VELEUILITE U KARLOVCU

ODJEL LOVSTVA I ZATITE PRIRODE

SAECI PREDAVANJA IZ KOLEGIJA

U Z G A J A NJ E U M A
(za internu uporabu)

Ak. god. 2006/07

ULOGA UME
ume su u Hrvatskoj u njezinoj dugoj povijesti sluile narodu za preivljavanje i za
gospodarski oporavak nakon tekih katastrofalnih nesrea ili ratova, koji su se na ovom
burnom podneblju esto zbivali od davnina do danas.
ume su u prolosti naega naroda omoguavale njegov bolji gospodarski napredak
(osobito stari slavonski hrastici), jer su se njihovim iskoriivanjem i prodajom gradile
eljeznike pruge, ceste, mostovi, pa i itavi gradovi. Vrijednostima iz naih uma nije se
okoristio samo na narod, nego su i stranci imali velike koristi od njih, hvalei se kako su se u
kratkom vremenu obogatili u naim umama.
Iskoriivanje uma prati ljudsku zajednicu od njezinih prvih poetaka pa sve do
danas. Povrina, uma se u svijetu i u nas naglo poela smanjivati i devastirati, pa je nastao
problem opskrbe naraslog puanstva drvom. Da bi se taj problem donekle rijeio, poela se
razvijati umarska znanost i umama se poelo gospodariti na znanstvenoj osnovi.
Zaustavljeno je stihijsko iskoriivanje naih uma (pale, krenje, paa, neplanske sjee i dr.)
donoenjem zakonskih propisa i odreivanjem godinjeg etata sjea.
U dananjim vrlo sloenim, ekolokim, gospodarskim i drutvenim odnosima u nas i u
svijetu dominiraju izrazito pojave koje negativno utjeu na umu. Rezultati takvih utjecaja su
vidljivi i na naim umama, koje gube stabilnost i produktivnost te se trajno povlae sa svojih
pojedinih vjekovnih stojbina.
Ekoloka i gospodarska vrijednost uma u ogleda se u njezinoj indikatorskoj
sposobnosti prikazivanja stanja oneienosti biosfere, koja upozorava ovjeka na opasnost
od suvremene tehnike i atomske civilizacije. Stanje uma u Europi i u nas i dalje zabrinjava,
pa je potrebno smanjiti oneienost koja unitava umu.
DEFINICIJA UZGAJANJA UMA
Uzgajanje uma (istozn. silvikultura, engl. Silviculture, njem. Waldbau) je znanstvena
i struna disciplina koja se bavi osnivanjem, njegom i pomlaivanjem umskih sastojina s
ciljem optimalnoga i trajnoga ispunjenja gospodarskih i opekorisnih funkcija.
Uzgajanje uma izuava procese i metode kojima je u najkraem moguem razdoblju,
uz to manje trokove i ouvanje proizvodne sposobnosti tla mogue osnovati, podii te
oblikovati umsku sastojinu koja e optimalno i trajno pruati gospodarske i opekorisne
blagodati.
Uzgajanje uma moemo definirati i kao znanost o osnivanju novih te njezi i
pomlaivanju postojeih uma radi proizvodnje kvalitetne drvne tvari te ouvanja i poveanja
opekorisnih funkcija uma.
To je dio umarske znanosti i struke koji izuava umskouzgojne postupke u umskim
sastojinama s ciljem postizanja ciljeva gospodarenja. Uzgajanje uma daje nam odgovor na
pitanje kako postupati sa umskom sastojinom kako bi ispunila ciljeve gospodarenja.
Podruja uzgajanja uma u irem smislu su:
ekologija uma,
morfologija uma,
prirodne sastojine,
sjemenarstvo i rasadniarstvo,
umske kulture i umske plantae,
uzgajanje uma s posebnom namjenom.

KORISTI OD UZGAJANJA UMA

Koristi od uma mogu biti:
Neposredne koristi
a) Glavne koristi (glavni proizvodi) drvo u svim sortimentima (razni trupci, ogrjevno drvo,
celulozno drvo, granjevina, listinac, ...)
b) Sporedne koristi:
-od ivih organizama (gljive, ljekovito bilje, tanin, podovi, liko, rogoz, trstika, ...),
-proizvodi mrtve prirode (kamen iz kamenoloma, rude, humus, treset, ...).
Posredne koristi
Opekorisne funkcije uma

UMSKO SJEMENARSTVO
Sjemenarstvo je znanost o biljnome sjemenu i plodovima s teitem na njegovoj uporabi za
biljnu reprodukciju.
Glavna podruja sjemenarstva su:
1 Proizvodnja sjemena,
2 Skupljanje sjemena, dorada sjemena, uvanje sjemena
3 Klijanje umskog sjemena,
4 Predsjetvena priprema sjemena i
5 Odreivanje uporabne vrijednosti sjemena za sjetvu.
1 Proizvodnja umskoga sjemena
Za proizvodnju umskoga sjemena bitni su razni imbenici:
Plodonoenje umskog drvea
Objekti za proizvodnju umskog sjemena
Utvrivanje uroda sjemena
Plodonoenje umskoga drvea
Plodonoenje ili raanje plodom (sjemenom) umskoga drvea ovisi o mnogim imbenicima:
unutranjim (biolokim) znaajkama stabla (vrsta drvea, starost, periodicitet uroda),
vanjskim imbenicima (klima, tlo),
socijalnim uvjetima stabla (gustoa sastojine, klasa stabla)
Neke vrste poinju raati sjemenom u starosti od svega nekoliko godina (bagrem 2-3 godine),
a mnoge druge vrste tek u starosti od vie desetljea (bukva, hrast, jela 40-50 godina i
kasnije).
Stabla vegetativnoga porijekla (iz panja i sl.) poinju raati sjemenom znantno ranije nego
stabla iz sjemena.
Sposobnost plodonoenja umskih vrsta traje skoro sve do prirodnoga umiranja stabla.
Veina vrsta umskoga drvea i grmlja raa sjemenom u prilino redovitim vremenskim
razdobljima. Samo malobrojne vrste raaju punim urodom svake ili gotovo svake godine, a
veina svake druge, tree pa i desete godine i vie.
Na obilnost plodonoenja umskoga drvea utjeu mnogi imbenici: vrsta drvea, starost
stabla, socijalni poloaj stabla, svjetlo, tlo i dr.
U prvim godinama plodonoenja sjeme svih vrsta umskoga drvea sadri veliki postotak
gluhih (turih) sjemenki.
3

Za proizvodnju sjemena (ploda) potrebna je znatno vea koliina svjetla nego za sam proces
asimilacije, zato obilje svjetla poveava obilnost uroda sjemena.
Objekti za proizvodnju umskoga sjemena
Sjeme se moe skupljati samo iz onih sastojina koje su za to predviene. Takve se sastojine
nazivaju sjemenske sastojine. Sjemenske sastojine mogu biti:
prirodnoga porijekla F daju normalno ili obino sjeme,
umjetnoga porijekla (klonske, sjemenske plantae) F daju selekcionirano ili poboljano
sjeme.
Uporaba sjemena iz neodgovarajuih sastojina ili genetski loega sjemena i reprodukcijskoga
materijala izaziva nenadoknadive tete u buduem razvoju sastojina. Zbog toga je, osim
poznavanja sjemenskih sastojina, naroito vano i poznavanje provenijencija sjemena
(porijeklo sjemena u odnosu na sjemensku rejonizaciju).
Utvrivanje uroda sjemena
Pri utvrivanju uroda umskoga sjemena opaa se koliko je obilje uroda samoga sjemena
(plodova) odnosno eera i koliko je uee zdravih, punih sjemenki (plodova).
Urod se moe stupnjevati na razliite naine (pun-djelomian-lo-nikakav; vrlo dobardobar-osrednji-lo; ili 5-odlian, 1-lo, ...).
2 Skupljanje sjemena, dorada sjemena, uvanje sjemena
Pribavljanje i ouvanje kvalitetnoga sjemena ovisi o:
Sabiranju sjemena
Prethodnom prosuivanju sjemena
Vaenju (ekstrakcija) sjemena
uvanju sjemena
Sabiranje sjemena - Prije poetka skupljanja treba utvrditi kvalitetu sjemena, procijeniti
koliinu koja se moe prikupiti i ocijeniti potekoe pri skupljanju sjemena u predjelu u
kojem se namjerava skupljati sjeme.
Postupak skupljanja sjemena (plodova) najvie ovisi o njihovome obliku i veliini, te o visini
stabla. Skupljanje poinje od vrha kronje.
Sjeme i plodovi se mogu skupljati na tri naina:
1) sa stabala (oborenih ili dubeih)
a) slobodnim penjanjem,
b) pomou klinova, penjalica i sl.,
c) pomou ljestava (danske ljestve, vedske ljestve),
d) stresanjem,
e) mlaenjem.
2) s tla najee se runo skuplja otpalo teko sjeme (bukvica, ir, divlji kesten, jabuka, ...)
3) s povrine vode na ovaj se nain moe skupljati sjeme johe tako da ga se na povrini
vode lovi pomou sita, mrea i sl.
Prethodnom prosuivanju sjemena - Tek sabrane plodove (sjeme, eere) potrebno je odmah
podvri procesu prethodnoga suenja ili ih odmah zasijati. Naime, ako se energija koju sjeme
stvara disanjem ne koristi za rastenje, ona se oslobaa kao toplinska energija koja poveava
temperaturu sjemena na hrpi. To moe uzrokovati 'upalu' sjemena i gubitak njegove klijavosti.
Zbog toga se plodovi rasprostiru u tankim hrpama pod nadstrenicama zaklonjeni od
direktnoga suneva zraenja, s dosta propuha.
4

