o.

Michele Boyero OCD

BLAENA DJEVICA MARIJA U
DUHOVNOSTI SV. TEREZIJE OD ISUSA

Naslov izvornika: La Virgen Maria en la espiritualidad de Santa Teresa de Jesus, Rim 1977.
Talijansko izdanje: La Madonna di Teresa d Avila. Rim 1988.
Izdavaka kua: Edizioni O.C.D.
Preveo: p. Miljenko Suac SMM misionar monfortanac

Predgovor prevoditelja
Potovani itatelju i marijanski pobonie pred sobom ima jednu malu, ali duhovno
vrijednu knjigu, Gospa u duhovnosti svete Terezije Avilske. Godinama smo drali ovu knjigu na
naoj polici, itali je u talijanskom izdanju najvie zbog naeg zanimanja za marijansku duhovnost
poglavito u svetakoj tradiciji. Uinilo nam se korisnom ponuditi hrvatskoj vjernikoj javnosti
bogatstvo marijanskog duhovnog sadraja nauke prve ene nauiteljice Crkve, u ovoj godini velike
terezijanske obljetnice kako bi i to bio poticaj veem istraivanju svetake tradicije u Crkvi u
Hrvata.
Najvei poticaj za slijediti i istraivati svetaku tradiciju smo preuzeli oslukujui poziv
velikog svetog pape naih dana Ivana Pavla II., koji je cijelu Crkvu pozvao da se tome vrati u
svojoj praksi. U enciklici o Crkvi i euharistiji sv. Ivan Pavao II zapisa:
Predraga brao i sestre poimo u kolu svetaca, velikih uitelja istinske euharistijske
pobonosti. Kod njih euharistijska teologija zadobiva svu ar proivljenoga, oarava nas i da tako
kaemo uie. Iznad svega sluajmo Presvetu Mariju u kojoj euharistijsko otajstvo vie nego u bilo
kome drugom se pokazuje kao otajstvo svjetla (br. 62).
Naravno da se poticaj svetog pape nai dana moe i ire shvatiti i da se ne odnosi samo na
euharistijsku duhovnost nego i na sve druge. Zanimljivo je da su se u tradiciji sveci uvijek oslanjali
na druge svece koji su ih prethodili i preporuivali njihovu literaturu drugima. To je svakako bio
sluaj i kod sv. Ivana Pavla II.
Ujedno ovaj prijevod je i na skromni prinos proslavi 500. godinjice roenja sv. Terezije
Avilske te znak zahvalnosti sv. Tereziji za dugogodinja plodonosna druenja sa njenim spisima,
brojna predavanja i duhovne obnove koje smo drali na teme terezijanske duhovnosti.
Dao Bog, zagovor Majke Boje i sv. Terezije Avilse da objavljivanje ove knjiice donese
obilje duhovnih plodova u naem Hrvatskome narodu.
Zagreb, 25. 03 2015.
Svetkovina navijetenja Utjelovljenja Naega Gospodina, Blagovijest.
p. Miljenko Suac SMM misionar monfortanac

Predgovor
Blaena Djevica Marija u ivotu, iskustvu i nauku sv. Terezije Avilske na prvi pogled izgleda
kao ambiciozna tema za jedan studij. Uistinu mei veim temama terezijanske duhovnosti primarno
ne izlazi na povrinu tema marijanskog iskustva koja izgleda da je utkana u onu o Kristu, a prema
nekima i u temu o pobonosti sv. Josipu. A osim toga meu velikim svecima koji se rese
marijanskim naukom i iskustvom ne nabraja se na poseban nain sv. Terezija Avilska.
Dojam je ipak pogrean, a knjiga o. Michela Boyero OCD osvjetljava jedno podruje
terezijanskog iskustva koje zasluuje da bude bolje upoznato i vrednovano. Naprotiv za neke e biti
istinsko iznenaenje marijanska dimenzija terezijanske duhovnosti.
Ovaj studij je smjeten u prostor otkrivanja velikih teolokih podruja duhovnog iskustva
svetice, iskustva koje ako se vie promatra u sadrajima istine i ivota koji u tipinim oblicima
mistinog iskustva, dovodi nas u doticaj sa velikim otajstvima vjere, od Trojstva do milosti, od
Boje rijei do Euharistije. Sredite tog mistinog iskustva je bez daljnjega otajstvo Krista te je
ispravno da je tome dana posebna vanost. Ali Kristovo otajstvo, u svojoj presvetoj ljudskoj naravi
koje Tereza motri kao puninu objave i milosti, je posrednitvo apsolutno potrebno za hod prema
presvetom Trojstvu i za shvatiti ljudsku narav i Crkvu, osvjetljava novim svijetlom otajstvo Marije,
Majke Kristove, uzora i uiteljice duhovnog ivota.
Strpljivo istraivanje i brino vrednovanje svih elemenata i marijanskih naznaka razasutih u
djelima sv. Terezije Avilske daje vaan okvir, ali ne potpun; jer Terezija nije pisala na sustavni nain
o otajstvu Djevice Marije, kako je mogla to uiniti da je uspjela komentirati molitvu Zdravo Marijo
kao to je to bila njena elja.
Ipak ono to proizlazi i pedantnog istraivanja svakog posebnog poticaja i marijanskih
naznaka moe biti usporeeno sa marijanskim mozaikom koji je plod tolikih pozitivno vrednovanih
i u jedno sloenih komadia.
Rezultat ne razoarava oekivanja. Kao i u drugim podrujima terezijanske duhovnosti,
prvenstvo je na osobnom iskustvu otajstva Marije koje se odnosi na dva podruja njene crkvene
prisutnosti: ono ope i jednostavno puke pobonosti i ono uzvienije, do kojeg dolazi manji broj,
mistino iskustvo. Sv. Terezija je motrila Mariju u njenom uzvienom dostojanstvu Majke Boje,
preiste Djevice, vjerne Otkupiteljeve druice, Majke proslavljenog Gospodina i prisutne u ivotu
Crkve. Mistino iskustvo Marije je potpuno drugaije od povrne i apokrifne perspektive, to je
iskustvo njenog otajstva, kako ono proizlazi iz Svetog Pisma, kako je navijetano u Crkvi, kako je
slavljeno u liturgiji. Moda epizoda koja s odreenom originalnou oznaava svjedoanstvo
Terezije je ukazanje Uskrsloga svojoj Majci, epizoda koju donosi patristika i liturgijska tradicija, a
sad se slavi i u Crkvi sa posebnim misnim formularom, onim o Djevici Mariji u uskrsnuu
Gospodinovu.
Marija u ivotu Terezije se pojavljuje uvijek s posebnim naglaskom te to treba napomenuti,
u trenutku kada poduzima obnovu Karmela, Reda Nae Gospe. U ovom pothvatu Tereza je vie
nego ikada u slubi Gospe, i osjea da joj ona osobno pomae i potie je u svakom trenutku.
Jedna druga stvar koja jasno izlazi na vidjelo u ovom izlaganju marijanskog iskustva i nauka
sv. Terezije Avilske je Marija kao uzor svake kreposti, savrena slika kranske svetosti, referentna
toka za sredinje mjesto Kristove Ljudske naravi u duhovnome ivotu a to je klju razumijevanja
terezijanske mistike. Marijin lik osvjetljava, sa svojom prisutnou u otajstvu Krista, duhovni put
kranina. Prosvjetljuje ga svojim primjerom, dok ga prati svojim duhovnim majinstvom. Svetica
pokazuje svojom duhovnom autobiografijom i svojim naukom, da Djevica Marija prethodi i prati
put svetosti, istraivanje nutarnjeg zamka, sve do zadnje odaje gdje boravi Trojstvo i gdje, kako je
Tereza primijetila i zabiljeila u Duhovnim izvjeima, Marija je bliska trojstevnom otajstvu: dar je
Oca, osim to je dar Krista i Duha Svetoga.
Kao plod istraivanja i vrednovanja tereziajnskih tekstova bolje shvaamo dvije sadanje
karakteristike marijanske teologije i duhovnosti koja iz toga proizlazi za Crkvu. Prva je povezana sa
3

inzistiranjem Terezije na Marijinoj vjeri i poniznom odgovoru punom povjerenja na navjetaj

Utjelovljenja Rijei. Druga je sadrana u hrabrom Terezijinom motrenju evaneoskog lika Djevice
Marije za potvrditi jednu pravedniju i autentiniju ulogu ene u povijesti spasenja i ivotu Crkve.
To su dva djela marijanskog nauka koji u svijetlu enciklike Otkupiteljeva Majka pape sv.
Ivana Pavla II, postaju aktualni i znakoviti, kao osobno svjedoanstvo velike svetice.
Knjiga o. Michela Boyero dokumentira sa jednostavnou i objektivnou, bez apologija i
pretjerane subjektivnosti, bez izriitih konfrontiranja sa sadanjim naukom Crkve o Mariji, ono to
nam je Tereza kazala o Kristovoj Majci. Iz nje jasno proizlazi ljupki lik Djevice iz Nazareta u slubi
Kristova otajstva, otajstva Crkve i marijanske dimenzije ivota i djela Terezije od Isusa, u
potpunom kontinuitetu i produbljivanju marijanske dimenzije Karmela, koji je, prema izrazu
dragom srednjovjekovnim karmelianima totus mariansu, potpuno Marijin.
Rim, 25. oujka 1988.
Svetkovina Navjetenja Gospodinova.
o. Jesus Castellano Cervera OCD
Kratice djela sv. Terezije Avilske
P
PE1
Z

M
Pis.
DI
K
Usk.
O
Pje.
I

= Put k savrenosti
= Zamak due
= Moj ivot
= Misli o Bojoj ljubavi
= Pisma
= Duhovni izazov
= Konstitucije
= Usklici
= Knjiga o osnucima
= Pjesme
= Izvjea

U knjizi autor citira Put savrenstva, rukopis Escorial, koji koliko je nama poznato nije preveden na hrvatski. Hrvatski
prijevod ovog djela svetice slijedi rukopis iz Valladolida.

Uvod
Donosimo studiju o marijanskoj duhovnosti sv. Terezije od Isusa, svjesni da tako privlana i
vana tema, sobom nosi vee potekoe. Smatramo ju privlanim jer je usredotoena na jedan od
najintimnijih vidika, manje studiranih, nutarnjeg svijeta Svetice: onome o njenom sinovskom
odnosu s Marijom. Vanost teme se sama od sebe istie, iako brzoplet sud bi mogao navesti na
drugaije miljenje. Marija zauzima vano mjesto u duhovnosti svetice iz Avile.
Terezijin ivot, u poetku sastoji se u jednostavnim stvarima svakodnevice, nakon toga
oznaen je izlijevom drugih stvarnosti nadnaravnog reda, koje se teko mogu izraziti, jer ljudski
govor je neprikladan da to komunicira. U njoj se sretno potvruje ono to je s toliko pronicljivosti
ona zapisala u knjizi o svome ivotu: Jer jedna je milost to Gospodin daje milost, a druga je
shvatiti kakva je milost i kakvo milosre, trea je pak znati iskazati i objasniti kakva je. ( 17,5)
Snagom ovoga trostrukog dara, koji je svetica obilno primila, moemo pristupiti nutrini
njenog duha i diviti se s potovanjem panorami koja nam se prikazuje.
Rezultiraju tako dobro definirane velike teme koje polariziraju Tereziju i koje su bile nosive
osi njenog ivota: Krist, njegova Ljudska narav, Trojstvo i prisutnost Njega u dui, Crkva, Rije
Boja, Euharistija, veliina i dostojanstvo due, otajstvo milosti i grijeha, itd.2
Terezija je o Gospi napisala malo. Imala je nakanu komentirati Zdravo Marijo (PE, 73,2), ali
to nije ostvarila. Tako smo ostali bez izlaganja njene marijanske misli. Od tuda proizlaze i
potekoe naeg studija. Uistinu ne moemo nijekati da Svetica u dubini svoga srca daje puno
mjesta Mariji, isto tako je istina da je jako suzdrana u pisanju o njoj i u svome nauku ne daje joj
sredinje mjesto kao kod gore navedenih tema.
Budui da u spisima Svetice nema irih razmiljanja o Marijinom otajstvu i poslanju u
kranskome ivotu, rijetki su studijski spisi onih koji su prouavali Tereziju posveeni ovoj temi.
Bibliografija terezijanske duhovnosti o ovoj temi je jako ograniena. Nema iscrpnih studija, koji bi
nadomjestili nedostatak na koji ukazujemo. Ne nadoknauju tu prazninu objavljeni eseji dvadesetih
godina ovog stoljea pod naslovom Marijologija sv. Terezije, koji su sadrajniji pobonim
prenaglaavanima do li pozitivnim istraivakim rezultatima.3
Uspjeliji pokuaj nam izgleda rad p. O. Rodrigueza: Marijanski duh sv. Terezije od Isusa4,
iako se ne zadrava mistinom marijanskom iskustvu. U zadnjim godinama pojavili su se razni
lanci o naoj temi. Neki su sigurno vrijedni, ali zbog kratkoe su nepotpuni i fragmentarni.5
Uzeli smo u obzir doprinos koji bibliografija, iako malobrojna, moe dati, posvetili smo se
izravnom studiju terezijanskih tekstova. Jedno paljivo isitavanje je nam dopustilo da saberemo,
vjerujemo sve, marijanske naznake rasprene u terezijanskim spisima. Idui na izvore mogli smo s
radou otkriti da je Gospa bila predmetom ustrajne i ljubezne kontemplacije Svetice, i da je
najradije upirala svoj pogled motrenja na nutrinu Gospe i njen teologalni ivot. Neka dragocjena
svjedoanstva nam to potvruju.
Pored prigodnih spominjanja, kad se podsjea na Mariju kao uzor kranskoga ivota i kao
posrednicu za svoju djecu u potrebi, primjeujemo neke tekstove u kojima je Gospa stavljena u
sredite, u sredite prouavanja. Tada se kontemplacija usredotouje na Mariju a kao posljedica toga
pisana rije Svetice. Iz tih svjedoanstava legitimno moemo zakljuiti koje je mjesto Marija
zauzimala u terezijanskoj duhovnosti, koju je svijest Svetica imala o prisutnosti Djevice koja ju je
2

vidi T. Alvarez, Santa Teresa de Jesus, contemlativa, u Ephemerides Carmeliticae, 13, (1962), st. 9-62.
A. De Casto Albrran, Mariologia de santa Teresa de Jesus, Lerida 1934; E. Ordaz, Mariologia de santa Teresa de
Jesus, Lerida 1923. Archange de la R du Carmel, Mariologia de santa Teresa de Jesus, u Etudes carmelitaines, 9 (1934)
str, 8-62.
4
O Rodrigez, Espiritu mariano de santa Teresa de Jesus, u Et. Monte Carmelo,44-45 (1940-1941). str. 154,211, 247.
5
Vidi. J. Castellano, Il magnificat nell esperienza spiritulae del Carmelo, u Mater Ecclesiae, 13, (1977) str. 110-119.
Gabriele de S. Marie Magdaleine, Mater Carmeli. La vie mariale carmelitaine, u Anacleta OCD., 5 (1930-1931), str
210- 248. Vision et rvlation chez ste. Thrse dAvila, u Etudes carmelitaines, 23 (1938, II), str. 190-200. V.
Hoppenbrouwers, Come ordine caremlirtano ha veduto la Madonna, u Carmelus, 15 (1968) str. 208- 221. Maria
Eigenio del B.G., La vita mariana nel Carmelo, Milano 1959.; Melchiore di santa Maria, La vita mariana nel Carmelo,
u Tabor, 39 (1966), str 339- 361.; R. Moretti, Maria nell esperenza di s. Teresa di Gesu, 1974, str. 40-53.
3

pratila na njenoj duhovnoj avanturi. Prisutnost koja je u nekim trenucima mistinih milosti bila
posebno jaka i duboko se urezala, sve do osobnog sudjelovanja Svetice u marijanskim otajstvima.
Piui na rad koristili smo metodu za koju smo smatrali da je najprikladnija i
najjednostavnija, ureujui tekstove u kojima se referira na Mariju a koji su raspreni u
terezijanskim spisima i slagali smo ih malo po malo u shemu koja je odreena dvjema
koordinatama: izlaui i analizirajui ih u kontekstu njihove kronologije, bez da smo ipak bili
pretjerano vezani time. Osim samo u nekim rijetkim izuzecima, koje emo u svome mjestu biti
naznaeni, koristimo izravno svjedoanstvo Svetice, s paljivim itanjem tekstova koji se referiraju
na Gospu. Nad njima nastojimo uiniti objektivnu analizu, koja bi trebala pomoi irinu i dubinu
marijanske duhovnosti sv. Terezije, od poetka do divne telogalne zrelosti.
Drei se ove metode podijelili smo na rad u pet poglavlja izlaui u njima razliite vidike
marijanske duhovnosti sv. Terezije. Prvo se odnosi na njeno djetinjstvo i mladenatvo, u njemu
sabiremo prva sjeanja pobonosti Mariji studirajui skupa ambijent i korijene iz kojih proizlaze
prvi znaci pobonosti, vjersko ozraje toga vremena, grada i obitelji u kojoj je Terezija odrasla i
odgojena. Budui da to smatramo vanim naglasiti emo epizodu o kojoj Terezija govori u
autobiografiji ( 1, 7) kada joj je umrla majka molila je Gospu da joj bude Majka.
Zatim emo analizirati razvoj i sazrijevanje njenih ideja i ljubavi prema Mariji. Kao asna
sestra karmelianka u samostanu od Utjelovljenja u Avili, Tereza kua ozraje sinovske ljubavi
prema Gospi koje povijest i tradicija Reda irokogrudno nude, tako da e njeno duboko uvjerenje
biti kako esto pie da Karmelski red pripada Gospi, da je Red nae Gospe. To e tvrditi u
brojnim tekstovima koji se odnosi na stari Karmel, a i na onaj koji e se roditi iz njenih
apostolatskih i marijanskih napora.
Terezijino uvjerenje koje se moe izraziti formulom Marijini smo ne ostaje samo na
spoznajnom nivou nego duboko utjee na njene nutarnje stavove. Nazivana e se pokazati u
brojnim oblicima pobonosti, koji idu od sjeanja na Marijina otajstva do slavljenja njenih
blagdana, od ljubavi prema njenim slikama do uivanja u marijanskim molitvama, sve do ostvarenja
njenog Karmela, koji je doivljavala kao sluenje Bogu, Crkvi i Mariji. Svi ovi ivotni odnosi sa
Marijom su sadrani u treem poglavlju.
Bez sumnje najvaniji vidik marijanskog ivota sv. Terezije je mistino iskustvo Marije koje
je doivjela. To studiramo u etvrtom poglavlju naglaavajui marijanski sadraj i oblike u kojima
se manifestira (vienja, lokucije, kontemplacije bez slika i rijei), a na poseban nain osobno
sudjelovanje Svetice u razliitim otajstvima Marijina ivota.
Na kraju u petom poglavlju zadravamo se na terezijanskom nauku i poticajima o
nasljedovanju Marijina ivota. Svetica je u Mariji vidjela uzor evaneoskog savrenstva, ali je i
otkrila djelatnu i uinkovitu Marijinu prisutnost na duhovnome putu koji prolaze kontemplativne
due. Zbog toga oslanjajui se na vlastito iskustvo, Terezija ukazuje na korist koju dua zadobiva
pazei na dvostruku realnost: Marija, uzor ivota; Marija, prisutnost koja prati put koji vodi do
savrenog sjedinjenja s Bogom.
Drimo da je korisno podsjetiti da svi ovi vidici marijanske duhovnosti sv. Terezije ine
nerazdvojnu cjelinu, kao to je nedjeljiv ivot. Kranski ivot je kao rijeka koja ne prestaje
poveati svoj doseg, ako se dri svoga toka i trajne povezanosti sa vodom iz izvora. U njemu
ivimo, miemo se i jesmo (Dj 17,20). To je Terezin ivot. Pristupajui njenoj nutrini, odmah
primjeujemo da je ona oznaena jakim marijanskim naglaskom. Stranice koje slijede nastoje ovo i
potvrditi.
Iako smo uvjereni da nismo ispunili prazninu koju smo gore naznaili, ipak smo zadovoljni
ako na doprinos bude pozitivan i ponudi daljnje upute za cjelovitije marijansko terezijanske
studije.6

Ovaj studij je na Papinskom terezijanskome institutu za duhovnost predan kao rad za zadobivanje akademskog stupnja
iz svete teologije. Jedan dio je ve objavljen u Ephemerides Mariologivae, 31 (1981), str. 9-34 pod naslovom Marija u
mistinom terezijanskome iskustvu.

I. SJEANJA I POBONOST U DJETINJSTVU

Uz brigu koju je vodila moja majka da molimo i postanemo poboni prema naoj Gospi.. (1,1)
1. Korijeni
Poetno poglavlje u Terezinoj autobiografiji zapoinje serijom sjeanja iz djetinjstva, koja je
Svetica uvijek sauvala u svome srcu i pamenju. Vremenska distanca umanjuje tonost i jasnou
njenog pripovijedanja. Ona pie Moj ivot negdje kad je imala pedeset godina i nakon to je ve
deset godina proivljavala intenzivan i naporan mistini ivot. 7 Pie ga jedino stoga jer joj je to
zapovijeeno. Mora objasniti svoj nain molitve i milosti koje joj je Gospodin udijelio (, uvod 1).
Jo od prvih reenica iskazuje zahvalnost za Gospodinovo milosre u uvodu: U kojem
govori kako je Gospodin poeo poticati ovu duu u njezinu djetinjstvu na kreposne stvari te o
pomoi to su takvi bili i roditelji ( 1, naslov).
Ukratko ali s toliko ljubavi ocrtava ljudski, psiholoki i duhovni profil svojih roditelja don
Alonsa Sancheza de Cepeda i donne Beatrice de Ahumada. Moj je otac jako volio itati dobre
knjige, pa ih je tako imao i na panjolskom jeziku kako bi ih itala njegova djeca ( 1, 1). Aluzija
svetice je vana: sklonost itanju je kod nje toliko stara sve dokle seu njena sjeanja. Dobre knjige
su joj jo od tada sluili da pobude duu na kreposne stvari. Skupa sa dobrim knjigama i brojnim
krepostima svojih roditelja, svetica naglaava pouke donne Beatrice:
Uz brigu koju je vodila moja majka da molimo i postanemo poboni prema naoj Gospi i
nekim svecima, poee me poticati kad sam imala est ili sedam godina, kako mi se ini. ( 1,1)
Ovo je prvo sjeanje na Gospu. Jedno od sjeanja na svoje djetinjstvo. Uzimajui u obzir sve
okolnosti istie se jedan vaan detalj, urezan u njeno sjeanje jer je ostavio trag na njenoj
afektivnosti.
Terezija je paljiva prema duhovnome ivotu jo od kada je bila dijete, od 6 ili 7 godine, kad
se njen razum poeo buditi. etrdesetak godina kasnije pisati e Moj ivot, poinjui kao to je i
logino od najranijih sjeanja svoje due: roditelji, braa, odgoj u obitelji. U pripovijedanju svako
sjeanje je vano, jasan doprinos, kao da je ona pogurnula vrijeme unatrag i da govori o jednom
periodu svoga ivota koji je jo sada prisutan, a ne samo kao o prolosti.
Vano je naglasiti istovremen dogaaj otvaranja ivotu, svijesti o stanju obitelji i otkrivanju
svijeta duha. Kada se pribliava sferi religioznoga, jedna od prvih likova koja motri i ui ljubiti i
zazivati u svojim djetinjim molitvama je Djevica Marija. Dokaz tome je svjee sjeanje koje s
ljubavlju uva.
Bilo bi pogreno svjedoanstvu svetice pripisati vanost veu od njenih nakana, ali ne bi bilo
ni pravedno umanjivati njegovu vanost. To dokazuje da temeljna istine kranske vjere, prenesena
posredstvom jednostavnog i punog ljubavi obiteljskog vjeronauka, su se ukorijenile u duu Terezije.
Jo od tada ona poinje iskazivati svoju pobonost Gospi ( 1,6). Kako godine budu prolazile malo
e sjeme klijati i rasti. Znanju e slijediti iskustvo. Ali i jedno i drugo imaju drevne korijene i ustali
okus. A korijeni su ovdje, u Marijinoj prisutnosti koju je svetica tako rano zamijetila.
Treba napomenuti da u sjeanjima na prvu kransku formaciju, jedno od najvanijih mjesta
pripada pobonosti Gospi. Zanimljivo je primijetiti da meu svojim djetinjim pobonostima
Terezija posebno mjesto uva za molitvu krunice, koju je nauila od majke ( 1, 6). Dodajmo da
Svetica uvijek ima veliko potovanje za ovaj oblik puke marijanske pobonosti, koja je najvie
ukorijenjena u narodu ( 29,7: 38,1; P 22,3)
Kada Terezija u autobiografiji naglaava brigu donne Beatrice da naui svoju djecu upoznati
i ljubiti Mariju, njene rijei nemaju emotivnu vrijednost. Bez umanjivanja tog elementa, treba
primijetiti vanost koju ona pripisuje prisutnosti Djevice Marije u svome kranskome ivotu:
smatra ih odluujuima. Ova tvrdnja bi mogla izgledati kao pretjerivanje, ali nije. Temelji se na
7

T. Alvarez, Introduccion al libro de la Vida, Burgos, 1984. str. 17.

svjedoanstvu same Terezije, koja ukazujui na prolost, dok podsjea na smrt svoje majke pie da
je molila Mariju da ispuni prazninu koju je nastala smru donne Beatrice i zapisa: ...zato to sam u
nenadmaive Djevice oigledno nala sve u emu sam joj se preporuila, te me je, najposlije, vratila
k sebi ( 1, 7).
Svetica u ovim rijeima nita emotivno ne naglaava. Jednostavno otkriva uvjerenje da je
uvijek raunala na Marijinu prisutnost iju je zatitu oito iskusila. Radi se o jednoj prisutnosti
bliskoj i nutarnjoj; prisutnosti koja je potaknuta susretom s Gospom u svakoj prigodi ili potrebi,
posebno u tekim asovima punima rizika tada ju je Gospa vratila k sebi .
Terezija je u pripovijedanje utkala jedno ozraje obiteljskog povjerenja, iskljuujui
nostalgine osjeaje za ve dalekim djetinjstvom. Ona se ograniava motriti svoj ivot onakvim
kakav je bio. A zatim sa svom iskrenou i jednostavnou priziva svoja sjeanja ( 40, 24). Iz ovih
se oito vidi da njena osobna pobonost Gospi ima svoje korijene u godinama njenog djetinjstva.
Terezija pokazuje da joj nikada nije bila tua Marijina prisutnost niti zaboravlja njen vaan utjecaj
na kranski ivot.
2. Temelji njenog marijanskog odgoja
Bilo bi lijepo da raspolaemo preciznim i brojim podacima, kada bi nam ih donosila sama
Svetica, o sigurnim saznanjima o doktrinarnim, liturgijskim, ikonografskim temeljima, o pukoj
pobonosti temeljima njene duhovnosti prema marijanskim otajstvima. Na alost jako su oskudna
osobna Terezijina svjedoanstva koja bi nas mogla usmjeriti u ovom pravcu. Imamo samo kratke
aluzije sadrane u prvom poglavlju ivota, kojima se moe dodati neka primjedba povezana s
knjigama koje je itala.
Ne raspolaemo niti drugim izvorima informacija koji bi dopustili, barem na neizravan
nain, naznaiti utjecaje koji su oblikovali marijansku misao Svetice, prije nego li je ula u
samostan od Utjelovljenja.
Znamo da je Terezija kao djevojica voljela itati. Ona pripovijeda kako je s bratom
Rodrigom strastveno itala ivote svetaca ( 1, 4), to jest Flos sanctorum (ovo je pravi i openiti
naziv), koji je sadravao ivot Isusov i ivote brojnih svetaca iz razliitih epoha, stanja i stalea. Na
poetku XVI stoljea brojne knjige na narodnom jeziku su bile rairene u Kastilji. Jedna od
najpoznatijih knjiga je bila Flos sanctorum. ivot naega Gospodina Isusa Krista, njegove Presvete
Majke i drugih svetaca prema redu proslave njihovih blagdana. Autor knjige je bio otac Petar de la
Vega iz reda sv. Jeronima, a knjiga je bila vjerojatno bila napisana zakljuno sa 25. 09. 1521. 8 u
samostanu sv. Engrazie iz Saragoze.
Vjerojatno osim majinskih pouka koje je sluala o Mariji, prva stvar koju je Svetica itala o
Gospi je bio prijevod Flos sanctorum. Ne poznajemo druge izvore o marijanskim informacijama iz
kojih je mogla kao djevojica crpsti, ne znamo itanje kojih knjiga su mogle odgajati Tereziju u
ljubavi prema Majci Bojoj.
Bolje poznajemo izvanjske faktore koji su bez sumnje utjecali na formaciju njene osobnosti.
Uzmimo na primjer vjerski faktor toga vremena. Kada se Terezija rodila jedva je bilo prolo 23
godine od kada je panjolska dola do svoga nacionalnog i politikog jedinstva koje je skoro odmah
slijedilo duboko i vrsto vjersko jedinstvo. Ono prethodi Tridentski koncil i ostvareno je iskrenoj i
energinoj obnovi kranskoga ivota, i to se proirilo na sve socijalne stalee, na sve nivoe
crkvenih struktura, od hijerarhije do naroda. Kad govorimo o ovome dosta je podsjetiti se na
pastoralnu skrb klera, posebno na neke velike likove, koje su se posvetili velikoduno i bez predaha
evangelizaciji naroda. Moe se tvrditi da je u panjolskoj narod u XVI stoljeu bio evangeliziran u
najpotpunijem znaenju, do te mjere da budi uenje irina i dubina vjerske kulture, poznavanje
evanelja i nain na koji ga se ivjelo. Ostalo, kao na primjer prijelaz od sluanja rijei na
sakramentalnu praksu, na procvat obiaja i ponaanja koji se istinski nadahnjuju na kranstvu
sastavni je dio naravnog fenomena te epohe.9
8
9

Efren de la Madre de Dios y O. Steggink, Tiempo y vida de santa Teresa, Madrid 1968, str.32 biljeka 27.
vidi E. Pacho, Storia della spiritualita moderna, Rim 1972, I, str. 65 i sl.

Bilo bi van dometa ovog studija ire govoriti to je znaila u toj jednodunom vjerskom
ozraju pobonost Mariji i koji su njeni oblici najraireniji i najpopularniji. Oito je da Gospa
zauzima povlateno mjesto u irenju te vjerske gorljivosti. Argumenti koji to potvruju su svima
pred oima. Podsjeano na nastanak brojnih svetita, crkvi i pustinjakih obitavalita posveenih
Gospi, zavjetni darovi koji/e razne skupine prikazuju njoj na ast, izvanrednu umjetniku i
knjievnu produkciju koja u Gospi pronalazi motiv svoga nadahnua. Suvino je svako daljnje
dokazivanje kao bi su potvrdilo koliko je pobonost Gospi proela duh puke pobonosti.
3. Avila i njen marijanski ambijent
Fenomen pobonosti i naglasak panjolskoga drutva, koje je dostiglo teritorijalno, politiko
i vjersko jedinstvo se mogu pronai bilo u urbanim gradskim centrima bilo u ruralnim podrujima.
Gradovi i mjesta odraavaju zajedniki napor da se svakom izriaju ljudskog ivota udahne sveti
karakter. Misao, kultura, politika, posao, drutvene relacije su proete religioznim duhom.
Avila nije u tome bila izuzetak. Naprotiv mogla bi biti prikazana kao tipian primjer toga
drutva. Kranski ivot u Avili je intenzivan i saet. Ima stare i potovanja dostojne upe, kao ona
sv. Petra. sv. Vinka, sv. Ivana, sv. Jakova, sv. Tome, sv. Dominika, sv. Andrije i sv. Nikole. Meu
razliitim samostanima treba primijetiti onaj Nae Gospe de la Antigua, sv. Benedikta, Duha
Svetoga, Premostratensia, Franjevaca i Karmeliana. U Avili se nalaze i asne sestre bernardine,
dominikanke, klarise, augustinijanke i karmelianke.
Pobonost i marijanski kult su nuno bili u procvatu u Avili. Vie je nego poznato koliko su
monaki redovi u srednjem vijeku, svi duboko marijanski oznaeni, promicali pobonost Gospi.
Narod je aktivno sudjelovao u duhovnosti opatija. Tako su se dogodili osnuci treih redova i
bratovtina koji su se napajali na tim izvorima. Prije svega iz toga je proizlazio procvat marijanske
pobonosti. Ljubav, aenje i povjerenje kojima su vjernici pristupali Gospi je karakteristika
njihova duhovnoga ivota.
Bio bi jako zanimljiv detaljni studij o liturgijskim slavljima na ast Mariji iz ovoga doba kao
i pukih slavlja koje su marijanski motivirane. Na takav nain bi mogli vidjeti gdje i kako je Svetica
dobrim dijelom hranila svoju osobnu pobonost Gospi.
Isto bi trebalo rei i za marijansku ikonografiju, oltarski ukrasi, kipovi, slike koje je Terezija
motrila prije ulaska u Karmel. Koji naslovi, i koji zazivi su na poseban nain odzvanjali u njenim
osjeajima? Koja su marijanska otajstva i zazivi ostavili dublji trag u njenom duhu? Iako smo se
kratki zadrali na ovome aspektu moglo bi se izvui nekoliko zakljuaka analizirajui sadraj nekih
Terezijinih razmiljanja o Gospi, ali time emo se bavi u slijedeim dijelovima knjige.
Avila, kao to smo kazali je bila istaknuta po svojoj vjerskoj gorljivosti, skupa sa drugima
gradovima svoga vremena. Izrazi religioznosti su bili brojni. Pobonost Gospi iroko
rasprostranjena i ukorijenjena u sve sfere drutva. U umjetnosti koja je odraz ivota, prostor koji je
bio odreen za Gospu je bio jako irok. U Crkvama i u gradu je bilo obilje njenih slika. Teme
povezane sa otajstvima Marijina ivota ili sa nekim marijanskim naslovom i zazivom, kao Naa
Gospa Soterrana, ili od Sonsolesa, ili od Carida bile su izraz posebne ljubavi stanovnika Avile
prema Gospi.
La Soterrana. Pod ovim imenom je bio aen romaniki urez iz devetog stoljea koji je bio
u kripti (soterrana) crkve sv. Vinka. Sveti kralj Ferdinand je bio jako poboan ovoj slici crne
Gospe.
U ovoj istoj crkvi se astio Gospin flamanski kip iz XVII stoljea, i jedan drugi gotiki
Gospe sa djetetom Isusom u naruju; jedna ikona Marijina prikazanja u hramu, ikona poklona
mudraca na kojoj meu drugim detaljima izrazom i ljepotom se istie Marijino lice. U svim
crkvama Avile bilo je obilje marijanske ikonografije. Crkva sv. Vinka je samo jedan od primjera
koji bi se mogli navesti.
Gospa od Sonsolesa. Pod ovim imenom se astila Gospa zatitnica pokrajine i grada Avile.
Ime slike dolazi i svetita gdje se astila datira iz vremena ponovnog osvajanja panjolskih
teritorija. Svaki puta kada bi se pronalo neku Gospinu sliku, a za vrijeme arapske okupacije njene
9

slike su bile zakapane u zemlju kako ne bi bile oskvrnute, bujao bi puki entuzijazam koji se
najee usredotoivao na gradnju marijanskih svetita.
Prva povijesna svjedoanstva koja se odnose na neke od ovih slika, podudaraju se sa
oslobaanjem gradova gdje su bile pronaene. To je i sluaj Gospe od Sonsolesa, povezan s jednim
povijesnim sjeanjem. Povijesna pria koja donosi porijeklo ovog pukog naziva govori o grupi
koja je pratila prijenos tijela sv. Zoila iz Cordove u Carrion de los Contes. Kada su se zaustavili
blizu Avile, na mjestu gdje su podigli ator ukazala se Gospa. Kao znak tajnog podsjeanja na taj
dogaaj izgradilo se svetite.
Ima jo jedna druga tradicija, potpuno drugaija, prema kojoj se Gospa ukazala nekom
monahu benediktincu prije ponovnog osvajanja Avile i pokazla mu gdje je bila skrivena njena slika.
Nakon oslobaanja grada kopali su na mjestu koje je oznaio monah i uistinu izmeu dva izlaska
sunca entre dos soles, nali su sliku Gospe sa Djetetom Isusom.
Postoji i trea tradicija koja se odnosi na klasini stil marijanskih ukazanja. Gospa sva u
sjaju svijetla s Djetetom Isusom u naruju ukazala se nekim pastirima, koji su se udili tolikoj
svjetlosti te uskliknuli: son soles! son soles! Sami su! Sami su! I pod tim naslovom blagoslovljena
Marijina slika je ula u povijest.10
Dok se motri ovu Marijinu sliku panju privlae velike otvorene oi kao sunca prema
pukom izrazu. Svetite udaljeno 4 kilometra od Avile trajno posjeuju hodoasnici, uvijek u
kranskome stilu koji potie ivot i obiaje svoga vremena. Iako Svetica to izriito ne spominje,
vie puta se ogledavala u onim velikim Marijinim oima, slatkim i milosrdnim molila u ozraju
sabranosti i mira koji svetite prua.
Gospa od Ljubavi. Jedan druga slika Gospe, Gospe od Ljubavi, bila je marijanska batina
Avile. astili su je samotitu sv. Lazara, blizu rijeke Adaje. U prolom stoljeu samotite je srueno
a slika je prenijeta u katedralu, gdje je i danas predmet tovanja vjernika.
Uz Gospu od Ljubavi je povezan dogaaj koji Terezija iznosi u autobiografiji Moj ivot,
kada kae da kad je ostala bez majke otila sam ucviljena k jednoj slici nae Gospe i usrdno je, uz
mnogo suza, molila da bude moja majka ( 1, 7). Iako se ivotopisci jednoduno slau kod
identificiranja te slike, tradicija na koju je pozivaju je dosta kasnija.
Gospa Soterrana, od Sonsolesa, i od Ljubavi su naslovi koji saimaju pod razliitim
imenima pobonost Mariji koja je proimala ambijent grada Avile. Ona je bila plod dubokog
uvjerenja Crkve, koje je u Mariji, Isusovoj Majci, vidjela duhovnu Majku kranskoga naroda. S
pravom se u XII stoljeu dolo do definitivne marijanske interpretacije rijei koje je Isus s kria
izrekao svojoj Majci i ljubljenome ueniku, apostolu Ivanu (Iv 19, 26-27). U njima je sadran
navijetaj Marijinog duhovnog majinstva.11
S druge strane XVI stoljee u kome je ivjela Svetica bilo animirano idealom vjerske
obnove, obnove obiaja poinjui od kranskih temelja. Gospa ima svoje mjesto u samim
korijenim kranstva jer je bila Majka Kristova i njegova prva i najsavrenija sljedbenica te ima
svoju vrijednost kao opi trajni uzor (vidi Marialis Cultus br.35).
Ona je sinteza ljudskih nada koje su postale stvarnost. Zbog toga je savreni uzor i poticaj na
obnovu duha. Sv. Terezija, ki Crkve i svoga vremena, bila je pod utjecajem vjerskoga ambijenata
toga doba, ukljuujui marijanski naglasak po obiteljskoj tradiciji.
4. Obiteljsko ozraje
Poznata je ljubav kojom Terezija, u prvom poglavlju svoga ivota, ocrtava lik svojih
roditelja; u njemu lijepo hvali svoju brau i priziva domae obiteljsko ozraje. Njeni obrisi su
istovremeno snani i njeni. Realistino opisuju duhovno ozraje kue i obitelji u kojoj je Terezija
odrastala i bila odgajana.
U prikazu se istie lik majke donne Beatrice, koja je veim dijelom zasluna za odgoj
Terezije. Od nje je Terezija nauila upoznavati i ljubiti Gospu. Donna Beatrice je bila jako pobona
10
11

Rivista Myriam, 7-8, 1955, str 12.

vidi. Melchiorre di Santa Maria, La vita mariana nel Carmelo, u Tabor, 39 (1966), str. 339-361.

