JAN ART OLTE

GLOBALIZACIJA
KRITIKI UVOD

Preveo s engleskog
LJUBIA VUJOEVI

Predgovor
VUINA VASOVI

CID
6 VI BAMOTE
ogElbEv.,:k
,

11 3.. 6p. - -

c.

KA

Ca11510110rAJY
1

.612ito - - -

4c)--o s - - - F

KY.iiEETA

PODGORICA
2009.

Predgovor
SCHOLTEOVA NELIBERALNA
DEMOKRATSKA GLOBALIZACIJA

Uvod
Globalizacija je nesumnjivo jedna od najznaajnijih i najaktuelnijih tema
novijeg vremena sa dalekosenim teorijskim i praktinim implikacijama. Kao
kljuni projekt tumaenja i rekonstrukcije sveta, s obzirom na velike promene
i izazove s kojima se svet suoava, globalizacija je ve postala predmet panje
i brojnih istraivanja, studija i predmeta na mnogim univerzitetima, centrima,
institutima i meunarodnim organizacijama i forumima. Prosto je nemogue
pratiti svu onu bogatu produkciju i aktivnost oko globalizacije koja se svetlosnom brzinom umnoava irom sveta.
No, uprkos ovom novom bauku" koji krui svetom, mnoge njegove strane ostaju jo nedovoljno prozrane i teko dohvatljive. I globalizacija, ini se,
spada u one teme za koje se oveku ini da mu je sve jasno dok ga neko ne upita da mu objasni ta je to. I nije udno to je danas mogue sresti razna njena
tumaenja i vrednovanja. Uz to, ona je postala i razlog brojnih i otrih podela,
pa i sukoba. To, naravno, nije udno jer ona stvara razliite efekte u razliitim
sredinama i to se moe funkcionalizovati s obzirom na razliite motive i interese. Ona je, u stvari, neto to se vie prepoznaje po svojim rezultatima nego
po svojim osobinama. Drugim reima, kao to ree jedan autor, nemogue je
zaobii problem globalizacije, ali je teko specifikovati ta on ukljuuje. To se
moe dobro videti iz zauujue povrnih odreenja koja pretenduju da budu
definicije globalizacije. Na tom tragu neki su definisali globalizaciju kao neto
to nadilazi sve drugo. Kao to je jedan naturik-globalista rekao: mi ne znamo ta je globalizacija, ali moramo delovati". Mnogi je odreuju kao stage
(pozornicu) kapitalizma", ili kasnu modernost" bez objanjenja sutine takvih
fraza. Neki ak kau da je globalizacija novi nain miljenja". Cirkularne i
tautolke definicije poput, na primer, onih da je globalizacija tekui proces
nastajanja globalnog"', takoe nisu od pomoi. Kritiari, s druge strane, istiu
praznilo globalomanije ili: kao to neki kau, praznilo te globalne biblije".
Globalizacija se moe posmatrati i na znatno dublji nain i s razliitih strana. Zavisno od toga s koje se ona strane posmatra, dobie se i odgovarajui utisak o njoj. Koliko su te strane razliite, toliko e i utisci o njoj biti razliite. Stoga

Archer M., "Predgovor" u M. Albbrow E. King (eds)., Globalization, Knowledge and Society: Readings from International Sociology, London, Sage, p. 1, 2.

VI

PREDGOVOR

je mogue nai razliita gledanja. Jedni smatraju da je globalizacija ostvarena,

a drugi da se globalizacija nije nikad ni desila. Neki misle da globalizacija poinje jo u antiko vreme, a neki da ona traje samo nekoliko poslednjih dekada.
U pogledu objanjenja, analitiari identifikuju razliite kulturne, ekonomske,
politike i tehnoloke razloge i dinamiku globalizacije. S takvim kontrastnim
startnim pozicijama, mnoge debate o globalizaciji zapadaju u orsokak.
Mnoge diskusije referiraju vie na ono to se eli nego to je stvarno najbolje, esto su uproene, neprecizne i empirijski tanke, istorijski loe informisane ili politiki naivne. Globalizacija postaje atraktivno podruje gotovo
za sve discipline i mnoge naune poslenike koji ele brzu afirmaciju, naunu i
javnu, a moda i politiku promociju, a posebno, u ime inovativnosti, neki novi
jezik i termine koji neretko ni njima samima nisu jasni. Naalost, produkcija
ovakvog tipa globalistike literature je enormna.
Dok ovaj veliki prasak" globalizacije treti na sve strane, jedan broj
umnih naunih poslenika, da kaemo poznatijih naunih muza", nije naroito glasan i vie verovatno razmilja nego to govori o globalizaciji i njenim
efektima. Ova umerenost i oprez umnih i visprenih autora mnogo vie govori
o stvarnom stanju nego tone literature instant-iskovanih eksperata za globalizaciju. Ovim, naravno, ne elimo da kaemo da meu savremenim analitiarima
i teoretiarima nema onih ija su prouavanja i dela dostojna potovanja. Isto
tako, ne moe se rei da u novije vreme nema i prilian broj manje ili vie visprenih branilaca, kao i otrih kritiara savremene globalizacije.
No, iako je globalizacija centralni deo naune i politike panje, jo uvek
u njenom razumevanju i eksplikaciji ima prilino belih polja". Stoga Scholte
upozorava na potrebu za dubljim prosuivanjem sadraja i implikacija globalizacije. On savetuje da se mora jo raditi na konsolidovanju pojmova, metoda
i evidencije kojima je mogue identifikovati i meriti globalizaciju. Tema je
evazivna i to nalae obavezu za briljivo sagledavanje i za kreativno i kritiko
prosuivanje efikasnosti, sigurnosti, pravde, demokratije i ekolokog integriteta". Globalizacija je i suvie znaajna da bude obraivana povremeno i oportunistiki. U stvari, Scholteovi ciljevi u pisanju ove knjige bili su koliko jasni i
dobro selekcionirani toliko i ambiciozni i teki. Utoliko vie to mu se inilo da
je postojea globalistika knjievna produkcija u mnogo emu povrna i nezadovoljavajua. Njegovi osnovni ciljevi (ovde dati u znatno kraem vidu) su bili:
1. Da se razvije i uoblii jasniji, specifiniji i poseban pojam globalizacije;
2. Da se prui multidimenzionalno i vieslojno razumevanje globalizacije;
3. Da se adresiraju briljivo i sistematski pitanja koja se tiu uslovljenosti i konsekvenci;
4. Da se zadovolji istorijska perspektiva koja smeta savremene razvoje
u dugoroni kontekst;
5. Da se potuje zamrena meuigra kontinuiteta i promene u globalizaciji;
6. Da se zasnuju argumenti po irini i dubini kako u kvantitativnom tako
i u kvalitativnom smislu;
7. Da se priznaju razliitosti iskustva globalizacije;

PREDGOVOR

VII

8. Da se istrauje, paljivo i sistematski, rang normativnih pitanja, posebno u relaciji prema sigurnosti, pravinosti i demokratiji;
9. Da se reflektuje o implikacijama znanja koje je razvijeno kroz (a)(h)
za politiku akciju;
10. Uz izbegavanje preteranog pojednostavljivanja, tivo treba da bude
pristupano i angaujue za prosenog itaoca.
Pri tome, moda valja rei da su sasvim ignorantske kritike globalizacije
neretko preotre i jednostrane. Stoga je Scholte delimino u pravu kad istie
da takvo totalno odbacivanje nije fer. Na kraju, mnogi kljuni pojmovi (klasa,
kultura, novac, zakon, razvoj, internacionalno itd) u socijalnoj analizi su neodreeni ili nedovoljno odreeni.
U samom razurnevanju i tumaenju globalizacije nije jednostavno razluiti analize i studije koje su inspirisane odreenim politikim ideolokim
razlozima i interesima svojih naruilaca ili linih politikih naklonosti od
studija koje predstavljaju objektivne i autentine analize zasnovane na pouzdanim istraivanjima i uvidima. ini se da je malo tako velikih tema, a koje su
u tolikoj meri natopljene ideoloko-politikim razlozima i motivima kao to
je to globalizacija. I da je malo takvih tema koje su privukle tolike mase njenih branilaca perom. U tome je mogue nai kod nemalog broja tih ishitrenih
stvaralaca, pored nekih prihvatljivih, pa i lucidnih delova, i one delove koji se
ne mogu braniti. Poto takve stvari ne mogu da podnose racionalnu kritiku,
njihovi autori najee zamenjuju ranije jasne termine i pojmove nekim visokoparnim, konfuznim i okruglim, nekad naoko primamljivim, formulacijama
i kvazi-inovacijama koje toboe namee" novo vreme. Nije lako proceniti
koliko svega toga namee novo vreme, a koliko nove klase" ili sekte" kvazi-javnih kulturnih i politikih poslenika.
Globalizacija i neoliberalizam, prema ovim shvatanjima, idu ruku pod ruku. Oni postaju neka vrsta projekta budunosti koji se mora shvatiti i ostvarivati,
a propoved je najbolji nain za to. Zato oni postaju ne samo predmet mnogih
naunih studija, umetnikih radova, nego i partijskih platformi i programa. Ovi
tokovi vie naduvanih i praznih nego smislenih rei ulaze i u intelektualni i
praktini svet i postaju novi osnov ne samo spoljnih ve i unutranjih raskola.
O globalizaciji se svuda raspravlja, a renik globalizacije postaje skoro glavni
deo svetskog rezona i jezika. Tome treba dodati i nemali analitiki haos. Ona se
koristi kao re za pokrivanje i pozitivnih i negativnih trendova i procesa. Nije
teko primetiti da najvie istraivanja dolazi sa Severa i na engleskom jeziku.
Isto tako, najvie studija o globalizaciji pritie iz ograniene socijalne baze urbane, bele, profesionalne, judejsko-hrianske sredine, srednjih godina. Taj sastav,
naravno, ne reprezentuje i ne moe da pokrije adekvatno iskustvo globalizacije.
No, ovo ne treba shvatiti kao ignorisanje svega onoga to se misli i pie o
globalizaciji. Treba rei da, pored onoga to je istaknuto, postoji i nemali broj
dubokih i korisnih analiza globalizacije bilo da polaze sa namerama koje ele
da promoviu ili da kritikuju savremenu globalizaciju. U knjige koje sadre

VIII

PREDGOVOR

i promovisanje i kritiku globalizacije, moda uz neto veu naklonost prema

ovom drugom, spada i Scholteova knjiga : Globalizacija. kritiki uvod.
Ova knjiga, objavljena 2001. ve je doivela drugo izdanje, s nekim dopunama, 2005. godine. Knjiga ima tri dela i tri cilja: da razjasni (elucidate) i
elaborira pojam globalizacije; da ispita i istrai njene implikacije na svetsku
politiku; da raspravi i reflektuje kljune normativne probleme uslove i prospekte za humaniju globalnu politiku koja je pogodnija i odgovornija za najvee potrebe globalne zajednice. U prezentaciji sadraja i smisla ove knjige, a i
nekih drugih radova autora, mi se neemo pridravati njihove striktne sistematizacije, ve emo obratiti vie panje na neke njene osnovne ideje i poruke.

I. KO JE JAN AART SCHOLTE (JAN ART OLTE)

Moda je suvino ili ak nije sasvim primereno upuivati itaoce, u jednom od podnaslova teksta, na Scholteov nauni znaaj, ako se ima u vidu da
je on napisao vie vrednih radova iz jeene sloene i toliko znaajne savremene
problematike kakva je globalizacija. Pa, ipak, ini se da vrednost njegovih radova stoji iznad predstave o njegovom liku i rejtingu u iroj naunoj javnosti
i da bi zbog toga trebalo jo jednom podsetiti na znaaj i vrednost njegovih
radova. Ovo je manje udno ako se ima u vidu da je Scholte roen 1959. u
Hagu i da sa tim godinama nije lako dostii visine i rejting poznatih umova u
zapadnoj drutvenoj i politikoj teoriji. Nama izgleda da ovaj, moe se rei,
mlai ili sredoveni autor, sa manje od pedeset godina, a vie od 100 manjih i
veih vrednih naunih radova, zasluuje da se ubrzo svrsta na tron poznatijih
imena zapadne politike misli o globalizaciji.
Scholte je profesor na PAIS i direktor Centra za studije globalizacije i
regionalizacije na Warwick univerzitetu. Pre dolaska u Warwick, 1999, radio
je na univerzitetu Sussex, u Brightonu, i Institutu za socijalne studije u Hagu.
Scholte je i visiting-profesor i konsultant na mnogim drugim poznatim univerzitetima i u meunarodnim organizacijama. Koeditor je Enciklopedije o globalizaciji i editor asopisa Global Governance. U novije vreme je koordinator
glavnog opsenog meunarodnog projekta Graenje globalne demokratije.2
Iako nije u iroj svetskoj javnosti dosegao rejting pripadnika najueg kruga poznatih imena u oblasti drutveno-politikih nauka, Scholte nesumnjivo
pripada prvom redu savremenih poznavalaca i tumaa globalizacije i mogue
je oekivati da kroz ovu iroku trajektoriju saznanja i umovanja dospe do samih vrhova drutveno-politikih nauka. Ne moe biti sluajno da se i veoma
renomirana imena savremene drutvene misli toliko pohvalno izraavaju o
delima ovog autora. Tako i Anthony McGrew u svom napisu o Globalizaciji i
globalnoj politici" preporuuje Scholteovu knjigu Globalizacija: kritiki uvod
kao odlian uvod u globalizacionu debatu od njenih uzroka do njenih konsekvenci za globalnu politiku ekonomiju iz perspektive kritike politike eko2

Vidi naslove nekih njegovih znaajnijih radova u literaturi priloenoj na kraju teksta.

