Joaquin Oristrell - Medju Nogama

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 197

Foxy

Anna

Foxy

JOAQUN
ORISTRELL
MEU NOGAMA
Sa panjolskoga prevela
ARIANA VIGIR

MOZAIK KNJIGA
Zagreb, 2002.
2

Anna

Foxy

JAVIER

Anna

Foxy

1.
BEZIMENI HOTEL
etrdeset i etiri su mi godine. Zovem se Javier. Sjedim na postelji
hotelske sobe koju sam netom uzeo. Neu provesti no ovdje; ni ostatak
poslijepodneva. Tek u proitati test, imam li hrabrosti ispunit u ga i
malo prilei. To e biti sat, najvie sat i pol, i vratit u se u ured.
udno, ne sjeam se imena hotela, no kroz prozor razabirem
proelje golema kina. Sad znam da sam u sreditu grada, dvadeset
minuta taksijem od moje kue, ene, moja dva sina i klupe za
trbunjake.
Gle!, dru mi ruke. Opaam suhou na usnama, no ne elim prijei
pet koraka to me razdvajaju od minibara. Vidim li svoju sjenu, mogao
bih se pokajati i pobjei od sebe.
Mirno. Mobitel ari u depu hlaa. Da mi je ostalo malo razuma,
iskljuio bih ga. Jasno da ona ne obiava zvati u ovaj sat ali...
itam:
1. Jeste li kada pomislili da vam je potrebna pomo zbog vaeg
seksualnog ponaanja ili zato to stalno razmiljate o seksu?
NEX
2. Osjeate li da seks i seksualni podraaji vladaju vama? DAX
3. Jeste li kad pokuali suzbiti ili ograniiti radnje koje u svojem
seksualnom ponaanju smatrate pogrenima?
DAX
Krajikom oka nasluujem svoj odraz u zrcalu, lijevo. Nazirem
privlanog mukarca, pametnog, dobro odjevenog. Povlateno bie to
ivi od posla koji voli. Bodrim se i bodrim, ali alim sebe - i gore - stidim
se.
Bit e Bog. Apsurdno jer nisam svjestan Njegove prisutnosti u svom
ivotu. Katolik sam, ali ne pamtim da sam se priestio vie od tri puta.
Jamano jer mi je pop uporno postavljao opscena pitanja na ispovijedi.
Bilo mi je osam godina, no dovoljno da shvatim kako taj bijedni bolesnik
nikada nee spasiti moju duu.
4

Anna

Foxy

Moj Bog sam ja bez mana. On me osuuje, misli da sam nakaza,


kanjava me vlastitim gaenjem, i prije jedva pola sata nagnao me da
zatraim ovu tiskanicu preda mnom.
4. Osjeate li krivnju, potitenost ili grinju savjesti nakon...? Sranje!
Na zidu je zagasitocrvena mrlja. Gdje li sam proitao da je neki
pukovnik ruske tajne slube raskomadan u jednom hotelu Gran Vje 1?
5. Utjeete li se seksu
a) da biste pobjegli iz stvarnosti,
b) da biste utaili udnju,
c) naprosto jer se ne moete suzdrati? AXCX
6. Vae traganje za spolnim uitkom postaje sve grozniavije? DAX
7. Djeluje li na odnose s vaim suprunikom? NEX
8. Morate li prizivati erotske slike i sjeanja dok spolno opite s
partnerom?
DAX
Do prolog srpnja, kada je sve poelo, mogao sam s pravom rei da
sam mukarac duboko odan svojoj eni. U dvadeset godina braku
pretjecali su mi prsti jedne ruke pri nabrajanju koliko sam puta
podlegao izvanbranoj pustolovini. Nijedan od tih rijetkih izleta nije bio
nimalo vaan. Proputanje brojnih prilika koje su mi se nudile nije u
meni izazvalo ni trunku frustracije. Praktian sam. Kad god bih osjetio
potrebu, a ne bih imao Lolu uza se, radije nego upasti u nevolje,
nisam dvojio pribjei samome sebi. Bez krivnje. ak s radou to katkad oivljujem onog negdanjeg mladca.
Onda, to se to zbiva, ubogi Javieru, crnobijeli Javieru, Javieru koji
se ne umara od samozavaravanja? Stigne polovina tvog ivota i zvijer
to je prebivala u letargiji izmeu tvoje glave i prepona najednom se
budi? Odlui: trgam test ili nastavljam odgovarati?
Sve je bolje od ponovnog gubljenja u novom krugu potrage za
izvorom svega.
Deveto. Gdje je deveto pitanje?
9. Posjeujete li nie drutvene slojeve i okruja kada traite seks?
1

Gran Va - sredinja madridska ulica

Anna

Foxy

Preko desetak javnih zahoda, vie parkiralita, nekoliko vea,


nogostup cestice to vodi do iare i, premda mi je muno priznati,
fotokabina na postaji metroa Avenida de Amrica.
Pamenje mi, jedno po jedno, vraa nesklapna poprita susreta s
njom, u svako doba, u najnezgodniji as, bez ureena dana, ve prema
hiru, bez logike i predvidljiva slijeda. Tu je njezina mo. Ja u iekivanju
obroka, koji daje kao da je sve rastrojenija (to i jest). Tri poziva u
jednom danu, potom tjedan utnje. (Taj tjedan mog roendana, kad sam
poput kakva narkia traio njezin glas u drugim glasovima, poluujui
najvie tako slab i tuan uitak da sam se utio najosamljenijim biem
na planetu.) Hajdemo vidjeti: ako sam ist, uredan. Ako sam odavno
prestao puiti i piti. Ako idem u teretanu. itam dvoje novine na dan.
Kupaonicu uvijek koristim u isto vrijeme. Moje je donje rublje od bijela
pamuka. Jedem tri puta na dan, nikad etiri, i poslije perem zube. to
ini ovjek poput mene ostavljajui trag sperme u lopticama rupia po
cijelome gradu?
Netko je upalio televizor u pokrajnjoj sobi. Dopiru afriki tamtamovi i jedan dostojanstven glas, koji me podsjea na mog profesora
knjievnosti iz etvrtog, pripovijeda mi o ljubavnim obredima hijena.
Moj se profesor zvao Castellv. Bio je nevjerojatno mrav, usta
iskrivljenih od grozne facijalne paralize. Imao je koate ruke i jagodice
prstiju boje bijele kave od tolikog puenja. Opalio mi je najjau pljusku
koju sam ikad dobio. Kad god osjetim da zasluujem kaznu, iskrsne mi u
sjeanju i iznova me udari.
10. Gubite li vrijeme na poslu zbog zaokupljenosti seksom? DAX
11. Vaa uinkovitost i sabranost oslabjele su uslijed sve
grozniavije spolne aktivnosti?
DAX
Prekjuer, da ne idem dalje, u Arreguijevu uredu. Ortak i ja
iekivali smo taj sastanak cijeli mjesec. Konano nastupa veliki
trenutak: Arregui priznaje da se kidao od smijeha s oglednom epizodom
serije koju mu kanimo staviti u sat najvee gledanosti. Istie ludo
satkanu radnju, die do neba vraki dobro skrojene likove. Uvlai mi
se.
- Odakle crpi ideje, Javiere? Ne zna koliko ti zavidim, kite. Vama
piscima zavidim najvie na svijetu.
6

Anna

Foxy

Zamiljam ga u postelji s tajnicom. On je ruiasti prai rairenih


nogu, puta da ga sie.
Ne treba se uzbunjivati. U posljednje vrijeme zamiljam sve ive
sparene sa svim ivima. Od prolog srpnja moj mozak nema granica.
I hop, zazvoni telefon, upravo tada. Arregui ulazi u na dep, njegov
gotovo siguran potpis, godina milijunskog ugovora, sto radnih mjesta u
dvije kocke u zraku u potrazi za esticom... Mogao sam ga iskljuiti,
jasno. Jednako sam mogao prestati disati, ili zariti si dvije penkale u oi.
- Molim?
- Uinimo to sad.
Bolje da se ne prisjeam njezina glasa jer budi se kuja kako se
probudila u Arreguijevu uredu.
Diem se. Ispriavam se njemu i ortaku.
- ao mi je. Osoban poziv.
- I te kako osoban. Reci im koliko je osoban. Zato im ne kae?
udljiva je. Katkad mi da vremena, a katkad ne. Sada je bilo ne.
Dvanaest u jutro i ve se uspalila. Stari, ne zna to je to. Kad je ton
hitan, valja trati.
- Odmah se vraam.
uje me. Zna da sam okruen ljudima. Boli je briga.
- Sva gorim. Bradavice e mi prsnuti. Trebam tvoj glas, sad, sad,
sad!
Stolovi, raunala, tajnice, pokazatelji gledanosti. Preda mnom
bezbojan svijet: neutralan ampon, Coca-Cola light, a ja na putu do
nekog utoita gdje u onesposobiti bombu to titra na telefonu.
- ekaj! - kaem joj.
- Ne mogu ekati, kurvin sine! Kad naruujem iz robne kue mogu
ekati, kad zovem majku mogu ekati, kad se dogovaram za ianje
mogu ekati...
Znam. Znam da ne moe jer je luda, a luaci nemaju strpljenja. Imao
sam ludu susjedu: Charito. Za kie je izlazila na balkon u bikiniju.
- Prekinut u. Ne znam zato te zovem kad mi ni za to ne slui.
- Nemoj!
7

Anna

Foxy

Trim, hajde tri. U potrazi za etvornim metrom intimnosti. Neu


dopustiti da mi utekne. Slutim da bi nestala zauvijek. Bilo bi to rjeenje,
no tko eli rjeenja kad je nauio nalaziti uitak u nevoljama?
- Ostavit u te, govno jedno nemono. Govori mi, nesreo! - Smijeh. Majko moja, mislim da sam izgubila gae!
Dizalo. Moj aneo uvar, koji je avo, stavio mi je dizalo na put.
Izvlaim glas iz mrane spilje u utrobi i:
- Pripravljaj se, smucko, jer u te... - Pritisnem dugme. Vrata se
otvore - kao nikad.
Stajem kod tipkala, taknem peto. Vrata se zatvore i die se Thyssen
s nosivou osam osoba. Pritisnem stop i zadrim tu ruku. Drugom
sputam smiak hlaa. Mobitel ostaje uhvaen izmeu mog uha i
ramena. Traim rupie.
Prestani misliti. Ne vidi li da nisu najgori pozivi, nego sjeanja koja
stvaraju? Smijeh hijene, sirena kola hitne pomoi, otkucaji srca u
Adamovoj jabuici. Ima li u minibaru duhana, popuit u pet cigareta
zaredom.
Neu pasti u zamku uspravljanja. Bojim se kuje. Poznajem je.
Koristi svaki pokret za mijenjanje poloaja. Voli biti zamijeena. Osobito
pokazati mi da je tamo. Godine koloteine i sad, stara kao ja, gubi
nadzor.
Mislit u tek na minibar i duhan. (Marlboro bi bio zgoditak!)
Kreem etveronoke modrim sagom s bijelim voriima to (sad
opaam) hini zvjezdano nebo, sazvijee. Sklapam oi i, naas, lebdim.

Anna

Foxy

2.
DEVET MJESECI PRIJE (14. SRPNJA)
Nakon etrdeset i osam sati nepodnoljive tjeskobe, ETA je ubila
nedunog dvadesetdevetogodinjaka i cijela je zemlja ustala tog
ponedjeljka odluna ne dopustiti da takvo stanje potraje. Taksist, s
modrom vrpcom solidarnosti, upozorio je Javiera:
- Odvest u vas u zranu luku, ali u podne, gdje god bili, gasim
motor i drim deset minuta utnje.
Javier je obiao etiri taksija to su ekali klijente ispred Palacea.
Koliku god napojnicu nudio, nije naao nikoga tko bi pristao prevesti ga
bez desetominutnog zastoja na koji se cijela panjolska obvezala.
- Ne brinite, neete zakasniti na avion. I u zranoj e luci potovati
deset minuta utnje. Ne vidite li da smo danas zaigrali na budunost
sviju nas?
Motrili su ga kao udnog stvora, gotovo udovinog. Trideset i
devet milijuna ljudskih bia sloilo se javno osuditi sto tisua kurvinih
sinova, a on udri po svome, nastojei kupiti graanske svijesti
tisuicama.
- Ne mislite da mi je lako pri srcu zbog tog momka... - ispriao se.
- U Americi bi to po kratkom postupku... Plinska komora, ili
Injekcija...
Taksist je otvorio vrata iznutra i Javier stavi koveg na prednje
sjedalo. Potom se smjesti otraga s crnom konatom mapom koju mu je
Lola poklonila za Boi.
- Zapravo sam se preraunao. ena mi to vjeito govori: Leti kao
muha bez glave.
Nikad nije razgovarao s taksistima. Dapae, to je mrzio. Stoga je
uvijek ulazio u taksi s neim za itanje. No toga su ponedjeljka ljudi bili
potreseni i rijei su tekle povinujui se potrebi za zajednitvom.
- Kaem vam da ete stii. - Taksist je krenuo. Nije stigao. Letio je
stotinama puta i nikad nije propustio zrakoplov. Tada jest.
Imao je mnogo sree.
9

Anna

Foxy

Podnevni saziv zatekao ih je pred Vipsom na uglu ulice Velazquez i


Liste.
Juancar, tako se zvao voza, proivljavao je najgore ljeto u ivotu
jer ga je ena napustila i odvela njihovo etvero djece.
- I sve mojom krivnjom, znam, grdne sam joj svinjarije napravio. To
s taksijem je gadno. Poivini tu cijele dane. Madrid? Besmislica. Ljudi
jure amo-tamo kao da e smak svijeta. Radim esnaest sati na dan, i ako
mi se kakva enska tu i tamo namjesti za metak, to u? Vi niste traili
da se rodite s klipom meu nogama, zar ne? E, pa ni ja. Mislite koja
mustra, ali... Ne, ne razmeem se da umoim svaki tjedan, ni svakih
petnaest dana, katkad ni cijelu godinu, no jednom iskrsne: pogledii u
retrovizoru, ugasi radio, ona zapone razgovor, bruji taksimetar,
zaute najlonke. Kae: Hoemo li preacem? A ona: Amen. Amen?
Uhvati te bez kondoma i zasrao si ga za itav ivot. Shvaate li to vam
govorim? Jeste li oenjeni?
Javier nije sluao. Njegov je um bio zaokupljen prisjeanjem je li
uzeo Orfidale 2 iz ladice s lijekovima.
- enu sreom nisam zarazio, ali to je puko udo. Zamislite si, kraj
etvoro djece. Znate to hou rei?
Iaki Gabilondo oglasio je podne na radiju.
- Treba stati. Neka Bog uvidi da sam dobar ovjek koji je imao
trenutak slabosti.
Zaustavi u dvoredu. Ostavi poziciona svjetla upaljena i
radio ukljuen.
Izili su i poutjeli, prekrienih ruku, rame uz rame, gledajui
sveano u tlo, kao da je grad groblje.
Juancar bijae prilino mlad, krupan. Nosio je majicu bez rukava sa
Svetim srcem. Pazusi su mu vonjali po slanini.
Osoblje i gosti Vipsa doli su na ulicu izraziti utnju. Zaustavi se jo
kola i jedan autobus: devetka. Putnici ostadoe unutra. Stojei bez
rijei. ovjek bi odoka rekao da su zatvorenici na putu za konclogor.

Orfidal - lijek za uspavljivanje

10

Anna

Foxy

Nakon tri minute taksist briznu u pla. Isprva muklo, ridanje nabuja
i uskoro se toliko razmahalo da je Javier bio prinuen dodati mu paketi
rupia, ne mogavi vie mirno gledati lampae to su mu visjeli iz nosa.
Ni to nije nimalo ganulo njegovo srce. Dojmilo ga se to nije pod
dojmom. Ponovno se osjeti izvan ovoga svijeta, nesposoban dijeliti
njegova uvstva, zatoenik svoga ja, autistian, dalek. esto bi ga
uplailo koliko je sebi vaan on sam, a nimalo drugi. esto, no brzo bi se
opravdao: Ne ivim sebe jer piem. Ja sam drugi. Promatram ih,
prouavam i poslije im dajem ivot na papiru. Imao je pravo. Ve je
toliko godina lovio likove za kino i televiziju, da se preobrazio u spuvu.
U fenomen poput onog izmatanog udovita, Stvari, koji guta sve to
vidi i uje i potom to pretae u scenarije. Sad se natapao Juancarom i
njegovim suzama. Dobro bi mu doao za seriju: taksist, roker, kurvi,
osjeajan, seropozitivan... Ja sam obian prevodilac - mislio je nekih
noi - ne ivim i ne stvaram nita. Tek tumaim ono to ive i stvaraju
drugi.

ao mi je. Zrakoplov je poletio prije deset minuta.


Barajas je bio u kaosu. Iz te luke ve godinama nijedan zrakoplov
nije polazio na vrijeme, no tog ponedjeljka, upravo toga, let za Mnchen
krenuo je na minutu.
Javier i druga osoba koja je ostala na zemlji istodobno pritisnue
tipke mobitela. Podudarnost izmami osmijehe. Gotovo rumenilo, bar
kod njega.
- Mrzim to smee.
Nije odvratila. Pametne ene ne zamaraju se odgovaranjem na
oiglednosti, osobito ako su tamnopute, posve glatke kose i vrlo svijetlih
oiju.
- Koma! Nema baterije.
Ugrizla se za donju usnu s arobnim uinkom: u hipu se pomladila
petnaest godina. udo je bilo toliko, da je Javierova glava planula.
- Posluite se ovim ako hoete.
- Ne... treba vam.
- Ma, hajde!
Neto poslije dijelili su ekanje u baru. On, koji nikad nije pio, pred
martinijem. Ona, s tri kave to ih je zatraila u ai. S ledom.
11

Anna

Foxy

Bijahu mirni. Dobili su mjesta u drugom zrakoplovu to je polijetao


oko pet.
- Mu e doi po mene. Moemo vas povesti u Mnchen kolima.
- Hvala, ali ne bih. Iskoristit u ovu nezgodu za etnju Pragom.
- Kad ste rekli Prag, zasjale su vam oi. Vidi se da vam se svia.
- Osobito nou. Pa jo ljeti...
- Ima jedan hotel blizu mosta, malen...
- 3 noja, tamo idem.
Nije lagao; improvizirao je. Pa ako gospoa zagrize mku. Njegov
stvarni plan, ne osujeti li ga ona, bijae otputovati taksijem u Mnchen,
veerati s Richardsonom i porazgovarati o prijevodu i prilagodbi na
engleski scenarija to ga je napisao u proljee. Ortak i on tragali su za
meunarodnim glumcima i koproducentima u oajnikom pokuaju
proboja na trite i bijega iz geta u koji se pretvorila domaa
kinematografija.
- Grozno je to s tim momkom, zar ne?
- Kojim momkom?
- Momkom kojega su ubili ti huligani. Dva metka u glavu... Naas
kao da e ustati gotovo uvrijeena. Potom, kretnjom ruke, zatrai neka
utihne. Otvorila je torbicu i izvadila zagonetnu kutijicu od iste koe kao
Javierova mapa.
- Nita ne znam. Radije ne znam za to. Razgovarajmo o emu
drugom. Ne gledam televiziju, ne itam novine. U mojoj knjinici nema
nijednog romana napisanog u ovom stoljeu. udna sam ena, plaljiva.
Sve me strai: ono to se zbiva i ono to bi se moglo zbiti. Ve dogoeno
me, naprotiv, smiruje. Ma koliko tragino bilo, tome ve nema lijeka.
Javier, spuva, shvati da je naiao na velikog bijelog kita. Ba si
kreten - kaza si. - Kako si se mogao toliko prevariti mislei da, ako ita,
vrijedi za malo oijukanja?
- Niste mi rekli kako se zovete.
Trebao je ime za arhivu. Nije je elio pamtiti tek kao enu koja je
propustila zrakoplov ili crnku slinu Carmen Posadas.
- Veini je lako odgovoriti na to pitanje. Kod mene, kazala sam vam
ve da sam udna, ono ima dvostruki odgovor.
12

Anna

Foxy

- Moje je slubeno ime, zapisano u osobnoj, Azucena, no zovem se i


Almudena.
Koja god od dviju bila, priini mu se kao dar s neba.
- U istom smo poroaju ugledale svijet nas tri sestre. Majka je rodila
u Barceloni. Poznajete li hotel Princesa Sofa? Iza. Otac kae da smo na
svijet dole jednake. Tri bisera, vikao je po hodnicima bolnice. No
poslije dva dana inkubatora ja sam bila drukija. Ako su one bile dan, ja
bijah no. Ako su imale glavicu elave lutke, ja - kosmate impanze. Ako
su bile tihe i mirne kao svetice, ja sam plakala tako mono da su
bolniarke stavljale vatu u ui dok su me presvlaile i prale... Rasle smo i
razlika je rasla s nama. Violeta i Margarita bijahu dvije kapi vode: sitne,
plavune, oiju boje mora kad je pijesak posve bijel. Ja sam bila mnogo
via i imala sam golema stopala. Moje cipele za prvu priest bile su dvije
goleme bijele podmornice broj etrdeset... Nismo navrile ni jedanaestu
kada se naa majka, prevoditeljica, zaljubila u neku Njemicu koja je
pisala prie za djecu i napustila nas. Tata je to podnio bez boli jer je ve
dugo nije volio, no ostale smo mi. Njegovi poljski cvjetii 3, njegovo
Trojstvo. Tajna s kojom nije znao to bi... Ustraen genima (moj je djed
spolno zlostavljao svu svoju djecu), razdijelio nas je obiteljima prisnih
prijatelja... Margarita je otila u Crdobu, u kuu Molina, koji su drali
kino. Vjerojatno je zato postala glumica. Violeta se odgojila u Madridu
kod Mendoza, ljubitelja borbi s bikovima. Tako je u Las Ventas 4
upoznala lana uprave Santanderske banke za kojeg se udala. Ja sam
sletjela u divan dvokatni stan obitelji Fabra u Andori... Narcis Fabra
slubeno se bavio upravljanjem imanjima, no njegov pravi izvor
prihoda bilo je krijumarenje...
Azucena-Almudena prvi put naznai stanku i zatrai vatre od
konobara. To Javiera vrati u stvarnost bara zrane luke. Znojila se
spuva, prenatopljena podacima, lijui tjeskobu kroz svaku poru.
- A ako je la?
- to to?
- To to vam priam.
- Zato la?
- Neke ene izmiljaju prave strahote ne bi li ispale zanimljive.
3
4

azucena - bijeli ljiljan, violeta - ljubica, margarita - tratinica


Las Ventas - madridska arena za borbu s bikovima

13

Anna

Foxy

- Pa i mukarci, bit e.
- Ne znam. O mukarcima ne znam nita. Odavno sam odluila ne
gubiti ni minute vie ispitujui kakvi su.
Sve je to izgovorila prirodno. Njezin ton, i kretnje, bijahu posve
jednostavni. Iako sablanjujue, rijei su se na tim usnama doimale iste
poput njezina lica. Tako da je u pola tri on ve bio ribica u njenoj mrei.
Nikakvo krianje nogu ni uvlaenje dima u stilu vampirice ne bi ga
uzbudili koliko ta pria. Osjetio se sretnim to ima ula koja joj moe
posvetiti.
- La ili ne, nije bitno. Nastavite.
- Fabre su se obogatile pomaui drugim bogataima iznijeti imetak
iz zemlje... Za povlaenje jedne svote iz bilo koje toke panjolske i
njeno polaganje u trezor neke zrike banke uzeli bi dva posto
osloboenog iznosa... 1975., s promjenom reima nakon Francove
smrti, nekoliko milijuna peseta prolo je kroz ruke mog posvojitelja...
Najednom je u vladi odjeknula uzbuna osiromaenja. Najboljim
dravnim uhodama naloeno je neka se uvuku u mree protoka novca...
Lukavi kao lisice, Fabre su unajmili jednog od tih uhoda da nadzire i
skree prema drugim prolazima pozornost ostalih... Taj je etrdesetdevetogodinjak izgledao kao jedna od najdosadnijih osoba na svijetu.
Kao uvijek, privid vara, jer sve, ba sve to znam, nauio me on... A tek
sam navrila esnaestu i bila sam aka jada. Dotuklo me trideset i osam
mjeseci u postelji, u gipsu od vrata do stopala, zbog nesree na skijanju.
S takvom prolou jasno da sam poludjela za tim ovjekom, iako je bio
elav, hrom i imao pola umjetnog zubala... I on se zaljubio u mene,
shvatila sam to poslije, no u poetku me, uplaen mojom malodobnou,
izbjegavao. I tako me, nesvjesno, najprije nauio razviti nunu strategiju
za pridobivanje mukarca... Kad ste ve uhoda - rekoh mu to sam
tajanstvenije umjela - mogli biste istraiti tko sam ja uistinu... Pokazala
sam mu skoranje slike mojih sestara i povjerila mu svoje sumnje: Svi
mi spominju graak i Mendelove zakone, ali srce mi govori da ivim tui
ivot.
U filmu to ga je snimao Javierov mozak, uhoda je imao crte
Harveya Keitela, a djevojka one Estrelle, dadilje njegovih sinova: tako
mlade, tako bijele koe, i kratke kose, vjeito u zelenom. Jedno ju je
zatekao u kupaonici kako mirie njegovu pjenu za brijanje.
- Jo jedan martini, molim. elite li togod?
14

Anna

Foxy

- Prestati govoriti. Osjeam se apsurdno pripovijedajui svoj ivot


neznancu.
- ...?
- Makar vam zvualo kao la, po cijele dane ne izustim ni rije. Bit
e mjesec. Sad je mlaak. Utjee na me. Ja sam rak. Sutra mi je
roendan. Sutra, jesam li vam rekla? Karmelska Djevica, jesam li vam
rekla? Zato su me nazvali Carmen.
- Kako Carmen?... Nije...?
- Sve ete shvatiti kad zavrim. Obeajem zaas zavriti. Zabrazdim
li opet, prekorite me.
Okrenula se konobaru.
- Vegetarijanski sendvi s integralnim kruhom, moe li? Konobar
potvrdi i ode.
- Koja grdna erekcija.
- Moja?
- Konobarova. To je zbog plavue za ankom. Kad god momak doe
po narudbu, dodirne ga koljenom.
Prinijela je brojanik sata na pedalj od oiju dok je on crvenio.
- Zar je stvarno tako kasno?
Dohvati crnu konatu kutijicu izvaenu iz torbice na poetku
razgovora i ustade.
- Nisam luda. Samo sam eera.
Iznova je otvorila torbicu, izvadila telefon i najednom mu se
obratila s ti.
- No ne budi tuan. Nee morati ekati kraj prie... Koji je broj tvog
mobitela?
- 909 00 60 46. Stala je utipkavati.
- Ali nema baterije, sjea se...? Javierov mobitel zazvoni.
- emu vjerovati u prvo to ti kae ena koju si upravo upoznao za
nekim pultom?
Osjetio se kao zadnja budala, pa ipak je prinio telefon uhu gledajui
je kako odlazi. S lea se doimala kao studentica koja ide provesti
studentsku godinu kod neke amerike obitelji.
15

Anna

Foxy

Govorila je svejednako hodajui u pravcu zahoda i, kako je nestajala


s vidika, njezin je glas zvuao mnogo perverznije iz slualice. Kao da joj
je telefonska mrea skinula krinku.
Pripovijest se nastavljala:
- Rovira je zagrizao udicu. Rovira nam je rekao da se zove, peder
jedan. Jesi li znao da su sve uhode biseksualne? I k tome, od Rovire
nita. Prevario nas je. Bio je iz Ekstremadure i zvao se Rodriguez. Imao
je enu i osmero djece, iako je to tebi, meni, ak i samom Narcisu Fabri,
koji je umro od raka mara kako je i zasluio, sad ve posve svejedno...
Bitno je da me elavi toliko elio poeviti kao to sam ja eljela biti
poevljena, i dao se u potragu...
Javier ispusti telefon naslutivi da se pretvorio u prenositelja
zaraze. Promjena tona, rjenika, dojmili su ga se kao kad je prvi put
gledao Egzorcista. (Davao se u ranu zoru, u londonskom Sohou. Regan,
opsjednuta djevojica, masturbirala je s kriem, a u redu ispred neki se
par ljubio kao da su njihovi jezici opsjednuti poput nje.)
Grozno je to je pria sveudilj trajala, i iz mobitela je, na stolu od
akrilnog stakla, izvirao dalek tanak glas, raivene rijei, no odve
smislene a da bi ih odbio sluati.
- Uzeo... tjedan... odmora... otputovao... Barcelonu... zvao me... svaku
veer... nove podatke... bila... isprika... krmak... pola sata... sluala bih
dahtanje.
Sagnu glavu dok vrh njegova nosa ne dopre do pepeljare, prepune
opuaka s mentolom (cigarete to ih je ona popuila). Uho priljubi uz
telefon i osta tako, ne dodirujui ga, u naivnoj nadi da e pripovijedanje
jednog trena stati i on e moi pobjei.
- Pet dana nakon odlaska javio mi je neka smislim neku izliku i
naem se s njim u Barceloni. Imao mi je otkriti neto odve neobino a
da bi mi to rekao telefonski... Idueg sam jutra trebala ii sa kolom na
jezera Tristaine. Iskoristila sam to. Ustala sam rano i uzela dvadeset
tisua peseta iz koveia u Fabrinoj radnoj sobi. Dorukovala sam s
obitelji i potom otila iz kue odjevena kao planinarka (u naprtnjai sam
nosila haljinu, cipele s potpeticama i najlonke)... Taksi me ostavio na
ugovorenom mjestu (groblje na Montjucu) nakon dvjesto kilometara
vonje za koje sam nekoliko puta smoila gaice od iste uzbuenosti...
Rovira me pozdravio ne pogledavi me, kao uvijek. Zatim me pozvao da
ga slijedim kroz strm labirint staza prepunih nia... Puhao je jak vjetar,
16

Anna

Foxy

ravno u lice. Haljina mi se plela oko nogu i golicala me. Bijae kao da
hodam gola meu mrtvima... Stali smo pred jednom od onih golemih
zidina to gledaju na more. Neki je brod pristajao u luci, sjeam se.
Rovira, u kockastoj koulji i s mojom naprtnjaom, najednom se inio
kosmatiji, mlai; stoga blii... Tu si ti, kazao je pokazujui nadgrobnu
plou... Sledila mi se krv u ilama. Neka djevojica, jednaka mojim
sestrama, smijeila nam se ugasnuta, ugasnuta, s portreta boje sepije na
mramoru koji je uvao grob. Pod slikom, njezino ime, Almudena, datum
roenja (isti kao moj), 16. srpnja 1959., i smrti, 24. travnja 1974... Na
dan kad si se rodila bila su dva gotovo istodobna poroaja. Ishod je bio
pet djevojica: dvojke i trojke. S obzirom na slinost ove djevojice s
tvojim sestrama valja pretpostaviti da se neka bolniarka grozno
zapetljala s bebama... Jesi li jo tu?
- Jesam.
- Priekaj as. Moram uzeti inzulin.
Javier predosjeti da se pripovijest primie kraju i poeli klisnuti.
ak pomisli otkazati let i potraiti drugi, ne bi li izbjegao susret s njom u
zrakoplovu. Zapravo nije bio zahvaen tek osupnutou, nego panikom.
Ta ena, hoe li neto? Ali to? A ako skona privezan lisicama o
uzglavlje postelje nekog prakog hotela sa iljkom za led zarivenim u
srce?
Dignu ruku traei raun od konobara, ali razvratnik je bio odve
zaokupljen putanjem da ga plavua dodiruje koljenom. Isprekidan
tanki glas iznova izroni iz slualice, primamljiv poput meke.
- Kako je umrla?, upi... vorio da je bi... etna nesrea... Dohvatio je
mobitel i pritisnuo ga na uho. Njezini es-ovi, el-ovi, be-ovi i ve-ovi
ulaahu mu ravno u mozak vrcajui iskrama to su ih njegovi neuroni
pretvarali u slike. U milijuntom djeliu sekunde kolanje se njegove krvi
ubrza, ile se poee nadimati, poraste za pola stupnja njegova tjelesna
toplina i cijeli ljezdani sustav pojaa luenje tvari: znoj posta oitiji,
slina gua, zagrgolji mu eluani sok i potekoe prve kapljice; sjemena,
ugroavajui njegove besprijekorne lanene hlae.
- Prijelaz preko pruge, bez brklje - objasnio je Rovira. - Kola, s
djevojicom i roditeljima unutra, smrskao je Talgo Portbou-Algeciras...
Onda bih - rekoh mu - da bolniarka nije pogrijeila, sada bila mrtva...
Da si bila Almudena, da - odvratio je - no mogla si biti i Carmen, druga
blizanka, koja nije putovala s obitelji jer je bio Veliki tjedan i radila je
17

Anna

Foxy

kao zamjena u El Corte Inglsu 5 ... I kao dokaz, pokazao mi je fotku


nainjenu tog tjedna. Na njoj je bio on, okruen golubovima na Trgu
Cataluna, grlei nasmijeenu djevojku u odori El Corte Inglsa, posve
nalik na mene. Moju pravu sestru... Carmen, Almudena, Azucena? Jesi li
uspio zakljuiti tko sam? Ni ja. Je li ti se svidjela pria?
Javier outje kao da su mu prerezali pupanu vrpcu prije vremena.
- Ali neto nedostaje.
- to?
- Ti i Rovira.
- To je preosobno.
- Razumijem.
- Nisam se vratila u kuu Fabrinih, zamisli.
- Ah, ne?
- Nakon onog to se zbilo? Nisam mogla. A i Carmen je zamalo
poginula.
- Carmen?
- Moja sestra. Ona iz El Corte Inglsa.
- Pomalo si zla prema meni.
- Ja?
- Stavi mi med na usne a potom...
- Takvo to bih ti mogla ispriati jedino ako i ti meni povjeri neto
vrlo intimno.
Potrai u mislima ispriku, neku duhovitu reenicu kojom bi
skrenuo razgovor, no u bljesku se utjelovi ponor razjapljen pred njim i
odlui se sunovratiti.
- Neku... moju priu?
- Da.
- Dobro, ali telefonski. To je, zna... presnano. Primjerena bi rije
bila iznimno. Kako god, bilo bi me stid pripovijedati ti je gledajui te u
oi.
- Ne miem se odavde.
- Dobro.
5

El Corte Ingls - lanac robnih kua

18

Anna

Foxy

se.

- Moda ne bi bilo loe da i ti ode u zahod, u muki, jasno, i zatvori

- Zbog?
- Slobodnije e se izraavati zna li da te nitko ne gleda, vjeruj mi.
Naglo mu uzavre krv i umah zamijeti da su ljudi oko njega suvini.
- Nisi to jo nikad uinio, zar ne?
- To, to to?
- Otklopio kutiju gromova.

19

Anna

Foxy

3.

TOKA NAPADA
Javier se ne eli prisjeati. Pred minibarom je, s kutijom svijetla
duhana u jednoj i ibicama u drugoj ruci. Sklapa oi dok prinosi cigaretu
ustima. Ne eli se vidjeti ni kako pali vatru to e ga vratiti poroku
ostavljenom est godina prije.
U toj je sobi (ne sjea se broja) tog hotela (ne sjea se imena). Platio
je osamnaest tisua peseta za nju. Treba je tek kako bi odgovorio na
dvadeset pitanja testa ne osjeajui poglede drugih smrtnika.
Kad zavri mora donijeti odluku, a i to eli uiniti bez svjedoka.
Prvo, sukladno uputama, mora sebi rei: bolestan sam. Ovisan sam o
seksu i potrebna mi je pomo. Zatim e okrenuti jedan broj i glasno
ponoviti reenicu: Bolestan sam. Ovisan sam o seksu i potrebna mi je
pomo.
Bit e to toka napada. U scenarijima uvijek postoji jedna.
Protagonist uvia da je njegova svakidanjica naruena neim to ga
nadilazi. eli se vratiti u nju, no to neto ga prijei. Protagonist odlui
boriti se. To je toka napada. Nakon mnogih prepreka, pobjeuje.
Iskustvo je bilo strano, ali pozitivno. Protagonist ne samo postie ono
to eli, ve postaje i bolja osoba.
Prvi je dim muan, koliko i oslobaaju. iri se nosom, ustima,
grkljanom, pluima i, osobito, mozgom. Uinak je silovit. Tijekom jednog
velianstvenog trena kao da e izgubiti svijest i zasvagda
ostati o pepelu, meu crvenilom i sivilom, prelazei iz krutog stanja u
plinovito...
Pred dvije je kunje: ugasiti cigaretu i potrgati test.
Malko se uspravi (sad je na koljenima). Jo dim i ide. I
hotel i svraanje po obavijesti u stan na Gran Vji, gdje je Udruga
anonimnih ovisnika o seksu, prometnut e se u neto snovito, u neto
to je Javier pomislio ali nije uinio.
Nisam bolestan. To to se zbiva sa mnom posve je prirodno.
Svakom bi se moglo dogoditi. Ostavit u to kad poelim. Danas. Ovog
20

Anna

Foxy

popodneva. Skoro e pet, savreno vrijeme. Vrijeme za koridu, za aj, sat


kad se rodio moj stariji sin, sat...

Bilo je oko pet kad je doznao za jeziv udes.


Iz nunika zrane luke iziao je iznuren. Zaarena uha od tolika
sluanja te ene i staklastih oiju nakon dva gotovo uzastopna
svravanja (to mu se sto godina nije dogodilo).
Dalek tragediji koja je ve uzbunjivala mjesto, stao je ekati da se
Azucena pojavi iz enskog zahoda. Pitao se kako se ophoditi prema njoj
nakon poinjene ludosti. Kako god, pomislio je da joj kao gospodin
moe barem dati uredsku posjetnicu.
Najednom opazi da se ozraje u luci izmijenilo. Dvije su Arapkinje
vritale i udarale se pestima u glavu. Skupinice ovdje, trk ondje,
grozniava lica, obilje kretnji, prepast, nevjerica. Opi mete. Sijaset
prolaznika sjatilo se pred upaljenim televizorima. agor drugih dopirao
je od pulta za obavijesti.
Javier je htio pitati, kad ga najbljei i najizoblieniji ovjek kojeg je
ikad vidio zagrli traei oslonac da se ne stropota.
- Oprostite, znate li gdje mogu dobiti obavijesti?
- Kakve obavijesti?
- O nesrei.
- Kojoj nesrei?
Na licu toga ovjeka zrcalilo se toliko boli, da je bilo teko dokuiti
je li mu dvadeset i pet ili pedeset i osam.
- Moja zarunica!
- to?
- Moja je zarunica bila u avionu.
Bio je to drugi mukarac koji mu se rasplakao tog dana.
(udnovatog dana koji nikada nee zaboraviti, u kojem su se sve sile
prirode urotile promijeniti njegov ivot.)
- Znate li to je najstranije? Kad sam je doao ispratiti, nema ni
etiri sata, proeo me osjeaj da je vie neu vidjeti, ali nisam nita
rekao. Poslije, na povratku kui, zamiljao sam da avion pada, ak sam
vidio sebe u koroti, na njenom pogrebu, kako od svih primam suut.
Osobito od jedne njezine prijateljice: Laure. Bio sam tako utuen, da me
21

Anna

Foxy

Laura otpratila kui. U stan kamo smo zarunica i ja trebali useliti ove
jeseni, nakon svadbe... Zatim sam mislio na Laurine duge ruke; na to
kako me ljubi i grli pomaui mi prevladati bol. Nije li uasno?
- Svata nam proe kroz glavu. Ne trebamo se osjeati krivima zbog
svega to mislimo.
- Vraajui se ovamo, nakon to sam uo vijest, jedva sam mogao
voziti od silne drhtavice. Drhtao sam toliko da je drhtao i upravlja, i
kotai, i cesta. Vraajui se, opet sam mislio na Lauru. Pomislio sam,
nazvat u je veeras i ispriati joj o stranoj tragediji. Mislio sam kako
emo popiti konjak u El Viajeru, baru blizu njezine kue. Vidio sam nas
kako plaemo, drei se za ruke, pripiti... Sve dok se odjednom, pa
stvarno sam kreten!, nisam sjetio da moja zarunica nije putovala sama,
da je putovala s Laurom.
Grimasa nalik na smijeh, kroz koju mu je istjecalo pola ivota,
iskrivi ovjekovo lice. Zatim uini kretnju isprike i uzmaknu nekoliko
koraka.
- Znate li mi vi rei zato mi pogibaju dvije voljene osobe, a ja
govorim samo o sebi?
Javieru je ve neko vrijeme pitanje palilo usne, pa sad uskoi:
- Kamo je letio taj avion?
- U Mnchen.
Nije se iznenadio jer je zapravo znao. Neto u onom zahodu moda sat i pol prije - pobudilo je u njemu osjeaj da umire tek na tren i
potom se, u trenu tek, iznova raa.
- U Mnchen - ponovio je ovjek prije no to e se okrenuti i otii
vukui noge.
Javier svrnu pogled na vrata enskog nunika. Upravo u tom asu
Azucena izjuri van, s walkmanom na uima i bez vidljive nakane da ga
potrai. Potrao je za njom. U etiri skoka ju je dostignuo.
- Kamo ide?
- Ne ujem te.
- Skini to. - Pokaza na slualice.
- Odlazim!
Povue je za ruku. Tek to nije pala.
- Jesi li ula za...?
22

Anna

Foxy

Nije mu dopustila zavriti.


- Ti i ja ne moemo govoriti. Ti i ja smo mrtvi.
- Iz koje si ludnice ti pobjegla?
- A ti?
Primaknu mrkoljubiaste usne njegovu jo crvenom uhu i jednom
ga reenicom razorua.
- Jesi li nazvao enu i rekao joj kako te sudbina poastila
povlasticom da zakasni na taj avion?
Lola! Nije nazvao Lolu!
U hipu izvadi mobitel i pokua, no bio je nijem, izmoden poput
njega. Obazre se traei telefon, no deseci su uzrujanih osoba ekali u
redu pred svakim koji je vidio.
Azucena je, dotle, odlazila, no bi mu svejedno. Sauvat e je kao
uvrnutu uspomenu s putovanja na koje, sreom, nikad nije krenuo.
Domalo, pred pultom zrakoplovne kompanije, usred roja oajnika,
spazi svoju enu. Lola je, kao i ostali, izvikivala ime svog poginulog u
nadi da e joj netko nadlean dati kakvu obavijest.
- Javier Orilla!
Gubila je sapu, no njezin se krik stapao s drugima:
- Asuncin Valdivia!
- Jos Mara Corts!
- Hildegarde Kirschner!
Prisustvovati tome prizoru bijae strano, koliko i iznimno.
Lola/sama/ u valu ljudi 6 priini mu jedina, bez njegova tereta, bez
tereta Javiera. U tom je asu iznova bila slobodna ena koja ga je
oarala. Nasluti da je nije tek vrijeme izmijenilo, punei kutovima ono
to su neko bile obline, i on, ili tonije, prije on nego vrijeme, isuili su
je pretvarajui je u dehidriranu inaicu negdanje nje.
- Lola! Lola! Ovdje sam, Lola! Lola! Ovdje! To sam ja, Lola!
Javier!
Osvrnula se, ugledala svog mua i doivjela kratak spoj.
6

Igra rijeima - Lola/sola/ en una ola de gente...

23

Anna

Foxy

Patnji je potrebno jedno vrijeme, radosti drugo. Postoje


posredniki koraci, no vrlo raznoliki. Lola i sve to je nadilazilo Lolu u
tom trenutku, a imalo je mnogo veze s njom, izabra gnjev.
- Kurvin sine! Kurvin sine! Kako si mi to mogao uiniti? Prokleti
kurvin sine! Gade! Sebinjaku!
Imala je pravo. Njezin je mu bio odgovoran za nekoliko najgorih
sati u njenom ivotu. Zato je izlila bijes i ispsovala ga. A nije ga dospjela
pljusnuti jer ju je uhvatio za ruke.
- Lola, draga. Oprosti mi. Zaspao sam. Nisam ni za to znao do
maloprije, kunem ti se. Zna da ja uvijek zovem. Zovem makar ti samo
kazao da u doi kui etvrt sata kasnije nego sam mislio. Majka mi je to
usadila. Stoput sam ti ispriao. Rekla bi mi: Troi na telefon koliko
hoe, ali nemoj da patim.
Tad je klonula. Ieznuo je gr miia i osta mlitava, stoga slaba, tek
s jednim otvorom za toliko ganue: onim dupljama, koje se ispunie
suzama.
- Kad sam preumoran. Zna da u posljednje vrijeme svugdje zaspim.
ao mi je, ivote moj. I ne sluti koliko mi je ao.

