609

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

Aleksandra Golubovi
FILOZOFIJA ODGOJA
Doc. dr. sc. Aleksandra Golubovi
UDK: 1:37.03[(3)+"19"]
Pregledni rad
Neupitno je da svaki ovjek eli postati potpuno autonomna i
zrela osoba, tj. ostvariti se na to je mogue potpuniji nain. Da bi to
postigao treba se obrazovati, odnosno, potreban mu je odgoj i obrazovanje. Disciplina koja se njima bavi je filozofija odgoja. ime
se tono filozofija odgoja bavi i koji su joj glavni ciljevi? Kako
se shvaala nekad, a kako je shvaamo danas? Treba li u pristupu
odgoju i obrazovanju staviti naglasak na intelektualni ili moralni
odgoj? U ovom radu pokuat emo pronai odgovore na postavljena pitanja te vidjeti u kojoj se mjeri filozofija odgoja kako su je
shvaali antiki filozofi razlikuje od suvremene filozofije odgoja.
Pri tom emo uglavnom slijediti promiljanja dvojice filozofa koji
se s osobitim interesom posveuju upravo ovoj tematici. Rije je o
Milanu Poliu i Johnu Deweyu.
Kljune rijei: odgoj, obrazovanje, ciljevi odgoja, intelektualni i moralni odgoj.

Uvod

Svaki ovjek raa se nepismen i bez znanja temeljnih raunskih operacija. Bez znanja ovjek ne bi mogao opstati, a da bi doao
do znanja potrebnog za ivot treba se obrazovati. Uenje, tj. stjecanje
znanja, svakako moemo ubrojiti meu temeljne ovjekove potrebe.
Prvotna znanja svatko moe stei ve u krugu obitelji. Rije je, dakako o osnovnim znanjima, koja se uvelike temelje na iskustvu, a za
nadogradnju je zaduen cjelokupni obrazovni sustav (koji zapoinje
ve od vrtia, a traje do zavretka kolovanja) kao i drutvo u cjelini.
Stjecanje znanja, sloit emo se, upuuje na uenje kao cjeloivotni
proces, budui da je ovjek uvijek otvoren ka stjecanju novih spoznaja, a i injenica je da je elja za znanjem neiscrpna. ovjekova je
konana svrha, u tom smislu, ostvariti se na to je mogue potpuniji
nain, tj. postati potpuno ostvarena osoba. to to konkretno znai?

610

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

To znai da je cilj ovjekova ivota, openito govorei, postati autonomna i zrela osoba. To, drugim rijeima znai, da e ovjek nastojati ostvariti samog sebe kroz, u prvom redu, zadovoljenje svojih
temeljnih egzistencijalnih potreba (polazei od biolokih, tjelesnih,
psiholokih, drutvenih, duhovnih i dr.). U tom smislu, smatra se
osobito znaajnim razviti u ovjeku one sposobnosti po kojima se on
izdvaja u odnosu na druga iva bia. Posebnost je ovjeka, slau se
gotovo svi, upravo u razvoju i usavravanju njegovih intelektualnih
i moralnih sposobnosti.
Osobito se naglaava vanost intelektualne i moralne ili etike
dimenzije zato to su intelektualne i etike vrline upravo one koje nas
ine vie ovjekom. ovjek je bie, koje se upravo po intelektualnoj
i moralnoj dimenziji razlikuje od svih ostalih bia. Filozofija odgoja
bavi se promiljanjima o biti odgoja, odnosno pokuava odrediti koji
su glavni ciljevi odgoja i obrazovanja. Moda bi u tom smislu bilo
primjerenije govoriti o edukaciji, s obzirom da ta rije, tj. sloenica,
u sebi ukljuuje/podrazumijeva odgoj i obrazovanje (i ne zahvaa
nuno samo institucionalnu razinu). Time se, dakle, naa rasprava
ne ograniava samo na obrazovni (i odgojni) sustav u kolama, nego
se moe nadovezati na promiljanja o odgoju u irem smislu (npr.
odgoj kao cjeloivotni proces i sl.). Filozof koji se u nas s osobitim
interesom bavio ovim podrujem je Milan Poli. Njegova su razmiljanja uvelike zastupljena u ovom radu. Takoer su zastupljena
promiljanja istaknutog amerikog filozofa odgoja, Johna Deweya.
1. Filozofija i filozofija odgoja

Mnogi su autori, filozofi, pedagozi, psiholozi i drugi strunjaci
promiljali o temi obrazovanja, odnosno, odgoja i obrazovanja. Tako
moemo slijediti povijesni put promiljanja te tematike, polazei od
razmiljanja (teza) usko vezanih za odreene filozofske discipline
poput metafizike i epistemologije. Kasnije se rasprava vie fokusirala na promiljanja o ljudskom djelovanju, odnosno etici, budui se
etika bavi podrijetlom, motivima, normama i svrhama etikog djelovanja i prosuivanja, te na filozofiju politike budui da je drava