10

i odana molitvi svete Krunice ( 1,6). Panja kojom se trudila da kranski odgaja svoju djecu
donijela je svoje plodove. Dvije reenice Svetice su dovoljne do dokau:
Bile smo tri sestre i devetorica brae. Svi su, po dobroti Bojoj, bili slini svojim
roditeljima u tome to su bili kreposni.. ( 1,3).
Moja mi braa pak ni u emu nisu odmagala da sluim Bogu ( 1,4).
A to se tie Terezije odgoj koji je dobila od majke koji je klju njenog kranskoga ivota i
pobonosti Gospi. Sijeme koje donna Beatrice sije u duu keri klija i brzo raste ( 1, 4-6). Kako
je vrijeme prolazilo, korijeni su postajali sve dublji i jai a njen odnos s Gospom se obogauje i
postaje dublji, a njena percepcija marijanskog otajstva profinjenija i sve vie proivljena. To je
uistinu tako. A treba napomenuti da prvi koraci pribliavanja Gospi se nalaze u godinama Terezijina
djetinjstva. Terezija ih je inila dok joj je donna Beatrice pruala ruku. Slatki i uvjerljivi majinski
nauk je bio uinkovit. To pokazuju ivot, iskustvo i nauk Terezije.
Sa slinim naglaskom divljenja Svetica opisuje svoga oca don Alonsa Sancheza de Cepeda.
Meu boljim karakteristikama ljudskim i kranskim istie se ljubav prema siromasima,
bolesnicima i slugama u kui ( 1, 2). Ozbiljan, opor, poboan ovjek s posebnom ljubavlju je
ljubio ki Tereziju ( 1, 3). Jedna druga krepost koja se kod njega isticala je bila iskrenost. Svetica o
tome svjedoi u jednoj lijepoj reenici: Bio je vrlo istinit ( 1, 1). Strastvenu ljubav prema istini
Terezija je izgleda batinila od svoga oca. Uistinu je zanimljivo da je ki uvijek sauvala uspomenu
ove posebne crte don Alonsa.
Meu pobonim praksama njenog oca bilo je bez sumnje onih koje su izraavale veliku i
velikodunu pobonost Gospi. Meu njegovim privatnim predmetima bila je krunica, bez koje nije
mogao biti ni jedan dobri plemi. Bio je to izraz obiaja svih lanova obitelji koji su skupa molili
krunicu.
Primjer roditelja skupa sa obiteljskim vjeronaukom i obiteljskom molitvom krunice je
duboko proelo duu Terezije. I velike stvari mogu imati jednostavne poetke, to je sluaj Terezijine
marijanske duhovnosti. Obiteljsko ozraje je pozitivno djelovalo na nju. Majka ju je jo kao
djevojicu vodila do poznavanja i ljubavi prema Gospi, a ubrzo e se to otkriti u gesti koja pokazuje
bliskost i povjerenje s kojim je se Svetica bila navikla motriti Mariju.
5. Molila sam je da bude moja majka...
Donne Beatrice de Ahumada 1528. godine umire. Svetica osim to je u njoj imala majku,
imala je istinsku prijateljicu i druicu kojoj je povjeravala svoju nutrinu. Neki detalji iz
autobiografije u kojima Terezija ocrtava donnu Beatrice daju naslutiti dvije stvari: beskrajnu
Terezijinu ljubav prema svojoj majci i uzajamni osjeaj razumijevanja i solidarnosti.
Iz onoga to Svetica pie u drugom poglavlju ivota moe se shvatiti da je komunikacija
meu tih dvaju dua bila otvorena i bez ogranienja. Zbog toga kada Terezija gubi svoju majku
duboko doivljava i prazninu siroeta. U tolikoj ogorenosti jasno primjeuje da sa dobrom
majkom, brinom prema svojoj djeci, gubi i najbolju prijateljicu i savjetnicu.
Terezija je isto tako svjesna Marijinog duhovnog majinstva prema kranskome narodu. Ne
zaboravimo da je marijanska definitivna interpretacija Isusovih rijei: Evo ti Majke (Iv 19,27)
prisutna ve etiri stoljea u Crkvi. Svetica je sigurno tijekom vjeronauka sluala o ovome
objanjenje donne Beatrice i u svoj jednostavnosti ga je usvojila. Zbog toga i sva jednostavnost
slijedee geste:
Kad je umrla moja majka, sjeam se da sam imala dvanaest godina, neto manje. Kako
sam poela shvaati to bijah izgubila, otila sam ucviljena k jednoj slici nae Gospe i usrdno je, uz
mnogo suza, molila da bude moja majka. inilo mi se, premda sam to uradila priprosto, da mi je
vrijedilo, zato to sam u nenadmaive Djevice oigledno nala sve u emu sam joj se preporuila, te
11

me je, najposlije, vratila k sebi ( 1, 7)

Bio je to jedan isti, sjajni polet adolescentice koja je jo kao mala nauila ljubiti Gospu.
Okolnost to je bez majke ostala siroe ne umanjuje vrijednost i znaenje njenom poticaju da u
Mariji trai nadoknadu. Radi se o poticaju koji je takoer promiljen i svjesno uinjen. Brz sumnje
to je najvanija epizoda iz Terezijine adolescencije. Svetica to istie u pripovijedanju svoga ivota.
Iz ovoga se jasno vidi da je znala u Mariji vidjeti drugu Majku. Bez sumnje u to ulazi i njena
osjeajnost, ali ona je bila predhoena i popraena razmiljanjem. Kako sam poela shvaati to
bijah izgubila....
Sve ovo Terezijinoj gesti daje vanrednu vrijednost. U njenoj pronji sjedinjuje se glas
ljudske naravi i nadnaravni jecaj duha. Moli svetu Djevicu da je titi cijeloga njenoga ivota, bez
prevelikih razglabanja. Pomo koja podrazumijeva dvije strane, materijalnu i duhovnu. Ona
predvia da e u obadvije imati potrebu za majinskoj skrbi. Zato se utjee Mariji.
Ali konkretno koju ideju Terezija ima o Marijinom duhovnom majinstvu? Koju vanost
tome pripisuje? Sigurno da njena djetinja dob, (kada je ostala bez majke imala je tek 13 godina)
suava polje spoznaje o Mariji samo na temeljene stvari. Bilo bi apsurdno misliti da ima jasne,
precizne i razraene ideje o Marijinoj majinskoj ulozi u ivotu Crkve.
Ipak, nutarnji stav Svetice pokazuje da je Marijino duhovno majinstvo vie od jednostavne
zamisli. Pribliava se Mariji jer je uvjerena da e u njoj pronai Majku; jer vjeruje na nain i u
obliku koji je mogu njenoj mladoj dobi, da Marija je Majka Isusova, istovremeno i duhovna Majka
krana. Iz toga proizlazi da je Gospa zagovornica i posrednica u svim ljudskim potrebama. Sigurno
da Svetica nije vidjela vie od toga. Ali to je dosta da motivira gestu pristupanja slici nae Gospe i
da moli uz mnogo suza da joj bude Majka.
Rekli smo da se radi o poticaju ali promiljenom i svjesnom: s jedne strane je svjesna to
gubi smru donneBeatrice a s druge shvaa to e dobiti u Mariji. Ima predosjeaj o tome, ak i
sigurnost. Ostaje joj uvjerenje koje e se s godinama koje prolaze samo uvrstiti, da pronja iako
uinjena u svoj jednostavnosti je bila prihvaena. Njeno osobno iskustvo je tome najbolji svjedok.
Komentirajui ovu epizodu prvi ivotopisac, otac Ribera, naglaava kako je bila prihvaena
Terezijina molitva:
...Molila je Gospu, budui da je ostala bez majke, da od sada Ona bude njena majka i da
ju primi kao ki. Brzo je to izgovorila s toliko dobrote u srcu da ova mona Gospa ju je podrala i
prihvatila kao svoju ki. U budunosti e ona to vidjeti u svim svojim potrebama. Svi su to mogli
konstatirati zbog velikih djela koje je Bog uinio po njoj po zagovoru svoje presvete Majke.12
Intuicija da u Mariji vidi Majku kadra ispuniti odsutnost donne Beatrice, i pruanje ruke
potakli su Sveticu da trai njenu majinsku zatitu. Na prvi poticaj, spontan ali promiljen, dodaje
se drugi nadnaravnog karaktera koji je dar Duha Svetoga. Sinovska pobonost prema Ocu je jedan
od darova Duha. Zahvaljujui ovom daru, moemo se obratiti Bogu i zazivati ga imenom Abba
Oe (Rim 8, 15). Dakle, ivot milosti ima brojne slinosti sa ljudskim ivotom. I u redu milosti
kranin zna da moe Mariju smatrati istinskom Majkom. Ovo boansko nasluivanje,
prosvijetljeno Duhom, koji potie Boga nazivati Ocem, nadopunjeno je s darom sinovskog odnosa
prema Mariji, Majci krana. Samo tako po sinovskom odnosu, koji treba shvatiti kao poticaj Duha,
zadobiva smisao Terezijina elja koja izabire svoju novu majku u Mariji. Ovdje u igru ulazi
nadnaravni element milosti po kome se Tereza uistinu osjea kao istinska ki Marijina.
Bez pomoi tone intelektualne prosudbe, Svetica je naslutila sve ovo voena jedino onim
osjeajem za Boga i stvari kranske vjere u kojima je bila jo od djetinje dobi odgojena. Vjerujemo
da epizoda je puno vea od jednostavne anegdote. Treba ju smjestiti van ovih okvira i prihvatiti da
ima puno dublje znaajke. Uistinu, dogaaj e trajno oznaiti Tereziju. Njen ivot ima primjetljivu
marijansku karakteristiku. U razliitim trenutcima njenog duhovnoga puta, Marija je bila kljuni i
odluujui faktor. Terezija sama to potvruje u zadnjim rijeima gore citirane fraze.
12

F. de Ribera, Vida de la Madre Teresa de Jesus, Madrid 1602, IV, st. 43.

12

... zato to sam u nenadmaive Djevice oigledno nala sve u emu sam joj se preporuila,
te me je, najposlije, vratila k sebi ( 1,7).
Svjedoanstvo je time vrjednije, kada se promotri domet jer se odnosi na Marijino majinsko
poslanje, koje je neprekidno kuala tijekom svoga ivota. Uistinu kad Terezija ovo pie ve je dola
do duhovne zrelosti, u jakom kristolokom i eshatolokom periodu kada se istovremeno sjeala
svojih grijeha i rasla u silnoj udnji za Nebom. Na tim visinama njena molitva je oznaena
izljevom mistinih milosti koji u njoj ine velike uinke kao to je to opisala u knjizi Moj ivot.
Gledajui na ivot koji je proao, naglaava koliko su na njenom putu znaile prisutnost i druenje
s Gospom. Bila je s Marijom na svim svojim putovima. A kada je lutala Marija ju je vratila k sebi
prema doslovnom izrazu Svetice.
Zbog toga kaemo da poticaj da moli Mariju da joj bude majka, istovremeno ljudski i
nadnaravni je imao svoj sretan ishod. Prisutnost i druenje s Marijom ne gube intenzitet, ne slabe
tijekom njenog nutarnjeg duhovnoga puta. Kada doe do punine prvi nivo je zauzet trajnom i
postojanom prisutnou Presvetoga Trojstva, neprekidnim motrenjem presvetog Kristova ovjetva.
Ovdje e uvijek otkriti i Mariju na mjestu koje joj pripada, pored svoga Sina.
Na poetku njena percepcija marijanskog otajstva je elementarna i nerazraena. Dominira
osjeajni element nad onim spoznajnim. Zatim, malo po malo, kako proces kontemplativnog
pounutranjenja raste postepeno zadobiva potpuniju i proieniju spoznaju Gospe. Spoznaje mjesto
koje Ona zauzima u rasporedbi milosti i ulogu koja joj je dodijeljena u dinamici duhovnog rasta
kranina. Jasno se vide dvije etape u ovom hodu pribliavanja Mariji. Svetica je, prije svega,
privuena Marijinim likom na temelju kranskog odgoja koji je dobila kao dijete. Njena majka
donna Beatrice je bila odlian kateheta, brina da molimo i postanemo poboni prema naoj
Gospi ( 1,1). Ono to je ula ili itala o Gospi ostavlja u njenom duhu naslage koje se bistre u
poetnim ali autentinim oblicima pobonosti.
Zatim, s mjerom napretka u ivotu molitve, njena pobonost se obogauje sadrajem.
Molitva je postupno vodi prema neposrednoj i izravnoj spoznaji Marije, otajstava koja je Gospa
ivjela. Tako se raa iskustvo marijanskog otajstva, koje je iskustvo kontemplacije.
Na ove dvije faze osobnog pribliavanja Gospi moe se primijeniti ono to u Zamku due
pie o razlikovanju izmeu duhovnog zadovoljstva i kuanja. Kada spoznaja i ljubezna
pobonost Gospi nastaju iz osobnog promiljanja ili zbog izvanjskih velianja Marijine dobrote ili
zbog djelovanja moi due s nabojem njenosti koja im je svojstvena, ova spoznaja i pobonost slii
zadovoljstvima o kojima govori Svetica. Plod su naeg razmiljanja, raaju se iz istog kreposnog
djela koje inimo (Z IV 1, 4). A kontemplativno otkrie Marije kao kuanja i smirenosti raaju se
iz izvora vlastite nutrine (Z IV 2, 4) dogaa se po Marijinoj prisutnosti koja djeluje u dubini
due.13
Smatramo da se ne moe negirati analogija izmeu ova dva otkria: Boga koji ispunja i
iri duu iz samog njenog sredita i Marijine takoer djelatne prisutnosti koja se primjeuje u dubini
due.
Iskustvo i nauk svetice doputa da se govori o analogiji. U Tereziji, koja ima jedan nevidljiv
ivot, oigledan je razvoj naina u kojima se izraava njena marijanska pobonost. Ima jasan
napredak. Radi se, sve u svemu, o rastu, sazrijevanju, punini koji ima prve korijene u obiteljskom
ozraju, dok u Karmelu nalazi prostor i mogunost koji vode do kontemplativnog otkria Marije.
II. UKORIJENJENOST U MARIJANSKU POBONOST
REDA NAE GOSPE OD GORE KARMELA
Imate tako dobru Majku(Z III. 1,3)
1. asna sestra u samostanu od Utjelovljenja
13

M.E De L Enafant Gesu, La decouverete de la sainte Vierege, u Marie, 6 (1952) str.70.

13

Marijanska duhovnost sv. Terezije na poetku u djetinjstvu se oituje izrazima pobonosti

koji su bili prikladni dobi i odgoju, na poseban nain u molitvi svete krunice ( 1,6). Kada je
postala adolescent ovi poeci spoznaje i ljubavi prema Gospi izrastaju u gestu da se njoj utjee kako
bi traila njenu majinsku pomo. Sinovski poriv, u kojem se saimlju ljudski elementi i djelovanje
Boje milosti pomae joj da u Mariji iznad svega otkrije njeno majinstvo. Ova prva intuicija se
razvija i raste sve do kontemplativnog otkria Marije, to jest do osobnog susreta u najdubljim
predjelima svoje nutrine tijekom molitve. Na ovaj nain zapoinje intuitivna, izravna spoznaja bez
posredovanja. Raa se ozraje nutrine koje pogoduje spoznaji i rastu ljubavi.
U karmelskome redu sjeme njene marijanske pobonosti nailazi na plodno tlo za rasti i
razvijati se. Ovdje kao i kad je bila dijete, pogled Svetice kojim motri Gospu e se usredotoiti na
njeno stanje Majinstva, ali u drugoj perspektivi, to jest iskustvu koje slijedi intuiciju. Brojni
Terezijini izrazi e na poseban nain istaknuti njeno Marijino majinstvo, koje je kao neka
konstanta terezijanske misli.
Terezija u Karmel dolazi u cvatu svoje mladosti. Primljena je u samostanu od Utjelovljenja
02. 11. 1535. godine. O prilikama koje prethode i prate njen ulazak u samostan u ivotu (V pog. 3 4) moemo itati o dogaajima koji imaju dramatian ton. Tu ona opisuje kako su se u njenoj dui
javile prve elje da se posveti Gospodinu, nutarnju muku koju je podnijela dok nije u potpunosti
ostvarila svoju odluku, elju da sve kae ocu... Ima jedan osobna biljeka koja otkriva vrstinu
njenog karaktera.
...da sam se odluila rei to svome ocu, to je bilo gotovo isto to i obui habit, zato to sam bila
toliko asna14 da mi se inilo da to, kada sam jedanput rekla, ne bih nikada porekla. ( 3,7).
Ne kae nita o razlozima zato izabire samostan od Utjelovljenja. Zato ovaj a ne neki
drugi? Znamo da su u Avili bili brojni samostani. Bilo je augustinijanki, klarisa, dominikanki...
zato je izabrala ba karmelianke?
Po naem miljenju dva su razloga koji utjeu na Sveticu i koji je usmjeravaju da izabere
Karmelski red. Jedan ona sam iznosi u ivotu. Iako to nije odluujui razlog za ui u samostan od
Utjelovljenja ipak tome doprinosi.
Imala sam i jednu veliku prijateljicu u drugom samostanu, pa mi je i to bilo povod da ne
budem redovnica, ako sam to trebala biti, osim tamo gdje je ona bila( 3, 2).
Zna se tko je ova velika prijateljica Svetice, zvala se Ivana Juarez. Karmelianka u
samostanu od Utjelovljenja, Terezija ju je posjeivala. Puno godina kasnije, jedna asna sestra iz
samostana prisjeala se ovih posjeta:
Sjeam se kako je Majka, dok je jo bila u svijetu, dolazila u ovaj samostan i kao znak toga
navodim da je nosila naranastu suknju, sa obrubima od crnog platna.15
Tipino enska opaska i jo iva u sjeanju stare asne sestre, nije bila neprimijeena od
njenih druica, kada je navodi kao precizan podatak i one bi se mogle toga sjetiti.
Bez sumnje da posredstvom prijateljice Svetica zapoinje druenje sa drugim redovnicama
iz zajednice. Tako se iri krug Terezinih simpatija i na samostan iri se sklonosti i prijateljstvo koje
ju je vezlo uz Ivanu Juarez. To daju naslutiti ove Terezijine rijei:
...pa smo se sloili da oboje jednoga dana rano ujutro poemo u samostan gdje je bila ona
moja prijateljica koju sam jako voljela (4, 1).
14

asna: ponosna, gorda, osjetljiva na ast.

M. Espinel, Carta a un prelado de su Orden, u Biblioteca Mistica Carmelitana, II, str. 113. Od sada pa dalje u knjizi
B.M.C.
15

14

Mislim da drugi razlog zato se Terezija odluuje za karmelski Red je privlanost koju
osjea prema toj zajednici karmelianki. A to je u uistinu to to ju najvie privlai? Kako i zato se
u njoj budi tolika ljubav prema tom samostanu? Ne moe se misliti samo na ljudsku simpatiju. Ako
drimo pred oima prilike u koje je bio uronjen njen duh, nutarnju borbu koju mora podnijeti prije
nego odlui da e biti redovnica, mora se traiti odlunije razloge.
Dakle osim povezanosti sa velikom prijateljicom koje bila meu asnima u samostanu od
Utjelovljenja, Svetica mora da je primijetila neto to je privlailo njeno zanimanje i iznutra je
impresioniralo. Ne moemo se pozvati na neko njeno svjedoanstvo, nego se samo podsjetiti da je
njen duhovni ivot oznaen njenom pobonou prema Gospi, mogue je pretpostaviti da
marijanska karakteristika Reda je bitno utjecala u odluci da postane karmelianka.
Posjeujui samostan od Utjelovljenja Terezija je poela upoznavati karmelsku duhovnost.
esti razgovori sa prijateljicom Ivanom Juarez su se sigurno dodirivali i ove teme. Posebno jer je
vie od godinu i pol bila tienicama u samostanu sestara augustinijanki gdje je vidjela da se
duhovno dosta popravila ( 3, 2). Puno joj je pomogla odgajateljica donna Beatrice de Briceno. I
dok boravi kod ovih sestara javljaju se prvi znakovi poziva: Na kraju ovoga razdoblja koje sam
provela ondje ve sam bila sklonija tome da budem redovnica ( 3,2).
Bolest ju je prisilila da se premjesti u Catellanos de la Canada kod roene sestre, Marije de
Cepeda, i tako je dobila mogunost da bude nekoliko dana u Hortigosi dok strica Petra de Cepeda.
Boravak ovdje je kratak ali jako plodan. Pojanjavaju joj se njene zamisli i osjea da joj volje jaa:
Premda sam tu provela samo nekoliko dana - uz snagu kojom su djelovale u mojemu srcu
Boje rijei, i one koje sam proitala, i one koje sam ula, te dobro drutvo - uspjela sam shvatiti
istinu jo iz svojega djetinjstva ( 3,5).
Ve je odluila postati asnom sestrom kad se vrati u Avilu, te ee posjeuje samostan od
Utjelovljenja. Razumno je zakljuiti da od tog datuma 1533.g. ideal ivota koji je eljela prigrliti je
bio najdraa tema razgovora sa Ivanom Juarez. Logino da joj je ova govorila o vlastitom iskustvu
u samostanu, o ivotu karmelianki, o marijanskoj pobonosti reda. Ne moemo zamisliti da ne
trai od prijateljice vie informacija o stvari koja je tako ivo zanima. Samostan u Avili, najmanji
dio Reda, pred Avilom je odraavao duhovnu fizionomiju duhovnosti Karmela. Jedan od naj
karakteristiniji elemenata se sastojao u pobonosti Gospi. Ova tvrdnja vrijedi za cijelu karmelsku
obitelj pa i za kuu koja je otvarala vrata onoj koja e postati najslavnija ki Karmela.
2. Marijanski naslov samostana
Kao toliki drugi detalji, ime dano ljudskim stvarnostima odraava jednu namjeru i eli biti
znak. Marijanski naslov samostana Nae Gospe od Utjelovljenja, gdje e Terezija provesti najvei
dio svog Bogu posveenog ivota, sugerira postojanje sredita marijanske pobonosti kojemu moe
zahvaliti svoje porijeklo. I uistinu je tako bilo.
Samostan je utemeljen na inzistiranje donne Elvire Gonzales iz Medine. Pod njenim
vodstvom, jedan grupa ena zapoinje ivot u zajednici, prema tradicionalnoj shemi pobonih iz
te epohe. Zajednika crta duhovnog ivota grupe je bila pobonost Mariji. Uistinu kada otac
provincijal Andrija iz Avile doputa utemeljenje izraava se u ovim terminima:
...u potpunosti sam obavijeten o velikoj pobonosti koju vi donna Elvira Gonzales iz
Medine, koja stanujete u Avili, koju ste odavno imali a i sada imate prema naoj Presvetoj
Mariji....16
Prethodno, 2. sijenja 1478, papinski nuncij, monsinjor Nikola Franco, je bio povjerio don
Diegu Tamayo, dekanu crkve iz Santiaga di Campostella i kanoniku Avile, skupa sa dva druga
16

O. Steggink, Arraigo e inovacion, Madrid 1976. str.17.

15

avilska kanonika, don Ivan Alvarez i don Ivan Gutierezz de Zayas, poslanje da dopuste utemeljenje
i ovlaste gospou Elviru Gonzales da izgradi crkvu pod pravilom svete Marije i svetog Dominika.
Privlai pozornost klauzula koja doputa da se izabere zatitnik budue crkve. A iz zapisa o
oblaenju habita vidljivo je da je donna Elvira Gonzales ve due vremena nosila karmelski habit. 17
Kanonsko utemeljenje se dogodilo 1479., kada se zajednica nastanila u jednoj kui u ulici del
Lomo. Zbog nepodobnosti terena odluilo se na premjetaj na dananji teren. Gradnja je zapoela
1510.g. Pet godina kasnije, isti dan kad je svetica bila krtena u upi sv. Ivana, to jest 4. travnja
1515.g. asne sestre su otvorile novi samostan.
Ukazujemo na ove detalje upravo kako bi naglasili kako je pobonost Gospi i odluka da joj
se slui i njih nasljeduje u samom porijeklu samostana. Kada se radilo o tome da se dadne zatitnik
samostanu i zapone ivot u zajednici prema pravilu Karmelskog reda u duama grupe utemeljitelja
je prevladala odluka za Svetu Mariju od Karmela. Kada je Svetica ula u samostan od Utjelovljenja
zajednica je ve imala 56 godina karmelskog iskustva.
Nain postojanja i ivota Reda, njegov stil i duh odraavaju se u ivotu koji prolazi u sjeni
klaustara. Biljeke kanonskog pohoda oca generala o. Ivana Baptiste Rossi Rubeo, iz veljae
1567., vjerno odraavaju atmosferu u kojoj ive sestre samostana od Utjelovljenja. Na vidjelo izlaze
ogranienja i razliiti problemi zajednice. Ali i brojna svjedoanstva koje potvruju solidnu
duhovnost mnogih lanova zajednice, njihove kreposti i primjer redovnikog ivota.
3. Marijanska duhovnost Karmela
U samostanu od Utjelovljenja, Svetica odmah otkrije bogatstvo marijanske batine Karmela.
Ovo bogatstvo se primjeuje u kontemplativnoj duhovnosti koja je karakteristina za red, u velikom
i irokom, punom ljubavi, liturgijskom prostoru koji se daje marijanskom kultu, u brojnim
propisima ureenim za aenje Gospodarice i Zatitnice Karmela. Bez retorikog pretjerivanja
moe se tvrditi da dah marijanske njenosti nadahnjuje narav Reda i prati njegovu povijest u
vremenu. ivot karmelske obitelji gravitira oko nasljedovanja Krista i ugledanja na Mariju, koju se
motri. Sv. Terezija je jasan primjer onoga to tvrdimo.
Jedan dobar istraivaki studij iz 1960. je dao vrijedan doprinos upoznavanju marijanske
teme Karmela.18 Autor sabire i analizira marijansku tradiciju reda, predmet obilnih i detaljnih normi.
Pravne odredbe nastoje uokviriti vode jedne pobonosti koja stoljeima tee. Iz ovih voda, koje su
sastavni dio obiteljske batine Reda, je bez sumnje crpila i Svetica. Ona ipak nije ostavila izriita
svjedoanstva o ovoj toci. Ali i neizravna svjedoanstva razasute po njenim djelima doputaju da
se vidi, shvatila je veliinu i vrijednost marijanske duhovnosti koja jako proima ivot Reda.
Ne elimo duiti u detalje podsjeanje na propise i obiaje koji odraavaju ovu duhovnost, i
koji otkrivaju kako intenzivno je ozraje pobonosti i ljubavi prema Gospi. Citiramo samo neke
propise oslanjajui se na doprinose navedenog autora: biti e dovoljni da definiraju stav nauka i
ljubav koju Karmel gaji prema Gospi. Upravo jer je u najuem mukom ogrankom Reda teko je
pretpostaviti da su sestre ostale izvan marijanske duhovnosti koja oblikuje ivot, obiaje, liturgiju i
propise Karmela. Puno je loginije misliti suprotno, priznati da duhovna limfa koja preko stabla
dolazi do grana proizlazi iz istog korijena.
Pod zakonodavnim vidikom na primjer, razliite Konstitucije, koje su kroz povijest
odobrene, naglaavaju s jedne strane marijanski karakter Reda, a s druge odreuju seriju posebnih
propisa koje ele oblikovati duh, od kojega Red poprima svoju posebnu fizionomiju. A jo
konkretnije Gospa je prisutna kao posebna Zatitnica Reda. U konstitucijama analizirajui se ita
u tradicionalnim rubrikama: Kako odgovoriti onima koji pitaju o vremenu i nainu utemeljenja
naeg Reda, i zato nas se naziva Braa Blaene Djevice Marije od Gore Karmela.
Obilje odredbi ukazuju na ivu svijest da je se posveeni kultu i slubi Marijinoj. Ima
propisa koji ureuju molitvu Zdravo Marijo prija i nakon Boanskoga asoslova, svaki puta kad se
17

isto.
Radi se o djelu o. V. Hoppenbrouwers, Devotio mariana in Fratrum B.M.V. de Monte Carmelo, Rim, 1960.
Informacije koje slijede o marijanskoj pobonosti su preuzete iz ovoga djela.
18

16

moli Oe na. Ima obvezujui propis da svi redovnici svake subote u bijelom platu sudjeluju u
sveanom pjevanju Zdravo Kraljice. U samostanima gdje ima barem 4 novaka, svaki dan se mora
pjevati zavjetna misa na as Gospe; osim toga nakon Poveerja novaci e pred Gospinim oltarom
zapjevati neku pjesmu njoj u ast. Dan uoi slavljenja svetkovine presvete Zatitnice treba postiti.
Ne skidati kapular ni kada se spava.
Ima jedan propis koji ukazuje na profinjenost i njenost, obvezuje se priora da bdije nad
istoom bijelih plateva, jer su oni simboliki znak Marijine istoe. Istovremeno ne proputa se
naglasiti da su karmeliani braa Blaene Djevice Marije od Gore Karmela na iju ast i slubu
oblae bijele plateve.
Osim propisanih normi, bilo je tradicija i obiaja koji su pokazivali marijansku gorljivost
Reda. Izvanjski su to znakovi, ali roeni su iz sinovske pobonosti, koju je osjeala i ivjela
karmelska obitelj. Meu one redovite treba naglasiti pozdrav Marijinoj slici s naklonom glave ili
molitvom Zdravo Marijo ili kratkim zazivom.
I karmelska liturgija je davala veliki prostor marijanskom kultu. I Obrednik, Ceremonijal
Nikole Audeta (+ 1544) i Kalendar koji je objavio generalni kapitul 1564. dok je sabirao i
kodificirao pravila koja su od davnina postojala, donose brojna ovakva svjedoanstva. Osim onih
koje smo spomenuli navodimo pjevanje Zdravo kraljice na kraju poveerja, Malu Marijinu slubu
koju je trebalo moliti skoro svaki dan tijekom godine, molitva Aneo Gospodnji ujutro, u podne i
naveer, slavljenje Marijinih svetkovina i blagdana kao Bezgreno zaee, Prikazanje u hramu,
Pohod Elizabeti, Marijino prikazanje, Uznesenje na Nebo, karmelska Gospa it., s bdijenjem i
osminom.19
Ovo ozraje u potpunosti odgovara vjerskom fenomenu epohe, u kojoj se karmelski Red
definitivno nastanjuje u Evropi. Openito je poznato da je XII stoljee na Zapadu oznaeno
naglaenom pobonosti prema Gospi. Radi se o zajednikoj crti srednjovjekovnih Redova. A u
karmelu je vjerojatno jo naglaenija zbog vlastite tradicije i zemljopisnog porijekla. Dolazei u
Europu iz Palestine karmeliani su mogli samim time asocirati na mjesta koja su bila kolijevka
Reda, goru Karmel, i druga bliska sveta mjesta posveena tjelesnom prisutnou Isusa i Marije.
Uistinu prvi svesci povijesti Reda kada govore o porijeklu karmelske obitelji, spominju blizinu
izmeu Nazareta, Marijinog zaviaja, i Karmela.
Osim ove redovnike gorljivosti iz ove epohe, marijansko ozraje se primjeuje i u
kolektivnoj svijesti Reda koja naglaava posebne karakteristike koje je Karmel kontemplirao u
Mariji. Gospina duhovna fizionomija, toliko draga karmelskoj pobonosti, se zadobiva sjedinjenjem
bitnih crta koje, i odvojene, toliko govore srcu redovnike obitelji koja je posveena kultu i slubi
Marije. Nju se smatra Zatitnicom, to jest Majkom Isusovom, zatitnicom i gospodaricom Svete
Zemlje. I u naslovu Preista Djevica Red je vidio Bezgrenu, enu iz Otkrivenja, Majku
Otkupitelja. Na kraju Mariju motre kao Gospodaricu i Majku kapulara koja trajno zagovara
svoju djecu. Tri vidika su nedjeljiva, iako se moe primijetiti odreena prednost meu njima, ako se
dri kronolokog reda.
Smisao ovih pojmova je duboko i dobro opisao jedan drugi kamrelianin, otac Ludovic
Saggi.20 Vez ljubavi Reda i Gospe je jako naglaen od najstarijih pisanih dokumenata Karmela.
Dosta je prelistati Speculum Carmelitanum iz 1680.21
Red treba Mariji zahvaliti svoj nastanak i ivi kako bi je astio i nasljedovao. Taj mentalitet
je temeljni za karmeliane. To se spominje na generalnom Kapitulu koji se odvijao u Montepellieru
1287: Molimo pomo slavne Djevice Marije, Majke Isusove, na iju ast i tovanje je utemeljena
naa redovnika obitelj.22 Jasno da temu karmelskog marijanizima ne moemo saeti u malo
biljeki, nego bi to zahtijevao rad na veliki broj stranica. Ipak ono to smo kazali je dovoljno za
pokazati relaciju koja postoji izmeu Marije i Karmela, koji je u Njoj vidio Majku, Zatitnicu i
Gospodaricu. To uvjerenje je uvijek bilo jednoduno i neupitno. Marija svojom prisutnou ispunja
19

isto str. 135.