PREDGOVOR

IX

nomije."3 Heiwood istie da je ta knjiga (2001) sveobuhvatan i autoritativan

uvod u globalizaciju i diskusije oko njenog znaaja". James Rosenau smatra
da je to knjiga koja moe da poslui kao uvodni tekst u svim podrujima. To
je vrsta rada koja moe pomoi promovisanju pokreta u usmeravanju akademskih institucija, i njenih uilita i njihovih istraivakih centara da treba da idu
ka jedinstvu znanja u svetu koji je vie nego ikad povezan sa neteritorijalnim
procesima, strukturama i normama" (International Studies Review). Martin
Shaw ocenjuje Scholteovu knjigu kao najpristupaniji tekst koji je napravljen:
ta knjiga moe biti preporuena studentima sa uverenjem da sadri koherentan
pogled na globalizaciju koji moe biti testiran naspram drugih argumenata i
informacija. Scholteova knjiga je najkorisnija verzija globalizacione paradigme" (Millenium).
Clanstvo u mnogim organizacijama, kao i obilazak mnogih zemalja, sredina i institucija, uz naporedo prouavanje ogromne referentne literature, omoguilo mu je iri uvid u sloenu tematiku globalizacije i tokove kojima se kree
savremeno drutvo. Matrica njegovog poimanja sadanjeg i budueg sveta graena je na prilino zamanom vidokrugu, znanju i sistemu vrednosti. Globalizacija, inae, po svom sadraju, zahteva poznavanje vie naunih disciplina, od
ekonomije, finansija, preko politikih i pravnih nauka, do filozofije, psihologije,
antropologije, demografije i geografije. Bez odgovarajueg poznavanja navedenih disciplina, Scholte, sasvim sigurno, ne bi mogao proizvesti pomenuto delo.
S druge strane, ove prednosti nose izvestan teg neto drukijih osobina.
Rad u ovoj oblasti i datoj sredini ogranien je u izvesnoj meri istorijom, okolinom, obrazovanjem, poretkom i mogunostima promocije. Rejting koji se dobije u drutvu i znaajne funkcije u politikoj ili naunoj sredini ne otpisuju se
tako lako, ma koliko saznanje i moral na to nagonili. To je verovatno omekalo
otrinu njegove misli i kazivanja, pa i dovelo do nekih kompromisa.
II. POJAM I ZNAAJ PROUAVANJA GLOBALIZACIJE
Scholte nudi prilino raskono diversificirano, viedimenzionalno i vieslojno objanjenje strukture, smisla i perspektive globalizacije. On je, reklo
bi se, posmatra sa vie strana i1i iz vie uglova. Na prvi pogled, moglo bi se
initi da se Scholte u mnogo emu i esto ponavlja. Neto od toga moe biti
i tano. Pri tome valja imati u vidu da iza toga stoji dublja namera autora da
saetim, ponekad i dijagramskim formama, podseti itaoca na ono to je ve
reeno i tako ga pripremi za jasnije razumevanje onih dubljih sadraja, finih
distinkcija i slinosti u sortiranju razliitih sklopova i strana inae sloenog i
udljivog fenomena globalizacije.
Scholte je sistematian i velikim delom temeljit. On eli, pre svega, da
makar i ovla definie osnovni pojam koji je predmet rasprave, a zatim ga analitiki i viestrano razglaba i najzad izvlai neke sintetike zakljuke i poruke.

A. McGrew, "Globalization and Global Politics", u Icnjizi: J. Baylis S. Smith, The Globalization of World Politics, Oxford University Press, Oxford, 2005 (2001). p. 40.
3

PREDGOVOR

U sklopu toga, on prvo upozorava na znaaj definicije, njene premise i poente

i njenu upotrebljivost. Ovi uputi imaju nesumnjivo didaktiku i metodoloku
valjanost i upotrebljivost.
Prvo, definicija, kae Scholte, slui da podigne znanje. Drugo, ni jedna
konceptualizacija nije normativno i politiki neutralna. Tree, svaka definicija
je relativna, odnosno relativizirana kontekstom. Svako razumevanje kljunih
pojmova reflektuje istorijski momenat, kulturni okvir, geografsku lokaciju, socijalni status, individualnu personalnost ili normativnu i politiku obavezu ili
sklonost (commitment). etvrto, ni jedna definicija nije definitivna. Znanje je
konstantni proces invencije i reinvencije. Peto, renik definicije znai da svaka
formulacija treba da bude jasna, konzistentna i uverljiva koliko je to mogue.
Definicija fundamentalno oblikuje opis, objanjenje, evolucije, preskripcije i
akcije. Ako je definicija klizava, onda su i razmiljanje i zakljuak klizavi.
Globalizacija se, u stvari, odnosi na irenje onoga to se obuhvata terminima globalni, transplanetarni, transsvetski, suprateritorijalni socijalni
prostori". Pri tome, valja naglasiti da savremeni porast transplanetarnih i supranacionalnih veza nije doneo kraj teritorijalnoj geografiji i asociranim ekonomijama, dravama i identitetima.4 Globalni i teritorijalni prostori koegzistiraju
i komuniciraju na kompleksne naine. Slino tome odreuju globalizaciju i
mnogi drugi analitiari.5
Iako su ovi Scholteovi uputi na znaaj i sadraj definicije interesantni i
korisni, ipak se ini a nisu bez izvesnog preterivanja. Definicija moe da kae
dosta o nekoj stvari, ali ee ona izna vie indikativnu ili upuujuu valjanost
nego sutinsku odreenost, iako tei da fiksira samu sr stvari. Mnogi sloeni
pojmovi, u koje, svakako, spada i globalizacija, otimaju se definiciji, ma koliko
ovek poznavao datu problematiku i nastojao da bude to precizniji. Kad bi
efinicije bile dovoljno objanjenje stvari, onda teorije i ire eksplikacije ne bi
ni bile potrebne. Uostalom, i sam Scholte daje ira objanjenja i teorije o globalizaciji upravo zato to definicije ne mogu da pokriju celu sloenu i varijetetnu
sadrinu i sutinu globalizacije. No, u svakom sluaju, njegov kratki ekskurs
u smisao definisanja je interesantan i koristan.
Definicije u Scholteovoj prezentaciji, dodue dopunjene nekim eksplikativnim dodacima odnosno razlozima, imaju donekle i neka druga, pre svega, indikativna svojstva. One upuuju ili otkrivaju neke politike inklinacije autora.
Sadraj pojma i procesa globalizacije kao porasta transplanetarne povezanosti
objanjava se kao proizvod kombinacije sledeih konstitutivnih elemenata:
a. Odreenih zaokreta (turns) u kapitalistikom razvoju;
4

J. A. Scholte, Globalization. A critical introduction, sec. ed. Palgrave, Macmillan, 2005

(2000), New York, p. 3.
5

A. McGrew, Op. cit. p. 24. Slino tome i mnogi drugi analitiari odreuju globalizaciju. Tako i McGrew efinie globalizaciju kao " istorijski proces koji ukljuuje fundamentalnu promenu ili transformaciju u prostornu meru ljudske socijalne organizacije
koja povezuje udaljene zajednice i iri pristupanost odnosa vlasti preko regiona i kontinenata".

XI

PREDGOVOR

b. Sposobnog regulativnog aparata koji je snabdeven ueem domae

drave, supradrave i privatnih vladavinskih mehanizama;
c. Nekoliko okolnosti u konstruisanju identiteta;
d. Znaajnih aspekata modernog racionalistikog znanja.
Na drugom mestu on konkretnije obrauje mukotrpni problem definisanja globalizacije. U tom smislu, on se osvre na autore koji razlikuju pet optih
koncepcija: globalizacija kao internacionalizacija; globalizacija kao liberalizacija; globalizacija kao univerzalizacija; globalizacija kao vesternizacija; i globalizacija kao reparcelisanje sa irenjem transplanetarnih socijalnih veza. Ovo
daje osnovu nekim autorima da govore o globalizacijama, a ne o globalizaciji u
singularu. Ovakva razuenost pojma i fenomena globalizacije oteava njegovo
razumevanje i analizu. To Scholte brzo uoava i nalazi izlaz iz ove mogue
klopke" tako to odmah naglaava da su prva etiri obeleja globalizacije suvina. Samo poslednje daje globalizaciji distinktivno znaenje i istovremeno
identifikuje kljuni istorijski razvoj.
Snage koje generiraju glavnu ekspanziju globalnog socijalnog prostora su
proizvodnja, upravljanje (governance), identitet i znanje.
III. ISTORIJA GLOBALIZACIJE

Dileme oko nastanka globalizacije

Staro ili novo; ciklino ili kontinuirano
Dva su pitanja posebno znaajna za istoriju globalizacije. Prva dilema je:
da li je globalizacija stara ili nova pojava. Druga dilema je: da li je ona ciklini
ili kontinuirani fenomen. Neki tvrde da u globalizaciji ne postoji nito novo.
Postojale su i pre velike migracije i investiranja u zemlje trgovine. Stalno su
se smenjivale globalizacija i fragmentacija u meunarodnoj istoriji.
Drugi pak vide razlike izmeu ranije i aktualne globalizacije. Ronald
Robertson istie da sazrevajue (germination) faze" globalizacije nastaju
izmeu ranog 15. veka i sredine 18. veka. Neki drugi, poput Christophera
Chase-Dunna, smatraju da je globalizacija poela u kasnom 19. veku. Prema
Scholteovom miljenju moderna globalizacija poinje sredinom 20. veka. Neki
misle da ta era poinje sa pronalaskom aviona i kompjuterske mree.
Treba, svakako, rei da je to teko utvrditi, jer neke pouzdanije statistike
o tome ne postoje. Scholte naglaava i to da e se globalizacija nastaviti.

1. Smisao istorijskog osvrta

Kao i neki drugi autori, Scholte se osvre na istorijski razvoj globalizacije
kao deo eksplikativnog postupka koji nam pribliava dublje razvojne tokove,
smisao i uporita globalizacije. Globalizacija nije invencija jednog poretka,
odreenih snaga i vremena, ve neto to se zainjalo, raslo i razvijalo u duem vremenskom periodu zajedno sa razvojem ljudskih dostignua u brojnim

XII

PREDGOVOR

drutvenim oblastima i naunim disciplinama. Globalizacija, kao to su neki

autori ve primetili, nema istorijsko poreklo u smislu egzaktne poetne take.
Ona se javljala u razliitim parcijalitetima jo od davnih dana. Stoga postoje i
razliite hronologije, periodizacije i klasifikacije faza globalizacije.
Ali, i pored toga to je, kao to Scholte kae, svaka periodizacija vetaka, a statistike nepouzdane, jer ih uglavnom vode drave, ipak se gotovo
pouzdano zna a sujo pre nekoliko milenijuma razliite civilizacije imale odreene koncepcije sveta. Raspoloivi prostor ne daje mogunosti da se ire ili
detaljnije govori o genezi, formama i razvoju globalizacije od prvih pretpostavljenih zaetaka do njenog savremenog stanja i izgleda. Umesto toga, moda
nee biti naodmet da se, makar i u neto reduciranom i komprimiranom vidu,
pokae geneza globalizacije, koja se moe nai kod nekih istraivaa.

2. Hronologija internacionalnog drutva

500-100 BC Stara ili helenistika Grka
1300-1650 Rano moderno evropsko drutvo
1650-1950 Evropsko drutvo sa Zapadom
1950 Globalno drutvo.
Iako se, u odreenim zaecima i fragmentima, globalizacija javila poodavno, kao to se moe videti iz prethono pokazane periodizacije internacionalnog drutva, tek se od sredine 19. veka zainju transplanetarni odnosi u
irem smislu, kakvih ranije nije bilo. Glavni ubrzani rast globalizacije, ukljuujui supranacionalne aspekte, deavaju se sredinom 20. veka. Kapitalizam i
racionalizam dali su sledei zamah globalizaciji: neverovatnom brzinom raste
broj organizacija razliitog profila, posebno velike kompanije, broj ugovora po
raznim osnovama, a s tim i regulativni pravni mehanizmi. U tom okviru valja
pomenuti razvoj tehnike, tehnologije, komunikacija i drugih aktivnosti, koje
su se ve u periodu 1850-1950. transformisale u snane pogone: proizvodnje;
trita; novca; finansija; ekologije; vojske; i svesti.
IV. OTVARANJE PANDORINE KUTIJE GLOBALIZACIJE

1. Sta je globalizacija Razliite interpretacije

Scholte objanjava globalizaciju kroz predstavljanje razliitih dimenzija
i pogleda na nju i njenih razliitih efekata i moguih puteva. On briljivom
analitikom metodom daje ne samo lepezu moguih ili stvarnih obeleja i
shvatanja globalizacije nego i ukazuje na njene razloge, pokretae, efekte i
bela polja sa mogunostima popravljanja priiino falinog aktualnog stanja.
Pri tome, jasno se razlikuju eksplikativne, odnosno objanjavajae od prospek
tivnih ideja i vizija. Uz to, analiza i sinteza se koriste naporedo ili prepliu na
interesantan nain.