Dugo stajahu zagrljeni. On ju je milovao po zatiljku. Pruao joj lijek


za umirenje u obliku poljubaca u vrat, lice, kosu. Pomisli kako joj kosa
mirie po vakaama. Vjerojatno regenerator. Dok je sav sluio kao
rupi, sjetio se Azucene. Ako je pria o blizankama istinita, ovo je drugi
put da netko umire umjesto nje. Vrati film.
Vidje sebe kako ulazi u muki zahod, ba kako ga je uputila. Vidje
kako trai najii pregradak. Kako sjeda na koljku i podlakticom otire
znoj s ela.
Ve je due od minute kazivao priu, umnogome stvarnu, no i
zamiljenu, u koketnu nastojanju da bude na visini svoje sugovornice.
- ...obilazio sam sa scenarijima producentske kue, no tek su dvije
osobe obratile panju na me: neka glumaka zastupnica koja je imala
troje djece s trojicom mukaraca i sada je ivjela s etvrtim, koji ju je
zlostavljao vie nego prethodni, i izbjegao kubanski redatelj koji je
posvuda vidio komuniste. Te je ak vjerovao kako kralja plaa ravno
vrhovni sovjet... Ti su jadnici imali odvie nevolja sa sobom a da bi
24

Anna

Foxy

mi pomogli, i usto nisam dobivao ni kinte... ivio sam u penzionu na


Trgu Tirso de Molina to sam ga na jedvite jade plaao. Bio sam u
Madridu sm, i bez posla. Pola je grada visjelo na burzi. Bilo mi je
dvadeset i pet i imao sam duboke podonjake od neispavanosti... Gornji
je stan zaposjela kola flamenca. Svakog jutra u osam njihove su mi
potpetice sluile kao budilica. Pokrajnja soba iznajmljivala se na sate.
uo sam evu vie od stotine parova kroz onaj papirnati zid: kurve i
klijenti, transvestiti i klijenti, homii i klijenti... Nekog popodneva, kad
sam ve dva tjedna kasnio sa stanarinom, netko je pokucao na vrata.
Otvorio sam. Ne odve visoka ena, plavooka, umjetna plavua, malo
starija od mene, u bijeloj majici bez rukava, bez grudnjaka sudei po
otro ocrtanim bradavicama, obratila mi se sva uurbana... Bok, zovem
se Judith. Gazdarica mi je rekla da si umjetnik kao i ja, iz Barcelone kao i
ja, i u istom kripcu s novcem u kakvom sam ja bila prije nego to sam
otila u kurve... Ispriala mi je da za pola sata oekuje muteriju,
poronog tipa ali lovaa kome je obeala orgiju, i kako ve pola dana
pokuava nai stanovitog Josea Manuela, prijatelja homia koji zarauje
za ivot oponaajui pjevaa Raphaela, no da je dotini Jose Manuel
pobenavio za jednim koji slui vojni rok u Madridu, i taj ju je tikvan (jer
ga se ne moe drukije nazvati) ostavio na cjedilu jer je vojniku htio
pokazati Toledo; osobito sliku Pogreb grofa Orgaza 7, budui da njegov
ljubljeni, osim sluenja vojske, studira umjetnost. Dogovorila se s curom
koja se predstavlja kao Jeanette, i ona jest ozbiljna i od rijei, ali dvije
same ene tvore tek lezbijski par a ona je obeala orgiju... Jasno:
nedostajao joj je trei. I to je bila ponuda. Trebao sam se samo svui,
plesati s njima dok on gleda i, u trenu koji e mi ona naznaiti, piati po
njemu. U zamjenu e mi platiti deset tisua, to je vrijedilo tri tjedna
sobe... Nikad nisam iao s kurvama. Ne razumijem se u to. Judith je
zapravo prva kurva s kojom sam u ivotu razgovarao. Laem. Imali smo
jednu susjedu kurvu koja se zvala Rosita Comelias i katkad bi dola u
trgovinu kupiti baterije od volta i pol za tranzistor... Drali smo
eljezariju. Mama ju je vodila. Otac je bio stalni zborski pjeva Licea 8.
Jedinac sam. Kad sam im rekao da kanim raditi na filmu, pogodilo ih je
kao objava rata, osobito oca, koji bi mi dopustio biti sve osim umjetnika.
On je svojevremeno bio pojava, a zavrio je u zboru.
7
8

Pogreb grofa Orgaza - znamenita El Grecova slika


Liceo - barcelonska Opera

25

Anna

Foxy

Pripovijedam ti sve to kako bi razumjela da sam u glavni grad


doao s dva scenarija, praznih depova, i da nikad nisam iskusio bijedu
kao te 1978... Stoga mi Judithina ponuda nije zvuala tako bezumno. Da
budem iskren, stavio sam tek jedan ali: Kad moram piati u drutvu,
zakoim se. I ako mi ti da znak a ja...? To je lako srediti - odgovorila
je. - Prije nego doe na tulum, ispij dvolitrenku vode... Tip je zakasnio.
Zvale su ga Gigi. Bio je u godinama, oko etrdeset i pet, bradat, silno je
mirisao po Agui Bravi, imao je tik na oku i doimao se sretnim. Cure je
pomalo ceremonijalno poljubio u obraz i zapee. Meni je stisnuo ruku.
Njegova je gorjela i bilo mu se uoljivo trzalo. Jeanette mu je skinula
vestu... Paljivo s kravatom jer je Cardinova, kazao je. Zagrohotao je i
namignuo mi, zdravim okom.
Judith mi je pruila bocu jeftine cave 9 da je odepim. Zatim je
stavila Tinu Turner i dala mi etiri papirnate ae... S ovim smo gotovi
za petnaest minuta, rekla je. Upiat u se, odvratio sam. Nemoj piti
pjenuac, ponudila mi je kao jedino rjeenje. Nazdravili smo i ispili su.
Ja sam hinio. Onda smo zaplesali. On nas je sve troje grlio i pjevao. Imao
je lijep glas... Prije negoli sam se posvetio Burzi, bio sam profesionalni
pjeva, kazao je. Judith je natoila drugu rundu dok mu je Jeanette
otkapala koulju. Imali smo band u Valenciji. Pjevao sam navlas,
navlas kao Tom Jones. Izlio sam i drugu au u vr sa utim plastinim
tulipanima... Judith mi je, sveudilj pleui, spustila traperice do koljena...
Voa skupine bio je momak iz Katalonije. Kako se ono zvao?...
Jeanette je na sebi imala tek cipele. Crne barunaste cipele vrlo visokih
potpetica... Gabriel? ngel?... Dok mi je svlaila koulju, Judith je
apnula neka uzmem bocu, ostavim je na nonom ormariu i legnem u
postelju... Tip je bio pravi fenomen. Imao je najduu stvar koju sam u
ivotu vidio. Jeanette mu je, kleei, ustima skidala arape...
Razuzdanac se kooperio njome. Kamo god ili, nakon svake smo
svirke radili privatnu predstavu gdje je kit za novac pokazivao svoje
vjetine...
Izvalio sam se u postelju nastojei ne micati se odve jer mjehur
samo to mi nije puknuo... Gigi je, gurnut, potrbuke pao kraj mene i,
dignuvi glavu, iznova mi namignuo... Vi ste sigurno vidjeli mnogoto,
no poznajete li ikoga kadrog uiniti si to to je onaj samom sebi inio?...
Bili smo ve svi etvero na postelji. Jeanette mu je dijelila pljuske po
9

cava - katalonski pjenuac

26

Anna

Foxy

stranjici. Judith je, raskreena nada mnom, plesala i izvijala se kao da je


progutala mlini za kavu. Javier! Javier se zvao! Imao je pred sobom
blistavu budunost, no prepao se i vratio u Barcelonu, skrasio se u Liceu
i oenio ki nekog eljezara...
- Na to misli?
Lola je prestala plakati. Javier je ostao u ofsajdu, iako je s godinama
razvio vjetinu Mnjenja da je stvarno uz nju kad je bio uz nju.
- Na teke trenutke koje si prola zbog mene i na sreu koju sam
imao, na to bih mislio?
- Kani li i dalje otputovati ili e otkazati let?
- eno, dva aviona zaredom nee pasti...

Javier podimi cigaretu do kraja i ugasi je pripravan zaguiti


sjeanje; a njegov je mozak pravi neprijatelj. Mora ouvati bistru glavu i
hladno proi injenice. Prije nekoliko mjeseci, usred stvaralake krize,
ili tonije, iznuren nakon tri godine naporna rada, sree u zranoj luci
privlanu i neobinu enu koja ga ukrca na krstarenje po opinjujuem
svijetu telefonskog seksa.
Uz nju, a osobito uz njezine prie i, vrlo lukavo, uz prie koje ga
navodi pripovijedati, Javier iskusi (po nesluenosti i nastranosti)
neznan uitak i proivljava neke od najsnanijih trenutaka u ivotu.
Sluajna okolnost, kao kanjenje na zrakoplov to potom pada, jo
uvruje boleivu sponu koja ga dri uz nju.
Nakon izgreda vide se tek jednom na onom pogrebu... Ali to nije
bitno jer, iako bi u postelji zacijelo bili najneskladniji ljubavnici na
svijetu, nije im nuno mirisati ni lizati ni gledati se, ak ni dodirivati se;
tek sluati jedno drugo, i glasom se otvarati po sredini: kao lubenice; i
poput njih nuditi svoje najmesnatije i najsonije dijelove ne bi li utaili
e. e koja potjee iz davnine, od dugogodinje sue.
Tko nije edan? Tko u skrovitosti ne nakuplja sanjarije to pale
usne i koje se nikad ne bi odvaio podijeliti?
Ona mu je to, nesumnjivo mudra kako tek neki luaci mogu biti, i
navijestila: Otklopimo kutiju gromova.
I hladni se Javier hvata na lijepak. Naivac misli da iz znatielje, no
umah se javlja potreba (nasuna), pa izjedaju nemir, pa pomama... Sad
su mu se pokidali konci.
27

Anna

Foxy

Zna to ve danima. Zna da nikada nita nije toliko vladalo njime. Ni


udnja za pisanjem ni njegovo iznimno slavoljublje ni - sve manje
prikrivena a sve djetinjastija - opsjednutost priznanjem.
Zbog toga se prije dvije veeri zapilji u televizor kada neki
pompozan izvjestitelj s kongresa psihologa govori o ovisnosti o seksu i
zabrinjavajuem rastu broja sluajeva te nove bolesti posljednjih
godina.
Poput stotina tisua Javiera, drhe uvi kako istie duboke
posljedice: osamljivanje, rasap obiteljske jezgre, nepovratna depresija,
samokastracija...
Zatim gleda izvjetaj o temi (snimljen dakako u Kaliforniji) i, vrsto
se naumivi otrijezniti, pamti telefon savjetovalita. Gotovo kriom
izlazi u vrt svoje kue vrijedne 150 milijuna i naziva. (Lola i djeca
unutra kao da su iznikli iz Grimmove bajke, jer iz kuhinje dopire boja
meda i cijeli posjed kao da je od turrna 10.) Oglasi se sekretarica i daje
mu adresu.
I tako je u podne izjurio iz ureda razdrijeenih vezica, s kemijskom
to se razlila u depu koulje ostavljajui mu crnu srcoliku mrlju preko
zdvojnog srca.
Bez daha je stigao do proelja te kue na Gran Vji i, zirnuvi na
prolaznike (naizgled oajne poput njega), uspeo se pjeice dva kata i
zaao u, uini mu se, zaguljiv pregradak mlijenih zidova krcatih
kriavim plakatima. Nato je, i ne pogledavi osobu koja ga je primila,
zatraio test.
Sjurujui se niz stubite, presavio je tiskanicu i skrio je u dep
kaputia.
Kad je izbio na ulicu, Madrid mu se prikaza sivlji i buniji nego
inae.
Uplaen, imao je osjeaj da ga svi pjeaci promatraju. ak mu se
prividi da neki pokazuju na nj, i da mu skitnice izvaljene na tlu pljuju po
nogavicama.
Njegov se vjeiti strah utrostruio, prinuujui ga potraiti zaklon.
Spazi ga na suprotnom ploniku: hotel. I prijee cestu sa utim na
semaforu.
10

turrn - boina suha slastica od meda, badema, ljenjaka...

28

Anna

Foxy

Stid ga je zamisliti svoje lice kad je zatraio sobu na recepciji.


Uspinjui se, pogledao se u zrcalu dizala i nije bio on, ve netko zatoen
u njemu, tko ga je molio za pomo iz upljina njegovih oiju.
S prvim znacima tahikardije zakljuao se u sobi, objesivi prije
plou MOLIM, NE SMETATI.
Zatim je poeo itati test.
I odmah odgovarati na nj.
Nekoliko minuta poslije, kajati se to ga je traio.
Uas se prisjeati.
Puiti...

I tome ima lijeka - misli. - Spalit u tiskanicu, baciti mobitel u


koljku i vratit u se kui. Otii u pod tu. Pustit u da mi voda etvrt
sata masira tjeme. Zatim u pripraviti veeru. Neto to e iznenaditi
Lolu i deke... Koliko ve dugo ne kuham? Ima li doma badema?... Uzet
u tjedan dopusta. Mogli bismo se vratiti u New York. New York je
uvijek dobar. Hotel Mayflower bio bi savren... Ustajat emo ne prerano
i hodati slijedei obod Reservoira u Central Parku... Ne treba voditi
djecu. Cilj je ponovni susret s mojim brakom. Sa eljom za Lolom...
Lolinim tijelom. Siguran sam da se i nakon dvadeset godina braka
sviamo jedno drugom... Ne volim je koliko zasluuje. Moram je voljeti
vie. Katkad mi doe da kleknem i molim je za oprost. Ne znam je li
svjesna, no tako sam se runo ophodio prema njoj... U posljednje
vrijeme ivim s njom kao da je ona vrata smonice to uvijek stoje
otvorena... Lola e mi pomoi sve prebroditi. Ona je moja ravnotea,
moja uzda.
Ustaje gotovo sa smijekom. Gladan je i, to je jo bolje, poeli
zafukati. Guva test dok se ne pretvori u loptu i hitne ga u ko. Onda ga
zapali. Otvori prozor da se dim izvjetri i ode do kupaonice. Podigne
poklopac koljke i nacilja mobitel u slivnik.
Kao da mu je rukom provedena ica, osjeti kako mu mlaz energije
protjee niz ivce i miie. Shvati da njegova dua - prije negoli ula prima poziv.
To je jamano zadnja kunja. aa koju ti nude minutu nakon to si
odluio prestati piti.
29

Anna

Foxy

ui...

Umjesno bi bilo otvoriti aku, ispustiti mobitel i otii poklapajui

- Da?
- Gdje si?
Grozno razoaranje. Nije glas kojemu se nadao. Nije moderna
eherezada s novom pripovijesti.
- Lola?
- Gdje si?
- U uredu.
- Ne, nisi u uredu. Zvala sam i nisi tamo.
- Iziao sam na ruak.
- Javiere. Ne volim te vie. Ni ti mene ne voli. Iako mi ne govori,
znam da si u nevolji, no ne mogu ti se pribliiti jer te ne razumijem. I
kao da je to malo, od nekog me vremena plai. Osjeam se vrlo
nesretna uz tebe. Naputam te.
- to kae?
- Odlazim. Ima pismo na raunalu koje ti sve objanjava.
- Na mom raunalu?
- Kukavica sam. Bitne stvari ne mogu ti osobno rei. Ti me uvijek
razuvjeri i ostanem popiana.
- A djeca?
- Vodim ih sa sobom.
- Odlazi li mojom krivnjom?
- Da.
- I ne mogu nita uiniti?
- Postoji netko drugi. Hou rei, to je nepopravljivo. Poznaje me.
Djelujem vrsto, ali zna da se sama ne bih odluila na taj korak.
- On... znam li ga?
- Da.
Javier zausti pitati, ali Lola je ve prekinula vezu.
Poeli zaplakati. I lupati glavom o zid. Prozor je otvoren i ima
etrnaest katova leta do dna. Naas vidi vijest o svom samoubojstvu u
lisku. Jedva bi mi posvetili etvrt stranice, pomisli i, stavivi kutiju
Maribora u dep, poe.
30

Anna

Foxy

Nije jo stigao do dizala a ve je zaboravio boju pokrivaa u sobi.

31

Anna

Foxy

4.
ZBOGOM
Nakon treeg itanja pisma na zaslonu raunala outi se smireniji.
Kazna koju je mjesecima traio je tu: u praznoj kui i punom hladnjaku.
U djejim sobama pospremljenim kao kad idu na praznike. U odsutnosti
enina suila na polici kupaonice, i osobito, u njegovu vlastitom disanju
koje se stapa s tiinom kue, kao da dijele ista plua.
Trebao bi negdje potraiti bol. Ali ne: tek spokoj i opajajue
prihvaanje da je napokon sam, i stoga u miru; doputajui sebi ivjeti
to eli ne nanosei nikome zlo.
Potom gol obilazi kuu. S gustom sjeda gol na kau, gol gleda
televiziju, slae sendvi gol. Slika se smijeei se Polaroidu.
Tijekom ostatka poslijepodneva uju se poznati glasovi na
sekretarici: ortak ga trai, majka mu govori da je primila nalaz tko zna
koje pretrage i sve u redu, zasad jo ima majku, prijatelj redatelj s
pitanjem je li ve proitao scenarij.
Poinje se mraiti kad navlai traperice i baca se na pretresanje
Lolinih stvari. Isprva pomnjivo, kao da rukuje osjetljivom graom. Kod
etvrte ladice gubi strpljenje i ve grabi kao vandal. Dok ruje, glava mu
je usredotoena tek na nagaanje tko bi on mogao biti.
Stvari koje je Lola ostavila: vunene rukavice, stara pisma u metalnoj
kutiji, slike s tolikih putovanja, gumene sandale noene na kupanju u
Menorci. Sve - ak i ono najnitavnije - pada u njegove ruke kao da se
radi o ostacima izgubljena kontinenta. I svaki ga od tih predmeta vraa
dijelu njegova ivota: drveni ljubavnici kupljeni na Trgu Navona. (Javier
je imao klompe, Lola opaljenu crvenu kosu.) Srebrni prsten naen u
kinu Pompeya nakon gledanja Ponone predstave, s neobinim natpisom
iznutra: Ne mogu vie...
I najednom, u depu te kabanice to je nikad ne nosi, Azucenina
slika za osobnu. Almudenina. Carmenina. Te ene... Srce mu poskoi. Jo
mu kuca u grlu kad zazvoni mobitel.
Pukim se udom ne skotrlja niza stube dok juri u boravak javiti se.
- Reci.
32

Anna

Foxy

- Ne. Ti reci.
- Otkud mojoj eni tvoja slika?
- to je to? Poetak prie koju e mi danas ispriati?
- Gotovo je s priama. Ne elim te vie uti.
- Dobro. Onda...
- ekaj!
Kao uvijek prije negoli izgubi nadzor, koljeno mu zakleca. Pa sjedne
na pod.
- ekaj.
- Hoe li mi priati ili ne?
- Lola me ostavila...
- Hm, zgodan poetak.
Da se moe ubiti telefonski, ne bi ni aska dvojio.
- I to tvojom krivnjom.
- Mislim da u prekinuti.
- Droljo!
- Sad je ve bolje.
- Unitila si mi ivot, gaduro!
- Danas mi se ne uri. Moe usporiti.
- Ruga mi se.
- Bit e bolje da veeras ja pripovijedam.
Treba to sprijeiti. Kad ona pone, on ne moe stati. Tako je od
zrane luke. Tako je makar tisuu puta sebi rekao: Ovo je zadnji poziv.
Bacila je udicu jo u srpnju i itavo ga ljeto zatravila priama o
Roviri, privatnom detektivu.
Zar se uistinu ovjek poput njega mogao napaliti na onu piljivu
priicu o spolnim poecima jedne srednjokolke? Kako se mogao navui
na te stoput prevakane motive: zreo ljubavnik, izoblien koliko i
iskusan, uenica koja stjee prednost sa svakim ponienjem, postelja s
njim i sestrom blizankom, bijeg u Maroko svih troje, s Fabrom,
Andorcem za petama...
Ujesen su pripovijesti postale zamrenije i bolnije. Mrane,
potresne. Bez granica. I one to ih je on istresao. Preputajui se tek
nagonskoj niti radnje (to je bio dogovor).
33

Anna

Foxy

Nema uitka podbaci li razum sveti in ispranjenja. Tako to ide.


Javieru bi bilo udesno da ne postoji ono poslije, da mu u ruci ne
ostaje gnusan trag vlana rupia koji ga sputa na zemlju, da njegov
zadnji model Ericsona ne vonja po gorkim bademima, da navadan ivot
ne upire prstom u nj i naziva ga bolesnim.
- Moja je pria vrlo kratka, Javiere. Radi se o eni koja ostavlja mua
zbog druge ene.
- Mae mi oi, hoe me smesti. Misli da te ne poznajem?
- Ne shvaam kako moe zamijeniti taj miris, taj okus, tu vrelinu,
za obian telefon.
- Govori mi o Loli?
- Govorim ti o Lolinoj piki.
Javier se baca u bazen. Pliva i pliva do iznemoglosti no, uza sav
trud, ne utapa se.
Sutradan se vraa u stan na Gran Vji traiti pomo. Iako nosi
sunane naoale, sve vidi bijelo i rasuto. Ima toliko klora u oima, da mu
kapne suza na kravatu i spri je.

34

Anna

Foxy

MIRANDA

35

Anna

Foxy

1.

LIJEENJE
Terapija je poela petnaest dana poslije, naveer jednog
ponedjeljka u oujku, u dvorani za sastanke stana na Gran Vji.
Pepe Santander poelio im je dobrodolicu s nekoliko uvodnih
rijei.
- Udruga anonimnih ovisnika o seksu jo je premlada a da bi jamila
rezultate. elim to odmah razjasniti jer ne bih htio da itko oekuje uda
ni trenutane promjene ponaanja, niti da e malo mjeseci nakon
poetka lijeenja ponovno imati prirodne spolne odnose. Mi smo, poput
alkoholiara i narkomana, ovisnici. Skinuti se bit e vrlo bolno. Nune su
nam strpljivost, osjeaj za stvarnost, mnogo uzajamne pomoi, potpuna
iskrenost i neki lijekovi kako bismo nadvladali tjeskobu... Prije nepune
dvije godine, nekoliko prijatelja i ja osnivali smo ovu udrugu slijedei
primjer slinih udruga u Njemakoj, Velikoj Britaniji, odnedavno
Francuskoj... Svi smo oponaali sjevernoameriki uzor (takvo to uvijek
dolazi odande), no elim poneto razjasniti: nismo vjerska skupina, ne
primamo novac (uzdravamo se vlastitim prilozima), nismo povezani ni
s kojom sektom, politikom strankom ni ustanovom, znanstvenom,
kulturnom ili lijenikom. Mi smo skupina graana iji je jedini naum
povratiti nadzor nad spolnou. Doli smo ovamo progovoriti o svojim
iskustvima, potraiti pomo drugih, kao to se nadamo njima pomoi
potenim izlaganjem naih doivljaja. Moram vas upozoriti da ne
prihvaamo morbidne tipove ni ekshibicioniste. Zanima nas iznova
postati osobe kakve smo bili, nita drugo.
Santander je govorio spokojno i znalaki. Bio je privlaan
mukarac, moda odve pogrbljen za svoje pedeset i etiri godine.
Nije udo. U dragovoljnu inu propovijedanja primjerom priznao je
da je legao s vie od pet stotina osoba. Gotovo sve ene, iako:
- Kada je tvoj ivotni ritam mahnitost, zavri u postelji sa
enskima, mukima, ak s morskim sisavcima...
Gledao je sjajnim oima ponad naoala, kao ovjek koji odbija
prestati zavoditi. I svima je upuivao umirujuu kretnju.
36

Anna

Foxy

- Uinili ste divovski korak. Budite ponosni. Znajte da niste


udovita. ivimo u drutvu opsjednutom uitkom i materijalnim. Seks
prodaje. Sa svih strana zasipaju nas usnama, stranjicama, grudima,
miiima... To je drutvena zamka... i mi smo pali u nju. Zbog toga se
osjeamo osamljenima i toliko se bojimo. Zato prolaze sati i sve smo
udaljeniji od naih voljenih, od naih obitelji, prijatelj, posla i od sebe
samih. Lutamo u svijetu tlapnji gdje se rutinom zovu promiskuitet,
masturbacija, preljub, podlonost... I sve smo ovisniji o intrigi, o
zabranjenom, o lovu i hvatanju sveopeg svega koje e nas konano
zadovoljiti. Jednog svega to nikad ne stie... jer ne postoji. Nakon
groznice nastupa kajanje, samoa, ledena praznina koja zatvara duu.
Bez kljua. Daleko od drugih, svjetlosnu godinu od njenosti, izgubljeni
unutar sebe. I ve nam je svaka istinska bliskost s drugom osobom
nemogua, jer obitavamo u podruju nestvarnog, jer sanjarije rastau
stvarnost, kao to pohota ubija ljubav.
Na to je prvo okupljanje Javier ponio notes i kemijsku za biljeke,
ali nije zapisao nijednu. Toliko ga je zanio Pepeov glas. Njegov blag i
staromodan nain doaravanja trenutka kad je shvatio da mora stati.
- Moja je ena otila u Barcelonu, na veeru bivih uenica pijarista.
Ona je iz gornjeg dijela, od opatica iz Balmesa. Poznaje li tko Ulicu
Balmes?... Vratio sam se kui s puta dan ranije. Dvoje starije djece otilo
je na izlet. Stigavi u stan u Ayali, zatekao sam tek malenu Natachu,
moju etverogodinju ki, i Luisu, koja ju je iznimno ostala uvati. Luisa
je bila naslijee iz enina prethodnog braka. Zapravo je sestra njenoga
biveg mua. Nisam je poznavao ni mnogo ni malo. Znao sam da ivi
skroz po svome, da je lijena buba i da voli putovati.
Kako sam zaspao u avionu, umirao sam od gladi. Za divno udo,
Luisa se saalila na me i, kad je uspavala malenu, ispekla mi je omlet s
krumpirima. Gledajui je kako mijea jaja, otkrih da ima posve zgodno
tijelo. Ne dvojei, otvorio sam jednu od najboljih boca crnoga iz
podruma. Popili smo. Zatim je smotala nekoliko jointa i na kauu smo
priali o putovanjima. Proli smo Pariz, Firenzu, Atenu, Istanbul.
Stigavi u Kairo, poeli smo jedno drugom davati dim trave na usta.
Putovanje je tu zavrilo.
Luisa se, kao sve neradnice, sjajno evila. Bestidno je irila noge
primajui, a potom ih stiskala prilagoujui svoje mjere mojima i
zadravala. Dahtala je. Bilo je to prije smijeno hrkanje. Poklopih joj
usta jer je Natacha spavala jedva trideset metara od nas.
37

Anna

Foxy

Nasluujui kraj, poeo sam kruiti. S desna nalijevo, pa s lijeva


nadesno. Ona me je bezumnica ugrizla za ruku i, oslobodivi usta,
zavritala.
Otimao sam se hotei sjahati kad osjetih snaan ubod u leima.
Okrenuo sam se i vidio malu, ruiastu, poznatu ruku kako dri no za
pisma i uporno ga zariva u me. Bijae Natacha. Natacha, oajna, mislei
da zlostavljam onu enu.
Dobio sam etrnaest avova i zauvijek sam otiao iz kue. Supruga
je jednog po jednog nazvala sve moje pacijente dok nije postigla da vie
od pola njih prestane dolaziti. Ki otada ne razgovara sa mnom. Luisa
mi tu i tamo poalje razglednicu. Zadnju iz Gambije.
Nasta muan i otuan tajac nakon ispovijedi. Javieru posta tako
teak da je zapljeskao, prinuujui ostale da se pridrue.
Izgubio je sedam kila i grozniavo je puio. Oiao se na jedinicu i
pustio bradu. Odjea mu je bila malo izguvana, ali ista. No krivnja i
samosaaljenje toliko su ovladali njime, da izbijahu van pridajui mu
prljav izgled.
Skupinu podrke tvorilo je est osoba. Dvije su bile ene. Jedna se
zvala Miranda.
Miranda je imala dug vrat i krupne oi. Nosila je crnu konatu
suknju, dar Reyesa de Flixa, njenog mua. Promatrajui okolni prizor,
pitala se to ini tamo ako njezin problem moe rijeiti tek tijek
vremena.
Valjalo je ekati. Bilo joj je trideset i osam godina i razuzdanost u
kojoj je ivjela ostavljala je tragove na njenoj koi. Nastavi li tim ritmom,
uskoro e ocvasti, postat e nevidljiva mukarcima, koji se njoj sviaju, i
sve e iznova biti isto i ispravno kao prije.
Zapravo nije imala nimalo povjerenja u terapiju, a jo manje u sebe.
Prua li joj to uitak, zato bi se toga okanila?
Zalud je pokuala s duhanom. Pokuala je s novcem to bi joj zaas
planuo u rukama. Znala je da, idui tim putem, nikad nee postati
bogata ni stara. Nije je se ticalo. Bila je strastvena itateljica i
filmoljupka. Radije bi zavrila kao lijepo truplo nego kao
osamdesetogodinja mumija.
38

Anna

Foxy

A da ode? Osjeala se smijeno u toj dvoranici nalik na kue OJE 11


ili centre za planiranje obitelji. K tome nije uspijevala pratiti razgovor
jer ju je ispred dopao golem prozor koji je, iz nekog nesuvisla razloga,
gledao na prostor za dizalo. Kroz sitno brueno staklo vidjelo se
prolaenje kabine u usponu i silasku. Poput njezina ivota. Outje kako
ima vie zajednikog s tom mehanikom spravom nego s ljudima oko
sebe.
Usto, sve je bila la. Pepe Santander je faunskog lica kicao njene
noge veliajui u isti mah vrline umjerenosti.
Bunila se. Ve je danima bila takva. Na poslu, nepristupana. U kui,
Marsijanka. Radovao joj se jedino Domingo, njezin pas.
Javier, na oblinjoj stolici, povue arape. Jednu, pa drugu. Vidje da
ima malene, enskaste ruke, ali vrlo skladne. Nosio je onakav ruski sat
iz doba komunizma koji se na njegovu zglavku doimao prevelik. Svidjele
su joj se cipele, sportske, klasine, s tamnim antilop vezicama. A osobito
joj se svidio njegov zatiljak, podsjeajui je na jedan od njenih omiljenih:
Caryja Granta. Pa se sva zablenula, uhodei ga kao da ini togod
oaravajue.
- Ne dogaa mi se odmalena - apnu Javier kako bi ga samo ona
ula.
- ...?
- Svako malo mi spuznu arape. Miranda se nije nasmijeila.
Isprva je, mukarcima, bolje ne smijeiti se. Uini li to, misle da si
glupa ili hoe neto. Bolje je zadrati pogled i ostati vrlo ozbiljna. Tako
ih podsjeti na negdanju uiteljicu i smatraju te zanimljivom.
Javier je nije smatrao zanimljivom. Pomisli da, ba kao i ostali, ima
luako lice. I sm je imao luako lice. (Mogao ga je gotovo nazrijeti u
svom odrazu na staklima sunanih naoala modela Man in Black.) U
tren oka, njegova scenaristika mata, polazei od te ene, stvori lik:
Sagrario, Madrianka, iz odline obitelji, bajno udana za etvrt stoljea
starijeg japanskog ravnatelja, velik imetak, prazan ivot koji ispunjava
evei se s muevima svih svojih prijateljica. A jo ju je suprug uveo u
umijea geje... Istanano, ali nita dalje od istine. Miranda se rodila kao
ki iseljenika, u Wiesbadenu na Rajni. Njezin je otac bio radnik
laboratorij Boehringer, u trgovakoj ispostavi u Ingelheimeu. Majka je
11

OJE - Organizacin te Juventutes Espaoles, Frankistika mlade

39

Anna

Foxy

kuhala u radnikoj blagovaonici. Bila je zaduena za glavna jela. Svaki je


dan pripravljala 790 odrezaka s krumpirima, bekih pohanaca sa
salatama, svinjskih kotleta s kiselim zeljem...

Miranda je, odmalena, dijelila mukarce u tri skupine:


homoseksualci, kukavice i divljaci.
S prvima je prijatelj evala, u druge se zaljubljivala, a trei su je
bolno uzbuivali.
Kao uvijek, uzroke takvih osebujnih nagnua valja potraiti u
njezinu djetinjstvu, i osobito u mladosti, u kui tete Nati u
Eisenhowerstrasse, gdje su ti muki tipovi dosegnuli rang klieja.
Nati je bila starija sestra njezine majke i iselila je u Njemaku
podosta godina prije ostatka obitelji. To se dugovalo poznanstvu s
Gnterom u nonom klubu gdje je radila, u rupi koja se zvala Quo Vadi,
na cesti izmeu Altee i Benidorma.
Djevojka je tamo dospjela vrlo mlada. Njezin je prvi klijent bio
dotini Gnter, teak 134 kile, koji nije znao ni rijei panjolskoga i
vozio je kamion na ruti Madrid-Frankfurt.
Na Nijemevo iznenaenje Nati se pokazala djevicom, i jo je taj
podatak zatajila pred vlasnicom kluba iz straha da je nee primiti. On se
druio s mnogim enama u slinim barovima Francuske, vicarske,
Nizozemske, sjeverne Italije... no nikad jo nije uivao povlasticu da
bude prvi. Taj osjeaj, to ga je iskusio jedino kad mu je tvrtka dodijelila
prikolicu Mercedes-Benz ispod ekia, posve ga je raspametio.
Gnter se zaljubio u nju i iste ju je noi kriom odveo sa sobom.
Idueg je jutra Nati prela granicu bez papira, skrivena u tovaru
rajica.
Vjenali su se dva tjedna poslije. Ona s lanom portugalskom
putovnicom koju mu je pribavio neki kolega. Tako ju je samo
obitelj zvala Nati, budui da je za sve ostale ena imala ime jednog
grada: Coimbra.
Nakon mnogih pokuaja (Natin grli maternice bio je vrlo uzak),
dobili su sina koji im je zamalo umro, jer rodio se s tek neto vie od
kile.
40

Anna

Foxy

Djetece, okrteno Robert po Robertu Tayloru, glumcu iz Quo Vadi,


raslo je slabo kakvo se i rodilo, otjelovljujui se u povuena i enskastog
djeaka koji od svog oca nikada nije poluio nijedno uvstvo osim stida.
Nemogunost druge djece duboko je pogodila Gntera i on se vratio
lovu na ieznulu djevicu po svim usputnim barovima uzdu i poprijeko
pola Europe. Pomama ga je navodila na nuenje pretjeranih svota za
netaknute cure.
Do Mirandinih je uiju doprla priica da su se neke prostitutke dale
pokrpati ne bi li operuale bedaka.

Ona je ivjela u njihovoj kui od ponedjeljka do petka.


Kad god je mogao, Gnter se igrao s djevojicom. Nosio ju je, bacao
je u zrak i doekivao svojim eljeznim rukama to su, prihvaajui je,
omekavale poput jastuka. Potrbuke bi se izvalio na pluteni pod, ona bi
se uzverala i bio bi njena planina. Priao joj je nevjesto priane prie
koje je oboavala.
Zahvaljujui tome ovjeku nauila je ono to njezini roditelji nikada
nisu: dobro govoriti njemaki.
Unato branim razmiricama oko novca, stvari su se odvijale dobro
sve dok Miranda nije navrila etrnaestu. Dotad je rasla kao djeak:
visoka i vitka, vrlo ilava. ive i divlje udi. Opinjena svime to ima
motor.
Rasla je tako iz ljubavi prema Gnteru, jer joj je bio vie otac od
vlastita oca. Iz ljubavi se prometnula u djeaka koji njegov sin nije bio.
No priroda se potrudila zaobliti djevojicu i idila je pukla.

Jednog predveerja, u kamionskoj kabini, Gnter je nenadano


poljubio Mirandu.
Ona je u trenu izgubila djetinjstvo. Kao da joj je u lice gurnuo
svjetiljku od tisuu vata.
Srce joj se ovjesilo o nit vakae kad je osjetila zaguujuu najezdu
hrapava jezika koji joj nije stao u usta. A potom onu golemu ruku,
uljevit dlan to je grebao poput smirka, skvrenih prstiju od tolikih
upravljaa, kako joj prodire pod suknju.
Otkud je smogla snage ni danas ne zna, no odgurnula ga je, iskoila
iz kamiona i dala se u trk ni u kojem pravcu jer nije znala gdje je.
41

Anna

Foxy

On ju je slijedio suznih oiju, izvikujui njezino ime usred ume.


Vukao je glomazno tijelo, pokreui ga manje spretno nego kamion, i
molio je za oprost, ujui kao sav odgovor vjetar u kronjama i odjek
njenih zalutalih koraka cestom.

Djevojica nikad nije otkrila to se zbilo, no od toga je dana


posjeivala stan u Ulici Eisenhower samo kad bi tetak Gnter bio na
putu. K tome je, svima neshvatljivo, odbijala govoriti njemaki izvan
kole.
Poetkom ljeta, Miranda je zatraila da ivi u panjolskoj kod djeda
i bake i, obvijenoj velom utnje, doputeno joj je.
Otada je roditelje, tetu i tetka viala tek jednom na godinu: za
Boi.
Gnter ju je, nesretno ostarjevi, hitrim i eljnim pogledima
sveudilj molio za oprost.

No zaborav se ne stvara voljno, i sjeanje na onaj poljubac jo ju je


potresalo. Zapravo, iako bi je ojadilo priznati, to je izvor njezine
razuzdanosti: lova na divljaka.
Jedinog pravog mujaka. Jo ih je razmjerno mnogo ostalo na
ulicama, u barovima, na utrkama pasa i igralitima, no bijahu trnua
erava stoljea na umoru; sisavci prevladani evolucijom; nezatiene
vrste to ih je moderni svijet kanio istrijebiti.
Matala je o tim mukarcima, ali nije se usuivala uputati se s
njima.

Opskrbljivala se primjercima iz druge skupine: kukavicama.


Javier, tip s arapama, bio je nedvojbeno jedan od njih. Znala je to
jer je svoje strahove nosio vatrom otisnute na licu: u obrvama, strah od
mukaraca. U obrisu usana, strah od ena. U nosnicama, od strasti. Na
elu, od ljubavi. Na bradi, od prolosti, i u zjenicama, od budunosti...

Njezin je prvi kukavica bio Cruz Escayola, sin iseljenika iz Ronde


koji je zaraivao za ivot radei kao potrko u hotelu gdje je Nati
glaala, ivala i krpala najlonke, svakog dana od sedam do dva. Zanijela
se njime jer ga je vidjela s knjigom pjesama.
42

Anna

Foxy

Jednog jutra u praonici proitao joj je jednu, ali nije ju razumjela jer
je bila od nekog Rusa imenom Jevtuenko i bavila se drutvenom
temom kad bi ona voljela da bude o ljubavi.
Cruz je elio pisati i pjevati pjesme poput Joana Manuela Serrata 12.
Zato je gutao svaku pjesniku zbirku to bi mu dopala ruku. Nekih
slobodnih popodneva pojavio bi se s gitarom u stanu u Ulici Eisenhower
kako bi mu njezina teta davala satove.
U vie navrata Robert im je ustupio svoju sobu i ploe, koje je uvao
s jednakim marom kao izmice od jaree koe s visokim potplatom.

Cruzu je bila tek petnaesta, no silno je nalikovao na Warrena


Beattyja.
Jednog su predveerja sluali Suzy Q u izvedbi Josa Feliciana, kad
je izvadio kutiju svijetlog duhana s mentolom. Miranda je puila prvi
put, i nije se zadovoljila jednom, ve je slistila tri cigarete zaredom dok
joj se nije zavrtjelo u glavi.
On obea napisati joj pjesmu i ona pusti da je dira meu nogama.
Sedmicu prije zakazana spoja pomno je slijedila upute za poveanje
grudi iz nekog enskog asopisa, ali nije poluila nikakav uinak.
Dodijavi joj mrziti se, odluila je odjenuti se kao muko od struka
nagore, i onog joj je jutra na nastavi glava sluila tek za zamiljanje
obeane pjesme. Pjevuei neku melodiju, uhvatila je autobus koji ju je
ostavio u samom sreditu, nekoliko ulica od hotela.
Stigavi, naglo se prizemljila. Njenog pjesnika nije bilo. Pino, drugi
potrko, momak iz Kalabrije koji je slabo govorio njemaki, kaza joj da
je morao odnijeti neku poruku, no - eli li - mogu se nai u oblinjem
kinu.
Potom joj je pruio papir s divnim rijeima pjesme naslovljene
Miranda.
Zamolila je tetu da joj dopusti ii. Nati se isprva protivila, no najzad
je popustila.
- Hou da si u osam kod kue. Ni minute kasnije.
Izvan sebe od sree, trala je do dvorane uei napamet
rijei pjesme.
12

Joan Manuel Serrat - katalonski kantautor

43

Anna

Foxy

U repu je iznova srela Pina. I on je doao gledati Pakleni toranj.


ekajui da se blagajna otvori, momak izvadi kutiju svijetlog duhana s
mentolom i ponudi je.
Miranda se utjela starijom, neovisnom. Prvi je put imala spoj s
dekom, prvi je put ila u kino bez roditelja ili bratia.
Plua punih metvice i zamuene glave, sjela je iekajui Cruzov
dolazak.
Film je poeo. Neki helikopter preletje preko platna.
Pino ju je stao pipati kad je krenula druga rola.
Jadnik je bio posve nespretan i, iako joj je aptao stihove na
talijanskom, nije ga mogla shvatiti ozbiljno jer je mutirao i smijeno
piskutao, i uz to jo vonjao po luku. Ona stisnu noge, munu ga u rebra,
zamoli neka prestane... no Pino je bio ovjek vrstih zamisli i, prije
negoli se Steve MacQueen pojavio podno tornja s vatrogasnim kolima,
ve je svravao u rupi kojim je netom obrisao nos.
Djevojica se osjeti slobodnom. Taj se krmak ve zadovoljio. Sad e
je ostaviti na miru. Ali vraga! Plameni jezici zahvatili su zastor u sobi
Richarda Chamberlaina i odsjaj svjetla okupa parket. Ona Kalabrezova
ljubiasta stvar bijae i dalje kruta kao palica, s ustacima nalik na ranu
to se otvarahu i zatvarahu traei jo.
- Kad Cruz doe, sve u mu rei i dobit e svoje.
Dahtav i podrugljiv, njegov je promjenjivi glas uspio odgovoriti:
- Nee taj doi, no ja u ti gurnuti prsti bolje od njega.
Izjurila je van prestraena. Jo studen travanjski zrak zapljusnuo joj
je lice. Pomisli da to i zasluuje i, najednom, zamijeti kako joj sise rastu,
od pukog gnjeva.
Njezin ju je pjesnik prodao. Jedino nije znala za to.
Zaas e to otkriti.
Plaui, hodala je do udaljene tetine kue. Dizalo nije radilo. Izmeu
treeg i etvrtog kata naila je na mrsku vrataricu. Ova uhvati priliku da
se ispue.
44

Anna

Foxy

- Onaj mali s gitarom, to uvijek otvara vrata prije vremena...


Posluaj, ne uje ga, ha?... A zna li zato? Jer zna da je kriv, zato danas
ne svira... ne bih li zaboravila da je tu i propustila oitati mu bukvicu.
Miranda je pozvonila jednom, dva, tri, moda dvadeset puta, ali
nitko nije otvorio. Tunija nego ikad, ak drhtavija nego na dan
kamiona, sjela je na plavu njihaljku u parku i ekala.
Prije je, s ono malo preostalog novca, kupila kutiju duhana; najjaeg
koji je nala u baru na uglu.
Zanoilo je i, tono u osam manje petnaest, Cruz i njegova gitara
ispali su iz goleme zgrade.
Vidje da hoda kao frajeri nakon osvajanja: eljni pozdraviti poput
toreadora pobjednika, oholo razmaknutih nogu, uvjereni da imaju
zlatan as meu preponama.
Slijedila ga je izbliza. U ustima, pljuga. U depovima, tovar kamenja.
Najkrai preac za autobusnu postaju vodio je preko pustopoljine.
Uputio se njime.
Bijahu sami, bez svjedoka, i, na sreu, tetak Gnter nauio ju je
gaati.
Prvi ga je kamen pogodio u lea, drugi u tjeme. Osvrnuvi se,
primio je trei u obrvu.
- Baci gitaru ili u ti razbiti glavu! - viknu djevojica.
Otrpio je jo jedan kamen i odbio ga laktom. Onda se pokori i
uzmaknu kao prebijeni pas.
Zavijao je:
- Ta je gitara sranje! Ne vrijedi piljiva boba! Slobodno je potrgaj!
Ah, i znaj da je tvoja teta bolja od tebe!
Jo uva jednu icu te gitare u nekom zakutku ormara, kao i rijei
pjesme Miranda i svoju sliku s njim i tetom Nati u kavani hotela kako
jedu trudl.
Trei je lik mukarca izdano otkrila uz bratia Roberta.
Sve je kod njega oduvijek bilo osobito. Od roenja pomou klijeta
do stasa, to u odrasloj dobi nije nadiao metar etrdeset i sedam.
45

Anna

Foxy

Prvo to je kao djeak nauio bijae stavljati stvari na glavu.


Tamnocrvena vesta pretvarala se u riu grivu. Za plavuu bi mu
posluio ut runik. Ako se kanio preobraziti u crnku, razmrsio bi
klupko debele vune i uobliio uvojke.
S takvim se frizurama namjetao pred zrcalo i pjevao i plesao
oponaajui Sophiju Loren, Caterinu Valente i Mariku Rokk.
Njegov bi se otac razbolio kad bi ga vidio. U zamjenu, kupovao mu
je kacige amerikih marinaca, kaubojske eire, pitolje, maeve i
krasnu igru Most na rijeci Kwai.
No bijahu to zaludni pokuaji: Robert je marinsku kacigu ukrasio
nesklapnom bordurom, kaubojski je eir nakrivio ulijevo, kao Susan
Hayward u Prolazu u kanjonu, a japanskog lutka, efa logora na rijeci
Kwai, vjenao je sa caricom Sissi, koju je iskamio od majke.
Nije nimalo djelovalo na nj ni to to ga je Gnter odmalena tjerao
piti crno pivo, ni asopisi s golim curama koje mu je pokazivao kad bi ga
vozio u kamionu.
Poslije je povjerio psihologu da jedini ugodni trenuci to ih pamti s
ocem potjeu iz njegova najranijeg djetinjstva. Iz doba kad su se zajedno
kupali u staroj kadi i pjevali gusarsku pjesmu iz Petra Pana.

Miranda se poela pojavljivati u kui kad mu je ve bilo osam


godina, i odmah ju je zamrzio.
Ako joj je vezao vrpice u kosu, ona ih je skidala. Ako joj je bojao
nokte, pojela bi jo svje lak i zamalo se otrovala. Nijedna joj haljina nije
pristajala. Kretenua!
Osam godina poslije, Veliki ameriki cirkus stigao je u Wiesbaden i,
iako je Robert ve radio kao slastiar u radnji Jungfrau, dopalo ga je
povesti malenu na predstavu u pet.
Nije ni sanjao da e usred onoga divovskog atora s tri pozornice
osvanuti mukarac koji e promijeniti njegov ivot.
Predstavili su ga kao Winnetoua, posljednjeg apakog poglavicu.
Nosio je vrpcu oko glave i kosa mu je dosezala do pola lea. Jahao je na
atu mrkom poput njega. Tvorili su predivne, skladne i hitre slike.
Miranda je tek navrila jedanaestu, no pronicljivou, koju Robert,
na nesreu, nikad nee imati, prozrela je svjetlost to je najednom
46

Anna

Foxy

sinula iz njega, kao da je progutao krijesnicu. Kao i promjenu ritma


disanja i, najzad, toliko trljanje na stolici te bi svatko rekao da je
obloena eravicom.
- Svia ti se? - upita ga s onom djejom zloom to je odrasli zovu
nevinou.
- Je li ti moj otac rekao da mi se sviaju muki?
- Nije.
- Ne sviaju mi se, a ako mi ne vjeruje, otii u i ostaviti te ovdje
samu.
Shvatila je da ga jedino plaem moe smiriti.
- Cirkusanti e te odvesti sa sobom. Baca noeva, koji je kirurg
ubojica pobjegao iz ludnice, otvorit e ti glavu i iupati lijezdu za rast.
Postat e patuljica i morat e do smrti raditi kao klaun.
Miranda vrisnu tako prodorno da je Winnetou, osovljen na konju,
izgubio ravnoteu. Robert joj u hipu poklopi usta. Nakon vratolomne
piruete koju je gledalite popratilo krikom, konjanik povrati stabilnost.
Gromki je pljesak nagradio pothvat.
U iduem krugu Indijanac pogleda Roberta ravno u oi i djeak se,
bez svijesti i volje, pomokri.
- Oh, Boe moj! Oh, majko moja, pomozi mi! - Rastakao se brati kao
da je pretrpio rasprsnue nutarnjeg uporita. - Ne mogu takav kui!
Prekrivao je smoene hlae njenom crvenom kabanicom.
(Kabanicom to bi je koju godinu prije stavio na glavu i bio
Crvenkapica.)
- Kad ugase svjetla za akrobate, bjemo.
Miranda mu umalo zahvali. Letei su je ljudi ispunjali strahom.
Znala je da e jednog dana vidjeti kako neki pada. Znala je i da e
jednom vidjeti ovjeka kako se baca pod vlak.
- Imam curu, zna? - ustrajao je. - eemo drei se za ruke. Neki
sam je dan ljubio dvije minute. Mjerio sam. Moe to rei mom ocu kad
ste ve tako dobri prijatelji.
Napustili su ator kad su se Ikari stali uspinjati viseim ljestvama.
Ako je tko gledao, Robert bi, duboko pognut od stida, objanjavao:
- Klinka kojoj pozli...
A Miranda bi, u nastupu tucavice od straha, potkrijepila:
47

Anna

Foxy

- Hik!
Poli su putem najbliim ulici: kroz sporedni izlaz.
I izbili u labirint cirkuskih i spavaih kola. Usred kampa.
Vidjeli su kavez s devom koja se doimala kao baka svih deva na
svijetu. Malo dalje, nekoliko se bose djece igralo odravajui ravnoteu
na valjku.
Miranda im pozavidje. Rado bi bila ostala tamo s njima, oko vatre,
miriui po maslinovu ulju i prenim srdelama. Tek ju je baca noeva
brinuo, no, ako je lud, mogla bi se s njim sprijateljiti... I uto iza njih
odjeknu grom.
- TI!
Bio je to Winnetouov glas.
- Mogao sam slomiti vrat zbog vas.
Godzilla strahotno krenu prema njima. Tlo, kavezi s majmunima,
ak i stabla, podrhtavali su pod udarom njegovih koraka.
- Koliko ti je godina?
Golem je tako silovito upro pogled u Roberta, da djevojica
zakljui kako ima rendgentske zrake u oima.
- Uskoro sedamnaest.
- Sitan si stvor za sedamnaest...
Robert bi se izdignuo kad bi ga napali s te strane. Znao je sve
odgovore.
- Jer se vuem za jaja kako ne bih rastao.
Indijanac, koji je govorio isti njemaki kakav bi govorio Tarzan da
se Jane zove Urlike, osmjehnuo se. Uinivi to, izgubio je barem dva
metra.
- A zato ne eli rasti, drski gospodine?
- Astronauti moraju biti niski, da stanu u svemirski brod. Winnetou
se iznova nasmijei i prie. Zaudo, na tako malenoj udaljenosti njegov
se stas sveo, nadvisujui bratiev tek za glavu.
- Voli li konje?
- Vie nego ljude.
- Jesi li kad jahao? Robert odmahnu glavom.
48

Anna

Foxy

- Hoe li da te nauim jahati? Miranda e zauvijek pamtiti to


pitanje.
Nitko, ni najbolji glumac ni najuvstveniji pjeva, nije uspio tako
izravno iskazati ljubav kao veliki poglavica.
Njihov se odnos nakon te zgode stubokom izmijenio. Unato
Mirandinoj djetinjoj dobi, Robert ju je uinio svojom pouzdanicom.
Njegove prie s Winnetouom, koji je zapravo bio etrdesetogodinji
gaucho po imenu Mario, bijahu slast mnogih predveerja. Divne
pripovijesti o poljupcima i zagrljajima. O stajama i smijehu i milovanju.
O planovima, putovanjima, novcu, njihovu imanju, uzgajanju konja...
Prizori te romanse stizahu joj tako idealizirani, te djevojica
protumai kako je savrenstvo ljubavi u dva mukarca koji nagi
galopiraju pod mjeseinom uz Rajnu.

