... sestra?
VANJA: Da, mamina mama.
POTAR: Mamina?!
VANJA: Da mamina mama i tatina mama. Da, tatina i mamina mama.
POTAR: Znai vaa baba, ona koja je na selu, hik, a selo vam je na terasi.
VANJA: Mi nemamo terasu. ta je vama, vi izgleda da ste malo popili, a?
POTAR: E, vala od danas neu vie ni kapi, poeo sam ve da haluciniram, to se zove
delirijum!
VANJA: ta ste, u stvari, vi trebali?
POTAR: Vaeg tatu.
VANJA: Ja sam moj tata.
POTAR: Onda ste i sami sebi deda?!
VANJA: Nemam dedu, on je davno umro.
POTAR: I ja sam, izgleda... hik... (ide ka stolu, sjeda, vadi pismo iz tane i potura blok za
potpis Vanji)... Dajte vi samo ovdje potpiite pa ja... hik... odoh.
VANJA: Zato da potpiem?
POTAR: Imam jedno preporueno, hik, pismo od suda za vaeg tatu, to jest sina, a vi kao
njegov tata, to jest va deda koji je davno umro, treba da potpiete, kako bih vam
mogao dati ovo pismo, jer se va tata, to jeste sin sada igra u dijeijoj sobi sa vaom
mamom, to jest svojom sestrom, koja je vaoj sestri, to jest eni i vama baka, koja ivi
na selu, a selo vam je na terasi, koju, u stvari, nemate.
VANJA (potpisuje) : Nita mi nije jasno!
POTAR: (daje mu pismo) : Vama!? Vama nita nije jasno ... hik!.... Pa kome je jasno ako
vama nije jasno, pobogu brate?! /ode/
11. pojava
VANJA potom SAKA
VANJA: O, ludog li ovjeka, boe me sakloni. Tako star, a ve pije!
SAKA (ulazi dok Vanja otvara pismo): Ode li taj pijandura?
VANJA (Gleda u pismo): Ode napokon.
SAKA: A ta je to?
8

VANJA: Pismo.
SAKA (malo iznervirano): Ma znam da je pismo ali kakvo?
VANJA (hladno): Preporueno.
SAKA (vie iznervirano): Ama znam da je to preporueno pismo ali kakvo?
VANJA (i dalje hladno): Od suda.
SAKA (veoma ljutito): Sluaj , dragi! Znam da je to pismo, da je od suda i da je
preporueno, nisam toliko glupa, ali ta pie u njemu?
VANJA (hladno): Svata."
SAKA (drekne): ta svata?!
VANJA: to se nervira?.... (lupka pismom po ruci).... Presuda od suda za neplaenu kiriju i
parno grijanje.
SAKA (smireno): A ja mislila Boga pitaj ta je ... Idi pa to plati da se vie ne
zamajavamo oko toga.
VANJA: Ali ja nemam novaca ... Nemam, a i da imam, odakle mi?
SAKA: A plata?
VANJA: Koja crna plata?!
SAKA: Pa dobro, nek ekaju, ta nam mogu ?
VANJA: Kako ta nam mogu, evo, proitaj ... (dadne joj pismo u koje ona ovla gleda) ...
Istjerae nas iz stan na ulicu, a mene e strpati u zatvor .
SAKA (sa prjekorom): Pa da, ti e lijepo u zatvor, imae gdje da spava i ta da jede, a
ja jadna sa djecom na ulicu... (kao plae) ... Jadna moja djeca!
VANJA (zagrli je): Nemoj plakati, duo, to emo ve nekako rjeiti, hajde sad da ruamo...
(spusti pismo na sto i odu u kuhinju).
12. pojava
TATA i MAMA
MAMA (oprezno): Ajde Petre, put je slobodan!
TATA (ulazi i njui vazduh ): Bogami iz kuhinje neto lijepo mirie... ek, da pogodim...
Punjene paprike!
MAMA (zatee prekriva na trosjedu, gdje je spavao Vanja ): Mogu se oni igrati odraslih
koliko hoe, ali ipak ne znaju ono osnovno. Opet ja moram za njima da spremam.
TATA (ita pismo): Onog su potara ba lijepo izludili!
MAMA: A ve je red i bio da mu neko odri lekciju. Uvijek je pijan i uvijek neto mudruje .
TATA (i dalje ita ): E, sad sam ga stvarno nadrljao...Tri moje plate, koje i onako kasne, ne
mogu me izvui iz dugova.
MAMA: Pa ta misli?
TATA (zabrinuto): Zatvor mi ne gine, sto posto!
MAMA (imitira Saku): Pa da, ti e lijepo u zatvor, imae gdje da spava i ta da jede, a ja
jadna sa djecom na ulicu ...
TATA (smijeka se): Ajde, eno, ne budali... (die telefonsku slualicu)... Zvau brata Stevu,
ako mi on ne pomogne, stvarno ne znam ta u ... (bira broj) ... Dri mi fige.
MAMA: Objasni mu fino, bez srdbe.
TATA: Znam, koga je moliti, nije ga ljutiti.
9