PREDGOVOR

XIII

U razmatranju globalizacionih debata, vie u opisnom smislu on upuuje

na sadaj i razlike izmeu pojedinih gledanja. On pokazuje i na interesantan
nain sabira bogato arenilo pogleda koje su mnogi autori isticali i time stvara obilnu grau za formiranje svojih gledanja i predloga za rekonstituisanje
savremene i uspostavljanje novih drukijih tokova globalizacije. Kroz taj viedimenzionalni spektroskop Scholte razluuje pojedine interpretacije globalizacije, pokazujui istovremeno da pojedine od njih mogu da istaknu samo jednu
osobinu ili stranu globalizacije, a zapostave ostale. Osobine mogu biti manje ili
vie stvarne, ali i imaginarne ili virtuelne. Da li e i ko e koju od tih osobina,
realnih ili improvizovanih, favorizovati, zavisi od mnogih okolnosti.
Ne treba zaboraviti da globalizacija postaje ona najvia planetarna visina i irina s koje je mogue kontrolisati i u neku ruku upravljati zemljom i
diktirati kakva e budunost zemlje uopte biti, u odgovarajuim okvirima,
naravno. Ne treba sumnjati da e oko tog uzvienog nebeskog mesta biti otrih
sukoba. Jedna strana e se boriti svim sredstvima da zadri i produi, moda
i pojaa, dominaciju svetom, a druga da ravnopravno uestvuje u raspodeli
moi i upravljanja svetom. Interesantno je i udno, pa donekle i paradoksalno,
da su motivi i odlunost zapadnih sila, posebno Amerikanaea, da produe
svoju suprematiju jai nego napori i tenje druge strane da izbore neku ravnopravnost ili ravnoteu sa Zapadom u upravljanju svetom. Amerika bi, ini
se, ravnopravnost na globalnom planu doivela kao svoj poraz. Ova amerika
hegemonistika logika i tradicija uspostavila se, sticajem okolnosti, odavno i
traje dugo. To znatno doprinosi i velikim razlikama, pa i sporovima u tumaenju globalizacije.
Neki autori, kae Scholte, izjednaavaju globalizaciju sa meunarodnim
odnosima, a neki istiu razliku meu njima. Neki, u smislu skale, vide globalizaciju kao proimajui (pervasive) i napredujui (overriding) fakt savremenog
drutva, dok drugi odbacuju globalizaciju kao fantaziju. S obzirom na hronologiju, neki tvrde da je globalizacija skoriji razvoj, a drugi da je ona poela jo
davno u prolosti. U smislu objanjenja, jedni je razmatraju u materijalistikim
terminima kapitalizma i tehnologije, a drugi istiu ideacione snage vezane za
identitet i znanje. U smislu socijalne promene, neki naglaavaju da je globalizacija fundamentalno rekonfiguracija savremenog drutva, dok drugi tvrde da
stara socijalna struktura perzistira bez afekata.
U normativnom smislu, neka vrednovanja daju prednost globalizaciji dok
drugi negiraju njene konsekvence.
Ono to je posebno interesantno i znaajno jesu napori naeg autora ne
samo da dopre do razliitih objanjenja globalizacije ve i da ustanovi neka
pouzdanija pitanja i kriterijume za formiranje odreene interpretacije ili nekog njihovog manjeg ili veeg skupa. U svetlu ovih napomena, on prvo daje
registar pitanja shodno kojima autori zauzimaju odreeno shvatanje. To su
sledeih pet pitanja:
1. Centralni predmet (issue) za istraivanje s obzirom na globalizaciju;
2. Materijalm ih11 ideacioni generatori globalnih socijalnih odnosa;

X1V

PREDGOVOR

3. Kljuni akteri koji pokreu globalizaciju;

4. Glavne strukture koje su proizvodile globalizaciju;
5. Kljune dinamike istorije koje su vodile globalizaciju.
Na osnovu ovih i drugih pomonih mehanizama koji se odnose na socijalnu akciju i socijalnu strukturu, Scholte formira estostranu tipologiju teorija. Tu su glavna socijalna objanjenja globalizacije. Treba rei da je ovo
planetarni problem i da on, na jedan ili drugi nain, dodiruje svakoga. Zato
se i s kakvom dinamikom desilo irenje transplanetarnih veza. ta je uslovilo
nastajanje i razvoj globalizacije? Da bi se to tanije predvideli budui tokovi
kretanja globalizacije i usmeravali u eljenom ili to pogodnijem smeru, nuno je osvetliti i razumeti snage koje pokreu globalizaciju i koje su do nje
dovele. Valjano objanjenje, kao to s pravom istie Scholte, prua osnovu za
pouzdano predvianje, preskripciju i akciju". Uz to, valja rei da je ovde re
vie o idealnim tipovima i da bi se unutar svakog od njih, s obzirom na njihovu unutranju razuenost, mogli napraviti i podtipovi globalizacije. Drugim
reima, svaki od ovih pristupa je u manjoj ili veoj meri pluralan. U sklopu
toga, Scholte istie est teorija globalizacije: liberalizam, politiki realizam,
marksizam, konstruktivizam, postmodernizam i feminizam.
Pedagoki efektno i bez simplifikacija, ali i bez mistifikacija, on daje ira
objanjenja pojedinih teorija, a u anterfileima i njihov komprimirani sadraj,
sa po dve poente. U ovom drugom, zgusnutom smislu, on pojedinano odreuje pomenutih est teorija na sledei nain:
1. Liberalizmi se odlikuju (a) glavnim fokusom na trita i (b) tumaenjem globalizacije kao rezultata tehnolokih napredovanja i stvaranjem olakavajuih institucionalnih infrastruktura;
2. Politiki realizmi istiu (a) kao glavni fokus inter-dravne odnose a
(b) globalizacija se objanjava u smislu kompeticije izmeu glavnih drava
i/ili hegemonije SAD;
3. Marksizmi (a) stavljaju glavni akcenat na nain proizvodnje i klasne
odnose a (b) globalizacija se objanjava kao proizvod kapitalizma;
4. Konstruktivizmi (a) akcentiraju socijalnu konstrukciju realnosti a
(b) globalizacija se objanjava u smislu mentalnih (re)konstrukcija socijalnog sveta;
5. Postmodernizmi. Scholte ima pravo kad govori o postmodernizimima
a ne o postmodernizmu. Ovo naroito zato to postoje razliita tumaenja i
imenovanja onoga to se pod postmodernizmom razume. Tu naroito, kao
sinonime, valja istai poststrukturalizam" i postkolonijalizam". Najkrae,
moglo bi se rei da postmodernizmi, nasuprot konstruktivizmu, u objanjenju
globalizacije naglaavaju znaaj strukturalne vlasti u konstrukciji identiteta,
normi i znanja.
No, ovde nam Scholte doarava jo i sloenu i varljivu igru izmeu moi
i znanja. Kako mo strukturira znanje i kako odreene strukture znanja podravaju odreene hijerarhije moi (vlasti). Nije postmodernista Foucault jedini
koji je tvrdio daje svaka epoha obeleena prevalirajuim saznanjem (episteme)

PREDGOVOR

XV

ili modelom-nainom saznanja. Vladajua struktura znanja ili razumevanja,

odnosno diskursa odreuje ta moe ili ne moe biti u datom socio-istorijskom
kontekstu: tj. ta e prolaziti kao istina" i realno" a ta e nestati kao mitsko" ili imaginarno". To je, naravno, dirigovano znanje funkcionalizovano
potrebama i zahtevima vlasti. No, paradoks je u tome to, iako je sve to poznato, iako se zna koliko je to znanje nakoeno ili iskrivljeno uplivom vlasti, s tim
se ne moe izii na kraj. Postoji istina, ali ona je nemona i, po pravilu, moe
biti opasna. Mogue je da se znaju i bolja reenja od onih koja je zvanino
znanje lansiralo, ali to ostaje u senci oficijelnog znanja i miljenja. Istorija nam
uverljivo govori da, i pored svih modernizama, i postmodernizama ovek i drutvo nisu nali leka za ovu teku boljku. Takva mo postaje protivnik znanja
jer ga ona podriva. Zato e i znanje imati vie uspeha ukoliko bude utljivije
ili se jednostavno prikljui moi. Onda e to biti i mo i znanje, a malo e se
ko pitati kakvo je to znanje. Legura formalno proklamovanog znanja i moi
stvara jak osnov legitimnosti.
Zbog toga nam izgleda da je saeto odreenje globalizacije u anterfileu
(postmodernizmi pod (a) istiu kao glavnu stvar mo znanja i (b) globalizacija
se objanjava kao rezultat imperijalizma racionalizma) donekle nedoreeno,
jer nije sasvim jasno o kakvoj moi i o kakvom znanja je re. Je li re o objektivnom stvarnom znanju ili o ideoloki funkcionalizovanom znanju.
Za postmoderniste, kae Scholte, dominantan okvir znanja u modernom" drutvu je racionalizam. Taj nain razumevanja naglaava zemaljski
svet, subordinaciju prirode ljudskoj kontroli, objektivistiku nauku i instrumentalistiku efikasnost. Modemi racionalizam stvara drutvo koje je opsednuto ekonomskim rastom, tehnolokom kontrolom, birokratskim nadgledanjem i disciplinom nad eljama. tavie, kau postmodernisti, racionalistiki
model znanja ima jednu inherentnu ekspanzionistiku logiku koja ga vodi
kroz proces kulturnog imperijalizma da subordinira ako ne i da rastroji druge
epistemologije.
Samo nekoliko postmodernistikih spisa se fokusiralo na problem globalizacije PER SE. Ekstrapolirajui iz njihovih generalnih premisa teorije, globalizacija je mogla biti shvaena kao proces pri emu zapadni racionalizam
namee sebe du cele planete nad uroenikim (indigenous) kulturama i drugim nemodernim svetovima ivota. Razliiti autori u tom anru su povezali
mo znanja u modernom globalizujuem svetu sa rasizmom, seksizmom u US
hegemonijom.
Sa drugim isticanjima nain saznanja kao moi, postmodernisti i postkolonijalni argumenti su uspeli u inkorporiranju ideacionih elemenata u objanjenje globalizacije uz zadravanje pitanja politike u prvom redu. Postmodernistike teorije osvetljavaju znaaj moderne racionalistike epistemologije
kao MINDSET (stanje duha) koji je bio vitalan za tehno-nauno napredovanje i
birokratske institucije koje su uinile globalizaciju moguom. Kao i marksizam, postmodernizam pomae da se ide iznad relativno povrnih raunica

XVI

PREDGOVOR

liberalizma i politikog realizma u dublje socijalne uslove koji su podstakli

globalizaciju.6
Ali istiu to, postmodernistika objanjenja imaju svoja ogranienja. Gde
je marksistiko poimanje globalizacije ogranieno njegovim metodolokim materijalizmom, postmodernistiki argumenti su ogranieni svojim metodolokim
idealizmom. Zato ono to bi bilo poeljno jeste vie objanjenje koje povezuje
ideacione i materijalne snage nego favorizovanje jedne ili druge strane.
6. Feminizam (a) glavni fokus usmerava na rodne odnose a (b) globalizaciju objanjava kao proizvod mukih ponaanja i patrijarhalnih subordinacija.

2. Prepreke globalnog meunarodnog drutva

U analizi globalizacije neretko se vie naglaavaju faktori koji pokreu
globalizaciju nego faktori koji je ometaju ili ograniavaju. Kljune vrednosti
kojima bi se svetsko drutvo trebalo upravljati, prema Povelji Ujedinjenih nacija, su: meunarodni mir i sigurnost, dravna suverenost, samo-odreenje,
ne-intervencija, nediskriminacija i , generalno, nepovredivost, integritet i nenasilje svih drava. Ta skupina vrednosti i obrazaca ponaanja su projekat
i zahtev prvenstveno najrazvijenijih i najmonijih zemalja. udno je i paradoksalno da se u praksi upravo tvorci ovih pravila najmanje pridravaju ovih
svojih proizvoda. Na osnovu iskustva moglo bi se rei da su ih oni namenili
drugima a ne sebi.
No, bilo bi, isuvie uproeno i neobjektivno ako bi se naa analiza zadrala na toj pretpostavci ili tvrdnji. Mora se rei da pored ve pomenute postoji
i niz drugih prepreka za utemeljenje i ostvarenje humanistike i demokratske
globalizacije. Scholte se potrudio da prepozna i istakne neke od tih prepreka
evropskom i svetskom internacionalnom drutvu:
a. Nema zajednike kulture da podupre globalno meunarodno drutvo
koja bi ila kroz sve drave i civilizacije. Ukoliko bi neki to i eleli, drugima
to ne bi odgovaralo. Meu monima mnogo je onih koji se bore za kulturnu
asimilaciju.
b. Globalni ugovori e biti mogui ako odgovaraju interesima velikih.
c. Velika nejednakost izmeu drava. I ta nejednakost izmeu bogatih i
siromanih ljudi raste.
d. Postojanje razliitih regiona sa razliitim kulturama. U tom regionalno-kulturnom pluralizmu sveta ne mogu se prihvatanjem normi i vrednosti
ujednaiti neke posebne kulture, ukljuujui tu i zapadne kulture.
e. Od 1945. godine postojalo je zamrzavanje i oboavanje internacionalnih granica kako je globus bio zatvoren lokalnim suverenim jurisdikcijama.
f. Doktrina neintervencije stvorila je inverziju tradicionalne dileme sigurnosti u mnogim dravama, posebno u postkolonijalnim i postkomunistikim
6
J. A. Scholte, Gloalization. A critical introduction, sec. ed. Palgrave, Macniillan, 2005
(2000) New York, p. 59.