Santa Maria del Monte Carmelo, u I santi del Carmelo, Rim 1972, str. 109-135.
21
vidi Daniele de la V.M., Speculum carmelitanum, 2 vol., Amberes, 1680.
22
L.Saggi, cit.dj. str.115.
20

17

drevnu karmelsku kuu i oblikuje u njoj obiteljsko ozraje. Marijanska duhovnost ove obitelji je
uvijek u procvatu pa i u vremenu u kojem je ivjela Svetica.
Prihvaajui pretpostavke koje smo izloili, logino je zakljuiti da ulazei u samostan od
Utjelovljenja u Avili, Terezija dolazi u dodir i usklauje se sa duhovnosti Karmela. Dva njena
bazina elementa: ivot u kontemplativnoj samoi i ljubezna pobonost Gospi savreno odgovaraju
stavovima koji su Tereziju oznaili jo od djetinjstva. Ulazak u karmelsku obitelj Tereziji na
providonosan nain pripravlja na prikladne uvjete za razvoj njenog kontemplativnog zvanja i njene
ljubavi prema Gospi.
Ne znamo koje informacije i koju specifino karmelsku formaciju je Terezija imala u prvim
godinama redovnikog ivota. Evo ovdje jo jednog nedostatka u njenoj duhovnoj autobiografiji, ili
bolje rei njene autobiografije. Terezija nam ne donosi podatke koji bi malo osvijetlili ovo podruje
ili dio njenog ivota, koji ostaje u polu sjeni. Bez ovoga ne moemo doi do sigurnih zakljuaka.
Ali usprkos toga u njenim spisima imamo dosta jasnih naznaka kako bi tvrdili da je Svetica vidjela
porijeklo i razvoj Reda povezane s Marijom. To znai da je bila pouena u marijansku duhovnost
Karmela i da ju je usvojila u teoriji i praksi.
Kao potvrdu za to istrait emo Terezijina svjedoanstva koja nam izgledaju najvie
konzistentna i najvanija, i nadopuniti emo ih vanjskim izriajima njene marijanske pobonosti.
Pisana svjedoanstva i izvanjski ivotni izriaji pokazuju kako je ona asimilirala marijanizam Reda
i kako ga je ivjela u sferi svakodnevnice, te kako to komunicira drugima po svome iskustvu i
nauku.
Prije toga, iako znamo da smo na podruju hipotetikog, istraiti emo mogunosti koje je
Terezija imala tijekom svoga boravka u samostanu od Utjelovljenja u Avili da bude pouena u
tradiciji i marijanskom duhu Karmela. Ono to se u ovom periodu njenog ivota moe tvrditi samo
kao pretpostavka, prelazi zatim u siguran i dokazan podatak. U godinama 1570 1572, o. Jeronim
Gracian, prije nego li je uao u Red, ima mogunost itati Speculum Ordinis. Malo nakon toga
napisati e malu raspravu o porijeklu Karmela i poslati e je Majci Tereziji. 23 Sada emo istraiti
obadvije stvari, to jest istu pretpostavku i siguran podatak.
4. Terezija i karmelski marijanizam
Svetica, gladna itanja dobrih knjiga, ne daje nam izriitu informaciju o njenim moguim
lektirama karmelskih tema. Naprotiv, ima obilje njenih svjedoanstava o drugim duhovnim
lektirama.24 to vie izgleda da Terezija nije izravno itala karmelske autore. Ali usprkos ovoga
vjerujemo da bi bilo krivo zakljuiti da je njeno znanje o porijeklu marijanske duhovnosti karmela
bilo nedovoljno. Ima indicija koja ukazuju na drugaije miljenje. Aluzije Svetice bilo na poetke
Karmela koji se odnose bilo na kontemplativnu bilo marijansku duhovnost, ukazuju da je poznavala
temeljene elemente o karmelskom identitetu.
Bitne informacije o Redu u samostan od Utjelovljenja u Avili dolaze po redovnicima
karmelianima ispovjednicima i propovjednicima, koji pak nisu jedni, i koji opsluuju brojne
zajednice. Iz biljeki koje navodi o. Rossi (Rubeo), tijekom kanonske vizitacije, shvaa se da su
meu sestrama bile dvije struje: ekskluzivne odlune u elji da duhovnu asistenciju samostana
obavljaju samo redovnici karmelskog Reda, i druga grupa koje je vie voljela pluralizam, to jest
duhovnu asistenciju i od sveenika i redovnika drugih Redova.
Osim neizbjenih ljudskih slabosti, intelektualnih i duhovnih, treba potvrditi visoki postotak
pozitivnih kvaliteta kod onih koji, kao sveenici, duhovno asistiraju zajednicu samostana od
Utjelovljenja. Vodea nit mnogih praksi i nagovora ne moe biti drugo do li ivot Karmela, duh
kontemplacije koji potie traenje blizine Majke i Gospodarice, Djevice Marije, ije ima je
koriteno kao vlastito u redovnikoj obitelji kojoj je Ona dala porijeklo. Sve ovo ulazi u plan i
ambijent normalnog rada karmelskih redovnika.
23
24

Silverio di. s. Teresa, Obras completas del p. Jeronimo Gracian, u B.M.C. v. 15, str. 19.
Vidi. Morel-Fatio, Les lectures de sainte Therese (Extrait du Bulletin hispanique, 1- 2, 10 1908.)

18

Osim ovog karmelskog kanala informacija neki nedavni studiji primjeuju mogunost da je
Svetica mogla itati klasinu izvornu knjigu o duhovnosti reda: De insituzione primorum
monachorum, (Odgoj prvih monaha):
I sestrama samostana od Utjelovljenja, na poseban nain donni Tereziji de Ahumeda, koja
je toliko voljela itati dobre knjige, bio je poznat asni tekst Insituzione (Odgoj), jer njen samostan
je imao jedan primjerak rukopisa knjige, na latinskome i narodnom jeziku, skupa sa starim
Pravilima Reda, u dragocjenom kodeksu, iz sredine XV. stoljea. Ideal Karmela koji je donna
Tereziju de Ahumeda i njene prijateljice zanosio je tono ono to je u tome zapisano, to su
vjerovale i duhovno usvojile sa svom iskrenou due.25
Tragovi ovog mogueg itanja ve su primijetili razni autori u razliitim prijelazima u
terezijanskim spisima. Odgoj prvih monaha je bio skoro prirunik karmelskog duha. Sabirao je
tradicije s istoka, pune izvornosti i legendi. Sve do XVII stoljea bila je to glavna knjiga za
duhovno itanje, kojom su karmeliani svakodnevno hranili svoje due. Knjigu je napisao
katalonski karmelianin Filip Ribot negdje oko 1300. godine. Djelo je odmah prihvaeno kao
primarni izvor duhovnog nadahnua za Red, naravno da jurisdikcijski primat je pripadao pravilu sv.
Alberta, latinskog patrijarha Jeruzalema.
Kodeks koji smo gore spomenuli je openito poznat pod imenom kodeks Avila Rim. Osim
rasprave De insituzione primorum monachorum, sadri i 7 drugih svezaka. Evo njihovih naslova:
Konstitucije generalnog kapitula iz Montpelliera 1369; Rasprava o porijeklu, odobrenju i potvrdi
reda Gospe od Gore Karmela, anonimnog autora; Saetak razloga i prava za obranu Reda i
njenoga naslova Blaene Djevice Marije od Gore Karmela koji je napisao Ivan iz Banconthorpa;
Viridario Ivana Grossia; Povlastice ili Bullario Reda Aleksandra IV (1254-1261) i Ivana XII (13161336).
Bez sumnje najvanije djelo iz kodeksa za karmelesku duhovnost je De insituzione
primorum monachorum, koje prezentira kontemplativni ideal kojem se treba posvetiti karmelski
redovnik. U njemu se govori i o povijesnim korijenima reda sve do proroka Ilije.
Najznaajniju karakteristiku kodeksa Avila Rim o. Gracijan od sv. Terezije, bosonogi
karmelianin,26 je opisom naglasio da su svi detalji sveska prepisani na latinski i kastiljanski. Treba
primijetiti da tekst ne donosi prvo sve na latinskome pa prijevod, niti u dva stupca na dva razliita
jezika. Metoda koju se slijedilo je posebna. Openito govorei nakon jednoga poglavlja ili paragrafa
kraeg ili dueg na latinskome slijedi kastiljanski prijevod. Zato je to tako? Vjerojatno se radi o
kodeksu koji je bio pisan s ciljem zajednikog itanja. Zbog toga, moda, nakon paragrafa na
latinskome jeziku koji se redovito koristio u skupnim zvaninim susretima zajednice, ponavljao se
isti tekst na narodnom jeziku zbog onih koji nisu znali latinski, na primjer brae laika ili asnih ne
kornih sestara.
Ovo miljenje nam izgleda vjerojatnim. Objanjava razlog zbog kojega se pisao tekst na
gore spomenuti nain. Ono to se ne moe sa sigurnou dokazati je da kodeks potjee iz biblioteke
samostana od Utjelovljenja. Ne moe se dovoditi u pitanje starost kodeksa koji datira iz XV
stoljea. Ne moe se diskutirati ni o kvaliteti i jasnoi kastiljanskog prijevoda koji potvruje
provenijenciju iz te panjolske regije. Kako bi se dokazalo da je kodeks pripadao samostanu od
Utjelovljenja navodi se da odmah nakon naslovnice je zapisano: Ova knjiga je iz samostana iz
Avile. Ali radi se kasnijem zapisu vjerojatno napisanom u XIX stoljeu. Vjerojatno to potvruje
jedan drugi tekst. U popisu Inventure dokumenata koje je posjedovao samostan, koji je napravljen u
XVII stoljeu a jo je sauvan ita se: Knjiga o porijeklu reda. Br. 55. Kazeta 2.
Podudaranje ovih detalja sa aluzijama svetice o starosti Reda i plemenitosti porijekla od
svetih proroka (O 29), ne dovodi do sigurnosti da je Terezija itala De insituzione primorum
monachorum. Ovu pretpostavku neki tvrde a drugi je pobijaju.27
25
26

O. Steggink, Arrigo e innovacion, Madrid, 1976., str. 95.

Grazian od S.T.., Il codice di Avila, u Ephemerides carmeliticae, 9 (1958), str 442-452.

19

Bilo kako, oigledno u odreenim izrazima koje Terezija koristi odjekuju drevne tradicije
Karmela i primjeuju se tragovi karmelske duhovnosti. Odjeci koji se primjeuju u rijeima Svetice
odgovaraju tome da ona poznaje, barem usmeno, povijesne i legendarne korijene Reda, glavne crte
karmelskog ivota, na poseban nain povezanost s Gospom.
Dokazano je da u zadnjem desetljeu svoga ivota o. Grazian upravo o ovoj temi pisao
Svetici. Poznat je karmelski marijanizam koji je na poseban nain ivio najdrai suradnik sv.
Tereze. Na temelju nekih autobiografskih crtica samoga o. Jeronima Graciana, o. Silverij je mogao
tvrditi da jedna od prvih knjiga koje je napisao, spomenuti otac, ba prva, govori o starinama i
izvorima Karmela. Osim toga, prije nego je obukao karmelski habit u Pastrani, poslao je
autobiografiju Majci Tereziji.28 Isti autor tvrdi da znamo kako je obukao karmelski habit 1572. U
autobiografskim zapisima, pisanim u treem licu, o. Grazian govorei o djelu koje je napisao kae:
Uzimajui u ruke Speculum Ordinis, u malo dana ga je prouio i izloio je po tokama
cijelu povijest Reda, od proroka Ilije sve do sadanjeg stanja. S toliko zanimanja je traio knjige
koji su govorili o ovome i prouavao ih je. Gospodin mu je udijelio jednu veliku milost; da je jasno
izgledalo kako Gospodin eli da u ovo vrijeme on njemu slui u ovoj Religiji (Redu), u kojoj e
trebati initi velike stvari, i da najvea sluba koju moe obavljati za Gospodina je to da u tome
radi. Budui da je to bio Red Majke Boje, koju je toliko ljubio, izgledalo mu je da e se njime
posluiti. Sa svom panjom je poeo pisati neto o ovome Redu i njegovim Pravilima; napisao
jednu malu raspravu o ivotu proroka Reda, koju je zatim poslao Majci Tereziji od Isusa.29
Svjedoanstvo o. Graciana je jasno i izriito. Njegova rasprava o ivotu proroka Reda se
uglavnom nadahnjuje na Speculum Ordinis. Ovaj se sastoji iz duge serije svezaka uzornih
karmelskih autora. Povijest, kronika, duhovnost, apologija Reda, pobonost Gospi, nauk o njoj kao
Zatitnici Karmela, cvjetii o udesima koji se pripisuju Marijinom zagovoru, porijeklo i starost
kalulara itd. su marijansko blago njegovah stranica. Meu svim svescima koje Speculum Ordinis
sadri posebno mjesto pripada tekstu De insituzione primorum monachorum koji se pripisivao prije
Ivanu Nepote Silvanu, 44-tvrtom biskupu Jeruzalema, a danas se pripisuje Filipu Ribotu,
katalanskom karmelianinu koji ga je napisao negdje oko 1370.
Kao posljedica toga, iako unatrag i pred kraj svoga ivota, Svetica je mogla itati i koristiti
djelo o. Graciana, koje joj je on poslao na dar. Poznajui izvor na kojem se autor nadahnuo i ljubav
koju kae da je imao prema Gospi bez sumnje u svojoj maloj raspravi je opisao sve temeljne
aspekte karmelske duhovnosti: poziv na kontemplaciju i marijanska pobonost.
Kada je o. Gracian poslao knjigu Majci Tereziji ona je ve bila napisala neka od svojih
najvanijih dijela, Moj ivot, Put k savrenosti, Misli o Bojoj ljubavi. Ali nije jo bila niti poela
pisati Knjigu o osnucima i Zamak due.30
Kao posljedica toga terezijanski tekstovi o osnucima (O 14,5; 23,3; 29,33) i Zamak due su
napisani nakon to je ona itala knjigu o. Graziana. U njima Svetica podsjea na drevnosti i
porijeklo Reda, svete Proroke od kojih proizlazimo, kontemplativni poziv Karmela. Spominje i
habit, znak duhovne povezanosti s Marijo, jer je to odijelo Djevice ili Nae Gospe; kako ga ona
izriito naziva.
Ako se dre na pameti ovi podatci koje smo sada iznijeli moe se tvrditi bez opasnosti od
pretjerivanja da u citiranim tekstovima nailazimo na odraz dvostrukog aspekta karmelske
duhovnosti, da vjerojatno, osim utjecaja koji proizlazi iz ambijenta samostana od Utjelovljenja, ovi
tekstovi se mogu dovesti u korelaciju sa knjigom koju je napisao o. Gracijan izmeu 1570- 1572
godine.
5. Red Nae Gospe od Gore Karmela u terezijanskim tekstovima
27

Pretpostavku podrava O. Steggink, nav.dj. str. 95. Protiv toga je poznati terezista T. Alvarez, Sobre temas de historia
teresiana, u Ephemerides carmeliticae, 28 (1977), str. 149-155.
28
vidi. B.M.C., vol. 15. st.19.
29
vidi O. Steggink, Experiencia y realismo, Madrid 1974, str. 112 biljeka 32.
30
vidi. T. Alvarez, Cronologia de los escritos de santa Teresa, u Introduccion general a las Obras completas, str XIV.

20

Karmelski poziv na kontemplaciju ulazi u dubine Terezijine due. Usklauje se sa njenim

naravnim sklonostima. Jo kao djevojica osjeala je privlanost prema samoi, molitvi, sabranosti,
motrenju vjenih istina i herojskom primjeru svetaca. Igrala se sa drugim djevojicama Jako mi se
dopalo praviti samostane. Kada bih se s drugim djevojicama igrala redovnica, inilo mi se da sam
to eljela biti... ( 1, 6). Djetinji svijet, u odrasloj dobi postaje stvarnost u samostanu od
Utjelovljenja. Ali sad se vie ne radi o igri, nego o obavezi koja dosee do korijena njenog
kranskog ivota. Svetica poinje to vjerno ivjeti, upoznati e padove i uspone u prvoj fazi sve do
1554. Od ove godine linija postaje samo uzlazna i okomita, u trajnom nadilaenju. Od tada e klju
njenog ivota postati molitva. Ovaj, a ne neki drugi put, odvesti e Tereziju do sjedinjenja s Bogom,
u trajnom postojanom kontemplativnom stavu Bojih stvarnosti.
Zbog ovoga kaemo da je pogoena u duhu, kada otkrije ovu bitnu karakteristiku Reda. Da
li je to otkrila ili ne itajui De insituzione primorum monachorum nije vano. Uistinu
kontemplativni aspekt karmelske duhovnosti u potpunosti se slae sa nutarnjim stavom Svetice.
Jedan od klasinih tekstova koji otkriva njenu misao nalazi se u Zamku due:
Stoga sad kaem, premda smo sve mi koje nosimo ovu svetu odjeu Karmela pozvane na
molitvu i kontemplaciju jer to je bilo nae polazite, iz tog roda dolazimo, od onih naih svetih
otaca s gore Karmeal, koji su u tako velikoj samoi i uz toliko preziranje ovoga svijeta traili ovo
blago, ovaj dragocjeni biser o kojem govorimo...(Z V 1,2).
To je Terezijin tekst koji najjasnije potvruje kontemplativni poziv Reda i povezuje ga sa
njegovim porijeklom. Ima i drugih tekstova u kojima Svetica potie svoje keri da se sjete i
nasljeduju nae prave utemeljitelje, a to su Oci od kojih proizlazimo (O 14, 4); ne vrijeati nae
svete prethodne Oce, nastojei se njima suobliiti (O 14, 5). U jednoj od svojih pjesmama podsjea
na jakost i gorljivost proroka Ilije i dvostruku duh Elizeja (Pje. 10).
Ustrajno prisjeanje na proroke, koje lebdi nad njenim spisima, potvruje da je Svetica
poznavala stare karmelske tradicije, a meu njima i one koje govore o tome kako povijest
karmelske obitelji see do vremena proroka Ilije i njegovih nasljednika, prorokih sinova. Tako je
postala svjesna kontemplativnog duha Karmela, a to nam dokazuju tekstovi koje smo citirali.
Ipak vie od ovoga aspekta nas zanima naglasiti kako je Svetica usvojila i asimilirala
marijanizam Reda. Pripadnost Karmela Mariji je sredinja ideja marijanske Terezijine misli. Ona to
stalno ponavlja gotovo istim izrazima, kao da se radi o ope prihvaenoj stvari. Ipak piui kako je
Karmel Red Djevice (I 14), Nae Gospe (O 23, 13), Slavne Kristove Majke (O 14,5),
Presvete Djevice Nae Gospe (O 27,8), Djevice nae Gospodarice (O 27,11) itd su izrazi
rasijani u njenim djelima, na poseban nain u Pismima i Osnucima, Terezija se ne oslanja na neko
openito miljenje, pobono i banalno. Stvarnost je drugaija. U naslovu Red Djevice ili Red
Nae Gospe, Svetica vidi istinsko ime karmelske obitelji. Zbog toga ga koristi na svakom koraku,
svjesna njegova znaenja i onoga to oznaava: ovisnost o Mariji.
Ako je Red Gospin, s njom su povezane osobe i stvarnosti Karmela. Svetica tako razmilja.
Iz ove perspektive koja polazi od srca sve se odnosi na Mariju i povezano je s njom. Pravilo koje
slui kao tok ivota Reda je Pravilo nae Gospe ( 36, 26; O 22, 22), ili nae Gospe i Kraljice
(P 3, 5), samostani su mali golubinjaci Djevice nae Gospe (O4, 5); njene asne sestre su
Djeviine keri (O 16, 7), keri i sestre Djevice (Pis. 298, 6), ovice Djevice (O 18, 7);
redovnici su sinovi Djevice (O 23, 10), stado Djevice (Pis. 281, 6), kavaliri Djevice (DI, 11
puta); i habit Reda je habit Djevice nae Gospe, vae presvete Majke ( 35,6; P 13, 3; Z III
1,3; O 16,5, itd).
Iz ovih izraza se jasno vidi da Svetica ima radikalno i potpuno poimanje o povezanosti Reda
i Marije. esto se utjee izrazima Majka, Gospodarica, Zatitnica Reda. Isto tako koristi
povezane pojmove koji pripadnike reda, fratre i sestre, oznauju kao sinove i sluge Marijine. Sve
druge stvarnosti koje su integrirane u Karmel: konstitucije, samostani, habiti, itd. postaju Marijinim
vlasnitvo. Misao Svetice se moe saeti u samo jednu frazu: Mi smo Gospini.
21

itajui terezijanske tekstove, moe se zakljuiti da bliska ovisnost se ne odnosi samo

openito na sve skupa nego je osobna. Pred svakim lanom karmelske obitelji svijetli Marijin lik.
Ona, uvijek pored Isusa, je kontemplativcu savren primjer nasljedovanja Krista. Blizu Kristovu
vjerniku, snagom svoga duhovnog majinstva, je trajni poticaj za vjerno ustrajati na putu
nasljedovanja Krista. Marijine zasluge obogauju ljudsku nedostatnost. S tom podrkom
savrenstvo kontemplativnog ivota gubi osjeaj nedostine utopije i postaje otvoren cilj kranskoj
nadi. To Terezija kani kazati, kada podsjea svoje sestre koju dobru Majku imaju u Mariji:
A Njegovo Velianstvo dobro zna da mogu pomiljati jedino na Njegovo milosre, a kako
ne mogu ne biti onakva kakva sam bila, nemam drugoga lijeka nego utei se Njemu i uzdati se u
zasluge Njegova Sina i Djevice, Njegove Majke, iju odjeu nedostojno nosim, i vi je nosite. Hvalite
Ga, keri moje, jer doista pripadate Gospodarici pa se nemate zbog ega stidjeti to sam ja nikakva
jer imate tako dobru Majku. Nasljedujte je i razmislite kakva mora biti uzvienost Gospe i kakvo
dobro imati je za zatitnicu jer nisu bili "dostatni moji grijesi i to to sam takva da se i u emu
okalja ovaj sveti Red. (Z III 1,3).
Ovdje jo jedanput Svetica govori bez oklijevanja o Marijom majinstvu i zatiti Reda,
naglaavajui marijansko sinovstvo svih koji pripadaju Redu. A to podrazumijeva obvezu drati
pred oima Mariju i nasljedovati je. Bitno je sjeanje na tako dobru Majku da se oblikuje
obiteljska toplina u ivotu Karmela. Motriti Mariju postaje odluujue za rijeiti osobne potekoe i
one koje se mogu javiti u svakom ljudskom suivotu. Nasljedovati znai ivjeti jednostavno u liniji
Evanelja. Zbog toga Svetica sestrama u Sevilji, kad su doivjela bolna iskustva, podsjea svoje
sestre da su keri i sestre Marijine. Keri moje, budite sve Marijine keri i njene sestre. Nastojte se
meusobno ljubiti i pravite se da se nita nije dogodilo (Pis. 298,6).
Prizivati sjeanje na Djevicu ije su keri i sestre kako bi se znale dobro i profinjeno
ponaati i djelovati je odluujui argument Svetice. Usmjeriti pogled srca na Majku je najbolja
garancija za autentino evaneoski djelovati. To je uvjerenje Karmela i prisutno je u njegovoj
duhovnosti. Terezija je to asimilirala i ivjela. Bilo je neizbjeno da se to odrazi i u njenim spisima.
III. OSOBNA ISKUSTVA POBONOSTI GOSPI
Uvijek za Marije blagdane nam dolaze muke i utjehe kao njeni darovi(Pis. 240).
U potpunom skladu sa Terezijinim rijeima je svjedoanstvo njenoga ivota. Njena
marijanska duhovnost se obogauje marijanizmom Reda. Njen rast se ne zaustavlja i dolazi do
mistinog iskustva Marije. U meuvremenu, Svetica nastavlja iskazivati svoju sinovsku pobonost
u tradicionalnim oblicima iako su i oni podloni procesu rasta.
Terezija usredotouje svoje odnose sa Marijom na njeno majinstvo. Kao posljedica toga
kod Terezije imamo neprekinuti niz gesta i stavova koji ukazuju spontanim govorom punim
njenosti kolika je njena ljubav prema Gospi. Ne zaboravimo da je Svetica ena iz naroda. Njena
pozadina je tipina za osobe njenog stalea. Na kraju nije studirala teologiju. Ali je s puno elje
itala knjige solidne duhovnosti koje su ostavile duboki trag na njenu misao
Marijanska pobonost Terezije nije intelektualistika nego ivotna, raa se iz srca. Govorei
na ovaj nain ne elimo kazati da je plod samo njenih osjeaja i ljubavi. Zna se da biblijska
terminologija identificira srce kao sredite volje, ali i razuma i elje (vidi Mt 15,18). Figurativno
koritenje pojma oznaava ivotni princip ljudske aktivnosti, sredite gdje se odvija razmiljanje i
sjeanje, svijest o samome sebi i svaki svjesni stav kojim se osoba treba odrediti. Na ovaj nain
govorimo o pobonosti vie egzistencijalnoj nego intelektualistikoj, ali bez iskljuivosti, naprotiv
podrazumijeva znanje koje je Svetica zadobila o Gospi itajui i sluajui propovijedi. Znamo da ih
je jako voljela sluati i da su joj bile drage ( 8,12).

22

Kako bi odredili mjeru irine i dubine, koja je uvijek sve vie rasla, njenih marijanskih
spoznaja moemo se okoristiti analogijom. Jedno od sredstava za napredak u spoznaji objave je
osobno razmiljanje: motriti i uiti o istinama vjere, razmiljajui o njima u svome srcu kako je to
inila i Gospa.31
Tako je inila Terezija, ivjela je motrei otajstva svoje kranske vjere. Presveta Ljudska
Isusova narav je sredinja os ovog kontemplativnog stava. Dakle, Svetica esto povezuje Kristovo
otajstvo i Marijinu osobu. Mislim da neemo prenaglasiti zakljuak ako tvrdimo da shvaanje
Kristova otajstva je popraeno progresivnom sposobnou shvaanja Marijina lika i poslanja u
ivotu Isusa i ivotu njegovih vjernika. To je prema nama sluaj i kod Svetice. Pokazuje jednu
rastuu spoznaju o Mariji koja zatim implicira rast u ljubavi i elji u sluenju.
1. Sjeanje marijanskih otajstava
Marijina osoba, poslanje koje joj je Bog odredio, njeno mjesto u planu spasenja, sjedinjenje
s Sinom, najznaajnije epizode njenog zemaljskog ivota, sluba posredovanja koju obavlja na
nebu, sve ono to moemo nazvati marijansko otajstvo je bilo predmet razmiljajueg motrenja
sv. Terezije.
Ipak nema puno toga to je Svetica napisala o putu kojim je Marija prola, iako ima
napomena i aluzija o skoro svim njegovim aspektima. Osjeaji koji su se javljali u njenoj dui
motrei Mariju su oznaeni konkretnim i krajnje ljudskim crtama koje pribliavaju Marijinu figuru
njenom ivotu, sve do njene i nevjerojatne bliskosti. Ljubezni pogled kojim Terezija motri Djevicu
sobom nosi rast u spoznaji i ljubavi. Svetica to pokazuje na tisue naina. Tako na primjer podsjea
na glavna Marijina otajstva, sveano slavi njene blagdane, pokazuje veliku ljubav prema Gospinim
slikama, osjea se sretnom to nosi njezin habit, jako cijeni kapular, pokazuje posebnu ljubav
prema molitvi krunice, Zdravo Marije i Velia. Na kraju ide na hodoae zahvale u svetite Gospe
od Guadalupea u Estremaduru.
Meu svim ovim iskustvima osobne pobonosti Mariji sjeanje na njena otajstva i naslove je
jedno od onih koje je najdublje doivljavala i vie su naglaeni u terezijanskim spisima. Svetica
izriito spominje Bezgreno zaee, Roenje, Prikazanje u hramu, Navijetenje, Majinstvo, bijeg u
Egipat sa Djetetom i sv. Josipom, sudjelovanje u Kristovu pashalnom otajstvu, slavno Uznesenje na
Nebo, slubu posrednice u korist krana.
Bezgreno zaee. Prvo podsjeanje na ovaj marijanski privilegij se nalazi u knjizi Moj ivot,
vezano uz dramu strasti sveenika iz Becedasa. Kako bi objasnila njegovo obraenje Svetica pie:
Naa Gospa mu je, zacijelo, puno pomogla, jer je osobito tovao njezino Zaee i toga bi dana
prireivao veliko slavlje ( 5,6). Ovu prvu i gotovo jedina aluzija na Bezgreno Marijino zaee, i
to da je onaj sveenik bio jako poboan ovoj Gospinoj povlastici, treba itati u svijetlu
pripovijedanja te epizode. Po naem miljenju, Svetica podsjea, ovaj marijanski privilegij kao
suprotnost sa stvarnou koja je u Becedasu. Nasuprot razliitih obilja neistoe koji mogu isprljati
srce ovjeka, dolazi sjeanje na Marijinu potpunu istou.
To je jedno bolno iskustvo za Tereziju, motriti tako izbliza ovu duhovnu dramu.
Zaslijepljenost onog sveenika je bila dola do te toke da je bio izgubio svaku ast i dobro ime
( 5, 4). Do koje krajnosti ga je dovela naklonost i veza s jednom enom iz istoga mjesta (isto).
On je bio u stalnom stanju grijeha jer nije znao uvati svoje srce.
Drama koja se odvija pred njenim oima dovodi je do poniznog i zahvalnog priznanja:
Premda sam bila toliko nevaljala, u neto takvo nisam upala, niti sam ikad kanila
napraviti zlo, a i ne bih, sve da sam i mogla, silila druge da imaju naklonost prema meni. Gospodin
me je ouvao od toga ( 5,5).

31

vidi. Morel-Fatio, Le luctures de sainte Therese, (Extrait du Bulletin Hispanique, 1-2 10-1908).

23

Na profinjen nain Svetica otkriva da je uvijek bila sauvana od neistoe u svojim

osjeajima. Poniznost, koja je kao istoa duha, ju je uvala da se ne isprlja na ovaj nain. Govorei
o obraenju sveenika iz Becedasa djelomino ga pripisuje Marijinoj pomoi: osobito je tovao
njezino Zaee, Svetica sugerira kontrast koji se moe iitati izmeu redaka. Marija, bezgrena,
bez mrlje ini moguim povratak onog ovjeka sveenikom istom ivotu. Aludirajui na vlastitu
ast, Terezija pokazuje da poznaje postojanje odnosa izmeu ove kreposti i istoe nae Gospe,
puki izraz koji se tada puno koristio za iskazati Bezgreno Marijino zaee.
U Terezijinom kratkom dijelu Duhovni izazov ima jo jedna naznaka o istoe nae
Gospe. Odgovor sestre Ane Sanchez svakome kavaliru ili Gospinoj keri koja e svaki dan traiti
od Boga da joj udijeli svoju ljubav sastoji se u tome da moli tri puta dnevno Zdravo Marijo na ast
istoe nae Gospe.
Meu osobnim gestama koje ukazuju na pobonost Svetice prema Bezgrenom Marijinom
zaeu ima nekih koje ne treba zaboraviti. Na primjer, najvei broj novih utemeljenja kao zatitnika
ima sv. Josipa, ipak dva nova samostana Valladolid (O 10, naslov) i Pastrana su posveeni
Bezgrenom zaeu.
Treba se takoer prisjetiti i dara koji je prema tradiciji Svetica poslala bratu Petru de
Ahumada koji je tada bio u sredinjoj Americi. Dar je bio slika Bezgrene koja se jo uva i asti u
El Viejo, malom mjestu u Nikaragvi. Prema nekim dokumentima, slika Bezgrene koja se danas
asti kao naa Gospa iz El Viejo, je ona koju je Terezija poslala svome bratu. Izmeu sinova don
Alonsa Petar de Ahumada je bio jedini koji je otiao u sredinju Ameriku, koji je tuda proao i
uputio se za Floridu i druga podruja sjeverne Amerike.32
Marijino roenje. Poznata je sposobnost komuniciranja Svetice i prenoenja svojih osjeaja
na one koji je okruuju. Protivnica namrgoene svetosti znala je kao nitko drugi obradovati u
zajednici. Dosta joj je bilo otvoriti vrata duha da dopusti da radost koju je nosila u sebi izie na van.
U nekim prigodama radost se pojaava upravo zbog marijanskih motiva. Marijino roenje budi
poseban osjeaj njenosti u Terezijinoj dui. Ona sam to kae u jednom Izvijeu. Blagdan
Marijina roenje budi u meni posebnu radost (I 48).
Nama izgleda kao da u spontanom povjerenju Terezije ujemo produetak liturgijske
antifone: Tvoje roenje, o sveta Majko Boja, navijeta radost cijelome svijetu.
Prikazanje Marijino u Hramu. Jedan druga epizoda iz Gospina ivota, okrunjena legendom,
ali koja ima svoje mjesto u drevnoj liturgiji Crkve je prikazanje Marijino u Hramu. U
terezijanskome Karmelu slavilo se na posebno svean nain: Bio je dan Prikazanja nae Gospe
godine 1575 (I 60), kada je Svetica dobila uvjerenje da prakse zadobivanja autonomije za
Reformirani Karmel dobro napreduje, usprkos potekoa i rizika u kojim je bio otac Gracian, koji je
bio dobio zaduenje da ostvari ovaj projekt.
Sam Gospodin joj je ulio ovu sigurnost. Nakon to je napomenula liturgijski datum, Tereza
odlui u svome srcu, da kada sve bude dobro zavrilo, traiti e od o. Graciana neka zapovijedi da
se u svim naim samostanima Bosonogih karmeliana ovaj blagdan sveano slavi (isto). Tako je i
bilo. O. Gracian, kao zahvalu za milost koju je dobio toga dana i to je izbjegao opasnosti u kojoj je
bio, traio je odmah da u svim samostanima ustanovi blagdan Marijinog Prikazanja.
Navijetenje. Navijetenju je Svetica posvetila este i due meditacije. To se odmah
primjeuje. Ona je se pribliila Djevici u prvom radosnom otajstvu sa beskrajnom ljubavlju.
Zaustavila je svoj pogleda na Marijinom stavu, osvojio ju je nain na koji je Marija prihvatila rije
Boju i nain kako je odgovorila. Svetica to dri pred sobom. Uistinu na razliitim mjestima u
svojim djelima podsjea na epizodu Navijetenja. A to ini kako bi prikazala istinski primjer vie
kreposti koje su potrebne onome tko eli po molitvi ui u nutarnje odaje Zamka.
Iz Marijinog stava u Navijetenju Svetica je puno nauila. Zbog toga eli pouiti sestre
pozivajui ih da izgrauju svoj ivot na Gospinom ponaanju. Opominje neke uene, koji su
32

Gabriel de Jesus, La santa de la raza, Madrid 1930, t. 2, str. 352, biljeka 2.