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

611

jedan od glavnih aktera kada je rije o osmiljavanju i realizaciji odgoja i obrazovanja (filozofija politike je osobito vana s obzirom na
cilj obrazovanja koji se oituje u formiranju osobe kao autonomnog
graanina). Mogli bismo rei da je i danas jedna od glavnih briga
drave voditi rauna o obrazovnom sustavu (od najnieg do najvieg
stupnja). Danas je opeprihvaeno miljenje da su etika i filozofija
politike najue povezane s filozofijom odgoja. Zato? Zato jer su pitanja o ciljevima, metodama, vrstama, programu i provedbi odgoja u
primarnom smislu vezani za etiku i filozofiju politike, a u dugotnom
smislu uz metafiziku i epistemologiju.
Kada je rije o filozofima odgoja i tu imamo specifinu situaciju. U povijesti su odreeni filozofi samo usputno pisali i komentirali
odgoj i obrazovanje dok su neki ciljano pisali upravo o toj temi.
Primjerice, ve u Platonovoj Dravi nalazimo detaljan opis naina
na koji se djeca i mladi trebaju obrazovati (i odgajati). Djelo Emil ili
o odgoju, J.J. Rousseau-a svakako predstavlja jedno od klasika napisanih na tom podruju. U suvremeno doba spominje se John Dewey
kao najznaajniji filozof koji se sustavno bavio filozofijom odgoja.
U filozofiji odgoja, dakle, s jedne strane moemo pratiti povijesni razvoj same discipline, dok s druge moemo raspravljati o
mnogo konkretnijim pitanjima, poput - to je uope odgoj, kako ga
treba shvatiti, tko su glavni akteri odgoja, kako se ovjek moe i treba odgajati, koje su svrhe, ciljevi i metode odgoja i dr. Dakle, kada
je rije o filozofiji odgoja nezaobilazno je govoriti o odgajatelju/uitelju, odgajaniku/ueniku i dravi (vlasti). Odgoj i obrazovanje nije
niti mogue zamisliti bez ova tri imbenika. Odgajatelj je onaj koji
je zaduen za odgajanje (i obrazovanje) odgajanika, a on to najee
ini u skladu s dravnom politikom. Tu u prvom redu mislimo
na injenicu da je dotino ministarstvo zadueno za kreiranje i provedbu cjelokupnog obrazovnog sustava i da ono uvelike diktira to
i kako e se uiti, te s kojim ciljem. U tom smislu uvijek je mogua
i manipulacija. Ako elimo govoriti o dananjoj situaciji u odgoju
i obrazovanju, onda moramo primijetiti da je odgojna komponenta
prilino zanemarena (kada je rije o kolskom sustavu), odnosno da
je tendencija da se naglasak u edukaciji stavi gotovo iskljuivo na

612

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

obrazovanje (intelektualni razvoj pojedinaca, a posljedino i drutva). esto je prisutan stav da nije zadaa kole odgajati, odnosno
vriti odgojni utjecaj, na primjerice, uenike i studente jer odgoj je
svatko trebao donijeti od kue. Takoer se postavlja pitanje je li doputeno, odnosno poeljno odgajati ukoliko se sam odgoj shvaa kao
svojevrsno mijenjanje ovjekova karaktera ili karakternih crta za
koje se pretpostavlja da ih ovaj posjeduje. Nadalje, vano je saznati
na koji nain je to mogue initi. Mogue je da e neki strunjaci
smatrati da je odgojno djelovanje gotovo nepoeljno (jer bi to bilo
direktno zadiranje u ovjekov karakter i pitanje je tko se u to ima
pravo mijeati). Tako npr. kada profesor etike prezentira neku temu
iz podruja etike pitamo se je li njegov zadatak samo navesti, opisati, te objasniti sve aspekte odreenog etikog pristupa (problema
i moguih rjeenja), bez usmjeravanja uenika na stav koji trebaju
zauzeti, ili je dobro da profesor iskazuje vlastiti stav o odreenoj
etikoj teoriji i pristupu? U novije vrijeme smatra se da treba prepustiti ueniku ili studentu da odabere konano rjeenje, dok je profesorov zadatak predstaviti opcije koje su na raspolaganju. Ponekad
se javlja potekoa u pronalaenju odgovarajueg naina na koji bi
se na uenike ili studente prenosile odreene vrijednosti ili poticali
vrijednosni stavovi, ali to je ve drugo pitanje.
2. Definicija odgoja i filozofije odgoja