Vaenju (ekstrakcija) sjemena - Pod vaenjem sjemena podrazumijeva se odvajanje sjemena

od ploda ili eera. Sjeme se vadi da bi se izbjeglo kvarenje, utedjelo na prostoru i teini
prilikom transporta i uvanja, te da bi se olakala manipulacija i sjetva sjemena (vidi terenska
nastava u umarskom institutu).
uvanju sjemena - Sjeme se esto puta ne moe sijati odmah nakon vaenja ili za to nema
potrebe. Tada sjeme treba uvati due vremensko razdoblje, sve do sjetve. Kako se uvanjem
gubi vitalitet sjemena, treba izabrati najbolji nain za svaku vrstu kako bi se sjemenu sauvala
klijavost. Za uvanje sjemena upotrebljavaju se hladnjaci ili hladne komore, hladni podrumi i
sl. Temperatura u njima mora biti konstantna, ili smije odstupati najvie 1C. Najpogodnije su
temperature izmeu 0C i +2C.
3 Klijanje umskog sjemena
Klijanje sjemena se odvija u tri faze, a predstavlja skup svih procesa koji se zbivaju u sjemenu
(plodu).
Klijanje poinje kvaenjem i bubrenjem sjemena do odreene granice, nastavlja se
pretvorbom rezervnih tvari i zavrava razvojem radikule odnosno rastenjem embrija.
Dormantnost - pojava da zdravo i neoteeno sjeme mnogih vrsta umskoga drvea i grmlja
ne klije lako niti kada se nalazi u povoljnim uvjetima okoline. Za takvo sjeme, koje klije tek
drugoga ili treega proljea nakon otpadanja sa stabla, kaemo da prelei, miruje odnosno da
naknadno dozrijeva.
4 Predsjetvena priprema sjemena
Glavna svrha predsjetvene pripreme umskoga sjemena je ubrzavanje njegova
potpunoga klijanja.
Metode predsjetvene pripreme sjemena su razliite i uglavnom ovise o stupnju
prirodne pripremljenosti sjemena za klijanje. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje i
prirodno lako klije.
Kod dormantnoga sjemena predsjetvene su pripreme manje ili vie komplicirane, to
ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
5 Odreivanje uporabne vrijednosti sjemena za sjetvu
Kakvoa umskoga sjemena se ispituje iz tri glavna razloga:
1) da se moe izraunati koliina sjemena potrebna za proizvodnju potrebnoga broja biljaka,
2) da se sazna da li se sjeme isplati konzervirati za uporabu u narednim godinama,
3) da se moe odrediti objektivna cijena sjemena.
Kvaliteta sjemena se odreuje analizom jednoga ili vie prosjenih uzoraka koji se uzimaju iz
odreene koliine sjemena, koju nazivamo partijom
Klijavost sjemena je broj sjemenki ispitivane vrste koje su normalno isklijale u odreenim
uvjetima i u odreenome vremenskome roku, izraen u postotku od ukupnoga broja sjemenki
uzetoga u ispitivanje.

Karakteristike sjemena glavnih vrsta dvrea

Vrsta drvea
Jela
Smreka
Crni bor
Crna joha
Breza
Poljski jasen
Bukva
Hrast kitnjak
Hrast lunjak

Cvjetanje
V-VI mj.
IV-V mj
V-VI mj.
II-III mj.
III-V mj.
II-V mj.
VI (V) mj.
IV-V mj.
IV-V mj.

Dozrijevanje
IX-X mj.
X-XII mj.
IX-X mj. 2.god
IX-X mj.
VII-IX mj.
VIII-X mj.
IX (X) mj.
X mj.
IX-X mj.

Sjemenki/kg
21 000
~ 190 000
~ 50 000
1-2 mil.
5,3 mil.
~ 15 000
~ 4 600
250
180

UMSKI RASADNICI
Openito o umskim rasadnicima
Pod rasadnikom se razumijeva posebno ureena povrina zemljita na kojoj se kroz sustav
tehnoloko-tehnikih postupaka proizvode sadnice za odgovarajuu privrednu granu
(umarstvo, hortikulturu, voarstvo i dr.).
umski rasadnici slue za proizvodnju sadnica za poumljavanje goleti, osnivanje plantaa,
melioracije degradiranih uma i ikara, erodiranih terena, jalovita i dr.
Razvoj rasadniarske proizvodnje u naoj zemlji vezan je za poetke poumljavanja kra. Prvi
je rasadnik za proizvodnju umskih sadnica osnovan 1879. godine u Sv. Mihovilu na podruju
Senja, povrine 2 kj. Godinji kapacitet bio mu je 1,8 do 2,0 mil. sadnica. Uglavnom su se
proizvodile sadnice crnoga bora i neto listaa.
elimo li poumljavanjem uzgojiti novu umu, podizati parkove, drvorede itd., moramo
raspolagati kvalitetnim, dobro uzgojenim, otpornim i prikladnim sadnicama. Uspjeh svakoga
poumljavanja prvenstveno ovisi o kvaliteti sadnica koje sadimo. Kvalitetne, struno
odabrane i posaene sadnice temelj su ivoga, vrlo sloenoga, osjetljivoga, a istodobno i
otpornoga umskoga sustava.
Put do kvalitetne sadnice je dug, te zahtijeva puno vremena, znanja i strunoga rada. Taj put
poinje u umi gdje se skuplja sjeme umskih vrsta drvea. Da bi skupljeno sjeme moglo
posluiti za sjetvu u rasadniku, potrebno je izvriti itav niz postupaka u posebnim
sjemenarskim pogonima.
U umarskoj praksi razlikujemo dvije vrste rasadnika:
privremeni i stalni.
Privremeni se umski rasadnici osnivaju tamo gdje su povrine za poumljavanje ograniene.
U njima se uglavnom proizvodi jedna ili dvije vrste drvea, a njihova se povrina kree od
nekoliko ari do pola hektara. Privremeni se umski rasadnici osnivaju na samim povrinama
koje treba poumiti ili u njihovoj neposrednoj blizini. Po zavretku poumljavanja rasadnici se
naputaju i osnivaju se novi. Ulaganja u privremene rasadnike su mala, a u njima gotovo da i
nema nikakve pratee opreme.

Stalni se umski rasadnici osnivaju radi pokrivanja potreba za poumljavanjem veih

podruja tijekom duega vremenskoga razdoblja. U stalnome se umskome rasadniku
proizvodi vei broj drvenastih vrsta. Povrina je ovakvih rasadnika vea od nekoliko desetina
hektara, radovi su mehanizirani, primijenjuju se mjere za odravanje plodnosti zemljita,
potrebni su odreeni objekti (staklenici, garae, hladnjae, upravna zgrada i dr.).
Najvei broj danas postojeih rasadnika osnovan je ezdesetih godina ovoga stoljea. U njima
je uvedena suvremena tehnologija proizvodnje. Velika se panja posveuje porijeklu i
kvaliteti sjemena, kontroli plodnosti tla te mjerama zatite.
Rasadnici u kojima se proizvodnja zasniva na sjetvi sjemena imaju dva osnovna dijela:
sjemenite i rastilie.
U sjemenitu se sjeme sije i proizvode se jednogodinje ili dvogodinje sadnice koje se
presauju u rastilite.
U rastilite se presaene sadnice pripremaju za sadnju na terenu. Presadnjom se dobiju
sadnice s bogatijim i guim korijenom, te jaim i stabilnijim stabljikama. Takve su sadnice
sposobne dobro podnijeti ok to ga doive vaenjem korijena i sadnjom na terenu.
Biljke u sjemenitu provode jednu do dvije godine, dok u rastilitu mogu provesti i 10 godina,
ovisno o vrsti drvea i cilju proizvodnje. Sadnice koje su provele u sjemenitu 2, a u rastilitu
3 godine nose oznaku 2+3, a sadnice koje nisu kolovane u rastilitu oznaavamo s 1+0, 2+0.
Rasadnici koji se temelje na vegetativnome nainu proizvodnje (reznice - topola i vrba )
imaju oilite i rastilite.
Oilite je dio rasadnika u kojem se iz reznica proizvode jednogodinje oiljenice od ijih se
stabljika prave reznice, a iz korijenova (korijenjaka) uzgajaju sadnice. U oilitu se dakle
proizvodi vegetativni reproduktivni materijal.
Rastilite je dio rasadnika u kojem se proizvode sadnice za sadnju u plantae ili zasade
drugoga tipa.
U rastilitu iz posaenoga korijena koji je star jednu godinu, nakon dvije godine dobijemo
sadnicu sposobnu za osnivanje umskih kultura i plantaa. Takve sadnice oznaavamo s
razlomkom 2/3 to znai da joj je nadzemni dio (stabljika) star dvije, a podzemni dio 3
godine.
Ukoliko sadnicu proizvedemo u cijelosti u pikiralitu (oilitu) gdje ona provede 1, 2 ili 3
godine, takve sadnice nose oznaku 1/1, 2/2, 3/3, to znai da im je jednako star i podzemni i
nadzemni dio.
Sadni materijal - pod ovim se pojmom oznaavaju biljke razmnoene i uzgojene u
rasadnicima. Poslije uzgoja u rasadniku, koji moe trajati razliito, ovisno o namjeni, te se
biljke presauju na stalno mjesto gdje e nastaviti rasti, ostvarujui funkcije koje su im
namijenjene: ekonomsku,
zatitnu,
estetsko-dekorativnu,
sanitarno-higijensku i dr.
umske sadnice mogu se proizvesti kao:
- Sadnice golog korijena
- Sadnice obloenog korijena