XVII

PREDGOVOR

dravama. U tim dravama pretnja bezbednosti dolazila je iznutra: preovlaujui model ratovanja, warfare, je pre interni nego internacionalni.
g. Globalno meunarodno drutvo moe se razviti u odreenu formu
svetskog drutva, i organizaciono i normativno, ako bude ukljuivalo kosmopolitske norme, kao to su ljudska prava, koja posveuju (sanctify) i nadoknauju, odnosno daju odtetu (indemnify) ljudima bez obzira na njihovo graanstvo. Ono ukljuuje globalne norme kao to su zatita okoline, koja postavlja
nove odgovornosti, legalne kao i moralne, na suverene drave, naroito one
drave koje stvaraju najvie zagaenja. To ukljuuje rapidno ekspandirajue
uloge za NGO kao to su Greenpeace ili Amnesty International, koje preuzimaju rastui znaaj u svetsko politici. Za mnoge pojam svetskog drutva takoe
ukljuuje nove pretnje i nejednakosti, koje, ini se, koegzistiraju lako sa vie
pozitivnih normi od kojih su neke pomenute. Valja se takoe osvrnuti na velike disparitete u bogatstvu. Uz to, oigledna nevoljnost nekih monih drava
da se priklone internacionalnim sporazumima o okolini uinilo je evidentnim
povlaenje SAD iz Protokola iz Kjota. SAD takoe odbija da participira u Medunarodnom krivinom sudu.
h. Konano, tendencija meunarodnog drutva da evoluira u svetsko
drutvo pokrenulo je znaajno pitanje oko kontinuiranog primata dravne suverenosti. Dravna suverenost je bila definiua karakteristika meunarodne
politike za tri i po veka. U novim globalistikim uslovima dravna suverenost
se topi. Ali, to ne moe da ide tako brzo i tako glatko. S druge strane, svetsko
drutvo nije jednostavno izgraditi. Utoliko vie to to nije statina institucija.
Suprotno, to je dinamina institucija koja se razvija.

3. Kapitalizam i globalizacija
Faktori proizvodnje u globalizaciji
Nama se ini da bi donekle trebalo izotriti neke Scholteove stavove
koji se, u stvari, tiu odnosa kapitalizrna i globalizacije. Kapitalizam i globalizacija su postavljeni u komplementarnom odnosu. Kapitalizam je trebao
da podstie globalizaciju kao nuan tok drutvenog razvoja, a globalizacija
da bude okvir i nain legitimacije kapitalistike invazije sa svojim osnovnim vrednostima i sredstvima funkcionisanja. U tome bi valjalo razlikovati
tri determinirajua sloja koji su, pored ostalog, imali naglaen ekonomski
karakter. Ekonomija je ovde zamenila vojne i politike efektive i na miran
nain probijala puteve dominacije zapadnih supersila. Vojna i politika gotovost, dakako, nisu nestali, ali su bili u rezervi i kad je trebalo pruali su
logistiku podrku.
Pet kljunih slojeva odnosa kapitalizrna i globalizacije su sledei. Prvo, kao to inae istie Scholte, sam kapitalistiki razvoj je luio potrebu
za globalizacijom. On je to podsticao na etiri naina: trinom ekspanzijom, raunskim praksama, mobilnou imovine (asset) i uveanim arenama

XVIII

PREDGOVOR

komodifikacije. Drugo, kapitalizam je ohrabrivao globalizaciju ukoliko su

globalne raunske prakse pruale glavne prilike da se unapredi akumulacija.
Tree, kapitalizam je promovisao globalizaciju zahvaljujui prilikama da se
podigne akumulacija to su nudili globalni izvori (sourcing). Cetvrto, globalna mobilnost omoguila je kapitalistima da izbegnu reducirane stope profita
koje su se usaglasile sa korporativistikim aranmanima u OECD zemljama
od kasnih 1960-ih. U savremenoj globalizaciji dozvoljeno je krupnom biznisu da postigne jednu povoljnu poziciju nad vladom i radom, utoliko to je
kapital davao mnogo veu transplanetarnu mobilnost nego dve druge pomenute institucije. Transvetske relokacije ili samo pretnje od takvih koraka
rebalansirale su trilaterini pregovaraki aranman znatno u korist krupnog
kapitala. Mnogi radnici i vlade su se osetile ograniene na manje dnevnice,
korporativne poreze, biznis regulaciju i razliite javne trokove za socijalno
osiguranje.
Drugi sloj i razlog odnosa globalizacije i kapitalizma bio je odgovor na
strategiju izvesnih prosocijalistikih ili dravnocentralistikih trendova i poredaka mnogih nerazvijenih zemalja koji se irio sredinom dvadesetog veka.
Mnoge dekolonizovane zemlje Afrike, Azije, Karipske i Latinske Amerike
uspostavile su svoju kontrolu i jurisdikciju nad kapitalistikim razvojem. Ambicije tih zemalja rasle su kao i njihove elje da izgrade samostalne napredne
ekonomije u okviru centralizovanih drava.
Trea dimenzija odnosa kapitalizma i globalizacije moe se prepoznati
u zahtevu da zapadne zemlje nadoknade tetu za dugotrajno izrabljivanje
i siromaenje nerazvijenih zemalja. To je ostao samo lep san nerazvijenih
zemalja bez mogunosti njegovog ostvarenja. Odgovor razvijenih zemalja
je bio da irenjem i intenziviranjem globalizacije i ubrzanim poveavanjem
transplanetarne mobilnosti ubrizgaju krupnom kapitalu sredstva kojima e
se suprotstaviti naporima za glavnu redistribuciju svetskog bogatstva. I, zaista, osim Kine, malo je ostalo od dravnog socijalizma danas na Jugu i
Istoku.'
etvrto, kapitalizam je podsticao globalizaciju onoliko koliko je trgovina
koja je cirkulisala u transplanetarnim prostorima nudila glavne dodatne prilike za akumulaciju vika. Drugim reima, globalne komunikacija, globalno
putovanje, globalni novac, globalni finansijski instrumenti i globalna potrona
dobra uinili su vie nego to su podigli mogunosti za akumulaciju kroz primarnu proizvodnju i tradicionalnu manufakturu. Tamo je i tehnika prodirala i
dobijali su se veliki profiti. Tako je i globalizacija doprinosila stvaranju neega
to bi se moglo nazvati hiperkapitalizam.
Peto, svemu tome valja dodati i to da se globalizacija ne bi mogla odvijati bez upravljakih aranmana koji promoviu taj proces. Drugim reima,
globalizacija nije rezultat spontanosti. U prilog tome, dovoljno je podsetiti
da vie od 6.400 multilateralnih organizacija ili mrea poslenika nastoji da
7

J. A. Scholte, Globalization..., Op. cit. p. 139.

XIX

PREDGOVOR

nadgleda i regulie svaki sektor globalne aktivnosti, od kontrolnog reima

missile tehnologije koji eli da sprei irenje missile tehnologije (proizvodnje raketnog nuklearnog oruja) u nestabilne reime do internacionalne
unije komunikacija koja postavlja globalne komunikacione standarde. Izvan
vlada i njihovih funkcionera, graanske i privatne organizacije su dobile
globalno prisustvo (sa oficijelnim izvorima koji belee nekih 47.098 internacionalnih NGOs u 1991) prekogranine prirode za promovisanje zajednikih
interesa.8
Globalizaciju valja razlikovati od internacionalizacije i regionalizacije.
Internacionalizacija je saradnja u kojoj drave ostaju nepromenjene a kod globalizacije se briu one rigidne razlike. Regionalizacija je, u stvari, sporazum
izmeu nekoliko drava. Ali ona je daleko od toga da je vie kooperativna, ve
moe da generira mone izvore tenzija i fragmentacije. Vlast nije vie organizovana du nacionalnih ili teritorijalnih linija. tavie, postojanje enormnih
globalnih nejednakosti u ekonomskoj, vojnoj i socijalnoj vlasti stvorilo je izvitoperenu globalnu politiku u kojoj interesi manjine esto imaju prednost nad
interesima veine oveanstva.
Da li pravednija i demokratska globalna politika moe modelirati odnose
savremenih globalnih tokova i uslova i dalje je stvar intenzivne debate meu
teoretiarima, praktiarima i aktivistima.
V. GLOBALIZACIJA ZA KOGA?
Pored pitanja ta je i kako je nastala, postavlja se i sledee znaajno pitanje: globalizacija, ali za koga? Da li je globalizacija dobra ili loa stvar? Da
li je ona dobra za sve ili samo za neke, a za druge loa? Da li ona kvari ili
poboljava ljudske uslove? Da li ona proizvodi raj ili pakao? Tu su miljenja
takoe podeljena. Neki smatraju da je globalizacija emancipatorska snaga.
Za njih globalizacija poveava efikasnost, odrivost, blagostanje, demokratiju, zajednicu, pravdu i mir. Mnogi je hvale kao slobodan prostor sveta
za meusobnu komunikaciju i razmenu. Ona maksimira efikasnost i profit.
Mnogi internet entuzijasti preuveliavaju broj on line veza i skalu elektronine komercijale. Ukratko, oni koji su skloni hiperbolama proslavljaju sadanji
globalizovani svet.9
S druge strane, mnogi istraivai i teoretiari je kritikuju. Mnogi aktivisti civilnog drutva i akademski disidenti istiu da globalne korporacije
sada vladaju svetom.10 Mnogi napadaju globalne upravljake agencije poput Meunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke i WTO za uzrpaciju

Prilog: Anthony McGrew, Globalization and global Politics. U knjizi: John BaylisSteve
Sxnith, The Globalization of World Politics, Third ed., Oxford University Press, 2005.
9
W. J Holstein et al, "Stateless Corporation", Business Week, 14 may. 1990.
10
J. R. Barnet Cavanagh J., Global Dreams: Imperial Corporations and New World Order.
New York, Simon and Schuster, 1994; J. Brecher T. Castello, Global Village or Global Pillage:
Economic Reconstruction from the Bottom to Up. Boston, MA, South and Press, 1994; D. Barker
8

XX

PREDGOVOR
11

vlasti, drave i lokalnih vlada. Neki se ne libe da globalizaciju tretiraju

kao globalnu pljaku", globalni aparthejd" i globalnu zamku". Za njih
globalni odnosi podrivaju sigurnost, jednakost i demokratiju. Po nekima razgovor o tom fantomu i globalnoj ekonomiji je prazna pria, a mnogo toga je
mitsko.12 Drugim reima, govor o globalnom civilnom drutvu ili globalnoj
kulturi je nonsens. Uprkos retorici globalizacije, Kau Hirst i Thompson,
ogoman deo svetske populacije ivi u zatvorenim svetovima, gde su se nali
igrom sluajnog roenja. Za prosenog radnika ili farmera sa porodicama
nacionalna drava je zajednica sudbine. Bogatstvo i dohodak nisu globalni,
oni su nacionaino i regionalno distribuirani izmeu siromanijih i bogatijih
drava i lokaliteta.13
VI. VIESLOJNI STRUKTURALNI
I DINAMINI PORTRET GLOBALIZACIJE
Posebno su vredni Scholteovi napori da uhvati portret globalizacije
ne samo u njenoj sloenosti i vieslojnosti nego i u njenoj dinaminosti.
On objanjava savremenu globalizaciju u smislu sloenog sklopa odnosa izmeu sledeih faktora: etiri aspekta kapitalizma, pet crta drave i drugih
upravljakih aktera; tri kvaliteta nacionalne i drugih konstrukcija identiteta
i etiri implikacije racionalnog znanja. Ovo postaje posebno interesantno i
znaajno ako se zna da su mnogi autori objanjavali globalizaciju sa jednim
ili sa par razloga (poput tehnologije, USA vlasti, kapitalizma ili kulturnog
imperijalizma). To je, naravno, lake ali i plie. I Scholtove ranije interpretacije su dosta ture, kao to on i sam kae, i katkad mogu nanositi tetu
razumevanju i delovanju u vezi sa globalizacijom. Zato se poduzeo sloenog
zadatka da u novom izdanju ove knjige ponudi neto bogatiju interpretaciju
globalizacije.
Uz pomenutu gotovo molekularno razluenu globalizaciju, on daje i njenu dinamiku.

1. Struktura globalizacije
A. Kapitalistika proizvodnja
a. Globalna trita da bi se poveali prodajni volumeni i unapredile ekonomske skale.
b. Globalni izvetaj cena i poreskih obaveza da bi se podigli profiti.
c. Globalni izvori da se smanje cene proizvodnje.
d. Suprateritorijalni proizvodi da bi se poveali kanali akumulacije.

J. Mander n.d. Invisible Government The World Trade Orgaization: Global Government for the
New Millennium? San Francisco Intemational Forum for Globalization.
D. Barker J. Mander, Invisible Government, Op. cit.
12 P. Hirst and G. Thompson, Globalization in Question, Op. cit. 1992.
13 P. Hirst -Thompson G., Op. cit., p. 266-267.