Teko je jasno i saeto definirati filozofiju odgoja. U prvom
redu zbog toga jer ve i sama definicija odgoja predstavlja potekou. Na to tono mislimo kada kaemo odgoj? ini se da odgovor
ne moe biti jednoznaan. Neki kada uju rije odgoj misle na ono
to roditelji, profesori, kole i fakulteti ine kako bi odgojili mlade,
odnosno na aktivnosti vezane za odgoj. Pod odgojem moemo podrazumijevati ono to se dogaa djetetu, tj. proces odgajanja. Odgoj
moemo shvatiti i kao rezultat koji se dobiva na kraju odgojnog puta
a to je zrelo odgojeno bie. Mogue ga je shvatiti i kao disciplinu
odgajanja koja studira sve prethodno navedeno.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

613

ini se da ne postoji niti jedinstvena i opeprihvaena definicija filozofije odgoja. Jedan od razloga je sigurno taj to se njome ne
bave samo i iskljuivo filozofi. Pojam odgoja je dakle, vieznaan
pojam koji je teko definirati. Razliiti strunjaci (pedagozi, psiholozi, filozofi koji se nadalje mogu dijeliti na etiare, antropologe,
epistemologe, filozofe politike i dr.) razliito e je definirati upravo
zbog toga to joj prilaze s razliitih aspekata/perspektiva. Tako e
primjerice filozofiju odgoja pedagozi smatrati svojim povlatenim
podrujem. Milan Poli primjeuje: To naroito vrijedi tamo gdje,
kao to je to sluaj u nas, pedagogija sebe predstavlja posebnom
znanou u sustavu znanosti i to kao opu znanost o odgoju koja ne
samo da izuava odgojne fenomene, nego otvoreno pretendira na
to da bude 'normativna znanost' o odgoju, tj. 'znanost i o onome to
jest i o onome to bi tek trebalo biti'.1 M. Poli zamjera pedagozima
to su filozofiju odgoja pisali prepisujui nefilozofski iz povijesti
filozofije ono to se odnosilo na odgoj.2 U filozofiji odgoja opisuje se, s jedne strane, sam fenomen odgoja, dok se s druge strane,
ujedno pokuavaju pronai temelji na kojima poivaju propisi o
tome kako bi odgoj trebao izgledati. Ukratko, filozofija odgoja je
disciplina koja propituje bit odgoja. Dakle, deskriptivni dio odnosi
se na otkrivanje i sistematiziranje razliitih vrsta injenica, generalizacije i eksplanatorne teorije koje se odnose na odgojne aktivnosti,
proces odgajanja, kao i na krajnje rezultate. Normativni dio sastoji se
od sudova ili propozicija o ciljevima i vrednotama na koje odgojne
aktivnosti i sam proces odgoja trebaju usmjeravati, odnosno, kojemu treba teiti. Takoer se odnosi na principe koje treba potovati
ili implementirati, metoda koje se trebaju koristiti, kurikuluma koji
treba slijediti i naina izvoenja koji se treba usvojiti. ini se da iz
samih injenica o tome kakav je odgoj ne proizlazi (ili barem ne proizlazi nuno) kakav bi odgoj trebao biti. Moe li deskripcija ujedno
oznaiti i preskripciju, problem je o kojem se i danas raspravlja. Odnosno pitamo se moe li filozofija odgoja iz domene opisivanja prijei u domenu normiranja? To e pitanje, zasigurno jo dugo ostati
otvoreno, budui da o njemu postoji mnotvo suprotstavljenih teza,
1
2

Milan POLI, K filozofiji odgoja, Zagreb, 1993., str. 9.

Usp. isto.

614

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

stajalita i uvjerenja. Osim pedagoga, i psiholozi e tvrditi kako su

strunjaci za filozofiju odgoja. Oni daju dragocjene informacije o
psiholokom aspektu ovjeka vodei rauna o dobnim razlikama, te
su njihova saznanja od izuzetne pomoi odgajateljima.
U filozofiji odgoja govorimo, dakle, o dvije vrste dispozicija, tj.
sposobnosti koje kod ovjeka treba razviti i usavriti, a to su uroene
i steene. Filozofija odgoja bavi se ovom drugom vrstom, odnosno,
mogunou formiranja odreenih karakternih crta. U tom smislu
aktivnost i proces odgoja odnosi se na stjecanje onih sposobnosti ili
karakternih crta koje su poeljne za odgajanika (bilo da ih pokuava
usavriti roditelj, profesor ili sam odgajanik). Filozofija odgoja bavi
se krepostima, odnosno vrlinama (izvrsnostima) o kojima su govorili ve Platon i Aristotel. Ona oznaava prijenos ili stjecanje vrlina
pomou koritenja razliitih tehnika, kao npr. instrukcije, treniranja,
studiranja, vjebanja, voenja, discipline itd. Moe se takoer govoriti o informativnom ili formativnom djelovanju. Pitanje koje je u toj
domeni legitimno postaviti je sljedee: treba li filozofija odgoja imati samo informativni utjecaj na one koje odgaja ili je njezina zadaa
i formiranje osobnosti (karaktera onih koje odgaja)?
3. Filozofija odgoja kroz povijest