24

daleko od evaneoske stvarnosti kada pretendiraju da svojim znanjem shvate neshvatljivu veliinu
Boju (M 6, 7).
Terezija je naprotiv zaljubljena u nain na koji je Marija sluala Boju poruku i odgovorila,
nikada ne zaboravlja stil Djevice. Moda upravo zbog ovoga je htjela dati ime samostanu u Alba de
Tormes Nae Gospe od Navijetenja (O 20). Prva redakcija Misli o Bojoj ljubavi je napisana 1563,
ili izmeu 1566 i 1567. To znai vie godina prije nego je podignut samostan u Alba de Tormes
(1571), Svetca je na dugo razmatrala o velikoj vjeri i mudrosti koje je Gospa pokazala kod
Navijetenja.
Marijino Boansko Majinstvo. Svetica uobiajeno kada spominje Presvetu Mariju, asocira
odmah na najvee od njenih otajstava, na njeno Boansko Majinstvo. Izriito je naziva Majkom
Bojom barem u pet navrata.33 Drugi puta koristi naziv Majka Gospodinova ili naega
Gospodina. Najee je naziva Isusova Majka ili Majka Sina Bojega. I obrnuto kada imenuje
Isusa oznauje njegovo stanje Sina Djevice Marije.34
U nekim nadnaravnim iskustvima uje govor i ovom marijanskome otajstvu. Slua Krista
Gospodina koji kada govori o Mariji naziva je Majkom (I 36). Kada pripovijeda o utemeljenju
samostana u Valladolidu govori o sigurnosti spasenja Bernardina di Mendoza na temelju
Gospodinovih rijei: Gospodin mi ree da e mu iskazati milosre zbog sluenja njegovoj Majci
kada je dao onu kuu (O 10, 2).
Na razliit nain spominje Marijino boansko majinstvo. Neki puta je jednostavno naziva
Majka Boja, Gospodinova, dobrog Isusa... U drugim prigodama dodaje pridjev Majka slavna,
preslavna, presveta, blagoslovljena (P 3,8; O 16,5; 29,28...). Dva naslova su pravi biseri
ljubavi: Marija je dragocjena Majka naega Gospodina(Pis. 252), djevojka jako lijepa pored tek
roenog Sina (Pje. XII).
Napomene o Marijinom otajstvu Majinstva, koje svetica na viestruk nain izraava,
ukazuju da je bila naviknuta na te izraze kranske puke pobonosti. To je pobonost koju ona ivi
i koja e je voditi do dubokih nivoa mistinog iskustva. Terezija je navikla provoditi u praksu
savjete koje daje svojim sestrama, kada ih ui da dobro mole usmene molitve, posebno Oe na i
Zdravo Marijo:
A ono to vam sada hou svjetovati (ak mogu rei i pouiti vas, jer mi je, kao majci, sa
slubom priorice koju vrim, doputeno) jest to kako morate moliti usmeno, jer je pravo da
razumijete ono to govorite. A zato to onoga tko ne moe misliti na Boga moda duge molitve
takoer zamaraju, u njih se ne elim upletati, ve u one koje smo obvezne moliti, jer smo krani, a
to su Oena i Zdravomarija; ovo zato da za nas ne mogu rei da ne razumijemo to govorimo,
osim ako nam se ne ini da je dosta to slijedimo obiaj, samo izgovarajui rijei, i da je to dosta.
Da li je dosta ili nije, u to se ne upleem; rei e to oni koji su ueni. Ono to bih ja htjela, keri, da
mi inimo jest to da se ne zadovoljavamo samo time; jer kada kaem vjerujem, ini mi se da e
biti razlono da shvaam i znam to vjerujem, a kada Oe na, bit e znak ljubavi spoznati tko je
taj na Otac i tko je taj Uitelj koji nas je nauio ovu molitvu (P 24, 2).
Slijedei nit govora trebalo bi rei isto o Zdravo Marijo. Treba se pribliiti otajstvu i
promotriti. Ljubav je shvatiti da ova blagoslovljena Djevica koju zovemo Majka Boja i je ta
ijom djecom se osjeaju svi krani. Terezija je uistinu tako uinila. Pribliila se otajstvu Marijina
boanskog majinstva, sa strane koja je najblia srcu, polazei od Isusove presvete Ljudske naravi,
bez da izgubi s vidika atribute njegova Boanstva.
Pred sobom ima dvije Kristove naravi, boansku i ljudsku (M 1,9); Sin je Boga Oca (P
10,11); ini udesa (P 34,8); beskrajna je mo koju ima ova Presveta Ljudska narav sjedinjena sa
boanstvom ( 28,9); Gospodin je iako ga moemo smatrati prijateljem; ili tonije jedini je koji
33
34

vidi 22,1; I 25; P, arg.; Z I, 2,12; Pis. 196.

vidi. 27,4; P 3,8; O 14,4 i 16,5: Z III, 1,3; VI, 7, naslov. itd.

25

zasluuje to ime zbog uzvienosti koju pokazuje ( 37, 5-6); jedno je s Ocem (P 27,4); Otkupitelj je
dua (Z I, 2,4); njegova rije je postojana ( Z, VII, 2,8).
Iz ovo boanskog Kristova stanja koje se moe uvidjeti samo po vjeri proizlazi Marijina
veliina. Od tuda njene zasluge i njen zagovor. Zato to je Majka Boga koji je postao ovjekom njen
zagovor za vjernike je uinkovit.
Terezija to tako shvaa. Kao logina posljedica treba zakljuiti da je puno puta razmatrala o
Marijinom majinstvu. I to ne na povran nain nego nasluujui do mjere do koje to doputa
nepristupanost bilo kojega otajstva Marijinu veliinu, predragocjene Majke Boje.
Otajstva Isusova djetinjstva (roenje, obrezanje, poklon mudraca, prikazanje u Hramu, bijeg
u Egipat) potakli su osjeaje njenosti Terezijina srca. Pored Djeteta Isusa, pero Svetice po neki
puta daje naslutiti profinjeno ocrtani lik Majke.
U pjesmama sjeajui se roenja Isusova, Marija ima svoje mjesto pored tek roenog
Djeteta:
Ja sam ga vidjela, i u ekstazi
vidjela sam njegovu Majku pored (P 12).
Identitet Majke je opisan govorom pastira, na profinjen nain:
Kojima svijetlom sjaji!
Od kuda dolazi ova djevojka?
Ona je ki Vjenoga
i sjaji zauvijek (P 14).
Poklon mudraca je razlog za veliku radost. Treba uiniti kao oni prikazati darove boanskome
Djetetu a to razveseljuje i Majku.
Uzviene darove neka mu svatko donese!
Marija se raduje da tako veliki Mudraci
u njemu nasluuju onoga tko sve dri (P 17)
Marija Majka je prva kuala nutarnju radost koju uzrokuje posjet Mudraca. Terezija poziva i
asne sestre nazivajui ih na mio nain moje stado da sudjeluje u radosti: Neka s mudracima ide
i moje stado (P 17).
Liturgijski ciklus Roenja slavi se u ovoj klimi proetoj ljudskim realizmom, kao sav
nadnaravni naboj otajstava koja se slave. Sudjeluje se u Marijinim osjeajima koji su isti kao oni u
srcu svake majke. Zbog toga se moe podsjetiti na dva trenutka patnje koje je ivjela Presveta
Djevica: prorotvo imuna u hramu i bijeg u Egipat.
O prikazanju Isusa u hramu u drutvu Marije i Josipa Svetica nam je ostavila dvije kratke
zabiljeke. Bez sumnje vanija, zbog nadnaravnog karaktera i marijanskog sadraja je ona koja
stavlja na Isusove usne neke rijei o patnji koju je Marija kuala sluajui imuna (I 36). O ovome
emo govoriti kada budemo izlagali mistini iskustvo sv. Terezije.
Ali i u Putu savrenstva ima odjek ovoga evaneoskog odlomka. Korist se kao primjer za
oznaiti sposobnost due da doe do molitve smirenosti, da shvati neke stvari koje drugaije ne bi
mogla spoznati. Usput se naglaava Marijino i Josipovo siromatvo:
Niti sveti imun, gledajui slavno Dijete, nije vidio vie od siromanog Djeteta; od povoja
u koje je bio obavijen i malobrojnog naroda koji ga je pratio mogao je prije pomisliti da se radi
sinu siromaha nego li o Sinu nebeskog Oca (PE 53, 2).
Svetica podsjea na Marijin bijeg u Egipat sa svom brigom i strahovima koji uznemiruju
srce znajui da je u opasnosti ivot Djeteta, upirui pogleda iznad svega u Marijinu duu. Podsjetiti

26

se Marije u prilikama kao ova treba posluiti kao poticaj za ohrabrenje u slinim situacijama. U
jednome pismu donni Luisi de la Cerda pie:
Na ovome svome putu dalekim zemljama ohrabri se i sjeti se Nae Gospe i naeg svetog
zatitnika Josipa kad su bjeali u Egipat (Pis. 8, 14).
Marija pridruena pashalnom otajstvu. Marijina sudbina je nedjeljiva od one Kristove.
Sjedinjena s Njime Marija je suraivala na spasenju ljudskoga roda po vjeri i slobodnoj poslunosti
(LG 56). Neto od toga je naslutila Svetica obraajui se Ocu klie: Umjesto da gleda nae grijehe
sjeti se da nas je otkupio tvoj presveti Sin. Sjeti se njegovih zasluga i zasluga njegove slavne
Majke (P 3,8). Nije to jedni put da Terezija asocira zasluge Isusa i Marije; ali nikada to ne ini tako
izravno kad govori o djelu otkupljenja. Marija je u tome djelu nije pasivno sredstvo u Bojim
rukama nego surauje sa svojim Sinom. Pridruena pashalnom otajstvu Marija prati Isusa tijekom
prijelaza s ovoga svijeta Ocu.
Svetica je bila jako pobona muci Isusovoj ( 3,4; 10,2; P 26,6...), kuala je radost motrei
Ga uskrsloga ( 12,1; Z VI 9,3); nije zaboravila Marijinu prisutnost pored Krista, sudjelovala je u
otajstvima koja ine Gospodinovu Pashu.
Terezija prije svega podsjea da je Marija bila podno kria Isusova, pored Sina. I precizira
da je tamo bila ...ne pozaspala, nego je trpjela u svojoj presvetoj dui i umirala tekom smru (M
3,11). Teko bi bilo nai znaajniji izraz za izraziti beskrajnu mjeru Marijine patnje. I u Putu
savrenstva napisala je jednu reenicu koja izraava zanimanje puno ljubavi kojim motri scenu:
Koliko je morala trpjeti slavna Djevica Marija...! (P 26, 8).
Marijine patnje i muka koju je trpjela podno kria spominju se i u Duhovnim izazovima.
Dvije sestre koje sudjeluju u duhovnom nadmetanju, koje se nadahnjuje vitekim osjeajima koji su
tada bili toliko isticani, prikazuju molitve i patnje za one koji za njih za uzvrat mole milost da
sudjeluju u Marijinim osjeajima ili se jednostavnom sjeajnju njenih patnji.
Kod Terezije nalazimo podsjeanje na osjeaj samoe koji je doivljavala Marija pri smrti
svoga Sina. Dva puta se to sjeanje pretvara u intenzivno mistino iskustvo opisano u Izvjeima (I
15,1; 58,3). Govorei sa Sveticom probadanje i tolika muka Gospe sadre odjek imunova
prorotva koje se ve dogodilo. Slikovit izriaj Marijine samoe kada u naruju dri Isusovo
beivotno tijelo donosi nam slika takozvane Pijete.
Nakon samoe evo radosti Uskrsnua. Pashlano otajstvo dospijeva do ovog divnog
odredita. Prvine uskrsne radosti s Kristom iz utrobe zemlje su za Majku. Svetica obdarena
vanrednim sinovskim osjeajem nasluuje isto svojstvo u Isusu. Stvari su se dogodile tako kako ih
je ona motrila u nadnaravnom iskustvu. utnja evanelja o ovome ne iskljuuje mogunost da je
Marija kuala prvine uskrsnua prije bilo koje druge osobe. U svojim Izvjeima Svetica izmeu
ostalog tvrdi:
Ree mi da im je uskrsnuo ukazao se naoj Gospi jer je imala veliku potrebu za tim...
Proveo je s njom mnogo vremena jer je to bilo potrebno da je utjei (I 15).
Uznesenje na Nebo. Meu tolikom pridjevima koje Svetica koristi za Gospu onaj najei je
slavna neki puta u obliku preslavna. Bez sumnje radi se o uobiajenoj formuli kranske
pobonosti njenog vremena. Ali bez obzira na formulu Terezija moe oznaiti njen smisao. Meu
marijanskim otajstvima kojih se spominje Uznesenu je opisala na temelju dva jaka nadnaravna
iskustva, u kojima je vidjela Marijinu proslavu. Jednog dana na dan Uznesenja Terezija motri
radost i sveano slavlje u kojima Marija je uznesen u Nebo i tamo doekana. Pripovijest, jako
tura, o tome zavrava jednom reenicom koja pokazuje njen karakteristian stil: Radost moga
duha bila je prevelika vidjevi toliku radost ( 39, 26).
Jednog drugog 15. kolovoza 1561. skoro 1 godinu prije blagoslova samostana sv. Josipa
imala je nezaboravno mistino iskustvo. Glavni protagonist je bila Presveta Djevica koja je
uvjererava u dobar ishod pothvata koji je zapoinjala. Pripovijest prilika koje su karakteristine za
27

ovu milost su proete istim ozrajem kao i prethodno vienje: nebeska ljepota, prevelik i blagi sjaj,
mnotvo anela koji prate Gospu i sv. Josipa dok Terezija ih je gledala kako uzlaze na Nebo (
33,14-15).
Sa svetkovinom Marijina Uznesenja su povezane dvije osobne epizode Svetice, koje
iskazuju njenu nutarnju profinjenost u odnosu sa Marijom. Izmeu jedne i druge je prolo 28
godina, ali povezuje ih jedna te ista profinjenost motiva. Prva pripovijest je u knjizi Moj ivot, i
odnosi se na vrijeme druge teke bolesti u Becedasu. Te noi u kolovozu 1539. doivjela je oduzee
koje ju je skoro dovelo do smrti. Prije toga i to ne iz straha od smrti nego iz pobonosti Gospi i
zbog potovanja prema sakramentu Ispovijedi iskazuje elju da se ispovjedi: Doao je blagdan
nae Gospe u kolovozu... Pourila sam se ispovjediti, jer sam uvijek bila velika prijateljica estog
ispovijedanja ( 5,9).
Drugi dogaaj je povezan uz utemeljenje u Medini di Campo. U knjizi Izvjea Terezija
govori o satu i danu ulaska sestara u grad:
Doli smo u Medinu di Campo tijekom bdijenja Gospinog u kolovozu oko 10 sati
naveer...Radili smo s toliko urbe da je u svitanje oltar bio spreman. Na hodniku smo objesili
zvono i slavila se Misa. Za zaposjesti ovo je bilo dovoljno... (O 3,7,9).
Guliano iz Avile, koji je bio kapelan Svetice u osnutku samostana objanjava razlog urbe:
Doli smo u Olmedo kada je padala veer, budui da je dan poslije bila svetkovina
Uznesenja nae Gospe, Majka je htjela da se u taj dan osnuje samostan, te sa ovom urbom nije se
stalo dok se nisu pripravila kola na kojima je Majka zauzela mjesto.35
Motiv je oigledan: elja za sinovskim aenjem Gospe prepuna nade u budunost
samostana iako ima nesigurnosti na poecima osnutka. Kao ezdesetogodinjakinja Svetica pie o.
Gracianu:
Danas je bdijenje svetkovine nae Gospe u kolovozu. Uvijek za njene blagdane nam dolaze
muke i utjehe kao njeni darovi(Pis. 240,15).
Svetica ne govori samo o svetkovni Uznesenja, nego o svim Gospinim blagdanima: uvijek
za njene blagdane. Reenica potvruje da osobni put Svetice i onaj Karmela je povezan sa
Marijom. U rukama tako dobre Majke (Z III, 1, 3) nade Reda nee biti razoaravajue.
Posrednica. Prikaz marijanskih otajstava u sjeanju Svetice je skoro potpun, iako je bila tako
saeta zapisujui na papir svoju misao i intuicije o Mariji. Kratki marijanski osvrti u njenim spisima
su dovoljni za primijetiti da je s panjom slijedila put koji vodi Gospu od Nazareta do kria i slave u
Nebu. Ulazei u nebo Marijino duhovno majinstvo zadobiva dimenziju vjenosti: Majka svih i
zauvijek. I kao takva djeluje.
Drugi vatikanski koncil je podsjetio da Marija se brine za brau svoga Sina s majinskom
ljubavlju (LG 62). Ovaj nauk je star kao i Crkva. Kranski narod je ivio neprekidno iskustvo ove
stvarnosti.
U pisanom Terezijom svjedoanstvu imamo odjek ovog iskustva. Moe se lako pronai
desetak tekstova u kojim se govori o Marijinoj ulozi posrednice. Marijina majinska briga je tako
velika kao i potreba ovjeka. Svetica je iskusila uinkovitost Marijine moi. Radi se o autentinoj
brizi Majke koja obuhvaa dar povratka fizikog zdravlja (I 30) kao i njezin zagovor svojim
zaslugama za svu svoju djecu (PE 4,1; O 16, 5). Ljudi mogu jedino prihvatiti s puno poniznosti,
naravno Boje milosre, isto kao i Svetica (Z III, 1. 3).
2. Slavljenje Marijinih blagdana
35

B.M.C. tom 18, str.210.

28

Izlaui poglede Svetice na marijanska otajstva, sa vlastitim mjestom u liturgiji toga

vremena, ili ukorijenjenosti u puku pobonost, primijetili smo i neke oblike i geste marijanske
pobonosti. U njima Terezija otkriva svoje osjeaje ljubavi pobonosti prema Mariji.
Ipak osobne profinjenosti u Marijinom tovanju ne daju nam nikakav pristup za upoznati
kako je Svetica slavila liturgijske marijanske blagdane. Iz njenih izravnih svjedoanstava znamo da
je ona odluila traiti sveano slavljenje Marijinog prikazanja u samostanima asnih sestara. Izvan
ovoga moemo raunati samo na ve poznate geste. Trebamo silom prilika utei se svjedocima koji
su je poznavali, razgovarali sa Sveticom ili sa njom ivjeli. Ne kau nam velike stvari. Samo kada
govore o njenim osjeajima pobonosti naglaavaju pobonost koju je imala prema Gospi, sv.Josipu
i svecima. Dva zajednika naglaska se mogu konstatirati u ovim svjedoanstvima: sveanost i
radost kojima je slavila blagdane.
Jedna od sestara u Procesu svjedoi da je Terezija:
bila jako pobona mnogim svecima a na poseban nain Gospi i sv. Josipu te da je njihove
blagdane slavila na najsveaniji mogui nain.36
Drugi svjedoci se slino izraavaju ali sa vie detalja:
Jako je astila i tovala slike Isusa, Gospe i svih svetaca.... Isto tako je bila jako pobona
Ljudskoj naravi naeg Gospodina, Naoj Gospi i slavnom sv. Josipu... i slavila je njihove blagdane
na najsveaniji nain s velikom radou.37
Ne poznajemo konkretne podatke o pojedinostima koje su koritene stvaranje ozraja
sveanosti i radosti. Jedna od tih konkretnih pojedinosti je liturgijsko s tradicionalnim slavljima iz
vremena kada je ivjela Svetica, a jo su uvijek prisutni. Druga pojedinost, veoma razliita od
prethodne su Marijini blagdani tijekom godine. Postoji jedan detalj, po naem miljenju veoma
vaan, koji je naznaen u Konstitucijama: kada se odreuju dani u kojima sestre mogu primiti
priest, propis se iri i zapoinje ovako:
Moe se priestiti svake nedjelje, u blagdane, u dane naeg Gospodina i Gospe (Konst.5).
Priest je vodila do potpunosti razmatranje marijanskog otajstva koje se liturgijski slavilo.
To je bio najljepi i najbitniji nain slavljenja na najsveaniji nain s velikom radou marijanskih
blagdana.
3. Hodoae u svetite od Guadalupe
Iako u pripovijedanju o svome ivotu Terezija ne spominje ovaj dogaaj znamo da je
hodoastila u svetite Gospe od Guadalupe. Dugi put u Estremaduru je bio ispunjenje elje da
zahvali Gospi za zatitu brae Lovre, Jeronima i Augustina u bitci kod Jaquijaguana i da preporui
Gospi brata Antuna, koji je poginuo u Anaquitu.
Podatak o hodoau se nalazi u biografskom sjeanju Majke Battiste de Ocampo, keri
Diega de Cepeda. Ova Terezijina neakinja, koja je kasnije postala asna sestra u samostanu od
Utjelovljenja u Avili doslovno zapisa:
Kada sam imala 5 ili 6 godina dok sam bila u Pueblu de Montalban, gdje sam odrastala u
kui moga strica, dola je tamo naa sveta Majka koja se vraala sa hodoaa u svetite od
Guadalupe te se zadrala u kui svoga strica. Ne znam da li zato to sam bila ki svoga oca, kojega
36

B.M.C. tom 18, str.21 i 70.

37

B.M.C. tom 18, str.275.

29

je ona jako ljubila (njen brat), ili zbog ciljeva koje samo je Bog poznavao, jako me je uzljubila i
pitala me da li elim s njom ii u samostanu od Utjelovljenja.38
U ljeto 1548. Terezija je hodoastila u svetite od Guadalupe. Budui da u samostanu od
Utjelovljenja nije bilo obveze klauzure ( 5,4), sestre su mogle napustiti samostan iz opravdanih
razloga uz doputenje poglavarice. Ne treba se uditi ako obitelj de Cepeda iz reenih razloga je
hodoastila u svetite od Guadalupe. U grupi hodoasnika je bila i Svetica.
4. Habit i karmelski kapular
Terezija je imala iznimnu ljubav i pobonost prema habitu Reda i za to to on kao znak
predstavlja marijansku duhovnost. Isto to treba rei i za kapular, to vie puta izravno spominje
(vidi Konst,12). Izgleda da je Svetica poznavala takozvanu subotnju povlasticu. Ona aludira na
bule Reda bez da tonije precizira. Moda se radi o Buli tradicionalno poznatoj kao subotnja bula.
Nevezano u kontroverze o povijesnosti ovog dokumenta jedna stvar je sigurna: Svetica je tono
shvatila znaenje i domet povlastice:
Zaudila sam se da nije uao u istilite. Razabrala sam da su mu stoga to je bio redovnik
koji je dobro obdravao svoj zavjet, a koristile su Bule Reda da ne ode u istilite ( 38, 31).
U svetom karmelskom habitu (Z 1,2), ili Gospinom habitu (P 13, 3), kako ga je radije
zvala, vidjela je saetak zahtjevnosti karmelskog ivota, poziv na molitvu i kontemplaciju (Z V,1,2),
poziv za biti ponizan kao Djevica Marija iji habit nosimo (P 13,13). Marijine zasluge i to da nose
njen habit su dva razloga nade (PE 4,1). Svetica ispovijeda da nije dostojna nositi ga (Z III 1,3);
smatra da nositi ga je plod iste dobrote Boje (O 29, 33) i smatra se sretnom mislei na mnotvo
blaenika koji su ga nosili za vrijeme zemaljskog ivota (O 29, 33). U jednom pismu podsjea sa
zahvalnou na dan kada ga je primila (Pis. 132, 6).
Zanimljivo je primijetiti kako Svetica psiholoki i duhovno shvaa razliku izmeu
jednostavnog materijalnog noenja habita i ivljenja evaneoske stvarnosti koju oznaava. Ne
vrijedi biti redovnik, nije sve gotovo, nije u tome pie Terezija da se habit nosi ( 38,11; Z III
1,8), nego uistinu ivjeti u nutrini poziv biti istinski karmeliani. Imala je ovo ponizno uvjerenje
kada je pisala o. Gracijanu:
Danas je uonica Svih svetih. Na duni dan sam obukla redovniki habit. Moli Gospodina
da mi dopusti, bolje ikad nego nikad, biti istinska karmelianka (Pis. 132, 6).
Treba primijetiti da je uvijek ivo sjeanje na oblaenje i prije godinjice to ima pred sobom.
S druge strane kada trai molitvu da bude istinska karmelianka, ve je bila dola do savrene
kontemplacije. I onaj jednostavni dodatak bolje ikad nego nikad daje nam naslutiti mjeru njene
poniznosti.
5. Ljubav prema Gospinim slikama
Meu izrazima pobonosti Svetice istie se ljubav i pobonost prema slikama Krista, Gospe
i svetaca. Kada se radi o slikama njeni osjeaji su isti. Slika je put pribliavanja u ljubavi
prijateljima koji se nose u srcu. Terezija voli da se crtaju slike i prave kipovi ( 7,2); divi se onim
lijepima koji potiu na pobonost (O 8, 3). Samo one su dostojne da ih kranski narod asti. Tako
je i sa slikom Nae Gospe, Filipa iz Toleda u Manceri de Abajo gdje je premjeten prvi samostan iz
Duruela (O 14,9). Umjetnika kvaliteta i prikladna veliina razliitih slika Gospe koje je Svetica
kupila ili dobila na dar izazivaju izraze pohvale ( Pis. 81; 90; 151; 11). Gospine slike tjee njenu
duu te se nada da e utjeiti i due njenih keri (Pis 157). Neke su joj oarale srce i bile su svjedoci
38

Podatak preuzet iz Efen de la M.de Dios, Tiempo y vida de santa Teresa, u OC Madrid 1951.str. 443-449.

30

njenih tolikih izlijeva povjerenja. Kada je jednu poklonila nekom samostanu kuala je veliku
samou a kaka bi se utjeila trai drugu sliku kod istog dobroinitelja (Pis 157,4).
Njena ljubav prema slikama je izraena u jasnim i preciznim kriterijima, koje Svetica izlae
u razliitim dijelovima svojih spisa (P 26,9; 24,11; I 30). Svjesna je vrijednosti slika kao sredstva
koje je svojstveno bilo kojoj svetoj slici. Ali slika ne moe biti sama sebi cilj, nego treba pomoi
uvidjeti ljubljenu osobu koja se motri u njenom liku. To se dobije kada se sliku motri ivotnim
inom, to je koristei moi due, razum, volju, sjeanje skupa sa proivljenim inom. U Terezijom
sluaju sve ovo se moe primijeniti na slike Krista, Gospe i svetaca. Evo neke od njenih rijei koje
pojanjavaju ono to govorimo:
Znate li kada je jedna ovakva gesta dobra, sveta i za mene najdraa? Kada je osoba sama
odsutna velika je radost gledati sliku Gospe ili nekog sveca prema kojemu smo poboni; a to se jo
vie odnosi na Krista: to je stvar koja potresa do dna, prizor koji bih htjela posvuda imati pred
oima (PE 61,7).
Slike Gospe, Krista i svetaca slue za pobuditi ljubav (I 30), ne po istom estetskom uitku.
Imaju za cilj zamijeniti ljubljenu osobu, uiniti je prisutnom milju i osjeajima. Zbog toga je
Terezija voljela Gospine slike kako se to tvrdi u citiranom tekstu. Druga svjedoanstva potvruju
ljubav Svetice svetim slikama openito. Jedna od keri i vjernih druica sestra Izabela od sv.
Dominika tvrdi:
Od djetinjstva je molila, sabirala se svaki dan nekoliko sati u svom oratoriju gdje je imala
jako pobone slike Isusa, Gospe i drugih svetaca. U tome je bila jako radoznala i htjela je da se
crtaju s puno ukusa.39
U jednom drugom izvjeu, ponovno govori o istoj temi:
Bila je jako pobona slikama Isusa, Gospe i svetaca. Govorila je bilo gdje da pogleda htjela
bi ih vidjeti, i naloila je svojim sestrama da imaju istu pobonost.40
Tragovi ovih elja jo postoje. Postoji irok uzorak marijanske ikonografije povezan sa
Sveticom u njenim samostanima. Pored vjerodostojnih dokaza koji potvruje da neke od slika
dolaze od Terezije ima i tradicija koje see u XVI. stoljee koja ukazuje da je druge slike Svetica
kupila ili su to bili njeni darovi raznim zajednicama sestara.
Kada je Terezija primala darove ove vrste iz srca je iskreno zahvaljivala (Pis. 2,14; 351,4). U
jednom pismu gospoi Ines Nieto pie:
Nisam zaboravila dar koji ste mi udijelili poklanjajui mi slike Gospe... Moliti u Gospu da
vas uini potpuno svojom (Pis 81,1).
Kao to je zahvalna u primanju tako je velikoduna u darivanju. Sa utemeljiteljicama
samostana u Caravacu uinila je jednu posebnu profinjenu gestu. Poslala im je sliku Gospe i sv.
Josipa smatrajui da e im biti na utjehu. O tome govori sa Diegom Ortizom dobroiniteljem iz
Toleda, kojemu pie:
Tri utemeljiteljice e imati zavjete 1. sijenja i bile bi jako zadovoljne da imaju one slike
(Pis 157,5).
Tjedan prije, 7. 12. 1576. govori o istoj stvari u jednom pismu Majci Mariji od sv. Josipa.
Moe se primijetiti majinsko zadovoljstvo koje Svetica kua kada sestrama moe dati jedan dar:
39
40

B.M.C. tom.19, str.81.

isto str. 460.

31

Sada moram u Caravacu poslati jedan Gospin kip koji sam im obeala, jako lijep i velik, ne
presvuen. Spremaju mi i sv. Josipa, a da one nee potroiti ni novia (Pis. 151,11).
6. Molitve Gospi
Marijanski komentar Zdravo Marije koji je Svetica mislila napisati bio bi to izvanredni
doprinos marijanskoj duhovnosti. To kaemo jer u prvom rukopisu Puta savrenstva, pisanom
izmeu 1562 i 1565 Terezija je iskazala svoju namjeru za to (PE 73,2), iskustvo Boga i boanskih
stvari je ve prebogato. To pokazuju stranice knjige iji je bitni sadraj ivot i razvojni put molitve.
Terezija je u njemu napisala svoja razmiljanja o Oenau. Imala je namjeru da isto uini i sa
Zdravo Marijo.
Zdravo Marijo. Znamo razlog koji je naveo Sveticu da pie komentare molitvama koje kao
krani nuno moramo moliti Oe na i Zdravo Marijo (P 24, 2). Terezija se buni protiv teorija
nekih autora njenog vremena, meu kojim su neki bili i poznati teolozi, koji su tvrdili da mislena
molitva nije za ene. Terezija odbacuje sline pomisli, pie apsolutnu apologiju mentalne molitve,
koja je potrebna svakom kraninu i ne prihvaa razlikovanje (P 19;21; 24-25).
I najjednostavnije usmene molitve zahtijevaju panju duha i ljubav volje da bi uistinu bile
molitve, a ne prazne rijei. Klju razumijevanja terezijanske misli je u naslovu XXIV poglavlja
Puta: Govori o tome kako usmenu molitvu treba savreno moliti i kako uz nju ide misaona.
Polazei od toga da mentalna i usmena molitva trebaju biti ujedinjene, Svetica se obara na argument
onih koji pretendiraju da u molitvi je enama dosta Oe na i Zdravo Marijo (P21, 2). Svetica
posebno ivo odgovara:
To i ja kaem, sestre. I jo kako im je to dosta! Uvijek je jako dobro da temeljite vau
molitvu na molitvama izgovorenima takvim ustima kakva su Gospodinova. U tome imaju pravo, jer
da naa slabost nije ve tako jadna i naa pobonost tako mlaka, ne bi bila potrebna slaganja
drugih molitava, niti bi bile potrebne druge knjige (P 21,3).
Po uvjetom da ne izokrenu molitve u rijei prazne ivota nego da paze na ono to izgovaraju
misliti i shvaati to govorimo, i s kime govorimo, i tko smo mi koji se usuujemo razgovarati s
tako velikim Gospodinom (P 25, 3). Jedno pod tim uvjetom recitiranje Oe naa i Zdravo Marije
se moe okarakterizirati kao kranska molitva. Bez ove karakteristike, to jest bez ljubezne panje
koja je treba animirati, usmena molitva bi bila neuitimana glazba. To tvrdi svetica:
Moliti Oena i Zdravomariju, ili to budete htjele, to je usmena molitva. Pa pogledajte
kakva e loa glazba svirati bez onoga prvoga ak ni rijei nee biti skladne svaki put (P 25,3).
Iz ovih usputnih aludiranja na Oe na i Zdravo Marijo koje nisu jedine moemo naslutiti
da Isusova molitva kao i ona upuena Mariji su za Sveticu bile prebogati i neiscrpni izvori. Za to
dokazati dosta je spomenuti 16 poglavlja prekrasnog komentara Oe naa (P 27-42). Isto se moe
kazati i o molitvi upuenoj Mariji iako je nije komentirala. Ove dvije molitve su u Terezijinoj dui
odzvanjale kao jedna melodija, iji je smisao ona produbila vie po vlastitom iskustvu nego li na
drugi nain. Terezija je uvjerena da dostojno moliti ove molitve je dosta za hraniti duu i voditi je
do kontemplacije (P 25,1). Na nesreu komentar ovih boanskih molitava (P 21, 4) je ostao
nepotpun. Pokazala je nakanu da nastavi ali je zatim odustala:
U prvom trenutku mislila sam da vam kaem neto o nainu moljenja Zdravo Marije. Ali
sam toliko oduila da se toga odriem. Izmeu ostalog dosta je dobro shvatiti kako treba recitirati
Oe na za dobiti tonu zamisao kako treba moliti sve usmene molitve openito (PE 73, 2).

32

Tako smo ostali bez vanog doprinosa sv. Terezije marijanskoj duhovnosti. U njenu nam je
mogla ponuditi osobnu sintezu o otajstvu Marije: mjestu koje zauzima u raspodijeli milosti, njeni
odnosi s Bogom, trojstveni ivot, povezanost e euharistijom, njena uloga uzora u Crkvi, mjesto koje
zauzima u ivotu kranina itd. Tu i tamo je razasula po svojim spisima tragove svoje misli ali oni
ne ispunjaju prazninu nedostatka komentara Zdravo Marije kojeg nije uspjela napisati.
Beskorisno je ulaziti u pretpostavke. Jednino je sigurno da su razmiljanja o Zdravo Mariji
ostala u njenom srcu. Da ih je napisala imali bi na raspolaganju prekrasnu i duboku analizu Marijina
otajstva.
I ne moemo nego traiti je u marijanskome iskustvu Terezije koje je - kako emo vidjeti
bilo obilno. Ona je razmatrala razliite trenutke Gospina ivota, podsjeala na njene naslove i
liturgijske blagdane; imala je sa Gospom odnos povjerenja i bliskosti. Svaka izmoljena Zdravo
Marijo je bila jedna dodirna toka za kontemplativni susret sa Marijom. Svetica je uistinu bila ta
koja je provodila u praksu savjete koje davala sestrama o usmenoj molitvi:
..ovo zato da za nas ne mogu rei da ne razumijemo to govorimo, osim ako nam se ne ini
da je dosta to slijedimo obiaj, samo izgovarajui rijei, i da je to dosta (P 24. 2).
Bez sumnje Zdravo Marija je bila jedna od njenih najdraih molitava. To nam potvruje i
injenica da meu njenim pobonostima Gospi prednost je dala molitvi krunice.
Gospina krunica je jedna od prvih doivljaja koji se javljaju u sjeanju Terezije kada
zapoinje opisivati svoj ivot. Nauila ju je moliti od majke, donne Beatrice, koja je bila jako
pobona svetoj krunici ( 1,6), kako to Svetica precizira. Vjerojatno je Terezija bila zaduena da
predvodi krunicu kada se u suton obitelj sabirala na molitvu prema obiaju toga vremena.
Moda iz obiteljske molitve krunice proizlazi lakoa kojom Svetica povezuju Kristovo
otajstvo s kontemplacijom Marije. Svjesna i promiljena u svemu to radi, Terezija otkriva, a da to
ne primjeuje, uroenu sklonost da spontano asocira, bez ikakva napora, Marijinu osobu djelu i
osobi Isusa Krista. Na kraju krunica je usmjerena na ovo: motriti s Marijom glavna otajstva
spasenja.41
Terezija nee nikada napustiti ovu posebnu pobonost prema krunici. To je bila njena
svakodnevna ast iskazana Gospi. U procesima kanonizacije Svetice nalazimo jedno dragocjeno
svjedoanstvo o tome. Jedna neakinja je kazala:
Ma kako da ju je pogodila bolest nikada nije proputala moliti krunicu, nalazila je vrijeme
za to pa makar bilo pono ili jedan sat po ponoi.42
Neemo se obazirati samo na svjedoanstva drugih, navesti emo i ona osobna u kojima
Terezija govori o ovoj marijanskoj praksi koja je za nju bila uobiajena. Zanimljivo je primijetiti da
u periodu punom zanosa sa estim izljevima nadnaravnih milosti u podruju vjere, nade i ljubavi
ona vjerno nastavlja moliti krunicu. I najsavreniji oblici mentalne molitve, ukljuujui savrenu
kontemplaciju, ostaju u dui skupa sa usmenom molitvom kao krani nuno trebamo moliti Oe
na i Zdravo Marijo (P 24, 1).
Uistinu jedna od nadnaravnih milosti o kojim Terezija pripovijeda u Moj ivot odnosi se na
kri njene krunice. Kada je se ova milost dogodila Terezija je drala krunicu u ruci ( 29,7). I jedno
drugo uzdizanje duha tijekom kojega ima osjeaj da ju u Nebu u gdje su prve osobe koje susree
njeni roditelji, se dogodilo dok je uzela u ruke krunicu kako bi je molila, jer je u tom trenutku bila
bolesna i nije imala ni snage ni elje za druge stvari ( 38,1).
S druge strane kada svojim sestrama u Putu savrenstva objanjava u emu se sastoji
mislena molitva tvrdi da je ona dua bilo koje kranske molitve. Zbog toga treba odbaciti strah i ne
41
42

Pavao VI, Marialis cultus, br.45.

B.M.C. t. 18, str. 72.

33

obazirati se na one koji ironiziraju govorei da je enama dosta Oe na i Zdravo Marijo.