11

XXI

PREDGOVOR

B. Regulacija
a. Naredba upravljakih agencija infrastrukture utie na globalnu afekciju.
b. Dravne liberalizacije prekograninih transakcija.
c. Legalne garancije svojinskih prava za globalni kapital.
d. Uspostavljanje i porast transsvetskih mehanizama upravljanja.
e. Transplanetarna standardizacija tehnikih specifikacija, legalnih principa i administrativnih procedura.
C. Konstrukcija identiteta
a. Nacionalno sopstvo (selves") se konstituie u odnosu na strane druge" unutar globalnog okvira;
b. Priznanje razliitih nacionalnih identiteta kroz transplanetarne dijaspore.
c. Afirmacija razliitih neteritorijalnih identiteta kroz transsvetske mree.
D. Racionalistiko znanje
a. Sekularistike konstrukcije socijalnog sveta u smislu planete Zemlje;
b. Antropocentrika orijentacija za planetarnu kuu ljudske vrste;
c. Nauni pojmovi objektivnih istina sa transplanetarnom validnou.
d. lnstrumentalistiki argumenti efikasnosti protiv iacionalnih teritorijalnih podela.

2. Pokretai i predvodnici globalizacije

Scholte se ne libi da se upusti, i donekle proelja, i sloeno zlatno runo
filozofije globalizacije. Prvo, ta je ili ko je to predvodio globalizaciju? Drugo,
koliki je i kakav je karakter i znaaj identiteta i znanja.

A. ta je ili ko je vodio globalizaciju?

Nema saglasnosti ni u pogledu toga ko je predvodio globalizaciju. Mnoge
deskripcije, merenja, evaluacije i preskripcije koje se tiu globalizacije nisu
bile ukorenjene u eksplicitnoj teoriji. Sadanja Scholteova knjiga nastoji da prevazie tu manjkavost postavljajui odgovarajui eksplikativni okvir. Ukratko,
valja rei da su u dihotomnim objanjenjima date, pre svega, razlike izmeu
idealistikog i materijalistikog metoda; drugi kljuni momenat teorijske debate postavlja individualistiko naspram strukturalistikom razumevanju globalizacije; najzad, trei metodoloki problem za globalistike studije tie se
odnosa izmeu analitiara i analiziranog.
Ne ulazei dublje u dalja razmatranja ovih pojedinano posmatranih
dihotomija i njihovih osnovnih inbenika, odnosno pokretaa, rei emo
samo toliko da o objektivistiko-subjektivistikom spektrumu, kao i u sluaju idealistiko-materijalistikog i u agent-strukturalnim debatama, Scholteovo gledanje zauzima srednju perspektivu. Ova pozicija polazi od pretpostavke da znanje i drugi aspekti realnosti formiraju dualitet recipronog
uzrokovanja. Drugim reima, to znai da su struktura i agencija meusob-

PREDGOVOR

XXII

no reciprone. Na osnovu toga, moglo bi se rei da Scholte ide eklektikim

postupkom kojim objedinjuje neke elemente suprotstavljenih metodolokih
pristupa.14

B. Uticaj globalizacije na znanje

Jedno od znaajnih, a ini se donekle zapostavljenih pitanja je ono koje
se odnosi na karakter uticaja globalizacije na strukturu znanja. Treba, svakako, odati zahvalnost Scholteu to je u razmatranje globalizacije ukljuio, pa
donekle i zaotrio ovo pitanje. To je i izraz ili dokaz njegovog obimnog znanja,
interesovanja i sposobnosti da na tako svestran nain razmatra i prosuuje jedno od najsloenijih pitanja savremenog doba. Iz pitanja koja postavlja moe
se uoiti i dubina njegovog interesovanja i rezonovanja. Da li su se globalni
modeli razumevanja promenili od kako je drutvo dobilp nove kvalitete? Da
li je globalizacija generisala fundamentalno razliite ontologije (pojmove realnosti), epistemologije (koncepcije znanja) i metodologije (naini konstuisanja
znanja)?
Scholte pomalo sa uenjem primeuje da je najvei broj gledanja na
globalizaciju utljiv o njenim konsekvencama za okvire saznanja. Mnogi istraivai globalizacije ne razmatraju strukturu znanja kao vaan deo njihovih
studija. On samouvereno i kritiki primeuje da te analize implicitno sugeriraju da se nisu razvile neke znaajnije promene u tom podruju.
To, naravno, ne znai da nije bilo autora koje su ti problemi interesovali
i koji su im posveivali odreenu panju. Treba, svakako, priznati i izvestan
doprinos tih autora. Oni sugeriu da je globalizacija promovisala promene u
nainima na koje ljudi shvataju svoju situaciju. U ontolokom smislu, npr., neki
autori povezuju globalizaciju sa bazinim promenarna u razumevanju prostora
i vremena.'S U smislu epistemologije, globalizacija se razliitim argumentima
povezuje sa savremenim trendovima religijskog oivljavanja.16 U smislu metodologije odreeni naunici gledaju na globalizaciju kao priliku da se manje
ili vie odmaknu od disciplinarnih podela i drugih ustanovljenih akademskih
konvencija."
Scholte zakljuuje da je savremena globalizacija u nekom smislu ohrabrila izazove prevalirajuem racionalistikom okviru znanja. Dokaz za to je
injenica da su ak i neki uvereni (staunch) zastupnici racionalizma teili da
14 Ovde se mogu prepoznati i neke slinosti sa Gidensovim shvatanjem. Vidi: Giddens A., The

Constitution of Society: Outline of the Theory of Structuration, Cambridge, Polity, 1984.

15
R. Robertson, Globalization: Social Theory and Global Culture, Sage, London, 1992.

16 Robertson R.- J. Chirico, "Humanity, Globalization and Worldwide Religious Resurgense:

A Thoretical Exploration",
vol. 46, no 3.
17 Tu su i neke Scholteove slinosti.Vidi: A. J. Scholte, "Globalization Studies Past and Future: A Dialogue of Diversity",
1, No. 1 (September); Breton G.- Lambert M.,
eds.,
United Nations Educational,
Scientific and Cultural Organization, Paris, 2003.

Sociological Analysis,

Globalizations, Vol.
Universities and Globalization: Private Linkages, Public Trust.

PREDGOVOR

XXIII

postanu refleksivniji u njihovom nainu razumevanja. Ima, naravno, i autora

koji govore o nastupanju ere postmodernizma. Tako geograf David Harvey
pod reju postmodernosti" razume globalni kapitalizam i kulturne promene.18 U slinom tonu razmilja i sociolog Martin Albrow koji tvrdi da globalno doba" stoji iznad modenosti, jer globalnost podriva racionalnost i nacijudravu kao primarne osnove socijalne organizacije.19 Bilo je, naravno, i onih
koji su se trudili da nekom atraktivnom etiketom svrate panju i afrimiu ili
identifikuju postmodernizam kao informacijalizovano", medijazirano", hiperrealno", virtuelno" i simulirano" socijalno iskustvo u kojem ljudi gube
stabilan oseaj identiteta i znanja.
No, ni ova atraktivna retorika pristalica postmodernizma nije bitnije pokolebala Scholtea. Ni ta dobra volja i samokritina svest, napominje Scholte, nisu
ni u kom sluaju zamenili racionalizam kao predominantnu strukturu znanja
u dananjem svetu.20 Jedan broj autora koji prelaze crtu modernizma ipak ne
govore o postmodernizmu, nego o supermodernizmu". irei i produbljujui
moderne socijalne strukture kroz svet, istie Giddens, globalizacija generira visoku", naprednu", radikalnu" ili super" modernost.21 Ulrich Beck
stvara jednu novu konstrukciju tako to povezuje globalizaciju sa novom" i
refleksivnom" modernou, odnosno modernizacijom modernizacije" koja
zamenjuje industrijsko drutvo rizinim drutvom" koje funkcionie sa nesigurnou.22 Nije uvek jasno ta ta inae privlana i donekle uzbudljiva sintagma rizino drutvo" sve moe da znai odnosno nosi u sebi ili nagovetava.
Ali, to je ve drugi problem.
Scholteova knjiga situira globalizaciju i socijalnu promenu negde izmeu
argumenta visoke modernosti i teze o postmodernosti. Ma koliko priznaje neke postmodernistike momente, Scholte ne pristaje da se bezrezervno otisne u
postmodernistike magle. On velikim delom realistiki i jasno rezonuje i pie.
To se moe jasno otitati iz mnogih njegovih uglavnom realistikih tokova misli. Glavni strukturalni impetusi za savremenu intenzivnu globalizaciju, kae
Scholte, dolaze iz modernih socijalnih modela kao to su kapitalistika proizvodnja, birokratska vladavina, komunitarni identitet i racionalistiko znanje.
Slino tome, najvei deo istorijskih promena vezan za globalizaciju moe se
razumeti kao promena unutar kontinuiteta modernosti: hiperkapitalizam je jo
kapitalistiki; policentrika vladavina je jo birokratska; heterogeni identiteti
jo tee da budu formirani kroz komunitarnu mi-oni" dinamiku, refieksivni
racionalizam je jo uvek racionalizam.
18

D. Harvey, The Condition of Postmodernity: An Enquiry into the Conditions of Cultural

Change, Blackwell, Oxford, 1989.
19 M. Albrow, The Global Age: State and Society Beyond Modernity, Polity Press, Cambridge,
1996.
20
J. A. Scholte, Globalization... Op. cit p. 27.
21 A. Giddens, The Consenquences ofModernity, Cambridge, Polity, 1990; A. Giddens, Modernity and Se f Identity: Self and Security in Late Modern Age, Cambridge, Polity Press, 1991.
22

U. Beck, Risk Sociely: Toward a New Modernity, Sage, London, 1986.

XXIV

PREDGOVOR

C. Karakter i mesto identiteta

Globalizacija otvara neka znaajna pitanja ne samo u sferi filozofije (ontologije, gnoseologije i metodologije) ve i u sferi antropologije i sociologije. I
oko tih pitanja vode se une rasprave. Da li globalizacija pravi ljude slinijim
ili razliitijim? Da li globalizacija ohrabruje homogenizaciju ili heterogenizaciju identiteta?
Jedni autori smatraju da globalizacija stvara svetsku kulturnu sinhronizaciju" i pribliava se zapadnom dominantnom modelu. Globalizacija stvara jedan svet kulture koji se centrira na konzumerizmu, mas-medijima, Amerikani
i engleskom jeziku. Zavisno od gledanja pojedinaca na to, ta homogenizacija
obuhvata ili progresivni univerzalizam ili opresivni imperijalizam.
Nasuprot tome, drugi povezuju globalizaciju sa dugotrajnom ili poveanom kulturnom razliitou. U okviru ovog smera ima vie vrsta podsmerova
miljenja. Jedni smatraju da e mnoge grupe uvati svoj nacionalni, religijski
i druge partikularistike identitete kao reakciju i odbranu prema univerzalizirajuem McWorld" svetu.23 Za Huntingtona politika identiteta u savremenoj
globalizaciji obeleena je sukobom civilizacija (konfuijanske, istono-ortodoksne, hindu, islamske, judeo-hrianske itd). Drugi istiu da globalizacija
stvara fragmentaciju sa cvetanjem subdravnih identiteta kao to su etnonacionalizam i uroeniki narodni pokreti. Uz to, neki ak misle da globalni odnosi poveavaju prilike za razvoj neteritorijalnih identiteta i solidarnosti, npr.
povezanih sa klasom, srodstvom, rasom, religijom, seksualnom orijentacijom.
Neki istiu da ona donosi porast vie interkulturnih konstrukcija bivanja i pripadanja. Iz te perspektive, globalizacija je podstakla nove bezbrojne kulturne
kombinacije i zamaglila (blurred) razlike izmeu nacija i izmeu civilizacija.
Nemali broj autora je zbog toga povezao globalizaciju sa kreolizacijom" 24 i
hibridizacijom". Mnogi komentatori, medu kojima je i Scholte smatraju da
su te tendencije stvorile potrebu za alternativnim formama i etikama politike
identiteta, daleko o starih komunitarnih navika dualistikih rni-oni" opozicija izmeu isto definisanih i separiranih grupa.