UMSKE KULTURE I PLANTAE

Poumljavanjem smatramo umjetno (runo) podizanje uma sadnjom sadnica ili sjetvom
sjemena na povrine koje su dui niz godina bez ume. Poumljavanje povrina koje su pod
umom ili povrina ije tlo jo nije izgubilo svojstva umskoga tla nazivamo umjetnim
pomlaivanjem uma.
Radovima na poumljavanju osnivamo ume koje ve prema nainu podizanja i gospodarenja
nazivamo umskim kulturama, intenzivnim kulturama i umskim plantaama.
umske kulture predstavljaju takve ume koje su podignute sadnjom biljaka ili sjetvom
sjemena.
Intenzivne kulture predstavljaju takve ume koje su podignute sadnjom biljaka ili
sjetvom sjemena s tim da se prilikom sadnje i sjetve obavila startna gnojidba umjetnim ili
stajskim gnojivom.
umske plantae su ume podignute sadnjom biljaka uz primjenu intenzivne agrotehnike
i gnojidbe tla, na kojem se pored umskih vrsta u prvih nekoliko godina uzgajaju i neke
poljoprivredne kulture. Kod nas se najee podiu plantae brzorastuih vrsta listaa
(topole, vrbe).
Pripremni radovi kod poumljavanja novih povrina
1) Odabiranje prikladnih povrina za poumljavanje
umsko drvee i ume zahtijevaju tla skromnijih kvaliteta i zadovoljavaju se skromnijim
atmosferskim uvjetima stanita nego poljoprivredne kulture. Zbog toga ume preteno
zauzimaju apsolutna umska tla za koja poljoprivreda nije zainteresirana, iako se dio uma
nalazi na relativnim umskim tlima na kojima bi proizvodnja poljoprivrednih kultura bila
gospodarski opravdana.
2) Izbor vrsta drvea za poumljavanje odabranih povrina
Jedan je od najodgovornijih poslova pri poumljavanju. Sudbina budue ume i njeno
uspijevanje znaajno ovisi o dobro obavljenome izboru vrsta drvea.
Neke su vrste vrlo skromne to se tie zahtjeva prema jednome ili vie neposrednih ekolokih
imbenika, ali gotovo da nema vrste koja je malih zahtjeva prema veini ekolokih
imbenika. Za vrste malih zahtjeva kaemo da imaju iroku ekoloku valenciju ili irok
ekoloki raspon, dok su vrste velikih ekolokih zahtjeva uske ekoloke valencije. Tako, na
primjer, crni bor pripada u skupinu vrsta irokoga ekolokoga raspona u odnosu na vodu i tlo
(dobro uspijeva u suim stanitima sa siromanim tlima), obina jela pripada u vrste vrlo uske
ekoloke valencije s obzirom na vodu i visoke temperature zraka, bukva je dosta skromna
vrsta s obzirom na tlo, svjetlo i toplinu, meutim, osjetljiva je na manjak vode i visoke
temperature to onemoguava njen razvoj u sredozemnoj te izrazito kontinentalnoj klimi.
3) Izbor naina poumljavanja
umske se kulture mogu osnovati na dva naina: sjetvom sjemena i sadnjom biljaka.
Poumljavanje sadnicama ima itav niz prednosti kod veine umskih vrsta drvea. Na
podruju kra (mediteran), esto puta se na opoarenim povrinama primjenjuje sjetva
sjemena alepskoga i brucijskoga bora. Uspjeh je takve sjetve esto puta zadovoljavajui,
naroito pri povoljnome rasporedu oborina.
4) Odreivanje vremena poumljavanja
Biljke s golim korijenom sadimo uglavnom za vrijeme vegetacijskoga mirovanja, kad tlo nije
smrznuto i to u jesen i u proljee. Pojavom proizvodnje sadnica s obloenim korijenom
(kontejnerska proizvodnja), omogueno je i ljetno poumljavanje.
5) Priprema tla za poumljavanje
Pripremom tla za poumljavanje mladoj se biljci stvaraju povoljni uvjeti za rast i razvoj. Na
taj je nain mladoj biljci olakana borba s postojeom vegetacijom, kako u podruju korijena,
8

tako i iznad tla. Pripremom tla, u tlu se stvaraju povoljni vodno-zrani odnosi koji omoguuju
optimalne biokemijske procese nune za ivot biljke.
6) Odreivanje prostornoga rasporeda i meusobnoga razmaka biljaka i redova
Pri poumljavanju biljke se mogu saditi u pravilnome i nepravilnome rasporedu. Pravilan se
raspored primjenjuje gdje god to omoguuje sam teren (panjevi, kamenje i dr.). Pravilni
prostorni raspored moe biti raznih oblika: pravokutan, etverokutan, trokutan, esterokutan, s
tono odreenim razmacima izmeu biljaka i redova. Prednost je ovoga naina sadnje to
omoguuje jednostavnije njegovanje i gospodarenje u budunosti.
Nepravilan se raspored posebno primjenjuje na podruju kra jer se sadnja obavlja samo na
onim mjestima gdje ima dovoljno tla i gdje je mogue iskopati jamu zadovoljavajuih
dimenzija.
Broj biljaka po jedinici povrine ili gustoa sadnje odreuje meusobni razmak biljaka i
redova. Taj broj ovisi o umsko-uzgojnim znaajkama svake vrste drvea i o cilju
gospodarenja. Sadi se od 272 biljke (plantae) do 10 000 biljaka (kulture hrasta) po hektaru.
Naini poumljavanja
1) Sadnja biljaka s golim korijenom - Biljke s golim korijenom jesu sadnice izvaene iz
rasadnika ili ume iji korijen nije obloen tlom. Sadimo ih na nekoliko naina:
sadnja u jame
sadnja u zasjeke i jamice
sadnja na humke i nasipe (na rabate)
sadnja u jarke
2) Sadnja biljaka s busenom (obloenim korijenom) - Ovim se nainom sadnje biljke sade
zajedno s busenom s kojim su izvaene iz rasadnika ili su uzgojene u posebnim posudama
(kontejnerima). Biljkama s obloenim korijenom se ne oteuje korijen vaenjem, zatien je
pri transportu i sadnji, veliki je postotak primanja kod sadnje, biljka nastavlja ravnomjerno
rasti nakon sadnje jer ne doivljava ok, i to je vrlo znaajno, takve se biljke mogu saditi
tokom cijele godine.
3) Poumljavanje na kru - Kr je nastao dugogodinjim stihijskim djelovanjem ovjeka na
ume u podruju mediterana i submediterana. Nestankom ume, a nakon toga i tla koje je
pokrivalo kamen, stvori se kr kao krajnji degradacijski stadij uma toga podruja.
Opi principi koje su navedeni kod izvoenja razliitih naina poumljavanja u
kontinentalnome dijelu mogu se primijeniti i na kru. Kod svega toga moramo uoiti
posebnosti kod izbora vrste drvea vezane uz ekoloke uvjete koji vladaju na kru.
Poumljavanje na kru obavljamo sadnjom sadnica i sjetvom sjemena.
Njega novih uma podignutih poumljavanjem
Njega umskih kultura i plantaa obuhvaa sve radove koje valja provoditi u umama nakon
njihova osnivanja do konane sjee. Zadatak je njege ume da se utjee na njenu strukturu,
kvalitetu, stabilnost, prirast i dr. tijekom cijeloga ivota ume kako bi se ispunio cilj
gospodarenja. Njega uma obuhvaa ove radove:
1) Zatita od razliitih tetoina
2) Obrada i gnojidba tla
3) Popunjavanje umskih kultura i plantaa
4) ienje i prorjeivanje
5) Ostale mjere za poveanje kvalitete i proizvodnje umske kulture i plantae