Razvoj filozofije odgoja moemo pratiti gotovo od samog
nastanka filozofije. No, u ovom dijelu elimo istaknuti samo neke
filozofe koji su promiljali bit odgoja i iji su orginalni stavovi potakli mnoge rasprave na tom podruju. Prvim filozofima odgoja,
odnosno prvim prosvjetiteljima, smatramo ve sofiste.3 Oni su prvi
uvidjeli vanost odgoja (i obrazovanja) za razvoj pojedinca. Kod
sofista se odgoj svodio na zadovoljavanje potreba graana za stjecanjem znanja, sposobnosti i vjetina koje su im potrebne da bi se
to bolje snali u ivotu (to vie znanja imaju to e im vie poslova
biti na raspolaganju, tj. to e vie poslova moi raditi). Znanje je u
to vrijeme bilo veoma cijenjeno jer to je ovjek imao vie znanja to
je bio na vioj poziciji u drutvu, te ga je ono vie cijenilo. Sofisti su
3

Vie o tome vidi u: isto, str. 23-29.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

615

putovali iz grada u grad i davali poduke. Pripisuje im se utemeljenje govornikih vjetina, zatim, vjetine uvjeravanja kao i vjetine
dokazivanja koje su bile potrebne i dobrodole kako bi pojedinac
mogao sudjelovati u javnom i politikom ivotu svoje sredine. Osobite zasluge pripisuju im se zbog nastojanja da svo znanje podvrgnu
racionalnom propitivanju. Milan Poli izdvaja jednu vanu injenicu
s obzirom na njihovo bavljenje odgojem. Iako nisu propitivali bit
i smisao odgoja, sofisti su svojim pristupom odgoju omoguili da
odgoj uskoro postane predmetom filozofskog interesa.4 Njihov suvremenik Sokrat takoer je isticao presudnu ulogu odgoja.5 Njegov
je stav bio da - filozofija ima ulogu odgajateljice. Njegova metoda
dolaska do znanja, tj. istine - tzv. majeutika, i danas se uvelike koristi u kolama i na fakultetima (u veoj ili manjoj mjeri i moda
donekle modificirana). Moe se rei da njegova metoda predstavlja
svojevrstan put ka usavravanju ovjekovih intelektualnih (i etikih) vrlina. Naglaavao je vanost traenja i otkrivanja istine jer je
vrsto vjerovao da e znanje ovjeku pomoi ne samo da postane
moralan nego e potaknuti i njegov samoodgoj. Poznato je kako je
Sokrat zastupao stav da je znanje krepost, dakle, tko zna i moralno
e se uzorno ponaati (djelovati). U skladu s time, tko grijei, grijei
iz neznanja i upravo zbog tog razloga se nemoralno ponaa. No
za razliku od sofista, Sokrat se odgojem ne samo bavio ve ga je i
promiljao. On je otvorio pitanja o svrsi, sadraju i nainu odgoja
koji e se mnogo otrije postaviti kod Platona, pokazujui sve proturjenosti i opasnosti odgovora koje su se kod Sokrata mogle tek
naslutiti.6 Platon je svakako jedan od divova filozofije odgoja.7
Uz filozofiju politike koju temeljito analizira i prikazuje u svom djelu Drava, u istom djelu takoer moemo saznati i mnoge detalje
vezane uz njegova promiljanja o biti odgoja. Tako npr. izlae pojedine faze odgoja, propisuje to se (koje predmete i na koji nain)
treba uiti u kojoj fazi, zatim komentira sadraje odreene materije
i govori o tetnosti koju ovi mogu imati na odgoj djece i mladei.
4
5
6
7

Isto, str. 29.

Vie o tome vidi u: isto, str, 31-40.
Usp. isto, str. 41.
Vie o Platonovom promiljanju odgoja vidi u: isto, str. 41-52.