VII. TA SA DRAVOM

Odumiranje, potiskivanje ili prestrukturiranje

Jedno od kljunih pitanja tie se odnosa globalizacije i drave. Oko toga
su razlike velike i znaajne. Neki smatraju da se globalizacijom prevazilazi
drava i nacija. Vladavina u globalizaciji ukljuuje neto vie od drave.
Vlast je u globalizaciji vieslojna i rasuta" kroz municipije, provincije i

R. B. Barber, Jihad vs. McWorld, Ballantine, New York, 1996.

U. Hannerz, "The World in Creolization", tlfrica, Vol. 57, p. 54659; Transnational Connections: Culture, People, Places. Routledge, London, 1996.
23

24

PREDGOVOR

XXV

supradravne makroagencije. Pored toga, razliiti privatni sektori i akteri

civilnog drutva preuzimaju regulativne uloge. Tako drave preivljavaju
pod globalizacijom, ali nisu vie jedina a kadkad nisu ni glavna mesta odluivanja. U stvari, drava postaje nemona rtva globalizacije. Tu treba
ukljuiti i one koji se poput Boba Jessopa ne slau s takvim trendom razvoja,
ali ga dobro tumae u smislu pomeranje pod pritiskom globalnog kapitala
od kejnzijanske drave blagostanja ka onome to on zove umpeterijanska
workfare state" (drava pune zaposlenosti) koja subordinira socijalnu politiku zahtevima fleksibilnosti radnog trita (radne snage) i ogranienjima
meunarodne konkurencije.25 Druga grupa ima negativno miljenje koje
smo ve prethodno istakli. Trei opet, kako smo ve videli, smatraju a ova
globalistika transformacija ne menja bitnije mnoge od funkcija i sadraja
drave. Oni smatraju da globalizacija nije uradila nita to bi podrivalo dravu.26 Drava je zadrata sposobnost da upravlja globalnim ekonomskim
aktivnostima. Zastupnici kontinuiteta smatraju a drava ostaje primarna regulativna snaga ak i u najvie globalistikom sektoru, finansijama. Scholte
spada u onu grupu autora koji smatraju da drava ne nestaje, ali menja svoje
mesto, formu i funkcije.
U svakom sluaju, ne moe biti sumnje u to da je globalizacija napravila
veliki kopernikanski obrt u rasporedu dosadanjeg reda stvari i moi. Ona je
izvrila veliki broj veih promena. Prvo, ona je pronala odnosno formirala,
iako jo nedovoljno definisane, nove regulativne i upravljake mehanizme savremenim svetom i imenovala ih jednim zbirnim terminom governance".
Drugo, ona je zamenila mesta politike i ekonomije. Na mesto osnovnog regulativnog okvira drutva dolazi ekonomija, a politika se potiskuje na marginalno
ili sekundarno mesto. Glavni regulativni mehanizmi postaju slobodno trite,
deregulacija i velike finansijske aglomeracije.
Tree, drava gubi svojstvo suverenog subjekta na odreenoj teritoriji i
postaje jedan od brojnih subjekata u sklopu globalistikog konglomerata.
etvrto, iako je drava izmetena iz centra i smetena na neki od koncentrinih krugova globalnog ustrojstva, globalizacija i drava nisu suprotstavljene. One su kompatibilne i meuzavisne u savremenom drutvu. Praktino,
dravno regulisanje unapreuje globalizaciju na etiri glavna naina: snabdevanjem infrastrukture; liberalizacijom meunarodnih transakcija; garantijama
svojinskih prava za globalni kapital; sponzorisanjem globalnih governance
aranmana.27
25 B. Jessop, "Towards a Schtunpeterian Workfare State? Preliminary Remarks on Post Fordist

Political Economy", Studies in Political Economy, Vol. 40, Spring

26 E. J. Thamson D. S. Krasner, "Global Transactions and Consolidation of Sovereignty", in
O. Czempiel and J. N. Rosenau eds, Global Changes and Theoretical Challenges, Lexington
Books, Lexington, MA, 1989; D. Thompson, "Democratic Theory and Global Society", Journal of
Political Philosophy, Vol. 7, No. 2 (June), 1999.
27
D. Thompson, Op. cit.

XXVI

PREDGOVOR

Peto, jo nije jasno kakve sve posledice moe da proizvede takvo decentriranje drave i uspostavljanje drutvenog i politikog mehanizma u disperziranim punktovima politike moi i upravljanja koji odavaju integritet i upravljanje drutvom putem dogovora pojedinih politikih subjekata.
esto, od osnivanja UN 1945. godine stvara se iroki krug globalnih i
regionalnih subjekata okruenih mnotvom ne-dravnih agencija i mrea koje ele da utiu na upravljanje globalnim poslovima. Naporedo sa globalnim
upravljakim kompleksom je embrionalno transnacionalno civilno drutvo.
Pri tome, valja imati u vidu, kao to kae McGrew da postoje znatne nejednakosti izmeu agencija transnacionalnog civilnog drutva u smislu uticaja
i pristupa kljunim centrima vlasti i njihovom kapacitetu da oblikuju globalnu
agendu.28
Kad je re o terminu governance", on je postao predmet razliitih tumaenja i razumevanja, odnosno nerazumevanja. Za sada on znai regulaciju u
generikom smislu; governance se odnosi na procese u kojima ljudi formuliu,
implementiraju, osnauju i prikazuju pravila koja vode njihove zajednike poslove. Mnogo od governance se deava preko vlade-drave, odnosno odgovarajue vlasti na lokalnom i globalnom nivou. Meutim, governance ukljuuje
mnogo vie od toga. Ona se prostire van drave i subdravnih institucija i
ukljuuje suprastate (makro-regionalne i globalne) reime isto tako. tavie,
governance se moe protezati na privatne regulativne mehanizme naporedo
sa aranmanima javnog sektora. Governance", praktino, pokriva ceo okvir
socijetalne regulacije.29
U stvari, globalizacija je raskinula sa etatistikim modelom vladavine i
ohrabrila stvaranje policentrine mnogostrane i umreene regulacije. Ali ova
mrea brojnih globalnih institucija ne znai da je drava u opadanju. Drave
ostaju, kao to kae Scholte, glavni zglobovi u nastupajuoj policentrinoj vladavini, iako je globalizacija podstakla nekoliko znaajnih promena u njihovim
atributima. Drugim reima, funkcije drave su transformisane, ali ne i erodirane. Ona sad ima pregovaraku poziciju u jednom irem globalnom kontekstu,
dok je pre bila najjaa sila u jednom ogranienom okviru. Suverenost se deli
meu agencijama javne vlasti na razliitim nivoima od lokalnog do globalnog.
Sad je vestfalska jedinstvena drava zamenjena dezagregiranom dravom.
Sva politika kao sleenje poretka i pravde igra se u globalnom kontekstu.30
Pri tome, dominantni okvir neoliberalne politike u savremenoj globalizaciji
je pogodovao ekspanziji privatnih punktova upravljanja i kontroli, odnosno
oblikovanju tokova globalizacije od strane krupnog kapitala i njihovih monih
dravnih zatitnika.
28
29

A. McGrew, Op. cit. p. 33.

J. A. Scholte, Isto, p. 140,141.

3o A. McGrew, Op. cit. str. 34

PREDGOVOR

XXVII

VIII. TRI GRACIJE I STUBA NELIBERALNE

DEMOKRATSKE GLOBALIZACIJE
Nama se ini da osnovno i vrsto jezgro koje dri na okupu celu Scholteovu konstrukciju i perspektivu globalizacije predstavlja trijada: sigurnosti,
jednakosti i demokratije. I ovde Scholte prilazi oprezno i analitiki kroz pretresanje razliitih debata i njihovih rezultata. Istovremeno, on tretira ove tri
veliine, odnosno stepen njihovog ostvarenja kao parametre u prosuivanju
kvaliteta i domaaja globalizacije.

1. Sigurnost (security)
Kad je re o sigurnosti, valja rei da je ona prilino sloena i teko preciznije odrediva osobina drutveno-politikog poretka. Sigurnost ima razliite
dimenzije: sigurnost tela, ekoloki integritet, materijalno blagostanje, kulturnu
zatitu, vladavinu prava, fizioloke, psiholoke i kulturne aspekte. itd. Moglo
bi se rei da globalizacija jo vie komplikuje problem stabilnosti, odnosno sigurnosti. I to, kao i mogi drugi problemi izaziva velike i une rasprave.
U celini, debata o globalizaciji tee polarizovanim zahtevima i kontrazahtevima o ljudskoj sigurnosti. Na jednom ekstremu su entuzijasti koji vezuju globalizaciju sa krajem istorije (Fukuyama). Na drugom kraju alarmisti
koji upozoravaju na globalni mete" novog svetskog poretka".31 Na krajevima ovih shvatanja, kao i u njihovom meuprostoru postoji i niz drugih
predvianj a.
Neki su smatrali da e se irenjem i produbljivanjem globalizacije sve
vie suavati mogunosti konflikata izmeu drava i ljudi. Mir e uzimati sve
vie maha a nasilje iezavati. Oruani konflikti izmeu drava, oni kau, nestaju. Nije retko uti ni one koji govore o postmodernim dravama" za koje
je rat nezamisliv. Drugi istiu dolazak anarhije", globalnog besporetka".
balizacija, kau oni, razvija netoleranciju i nasilje, ultranacionalizam, rasizam,
verski fundamentalizam i terorizam. Ve je oigledno da se graanski ratovi
razmnoavaju od kako je globalizacija oslabila dravu posebno na Istoku i Jugu. Tehnologija globalizacije (kompjuteri, projektili, sateliti) proizvodi varvarizam tehno-rata i voajerizam medijskog rata. Pod egidom borbe za demokratiju
provociraju se i vode, u stvari, globalni ratovi oko izvora nafte, dijamanata,
pitke vode itd. Sve je to praeno ogromnim razmerama prostitucije, ilegalnih
radnji sa novim tehnologijama koje se obilato koriste za kriminalne radnje. U
irem smislu ovoga kruga spadaju oni koji smatraju da je, pored tela, ugroen
ekoloki integritet i ekonomska sigurnost. Oni bez ikakvog kolebanja istiu da

Glo-

Z. Brzezinski, Out of Control: Global Turmoil on the Eve of the Twenty-First Centrury,
Charles Scribner's Sons, New York, 1993.
31

XXVIII

PREDGOVOR

su globalizacija i razvoj antitetiki.32 Oekuju nas, prema njihovom miljenju,

budunost bez posla" i kraj rada".
I kultura se vee za sigurnost u dvostrukom smislu. Neki smatraju da
se odgovaxajuirn tehnikama olakava komunikacija ljudi, na primer, kroz
turizam, elektronske mas-medije i internet i tako doprinosi veem kulturnom
razumevanju i postavljanju osnova za svetsku zajednicu. Na drugoj strani, istie se da je nauka mrtva, relativizam cveta, intelekturalna sigurnost se rastura.
U osnovi, globalizacija, kao to kae Scholte, ima i pozitivne i negativne uticaje na sigurnost. Nije mogue ni za jedno od jedanaest podruja (mir,
kriminal, ekoloka integralnost, zdravlje, siromatvo, finansijska stabilnost,
zaposlenost, radni uslovi, identitet, znanje, socijalna kohezija), koja je on istraivao, rei da globalizacija ima na njega iskljuivo pozitivne ili negativne
efekte. Sve zavisi od naina isprepletenosti razliitih uticaja i uslova, u emu
je globalna povezanost samo deo te jednaine. Antiglobalistiki protestanti
gree ako pretpostavljaju da bi ruenje transsvetskih odnosa po sebi reilo
probleme ljudskih odnosa.33 Mnogi od tetnih efekata globalizacije na ljudsku
sigurnost nisu bili nuni ili ih je bilo mogue izbei. Nije bilo neizbeno da
uveana transplanetarna povezanost perpetuira ili pogorava vojne konflikte,
kriminal, degradaciju okoline, finansijsku nestabilnost, siromatvo, radne uslove ili kulturnu destrukciju. Gde savremena globalizacija ima negativne efekte,
razloge za to treba traiti u politikim opredeljenjima (esto na neoliberalnim
linijama) pre nego u transsvetskim odnosima kao takvim. Alternativni pristupi prema globalizaciji mogli bi da ublae ili da eliminiu te tete ili ak da
stvore pozitivne rezultate.
Meutim, posle nezadovoljstva zbog preterivanja i loe voenih politika, neke druge savremene tekoe ljudske sigurnosti bile su u velikoj meri
sutinske prepreke prema promeni ka vie globalnim odnosima. Na primer,
vei i bri transplanetarni pokreti ljudi i proizvoda stvorili su vee probleme kontrole bolesti; ti problemi su inherentni globalizaciji, bez obzira na prihvaeni politiki okvir. Slino tome, labour-saving tehnologije (zatite na radu) u mnogim delovima globalnog kapitalizma stvorile su ekstra tekoe za
obezbeenje plaanja zaposlenih. Savremena globalizacija irokog raspona je
takoe nametnula nezaobilazne izazove graenja novih strategija kulturne i
psiholoke sigurnosti koji adresiraju kontekst vie pluralnih i hibridnih identiteta. Takoe, pomeranjem od teritorijalne geografije, globalizacija je donela
nezaobilazne probleme razvoja razliitih osnova socijalne kohezije koji bi zamenili stariju nacionalistiko-dravnu formulu. Jo uoptenije, globalizacija
je, svakako, doprinela velu (backdrop) neizvesnosti koja tei da prati svaku
znaajniju socijalnu promenu.
32
C. Raghavan et al., "Globalization or Development", Third World Resurgence, No, 74 ktobar, 1996
33
J. A. Scholte, Globalization, op. cit. p. 311.