Otroumno i s osjeajem za dobar smisao stvari Terezija argumentira:
Tko moe rei da je loe, ako ponemo moliti asoslov ili krunicu, promisli li s kime e se
razgovarati i tko je onaj tko govori, zato da vidi kako e Mu se obraati? (P 22,3).
Iz ovoga to smo do sada kazali oigledno je da meu svim pobonostima i marijanskim
praksama Svetica najvie voli krunicu. Ona je sigurno provodila u praksu savjet koji je davala
sestrama u prvom rukopisu Puta:
Sada vam kaem sestre... prije nego zaponete usmenu molitvu, ili recitiranje asoslova ili
krunice, trebale biste posvetiti vie sati onoj mentalnoj (PE 37,3).
Pouzdan savjet proizlazi iz osobnog iskustva. Svetica je posveivala vie sati meditiranju
Zdravo Marije kao to je to uinila i sa molitvom Oe na. Referirajui se na ove boanske
molitve s povjerenjem nam je kazala:
Mene su uvijek oduevljavale i vie su me privlaile rijei Evanelja nego vrlo dobro
sastavljene knjige... Priklonivi se, dakle, ovom Uitelju mudrosti, moda e mi ukazati na neku
misao koja e vas zadovoljiti (P 21,4).
teta to je Svetica napisala samo misli proistekle iz razmatranja Oe naa, i nije mogla
ostvariti svoju nakanu da komentira i Zdravo Marijo.
Velia. ivot Svetice je saetak Bojih milosra. Njena autobiografija Moj ivot, to
pripovijeda sa zahvalnom poniznou. Zbog toga se ona poistovjeuje sa Marijinim stavovima i
usvaja ih. Na neki nain vidi odraz svoga duhovnoga puta u Maloj Marijinoj slubi koja je proeta
biblijskim citatima i u kojoj svaki dan se ponavlja Marijina pjesma iz pohoda roakinji Elizabeti
(Lk 1, 46-65).
Usprkos potekoa sa latinskim, tjedna molitva Male slube dovodi Sveticu u dodir sa
liturgijskom milju Crkve koja u Gospi vidi sliku zarunice iz Pjesme nad pjesmama. Terezija
jasno uoava da dijalog ljubavi izmeu Boga i Zarunice se na poseban nain moe primijeniti na
Mariju (M 6, 8).
Tereziji se iznad svega svia Velia. Ponavlja ga kada je sama. To je pjesma Bojeg milosra
koji na prikladan nain izraava povijest njenoga ivota. Jedna njoj draga duhovna ki, Marija od
sv. Josipa pripovijeda:
Boravei vie dana u eliji Majke Terezije od Isusa vidjela sam da Majaka Terezija od Isusa
je puno puta ispod glasa i pobono slavila Gospodina ponavljajui retke pjesme Velia dua moja
Gospodina, na kastiljanskom jeziku.43
Svetica i druge retke Velia doslovno citira ili ih aludirajui priziva (I 29,61). To ini kako
bi ujedinila svoje pohvale sa Marnijim ili na neki nain izrazila radost svoga duha, ili podrala
Marijinim rijeima poticaje sestara na poniznost.
Ovi Marijini stavovi, osjeaj poniznosti, spontanost iskazivanja pohvala Bojem milosru
najvie diraju Sveticu. Kao Djevica Marija i Terezija je sa nadnaravnim realizmom motrila istinu
svoga ivota nita koje smo mi i Gospodin je ostvario ova svoja milosra nad tim nita. Treba
primijetiti da je Marija ivjela u ozraju vrhunske Istine. Zbog ovog osjeaja za stvarnost Gospa se
ne zaustavlja na priznanju da je slubenica Gospodnja (Lk 1,38), nego se otvara punini milosti,
zahvalno ispovijedajui velika djela Boja koja je u njoj uinio. U savrenom skladu stavova
43

B.M.C., tom. 18,str. 491.

34

Svetica u recima Velia pronalazi najbolje sredstvo za iskazati svoje osjeaje Bogu. Iz toga je
proistekla pobonost prema Marijinoj pjesmi.
7. Obnova karmela: jedna sluba ljubavi prema Gospi
Ne moemo zakljuiti ovo poglavlje o marijanskim iskustvima svetice a da se ne osvrnemo
barem kratko na glavno: obnova, novi Karmel. Terezija je to shvatila i ostvarila kao izraz aenja i
sluenja Mariji. Meu razliitim ciljevima koje su je potakle da ostvari ovo djelo nailazimo na
ljubav prema Gospi. Svetica to izriito kae. Njene rijei i njeni napori su potvreni
svjedoanstvom onih koji su ivjeli pored nje i imali su sreu da je osobno upoznaju.
Terezija je vidjela svoju karizmu utemeljiteljice kao slubu Bogu i Crkvi ( 32; P 1,3),
snano oznaenu marijanskim naglaskom. Razlog je jasan, djelo Svetice je u karmelskom ambijentu
koji je posveen tovanju i sluenju Gospi. Radi se o pokuaju da se vrati na izvore Reda. S druge
strane sinovska pobonost Terezije i ozraje koje je tada vladalo dovode u odnos korijene karmelske
duhovnosti sa izvornim marijanizmom koji se napajaju.
Kada Terezija u svojim spisima govori o ovisnosti Karmela o Gospi (Majka, Gospodarica,
Zatitnica Reda) treba pred sobom drati staro stablo Reda, ali gledajui iznad svega novi izdanak
koji iz njega nie. Iz ove perspektive zajednitva terezijanskog Karmela i Marije svaki napor da
Karmel raste i razvija se je sluenje Gospi.
Ova marijanska motivacija nalazi se meu ciljevima koji su bili poticaj Svetici za zapone
ovo djelo. Svjedoci pozvani dati svoje iskaze u Procesu proglaenja svetom to jasno kau. Evo
rijei Gracia Alvareza:
... ovaj svjedok kae da cilj koji je imala Terezija u utemeljenju Reda je bila vea slava i
ast Boja, i da habit Presvete Djevice, kojemu je bila posebno pobona bude obnovljen i doveden
do prvotnog pravila, kao to je to Majka Terezija kazala ovom svjedoku.44
Terezija je pozvala i generala Reda o. Rossia da obavi ovu slubu iz ljubavi prema Gospi.
Ona ga je upoznala prigodom njegova posjeta panjolskoj i obavljanja kanonske vizitacije u
samostanima Reda. im je o. Rossi otiao iz Avile Svetica mislei ve na utemeljenje Bosonogih
trai njegovo doputenje s razlozima koje ona smatra najboljima:
Pisala je naem Generalu molei ga najbolje to je znala i prikazujui mu kako bi Bog bio
proslavljen... Predoila mu koja bi ast i sluba bile iskazane Naoj Gospi kojoj je bila jako
pobona, i Ona bi se bez sumnje trebala time pozabaviti. (O 2,5)
Skree panju generala Reda na to da je ista stvar sluba Gospi i zatiti i iskazati naklonost
novom Karmelu. Uistinu izdanak koji se raa drevnog stabla Karmela pripada Mariji, to je njen
Red. Za sveticu je normalno da kada trai pomo od onoga tko moe intervenirati, da to ini
pozivajui se na Gospu. U tom smislu 1575 pie generalu Rossiu da kao istinski otac brani
Bosonoge kojima je potrebna zatita. Ona pie:
...Mislite na to da je vae Gospodstvo, Gospin sluga i da ete je uvrijediti ako ostavi one
koji se ne obaziru na napore kako bi poveali njezin Red (Pis. 80,18).
Sa slinim izrazima se obraa i kralju Filipu II:
U dubini due sam uvjerena da se naa Gospa eli posluiti Vaim Velianstvom, i da Vas
je izabrala da budete podrka i zatitnik Reda (Pis. 83,2).

44

B.M.C. tom 19, str. 147.

35

U pismu isusovakom provincijalu o. Ivanu Suarezu Terezija se poziva na dobrohotnost koju

je Gospodin iskazao Redu njegove Majke, odnose izmeu novog Karmela i Drube Isusove, i
iskazuje elju sjedine ideale i zajednike napore. Terezija treba pobiti neke zabune koje su nastale
zbog ulaska isusovca o. Gaspara Salazara u bosonogi terezijanski Karmel.
Jedna je napomena pun zahvalnosti za pomo o. Salazara. Na to su ga potakli sluba
Gospodinu i njegovoj blagoslovljenoj Majci tvrdi Svetica. Od prva dva oca koji su u Duruelu
zapoeli sa prvim osnucima sada je samo u 10 godina dolo do 200 redovnika. Komentirajui ovaj
podatak Svetica dodaje:
Nisam nikada mislila da je Boja ruka kraa za Red njegove Majke nego za druge(Pis.
212, 6).
Naprijed nakon to je kazala da u srcu dri ciljeve Drube Isusove i da je spremna dati ivot
za to nadodaje:
Uvjerena sam do kraja da Bog nee dopustiti nikada, niti za tee stari, da Druba bude
protivna Redu njegove Majke. (Pis 212, 8).
Druba Isusova i Gospin red trebaju ujediniti napore u slubi Gospodinu jer:
Svi smo sluge istoga Kralja. Neka se Bogu svidi da oni od Sina i oni od Majke utrkuju
skupa tko e bolje sluiti upirui oi u zastavu naega Kralja kako bi u svemu vrili njegovu
volju(Pis. 212, 9).
Da je ivot u Karmelu sluba ljubavi Terezija podsjea o. Graciana u alosnim asovima
progonstva.
Budui da slui takvoj Gospi koja uvijek moli za vas ne trebate se bojati niega usprkos
svih potekoa koje vidim da vas okruuju (Pis. 224,7).
Nalazimo se u kolovozu 1578. Moe se shvatiti zabrinutost Svetice zbog muka i progona
njenih suradnika. Kada je Terezija saznala za plan o. Gracijana da zauvijek napusti Red kako bi
prestali konflikti koji se osjea rtvom, pismo od 10. kolovoza je ve bilo poslano u kome Terezija
pie:
Sretna trpljenja ma kako velika bila kada ne udaljavaju od pravednosti. Ne bojim se za vas
oe, elite biti slobodan i traite sredstva iako nije dobro napustiti Gospu u vrijeme velikih
potreba (Pis. 238,1).
Ideal sinovskog sluenja kao izraz ljubavi prema Mariji esto se pojavljuje u Osnucima, neki
puta prikriveno neki otvoreno. Terezija ne skriva zadovoljstvo zbog ovoga sluenja:
Radujemo se da u neemu moemo sluiti naoj Majci, Gospodarici i Zatitnici (O 29,
23).
Radi se o radosti odmjerenoj, diskretnoj, bez pretjerivanja i trijumfalizma. Jer nakon
reenice koja je iz tadanjeg pukog govora, inzistira na temi sluenja Mariji:
I druge stvari koje se malo po malo ine na slavu i ast ove slavne Djevice i njenog Sina
(O 29, 28).

36

Za karmelsku obitelj koja ivi u ljubavi i slubi Gospi Svetica ne proputa moliti Marijin
blagoslov:
Blagoslivljala sam ih puno, Gospom i Trojstvom neka vas ispune svakim dobrom (Pis.
273, 19). Djevica neka vam nadokandi za sve, blagoslovi vas i uini svetima (Pis. 283, 4).
Tako je Svetica pisala svojim sestrama. Na kraju krajeva Karmel je Marijino djelo jer bez
sumnje, Ona se za sve brine (O 2,5). I vel. Teutonio di Braganza govorei bosonogim
karmelianima i karmeliankama pie: Presveta Djevica je htjela da se zapone ovo djelo (Pis.
211,4). Oigledno je dakle moliti Majku Karmela da blagoslovi ovo ognjite koje je potpuno
njezino.
Pokuali smo slijedei izbliza Sveticu proi put njene marijanske duhovnosti. Podatci koje
smo prikupili i uredili idu povrh jednostavne anegdotske zbilje. Ukazuju na vano mjesto koje
Gospa zauzima na duhovnosti sv. Terezije. Kao sestra u samostanu od Utjelovljenja nastavlja s
ljubavlju i njenou njegovati djeju i adolescentsku pobonost Gospi u kojoj je odgojena.
Naravno da prvi oblici onoga to je obeano i zamuckujui reeno u djetinjstvu prerasta u stil
kranskog ivota koji se pod mnogim vidicima nadahnjuje na ivotnim stavovima otkrivenim u
Mariji.
Malo po malo, Marijina prisutnost koja je prati na osobnom putu savrenstva zadobiva
preciznije obrise i vie proima nutrinu. Raste spoznaja i percepcija Marijina otajstva. Pobonost se
preobraava u marijansko iskustvo, znak duhovne punine do koje je Svetica dola. O ovom iskustvu
govorimo u slijedeem poglavlju.
IV. MARIJA U MISTINOM ISKUSTVU SV. TEREZIJE
Dao sam ti moga Sina, Duha Svetoga i ovu Djevicu (I 25).
1. Terezijino iskustvo
Prije nego li budemo studirali marijansko iskustvo sv. Terezije treba ukratko objasniti
znaenje ovoga pojma. Ograniiti emo se da iznesemo temeljni pojam i identificirati emo ga kao
kontemplativno otkrie Marije. Poimo od injenice koja privlai pozornost svakom paljivom
itatelju terezijanskih spisa. Mislimo na estu upotrebu ove rijei u terezijanskome rjeniku. Ona se
poziva na svoje iskustvo kao na argument koji potvruje njene tvrdnje, ili kao put uvjeravanja onih
s kojima komunicira.
Izrazima znati po iskustvu, imati iskustvo, imati jako veliko iskustvo, vidjeti po
iskustvu, shvatiti po iskustvu, itd. obiluju njeni spisi. 45 Terezija se uvijek vodila nakanom da ne
kae nita to prije nije puno iskusila ( 18,8)
Ovaj uobiajeni rjenik Svetice je neto to se nasluuje kad se udubi u njene knjige.
Terezija je dovela teologiju na temelje svoga iskustva. Njeno znanje proistjee iz stvarnosti koja
istrauje proivljeno i ivotno kransko iskustvo uronjeno u Boje otajstvo.
Izraavajui se na ovaj nain to implicira znaenje koje Terezija daje pojmu iskustvo, koje je
za nju ekvivalentno neposrednoj, izravnoj i osobnoj spoznaji prisutne stvarnosti. Gledajui
kranski, iskustvo istovremeno implicira znati i ivjeti, znati ukorijenjeno u ivjeti. Iskustvo je
znanje koje se raa iz ivota, iz susreta, iz kontakta i komunikacije sa stvarnostima koje se dodiruju.
Zbog toga se stavlja nasuprot spoznaji koja se temelji samo na razmiljanju i teoriji.
Kao to ivot nije apstraktni pojam nego stvarnost koja se dodiruje, tako Terezija kada pie
daje shvatiti da njen ivot snano proima svaki redak. Njeno znati je sjedinjeno sa njenim
45

vidi Louis de san Jose, Concordancias, pojam Experienzia.

37

ivjeti. Njeno iskustvo bogato s dva elementa je zadobiveno u bliskosti sa Gospodinom, koji je
njena ivua knjiga:
Kad su bile oduzete mnoge knjige na panjolskom, zato da se ne itaju, jako sam poalila,
zato to mi je neke bilo zadovoljstvo itati, a - to vie nisam mogla, budui da su ih ostavili na
latinskom. Gospodin mi ree: Nemoj se alostiti, jer ja u ti dati ivu knjigu. Nisam mogla shvatiti
zato mi je to bilo reeno, zato to jo nisam imala vienja. Kasnije, samo nakon par dana, shvatila
sam to jako dobro, zato to sam imala uvelike na to misliti i sabrati se na onom to sam vidjela pred
sobom, a Gospodin je imao toliko ljubavi prema meni da me poui na puno naina, da sam imala
vrlo malo ili gotovo nikakve potrebe za knjigama. Njegovo Velianstvo bilo je istinska knjiga gdje
sam spoznala istine. Blagoslovljena neka bude takva knjiga koja ostavlja utisnuto ono to treba itati
i initi, tako da se ne moe zaboraviti! ( 26,5).
2. Marijanski sadraj
Terezijino iskustvo praktiki obuhvaa cijelo podruje kranskoga ivota: Boga, Trojstvo,
osobni odnos s Bogom po Kristu u Duhu posredstvom liturgije i sakramenata; prakticiranje
teologalnih kreposti ucijepljenost u Krista i Crkvu. Marijina osoba je ukljuena u ovu viestruku
realnost, tako je blisko sjedinjena sa Sinom, da po Njemu postane predmet mistinog iskustva
Svetice.
Poetno Terezija se pribliava Gospi po jednostavnoj spoznaji istina vjere. Ovima dodaje
ljubav svoga srca jo kao dijete. To je prva faza otkria Marije koje e se potvrditi u dvije
slijedee faze.
Polazei od vjeronauka svoje majke Svetica, koja bi po karakteru bila sklona razmiljanju,
produbljuje ove spoznaje i kua ih u svojoj nutrini razmatrajui. Tako kransko vienje ivota
postaje vre i svjesnije kako godine prolaze. Isto se moe rei i za njenu marijansku pobonost.
Moi due motre s nakanom da nasljeduju Mariju u njenoj vjernosti Bogu, stavljaju duu na neki
nain u Marijinu prisutnost.
Druga faza istinskog kontemplativnog otkria Marije zapoinje 1554. Godina u kojoj
izljev Boje ljubavi nadvladava sve otpore. Nakon definitivnog obraenja Terezije brzo dolazi do
ulivene sabranosti, molitve smirenosti, i dobiva prve mistine milosti: kuanja prvih pre ekstaznih
iskustava (Z IV 2, 2-5).
Komentirajui iskustvo Boga prisutnoga u dui doputa da ja vodi Duh Sveti na putove
kontemplacije, p. Marija Eugenio pie: na stvarni kontakt odreen vjerom, i sjedinjenju
ostvarenom po ljubavi dodaju se uliveno znanje i nadnaravno kuanje koji doputaju dui da ostane
u kontaktu sa Bojom prisutnosti i od toga ine ivuu prisutnost.46
Analogan kriterij se moe primijeniti na kontemplativno otkrie Marije. Na ovim vrhuncima
duhovnog ivota poevi od 4 odaja Zamka Svetica poinje primjeivati po iskustvu stvarnost
Marijine prisutnosti i djelovanja u svojoj nutrini. Prije je imala samo znanje o ovome. Naviknutost
na ideju o Marijinoj prisutnosti i ljubav koja iz toga proistjee bili su plod njenog diskurzivnog
razmatranja. A sada vie ne.
Duh Sveti, kao istu milost a ne plod ljudskog napora, uzrokuje duboku percepciju koja dovodi do
svijesti o nadnaravnom sadraju otajstva Marije. Od toga da je osoba koja se poznaje i ljubi zbog
njene uloge, prelazi se na doivljaj osobe s kojom se ulazi u zajednitvo ivota. Pozivajui se na
mistino iskustvo Marije, Svetica ini svojima rijei sv. Ivana: to smo uli, to smo svojim oima
vidjeli, to smo promatrali i to se nae ruke opipale...to vam navjeujemo (1 Iv 1,2).
3. Mistino iskustvo

46

Marie Eugene de l E.J., La decouverete de la sainte Vierge, u Marie, 6 (1952) str.70.

38

Ako je iznenaujue konstatirati da teko postoji neko nadnaravno podruje koji nije
udijeljeno terezijanskoj kontemplaciji47 isto tako je iznenaujue potvrditi dubinu njenog iskustva.
Percepcija nadnaravnih stvari dosee u njoj iznenaujui nivo. Malo je napisala o Mariji, ali to je
dovoljno za pokazati da je njena percepcija marijanskog otajstva jako duboka. Analizirajmo njena
svjedoanstva.
Kada se govori o njenom mistinom iskustvu Marije bilo bi pogreno da se ono poistovjeti
samo sa objavama i mistinim fenomenima: vienja, govori, zanosi, ekstaze... Ti fenomeni mogu ali
i ne moraju pratiti nadnaravno iskustvo. Po sebi oni utjeu samo na psiholoku povrinu due. Kad
smo ovo precizirali, treba nadodati da marijansko iskustvo Svetice je popraeno manifestacijama
ovog tipa. U odnosu na terezijanski misticizam promatran u cjelini treba primijetiti da se on
oslanja na dvije dimenzije: predmet iskustva i svojstva njegove percepcije. Svjedoanstvo Terezije
se odnosi na nadnaravni svijet: Bog, Krist, milost, grijeh... I njihova percepcija je vanredne
tipologije: nadilazi redovite snage ljudske psihologije i prevodi se u iskustva, stanja due, koja su
iznad ljudskih moi; zahtijevaju Boju intervenciju.48
To je primjenjivo i u konkretnom sektoru mistinog terezijanskog iskustva Marije. Uistinu
predouje se kao vanredna percepcija marijanskog otajstva popraena skoro uvijek nadnaravnim
fenomenima.
Na ovom nivou se u ivotu Terezije mogu prijetiti dvije vrste iskustva koja se odnose na
Gospu: milosti koje Svetica prima za vlastitu i korist ili drugih osoba, po vienjima, govorima, ili u
drugim oblicima; i milosti iskljuivo osobne, koje su je osposobile za sve jasniju spoznaju
marijanskog otajstva, dovele su je do toga da bude dionicom nekih situacija koje je Marija ivjela
da bude dionicom osjeaja koje je Marija pri tome proivljavala u sebi.
4. Oblici marijanskog iskustva
Prethodna podjela ukazuje na razliitost vanrednih fenomena koji prate mistino iskustvo
Svetice. Ukazuje isto tako da je to iskustvo vaan doprinos za bolju spoznaju Marije. Razliiti oblici
proivljavanja iskustva podijelili smo u tri grupe: dvije sa izriitim nazivom - vienja i govori, a
trea s openitim nazivom, i sadri sve oblike nadnaravnog iskustva koja nisu popraena ni
vienjima ni govorima, ali koji oito pokazuju da je u njima djelatan Duh Sveti koji priopuje
vanrednu ljudski nedostinu percepciju.
Koristei se rjenikom Svetice evo openitog opisa mistine fenomenologije. 49 To e nam
posluiti za bolje shvatiti njena razliita iskustva.
Vienja. Terezija razlikuje barem tri vrste mistinih vienja, utvrujui slijedei raspored:
Tjelesna: vide se tjelesnim oima. Svetica nije imala ove vrste vienja ( 28,49).
Imaginarna: koja se vide kako Terezija kae oima due to jest fantazijom ili matom ( 28).
Razumska: koja se dui predouju sa spoznajom jasnijom od sunaca. Ne vidi se ni sunce, ni
jasnoa ni sjaj, nego je jedno svjetlo, koja bez da se svjetlo vidi, a prosvjetljuje razum ( 27,2 i sl.)
Govorenja. U terezijanskoj terminologiji imaju jedno drugo ime koje se jako koristilo u ono
vrijeme: rije (hablas). Kao i za vienja, Svetica razlikuje tri oblika mistinih govorenja:
Razgovijetna ili ujna koja se uju tjelesnim organom sluha.50
Nepredodbena koja se razumiju ali se ne uju ( 25,1).
Nerazgovjetna bez rijei, kako se dogaa u Nebu, koja se shvaaju bez rijei ( 27,10).

47

T. Alvarez, Santa Teresa de Jesus contemlativa, u Ephemerides Carmelitice, 13. (1962), str.20.
Vidi J. Castellano, Espiritualidada teresiana, u Introduccion a la lectura de santa Terersa, Madrid 1978, str. 115.
49
vidi T. Alvarez, biljeke u V.27,2 (talijanski prijevod Canto le misericoride del Signore, Firenza 1981, str. 227) i V
27,6, str. 280.
50
Vidi. T. Alvarez, V 25,1, biljeka 2, str 254; V 27,6 str.280.
48

39

Drugi oblici. Sadre mistina iskustva Marije, bez fenomena vienja i govorenja. Moemo
rei da su to savreni oblici iskustva bez spektakularnih popratnih pojava; kao podizanje u utnji iz
skrivenog izvora u sreditu due, kojega sposobnost je proirena i ispunjenja dok voda izvire.
Rezultati ili uinci su dvostruki: spoznaja koja se sve vie produbljuje, a kao posljedica
poveava se ljubav; i sudjelovanje u marijanskom otajstvu koje se kontemplira. Drugim rijeima bi
se moglo rei: Terezija je sudjelovala u radosti, patnji i slavi koje je iskusila Marija (M 5,2; I 15,36;
58).
5. Sadraji i uloga marijanskog iskustva
Sva podruja nadnaravnog ivota su praktiki bila otvorena terezijanskog kontemplaciji.
Jedno od njih je Marija, koja tome pripada zbog povezanosti sa Kristovim otajstvom s kojim je
najue sjedinjena od trenutka kada se Sin Boji utjelovio u njenom krilu pa sve do njegove smrti na
kriu. Terezija je jako drala do Marijine bliskosti sa presvetom ljudskom naravi Isusa Krista.
Zahvaljujui toj bliskosti Terezija je dola do kontemplativnog otkria Marije. Zbog toga u
mistinom iskustvu Svetice imamo vana iskustva Marije.
Njihov sadraj je razliit. Treba naglasiti: milosti zatite Terezije i njenog djela ( 33, 14);
molitveni zagovor Marije (I 25); Marijino radosno prihvaanje jedne sinovske geste koju je uinila
svetica (I 48); Isusova zahvala za sluenja njegovoj Majci ( 36, 34). Promatrajui druge uinke to
jest sudjelovanje u Marijinim osjeajima vidimo da je s njom dijelila radost (I 15,29; 61); Boju
zatitu (M 5,2); patnju ( 36,58) i slavu ( 39, 26). Motri odnose Marije sa tri boanske osobe: ki je
Oeva ( (I 25), Majka Sina,51 zarunica Duha Svetoga (M 5,2; 6,7).
Jakost ovih iskustava se dogaa pri uzvienoj spoznaji do koje je Svetica dola po savrenoj
kontemplaciji. Izravna spoznaja Marije, to jest izravna iskustvena spoznaja bez posredovanja. Jasno
se razlikuju dva elementa do kojih se sadri: spoznaja i ivot onoga to se spoznalo.
Za Tereziju nadnaravna spoznaja Marije ima duboko znaenje. Donijelo joj je velika
dobroinstva. Na primjer pomoglo joj je da ostane postojana u svom nainu molitve u kome je
uvijek bila prisutna ljudska narav Isusova. I to je istinski klju za doi do duhovne punine, Terezija
je to nauila od Gospe (Z VI 7,13). U njoj je motrila savren uzor sjedinjenja s Kristom (Z VII 4,5) i
najpotpuniji primjer kranskog ivota.
6. Marijanska vienja Svetice
U est razliitih prigoda Terezija je imala milost mistine kontemplacije Marije. Druga tri
puta, iako Marija nije bila u sreditu nadnaravnog iskustva izriito je spominje. Koliko nam je
poznato Svetica je samo za ovih 9 iskustava ostavila pisane tragove u svojim spisima Moj ivot i
Izvjea.
a. Zatim sam vidjela Gospu... ( 33, 14)
Prvo vienje Gospe se dogodilo 15. kolovoza 1561. u crkvi Dominikanaca u Avili. Meu
izvjeima Svetice je najopirnije i pripada meu najuzvienija vienja jer se radi o razumskom
vienju. Gospa je glavni protagonist vienja. U drugom planu je sv. Josip, oboje okrueni
mnotvom anela ( 35, 15).
Milost koja je udijeljena Tereziji je izvanredna pod svakim vidikom. Dana joj je iskustvena
sigurnost da je u stanju milosti. Nije sigurnost vjere, koja se prema katolikom nauku ima samo za
ine vjere katolike i boanske kojom pristajemo uz dogme vjere. Radi se o subjektivnoj sigurnosti
do koje Terezija dolazi po mistinom iskustvu, gdje je Marija lik u prvom planu:

51

Vidi gore Marijino boansko Majinstvo.

40

Zatim sam vidjela nau Gospu s desne strane i svojega oca svetog Josipa s lijeve. Oni su
mi oblaili tu haljinu. Shvatila sam da sam bila oiena od svojih grijeha. Kad sam bila odjevena,
puna prevelikog zadovoljstva i slavlja, uinilo mi se da me primila za ruke naa Gospa. ( 33, 14)
Za vrijeme ovog beskrajnog osobnog dara s kojom se povezuje sigurnost vienja ostvarenja
planova utemeljenja, Svetica se zadrava u kontemplaciji Gospe. Ne moe u posebnostima
precizirati posebne crte Gospine lika, uoava njenu neizrecivu ljepotu, sjaj njene odjee i njenu
vanrednu mladenaku dob:
Prevelika je bila ljepota koju sam vidjela kod nae Gospe, iako nisam zamijetila nijednu
posebnu crtu lica, nego cijeli izgled skupa i ustrojstvo skupa, odjevenu u bjelinu s prevelikim
sjajem, koji ne zasljepljuje, nego je ugodan. Slavnoga svetog Josipa nisam ni vidjela tako jasno,
premda sam dobro vidjela da je bio tamo, poput onih vienja to sam rekla da se ne vide. Naa
Gospa bila mi je jako nalik na djevojicu ( 33,15).
Vienje prestaje kad Terezija vidi Gospu i sv. Josipa kako uzlaze u Nebo uz mnotvo
anela. Bila je svetkovina Marijina Uznesenja. Uinci ovog vanrednog nadnaravnog iskustva u
kome ja Marija u sreditu su izvanredni: nutarnja sabranost, zadovoljstvo, njenost, mir, velika elja
istroiti se za Boga sa oitim pavlovskim naznakama.
b. Slavno Marijino Uznesenje ( 39,6)
Jedno drugo slino iskustvo, mjesto i godina nepoznati, Svetica je svjesna da je motrila
Marijano uznesenje u Nebo: radost i slavlje s kojima je primljena i uzvieno mjesto koje sada
zauzima (isto).
I ovo je bilo jedno razumsko vienje. Utisak koji je uzrokovalo u due je jako snaan. Ali
nema nikakvog opisa detalja: ne bih znala opisati kako se to dogodilo (isto). U ovoj prigodi
Marija je jedini protagonist. Terezija je sretna motriteljica i dok kontemplira Marijinu proslavu u
njoj nutarnje sudjeluje: bila je prevelika radost za moj duh vienje tolike slave (isto).
Zanimljivo je obratiti pozornost na uinke koje ovo novo iskustvo ostavlja i njenom duhu.
Jako ih saeto opisuje, ponavlja da ima elju da podnosi velike patnje. Oigledan je bliskost sa
istroiti se za Boga iz prethodnog vienja. Ali zanimljiva je zadnja primjedba koja se odnosi na
Gospu: ... To mi je u dui ostavilo veliku elju da sluim ovoj Gospi koja je to toliko zasluila
(isto).
elja da slui Gospi se konkretizira u osnutku terezijanskog Karmela, koje je Svetica
zamislila kao slubu ljubavi Bogu, Crkvi i Gospi.
c. Zahvalnost Isusa Krista ( 36, 24)
U pet poglavlja Moj ivot, od 32 do 36, Terezija pripovijeda o osnutku prvog samostana
Bosonogih karmelianki to je bio poetak: te to je bilo dovreno jedno djelo za koje sam bila
sigurna da e biti za sluenje Bogu i na ast Reda njegove slavne Majke. To su bile moje tenje (
36, 6).
Ali odmah se na novo osnovanu zajednicu oborila oluja. Mir i spokoj Avile su se uzburkali
zbog ovog poniznog osnutka. Terezija je primorana vratiti se u samostan od Utjelovljenja. Kada su
se nakon nekog vremena due primirile Svetici je doputeno vratiti se u samostan sv. Josipa. Sobom
vodi i druge sestre koje su dobile doputenje da se pridrue prvoj terezijanskoj zajednici.
Povratak u samostan sv. Josipa je oznaen jednim nadnaravnim iskustvom koje Svetica
ovako opisuje:

41

Prije nego sam ula u samostan, molila sam u crkvi. Bila sam gotovo u ushitu. Vidjela sam
Krista koji me, priini se, primi s velikom ljubavlju i stavi mi krunu, zahvaljujui za ono to sam
uinila za njegovu Majku ( 36, 24).
Ovdje je Krist u sreditu vienja. Terezija usredotouje svoju panju na dvije stvari: Kristov
prihvat s velikom ljubavlju koju joj iskazuje i stavlja joj na glavu krunu, te na podsjeanje na
Mariju zahvaljujui za ono to sam uinila za njegovu Majku. Terezija naglaava Isusovu
sinovsku profinjenost koji iskazuje zahvalnost za ono to se ini za Mariju.
Ako se zaustavimo na rijeima Svetice koje naglaavaju Kristovu zahvalnost i marijansku
motivaciju moe se doi do vanog zakljuka: Karmel je zamiljen za sluenje Mariji. Samostan sv.
Josipa je samo prva karika u lancu, poetno sjeme. To su rekli neki svjedoci koji su upoznali
Sveticu i njene motivacije, a jo prije njih to tvrdi i sama Terezija u ovom poglavlju ( 36, 6). To se
moe zakljuiti i iz mistinog iskustva koje smo sada istraili.
d. Marijin plat ( 36, 24)
Na Kristovu zahvalnost se nadovezuje Marijina zatita nad prvom zajednicom Bosonogih
karmelianki. Nakon to je ispripovijedala ovo prethodno iskustvo, Svetica dodaje:
Drugi put, dok smo se sve nalazile u koru nakon Poveerja, vidjela sam nau Gospu u
prevelikoj slavi s bijelim platem, kojim nas je, inilo se, sve zakriljivala. Shvatila sam kako e
veliki stupanj slave dati Gospodin onima iz ove kue ( 36, 24).
Ono to je u djetinjstvu bilo spoznato po uenju vjeronauka, intuicija sinovstva, sada postaje
predmet savrene kontemplacije. Terezija je oduvijek imala sigurnost da u Mariji ima Majku koje je
zagovara i titi. Sada je ova sigurnost jaa, da tako kaemo, jer je vidi i vidi je za cijelu
zajednicu. Zbog ovoga kada govori o sestrama, aludira na to da su keri Marijine. Ovo duhovno
sinovstvo je veza koja povezuje karmelianke i Mariju, ije ime one nose i za iju slubu ive, jer
Ona je Majka, Gospodarica i Zatitnica Reda.
Kontemplacija Marije u njenom stavu u kome zakriljuje karmelianke priziva odmah
obiteljsko ozraje koje Terezija eli u svojim samostanima. U svemu ovome vanu ulogu ima
Marijina prisutnost. Terezija Mariji pripisuje sve uloge koje ima neka zemaljska majka. Humanizira
da tako kaemo veze milosti. Srce obiteljskog ognjita je majka, koja je uvijek dobro drutvo svojoj
djeci (vidi Z VI 7,13).
Zbog svoga sjedinjenja s Kristom, Gospa je skupa s njim u sreditu zajednice, koji sa
evaneoskim izrazom Terezija definira Kristovo drutvo. Takve sanja i budue zajednice
Karmela; eli ih sa Marijom, Isusovom Majkom ( Dj 1,14), kao u poetnoj grupi Isusovih
sljedbenika. Ne promie panji svetice da Marija je od prve kranske zajednice, uzor vjere i ljubavi
za apostole. Stil bratstva (O 13, 5), koji treba ostvariti u samostanu, sigurno se raa od kranskog
posinstva. Ali Marijina prisutnost donosi majinsku toplinu koja kompletira ozraje.
e. Jedan vrlo bijeli plat... ( 38, 13)
Jedno drugo iskustvo slino prethodnom Svetica pripovijeda u svojoj autobiografiji.
Poglavlje 38 ima naslov: U njemu govori o nekim velikim milostima koje joj je Gospodin udijelio.
Meu njima jedno ima marijanski karakter. Kontemplira Gospu koja zaogre oca Ibaneza,
dominikanca jednim vrlo bijelim platem.
On je bio vrlo veliki prijatelj Karmela. Majinska Marijina gesta je plod zahvalnosti.
Osnutak samostana sv. Josipa u Avili je djelo sluenja Gospodinu i na ast odijela njegove slavne
Majke ( 36,6). Otac Ibanez je podupro zaetke ovoga djela. Jako bijeli plat je znak posebne
Marijine skrbi. Blaena Djevica Marija e bdjeti kako bi uvala istou due ovoga pobonoga
dominikanca. Evo kako o tome pie Terezija:
42