616

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

Takoer ukazuje na nunost uklanjanja nekih sadraja. Moe se rei

da je Platon odgoj vidio kao sredstvo kojim e ostvariti svoju ideju
idealne drave, tj. sredstvo za formiranje idealnog graanina. Kada
je rije o cilju odgoja, njegov je stav jasan. Nije cilj odgoja odgojiti
osobu u prvom redu kao pojedinca, nego uiniti od njega autonomnog graanina, koji e ponajprije sluiti drutvu, odnosno dravi.
U tom smislu njegova je filozofija odgoja zapravo vrlo sofisticirani
oblik manipulacije.8 Platonov uenik Aristotel osobito se istaknuo
svojom etikom teorijom. U Nikomahovoj etici govori o dvije vrste
kreposti ili vrlina, izdvajajui na taj nain ovjekovu intelektualnu i
moralnu dimenziju. Navodi pojedine vrline iz svake skupine i daje
upute o tome na koji nain ih ovjek moe razviti i usavriti. Dakle,
od Aristotela nadalje moemo govoriti o intelektualnom i moralnom
odgoju koji se i danas najvie naglaavaju. Cjelokupno obrazovanje
i odgoj temelje se zapravo na razvoju i usavravanju ovjekovih intelektualnih i moralnih sposobnosti. Pitanje je samo koje su sposobnosti vanije. Aristotel je svojevremeno smatrao da je upravo razum
taj koji usmjerava volju na moralno djelovanje, dakle, ini se kako
u tom smislu nema napetosti izmeu dviju vrsta sposobnosti.9 Danas
uglavnom prevladava miljenje kako su kljune sposobnosti upravo
intelektualne i stoga je cjelokupan obrazovni sustav fokusiran prvenstveno na njihovo usavravanje. Campanella i Morus, piui svoja
glavna djela, tj. izlaui svoje vizije idealne drave podrazumijevaju na neki nain da cilj odgoja treba biti, u prvom redu, formiranje idealnih graana. Njihov je pokuaj, prema miljenju Milana
Polia, takoer zavrio u manipulaciji.10 J. J. Rousseau predstavlja
najznaajnijeg filozofa odgoja nakon Platona. On je napisao djelo
koje je posveeno upravo filozofiji odgoja u uem smislu te rijei
to znai da je filozof u sredite interesa postavio upravo odgoj u
svim svojim segmentima i to ne samo na deskriptivnoj nego i na
normativnoj razini. Dakle, Rousseau se ne zaustavlja samo na opisivanju fenomena odgoja nego daje konkretne upute o tome kako treba
odgajati djecu i mlade. U tom smislu njegovo promiljanje odgoja
8 Usp. isto.
9 Vie o Aristotelovom pristupu odgoju vidi u: isto, str. 53-66.
10 Vie o Morusu i Campanelli vidi u: isto, str. 67-77.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

617

sadri i normativnu dimenziju. Rije je o djelu pod naslovom Emil

ili o odgoju. Novost u njegovom pristupu je svakako naglaavanje
primata prirodnog odgajanja. Prirodni odgoj bi bio odgoj u kojem
se u prvom redu vodi rauna o djetetovim prirodnim sklonostima i
tempu potrebnom za njihov razvoj te mogunosti da se one spontano
usavravaju. Pritom Rousseau pie i o negativnom utjecaju kulture
koja, prema njegovom miljenju, unitava djetetovo prirodno stanje
i spontanost. Upravo kultura i civilizacija predstavljaju najvei rizik
za ovjekovo zdravo odgajanje. Iako je bilo jo filozofa koji su
povremeno komentirali odgoj (i obrazovanje) zaustavit emo se na
Rousseau. Filozofi koje smo do sada naveli bitni su zbog najmanje
dva razloga. S jedne strane, vani su zbog toga to su se bavili promiljanjem biti odgoja u svim njegovim aspektima i utvrdili da je to
podruje od iznimne vanosti kako za pojedinca tako i za drutvo, no
s druge strane, otvorili su i neke bitne teme o kojima i danas raspravljamo, poput rasprave o tome treba li naglasak staviti na intelektualni
ili moralni odgoj ili na oba. Ako je odgovor da su obje dimenzije
jednako bitne za ovjekovo potpuno ostvarenje i dalje ostaje pitanje
na koji nain se one mogu najbolje razviti.

4. Filozofija odgoja u suvremeno doba

4.1. Metoda umjesto autoriteta
Kao to moemo primijetiti filozofija odgoja se u odreenom
smislu javlja gotovo istovremeno s poecima nastanka filozofije.11
Sve do suvremenog doba, moe se govoriti, meutim, o dvije temeljne i ujedno po mnogoemu suprotstavljene koncepcije odgoja i to o
tradicionalnom odgoju u odnosu na suvremeni.
Za razliku od tradicionalnog odgoja, koji se temeljio na neupitnosti odgojnog autoriteta i koji je po naelu sluaj pamti
ponovi bio usmjeren odravanju postojee stvarnosti, suvremeni je
odgoj okrenut budunosti. U svijetu u kojem znanja zastarijevaju
dnevno, pretjerano pamenje postaje kontraproduktivno. Od pojedinca se ne oekuje postojano pamenje mnotva injenica, ve
11 Kao to smo vidjeli ve sa sofistima zapoinje rasprava o odgoju (i obrazovanju).