UZGAJANJE UMA
Uzgajanje uma moemo definirati i kao znanost o osnivanju novih te njezi i pomlaivanju
postojeih uma radi proizvodnje kvalitetne drvne tvari te ouvanja i poveanja opekorisnih
funkcija uma.
umu (engl. Forest, njem. Wald) predstavlja umsko tlo koje je suvislo obraslo umskim
drveem, grmljem i prizemnim biljem, na kojem se trajno proizvode drvna tvar i opekorisna
dobra, a izmeu biocenoze i stanita vladaju uravnoteeni odnosi.
umom se ne smatraju odvojene skupine umskoga drvea na povrini do 0,1 ha, umski
rasadnici, poljozatitni i vjetrobrani pojasevi, drvoredi i sl.
umsko tlo
- apsolutno umsko tlo
- relativno umsko tlo
umsko zemljite (engl. Woodland, njem. Forstgrund) je ono na kojem se uzgaja uma ili
koje je zbog svojih znaajki povoljno za osnivanje i uzgajanje ume. uma moe i ne mora
obrastati umsko zemljite.
Zato umsko zemljite moe biti:
- obraslo umom
- neobraslo
- neplodno.
Neobraslo umsko zemljite moe biti:
- proizvodno (umske istine, kamenjare, vritine, bujadnice, bare i sl.)
- neproizvodno (umske prosjeke, stovarita, planinski panjaci, livade i sl.)
Neplodno umsko zemljite su umske prometnice, vodotoci, kanali, movare, ljuti kr,
povrine pod graevinskim objektima, ljunare, kamenolomi i sl. Na tim zemljitima umu
nije mogue uzgajati.
uma kao tip vegetacije
Glavni element koji izgrauje umu i razlikuje je od ostalih tipova vegetacije je umsko
drvee.
Drveem nazivamo drvenasto bilje na kojem se jasno lue deblo i kronja te koje u odrasloj
dobi dosie visinu od najmanje 5 8 m.
Drvenasto bilje kod kojega se jo moe razluiti deblo i kronja, a u odrasloj dobi moe
narasti u vis do 5 m ubrajamo u poludrvee.
Kod grmlja je razluivanje debla i kronje jedva mogue ili nemogue. Grmlje se uglavnom
razgranjuje ve pri tlu, nepravilna je uzrasta, a dosie visine do 3 4 m. Na granici ume
drvee mijenja morfologiju i raste kao poludrvee ili ak grmlje (klekovina).
UMSKI PROIZVODI
umski proizvodi mogu imati gospodarski i opekorisni karaker.
umski proizvodi gospodarskog karaktera podijeljeni su na glavne i sporedne.
Glavni umski proizvod za sada je drvna sirovina, bilo u nepreraenom (pilanski trupci,
ogrijevno drvo, graevinsko drvo, brodograevno drvo) ili preraenom obliku (namjetaj,
celuloza).
Sporedni umski proizvodi su: lovni turizam, ekoloki turizam, pelinja paa, umski
plodovi, umsko voe, ljekovito bilje, gljive, smola, liko, humus, listinac, etinjak, treset.
Opekorisne funkcije ume
One se dijele na ekoloke ili zatitne (fizioloka, hidroloka, vodozatitna i protuerozijska
funkcija ume, zatita od lavina, klimatska, protuimisijska, pogledna i vjetrobrana funkcija
10

ume, zatita prometnica i objekata, genetska) i drutvene ili socijalne (turistika, estetska,
ekoloka, rekreacijska, zdravstvena uloga).
NAMJENA UME
Prema namjeni ume mogu biti:
- gospodarske
- zatitne
- posebne namjene
Gospodarske ume ponajprije imaju gospodarsku i opekorisnu namjenu.
Zatitne ume imaju naglaenu opekorisnu i to zatitnu namjenu. Ponajprije slue za zatitu
tla od erozije, komunikacija i objekata od lavina i erozije, za zatitu od snanih udara vjetra i
sl. Zatitne ume trajno su ili privremeno izuzete iz redovitoga umskog gospodarenja.
ume posebne namjene su ume i dijelovi uma registrirani za proizvodnju umskog
sjemena, ume koje predstavljaju prirodne rijetkosti ili su od posebnog znanstvenog,
povijesnog i drugoga znaenja (nacionalni parkovi, park-ume, rezervati i sl.), ume
namijenjene znanstvenim istraivanjima, edukaciji, za vojne potrebe te ume namijenjene za
odmor i rekreaciju.
PRAUMA
Praume su ume koje su od nastanka do danas netaknute ljudskim djelovanjem. Slue kao
"laboratorij" za prouavanje biolokih procesa u umskome ekosustavu. Razlikujemo
primarne (netaknute) i sekundarne (vrlo mali utjecaj ovjeka) praume. Prauma obino
zadrava preborni izgled (nae bukovo-jelove praume na Dinaridima).
Degradacijski oblici uma
Degradacijski oblici uma u kontinentalnome dijelu Hrvatske su:
1) ikara - ikara je prvi degradacijski stupanj, najee ikara ume panjae. Temeljno joj je
obiljeje izostanak diferencijacije (slojanja) izmeu sloja drvea i sloja grmlja.U strukturi
sastojine dominiraju izbojci grmlja, dok su izbojci iz panjeva u manjini.
2) ibljak - ibljak je degradirana ikara. Degradacija se najee deava pod utjecajem pae i
brsta. Zadrali su se uglavnom iboliki izbojci zbog ekstremnoga iskoritavanja ikare.
3) gola kamenjara, kr (vritina, bujadara, bujadnica)
Ostali su samo najotporniji elementi ume koje zbog nekih njihovih znaajki (trnje, okus
lia) stoka izbjegava. Kamenjara je posljednji degradacijski stadij.
Degradacijski oblici uma hrasta crnike (mediteran):
1) makija - prvi degradacijski stupanj ume hrasta crnike. Ne raspoznaju se sloj drvea i
grmlja, tlo je suvislo obraslo velikim brojem vrsta grmlja i drvea koji se inae javljaju kao
pratioci hrasta crnike (zelenika, lemprika, planika, tetivka). Makija je neprohodna. Najee
se moe prevesti u panjau.
2) garig - nastaje degradacijom makije zbog jaega brtenja, poara i sl. Ostaju samo
najotporniji elementi makije (bodljikavi, aromatini). Garig je rijedak, prohodan, tlo nije
suvislo obraslo.
3) goli kr (kamenjara)
Uslijed sjee, brsta, poara, nestaje gotovo sva vegetacija, ostaje samo prizemno rae.

11

UMA PREMA NAINU POSTANKA

S obzirom na ovaj kriterij razlikujemo:
a) visoku umu
b) nisku umu
c) srednju umu.
Visoka uma moe biti regularna i preborna.
Regularnu umu tvore jednodobne sastojine. U jednodobnoj sastojini stabla su podjednako
stara, visoka i podjednakih su prsnih promjera.
Preborna uma sastoji se od prebornih sastojina. U prebornoj sastojini stabla su razliitih
dimenzija odnosno visina i prsnih promjera.
U sastojinama visoke ume stabla su generativnoga podrijetla, pa se jo nazivaju sjemenjae.
Nisku umu tvore sastojine panjae. U njima je podrijetlo stabala vegetativno.
Srednju umu tvore sastojine u kojima je podrijetlo stabala kombinirano generativno i
vegetativno.

UMSKA SASTOJINA
uma nije ista na cijeloj svojoj povrini. Unutar ume nalazimo njezine djelove koji se
meusobno razlikuju po vrstama drvea, dobi, nainu postanka, prostornom rasporedu
stabala, itd.
Onaj dio ume koji je jedinstvena cjelina po svojim umskouzgojnim osobinama nazivamo
umskom sastojinom.
umska sastojina je dio ume koji se od ostalih dijelova moe razlikovati po vrsti drvea,
postanku, nainu uzgajanja, dobi, stadiju razvitka i znaajkama stanita.
uma se sastoji od umskih sastojina.
IZLUIVANJE I OPIS UMSKE SASTOJINE
Izluivanje umske sastojine je postupak njezina razgranienja od susjednih sastojina u okviru
jedne ume. Opis umske sastojine je postupak utvrivanja i analize njezinih strukturnih
elemenata. Najznaajniji umskouzgojni kriteriji uz pomo kojih izluujemo i opisujemo
umske sastojine su:
1) sastojinski oblik
2) uzgojni oblik
3) razvojni stadij
4) dob
5) bonitet stanita
1. SASTOJINSKI OBLIK
Sastojinski oblik otkriva vrstu, omjer i oblik smjese stabala u sastojini.
Vrsta smjese. S obzirom na vrstu drvea luimo:
a) iste sastojine
b) mjeovite sastojine.
Omjer smjese. Postotni udio vrsta drvea u sastojini iskazujemo omjerom smjese. Omjer
smjese izraunava se iz odnosa volumnoga uea pojedinih vrsta drvea i ukupnoga
volumena sastojine. U mlaim sastojinama (pomladak, mladik) omjer smjese se moe
izraunati s obzirom na odnos broja stabala.
Oblik smjese. Njime opisujemo nain mijeanja stabala u sastojini. Moe biti:
a) stablimian (pojedinaan raspored stabala po povrini bez vidljive tendencije udruivanja)
b) skupinast (stabla iste vrste drvea ili slinih dimenzija se udruuju u skupine)