Njezina elja da bude muko ojaa. udjela je biti mukarac koji


vozi kamion, voljen od drugog mukarca koji ga zamjenjuje kad ga
svlada san.
Molila je motrei svoje meunoje, nadajui se udu. Bog ju je
morao razumjeti. Muko je, kao i njegov sin. Koji je usto sretno ivio
okruen dvanaestoricom mukaraca koji su ga voljeli.
utjela se nepotpunom s onom itkom ogrebotinom na vrku trupa.
Vie je puta, kad bi bila sama, ispunila gae vatom. I tako hodala, sjela,
prekriila noge, kleknula i potrbuke se svalila na postelju, trljajui se o
jastuk to ga je napola uvukla u oeve traperice.
Nije uspjela osjetiti se drukijom.
Tek ju je proeo udnovat dojam kako e joj, postane li jednom
mukarac, sve - uistinu sve - biti dostupno.

Kriza je trajala dok Veliki ameriki cirkus nije otiao iz grada.


Idueg je jutra Robert osvanuo slomljena nosa, a njegov otac s
masnicom na aci.
Da mu je dopustio otii s cirkusantima, bilo bi gore. Druina bi kadtad stigla na jug, gdje je Winnetou imao nekoliko ena i gomilu djece
rasprene po cijeloj talijanskoj izmi, od Ventimiglije do Kaprija.
49

Anna

Foxy

Mladi se slomio.
Otpustili su ga iz slastiarnice jer je kolae solio sokom suza; hitna
ga je pomo odvezla u bolnicu kad je prerezao ile vicarskim vojnikim
noem. Jednog dana, na rubu ludila, odjeven je uao u kadu koju je rabio
njegov otac i preklinjao neka ga utopi.
Ali Gnter ga je zagrlio i, ne oprostivi mu, na kraju ga obrisao dok
mu je on ispovijedao svoje najskrovitije ljubavne jade.
Ne mogavi ga vie ni trena vidjeti izgubljena u tom grotlu tuge,
odveo ga je u bar gdje se sastajao s drugovima po zvanju. Tamo ga je
predstavio Peeru, vedskom kamiondiji koji je lijegao s mukarcima.
- Pokai mu gdje moe nai to treba - kazao mu je - ali zakuni mi se
svim svetim da mi ga nee pretvoriti u pedera.

Iduih se mjeseci Miranda osvjedoila kako Robertove prie


mijenjaju boju. Sad su to bile mrane pripovijesti u kojima se grad
preobraavao po zalasku sunca.
Nou, dok su se njoj poznate osobe zatvarale u kue, pomaljali bi se
na ulicama opori mukaraca u potrazi za drugim mukarcima,
prepoznajui se na prvi pogled. I taj je pogled dostajao da spuste hlae i
pokau spolovila.
Nije im bila nuna kua, katkad ni glazba, ak ni pie. Zadovoljili bi
ih parkovi, sjedala u kinu, saune, gradilita, vee, javni zahodi...
Nekih je noi bilo vie susreta. Dva, tri, etiri. Robert bi otpratio
jednog prijatelja i, ugao nie, uhvatio pogled drugog lovca na hitre
uitke. I otpoeo bi nov krug: pustio bi da ga slijedi ili bi, naprotiv, on
slijedio njega. I, najzad, mahom malo metara dalje, domain bi ponudio
svoj brlog. Mogao je to biti zaputen trgovaki trijem ili slomljena
ograda kuda se provlailo na gradsko groblje. Uz izlog ili na kamenoj
ploi, arolija prirode pretvarala je slubenike u labue, mesare u
komornike, a Roberta u caricu Sissi.
Bratievom zaslugom, Miranda je vrlo rano poela drukije gledati
mladie. Valjalo je krenuti od ruku, potom usana i oiju. Oditati nabore
hlaa bilo je ve pravo umijee. Kroz te mreke naziralo se mnogo vie
nego to bi ikad pomislila: imaju li ravan trbuh, miiave noge, glatka
50

Anna

Foxy

koljena, vrstu stranjicu i - to je najvanije - kriju li u meunoju abu


ili princa.
Djevojica je, prirodno, odlazila u postelju snatrei kako e uskoro
navriti sedamnaestu, pa e ivjeti nou u lovu na hitre uitke.
No nije proteklo dugo, i shvatila je da je njoj i tu pristup zabranjen.
Jednog je dana u stan u Ulici Eisenhower stiglo pismo.
Pojecalo je iz Bea i nosilo je potpis nekog uzgajivaa trkaih konja
kome se Mario, gaucho, obratio preporuujui mu Roberta.
Zbog njegova stasa, teine i naina jahanja vrsto vjerujem da je
stvoren za dokeja.
U pismu je bila ponuda. Ugovor za estomjeseno naukovanje u
koli-staji i, pokae li se dobrim, mogunost natjecanja na najboljim
svjetskim trkalitima.

Bijae to sretan dan. Da proslave, Nati je pripremila paellu a Gnter


kupio tucet boca pjenuca.
- Konano e moj sin imati muki posao! - govorio je punei ae.
Na kraju je brati, ve nacvrcan, nataknuo cilindar sa svilenom
vrpcom i otpjevao Oh mi papa.
Onda su se kamiondija i Mirandin otac preruili u ene i oponaali
sestre Kessler.
Robert je dva dana poslije otputovao vlakom.
Opratajui se od djevojice, vidje je tako tunu te je pokua
obodriti jednom lai.
- Na kolodvorima treba zamoliti neto. Vlak odnosi molbu sa sobom
i na povratku je donosi ispunjenu. Reci mi to eli.
Miranda je ve bila dovoljno velika i znala je da nijedan vlak nee
ostvariti ono za ime toliko udi. Ali nije marila. Odlui biti iskrena kako
nikada vie nee biti.
- elim biti poput tebe.

51

Anna

Foxy

2.
VIPS
Izili su s ostalima iz vee u Gran Vji i ispustili nekoliko pozdrava u
zrak 13, utei se jo sputanima u skupini.
Poli su u suprotnim pravcima samo da se ne sretnu. Bilo je hladno.
Podignuli su ovratnike kaputa. Neka mlada Kineskinja ponudila mu je
sendvi. Neki crni div ponudio joj je krijumareni duhan. Nijedno nije
prihvatilo. Zamaknuvi za ugao, Javier nije znao to e. Zamaknuvi za
svoj, ni Miranda.
Bilo je deset na veer. eni je ostalo sat i pol do odlaska na radio.
On nije imao drugog plana osim vratiti se kui, no ona je vrvjela
telefonima a rije telefon bijae sinonim za propast.
Odluili su ubiti vrijeme i nisu nali bolje oruje doli zaci u neki
Vips 14.

Onaj blizu Callaoa uvijek je krcat. Osobito na ulazu, jer se oni


posveeni itanju asopisa bez kupovanja natisnu pred stalcima
stvarajui groznu guvu koju se uvar i ne trudi raistiti.
Javier je znao da je to trgovaka smicalica: ljudi mrze samou. Ljudi
su sretni kad su u mnotvu.
Dohvatio je novine i otvorio ih na programu priredbi. Moda nae
kakav vrlo zamoran ili rastuuju film. Neto to e ga potititi. Naum je
bio izbjei mazne glasove Brend, Sandr, Margota i Nadij s kojima je
dijelio boleivost svake noi otkad se Loli i Azuceni zameo trag. No nije
mogao nai naoale za itanje, a slova dnevnika rugala su mu se i
plesala.
Zgri mu se vrh eluca i razazna paniku (u posljednje je vrijeme
esto navraala). Bila je vjeta, gadura... i govorila mu je.
- Star si - poela bi. - Ostali te vide izvana i ne znaju, ali ti si ne
zavarava. Ti dobro zna. Zna da je ono to si imao dati ve dano. Da je
13
14

U panjolskoj je obiaj poljubiti se pri susretu i na rastanku.


Vips - prostor s kafiima, knjiarama, trgovinama darova..., otvoren danonono.

52

Anna

Foxy

tvoj mozak spaljena zemlja. Da si bistar, zavalio bi se u pleteni


naslonja, pod palmom, okruen svim knjigama koje si kupio i nisi
proitao. ivot koji ti je potreban je tamo: u komadu plae, mora, neba i
u tuim pripovijestima.
Tako je izopaena bila njegova tjeskoba, i uspokojio bi ga tek jedan
lijek: telefon. Rabei ga, iznova bi bio mladi. Vidio bi jasno bez
prokletih naoala, ne bi mu oticale noge, ni pucketali kraljeci ni gorjelo
grlo, makar za svakog poziva podimio cijelu kutiju.

Kanio je poi kui, kadli naie na Mirandu.


ena se ukipi. On, ili tko god od estorke, bio je zadnji koga je
eljela sresti.
Javieru su se, naprotiv, rastvorile rajske dveri. I drutvo je vrijedilo
protiv munine. Nasmijeio se:
- Gle!
- Da.
- Nisam znao...
- Ni ja.
- Ba sam...
- Idem u bar.
- Mogu... mogu ti se pridruiti?
- Pa...
- Ima dogovor, ili...
- Ne, ne.
- Onda...?
- Ma idem veerati jer poslije...
- Moemo veerati zajedno. - ...poslije radim na radiju. - Nou? - Da.
- Spikerica si? - Ne. - Ah.
- Javljam se na telefon. - Telefon...
- Da. Emisija s pozivima... - Hm.
- Ne bih htjela biti neugodna, ali...
- I meni je nekako udno, iako mislim... na kraju krajeva... - Pa da,
vjerojatno... ba sam glupa! - Kad-tad emo se ve morati upoznati, osim
ako... - I ti si mislio ne vratiti se sutra? - Proe ti kroz glavu, ali... 53

Anna

Foxy

Pomalo je ludo, ne? Terapija, mislim. - Pomalo smo ludi zasigurno. - Ja


prilino. - Ja mnogo vie. - Uh!
- Vjeruj mi. - Tako da... - E?
- Jesi li za?
- Ja potpuno. Ona koja mora dati zeleno si... - U redu, ali neemo
govoriti o seksu. - Ne.
- Niti emo se pokuati spetljati. - Uj! - to?
- Ako je zbog toga, ne brini. Vidi, ja...
- Tiho! Sloili smo se utjeti... Hoemo li nai stol?
- Ne znam. Ve godinama ne veeram u Vipsu.
- Ja esto. Volim jesti ono to nitko nije kuhao s ljubavlju.
Javier pomisli kako mu usud dosuuje udnovate ene. Stisnu zube
i odlui pripaziti: valja zazirati od ljudi koji ne vole hranu. Miranda
zirnu na nabore njegovih hlaa. Nije uoila na njima nita to bi
preinailo njezin dojam da gubi vrijeme s jo jednim. Sjeli su.
Javier proita ponude otisnute na podloku za jelo.
- Uzmemo li dva hamburgera sa sirom, poklanjaju nam kao prilog
prene krumpire.
- Jesi li kad kuao nojevo meso?
- Jesam.
- I kakvo je?
- Dobro, ali mi je malo ao.
- Zbog?
- Dok sam ga jeo podsjetio me na nojeve iz Fantazije, one
Disneyeve.
- Mrzim taj film.
- I ja.
- A kad jede patku misli na Paka Patka?
Javier se nasmija iako se u sebi naroguio. Smatra ga idiotom.
Miranda ga nije smatrala niime. Tek nije mogla obuzdati sklonost
poniavanju mukaraca prvih pola sata. Bio je to njezin nain da ih
upozna.
Konobar iskolai krupne oi ugledavi enu.
54

Anna

Foxy

- Ooo-hooo!
Ona ga je prepoznala, no hinila je da nije.
- Ja sam onaj s koker panijelom, sjea me se? Miranda jedva i
pomaknu glavu.
- U Berlinskom parku... Ma daj, eno, sigurno se sjea!
- alim.
- Rekla si da e mi poslati poruku preko radija...
- alim, rekoh ve.
Javier privue konobarev pogled na se. U mladievim se zjenicama
umah pojavi migavo svjetlo gdje se moglo proitati: mu... mu... mu...
- Oprostite, uinilo mi se...
- Prilino nam se uri - otresla se nimalo velikoduno. Momak
ostavi jelovnike i ode grizui usne. Utonuli su u tiinu na kojoj je bila
zahvalna. Bar je obazriv, prosudi. I usto zamijeti da ima duge i guste
trepavice.

On je, pak, nastojao pogoditi ime njezina tako mu poznatog mirisa,


no kad god bi zamalo uspio, proli bi tanjuri s prstenovima luka,
quesadillama 15, lazanjama...
Iza listova umjetne biljke, dvadeset metara dalje, ugleda konobara
na fotografskom odjelu kako skriva Polaroid u kaputi.
- udno! - to?
- Onaj momak, nametljivi konobar. Rekao bih da krade.
- Ima li koker panijela, treba mu vie od mjesene plae da ga
prehrani.
- Ima psa?
- Ni o tome ne elim govoriti.
- Idem ja, zna.
- Zato?
- Jer te ba boli dupe to sam tu.
Javier krenu ustati, no ona ga zadri nudei mu cigaretu.
- Na mene se ne valja mnogo obazirati.
15

quesadilla - kola od sira

55

Anna

Foxy

Pripalie Marlboro njenim upaljaem: zlatnom prizmom s


urezanom potkovom.
- Prirodno je da nam je neugodno - kazao je. - Za razliku od ostatka
svijeta, poeli smo se upoznavati od kraja.
Govorei joj, opaao je kako postaje mnogo ljepa dok pui. inila je
to kao u starim filmovima to ih je gledao u besana jutra na telki.
Ispustila bi dim i sve se proimalo divnom crnobijelom.
- Provede godine uz osobe koje voli, s kojima radi ili ivi, i nikad
ne otkrije njihovu Ahilovu petu. Dok mi...
Malo se zarumeni jer je prvi put povjeravao svoju tajnu, no potaknu
ga to se osjea slobodnim priznati:
- Ja to inim telefonski.
- Ja izjutra.
Bila je to dobra kap humora. Otvorila im je tek.
Miranda odloi cinizam i potrudi se uzvratiti iskreno na njegovu
iskrenost.
- Zvuat e ti glupo, ali ja ne volim duhan. Meutim, drai mi je od
samoe.
Njega bi ushitilo uti tu reenicu preko ice.
- Mislim da je sa seksom jednako.
- Kad jedan alkoholiar razgovara s drugim, jamano voli pojasniti
kako iza te nevolje postoji ljudsko bie.
- Misli da svatko ima razlog za ono to ini?
- Uvjeren sam.
- Za postavljanje bombe u zgradu punu ljudi?
- Da.
- Zlostavljanje djece?
- Da.
- Onda te ushiuje Jeckyll i Hyde...
- Kad bih barem imao hrabrosti napisati takvo to! Javier odlebdi
nekamo, no umah se vrati. Bijae to njegova navada i ona joj je prvi put
prisustvovala.
- Zna to mi se ini najzajebanije?
56

Anna

Foxy

Upitao je to estoko. Raario se. Nije stao u stolicu. Glava mu je


dosegnula strop.
- Upoznati se uistinu i, kad to postignemo, prihvatiti sve osobe koje
nosimo u sebi.
Svaki mukarac kadar stvoriti reenicu djelovao je na nju
hipnotiki. Bio on homoseksualac, kukavica ili divljak, uspeo bi se stubu
i uzdizao se u pjesnika.

Svaka ena kadra izdrati njegov pogled due od pet sekundi


zadobila bi dubinu. Vidio ju je sada kao hologram s plakata nekog
francuskog filma.
Dotle se, pod stolom, ukrtahu protivne sile potekle iz njihovih
meunoja.
- Jeste li izabrali?
Opet konobar, koji se ovom prilikom obilno znojio i kretao
hropui, poput lutka na baterije. Neto je krio.
- Salatu Cezar.
- Milanese.
- A za pie?
Javier ga je vidio tako uzrujana da opet odlebdi: neto se u njegovu
mozgu vrtjelo poput valji u jednorukom Jacku. Odjeknu li tri zvona,
ut e se klik, izvui e pitolj i zapucati. U onu curu i deka to jedu iz
istog tanjura drei se za ruke, u mladog profesora koji je keapom
umrljao ispravljane ispite, moda u kvartet srednjokolaca koji su uzeli
nekakve tablete s toplom okoladom...
- Negaziranu vodu.
- Negaziranu vodu? Molim te. Ne bi li radije malo vina? Rije vino
bijae poput glazbe. A tek iz usta jednog pjesnika.
Dostajalo je uti je izreenu tim muklim glasom pa se osjetiti
ivljom.
- Dobro, ali malo.
- Crnog?
Konobar im hitro prui dvije vinske karte.
- Dok vi razmislite... odmah se vraam.
Javier rasklopi svoju. Miranda i ne pokua. Nije voljela birati.
57

Anna

Foxy

- Rioja, moe li?


- Nemam nepce. to god hoe.
Konobar ih je promatrao sa anka. Sav na iglama, grizao je nokte
vidjevi da gospoa ne obraa ni najmanju panju vinskoj karti.
- ime se bavi?
- Piem scenarije.
- Ozbiljno?
- Ne znam je li ozbiljno, ali piem ih.
Miranda zinu od iznenaenja. Mjerila je oko metar sedamdeset i
imala kojih 55 kila, no sva se svela na jedna usta.
Javier zaudje ljubiti ih, gristi, isprazniti se u njih. Proi tim ustima
po cijelom tijelu kao da su olovka Termosan.
- Za kino?
- Da.
- Idem esto. Moda sam gledala neki tvoj film. On odrecitira petest naslova.
- Sve sam ih gledala!
- Sad polako shvaam zato ti treba terapija.
Postala je vrlo malena i stidljiva dok se smijala. Prvi put je morala
skrenuti pogled. Dohvati vinsku kartu tek tako, naprosto opazivi da je
praznih ruku.
Konobar protrnu.
- Jako su zabavni.
- Hvala.
- Ali ti ne pristaju.
- A ne?
- Doima se tako ozbiljnim i pomalo tunim i... Iz karte kliznu
komad papira.
- to je to?
Jedrio je blizu stola i najzad sletio na pod.
Konobar, zahvaen strahom, otra put zahod.
Bijae fotka uslikana Polaroidom. Ostala je naopako. Na poleini je
stajala reenica ispisana crvenim flomasterom.
58

Anna

Foxy

Javier se sagnu. Kupei je, nije mogao ne proitati poruku: A sad,


sjea li se?
Miranda je pograbi.
Morala ju je dvaput pogledati kako bi shvatila da vidi konobarove
genitalije.

59

Anna

Foxy

3.
AKVARIJ
Budui da je bio ponedjeljak, Gran Via bijae gotovo pusta i
Miranda je uspjela nai praznu klupu na koju se sruila. Drhtala je, jo je
drala fotku u ruci i drhtala je. Zaas e proi, ne brini.
Ali Javier jest brinuo jer nije znao to e, a to je mrzio. Znao je tek
da je ona najednom ustala pepeljasta. I da mu nije preostalo drugo doli
trkom je slijediti do te klupe.
- Nije mi se dogodilo od Boia.
Cvokotali su joj zubi. Dva brana para prola su uz njih i nazvala je
narkomankom.
- Potrai tablete. U torbici.
Podsjeti ga na Azuceninu torbicu. S njezinom kutijicom ampul za
ubrizgavanje inzulina.
- Aspirini?
- Ne.
- Nolotil.
- Ni to.
Napokon naie na kutiju s lijekom za umirenje. Otkrio je i da koristi
muki miris. Isti kao njegov ortak.
- Mogu li potrgati to sranje?
Uzme joj fotku bez otpora. Dok ju je derao na komadie, ona se
umirivala.
- eli li, otii u i strgati i njega.
- Uinila sam to s njim u Berlinskom parku. Mislim da su bila dva
jutra, ili moda tri... Imam vrlo draesnog psa, jazavara. Svidio bi ti se.
Pravi je glumac. Vodim ga u etnju svakog dana u deset ujutro. ovjek je
sklon vjerovati da u deset ujutro veina ljudi radi, zar ne?... Ne moe
zamisliti koliko mukaraca u to doba ee pse. Najivopisniji tipovi u
gradu eu svoje pse u deset ujutro.
60

Anna

Foxy

Neki su na odmoru, neki na bolovanju, neki rade popodne, neki ne


rade, ima umjetnika, lijenika, studenata, stranaca, vodia, protuha,
vojnika u civilu, odvjetnika, privatnih istraitelja, statista, sveenika,
prodavaa knjiga, uhoda...
Svi tako razliiti, no s jednom zajednikom crtom. Uini ovo..
Pucnu prstima i zatuli alarm nekog bijelog automobila. - Uini ovo
i nije bitan ni sat, ni pas, ni mjesto, ni sparina, ni studen...
Netko im je oteo vrijeme na onoj klupi, jer pripalili su drugu
cigaretu, kupili dva kineska sendvia, i nisu zavrili Mahou cinco
estrellas16 kad je odzvonilo dvanaest.
Bijae grozna no. Od onih kad smrt ne zna to e i moe pokazati
na prvog prolaznika.
Ostati sam bilo bi junatvo. Stoga je Javier otprati na radio.

U zoru, radijski su akvariji poput pozadinskih poloaja u ratu.


Najslinije nekom poglavlju iz Masha.
Ima li mukaraca, neobrijani su. Ima li ena, priaju masne viceve.
to god piju, toi se u visoke ae. Dnevne vijesti valjaju se s opucima u
kou. Nitko ne kua ni zalogaja bez kolesterola.
Posjetitelj uvijek ima dojam da je dospio u privatni klub gdje rijei
imaju ifrirano znaenje koje nikad nee odgonetnuti.
- Ui emo poslije. Danas je Good morning, Vietnama spopalo da mu
daju Ondas 17.
- Jedna prijateljica kae da gusta kad mu metnu mrkvu u upak.
- A tko ne?
Prolomi se smijeh etvorke u reiji, i Mirandin.
Walter, s rukom u gipsu, bio je tonmajstor. Tridesetogodinjak koji
se hvalio da je iskuao najopasnije droge na svijetu.
- Po roenju sina okanio se toga - objasni Miranda Javieru. - Otad
neprestano lomi ruke i noge.
Lali Bernaola, zaduena za primanje poziva, bila je u drugom filmu.
Neudata, privrena nekom indijskom uitelju, eljela je usvojiti
16
17

Mahou cinco estrellas - vrsta piva


Ondas - radijska nagrada

61

Anna

Foxy

eensko dijete. Usto se morala vratiti ribi i mesu jer joj je


vegetarijanska hrana razarala eludac.
Cristo, uvar, mjerio je dva metra, skupljao filmove Paula Naschyja i
ivio s dvanaest godina starijom razvedenicom.
- etrdesetogodinjakinja u postelji je umjetniko djelo - govorio je.
Najzad, bila je tu i zvijezda emisije, Horacio Alventosa, koji je iselio
iz svoga istonog zaselka s dva vrsta nauma: prvi, biti omiljen, i bio je;
drugi, lei sa stotinu slavnih frajera, i ve je proao polovinu popisa.
S takvim atributima morao je biti najbolji Mirandin prijatelj.
- Znate onog to je sino nazvao i kazao da ne bi dao ruku u vatru za
neporonost etiri ministra u vladi?... Vjeba u mojoj teretani.
- I?
- Dao mi je imena... Pjevam za kavijar i pjenuac odsad pa do kraja
tjedna.
La Notte je bila jedna od onih tada tako pomodnih emisija kamo
su ljudi nazivali istjerivati svoje utvare.
Miranda je proputala pozive. O njoj je ovisilo hoe li glasovi to
vape, pa i za minutom drutva, izii u eter ili e zauvijek zamuknuti. To
joj je poput kamena pritiskalo vrat i lea, i nije bilo shiatsu masae koja
bi joj pomogla.
- Teak je to posao - kaza mu - ali sam vrlo dobra. Kraljica u
umijeu otkrivanja zlata u kantama smea.
Alventosa ga odmjeri od glave do pete kad mu ga je predstavila.
- Odkud si ga izvukla? Poklanjaju ga ako poalje pedeset etiketa
Nescafa?
Javier se dosjetio kupiti bocu bourbona u oblinjem Seven Elevenu.
Bijae to kao da je Indijancima donio staklene ogrlice.
- Kad e se ovaj vraji radio upristojiti i kupiti hladnjak?
Nalili su poprilino u svoje visoke ae i ispili naiskap. Tad ih obavi
ognjica i uzvrpolji ih.
- Nek razroki zavri. Otkida nam od emisije.
- Lijepo sam vam rekao da mu ne dajete kokain. Date mu ga i vidite
kakav je.
62

Anna

Foxy

Razroki je bio najbolje plaeni spiker u zemlji. To, i injenica da


nikad nije na vrijeme zavravao emisiju, pretvarali su ga u metu svih
peckanja.
- Moe li mi tko objasniti zato nogomet uspijeva na kontinentu s
vie od dvije tisue godina povijesti?
Alventosa to upita vrlo naivno, bacajui udicu Javieru pa
ako zagrize.
- Pazi gdje sjeda - ree mu Miranda. I namignu.
- Krivnja je na deset tajanstvenih osoba koje vladaju svijetom - bio
je uporan Alventosa. - to ne? To je vijee utemeljeno 1945., uporedno s
osnivakom poveljom Ujedinjenih naroda. Tih deset gadova upravljaju
svime, vjerujte: povratkom na nacionalizme, poskupljenjem nafte,
padom britanske monarhije, irenjem virusa side...
Prije nekoliko godina shvatili su da je najvea opasnost u
prenapuenosti. Stoga im je cilj preobratiti pola planeta u pedere i
lezbe, no grdno su se prevarili jer i mi, pederi i lezbe, elimo djecu.
Iznova pogleda Javiera kako bi to uinila Margo Channing prije
svoje posljednje predstave.
- Da je mogue, bi li mi napravio dijete?
- Samo telefonski.
Svi proslavie odgovor. Alventosa ga ak zagrli i poljubi. Pritom mu
apnu:
- Miranda me brine. Nuan joj je netko tko e ispuniti njen ivot.
- Ja sam tu najnepodobniji.
- Otkad si kroio preko praga, znam da si taj.
Odvojivi se, pretvorio se u sliku i priliku sveca, ili moda svetice.
Da su ugasili svjetla, zasjao bi lijepom svjetlucavom zelenom.
- Dobro! - pljesnuo je. - Hajmo mi!
Miranda i Lali smjestie se pred telefone. Walter nazva emisiju
razrokog i zatrai prolaz.
- Velika jebaina poinje za minutu i pol, drutvo!
- Zato si tako odvratan? - pobunila se Lali.
- Jer je u tridesetoj ostao impotentan od tripa - odvrati Alventosa
meui slualice.
63

Anna

Foxy

Cristo je donio pepeljare, zailjio olovke i stavio pored svakog malu


bocu negazirane mineralne.
Miranda je, pod svjetlom stolne svjetiljke koje joj je utilo kou i
isticalo zasjenjene oi, bila neodoljiva. Siglama je biljeila pozive. Pisala
je tako brzo, da su njezine ruke nalikovale na kolibrieva krila.
Javier je sjeo uz nju i pomislio kako bi sto godina mogao tu ostati:
gledajui je kako izgrienom olovkom ispisuje crte i toke na gusto
iscrtanu papiru.
- Imam jedan dobar!
- Vrijedi za poetak?
- Moe. Neki Agustin iz Zaragoze. ena mu se spetljala s ocem.
- Svojim ocem?
- Ne, stari, ne. S njegovim. Sa svekrom. Lali joj doda biljeku.
- Ni ovaj nije lo. Od Marje Jess iz Zamore. Svake subote, mu joj
dovede neku curu na trojaka.
- Vau!
- Danas e biti estoko. Pun je mjesec.
Javier zamisli sebe kako zove. Miranda bi se javila i viknula koliko
je grlo nosi: Neki mokljan koga je ena napustila i otila s ptiicom s
kojom je tip vodio hladni seks preko ice!
- pica!
Petorka utihnu jer je zazvuao Moon River i na tren sve - strogo sve
- posta bolje. Reija zamirisa po istoi. Svjetlo u akvariju rasulo je
zlaani sjaj. S lic je iezao umor, bore razoaranja. I preobrazie se u
mlade mukarce i ene. Prelijepe. Sanjivih pogleda punih nade.
Glas Horacija Alventose prostruja kao sedativ:
- Ne spava. Moda ne moe, moda ne eli. Nije bitno. Ponovi sa
mnom: povlateno sam bie jer imam ui za sluanje i glas za govor. Ako
si od volje, ima rijei za nas, i rijei imamo za te. Na prvi pogled ini se
malo, no... jesi li pomislio to bi bilo od tebe i od mene kad ne bi
postojale rijei?
Javier je pobrojao vie od dvadeset poziva te noi. Mahom tako
uvrnutih, da ni njemu ne bi pali na pamet. Uivao je predoavajui si
osobe s druge strane ice.
64

Anna

Foxy

Glasovi su portreti, pomisli. Pomisli i kako mu ne bi smetalo


nalikovati na svoj glas. Sviao mu se. Kao to mu se svialo sluati tue
nevolje. Bijae ugodno poput urona u tako potrebnu kupelj normalnosti.
Pa naravno! Nije gori od veine. Potuje prometne znakove i
pobono plaa porez, svaki tjedan naziva majku i jednom na godinu
daruje putovanje eninim roditeljima, ali se sa zaposlenicima, redovito
iznosi smee i daje spremaici prolosezonsku odjeu za njezine sinove.
ivi ivot to ga je sm zacrtao trokutom i kutomjerom. Spokojan,
bez iznenaenja. Najsliniji glumljenju mrtvaca u bazenu.
I tu je, na pjeni toga vala gdje se ostatak svijeta ograniuje na
brodolom, neto vrlo duboko to ima veze s njegovom vlastitom ludosti,
s njegovom tmuom, i s debelim dvanaestogodinjim djeakom kome su
ispriali da je ivot ista pustolovina, doivjelo kratak spoj.
Dotad je vjerovao kako mu dostaje jedan oduak: pisanje, ta posuda
u koju se sipa sav teret to postaje preteak. No pojavila se razvratnica
iz zrane luke i pokazala mu da se vara. Gurnula je preda nj zrcalo i
mogao je promotriti svoje nalije.
Nije mu bilo nepoznato, jer ivio je od njega. esto se zbivalo.
Izopaeno nadahnue uhvatilo bi ga nepripravna, nesvjesno bi mu otelo
mozak i kazivalo strane poruke, koristei ga kao odailja. Ruka bi mu
tad poletjela i rijei mahnito tekle iz prstiju.
Preputao se toj silovitoj struji i na posljetku je zaustavljao iz
straha da e se nepovratno survati u bezdan.
Bojao se sebe. Mislio je: Jednom u pronai istinu iza neke
reenice i, kad je naem, izgubit u razum.

Zahod?
Walter usta sa svog mjesta za mikspultom.
- Stavit u stare prijatelje iz Fletwood Maca i otpratiti te. Lice tonca
pretvorilo se u lievo kad je podignuo ruku u gipsu i osmjehnuo se.
- Bez brige, neu nita od tebe. Nauio sam otvarati lic lijevom.
Izili su ostavljajui Mirandu zaokupljenu pozivom s kojim nije
znala to e.
- Iz Melille?... Ne razumijem te... to? ekaj, ekaj. Zatvarajui vrata,
zamijeti kako se ena obraa Lali s drhtavom slualicom u ruci.
65

Anna

Foxy

- ...Neki djeak, bit e iz Maroka, ne govori dobro panjolski. Kae


da su ga veeras htjeli iva spaliti.
Posljednja i jeziva reenica isprati hodnikom dvojac to su ga inili
Javier i Walter, no jedva izmami primjedbu jer se, nakon tolikih noi,
maloto jo doimalo tonmajstora.
- Djeca prosjaci. Postoji mafija koja ih izrabljuje. Krijumare ih
preko grane. Dospiju na panjolski teritorij i prisile ih prositi, prodavati
ha, i same sebe. Krasno je biti razvijena zemlja. Djeca nemaju to jesti,
a mi se uspjenimo jer nas ne dopadne glavni zgoditak. Sranje. - Smijeh,
gorak smijeh, smijeh za kraj odlomka i ve se vrtjela druga ploa. - uj...
hajmo mi o ozbiljnim stvarima. Zamolit u te da mi se potpie na gips.
Ve ga podugo nije naputao smijeak. Usto njegov ton posta
urotniki, s tom navadom starih narkia da svakog trpaju u svoj tor.
- Jer to si ti, zar ne?
Ne znajui ba u ime ega, hodnik se pred Javierovim oima poe
suavati, i jo k tome vidje da nema prozor. Opazi da prejako griju.
Zagasitocrvene cijevi radijatora priine mu se usijano eljezo. Duboko
udahnu kroz nos i jo se vie snudi osjetivi zaepljenu nosnicu, lijevu.
- Daj, stari, to ti je? Ne brini, ne brijem ti ja na prosuivanje ljudi,
ali glas mi nikad ne promakne. ujem ga i uree mi se za vijeke vjekova.
Mogao bih se prijaviti na neko od onih TV natjecanja: iji je ovo glas?.
Pobijedio bih sto posto.
Pokazao je neka vrata i uli su. Za Boga miloga, i opet nije bilo
prozora!
- Ne znam o emu govori. Hoe rei da si me negdje uo, moda u
nekom intervjuu?...
- uo sam te na vrpcama, kite.
- Vrpcama?
Stali su pred porculanske koljke. S licem na pedalj od gipsanog
zida. Ne prestajui priati, kako ve ine muki, potegnuli su smiak,
povukli rub gaa, uperili ud u posude i pripravili se mokriti.
- Mislim da sam ih sve presluao, mada tko e ga znati... Toliko ih je
i tako su traene, stari...
Sve je jo zvualo nesuvislo, ali Javier nasluti da mu usud prua nov
obrat. Da je zaao u onakav film gdje zbivanja nadilaze protagonista, ne
dajui mu drugi izbor osim bijega.
66

Anna

Foxy

Toliko se prepao nadolazeih sekundi da, ma koliko se sabirao, nije


bio kadar mokriti.
Mlaz njegova druga iknuo je, naprotiv, sablanjivo.
Trenutak se otegnuo u beskraj. Penis mu se stao meurati u ruci. U
hipu nesta.
U nesuvisloj gesti hinio je cijeli obred, ak uvelia kretnje. Zatim
ode oprati ruke. I voda iz slavine tekla je pretopla.
- Jesu li za ozba?... Neeee, sve je to zez, zar ne? Svaka ast,
majstore, napravljene su vraki dobro.
Walteru su sjale oice. Javier se ne bi mogao zakleti, no uini mu se
da ga gleda s istinskim divljenjem.
- Pobrali ste negdje grdnu lovu s tom bedastoom. Zna koliko su
me traili za zadnju vrpcu?... Petnaest tisua pela 18, stari! Ali stvarno i
vrijede. Mene uspale za poludit. A kad ih uje s drutvom, uz par
jointia, pravi raspaoj, kite.
Javier se umi. U njegovoj glavi, vijesti su se hitro primale. Neuroni
se kretahu pod opom uzbunom, odailjui elektrine impulse to su
potresali onu golemu mreu izukrianih vodova: vod panike, vod
osupnutosti, stida, poricanja, obrane...
- Jo uvijek ne znam o emu mi govori.
- A ne? OK, stari, poruka primljena. Moj je moto ivi i pusti druge da
ive. Ali e mi dati potpis na gips, moe? Puka znatielja, kome je sinula
ona opaljena ideja s avionom? I ono da se ode na pogreb dvoje koji su
letjeli umjesto vas, ha?
Pogreb. Crkva svetoga Josipa. Ugao Alcal i Gran Vje. Nikad ga nee
zaboraviti. Tad ju je drugi put vidio uivo. Drugi i zadnji put, zapravo.
Proao je tjedan od nesree i Javier se ve vratio nakon radnih dana
s Amerikancem u Mnchenu.
Mobitel je zazvonio u jednoj od dvorana za projekcije u Cinearte.
Upravo je gledao s ortakom prvu montau filma koji su producirali.
Imao je otvoreni notes i vie biljeaka ispisanih u letu groznim
rukopisom zbog mraka: Suvina snimka njenog pogleda./Skratiti

18

pela - (arg.) peseta

67

Anna

Foxy

prizor para u postelji./Zavriti sekvencu sna anticipirajui u offu


dolazak vlaka u iduem prizoru.
- Da?
- Ja sam.
Naravno, znao je tko je bila ta ja. Ne treba ni rei da tih sedam
dana gotovo ni minute nije prestao misliti na nju.
- Ja, udakinja koju hvata ludilo u nunicima zranih luka.
- Oprosti, ali...
- Ne moe sad govoriti, je li to?
- Je.
- Postojala je lista ekanja, zna? - to?
- Za let u Mnchen. Avion je bio pun i postojala je lista ekanja.
Hm.
Na platnu (u ivotu ima takvih stvari) neki je par vodio ljubav u
zahodu disko-kluba.
- Ostala su dva slobodna mjesta, naa. Dvije su ih osobe dobile i
poginule umjesto nas.
- Hm.
- Danas popodne bit e pogreb.
- Hm.
- Crkva svetoga Josipa. U osam. Osjeti zgrene prste u cipelama.
- Ima li Boga, igra se s nama, budi uvjeren, Javiere.
- Zato to kae?
- Shvatit e kad ode na pogreb.

68

Anna

Foxy

NJIH DVOJE

69

Anna

Foxy

1.
PLAZA DE ESPAA
Bilo je oko dva i etvrt kad su izili na ulicu. Nasuprot ulazu u radio
nekoliko je taksija ekalo putnike. Miranda isprui vrat odluna ui u
jedan. Glava joj osta visoko gore, kao irafi. Dobro, ja... Klonila se
pogledati ga jer nije eljela da njegove oi pobude zov to ga je nauila
osjeati samo u vrijeme etnje sa psom. Plaio ju je. Doimao se kao
ovjek koji bi mogao ugroziti odve toga: njezinu obitelj, primjerice.
Da ga je upoznala na nekom kolodvoru, prije negoli e poi na put
bez povratka...
Da, to bi bilo lijepo. Uspeo bi se u vagon, nosei ne tek trag njene
vlanosti, nego i jednu elju. Vlakovi primaju molbe i vraaju ih
ispunjene.
No vidjet e ga sutra, i prekosutra, i najzad e ga upoznati. Zapravo,
ve ga je poznavala mnogo vie negoli je htjela poznavati mukarce koje
je voljela. Koje je voljela, da; iako ih je prezirala tren prije i tren nakon
to ih je imala meu nogama.
- Ja... uzet u taj taksi.
Pokaza na prvi. Opel kakav se vie nije proizvodio.
Javier nije ni mislio odgovoriti je. I on se bojao. Spoznaja o
postojanju vrpca izbacila ga je iz stroja.
Walter mu je pokazao jednu koju je nosio u pederui.
Imala je ak omot. Skorenu fotokopiju Dalijeva Velikog
masturbatora. I naslov: Seks na mobitelu, vol. 7. Najgori je bio slogan:
A-zucenina i Javierova najea eva.
Outio se najsmjenijim biem u svemiru. Zamislio je sebe kako
vrluda nosaima zvuka bogatakih kua, naruujui dahtanjem nona
okupljanja
mnogih
poznanika.
uo
se
kako
ispovijeda
svoje najskrovitije prie na veerama ravnatelja. Kako izlae
najuvrnutije sanjarije u uredima desetaka televizijskih upravnih
odbora. Vidio se kako otkriva tajne to ih ni psihiu ne bi otkrio,
upuujui ih poput proglasa itavome gradu.
70

Anna

Foxy

Koliko je u panjolskoj Waltera s tako istananim sluhom da mogu


prepoznati njegov glas?
- Je li slobodno?
- Kamo idete?
- U Ciudad de los Periodistas.
Prepozna taksista. Bio je to Juancar. Ispod kouha nosio je onu istu
majicu sa slikom Svetoga srca. Izgubio je nekoliko kila, kao i on. Nasluti
kako bolest razara njegovo tijelo. No nije mravost, ve je njegov pogled
odjeknuo kao zvono za uzbunu u Javieru.
- Otpratit u te.
- Ne, radije bih...
- U Ciudad de los Periodistas? Okej. Uite.
I iz daljine opaao je taksistove goleme zjenice. Pokrivale su mu
gotovo cijelo oko.
- Ja u te odvesti, ozbiljno. Ostavio sam kola na Trgu Espaa.
- Malo je daleko.
- Daleko? Pa nadomak smo Callaoa. Onda se samo spustimo Gran
Vjom...
- Ne elim da se ita dogodi... izmeu nas.
- Ni ja.
- Daj mi rije.
- Obeajem.
- Uinim li korak u tom smjeru, zakuni mi se da to nee dopustiti.
- Kunem ti se.
- Gospoo, ulazite ili ne?
- Mislim da u ipak uzeti taksi.
- Ne svia mi se taksist. Molim te, doi sa mnom.
- Ne kaete li suprotno, gospoo, sputam zastavicu 19. Miranda
duboko uzdahnu.
- Dobro.
Prista jo ga ne gledajui. Bila je pripravna ne pogledati ga nikad.
Barem ne do sutra. Usredotoila se na oplatu na vrhu cipela. Treba
19

Zastavica koja se sputa kao znak da je taksi pun.

71

Anna

Foxy

kupiti jedne. Pokua se sjetiti u kojem je izlogu vidjela model koji joj se
svia.
- Pusti, hvala. Gospoa je odluila poi sa mnom. Juancar mu uputi
ubojit pogled.
On ga proguta i protegnu korak ne bi li izbjegao nevolje.
Poee ustro hodati. Njihovi su koraci jasno zvuali jer je na ulici
bilo malo ljudi.
Dileri su ve prodali sve to su morali. Prosjaci su se sklonili u okna
metroa. Malobrojne kurve koje su jo traile posao kretale su se
okomitim uliicama, titei se od studeni. Homii su se, izlazei iz
barova Hortaleze, opratali poljupcima i iezavali, neki zajedno, drugi
sami. S rukama u depovima kockastih hlaa.
Ostali su tek oni i aica pijanaca, i pokoja kola gradske policije, i
rijetke skupinice minkera to su razmjenjivali jointe hitajui put nekog
after hoursa.
utjeli su i, unato svemu, nijedno nije imalo osjeaj da je suvino.
Da se kretnje primaju kao ono to jesu, potrebe due, i ne tumae se
pogreno, kako je esto sluaj, njih bi se dvoje zagrlilo potvrujui da su
posve blizu.
Tuno to to nisu uinili. U tom su trenutku bili jedine osobe koje
su znale sve to treba znati o onome tko je hodao pored.
- Javiere.
- Reci.
- Ima cigaretu?
Zastali su. Izvadio je kutiju i otmjenim je pokretom starog puaa
otvorio, dvaput kucnuo kaiprstom o dno i jedna se izdvoji. Kao da je
nosila posvetu s njenim imenom.
Ovjesili su ih o usne i filteri se prilijepie jer su bile suhe.
Kresnuo je ibicu. Pripalie. Ta je svjetlost dostajala da Miranda
iznevjeri obeanje da ga nee gledati.
Bio je dijete. Pobjegao je od kue i nije se znao vratiti.
- Bi li me htio zagrliti?
Izgovori tu reenicu, no kao da ju je izgovorila druga osoba. esto
joj se dogaalo. Mnogo toga to je inila, inila je druga osoba koja se
upinjala biti ona.
72

Anna

Foxy

Javier je zagrli. Izveo je to pomno, nastojei ouvati krhku


ravnoteu izmeu blagosti i vrstine to je, znao je, ena trai u
mukarevu zagrljaju. Mislio je: Zagrljaj je njima utoite, mjesto iz
djetinjstva, nedeljno jutro provedeno u roditeljskoj postelji u igri s
ocem. Zagrljaj je bit njenosti. Za njih, mukarac zadobiva nebo zna li
grliti.
Miranda pomisli da Javier zna grliti. Kada mukarac zna grliti,
nebitni su nabori na hlaama.
Uto je neto prenu. Ali ne njezino, nutarnje, nego osjeti potres to je
bujao u tijelu koje ju je obujmljivalo.
Javier je plakao tako silovito da se nije mogao ni zauditi ni outjeti
smijenim, a kamoli suspregnuti.
Nije ni biljeio prizor za neki scenarij, kao obino. Tek je osjeao, a
guio ga je tolik jad da je bio siguran kako ga nitko ne voli. Nitko na
cijelome svijetu. Ni jedna jedina osoba, nijedna ivotinja, nijedan
predmet.
Umre li sada, a bila je dobra prigoda za to, nitko za njim ne bi alio.
Lola je otila. Njegovi su sinovi bili kod djeda i bake. Ortak ga je
mogao zamijeniti mladim talentima. Kaktus u uredu zalijevala bi cura iz
vratarnice. Sjetio se Pepita, zaostalog susjeda s kojim se kao mali igrao.
Pepito je ivio u umobolnici. Svakog Boia on bi mu poslao uputnicu na
deset tisua peseta. Onda bi mu Pepito odgovorio razglednicom s
kiticama zahvale. Pomisli kako bi moda bar Pepito alio za njim.
- Posve sam sm.
Oglasio se smijenim, prepuklim, djetinjim glasom, no nije se
pokajao. Naprotiv, morao ga je jo jednom uti.
- Tako sam sm, da nikad nisam bio toliko sm kao sada. Mirandu
su osjeaji sluivali. Na onom se uglu lomila izmeu dva poriva: pobjei
odande, ili prepustiti se naruju tog uboga ranjenog bia. Tko zna, da li
pobjei s njim? Moda uzeti kakva brza kola i putovati tako hitro, da ne
bude mogue vidjeti svitanje. Proivjeti vjenu no s tim potpunim
neznancem. Otii nekamo gdje ne postoje psi i gdje satovi nikad ne
pokazuju deset ujutro.
- Hoemo li u neki bar?
- Ne, ne. Ve prolazi.
73

Anna

Foxy

Posta mu neugodno i opusti ruke. Ona se skutri kao da su joj svukli


kaput.
- Zbog mene moe biti miran. Prije sam napadaj imala ja, sad ti...
- Ba kao da smo duevno poremeeni.
Iskrivi usne u gorak smijeak dok je brisao suze nadlanicom.
- Hoe rupi?
Javier izvadi svoj paketi i uputi joj alu koju je samo on mogao
razumjeti.
- Nikad ne idem iz kue bez njih.
Pribrao se bez urbe, unato studeni to je stujala ravno sa sierre
po vjetrometini Ulice Princesa.
- Upravo sam doznao za neto to...
Stvori mu se novi vor plaa u grlu. Zadrhta mu brada.
- eli mi priati o tome?
- eli li da ti priam?
- Da.
- Sve?
- Sve to stigne odavde do vrata moje kue.
- Ozbiljno?
- Oboavam sluati prie.
- I ja. Otud i sve zlo.
Proli su pored kina Rialto, potom onih Gran Vje. U Pompeyi se
davao najnoviji Woodyja Allena. Poslije se pomolio Azul, i na kraju su
preli kolnik kod Coliseuma.
Javier ih nije ni vidio. Odve se zadubio u pripovijedanje.
To je za nj bilo novo, jer nije mogao proi ispred kina i ne pogledati
ga. Jo kao djeak poznavao je ulice Barcelone po kinima. Ona su danas
mahom uredske zgrade i stambeni blokovi. S njihovim ieznuem, za
Javiera su ieznule i mnoge ulice.
Spustili su se do parkiralita niz onaj prolaz ispod Trga Espae, s
kineskim trgovinama namirnica i darova.
Stavljajui karticu u otvor bankomata, prekinuo je priu. Miranda
se obradova predahu. Ui su joj se zaarile. Gorjele su.
74

Anna

Foxy

- Kako ti se ini?
- Uf! Zamreno.
- Zna li to je moja nesrea?
- Imam sitno, ako hoe...
- ...Moja je nesrea to ne podnosim stvarnost. Zbog toga toliko
udim za priama. Upijam i stvaram prie kao da sam zaraen virusom.
- One koje ti je ona kazivala morale su biti jako dobre...
- Vrlo, ne tek zbog sadraja, nego ta ena ima pripovjedalaki dar.
Onaj trik ostavljanja u neizvjesnosti... kao u Kapetanu Trueni20. itao
sam ga kao mali. Ti si mlaa. Ne vjerujem da...
- Da. Kapetan Trueno. Tamnoput. S upom. panjolski plemi na
povratku iz kriarskog rata. Zaljubljuje se u jednu plavuu...
- Sigrid.
- Sigrid, kraljicu Thulea. I ona ima upu.
- Ushiuje me kako ia kosu...
Pogleda je kao da ne postoji druga ena na svijetu. Osjetila se
jedinom, stoga vjenom. Zakratko je lebdjela pedalj iznad tla. I on.
Potom im nadoe isprekidan smijeh i opusti ih. Jeka se odbijala od
zidova: Ha! Ha! Ha! Ha!
- Sjea se? Svaki je strip zavravao u najgorem trenutku za junake:
Trueno na rubu ponora, Crispnu prijete bodeima, Goliat pada u jamu
prepunu tipavaca. Tjedan bi se otegnuo u beskraj do idueg broja...
izlazio je petkom?
- Reci mi jednu. - to?
- Jednu od tih pria.
- Njezinu?
- Tvoju.
- Bolje ne.
- Kako eli.
Bio je to odrjeit, suh kako eli. Miranda je, kao sve ene, bila
nadarena za bojanje kakvegod reenice prijekorom.
- Na kojem katu su ti kola?
20

El Capitn Trueno - djeji strip iz 50-ih i 60-ih

75

Anna

Foxy

- Vjeruj mi, bolje je...