MAMA (trgne se i tiho): Bjeimo, eto djece! /odjure u djeiju sobu./

13. p o j a v a
VANJA, SAKA i preanji
VANJA (ponovo imitira tatu, sa oboje ruke se tape po stomaku ): E, vala eno, ovaj ti je
ruak za pet plus! Ba sam se dobro nabubao.
SAKA (ulazi za njim i nosi kafu): A sada emo, slatki moj muiu na miru kafendisati, pa
e se ti poslije lijepo odmoriti dok ja operem sue.
VANJA: Svaka ast, ti si prava domaica. Moja mila enica (pusi je u lice).
SAA Hvala ti. Ti si najbolji mui na svijetu... Ju, ja donijela tri umjesto dvije oljice!
VANJA: Neko e nam doi, tako se kae.
SAKA: Vala i da nee. ta e nam ko? Ba nam je ovako lijepo.
14. p o j a v a
LUJKA I preanji
Ulazi Lujka, njihova starija sestra, student. Ima vokmen na uima, "ludo" je obuena i sva je
u nekom ritmu. Pravi velike balone od vake i puca sa njima.
LUJKA: Ej, ao klinci!... (ljubi ih)... Kako ste ta furate?... (ugleda kafu)... Kofi! Pa to je kul!
VANJA: Zdravo, dete, kako si? ta ima na fakultetu?
LUJKA: Nema nita, sve sami fosili. Svakom profanu smrtovnica viri iz depa, keve mi!
SAKA: A kako sa ispitima?
LUJKA: Joj, Sakice, ti ko naa keva... Koji crni ispiti, ko na njih da misli?! ivot treba
furati dok on ne profura tebe!
VANJA (ozbiljno): Znam, dete, ali kola je na prvom mjestu.
LUJKA: Ma koje prvo mjesto, nema je ni na vidiku... (pokazuje patike)... ta velite, sister
vam nabavio nove "ribokovke"?
SAKA (oduevljeno): Joj, super su!
LUJKA: Glotirala sam novarku, nemam vie ni jednog kintia, zato sam i dola da orobim
matorce pa da furam. Noas je u parkiu luda urka... (osvre se)... A gdje su starci?
VANJA (kao tata): Tu smo, dete!
LUJKA (ne kapira): Ma, starci, bre, matorci... Gdje su nam fosilijanderi?
SAKA: Tata i mama?
LUJKA: Da, ba, gdje su isfurali?... Digli sidro, pa zbrisali, a vi po kafici?!... (osvre se)...
Ima li u ovoj gajbi ta za cugu? Samo da sperem prainu sa glasnih ica?
VANJA: Ima neko vino... crno.
LUJKA: Ma moe, ba, daj!
VANJA (Saki): Ajde, duo, donesi ono vino.
LUJKA (dok Saka izlazi): Vanjice, duo, gdje stari krije pljugu?
VANJA: Molim?
LUJKA: Ma cigarete, ba?
VANJA: Ah, da... (vadi iz ih depa i nudi joj)... Evo, zapali, iako ti ne bih preporuio.
Puenje je, zna, opasno. Moe dobiti rak na pluima.
10