12

c) grupimian (stabla iste vrste drvea ili slinih dimenzija se udruuju male, srednje ili velike
grupe)
2. UZGOJNI OBLIK I OPHODNJA
Sastojine se uzgajaju u tri uzgojna oblika:
- visoki
- niski
- srednji.
Sastojina visokog uzgojnog oblika nastala je generativnim nainom. Uzgaja se u dugoj
ophodnji. Sjemenjae su visokog uzgojnog oblika.
Sastojina niskog uzgojnog oblika nastala je vegetativnim nainom. Uzgaja se u kratkoj
ophodnji. Panjae su sastojine niskog uzgojnog oblika.
Sastojina srednjeg uzgojnog oblika predstavlja kombinaciju sjemenjae i panjae. U njoj je
dio stabala nastao generativno, a dio vegetativno. Stabla iz sjemena uzgajaju se u dugoj
ophodnji, a stabla iz panja u kratkoj ophodnji. Ophodnja stabala iz sjemena je viekratnik
ophodnje stabala iz panja.
Ophodnja sastojine je vrijeme koje protekne od nastanka jedne sastojine pa do njene konane
sjee. Ophodnja se izraava u godinama, a duljina joj ovisi o cilju gospodarenja,
umskouzgojnim svojstvima vrsta drvea i ekolokim imbenicima.
Prema uzgojnome obliku i nainu gospodarenja, sastojine se mogu podijeliti na regularne ili
jednodobne sastojine i preborne sastojine. Regularna sastojina je ona u kojoj su sva stabla
podjednako stara, visoka i debela (stabla su podjednake starosti, prsnoga promjera i visine).
Sa starou takva sastojina mijenja svoj vanjski izgled (morfologiju). Gledano iz daljine,
vrhovi kroanja takvih sastojina ine manje vie ravnu crtu na horizontu.
Preborne sastojine imaju po jedinici povrine stabla razliitih visina i prsnih promjera
(starost se ne uzima u obzir pri definiciji preborne ume!). Zbog toga je bona vizura u
prebornu sastojinu ispunjena kronjama stabala koja zbog svojih biolokih svojstava i
ekolokih zahtjeva mogu tvoriti takvu sastojinu, a to su jela, bukva i smreka. Morfologija
preborne ume se s vremenom ne mijenja.
3. RAZVOJNI STADIJ SASTOJINE
Svaka sastojina tijekom svoga ivota (ophodnje) prolazi kroz razliite razvojne stadije.
Razvojni stadiji imaju karakteristina obiljeja.
Prema dobi i stadiju razvitka sastojine se razvrstavaju na:
1. mlade sastojine, starosti do polovice ophodnje u stadiju razvitka:
a) ponik - biljice starosti do jedne godine;
b) podmladak - biljke starije od jedne godine do dobi kada se oblikuje debalce i kronja;
c) mladik - stabalca koja imaju oblikovano deblo i kronju;
d) koljik - stabalca prosjenoga prsnog promjera od 5 do 7 cm;
e) letvik - stabalca prosjenoga prsnog promjera od 7 do 15 cm;
f) stadij odraslih stabala - stabla prosjenoga prsnog promjera veeg od 15 cm do polovice
ophodnje;
2. srednjodobne sastojine, starosti iznad polovice do dvije treine ophodnje;
3. starije sastojine, starosti vee od dvije treine ophodnje;
4. stare sastojine, starosti zadnjeg dobnog razreda;

13

4. DOB SASTOJINE
uma nikada nije sastavljena od sastojina iste dobi jer sve sastojine ne nastaju istodobno. Niti
sva stabla u nekoj sastojini nisu apsolutno iste dobi. Apsolutno jednodobne sastojine u kojima
su sva stabla iste dobi u prirodi su rijetka pojava.
Apsolutno jednodobne sastojine su umska kultura, intenzivna kultura ili umska plantaa ako
se zna godina njihova osnutka.
Jednodobna je ona sastojina koju tvore stabla podjednake dobi. Razlika izmeu dobi
najmlaega i najstarijega stabla ovisi o duljini pomladnoga razdoblja. Ne bi smjela biti vea
od 20 godina.
Raznodobna je ona sastojina u kojoj su stabla razliite dobi. Razlika u dobi najmlaega i
najstarijega stabla vea je od 20 godina.
5. BONITET
Bonitet stanita (lat. Bonitas - dobrota, vrsnoa) je stupanj vee ili manje kvalitete nekog
stanita. Bonitet se odraava kroz sposobnost neke vrste drvea (sastojine) da na nekom tlu,
pri normalnim klimatskim uvjetima i za odreeno razdoblje postigne neku visinu i proizvede
neki obujam drva po jedinici povrine.
Usporedimo li dvije sastojine iste dobi, sastojinskog i uzgojnog oblika na dva lokaliteta uoit
e se znakovite razlike u njihovoj strukturi.
SKLOP SASTOJINE
Sklop (pokrovnost, zastor) je stupanj zastiranja tla s kronjama ili projekcija kroanja na tlo.
Znaaj sklopa:
- utjeu na oblik stabla
- utjee na formiranje kronje
- utjee na korijenski sustav
- utjee na kvalitetu drvne tvari
- utjee na tlo
- utjee na fruktifikaciju stabala
- utjee na izbojnu snagu panjeva

UVOD U POMLAIVANJE UMA

Pomlaivanje (istozn. obnova, regeneracija) je promjena stare umske sastojine mladom (u
regularnom gospodarenju) ili promjena zreloga stabla novim, mladim stablom (u prebornom
gospodarenju).
Prirodno pomlaivanje. Gotovo svaka obeumljena povrina na kojoj postoje uvjeti za
pomlaivanje umskog drvea prirodno e se zaumiti. Na njoj e se najprije pojaviti
pojedinana stabla, a zatim skupine, grupe i konano itave sastojine pionirskih vrsta drvea.
Umjetno pomlaivanje. Kod umjetnoga generativnoga pomlaivanja nova sastojina obino
nastaje sjetvom ili sadnjom sjemena te sadnjom sadnica.
Poumljavanje je osnivanje sastojine sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena na obeumljenom
tlu. To je dakle osvajanje umom novih, neumskih povrina
Sa umskouzgojnoga, ekolokoga i biolokoga gledita pomlaivanje umske sastojine se
ostvaruje:

14

pod zastorom

na goloj povrini

na rubovima

Prirodno pomlaivanje pod zastorom kroanja starih stabala ostvaruje se sjemenom koje na
pomladnu povrinu dospije s kroanja starih (matinih) stabala koja se nalaze na pomladnoj
povrini. Ovim nainom pomlaivanja novi narataj (ponik, pomladak) nastaje postupnim
uklanjanjem matine sastojine (u regularnom gospodarenju) ili zrelih stabala (u prebornom
gospodarenju).
Pomlaivanje pod zastorom kroanja starih stabala se ostvaruje oplodnim sjeama (u
regularnom gospodarenju) i prebornom sjeom (u prebornom gospodarenju).

15

Osnovne metode pomlaivanja sastojina:

1 na goloj pomladnoj povrini istom sjeom;
2 pod zastorom kroanja oplodnim sjeama;
3 rubnom sjeom;
4 kombiniranim metodama pomladnih sjea na malim povrinama;
5 pod zastorom kroanja prebornom sjeom

Pomladno razdoblje
Pomladno razdoblje je trajanje pomlaivanja.
Kod pomlaivanja oplodnim sjeama pomladno razdoblje traje od pripremnog do dovrnog
sjeka.
Moe se opisati i kao razdoblje od pojave ponika na pomladnoj povrini u dovoljnom broju da
ga moemo smatrati buduom sastojinom do dobi kada se novi narataj dovoljno razvio i
postao samostalan.
Kod pomlaivanja oplodnim sjeama rabimo pojam naplodnoga razdoblja. Naplodno
razdoblje je razdoblje od pripremnog do naplodnog sjeka.