- Kola, jesu li na prvom katu?
- Uzbudili bismo se, a ti si me prinudila obeati... Uvrijedila se.
Odmjeri ga od glave do pete kao kakva krutog lutka na oprugu kog valja
unuti ne bi li dobio togod drai.
- Mi bismo se to?...uzbudili? Boe dragi, ne mogu...! I ti cijelu veer
misli da se ja uzbudim dok si reko keks?
- Ja? Ne! Ne! Jedino...
- Zadnji put kad sam se uzbudila uz nekog mukarca bilo je tako
davno da i ne pamtim.
- Nisam govorio o sebi, nego...
- Ti tipovi koje izabirem po ulici ne bude u meni nikakvo uzbuenje,
shvati ve. Ni najmanje.
- Ne duguje mi objanjenja.
- Jedne odabirem zbog ljepote, druge jer su grozni. Priklonim li se
jedan dan nekom iznimno mladom, idueg potraim gotovo starca.
Ponosni su. Misle da su me osvojili. Da vidi kako se trude!... Nastoje se
pokazati iskusnima, strastvenima. Kriju uenje, veina i strah. No nije
ih briga jer misle da su oni bacili omu. Tad se izlau, izvode prave
ludosti, daju mi najbolje od sebe. Oprataju se s rijeju hvala na usnama.
Iz svih susreta izlazim kao pobjednica jer me do danas nijedan nije
ganuo.
Najednom uvidje da se razjarila bez razloga. Pojmi neumjerenost
svog ispada uhvativi trun saaljenja u Javerovu pogledu i jo ga vie
zamrzi. Jo vie jer je i dalje bio tu, i jer je, poput nje, bacao prainu u
oi.
- No dobro, rei u ti jednu priu!
Nije joj se svidio ton. Ona nije klinka koja eka da joj otac proita
priu za laku no.
- Ne!
- Rei u ti je i nita se nee dogoditi jer ti ne eli, ja ne elim,
odrasli smo i umijemo vladati sobom.
- Samo elim znati na kojem su katu kola.
- Na drugom.
76

Anna

Foxy

Javier pokaza na stubite i ona ustro krenu, okreui mu lea.


Nasluti da joj gleda noge. Poveseli se to nosi sive najlonke kupljene u
subotu.

Ispriat u ti o drugom susretu s Azucenom. Dogodio se nekog


sparnog popodneva na pogrebu. Crkva je bila dupkom puna. Pitao sam
se to u tamo kad i ne poznajem umrlog, a radilo se o dvoje. Jedini je
odgovor bila morbidnost. Nejasna potreba da saznam tko su mukarac i
ena koji su zauzeli naa mjesta na letu Madrid-Mnchen.
Netko na vratima dao mi je recordatorio 21. Otvorio sam ga.
Proitao imena: Javier Prez Mota i Almudena Calvo Fernndez. Morao
sam se uhvatiti za krstionicu da ne padnem. Javier i Almudena. Shvaa?
Moj je zamjenik imao moje ime. Azucenina zamjenica, ime djevojice
koja je umrla umjesto nje trideset i tri godine prije.
Onako uzrujan, preskoio sam datume roenja. Osjetih da sam
upao u zamku i moram se izvui.
Miranda je sad sporije silazila. Jer njegov ju je glas ve osvojio. Nije
se nimalo korila to ne prua otpor. Kada se prisjeala najboljih
trenutaka u svome ivotu, vidjela se u kinu, ili pred stranicama knjige, ili
kako stoput slua rijei iste pjesme. Nita je nije toliko opinjalo kao
istina kad je netko pripovijeda i postaje la.
- ...No vidio sam je. Vidio sam je u strogoj bjelini usred crnine to je
vladala laom. Naslutio sam opasnost. U bljesku vidjeh sebe mrtvijeg od
prikrivenih trupala s pogreba. Ali, kao prije u zranoj luci, umjesto
uzmaka krenuo sam dalje.
Bijae kao nagnuti se sa silno visoka balkona i osjetiti kako te tlo
privlai poput magneta.
Sve me smuivalo. Miris tamjana, amor, vor ljubiaste kravate
koju mi je posudio ortak.
Kad sam doao tri klupe iza nje, okrenula se. Pogledala me bez
uenja. I predobro je znala da sam ondje.
U onoj polutmini njezine oi nisu bile smee, nego zelene.
Maslinaste.
21

recordatorio - karta koja se daje kao uspomena na Prvu priest, pogreb itd.

77

Anna

Foxy

I tad, pomislivi da u se rastopiti ne otmem li se onom pogledu,


proitah datume u recordatoriju.
Samo su potvrdili ono to sam ve znao. Moj zamjenik, Javier, rodio
se pedeset i tree, kao i ja. Njezina zamjenica, Almudena, pedeset i
devete, kao ona.
Uto su zabrujale orgulje. Pamtim da mi se uinilo kako mi se to
sveci rugaju.
Javier zasta i poe se osvrtati uokrug, hitro i trzavo. Iznenada mu se
stvori zasvjetljenje u glavi i shvati da je zalutao. Od voe, postao je
brodolomnik usred desetaka kola.
Miranda nije imala strpljenja. Mrzila je kad je ostavljaju napola.
- Nastavi!
- Priekaj as.
- Ne sjea se gdje su kola?
- Ma, naravno da se sjeam. Tamo..., moraju biti..., zakleo bih se da...
Pomisli kako se to i Flixu dogaa. Jedne veeri - bila je trudna s
Celijom - izgubili su tri etvrt sata na parkingu traei stari Renault.
udnovato. to je vie mukaraca poznavala, vie ih je zajednikih
toaka povezivalo s njenim muem.
Katkad bi je zapanjilo koliko su muki slini, osobito u manama.
Drugi bi joj put to pomanjkanje raznolikosti bilo smrtno dosadno. Tad
bi je proimala tuga i prihvatila bi kao oitu injenicu da je idealan
mukarac upravo to: ideal.
- Reci mi boju.
- Peugeot 406 coupe, sivi.
- Pusti sad marke. Ne razumijem se u njih. Je li velik? Malen?
- Velik. Obiteljski.
Nije bio kadar nai ni svoj dep jer mu je srce bubnjalo u
sljepoonicama i preponama. Sjeanje na Azucenu stapalo se s
Mirandinom stvarnou. Dananji vonj benzina s jueranjim tamjanom.
Oi jedne preklapahu se s oima druge. Noge jedne s nogama druge.
Zamijeti da je vruici, jer outio je teinu monj i naas mu se
zamaglilo pred oima. Prilazila je. Prilazila je bijesna lica, iskrivljena
izraza. Miris ju je preduhitrio.
- Sad me ne trpi.
78

Anna

Foxy

- Umorna sam. Jezivo sam pospana. elim se vratiti kui.


im stignem, uzet u Gelocatil 22.
- Jedino tad smo to uinili, zna?
Bacio je povraz s udicom rijei. Kad je ve brodolomnik, moe
pecati.
- ...Mislim uivo, bez telefona.
- Azucena i ti?
- Da.
- Gdje?
Javier je sada ve imao moan motor u grlu. Sva se napetost sabrala
tu, izmeu nepca i jabuice. To to ga je gledalo zahtijevajui odgovor
vie nije bila ena, nego neto to mu je pripadalo. Bijae pred njim kako
bi to dodirivao, grizao, milovao, stiskao, sisao, prodro u nj.
Pograbi je za ramena i privinu na grudi. Bila je krhka i laka. Laka
od struka cvijea.
Sklopi oi ljubei je, i na dodir njezine koe poali to se nije
obrijao.
Bijae kao piti svjeu vodu. Kia srebrnastih meteora probila je put
u tmini i u njegovu umu iskrsnu krajolik. Prauma golemih biljaka,
lijane to se gube u nebu i divovska stabla sive boje njegova Peugeota.
- Uinili smo to u kolima njezina mua.
Poljubie se, sad kao da su im usne kande. Trljali su se o vrata
automobil. Kliznu joj torbica na tlo. Osloboenom rukom privue
njegov struk k svojem.
Osjeti eljenu vrelinu.
Usred vrtloga, Javier je razbijao glavu upinjui se sjetiti. Morao je
nai kola. Morao ih je nai taj as. Nije se htio valjati po kakvoj prljavoj
karoseriji. Moe je barem odvesti u svoja kola. Kao da je vodi kui.
Poput lopova, nastojao je kriom otvoriti kola meu kojima se vrtio
s njom. Zalud. Sinu mu nesuvisla slika: sveti Josip oajniki trai mjesto
gdje bi njegova ena rodila.
Na sreu, avao u ophodnji parkiralitem olaka stvar udom.
22

Gelocatil - sredstvo za umirenje

79

Anna

Foxy

Bijae tu stari Dodge-Dart, crn poput ugla gdje su stajali, i imao je


sputen prozor.
Ona ga prva spazi. Vidio joj je u oima da ga vidi.
Ne razrjeujui zagrljaj, uvukao je ruku, gurnuo zapor i potraio
ruicu. Otvorio je. Pali su na sjedalo.
- Govori mi.
Molio ju je jedino to nije bila pripravna dati.
- Govori mi ti.
- Sigurno?
- Ne znam.
Naoe se u stanci. Ona jaui na njemu. Izvaljeni na nemoguoj
memljivoj presvlaci.
- Da, pusti da ti govorim. Ali priblii mi uho... Prislonila je obraz uz
njegov osjeajui kako joj kratki prsti svlae gaice.
- miri li?
- Ne.
- Ni ja.
- Mora staviti kondom.
- Nemam ga.
- Da ti nije palo na pamet uiniti mi ita ovako.
- Mogu uiniti tisuu stvari ovako.
- U torbici je.
- Ne treba mi.
Njegov joj je glas prodirao u uho s istom njenou s kojom su joj
prsti prodirali meu noge.
- I ti mene dodiruj.
Rasporak je bio predaleko. Hitro mu raskopa koulju i uroni ruku.
Malje na grudima blago joj pokakljae jagodice.
- eli li, ii emo polako. Ovisi o tebi. I o meni. Svia li nam se biti
ovako, ovdje, i hoemo li otegnuti minute.
Njena izduena ruka primicala se poput morske zvijezde k njegovu
pupku. Zadrhta dotaknuvi rub gaa.
- Zato se ne potrudi i ne kae mi to osjea?
80

Anna

Foxy

- Ne volim govoriti.
- Zar si kad pokuala?
- Govori ti. Svia mi se kad ti govori.
- Nastoj naglas rei kako ti je. Isprva e ti biti udno, ali poslije...
Javier shvati da se ona preputa i prome ga ono olakanje kad sve
ide dobro. Nakon tolikih dana bez Lole, bijae poput nagrade osjeati
vlane prste. Pomisli kako je jo prerano za napredovanje i podigne ih
do stranjice. Iskusi uitak strunjaka koji voskom prelazi osjetljivo
podruje. Pomicao se gore-dolje onim svemirom turih centimetara.
Komadiem mjeseca izmeu dva kratera. Nije mogao pojmiti to je u
tome djeliu ljudskosti izazivalo u njemu vrtoglavicu drukiju od svakog
outa. Moda najsliniju doticanju izvora ivota.
Mirandi je bilo lijepo, ali plailo ju je to suskretanje. Hotei ga imati
pod nadzorom, izvela je protunapad i nala to je traila. Mesnatu
palicu, sreom ve nabreklu, to se jo stvrdnjivala pod pritiskom.
Dojmila je se. Nakon rukovanja tolikim spolovilima, jo su je se doimala.
Zamiljala je bataljune stanica natisnutih u titanskom naporu da
udahnu zrak kroz neki neznan vod.
- Idi polako.
- I ti.
- Pazi na nokte. Uhvati ih lak smijeh.
- Voli se priinjati suhom, a zapravo... - to?
- Ima skriveno more...
- Kazuje stvari koje bi valjalo itati. Izgovorene su smijene.
- Pa smij se.
Nasmija se. Ne s voljom, ali nagnala se.
- ...no ja osjeam more. Volio bih se baciti naglavce. Uto odjeknu
zvonce na eninu satu.
Krik sa zglavka proirio joj se cijelim tijelom, ukruujui je.
- O boe!
- to je?
- Moram ii. - to?
- Moram dati antibiotik keri.
- to govori?
81

Anna

Foxy

Ispusti to je drala u ruci. Sjeti se svog medenog mjeseca, jednog


jutra u amcu kad je vratila ribu u vodu. Uspravi se. Osjeti se
slobodnom. Osjet slian skidanju kraste s rane.
- Bolje je tako.
- Zato bolje?
- Jer sam trebala uzeti taksi, i ne raspravljajmo vie.

82

Anna

Foxy

2.
CIUDAD DE LOS PERIODISTAS23
Ustrajao je otpratiti je kui taksijem. Bijahu dvije tiine pogleda
uprtih u pokrajnje prozore. Krajolik nije postojao. Tek unjevi svjetlosti
kola i njihovi odrazi u staklu. Voza bi katkad zakimao glavom u
polusnu, no nisu ni primijetili. Naglost svake kretnje primana je kao
neto prirodno. Ulice njihova grada bit e uvijek prepune rupa, taksisti
e uvijek voziti na crveno, tijekom vonje neki e kamion sa smeem
uvijek preprijeiti put.
S vrpce na kasetofonu dopirao je glas Roberta Carlosa. Pjevao je
svoje velike hitove, no ni to nisu opaali jer pratili su taktove nutarnje
glazbe. Ona je davala ritam njihovim mislima to su jurile bez reda, iako
pod zajednikim nazivnikom: tugom.
U taj su sat njihovi mozgovi prikupili odvie umora, ostavi bez
zatitnih mehanizama. Stoga su postali lucidni i sumnjali su da je ovaj
ivot mjesto za ivljenje.
San e ih proistiti. Sutra, kad zazvoni budilica, sve e iznova imati
smisao: mlijeko, kava, vijesti, posao... Stotinu sada nebitnih stvari bit e
bitne sutra.
Da, bolje je lei, jer bijahu usred spusta s tobogana, ne nalazei ni
trenutka svoga postojanja koji nije krah.
Zapali su u samosaaljivo stanje brojanja potraenih godina,
sagledavanja onog to je jo ostalo za prijei, ne otkrivajui ni iskrice
svjetla, nita vrijedno truda. Nita je bila najponavljanija rije tog
putovanja.
Miranda je stigla u nita koje je njezina etvrt, a i Javier je, vrlo
paljiv, iziao i poekao pred veom dok nije nala klju, otkljuala i
otvorila.
Pogledali su jedno drugo na rastanku i uvidjeli da se ono nije zbilo
uzalud.
23

Ciudad de los Periodistas - madridska etvrt

83

Anna

Foxy

On probi led iako mu je bilo teko izraziti se. Takve su mu izile i


rijei: protisnute.
- Dogaaaa miii seee neeeto udnoooo... Osjeala je isto, ali no je
ve dovoljno trajala.
- Da, to da si pospan.
- Ve u ti sutra rei hou li moi usnuti.
Dostajala je rije sutra da se nita raspline i obrisi kua ocrtae se
pod nebom odjednom posutim zvijezdama.

Miranda poelje zaplesati u dizalu.


Do osmog kata ve se pomladila deset godina.
Ulazei u stan zaudila se to je ne doekuje Domingo, njezin pas.
Pomisli kako je ve star i mnogo spava. Sjetila se da ga je, skidajui
mu ujutro uzicu, vidjela prljava. Odlui ga sutradan okupati i odvesti tek
oko zgrada, odriui se etnje.
Uzbuni je blaga titrava svjetlost iz boravka. Bijae televizor, gdje je
netko veliao divote pojasa za mravljenje. Pred njim, Flix se smotao u
klupko na kauu. Imao je otvorene oi i daljinski u ruci.
- Duo, ve je prolo etiri. Zato si budan?
Nije odgovorio, no oglasi se tihim graktajem. Hrkao je. Otvorenim je
oima gledao iz dubokog sna.
Raznjei je. U prugastoj pidami koju mu je kupila za roendan u
Musgou, doimao se poput junaka nijemog filma. I bio je pomalo nijem.
Nije vladao rijeima kao ovjek iji je trag milovanja i aptaja uvala.
Primaknu se i onjui ga. S koliko se god poznatih kolonjskih voda
prskao, uvijek je mirisao kao dijete.
Iznova ga pogleda u oi i shvati da ga mora probuditi.
- Flixe...
- Mmmm...
Promekoljio se i okrenuo joj lea.
Nato otkri da iza uha ima made koji nikad nije vidjela. Neko
davno promatrala je muevo tijelo poput zemljovida. Svaki je nokat,
svaku ilu, svaki biljeg okrstila imenima otoka i rijeka. alili su se s time.
Pruila bi mu zavinute noice i rekla: Odrei Bora Boru, jer e
probuiti arapu.
84

Anna

Foxy

- Flixe, probudi se, zaspao si s leama...


- Ha?
Naglo se osovio, ustraena lica kao da je uo da kua gori.
- Lee.
- K vragu.
- Idem maloj dati lijek.
- Koliko je sati?
- Kasno.
- Spavati s leama je silno opasno. ak ti se moe odvojiti
mrenica...
Ili su njoj mrskim hodnikom. Predugim za stan od sto kvadrata.
Flix se, jo bunovan, spoticao o sve to bi mu se nalo na putu.
- Ne razumijem zato spava na kauu.
- Sutra ne moram rano ustati.
- Da?
- Poinje mi godinji.
- Pojma nisam imala...
- Semana Blanca 24. Idem sa Celiom na skijanje. Ako se oporavi,
jasno.
- Nema vie vruicu.
- Onda emo ii u nedjelju.
Miranda upali svjetlo u kupaonici. Odraz u zrcalu je prepade. Bila je
Drakulina zarunica, ispijena, s podonjacima, zelene koe i oteklih
usana, s oima to su poput elatine curile iz dupalja.
- Nisi mi nita rekao.
- Spomenuo sam prije nekoliko mjeseci.
- Ne sjeam se.
- Vrlo vano kad ja uzmem godinji... Nikad ne inimo isto... Sada se
on odraavao u zrcalu i nju uhvati panika od neeg to je bila sigurna da
e se zbiti, ako se ve nije zbilo... Otvori ladicu s lijekovima.
- Gdje je boica s antibioticima?
24 Semana Blanca - zimski kolski praznici

85

Anna

Foxy

- Tu.
Uzrujano je traila meu kutijama analgetika, valjiem flastera,
epiima Cibalgine...
- Ovdje nije.
Flix je sa strepnjom vadio lee.
- Tako se pripiju. I ako, vadei ih, iupam zjenice... Mirandino
stopalo lupnu o neto to se otkotrlja podom. Svrnu pogled i vidje
otvorenu boicu na ploicama. Oko nje lealo je nekoliko kapsula, ne
mnogo.
- to radi boica na podu?
- A to ja znam.
Osjeti kako joj se val krvi rasprskava o stijenke lubanje. Izjuri iz
kupaonice i upade u kuhinju, gurnuvi vrata tako da su tresnula o
hladnjak.
Upali svjetlo.
Kod stalka za boce vidje Dominga, izvaljena na stranu, isplaena
jezika.
Nije se usudila prii mu ni iznova ga pogledati. Ugasi svjetlo. U
hodniku nabasa na Flixa.
- Hoe mi ukapati lijek u oi?
Nije bila kadra pokrenuti se. Drhtala je priljubljena uza zid.
- to je?
Bijae sigurna da je on to uinio, no potrai kakav staloen osjeaj
koji bi ohladio poriv da ga uhvati za iju i smrska mu glavu o brid zidne
svjetiljke.
- Domingo. - to?
Oima pokaza na kuhinju. Uao je.
Miranda u korake i fijuk satena pidame kad se sagnuo. Sjeti se
dana kad joj je poklonio psa. Bijae tene ne vee od nogometne lopte, u
koari ukraenoj golemom manom. Drao ga je u krilu dolazei na
Vespi. Bila je Cvjetnica 25.
Slika se gotovo ponovila jer je Flix doao na hodnik nosei sirotu
ivotinju.
25

Cvjetnica - (p.) Domingo de Ramos

86

Anna

Foxy

- Jo die. Uzmi posjetnicu veterinarske hitne slube. Obazrela se u


nedoumici. Njezinih sto kvadrata doimahu se poput labirinta.
- Prilijepljena je na vrata hladnjaka.
- Hladnjak.
- Probudi malu. ekam vas dolje. U kolima.
Stala je pred hladnjak, odlijepila posjetnicu, osjetila probadanje u
trbuhu i shvatila da je upravo dobila mjesenicu.

87

Anna

Foxy

3.
REINA
Javier nije skupio dovoljno hrabrosti da se vrati na parkiralite po
kola.
Pokaza taksistu u neodreenu pravcu jer nije znao kamo ii. - U
grad.
Bijae apsurdno, no opirao se povratku kui. Jedva je i pio, a utio
se opitim.
Sjedalo mu se uini mekim poput sluzi. I sam se osjeao vrlo
mekim. Opusti li se, kliznut e kroz av i zauvijek ostati zatoen u grobu
od velura, jer taksi je iv i hrani se putnicima.
Jednako mekan prikaza mu se okolni grad. Asfalt, kue, parkovi, sve
se ljeskalo poput krajolik pod pripekom.
Pomisli kako je to zacijelo prirodno stanje ovisnika kad zapoinje
razdoblje rastrovljivanja. Bio je svjestan da e patiti, ali uzdao se u se, u
svoju hrabrost i volju.
Vrijedilo je pokuati. Prebrodi li no bez podizanja slualice, idua
e biti laka.
Utei se Mirandinu liku mu je pomagalo. Tek su se rastali i ve se
radovao ponovnom susretu.
U mati ju je pretvorio u prijateljicu. Vidje kako sjedaju zajedno na
terapiji. Dani prolaze i postiu pobjedu za pobjedom u ratu za
normalnost. Vraa im se boja u obraze. Razmjenjuju knjige. Dijele
kiobran. Nedjeljom se nalaze na doruku i udvoje itaju novinske
priloge... Bez pripovijesti, bez suvinih rijei; jednostavno piju kavu ili
eu avenijom punom trgovina.
Za pet dana je ve proljee. Preostalo je mnogo ivota za uivanje;
moda jo etrdeset i etiri godine, bude li pazio na se.

Utei se Mirandinu liku ga je smuivalo. Tek su se rastali i ve je


mislio nazvati je ne bi li nastavili susret gdje je prekinut. U mati ju je
88

Anna

Foxy

pretvorio u ljubavnicu. Svake noi u tri, kao urica, dolazi po nju pred
radio.
Ona sjeda uza nj. Uvijek nosi suknju. Uvijek sive najlonke.
- to emo? Da se uspnem Gran Vjom? - upita taksist. Javier se sjeti
da mu je Walter rekao gdje prodaju vrpce.
Prosudi kako je raspitivanje o njima upravo protuotrov koji mu je
potreban.
- Idemo u Ulicu Reina.
Vratar Crocka ga prepozna i odmaknu zastor kao da mu otvara put
u Svetu zemlju.
- Dobra veer, gospodine Orilla.
Anybody seen my baby, posljednje od Stonesa, razlijegalo se barom
zaposjednutim uvijek istima. Faunom to se opirala isprazniti mjesto,
jer otii brzo i ustati rano bijae za roditelje, radnike, mrtva puhala i
priprost svijet. (U Madridu nisi nitko lijee li prije pet ujutro.) Smjetaj
garderobe bio je neshvatljiv: u dnu lokala. Trebalo se probiti kroz
Sarajevo i morao je razmisliti kuda.
Mogao bi ocrtati L pratei ank, slijeva, i potom se izgubiti kod
stranjeg zida. Nije loa zamisao. Oni kod anka obiavaju okrenuti lea,
ekajui konobara... ili ostanu razgovarati nalakeni uz au, postrance.
Moda bi bolje bilo ii poprijeko, obilazei stolove i uzdajui se da
se pogledi nikad ne diu iznad razine aa i pepeljara. Naumio je stii do
Pancha, DJ-a, a ne biti opaen. Nemogu zadatak jer, ovla preletjevi
prostoriju, otkri da poznaje polovinu prisutnih.
Pravo minsko polje. Stoga se na posljetku odlui za cik-cak prodor.
Najprije se ukloni stolu to ga je Blanca Sondheim dijelila s nekima od
glumica koje je zastupala.
Njezin piskav glas zazvua mu kao slomljeno staklo.
-...Ja ne mogu tvrditi da je Javier Bardem dobar glumac dok ga ne
vidim u kazalitu...
Ostavi je iza...
Spasonosan stup zakri ga pri prolasku uz sijelo Gerarda Mara i
Nemesija Pamplone, nadobudnih stvaratelja bukuri komedije.
- ...To je krasan lik, vidjet e.
- Vidjet e, krasan.
89

Anna

Foxy

- Gledatelji e piati od smijeha...


- ...ali e i plakati.
- Ona se zaljubi u kipara iz Muzeja votanih figura...
- ...I nou joj se privia duh Lady Di...
Posljednja je prepreka bio kanape Ariadne Molt, nasrtljive TV
novinarke s kojom je radio na etiri emisije.
- ...Ova je vlada faistika. Briga me kako stoje bankari. Briga me
kako stoji peseta. Mene zanima kakvi su ljudi...
Stigao je iv i zdrav do stubita to je vodilo u garderobu i nunike.
Pri etvrtoj stubi mimoie se s nekom enom koja ga i ne pogleda.
Bijae Lola.
Zakoio se. Ni koraka dolje, ni koraka gore. Na prstima. Spalili
arapa, natisnutih u cipelama.
U golemu zrcalu ispred sebe vidje je kako se uspinje, s lea. Kako
stie do vrha, posre i prislanja vrke prstiju o zid.
Poznavao je kretnju. Bio je njezin nain da povrati ravnoteu i hoda
ravno kad je pripita.
Nije mogao ne otii gore i uhoditi je.
Lola se prikljuila skupini od deset osoba - parovi, rekao bi mukarcima i enama njihove dobi. Nisu pripadali krugu s kojim su se
mahom druili prije bijega. Niti je vidio Azucenu.
Oito im nije mogao prii. Ispao bi patetian s oblijem to ga je
vidio u zrcalu: zguvano odijelo, upalo lice. Neobrijan. Ti iz skupine
smatrali bi ga jednim od onih naputenih mueva koji poput utvara
oblijeu oko svojih bivih. Govore oima da su bijednici i mole za milost.
One se upinju ouvati smirenost. I ne trepnuvi, saimlju povijest
propalog braka. Lako im se ita s lica da su, nakon mnogih ponienja,
zatvorile jedna vrata koja nikad vie nee otvoriti.

Pisao je scenarij.
Opet pripovijest umjesto ivljenja. Teko je to shvaao, no katkad
se stvari nisu odvijale kako ih je on pisao. Moda su ljudi velikoduniji
od likova. Moda je Loli ostao traak ljubavi i obradovalo bi je vidjeti ga.
Bijae ak mogue da zajedno odu iz bara i zagrljeni hodaju do
parkiralita na Trgu Espana, pokupiti kola.
90

Anna

Foxy

On od nje ne bi traio objanjenja, ali dao bi ih sva. Spustivi


rebrenice, jer sunce bi ve prosinulo kroz velik prozor spavaonice,
sklupali bi se u postelji i prospavali tako cijeli tjedan. S iskljuenim
telefonima i ploom Zabranjen ulaz na vrtnoj ogradi.
Probudili bi se gladni. Napravili bi omlet od mnogo jaja i onda se
zajedno istuirali. Zamolila bi ga da joj rukavicom istrlja lea. Poslije bi
nazvala sinove.

Javier?
Vrati se u stvarnost. Glas to je sada izvirao iz zvunika pripadao je
Ani Torroja 26. Glas osobe koja ga je prepoznala, njegovu orta- ku,
Claudiju Reverteu.
- Mome, ni ti nisi uvijek od rijei. Zadnji put kad smo tu bili, rekao
si: Dosta je, ne vraam se vie.
- Stavljaju neto u pie. Neko drailo. Jedan sam cijeli vikend
povraao.
Claudio se nasmija.
Zabavljao ga je. Zato je nastojao govoriti mu uvijek u poluali. Taj je
ton smatrao najprikladnijim za odnos sa suradnikom koji stalno mijenja
raspoloenja.
- Jesi li s nekim? - upita ga.
- Ne, a ti?
Claudio uzvinu obrve. Potom frknu. Potom ga pogleda pognute
glave i dignutih zjenica, to su se penjale kroz ike.
- Moramo razgovarati.
Poznavao je melodiju loih vijesti. Njegovom bi ortaku suknuli
mukli tonovi. Isprekidao se ritam. Neke bi rijei fijuknule. Jednom,
prisustvujui nekom koncertu, domislio se da ga podsjea na klarinet.
- ...Ali ne ovdje.
- S Lolom si?
- Da.
Za razliku od njega, Claudio je bio ovjek od akcije. Na najmanju bi
se pretvorio u lava, opinjena pokretima plijena. Zatrepta i osta s
26

Ana Torroja - p. pjevaica zabavne glazbe

91

Anna

Foxy

ramenima naprijed i jaknom unatrag. Jednim ju je trzajem mogao


zbaciti i opaliti ga akom.
- Ozbiljno mi kae da si s njom?
- Gle, kite. Ne moemo to ovdje raspraviti.
Pomisli a zato ne, kad je mjesto savreno. U Crocku bi ovjek
mogao bez uzbuenja primiti vijest o nuklearnom ratu: Natoi mi
drugi din-tonik prije nego to padne idua bomba? Bijae nesumnjivo
pogodno poprite za rasprsnue dva uporita na kojima se temeljilo
njegovo postojanje, devetnaest godina braka i pet ortakluka.
Imao je mnoga pitanja, no ispusti ono koje mu je najvie palilo jezik.
- Otkad?
- Dopusti mi... dopusti da... - promuca klarinet - rei u Loli da ode
kui.
- Kojoj kui?
Ovaj se uzvrpolji kao da se utapa i eli izvui glavu na povrinu.
- Misli li uistinu da je to sad bitno?...
- Sve je bitno, Claudio. Ili moda nita nije bitno jer emo jednog
dana svi troje umrijeti i posluiti kao gnojivo biljkama.
- Otpratit u je do taksija, a ti i ja emo otii u ured. Ima kljueve?
Javier ga zgrabi za suvratke. Iz neke toke u elucu iskopa dovoljno
snage da ga povue i gurne na vrata nunika. elini umivaonik sprijei
Claudijev pad. Dolazio je k sebi kad se drugi bacio na nj.
- Javiere, ozlijedit u te! Prestani ili e poaliti!
Zalud. Javier ga nije uo. Mozak mu nije doputao jer je lutao u
sreditu crvenog tornada. Sad ga je drugi put zahvatio. Prvi put, u
ranom djetinjstvu. Nekog popodneva kad mu je vruica buknula do 42
stupnja.
- Stani, k vragu! Stani!
Crvena se prometnu u utu. Trpka struja ujede ga za nosnice.
Provali neku branu. Prikova ga snaan gr i povrati.
- Koji gnjus, kite! Koji gnjus! Sveti Boe, ajme sranja!... I to u ja
sad, to u...? Smrdi ko kuga. ...A u kurac! Pogle koulju! Pogle kravatu!
Oh, majko moja, ak i cipele! Odvratno!
Claudio je upao kose zirkajui u zrcalo, mirei napol kako ne bi
posve sagledao razmjere udesa.
92

Anna

Foxy

Javier se osjeao zahrao, ali provali iz njega smijeh.


- Moram napisati taj prizor.
- To, trai papir i olovku.
- Opien je, stari!
- Uzmi papir i olovku i nacrtaj mi koulju i cipele da mogu van
odavde.
Netko pokua otvoriti vrata. Claudio ih bijesno tresnu nogom.
- Zauzeto!
Koristei samo prste svukao je jaknu.
- Radije bih da si mi razbio nos.
Javier odvrnu slavinu i gurnu glavu pod mlaz.
- Pazi, i jo nismo htjeli ii van. Jo me ona upozorila. Neu proviriti
na ulicu dok ne razgovaram s Javierom, ponovila je to sto puta. Ali nema
nieg prevrtljivijeg od ljudske udi.
Skinuo je kravatu i, u nastupu hrabrosti, oslobodio se koulje onako
zakopane, povukavi je preko glave.
- Rekoh joj: Zato ne dopusti da mu ja kaem? Ne ini mi se ba
slastan zalogaj, ali osjeam se kao gad kad god ga vidim. Rekoh joj: Za
ime boje, Lola, imamo ured vrata do vrata!
Smotao je koulju i istim krajem obrisao cipele.
- A i mislim da e ga mnogo manje boljeti ako mu ja kaem. Zna li
zato? Jer sam mukarac, a mi se mukarci ipak razumijemo. Rekoh joj:
razloit u mu to to je jednostavnije mogue. Prvo u razjasniti da ga ni
ti ni ja nismo nimalo kanili varati. Tek, jednom smo se sreli u nekoj
trgovini, otili smo na kolu i poeli razgovarati o tebi...
Bio je to dobar trik. Izlagao je stvar kao da govori s Lolom, a sad se
ve obraao izravno njemu.
- ...Bila je zabrinuta za tebe, i ja isto. Razgovarajui, shvatili smo
koliko te volimo. No razgovor je tekao dalje i, malo-pomalo, pokazalo se
koliko malo ti nas voli...
Hitnu koulju i kravatu u svojevrstan ko.
- Od Loewea oboje, kite. Lovetina.
Osmjehnu se. Kad bi to uinio, provirilo bi mu nekoliko zubi.
Klarinet bi tad postao zec.
93

Anna

Foxy

- Ima potkoulju?
- Da.
- Odlino. Posudi mi koulju.
- Kako koulju?
- Ne mogu van samo u jakni. Bogati, ko Hulk...
Claudio je bio roeni trgovac. Odvodio bi uglednike u najskuplje
restorane u gradu, poekao da stave najslai zalogaj u usta, i nato
razvezao o projektu. Strategiju je opisivao kao pavlovski postupak
zasnovan na asocijaciji. Cilj, uvjeriti utjecajne da su plodovi mora,
rasko i film jedna te ista stvar.
- Onda mi bar posudi potkoulju.
- Ve sam ti posudio enu, to bi ti jo?
- ini mi se vrlo neukusno tako se zafrkavati... -...No oteti mi Lolu ne
ini ti se neukusno.
- Oteti? To nije prava rije... Izgledam li ja kao da sam ti neto oteo?
Dobro je rekao. ovjeku otimlju ono to ima. A on ima tek jednu
ovisnost i rekordnu prodaju kao autor porno vrpci. Zau se kucanje
navrata.
- Claudio? Bijae Lolin glas.
- to ti je? Ve si pola sata unutra.
Zagledae se s izrazom momia koji su upravo razbili prozor.
Javier se uteknu cinizmu preputajui kau ortaku.
- Odoh ja piat.
- Claudio?
- Dolazim odmah... Malo sam se... umrljao. Lola otvori vrata.
Slika koju je vidjela nee joj se za ivota izbrisati. Svog mua mokre
glave i ljubavnika gola do pasa, usred muna vonja. Logino, slomila se.
- Boe moj!
- Mirno, sve je u redu. Javieru je pozlilo.
- Boe moj!
Lola nije htjela vie sluati i izjuri van.
Claudio navue jaknu i potra za njom.
Javier pomisli kako se stvar ve dovoljno iskazala.
94

Anna

Foxy

Sjeti se mota iz neke knjige o scenarijima: pojaviti se kasno u


prizoru i brzo ga napustiti. Usto mu se jezivo mokrilo nakon zgode s
Walterom na radiju.
Iskoristi stanku za provjeru svog uvstvena stanja. Bijae njegova
navada, za pisanja, ako bi zapeo s reenicom, likom ili dijalogom, otii
na zahod i tamo temeljito razmotriti stvar, i rijeiti je.
Razmotre li se temeljito njegove prilike, otkrio je da ga Lola vara s
ortakom, da ga Azucena vara s vrpcama, i da preostaje jedan otvoreni
trag. Pitanje je sad: zato mu je Azucena rekla da je s Lolom? Osim toga,
naao je njezinu sliku u kui. Intriga ga je drala na iglama.
Potrai osjeaje kivnosti, gnjeva, elje za osvetom, natruhu
zdvojnosti zbog ruevine u kojoj je zavrila graevina njegova ivota, no
ne nae ih.
Je li beutan? To je ona prokleta pria uviranja u drugu priu, i
treu, i etvrtu, koja ga vue od prolog srpnja.
Umio se odmaknuti. Umio je hladno promatrati to se zbiva.
Protagonist je jednog filma. anr nije bitan, iako bi se, prema
posljednjim podacima iz zrcala, moglo raditi o tragikomediji.
Devet mjeseci prije, Javier, protagonist, bijae zdrav mukarac koji
je raunao na podrku svoje obitelji. Njegov poslovni uspjeh bio je
neupitan kao i zacrtana budunost pred njim. Danas ivi sam u
trokatnici, sud to ga zavreuje njegov rad gori je od onog najgorih
kritiara, kalje, plua su mu teka, pati od zaepljenosti, ne spava etiri
sata u komadu...
Najednom se uplai jer mu se dananji Javier svidio vie od
jueranjeg. Pokua skrenuti misli, ali pomama se ne da lako odagnati.
Kako bi zgodno bilo raspolagati arafom u vratu i tu i tamo odarafiti
glavu!...
Netko stade uza nj i dreknu kao da najavljuje mambo.
- Smrdi do sto vragova!
Nezamjenjiv naglasak otkri mu, i bez gledanja, da je to Pancho.
- Bok, ti.
- Jebem ti, Ernest Hemingway glavom!
- uo sam..., uo sam da prodaje neke vrpce...
95

Anna

Foxy

4.
ARGELLES27
Sigurno?
- Da.
- Ali mogu ja ostati. Ozbiljno. Ve sam ti rekao da ne moram rano
ustati...
Flix je drao djevojicu u naruju, nimalo lak zahvat, jer Celia je
uskoro navravala petnaestu i bijae tea od majke.
- Odvedi je kui iz ovih stopa, i gotovo. Usto, ne volim voziti nou.
- Jer mora okulistu...
Miranda ne odgovori. Da mu hladan poljubac i okrenu se sjesti
ispod postera Dartacana, psa muketira 28.
- Ostavit u je kod svojih i vratiti se po tebe - ustrajao je Flix.
- Ni govora. U ovo ih doba nee buditi... Zna kakvi su. Mislit e da
smo posve neodgovorni... Ma kome pada na pamet po ovoj hladnoi
jurcati po gradu s prehlaenim djetetom? I to zbog jednog psa!...
Odmahnu i dohvati neki asopis. Prelista ga istom hitrou kojom je
okonala pitanje.
- Posluaj me. Kad kau da mogu odnijeti Dominga, nazvat u te.
Flix ode elei to, jer ili isputa malu ili e mu puknuti ruke.
Ostala je sama u onoj ekaonici nalik na predvorje djejeg vrtia.
asopis je raspredao o psima.
Prema Joaquinu Aragonsu iz panjolskog veterinarskog udruenja
strunjaka za male ivotinje, broj pasa u panjolskoj iznosi oko tri
milijuna. Godinje, na psa se potroi pedesetak tisua peseta. Cijeli
posao s ljubimcima i potreptinama za ivotinje obre u zemlji oko
trideset dvije milijarde.
U toj je toci svlada san.
27
28

Argelles - madridska etvrt


Dartacan - lik iz crtanog filma

96

Anna

Foxy

Flix je drobio kapsule Clamoxila 29 u avanu. Potom ih je pomijeao


s konzervom Friskiesa. Ona je, s nezapamenom glau, etveronoke
jela smjesu kod stalka za boce. U naglom skoku, kao u filmovima, vidjela
se pred golemim akvarijem nekog kineskog restorana, s ugibajuom
jeguljom to joj se izvijala u ruci.
- Hoete li kavu?
Bijae jedan od veterinara iz slube. Posve mlad momak, klasino
riokos, posut pjegicama, iroka i visoka tijela koje nije stalo u okvir
vrata. Imao je konjski osmijeh, plemenit i zubat.
- Ima li?
- Ovdje ne, ali oblinji bar je ve otvoren. Vlasnik je bivi pop i
ustaje u pet.
Opet se nasmijeio. Miranda pomisli kako joj se u san uunjao
divovski duh.
- Otvoren ti je rasporak.
Momak uas prinese ruke trapericama.
- Oprostite!
Rumenio je preko rumenila dok mu lice ne osta poput mrlje.
- Kako je Domingo?
- Domingo?... On... dobro, bit e. Pregledava tvog psa.
- Molim?
Zbunie se traei smisao razgovora.
- Moj kolega se zove Domingo.
Mirandu uhvati smijeh. Mladi joj se pridrui i ne znajui ba emu.
- Da nisam tako umorna, smijala bih se mnogo vie.
- A da ujemo vic?
- I moj se pas... zove Domingo.
Sada se smijeh riokosog prilagodi njegovu izgledu, i pretvori se u
njitanje.
- Brzo se oporavlja. Na sreu, stigli ste na vrijeme.
- Dobro. Ajmo po tu kavu... Ali ja astim.
29

Clamoxil - antibiotici

97

Anna

Foxy

Ushien zamilju poeo je raskopavati kutu i, krokom nalik na kas,


iznova se uputio u ordinaciju.
- Odmah se vraam.
Domingo 2, njegov kolega, ekao je s druge strane vrata. Rii
poklopi usta priguujui grohot. Priklonili su glave i vragolasto se
pogledali, udei, jedan, primiti vijesti, a drugi, dati ih.
- Umae?
- Umaem.
- Koliko joj daje?
- Za pola sata je gotova. Domingo 2 proviri kroz zirku.
- Ne znam, djeluje tako ozbiljna.
- S ovom danas, vodim te za tri. Devet prema est, vrijeme ti je da
zapne.
- Ne ini se ba ljupka. Ja ne bih bio tako siguran.
- Dobit u okladu, stari.
- To si i juer rekao...
- Oprataj se od tog petaka u novaniku.
- Bez dokaza ne dam ni kinte.
- Ja sam tebi u petak platio. Bez ikakva dokaza, ne?
- Kad se tako uspalila da sam je morao poeviti u baru. to sam
mogao? Dotrati po tebe da nam dri svijeu?
- Morao sam ti vjerovati na rije.
- Tri noi zaredom dolazila me traiti. Zar to nije dokaz?
- A ja sam ti uvao lea, govorio da su te premjestili. Riokosi se
eljao pred zrcalom. Frktao je kroz nos. elio se ve otrgnuti s uzde.
- Ta je ena bila luda.
- Ili vrlo osamljena.
- Sve koje smo ovdje povalili su lude. Jer, bi li inae inile to to
ine?
- Onda, kite, ti i ja...?
- Ti i ja, to?
- I mi smo ludi...
Zagledae se. Otkrivajui svoje pravo ja u oima drugog.
98

Anna

Foxy

- Kladimo se da nam nije dosadno - jednostavnije rasudi rii.


- ...Kad su noi preduge.
- A ivot prekratak, stari.
Blago ga lupne po zatiljku, otvori ladicu s gazom i dohvati
prezervative.
- Trik sa licom je upalio. Maka se u hipu ulovila.
- Bude li se opirala, nemoj biti gad, i ne navaljuj.
- Danas si se neto raznjeio, ha?
- Samo ti kaem da pazi, jer uzeo sam podatke od mua: policajac
je.
Naoko bez straha, rii upade u ekaonicu s poletom pastuha,
spreman za javnu drabu. No njegova se predstava tu prekinu jer nije
bilo nikoga tko bi se nadmetao. Jedini trag prolaska kobile kroz
ambulantu bijae asopis na podu.
Na ulici, Miranda vidje popa kako die metalne rebrenice lokala.
Proita ime bara i pomisli kako joj Bog alje znak da je s njom i da
cijeni njezinu rtvu.
Zvao se Javierov kutak.