618

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

sposobnost istraivanja, neprestanog uenja i stvaralatva. To pak

pretpostavlja sposobnost kritikog miljenja. Stoga za neupitne autoritete tu vie nema mjesta. Svijetu brzih promjena umjesto autoritarnog drutva primjerenija je demokracija, a umjesto kolektivistike
svijesti osobnost.12 Vrlo je znakovito da se u odnosu izmeu tradicionalnog i suvremenog odgoja u prvom redu namee problematika
autoriteta, tj. naina dolaska do znanja. Taj je autoritet u prolosti
bio uitelj/profesor koji je prenosio znanje i za kojeg se smatralo da
daje gotovu fiksiranu istinu, dok se danas takav pristup, zbog vie
razloga, dovodi u pitanje. Primjerice, onaj tko ui, tj. uenik je u
takvom pristupu pasivan jer dobiva znanje umjesto da ga sam trai i otkriva. Zatim, to je mnogo bitnije, umjesto uitelja/profesora
kao onoga tko jami znanje, potrebno je koristiti razliite metode
dolaska do spoznaja i znanja kako bi uenici mogli sami utvrditi i
provjeriti je li ono do ega su doli zaista znanje. Dakle, umjesto
pouzdanja u uitelja/profesora (kao posjednika znanja) javlja se
potreba primjene odgovarajuih metoda. Metoda e tako zamijeniti
dosadanji autoritet uitelja/profesora.
4.2. Odnos uitelj-uenik i pristup istini (znanju)
U suvremenom pristupu odgoju (i obrazovanju) od iznimne je
vanosti posvijestiti vanost odnosa uitelja prema ueniku, odnosno profesora prema ueniku. O njihovom odnosu ovisi uspjenost
pouavanja, tj. uenja. U prolosti je pozicija uitelja/profesora bila
tumaena na specifian nain, kao to smo ranije vidjeli, u smislu da
je profesor taj koji prenosi znanje dok je uenik taj koji ga prima. To
znai da uitelju pripada sredinja uloga te da je on kljuni faktor za
dolazak do znanja. Iako moemo rei da je situacija po tom pitanju u
mnogoemu i danas slina, jer uitelj je i dalje nezaobilazan, no ne i
jedini faktor u dolasku do znanja, danas se ipak uvelike promijenilo
shvaanje uloge uitelja. On vie nije sredinji autoritet, nego suradnik u nastavi (pouavanju). On pomae uenicima da se aktiviraju
i sami stjeu znanja. Vano je dakako vidjeti na koji nain se uope
shvaala istina i kako se do nje dolazilo. Uloga uitelja/profesora
12 Milan POLI, injenice i vrijednosti, Zagreb, 2006., str. 20-21.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

619

ovisila je upravo o interpretaciji istine i nainu dolaska do nje. Jo od

Sokrata i Platona potjee shvaanje istine prema kojemu proizlazi da
je ona oduvijek prisutna u ovjeku, samo je se treba prisjetiti. Uloga
uitelja oituje se u tome da ueniku pomogne doi do istine koju
ve posjeduje. Dakle, uitelj nije taj koji daje istinu nego samo pomae da ju ovaj otkrije. Sokrat i Platon imali su svoje metode kojima
su uenike poticali na traenje i otkrivanje znanja, a mi danas imamo
svoje. Tako npr. ono to se danas smatra presudnim je motiviranje
uenika, tj. poticanje na aktivno traenje istine koja, ini se, nije u
nama i za koju se utvrdilo na mnogo primjera u prolosti (u kojima
su otkrivene zablude) da nije fiksirana i jednom zauvijek dana. Da bi
uenik traio istinu potrebno ga je na to motivirati. Takoer je bitno
ukazati mu na znaaj poduzimanja osobnog istraivanja jer samo na
taj nain njegovo e znanje postati zaista njegovo, bez obzira na to o
kakvom je znanju rije. Ako prihvatimo da istina nije konana onda
je potrebno uvijek nanovo istraivati, uiti i stvarati i upravo u poticanju na to oituje se kljuna uloga uitelja/profesora. Pored toga
danas imamo i vie izvora znanja. Uenik vie nije osuen gotovo
iskljuivo na uitelja/profesora kao temeljni izvor znanja nego su
mu na raspolaganju mnogi drugi izvori koji se nalaze u njegovom
neposrednom okruenju poput: biblioteka, mas medija te interneta.
4.3. Spoznaja i/ili vrijednost?
Rekli smo na poetku da je cilj filozofije odgoja potpuno ostvarenje osobe, stavljajui pri tom osobiti naglasak na intelektualni i
moralni odgoj. Ako damo prioritet znanju namee se pitanje moe
li ono biti jamac za ispravno djelovanje? Ve u antici raspravlja se
o tome mogu li se ove dvije komponente odvojiti ili predstavljaju
nerazdvojivu cjelinu. U prolosti je bilo pokuaja da se one odvoje.
Sokrat13 je, prema Milanu Poliu, isticao gotovo nunu vezu izme13 Ako je dakle istina jedna i opa i ako kao takva prebiva u svim ljudima, a Sokrat vjeruje da je
upravo tako, onda onaj tko na bilo koji nain radi togod protiv istine ili vrijea istinu u bilo
kojem ovjeku, ili vrijea istinu u svakom ovjeku, pa i u sebi samome. Kako je, pak, po Sokratovu uvjerenju, istina sama po sebi najvee dobro i samo je u istini mogue dobro, tj. dobro
je samo ono to je istinito, to je onda neistina mogua samo kao zlo, a zlo kao neistina (...).
(...) Nitko pak, vjeruje Sokrat, ne bi sebi inio zlo namjerno, tj. kada bi znao to je za njega dobro.
Stoga, ako je istina opa, a s njome i dobro, to onda nitko nikome ne bi inio zlo kada bi znao to