16

PRIRODNO POMLAIVANJE POD ZASTOROM KROANJA STARIH STABALA

Ovaj nain pomlaivanja najvie se upotrebljava u umarstvu Hrvatske. Njime moemo
pomladiti gotovo sve vrste umskih sastojina koje kod nas dolaze. To je najprirodniji i za
umski ekosustav najbezbolniji nain izmjene dviju generacija umskih sastojina odnosno
zamjene staroga stabla mladim stablom.
Pomlaivanje pod zastorom kroanja starih stabala u nas se ostvaruje:
a) oplodnim sjeama (u regularnom gospodarenju)
b) prebornom sjeom (u prebornom gospodarenju).
S obzirom na trajanje pomlaivanje pod zastorom kroanja moe trajati u granicama
pomladnoga razdoblja (kod regularnoga gospodarenja) ili trajati u kontinuitetu (u prebornom
gospodarenju).
PRIRODNO POMLAIVANJE OPLODNIM SJEAMA
Oplodnim sjeama mogu se pomlaivati sve nae jednodobne sastojine.
Prirodno pomlaivanje pod zastorom kroanja starih stabala oplodnim sjeama izvodi se tako
da postupno uklanjamo stabla matine sastojine uz istodobnu pojavu prirodnoga ponika i
pomlatka nove generacije umske sastojine.
Pomlaivanje pod zastorom kroanja starih stabala oplodnim sjeama se obavlja s tri temeljna
sijeka:
1. pripremni sijek
2. naplodni sijek
3. dovrni sijek
Kod oplodnih sjea sva se stabla stare (matine) sastojine postupno posijeku tijekom
pomladnoga razdoblja koje je relativno kratko, okvirno 5 20 godina. Tako od jednodobne
stare sastojine nastane jednodobna nova (mlada) sastojina.
Pripremnim sijekom se stvaraju povoljni uvjeti u sastojini za pomlaivanje. Sjeom
morfoloki loih i prekobrojnih stabala razmiu se kronje, poveava se priljev neposrednoga
i posrednoga svjetla na njih, regulira se omjer smjese drvea, ravnomjerno se rasporeuju
kvalitetna i ostala stabla po pomladnoj povrini. Sve to uvjetuje bolji urod ira, vei priljev
svjetla, topline i vlage na pomladnu povrinu to ubrzava mineralizaciju i humifikaciju
organske tvari, a to pogoduje klijanju ira i razvoju mlade biljke. Najbolje je da se ovaj sijek
izvede nekoliko godina prije nego se oekuje dobar urod ira.
Pripremnim se sijekom u pravilu posjee do jedne treine postojeeg volumena, meutim,
koliko e se stvarno posjei ovisi ponajprije o stanju sastojine glede njezina volumena, o
stanju tla, postojeem pomlatku i dr. Vano je imati na umu kako je pripremni sijek izuzetno
znaajan za uspjeh pomlaivanja. On je znaajniji od naplodnoga sijeka jer mora stvoriti
uvjete za urod ira, njegovo klijanje te preivljavanje ponika i pomlatka.
Ako je sastojina tijekom ophodnje normalno njegovana pripremni sijek nije potrebno izvoditi
s obzirom na to da su prorede s vremenom pripremile sastojinu i stanite za dobro prirodno
pomlaivanje. Takoer, ako se sastojina nalazi pred pomlaivanjem s manjim volumenom od
normalnoga pripremni sijek nije potreban, ali e se najvjerojatnije trebati obaviti priprema
stanita.
Prirodno pomlaivanje tih sastojina je oteano zbog uzgojno jakoga obinoga graba ili aa.
Kod pripremnoga sijeka osim loega hrasta treba sjei deblje i kronjatije grabove kako bi se

17

smanjilo naploenje pomladne povrine njegovim sjemenom. Najpovoljnije ih je sjei ljeti,

kako bi se smanjila izbojna snaga graba iz panja i kako bi se neodrvenjeli izbojci tijekom
mraznih dana smrznuli.
Naplodni sijek se obavlja najee u godini dobroga uroda hrastovih stabala odnosno
najkasnije godinu ili dvije nakon takvoga uroda. Naplodnim sijekom se postie da na
pomladnu povrinu dopre toliko svjetla da se pomladak moe dobro razvijati idue dvije do tri
godine, a da ga istodobno kronje preostalih matinih stabala dobro tite od nepovoljnih
ekolokih imbenika. Hrast lunjak spada u vrste drvea koje za svoje uspjevanje trebaju itav
ivot veliku koliinu svjetlosti (heliofit). U prvim godinama ivota lunjak podnosi vie
zasjene (poluskofit poluheliofit). Podnoljivost zasjene ovisi o kakvoi stanita. to je ona
bolja (mehaniki sastav tla, koliina humusa, opskrbljenost vodom i hranivima) lunjaku je
potrebno manje svjetlosti. U prve dvije godine ivota hrast lunjak e normalno uspijevati u
uvjetima pune zasjene.
Intenzitet naplodnoga sijeka je oko 50% postojeeg volumena s tim da je vanije postii da
nakon obavljenoga sijeka ostala stabla budu ravnomjerno rasporeena po pomladnoj povrini.
Razdoblje koje protekne od pripremnoga do naplodnoga sijeka zove se naplodno razdoblje jer
se u tom vremenu pomladna povrina naplodi.
Dovrni sijek se izvodi u ono doba kada se na cijeloj pomladnoj povrini ili pak na njezinom
velikom dijelu javi i razvije pomladak kojemu vie nije potrebna zatita matine sastojine.
Razdoblje koje protekne izmeu naplodnoga i dovrnog sijeka u sastojinama hrasta lunjaka
iznosi od 3 do 5 godina. Razdoblje koje protekne izmeu pripremnoga i dovrnoga sijeka
naziva se pomladno razdoblje. Ono u sastojinama hrasta lunjaka i obinoga graba u kojima
vladaju normalni sastojinski i stanini uvjeti iznosi od 6 do 8 (10) godina.
Naknadni sijek se obavlja po potrebi, izmeu naplodnog i dovrnog sijeka. Obavlja se u
onim sastojinama ije su vrste drvea osjetljive na mraz, jaru, isuivanje tla, pa njihov
pomladak treba postupno prilagoavati. Razmak izmeu naknadnih sjekova je 2 3 godine.
Na mrazitima, junim ekspozicijama i strmim terenima oplodne se sjee moraju oprezno
izvoditi. Bolje je obavljati vie sjekova i produljiti pomladno razdoblje nego sastojinu i
stanite naglo izloiti promjenama koje mogu biti opasne za nju i tlo.

18

(a)

(b)

(c)

(d)

a izgled sastojine prije poetka pomlaivanja

b izgled sastojine nakon pripremnoga sjeka
c sastojina nakon naplodnoga sjeka
d nova generacija nakon dovrnoga sjeka

Oblici oplodnih sjea

Postoji tri oblika oplodnih sjea:
1) oplodne sjee na velikim povrinama,
2) oplodne sjee na malim povrinama u obliku pruga,
3) oplodne sjee na malim povrinama u obliku krugova (centrinih i ekscentrinih).
Oplodne sjee na malim povrinama u obliku pruga
Pruge se obino niu jedna do druge.
Mogu biti iroke 2 4 visine sastojine.
Pri prirodnome pomlaivanju na malim povrinama u obliku pruga radovi se obavljaju
sukcesivno.
- Prvo se na prvoj pruzi obavi pripremni sijek.
- Na drugoj, susjednoj pruzi, pripremni sijek se obavi onda kada se na prvoj pruzi obavi
naplodni sjek.
- Na treoj se pruzi pripremni sijek obavlja istodobno s naplodnim sjekom na drugoj pruzi i
dovrnim sjekom na prvoj pruzi.
Karakteristike pomlaivanja na pruge
Sjea poinje na pruzi koja je suprotno od pravca prevladavajueg vjetra
Koristi se vie uroda sjemena
U sastojini imamo stabla u razliitim razvojnim stadijima
Vea stabilnost sastojine
Vea bioloka raznolikost
19

Poveana otpornost sastojine na nepovoljne uvjete

Radovi jednostavniji i uinkovitiji

Oplodne sjee na malim povrinama u obliku krugova

Zapoinju istodobno, na nekoliko, meusobno odvojenih pomladnih povrina u istoj sastojini
(pomladne jezgre).
Pomladne jezgre mogu biti:
- dobro naploeni lokaliteti
- lokaliteti na kojima se ponik i pomladak ve pojavio
- progaljena mjesta
- mjesta u sastojini koja nam odgovaraju za poetak pomlaivanja s obzirom na
umskouzgojni plan pomlaivanja sastojine
- mjesta za koja pretpostavljamo da e se na njima ponik najprije pojaviti (pripremljeno
stanite, dobar urod stabala).
Na pomladnim jezgrama se obavi potreban zahvat: pripremni, naplodni ili dovrni sijek, ve
prema stanju pomlaenja na odabranom mjestu za poetak pomlaivanja.
Pomladne jezgre su pravilnoga ili nepravilnoga krunoga oblika, a proiruju se centrino ili
ekscentrino.
O njihovom broju, povrini, prostornom rasporedu te brzini i povrini proirivanja ovisi
trajanje opega pomladnoga razdoblja i konani oblik sastojine koji mora biti jednodoban.
Ope pomladno razdoblje ili razdoblje potrebno za pomlaivanje itave sastojine moe
potrajati do 20 godina.
Sastojina nastala ovakvim nainom pomlaivanja sastoji se od jednodobnih grupa mladoga
narataja u razvojnim stadijima od pomlatka do koljika.