XXIX

PREDGOVOR

Ljudska nesigurnost je nesumnjivo glavni politiki izazov u savremenoj

globalizaciji. Ni jedan socijalni poredak ne moe pruiti apsolutnu sigurnost,
naravno, ali evidencija sakupljena u ovom delu daje dobar razlog za pitanje da
li globalizacija
treba da proizvodi toliko nesigurnosti koliko je teila da uini
do sada.34 Posmatrano u celini, zakljuuje Scholte, evidencija o tim stvarima
je pre negativna.35

2. Jednakost
Pored sigurnosti, socijalna jednakost je druga fokalna poenta normativne
debate o globalizaciji. Da li ljudi imaju jednake anse da participiraju u globalnim odnosima; ili globalizacija arbitrarno zaobilazi, marginalizuje i preutkuje veliki deo populacije sveta? Da li to utie na lou distribuciju dobara u
svetu? Da li je globalizacija snaga za socijalnu pravdu ili eksploataciju?
I ovde postoje znatne podele. Jedni istiu da e svako biti bogatiji u globalnoj ekonomiji. Istiu se kao primeri ile, Kina, Maarska, Kuvajt i Uganda.
Oni takoe afirmiu globalne kompanije i industrije koje nude enama da rade
i jednakost polova. Dosta je uraeno na rasnoj jednakosti i ljudskim pravima
generalno, ukljuujui i decu. Pri tome, moglo bi se rei da su Svetska banka
i NGO vie pomogle ruralnom razvoju nego drava.
Drugi misle da globalizacija pospeuje i produbljuje arbitrarne socijalne
hijerarhije. Ona favorizuje privilegovanu stranu. Kao to su u Brazilu neki na
osnovu iskustva procenili: globalizacija je sistem u kojem manjina dobija mnogo, a mnoina i suvie malo. Mnogi tvrde da globalno trite podriva kejnzijansku dravu blagostanja kao mehanizma za smanjenje socijalnih nejadnakosti.
Globalizacija perpetuira, a moda i poveava nejednakosti izmeu zemalja.
Zato je ona postkolonijalni imperijalizam koji je osnaio ne samo eksploataciju Juga od Severa, nego i bive socijalistike zemlje dodao listi rtava. Za
siromane zemlje globalizacija znai stalne ekonomske i finansijske krize, neizmerne efekte strukturalnog prilagoavanja programima koje nameu IMF i
Svetska banka, dalju subordinaciju u svetskoj trgovini i kulturni imperijalizam
globalnih komunikacija. Neke feministike analize povezuju globalizaciju sa
nejednakostima polova. Na delu je zanemarivanje ena koje su nezatiene u
mnogim oblastima.
Isto tako, globalizacija nastavlja i intenzivira rasne nejednakosti, struk
turalne barijere za putovanja, komunikacije, organizacije, finansije i trite.
IMF i Svetska banka sprovode institucionalni rasizam. Mas mediji svemu
tome pomau. Globalizacija ubrzava proces globalne deseljanizacije (depeasantization)" gde seoska populacija postaje gradski slam. To znatno podstie
nejednakosti seoskog stanovnitva.
34
35

J. A. Scholte, Globalization, Op. cit. p. 315.

Isto, str. 32.

XXX

PREDGOVOR

Sva politika shvaena kao sleenje poretka i pravde, kao to istie McGrew, igra se u globalnom kontekstu.36 Pri tome, ovaj autor upozorava da su
nejednakost i iskljuivanje endemske crte savremene globalne politike. Treba
rei da i neki drugi autori to istiu, ali vie, reklo bi se, uzgredno, u prolazu.
Pored onoga na to je ve ukazao, on istie i najznaajnije razloge za to: prvo,
enormne nejednakosti vlasti izmeu drava; drugo, globalno upravljanje je
oblikovano nepisanim ustavom koji tei da privileguje interese i agendu globalnog kapitalizma; tree, tehnokratska priroda velikog dela globalnog odluivanja, od zdravlja do bezbednosti, tei da iskljui mnoge sa legitimnim osnovom
na kraju. Ta tri faktora proizvode kumulativne nejednakosti vlasti i iskljuivanje reflektujui nejednakosti vlasti izmeu Severa i Juga sa rezultatom da
je savremena globalna politika tanije opisana kao izvitoperena (distorted")
globalna politika; a izvitoperenost se tumai tako da one drave i grupe s veim izvorima vlasti i pristupa kljunim mestima globlnog odluivanja nuno
tee da imaju veu kontrolu ili uticaj nad agendom i rezultatima globalne politike. Ukratko, globalna politika ima malo demokratskih kvaliteta"37 Da li je
demokratskija globalna politika zamisliva i ta bi ona znaila i na ta bi liila
je stvar normativnih teoretiara. McGgrew je zove izvitoperena (distorted)
globalizacija zato to je natopljena znaajnim asimetrijama vlasti.
Scholte je autor koji eli da izbegne preterivanja i bude kooperativan, ali
ipak ne moe da se uzdri od otre kritike postojeeg stanja. Zato on i pomera
ovo pitanje s kraja u centar. On na poetku podsea da je globalizacija nova
savremena istorija. Vano je zapaziti napredak u i pomou globalizacije, istie
on. No, taman kad je ovaj celofanski omota poeo da pakuje, Scholte zastaje i
kao da mu neki unutranji glas poruuje da napredne pomake globalizacije ne
treba preuveliavati. Sve te izdane mogunosti i sredstva ima relativno mali
broj ljudi. Ne treba zaboraviti da svega 15% populacije ima pristup internetu.
Mnogo vie napreduje Sever, gradovi, profesionalne i svojinske klase nego siromane i nepismene mase. ene i obojeni imaju manji pristup dobrima. Globalizacija u mnogo emu ide ruku pod ruku sa marginalizacijom ire populacije.
Ukratko, velike nejednakosti su prisutne u savremenoj globalizaciji.
No, na ovoj taki, moglo bi se pomisliti da Scholte pravi izvesni salto
mortale. Za ove devijacije on ne okrivljuje globalizaciju. On, naprotiv, naglaava mogua pozitivna dejstva globalizacije i eli njeno napredovanje. U tu
svrhu on pominje tekue trendove u tehnolokim inovacijama i regulaciji koji
favorizuju dalju ekspanziju transplanetarnih veza. I kapitalizam kao nain
proizvodnje koji promovie globalizaciju i racionalizam kao nain znanja koji
stimulie globalizaciju danas su duboko usidreni. Moe se oekivati i dalje
napredovanje globalizacije.
36

A. McGrew, "Globalization and Global Politics", u knjizi J. Baylis Steve Smith, The Globalization of Warld Politics, Oxford University Press, Oxford, 2001, p. 34.
37
A. McGrew, Op. cit, p. 35.

XXXl

PREDGOVOR

Mesto na koje on upire prstom kao na razlog postojeih nedaa i pervertiranja globalizacije u svoju suprotnost, u mnogo emu, on vidi u samom karak
teru, odnosno neoliberalistikoj inspiraciji i ustrojstvu aktualne globalizacije.
On se tu pridruuje nekim autorima koji su jo ranije isticali sline razloge.
Tako Elmar Rieger i Stephan Leibfried, kad govore o limitima globalizacije ",
misle na limite koji dolaze od neoliberalistike globalizacije.38 Kljuno pitanje
za budunost je manje wether" (da li) a vie whither" (kuda) ide globalizacija? Trend u tom smislu je umnogome nedovrena revolucija. 39
Dakle, na pitanje da li globalizacija poveava jednakost ili ne odgovor
bi mogao da bude sledei: Dosadanja evidencija i zakljuci pokazuju da globalizacija prua vane mogunosti za stvaranje vee socijalne jedakosti, ali
drugi znaajni faktori i uticaji to ometaju ili onemoguavaju. Drugim reima,
Scholte zakljuuje da su efekti globalizacije bili negativni, ali da ta negativnost potie od politikog neoliberalistikog izbora (policy choice) pre nego od
globalizacije per se.

3. Demokratija
Tree vano podruje savremenih normativnih debata o globalizaciji je
demokratija. Moda je nedovoljno rei samo vano podruje" ako se zna da
se upravo oko toga vode une rasprave i da je to jedan od kriterijuma napredovanja i uopte stanja i smisla globalizacije. Ova plima globalizacije i rasprava
o njoj donekle podsea na nekadanji talas bihejviorizma koji se zaorio pre
vie od pola veka kao sprega nauke i politike, uz izdanu podrku i podsticaj
politikog establimenta, i brzo bacio u zasenak druge metode politike analize i istraivanja. Samo to globalizacija poseduje vee i raznovrsnije efekte
od bihejviorizma.
Ona ima veu teinu prosto zato to ne potiskuje samo neke dosadanje
smerove miljenja i teorije nego, moe se rei, dovodi u pitanje mnoga dosadanja dostignua politike nauke i demokratije. Drugim reima, ona se ne
nastavlja na dosadanju istoriju nego raskida s njom i uspostavlja novo stanje
za koje jo nije izvesno ni da li moe a kamo li kako e funkcionisati. Nije
sasvim jasno ni ta se sve krije iza ovakvog talasa i nasrtaja globalizacije.
Ono to postaje svakim danom sve jasnije jeste injenica da globalizacija nije
samo nuna nadolazea sekvenca istorije i napredovanja ve i nova snana
ideologija kojom se moda prikrivaju i pokrivaju hegemonistike aspiracije
odreenih sila.
Ovim se ne misli drati neki poeljni opelo globalizaciji ve vie ukazati
na njene protivrene osobine i nastojanja, naroito vladajuih sila, da te pro-

E. Rieger- S. Leibfried, Limits to globalization: Welfare state and the World Economy, Cambridge, Polity, 1993.
39 M. Shaw, Theory of the Global State: Globaliry as Unjnshed Revolution, Cambridge, Cambridge University Press, 2000.
38

XXXII

PREDGOVOR

tivrenosti iskoriste za sebe. Isto tako, ovde nije namera da se obezvreuje ili
umanjuje znaaj nekih zaista vrednih dela posveenih globalizaciji. Ovde je
re o nastojanju da se osvetle i prepoznaju mogui protivreni polovi, odnosno
sastojci globalizacije i promoviu njene pozitivne strane. Po sebi je razumljivo
da se demokratija menja tokom istorije. I savremeno drutvo ne moe izbei
dublje strukturalne promene prostora, naina vladavine i identiteta, odnosno
promene geografije, reima i zajednice. U skladu s tim promenjenim i promenljivim uslovima ili okolnostima dolazi i do potrebe za rekonstrukcijom
demokratije. Pri tome se postavilo i kljuno pitanje: U kom smislu ili smeru
treba rekonstrisati demokratiju?
Nije nikakvo udo to se na ovaj implicitni poziv" javilo mnogo kandidata sa ve manje ili vie pripremljenim projektima demokratskog razvoja. Isto
tako, nije udno to je meu njima bilo najvie teoretiara i istraivaa neoliberalne provenijencije. Ironino je da je veliki broj drava prihvatio liberalnu
demokratiju u momentu kad je, kao to su mnogi misle, dravna demokratija
potroila svoje vreme. No, ubrzo je poelo da paradoksalno zvui stanje u
kojem se kao pobednik promovie liberalizam, a drava pomera na margine
politikog poretka. Iako nije deifikovao dravu, niti je smatrao svemonom
i sveprisutnom politikom silom, liberalizam je raunao sa dravom kao centralnom politikom institucijom, naravno, uz znatno ograniene nadlenosti.
Globalizacija je traila decentriranje i liberalne drave i oslobaanje puta za
uspostavljanje neoliberalnog poretka u kojem e ekonomija sa razraenim finansijskim sistemom, deregulacijom i slobodnim tritem biti osnovni regulativni mehanizam drutva. Anthony McGrew istie da u globalizaciji kljuni
principi liberalne demokratije... su postali izuzetno problematini` .4 Neoliberalizam je bio nain da se liberalizam oslobodi dravnih i drugih politikih
ogranienja za slobodnu cirkulaciju ljudi, kapitala, robe i usluga. U njemu su
mnogi videli i kraj utopije".
No, ubrzo zatim, sluaj je hteo da upravo u vreme kad neoliberalni kapitalizam brie ili potiskuje sve mogue alternativne puteve drutvenog i demokratskog razvoja, nastupa njegova duboka kriza. Postalo je jasno da je plitko i
dogmatski misliti i verovati da postoji samo jedan put razvoja i da je to upravo
neoliberalizam. Novije vreme je dalo dosta povoda mnogim istraivaima da
ovu iroko rasprostranjenu mantru razvijenog sveta realnije sagledaju i potrae drukija ili bolja reenja za napredniji i odriviji razvoj savremenog sveta.
To je, ini se, na vreme uoio i Scholte. On je zapazio da neoliberalizam nije
pogodan okvir za razvoj poeljne i progresivne globalizacije. Uz to, on ukazuje
na manjkavosti postojeeg stanja i neoliberalzma, s jedne strane, i na prednosti
globalizacije oiene od neoliberalizma, s druge strane.