99

Anna

Foxy

1.
ETIOLOGIJA
Javier se uspinjao Gran Vijom ustrim korakom jer je kasnio na
terapiju. Obrijao se i divno je potamnio nakon kvarcanja u solariju
teretane. Izgledao je besprijekorno: kaputi od eviota i hlae Emporio
Armani, bordo koulja Paul Smith, bokserice Calvin Klein, arape
Pulligan i svjee ietkane timberlandice. Osjeati se urednim i gledati
prema naprijed, bijahu neke od mnogih zadaa koje je sebi zadao nakon
kaosa pretrpljenog prethodne noi.
Prethodna je no zavrila kasno izjutra, no njegov je um ve
prionuo na njeno postupno brisanje iz pamenja.
Bio je tako siguran da e se sve razvijati dobro, da je, nakon objeda
s Lolom i djecom, i kave s Claudijom na kojoj su razjasnili novo stanje,
otiao ravno u ured i radio pet sati bez prekida.
Hodao je lako, bez tereta rupia u depovima. Spazi Mirandu na
iduem uglu.
Opratala se od nekog mukarca i djevojice koja joj je, ako ne ki, a
ono mlaa sestra.
Poljubila je oboje. Njega u usta. Naravnost kretnje, osobito njezina
nebitnost, nije ostavljala mjesta sumnji: bijae mu.
Preli su preko ceste i ena se naas zamisli gledajui ih kako
odlaze.
Javier je dotad priao.
- Da... - kaza joj - bit e via od oca.
Miranda se lecnu. Kad ga je prepoznala, iezao je oblak iz njenih
oiju.
- Na to si mislila, ili ne?
- Ne.
Osmjehnu se, no umah se outi smijenom. Oijukala je...
- Mislila sam kako Felix s lea izgleda stariji.
- Vrlo su lijepi.
100

Anna

Foxy

Svidje joj se uti to. I ona ih je smatrala lijepima. Na kraju krajeva,


bili su pomalo njezino djelo. Uinila ih je lijepima postajui sama runa.
- Kako tvoj prvi dan? - upita je kreui.
- Drala sam se vrsto kao vojnik. A ti?
- I ja.
Pepe Santander pozva ih neka sjednu u krug. elio je uobliiti grozd
naklonjen blizini drugih u traumatinom asu ispovijedi.
Probio je led s nekoliko umirujuih rijei. U istom staloenu ritmu
kao prethodnog dana.
- Teko je nai ijednu osobu na svijetu koja nema seksualnih
problema. Teko je i razaznati crtu to dijeli normalno spolno ponaanje
od onog koje to nije. Neke ljude njihova narav navodi na este spolne
odnose... Svakog dana... ak vie puta na dan, ali ine to prirodno,
jednostavno udovoljavaju svojim porivima. Moda su mladi, ili netom
vjenani; moda njihovu mozgu treba vea koliina kemijskih
elemenata stvorenih snoajem, primjerice, endorfma. No imaju sree.
To u njima ne budi bol ni tjeskobu, niti ih smuuje dvadeset i etiri sata
na dan.
Jednako je s prehranom. Neki od vas moda imaju djecu u dobi kad
jedu kao vukovi... Srea je u tome to se ne debljaju i to, zapravo, i ne
misle na jelo sve dok ne zazvone njihovi bioloki satovi i kau im:
Vrijeme je za jelo, drutvo. Ogladnjeli ste.
Makar na spolni ivot bio mnogo manje promiskuitetan nego u
drugih, makar ne ostvarivali ni desetinu svojih sanjarija, makar na
jedini poremeaj bilo grozniavo pribjegavanje masturbaciji kao da smo
jo u pubertetu, nas sedmero ovdje prisutnih odgovorili smo na test i
znamo da smo bolesni, da smo ovisni o seksu.
To znai da smo, prije dolaska ovamo, dugo nastojali promijeniti
ponaanje, ali nismo uspjeli. Dosad smo se ve uplaili uvidjevi koliko
vremena posveujemo svojoj ovisnosti. Vrijeme koje ne tratimo na sam
odnos ili in, nego na pomamno razmiljanje o njima. ivimo napeti,
pripravljajui se za neto to nas potom ostavlja duboko nezadovoljne.
Otkidamo od vremena za posao, za obitelj, za dokolicu, drutveni ivot...
Miranda je ovog puta bila sretne ruke jer ju je dopao prozor s
pogledom na ulicu. Kroza nj je igrala Gdje je Wally? 30 i nala je svoju
30

Gdje je Wally? - igra iz slikovnic

101

Anna

Foxy

obitelj. Felix je bio mrav u repu pred poslovnicom lutrije. Celia je


kupovala asopis na kiosku. Zamisli naslovnim. Brad Pitt ili Enrique
Iglesias razdrljenih prsa. Vidje sebe kako, godinama prije, lijepi poster
Hanka Soloa 31 u sobi koju je baka odredila za nju.
Nije joj se svidjelo otkriti da njezin mu kriom kupuje sreke.
Moda to i esto ini. A ako je osvojio kakav glavni zgoditak i nije joj
rekao? Dri li milijunski raun skriven u nekoj banci, vrag jedan?
Miranda bijae egocentrina, koliko i naivna, vjerujui da u njenom
braku jedino ona ima tajne.

Flix je, dotle, darivao oi Umi Thurman, koja mu se smijeila s


golema plakata na kinu Avenida. Proitao je, ne pamti gdje, da iako je
vrlo visoka i ona nosi lee, poput njega.
Uiteljica jahanja njegove keri sliila je Umi. Otii u jahaku kolu i
vidjeti je, bijae jedno od tjednih uitaka. A u poetku ga je ljutilo to
mala pohaa te satove.
Nijedan njegov prijatelj policajac ne bi profukao ni novia slabe
plae na to da svoje potomke pretvori u snobove... No Miranda je tako
htjela. A sve to Miranda eli, odgovara dubokim potrebama i treba
uiniti.
To s konjem je zbog njezina bratia pedera kojeg svake godine
gledaju na hipodromu, na otvorenju sezone.
To to se sve vie udaljuje od njega jest stoga to od braka i
majinstva odbija uiniti osi svog ivota.
Flix je znao da e njegova ena otii iz kue kada im ki odraste.
Nisu govorili o tome, ali nije bitno. Postelja je govorila umjesto njih.
Kad su se upoznali, njemu je bilo dvadeset osam; njoj osamnaest, i
bila je djevica.
Potrudi li se, mogao bi se prisjetiti rijetkih prigoda kad su vodili
ljubav na njen poticaj. Pokoja Stara godina, poslije proslave neke
godinjice... Mahom bi se poklopilo s vikom pia s njezine strane.
Ostali su ljubavni susreti potekli od njega. Miranda im se nije
opirala, no bijae to kao zai u neprijateljsku zemlju gdje nikad nee biti
lijepo doekan ni kao obian posjetilac.

31

Hank Solo - protagonist Ratova zvijezda G. Lucasa, glumi ga Harrison Ford

102

Anna

Foxy

Koliko se god trsio pomno zasaditi tu zemlju, njeno je obraivati,


ili naprotiv, tresti je i gnjeiti ne bi li joj dao do znanja da je njegova, nije
uspio. Nije mu dopustila voljeti je, tek prodirati u nju, i bio je vrlo
nesretan jer nije otkrio klju kako je usreiti.
Kao naknada, supruga ga je nauila drukije gledati na ivot.
Uputila ga je na knjige koje valja itati, izvodila ga u malena kina na
filmove to ih nikad ne bi vidio. Omoguila mu je biti monden i druiti
se s mukarcima i enama koji nikad ne svraaju u policijske postaje...
- Svia vam se ta sreka?... Lijepa je. Zbroj devetnaest. Sigurno ete
dobiti.
Prodavaica je znala svoj posao. Zato je svaki listi nudila kao da joj
je jedina elja srea onog ispred nje.
Plati mislei to bi mogao pruiti Mirandi zgrne li bogatstvo.
- Ako dobije, kupi mi konja, a?
Djevojica bijae usred kriarske vojne protiv majke. Znao je da e
kratko trajati. Sad mu se vjeala o lea, grlila ga, ljubila u vrh nosa, ak
bi ga smela kad se pokazivala polunaga i natjecala:
- Reci, zar nisam bolja od mame?
Nije joj podrezivao krila znajui da e ljubav trajati koliko i mijena
godinjih doba. Pa ipak je nepovjerljivo i sa strepnjom gledao uokolo.
Jer mogao ga je nanjuiti: uuren poput satira, pritajen meu
milijunima mladia, jedan se pripravljao zaskoiti Celiju i oteti mu je.
Uli su u La Sirena Verde.
Ba kako je dogovoreno, Jareo je ve bio tamo.
Jareo je, jednako kao i on, bio inspektor na krvnim deliktima
Madridske pokrajinske brigade. Toliko se obradovao to ga drug nije
iznevjerio, da se umalo spotaknu silazei s visokog stolca.
Flix zatrai prirodan sok od narane za malenu i ostavi je za
jednim stolom, zadubljenu u asopis.
On osta za ankom voljan sluati.
Jareo udno iskapi kriglu piva i poe:
- Mora mi uiniti tu uslugu...
- Ne mogu. Uistinu ne...
- ef mi daje samo jedan slobodan dan, a treba mi cijeli tjedan...
- Obeao sam keri skijanje.
103

Anna

Foxy

- Jer ne odem li, izgubit u je zauvijek, shvaa?... A izgubim li je


zauvijek, opalit u si metak. Kao to uje.
Bio je plemenit koliko i kadar opaliti metak kome god, poevi od
sebe. Sad se doimao stvarno oajan, i upravo ga je nada da e vratiti
enu sluivala.
Flix ga pokua razuvjeriti, premda znajui da je uzalud.
- Ve te jednom ostavila. Prijei e tisuu kilometara bez ikakve
izvjesnosti da e se vratiti. A to ako te odbije?
- Sad me treba.
ena ga je napustila zbog drugog policajca. I jo neasnije, zbog
njegova prvog podreenog. Strepei od efove osvete, dotini je zatraio
premjetaj u Melillu i tamo su ivjeli do toga jutra, kad su kolima sletjeli
s ceste i on je poginuo. Carola je izgubila samo tri prsta lijeve noge i bila
je izvan opasnosti u bolnici.
- ...Sada se zbog svega kaje. Kaem ti to jer je poznajem...
- S toliko dobrih ena oko nas... ena koje bi te mogle usreiti...
- enu koja me usreuje ve sam naao. U Melilli je i eka me.
Flix se po enti put osvjedoi kako ljubav nema nikakve veze sa
zdravim razumom. Vidje kako se led u njegovu din-toniku topi i
pomisli da savreno doarava hlapljenje sna o snijegu.
- Pokrit u te ovaj tjedan ako mi neto obea. - to?
- Da u Melillu nee ponijeti pitolj.

Terapija se primicala kraju.


Javier se sm ponudio otvoriti krug ispovijedi i iznio je svoj
problem jasno, bez krzmanja.
_
Miranda se javila sljedea, uvjerena da e moi mirno rei svoje.
Zavrivi prvu reenicu, shvati da nee jer joj je drhtala ruka kojom je
drala cigaretu, a usta su se pretvorila u suh bunar gdje su rijei greble.
Svladavi se, vrati se na svoje prvo izvanbrano iskustvo, tri godine
prije.
Zbilo se jedne subote ujutro u oblinjoj mesnici, kamo je otila s
Domingom kupiti mu mljeveno meso, to e ga potom prokuhati u zdjeli
s pregrti rie.
104

Anna

Foxy

Gustavo, mesar, bio je snaan momak koji ju je silno podsjeao na


tetka Gntera. Kad god bi je vidio udvarao joj se, iako tek u ali, jer bio
je velik koliko i bezazlen, i na kraju bi je zamolio da mu preporui neki
dobar film kako bi izveo zarunicu.
Nala je duan udom otvoren. Gustavo se sutradan enio i sad je
istio, nakanivi zatvoriti na petnaest dana koliko e trajati njegov
medeni mjesec.
Zamolio ju je za savjet. Imao je u stranjoj sobici vjenano odijelo
netom donijeto iz El Corte Inglsa. Dvojba se odnosila na dvije kravate:
jednu tamnu, vrlo ozbiljnu. Drugu moderniju, smioniju.
Miranda je zala s njim otraga. Tamo su bile hladnjaa, malena
kupaonica, poklopac tednjaka na butan s dva plamenika, hrava kutija
s lijekovima i stari divan boje gotovo toliko nemogue kao odijelo to ga
je trebala ocijeniti.
Gustavo je dohvatio kravate i pokazao ih na kaputiu. Upita ga je li
koulja bijela. Odgovori da jest.
Odabrala je ozbiljnu kravatu, uzela mu je iz ruke i prislonila meu
kljune kosti, objanjavajui da mu istie oi.
Uto po ovjekovu grlu opazi da mu se srce zahuktalo. Nasluti
opasnost i htjede otii.
On ju je pogledao volunjim oima i zamolio je za posljednju uslugu.
- Ne znam svezati kravatu, zna li ti?
- Da, ali...
- Naui me.
Miris mrtva mesa nije bio ugodan, ali ena je eljela pobijediti u igri
i nije se ni pomaknula.
Namjesti mu kravatu oko vrata poravnavajui krajeve.
Osjetio je golicanje i slegnuo ramenima. Drugo golicanje nije se
usudio izraziti.
Preklopila je dva kraka, prebacila gornji i gurnula ga naprijed
oblikujui prvi vor. Onda prionu na drugi, kreui s drugog kraja,
presavijajui ulijevo, opisujui pun krug i provlaei odozgo u otvor
izmeu uskog i irokog dijela. Potegnu. Dvostruki vor kliznu gore
postajui manji i vri.
Doavi do Adamove jabuice, Miranda osjeti da je dira za dupe, ali
nastavi vui.
105

Anna

Foxy

Gustavo se naas uplaio, no imao je snaan vrat, i pritisak mu se


poeo sviati. Pa je obujmi i potrai udubinu kako bi procijenila njegova
monika.
Poevio ju je tri puta zaredom ne poluivi od nje nijedan ne,
nijedan uzdah niti ita to bi mogao ponijeti u Cancn na medeni
mjesec.
Kada se vratio, bio je na njoj red da pokae mo.
Znala je kako to izvesti. Igrom dvosmislenih rijei pred enom koja
je ve bila njegova supruga i pomagala mu je u duanu.
Izmodila ga je. U malo vremena ovjek se bar pet puta porezao
noevima za sjeenje mesa.
Prije isteka godine ustupio je radnju.
Ta je pobjeda navela enu na druge. Tako se svaki susret pretvarao
u izravnavanje rauna.
Strah ju je zaskoio na dan kad je osvijestila da ne moe stati.
Proela ju je sumnja da ne kanjava sebe i njezin se alibi preko noi
sruio. Umjesto kao bie u potrazi za mirom, vidje sebe kao luakinju
koja se podaje svakom mukarcu ne bi li se osjetila ivom.
Napokon je poimala da taj put vodi ravno u predio zvan samoa.
Zavrivi, vlanih oiju, zamijeti vrelinu ibice nadomak grudi i
svidje joj se pomisao da je njena dua.

Trea je ispovijed bila dramatinija.


Govorio ju je Julian, sitan tvorniar koji je razorio svoj ivot zbog
kurvi.
Omiljele su mu na dan kada je navrio pola stoljea.
Radnici su mu darovali divan zlatni sat i poastili ga obilnom
veerom. Za kraj je osvanula golema torta iz koje je izila cura lijepa kao
aneo, pjevajui mu na playback Happy Birthday Marilyn Monroe.
Kad je iao po kola na povratku kui, ona se pojavila.
Sat poslije bili su u San Telmu, klubu gdje mu je jo nekoliko anela
tisuu puta ponovilo da je najpametniji i najmuevniji mukarac kojeg
su upoznale.
Potom su ona iz torte i njezina prijateljica napravile sendvi s njim
u sobi nekog hotela.
106

Anna

Foxy

U tom mu se trenutku nisu samo otvarala vrata u novi svijet, nego


je otiao uvjeren da je naao lijek protiv starenja.
Sada je navrio ezdesetu. Obitelj ga je izbacila na ulicu nakon to je
pogazio sva obeanja da e se okaniti poroka. Imao je nekoliko unuka,
dva oenjena sina. Samo ga je mlai posjeivao u penzionu, vrlo rijetko,
i pozivao ga na objed. U sve gore restorane jer je, od susreta do susreta,
sve bjednije izgledao.
Posao batinjen od obitelji morao je nepovoljno prodati. Ta je
radionica preivjela ak i rat, no nije podnijela pijavice rastronih
nonih veselica kojima ju je vlasnik podvrgnuo.
Danas se uzdravao ubiranjem dugova.
im bi prikupio neto novca, vraao se u San Telmo.
Tamo su ga doekivale rairenih ruku, kao da se nita nije
promijenilo. Kad bi mu ponestalo novanica, oprostile bi se poljupcem.

Gines, etvrti ovisnik, doimao se kao neporoan ovjek. Imao je


oblije vjeita bistrog djeaka to resi suvremene pobjednike, bavili se
oni filmovima o dinosaurima ili opskrbom osobnim raunalima cijelog
ovjeanstva.
Visok, vitak, kratkovidan ali vrlo svijetlih oiju, s besprijekornom
bradom i blistavim uspjehom na nekom sjevernom sveuilitu
povezanom s Opusom 32, Gines je imao sve uvjete da postane uzoran
otac, glava uzorne obitelji, ponos svojih osam prezimena 33 i primjer za
baskijsku domaju.
No bio je samac, izgnan u Madridu, ivei danomice dva-tri
usporedna ivota i unosei pusto u neke od najboljih gradskih loza.
Bio je dobar marketinki strunjak. U dvadeset i petoj ve se vinuo
na elo uprave silno vane mlijene tvrtke u njegovoj zemlji.
Razvio je toliku darovitost da mu je vlasnik povjerio proizvod i
posluio mu na pladnju svoju ki, blagoslivljajui zaruke to su mu
utirale onakvu budunost koja tegobnu dunost postojanja pretvara u
vonju autocestom u Mercedesu otvorena krova.
K tome, Nerea je bila vrlo lijepa i voljela ga je.
32
33

Opus Dei - mona katolika ustanova, vodi kole, sveuilita, ima udjela u bankama...
Kao znak istokrvnosti Baski nose osam prezimena.

107

Anna

Foxy

Istog jutra kad su objavljene zaruke, na divnom posjedu budueg


tasta i punice u Biarritzu, osjetio je prijeku potrebu da sve poalje k
vragu.
Bijae dva sata prije objeda pripravljena u vrtu.
Gins je kolima preao granicu oko podneva, s roditeljima.
Stigavi, meusobno ih je upoznao i zamolio moe li se istuirati jer
se putem oznojio.
Nerea ga ponuka neka se okupa u bazenu. Njezin Brat Joseba
mogao mu je posuditi kupae gae.
Gines je znao Josebu sa sveuilita, iako je bio dvije godine stariji.
Nikad se nisu druili, jedva su izmijenili nekoliko pozdrava, ne zato jer
se ne bi trpjeli, jednostavno se nisu susretali.
Odnedavno su se ee viali. Nekoliko donekle ukoenih veera,
onakvih u parovima: Joseba i njegova cura, Nerea i on.
Budue se nisu htjele kupati zbog frizure, no on i svak zakljuie da
bi im malo plivanja dobro dolo prije predstojeeg cirkusa.
Otili su u neku sobu presvui se.
Bio je veseo dan. Razbrbljali su se i previjali se od smijeha
zajedljivo ocrtavajui sudionike kojima su obitelji pridonijele
sveanosti.
Obnaili su se jedan pred drugim kao bezbroj puta prije s
prijateljima; s klapom s odbojke ili drutvom s koarke.
No prirodnost se nenadano prometnu u napetost i Gins osvijesti
da mu ovaj gleda spolovilo, a da on, pak, gleda njegovo.
Moan poriv nagna ga da ga zagrli.
Je li mu bilo u genima, ili se radilo tek o zasienosti presavrenim
ivotom, nije znao, ali poe dalje.
Prvi put ga je uzbudio neki mukarac, a ipak postupio je kao da je o
tome godinama matao.
Preuze vodstvo ne pokazujui stid ni nespretnost. Znao je to
uiniti i kako, i inei to, udio se da su njegova usta, ruke i spolovilo
tako znalaki. Te ak pomisli kako njegovo tijelo prenosi poruke
prethodne reinkarnacije.
Sve je trajalo osam minuta.
Bilo je surovo. Kao iv se oderati.
108

Anna

Foxy

Dahtali su iznureni na podu kupaonice, suznih oiju, ne zbog


kajanja, nego od ganua.
Gines pojmi da je upravo svrgnuo ikonu. Da je pljunuo na ono
najsvetije, a usto, bijae iznimno lako.
U osam minuta minirao je temelje dviju kua. Naslada toga
iskustva, to god da je dotad doivio, nije se ni s im mogla usporediti.
Momak pokraj njega nije ga se nimalo ticao. ivo mu se fukalo
kako e stvar djelovati na nj. Bio je bogatako dijete sa zbrinutim
ivotom. Bude li mu nadalje za sreu nuno popuiti kojem prijatelju,
nee mu biti problem jer novac svlai svaije hlae. Odjednom mu se
svidi biti zao.
Istuirao se, navukao kupae i zaronio u bazen.
Tonui kao mrtvo tijelo kroz vodu, zakleo se da, koliko god nastupa
ludosti imao, nikad nee izgubiti nadzor.
U iduih deset godina preobratio se u terorista osjeaja. Pobudio bi
ljubav u jednoj osobi, i odmah zaveo drugu, dovoljno blisku da sve
odleti u zrak stvarajui najvee mogue zlo.
Ilo je lake od marketinga. Iza osoba bijae tolika odsutnost
topline, da je poput bujice prodirao u njihove ivote, nudei tako
silovitu udnju da mu se nitko nije opirao.
Ve je zaboravio kolike je djevojke i ljubavnike prevario s njihovim
majkama, oevima, braom i sestrama, djecom... Nije zanemario nijedno
srodstvo.
Po putu su ostajala krvarea srca, ali nije se smatrao krivim. Neka
sami liu svoje rane. Na kraju krajeva, uio ih je bolje upoznati sebe.
No prole godine Joseba mu je poslao pismo i onda se, prerezavi
ile, bacio u bazen na roditeljskom posjedu.
A toga prosinca, njegova biva ljubavnica novinarka neobjanjivo je
pala s prozora redakcije i poginula.
Sredinom veljae, druga njegova rtva zamalo je izgubila ivot
nakon pokuaja samokastracije.
I sada Gines nije mogao dvoje: obuzdati ono to je bio ve njegov
jedini nain povezivanja s ljudima i spavati.
Pepe Santander zahvali etvorki na ispovijedima i okona seansu.
Aurorin i Pedrov iskaz odgoeni su za sutradan.
109

Anna

Foxy

Kao i ostali, Javier i Miranda izili su s terapije satrti. Boljeli su ih


zglobovi, a napetost u leima bijae nepodnoljiva. Usto, nakon
prisustvovanja onom mimohodu razdiruih smuenosti, svaki prijedlog,
primjerice da veeraju zajedno, zvuao bi kao najvea glupost.
- Moj je ured tu blizu, bi li ga htjela vidjeti? - kaza on htijui je
obodriti.
ena se prilino smete.
- To je uzvratni in. Sino si mi pokazala gdje ti radi, danas je na
meni red...
Ona nehotice zirnu na sat. Pokua saeti to misli u reenici koja ne
bi ispala uvredljiva, i uspje djelomice.
- Jasno, tamo sad jamano nema nikoga...
On shvati kakvo tumaenje izvodi iz prijedloga. Misli da elim
dovriti ono sinonje. Grijei. Zapravo bih najradije sjeo pred raunalo i
pisao. Moram sve napisati. Naprtit u svoje muke nekom liku i proistiti
se. Moje e grizoduje biti njegovo. Kad ga budem mogao proitati na
papiru, skinut u ve drugi sloj s luka. Skidanje slojeva boli, ali znam da
u jednom doprijeti do sri, do najjednostavnijeg dijela mene. Tada u
moi pripovijedati stvari novim oima, kao da sam netom roen...
- To je samo ideja - branio se.
Po tonu, Miranda uvidje da ga je povrijedila. Ne osjeti se
odgovornom. To je bio nemogu odnos. Morali su vagati rijei, ii kao po
jajima. Bijae teko nai prostor gdje ih uzajamna privlanost i
odbojnost ne bi zarazile.
- Moemo po tvoja kola...
On joj uzvrati udarac strahovitom pljuskom.
- Zbilja se eli vratiti na parkiralite?
Outi se zateenom. Najednom poali za drugovima s terapije, to je
bio dobar znak.
- Mislim da nas dvoje... - udahnu kako bi se uvjerila da vjeruje u to
to govori - mislim da je bolje da se ne viamo izvan skupine.
- teta.
- Zato teta?
110

Anna

Foxy

- Jer nam sve ide u prilog za jedan iskren odnos i... To je novo za
me... Znam da novo plai, ali...
- Moe se rei da smo sve samo ne kukavice...
S nekoliko dobrih osmijeha otpustie sve vijke ukruenih tijela.
Olakali su. Dotad su nosili teret noi na ramenima.
Miranda je, meutim, gledala njegovu sjenu na zidu i rije fatalnost
saletje je sa svih strana.
- A ti i ja zajedno... to misli? Vrijedimo, za to?...
- Uklonimo mogunosti koje nam se ne sviaju. - Javier je iznova
gradio scenarij. - Ljubavnici ne elimo biti...
- Ja nemam ljubavnike.
- Prijatelji?
- Teko.
- Jasno, teko, jer se spolno privlaimo...
Igra je imala svoju dra, ali nije bila voljna pokazati da ga eli, pa
makar tek dopunila popis mukaraca za zaborav.
- Znam to moemo biti... pouzdanici.
Pristane li, prijei e ravno na zaslon njegova raunala. Victoria
Abril preuzet e ulogu kada to to proivljava bude scenarij.
- Pouzdanica, zgodno... Hajdemo nekamo i rei e mi na to
obvezuje.
- Ah da..., kola sam pokupio rano jutros.
- Jesi li ih dugo traio?
- Bila su pet metara od Dodgea.

111

Anna

Foxy

2.
ISTRAGA
Kako su im djeca ve poodrasla i umjela su se sama snai, Begona i
Manuel ili su jednom na tjedan u kino. Mahom utorkom, na predstavu
u pola devet. Iz udobnosti. U dvorani bi bilo malo svijeta i vratili bi se
kui oko jedanaest, to je znailo da e veerati voe - pogodovalo im je
jer su alkohol i slatkii naruili njihov stas - i rano lei.
- Lijepo sam ti rekla da mi da parkiralinu karticu im je uzme...
Manuel je opipavao osam depova na sebi: etiri na kaputiu, tri na
hlaama i jedan na koulji.
- Dao sam ti je. Nisam li?
- Nisi mi je dao. Jer, da si mi je dao, bila bi tamo gdje je uvijek
uvam, u futroli za naoale. To prvo uinim, otvorim futrolu i stavim je
unutra, jer s ovim velikim torbama...
Bijahu u mjestu koje je prethodne noi posluilo kao poprite
Javierovu i Mirandinu njaranju. U tom svagdanjem prostoru,
neudahnjivom kad ga mora podnositi dulje negoli je potrebno.
- Kod mene nije.
Begona se ugrize za usne kako ga ne bi pokudila. vrsto je nakanila
ne kuditi ga. Odve ga kudi.
- Dobro, otkljuaj kola, duo, hoe?
- Zbog...?
- Moda si je ostavio unutra.
Manuel poslua. Otkljuao je i uvukao pola tijela u vozilo. Potraio
na polici sredinje konzole.
- Pogledaj pod podnu prostirku. Sjeti se kad si mislio da si izgubio
Visu, a ispalo je da se dva mjeseca povlaila ispod prostirke...
Begoa duboko udahne ne bi li razdrijeila vor ivaca u vrhu
eluca.
I tad zau zvuk.
Bijae suh, blizak i metalan zvuk, to se zaas ponovio.
112

Anna

Foxy

Osvrnu se strahujui da ima nekog. Podignu glavu i prope se na


prste, na oprezu, zvjerati.
Opet zvuk. Sad ga jasnije razabra. Bio je udarac i potjecao je sigurno - iz unutranjosti nekih kola.
Iznova: Plok!
Begoine oi uprijee se u stari Dodge-Dart.
- Sva srea, tu je - kaza Manuel izlazei nasmijeena ali zajapurena
lica.
- Sluaj.
- to?
Bubnu udarac.
- Jesi li uo? Manuel je uo.
- Tamo unutra ima neeg.
- Gdje unutra?
Dva uzastopna udarca. Begona, nemirna.
- U tim crnim kolima.
- Bit e takor, ili maka.
- Maka? Nije valjda maka. Sirotica! Jo e se tu uguiti...
- Pusti, hajde. - Manuel je ve ulazio u kola.
- A ako je bomba?
- Ne vrti sad film u glavi i ui.
Begoa ue u kola voljna otii odande, ali ne i ostaviti stvar kakva
jest. To bi vie sliilo njenom muu. Manuelu, koji se ni u to ne uplee.
Mogla bi mu pred nosom izbiti kakva god kataklizma, a taj bi navukao
naonjake i mirno produio dalje.
- Obavijestit emo onog u kabini.
- Begoa...
- Misli li da u noas oka sklopiti znajui da jadna maka ugiba u
tim kolima ili, jo gore, da je tu bomba koja moe prouzroiti desetine
mrtvih, onda me stvarno ne poznaje...
Manuel upali, izraavajui neslaganje coktanjem.
- Postoji neto to se zove graanska svijest. Kad bi ljudi bili
svjesniji da ivimo u zajednici, ne bismo umirali od gaenja u ovom
113

Anna

Foxy

nesolidarnom, prljavom i nesuvislom gradu to se doimlje kao pokusni


logor za ispitivanje otpornosti ljudskog roda...
ovjek potegnu uzlaznom kosinom pri nerazboritoj brzini. Uzdao
se da e kripa kotaa priguiti enin glas. No Begoa bijae obdarena
reskou kadrom nadglasati rock band.
Taj je reski glas djelovao kao laser na Manuelovu volju. Svaka
odluka koju bi donio, protivna njezinoj, u hipu bi se istopila.
Zakoi nagazivi do dna. Gume zagrizoe tlo. Od zapanjenosti,
slubeniku u kabini zaglavi se komad krumpira u grlu. Ali Begoa je
sveudilj govorila kao da se kola nisu ni pomaknula.

Nazvali su 091.
Ona ima par jajnika. Da to dokae, odluila je ostati na parkiralitu
sve do kraja.
Manuelu se spavalo i mrzio ju je. Pomisli kako sve nedae duguje
njoj. Godine, kile, budunost bez iznenaenja, gdje jedino jo moe
iekivati smrt.
inilo mu se grozno nepravednim. Tek mu je etrdeset devet i pol!
U toj se dobi moe ak teiti predsjednikoj fotelji...
Odluio je. Sutra ujutro poljubit e Lidiju u prvoj prilici koja mu se
ukae.
Ona ga ne gleda kao druge prodavaice u trgovini obue. Ona mu
trai oi od prvog dana kad ju je iskuao i dao joj posao.
Sutra, u srijedu. Ujutro nee biti mnogo guve. Rei e joj neka
posloi netom pristigle proljetne uzorke. Bit e u skladitu. Nije ga se
ticalo kako e to primiti. Mora je poljubiti. Jer ne poljubi li je, nije vie
mukarac.
- Nita se ne uje, gospoo.
Mladi je policajac primicao uho prtljaniku, dok je njegov drug
pomalo bojaljivo obilazio kola.
- Pa ulo se. Reci mu ti, molim te.
Manuel ostavi punane Lidijine usne i odgovori.
- Da, ulo se.
- Koliko je to vozilo ve ovdje?
114

Anna

Foxy

Na prilinoj udaljenosti slubenik je poklapao ui, uvjeren da e


grunuti bomba.
- Buf!, ja sam u tvrtki za stalno due od godine, a ini mi se da je i
onda bilo...
Policajci se zagledae ne znajui ba to im je initi. Potom zirnu na
par pred sobom.
- Da pozovemo protueksplozijski?
Manuel poeli imati arobno dugme za nestajanje: Prokleta
kartica! Zato je nisam metnuo u dep? Zato mi ispadaju stvari iz ruku i
sve zaboravljam i uvijek imam zadah ako perem zube tri puta na dan?
- Mene pitate? - Begoa je rabila ironian ton da ga ponizi.
- Valjda ete vi znati. To je va posao, ne?
Bojaljivi policajac proveo je pola ivota u ophodnji i uas je
proita: Ova udi da je netko poteno izdeveta i posie joj to njeno
kravlje vime.
- Gledajte, gospoo, pozovemo li protueksplozijski, a nema niega,
ispast emo smijeni... svi mi.
- Ne znam ja ima li ovdje neeg ili nema - povisi ona reski glas,
negodujui - ali nikome nee uspjeti da se osjetim smijenom jer sam
postupila s graanskom odgovornou. Ne, gospodine.
Izazivala ih je. Nisu joj zadavali nimalo straha. A imala ih je pred
sobom dok su bili u sivom. Podignutih pendreka, bijedne kukavice,
udarajui na studente kao da je sveuilite zloinaka jazbina.
Ovi u odori radije uute. Mlai se sagnu i upravi snop svjetiljke
prema dnu kola.
- Ja bih otvorio prtljanik i Bog te veseli.
- Neemo nita poduzeti dok ne razgovaramo s nadreenim odreza drugi s prizvukom prijetnje.
Mlai mu prie i apnu.
- Nezgodno mi je zvati pirotehniare. Mislit e da smo usranci.
- Boli me kurac to e misliti. Za sto sedamdeset tisua na mjesec ja
neu izigravati junainu, a ni ti.
Manuel se znojio. Utroba mu se javljala jezivim kruljenjem. Strop
parkiralita priviao mu se sve blii. U tom bi trenutku dao ivot za
115

Anna

Foxy

ponovni susret s jastukom i utonue u san. U lijep san, gdje bi ga Lidijini


poljupci navodili na slinjenje do zore.
Prekipje mu. Stavi se u pokret. Krenu u ravnoj crti k Dodgeu.
Begoa nije bila naviknuta da je mu iznenauje.
- Manuele, kamo e?
Policajci se ustoboie, pripravljajui se za arku. Tu i tamo, obini
se smrtnici sjete da plaaju porez, postanu zahtjevni i valja ih spustiti na
zemlju.
- Gospodine, ne prilazite.
- Moe biti opasno.
- Moda emo morati i opkoliti podruje...
Manuel ih prijee. Ve se raspalio kao pri usponu kosinom.
- Manuele, kamo si ti to poao? - bijae Begoin posljednji pokuaj.
Slubenik iz kabine pripi se uza stup. Policajci se bacie na tlo.
Begoa zakloni lice torbicom i kriknu.
Manuel nije ni trena premiljao. Pritisnu dugme brave i otvori
prtljanik. Posve jednostavno.
Nije bilo nikakve eksplozije.
Problijedi ugledavi ono unutra. Polako okrenu glavu prema
etvorki koja ga je motrila kao samoubojicu i jedva ujno protisnu:
- Tu je neki ovjek... krvave glave... ini se mrtav.

Uredi Javerove producentske kue bijahu u golemu starinskom


obnovljenu stanu. Zidovi boje dinje i svijetloplava vrata i prozorski
okviri jo su mirisali na boju. Od dizala, Miranda se utjela posve
beznaajnom jer je pristala doi. Svijet je bio pun mukaraca koji
odluuju za nju. Popis su zapoinjali politiari, krojai za dame, radijski
urednici i oni koji su je kao djevojicu nauili pravilima nunim svakoj
eni eli li nai svoje mjesto. Vidje kako Javier pali svjetla i pomisli da je
zadnje ime na tom popisu. Jamano je i on odredio neku ulogu za nju.
eljno joj pokaza vratarnicu, uokvirene filmske plakate, divan, vrlo
ouvan mozaik, pogled na mrane starogradske ulice i, napokon, svoj
ured, gdje svaka potankost kao da bijae produetak njegove
neodoljive osobnosti.
- Da naruimo pizzu?
116

Anna

Foxy

Pizzu. Tek to ne prasnu u smijeh. Dovitljivi je pisac udarao peat


nevinosti susretu s pubertetskim prijedlogom.
Oduze mu nekoliko bodova, no bijae suta tromost, stoga prihvati
slijeui ramenima.
Javierov pogled zape za tri kutije pune izrezuckana papira i,
nenadano, on plane ogorenjem.
- Pa dobro...!
Njegovo se nasmijeeno lice domaina zgri. akama zviznu kroz
zrak.
- Ovdje nitko ne kupi smee, ili to?
Podrhtavala mu je gornja usna. Miranda nasluti da je u tim
kutijama neto to je ve bio otpisao, a sad se iznova pojavilo, budei u
njemu zlovolju koju nije mogao prikriti.
- U koliko sati odvoze smee?
- Ne znam... ovisi o etvrti. U mojoj, poslije ponoi...
- Oprosti as. Iziao je iz ureda.
Miranda ode ravno do kutija, ali ne vidje nita to ve nije vidjela:
vie kila izrezuckana papira, stotine tisua rasutih slova koje je
nemogue sjediniti...
u njegov glas u daljini. Uputi se hodnikom do predsoblja, uhoditi.
Javier je razgovarao s prvom susjedom.
- Sigurno ne prolaze prije jedan?
- Ne bih rekla...
Tei biti slojevit lik, a zapravo je manijak, pomisli. Nije morala lei s
njim kako bi ga prezrela. Jo malo i sve to ju je sino oaralo pada u
vodu.
im je susjeda zatvorila vrata, Javier se razbistri i uvidje da mora
postupati staloenije eli li unijeti red u svoj ivot.
S mukom e povratiti dolinost, razaznati uvstva, pretpostaviti
ulima zdrav razum. S ienjem ureda nije proistio svoje pamenje.
Da je to tako lako, ne bi sad u prstima osjeao Mirandinu vlanost.
- Pomoi u ti iznijeti blaene kutije i idemo.
Stajala je na pragu i obraala mu se istim tonom kao njegova majka
kad bi mu rekla neka pospremi sobu.
- Da, ne izbije li s jedne strane, izbije s druge. Nije razumjela.
117

Anna

Foxy

- Bijesan sam jer si pored mene, a osjeam se kao najnespretniji


stvor na svijetu...
- Pitanje je: koliko emo dugo izdrati?
Odluila je ena ostaviti se krinki. Silnih li pizza, i kutija, i rijei
pritajenih iza svojih oprenih nakon lizanja i pipanja na jednom
parkiralitu.
- Na pameti nam je ono od sino i glupo je hiniti da se nije zbilo...
Javier ju je pozorno pratio, iako pokuavajui uobliiti u glavi govor
koji bi je uvjerio da je on netko s kime valja raunati.
- Zanima me... Prola sam mnoge mukarce; sve za jednokratnu
uporabu. No sino si dometnuo neto to me (iskreno ti kaem) smutilo:
rijei.
Lako je podrhtavala govorei. Trudila se ne misliti na to. Bilo bi
strano da on zamijeti.
- Tebe zacijelo silno mami imati nadohvat enu koja se nudi bilo
kome jer vjeruje da nitko ne moe ostaviti trag u njoj...
Nanovo potekoe dvije struje visoka napona, kriajui se i
zamrujui vrelina i studen, a i napetost, udnja, potovanje i prezir.
Pomagao je potrijemak, niija zemlja, nesumnjivo najpogodnije
mjesto za zasnivanje njihova budueg odnosa. K tome, staro je dizalo
neprestano uzlazilo i silazilo, podsjeajui ih da je ulica posve blizu.
- Ja to vidim ovako - nastavi. - Poslui li nam kanape u tvom uredu
za to drugo osim za sjedenje, postupit emo dosljedno onom to nas
trenutano opsjeda... ali poslije, bez obzira na ishod, osjeat emo se
bijedno i smijeno. Uinimo li suprotno, isto... jer to je kao da se
bezrazlono uskraujemo jedno drugom, i neemo moi biti prirodni ni
iskreni dok nam to visi nad glavom... Eto - niknu joj gorak smijeak nema mnogo izlaza...
Stvarajui nekog junaka, Javier ga je uvijek podvrgavao trima
eljeznim pitanjima: to eli? to mu treba? to postie?
Promiljeno odgovarajui, ocrtao bi potpun luk lika.
Sreom, mogao se nepristrano sagledati, pa se, u tren oka,
podvrgao pokusu: to eli Javier? Javier se eli poeviti s Mirandom. to
Javieru treba? Javieru treba netko poput Mirande s kime bi podijelio
jedan od najgorih trenutaka u ivotu. to postie Javier?
118

Anna

Foxy

- Bilo je glupo dovesti te ovamo. Mislim... htio sam te malo zadiviti.


Mislim i da bih, moram li izabrati izmeu sata kanapea i mnogo sati
drutva, radije to drugo, makar se osjeao bijedno i smijeno... A opet,
ne vidim kako bih se mogao osjeati bjednije i smjenije nego to se ve
osjeam...
Njegov glas bijae tako dobar, da je izazivao vrtoglavicu. Miranda
pomisli: Zagrli li me, bit u mnogo stabilnija, ali ne zakoraknu. I ona je
izabrala drutvo, no nije se upitala zato, moda da je odgovor ne uplai.
- Ajmo odnijeti kutije.
Javier postie da Miranda ne ode iz njegova ivota. Stjee druicu,
malo kisika, predah od straha, pa makar tijekom iduih sati. Idui su
uvijek jedini vani.

Uprtivi zadnju kutiju, htio je ugasiti svjetlo laktom. Promaio je


prekida i okrznuo policu. Zaljuljao se okvir za slike s Lolinom,
Claudijevom i njegovom fotkom pred Carltonom.
Sjeti se tog festivala u Cannesu. Bili su mlai, manje utjecajni i, kako
nisu nikog poznavali, proveli su tjedne pijani i napueni, umirui od
smijeha.
Cannes je bio dalji od Marsa toga podneva, tijekom objeda i nakon
kave.
Ruak je ispao bezbolniji nego to se pribojavao. Osobito zbog
dranja njegovih sinova, Jaimea i Alexa, koji su mirno sasluali sva
objanjenja i pitali tek praktine stvari tipa: Hoemo li ivjeti gdje i
uvijek? Koliko emo esto viati tatu? Hou li pohaati COU 34 u Americi
kako je dogovoreno? elite li da kaem curinim roditeljima?
Bilo im je devetnaest i petnaest godina. Jedino su brinuli da ih
rastava ne lii nijedne povlastice.
Ako i nije bilo ba tako, htio je tako osjeati. Lola je lijeila svoje
rane s Claudijom, a sinovi dojmom da se nita bitno nee izmijeniti.
to manje boli opazi kod njih, to bolje.
Stiglo je glavno jelo i svi su jeli s tekom. Vidje kako vrsto reu
meso i obradova se da je podigao tako snanu obitelj. Odsutnost i znaka
ljubavi za stolom primio je s olakanjem. Bijae tuno ali istinito.
34

COU - Curso de orientatin universitaria, priprema za sveuilinu nastavu.

119

Anna

Foxy

Deki su ranije otili. Kazali su da ure na nastavu. Zapravo su htjeli


utei. Poljubio ih je i zagrlio. Zamijetio je neugodnost kod mlaeg i vor
ganua kod prvog. Potom, sjednuvi, vidje da Lola ima vlane oi, i nasta
tajac.
Prekinula ga je ona, briui usne ubrusom.
- ula sam one vrpce, Javiere. Zna li o emu govorim?
- Da.
- Ma koliko se trudila, nisam te prepoznala na njima.
- Razumijem.
- Uistinu je dojmljivo otkriti koliko malo znam o tebi...
- Vjeruj mi, ni ja nisam znao mnogo vie...
- Ne misli li da bi trebao otii k lijeniku?
- Ve jesam.
- Drago mi je.
Pogodilo ga je to Lola zna za vrpce. Naas ga uhvati kunja da je
upita tko joj ih je dao, no suspregnu se. Postiivalo ga je razgovarati o
tome sa enom.
- Jedino te molim, Javiere, pokreni se... Mora se izvui iz toga. Ne
bih podnijela da tako luta, srozavajui se sve vie...
- Ne brini. To je bilo jedno stanje, i uvjeravam te da je zavrilo.
Prijeoe na praktino podruje. Odvjetnici, kue, selidbe...
Opratajui se, nisu znali kako to uiniti. Poljubac je bio previe, stisak
ruku premalo.
- Dobro...
- Dobro...
- Nadam se da e te Claudio usreiti.
Lola se naljuti. Opaalo joj se na licu. Stisnula je zube i nestale su joj
usne u ustima.
- Ne vjerujem da u ivjeti s Claudijom...
- Nisam znao...
- Duboko sumnjam da u se iznova zaljubiti...
Dovrivi tu reenicu, sva je procvala. Kao da je njezino lice obavio
mir kad ju je izgovorila.
- ...Ali ne plai me ivot bez ljubavi. Naprotiv.
120

Anna

Foxy

Nakon Lolina priznanja, kava s Claudijom ispala je dvostruko


zanimljiva. On je bio od onih to rade petnaest stvari u isti mah. Dok su
razgovarali, mobitelom je sklapao poslove, preuzimao projekte,
razglabao s odvjetnikom o uvjetima razvoda...
- ovjek misli da se skrasio. Da je sve oko njega vrsto kao stijena, i
onda prevrat, kite. Zaljubim se, razvodim, priredim groznu spaku
obitelji, zaloim sve pod milim bogom... Ali tako je to: stvari dou kako
im puhne. Ja mislim da je sve zapisano i malo mi tu moemo... Nas
dvojica imamo dobar posao. Ne dopustimo da srce utjee na nas. Pela je
pela i valja je razdvojiti od svega ostalog. Ne zvui ba otmjeno, ali netko
mora igrati ulogu sirovine... Ne slae li se? Ne ini ti se da bi bila
bedastoa upropastiti sve to smo mukotrpno stvorili?
Ni Javier nije nimalo kanio sve izbrisati i poeti iz poetka. Barem
ne odmah. Danas je njegov prioritet rijeiti ono iznutra. Ono izvana e
ve vidjeti.
Tek je jedno htio istjerati na istac.
- Ti si dao Loli vrpce, zar ne?
- Ja?
- Da, s tobom razgovaram.
- Ne znam na to misli, ozbiljno. Ako mi ne pojasni. Claudio sloi
pokersko lice. Bijae teko pogoditi krije li neku kartu ili je iskren.
Javier nije spavao cijelu no. Onako iscrpljen, odlui radije ne ii do
kraja. Zasada.
Dizalo eka - prenu ga Miranda.
- Ha?
- Tvoji e stari susjedi poeti vikati budu li vrata i dalje otvorena...
- Ugasi svjetlo.
Veerali su u Salvadoru, gdje je konobare krasilo toliko starinskog
arma koliko je slika toreadora, bikova i korida resilo zidove 35. Javier je
naruio Ramalluri. Ispili su cijelu bocu, no nisu nazdravili niti ita
Gostionice i barovi u panjolskoj mahom su starinski, odlikuju ih ivahno ozraje,
obilni obroci, flamenco glazba i fotografije s korida po zidovima.
35

121

Anna

Foxy

obeavali. Negaziranu vodu nisu okusili. Osli je bio svje i slastan kao
obino. I, kao obino, vlasnik nije odustao dok nisu kuali pisto 36.

Za to je vrijeme na Trgu Espaa istrani sudac rukovodio


prijenosom trupla u Zavod za sudsku medicinu, a Junacar, taksist,
zvonio je na vrata enina stana, u Carabanchelu.
- Otvori, ja sam.
Otpor se osjea i kroz vrata. Junacar pozvoni jo dva puta. Juani
otvori. Bijae blijeda i sitna enica, ali njezin je glas parao zrak.
- Djeca! Ako mi ih probudi...!
- Oprosti...
Utvrdila je vrata nogom. On je pogleda molei milost.
- Idemo na put, mila. - to?
- U Pariz. Ti, ja i klinci. Petnaest dana. etiri u Eurodisney. Tu su
karte...
S televizije dopirahu glasovi Javiera Sard i gospodina Galinda, koji
su pretresali ljubavne novosti.
- Idemo sutra. Rano poslije podne.
Juani vidje karte u njegovim rukama. Onako smetena, dosjetila se
rei tek:
- Gle kakvi su ti nokti!
Juancar stidljivo skrije prste ispod karata.
- Ui, odrezat u ti ih.
Odmaknu nogu. Njezin mu pohita skloniti se pod krov koji je
mjesecima prije bio njegov dom. Dom to ga je bio prinuen napustiti
zbog svoje slabe pameti.
- Jesi li veerao?
- Sendvi.
- Nemam kave.
- Svejedno.
- Hoe li da ti prigrijem mlijeko?
- Ne.

36

pisto - preno jelo od povra

122

Anna

Foxy

Ostavio je omotnicu putnike agencije na stolu, u nadi da e je ona


uzeti, no nije to uinila.
- Idi u kupaonicu, operi ruke i donesi usput noice. Posluao je.
Ona osta sama, motrei omotnicu kao da je okuena. Onda pripali
cigaretu. um vode iz slavine umivaonika ula je uima, ali osjeti ga du
kraljenice. Protrnu.
Juancar je prao ruke pomnjivo poput kirurga. Vonj amonijaka u
kupaonici ispuni ga enjom. I djeje etkice za zube. Nikad mu se ta
bijedna prostorija nije doimala tako rajski.
Vrati se u boravak. Ona ga je ekala na kauu. Kvrcnu o jastuk,
pozivajui ga da sjedne uz nju.
Juani je mirisala na aceton zbog svog posla manikirke. Na aceton i
lak za nokte.
- Daj.
Prui joj lijevu ruku.
Prekrila je krpom koljena, uzela noice i poela rezati.
- Odakle ti novac?
- To nije bitno.
- Nije bitno?
- Nije bitno.
- Meni jest.
Dohvatila je daljinski i utrnula zvuk.
Juancar se primaknu njenom licu. Vrkom nosa dodirnu joj usnu
resicu. Podiu je marci u listovima.
- Gle, mila, ja u umrijeti...
Outje se vrlo nesretnom. Gledala je mueve nokte. Htjela je samo
ljubiti ih.
- ...Ne elim otii na drugu stranu, a da djeci nisam pruio jednu
lijepu uspomenu.
- Ima mnogo posla u frizeraju... Ne mogu ih ostaviti na cjedilu.
- Ovo ide jako brzo, mila. Vraki brzo. Frizerke imaju vie vremena
nego ja...
Juani sklopi oi i zgri cijelo lice, ali ni tako nije mogla sprijeiti da
joj suze nagrnu izraavajui sve to je htjela zatajiti.
123

Anna

Foxy

- Ne plai, ivote moj...