Drugi put sam vidjela kako naa Gospa ogre vrlo bijelim platem presentada iz istoga
Reda, o kojemu sam govorila nekoliko puta. Rekla mi je kako mu daje onaj plat za sluenje koje joj
je uinio pomaui da se podigne ova kua, kao znak da e njegovu duu sauvati u istoi otada
nadalje i da nee pasti u smrtni grijeh ( 38,13).
Paralelizam sa prethodnim vienjem se odmah primjeuje ali primjeujemo jedan novi lijepi
detalj. Naglaava se osobna Marijina zahvalnost. Gospa zna primiti i zahvaliti na sluenju onome
tko je pomogao osnutak samostana sv. Josipa i radio je na irenju Karmela koji je njezin Red, Red
nae Gospe.
f. Zdravo Kraljice u samostanu od Utjelovljenja (I 25)
U listopadu 1571. Svetica je imenovana poglavaricom samostana od Utjelovljenja. Na tu
slubu ju je imenovao apostolski vizitator o. Petar Fernardez, na poticaj o. Anela de Salazara.
Ozraje oko zajednice, prigode u kojima se dogodilo imenovanje, stvaraju jako teku situaciju
novoj poglavarici. A Terezija kada preuzima slubu ini gestu koja smanjuje napetosti. Na mjesto
poglavarice u koru stavlja Gospinu sliku nazvanu Blagom i stavlja u njene ruke kljueve
samostana. Jednostavna i rjeita gesta o kojoj je Svetica vjerojatno due razmiljala. Terezija
otklanja svaku elju za zapovijedanjem i tu je da slui u svojoj prijanjoj zajednici. Profinjeno, u
svome stilu, poziva da se pogled usmjeri u nadnarav, pokazujui Gospu. Ona e biti poglavarica
samostana, kao da to govori ova gesta. Njena intuicija nije pogrena. Ovo oslanjanje na Gospu,
uinjeno u pravo vrijeme, pogaa sestre. Plodove nee trebati dugo ekati. Sedmoga oujka 1572.
Terezija je pisala:
Treba kazati da ovdje ima velikih slubenica Bojih, a skoro sve se jo vie popravljaju.
Moja poglavarica ini ovo udo (Pis. 35).
Kada pie ovu pohvalu zajednici prolo je jedva 5 mjeseci od Terezijina dolaska. Ponizna
kao i uvijek, Terezija ne misli na vlastite zasluge, pripisuje duhovno poboljanje samostana
udesnom djelovanje Poglavarice, izraz pun ljubavi koji koristi za Gospu.
Na poetku 1572. uoi sv. Sebastijana biljei da je obdarena velikom milou koja je
imala marijanski i trojstveni sadraj. Terezija kontemplira Mariju koja uzima mjesto na sjedalu za
poglavaricu dok zajednica pjeva Zdravo Kraljice. Evo djela terezijanskoga izvjea:
Kad se zapoinjala Zdravo Kraljice, vidjela sam Majku Boju kako s Neba silazi s
mnotvom anela i zauzima mjesto poglavarice, tamo gdje je bilo Marijin kip. Izgledalo mi je da
kip nestaje i ustupa mjesto ovoj uzvienoj Gospi... Gospa je ostala tamo sve vrijeme dok se pjevala
Zdravo Kraljice (I 25).
Svetica precizira da se radilo o razumskom vienju, to jest bez primjeivanja sjetilnih i
konkretnih oblika. Odmah ovaj ambijent ovako opisan podsjea na onaj koji prethodi i pripravlja
silazak Duha Svetoga na dan Pedesetice. U manjem znaenju, zajednica samostana od
Utjelovljenja, je znak prve zajednice, koja moli s Marijom, Majkom Isusovom. Terezija je
kontemplira na mistian nain na mjestu koje joj pripada, kao prva meu uenicima u molitvi.
g. Marija, Oev dar (I 25)
Vienje ima svoj vrhunac u jednom drugom udesnom iskustvu. Svetica, sa jednostavnou
skoro zbunjujuom, pripovijeda u ovim terminima:

43

Rekavi to moja dua je ula u molitvu u kojoj je uivala prisutnost Presvetog Trojstva, i
inilo mi se da me Otac sebi privlai, govorei mi jako njene rijei. Izmeu ostalog mi ree,
pokazujui kako me jako voli: Ja sam ti dao, moga Sina, Duha Svetoga i ovu Djevicu. A to mi ti
moe dati za uzvrat? (I 25).
Nalazimo se u jednom vanom prijelazu njenog trojstvenog ivota. Boravak Trojstva, i
Njegova prisutnost u nutarnjem zamku ini vrhunsku bit Terezijinog iskustva.52 To usput
podsjeamo kako bi naglasili habitualni, postojani i neprestani karakter kontemplativnog vienja
Trojstva. Ali iznad svega to to je Svetica svjesna trostrukog dara koji joj je darovao Otac: Sin, Duh
Sveti i Gospa. Otac izgovara rijei objave da je On izvor svakog savrenog dara: Ja sam ti dao....
Iznenauje naboj i intenzitet ovog mistinog iskustva. Marije je dio toga, pored Sina i Duha
Svetoga. Moda je Terezija nekada i tome razmiljala, sada je to iskustveno shvatila. Oeva rije joj
to potvruje.
Kada Svetica pie o ovom iskustvu ve je bila dola do vrhunca mistine molitve. Njeno
znati i njeno ivjetisu savreni i na vrhuncu su u svim dimenzijama kranskog ivota. Zna koji
su Oevi darovi. Ono to prima od Njega dio je njenog ivota. Marija je Oev dar Tereziji: Ja sam
ti dao... ovu Djevicu. Terezija opisuje ove rijei kao jako blage. One podsjeaju na Isusove
rijei: Evo ti Majke (Iv 19,27). Svetica je zatim pokazala s koliko je zahvalnosti primila ovaj dar i
kako je od njega uinila blago.
h. Zavjeti, u Marijine ruke (I 48)
Zanimljivo je primijetiti da Terezija esto mistine marijanske milosti dobiva u vrijeme
marijanskih blagdana ili u trenutcima u liturgijskim slavljima posveenim Mariji. Zapoinjui
Zdravo Kraljice vidje Gospu na mjestu odreenom za poglavaricu u samostanu od Utjelovljenja (I
25); nakon poveerja ( 36, 24) koje zavrava sa Zdravo Kraljice, kontemplira Mariju dok titi
sestre svojim platem. S proslavom Marijna Uznesenja na Nebo su povezane dva mistina iskustva
koja smo analizirali ( 33,14; 39,26).
Razni svjedoci u procesu za proglaenje svetom naglaavaju sveanost i posebnu radost s
kojima je Terezija slavila Marijine blagdane. Za vrijeme jednog ovog liturgijskog slavlja dobila je
jo jednu mistinu milost koja uveava njenu spoznaju marijanskog otajstva i kao posljedica toga
njenu ljubav prema Gospi. Evo njenih rijei:
Blagdan Marijina roenja mi je uzrokom jedne posebne radosti. Jedanput kad je bilo ovaj
blagdan, izgledalo mi je dobra stvar obnoviti moje zavjete. Dok sam se spremala to uiniti, pokazao
mi je Djevicu, Nau Gospu, u prosvjetljujuem vienju, i izgledalo mi je da obnavljam svoje zavjete
u njene ruke te da vidim kako je to bio in koji joj je bio jako po volji (I 48).
Iako je izvjee kratko, oarava spontanou. Dva izraza privlae nae zanimanje. Prvi
izgledalo mi je dobra stvar, to jest Terezija smatra korisnim i prikladnim obnoviti zavjete tono na
dan Marijina roenja. Svetica ne kae koji su razlozi njene posebne radosti, niti zato osjea elju
da obnovi zavjete, ali se to moe pogoditi. Dan kada joj je udijeljena milost je 8. rujna 1575, to jest
samo nekoliko godina prije kraja njenog ivota, Svetica je ve dola do savrene kontemplacije.
Njena spoznaja Marije i sudjelovanje u marijanskim otajstvima dosegli su fazu mistine punine.
Nije udno to kae da osjea jako duboku radost slavei blagdan Marijina roenja koji je
neposredni uvod u Isusov dolazak. Nije udna niti elja da obnovu zavjeta stavi u korelaciju sa
potpunom posvetom Marije volji Bojoj i sluenju svome Sinu.
Druga reenica koja privlai pozornost je kada kae da je uvjerena kako je Marija rado
prihvatila ovu gestu: i izgledalo mi je da obnavljam svoje zavjete u njene ruke te da vidim kako je
to bio in koji joj je bio jako po volji.
52

T. Alvarez, Santa Teresa de Jesus contemlativa, u Ephemerides Carmeliticae, 13 (1962), str. 27.

44

Osjeaj obiteljske bliskosti, crta ljubeznog povjerenja se vidi u redcima ovog izvjea. Gesta
da polae svoje zavjete u Marijin ruke u sebi sadri paralelizam s jednim detaljem jednog drugog
Marijina vienja: Izgledalo mi je da me je Gospa uzela za ruke... ( 33, 14). To je znak ljubavi,
koji treba vrednovati i koje ide daleko iznad bilo kakvog oblika pobonosti. Marija je na dometu
Terezije, udijeljena joj je milost mistinog iskustva da primi za ruke i da na crtama Gospina lica ita
koliko joj je drago primiti njene zavjete.
U ovoj prigodi kontemplativna milost se produila kroz nekoliko dana. Nuno je morala
ostaviti duboku brazdu u duhu. Neka iskustva se teko zaboravljaju. Iako ne moemo detaljno
opisati konkretne detalje, jer se radi o intelektualnom vienju ili u prosvjetljujuem kako pie
Svetica, brazda iskopana u dui ostaje otvorenom. Prigodom ove milosti Terezija ivi nekoliko dana
u neprestanom motrenju Marije: Ovo vienje je potrajalo vie dana: Presveta Djevica se
zadravala sa mnom, s lijeve strane (I 48).
i. Peta alost (I. 58)
Zanimljivo je primijetiti podudaranje izmeu intenzivne puke pobonosti Sevilje prema
Isusovoj Muci i Smrti i jednog drugog mistinog iskustva koje se dogodilo Svetici upravo u tom
gradu. Ne radi se o vienju Gospe nego Isusa ali uz potresnu marijansku podlogu. Dogodilo se
studenom 1575. Radi se tekim, napornim i nesigurnim danima za Tereziju. Moralno je potitena,
ona koja je tako odvana i jaka u volji. Jedne noi nakon osmine svetkovine Svih Svetih, jedna
Gospodinova rije je tjei. Komentirajui uinke ove rijei Svetica pie:
Moji strahovi su odmah nestali, i bila sam mirna. Iste veeri u molitvi jutarnje, Gospodin
se poloio u moje ruke na nain kako se to predstavlja u slikama Pete alosti. To se dogodilo u
razumskom vienju, ali na tako jasan nain da mi je izgledalo predodbeno (I. 58).
Nepanjom naziva peta alost ono to je Gospa kuala kada je u svome krilu drala
mrtvog Isusa. To je as u koji poinje Gospina samoa. Vjerojatno je Svetica bila potresena vie
puta razmiljajui o ovoj sceni. Terezija je tih dana bila uronjena u stanje alosti i neutjeenosti
slino onome Gospinom. Uistinu Svetica tvrdi: Izgledalo mi je da sam u pustinji... (isto). U toj
prigodi se dogaa milost o kojoj pripovijeda u ovom izvjeu.
Radi se o razumskom vienju kako precizira Svetica; zbog toga bez sjetilnih oblika i detalja
koji bi se mogli opisati. Kako bi opisala svoje iskustvo, utjee se slinosti sa Gospinim iskustvom.
Dri Isusa u krilu kako se to predstavlja u slikama Pete alosti. Plastini prikaz Marijine
samoe ili Pieta (tako kranska pobonost naziva ovu Marijinu alost), moe na neki nain
izraziti iskustvo koje Terezija ivi onih dana. Ona se slui ovim da bi izrazila ono to proivljava.
U terezijanskim spisima nema drugih vienja u kojima je Gospa u prvom planu. Ona o koja
je ispripovijedala su dostatna da shvatimo vanost ovih nadnaravnih milosti. Posebno jer uz ostala
dobroinstva vodila su postupno do spoznaje Marije upravo po mistinom iskustvu. A sa spoznajom
raste i ljubav.
7. Gospine rijei svetoj Tereziji
Nutranji nadnaravni govori, ili rijei Marijine su rijetko iskustvo kod svete Terezije.
Dogodile se tri puta: 33,14: 38,13, I 25. Samo jednom zgodom Svetica citira doslovno rijei koje
je Gospa izrekla navodei dvije toke: I ree mi...(I 25). Druga dva puta ne govori Gospa u
prvom licu, nego Svetica donosi Gospine rijei prethodei rekla mi je da..., govori se na
indirektan nain i ne nuno doslovan.
a. Marija i njena ohrabrujua rije ( 33, 14)

45

Prvo iskustvo ove vrste je bilo 15. kolovoza 1561 u crkvi sv. Tome u Avili. Radi se i o prvom
kontemplativnom vienju Gospe. Ve samo naglasili da izvjee o ovoj milosti ( 33, 14-15) je
najopirnije od svih marijanskih izvjea iskustva mistinih milosti. Terezija u duem odlomku
donosi to joj Gospa govori tom zgodom. Marija izgovara rijei ohrabrenja. Uvjerava Sveticu da
nade i elje vezane uz obnovu Karmela e biti ostvarene. Radi se o lijepom opetovanju garancija jer
je ljubav opetovana u obeanjima. Govorei ovo imamo na umu nadnaravno ulijevanje milosti o
kojemu Terezija pripovijeda nekoliko stranica prije u svojoj autobiografiji ( 32, 11). Ovdje govori
o tome kako joj Gospodin, jednoga dana nakon priesti nalae da uini sve to joj je mogue kako
bi osnovala samostan sv. Josipa i pie:
Njegovo mi je Velianstvo izriito zapovjedilo da oko toga uznastojim svim svojim
snagama, dajui mi velika obeanja da se ne propusti osnovati samostan te da e se u njemu puno
sluiti. Neka dobije ime svetog Josipa, a da e ga na jednim vratima uvati on, a naa Gospa na
drugima, te da e Krist biti s nama ( 32, 11).
Dakle u mistinom vienju koje je Svetica imala za Marijano uznesenje 1561, Gospa
ponavlja ista obeanja. Terezija rijei koje je ula ovako prenosi:
...uinilo mi se da me primila za ruke naa Gospa. Rekla mi je kako joj priinja veliko
zadovoljstvo moje sluenje slavnomu svetom Josipu, da vjerujem kako e se izvriti ono to sam
htjela od samostana i da e se u njemu sluiti Gospodinu i njima dvoma; neka se ne bojim da e
ikada biti u tome loma, makar poslunost na koju se obvezujem ne bila po mojoj volji, jer e nas oni
uvati, te da nam je njezin Sin ve bio obeao da e biti s nama, pa mi kao znak da e se to
obistiniti daje onaj nakit ( 33, 14).
Kao to se moe lako konstatirati podudarnost je skoro apsolutna. Brige Svetice za crkvu i
apostolat koje su u njenoj nutrini gorjele, prvo su odobrene i potvrene od Gospodina sa zapovijeu
da ih provede u praksu, zatim su tu Marijine rijei kao neka majinska garancija. Tereziji se iri
nutrina kada u ovom nadnaravnom iskustvu slua Gospu. Sada je imala dvostruku sigurnost. Kako
bi dovrila svoje djelo moe raunati na nebesku zatitu Marije i Josipa: ... oni e nas tititi. Dana
joj je jo vea sigurnost: njezin Sin ve bio obeao da e biti s nama.
b. Gospa je zahvalna ( 38, 13)
Ve smo podsjetili kako je Svetica kontemplirala u vienju Gospu kako jako bijelim
platem pokriva dominikanca o.Ibaeza. Milost se dogodila izmeu 1562. i 1565. Drugoga
veljae 1565. o. Ibanez umire. Samostan sv. Josipa je mogao raunati na vanu potporu ovog oca
dominikanca. Zbog toga mu Gospa iskazuje svoju zahvalnost prekrivajui ga simboliki svojim
bijelim platem. Znaenje ove geste je u tome da e Gospa bdjeti da nikada ne izgubi istou due
sve do konanog susreta sa Gospodinom.
Sve ovo nije plod Terezijina umiljaja pri razmiljanju o zaslugama o. Ibaneza. Ona to slua
za vrijeme nadnaravnog priopenja rijeima koje je ula s Marijinih usana, ali ne razgovijetno. Radi
se o rijeima koje se ne uju tjelesnim uima ali koje se ipak shvaaju jasnije nego da su izreene
( 25, 1). Terezija pie:
Rekla mi je kako mu daje onaj plat za sluenje koje joj je uinio pomaui da se podigne
ova kua, kao znak da e njegovu duu sauvati u istoi otada nadalje i da nee pasti u smrtni
grijeh ( 38, 13).
c. Mudra Terezijina intuicija (I. 25)

46

Samo jedanput kontemplativnom vienju se pridruuje sluanje Marijinih rijei koje je rekla
u prvom licu. Terezija je poglavarica samostana od Utjelovljenja, i biljei datum ove mistine
milosti: Bdijenje spomendana sv. Sebastijana prve godine moje slube poglavarice u samostanu
od Utjelovenja (I 25), to jest 19. 01. 1572. Nakon to je izvijestila o milosti koju je dobila,
govorei o Mariji, koja se ukazala na mjestu poglavarice u koru gdje je bila poloena slika Gospe
od blagosti, Terezija dodaje:
Gospa je ostala tamo sve vrijeme dok se pjevala Zdravo Kraljice i ree mi: Dobro si
uinila kad si me stavila ovdje. Ja u biti prisutna kad se budu iskazivale pohvale mome Sinu, i ja
u mu ih prikazivati (I 25).
Gospa je kazala prekrasne rijei ovom zgodom. Osim to je pohvalila Sveticu, koja je imala
mudru intuiciju da stavi sliku Gospe od blagosti na naznaeno mjesto, Marija potvruje svoju
prisutnost u zajednici koja moli. Ona sama e prikazivati Sinu liturgiju asoslova koje e iz dana u
dan karmelianke prisnosti Bogu.
8. Sudjelovanje u Marijinim otajstvima
Ako su vani fenomeni mistinih vienja Gospe i rijei koje je ula Terezija s njenih usana,
nita manje nisu vana druga nad naravna iskustva koja zbog njihova sadraja moemo nazvati
sudjelovanje u Marijinim otajstvima. Pod ovim naslovom donosimo dvije vrste iskustva:
kontemplativne milosti koje bez vienja i govorenja poveavaju spoznaju o Mariji po
prosvjetljenju, kontemplativne milosti koje pomau za ivjeti na mistian nain osjeaje koji su
bili prisutni u Gospinu srcu.
O te dvije vrste iskustva Terezija je ostavila svjedoanstvo na razliitim mjestima u svojim
djelima. Voena eljom za istinom Svetica je opisala neka od ovih iskustava koja su imala velikog
odjeka u njenoj nutrini.
a. Marijino osjenjenje
U Mislima o Bojoj ljubavi Terezija prikazuje, bez da to pretendira, primjer sudjelovanja na
mistinom planu u prvom radosnom otajstvu koje je Marija ivjela. Glavni akter je Duh Sveti,
snaga ili mo Svevinjega koji e sii na Mariju (Lk 1,35). Boje djelo Duha Svetica motri
kada u marijanskom smislu interpretira rijei Pjesme nad pjesmama: bila sam edna hlada njezina
i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome (Pj 2,3). Peto poglavlje Misli, gdje komentira ovaj
redak nosi naslov: Nastavlja o molitvi smirenosti i govori o bogatstvima koja se dobivaju po
razmatranju Duha Svetoga....
Polazei kao i uvijek od svoga osobnog iskustva, od onoga to ivi u svojoj nutrini, Svetica
trai objanjenje koristei se biblijskom retkom. Ali nije lako izrei neizrecivo. Zbog toga, prvi
izraz koji joj izlazi iz usta je usklik o nesposobnosti: Koja nebeska osjenjenost je ovo! Kako
izraziti ono to Gospodin daje dui da shvati? (M 5,2).
Moe se naslutiti da je Terezija shvatila i kuala. Terezija sigurno nije imala na raspolaganju
cijeli tekst Biblije na kastiljanskom jeziku. Poznavala je samo odvojene odlomke, uvrtene u
liturgiju, odlomke iz pobonih knjiga ili citate propovjednika koje je sa udnjom sluala. Puno
prijelaza iz Pjesme nad pjesmama joj je bilo poznato jer su bili sastavni dijelovi Male slube
Marijine, kao to to ona sama podsjea sestre (vidi M 6, 8).
Latinski je bio nepremostiva zapreka za shvaanje teksta. Ali odreene prepreke padaju pred
udarcima milosti. Terezija ima to iskustvo. Ve due godina kada uje itanje nekih rijei Pjesme
nad pjesmama osjea da se sabire u nutrinu (M uvod 1), iako ne razumije latinski.
Nepremostiva zapreka je bila druga stvar: prevesti u ljudski govor nadnaravna iskustva. Jer
rijei ne koriste, koristi se primjerom koji osvjetljava djelovanje Duha Svetoga u Zarunici. U
Mariji se moe vidjeti personifikacija biblijske Zarunice. To je tako za Sveticu te pie:
47

Dolaze mi na pamet rijei koje je Arkaneo Gabrijel kazao Presvetoj Djevici naoj Gospi:
Sila Svevinjega e sii na tebe. Ah kako se dua osjea zatienom kada je Bog uzdigne na ove
visine (M 5,2).
Terezija je iskusila ovu zatitu (M 5, 4), koju pripisuje Duhu Svetome posredniku izmeu
Boga i due (I 5,5), zasjenjenje ili jedna vrsta oblaka Boanstva (I 5,4). Jasno da je Terezija
poznavala biblijsku simboliku oblaka koji predstavlja Boju prisutnost posred svoga naroda, nad
kovegom saveza, nad atorom, ili boravitem slave, nad Jeruzalemskim hramom i preciznije nad
svetinjom nad svetinjama.
U otajstvu Utjelovljenja simbol Boje prisutnosti poprima puninu znaenja. Boanski oblak
zasjeni svojom snagom Gospu. Terezija koja je iskusila naravno s dunom razlikom Boju
zasjenu otkri da tekst iz Pjesme nad pjesmama koji kontemplira i komentira, se moe primijeniti na
Djevicu Mariju. Ne oklijeva to uiniti i dva puta citira arkanelove rijei: Sila Svevinjega e sii
na tebe (M 5,3; 6,79. Biblijski lik zarunice je personificiran u Mariji i simbol se pretvara u
stvarnost.
Terezijansko objanjenje je tradicionalno u patristikoj literaturi. Koriste ga izmeu ostalih
sv. Ambrozije, opat Rupert, sv. Bernard... Crkva odobrava ovaj alegorijski stil koristei veliki broj
tekstova iz Pjesme nad pjesmama u slubi itanja Blaene Djevice Marije. I to s pravom ini jer
Marija saima sve odlike predrage Zarunice iz Pjesme nad pjesmama: ljepotu, istou, ljubav.
Izmeu ostalog Marija je savrena slika Crkve i njen najizvrsniji lan.
U ovom smjeru ide i Jeruzalemska Biblija koja u uvodima biljekama za ovu knjigu donosi:
Idui dalje od literarnog smisla knjige, moe se Pjesme nad pjesmama primijeniti na
odnose Krista i Crkve, iako to nije uinio sv. Pavao u 5 poglavlju poslanice Efeanima, na
sjedinjenje due s Bogom po ljubavi, to opravdava lijepo koritenje ovih tekstova kao to su to
inili mistici kao sv. Ivan od Kria.53
Imenu sv. Ivana od Kria svakako treba pridruiti sv. Tereziju. Nije bio lak poduhvat
napisati neke meditacije o Pjesmi nad pjesmama. U ono vrijeme se izlagalo rizicima zbog toga, jo
vie jer je to radila redovnica koja nije studirala teologiju. Ali Terezija ne doputa da strah prevlada.
Sluei se Pjesmom nad pjesmama opisuje dijalog ljubavi izmeu due i Boga, koristei se dvjema
vrstama molitve: molitve smirenosti i sjedinjenja. Ima neto jo vie vanije u perspektivi
marijanske duhovnosti. Otkriva kako puninu ovog dijaloga stvorenje kao takvo ostvaruje u
Marijinoj osobi.
Ovo vrhunsko iskustvo se dogodilo u utnji savrene kontemplacije bez fenomena vienja ili
govora. udesni utjecaj Duha koji vodi do shvaanja dubina udesna djela koja je Bog uinio u
Gospi i kuati neke njene osjeaje.
b. Ponovno proivljeni Velia
Terezija je imala ovo iskustvo i u odnosu na Velia. Svetici se Marijina pjesma posebno
sviala jer je odraavala na poseban nain njena nutarnja iskustva tako u skladu s onim Gospinim.
Svetica ju je molila paljiva na svaku rije. Tome je dokaz Terezijini snano nadnaravno iskustvo
koje se dogodilo dva puta i koje je plod njene posebne panje naspram Marijine pjesme. Prvo
iskustvo se dogodilo na nepoznatom mjestu i nepoznato vrijeme. Drugo u Sevilji 1576. U oba
sluaja sadraj je isti: razumijevanje rijei Velia kojima Marija izraava svoju radost u duhu. Kada
shvaa znaenje rijei Terezija kua ono to one izraavaju, to jest osobno proivljava radost i
kliktanje u duhu.

53

Jeruzalemska Biblija, talijansko izdanje str. 1359.

48

Dvostruka percepcija, u razumu i volji, je uzrokovana mistinom kontemplacijom rijei koje

je Marija izrekla u pjesmi pohvale Bogu. Svetica pripovijeda u Izvjeima okolnosti ovog iskustva.
Gospodin joj je dao da shvati u emu se sastoji sjedinjenje s njime. Terezija komentira:
Dok sam sluala ove rijei, moj duh je bio jako uzdignut. Gospodin mi dade da shvatim to
je duh, kako je tada stajala moja dua i kako se trebaju shvatiti rijei Velia: Klike duh moj. Ali
sada to ne bi znala kazati. Izgleda mi da sam shvatila da je duh najvii vrh volje (I 29).
Shvaanje znaenja rijei duh dogodilo se u stanju nutarnjeg leta prema visinama. To tvrdi
sama Svetica: moj duh je bio jako uzdignut. U Lukinom tekstu (Lk 1, 46-47), razlika izmeu due i
duha moe biti biblijski paralelizam koji je oznaava ontoloki razliite stvarnosti. Za Sveticu iako
su dua i duh jedno, razlika na neki nain postoji (vidi Z VII 1,11).
U ovom sluaju svjetlu mistine kontemplacije interpretira tu razliku kao duboku nutarnju
percepciju, kao sposobnost due da se uzdigne iznad same sebe, kao neko bacanje due u Boga, u
jednom inu ljubavi potpuno usredotoenom u Njega i njegove pohvale. Tako Terezija shvaa
Marijine rijei o kliktanju njenog duha. Taj Marijin radosni osjeaj izraava osobnu situaciju
Svetice.
c. Onaj redak iz Velia...
U Sevilji izmeu 1575 i 1576, ponavlja se ova nadnaravna milost. Terezija izvjetava u malo
rijei:
Jednoga dana bila sam u molitvi, osjetila sam kako je dua bila uronjena u ponor u Boga
tako da mi je izgledalo da je svijet bio kao nestao. Dano mi je tada da shvatim - na nain da to vie
ne mogu zaboraviti smisao retka Velia: I klike duh moj (I 61).
Duboka iskustva su neizbrisiva. Njima pripada i ovo koje se ovdje opisuje: na nain da to
vie ne mogu zaboraviti. Kod Terezije raste shvaanje objavljene rijei, ovaj puta se radi o rijeima
koje je Marija izgovorila. Svetica osjea kao da svijet ne postoji, uronjena u dubine Boje, proeta
radou duha, shvaa po iskustvu Marijinu radost. Ljudski razum ne moe doprijeti do tako
dubokih nivoa koji su oznaeni rijeima dano mi je tada da shvatim koje Svetica koristi. U ovim
rijeima je ukazano na djelovanje Duha Svetoga koje prosvjetljuje ono to bi u protivnom pobjeglo
ljudskoj percepciji. Terezija priznaje da je primila nadnaravno svjetlo koje je osposobljuje
konstatirati vlastito nutarnje iskustvo i kontemplirati ga u onom najviem, koje se ostvarilo u Mariji.
d. Dua moja klike i slavi Gospodina...
Usklici due u Bogu su dokaz molitvenog iskustva Terezije. Sauvano ih je 17. Ona ih je
napisala 1569. Kratki su i gorljivi izljevi njene due, redovito napisani nakon priesti. Sedmi usklik
je gorua zahvala Bogu koji je htio pokazati svoju ljubav tako da boravi meu ljudima, kojima je
dao mogunost da ive samim njegovim trojstvenim ivotom. Terezija se osjea zbunjenom pred
veliinom Boe ljubavi koja izgleda potrebita ljudskog odgovora: A sada dakle koja potreba je za
mojom ljubavlju? Zato je eli moj Boe? to Ti time dobiva? (Usk. 7, 2).
Potaknuta motrenjem ove stvarnosti nezadrivo dolazi do izljeva osjeaja radosti, slave i
zahvalnosti. Za sve to postoje toliko vrijedni razlozi. Iskustvo Boga u priesti je bilo jako duboko.
Svetica se pribliava otajstvu trojestvenih relacija. Spoznaja i ljubav triju Boanskih osoba i
sudjelovanje u samom njihovu ivotu ponueni su ljudima. Iz Terezinih rijei se vidi duh, stanje u
kojem se nalazi nje duh:
Raduje se dua moja, jer ima netko tko ljubi tvoga Boga kako on to zasluuje; raduje se
zbog onoga tko poznaje njegovu dobrotu i mo, i zahvaljuj mu jer je On poslao na zemlju svoga
jednoga Sina koji ga tako dobro poznaje, s ijom zatitom e se moi pribliiti tvome Bogu i molit
ga. Ako Gospodin u tebi nalazi svoje naslade, ne dopusti da te zemaljske stvari te sprijee da u
49

njemu nae svoje naslade i da se raduje njegovim veliinama. Jer toliko zasluuje da bude
ljubljen i slavljen, moli ga da ti udijeli barem malo onoga gdje moe slaviti njegovo ime gdje
moe uistinu rei: Dua moja klike i slavi Gospodina (Usk. 7,3).
To stanje due, izraeno sa jakim stavom slave i zahvalnosti Bogu, ima veliku slinost s
onim to je Gospa pokazala pjevajui svoju pjesmu Gospodinu. To da Terezija zavrava svoje
Usklike ponavljajui prvi redak Velia pokazuje da se osjea potpuno poistovjeena s Marijinim
osjeajima i da u njima sudjeluje. Svetica pie doputajui da srce govori. A njeno srce govori istim
Marnijim govorom.
Iskustvo bliskosti s Bogom, spoznaja Bojih divnih djela, injenica da ga moe zvati
Bratom, u osobi Isusa Krista, a ne samo Stvoriteljem, Gospodinom i Ocem, znati da Bog poziva da
budemo dionici njegova ivota u potpunosti zasluuje zahvalnost i pohvale. Kako bi iskazala ove
osjeaje Terezija koristi Velia, jer ivi jako slino iskustvo onome koje je izreeno u rijeima
Marijine pjesme. Trai pomo za blagoslivljati ime Gospodnje i za moi uistinu izrei: Dua moja
klike i slavi Gospodina.
Ovo treba biti zalaganje svakog kranina. Moe to uiniti kao to je to uinila i Gospa, pod
uvjetom da proivi iste nutarnje Marijine osjeaje.
e. Jasno svjetlo o patnji
Kod Terezije nije nedostajalo iskustva alosnih otajstava koja je Marija poivjela i tako
kuala gorinu. Sjedinjena sa Sinom, Marija je trpjela s Njim i za Njega. U nekim trenutcima jako
snano. O otajstvu patnje koja osim radosti - je ivjela Gospa, Svetica nema samo iskustvo koje se
zadobiva meditacijom, nego i iskustvo po ulivenoj kontemplaciji. Ova spoznaja podrazumijeva
sudjelovanje, ivotno i kontemplativno uranjanje u stvarnosti koje su dui otkrivene. Terezija nije
samo ostala duboko dirnuta Marijom patnjom, nego voena putem bogatim mistinim milostima,
bila je dionicom tih patnji. Usred tih iskustava koja je puno puta proivljavala pod karakteristikom
pasivnih tamnih noi duha, Terezija u sebi samoj izravno spoznaje Isusove i Marijine muke. I u
njima sudjeluje kuajui njihov intenzitet.
Sam Gospodin je pouio Tereziju o znaenju patnje. Ne zna se sa svom sigurnou kada je to
bilo, izgleda oko 1572, Terezija dobiva milost nad naravne kontemplacije koja iri njene
sposobnosti da shvati Boanske stvari. Gospodin joj daje da shvati ove rijei:
Kada kontemplira moju Majku kako me dri u krilu nemoj misliti da Ona je jako uivala
toliko dobro bez velikih muka, jer kad je ula imunovo prorotvo moj Otac joj je udijelio potpunu
spoznaju koliko u ja morati trpjeti (I 36).
Isusove rijei o patnji njegove Majke nisu upuene Tereziji samo da je informiraju. itane u
njihovu kontekstu, moe se primijetiti da imaju za cilj pomoi Svetici da shvati koji stav volje treba
biti pred trpljenjem i gdje se zadobivaju vjerodostojne zasluge. Za trpljenje ne postoji ljudski
odgovor. Od njega se bjei pa ipak ono je put istine. Tako Isusu definira vlastito trpljenje i svoje
rane. To je put koji Otac uva za one koje ljubi. Na vrhuncu Oeve ljubavi je Marija. Zbog toga se
podsjea na njen primjer, kako bi Terezija u njemu pronala pouku i ohrabrenje.
Mistina komunikacija koja ukljuuje sjeanje na Marijine patnje odmah postie uinke.
Svetica se osjea ojaanom i prema njenom izrazu u dui joj ostaje iva elja za trpljenjem (I. 36).
f. Pod kriem nije bila po zaspala...
Terezija je esto kontemplativnim pogledom motrila osobu Isusa Krista u njegovoj muci.
Dosta je prelistati njene spise za dokazati to. Ustrajno je savjetovala molitvenim duama ma kako
duhove bile da uvijek imaju pred sobom ljudsku narav naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista,
njegov ivot, njegovu presvetu Muku, i njegovu slavnu Majku (Z VI, 7, nas).
50

Poticala je na razmiljanje da je Isus trpio puno vie stvari nego to je to ispripovijedano u

evanelju (M 1, 8). Tako je inila i ona. Kontemplirala je Isusa u raznim trenutcima koji od
Getsemanija do Kalvarije. Ali nikada nije zaboravila Mariju prema kojoj je imala pogled ljubavi
samilosti i solidarnosti. Na primjer naglaava krhkost Ljudske naravi Isusa Krista kada dolazi as
Muke, kada apostolima iskazuje svoju alost (Mt 26, 38) za vrijeme molitve u Getsemaniju. Skoro
iznenaena Svetica usporeuje ovu slabost i jakost koju je Gospodin pokazao kada je bio raspet.
Naglaava kako se Isus alio u Getsemaniju, a nije se alio na Kriu. Komentar koji svetica dodaje
proizlazi iz srca:
Ako je molei u vrtu iao buditi Apostole, ne bi li bilo doputeno da se ali i svojoj Majci i
Naoj Gospi, kada je ona bila podno kria i sigurno nije bila po zaspala, nego je trpjela u svojoj
presvetoj dui i umirala tekom smru? A treba rei da je vea utjeha koju dobivao kad se alimo
onome tko nas ljubi i znamo da suosjea sa naim mukama (M 3, 11).
Ove primjedbe naglaavaju, u iskustvenom mistinom nivou, koliko je proimala u
beskrajnu Marijinu bol. Tereziji ne promie ni jedan detalj: ona je bila podno kria i sigurno nije
bila po zaspala, za razliku od apostola u Getsemaniju. Ukazuje tako na dubinu svoje spoznaje.
Opisuje jainu Marijine muke samo sa tri rijei: umirala tekom smru. I zavrava s jednom
psiholokom naznakom punom humanosti: vea utjeha koju dobivao kad se alimo onome tko nas
ljubi i znamo da suosjea sa naim mukama.
Ova proimljua Terezijina spoznaja je kontemplativne naravi.
g. Marijino probadanje maem
U istoj crti spoznaje i Marijina sudjelovanja u alosnim otajstvima treba naglasiti jedno
drugo iskustvo koje pomae shvatiti Marijinu samou i alost. Terezija je naziva probadanje s
oiglednim osvrtom na imunovo prorotvo (LK 2, 35). Dobila je ovu milost u Salamanki negdje
sredinom travnja 1572. Iz podueg izvjea donosimo samo prvi paragraf:
Juer je cijeli dan bila obuzeta kao u dubokoj samoi. Osim trenutka priesti nita mi nije
koristilo to to je bio Uskrs. Naveer kad smo bile skupa pjevala se neka pjesma o muci koja se
kua kad je se daleko od Boga. A budui kako sam ve bila sva u muci toliko me je dirnulo da
usprkos svakome mome opiranju ruke su mi se poele koiti, i na takav nain obino izlazim iz sebe
u ekstazu zbog veliine radosti koji kuam, tako sada zbog velike muke koji sam osjetila...
Sada je se tako poveala muka da sam je morala prozvati probadanje, zbog toga bolje
shvaam to je trpjela Gospa. Do sada, kako kaem, nikada nisam znala to to znai probadanje (I
25).
Osobna i duboka uronjenost u otajstvo Kria otkrilo joj je veliinu Marijine boli. Shvatiti
Marijino probadanje jer ista stvarnost (samoa i velika muka) ranjava sredite njene due. Na
kraju Izvjea vraa se na Marijine patnje ovim rijeima Iz toga sam shvatila neto od moga
probadanja, iako je razliito od onoga Gospina (I 25).
Terezija uistinu shvaa to u sebi sadri patnja ivljenja bez Boga. Odsutnost ljubavi
uzrokuje samou i veliku muku. Osjeaj je bolan i ukazuje na shvaanje mjere koje je Marija imala
u srcu kad je vidjela da je liena prisutnosti svoga Sina. Zbog kuanja svoga probadanja Svetica je u
stanju zamisliti Marijine patnje koje nadilaze svaku ljudsku mjeru i procjenu.
Ovo nije jedin put kad je Terezija imala iskustvo shvaanja dubine Marijine samoe i
doivljaja gorine. Meu mistinim vienjima koja se odnose na Mariju, analizirali smo onu koju
smo nazvali peta alost. Terezija o tome pripovijeda u Izvjeu 58.
U trenutku kunje, obeshrabrenja i alosti Sveticu tjei jedna Isusova rije: Ja sam tu, ali
elim da ti vidi kako malo moe uiniti bez mene (I 58).