LUJKA: Ko mi kae?! Ti klinac, vadi iz depa cigarete i meni kae neto protiv puenja...
(ugleda lou marku cigareta, pa sa gaenjem)... Fuj, kra... Sister pui samo "Marlboro" i
tako to u tom fazonu... (srkne kafu)... Gdje rekoste da su starci... (ustaje) ... Moram opaliti
jedan grebalino od aleta?
SAKA (unosi flau sa vinom): Evo, vince za ivce.
VANJA: Ne, eno, pivce je za ivce, a vince za pjesmice.
LUJKA: O, pa moj brader je stihoklepac, bravo.
SAKA: Zna on i lijepo da pjeva, da si ga samo maloas ula.
VANJA: Ma ne, to ja onako.
LUJKA: Pa hoete li vi klinci ve jedanputa da mi kaete gdje su matorci ili ne?
VANJA (malo zbunjeno): Oni su, ovaj...
SAKA: ...Otili su u kino!
LUJKA: U po bijela dana u kino, ta je tebi?
VANJA: Ma tu su negdje, ta ja znam.
LUJKA: Brojim do fajf, ako se ne sjetite bie po uima. Dakle jedan... jedan...!
SAKA (Vanji, tiho): ta da radimo?
LUJKA (plee po sobi uz muziku sa vokmena): ...dva...
VANJA (tiho sestri): Pa da je poaljemo u nau, djeiju sobu?
LUJKA: ...tri ...
SAKA: Ma ne smijemo, sve e nam pokvariti!
LUJKA: ...etirijus... (Zvono na vratima, Vanja se obraduje, a Saka jurne ka vratima).
SAKA (dok Lujka skida vokmen): "Evo, me... Idem! /odlazi/
LUJKA (Vanji): ta bi ovoj iziki?
15. pojava
POTAR i preanji
SAKA (veselo, potaru): Izvolite, izvolite... (Vanji)... Evo naeg potara!
LUJKA (kao na demonstracijama): Dole uniforme!
VANJA (prilazi potaru, rukuje se): O,dobro nam doli, stari prijatelju, izvolite, sjedite!
POTAR (zbunjen): Ja, ovaj, hik... Izvinjavam se to opet... hik!... Ali sam zaboravio da...
SAKA (sipa vino u au i daje potaru): Ma nita, nita, ne morate se izvinjavati... Izvolite
popijte.
POTAR (neka se): A, ne, hik... oprostite... Ja ne pijem dok sam na dunosti... hik!
VANJA: Ma nemojte se ustruavati, svoji smo.
LUJKA: Ej, narode, hou i ja cugu!... (Saka joj daje au)... Nisam u ivotu pila sa
penzionerskim hitom!
POTAR: Kako molim? Ja vas... hik... Oprosti, izvini ali pardon! Ja vas nita ne razumijem...
(Vanji)... Hik... Reci mi, stari, kojim ona to jezikom govori?
LUJKA: ta se pravi lud, pa zar se tebi najvie ne raduju penzioneri? im te ugledaju, vele
stigla penzija!
POTAR (smije se ): A, to!... Hik... Tu ste u pravu, gospojice!
VANJA: Vie volim dobar vic nego dobar dan!
POTAR (ustaje, zatee uniformu, ljubazno): Oprostite, nisam imao ast da se upoznamo...
11

SAKA: To vam je naa sestra...

LUJKA (naglo): Lujka! Ja sam Lujka.
POTAR (vano): O, drago mi je, ja sam potar Pele. Znate, nekada sam dobro igrao fudbal u
zonskoj ligi pa sam dobio taj nadimak, Pele.
LUJKA (nazdravlja): E, pa ivjeli, mister Pele.
PELE: (nazdravlja): iva i zdrava evojko bila! /piju/
SAKA (Vanji): ta da radimo?
VANJA (Saki): Da bjeimo!
SAKA (Vanji): A gdje?
VANJA (Saki): U nau sobu.
SAKA (Vanji): Ali tamo su mama i tata... Naa djeca!
VANJA: Uh, sto mu muka!
POTAR: Uh, sto mu muka, ba dobro vino... Hvala vam, a sada bih vas.. hik... zamolio,
znate zaboravio sam da...
LUJKA (umiljava se potaru): ika Pele, ik Pelence, imate li neku pqugu?
POTAR: Plug?! Odakle meni plug?... Hik!... Imam, naravno, ali gore na selu, gdje ste vi
vidjeli da neko nosa plug u gradu?
LUJKA: Ma ne, bolan, plug, nego pljugu, cigarilos...
VANJA: Trai dete cigaretu.
POTAR: A, znam, shvatam.
LUJKA: Kapira?
POTAR: Kopiram, ali nemam... Ja, znate, ne puim... Hik. Jedan porok je jednom ovjeku
sasvim dovoljan... (praznom aom kucka u flau, a poto Saki ne shvata ponavlja)...
Samo jedan porok... Znate, ja imam samo jedan... hik... porok u ivotu, a to je "zlatna
kapljica"...
SAKA (dosjeti se pa mu sipa)... Ah da, oprostite, nisam vidjela da vam je prazna aa...
Izvolite, uzdravlje popili!
POTAR: Pa niste morali, gospojica... hik... Oprostite!... Ne bih smio dok sam na dunosti.
LUJKA (kao na demonstracijama): Dole dunosti.
POTAR: Lako je vama mladima da viete ovo ili ono. Dole... hik, ovo, dole ono. A da
nemam ovu uniformu i ovaj posao, to jest... hik... dunost, ta bih radio, od ega bih
ivio?
SAKA (nekako bi da ih isprati): E, pa, ba smo se lijepo ispriali i poastili ... Znate, mi
moramo sada da idemo u goste. To je zlatno pravilo: Ako nee da primi goste, a ti
bjei u goste.
LUJKA (gleda u sat, iznenaeno): Jao, profura mi termin za sudar! Moj e me Zvrle lansirati
u orbitu to kasnim.
VANJA: Jeste, dete, pouri!
LUJKA: Ama kako u kad sam dekintirana!"
POTAR: ta si?
SAKA: Ostala je bez novaca
POTAR (kao da mu je jasno): A, to.
LUJKA: Djeco, sada u se stvarno naljutiti. Vi neto krijete od mene.
12