- Zato si mi to uinio?... Zato si mi to uinio?... Kako si mogao?...
Zato?
Noice su joj ispale na krpu. Napusti je sva snaga. Tijelo joj osta
lako lako, kao mjehuri sapunice. On je obujmi.
Juani s tugom zamijeti da je njezin ovjek izgubio krepkost, da se
njegove kosti doimlju vee i jedva jo ima mesa, tek kou. Rebra su mu
se ocrtavala pod majicom. Treperice to su mu neko bile tako
pripijene, sad su posvuda visjele...
Ipak, smirivala se, i postupno je gubila strah jer bijae u poznatu
kutku, na poznatim grudima. Njegov je zagrljaj bio poput onog trenutka
mira prije tonua u san. Potpisala bi da vjeno tako ostane. No bijae
upravo obratno. Taj je tren pripadao kraju.
Sabrala se urezujui ga u pamenje. Ah, kad bi ga mogla sauvati u
boici i staviti na se kad Juancarova odsutnost postane neizdriva!
- Oprosti mi, ivote moj, oprosti mi. Oprosti mi sad i oprosti mi
poslije. Oprosti mi uvijek, jer ja u umrijeti ne oprostivi sebi.

Kad je Miranda stigla s Javierom na radio, Lali joj preda poruku.


- Tvoj deko, da ga nazove.
- Moj deko?
- Tvoj mu. Ima mua, ne?
Lali je prijekorno pogleda. Da ona ima mua, ne bi se smucala okolo
kao da je brak Shakespeareova sabrana djela, a preljub nakladniki
dogaaj godine.
Mrzila je udane enske. Osobito one koje glume muenice. One koje
govore da se ne osjeaju voljenima. One uvjerene kako su silno
napredovale dok im muevi tapkaju na mjestu.
Mrzila ih je jer ne znaju biti druice; i od tolikog varanja zavre
prevarene. Ali da, ne isputajui svoje mukarce.
Poznavala ih je u tanine jer su joj njihovi muevi priali o njima u
postelji.
Miranda u trenu proita sve u njenim oima i outje se sretnom to
u nekom pobuuje zavist, makar taj netko bila Lali.
- Moda se maloj pogoralo - kaza zabrinuto.
124

Anna

Foxy

- Prije nekoliko sati izgledala je odlino - zvuao je umirujue


Javier.
- Ne znam, Flix nikad ne zove ovamo ako nije vano... Okrenu broj.
Javier se uviavno udalji i nabasa na Alventosu. Spiker mu
namignu.
- Vidi, vidi...
Ton je sve govorio. Walter mu je cinkao ono o vrpcama i sad ga je
radijska zvijezda gledala novim oima.
- Ti si jedna kutijica iznenaenja... Tonmajstor proe nosei CD-e.
- Kae li ti da ne zna to je puenje dok ti ga ne posie muko,
nemoj mu vjerovati.
- Guja govori jer sam mu ga jednom popuio i, kako je zvekan, nije
opazio razliku.
- Pa kad nema razlike!
Zapletoe se u prostaku raspravu to Javiera nije ni zabavljala.
Sreom, Miranda spusti slualicu, pruajui mu izgovor da se vrati k
njoj.
- Odavde idem ravno kui. Kaem ti, ako ne eli ostati...
- Neto je iskrsnulo?
- Mu mi je morao hitno otii... Celia spava kod susjede.
- A to je?
- Nita, njegov posao, koji nema satnice... Mislio je uzeti nekoliko
slobodnih dana, ali sad zamjenjuje jednog druga.
- Nisi mi rekla ime ti se bavi mu.
- Ne, nisam ti rekla.
Glavnog je inspektora razjarilo to mu je Jareo onako izmigoljio.
Sluaj ubijenoga na parkiralitu Trga Espae nije bio nimalo osobit.
Zapravo, mogao je priekati do jutra da ga povjeri Flixu, no zasmetala
ga je muljaa sa zamjenom izvedena iza njegovih lea, pa je utolio gnjev
zapovjedivi mu neka se u to doba nacrta u Pokrajinskoj brigadi.
- Taj je Jareo rogonja - kaza mu. - A policajaca rogonja pun mi je
kurac. U svakom amerikom filmu pojavi se neki policajac rogonja.
Flix odabra tim.
125

Anna

Foxy

Rojas je bio dobar momak. Poveo ga je kao prvog podreenog.


Anastasio je bio vrlo sirov ali je dobro vozio, a on je mrzio voziti.
Prema prvim podacima (mukarac smrskane glave u prtljaniku
kola), ubojstvo je imalo obiljeje obrauna. Zacijelo trica, prosudi.
Trojica e biti posve dovoljna. Barem noas, kad jedino preostaje otii
do mrtvanice i pokupiti izvjetaj obdukcije.
Sutra e, poslije dobrog doruka, vidjeti treba li jo koga za
zapoinjanje istrage.
Anastasio je putem stavio M-80 na radioprijemniku. La Chica de
Ipanema, to su je u duetu pjevali Sinatra i Jobim, malo ih je razvedrila.
Flix zirnu kroz prozori i zaudi se vidjevi grimizni neon nekog
kluba.
Kako neobino, pomisli. Whiskey bar se zvao Ipanema.
Nije bio praznovjeran, ali nauio je ne podcjenjivati hirovitost
sluaja. Opinjala ga je simetrija zbivanja. vrsto je vjerovao da
sluajnosti nisu sluajnosti, nego poruke koje netko alje, a ne znamo ih
odgonetnuti.
Odlui ne zaboraviti tu rije: Ipanema.
Kad je pjesma zavrila, zamoli za doputenje i okrenu na postaju
gdje je tekla emisija njegove ene.
Jedan enski glas, uzdrhtao i napregnut, ispovijedao je svoje jade
milijunu sluatelja La Notte.
- ...Nedavno sam navrila trideset i petu. Tri godine sam razvedena.
Ostavila sam mua jer... nenadano, preko noi, naoko neshvatljivo,
prestali smo imati odnose... Prvih tjedana nismo brinuli. Vjerojatno
nismo ni razgovarali o tome. On je profesor u jednoj srednjoj koli, kao i
ja. Bio je poetak godine. Smatrali smo da je iscrpljenost jedini uzrok
odsutnosti elje... no jedne sam veeri rano legla. On je ostao pogledati
posljednje vijesti... Razbudila sam se. Bilo je gotovo dva, a Jorge jo nije
doao u postelju. ula sam ga kako dahe u daljini. Snano soptanje.
Isprva sam se uplaila, ali onda pomislih: vara me. Vara me u mojoj
vlastitoj kui...
Anastasio, voza, preduhitri rasplet.
- A mu si ga je navlaio...
126

Anna

Foxy

Flix i Rojas umorno se nasmijae. Ranojutarnjim smijehom.


- Ne budi magare!
- A ne? Vidjet ete - dometnu.
...Bio je gol ispred velikog zrcala u predsoblju - nastavila je ena s
radija. - I pipao se. Pipao se kao luak...
- to sam vam rekao?
Flix promijeni postaju. Policijsko zvanje nije ga liilo ni trunke
stidljivosti.
- Mnogi ljudi zanemaruju svoje mueve i ene, ali ne odriu se
sanjarija...
Anastasio je to govorio vrlo ozbiljno, kimajui svojom glavom
primata poput onih lutaka-pasa to su krasili kola sedamdesetih.
- Normalno je, kad te proe elja za vlastitom enom, spetljati se s
drugom, ne? - Flix ga nije uzimao odve ozbiljno.
- Nema normalnog, inspektore. Ljudi su vrlo plaljivi. Za uputanje
izvan braka treba imati eludac.
Naas zavlada muk u Crdobi koja ih je prevozila.
Bijahu krupni mukarci (najtanji je imao devedeset kila), s
Parabellumima pod mikom i slubenom dozvolom za vonju gradom
bre od 130 na sat, pa ipak, estok spoj straha i tuge skrio im je duh.
Samosaaljenje je ope mjesto u tijelu, pomisli Flix. Policajac je
marginalac. Blii delinkventu nego obinu graaninu. Policajca uvijek
obmanjuju. Obitelj mu ne govori istinu. Djeca mu ne govore istinu. ena
mu ne govori istinu. Za policajca istina ne postoji. Osim njegove.
- Da poslije srknemo jednu za put?
Rojas je bio ivahan. Priliilo mu je jer je bio najmlai.
- Gdje?
- Gdje?
Navede nekog prijatelja - bolje reeno: pajdaa - koji je otvorio
saunu za kremu negdje u Dehesi de la Villa. On jo nije bio jer... Ii sam.
emu?. Samome mu nije nikakav gut, no ako su oni za...
Oni nisu bili za, ali latie se raspredanja o enama. Ispripovijedali
su pokoji razmjerno otuan ljubavni pothvat, i do mrtvanice su se ve
drapali od smijeha jer je Anastasio sjajno priao masne viceve. Na sreu,
deurna je lijenica bila Marina Salinas, Andaluanka koja ih je i
127

Anna

Foxy

predobro poznavala. Bijae tako oguglala da je nisu uzrujala ona


izobliena lica, suznih oiju od upinjanja da zatome grohot pred netom
ispranjenim i opranim truplom.
- Slavite roendan? - Neeee!
- Pobjedu vae momadi?
- Neeee!
Provalie u smijeh, previjajui se meu mrtvima.
- E, momci, to ste se razgalili!...
- Ovaj je Anastasio prava sirovina...
- Ne obaziri se, doktorice. Uvijek ja nadrapam jer nemam kole, a...
vidi moju glavu: tako je velika da su joj sve kape tijesne.
Iznova zahihotae poput djearaca.
Flix se potrudio usredotoiti na pokojnikove modre usne ne bi li
uvaio da je u slubi, a ne na momakoj veeri.
Bio je mlad, vitak, prilino zgodan mukarac. Jeziva avurina koju
mu je Marina ostavila na elu nakon otvaranja lubanje podsjeala je na
trnovu krunu.
Da, iako golobrad, podsjeao je na Krista. A mogao je i biti iste dobi
kao On kada su ga razapeli. No nije bilo rana na iznimno njegovanim
rukama. Ni na stopalima, ne veim od broja 39.
- Dobro, deki, ajmo se malo smiriti - uozbiljio se Flix. - Ako niste u
stanju, priekajte me na hodniku...
Ton je bio suh, ratniki. Poput svih iji ivot poiva na stezi, Rojas i
Anastasio bijahu osjetljivi na glas nadreenog. Veselje okona.
- Zamjeuju se dva udarca u glavu. Jedan u visini zatiljne kosti, rekla
bih izazvan padom, a drugi na desnoj tjemenici. Moj je prvi dojam da mu
ga je netko zadao iljastim predmetom: ekiem, glaalom... Oba su
udarca teko otetila pokrajnje renjeve, i mali mozak. To je prouzroilo
trenutaan gubitak ravnotee, koordinacije pokreta, vida i osjeta.
Ukratko, smatran je mrtvim ali nije umro. Rekla bih da je nesretnik
izdisao deset ili dvanaest sati u prtljaniku onih kola.
Studen uh iz pukotine nekog prozora razbarui sijedu Marininu
kosu.
- Ma koliko nevaljao ivot vodio, nitko ne zavreuje tako umrijeti...
128

Anna

Foxy

Bijae struja boli koja ju je trajno proimala nakon pogibije njezina


jedinog sina u apsurdnoj zrakoplovnoj nesrei. Poslat u ti razglednicu
iz Mnchena, bilo je posljednje to joj je rekao. Nikada to nee
zaboraviti. Sad se svaka obdukcija mladih ljudi prometala u muenje.
- ...Nitko ne zavreuje umrijeti tako rano...
Truplo je osvanulo nago, bez ijednog podatka koji bi ga mogao
identificirati.
- ...Mislim da su ga razodjenuli i oprali pod pritiskom... mogue
mrkom, ne bi li izbrisali svaki trag. Imao je plastiku na noktima. To
moda upuuje da su ga prenijeli u onakvoj tvornikoj vrei za smee...
U oekivanju kasnijih pretraga, mogao se pratiti samo trag njegovih
otisaka prstiju, opisa i snimaka to su ih nainili vjetaci koji su
podignuli tijelo.
Preostalo je unijeti te podatke u raunalo i drati fige.
Da mu nadjenu neko ime, okrstie ga Martes37, kao dan njegove
smrti. Ako Martes ima dosje, ili netko prijavi njegov nestanak, sve e biti
jednostavno i rutinski. Ako ne...
- to je s onim piem?
Rojas se oito opirao povratku kui. Moda jer je jedini bio samac.
Flix vidje da za etvrt sata zavrava emisija. Pomisli kako bi bilo
zgodno otii po enu na radio i popiti to pie s njom. Ipanema iznova
iskrsnu na povratku. Doimala se kao prikladno mjesto. Oglaavala je
latinsku glazbu i, iako nije volio plesati, Miranda jest. Zamislio je kako se
njie s njom na zvuke ulne salse.
Zato ne? No bijae hladna. Jedino bi mu godilo znojiti se. Znojiti
se usred drugih. Znojiti se i osjeati ivot. Nita nije oprenije smrti od
znoja i plesa.
- Odoh ja, gospodo. Sutra treba rano ustati.
Tijekom sto dvadeset minuta koliko je trajala emisija Javier se nije
maknuo sa stolice. Imati pred sobom Mirandu koja prima pozive,
smatrao je udesnim prizorom.
Nije to inio hotimice. Odluio je tek priekati je i potom je odvesti
kui. Bez drugih nakana, ree sebi. Htio je jo malo uivati u njezinu

37

martes - utorak

129

Anna

Foxy

drutvu. Htio je i gledati je dok radi, jer ushiivalo ga je promatrati ljude


pri poslu. Ta dva sata bijahu oaza usred pustinje to mu je egla glavu.
Nije se uznemirila vidjevi kako i koliko je gleda. S nekim drugim
osjeala bi se neugodno, ali s njim ne.
Nekako prirodno outjela se vie enom. Kao da su joj Javierove oi
zaoblile ramena, okrupnjale grudi, izduile tijelo i protegnule noge u
beskraj.
eljeti i biti eljena bijae stvaran osjeaj. Davao je smisao
vremenu, onom trenutanom. Ona, koja je poput veine tratila svoj ivot
meu uspomenama i enjama, godinama je traila sadanjost u
pustolovinama s mukarcima sa psima. (Jalove stanke, bijedne zakrpe,
lijek kratkotrajan kao gaenje ei uturicom.)
S njim se, naprotiv, ganue postojanja produljivalo. Ieznula je
prenost razrjeenja mahnitosti jer mahnitost sama bijae ishod.
Nasladna mahnitost, k tome. I zrela. Vie duhovna nego putena, dublja...
A ako je mogue odrati takvo stanje nekoliko dana, jedan tjedan,
vjeno...?
Vjeno bih je mogao voljeti, mislio je Javier. Nitko mu nije pokazao
kao ona svoju tmuu, a ipak ga je sveudilj zanimala. Koliko god obilazio
pet strana svijeta sa svijeom, teko bi naao ikog tko bi ga toliko
razumio. enu poput njega, druicu. To je bila. Jednostavno bi vidio
kako die slualicu i prestao bi osjeati krivnju. Dubok bi strah nestao i
oivljavao mu je krvotok. U onim je okolnostima bilo udo da u njemu
raste koa, meso, pratanje a - osobito - samopotovanje.

Bez potrebe za migom jer, zaudo, nisu im vie bile nune rijei za
openje, pourili su napustiti akvarij po zavretku emisije. eljeli su biti
sami, makar kratku minutu dok se dizalo sputa.
- Uistinu mora odmah kui?
- Da.
Nisu se gledali. Nakon to su se gledali dva duga sata, bijahu
zajedno i nisu se gledali.
- Ima li Boga, nestat e struje - naali se nastojei prikriti strahovitu
udnju za njom.
130

Anna

Foxy

Borio se protiv sata. Kao uvijek, odve je razmiljao, a raspolagao je


s jedva pola minute.
- A ako sam ja tvoje rjeenje, a ti moje?
- Neu ti dopustiti da lane prvo to ti proe kroz glavu. Miranda se
suoi s njim.
- to hoe rei?
- Da terapija zavrava u deset. - Koila ga je tek da on ne pusti
papuicu gasa.
- Pretpostavlja se da moemo biti iskreni. To je naa prednost.
- Gleda me kao otvorenu knjigu. Vjeruje da ita moje misli, ali ne.
Vrata dizala se otvorie. Nijedno nije bilo kadro izii.
- Do juer sam bio otok - kaza on. - Od juer se jedino s tobom
osjeam dobro. Idiotski je eljeti da je i tebi tako.
Vrata su se poela zatvarati. Netko je gore pozvao dizalo. Javier se
iskae hitro pritiui tipkalo za otvaranje. Ona tako pohita van da se
spotaknu i slomi potpeticu.
- No!
- ao mi je.
- emu ali, nije tvoja krivnja.
- Sve to ti se dogodi moja je krivnja.
Mirandino se lice pretvori u izraz bubotka. Ugrizao se za jezik
zatomljujui smijeh.
- Ne budi slatkorjeiv, dobro?
- Dobro.
- A ni umiljen.
- Ni to.
- I priekaj barem da ti okrenem lea pa mi se onda smij. Sagnue
se u isti mah podii potpeticu. enina suknja uspe se bedrima privlaei
Javierov pogled poput magneta. Ushiti je uloviti taj pogled.
On se osjeti zateenim. No nije htio hiniti nevjetost.
- Reci mi da si ih odjenula za mene.
Mislio je na crne ipkane gaice to ih - uistinu - nije nosila otkad su
joj donijete iz Milana, a koje nisu tu bile sluajno.
131

Anna

Foxy

- Reci mi to - on, neuveno mekim glasom - i obeajem govoriti


iskljuivo o vremenu dok te ivu i zdravu ne dovedem kui.

Dvadesetak metara dalje, na ulici, Flix je irio nosnice i savjesno


udisao, u nadi da e izvjetriti kemijski vonj to mu ga je ostavila
mrtvanica.
Zapadnije vjetar rastjerao oblake, no nije zamijetio zvijezde ni
mjesec. Kao da su utekli iz sredita grada, uvrijeeni natjecanjem s
rasvjetom i bljetavim natpisima.
Osjeti studen na rukama i skrije ih u depove ogrtaa. Vidjevi se u
nekom izlogu, pomisli kako se doimlje kao sve drugo osim kao policajac
koji je sanjao postati kad se upisao na akademiju.
- Zna li priati prie?
Obratila mu se vrlo mlada djevojka. Toliko, da ju je svjetlo semafora
obojalo u uto i njezin se lik preobrazio u smuujuu opsjenu: Celia,
njegova ki.
- Moje prijateljice i ja ne moemo zaspati jer nemamo nikog tko bi
nam ispriao priu.
Svjetlo se prometnu u crvenu i iznova je bila Celia. Ovog puta
nepuna dva tjedna prije, preruena u vraga za makare.
Bijae umor, i lee. Proveo je cijeli dan s njima i pekle su ga oi.
- Tri smo. ivimo u jednom stanu, tu blizu.
Nosila je traperice na naramenice odrezane tur centimetar ispod
prepona. Na vratu i ramenima pomaljala se barunasta majica s djejim
crteima. Iz vojnikih izama izlazile su sportske arape i sezale do
koljena.
- Zna koja je moja najdraa pria?
- Koliko ti je godina?
- Pinokio. Svia mi se kad mu raste nos, raste li i tebi?
- KOLIKO TI JE GODINA?
Ona spazi alarm koji izbija u drotovim oima kad misli da se treba
uplesti, i udri u trk.
No Flix je obiknuo na jurnjavu i ulovi je.
Spljoti je o neka kuna vrata.
Njena torbica u obliku medvjedia pade na pod.
132

Anna

Foxy

- Osamnaest mi je godina! Osamnaest i dva mjeseca, kunem vam se!


- A osobna?
- U torbici!
- Nema ti osamnaest godina!
- Osobna mi je u torbici! Mogu je uzeti? Mogu uzeti torbicu? Dah joj
je mirisao po istim vakaama sa sladiem to ih je Celia vjeito
gnjavala. To ga toliko smete, da zaboravi na oprez i dopusti djevojci
dohvatiti torbicu, umjesto da to sam uini.
- Gade!
Medvjedieva utroba krila je neto vrlo tvrdo jer oinula ga je po
licu i Gran Via ieznu iza raznobojne rozete to se prelije iz modre u
mrkogrimiznu, a potom u utu.
Pao je presamien na mramornu stubu vee. Okusi trpke bale.
Dodirnu nos. Smui mu se kad vidje prste natopljene krvlju.
Osovio se kako je mogao, isteui vrat da se ne umrlja. Sreom,
Miranda mu je uvijek stavljala rupie u depove kaputia. Zapui
jednim izljev krvi, no odmah mu zatreba drugi, pa trei.
Proklinjui se, vidje svoju enu kako izlazi s radija u pratnji nekog
tipa vieg od njega. Zazirao je od visokih mukaraca. Vazda umiljaju
da su vredniji od drugih, vjerovao je.
Uini mu se da ona hramlje i hvata se za njegovu ruku umirui od
smijeha, apui mu tko zna kakve duhovitosti na uho.
Nije znao to bi. Prii joj u tim okolnostima ispalo bi groteskno.
Jednako groteskno kao imati je nadomak, ne poi pred nju i rei posve
prirodno: Vidi to mi se dogodilo jer sam te ekao.
Ali ne. Nasluti da je mudrije ne stati joj na put.
Nije bio ljubomoran, tek njegov se posao sastojao u nepovjerljivosti
prema ljudskome rodu.
Odjednom se uplai. Njegove su misli prebrzo letjele. Brzina u
mislima i na cesti je opasna. Smirenost je, naprotiv, dobra savjetnica.
Ali vii mukarac nije bio Alventosa ni Walter, niti itko koga je
upoznao pri rijetkim posjetima studiju.
Odlui ne umovati vie i uiniti to je tijelo trailo od njega: slijediti
ih.
133

Anna

Foxy

Miranda vidje kako Javier daje petsto peseta nonom uvaru koji
mu je pripazio Peugeot.
Potom pusti da joj otvori vrata i outje se slobodnom kad je mogla
sjesti i izuti cipele. Nagonski presavi dugu jaknu preko suknje. Htjela je
prekriti koljena. ak se osjetila krivom to ih ima.
Kroz vjetrobran vidje ga kako obilazi kola. Njegove su se oice u
sumraju krijesile poput majih. I kao maak prilazio joj je slijeva. Tad
se sjeti da ga je upoznala u snu. U ustrajnom snu to ga je sanjala
odmalena. Od one dobi kad se ne zna to su snovi.
Jakna nenadano oivje i proe je nepodnoljiv svrab u bedrima.
Zgrabi je, smota u loptu i hitnu u ko stranjeg sjedala. Time outje
osloboenje broj dva.
On ue i zatvori. Potmuo udarac lako zaljulja zrak. Zapori vrata
spustie se sami.
- Radi li?
Govorila je o mobitelu to je leao uz mjenja brzina.
- Da.
- Mogu?
- Jasno.
Ukljui ga i doda joj. Pritom im se dotaknue prsti.
- eli li razgovarati nasamo, popuit u vani jednu.
- Pripali i meni?
- Da.
Malo metara dalje, taksist nije htio nevolje. ovjek krvava nosa u to
doba noi je dave. Ko Bog.
- Briga me jesi li policajac. Dapae, ako si policajac, jo gore.
- Platit u ti, ovjee. - Flix je nastojao zvuati uvjerljivo. - I dat u
ti dobru napojnicu.
- Ma vraam se doma, crnim od osam ujutro...
- Moram pratiti neke ljude... nezamjetno, da ne opaze...
- Pa uzmi drugi taksi.
- Vidim samo tvoj.
- Zna da nisam duan. - Ote se taksistu zijev.
- Nee biti nasilja... ni guve.
134

Anna

Foxy

- Zaspat u... Dao bih polovicu dananje zarade da taj as zaspim.


- Uzmi olovku i zapii svoju adresu. - Prijee inspektor s molbe na
zapovijed. - Ja u voziti, uinit u to moram i odvesti te kui.
Uto zazvoni mobitel. Javi se.
- Flixe... Bila je Miranda.
- Da.
- Ide doma?
Dvojio je o odgovoru pet sekundi uloenih u sjedanje na taksistovo
mjesto, koji se smijao vrlo oputeno zbog umora.
- Imam jo za nekoliko sati - slaga. - Zato?
- Ne znam bih li probudila susjedu da pokupim malu... Uza sav trud
rijei su joj zvuale kao isprika, no odlui olakati joj.
- Pusti je. Neka spava. Navit u sat za osam i otii po nju prije
doruka.
- Ne, ja u. Ti se odmori.
- Kako eli.
- Bok.
- Bok.
To je bilo sve. Kratko, iako dovoljno da zaustavi izljev krvi jer posta
gorka i zgrua mu se u nosu.
U retrovizoru vidje Peugeot. Upali i krenu.
- Spusti barem zastavicu - bile su posljednje taksistove rijei prije
negoli e konano sklopiti oi.

135

Anna

Foxy

3.
SUMNJA
Sat poslije, Miranda se tuirala kod kue. Vrela voda slijevala joj se
na ramena omekavajui svu napetost u njoj. Ne osjeajui tugu, i ne
htijui, zaplakala je. Outje kako joj to pomae. Spoj vode i njezine vode
razdrjeivahu neke prastare vorove koji su joj titali duu: krivnju,
stegu, dunost, rtvovanje... Sijaset stvari to ih je uprtila na lea na dan
kad se udala.
Uinila je to znajui da je Flix ono to jest: pronicav ovjek koga
moe voljeti bez ljubavi.
Uinila je to jer joj je bio potreban stvaran mukarac da ne poludi, a
stvarni su mukarci poput njega. Poput nje ne postoje. Traila ih je prije
Flixa; i poslije. Nala ih je samo u romanima i filmovima. Bijahu la.
Do danas.

Javier upali svjetla u vrtu kako bi se uspeo do spavaonice u


polutami. Nije se mogao suoiti s kuom. Neko bi ga neugodno sjeanje
moglo spustiti s oblaka.
Nije se istuirao, ni razodjenuo. Radije je legao s tragom Mirande na
sebi.
Poloio je njezine gaice na pokrajnji jastuk i zanio se kao bena
zamiljajui da jo sadre netom otkriveno blago.
Svaki djeli sobe bijae proet divnom modrinom.
Jedva je uo svoje disanje. Onako skutrenu na boku, priini mu se
da ponire u tiinu nalik na onu prije raanja.
Moda se danas iznova raao. To je. Iz istroena ovjeka nicala je te
zore nova i mnogo bolja osoba. Budunost nije vie pobuivala paniku.
Izgubljene iluzije najzad su se vraale, zagrijavajui motore njegova
postojanja.
A ipak sat prije, u kolima, drhtao je.
Kad god se mimoilazio s nekim autobusom, obuzimao ga je poriv da
zavrti upravlja i smrska se o nj.
136

Anna

Foxy

Apsurdno. Jer vonju je zapoeo odlino raspoloen...


Bit e elja, ili strah od elje, ili koenje elje. Nenadana glad, slino
onome kad je prvi put prestao puiti.
Zanijevi se nekoliko puta, osvijesti da vozi kao bjesomunik i da
ona to trpi bez rijei.
Stao je. Da, valja stati.
- Poginut emo, za ime boje!
Spustio je prozor i udisao ne nalazei sav zrak za kojim su plua
hlepila.
- Treba mi pie.
Nije znao gdje je, ni kamo ide, ak ni moe li tu ostaviti kola.
Njegova je drhtavica zarazila ulicu i zgrade.
- Boli te u prsima?
- Ne!
- Osjea li probadanje?
- Ne!
Nasuprot vidje disko. Ue. Kako je silazio stubitem, pojaavala se
glazba. Godila mu je.

Unutra je bilo dupkom puno i mrano, no pohrlio je kao rijeka kroz


korito mladih to su pjevuili neki reagge ritam.
Stigao je do anka, pravog mravinjaka, ne brinui prati li ga ona. A
bijae tamo.
Osjetio je njene ruke oko struka, teinu glave na leima, njene
poljupce na vratu, kako mu vrkom jezika miluje uho.
Bio je njezin nain da mu kae kako je nasmrt ranjena kao i on.
Razumio je i ne osvrnu se. Tek, uhvati je za ruke, povue ih do
spolovila i protrlja ga njima preko hlaa.
Osjet nije bio onaj poznati, nego mnogo snaniji.
I tad se sva snaga svemira sabra meu njegovim nogama. ivot
prokljua, iz njegova penisa suknu mlaz svjetlosti i stopi se s izvorom
stvari.
Okrenu se i povrati njezino lice. Pojmi da se, prije nego eviti, idu
ubiti.
137

Anna

Foxy

Nije mario. Imao je pred sobom stranicu i morao ju je ispuniti


svime onim to se nikad nije usudio napisati.
Kliznuli su niz stijenu anka gurani i gaeni desecima nogu, no ni za
to nije mario jer svijet je u hipu ieznuo i preostao je tek prostor te
ene.
Dojam bijae trenutaan. Uao je ne kucajui i outio se kod kue.
Nije mu trebao klju, ni vodi kako bi mu pokazao njegovo mjesto.
Zaelio je zauvijek tu ostati.
Nije bilo estine, ni prenosti, a kamoli tjeskobe. Tek mir sred
kaosa. Lijek ljubavi na bojnom polju. Tko e znati koliko je trajalo.
Dugo ili kratko, osjet je ustrajao u modroj sobi. Zauvijek e ga
uvati, ako se i ne ponovi. Uspomena e mu dostajati da se nikada vie
ne osjeti sm.
Nakon vrhunca bijahu podulje nepomini: ona na njemu, on na
podu.
Glazba im se jasno vratila i pojmie gdje su. Nisu se postidjeli. U
onom mnotvu, svatko je bio u svom filmu.
Ustali su i poli u kola. Tamo iz njih provali smijeh.
- to se zbilo? - Strepjela je da e povratak u stvarnost znaiti gadan
pad.
- Teko da u ikad biti s nekom enom, ako to nisi ti...
Na kraju se pokazala istinitom stara pria da smo polovica koja ne
miruje dok ne nae drugu.

Vani, ispred Javierova vrta, sjedio je Flix na rubu plonika. Jednom


je rukom upao kosu a drugom drao pitolj, i pitao se to sad.
Upravo je vidio svoju enu (svoju, onu koju je povrh svega smatrao
svojom) kako usred diska jae na tiposu to joj ga je zabadao bez imalo
obzira. Slika bijae tako divljaka, i tako se muno vrtjela u njegovu
mozgu da, zatoen stuporom, nije bio kadar sloiti dvije suvisle misli.
Taksistovo hrkanje kidalo mu je ivce. Poboja se da e jo pucati u
nj ne bi li se malo pribrao.
On nije pucao: ali Jareo jest, u svoju enu u nekoj bolnici Melille.
138

Anna

Foxy

Flix je doznao ujutro u baru. Toliko ga je potreslo da nije ni okusio


kriku omleta s krumpirima, a kava s mlijekom ukiselila mu se u elucu.
Stvar je svima prirasla jeziku. Ona kurva Carola kazala je sirotom
rogonji neka se vrati odakle je doao.
Zamislio je prizor. Poznavao ih je. Carola je bila vrlo strastvena.
Zacijelo se osjetila hromom i samom, bez ovjeka zbog kojeg je sve
bacila preko palube, i htjela je umrijeti. Jareo joj je u tome pomogao,
pruajui joj tako svoju posljednju uslugu.
Upitao se bi li se morao osjeati odgovornim i odmah odvrati da ne.
Plaajui, naiao je na sreku. Obea sebi da e, dobije li, najprije
poslati neto novca Jareu.
U uredu se sastao s Rojasom i Anastasijom.
Razmotrie to su prikupili o sluaju Martes.
U prvom potezu nije naen nikakav zapis o njemu u raunalu.
Njegov je identitet, stoga, ostao zagonetan.
No vjetaci su otkrili svjee tragove u Dodgeu. Netko ga je rabio za
privatnu zabavu, jer pronali su ostatke sjemena i nekoliko stidnih
dlaka, jamano enskih. Puka priica. Teko da je jedno imalo veze s
drugim.
Lijenica Salinas nazvala je rano ujutro prilaui nov podatak. U
drugom ispitivanju tijela zamijeene su sitne razderotine u predjelu
anusa. To navodi na pomisao da je bio homoseksualac, ali moglo se
raditi i o heteroseksualcu koji se zadovoljavao vibratorom.
U vezi s prijavom nestanka, tek se jedna donekle poklapala s
njegovim opisom.
- Dolazi iz sredita. Stanovita Claudia Sanchez, spremaica, udi se
da nije zatekla gazdu kod kue - kaza Rojas zafrkantski. - Prema
gospoi, uvijek joj daje upute za maka prije odlaska...
Flix je jedva sluao. Njegove misli bijahu s Jareom i Mirandom.
Jareo je katkad imao njegovo lice, a Miranda Carolino.
- Pretpostavljeni nestali zove se Jacinto Vega. Trideset i devet mu je
godina, samac je, radi kao sinkronizator.
- Sinkronizator? Kakav to sinkronizator? - zablista Anastasijev
nos.
- Moram te razoarati, kite - pecnu ga Rojas - glas Harrisona Forda
nije glas Harrisona Forda.
139

Anna

Foxy

Flix je bio jezivo raspoloen. A njegovi su se ljudi jo zavitlavali.


- Rojas!
- Gospodine?
- Nai spremaicu. Pokai joj Martesovu sliku i, bude li sree,
nazovi.
Rojas primi na znanje. Odlazei, naali se pozdravljajui po vojniki.
- A ti...
Anastasio dobro nauli ui, svjestan da ne shvaa uvijek sve otprve.
- ...Ti idi zatraiti nalog za pretragu. Nije zgorega, jer poslije treba
epiti u redu.
Anastasio uze kavu i dignu se sa stolca. Potom povjerljivo prie
Felixu.
- Zna da smo na kraju otili?
- Molim?
- Rojas i ja, u onu saunu.
Sjao je poput momia to slavi nestaluk.
- Moramo te jednom odvesti, inspektore.
- Vidjet emo.
- Zamisli nas dvojicu u jacuzziju, s dvije krasne make...
- Koliki je ispao ceh?
- Besplatno! Njegov nas je prijatelj astio.
- Oprezno s onim to ispada besplatno...
- Da zna koji je gut navui kondom u jacuzziju... Pomoli mu se
slina u kutu usta. Onda se osmjehnu i ode vukui golemo tijelo.
Osta miris kolonjske vodice. Od toga se Flixu malo zavrti.
Mjesto gdje su radili moglo se zamijeniti s kojim god uredom:
stolovi, stolice i mnogo telefona. Svaki je tim imao svoj prostor, no
katkad je kaos bio tolik da se ovjek morao zatvoriti u nunik ako je
elio misliti.
Toga se jutra sve uskomealo. Vijesti o Jareu pristizahu jedna za
drugom. Posljednju je krikom pronijela Marimuslos, dijelei roie to
ih je ispekla njezina majka.
- Pobjegao je. Nitko ne zna kako, no trai ga pedeset policajaca po
cijeloj Melilli...
140

Anna

Foxy

Mnoina urotnikih pogleda inila je izlinim naglas rei kako je to


dogovor, kako je jasno kao dan da su ga drugovi pustili pobjei. Osjeaj
zadovoljstva bijae opi. Jareo je to zavrijedio. Kad bi bar umio
iskoristiti sate prednosti koje su mu nedvojbeno dali.
Flix prihvati roi iz ruke Marimuslos i rairi list gdje je sino
zabiljeio registracijski broj Peugeota. U nepunih pet minuta i nekoliko
poziva dobio je eljene podatke: kola je kupila na leasing Oriunda P.C.,
S.A., producentska kua za film i televiziju sa sjeditem u Ulici Marques
de Valdeiglesias u Madridu. Polica osiguranja glasi na don Javiera Orillu
Fabregata.
Okreui broj producentske kue, iupa dlaku iz uha i spali je
upaljaem. Potom pomirisa prste i iskrsnu mu u sjeanju njegova majka
kako oprljuje kou pileta.
- Oriunda, izvolite.
- Dobar dan. Pripremamo predavanje o panjolskom filmu i elio
bih da mi dostavite ivotopis Javiera Orille...

Javier pomisli kako je najrazboritije ne uriti. Danas se, sukladno


zadanoj rijei, seli u hotel, nosei ono najnunije u nekoliko kovega. A
onda sve u svoje vrijeme: ve e u miru razluiti to mu odgovara.
Nije ovisilo o njemu, nego o zbivanjima. Moda e trebati potraiti
stan za jednog, ili za dvoje... Tko zna nije li najpametnije otii u drugi
grad, ili ak drugu zemlju.
Upitao je Lolu odobrava li da gostinjsku sobu koristi za uvanje
onog to smatra svojim. Ona ga je obodrila, i jo je poslala sina Jaimea
neka mu pomogne.
- Knjige, tata?
- Ne. Zasad ostaju ovdje. Ve e doi as za prepiranje s tvojom
majkom ije su koje... Raunalo, ako hoe, stavi u tu kutiju. I papire
slijeva.
- Pie li togod?
- Uvijek.
- I to e biti?
- Ne znam jo.
Jaime uzvinu plave obrve u izraz divljenja.
141

Anna

Foxy

- Otkad sam bio mali, vidim te pisati svaki dan. Stvarno je dojmljivo.
- to je dojmljivo?
- To. Da sjedne i pie kao da ti je potrebno.
- A to je tebi potrebno?
- Meni?
- Da.
- to misli?
Javier se pokua uivjeti u sinovljeve potrebe, ali uzalud. Naravno,
nije bilo prvi put. Jaime ga je poraavao. Kad god se upinjao misliti na nj,
njegova bi mata zakazala. Bijae strano vidjeti ga tako blijeda, posve
nezanimljiva. Nikad ga nije mogao uzeti kao uzor. ak ni za sporedne
likove.
- U ovim godinama vjerojatno eli to je mogue vie biti s curom,
zar ne?
- Ozbiljno to kae?
- Dobro, ona je vrlo lijepa...
- Kako se zove?
- Tko?
- Moja cura.
- emu sad to?
- Ne sjea se.
- Koma sam s imenima, ali njezino sam upamtio. Nije se usudio rei
nijedno ime.
Jaimeov se izraz, bez ijednog trzaja, pretopi iz mladenakog u izraz
nekog mnogo starijeg i mnogo tunijeg.
Javier je zamijetio. Uzmaknu dva koraka naoko bez razloga.
Nevidljiva sila koja ga je gurala natrag bijae odbojnost.
- Magda, ha? I ona prije, Silvia, nije li?
Jaime ostavi pitanja u zraku. Zasukao je rukave veste i metnuo
raunalo i listove u kutiju. Onda je podignu.
- to je, sine?
Jaime, zajapurena lica, bijae iva slika svog djeda, Lolina oca,
pukovnika koji je danomice dolazio odjeven za tenis u svoj ured u
Zapovjednitvu.
142

Anna

Foxy

- Jaime, molim te.


Mladi ispusti kutiju i udri u trk. Bilo je to toliko neoekivano, da se
Javier ukipio u boravku gledajui kako sin bjei od njega.
- Jaime!
Uza svu vjebu, nije ga mogao uloviti. Deko je bio brz kao strijela.
- Jaime, stani, k vragu!
Jaime bijae jo samo lea to su izlazila na ulicu.
- Stani i razgovarat emo!

Miranda je htjela presvui jastunice kadli opazi zagasitocrvenu


mrlju na desnoj. Flixovoj. Doimala se kao krv. Zabrinuto pregleda
depove mueva ogrtaa i pronae ostatke rupia, isto umrljanih
krvlju, i list papira presavit naetvoro koji rairi.
Bio je istipkan. A poznavala je i oblik. Policijsko izvjee.
Poe itati.
Doavi do treeg retka, morala je sjesti i pripaliti cigaretu.
Proita iznova: Tijelo neidentificirana mukaraca otkriveno je u
prtljaniku Dodge-Darta ostavljena oko jedanaest mjeseci na
parkiralitu Trga Espaa... Uplaila se. Uistinu se uplaila.
U prtljaniku Dodge-Darta... na parkiralitu Trga Espaa...,
ponovi.
Plailo ju je tek ono neshvatljivo, a to je bilo. Protivno Flixu, ona
nije vjerovala u sluajnosti, a kad bi se pojavile, traila je logino
objanjenje koje bi ih liilo njihova iznimna obiljeja.
No sad se bujica misli vrtloila njenim mozgom. Neke nesuvisle. A
ako nije isti Dodge? Ako su dva? ak si je bila smijena. Jedina kola koja
je umjela prepoznati bijae Dodge. Da su se Javier i ona sklonili u druga,
sad bi u blaenu miru istila kuu. Pripali novu cigaretu ostatkom
prethodne. ivci i dim povedoe njezine misli drugim pravcem. A ako je
taj zapis Flix navla ostavio u depu kako bi ga ona proitala?
Kad god je etala psa, osvrtala se provjeravajui ne prati li je. Nikad
to nije uinio jer imao je povjerenja u nju, i do noi Dodgea s razlogom.
Uistinu, uistinu mu je nevjerna bila jedino s Javierom. S ostalima
mogli su joj se pripisati razni pridjevi: luda, bolesna, porona, prljava...
Ali nevjerna ne.
143

Anna

Foxy

Moda je upravo to uoio, novi sastojak u njoj: ljubav.


No, eli li je stjerati pred zid, emu si zaplitati ivot uvaljujui
mrtvaca u stvar?
Nije trpjela neizvjesnost. Dohvati slualicu i, drhui, okrenu broj
to ga je znala naizust.
Javila se djevojka iz vratarnice. Zamoli je neka je spoji s
inspektorom Feijom.
- Izvolite.
Muev je glas zvuao drukije kad bi ga zvala na posao. Ozbiljnije,
hladnije. Sad joj je gotovo zadao strah.
- Ja sam - kaza ena.
S druge strane nasta tajac. Potraja tek asak, no u Mirandi izazva
muninu i htjede prekinuti vezu. Ipak, smogla je hrabrosti i produila.
- Neto ti se dogodilo noas?
- Meni?
- Ima krvi na tvom jastuku.
- Nita, pukla mi je ilica u nosu... kao djearcu...
- Ali... jesi li dobro?
- Kao obino.
Nije bio kao obino. Rijei mu dopirahu tako suhe, da ga je
zamiljala usana stisnutih u crtu, otrih poput britve.
- Nisi mi jo rekao zato si odgodio godinji...
Flix se osupnu uvi je tako uplaenu. Reklo bi se da njegovu enu
izjeda krivnja tea od one poznate mu. Preletio je pogledom ivotopis
Javiera Orille netom primljen faksom.
itao je naslove njegovih djela i mrzio ga. Protiv te parade uspjeha
bijae nemoan.
- Flixe, jesi li tu?
I on je htio prekinuti vezu, no zatomio je gnjev i zakljuio da je
inteligencija jedino oruje kojim je moe zadrati.
- uj, imam jedan prilino zamren sluaj. Ne mogu sad razgovarati.
- Koji sluaj?
Poklopila je usta, pokudila se, nazvala se kretenuom jer gubi
prisebnost. emu taj poriv da se oda kao kakva zloinka?
144

Anna

Foxy

Flix je gledao sliku dotinog Orille na zadnjoj stranici ivotopisa i


takoer gubio prisebnost. Osobito kad bi ga se sjetio kako sjedi na podu
s raskreenom Mirandom u krilu.
- Ubojstvo.
Naeg braka, pomisli. Slika mu je podrhtavala u rukama.
Povreivala ga je toliko, da ju je morao hitnuti nekamo kako ne bi
planuo. - Otkrili smo jednog sumnjivog, ali... Snanim udahom Miranda
opri usne. - ...Nema dovoljno dokaza, a kako, usto, tip nije evidentiran...
Flix nikad nije lagao. Sada je to inio i proelo ga je uzbuenje.
Vidje sebe izobliena, odraena u utiskivau spojnica na stolu. Pomisli
da mora stati ne eli li se pretvoriti u udovite. No stisnuo je butine,
osjetio jaja kao pesti, i produio:
- Ne elim izazvati sablazan, a jamano e izbiti jer... radi na filmu...
Miranda osta prikucana na zid. uta kao on.
- Ti ga poznaje... siguran sam.
Htjede odvratiti, ali izdao ju je glas. Tek joj se srce otimalo utei
kroz grlo.
- Ja?
- Kad gleda tolike filmove...
Nijedan kao taj to ga proivljava. Nijedan koji bi je toliko izmodio.
- Dobro, dosta. Ne znam zato to priam kad smo se dogovorili da ti
nikad neu spominjati posao.
Anastasio mu je ve podue davao znakove.
- Moram ii, duo.
Spustio je slualicu. I osjetio strahovitu elju za mokrenjem.
- Spremaica je prepoznala sliku - progovori Anastasio pijuckajui
mrvice roia. - Rojas nas eka u Ulici Hortaleza.

145

Anna

Foxy

JACINTO

146

Anna

Foxy

1.
BOLNO TIJELO
I Juani je slagala u frizeraju. Kazala je da treba deset slobodnih dana
kako bi otpratila Juancara u Barcelonu. Tamo e ga podvrgnuti novom
lijeenju koje iskuavaju. Nita im ne jame, no ne preostaje im drugo
doli hvatati se za slamku. Kako imaju rodbinu u Badaloni, vode djecu sa
sobom.
Vlasnica i radnice poeljele su joj sreu.

Izila je na ulicu pritisnuta samilou. Ve se uvrijeilo. Potaknuti


suut bilo je teko na poetku. Sad vie ne. Nesrea se pokazala udobna
kao kina kabanica. Ljudi su se trudili biti paljivi. Primala je bolje
napojnice. Prijazne susjede uvale su joj djecu. Osjeala se tako
zatienom u etvrti, da se ve osam mjeseci nije maknula iz nje.