51

Terezija je uronjena u duboku kunju. Gospodin eli da se osjeti kao nebranjena i

naputena, preputena, vlastitoj nesposobnosti, da se vidi tako samom, bez oslonca i utjehe.
Konkretno to je osjeaj koji je najupeatljiviji u Terezijinom izvjeu. Ipak ova Gospodinova rije
joj vraa sigurnost i oduzima svaki strah.
Na slijedeu rije, malo nakon toga, slijedi jedna druga mistina milost koju Svetica ovako
opisuje:
Iste veeri u molitvi jutarnje, Gospodin se poloio u moje ruke na nain kako se to
predstavlja u slikama Pete alosti(I. 58).
U poetku Terezija kua veliki strah zbog ovog vienja. Iskustvo je bilo iznenadno. Mistino
vienje da ima Krista u naruju na nain kako se to predstavlja u slikama Pete alosti odmah
priziva sjeanje na Mariju. Osjeaji koji ivo proimaju Terezijino srce prethodno su beskrajno
proimali Gospu. Marija je kuala potpunu samou koja se moe usporediti sa beskrajnim morem.
Neto od ovog probadanja koje je prorekao imun Terezija je proivljavala u ove dvije prigode koje
smo iznijeli.
h. Radost Uskrsa
Patnja put istine (I. 36), je obvezan prijelaz, iako prolazni, prema ostvarenju pashalnog
otajstva. Stjee se u vjenu nedjelju. Marija, pridruena Sinu do kraja, je odreena za uivati prvine
proslave. Isus Krist sjaji pred svojom Majkom odmah nakon uskrsnua. Tako Isusova sinovska
profinjenost slavno zakljuuje poglavlje Marijine samoe. Svetica to tvrdi u Izvjeu 58.
Kao to to obino radi, svjedoei o nutarnjem svijetu, poinje pripovijedajui svoje
iskustvo, a zatim to potvruje stvarima iz objave i Pisma. Kada nema nikakvog biblijskog podatka
koji se moe dovesti u relaciju sa odreenim mistinim iskustvom, jedina mogua alternativa je
prihvatiti ili odbiti terezijansko svjedoanstvo. Nalazimo se pred jednim ovakvim sluajem.
O uskrsnoj Marijinoj radosti, svoje svjedoanstvo ovako iznosi:
Ree mi (Gospodin) da im je uskrsnuo odmah se ukazao naoj Gospi jer je imala veliku
potrebu za tim. Patnja ju je tako obuzela i otuila da se nije uspijevala povratiti sebi niti uivati u
ovoj radosti... Gospodin je s njom proveo puno vremena, budui da je to bilo potrebno za utjeiti
je (I. 15).
Terezijino izvjee ulazi u punu sferu ljudskih osjeaja. Zbog svoje presvete ljudske Naravi
Krist nije izuzet ili indiferentan prema tim osjeajima. Ali isto tako je istina da logika ljudske misli
ne moe se podudarati sa Bojim putovima. To se esto dogaa. Ali nedostatak evaneoskog
podatka ne iskljuuje mogunost da je Isus Mariji udijelio prvine uskrsne radosti.
Nakon analize Terezijinog marijanskog iskustva trebali bi slijediti zakljuci. To emo uiniti
na kraju. Sada emo se ograniiti da naglasimo njegovu vanost. U podruju Terezijine marijanske
duhovnosti, slijed mistinog iskustva ima vanrednu vrijednost. Milosti nadnaravne kontemplacije
koje je Terezija dobila poveale su njenu sposobnost percepcije Marijina otajstva i istovremeno su
potakle ozraje bliskosti sa Gospom.
Njeno ivjeti u Kristu uvelo je Sveticu u kranski i trojstveni krug s kojim je Marija
najue povezana. Svetica svjedoi da je postala svjesna ove stvarnosti. Uprla je svoj pogled na
Presvetu Ljudskost Isusa Krista. Blizu njemu je vidjela uvijek, ili skoro uvijek, njegovu Majku.
Kontemplativno otkrie Marije ju je dovelo do toga da doivi jasno i jae nego uobiajeno
Marijinu prisutnost u njenom ivotu. Terezija je svjesna da ta prisutnost nije isto ekstatina i
pasivna nego dinamina i djelatna. Marija je prisutna u ivotu kranina jer vri svoju majinsku
ulogu.

52

Smatramo da Terezijino marijansko iskustvo se bitno sastoji u tome da je konstatirala

Marijinu prisutnost, poticaj i njen utjecaj dok je hodila putem koji je vodio do susreta sa Bogom.
V. MARIJA UZOR I MAJKA DUHOVNOG IVOTA
Previe je lijepo Marijno drutvo da bi se od njega trebali odvojiti (Z VI 7,3).
Slijedei spise sv. Terezije pristupili smo istraivanju marijanske duhovnosti i njenoj analizi
u granicama moguega. Voeni od Svetice koristei njena svjedoanstva proli smo put njene
pobonosti Gospi i fasciniralo nas je njeno mistino marijansko iskustvo. Jedno i drugo, pobonost i
iskustvo, daju nam za pravo tvrditi da je terezijanska duhovnost pod utjecajem osobnog otkria
Marije.
Ono to je bilo jednostavna intuicija, jednostavna spoznaja postaje otkrie. Svetica zatim to
iskustvo komunicira svojim sestrama. Terezija je u Mariji susrela Majku, koja je postala prisutna u
njenom ivotu, Majku koja ju je privukla sebi ( 1,7), koja ju je pratila kroz odaje Zamka due,
koja je bila u sreditu nekih vanrednih mistinih milosti, koja osobno personificira Zarunicu iz
Pjesme nad pjesmama, jedinu sposobnu odgovoriti Bogu Zaruniku. Sve to skupa iz batine
kranske vjere u Svetici uzrokuje logiku reakciju najdublje zahvalnosti. Ovaj osjeaj ne ostaje
zatvoren u srcu. Probija granice osobne intimnosti i izraava se kao usklik povjerenja i poticaji
sestrama da slave Boga zbog udesnih djela koja je uinio u Gospi, a sestre trebaju nasljedovati
njen ivot i kreposti.
Ovaj zadnji dio naeg studija o marijanskoj duhovnosti Terezije sabire nauk svetice koji
prikazuje Mariju kao savren uzor sjedinjenja s Kristom. U dubini duha moe se motriti Mariju koja
svjetlom svoga primjera i svojih kreposti prethodi hodoasniki narod Boji (vidi LG 68). Ali moe
je se susresti takoer u ovoj bliskosti duha, upirui pogled u dubine due u kojima Ona nudi svoje
drutvo skupa sa svojim Sinom (Z VI 7,13).
Svetica je kontemplirala Mariju u ovoj istovremenoj i dvostrukoj perspektivi. Vidjela je da je
na elu svih stvorenja, da ih nadilazi u spoznaji i ljubavi prema Bogu (Z VI 7,14). Na poseban nain
je obratila pozornost na neke Gospine kreposti. Istovremeno sa zahvalnou ukazuje na Marijinu
prisutnost u razliitim fazama razvoja duhovnog ivota. Na slijedeim stranicama nastojat emo
naglasiti ovu dvostruku perspektivu.
Iznad svega treba kazati da su na terezijanski nauk na razliit nain utjecali bilo osobna
iskustva bilo itanja. Vie prvo od drugoga. Marijanski nauk koji je Terezija ostavila u svojim
spisima prvenstveno su plod njenog mistinog iskustva. U njemu se nalaze o odjeci onoga to je
itala o Gospi.
Ova toka jo nije puno istraivana. Jedan vrijedan podatak, iako je ogranien, o
marijanskim lektirama je naznaen u Putu savrenstva: Jako volim rijei iz Evanelja. One me
sabiru vie od najboljih knjiga (P 21,4). Kao posljedicu toga moemo kazati da je Svetica itala u
evaneljima to pie o Mariji. Iako nije mogla imati itati prijevod cijele Biblije na kastiljanski
mogla je na materijskom jeziku imati u rukama Evanelja i poslanice za cijelu godinu, Zaragoza
1485, u prijevodu Gonzala di Santa Maria; ili Evanelja, Poslanice, itanja i Prorotva koja sveta
Crkva pjeva u Misama tokom cijele godine, Toledo 1512. u prijevodu Ambrozija de Montesinos. Iz
procesa za proglaenje svetom se vidi da je Terezija koristila neku knjigu ove vrste: Sestra Izabela
od Isusa tvrdi da ju je vidjela sa misalom kao u ekstazi izvan sebe dok se slavila sveta misa.54
Zbog osobnog svjedoanstva Svetice znamo da je itala ivot Isusov Ludolfa Saksonskog (
38, 9), poznavala je knjige fra Ljudevita iz Granade. Po Terezijinoj odredbi djela ova dva autora
trebaju biti u bibliotekama samostana (K 8).
Razmiljanja oca Granade iz djela Knjiga molitve i meditacije i Vodi za grenike su sigurno
dirnuli Sveticu. Poglavito meditacije iz prve knjige koje su napisane s puno nadahnua i rijetke su
54

Proces..., B.M.C. t. 20, str 120.

53

literarne ljepote, pomogle su joj u razmatratanju o vjeri i ljubavi prema Gospi, poglavito tijekom
Muke Isusove. Samo ako prihvatimo duhovni i psiholoku utjecaj ovih itanja na Tereziju moemo
razumjeti zato ih je preporuila svojim sestrama. Uistinu piui ocu Granadi na kraju sjenja 1575,
ovako se izraava:
I ja sam meu mnogima koji vas ljube u Gospodinu zbog svetog i jako korisnog nauka u
svojim spisima te zahvaljujem Bogu to vas je odredio da inite tako puno dobra za due. Da moj
stale, i to da sam ena, mi doputaju nikakva potekoa me ne bi sprijeila da doem i upoznam
oca ije rijei mi donose toliku utjehu (Pis 79,1).
Isto treba rei za ivot Isusov kartuzijanca Ludolfa Saksonskog (naslov knjige je od
Ambrozija de Montesionsa koji ju je preveo na kastiljanski jezik). Za mnoge panjolce ova knjiga
je bila zamjena za evanelja. U uvodu panjolskog prijevoda se ita:
Sadri, rasporeeno u slijedu, cijeli tekst etvorice evanelista, s lijepom konkordancijom i
objanjenjima to sadri, sa izrekama svih glavnih nuitelja grkih i latinskih.55
Svetica je dakle mogla itati Evanelja, ako ne na drugi nain onda barem ova iz ivota
Isusova. Ne radi se o Isusovoj biografiji kronoloki ispripovijedanoj nego o nekoj vrsti
konkordiranih evanelja koja slijede red liturgijske godine i koja su objanjena irim
komentarima.
Terezija poznaje to Evanelja kau o Marijinoj osobi iji ivot je bio put vjere i ljubavi
pored Isusa. Sve ono to sveti tekstovi kau ili sugeriraju o Gospi Terezija dugo meditira. Kada to
preraste u more njenog kontemplativnog iskustva, spoznaja se iri i vie proima otajstvo. Tada kao
priopavanje ivota, na vidjelo izlaze nauk i savjeti Svetice koja predlae Mariju kao uzor za
nasljedovati, dok svoje sestre podsjea da je Gospa prisutna u dubini njihova ivota ukazuje kako
On prati korake onoga tko trai susret sa Bogom.
1. Nasljedovanje Marijina ivota i kreposti
U terezijanskoj misli nasljedovati Mariju znai isto to i ivjeti kao Ona, to jest biti u
stavu sluanja Rijei, primiti Rije u srce i ivjeti je. Ne radi se da se kopira ovaj ili onaj vidik
zemaljskog ivota, jo manje se radi o pobonim raznjeenostima. Terezijansko nasljedovanje je
jedno biti to jest nutrina koja dolazi iznutra. Pretpostavlja kao to je to ve primijetio sv. Toma
Akvinski, spremnost volje na sluenje.56
Izraavajui se na drugi nain Terezija je precizirala svoju misao. Govorei o drugoj temi
pie ovu reenicu: Od ludih nas pobonosti oslobodi, Boe ( 13, 16), fraza koja se moe
primijeniti na nasljedovanje Marije. Uvijek, od poetka do kraja, prava pobonost je u volji
nasljedovanja Gospe, truditi se zaivjeti njen stil ivota, nalikovati na nju vie na nivou biti nego
li initi.
Prava pobonost nije kako kae Svetica neke male pobonosti due, sa suzama i drugim
sitnim osjeajima, zato to se ve s prvim lahorom uznemiravanja gube ovi cvjetii ( 25, 11).
Smisao za bezazlenu ironiju i dosjetku tipine za Tereziju se naziru iz serije deminutiva. Pobonost
je neto puno temeljitije. Saima se prema rijei Svetice u zalaganje volje ono to je istinska
pobonost, a to je ne vrijeati Boga te biti pripravan i odluan za svako dobro ( 9, 9).
Na temelju ovih pretpostavki koje saimlju terezijansku misao se nadovezuju poticaji
sestrama kada ih poziva da gledaju Mariju i zrcale se u Njoj. Obveza Karmela je suobliiti svoj
ivot Marijom ivotu. Suoblienje Kristu, ustrajnost i nasljedovanju Njega, napor da se obuemo u
Njega i njegove osjeaje, sigurno su prvi i temeljni zahtjevi kranina. Ljubav prema Isusu
oznaava ivot Terezije na takav nain da se njen ivot moe definirati koristei izraz sv. Pavla,
55
56

Morel Fatio. nav. dj. str. 18, biljeka 1.

Vidi Summa Theologica, II-II, q.82,1-2.

54

ivjeti u Kristu (Fil 1, 21) Ali je isto tako sigurno da Marija u svom zemaljskom ivotu je ostvarila
savren lik Isusova uenika, da je bila ogledalo svake kreposti i utjelovila je blaenstva koja je Krist
navijetao.57
Svetica je svjesna ovih stvarnosti koje su tako neponovljivo ostvarene u Mariji, da ukazuju
na iznimni odnos bliskosti koji je sjedinjuje s Kristom. Ona kua u svome ivotu blisku Marijinu
prisutnost sa svime to majinska briga pretpostavlja jer Marijina prisutnost je iva i djelatna. ivot
i kreposti Marijine sjedinjene sa sigurnou da se moe raunati na njenu majinsku pomo dok ide
putem prema sredinjoj odaji Zamka navode Tereziju na odluku o nasljedovanju koju je toliko
preporuila sestrama: Neka se Bogu svidi sestre, da ivimo kao prave Gospine keri, opsluujui
obveze naeg zavjetovanja (U 16,7). I jo: Nasljedujte je, promotrite vanost i korist to je imamo
za Zatitnicu (Z III 1,3).
Ovo su dva jako vana teksta. Terezija izraava elju da karmelianke ive kao istinske
Marijine keri. U emu se sastoji marijanski stil ivota koji eli za Karmel, koje su njegove
karakteristike Svetica ne kae ni odmah nakon toga, a ni kasnije. Za upoznati to treba traiti po
njenim spisima. Vrijedi to uiniti. Nalazimo na razmiljanja o nekim Marijinim krepostima koje su
sigurno duboko dirnule Sveticu u njenom duhu. Bez da to izriito kae primjeuje se da su to
kreposti koje vie cijeni i za koje eli da budu posebna batina Karmela.
a. Marija uzor i ast kranske ene
Terezija je poticala sestre da se ogledaju u Mariji: to je prvi korak za nauiti ivjeti u Kristu.
Ali kontemplirajui Mariju odmah otkriva jednu drugu stvarnost: u Majci Isusovoj, biti ena je
ostvarilo najvie mogue dostojanstvo i najvia ast koja se moe zamisliti. Marija je savren uzor
kranskog feminizma. U Mariji se ena treba osjeati slobodnom svake nepravedne
marginalizacije, koju joj namee mukarac. Ona osjea potrebu da pie o ovoj istini kako bi je uli
ne toliko njene keri koliko neki ueni i teolozi njenog vremena.
U Putu savrenstva nalazimo na jako izraene podatke o problemu marginaliziranja ena i u
vjerskom podruju. Terezija izraava svoje protivljenje pred tolikim prezirima i nepravednim
sumnjienjima. Na poseban nain je aloste predrasude i predostronosti koje praktino brane
enama praksu mentalne molitve. Iz njenog srca vie nego li iz njenog pera proizlazi potresna
apologija. ene su iskazale primjer vjere, ljubavi i vjernosti Kristu vie od mukaraca. Kako bi to
potvrdila Svetica se poziva na Marijin lik i podsjea na svete ene iz evanelja.
Terezijin govor, napisan u obliku ljupkog dijaloga s Kristom, sadri izraze koji su mogli
raniti sebeljublje onih koji su podravali miljenje da je za ene opasno prakticirati mislenu
molitvu. Poznate osobe kao Melchior Canio teolog Tridnetskog koncila, Fernardo Valdes, vrhovni
inkvizitor su se bili tako izrazili. Tvrdoa njihovih sudova moe se objasniti samo u svjetlu vjerskih
prilika onog vremena.
Jedan oprezni cenzor je iz prvog rukopisa Puta savrenstva izbrisao onaj paragraf. U drugoj
redakciji Terezija ga gotovo potpuno izostavlja ostavljajui samo poetnu reenicu koja ovako
poinje: Niti ste prezreli ene, Gospodaru due, dok ste hodali po svijetu, dapae titili ste ih s
puno milosra (P 3,7).
A u izvornom tekstu, koji je zatim izostavljen odlomak je ovako izgledao:
Niti ste prezreli ene, Gospodaru due, dok ste hodali po svijetu, dapae titili ste ih s puno
milosra i nalazili ste kod njih toliko ljubavi i vie vjere nego kod mukaraca, jer tu je bila i Vaa
presveta Majka ijim smo zaslugama zavrijedile - i to nosimo njezinu odjeu - ono to smo izgubile
naim grijesima. Nije dosta, Gospodine, to nas svijet dri zatvorenima... da ne uinimo nita to bi
za Vas ita vrijedilo pred javnou, niti da se usuujemo govoriti o nekim istinama koje oplakujemo
potajno, osim da ste trebali usliati nau tako pravednu molbu. Ja ne mislim tako, Gospodine, o
Vaoj pravednosti i dobroti, jer ste pravedan sudac, a ne kao suci ovoga svijeta za koje - budui da
su Adamova djeca i, konano, svi mukarci - nema enske kreposti koju ne bi smatrali sumnjivom.
57

Pavao VI, Discorso di chiusura delle III sesione del Concilio Vaticano II, u AAS, 56 (1964), str. 1016.

55

Da, jer jednoga e dana morati doi do toga, Kralju moj, da se upoznaju svi. Ne govorim zbog
sebe, jer svijet pozna moju kukavnost, a ja se radujem to je poznata, nego zato to vidim da su
takva vremena da nije pravo omalovaavati kreposne i jake duhove, pa makar oni bili enski. (PE
4, 1)
Svetica energino izraava, istovremeno alei se malo, ono to misli o stavu sudaca svijeta
sinovi Adamovi i svi mukarci kada saeto govore o rizicima kojima se idu u susret ene
obavljajui mislenu molitvu. Moda Terezija nije poznavala Pavlov tekst o bitnoj jednakosti koju
ene i mukarci pozvani na vjeru imaju u Isusu Kristu (vidi Gal 3,28), kao najmanje ne citira ga. Ali
njena intuicija i iskustvo joj kazuju da nema inferiornosti ene pred mukarcem, ni u njenom
kranskom biu niti kad se radi o nasljedovanju Krista. S Evaneljem u ruci Svetica moe dokazati
da Gospodin je kod ena nalazio vie ljubavi i vjere nego kod mukaraca.
Snaga terezijanskog razmiljanja se oslanja na Marijinu osobu, najvii ideal ostvarenja biti
ena. U njoj ena preobilno otkupljena od pada: ono to smo izgubile naim grijesima: izgleda da
aludira na prvu Evu, iji manjak zasluga je obilno nadoknadila Marija svojim zaslugama.
Sueljavajui ova dva lika, to se esto nalazi u otakim tekstovima, ima svoje mjesto i u liturgiji.
Vjerujemo da je ovo prava interpretacija misli Svetice koja je kontemplirajui Mariju znala u njoj
prepoznati uzor i ast kranske ene.
b. Djevica vjere i nade
Marijina vjera se jako dojmila Terezije. Primjeuje da prva teologalna krepost je korijen
svako Marijine veliine i da je to krepost koja je najvie pribliava kraninu jer stavlja Gospu na
mjesto one koja slua rije Boju. Marija nije primila objanjenje o Rijei Bojoj, punoj otajstava,
neshvatljivoj ljudskom razumu. Pozvana je vjerovati kao svako drugo stvorenje. Razlikuje se od
njih ne jer je vidjela nego jer je vjerovala Zbog toga je nazvana blaenom (vidi Lk 1, 45).
Svetica je ukazala na veliki primjer Marijine vjere, poglavito u odluujuim trenutcima kada
je vjera podlona tvrdoj kunji. Marijin stav u trenutku radosti kod Navjetenja Terezija komentira
vidno zadivljena. Kada govori o molitvi smirenosti i obogaenja due po njoj, primjeuje da je dua
svjesna dobara koja prima, iako ne shvaa kako joj budu darovani. I odmah komentira:
Ah, tajne Boje! Ovdje se ne moe drugo initi nego nakloniti glavu uvjereno u
nesposobnost naeg razuma da shvati Boje veliine. Ovdje je dobro podsjetiti se kako se postavila
Naa Gospa, Djevica, koja je usprkos svoje mudrosti pitala arkanela: Kako e se to dogoditi? I
bilo joj je odgovoreno: Duh Sveti sii e na te i sila svevinjega e te osjeniti. Nakon toga prekinula
je sva druga pitanja shvaajui odmah u svojoj velikoj vjeri i mudrosti da kada djeluje ove dvije
moi, nema se to drugo za pitati, niti bilo kakav razlog za sumnjati (M 6,7).
Vjera i mudrost Gospe su u potpunoj suprotnosti sa ljudskom mudrosti. Terezija naglaava
suprotnost koja razdvaja mudrost svijeta od beskrajne vjere koju pokazuje Gospa. Djevica se
povjerava Rijei Bojoj, prihvaa iako ne razumje jer od Boga dolazi. Pristaje na ovu Rije sa
sigurnou, bez sumnje:
... ne kako to ine mudraci... koji ele podloiti ove stvari svome sudu i suditi ih prema
svojim pogledima, skoro kao da vjeruju da svojim znanjem mogu shvatiti sve Boje veliine! Ah, da
naue malo poniznosti od Presvete Djevice (M 6,7).
Ima jedna ironina crta u njenoj olovci dok pie ove rijei, do koje je dola iz vlastitog
iskustva sa nekim uenima. Ljudska mudrost nema druge pomoi osim vlastite sposobnosti,
raspruje se nasuprot Bojim otajstvima. Vjera jednostavnih dua, onih koji se povjeravaju Bogu,
iri sposobnosti shvaanja i saopava dui Boansku mudrost.

56

Na elu onih koji su vjerovali sa velikom vjerom i mudrou Svetica kontemplira Gospu.
Njena vjera se podie kao spomenik jednostavnosti srca: ...nema se to drugo za pitati, niti bilo
kakav razlog za sumnjati (isto).
Marijina vjera obuhvaa cijeli zemaljski ivot. Ne svodi se samo na neku epozodu iz njenog
ivota, na primjer Utjelovljenje; nije izolirani in nego stalni ivotni stav odgovora Bogu. Svetica se
ograniava naglasiti trenutke u kojima odgovor Djevice ima posebne odjeke u njenom duhu.
Drugi primjer Gospine vjere nalazi se u Zamku due. Poznata je velika Terezijina ljubav
prema Ljudskoj Naravi Isusa Krista. Ma kako due bile napredovale u molitvi i ma kako duhovne
bile due ne smiju zaboraviti Ljudsku Narav Isusa Krista. Kontemplirati Krista u ovjetvu je dobro
za duh. Ne init to je velika pogreka. Neki teolozi, (ili bolje rei polu teolozi) njenog vremena
zalau se za suprotnu tezu, prozivajui se ivanovski tekst: Bolje za vas da ja odem... (Iv 16, 7).
Svetica odluno odgovara:
Ja to ne mogu podnijeti. Zacijelo nije to rekao Svojoj presvetoj Majci zato to je bila
postojana u vjeri, jer je znala daje Bog i ovjek, i premda Gaje ljubila vie nego oni, bilo je to tako
savreno da joj je prije pomagalo (Z VI 7,14).
Postojanost vjere pomagalo je Gospinoj ljubavi, nadilazila je bilo kakvu egoistinu
raunicu, ma kako mogua bila za shvatiti. Nijedan ljubav ne bi bila laka za razumjeti od one jedne
majke koja se opire razdvajanju od sina.
Nije to jedni put da se Terezija oslanja na postojanost Marijine vjere kako bi argumentirala u
korist teze koju uvijek podrava: to jest u bilo kojoj fazi duhovnog ivota motriti Ljudsku Narav
Isusa Krista donosi kontemplativnoj dui velika dobra. To potvruje Marijin primjer: ljubav prema
Sinu ije je tijelo nastalo u njenom krilu i od kojega je zavisilo, nije Njoj zapreka za rasti uvjeri. I
u knjizi Moj ivot Terezija brani ovi istu tezu ( 22,1).
c. Duboka poniznost Presvete Djevice...
Prihvatiti Boju Rije, s povjerenjem se njoj predati, shvatiti da gdje djeluje Duh Sveti,
snaga Svevinjega nema se to drugo za pitati, niti bilo kakav razlog za sumnjati (M 6,7); sve
ovo ukazuje na veliku vjeru i mudrost. Istovremeno Gospini nutarnji stavovi podrazumijevaju
veliku poniznost, priznanje vlastite malenosti, stanja ponizne slubenice Svemoguega.
Terezija je beskrajno ljubila ovu krepost tipinu za Mariju, klju shvaanja boanskog
majinstva i kao posljedica toga svega otajstva Marijina. Terezija je poniznost uinila vlastitom
karakteristikom, jednu psiholoku i duhovnu crtu koja se istie meu drugim njenim osobnim
talentima. Zaljubila se u ovu krepost kontemplirajui Ljudsku Narav Isusa Krista. Vidjela je da je
ona i jedna Marijina bitna karakteristika.
O Marijinoj poniznosti Terezija je napisala razne biljeke. Iako su kratke ukazuju da se ona
dugo zadravala na ovoj Gospinoj kreposti, shvatila je njenu vrijednost i uinkovitost. Zbog toga je
toliko preporua svojim sestrama, pa i sa poznatim osvrtom na ahovsku igru u Putu savrenstva
16. Napredak u duhovnom ivotu putem molitve zahtjeva da djelovanje milosti bude prihvaeno od
ovjeka na promiljen i postojan nain. Zahtjeva spoznaju sebe i spoznaju Boga kako bi se dolo do
sjedinjenja s Njime. Ili bolje reeno, jasnou nakana i izbor prikladnih sredstava za duhovni put
kako bi se postigao cilj. Jednu autentinu duhovnu strategiju koju svetica usporeuje sa igrom aha.
Meu svim figurama na ahovskoj ploi ona koja ima najvie izgleda da pobjedi kralja je
kraljica. Za Sveticu, kraljica koja je sposobna pobijediti Nebeskoga Kralja je poniznost, to jest
krepost kranskog realizma: svijest o vlastitoj ljudskoj malenosti i beskrajnoj Bojoj veliini.
Terezija je imala mistino iskustvo ove stvarnosti, U samostanu od Utjelovljenja u Avili
1572 uje ove rijei: Istinska poniznost sastoji se spoznati ono to moe ovjek i ono to moe
Bog. (I 28).
Marija je vie od svakog stvorenja spoznala do kuda dopire granica sluge i koliko je
beskrajna Boja mo. To je u sebi iskusila i to izjavljuje u svojoj pjesmi Velia. Marija je u biti
57

ponizna. Smatra se slubenicom Gospodnjom. Njene rijei odraavaju duboku iskrenost. Ovaj
Marijin stav tako vaan za povijest spasenja, slui Svetici kako bi pokazala snagu poniznosti.
Izlaui svoju misao pie:
Nema dame koja bi Ga tako prisilila na predaju kao poniznost; ona Ga je donijela s neba
u utrobi Djevice i njome emo Ga mi dovesti samo jednom vlasi u nae due (P 16, 2).
Oigledno u Terezinim rijeima je odjek iz Lukina evanelja, dijalog Navjetenja i Marijina
pjesma. Usporeujui druge tekstove (vidi M 5,2: 6,7), moe se rei da je Svetica zadivljena
Gospinom poniznou i mudrim kod odgovorom arkanelu. Marijina poniznost je dopustila Bojoj
Rijei da ue u vrijeme i ljudsku povijest. Iz Neba u krilo Djevice privukla ga je kao jednostavnu
vlas (P 16, 2) upravo poniznost. Nita nije tako krhko kao vlas. Ipak nita tako jako kao ponizni
stav Djevice nije navelo Boga da boravi meu ljudima.
Terezija jako dobro poznaje da poniznost ima svoj temelj u nutarnjem ivotu ( 12,4; 22,
11). Budui da savren uzor ove kreposti sestre mogu motriti uosobljen u Mariji, Terezija potie
svoje sestre da u nju upru svoj pogled. Zahtjev da nalikuju Mariji proistjee iz njihove biti keri i
sestre Marijine. Sigurno je Isus Uitelj za nasljedovati: Svetica dri to pred oima i uporno
ponavlja (vidi P 13). Ali ovdje kao i drugdje, blizu Kristu Terezija stavlja Mariju i ukazuje na nju
sestrama kao primjer poniznosti:
Budimo u neemu sline, keri moje, velikoj poniznosti Presvete Djevice, iju odjeu
nosimo, jer je zabluda to se nazivamo njezinim redovnicama. Jer, koliko god nam se inilo da se
poniavamo, premalo je da budemo keri takve Majke i zarunice takvoga Zarunika (P 13, 3).
Dakle za biti ponizan ima i sinovski razlog. Biti keri Marijine sobom nosi odgovornost
da se nalikuje Njoj u temeljnim kranskim stavovima. To je oigledno. Ali postoji i drugi motiv:
sama Gospa je i svojim rijeima, a ne samo svojim primjerom izrazila veliinu poniznosti. U prvoj
redakciji Puta savrenstva pie:
ona koja ima osjeaj da je manje cijenjena meu svima, neka se smatra sretnijom; uistinu i
jest ako podnosi kunju, jer kad se jednom navikne na ovo neka meni vjeruje koja sam to iskusila
nee joj nedostajati asti ni u ovom ivotu ni u drugome... Koju sam ludost kazala, da vjeruju
meni, kada je to kazala istinska Mudrost... i Kraljica Anela! Nastojmo keri da barem u neemu
budemo slini Gospi iji habit nosimo, jer treba biti posramljen nazivajui se njenim sestrama
(PE 19,3).
Terezija se ovdje poziva na pravu Mudrost: to priziva Isusove rijei: Tko se ponizi biti e
uzvien, a tko se uzvisi biti e ponien (Lk 18, 14). Ali podsjea isto tako na Kraljicu Anela.
Zato? Svetica je motrila paralelizam izmeu evaneoske rijei i retka iz pjesme Velia (Lk 1, 48),
gdje Marija govori o veliini poniznosti: to Terezija gleda kada dodaje i Kraljica Anela.
Terezijin poticaj postaje jo upeatljiviji:
ako ne drugo, nasljedujmo malo njenu poniznost: kaem malo jer ma koliko se mi
ponizivali i smanjivali, nije to nita za jednu kao ja, koja je za svoje grijehe zasluila da uistinu
bude prezrena i poniena od avli, u sluaju da to ne eli spontano (PE 19,3).
Duboka poniznost Presvete Djevice do dna due pogaa duu Svetice koja je primijetila
kako se u njoj skriva sjeme svih drugih kreposti. Sve bi mogle biti pod istim nazivnikom: istoa
stavova, profinjenost duha koju iskazuje Marija. Zbog toga neka se nitko ne udi da Terezija
inzistira u preporuivanju svojim kerima da nalikuju Gospi i ovoj njenoj poniznosti.
d. Jaka Djevica
58

Poniznost i jakost se nerazdvojne kreposti. Prva nema nita zajednikoga sa plaljivou,

iako je esto poistovjeuju s njom. Naprotiv ona je tajna jakosti. Nakon to ju je kod sebe iskusila,
Terezija ne proputa opisati ovaj fenomen: nitko nije tako jak kao ponizna osoba. Jakost je krepost
onoga tko hodi i ivi u ozraju najvie Istine. U ovom ozraju se kreu ponizni. Svetica je to opisala
sa jednom reenicom kao urez noem: Bog je najvia istina i poniznost je hoditi u istini (Z IV 10,
7). Terezija je puno gledala na duboku poniznost Presvete Djevice. Marija u Velia otkriva
savrenu spoznaju same sebe i savrenu spoznaju Boga. Uvjerena je u svoju malenost, ali zna da je
Bog pogledao na neznatnost slubenice svoje (Lk 1, 48). Boja snaga ini udesne stvari u
slabosti stvorenja. Jedno od ovih djela je jakost darovana Mariji. Jakost je prije svega krepost
odupiranja. Daje mjeru ljubavi, nadi i vjeri. Tko do u dubine ivi ovaj trostruki teologlani stav
ostaje postojan, u jakosti pored Isusa.
Kao sposobnost oduprijet se, jakost je nenadomjestiva onome tko eli ivjeti u zajednitvu
sa Kristom. Nitko nije s toliko solidarnosti proivio Gospodinovu sudbinu kao njegova Majka.
Terezija podsjea na muke i napore Gospe, podsjeajui na otajstva Isusova djetinjstva, i naglaava
da nije dopustila da je obeshrabrenje svlada. Ali tek u otajstvima Muke Marijina jakost postaje
oitija. Marijini osjeaji ukazuju na majku uronjenu u gorinu. Usprkos toga, nutarnja jakost je
odrava postojanom bez poputanja.
Svetica je jako dobro shvatila Marijinu jakost. Osim ve istraivanih odlomaka
naglaavamo tekst iz Puta savrenstva gdje Terezija savjetuje nain na koji sabrati misao u molitvi.
Taktika koju sugerira odgovara preciznoj psiholokoj intuiciji. Moe se ovako saeti: ako si
radostan gledaj uskrsloga i slavnoga Isusa, ako trpi ili si alostan gledaj ga kako trpi od
Getsemanija do Kalvarije. Ne prihvaa pretenzije koje netko navodi govorei: Da se vidim pored
Gospodina kao kad je bio na zemlji... ne bih prestao gledati ga (P 26, 8). Svetica ne prihvaa ovu
ispriku. Tko tako razmilja ne zasluuje da mu se vjeruje:
Nemojte u to biti uvjerene; jer onaj tko sada ne eli uloiti malko snage da barem prisili
pogled da u sebi gleda ovoga Gospodina (kada to moe uiniti bez opasnosti, a uz malko panje),
jo manje bi stao pod kri s Magdalenom koja je gledala smrti u oi. A koliko li su tek morale
propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li runih rijei, koliko
li udaraca i koliko grubosti! (P 26, 8).
Sveta Terezija se poistovjeivala sa Magdalenom (vidi 9,2; P 34,7). Logino da je se sjea
pod kriem gdje su je doveli njena ljubav i hrabrost, kako bi bila u maloj grupi onih koji su slijedili
Isusa. Ali kod podsjeanja na Magdalenu odmah dodaje Gospu koju stavlja i prvi plan s usklikom
koji velia njenu jakost.
S koliko tonosti Svetica je odmjerila Marijinu jakost, potvruje i jedno drugo jako vrijedno
svjedoanstvo. Tereziji se nije svialo ono to misle neki autori da je Marijina patnja za vrijeme
Muke svoga Sina dola do te mjere da je bila izvan sebe i kontrole sam sebe sve do padanja u
besvijest. Nije joj se svialo niti to liturgija koja je odravala to miljenje ukljuuje jednu misu pod
naslovom Ljuta bol Djevice Marije. Svetica nije mogla prihvatiti ideju da kontemplira Mariju u
stanju gru, van sebe od boli. To ukazuje u gore citiranom tekstu iz Puta savrenstva.
Otac Jeronim Gracian koji nam prenosi vijest uvjerava:
Puno puta razgovarao sam sa Majkom Terezijom od Isusa o ovome. Ona se alostila kad
se slavila ta misa. Govorila je uistinu da ni Krist ni njegova Majka ni u jednoj progodi nisu bili
izgubili svijest.58
Terezija nije prihvaala misao da je Gospa bila slomljena od patnje i to ukazuje koliko je
znala vrednovati Marijinu jakost. To je bio plod ustrajnih meditacija o Muci i svim glavnim
58

B.M.C. tom 15, str.159.