20

a jednodobna sastojina prije poetka prirodnoga pomlaivanja oplodnim sjeama na

malim povrinama u obliku krugova. Pomladna jezgra u sastojini.
b, c, d sukcesivno proirivanje i povezivanje grupa u sastojini
e pomlaena sastojina nakon dovretka postupka.
U ovoj fazi sastojina odaje raznodoban izgled.
Prednosti ovakvoga naina obnove:
1) Ovaj je nain vrlo podesan za obnovu sastojina posebne namjene (parkovi prirode, zatitne
ume itd.).
2) Zbog raznodobnosti razvoja sastojina koje obnavljamo ovom metodom, ove su sastojine
daleko stabilnije i otpornije na tetne vanjske utjecaje: vjetar, snijeg, i dr. abiotske i biotske
imbenike.
3) Privlaenje i izvoz stabala kroz neobnovljeni dio sastojine ini tete koje su minimalne.
Nedostaci:
1) U odnosu na izvoenje obnove na velikim povrinama i u odnosu na izvoenje sjea u
prugama, izvoenje sjee na krugove daleko je sloenije i tee.
2) Sloenije je i izvlaenje drvne mase sa sjeina, a to znai da imamo vee trokove kod
sjee i izrade i izvlaenja.
PRIRODNO POMLAIVANJE PREBORNOM SJEOM
Prirodno pomlaivanje prebornom sjeom takoer je vrsta pomlaivanja pod zastorom
kroanja. Upotrebljava se u sklopu prebornoga gospodarenja prebornim umama.
Budui da se preborne ume razvijaju uglavnom na visokome kru, gdje je stalno prisutna
opasnost od erozija i bujica, to je navelo umare onoga doba da pronau to prirodniji nain
gospodarenja tim umama. Tako se koncem 19.-oga stoljea razvio preborni nain
gospodarenja.
Preborna sjea ili prebiranje spada u najstarije naine sjee.
PREBORNA SJEA
Njezin je cilj nejednolinim prekidanjem sklopa uklanjanjem odgovarajuih stabala istodobno
pomladiti i njegovati prebornu sastojinu te odrati njezinu prebornu strukturu. Preborna sjea
u prebornom gospodarenju umama danas predstavlja najprirodniji i za umski ekosustav
gotovo idealan nain gospodarenja.
Preborna se sjea moe obaviti u svakoj umi, ali se preborno gospodari samo u prebornim
umama.
PREBORNA UMA
Prebornu umu moemo definirati ovako:
To je visoka uma u kojoj se na razmjerno maloj povrini nalaze stabla svih dimenzija (s
obzirom na prsni promjer i visinu), pomijeana pojedinano (stablimino) ili u manjim
grupama (grupimino).
To je trajna uma sa stalnim nejednolinim sklopom u kojoj se pomlaivanje i njega
obavljaju stabliminim ili grupiminim odabiranjem, uglavnom istodobno i na istoj povrini.

21

Prebornu umu karakterizira:

- gospodarenje bez ophodnje
- ravnomjerno rasporeena drvna zaliha na itavoj njezinoj povrini
- profil sastojine ispunjen kronjama stabala
- preborni oblik sklopa
- trajno pomlaivanje
- neznatne oscilacije volumena koje se dogaaju zbog preborne sjee
- tenja ka maksimalnoj proizvodnji na minimalnoj povrini
- koncentrirano izvoenje uzgojnih postupaka s obzirom na vrijeme i prostor
- bioloka stabilnost
- strukturna labilnost.
PREBORNO GOSPODARENJE
Ideja prebornog gospodarenja poela se razvijati u smrekovo-jelovo-bukovim umama u
francuskim i vicarskim alpama.
Preborno gospodarenje je trajno odravanje normalne drvne zalihe rasporeene u
prebornu strukturu.
To se postie prebornim uzgojnim postupcima kojima istodobno:
- njegujemo i pomlaujemo,
- oblikujemo i odravamo prebornu strukturu,
- iskoritavamo zrela stabla i ona koja se moraju uiti iz navedenih razloga.
Gospodarenje u prebornoj umi obuhvaa dvije skupine umskouzgojnih postupaka, i to:
a) njegu mladog narataja (stabala i grupa pomlatka i mladika)
b) prebiranje, u koje spada prorjeda (stabala i grupa koljika, letvika i stupovlja) te
iskoritavanje zrelih stabala.
Prilikom doznake stabala ili odabira za sjeu u prebornoj umi treba imati u vidu ciljeve koje
ta doznaka mora ispuniti:
1. Stalno pomlaivanje. Doznaka stabala za sjeu treba biti obavljena tako da omogui
pojavu i odranje ponika i pomlatka.
2. Odranje preborne strukture sastojine. U prebornom gospodarenju doznaka se ne
koncentrira iskljuivo na najkrupnija i najljepa stabla nego na stabla ijim uklanjanjem
odravamo i poboljavamo prebornu strukturu sastojine.
3. Njega sastojine. Ovom funkcijom eli se pozitivnim osobinama pojedinih stabala, bez
obzira u kojem sloju sastojine se nalazila, osigurati nesmetan razvoj.
4. Sanitarno-higijenska funkcija. Doznaka obuhvaa prelomljena, natrula, dvovrha,
deformirana, bolesna, rakasta, i sl. stabla. Time se odrava higijena sastojine.

22

5. Funkcija iskoritavanja - preborne sastojine ostvaruje se kroz funkcije njege, stalnog

prirodnoga pomlaivanja te prebiranja zrelih i prekobrojnih stabala. Osim toga pravilo je
doznaiti stabla zadnjeg, najvieg debljinskoga stupnja ili stabla iji je prsni promjer
dosegnuo dimenziju zrelosti.
PREDNOSTI PREBORNOG GOSPODARENJA
1. Prebornim gospodarenjem trajno se odravaju ekoloki uvjeti u sastojini i na stanitu koji
omoguuju trajno pomlaivanje (svjetlo, temperatura, vlaga, CO2).
2. Prebornim gospodarenjem trajno se odrava preborni sklop koji omoguuje optimalno
koritenje neposrednog i difuznog svjetla, trajnu zatitu tla od erozije i isuivanja te stabala od
nepovoljnog djelovanja snijega, leda, vjetra i mraza.
3. Omogueno je trajno prirodno pomlaivanje na velikim nagibima i u gorskim predjelima.
4. Trajnost umske produkcije na maloj povrini.
5. Intenzivno gospodarenje: mogue je pomaganje individualnih prirasnih mogunosti
svakoga stabla. Preborna sastojina omoguuje pridobivanje debljih sortimenata od
jednodobne.
6. Preborna uma trajno i jednakomjerno ispunjava sve gospodarske i opekorisne funkcije.
NEDOSTACI PREBORNOG GOSPODARENJA
1. Preborno gospodarenje je zahtjevno i intenzivno: zahtijeva visoku strunost i kontrolu
izvoenja postupaka na terenu.
2. Preborno gospodarenje mogue je primijeniti samo u umama u kojima je obina jela
glavna vrsta drvea (skiofit).
3. Sloenije je izvoenje sjee, izrade i izvlaenja nego kod regularnog gospodarenja. tete na
stablima su ee. Treba koristiti sortimentnu metodu i kresanje grana.
4. Okruljivost na zastarenim stablima.

NJEGA UME DO PRVE PROREDE

Tijekom ivotnoga ciklusa sastojine (ophodnje) provodimo u njoj uzgojne radove
njege i uzgojne radove obnove.
Pod njegom se razumijevaju svi uzgojni radovi koji se u sastojini provode od njezina
nastanka pa sve do poetka njezine obnove.
Njega zapoinje u fazi oplodnih sjea, kada se na pomladnoj povrini pojavi ponik i
pomladak s kojim moemo raunati kao s buduom sastojinom.
Njegujui sastojinu utjeemo na njezinu strukturu. Time osiguravamo preduvjete za
postizanje cilja gospodarenja te trajnu stabilnost, dobru produktivnost i mogunost kvalitetne
prirodne obnove sastojine.
Radovi na njezi sastojina sastoje se od slijedeih faza:
1) Radovi na tlu s ciljem poboljanja edafskih uvjeta postojeem i buduem mladom
narataju,
2) zatita mlade sastojine od razliitih tetoina i nepovoljnih ekolokih imbenika
3) popunjavanje nedovoljno obnovljenih povrina,
4) njega pomlatka nakon dovrnih sjea,
5) ienja,
6) prorjeivanje.