Ula je u podrunicu tedionice gdje je imala raun i potraila


ravnatelja. I slubenici su je poznavali, pa joj uputie ohrabrujue
osmijehe.
Olakala je ekanje razgledajui oglasni listi za hipotekarni kredit.
Vidje sliku obitelji pred kuom za odmor: otac, majka i troje djece, svi u
sportskoj odjei. Mukarac je drao tapove za golf. Jedan djeak, rugby
loptu; drugi, bicikl, a djevojica, peraje. Majka nije nita nosila, iako se u
dnu fotke razabirao teniski reket koji je moda njezin.
Pojavio se ravnatelj, njene dobi, isto iz Carabanchela. Sjeti se da je
jednom plesala s njim. Mogao joj se svidjeti, ali nije. Drhtala mu je ruka
za senti.
Juancar ju je, naprotiv, zaludio jer se primicao ne gubei ritam. Zato
je loe izabrala. Bila bi sretnija s ravnateljem koji se, k tome, kao svi koji
zarauju, s godinama proljepavao.
Sjela je pred njegov stol i vidjela uokvirenu sliku njegove ene.
Pomisli kako mu uz takav primjerak zacijelo jo uvijek dre ruka.
- Zanima me je li moj mu nedavno uloio novac.
147

Anna

Foxy

- Na tvoj raun?
- Na svoj.
- To ti ne mogu rei.
- Moe, jer sad ve...
- Juanita...
Zvao ju je Juanita. I svoju je enu vjerojatno zvao umanjenicom:
Isabelita, Martita, Laurita...
- Da nije vano, ne bih te molila.
ovjek isprui ruke preda se traei malo udobnosti. Rukavi su
nategnuli kosi av.
- Taj ti je kaputi pretijesan.
On je pogleda kao da je zazvuala umilna glazba i kani je pozvati na
ples.
- A i koulja. Zato ne otkopa ovratnik?
- Kad odve volim jesti - osmjehnu se. - I gledaj kakav sam... Ruam
uvijek u asturijskom restoranu na uglu. Poznaje ga?
Juani je poznavala malo restorana.
- Kad se zaeli fabesa 38 s vrsnim kopanicama, kai mi. Otkopao je
koulju. Svukao kaputi. Imao je krugove znoja ispod pazuha.
- Ali ne elim se udebljati kao moj otac. Poet u igrati golf. Izustivi
to, osjeti jad.
- ...Prije je golf bio bogataki sport, a sad...
Ustao je lako uvlaei trbuh. To ga je prinudilo proiriti prsni ko,
izlaui opasnosti dugmad koulje.
- Vidjet u to mogu uiniti.
Juani napusti podrunicu satrta. Prethodnog jutra njezin je Juancar
primio ek na milijun peseta.
Pokuala je ispitati odakle, no prijatelj se zatvorio kao koljka. Taj
podatak nee izvui iz njega.
Nije htjela navaljivati. Bilo ju je stid i dalje oijukati. Osobito ju je
brinulo ne poruiti mostove do tog momka. Jamano e joj dobro doi
poslije, kad e trebati pomo oko udovikih papira i novi zajam za
otplaivanje hipoteke.
38

fabes - (astur.) bob

148

Anna

Foxy

Poigra se milju o vezi s njim. Imao je zdepaste i zaputene ruke, ali


inio se drag i zaljubljiv.
Postidje se vidjevi se silno runom u izlogu. Uz to oblije,
ravnateljevo je udvaranje bilo neshvatljivo.
Moda jednako gleda sve zdvojne Juani koje prolaze kroz njegov
ured. S liem dobrice izvlai ih iz kripca i onda ih poziva k Asturijancu.
etvrt je zlatni rudnik za takve bezobzirne tipove.
Otvori torbicu i izvadi omotnicu s kartama. Zirnu na sat. Preostalo
je jo nekoliko sati za slaganje kovega prije odlaska u zranu luku.

Javier je ve podue ekao u kolima nasuprot Mirandine kue.


Mislio je nazvati je, ali telefon nije bio prikladan za izlaganje
ponude koju je imao na umu.
Najprije je htio prii interfonu i javiti joj da je dolje. Odustao je.
Mogla bi se osjetiti ugroenom zaprijeti li njezinoj intimnosti.
U meuvremenu, ugledao ju je dva puta na balkonu. Prvo je zalila
biljke, a poslije mirno stajala, s rukama na ogradi, odsutno motrei
obzor. Uznemirio se.
Danas se probudio bolna tijela. Radost noi rasplinula se u zoru.
Jutarnje sunce bolo je oi, no Javier je posvuda vidio sjene.
Zgoda s Jaimeom ga je kosnula. Nije udo. Njegov je sin bjeao od
njega. I Lola je bjeala, a mlai se pripremao za studijsku godinu u
Americi. Pogleda li stvarnosti u oi, jasno je kako se svi koji ine njegov
ivotni oslonac bolje snalaze bez njega. Tek ga je posao vezivao uz
Madrid. A tu nije mogao ostati jer cijeli grad bijae zamka.
Popriao je sa svojim odvjetnikom, i s financijskim savjetnikom.
Obojica su mu potvrdila da, bez ikakva napora, moe pet godina ivjeti
od rente.
Morao si je to priutiti. Radio je od etrnaeste, kada je pao iz dva
predmeta u etvrtom razredu i otac ga je prinudio zaposliti se u
Laboratorijima Bayera u Ulici Bailn.
Radio je od osam do tri. Prvi dnevni zadatak bio je napuniti krag
na javnoj esmi na uglu. Njegov prijatelj Alcaniz katkad bi se pomolio na
prozoru i pozdravljao ga sanjiva lica. On je proao. Mogao je i dalje
ustajati kasno i ii na nastavu u devet. Dobri su djeaci svlaili pidamu
u sat kad su zloesti punili krage.
149

Anna

Foxy

Miranda se najzad pojavi, vodei Dominga na uzici.


Javier izie iz kola, zakljua ih i poe joj u susret.
Saletje ga sumnja je li mudro pristupiti joj pred kuom. Primjereno
bi bilo udaljiti se iz susjedstva, dvije-tri ulice, ne vie, ili priekati da
stigne do parka, ako nije predaleko.
Zapravo je rasuivanjem prikrivao netom niknulu elju: promatrati
je dok ee psa.
To je i uinio.
Kada je zastala kupiti novine, sklonio se pred izlog slastiarnice.
Kad je ula u kemijsku ostaviti Flixov ogrta, zavezao je cipele i
popravio arape.

Sreom, park je bio miran. Danju ga je Miranda rijetko posjeivala


zbog blizine kua. Izlagala se susretu s kakvim susjedom koji bi je
udavio naklapanjem o nedaama zajednice. Zato se krila iza golemih
sunanih naoala.
Vidjela je slobodnu klupu, sjela i poela itati novine od stranica
zbivanja.
Nije bilo ni spomena ubijenog u Dodgeu. Moda je jo prerano. No
osvanula je vijest o policajcu koji je iz pitolja ubio suprugu.
Domingo zalaja. Pozdravljao je krasna dugodlakog ovara. Njegov
je mladi gospodar proao ispred klupe motrei je s oitom drskou. Bio
je zgodan i nabori njegovih hlaa su obeavali. Da je danas prekjuer,
upitala bi ga za ime psa. On bi priao i ponudila bi ga cigaretom. Potom
ovisi. Ako je iz tog kraja, mogla bi mu rei da unajmljuje stan...
Zaudi se da u njenoj otupjeloj glavi jo ima pukotina za ispredanje
sanji.
- Bok.
Javier je bio pored nje. Od osupnutosti ispusti uzicu.
- to e tu?
- Rei u ti ako se nee ljutiti.
Prvi put ga je vidjela danju. Pod suncem se doimao mlai.
- Pratio sam te.
150

Anna

Foxy

Nasmijeio se. Ona se upita moe li ovjek s tim osmijehom biti


ubojica.
- Moram ti neto rei.
- I ja tebi.
- Kad bi barem bilo isto. - Pomilova rijei mislei kako dan ide na
bolje. - Da ja ponem?
Da, neka pone, jer ona nije kadra. Trpjela je snano probadanje u
utrobi kao da mjesenica treeg dana ne slabi nego nanovo buja.
A ipak bi se najradije bila pripila uz njegov neobrijan obraz, trljala
ga svojim dok joj koa ne zabridi, zadrala to arenje cijelog dana, to je
htjela.
- Imam naum za se. Tonije: imao sam naum za se, sad moe biti za
oboje.
Jedva ga je ula jer je Dodgeova utvara neprestance prolazila
izmeu njih.
- Mnogo sam razmiljao... i zakljuio sam kako smo mi terapija koja
nam je potrebna.
Rije mi bijae divna, barem je zvuala divno na njegovim usnama.
- emu dalje premiljati? Svjestan sam da mi se uistinu posreilo
kad sam te upoznao. Dapae: kada sam te prepoznao. Nije to zanos ni
prenagljenost. Dovoljno sam star da znam to elim. A elim mnogo,
silno mnogo. Ne znam hoe li moi...
Mogla je sve. Sve. Samo da dani ne poinju u osam ujutro i da prvo
to njene oi vide nije oker mrlja na stropu spavaonice.
- Ti i ja zajedno. Kreui iz poetka. Daleko odavde. Moemo
proputovati svijet ili, ako ti je drae, skrasiti se u nekom mirnom kutku.
Treba mi tek stol i stolica za pisanje...
U kolibi pokraj mora - zamisli ena - kao u TV spotovima. Ona e
stavljati listove u boce i bacati ih u more.
- Hajdemo! Ne mui se onim to ostavlja iza. Iza je iza. ivi to
zavreuje. Sada. Ne ekaj. Ono to valja oekivati od ivota nije ovdje.
Miranda je molila mnoge vlakove za trenutak poput ovog. Vjerna
sebi. eljela je jedino otii kui, uzeti putovnicu i neka je on vodi kamo
ga volja.
- Domingo! - kriknu tad.
151

Anna

Foxy

- E?
- Gdje je? Pas je nestao.
Skoi kao oparena i priini se kao da ga trai. Zapravo je traila svoj
zdravi razum. Krenu kao da nita ne ostavlja na toj klupi, a ostavljala je
sve: njega, i budunost koju je uvijek mislila da zasluuje...
Javier se pak pitao zato mu danas toliko toga izmie iz ruku.
- Upaio sam te, zar ne? Odve urim, ne? Ona poeli vikati. Sklopi
oi i uini to.
- Domingooooo!
- Znam da nismo primjer osoba koje jame vjeran i trajan odnos,
ali...
Miranda nije znala odakle poeti, no morala je. Otvarao joj je svoje
srce, nije zavrijedio nikakvo zlostavljanje. A i svaka je nova rije inila
sve jo bolnijim.
- Juer si me pitao za zanimanje mog mua...
- Da.
- Policajac je.
Primio je vijest naoko bez uzbuenja, ali sledila mu se krv.
- Istrauje jedno ubojstvo. Sjea li se Dodgea s parkiralita?
- Dodgea... gdje smo mi...?
- Da.
Javier je gledao sebe odraena u njenim naoalama. Tamo nije bio
sam. On bijahu dvojica. Svaki u jednom staklu. Dva siuna i tamna
ovjeuljka.
- Pronaen je mrtvac u prtljaniku. - to?
- U prtljaniku tih kola, mrtvac.
Motrila ga je drukije. Mogao je to nazrijeti iako joj nije vidio oi.
- U kolima gdje smo bili, nije li uasno?
- Da, uasno, ali...
- Flix kae da sumnjaju na nekog tko ima veze s filmom.
Izustivi to osjeti se u savrenom miru, pretvarajui ono
proivljeno tijekom posljednjeg sata u krajnju glupost. esto se zbivalo:
neto bi je izjedalo, izrekla bi to i izgubilo bi vanost.
- Na filmu rade stotine ljudi. - Kazao je to vrlo ozbiljno.
152

Anna

Foxy

- Ma jasno.
Smirivahu se. ak se i Domingo pojavi vukui uzicu.
- To je oito sluajnost! - Javier, uvjerljivo.
- Ne znam... rekao mi je to nekako udno, i pomislila sam... Klonula
je. Nalet vjetra odnio bi je meu lie.
- Zgromilo me... Odonda drem. Noge me jedva dre...
Javier zakljui da mnogoto ovisi o tome kako e sad postupiti.
Hitro uspostavi klasinu shemu: to eli? to mu treba? to postie?
Koraknu i zagrli je. Unutra je ve ukonaio lik stvoren po njezinoj mjeri.
- Jesi li rekla muu za nas?
- Ne.
Dostajali su zagrljaj i to pitanje da ena pokrene svoj mehanizam.
- Zapravo mi nikad ne govori to radi. A danas odjednom... A danas
odjednom. Reenica izie iz njenih usta, preleti park i vrati joj se.
Rasprene misli poee se povezivati.
- Zato danas? Zato ba danas?
On odrijei zagrljaj i izvadi Marlboro. Ovisnici iziskuju draila ele li
djelovati.
- Ne razgovarate o njegovu poslu?
- Ne, ne.
- A onda ti tek tako to ispria...
- udno, ne ini ti se udno?
- Je li jo to rekao?
- Nije.
- A ako nas je pratio?
- Flix?
- Od prve noi. Od noi Dodgea.
Prva je no bila preksino. Iako ju je on smjetao mnogo dalje.
- Ne. Kad sam dola kui, nala sam ga zaspalog. Sjeam se da mi je
kazao kako ide na godinji.
- Ali nije otiao...
Bijae poput bljeska. U njemu vidje Flixa kako ih, skriven iza
betonskog pilastra, uhodi na parkiralitu, motrei njihove grozniave
poljupce i zagrljaje dok nisu doli do tih kola i svalili se u njih elei tek
153

Anna

Foxy

dodirivati i zasititi svoja spolovila. Onda ga zamisli kako se vraa kui


kiptei od gnjeva, kujui osvetu koja e joj nanijeti dovoljno boli. Uto
zapanjujue jasno iskrsnu u kuhinji, trujui psa. Djelii se najzad
uglobie kad se sjeti da je zaspao s leama, a uvijek ih skida im stigne
kui. Matematiki.

Stubite i stanovi bili su svojedobno zacijelo visoke kategorije. Sada


je prvo hlepilo za lienjem, a drugi su, nakon zadnje pregradnje,
pretvoreni u etiri stania po katu.
Stan Jacinta Vege bio je meu najveima.
Smjeten na posljednjem katu, imao je terasu s pogledom na Ulicu
Augusta Figueroe.
Flix je najprije ispitao spremaicu. Potom prvog susjeda - uitelja
letenja - i na kraju predsjednicu kunog savjeta.
Njihove su se izjave pokazale istovjetnima. rtvu su opisali kao
povuena, vrlo pristojna i utljiva ovjeka, koji je rijetko primao posjete.
Nije udo da nije zaveden u raunalo jer nije imao panjolsko
dravljanstvo, nego andorsko.
Potvrdila je to putovnica, pronaena u nonom ormariu uz Bibliju
na francuskom, notes iz kojeg je istrgnuto nekoliko listova i pet-est
tankovrhih flomastera marke Pilot.
Svjedoci ga nikad nisu uli spominjati obitelj. No nesumnjivo je
potjecao od imunih ljudi. ivio je na visokoj nozi, a nije bio poznat
drugi njegov izvor prihoda doli rad u malenom studiju, kao
sinkronizator japanskih crtanih filmova, pojasnila je Claudia.
Stan je bio njegovo vlasnitvo. Kupio ga je dvije godine prije.
Dvadeset i est milijuna u keu. Nenamjeten. Ono to se moglo vidjeti
nabavio je osobno u vrhunskim antikvarnicama i odavalo je njegovan
ukus. Od slika na zidovima do etkice za zube.
Spremaica je slutila da je bio u vezi s udanom enom. Nekom
uglednom, jer:
- Jednog jutra, ljeti, dola sam u devet kao uvijek. U to je doba
obino bio u teretani. Ali tog dana nije. Tog sam dana zatekla upaljena
svjetla, i odmah opazila (imam dobar nos) miris skupog parfema.
enskog. A na kanapeu je jo bila i Loeweova torbica.
- Otvorili ste je?
154

Anna

Foxy

- Za to vi mene drite?
- Mrtav je, nee saznati...
- Malice. Otvorila sam je malice.
- I?
- Kako rekoh, parfem je bio francuski.
- Jo neto?
- Pa tanka burma od bijelog zlata, s nizom briljanata u obliku vala.
Jedan mobitel i neto to mi je, iskreno, prisjelo...
- to?
- Recordatorio. Kakav se da je na pogrebima, znate...
- I onda?
- On se pojavio u ogrtau, sav uurban, i rekao mi neka se vratim za
sat.
Susjedi su izjavili da su vie puta sreli privlanu enu, otmjeno
odjevenu, crnku, svijetlih oiju.
- Jedne veeri doao je voza po nju. - Stia glas do apta
predsjednica kunog savjeta. - U tih malo navrata to sam se srele, nije
se trudila hiniti. Opaalo se da je ovo zadnje mjesto gdje eli nekog
vidjeti.
Uitelj letenja dometnuo je nov podatak.
- Nekoliko puta sam ga iznenadio u oblinjem klubu. Za mukarce.
Htio sam iz znatielje zapodjenuti razgovor s njim, ali klonio me se. Moj
prijatelj konobar kae da je samo gledao.
Iza lea Anastasiju i Rojasu pokazao im je sliku Javiera Orille. Znao
je da je to ludost, jer nemogue je da postoji neka povezanost, ali
podjarivala ga je iracionalnost elje da mu natovari ma kakvu krivnju.
Nije im bilo poznato njegovo lice.
Nazvae daktiloskopski za otiske. Volja za gubljenjem vremena,
pomisli. Spremaici se dan prije prohtjelo obaviti veliko pospremanje.
Flix posla Rojasa u sjedite, neka stupi u vezu s andorskom
policijom pa ako to izvue.
Anastasija zadui za ispis svih poziva s kunog telefona od prolog
ljeta.
Maka je udomio susjed koji je, poput svih koji odve vole svoju
majku, bio tankoutan i meka srca.
155

Anna

Foxy

Napustivi zgradu, svratio je u ljekarnu i kupio Nolotil. Glava ga je


jo boljela od sinonjeg udarca.
Popio je tabletu u baru, uz pomo Magna 39. Naglo osvijesti da je
nalaken na ank i obli ga je hladan znoj. ankovi e vjeno napuivati
moje more, pomisli.
Pitolj ga je ario uz grudi, i sjetio se Jarea. Kao i prvog puta kad je
pucao u ovjeka. Nanianio je u noge i otfikario mu uho. Otrpio je
mnoge ale na raun toga.
Nikad to nije ispriao Mirandi.
Zapravo (uviao je sada) rekao joj je tako malo o sebi...

Prije rastanka u parku, ena mu je dala ueni pristanak.


- Da.
- Sigurno? - Javier nije vjerovao. Poznavali su se nepuna dva dana.
- Da.
- Nee se pokajati?
- Ja ne.
- Ni ja.
eznuli su za poljupcem, ali...
- Idi - zamoli ga ena, osjeajui kako privlai sve okolne poglede. Bolje da smo to manje zajedno do sutra.
- Hoe li razgovarati s njim?
- Ne.
Javier je nije htio nagovarati. Ostavi sama, Miranda posljednji put
pogleda poznati predio. Park je najednom postao vrlo malen. I zgrade, i
ljudi, i komad neba nad njom. Neto toliko neznatno nee joj
nedostajati. Bijae sigurna. Kao ni duani ni susjedi koji je pozdravljahu
osmijesima na povratku. Ono to e uistinu teko zaboraviti nalazilo se
kod kue. Zvalo se Celia i ekalo ju je.
- Hvala Bogu! Ve sam mislila da u morati ostaviti poruku...
Uprtila je dupkom punu naprtnjau i odjenula se pretopio za to
godinje doba.
39

Magno - vrsta konjaka

156

Anna

Foxy

- Konano sam dobila mjesto! Sara Espinosa je uhvatila gripu.


Pravo udo, ne?
Ki je imala nezgodnu navadu uzimanja za gotovo da je cijeli svijet
u toku njezinih najsitnijih briga.
- Dobro, mama, ne zuri tako glupo. Idem na skijanje! U Alpe!
Semana Blanca, zvui poznato? Nakon one tatine spake mislila sam da
mi nee uspjeti, ali ipak...
- Kad ide?
- Odmah! Autobus kree za dvadeset minuta.

Voljela bi raspolagati s vie vremena. Moda popriati o svemu sa


Celijom, premda znajui da je ne bi mogla razumjeti. A opet, ako nikad
ne razgovara otvoreno s kerkom, ako nisu nimalo bliske, emu sada?
Nije li puka sebinost pokvariti joj putovanje, tek da umiri savjest.
Otpratila ju je. Putem je Celia neprekidno priala, a Miranda je
neprekidno mislila kako je moda godinama nee vidjeti.
Nije utvarala sebi da je dobra majka. Pa ipak, dala bi pola ivota da
moe osjetiti teinu djevojice u utrobi, kao tijekom trudnoe, kad se
zaklela da nikad nee biti hladna prema kerki kao to je njezina majka
bila prema njoj.
Autobus je polazio i jedva se oprostila. Celia se zaokupila
prijateljicama. Nije se ni sjetila da je ondje.
Posljednja uspomena na nju bio je komadi lea iza prozora.
Nepomina, etiri ugla od kue, ne znajui kamo ii, ena spusti
vjee i poeli svom snagom da, dok ih podigne, ve proe jedna godina.
No zbilo se neto neoekivano.
- Otila je? - Obraao joj se Flix, gotovo bez daha, doimajui se kao
da je izgubio utrku. - Celia je nazvala. Rekla je da ide. Da nisi doma. Dahtao je. - Nisam htio da ode sama, bez ispraaja...
- Otila je, da - dahnu kao da je s djevojicom otilo sve.
- to e sad?
Miranda nije razumjela pitanje, njegov doseg. Stoga ne odgovori.
- Hoemo li zajedno ruati?
Mogla je potraiti ispriku, ali nije htjela biti kukavica. Kaza mu da
ima variva od slanutka u hladnjaku i, eli li, isprit e odrezak.
157

Anna

Foxy

Do kue su jedva i progovorili. Flix nije spomenuo sluaj Dodgea.


Ni ona.
U dizalu je rekao da e se istuirati. Ona mu je dala do znanja da je
kupila njegov ampon od bojeg drvca u ljekarni.
Uli su i outjeli se strancima. Kao da nisu brani par i prvi put vide
taj stan. Nikad nisu zajedno objedovali tijekom tjedna. Nikad nisu dijelili
taj podnevni sat. I njihove dvojbe i izvjesnosti o onome pored bijahu
nove. Ono to bi nekoliko dana prije bio nezanimljiv brani prizor,
pretvaralo se sada u neizdrivu napetost izmeu dva neznanca koji se
nazivahu muem i enom.
Flix je poekao do spavaonice i ondje skinuo jaknu. Supruga je
mrzila vidjeti ga s pitoljem u kui.
Razodjenuo se i u gaama se uputio u kupaonicu.
Zastao je pred kuhinjom. Miranda je privezivala pregau.
Upitao se to bi uinila da ue i zagrli je s lea; da poljubi njezin
golem vrat i miluje joj grudi dok ne osjeti bradavice poput kamena.
Ona ga iznenadi na pragu, tako unezvijerena da se poboja da e je
silovati.
- Hoe se tuirati sa mnom?
Flix je bio skladne, ilave grae. Volio se pokazivati jer je, od vrata
nie, izgledao deset godina mlai.
- Imam mjesenicu.
- Neko nam nije smetalo...
Miranda odvagnu kako ga, zaskoi li je na prepad, moe odgurnuti i
utei. Od kuhinje do vrata stana bilo je najvie est metara.
- Zato hoda bos?... Za to ti kupujem papue?
- U kupaonici su.
- Ne, dragi moj, u sobi su.
Skupila je hrabrost i pola k muu, igrajui ulogu naroguene
kuanice to joj je dobro ila. Okrznuvi njegovo tijelo opazi kako mu
raste obujam gaa i pomisli da ga, bude li nuno, moe oamutiti
koljenom. No nije bilo potrebno jer se odmaknuo. Miranda s olakanjem
proe hodnik i ue u spavau sobu. Dohvativi papue, spazi pitolj na
stolici. Sjeti se vijesti o policajcu koji je ubio suprugu i vidje sebe mrtvu
158

Anna

Foxy

na postelji. To je ponuka da uzme revolver s dva prsta (toliko ga se


uasavala) i skloni ga pod jastuk.
- Trebaju mi nove gae... A da mi, za promjenu, kupi onakve
moderne... Calvin kak' ono?
Flixova ruka izviri iz kupaonice. Miranda se grdno prepade.
- Daj.
- Evo.
- Hvala.
- Nita.
Bijae pred njim i naalio se sputajui gae do koljena. ena zalupi
vrata.
S policajeva lica ieznu osmijeh. Patio je. Njegova su povrijeena
uvstva budila tamnu bol koja mu nije doputala jasno sagledati stvari.
to mu je initi?: prihvatio bi svaki sporazum samo da je ne izgubi,
premda se ona ve smatrala izgubljenom.
Palo mu je na pamet priznati da ju je uhodio, no odusta jer poznavajui je - znao je da mu nikad vie ne bi vjerovala.
Trebala mu je hladna voda da ne poludi. Moda je ve kasno, moda
jest jer tijelo mu se rugalo erekcijom, a to je doista bilo nedostojno.
A ipak, nije se mogao suspregnuti. Pamtio je kako se izvijala na
podu usred ljudi i ta ga je slika smuivala kao nita u ivotu.
Razmaknuo je zastor. Kada je jo uvala lokvice pjene. Ona ju je
nedavno koristila.
Na porculansku stijenku prilijepili su se ostaci stidnih dlaka.
Sjeti se onih otkrivenih u Dodgeu. Odlui uzeti nekoliko uzoraka i
poslati ih u laboratorij.
Opet se inilo nesuvislo, ali rijeio je mnotvo sluajeva uzdajui se
u osjeaj.
Stavi ih u posudicu od higijenskih tapia.
U boravku zazvoni telefon. Javila se. Bio je Anastasio.
- Za tebe! - viknula je.
- Neka zovu poslije!
- Zovite poslije!...
159

Anna

Foxy

Anastasio nije kanio ekati vie ni minute. Bilo je gotovo tri i


umirao je od gladi.
- Pitaju mogu li ii jesti...
Flix je odvrnuo slavinu, no nije se jo tuirao. Mrzovoljno svee
runik oko struka i izie.
Miranda mu doda slualicu.
- Mogao si zatvoriti pipu...
- Zatvori je ti. Okani ga se.
On istrese srdbu na podreenog. Tome je i sluio.
- Jebemti, kao da ste mi djeca!
ena zavrnu slavinu i pogleda se u zrcalu. Imam lice janjeta pomisli. - Spremna za rtvovanje.
- Jeste li barem otkrili to znaajno?
Zaudila se vidjevi tapie rasute po polici. Posudica je, tko zna
zato, bila prazna.
- Telefonica vam je dala popis poziva? Shvati da mu prima novosti
i prie.
- Opaaju se mnogi na dva odreena broja. Odlino! - Osjeao se
mono; godilo mu je da njegova ena uvia kakvu vlast ima na poslu. Znate li ve na koga glase?
Flix se uplaio samog sebe kad je uo odgovor.
- Oriunda?
Bijae udo da je silovitost njegove elje eljeno pretvarala u
stvarnost.
- Producentska kua za film i televiziju?
Navla je izgovarao. Zbog Mirande, koja se morala uhvatiti za
dovratak jer su joj klecale noge.
- Oriunda. Da. Claudio Undarrra i Javier Orilla... Preduhitriti
sudbinu prualo mu je osjeaj povlatenosti.
Katkad je vjerovao da je kadar odaslati svoju energiju do samog
Bojeg oka.
- Treba ih im prije posjetiti.
160

Anna

Foxy

Izmeu hodnika i kupaonice njezini su se snovi rastoili. I ne prvi


put. Ve joj je dojadilo povinovati se zloj kobi... zbivanjima to se
urouju ne bi li je unesreila...
Drui otvori ladicu s lijekovima i uze svoje tablete za spavanje.
Moram ga zaustaviti - mislila je - ili e konano zakljuati moj
ivot, i u toj doivotnoj robiji, ovo e biti samo jo jedan dan.

Pola sata poslije, Javier i Claudio razraunavali su se u Van


Dammeu, baru na uglu zgrade producentske kue.
Bio je to napadno moderan lokal, susretite homia i lezbijki, to su
se u vrijeme objeda gurkali laktovima sa slubenicima oblinjeg
Ministarstva kulture.
Osoblje, koje kao da bijae izvueno iz nekog pomodnog asopisa,
tvorilo je istinsku vapku bara, koliko god grijeilo s jelima i
narudbama.
- to se to zbiva s Lolom? - bezono upita Claudio, nabadajui
ravioli nadjeven tko zna ime.
- Openito ili s tobom?
- Poglavito sa mnom, to me zanima.
- Pa ne voli te.
Uivao je biti okrutan. Nekako je morao izluiti kiselinu to ga je
nagrizala.
- Moe li mi onda objasniti zato te ostavila?
- Jer sam bolesnik, a ti se se zduno pobrinuo da ona to uvidi.
Claudio se opekao i poeo je puhati u ravioli.
- Puf! Puf!
- Kako si doao do vrpca?
- Puf! Puf! Uporno je puhao.
- Claudio, dobro zna da mene ne moe prevariti... Ortak se
nasmijei poprimajui izraz istovjetan onome njegova starijeg sina na
slici koju je nosio u novaniku.
- Kako su dospjele u tvoje ruke? Svejednako je poricao i smjekao
se.
Znajui koliko je tvrdoglav, Javier mu baci udicu.
161

Anna

Foxy

- Nastavi li poricati, uvalit e se u govna. Ne vidi li da mi je Lola


rekla?
Claudio odmaknu tanjur. Njegova je glad naglo ishlapjela.
- Osim toga, one veeri kad smo se potukli u Crocku, razgovarao
sam s Panchom. Kazao mi je da malo zna o vrpcama, samo ih
raspaava...
Ovaj prinese cigaretu usnama. Nije kanio gubiti ivce, no pripalio ju
je na filtru.
- ...a narudbe alje na potanski pretinac. Zapisao sam broj. Tvoja
tajnica mi je potvrdila da pripada tvrtki koju ima s drugim ortakom u
Floridi...
- Diskografska kua...
- ...za pranje novca.
Claudio puhnu na raviole tako silovito, da mu umak poprska silno
skupu Cerruttijevu kravatu.
- Dobio sam va katalog. Leti naglavce u zatvor, ne znam je li ti to
jasno.
Uistinu vidje sebe u zatvoru, pod optubama desetaka i desetaka
slavnih to su, nedragovoljno, sainjavali njegov posao.
Bijae vrlo jednostavno. (Put do lake zarade jest jednostavan ne
preza li se od krenja zakona.) Na svako snimanje postavio bi strunjaka
sa skrivenom kamerom koji je pribavljao izvrsnu grau, mahom u
garderobama.
Bilo je svega: golih glumica, glumaca to snifaju koku, seksualnih
susreta zvijezda... Pravi panjolski Hollywoood Babilonia.
Zbirka je zakruena hrpom izbaenih isjeaka iz erotskih filmskih
prizora i, osobito, neprocjenjivim zvunim snimkama potajno
zabiljeenim u hotelskim sobama, takoer s prvorazrednim
umjetnicima.
Javiereove i Azucenine vrpce bijahu prvaci prodaje u tom dijelu.
- Ti si ih naruio? - Glasilo je izravno pitanje u ortakove uplaene
zjenice.
- Ja...
U nekoj eliji, bez privatne kupaonice, bez njegovih divnih kola,
japanskog fena i etiri mobitela.
162

Anna

Foxy

- Ti si ih naruio. Reci konano. Caudio zakri lice ubrusom i zaplaka.


Ispalo je grozno neugodno i, to je najgore, smijeno, jer suze je
popratio snanim nastupom tucavice koji je privukao pozornost cijelog
lokala.
Mlaahan konobar zeleno obojene kose dobaci mu u prolazu:
- Ne brini, duo. Ako te on ne voli, voljet u te ja.

Flix je zaspao kao klada, potrbuke, isprepleten sa eninim tijelom


poslije voenja ljubavi. (Voenje ljubavi je izraz koji bi uporabio, iako bi
to svatko nazvao okrajem.)
Miranda se umirila uvi ga kako hre. Oprezno odmaknu njegovu
ruku s trbuha i izmigolji se ustajui.
Nastojala je to tie otvarati ladice ormara i probrati ono malo
odjee koju je smatrala neophodnom za putovanje.
Bosa i naga iskrala se u boravak i tamo se odjenula.
Muev duboki tanjur na blagovaonskom stolu podsjeti je koliko je
smiona bila.
Drogirala ga je poput klasine trovaice ljubavnika. Kao one
mediteranske vjetice koje se slue kuharskim umijeem gasei strast
svojih rtava solju, uljem, ukusom i slau. Outjela se gore nego zlom,
kukavnom, no trebalo joj je vremena, a poznavajui Flixa, ocijenila je
da e s tri tablete odspavati dvadesetak sati.
Sada bijae sigurna da ih je uhodio. Odalo ga je revno izvoenje
vratolomija dok je prodirao u nju.
Odluila je uiniti prvi korak vidjevi da sjeda za objed u kupaem
ogrtau.
Pritom su njegove oi sjale sutim nagovjetajem.
Zgrozila se na pomisao da bi je mogao silovati. Stoga mu je, nakon
odreska, opkorake sjela u krilo.
Uas je osjetila otpor. Flix je htio ouvati dostojanstvo, no
probudila se njegova muka pouda, savjetujui ga loe kao uvijek,
kazujui mu kako ona oekuje dokaz da mukarac kojeg trai nije izvan
kue nego u njoj.
Tad ju je oinuo opominjuim pogledom i ophodio se prema njoj
kao da je drolja, a ne njegova ena.
163

Anna

Foxy

Miranda nije osjeala ponienje, nego duboku tugu. Ganulo ju je


koliko se trsio stvoriti novu sponu ne bi li je zadrao.
Primajui one strahovite nasrtaje, eljela mu je svu sreu na svijetu.
Novu ljubav koja bi prigrlila njegovu, onu to je trati s njom.
Moglo je biti surovo, ali bilo je gore.
Bio je to zbogom.
Otvori vrata. Htjela je izii i neujno ih zatvoriti, strahujui da bi je
poznati zvuk bio kadar zadrati.
U hipu osvanu Domingo iza nje, nosei uzicu u njuci.
psa.

Zaustavila je tri taksija, jedan za drugim. Nijedan nije htio povesti

utjela se tako nesklapnom nasred ulice, s putnom torbom u jednoj


ruci a psom u drugoj, te pomisli kako joj nedostaje samo tetra-pak vina
za savren lik skitnice.
Koja luda - ree sebi. - Moe raskrstiti sa svime osim sa psetom
koje se raspada od starosti.
Predoi si Javierovo lice kad ga bude vidio i uhvati je smijeh.
Stao je taksi, etvrti. Iz njega je iziao ovjek visok koliko i irok, s
oblijem isluena prvaka slobodnog rvanja.
Poznavala ga je, bijae uvjerena, iako se nije dosjetila odkud.
Jareo je dobro znao tko je ona, ali bio je u bijegu. Usto mu se
priini da se i ena njega kloni, pa produlji. Nije bio pogodan as za
dangubljenje na ulici ni za raspredanje sa enom jednog kolege.
Poekao je da se dizalo isprazni i uspeo se na esti kat. Podulje je
zvonio na vrata C. Nitko nije otvorio.
Tad poali da nije upitao Mirandu je li joj mu kod kue.
A jo je imao muda nazvati ured i traiti ga. Dodue govorei kroz
rupi, slagao je da zove iz trgovine automobila kako bi mu prenio
osobnu poruku. Rojas, sreom, nije dobro uo (bomba u jednom
atentatu u Bilbau unitila mu je sluh) i nije ga prepoznao. No rekao mu
je da inspektor objeduje kod kue.
I tako je tu sad visio, sav smuen, jer drhtavica i znoj nisu mu
doputali misliti.
164

Anna

Foxy

Ljuti jad ne trai mlaku pomo, kaza si, i gurnu kreditnu karticu u
procjep vrata, molei da nisu stavili zasun. Imao je sree. Poslije pola
minute vrtnje, jeziac brave popusti.
Umah opazi nered to je vladao blagovaonicom: postavljen stol,
prevrnuta stolica, kupai ogrta i pregaa na podu...
Hrkanje ga odvede u spavaonicu. Ondje bijae Flix. Odahnu
razveseljen.
Zazove ga iz unja, najblae to je umio, da ga ne uplai. Nita.
Ustrajao je. Ni tad.
Najzad ga snano protrese, ali bez ishoda.
Naas ga uhvati kunja da se izvali pored njega i zaspi. Nije spavao
trideset sati. No zlo je to mu se Carola javljala u snu. A to ve nije
mogao izdrati.
Trgnu se i ode u kuhinju skuhati kavu.
Htio je baciti stari talog kad vidje zguvani papiri na podu. Izravna
ga. Bio je to srebrnasti omot jakih hipnotika. Poznavao ih je jer ih je
njegova Carola, poivala u miru, esto rabila.
Sinu mu Mirandin izraz bjegunke. Njezino uklanjanje zadobi
smisao. Kao i Flixov tako dubok san.
Napuni vjedro vodom i proli je prijatelju na glavu.
Pljasss!
- A?
- Ma kome pada na pamet progutati tri sedativa odjednom? - Ja?... Ja
ne... to govori?... - Flixe, mislim da su te drogirali...

Nije se uzbunio vidjevi pred sobom spodobu slinu Jareu.


Pretpostavi da je dio komara.
- Odvest u te pod tu. Pokuaj povratiti. Dotle u skuhati kavu.
- To si zbilja ti?
- Glavom i bradom.
Flix mu se prepusti. Njegove bose noge posrtale su po ploicama, a
silno teku glavu oslanjao je o drugov bikovski vrat. Bijae ugodno
opustiti se u njegovu naruju. Nije pamtio nita toliko ugodno i
zatitniki otkad mu je umro otac.
- I... to e tu?
165

Anna

Foxy

- Doao sam se predati.


- Molim?
- Doao sam da me uhiti, stari. Ne kanim vie bjeati.

Na klupi Trga Rey, usred golubova i prosjaka, Claudio je najzad


priznao.
Javier je strpljivo sluao, ne prekidajui ga, kao da se to tie nekog
drugog, stanovitog Javiera Orille, kojeg jedva zna iz vienja.
Prema ortakovoj prii, neki momak prosjena izgleda, koji se
navodno zove Vega, posjetio ga je potkraj prolog srpnja. Donio je u
omotnici nekoliko magnetofonskih vrpca to bi ga, drao je, mogle
zanimati.
Dala mu ih je njegova prijateljica kojoj je bilo iznimno stalo da se
razglase.
Poevi ih sluati, uas je prepoznao Javierov glas i pretpostavio da
se radi o ali.
Ali ne. Kako je vrpca ila kraju, bijae sve jasnije da tu ali nema ni
traga.
Vaa prijateljica je cura koja govori na vrpcama? - upitao sam
Vegu. Moda - odvratio je.
I ako ih odluim staviti u promet, to ona time dobiva? iskuavao sam ga, kunem ti se da sam ga samo iskuavao.
Sluatelje - kazao je posve mirno. Sluatelje, zamisli. Ostao sam
bez teksta.
Ne razumijem. - Jasno, razumio sam, ali neto sam mu morao
rei.
Moja prijateljica se smatra umjetnicom. Umjetnici su, poznajete ih,
ekshibicionisti po prirodi - kazao je tip hladno, i nastavio: Ona misli
da su te vrpce umjetnika djela, i da ih netko poput vas moe pribliiti
odabranim ljudima koji e ih znati cijeniti.
Ali - pobunio sam se - upleten je jo netko. Osoba koju, kao to
znate, dobro poznajem, a ne vjerujem da e izvui ikakvu korist, ni
umjetniku niti kakvu drugu, postanu li ovi razgovori javni...
Tu se Claudio slomi. Prirodno. Bio je to najtei trenutak
pripovijesti: onaj njegove izda je.
166

Anna

Foxy

- to ta gadura ima protiv tebe, eh, Javiere? to si joj uinio?


- Savreno dobro zna to sam joj uinio. uo si vrpce, ne?
- Kaem osim toga.
- Ama ba nita.
- Ali ne shvaam. Ta ena te mrzi!
Dijeliti krivnju, brinuti zbog drugove boli nakon to mu je zabio no
u lea. Stare je producentske smicalice rabio Claudio, iako se Javier nije
dao ganuti jer i predobro je znao da pati samo zbog svoje koe.
- A Vega?
- Kurvin me sin zgrabio za guu. Nagovijestio je da bi, ne
pomognem li im, izvjesni katalog piratske tvrtke iz Floride mogao
dospjeti u ruke policije.
- I tad si pristao.
- to sam mogao?
- Ubiti se, Claudio. Baciti se kroz prozor ureda. Rascopati se kao
govno, to i jesi.
Claudio zamisli sebe kako skae s etvrtog kata. Pao bi na auto.
Uvijek ih je mnogo parkirano, ak u dvoredu. Izabrao bi lijep model.
Automobili bijahu njegova slabost.
- Navukao sam se na te vrpce! Kao ti na onu ensku! Bar bi me ti
morao razumjeti... Da zna s kakvom sam nestrpljivou ekao svaku
isporuku. Sjajan si na telefonu, vrae, a ona... jebemti, ona je...! To je kao
kad igra rulet i dobije. Nisam mogao prestati!
Claudio iznova zakri lice rukama.
- Ve si se spetljao s Lolom ili su te vrpce nadahnule? Jesi li ih
sluao s njom? Jeste li se koji put poevili s mojom zvunom
pozadinom?
- Javiere, nemoj me prijaviti. Trai to god eli ali, molim te...
Mogao je prodati svoja tri automobila, i kuu, svojih pedeset posto
tvrtke, dva zlatna Rolexa...
- Gle, Claudio, ja putujem. Daleko, u inozemstvo. Nekamo gdje
sigurno neu imati nikakve veze s tobom. Moj je jedini uvjet da nazove
Vegu i kae mu neka popodne doe u ured. elim razjasniti neke stvari
prije nego to odem.
167

Anna

Foxy

Kad je Claudio otiao, Javier osta neko vrijeme na klupi


promatrajui golubove. Zavidio im je. Sretni su. Njihov maleni mozak
slua tek porive. Nijedan zakon, osim onih prirodnih, ne vlada njima.
Ljudi, naprotiv, moraju ivjeti u stalnoj ravnotei izmeu razuma i
nagona.
Postoji li Bog, nedvojbeno je scenarist s okrutnim i istananim
smislom za humor. Jer tko bi se drugi dosjetio ispreplesti takve
oprenosti i osuditi ih na suivot?
Od nulte minute roenja svako ljudsko bie ukonauje dramu:
dvojnost. Ne postoji jedna osoba na svijetu koja nije sainjena od
najboljeg i najgoreg, od zdravlja i bolesti, od lai i istine.
Ovo je sunce to sja primjer. to vie svjetla daje, vie je sjene. Stoga
se i on mogao sagledati iznutra, otkriti svoj pakao i poi dalje.
Nepojmljivo su prola dva sata, dva ukradena sata jer nije mogao
dokuiti na to ih je utroio, osim na gledanje golubova.
Stekao je svijest o vremenu kad je dan napustio trg i zahladnjelo je.
Ne bi li razgibao noge, uspeo se etiri kata pjeice. Brojao je stube:
jedna, dvije, tri...
Nije htio misliti na Jacinta Vegu, ali iskrsnuo mu je u pamenju.
Predoi si ga kako se prvi put uspinjao tim stubitem.
Nosio je pod rukom netom dovren scenarij: Egipatski mjesec, 124
stranice. Uloio je u nj najmanje dvije godine ivota.
uvao je nejasno sjeanje na taj posjet. Vega se predstavio kao bivi
uenik knjievne radionice u El Escorialu 40 gdje je Javier neko
predavao. Kazao je da ga zacijelo pamti jer ostavio mu je pjesme s
posvetom u ormaru za spise njegove sobe.
ivo se svega sjeao, no otpravio ga je u etvrt sata.
Proteklo je vie mjeseci prije negoli je naao vremena i volje za
itanje njegova djela.
Odustao je na 35. stranici, prosudivi kako je ulaganje daljnjeg
napora u tu bezvezariju muenje kojeg se moe potedjeti.
Kao u slinim prigodama, dao je iz ureda poslati pismo s obavijesti
da se proitani scenarij naalost ne uklapa u producentsku politiku
kue.
40

El Escorial - kraljevska rezidencija iz 17. st, nedaleko od Madrida

168

Anna

Foxy

No nekoliko dana poslije, Jacinto se uspeo stubitem s drugim


scenarijem: Krnje sestre, 118 stranica. A idueg tjedna - taj put ne
primivi odgovor - s novim: Konati ljudi, 142 stranice.
Curu u vratarnici uhvatio je strah. Vega se nije samo danomice
pojavljivao, nego je i stalno nazivao.
Na posljetku se i Javier uzbunio vidjevi da na stolu ima dvadesetak
djela istog autora, a svako tiha jeza.
Odvojio je cijelo poslijepodne - neobino za nj, jer bio je Rocketer,
ovjek raketa - za sastavljanje pisma dovoljno nesmiljenog da prestane
gnjaviti.
Spoitnuo mu je neuvjerljivost radnji, nelogine postupke likova,
smrtno dosadne dijaloge i zamolio ga je neka se suzdri kanjavati ga
ostatkom svojeg knjievnog opusa.
Nikad nije poinio neto toliko nalik na zloin. Curu koja ga je
pretipkala pismo je tako zgranulo, da je napravila kopije i razdijelila ih
po svim uredima.
Javier je stigao iznuren do odredita: starih vrata producentske
kue. Tad vrsto odlui da e mu ta kutija duhana u depu biti zadnja u
ivotu.
Prvi pozdrav to ga je uo ulazei bio je lave. Miranda i njezin pas
ekali su ga unutra.
- Nemam kamo - kazala mu je uplaena, i morao ju je trkom odvesti
u ured kako ga ne bi zagrlila pred zaposlenicima.
- Ne mogu se vratiti kui.
- Smjesti se u moj hotel. - Izvadio je iz novanika kodiranu karticu
sobe.
- Vrijedi li jo ono o zajednikom odlasku?
- Pa naravno! Sad se jesu zagrlili.
Naruje drugog bijae jedino za ime su udjeli. U tim trenucima
straha nisu ga ni s im mogli usporediti. Jedno je tijelo prualo utoite
drugom. Nijedan kutak izvan njih ne bi im donio taj mir.
- Bojim se da nam nee dopustiti.
- Zato?
Miranda mu ispripovjedi to se dogodilo od parka. O muevim
sumnjama, o istrazi, o tobonjoj vezi izmeu ubijenog i njega...
169

Anna

Foxy

- Ne znam to se zbiva, ali zbiva se.


- Vjeruje li ti meni?
- Da.
- Onda je sve dobro, ne brini.
Ali nita nije bilo dobro. Zazvonio je telefon i Javier se osvjedoi da
se krug suava.
- Ovdje je jedan gospodin iz policije - kaza mu vratarica. - Inspektor
Feij, koji eli razgovarati s vama.

170

Anna

Foxy

2.
RTVOVANJA
Nekoliko sati prije, Flix se tuirao hladnom vodom, povraao i pio
kavu. To nije posve ponitilo uinke narkotika, no ublailo ih je.
Iako ga je sluaj zanimao mnogo manje od enina prebivalita,
nazvao je Rojasa i Anastasija i naloio im neka dou po njega. Dotle, nije
znao to e s Jareom.
Ni Jareo nije znao.
- Drai mi je zatvor. Zatvor me plai manje od novog poetka...
Kamo bih iao? - pitao se. - Policajac sam od dvadesete, drugo ne znam
raditi. Nemam uteevine. Vi ste mi jedini prijatelji.
Bunovan, Flix je bez uspjeha traio pitolj po sobi.
- Odnijela ga je... ili hitnula nekamo. Zna da one mrze pitolje.
Carola je govorila: Kad ovjek ima pitolj, na kraju ga i uporabi, i vidi,
imala je pravo.
Smatrao je uzaludnim razjanjavati mu kako on nikad ne bi pucao u
nekog ija je jedina krivnja to to ga ne voli.
- Posudio bih ti moje oruje, ali ispraznio sam okvir i bacio ga tamo,
u bolnici. Da sam ga ponio, sigurno bih si gurnuo cijev u usta. Ti vjeruje
da ljudi koji se ubiju idu u pakao? Koja glupost, pakao! Pakao ne
postoji...
Da, postoji - mislio je Flix. - Pakao je ovaj trenutak.
- Jareo, ne moe ovdje ostati - nastojao ga je urazumiti. - Ne
shvaa li da me dovodi u kripac?
- Ne, ne, nikako. Ne elim te usositi niti se skrivati iza tebe. Ja sam
uhien. Ti si me uhitio. Idem s vama. S tobom i tvojim ljudima. Ni u snu
ti ne bih htio nanijeti zlo...
I sama injenica postojanja ve nanosi zlo drugima, ree Flix sebi.
Na kraju krajeva, to je njegov poziv: uhititi osobe koje prelaze granice
zla.
Iako za najvea zla nema kazne. Ona ovise o pojedincu. O policajcu
to ga svatko nosi u sebi.
171

Anna

Foxy

ki...