VANJA: ta ti dete, pada na pamet!

LUJKA: De ti dijete, nemoj meni "dete", nego govori gdje su nam matorci?
SAKA: Pa ta se ljuti, sestrice, rei emo ti, zato ti nebi rekli...
POTAR: Toje vaa sestra?
SAKA: Ona je Lujka, naa Lujka.
LUJKA: Sister, nego ta!?
POTAR: Sister?
LUJKA: Sister, ba, ta si zinuo ko pe?
POTAR (Saki): Ako je ona tebi sestra, a on ti je mu...
LUJKA: ta ovaj bulazi?
POTAR: ... A selo je na terasi, gdje ivi baba...
VANJA: Udarilo vino u glavu.
POTAR: Ti si sebi baba, a on deda koji je davno umro...
LUJKA: I ne udarilo po ovoj vruini.
POTAR: A terasu nemate...
SAKA: Jeste, ika potar, smirite se.
POTAR: Onda je Lujka tebi zaova... a tebi, Vanja, Lujka je svastika.
LUJKA (iznervirana): Ej, bolan, ohladi! Lud li si ili ti noge smrde!?
POTAR: A svome ocu ona doe tetka.
LUJKA: O, ljudi moji, luda ovjeka! Ovaj je podilkanio naisto!
16. p o j a v a
TATA, MAMA i preawi
TATA (izvjetaenim, djeijim glasiem): Mama... ou pikiti!
POTAR (zaprepaeno): Koli li je ovo?!
MAMA (izvjetaenim, djeijim glasiem): Mama...maaamaaa, bato e se upikiti!
SAKA: Ju, djeco ta vam je?
VANJA: Aman, eno, ta je s tobom!? ... Daj tutu djetetu!
LUJKA: Ej, ovo je kul, mame mi!
MAMA (plae kao dijete): Bato me je vukao za kike!
SAKA (Miluje ju i tjei): Neda tebe tvoja mama.
VANJA: eno, smiri tu djeurliju!
MAMA: Oe li ga istui?
SAKA: Hou, milo moje, hou."
TATA (drekne u pla): Meeeeee!
VANJA: ta je tebi, odjednom?!
SAKA (i MAMA poinje glasno da plae): ta im je zaboga?
LUJKA (vie preko njihovog plaa): Je li Pele, je li ja ovo sanjam ili je ovo moda neka
dilkana?
POTAR: Od danas, dajem vam svoju potarsku rije da neu vie ni kapi popiti!
MAMA (na trenutak prestane da plae): Ajde, mama, istuci batu to me je vukao za kiku!
/nastavi da plae./
SAKA: Hou, erko, hou!
13

TATA: Hou da pikimiii!

VANJA: Pa idi pikini, ko ti brani?!
LUJKA: ta se ovde deava, hoeli mi neko objasniti?!
POTAR: Meni samo treba broj line karte, nisam upisao... Ko ima od vas linu kartu?!
VANJA (drekne): Dosta!... Rekao sam dosta!... (svi se smire, Saki)... Saka, ja neu vie da
se igram. Ne znam, a sada me ostavite na miru, moram da piem domai zadatak!
TATA (vie, a potom se i MAMA rasplae kod Sake, a Lujka, Potar i Saka se uglas
raspravljaju): Hou da pikim!!!
Z a v j e s a

14