23

Postupci s tlom zbog poboljanja edafskih uvjeta postojeem i buduem mladom narataju
odnose se na rahljenje zbijenoga tla, nagomilanoga sirovoga humusa i nerastvorenoga listinca.
Rahljenjem se istodobno unitava postojei korov koji ugroava ponik ili pomladak. Viak
povrinske vode skupljene u mikroudubinama odvodi se kopanjem povrinskih kanala. Ako
se priprema nije obavljala, ovi postupci imaju svrhu da stvore to povoljnije uvjete poniku i
pomlatku u sastojini.
Mladom se narataju prua zatita od mraza i insolacije zastorom kroanja matinih stabala
ve u tijeku pomladnoga razdoblja. Zastor stabala matine sastojine podrava se sve dotle dok
postoji potreba i dok se pomladak ne osamostali. Tu treba posebice istaknuti znaenje
podstojne etae koju u sastojinama ine skiofilne ili poluskiofilne vrste drvea, kao to su
lipa, klen, bukva, grab i dr. Te vrste imaju veliko znaenje u zatiti pomlatka, ne samo od
nepovoljnih ekolokih imbenika, nego istodobno one tite tlo od bujnoga zakorovljenja,
odravaju vlagu tla, a sve ide u prilog zatiti mladoga narataja
Zatita od tetne flore u prvom se redu odnosi na unitavanje korova etvom, dok je
sastojina u fazi prirodnoga pomlaivanja i to prije i nakon dovrnoga sijeka odnosno dok se
nalazi se u razvojnom stadiju ponika ili pomlatka. Isti se postupci odnose na unitavanje
ostalih tetnih korovnih i drvenastih vrsta.
Zatita od razliitih tetoina ivotinjskoga porijekla poinje se obavljati jo u poetnoj
fazi oplodnih sjea, ograivanjem pomladne povrine te premazivanjem rubnih stabala
razliitim kemijskim preparatima koja odvraaju divlja i stoku od unitavanja pomlatka.
Odravanjem normalnoga brojnoga stanja divljai ili njihova odgovarajua prehrana najbolja
su zatita mladog narataja u sastojini.
Zatita od biljnih bolesti - sprjeavanje pepelnice na pomlatku hrasta lunjaka svakim je
danom je sve vea nunost i nezaobilazna mjera zatite pomlatka.
Popunjavanje se obavlja najkasnije treu godinu nakon dovrnog sjeka na cjelovitim
povrinama neuspjelog pomlaivanja iznad 0.2 ha. Popunjavati se moe sjetvom ili sadnjom
sjemena, sadnjom sadnica obloenoga ili gologa korijenja te sadnicama dobivenih iz
pregustog pomlatka u istoj sastojini ili u njezinoj neposrednoj blizini. Osim popunjavanja
dominantnom vrstom popunjavati se moe i drugim vrijednim vrstama drvea koja pridolaze
u sastojinama. To se prije svega odnosi na prijelazne ili pionirske vrste
Njega pomlatka nakon dovrnih sjea obuhvaa sjeu na ep oteenih stabalaca te sjeu
predrasta i agresivnih vrsta drvea i grmlja koje ugroavaju pomladak. Grabova stabla se
prevravaju, sijeku se stabla ostavljena nakon dovrnoga sjeka radi zatite pomlatka i
spreavanja razvoja korova. anje se korov koji ugroava pomladak. U ovoj fazi njege
temeljni je cilj dovoenje svjetla pomlatku na njegov vrni pup uklanjanjem svih onih jedinki
koje mu oduzimaju svjetlo kako bi se ubrzao njegov visinski rast te izlazak iz opasne zone
gdje ga ugroavaju korov, grmlje, izbojci iz panja i agresivne pionirske vrste drvea.
ienje. U razvojnim stadijima koljika i letvika obavlja se ienje. ienjem se
odstranjuje iz sastojine sve ono to se smatra nekvalitetnim i suvinim za razvoj budue
sastojine. Sijeku se deformirana, nekvalitetna, raljava, savijena, bolesna, prelomljena,
granata, oteena stabalca. Uklanja se zaostali predrast i prekobrojne pionirske vrste drvea te
regulira omjer smjese u sastojini. ienjem se ne moe pomagati stablima budunosti s
obzirom na to da se jo ne mogu prepoznati, ali se moe regulirati omjer smjese i prostorni

24

raspored stabala. Tim se zahvatom kontrolira i raznolikost sastojine. Ne moraju se sjei sve
ostale vrste drvea, ako ne ugroavaju glavnu vrstu i ako imaju mjesto u skladnoj strukturi
sastojine (posebice se to odnosi na vrste plemenite bjelogorice). ienje ima karakter
negativne selekcije.

NJEGA UMA PRORJEDOM

Vremenski gledano prorede kao faza njege u jednodobnim umama najdulje traju.
Poinju se provoditi u razvojnome stadiju koljika. Izvode se odreenim intenzitetima i
metodikom, te se ponavljaju u vremenskim intervalima (turnusima prorede) sve do poetka
oplodnih sjea.
U razvojnom stadiju koljika kulminira visinski prirast stabala u sastojini. Zato dolazi do
intenzivnoga izluivanja po visini, prirodnoga odumiranja potisnutih stabala i formiranja
etaa u sastojini.
Prorjedom usmjeravamo svu panju prema odabranim stablima budunosti osiguravajui im
uvjete za normalan rast i razvoj.
Prorjedom uklanjamo:
a) stabla koja ugroavaju odabrana stabla budunosti
b) stabla koja su suvina i indiferentna u strukturi sastojine.
Ciljevi prorjeda
Planirajui i obavljajui zahvat njege sastojine prorjedom moramo u svakom trenutku
uvaavati ciljeve koje elimo postii prorjedom.
To su:
odabiranje i pomaganje fenotipski najkvalitetnijim stablima u sastojini (stablima
budunosti)
formiranje optimalne strukture sastojine
njega kroanja i debala odabranih stabala budunosti
dobijanje maksimalnoga kvalitetnoga prirasta u odreenim dobnim i strukturnim uvjetima
sastojine
formiranje stabilne i produktivne sastojine koja e u odreenom trenutku biti sposobna za
prirodno pomlaivanje.
- prihod drvnoga volumena posjeenoga prorjedama (prethodni prihod)
Prije izvoenja prorjede treba znati odgovore na slijedea pitanja:
1. Kada treba poeti s prorjeivanjem sastojine tj. kada obaviti prvu prorjedu?
2. Kojim intenzitetom treba prorijediti sastojinu odnosno koliko se moe maksimalno posjei
prorjedom, a da se ne umanji proizvodnja i ne narui stabilnost sastojine?
3. Na koji nain obaviti doznaku odnosno kojom metodom treba izvesti prorjedu?
4. Kako esto treba sastojinu prorjeivati odnosno koliki je turnus prorjede?
Svakoj prorjedi prethodi klasifikacija stabala kako bi se znalo iz koje etae treba ukloniti
stabla.

25

Metode prorjeivanja
Metode prorjeivanja openito se mogu podijeliti na dvije skupine:
a) niske prorjede
b) visoke prorjede
Nisku prorjedu karakterizira uklanjanje stabala iz sporednoga dijela sastojine, ali i
pojedinih stabla iz glavnoga dijela sastojine, posebice deformiranih, bolesnih i oteenih
stabala.
Teite niske prorjede je na stablima koja treba ukloniti, a ne na stablima koja treba pomagati.
Visokom prorjedom njeguju se odabrana stabla budunosti u glavnom dijelu sastojine.
Uklanjaju se stabla koja konkuriraju i smetaju razvoju odabranih stabala budunosti bez
obzira na kvalitetu konkurenta. Stabla sporednoga dijela sastojine se uvaju zbog zatite tla i
ienja debala.
1. Prva prorjeda
Prorjede poinju u razvojnom stadiju koljika, nekoliko godina nakon zadnjega ienja, a
nakon kulminacije teajnoga visinskoga prirasta sastojine.
U staninim i strukturnim uvjetima koji vladaju u naim sastojinama to je dob oko 20 30
godina.
2. Intenzitet prorjede
Pri izvoenju svake prorjede treba tono odrediti njezin maksimalni intenzitet ili donju
granicu volumena sastojine nakon prorjede ijim bi prekoraenjem sastojinu degradirali.
U mlaim razvojnim stadijima sastojine intenzivno je izluivanje i prirodno odumiranje
stabala.
U mladim sastojinama su bioloki potencijal stabala i njihova vitalnost najvei to omoguava
prorjedu visokoga intenziteta.
U srednjedobnim, starijim i starim sastojinama intenziteti prorjeda moraju biti manji zbog
toga to takve sastojine u svojoj strukturi moraju imati vei volumen kako bi zadrale stalnost
prirasta i stabilnost.
3. Nain prorjede
Potrebno je odrediti kako e se sjei odnosno kojim e se nainom (metodom) ostvariti zadani
intenzitet.
Nije svejedno hoe li se volumen odreen za sjeu posjei po naelima niske ili visoke
prorjede.
Nakon svake prorjede sastojina mora ostati neporemeene strukture.
Metoda bioloko-gospodarskoj klasifikaciji stabala.
Zadani ukupni volumen prorjede sastoji se od dijela koji e se posjei u proizvodnom dijelu
sastojine i dijela koji e se posjei u pomonom dijelu sastojine.
U proizvodnom dijelu sastojine (A + B etaa) sjee se najmanje onoliko od zadanoga
ukupnoga volumena prorjede koliko volumen proizvodnoga dijela sastojine sudjeluje u
volumenu cijele sastojine.
U pomonom dijelu sastojine (etaa C) sjeemo najvie onoliko od zadanoga ukupnoga
volumena prorjede koliko pomoni dio sastojine sudjeluje u volumenu itave sastojine

26

4. Turnus prorjede
Vrijeme za slijedeu prorjedu je onda kada se s prethodnom prorjedom postigao eljeni cilj na
cijeloj povrini sastojine.
Turnus prorjede ovisi o dobi sastojine, intenzitetu prorjeda, biolokim svojstvima vrsta drvea
koje se njeguju prorjedom i gospodarskim prilikama.
Preporuka prijanjih uzgajivaa je da prorjede treba obavljati "rano, esto i umjereno.
Prema dananjim spoznajama i uvjetima preporuka je da prorjede treba obavljati "rano, rjee,
jae".
Uz ponuene intenzitete i metode prorjede turnusi od 5 godina u mlaim razvojnim stadijima
i 10 godina u srednjodobnim, starijim i starim sastojinama bi zadovoljavali.
To ponajprije ovisi o staninim i strukturnim prilikama u svakoj sastojini.

27