620

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

u znanja i djelovanja, smatrajui da je znanje garancija ispravnog

djelovanja, dok je Aristotel pokazao kako to nije tono.14 U tom smislu M. Poli, referirajui ponovno na Aristotela ispravno zakljuuje:
znanje je samo po sebi nemono da koga pokrene na ispravno djelovanje, ve je za to potrebna i ispravno usmjerena volja (medicinsko znanje nedovoljno je na primjer da lijenika odredi za ispravno
lijeenje bolesnika, nego on osim to zna kako treba, mora i htjeti
postupati ispravno).15 Volju, ini se, treba 'moralno odgojiti', a to je
mogue pomou navike.16 ini se da je treba vjebati kako bi bila
istrenirana za ispravno postupanje. Pitanje je, meutim, na kome je
teret treniranja samom odgajaniku, roditelju, uitelju/profesoru ili
drutvu u cjelini, ili svima zajedno?
4.4. Suvremeni div filozofije odgoja - John Dewey
Jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene filozofije odgoja je John Dewey. Njegovo najpoznatije djelo iz ovog podruja
nosi naslov Odgoj i demokracija.17 Djelo predstavlja uvod u filozofiju odgoja. U njemu se Dewey posvetio onim temama koje su najue
vezane za promiljanja odgoja kao ovjekove temeljne potrebe, poput: obrazovanja kao ivotne potrebe, vezi izmeu odgoja i drutva,
nainima i ciljevima odgoja, odgojnim metodama, odgojnim vrijed-

14

15
16

17

je dobro, jer je zlo uinjeno drugome zlo uinjeno samome sebi. Svatko dakle tko ini drukije ini
to samo iz neznanja. Odatle Sokrat zakljuuje: 'neznanje je izvor sviju zala'. Isto, str. 14.
Aristotelov je pristup ovjeku bio bitno drugaiji. On je smatrao da netko moe tono znati to je
dobro, pa da ipak ini zlo. Dapae, svoje znanje moe uiniti sredstvom za ostvarenje zle namjere.
Prema tome samo znanje jo ne jami ispravno djelovanje i nije dovoljan uvjet moralnosti. Takav
Aristotelov pristup proizlazi iz njegova uvjerenja o unutranjoj rascjepljenosti uma na teorijski i
praktiki. Pri emu je teorijski um, promatrako miljenje, odnosno razum, djelatno nezainteresiran i nedjelotvoran, jer on se bavi onim to je nepromjenjivo, to ne moe biti drukije, tj. onim
to je nuno. Dok se nasuprot njemu praktiki um, ili moralna volja, bavi onim to moe biti i
drukije, jer nije nuno nego naprotiv mogue. Isto, str. 14-15.
Isto, str, 15-16.
No ako razum po pretpostavci nije dovoljan da u volji probudi dobru namjeru, tj. da volju podredi sebi i u sebi prisutnoj istini, onda volju na pokoravanje razumu i istini moe prisiliti samo
neto i njoj i razumu izvanjsko. Drugim rijeima, volju koja se sama po sebi ne pokorava razumu
i istini, te ne slijedi pravi izbor (tj. prave vrijednosti), niti ju sam razum za to moe pridobiti ili na
to prisiliti, potrebno je 'moralno odgojiti'. To je pak mimo obrazovanja koje se oslanja na razumnu
spoznaju mogue samo kao izvanjsko oblikovanje volje ili navikavanje na vrlinu. Isto, str. 16.
Nemamo hrvatski nego srpski prijevod. John DEWEY, Vaspitanje i demokratija (uvod u filosofiju
vaspitanja), Obod, Cetinje, 1966.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