- Ti se okani ludosti, Flixe, nemoj se ugledati na me. Misli na svoju

I upravo se on sjetio savjetovati ga, gledati poput starijeg brata i


preklinjati ga iz srca neka ne slijedi njegov lo primjer.
- Vjeruje da e njenom smru sve zavriti, ali to je tlapnja. Jer tad
poinje, uje me?
Naravno, uo ga je, unato snenosti, i vidio ga je kako trai prokleti
revolver pod posteljom, vukui trbuh nadut od pive po sagu.
Uto se, s priglupim osmijehom to je odavao njegovu pomaknutost,
iznova pojavi. U ruci je drao papuu.
- Zgodne, a? Tvoje su?
- Nazvat u neka dou po tebe, dobro?
- Anastasio jednako dobro pria masne viceve?
Upitao je to potpuno neumjesnim tonom: bezbojnim, otunim,
nesuvislim. Izvjesno je da je prtljao s jastukom.
- Pristaje li da nazovem efa i kaem mu da si ovdje?
- Nazovi. Uini to mora. Nazovi.
Flix izie iz spavaonice, kad ga promu ledeni srsi i osvijesti da je
poinio pogreku.
- Jareo! - Vraao se zahvaen naglom panikom. - Jareo!
No bijedni je debeli ve prislonio revolver o sljepoonicu.
- Ne zajebavaj, Jareo! BUM!

Najgore nije bilo izvijestiti nadreenog, nego opravdati svoje


kunjanje dok je davao izjavu.
- Sirup protiv kalja - slagao je. - Kao to se vidi, djeluje
uspavljujue...
- Jebem mu sveca! - zagrmi glavni inspektor. - Ti, izgleda, ne
shvaa u kakvu si nas kau uvalio!
Njemu to govori, kad mu je jo pred oima slika krvave postelje i
pokrivaa, i noge umirueg Jarea to se trza poput zeje u posljednjem
izdisaju.
- Ubija se u tvojoj kui i s tvojim orujem. Kako to da ga nisi imao na
sebi?
172

Anna

Foxy

- Tuirao sam se. Skidam ga prije tuiranja.


Inspektor ga umalo ne tresnu. U tim traginim okolnostima, ma
kakva ala ili iskra duhovitosti bilo je zadnje to je mogao otrpjeti.
- I oni iz Unutarnjih poslova e progutati da je tip klisnuo u Mellilu,
ubio enu i vratio se u Madrid ukokati se u tvojoj kui?
- To je istina. Briga me hoe li je progutati.
Katkad je teko objasniti ono najjednostavnije. Da je Jareu bilo
potrebno imati uza se drago bie kako bi se ubio, primjerice, ili da
njegova ena kani utei s moguim krivcem za ubojstvo koje on
istrauje.
- Morat emo neto smisliti da izbjegnemo gungulu. A ti, da nisi
dotad nos pomolio odavde. Razumije?
- Na zapovijed.
- Ni makac iz zgrade, je li jasno?
- Na zapovijed.
Ali Flix nije kanio posluati. Dapae, nije mogao. Predugo je bio
sjedinjen s Mirandom a da bi oprostio sebi izmakne li mu iz ruku.
Smatrao ju je svojom.
Nitko nije bolje poznavao njenu krhkost. Ona predveerja kad bi se
skutrila na kauu, pokrivena do brade dekom napol raspalom od
starosti. Bez glazbe, bez televizije, bez knjige; tek sa svojim svijetom koji
nije dijelio. Stoga je duge sate provodila nepomina, kao kameleoni,
iekujui udo koje bi uobrazilju pretvorilo u zbilju, a zbilju u runo
sjeanje.
On je morao uvijek biti uz nju jer ju je titio i, osobito, sputao na
zemlju, dajui joj nesklapna zaduenja, kao otii u ljekarnu po odreeni
ampon ili kupovati boine darove ljeti, zbog snienja.
Prepustiti je sudbini bilo bi kao ostaviti novoroene u kanti za
smee.
Uze od svojih ljudi posljednje podatke o sluaju Martes i zamoli ih
neka mu uvaju lea dok je odsutan.
- Jedan sat. U sedam sam natrag.
- A ako stari dozna? - Rojas je osjeao da je njegov inspektor na
tragu neem krupnijem i opasnijem od jednog osumnjienog.
- Vi nita ne znate i ja odgovaram za sve.
173

Anna

Foxy

Tijekom vonje Flix je zaspao. Taksist ga je morao probuditi kad


su stigli u Marques de Valdeiglesiais.
- Eh, probudite se! Ipanema.
Sanjao je da je na toj plai sa enom koja nije Miranda, no u snu mu
je bilo jednako ili ak vie stalo do nje. Valovi su bili silno visoki. Jareo
je jahao po njihovoj pjeni jedrei na golemoj papui.

I ako mu ula bijahu otupjela, razabrao je osebujan miris im je


uao.
Dok ga je vratarica pozivala neka sjedne, otkrio je na presvlaci
naslonjaa duge i smee jazavarove dlake. Domingove. Otuda miris.
Slutnja njezine prisutnosti se utjelovljivala. Bude li vjeto birao
karte, moi e napustiti zgradu odvodei ono to mu pripada: svojeg psa
i svoju enu.

Vrata Javierova ureda vodila su ravno u predsoblje. Valjalo bi ga


silom prijei ako se htjelo domoi izlaza.
Jedino dostupno skrovite bio je pripojeni nunik, siuan prostor
koji je s ulicom povezivao tek prozori za zraenje nad dvoritem.
Miranda je problijedjela, presamiena od straha. Zidovi su se ruili
na nju. Kao i strop. Pod ju je, naprotiv, gurao gore.
- To je Flix, sigurno!
- Otkud zna?
- Ne daj mu da me vidi! Javier izie iz ureda zlovoljna lica. Hotimice.
Hinio je dranje neprikrivene ljutnje to ga poprimaju vani ljudi kad
obian inovnik prekine njihov radni dan kakvim slubenim
predmetom.
- Dobar dan. Ja sam Javier Orilla. Njegov suparnik ustade.
Sino ga je naas vidio na ulici kad se opratao od Mirande. Danas
mu je izgledao malo vii, i jai. Kako god, nadvisivao ga je za glavu, bio je
mlai, zgodniji i mnogo bogatiji.
Ponovi to dva-tri puta u duhu prihvaajui njegovu ruku. Bitno je
zapoeti suoavanje s osjeajem prednosti.
- Inspektor Feij, iz Krvnih delikata. Morao bih nakratko govoriti s
vama kako bih provjerio neke podatke.
174

Anna

Foxy

- Je li slobodna velika dvorana, Diana?


- Naalost nije. Sad je sastanak produkcije serije.
- Onda e najbolje biti da odemo dolje u bar na kavu. Flix je uzeo
za gotov in da taj nitkov skriva njegovu enu u uredu. Krasna prilika za
proputanje.
- Radije se ne bih maknuo odavde - kaza inspektor posve mirno,
kao da je isparila njegova urba. - Oekujem hitan poziv, a ostavio sam
ljudima broj vaeg ureda.
Javier shvati da nema pred sobom bezveznjaka nego ovjeka koji,
kao i on, ivi od promatranja drugih.
- Kako elite, no dopustite as. I ja moram hitno nazvati. Vratio se u
ured gdje je Miranda poklapala Domingu njuku da ne laje.
- Imala si pravo.
Nije joj morao rei. Osjeala je Flixovo srce u muklim otkucajima
to dopirahu do nje po parketu.
- Gle - pokua je umiriti - nije smak svijeta nae li te ovdje.
- Ne mogu.
- Razgovarajmo s njim otvoreno. Ma koliko to loe primio, ne moe
sprijeiti da otputujemo ako to elimo.
- Sprijeit e.
Miranda se ve sklanjala u maleni nunik, pripravna ne dati se
uvjeriti.
- Nisi dijete - podsjeti je. - Nije ti otac.
Nije na to prije pomiljala, no, prebirui po svojim bojaznima,
uvidje da je Flix ono najblie ocu to je imala. Ve je prvog dana
poznanstva popunio mjesto. Ono koje je njezin pravi otac napustio iz
nemara, ili zato jer je radio esnaest sati na dan primajui naloge na
nerazumljivu mu jeziku.
- Ne poznaje ga. On je policajac. A njima je cijeli ivot sluba.
Zatvorila je vrata i sjela na koljku s Domingom u krilu. Njeno ga je
gladila po iji u nadi da e zaspati. Bio je drugo drago bie koje je toga
dana htjela uspavati.
Ali pas je naulio ui im je osjetio gospodarov ulazak u pokrajnju
sobu.
175

Anna

Foxy

- Pssst, tiho, tiho, Domingo. Miran budi, mili moj, miran... Posluao
je zapovijed, iako drui od uzbuenja, razjapljenih usta i isplaena
jezika. Dahui.
- Istraujem ubojstvo ovog ovjeka... - Flix mu pokae par Veginih
slika.
Jednu je skinuo s plutene ploe u njegovoj kui. Portret u
polukrupnom planu, snimljen oito nedavno, jer stajao je pred oblim
proeljem Muzeja Guggenheim u Bilbau.
Druga ga ispuni jezom. Bila je nainjena poslije smrti. Imao je krvi
na glavi i izraz patnje to mu je pokinezio crte lica.
- Zvao se Jacinto Vega.
- Sjeam ga se - kaza Javier to je bezbojnije mogao. Da.
Miranda bi eljela uti ne, no ivot usliuje malo elja i bilo je
da.
Htjede ustati i otvoriti prozori ne bi li ublaila tjeskobu koja ju je
guila, ali bojala se da e ispustiti Dominga.
- Prije jedno godinu poeo nam je donositi scenarije. Naravno, ne
pamtim imena svih autora, svakodnevno ih u prosjeku doe troje,
meutim, njega ne mogu zaboraviti.
- Zato?
Miranda saslua priu kako ih je dotini Vega zasipao svojim
djelima i do koje ga je mjere Javier morao obeshrabriti vrlo
otrenjujuim pismom, ija e kopija jo postojati u arhivi.
- Zanimljivo - pripomenu policajac. - Pretraili smo njegovu kuu, i
nismo nali nijedan scenarij.
- Ne bi me udilo da ih je nakon pisma sve spalio.
- Moete li mi pribaviti primjerak? Volio bih proitati neki, moda
osvijetli put istrazi.
- Kad ne zadovoljavaju, obino ih vraamo. A ne dou li po njih,
onda ih unitimo.
U eninoj glavi ponovi se sinonja slika: kutije pune izrezuckana
papira to su onako izbezumile Javiera.
Upita se nije li, pomaui mu odnijeti ih dolje u smee, postala
nehotina sudionica zlodjela prikrivanja dokaza.
176

Anna

Foxy

- I nakon tog pisma niste vie uli za nj?


- Ne.
Flixu su se sklapale oi, no to ga nije prijeilo utvrditi se u
uvjerenosti da sjedi nasuprot ubojici.
Odavahu ga ta sigurnost u se, zamjetna hladnoa u odgovorima.
Poznavao je tu pozu jer jednom ga je prigodom dopalo mjeriti se s
krivcem istog soja, koga je (bijae vrlo ponosan na to) pobijedio.
Klju kojim mu je doskoio bio je priinjati se glupljim od njega.
Zloinci uvijek misle da su policajci gluplji od njih.
- I to se zbilo, otprilike, kada?
- Ne znam tono. U proljee, bit e...
- Kako onda tumaite da je nastavio zvati ovamo sve do dana kad je
ubijen?
Javier slegnu ramenima iako je znao odgovor. Bijahu pozivi za
Claudija, no ocijeni mudrim krotko prijei put to mu ga je murjak
utirao, ne utjeui se preacima.
Ovaj zijevnu.
- Pardon.
- Moe kava?
- Ne, hvala. Ve zavravam. Htio bih samo provjeriti to s videom...
- Kojim videom?
- Onim na ulazu za vozila u parkiralite Trga Espaa... Inspektor je
beskrajno polako pregledao biljeke. Njegovi su se neuroni sporije
kretali i um bi mu katkad zatajio. Nije se upinjao prenuti se. inilo mu se
da se u tim prazninama krije svjetlost objave. Darovitost izvire iz
nesvjesnog, kazao mu je godinama prije neki forenziar.
Javier je udio za cigaretom, ali odlui uzdrati se jer mogla bi mu
zadrhtati ruka dok je pripaljuje.
- Ubijeni je pronaen u prtljaniku kola naputenih na parkiralitu,
jesam li vam rekao?
- Ne.
- Po svemu sudei, stavljen je onamo u utorak u zoru. Pregledali
smo vrpce snimljene tih dana i vaa se kola pojavljuju.
- Da, ostavio sam ih tamo u ponedjeljak popodne.
177

Anna

Foxy

- Koristite li esto to parkiralite? Daleko je od ureda...


- Ne, ne esto. U ponedjeljak da, jer zapoeo sam terapiju u jednom
oblinjem centru.
- Ostavili ste ih popodne, otili na tu terapiju i potom ih pokupili...
- Ne odmah.
- Zato?
- Upoznao sam jednu enu.
Napusti bezbojan ton u rijei ena, prvoj koju je hotimice izrekao.
Pravo junaenje.
Na kraju krajeva, znao je da drugi zna. Trebalo je vidjeti u kojoj
mjeri.
Miranda je, unutra, gledala svoj odraz na ploicama. Patetian i
pepeljast lik. Bilo je teko povjerovati da se dva zdrava i snana
mukarca bore za tu smuenu i kukavnu sjenu, koja nije znala kojim ni
ijim stopama treba poi.
- I?
- Proveo sam s njom velik dio noi.
- Bolje za vas... Da je potrebno, a nee biti, u toj biste eni nali
dobar alibi...
- Radije ne.
- Zbog?
- Udana je. A ima i ker...
Flix zahvali na bunovnosti. Jer inae bi zgrabio za suvratke tog
pedanta i opalio mu tri bubotka. Dva u lice i jedan u eludac. Ljevicom.
- Ne bih volio nauditi njezinoj obitelji, a kamoli njoj... Zaljubio sam
se, znate?
Mnogo je vei kurvin sin negoli sam mislio - ree sebi Felix. Doao sam ga tu izazivati, a on izaziva mene.
- to je ivot, zar ne? - Pilio je ivce Javier. - etrdeset i etiri godine,
a ne pamtim da sam ikad osjetio takvo to s nekom enom.
Miranda je imala san koji joj se stalno vraao. Umrla bi i njezin bi se
nevidljivi duh vrzmao meu dragim joj biima. Tako je kriomice sluala
njihove primjedbe i otkrivala tko je za druge.
Sada se utjela kao u svome snu.
178

Anna

Foxy

Moda je umrla, moda je ta prostorija tako siuna jer je zapravo


nia.
- udnovato... dok je ne sretne, nisi svjestan koliko je vano biti s
osobom koja dijeli tvoje elje. Sve tvoje elje...
Uinak Nolotila posve je proao. Flix zamijeti kako mu nos sve vie
otie od udarca.
- Znate li gdje sam je upoznao? Na skupu osoba ovisnih o seksu...
Jeste li kad uli za to?
- Ne.
Ili jest, vrlo vano. Nije mogao podnijeti vie ni rijei. Miranda
bijae ve predaleko.
- Poznajete li izraz seksualna fantazija? Jeste li imali koju? Flix
pokaza na uska vrata. Morao je skratiti. Kazaljke njegova sata uporno su
miljele, a proteklo je ve vie od pola roka.
- Ovo ovdje je zahod?... Htio bih malo osvjeiti lice.
- Nije u uporabi - hitro uskoi Javier.
- Pustite onda.
- Ima jedan tu vani, ako elite...
- Ne, nije vano.
- Dok vi idete, razgovarat u s ortakom. Moram mu prenijeti jednu
obavijest prije nego ode, a - zirnu na sat - tek to nije.
Javier ustade, pozivajui policajca neka ga prati. Izili su u
predsoblje i uputili se hodnikom, budno pazei jedan na drugog.
- Tu je. Pokaza nalijevo.
Flix se mai za kvaku, no zastao je, izvadio rupi i hinio da
ispuhuje nos. Zabolje ga.
Javier shvati da se taj dave nee maknuti dok ga ne vidi kako ulazi
u ortakov ured.
Pokucao je i udovoljio mu. Kako god, dobivao je na vremenu za
Mirandin uzmak.

Za promjenu, Claudio je bio na telefonu.


Javierov ga izraz lica toliko uzbuni, da je poklopio slualicu ne
dovrivi reenicu.
179

Anna

Foxy

- to ti je?
- Kod mene je neki policajac - zabrza Javier. - Tvoj je prijatelj Vega
ubijen i postavlja mi hrpu pitanja.
- Molim?
Claudio skoi na noge. Ravnateljski naslonja stresao ga je strujnim
udarom.
- to to govori?
- Kae da je esto ovamo nazivao. Vjeruje, mene. Ali ti najbolje zna
da nije mene zvao...
- Ti bokca!
Postarao se pet godina u tom trenutku. Mogao je ak vidjeti kako
mu kosa sijedi.
- Ima li ti kakve veze sa smru tog ovjeka?
- Ja?
Claudio osjeti ubode na lijevoj strani grudi. I usto zauje udan um,
kao da neka velika ptica lepee krilima nad njegovom glavom. (Kada se
ono pet puta preokrenuo u Audiju uo je neto slino.)
- Za Boga miloga! Otkud ti to? Ja nikad...
- Nisam mu jo spomenuo vrpce, no ako navali, morat u...
Flix nije ni uao u nunik.
Netom se otresao Javiera, vratio se natrag u ured po svoje, po ono
to ga je uistinu zanimalo. (Onaj dripac Jacinto Vega nije mu vie bio ni
u peti.)
Kao to je oekivao, zatekao je Mirandu.
Domingo zalaja i poe mu se umiljavati.
- Ne boj se i poi sa mnom - kaza joj.
- Kamo? - odvratila je usredotoujui se na vor njegove kravate,
klonei se pogledati ga u oi.
- Sa mnom.
Pruao joj je ruku, uvjeren da je spaava. Spaavati bijae njegov
pravi poziv. Lijenici spaavaju tijela; popovi, due; policajci, cjelinu.
Najednom, ona izgubi strah. Kako? Tko zna!
180

Anna

Foxy

Moda je utjecao prijelaz iz malene prostorije u veliku, i opreka


prozoria i prozora, priguenosti sumraja i utila ulinih svjetiljaka.
Moda ju je to nadahnulo udesnom jasnoom i osvijestila je da
pred njom stoji samo ovjek; svejedno voli li je ili je smatra svojom
svojinom.
- Idem s njim.
- Kako to moe rei kad i ne zna tko je on?
- A ti zna tko sam ja, Flixe?
Nije htio odgovoriti. Nije htio ni postaviti sebi to pitanje.
- Ne zna.
- On je ubio ovjeka.
- Nije to uinio.
- Jest, uinio je!
- Volio bi da je tako, ali nije.
- A kad bih ti mogao dokazati?
Promislila je o odgovoru. Uistinu jest. Odvratila je, premda znajui
da e ga boljeti, jer duboki se razlozi ne mogu naglas rei.
- Kad sam se udala za te, ti si ve bio ubio ovjeka. Diana, vratarica,
ula je blago uzbuena u ured.
- Gospodine Feij? Inspektor se osvrnu.
Djevojci se najei koa kad vidje njegove oi pune suza.
- Tu vani dva gospodina, koji kau da su vai kolege, pitaju za vas.
Kroz pritvorena vrata provire Rojas i Anastasio zorna izraza da je
glavni ef doznao za cijelu spetku.
Flix se uputi k njima, odriui se pogledati je posljednji put.
I Miranda njemu okrenu lea. Uprla je oi u crvenkasto drvo stola.
Zamisli da je trun praine zgnjeen u cedrovu voru.
Inspektor je ve izlazio iz producentske kue sa svojim ljudima kad
je uo glasove.
Bijahu Javier i Claudio, koji su raspravljajui stizali u predsoblje.
Da su se pojavili tek zericu kasnije, tragedija se mogla izbjei, ali
nije bilo tako.
181

Anna

Foxy

Dogodilo se, naime, vie toga u isti mah, sve nenadano i teko
razumljivo neupuenome u misli poinitelja.
Flixu je, kao prvo, pukao film i poletio je kao strijela k Javieru,
odluan ne napustiti prizor dok ovaj ne dobije svoje.
Stiskao je ake i vikao kao pamahnitao.
- Ti si to uinio, gade! Pronai u te kamo god se djenuo!
Claudio pomisli da ide po njega. Nije nimalo dvojio. utio se tako
jadno, da bi priznao krivnju i kad bi ga optuili za Kristovu smrt. Od
objeda je bio na rubu ivaca, i jo je ispio poprilino sladova viskija.
U hipu ga preplavi panika i dade petama vjetra.
Progonjena zvijer utrostruuje snagu. Jednako bijae s njim. U
svojoj ludoj trci odgurnu Flixa, ruei ga na pult. Zatim laktovima
prokri put izmeu policajaca na izlazu. Na stubitu se sudari s
potarom.
Dok je jurio dolje, preskaui po etiri stube, mislio je na svoju
djecu, na roditelje, na sramotu kojoj e ih izvrgnuti zbog vrajeg novca.

Gore je ostavio etiri zapanjena ovjeka, koji nisu uspijevali shvatiti


to se zbiva.
Javier se prvi snae.
- Claudio!
Pohrli na stubite, praen policajcima, koje nagon navodi da tre za
onim tko bjei.
- Claudio, to ti je? Ne izvodi gluposti! To je nesporazum! Ali
Claudio nije vie vladao sobom. Strah je bio njegov jedini pokreta i
tjerao ga je ni u kojem pravcu.
Proao je kroz veu, izbio na kolnik i osjetio strahovit udar.
Strahovit!
Odleti nekoliko metara u zrak. Kad je slijetao (a i sam bi mu pad ve
prebio kimu), sunu mu u lice divan branik Alfa Romea Sport UT.
Model iz '97.
Prednji kota, neklizajui Firestone, slomi mu vrat. KRAAK!

182

Anna

Foxy

3.

MEU NOGAMA
Tjedan poslije, Miranda i Javier mogli su ostvariti svoj san. Zasluili
su to jer prethodni dani bijahu komar, osobito za njega, koji je morao
vie puta dati iskaz prije nego to je policija zakljuila istragu.
Flix je, sreom, istog popodneva bio skinut sa sluaja. Glavni
inspektor pokazao se dobrostiv. Povukao je nalog o uhienju zbog
neposluha i prinudio ga je uivati odgoeni odmor.
Njegov je zamjenik pozorno sasluao Javiera i zakljuio je kako je
poinitelj Vegina ubojstva Claudio.
rtva ga je jamano ucjenjivala, prijetei da e iznijeti na svjetlost
dana njegov prljav posao. Ortak je osjeao da gubi tlo pod nogama i ubio
ga je.
Ostala je tek jedna nerazrijeena toka: Azucena, na koju je sve
upuivalo kao na sudionicu u stvaranju vrpci, a moda i u njihovu
raspaavanju.
Valjalo ju je pronai. Vrlo je mogue da je bila poveznica svih
dijelova.
Uz Javierovu pomo rekonstruiran je portret koji su potkrijepili
spremaica i susjedi. No kao da je u zemlju propala.
Nakon ustrajnih dana potrage, to je sezala od nonih klubova do
knjige roenih u barcelonskom rodilitu, njezin privremeni dosje
odloen je u arhiv i tamo je ostao.
- Pojavi li se opet - kazae mu - znate gdje ete nas nai.
Petak je bio najgori dan. Nadasve ujutro, u krematoriju groblja
Almudena.
Nema ugodna pogreba, no rijetki su toliko strani kao pogreb
ovjeka koji je umro duboko obeastivi svoju obitelj.
Jedva dvanaestak osoba otpratilo je Claudija na vjeni poinak:
roditelji, braa, ena... Lola nije dola.
Zato se sjatio tisak. Vijest o videovrpcama sa slavnima bijae ve
meka mnogih naslovnica.
183

Anna

Foxy

Nitko nije traio njegov pepeo.


Javier se saalio i odnio ga.
Nije se dosjetio boljeg mjesta gdje bi ga rasuo od petlje Jarame 41.
Tamo se, teko napreui pamenje, pomolio za njegovu duu.

Miranda je ostala posve po strani.


Sukladno odluci, nije se vratila kui, ni na posao. Htjela je izbjei
mua.
Meutim, iako to nikad nije priznala, nastavila je odlaziti na
terapiju.
Prije je prisustvovala tragediji s balkona Javierova ureda, i dugo je
sjedila tamo, sluajui sirene hitne pomoi i policijska kola, ne znajui
to bi.
Iza vrata ponavljahu se prizori histerije i pometnje zaposlenika.
Najzad joj je vratarica, izobliena nakon to je povratila dva obroka
koja je tog dana pojela, prenijela poruku neka prieka Javiera u hotelu.

Uzela je Dominga i napustila zgradu, pitajui se to osjea. Uza sav


trud, nije mogla, ili znala, otkriti u sebi nijedno uvstvo.
Uloila je cio ivot da doe dovde. Odrei se svog sna bila bi smrt;
odrei se istine, poricanje. Pitanje je moe li ii naprijed ne odrekne li se
obojeg.

Poelje da njezino tijelo nae neki put i noge je odvedoe u stan na


Gran Vji kao da je ulica tranica.

Pepe Santander zatraio je dragovoljca koji bi probio led. Miranda


dignu ruku.
- Izvoli.
- Htjela bih proitati neto to sam napisala.
- Dobro.
41

Jarama - rijeka u okolici Madrida

184

Anna

Foxy

- Pitam se tko sam ja, to mi je potrebno, zato se usporeujem s


drugima i osjeam se tako neprikladnom, tako samom, zato ne pamtim
ni jedan jedini dan u svom ivotu bez straha.
Ja sam varalica. Glumim majku i suprugu, namjetam postelje,
prostirem rublje, uvijek stiem na vrijeme na posao, no ne raspoznajem
se ni u emu to radim.
Neumjesna sam. to sam starija, sve vie udim za zabranjenim, sve
vie me privlai intriga, nestvarno; sve sam priuenija na krivnju, na
grizoduje; sve je manje toga to mi prua takvu nasladu kao moja
tjeskoba.
Vjerojatno sam postala ovisnica ve pri roenju jer rodila sam se u
krivo vrijeme. Potom sam rasla, ne uspijevajui da itko u meni vidi
djevojicu.
Ljudi koji su me htjeli voljeti, morali su izmisliti drugu osobu.
I tad, jer ne eli to izgubiti, jer toliko ezne za ljubavlju, poinje
groznu operaciju polagana sakaenja. Danas jezik, sutra bubnji,
prekosutra dio mozga...
Tvoje pravo ja pretvara se u bie koje ivi u tajnosti. Jednog dana
pojavi se kljuar s kljuem tvoje elije. Otvori ti vrata i kae: Hajde,
smije biti kakva jesi.
Ostaje gledati u daljinu, ne znajui to je tamo, i pita se hoe li
moi stii nekamo s teretom tolikih lanaca...
Nakon prvog iskaza, Javier se vratio u hotel pjeice.
Njegovi koraci nisu bili kao obino dugi i ustri. Teko je dosezao
ritam. Odlijepiti potplat s tla bijae pothvat.
Stutio se pljusak to je sad jo samo tanko sipio, no mnogi su
prolaznici zadrali otvorene kiobrane.
Ti su ga crni klobuci onespokojavali. Kao i lokve, koje je pomno
obilazio, strepei da e naii na neku dovoljno duboku da ga proguta.
Sreom, izlozi trgovina to navjetahu proljee podsjete ga da je
budunost iza ugla i obodri se.
Poslije grozne Claudijeve smrti bijae mu potrebno misliti na stvari
koje je oduvijek htio uiniti, a uskoro hoe:
- Upoznati Novi Zeland.
- Roniti u Maledivima.
185

Anna

Foxy

- Posjetiti nekog uitelja u Bangaloreu.


Jedna od pjesama koje mu je Jacinto Vega ostavio u oramaru za
spise hotela u El Escorialu zvala se tako: Bangalore.
Gdje duhovima ne trebaju tijela za ljubav, srest emo se ti i ja u
zalazu sunca, Bangalore.
Zbilo se dva ljeta prije, na knjievnoj radionici potkraj tjedna petak, subota i nedjelja - koju je pohodilo pedesetero ljudi, svi vrlo
mladi.
Nije bio sklon pouavanju, ali svialo mu se to ga djevojke gledaju
kad je ulazio u predavaonicu.
Odijevao je koulje koje su mu dobro pristajale i otkopavao dva
gornja puceta da mu se vide malje na grudima.
U sobi, presvlaei se za veeru, proitao je nekoliko tih pjesama.
Bijahu nespretne i pritajene ljubavne izjave, s potpisom. Zamisli autora.
Zacijelo tipian neizgraeni mladac koji u zrelim mukarcima trai oca.
Podbode ga znatielja i ree sebi da e u restoranu pokuati
pogoditi tko je.
Sjeo je za stol i poeo promatrati.
Zabavljalo ga je igrati se lova na oboavatelja. Susret oiju, jedan
koji se uzrujao i ispustio pribor za jelo...
Imao je vie iskustva s djevojkama. One su drske. Znaju da su
stvorene kako bi ih promatrali. S mladiima bijae sve patetino,
nespretno. Pa se ubrzo pokaja zbog tog oijukanja: prvo, jer nije nikamo
vodilo, a drugo, jer je dob kandidata odgovarala Jaimeovoj, njegova
starijeg sina.
Najednom se Vega pojavi:
- Ja sam onaj pjesnik - kaza.
Unato djeakim crtama lica, bio je odrastao mukarac, moda pet
godina mlai od njega. aptao je, skrivao pogled. Drhturei poput
pudinga, povjerio mu je da je skupio nekoliko albuma izrezaka o
njegovu umjetnikom putu.
- Prvi put sam vas vidio u jednom razgovoru na televiziji. Javier se
smrknu. Pokazao se osoran. Nije mu ponudio da sjedne.
- Pomislio sam posve se posvetiti tome kako bih to vie nalikovao
na vas...
186

Anna

Foxy

Sada se pitao to bi ga kotalo da ga je poastio kavom.

Pod kiobranima su tamnjela lica pjeaka. Gledao ih je i u svakom


otkrivao djeli Jacinta: njegove utvare u onom gospodinu u kaputu...
Opsjednutost slavnim piscem koji nikada nije obratio panju na nj u
djevojci u nabranoj suknji... Strah od tjelesnog odbijanja u momku kozje
bradice...
- Doivio sam teku nesreu kao djeak i proveo sam godine u
postelji. Zato ne mogu vidjeti sunce. Takne li me, izbije mi rana na koi.
Moj je san postati tamnoput. Kao Romi... kao vi.

Stigavi u hotel, Miranda je primila Javierovu poruku.


Rezervirao sam ti sobu 224. Pametnije je da ne spavamo zajedno
dok se sve ne razjasni.
Obradova se da je donio tu odluku. No je nalegla poput planine i
nije joj bilo do razgovora, ni do voenja ljubavi. udjela je tek spavati,
iako je znala da su sni izdajniki i vazda pohode s istinama koje se ne
ele spoznati.
Zazvoni telefon.
Bio je on.
- Bok.
- Kako je bilo?
- Moe misliti.
- Neugodno?
- Prilino.
- eli mi ispriati?
- Ne veeras.
- Iznuren si...
- Mrtav.
- Hoe li sii na veeru?
- Zapravo nisam gladan.
- Trai neka ti donesu neto.
- Jesam ve. Dobro si se smjestila?
- Odlino.
187

Anna

Foxy

- Je li ti sve po volji?
- Nastoj se odmoriti.
- I ti.
- Laku no, Javiere.
- Volim te.
Zadra taj volim te, ponavljajui ga u duhu dok je slagala stvari.
Sauva ga kao relikviju to e je pratiti dok ne utone u san: volim te,
volim te...

On se okupa.
Naslonio je stopala na zidne ploice i uronio glavu u vodu.
Uspije li je omekati, sjeanja e se najzad rastvoriti. Bilo bi ugodno
izliti dvije godine pamenja kroz ui. Neposredna prolost istekla bi
kroz slivnik. Struja kanala povukla bi je i pomijeala sa svim grijesima
svijeta.
Kad god je bio nadomak postignuu, prikrao bi se glas Ane Torroje i
vraao ga u Crock, u tu no to ga je proganjala svojom osudom da je
vjeno iznova proivljava.

Jebemti, Ernest Hemingway glavom! - kaza mu Pancho namjetajui


se pred koljkom.
- uo sam..., uo sam da prodaje neke vrpce... Izili su iz zahoda.
Honduranac mu dopusti gurnuti nos u njegovo blago u garderobi:
duhan, popperi 42, kondomi, rizle i, dakako, malena zaliha njegovih vrpci.
Ispria mu kako ih nabavlja: aljui narudbe na neki potanski
pretinac. Kaza mu i da se prodaju po cijelome gradu: diskai, sexshopovi, taksisti, kiosci...
Javier se osjeao sve smjeniji i ponieniji. Sve vie u tuim rukama,
on koji je mrzio o ikom ovisiti.
Panchu se uini iznemogao i ponudi mu bombon.
- Nita to uzbuuje. Odavde idem ravno u krpe...
- Dobro e ti doi, duo, ali nemoj ga mijeati s alkoholom opomenu ga.
42

popper - (engl.) droga iz reda opijata

188

Anna

Foxy

Javier je otiao ravno na ank i zatraio bombajski din-tonik. U biti


je elio da mu prsne glava.

Hitro je iziao iz kade i, ne obrisavi se, upalio televizor. Nije htio


misliti.
Na zaslonu, Imanol Arias govorio je nekoj djeci o vrijednom
humanitarnom radu NGO.
Pritisnu daljinski: plak!
Aznar je u Moncloi primao skupinu predstavnica ena rtava
nasilja.
Plak!
Nogometna utakmica. Ostavi ga tamo.
Sport ga nije zanimao, no pretpostavi da e, prinudi li se pratiti
loptu, Ana Torroja otii na turneju u drugu glavu. Bio je teak susret.
Igralite je prekrilo blato.
Nije poznavao momadi. Jedni su nosili zelene majice, drugi
plavobijele.
Navijai su urlali na tribinama. Povisi ton do kraja.
U donjem dijelu zaslona pojavi se otisnut brojanik.
908 401777

One je noi okrenuo zabranjeni broj, premda je prisegnuo da ga


nikad vie nee zvati. Bio je bijesan. Javio se muki glas:
- Izvolite.
Dvojio je bi li nastavio. Bilo je etiri u jutro... ili pet?
- Azucena?
- Trenutak.
Stajao je na ulici, nadomak arhitektonskog atentata Vzqueza de
Melle. U grudima mu je galopirao konj, a izduenim rukama mogao je
bez sagibanja dotaknuti tlo.
- Tko je? - Bijae ona, ukleto duboko grlo, iznova mu itei u uho.
- Pogodi!
- Opa, pripovjeda pria!
- elim te vidjeti.
189

Anna

Foxy

- Ne. Ti i ja nikad, zna to.


- Vidjeli smo se dva puta.
- Pamti li ona kola nakon pogreba?
- Moramo tota razjasniti.
- udan ti je glas.
- Nije.
- Koa uda je slana, ali tvoja ne. Danima mi je ostavila sladak okus u
ustima. Poput neeg to su mi davali u djetinstvu...
- Ne elim razgovarati o tome!
- Zna li da ima bademovo mlijeko?...
RRRRINGGGG. Telefon. Bila je Miranda.
- Jesi li bolje?
- Dobro.
- Kakva je to krika? Javier snizi ton.
- Gleda nogomet?
- Da.
- Svia ti se?

Otvorivi vrata, Azucena mu je postavila isto pitanje.


- Svia ti se?
Pristala je vidjeti ga kad joj je nekoliko puta zaprijetio policijom.
ivjela je blizu. U stanu nekog prijatelja, u Ulici Hortaleza.
- Ne prekidaj vezu, vodit u te.
Ulice bijahu vrlo meke. Valjalo je ii na prstima jer priinjahu se od
tanka, lomna stakla.
- Sad skreni, sad prijei prijeko, sad oprezno s ovima to dolaze.
Trae provod.
Javiere? - Opet Miranda.
- Molim?
- Nisam znala da voli nogomet.
- To je samo da ne moram misliti.
190

Anna

Foxy

- Hoe li razgovarati?

Azucena je nosila svileni ogrta to je ukao pri svakom pokretu.


U polutmini kue, Sinead O'Connor pjevala je Colu Porteru. Mirisalo
je na cimet.

Da, govori mi - zamoli Javier.


- Ne zvuim ba sjajno preko ice - odvrati Miranda.
- I bolje.
- Zato ne govori ti?
- Ne... Otii emo nekamo gdje telefoni nisu potrebni.
- Boji li se?
- Jako.
- Sna ili nesanice?
- Svega.
- Hoe li da doem k tebi?
Iznova je kiilo. Nebo je poeljelo glavnu ulogu i nudilo je recital
gromova i munja.
- Sav sam napet - kaza Javier Mirandi.

Sav si napet - kaza Azucena Javieru.


I bio je. Kao i srdit, no s mukom je govorio i drao se na nogama.
- to si uzeo?
- Neku tabletu, ne znam...
Svukla mu je kaput, pa jaknu. Pritom mu pomilova stranjicu
koljenom.

Otkljuaj i priekaj me u postelji, moe? - kaza mu Miranda. Izmasirat u te.


Spustio je slualicu i uputio se k vratima u pratnji njezina i
Azucenina glasa.
uo sam vrpce, kurvina keri. U ivotu nisam vidio podlije podvale.
191

Anna

Foxy

- Ipak su njegove pripovijesti dobre pripovijesti, ha?


- Koje?
- One koje nisi dospio proitati. One od kojih nabrekne tebi i
stotinama drugih.
Ostavi vrata pritvorena i poe k postelji. Bijae siguran da e prije
nego to stigne poludjeti.
Moj prijatelj Vega ih je sve napisao. Ja sam ih izvodila: trojke i
hromi uhoda, ena koja se eli ubiti evei se...
Omotao je runik oko struka i pao rairenih ruku na poplun. u
Mirandine korake kako se primiu hodnikom. Sklopi oi.
Te prie... (kako je ono ilo?) neuvjerljive, nelogine, smrtno
dosadne. Na njih si se navukao, gade. Navukao si se jer su bolje od
tvojih.
Sklopio je oi i u stanu Ulice Hortaleza, jer dogodilo se da su poeli
pljutati aneli i njegovo se tijelo zapalilo i prokuljalo dimom kao da je
jeo eravu.
- On i ja smo izvukli iz tebe pripovijesti koje se nisi usuivao pisati...

Sada i onda osjetio je ruke oko vrata, potom usta to mu u krugu


ljube bradavice, pa bedro kako miluje njegova. Dva glasa, sadanji i
proli, stopila su se u istoj reenici, promeui vrijeme u prostor.
- Pokuajmo zamisliti da sve poinje danas, Javiere...
- Pokuajmo zamisliti da sve poinje danas, Javiere... Jezici probie
put meu njegovim usnama, dvadeset vjetih prstiju blago mu je
tipkalo stranjicu.
- Zaboravi prolost. Ja sam je ve zaboravila. Otvarajui oi, vidio je
istodobno dva stropa: onaj stana Hortaleze, s crvenom svjetiljkom, i
onaj hotelske sobe, s gipsanim ukrasima.
Na rubu stola stajao je bronani Kupidonov kip. I metalno postolje
hotelske svjetiljke bio je aneo, ili pak arhaneo.
Dva vlana krila u obliku usana sklopie se oko njegova spolovila.
192

Anna

Foxy

Uvijek se jeio hirovitosti tuih ustiju, pa ipak spusti ruke traei


druiin zatiljak i uroni prste u njenu kosu putajui da ih ona vodi.
Pomisli kako se sve svodi na klasinu potku, ve isprianu priu.
Ljubav koja se zadobiva preko tree osobe, kao u Cyranu.
Predoi sebi sirotog Vegu kako vjeba s tom enom, moda i
plaajui joj da izvodi njegova djela, kako uobliuje njenu odjeu, njenu
osobnost...
Kaza si da je dua elija to skriva zatoenu zvijer.
Uto njihovi zubi lako zagrebu njegove obrise. To mu prouzroi
rasprsnue izmeu lubanje i vrata, lea mu se izviju u luk, noge zgre i
klonu rairene.
Outje kako se die brana pri dnu njegovih lea i dvije struje hrupe
prema preponama.
Najednom posta sebian. Nasluti dolazak velikog uitka. Morao je
ubrzati ritam, nametnuti ga. Poe po svojoj volji pomicati eninu glavu.
Gore, dolje, sad bre, stani as. Nastavi!
Pri treem trzaju sledi mu se krv.
Azucenina se kosa potpuno odvojila od glave i ostala mu visjeti u
rukama poput mrtve betije.
Iz njegova meunoja izroni iskrivljeno lice oteklih usana,
preklinjuih oiju punih suza.
Bljesci tri munje u hipu saeu postelju.
- Sad kada sve zna - protisnu iskrivljeno lice slabim glasom molim te, nemoj me odbiti.
Bijae Vega.
Najgore je to nije bio tek sad, nego uvijek. U zranoj luci, na
pogrebu, u svakom pozivu, posveujui mu tajnu darovitost
pripovjedaa, obavijajui ga lanom bojom sinkronizatorskog glasa,
stvarajui jednu enu za nj, bivajui ta ena. ena koja je dotaknula
jezgru njegova bia.
Nije premiljao. Dostajalo je ispruiti ruku, zgrabiti Kupidonov kip i
zamahnuti svom snagom.
Javiere!

193

Anna

Foxy

Kriknula su dva glasa, ali nije znao koji bi sluao. Lutao je u valjku
gdje se slike ponavljahu.
- Javiere, ne!
Pred njim bijae Miranda, uhvaena za njegovo koljeno, no
zasljepljivala ga je svjetlost. Svjetlost svjetiljke s nonog ormaria koju
je drao u zraku, pripravan tresnuti joj je u glavu,
- Javiere, to sam ja! Miranda! Ispusti je.
Svjetiljka se otkotrlja podom oblikujui ples svjetla i sjena po
zidovima.
Javier je klonuo, nastojei povratiti ritam srca.
Miranda spuznu po pokrivau i pade podno postelje. Osta tamo
uvjerena da, koliko kod bjeala iz te sobe, nikada iz nje nee utei.
Idueg etvrtka, gurajui kolica s prtljagom, zajedno su ili
meunarodnim terminalom zrane luke.
Domingo je - zatvoren u kutiji - tuno cvilio, alei za svojom
koarom pokraj sudopera.
Miranda i Javier djelovali su razmjerno sretni, kao i ganuti, puni
oekivanja pred neizvjesnom budunou. Pogledavali su se i jedno
drugom upuivali bodre osmijehe. Onda se suoie s dugim nizom
pultova, poput silno visoke granice koju valja prijei.
Uto njegova kolica udare o druga, to su dolazila iz suprotna
smjera.
Prepoznae se.
Bio je to Junacar, koji se s obitelji vraao iz Pariza. Nisu se eljeli
sresti, niti su znali to rei jedno drugome, pa ipak su progovorili.
- Zdravo!
- Zdravo.
- Dolazim iz Eurodisneya, sa enom i klincima.
- I... kako je bilo?
- Bogovski.
Miranda i Juani se pogledae. Bez ijedne rijei, naslutile su da im je
ivot dosudio istu ulogu.
- A ovdje... kako je?
- Po starom.
194

Anna

Foxy

- Mogu li vas pitati neto to me mui? - upita taksist.


- Bolje ne.
- Zanima me samo zato ste mene nazvali, kako ste znali da u
pristati? Poznajemo se odnekud?
- Niotkud.

Proslijedie put. Juani pouri za muem.


- To je on, ne?
- Pusti.
- ovjek bi rekao da mrava nije zgazio.
- Zatraio je da prevezem jedan paket, i uinio sam to. Obina
usluga. Moj je prijatelj jednom odvezao nekog tipa na danu adresu.
Izaavi, rekao mu je neka prieka s upaljenim motorom. Klijent
zapovijeda, zna se. Htio je pustiti radio kad je uo dva pucnja. ovjek se
uas pojavio trei, uskoio u taksi i rekao mom prijatelju neka ga to
bre odveze na kolodvor. Platio mu je i dao mu dobru napojnicu. Kraj
usluge.
- Mogao si traiti dvostruko - zakljui Juani.
Miranda i Javier primili su se za ruke pred pultom.
Slubenica je zirnula na zaslon i pogledala ih kao da su prozirni.
- Upravo nam je javljeno da je va let za London odgoen iz
tehnikih razloga, no... ponitene su dvije rezervacije za onaj koji
polijee za dvadeset minuta.
- Nemate nikog na listi ekanja?
- Vi ste prvi. Odgovara li vam...
- Stignemo predati prtljagu?
- I psa?
- Pokuat emo.
Miranda duboko uzdahnu. Htjela je putovati tim zrakoplovom.
Posljednje dvije noi sanjala je da oblaci imaju znaenje i ona ga
poznaje. Dopadne li je mjesto uz okno, pokuat e se sjetiti sna. Moda
e u tom novom ivotu to poinje umjeti itati nebo.
195

Anna

Foxy

Javier je bolje spavao. Nije jo posve povratio mir, no oporavljao se.


Mnogi scenariji polaze od likova koji moraju izravnati raune s
prolou. Upoznajui ih, uvia se da njihovi zloini nisu dragovoljni.
Tek nedae to ih ivot donosi kako bi ih ojaao.
Poput njih, i on e prihvatiti krivnju i prionuti na posao da zaslui
oprost.
Iskupit e se piui. U njegovim buduim pripovijestima, junaci e
nauiti ivjeti s dobrim i zlim u sebi. Bit e iskreni. Nikad se nee
priinjati onim to nisu.
Lav je lav i vlada u praumi, jer je zadovoljan sobom.
Ja sam drugi. Nou se prevrem u postelji, opaam kako sopem,
slinu kako vlai jastuk, i katkad se prestravljen budim iz sna u kojem
umirem. Ni uvstva ne dopiru kao prije. Drugi ih osjea umjesto mene.
Taj ovjek to je ubio jadnog mladia koji je jedino elio pribliiti mu se.
To bie koje moe ivjeti s time i ii dalje. Oko duplja mojih oiju luta
elja za plaem. U glavi me podilaze trnci i izbijaju mi plikovi na licu,
perut u kosi, obrvama, uima. Nou se nesvjesno grebem i esto iznova
perem zube jer zaboravljam jesam li to ve uinio. Taj drugi proivljava
sve umjesto mene uvijek zericu prije nego ja. Taj uljez, taj drznik koji
prebiva u meni, prinuuje me initi sve to sam oduvijek mrzio. Rodio
se jednog srpanjskog dana u kafiu ove zrane luke. Rodio se dozvan
opsjednutou stanovitog Jacinta Vege. Poivali obojica u miru.

Gotovo - kaza slubenica.


Uskoro je prtljaga iezavala kosinom, kao i Domingo, opratajui
se zadnjim cvileom.
- Vrata A-17. Ve ukrcavaju. Gotovo su posljednji uli u zrakoplov.
Javier prije lako poljubi Mirandine usne. Ona ga askom zadri i
apnu:
- Avioni imaju ime. Zna li koje je ime ovoga?
- Ne.
- Ipanema.

196

Anna

Foxy

Pola sata poslije, Flix je iekivao dolazak autobusa s keri


Celijom.
U naruju je nosio koaru sa tenetom jazavara.
Autobus je kasnio i bivao je sve uzrujaniji, osobito jer nije nalazio
rijei za loe vijesti.
Danima je ve zamiljao njihov budui ivot.
Vidio je sebe u onom malom stanu, s krvavom mrljom, jedva
prikrivenom bojom, nad uzglavljem. Vidio se kako stari uz svoju
djevojicu koja se razvija u enu, ne mogavi joj pruiti nita doli zbirku
krahova.
Osjetio je kako mu trnu noge i proetao. Nehotice se nae pred
lutrijskom poslovnicom na uglu. Sjeti se sreke kupljene prolog tjedna,
pa ue i pokae je prodavaici.
Uto zau moan motor autobusa i srce mu poskoi. Kucnuo je as za
suoavanje s najgorim.
Htio je bre-bolje izii kad gospoa proviri kroz prozori i,
najprijaznije se osmjehnuvi, kaza mu:
- estitam. Vi ste sretan ovjek.
Listopad 1997.

197

Anna

You might also like