59

akterima u njoj. Terezija koja je doivjela mistinu milost Gospinog probadanja i samoe zna da
je njena bol bila u stanju samo svijesti jer ju je podravala i prosvjetljivala njena vjera.
Svetica zna jako dobro da Marijina jakost je dio duhovne batine potrebne za slijediti Krista.
Kada se kranski ivot ozbiljno ivi sobom donosi velike kunje. Terezija tako misli: veoj
bliskosti s Kristom odgovara vee sudjelovanje u njegovim patnjama. Zbog toga je potrebno
oboruati se jakou. A ova se ui gledajui Krista i njegovu Majku:
Uvijek smo viale da su oni koji su bili najblie Kristu, naem Gospodinu bili oni od
najveih patnja: pogledajmo one koje je prola Njegova slavna Majka i slavni apostoli (Z VII 4,5).
Kontemplacija Marije, njenih patnji i jakosti s kojom ih je podnosila je jedan od poticaja na
nasljedovati je. Kada je kontemplacija nadnaravna ista milost udijeljena dui uinci su puno
vei od jednostavnog poticanja: priopuju nutarnju jakost. Govorei o mistinim milostima Svetica
tvrdi:
... stoga smatram sigurnim da su ove milosti za to da jaaju nau slabost... kako bismo Ga
mogle nasljedovati u tome da puno trpimo (Z VII 4,5).
Oigledno da se ova tvrdnja koja se moe primijeniti na sve nadnaravne milosti, je isto tako
valjana i u podruju marijanskog iskustva. Kada Terezija potie na gledanje Marnijih patnji onima
koji slijede njene savjete ukazuje gdje i kako zadobiti jakost za napredovati u kranskome ivotu.
e. Siromana Djevica
Iako je Svetica strastveno i duboko pisala o evaneoskom siromatvu nije opirnije govorila
o Marijinom siromatvu. Ostavila nam je dvije biljeke o toj temi a treba ih povezati openito sa
njenim vienjem ove kreposti, koja je jedan od stupova na kojima je izgraen Karmel. Ali i to je
dovoljno za dokazati da je Terezija u vie navrata razmiljala o Marijinom siromatvu.
Prije svega konstatira da je Marija bila materijalno siromana, nije imala ekonomskih
dobara. U Marijinoj kui Krist je za sebe izabrao jedino bogatstvo ljubavi. Sve drugo je bilo
oskudno. Razmiljajui o prikazanju Djeteta Isusa u hramu Terezija sugerira jedan komentar koji
pobuuje njenost.
Izmeu ostalog pravedni imun gledajui slavno Dijete vidio je siromano djetece: zbog
povoja kojima je bio obavijen, malo pratnje koja ga je pratila u procesiji, mogao je prije prosuditi
da se radi o malom hodoasniku sinu siromanih roditelja nego li o Sinu nebeskog Oca (PE 53,
2).
Iz teksta prve redakcije Puta savrenstva uvia se Terezijin realizam i humanost. Svetica je u
sebi imala ljubav prema potpunom Kristovom siromatvu koje je dijelio sa Marijom i Josipom.
Zbog toga je Terezija eljela da se ivi radikalno siromatvo, bez ublaavanja, u zajednicama
karmelianki. Jedan svjedok u procesu za proglaenje svetom izjavljuje:
Trudila se da se ova krepost odraava u svim stvarima u samostanu: znala je kazati da je
njihova odora sveto siromatvo. Na ulazu u samostane je stavljala sv. Josipa i Gospu dok su bjeali
u Egipat, i natpis: ivimo siromanim ivotom, tako emo imati mnoga dobra i Boga gledati.59
I drugi vidici siromatva koje toliko poznaje suvremeni ovjek kuala je i Marija. Ima jedan
odlomak u knjizi Moj ivot gdje Svetica naglaava jedan vidik siromatva, vie nutarnje naravi do li
ekonomski. Preporuujui pobonost sv. Josipu pie:
59

B.M.C: tom 20, str 159.

60

Osobito su mu osobe od molitve uvijek morale biti naklonjene; jer ne znam kako se moe
misliti na Kraljicu anela za onog vremena kada je toliko prola s djetetom Isusom, a da se ne
zahvaljuje svetom Josipu na dobru kojim im je pomogao u tome ( 6, 8).
Glagol proi kako ga koristi svetica ima jako veliku irinu znaenja. Podrazumijeva sve
napore koje su podnijeli Marija i Josip za vrijeme djetinjstva Isusova, brige, ljubav, nesigurnost,
progonstvo, marginalizaciju kojoj su podloni siromasi. Radi se o iskustvu anawima Jahvinih
siromaha, onih koji mogu raunati samo na Boje milosre kao oslonac. Marija je ivjela
materijalno i duhovno siromatvo. Za svoj Karmel, Svetica eli jedini oslonac koji dolazi od
Gospodina po Marijinim rukama.
f. Kontemplativna Djevica
Gospin ivot se u biti saima u ljubezni dijalog s Bogom. Terezija primjeuje Marijino
sudjelovanje u trojstvenom ivotu i podsjea da je Marija Ki Boga Oca, Majka Sina i Zarunica
Duha Svetoga.
Dijalog ljubavi s Bogom dosee svoj vrhunac, s ljudske strane, u Marijinoj osobi. Svetica ne
oklijeva to tvrditi kada poistovjeuje zarunicu iz Pjesme nad pjesmama sa Marijom (M 6,8). U
Mariji se ostvaruje apsolutno savrenstvo otajstva ljubavi koje je sadrano u biblijskoj poemi.
Gospa je s Bogom odravala stav dijalog poslunosti, sluala je Rijei Zarunika i u potpunosti je
odgovorila.
Zbog toga Marija je uzor kontemplativnim duama. Prvenstveno jer je pred Bogom sluala
Rije i odgovarala te je njen svakodnevni ivot bio trajni razgovor s Bogom. Vie je govorila
djelima i gestama nego li rijeima. Marija je uzor kontemplacije i zbog rasta boanskog ivota.
Nadnaravni dinamizam milosti je uinio udesna djela u Mariji zbog njene ljubezne podlonosti
Bogu.
Terezija je kontemplirala Gospu u ovoj perspektivi. Vie se zadrala na nutarnjem ivotu
Marije nego li na drugim vidicima, ova teme je ostavila trag u njenom duhu. U knjizi ivot Kristov
itala je neke odlomke koje prepriavaju i komentiraju odjeke iz Lukina evanelja (Lk 2,19 i 51):
Promotri kako je Gospa bila dobra uenica jer je uvala sve rijei koje je ula, uila ih je
napamet i nije zaboravila niti jednu. esto je o njima mislila i konfrontirala ih. S pravom je nazvana
sveti Koveg novoga Zavjeta... Marija je opsluivala sve ove rijei razmiljajui esto o njima u
svome srcu, i uvala ih je kao rijei velikog otajstva... Drala ih je u svome srcu, skrivala ih i
zapeatila... Sve rijei i djela koja je sluala ili saznala od Spasitelja, skrivala je, polagala u svoje
sjeanje kako bi ih dublje shvatila...Koristila ih je cijeloga ivota kao nepromijenjeno pravilo, uei
nas, koji neprestano razmiljamo o Gospodinovu ivotu.60
Prihvatiti Rije i razmatrati je tipian stav vjere, kontemplacije: to je stav koji odreuje
Gospu. Ne zaboravimo da je Svetica od djetinjstva bila sklona razmiljaju po naravi, i imala njenu
pobonost prema Gospi koja e prerasti u mistino iskustvo Marije. Ne moemo zamisliti da nije
primijetila Lukine marijanske tekstove i njihove komentare koje donosi ivot Kristov.
Ako poistovjeuje zarunicu iz Pjesme nad pjesmama sa Marijom to je samo iz razloga to
primijetila do kojeg stupnja bliskosti je punina milosti dovela Mariju. Marija je kontemplirala Boga
po Ljudskoj naravi Sina, due i sa vie vjere i s vie bliskosti nego li bilo koje drugo stvorenje.
Nitko nije bio tako blizak Isusu kao Marija. Majka u neprestanoj kontemplaciji Sina, savreno
utjelovljuje ideal kontemplativnog ivota. U kontaktu je sa Rijei, koja je Krist; ivjela je posveena
njegovoj slubi, najue povezna sa njegovim otajstvom (vidi M 5,2; 6,7; 22, 1).
Dakle Gospa je Majka, Gospodarica i Zatitnica Karmela. Svaki od ovih titula, koji nipoto
nisu prazne ideje, sadri zamisao sinovske povezanosti, aenja i sluenja. Svetica ih je koristila
poznajui dobro njihova znaenja.
60

Vita Christi, Sevilja 1538, I. 8.10.

61

Nasljedujui Gospu u temeljnom stavu njenog ivota, zauzetosti dijalogom s Bogom, ovaj
sveti Red istie svoje marijanske korijene. Jer ivjeti sluajui Rije je bitna Marijina
karakteristika, a s tim se treba podudarati nutarnja fizionomija nove karmelske obitelji. To je
Terezijino uvjerenje:
Stoga sad kaem, premda smo sve mi koje nosimo ovu svetu odjeu Karmela pozvane na
molitvu i kontemplaciju (jer to je bilo nae polazite, iz tog roda dolazimo, od onih naih svetih
otaca s gore Karmel, koji su u tako velikoj samoi i uz toliko preziranje ovoga svijeta traili ovo
blago, ovaj dragocjeni biser o kojem govorimo) (Z V 1, 2).
Biti dio Karmelske obitelji je Gospodinova milost, te na njoj treba zahvaljivati i biti vjeran:
Preklinjem vas, Bogu za ljubav, da pred sobom uvijek imate brzinu kojom prolaze stvari,
milost koju nam je Gospodin udijelio kad nas je pozvao u ovaj Red... Neka se upre pogled u one
svete Proroke od kojih potjeemo... (U 29, 33).
A to se tie zahvalnosti prema Mariji, Majci ove obitelji, ona se treba usredotoiti na dvije
toke: prvo gledati nju, motriti njenu duhovnu veliinu i dobro koje Red ima zato to je Ona
njegova Zatitnica (Z III, 1,3); drugo, truditi se nasljedovati Nju, ivei kao Ona (U 16, 7).
A kako je ivjela Marija? Svetica se ne zadrava na duim opisima kako je ivjela Gospa.
Sabirui podatke i marijanske naznake u Terezinim spisima njena misao o zemaljskom ivotu
Marije i pristajanje u Boje planove jasno izlazi na vidjelo. Svetica ne razrauje teologiju, jo
manje marijansku teologiju nego komunicira ivljeno iskustvo, i tako obogauje duhovnost. Meu
mnogim nadnaravnim stvarima, iskusila je da je Marija bila najblia Sinu. Ne radi se o toliko o
fizikoj blizini koliko o sukladnosti u ljubavi i vjeri.
Nasljedovanje Marije treba za cilj imati ivjeti kao istinske Gospine keri (U 16, 7),
razmiljati o njoj, naglasiti kontemplativni stav. Kontemplativna blizina, koja toliko sjedinjuje s
Isusom, je prva Marijina krepost. Treba biti i prva krepost Karmela, zbog obveze koja proizlazi iz
sinovskog odnosa. Tko pripada ovom svetom Redu proistjee od roda, koji priznaje Mariju kao
Majku, Gospodaricu i Zatitnicu, te treba ivjeti kao Ona.
2. Bliska prisutnost Marije
Terezija je kontemplirala Mariju i u perspektivi vlastite nutrine. Doivjela je njenu blizinu,
prisutnu u svim fazama nutarnjeg rasta. Iskusila je sve ono to ova nutarnja bliskost po zatitnikoj
milosti i uinkovitoj pomoi ini u dui. Marija ju je pratila u svim etapama duhovnoga puta.
Jo jednom njeno iskustvo se podudara i potvruje teoloki nauk o ovome. Iskustvo da
Marija surauje u redu milosti, u raanju i duhovnom rastu vjernika koji su udovi Kristova
mistinog Tijela je nauk Crkve (vidi LG 63).
Proirujui koncilsku misao papa Pavao Vi zapisa:
Kao to jedna zemaljska majka ne moe ograniiti svoju ulogu na raanje novog ljudskog
bia nego se ona odnosi i na prehranu i odgoj djeteta, tako se ponaala i Blaena Djevica Marija...
Ona sada s Neba nastavlja svoju majinsku ulogu sudjelovanja u roenju i rastu boanskog ivota u
pojedinim duama....61
Razmiljamo o Marijinoj prisutnosti u duhovnom ivotu kranina na nain kako je to
izraeno u papinskome nauku. U ovom istom znaenju treba interpretirati i misao sv. Terezije. Ne
radi se o beskrajnoj prisutnosti, ili posvudanjosti, niti onoj koja bi bila analogna trojstvenoj
prisutnosti u dui. Moemo je nazvati prisutnost djelatna u redu milosti.62
61
62

Papinska pobudnica Signum magnum, od 13. 05. 1967, AAS, 59 (1967), str 467-475.
V.Macca, La B.V.Maria nlla vita spiritule, Rim 1971, str.148.

62

Smatrali smo prikladnim teoloki precizirati ovu stvar kako bi ustvrdili, ne osvrui se na
teleoloke izriaje nepoznate Tereziji, da je ona bila svjesna Marijine prisutnosti u odajama Zamka
due. Terezija je primijetila Marijinu molitvenu prisutnost u dvije etape. Prvo kao nauku koju je
usvojila od svoje majke ili drugih osoba, ili plod itanja i osobnih razmiljanja. A zatim kao Boji
zahvat, ulijevanje mistinih milosti koji priopuju neposredno iskustvo. U raznim prigodama Marija
je bila u sreditu iskustva.
Kada oko svoje pedesete godine Terezija tvrdi da ju je ova Djevica uvijek usliala u svemu
u emu se njoj preporuila ( 1,7), saima u jednoj reenici njene neprestane susrete sa Marijom.
Uvijek ju je nalazila na svome putu. Na poetku njene pobonosti, meditacije i elja da je
nasljeduje, ssa obom donose plod jednog ljubeznog i trajnog sjeanja na Mariju. A zatim stvarnost
postaje drugaija. Po iskustvima mistine kontemplacije Svetica motri Marijinu djelatnu prisutnost.
Vidjela je Mariju ne samo kao savren uzor kranskog ivota nego kao suradnicu u nutrini due u
rastu i sazrijevanju duhovnog ivota.
a. Kada ivot poima (Z. I. 2,12)
Kao to je opepoznato Terezija je izloila iskustvo svoga duhovnoga puta u Zamku due. U
ovom svome remek djelu ona je:
Ostvarila najljepu sintezu svoje duhovne nauke... U jedinstvenoj shemi sedam odaja
imamo dva razliita dijela: u prve tri odaje se opisuje duhovni put koji se moe naravnim snagama
potpomognutim redovitom milou. Slijedee odaje, gdje analizira vanredni put mistike koji je
sama prola s opisom sve fenomenologije koja ima svoj vrhunac u preobraajnom sjedinjenju,
duhovnom braku.63
Tonim crtama Svetica je opisala osobe kojem zapoinju duhovni put (Z I, 1,8), koje su
nale vrata zamka a to je molitva (isto 1,7). To je odskona daska koja ini moguim iskustvo
vjere i kranskih sadraja, a dio toga je i Marija koja je najue povezana sa Kristom, svojim
Sinom.
Put vodi po odajama Zamka a u sreditu i nasred svih njih jest najglavnija, gdje se zbivaju
vrlo tajni dogaaji izmeu Boga i due (Z I, 1, 3). Bliskost izmeu Stvoritelja i stvorenja ovdje
dolazi do svoga vrhunaca. Dogaa se savreno i preobraajno sjedinjenje, poboanstvenjenje
ovjeka, koji je uronjen u Boga. Izgleda kao utopija, a u biti je cilj koji se moe postii. Put je
dugaak i pun potekoa. Mnogi ga naputaju ve na poetku: pa te due bivaju lako pobijeene
makar ne eljele uvrijediti Boga (Z I, 2,12). Oigledno duhovni ivot je jako krhak, posebno na
poetku, prvi koraci su klimavi i nesigurni. Od tuda dolazi ozbiljnost rizika. kako bismo se sa time
uspjeno suoili, Terezija daje ovaj savjet:
One koje se nau u takvom stanju trebaju se esto uticati Njegovu Velianstvu kako god
mogu i uzimati Njegovu blagoslovljenu Majku za posrednicu, i Njegove svece, zato da se oni bore
za njih (Z I, 2,12).
Evo, Gospa je prisutna u prvim pokuajima molitvenog puta duhovnog ivota. Marija je tu
gdje poinje ivot milosti kako bi bdjela nad ivotom. Ruka njenog zagovora se prua prema onima
koji zapoinju put i treba im potpora da ne padnu, ili da se podignu kada padnu. To ini svaka
zemaljska majka.
Terezija koja je ivjela ovu situaciju nesigurnosti i potekoa, daje savjet onima koji se
nalaze u istom stanju. Njen savjet je vaan jer govori kao ona koja poznaje stvari. Ona je naslutila
jo kao adolescent, to znai u njenom ivotu Marijina prisutnost. Kasnije iskustvo, na
nadnaravnom nivou, samo potvruje njen predosjeaj. Savjet je jednostavno u tome priopiti
63

Obras completas...Introducction a las Moradas, p. T. Alvareza, Burgos, 1984, str. 784.

63

iskustvo ivota. Put postaje laki ako se vrednuje Marijina posrednika prisutnost i dua se utjee
noj za pomo.
b. U sred asketskog napora (Z III 1,3)
Za vrijeme prvog razdoblja duhovnog puta Marijina prisutnost na poseban nain ima
obiljeje zagovora. Terezija to tako shvaa i iznosi, sjeajui se Gospe u treim odajama. Dogodio
se vaan napredak u odnosu na dvije prethodne etape. Ve se uvrstila poetna odluka za ii u susret
i sjedinjenje Bogom. Stii skoro do pola puta je milost koju treba dobro vrednovati:
duama koje su ule u tree odaje jer im Gospodin nije udijelio malu milost time to su
prele prve potekoe nego vrlo veliku (Z III 1,5).
Osobe na koja aludira redovito mole. Trude se oko razmatranja, razumskim razmiljanjima
potiu ine ljubavi u volji. Openito govorei meditacija se zaustavlja na Kristovim otajstvima.
Zbog toga se esto podsjea i na Mariju.
Ipak ima sjena u ovom okviru. Dosljednost izmeu molitve i ivota poinje biti stvarna, ali
je potamnjena nekim stavovima: ljubav egoistina i proraunata, tendencija opravdavanja slabosti,
vea briga za izvanjsku dosljednost nego za nutarnja opredjeljenja. Postoji i opasnost da se vrati
nazad. Terezija to otvoreno tvrdi (Z III 1,2) i potvruje primjerima bogatog mladia (Z III 19, 22)
Davida i Salomona (Z III 1,7 i 4). A svemu pretpostavlja svoju osobnu povijest. Srami se pisati
onome tko bi je mogao uiti. I dodaje ovaj divni odlomak:
A Njegovo Velianstvo dobro zna da mogu pomiljati jedino na Njegovo milosre, a kako
ne mogu ne biti onakva kakva sam bila, nemam drugoga lijeka nego utei se Njemu i uzdati se u
zasluge Njegova Sina i Djevice, Njegove Majke, iju odjeu nedostojno nosim, i vi je nosite (Z III
1,3).
Ponovno se pojavljuje Marija, ije zasluge nadoknauju nedostatke kranina, koji je
velikoduniji u oblikovanje nakana nego u njihovom vjernom opsluivanju. Osobe koje su dole do
ovoga stupnja su u temelju dobre, pribliile su se Gospodinu, ele ga slijediti, ali nemaju odluku sve
ostaviti za Boga. Od tuda se raaju nedostatci koji mogu zavriti alosnim udaljavanjima. Uistinu
ova situacija se dogaa i ponavlja tijekom jednog ivota. Tko proe kroz ove kritine trenutke moe
se oslanjati samo na Boansko milosre i to u znaenju koji Terezija daje tom pojmu. Jedini nain
izlaska je onaj koji pokazuje Svetica: imati povjerenje u Isusove zasluge i one njegove Majke
Marije. Marija svojim utjecajem pomae onima koji se nalaze u ovom stanju.
Jako je vano - i to preporua sestrama pribliiti se Gospi u tim situacijama koje mogu
biti odluujue za usmjeriti se i nastaviti put bez nesigurnosti. Zbog toga Terezija naglaava potrebu
nasljedovanja Marije, savjetuje gledati motriti njene veliine korist to Nju imamo za Zatitnicu
(Z III 1, 3), to jest duhovnu korist koja pretpostavlja ivjeti sluei njoj i pod njenom zatitom.
Ova korist je utemeljena na ivotu: uzajamni izbor i posljedice koje iz toga proizlaze. Mi
kao djeca trebamo Nju ljubiti, tovati je sluiti joj na konkretne naine. Marija kao Majka zagovara
i prati duu te odstranjuje nutarnju samou, inei upravo ono to je potrebno zbog ljudskih
ogranienja i rizika nepostojanosti i straha kojima su podloene osobe na duhovnome putu.
c. A toliku nam korist i ohrabrenje daje sjeanje na njih ... (Z VI 7, 6)
Marijina djelatna prisutnost se dogaa od poetka duhovnog ivota pa sve do punine
zrelosti. U drugoj fazi puta, punoj nadnaravnih iskustava, Svetica naglaava druge vidike Marijine
prisutnosti. U asketskoj fazi je prevladavao Marijin zagovor. To je shvatljivo jer je to uloga svake
majke. U redu milosti, Marijin zagovor je potreban i jako vrijedan. To da Marijine zasluge

64

zagovaraju u korist onoga tko moe samo uzdati se u Boje milosre je garancija protiv
obeshrabrenja.
Sada je situacija drugaija. Dua je dola do praga savrenog sjedinjenja. Bog se pokazuje
udesan sa svojim stvorenjem, ispunja je velikim milostima. Ali ne zbog toga se trebaju napustiti
duhovne stvarnosti koje su se dosada plodonosno koristile. To bi bilo pogreno, na primjer Kazuje
kako je velika pogreka ne nastojati, koliko god duhovne bile, imati pred sobom ovjetvo naega
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, Njegovu presvetu muku i ivot, te Njegovu slavnu Majku i
svece (Z VI 7, naslov).
Terezija pokazuje svoju humanost i osjeaj za mjeru, a to se jasno pokazuje u ovoj opomeni.
Nije vano to je dua dola do razine bliskosti s Bogom koji se opisuju u VI odajama. Iako se
milosti koje se daju duama pristiglima do ovog stupnja i este, zbog toga ne prestaju biti prolazne.
Izvan trenutaka mistinog priopavanja volja treba biti potpomognuta da zadri svoju duhovnu
dinaminu i ljubeznu tenju prema Bogu.
Jedna uinkovita pomo prema uenju Svetice je imati pred sobom ovjetvo naega
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista...te Njegovu slavnu Majku... a toliku nam korist i ohrabrenje
daje sjeanje na njih (Z VI 7, 6).
Imati pred sobom to Svetica preporua ne odnosi se na razumsko razmiljanje: nego je to
neto drugo. Ona sugerira jednostavni pogled, kontemplativni koji proizlazi vie iz srca nego li iz
razuma, pogled koji se treba usredotoiti na ovjetvo Isusa Krista i njegovu Majku.
Podsjeanje na Mariju sada nije povezano sa njenim zagovorom kao u asketskoj fazi.
Terezija kontemplira Gospu s druge toke gledita, naglaava da imati pred oima Gospu donosi
veliku pomo i korist dui. Pretpostavlja se da drati Mariju u sjeanju podrazumijeva volju i njene
afektivne ine.
Zato taj savjet osobama koje izgleda da nemaju potrebu za njim? Ponovno na vidjelo izlazi
duboka Terezijina humanost: za nas koji ivimo u smrtnome tijelu, pa se treba osvrtati, misliti i
osloniti se na one koji su, dok su ga imali, napravili tako velike podvige poradi Boga (Z VI 7,6).
Zbog toga kada je netko doao skoro do savrene kontemplacije ne smije zaboraviti na svoje stanje
da je tjelesno stvorenje. Sjeanje na ovjetvo Isusa Krista, njegovu Majku Mariju i svece koji su
bili lanovi ljudskog roda je velika utjeha i pomo u tvrdim kunjama koje nikada ne nedostaju
kontemplativnim duama.
Vie od Marijinih povlastica, Terezija je motrila teologalni Gospin ivot. Kontemplirala ju je
u njenoj ljudskoj dimenziji: Marija je lan hodoasnikog naroda Bojega. Zbog postojanosti svoje
vjere, savrenstva njene ljubavi prema Bogu, Marija je uzor narodu kojemu i sama pripada.
Teologalni stav Marije je ostavio duboki dojam kod Svetice, i duboko se ukorijenio u
njenom duhu (vidi Z VI 7, 14): kada se na to podsjea osjea veliko ohrabrenje. Kod osoba koja se
nalaze u predsoblju sredinje odaje Zamka, Marijina prisutnost uzrokuje iste uinke. S pravom
Svetica uvjerava da imati pred sobom ovjetvo naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista...te
Njegovu slavnu Majku je velika pomo. Iz iskustva zna da je to jedna garancija za definitivni
pristup savrenom sjedinjenu sa Gospodinom.
d. Predobro je drutvo Njegova presveta Majka, da se ne odvojimo od njega (Z VI 7, 13)
Nakon to je smireno i ljubezno kontemplirala Gospu koja je kroila pored nje tijekom hoda
po odajama Zamka, Terezija je u jednoj reenici saela zato je draga i korisna njena pratnja.
Ukazuje na rizik kojemu se izlau oni koji poinju dobivati izvanredne milosti od Boga. Mogu
postati pohlepne za njima. Kako bi ih opomenula, Svetica savjetuje:
No neka mi vjeruju i neka se ne zanose toliko jer dug je ivot, a u njemu ima puno tegoba,
pa nam je potrebno ugledati se u na uzor Krista, kako ih je podnio, pa ak u Njegove apostole i
svece, da bismo ih nosile savreno. Predobro je drutvo dobri Isus i Njegova presveta Majka, da se
ne odvojimo od njega (Z VI 7, 13)

65

Svetica to smo vie puta ponovili govori iz svoga osobnog iskustva. Zahvaljujui
mistinoj kontemplaciji mogla je spoznati uinke koje u duama ostavlja razumsko vienje Krista:
... ova donosi sa sobom posebnu spoznaju o Bogu, a iz toga tako stalnog druenja raa se
prenjena ljubav prema Njegovom Velianstvu i jo vee elje od onih koje su spominjane da se sva
preda Njegovoj slubi... (Z VI 8,4).
Sline uinke u dui uzrokuje kontemplativno vienje Marije (vidi 33, 14-15; I 25; 48).
Iako dua ne zna pojasniti kako spoznaje predmet nadnaravnog iskustva kako se razaznaje da je
Krist, ili pak kada svetac ili Njegova preslavna Majka (Z VI 8, 6), to zna s vrlo velikom
sigurnou (isto). Terezija je iskusila ovi sigurnost u odnosu na Mariju kao i na Krista. Poznaje
njene uinke.
Ali ne obazirui se na ove vanredne izvanredne milosti, Terezija preporua imati pred
sobom ovjetvo naega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista...te Njegovu slavnu Majku. Nikada ne
manjkaju patnje tijekom duhovnog puta, na bilo kojoj toci hoda se dua nalazila jer ine dio blaga
Kristovih sljedbenika (Z VII 4, 5). Sjeanje na Isusa i Mariju je utjeha u tim tekim asovima.
Terezija ponavlja ovu misao rijeima punim ljubavi: ona je to iskusila tijekom cijeloga svoga ivota
i to povjerava svojim kerima:
Predobro je drutvo dobri Isus i Njegova presveta Majka, da se ne odvojimo od njega (Z
VI 7, 13)

66

ZAKLJUAK
Na kraju nae studije analitikog i sustavnog studijskog prikaza u kome smo nastojali
izloiti cjelovitu misao Terezije Avilske o Gospi, nadamo se da smo plodonosno produbili ovaj
vani aspekt terezijanske duhovnosti. Sada elimo izraziti neke zakljuke koje smatramo dovoljno
dokazanima iz terezijinih svjedoanstava, i koje su istovremeno kratki saetak glavnih tvrdnji naeg
studija.
Oigledno je Terezija dugo s ljubavlju razmatrala o Marijinoj osobi. Vie ju je zanimao njen
teologalni ivot vjere, ufanja i ljubavi nego li povlastice koje je bila primila. Postojanost vjere i
vjernost u ljubavi koje je Gospa pokazala tijekom svoga zemaljskog ivota privukli su pozornost
Svetice. Terezijina ustrajnost na putu molitve je prerasla u mistino iskustvo Marije.
Odgoj koji je primila u svojoj obitelji i duboko marijansko ozraje u Karmelu su odluujui
imbenici njenih prvih izraza marijanske pobonosti i iskustava.
Pobonost Mariji oznaava Terezijin put i prerasta u nain postojanja, miljenja i ivljenja.
Jednostavne i profinjene geste pokazuju spontanost njene ljubavi i aenja Gospe. Podsjea na
glavna marijanska otajstva i naslove te radosno i sveano slavi njene blagdane. Duboko je uvjerena
da je Karmel Marijin red. Poduzima utemeljenje novog Karmela potaknuta apostolatskim i
eklezijalnim motivima, ali i zato jer eli u ljubavi sluiti Gospi.
Naglaava Marijino sudjelovanje u Kristovim otajstvima. Kao posljedica bliskosti Majke i
Sina, Terezija je produbila odreene marijanske vidike. Na poseban nain je motrila Marijino
sjedinjenje sa Sinom u alosnim otajstvima Muke, ali i sudjelovanje u trenucima radosti i slave.
Oigledno je i kontemplativno otkrie Marije po nadnaravnim iskustvima. Ukazujemo na
marijansko mistino iskustvo Svetice. Vienja, govori i druge milosti nadnaravne kontemplacije
dokazuju stvarnost ovog iskustva.
Mistino iskustvo ivjeti u Kristu kod Terezije ima marijanski karakter. Uistinu iskustvo
marijanskih otajstava je istovremeno spoznaja i ivot. Terezija je imala blisku i profinjenu
percepciju marijanske stvarnosti. Isto tako i nailazimo na duboko sudjelovanje u Marnijim
osjeajima.
Kao to je ivot u Kristu mistino sudjelovanje u otajstvu Krista, slino tome marijanski
ivot Terezije je mistino sudjelovanje u otajstvu Marije. Po nadnaravnom iskustvu Svetica ukazuje
nerazrjeivu vezu izmeu Kristovih otajstava i Marijine pridruenosti njima. Kontemplira takoer i
Mariju ucijepljenu u trojstveni ivot (I 25).
Zbog toga to je ena i kao posljedica psiholokog afiniteta s Marijom, Tereziji je olakano
shvatiti Gospine stavove prema Kristu, sa svim naglascima i osjeajima to ih ti stavovi sobom
nose.
Terezijin marijanski nauk jo vie dobiva na teini ako se shvati da proizlazi iz osobnog
iskustva. Treba naglasiti da je Terezija kontemplirala Gospu u dvostrukoj perspektivi:
a. kao uzor dostojan nasljedovanja u poniznom predanju ivota koji se predaje Bojim
planovima;
b. kao djelatnu prisutnost u dubini due koja ju je pratila na putovima molitve i
kontemplacije.
Naglaavamo na kraju da su iskustvo i Terzijina nauka o Gospi u savrenom skladu sa
otajstvima kranske vjere i naukom Crkve. Terezija je prva ena proglaena nauiteljicom Crkve,
te u podruju marijanske duhovnosti daje uiteljstvu vrijedan doprinos. Sigurno da je to u saetoj
mjeri. Ali, unato tome, ima duboko shvaanje i dubinu mistinog iskustva. Na takav nain daje
svoj jaki doprinos veoj spoznaji otajstva Marije, Majke Otkupitelja i Majke Crkve.

67

SADRAJ
Predgovor prevoditelja
Predgovor
Uvod
Kratice djela sv. Terezije Avilske
I. SJEANJA I POBONOST U DJETINJSTVU
1. Korijeni
2. Temelji njenog marijanskog odgoja
3. Avila i njen marijanski ambijent
4. Obiteljsko ozraje
5. Molila sam je da bude moja majka...
II. UKORIJENJENOST U MARIJANSKU POBONOST
REDA NAE GOSPE OD GORE KARMELA
1. asna sestra u samostanu od Utjelovljenja
2. Marijanski naslov samostana
3. Marijanska duhovnost Karmela
4. Terezija i karmelski marijanizam
5. Red Nae Gospe od Gore Karmela u terezijanskim tekstovima
III. OSOBNA ISKUSTVA POBONOSTI GOSPI
1. Sjeanje marijanskih otajstava
Bezgreno zaee
Marijino roenje
Prikazanje Marijino u Hramu
Navijetenje
Marijino Boansko Majinstvo
Marija pridruena pashalnom otajstvu
Uznesenje na Nebo
Posrednica
2. Slavljenje Marijinih blagdana
3. Hodoae u svetite od Guadalupe
4. Habit i karmelski kapular
5. Ljubav prema Gospinim slikama
6. Molitve Gospi
Zdravo Marija
Gospina krunica
Velia
7. Obnova karmela: jedna sluba ljubavi prema Gospi
IV. MARIJA U MISTINOM ISKUSTVU SV. TEREZIJE
1. Terezijino iskustvo
68

2. Marijanski sadraj
3. Mistino iskustvo
4. Oblici marijanskog iskustva
5. Sadraji i uloga marijanskog iskustva
6. Marijanska vienja Svetice
a. Zatim sam vidjela Gospu... ( 33, 14)
b. Slavno Marijino Uznesenje ( 39, 6)
c. Zahvalnost Isusa Krista ( 36, 24)
d. Marijin plat ( 36, 24)
e. Jedan vrlo bijeli plat... ( 38, 13)
f. Zdravo Kraljice u samostanu od Utjelovljenja (I 25)
g. Marija, Oev dar (I 25)
h. Zavjeti, u Marijine ruke (I 48)
i. Peta alost (I. 58)
7. Gospine rijei svetoj Tereziji
a. Marija i njena ohrabrujua rije ( 33, 14)
c. Mudra Terezijina intuicija (I. 25)
8. Sudjelovanje u Marijinim otajstvima
a. Marijino osjenjenje
b. Ponovno proivljeni Velia
c. Onaj redak iz Velia...
d. Dua moja klike i slavi Gospodina...
e. Jasno svjetlo o patnji
f. Pod kriem nije bila po zaspala...
g. Marijino probadanje maem
h. Radost Uskrsa
V. MARIJA UZOR I MAJKA DUHOVNOG IVOTA
1. Nasljedovanje Marijina ivota i kreposti
a. Marija uzor i ast kranske ene
b. Djevica vjere i nade
c. Duboka poniznost Presvete Djevice...
d. Jaka Djevica
e. Siromana Djevica
f. Kontemplativna Djevica
2. Bliska prisutnost Marije
a. Kada ivot poima (Z. I. 2,12)
b. U sred asketskog napora (Z III 1,3)
c. A toliku nam korist i ohrabrenje daje sjeanje na njih ... (Z VI 7, 6)
d. Predobro je drutvo Njegova presveta Majka, da se ne odvojimo od njega (Z VI 7, 13)

69

70