621

nostima18, razlici izmeu konzervativnog i progresivnog obrazovanja, itd.19 Odgojne vrijednosti, smatra on, ionako procjenjuje intelekt te se ini da nema napetosti izmeu intelektualnih i moralnih
sklonosti u ovjeku. Dakle, njegov je stav da nema potrebe posebno
izdvajati niti intelektualnu niti moralnu komponentu u ovjeku budui da one uvijek dolaze zajedno. Ono to treba uiniti jest suoiti
uenike s odreenim problemom, i posljedicama koje on sa sobom
povlai. Zatim treba predvidjeti aktivnosti koje predstavljaju tipine
situacije u kojima bi se problem mogao pojaviti. Cilj je da uenik
razumije smisao izloenog problema, a samo razumijevanje, prema
miljenju Deweya, ujedno oznaava i procijenjivanje. Razumijeti
neto u odreenom smislu znai znati to procijeniti.20 A kada osoba
neto procijeni, ona e se prema tome i postaviti, odnosno, ponaati,
to znai da sama spoznaja na neki nain ukljuuje i odgojni aspekt. John Dewey vidi odgoj kao cilj iznad kojega nema vieg cilja.
Za njega je odgoj proces (i to, moe se rei, cjeloivotni), a ne tek
konani rezultat. Odgoj je krajnji cilj odgojnog procesa. Ispunjenje
tog cilja oznaava da je ovjek sam sebe ostvario u potpunosti (da
je razvio i usavrio sve svoje potencijale i postao potpuno odgojena
osoba). A to moe postii tek ukoliko ga se na prvom mjestu odgaja
da bude osoba (tj. pojedinac), a tek onda lan drutva ili pripadnik
odreene drave. I ne samo to. Na taj nain e se takoer izbjei i
mogunost manipulacije. U odreenom smislu moe se rei da je cilj
odgoja stalna mogunost za razvijanje.21
Umjesto zakljuka
Kako bi ovjek postao uistinu ovjek u punom smislu te rijei
treba mu omoguiti da razvije sve svoje sposobnosti i potencijale.
Drugim rijeima, potreban mu je odgoj i obrazovanje. Sposobnosti
koje su najbitnije za njegovo potpuno ostvarenje su intelektualne i
moralne. Ve je Aristotel, kao to smo vidjeli, ukazivao na vanost
18
19
20
21

Usp. isto, str. 163-175.

Usp. isto.
Usp. isto, str. 164.
Usp. isto, str. 73.

622

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2

razvoja i usavravanja intelektualnih i moralnih kreposti ili vrlina.

Danas se naglasak stavlja na intelektualne i raspravlja se o tome trebaju li kole vriti odgojni utjecaj? No, i dalje ostaje otvoreno pitanje treba li kola brinuti samo o informativnom ili i o formativnom
utjecaju na uenike. Vidjeli smo da Dewey smatra kako ve sama
informativna razina oznaava u odreenom smislu i formaciju, jer
razumijeti istinu znai odrediti se prema njoj, tj. odluiti o moguem nainu djelovanja. No, ne slau se svi s Deweyevim stavovima.
Budui da ivimo u drutvu u kojem se dogaaju stalne promijene
i u kojem se iz dana u dan otkrivaju nova znanja, ovjeka, tj. uenika treba neprestano poticati na istraivanje, kritiko promiljanje
i vrednovanje svega to ga okruuje. Znanja, ini se, nisu dana jednom zauvijek, ona se trebaju otkrivati i neprestano propitivati, a na
taj nain otvara se i stalna mogunost procjene i mogunosti odreivanja naspram vrednota. Ve je navoenjem teme, tj. problema i pripadajuih mu rjeenja uitelj/profesor otvorio mogunost rasprave
o odabiru i prosudbi vrijednosti odreenog rjeenja. U tom smislu
u kolama se i dalje paralelno odvija intelektualni i moralni odgoj,
iako sada na neto drugaiji nain nego u prolosti. Nadamo se da e
tako i ostati.

A. Golubovi, Filozofija odgoja, 609-624

623

PHILOSOPHY OF EDUCATION
Summary
In order to become a human person at fullest, a person needs
to be allowed to develop all his capabilities and potentials. In other
words, he needs education and formation. Moral and intellectual capabilities are the foremost important. Aristotle pointed to the importance of development and perfection of intellectual and moral
virtues. Today the intellectual capabilities are accentuated, and it is
discussed whether the schools should act in the field of development
of moral qualities, formation. Since we live in a society undergoing
constant changes, and in which from day to day new knowledge is
discovered, a man, i.e. a student must constantly be encouraged to
research, critically think and evaluate everything that surrounds him.
Knowledge is not given one time for good, it has to be discovered
and constantly questioned, that opens possibilities for a continuous
evaluation and the possibility of taking a stand towards virtues. By
the choice of a theme, i.e. of a problem, and its possible solutions
teacher/professor opened the possibility for a discussion regarding the choice and evaluation of a certain solution. In this sense in
schools a parallel intellectual and moral education is going on, albeit
in a somewhat different manner in respect to the past. Let us hope
that it will continue.
Key words: upbringing, education, goals of upbringing, intellectual and moral education.

624

Rijeki teoloki asopis, god. 18 (2010), br. 2