A. McGrew, "Gobalization and Territorial Democracy: An Introduction", In A. McGrew, ed.

The Transformation of Democracy? Gobalization and Territorial Democracy. Cambridge, Polity
Press, 1997, p. 12.; A. McGrew, "Democracy", in Robertson and J. A. Scholte eds. Encyclopedia
of Goobalzzation, London, Routledge, 2006.
40

PREDGOVOR

XXXIII

Prvo, ort ukazuje na zastarelost postojeeg stanja i njegove razloge. U

sklopu toga Scholte govori: o ogranienjima etatistike liberalne demokratije;
o neznanju graana (formalno obrazovanje, mas-mediji, civilno drutvo, transparentnost upravljakih agencija); o nedostacima institucionalnog procesa
(javni referendumi, legislacija, sudski procesi, ukljuivanje civilnog drutva);
o strukturalnim nejednakostima (nejednakost zemalja, klasna nejednakost,
kulturna nejednakost, rodna nejednakost, druge nejednakosti). Na prvom mestu on istie tezu da stari okvir liberalne demokratije sa naglaavanjem nacionalne samodeterminacije kroz teritorijalnu dravu nije vie pogodna formula
za vladavinu naroda" u policentrinom upravljanju globalnim svetom.41 Raireno neznanje meu graanima o globalizaciji i njenom upravljanju znatno
je ograniilo mogunosti za demokratsku regulaciju transplanetarnih odnosa.
Proces odluivanja koji upravlja globalizacijom i tee kroz dravne, poddravne, supradravne i privatne regulativne institucije, pokazao je mnoge nedostatke u sferi javne participacije i odgovornosti. Duboko usaene strukturalne nejednakosti po mnogim linijama su znatno suzile anse graana za ukljuivanje
u upravljanje savremenom globalizacijom.
Uzimajui u celini prethodno iznete obrazovne manjkavosti, institucionalne falinke i strukturalne subordinacije, savremena giobalizacija je pokazala vrlo slab demokratski kredibilitet. Nastajue policentrino upravljanje
globalnim poslovima imalo je niske nivoe participacije i odgovornosti prema
obrazovanoj javnosti. Demos u celini bio je neinformisan i neukljuen kad se
dolo do regulirajuih pitanja kao to su klimatske globalne promene, globalne finansijske krize, globalna militarizacija i globalni turizam. Claude Ake
i drugi imaju jake razloge da tumae dosadanju globalizaciju kao politiku
obezvlaivanja"42. Poto demokratija, primeuje Scholte, normalno sadri veinsku vladavinu sa manjinskim pravima, vladavina danas, sa vie globalnim
svetom, brzo je pala na manjinsku vladavinu bez prava veine.
Na taj nain, regulaciji rastuih transplanetarnih veza nedostaje demokratska legitimnost. Vlast je legitimna kada narod kojim se vlada priznaje
da njihovi vladari imaju pravo da vladaju nad njim. Legitimnost se moe izvlaiti iz brojnih izvora pored demokratije, ukljuujui harizmatsko vostvo,
tehniku ekspertizu i moralnu pravdu. Meutim, manjkavosti u demokratskoj
legitimnosti, s obzirom na vladavinu u savremenoj globalizaciji, tako su velike
da nijedna koliina harizme, efikasnosti ili moralnosti ne moe da to kompenzira.
Kao rezultat, regulisanje globalnih odnosa je do sada poivalo vie na prinudi nego na demokratskoj saglasnosti. Mnogo od te prinude bilo je represivJ, A. Scholte, Globalization, Op. cit. p. 348.
42 C. Ake, "Globalization, Multicukulturalism and the Shrinking Democratic Space", u M. G.
Schechter ed. Future Multilaterism: Political and Social Framework, United Nations University
Press, Tokyo 1999. p. 182.
41

XXXIV

PREDGOVOR

no, u smislu vreanja ljudskih prava, nedozvoljavanja izvora (pomo, zajmovi

itd) i vojne intervencije. Druga prinuda je bila u neto blaoj formi.
Medutim, demokratski deficiti u savremenoj globalizaciji nisu u celini
suoeni sa pasivnou i rezignacijom. Suprotno, otpor prema nepostojanju
glasanja u vladanju globalnim poslovima rastao je u novije vreme. Mnogo
anti-globalizacijske" aktivnosti je voeno ogorenou zbog neodgovarajue
i nedemokratske politike koja se vodila kroz oficijelne vladajue mehanizme.
Ostaje da se vidi da li e tekue nezadovoljstvo biti praeno nekim pogodnijim
reformama politikih procesa ili e efekti biti obrnuti.
U svakom sluaju, kljuna taka koju treba istai jeste da globalni prostori nisu inherentno nedemokratini. Mnoge od inicijativa koje su pomenute
indiciraju da globalizacija i demokratizacija mogu biti komplementarne. Budue jaanje demokratije trai ne ostupanje od transplanetarne povezanosti,
nego koncertrisano istraivanje za nove pojmove i prakse koje mogu uiniti
vladavinu naroda" da deluje u postteritorijalnoj, postetatistikoj i postnacionalistikoj politici.
IX. (RE)KONSTRUISANJE BUDUIH GLOBALIZACIJA
Posle opisa postojeeg stanja globalizacije, njenih pozitivnih i negativnih
strana, Scholte nudi neku vrstu vizije buduih globalizacija. Odmah treba podsetiti da on ne govori o globalizaciji u singularu ve o globalizaciji u pluralu.
Scholte se potrudio da odgovori na ove manjkavosti predlogom za promene. Ti oekivani ili ve nastali tokovi promena, prema njegovom miljenju,
su sledei. Prvo, rekonceptualizacija demokratije, udaljavanje od zastarelih
pretpostavki teritorijalnog prostora, dravnog regulisanja i nacionalnog identiteta; drugo, preoblikovanje civilnog obrazovanja da bi se osnaili-ojaali svi
graani da deluju u toj novoj situaciji; tree, izgradnja efektivnih institucionalnih mehanizama javne odgovornosti (accountability) s obzirom na nastajanje
policentrinog modela upravljanja; etvrto, efektivne progresivne strukturalne
redistribucije izvora i vlasti s ciljem da svi stakeholders (akcionari, poverioci,
zaposleni i drugi) u pitanjima savremene javne politike imaju u veoj meri
jenake, odnosno povoljne anse za politiku participaciju, transparentnost
i odgovornost u procesu upravljanja; i peto, pothranjivanje pozitivne prakse
interkulturnog priznanja, komunikacije i pregovaranja.

1. Od preispitivanja tekue do konstrukcije

budue globalizacije
U prosuivanju normativnih dostignua savremene globalizacije dosadanje rasprave su isticale dvostruke opte argumente. Globalizacija je do danas
imala meovite posledice za ljudsku sigurnost, socijalnu jednakost i demokratiju, ukljuujui odreene znaajne negativne reperkusije. Drugo, opadajue
ili negativne strane su rezultirale ne iz transplanetarne povezanosti kao takve,

PREDGOVOR
ve iz politike orijentacije (uglavnom neoliberalistike) koja je preovlaivala
tokom skorijih dekada u vezi sa rastuim globalnim odnosima.
Druga od ovih teza sadri kritiku i poruku da bi promene u politikim
pristupima globalizaciji (posebno reorijentacija na udaljavanje od neoliberalizma) mogle da proizvedu vie sigurnosti, jednakosti i demokratije. Tako je
politiki izbor presudan. Nije tano, kao to neki komentatori katkad istiu, da
nema alterntative (There is No Alternative TINA) liberalizmu, deregulaciji,
privatizaciji i fiskalnom konzervativizmu kao politikom okviru da vodi uveanu transplanetarnu povezanost. Radije, u moto mnogih kritikih aktivista
globalizacije treba da stoji: drugi svet je mogu. Ako je mogu drugi ne-neoliberalni kurs, onda treba, kao to je James Mittelman istakao, ponovo pisati
program globalizacije" (rewrite the script of globalization"?43 To, naravno,
nije ni malo jednostavno. Jedno je ustanoviti dijagnozu, a sasvim drugo propisati adekvatan tretman. O tim problemima upravo govori Scholte. Prosto je
zauujue, koliko Scholte, u poreenju sa mnogim drugim autorima, ulae
napora da normativno projektuje one ideje koje se mogu u praksi ostvariti. U
sklopu svojih preporuka za izvoenje globalizacije na pravi put razvoja drutva i demokratije on istie sledee opcije-smerove: prvo, generalnu politiku
strategiju; drugo, podizanje ljudske sigurnosti; tree, podizanje socijalne jednakosti; etvrto: podizanje demokratije.

A. Generalna politika strategija

Pristup Scholtea tom problemu je interesantan i veoma znaajan. On prvo projektuje nekoliko moauib generalnih kurseva koji bi se mogli preduzeti
a zatim identifikuje i opravdava iri pristup koji se ovde prihvata. Prvo se
prikazuje spektar moguih aeneralnih orijentacija prema globalizaciji. On tu
ponovo istie etvorostranu tipologiju politikih pristupa prema globalizaciji:
neoliberalizam_ ridektionizam, reformizam i transformizam. Svaki od ovih
pris--tupa je posebno obraivan i prikazivan vie ili manje, u pozitivnom i negativnom svetlu. Kao svoju preferabilnu poziciju i iru strategiju Scholte istie
kombinaciju ambicioznog reformizma i opreznog transformizma. A zatim se
predlau konkretne mere koje e voditi ka ostvarenju jednakosti, sigurnosti i
demokratije. I, na kraju, daju se glavni izazovi kojima se suoava implementacija ambicioznog reformizma i opreznog transformizma u globalizacionoj
politici danas. On govori o globalizacijama u pluralu, kako je ranije istaknuto, da bi izbegao jedan univerzalistiki blueprint (nacrt) globalizacije, bilo da
je to liberalistiki, socijaldemokratski, socijalistiki, ekocentristiki, teistiki
ili neke druge boje. Post-vaingtonski konsensus ne bi trebao da bude u smislu ustanovljavanja jednog uniformnog politikog okvira za sve; vie od toga

H. J. Mittelman, The Future of Globalization, Penerbit University Kebangsan, Bangi,

Malaysia, 1999. p. 15.
43

XXXVI

PREDGOVOR

otvorenija budunost bi ohrabrila razliite izborne jedinice da slede razliite i

autonomno formulisane politike prema globalizaciji.
Kapacitet za efektivnu regulaciju globalnih problema treba da bude razvijen kroz multistepenastu vladavinu a ne samo kroz transsvetske institucije.
Iako je zasad neostvariva, ta transformacija je u horizontu mogueg.

B. Podizanje ljudske sigurnosti

U krug mera za podizanje ljudske sigurnosti Scholte ubraja:
a. Ljudska prava. To pretpostavlja par sporazuma jedan o civilnim i
politikim pravima a drugi o kulturnim, ekonomskim i socijalnim pravima mogu se potegnuti do statusa legalno obaveznog i ostvarivati
transplanetarnim dilom o pravima.
b. Kontrola oruja. Treba uspostaviti kontrolu naoruanja i telo koje e
se o tome starati.
c. Upravljanje konfliktima. Znaajno je ustanovljavanje formalnog reima odravanja mira" ili ak ostvarivanje mira". Zato se formiraju i
obuavaju specijalne jedinice.
d. Ekoloka sigurnost. Reduciranje ekoloke degradacije treba da ide iznad sadanjih ekolokih mera.
e. Tretiranje zdravlja. Globalno javno zdravlje dobija manje panje u savremenom odluivanju nego bilo koje drugo podruje ljudske sigurnosti koje je dosad diskutovano. Potrebna su vea javna ulaganja u
prouavanje lekova za bolesti koje zanemaruje privatni biznis.
f. Socijalno osetljivo ekonomsko restruktiriranje
g. Oslobaanje ugova
h. Finansijsko regulisanje
i. Mogunosti zaposlenja
j. Radniki standardi
k. Kulturna razliitost
1. Etika ulaganja
Razliite legalne i institucionalne reforme mogu takoe podupirati kulturnu sigurnost, tj. sigurnost i uverljivost u identitete i pratee okvire znaenja. Na primer, kolski ubenici mogu uiniti vie da upoznaju mlade ljude
s multipliciranim istorijama i civilizacijama. Drave bi mogle uiniti vie na
odavanju veeg priznanja manjinskim kulturama. Makro-regionalne i transsvetske agencije mogle bi da obezbede vie mesta u EU komitetima regiona
gde mikronacije imaju glas. Supradrave ekonomske vladavine bi se mogle
reformisati u smeru vee kulturne senzitivnosti.
U neto optijem smislu, institucije kao i individue mogu pothranjivati
kulturnu sigurnost u globalizovanom svetu sa razvojem onoga to bi se moglo
nazvati interkulturalni" pristup politici identiteta. Kroz dijalog, a ne konfrontaciju. Vladajui principi bi bili: meusobno priznanje, respekt, odgovornost

~XXVII

PREDGOVOR

i ograniavanje (kad tenzije rastu). Interkulturalni reciprocitet kontrastira fundamentalno sa mi-oni" okvirom komunitaraca, pristupom koji tei da degradira, iskljui i supresira druge". U interkulturalnom kosmopolitizrnu niko ne
namee svoj svet kao univerzalni model. U reima budistikog reformatora,
Mi ne elimo da imamo jedan vrednosni standard kao meru za druge; svaka kultura ima svoje sopstvene intrinstine vrednosti koje ne treba meriti naspram drugih". Za kulturnu solidarnost kroz kulturne razlike. U tom duhu se
srelo 6.500 ljudi razliitih vera u Parlamentu svetskih religija u ikagu 1993.
da afirmiu zajedniku globalnu etiku bez meusobnog vreanja identiteta.

C. Podizanje socijalne jednakosti

U pravcu ouvanja ljudske sigurnosti i druge inicijative u smislu ambicioznog reformizma i opreznog transformizma idu na smanjenje socijalnih
nejednakosti u globalizaciji. Iskorenjivanje siromatva, poboljanje radnih
uslova i poveanje socijalne kohezije mogu smanjiti nejednakosti u ivotnim
ansama izmeu razliitih socioekonomskih grupa. Stvaranje odrivog strukturalnog prilagoavanja, uklanjanje preteranih tereta dugova i stabilizacija
finansijskih trita mogu smanjivati procep izmeu Severa i Juga. Politika
alternativnog identiteta moe smanjiti kulturne hijerarhije i promovisati kulturnu bezbednost.
Scholte predlae sledee mehanizme koji se tiu problema socijalne nejednakosti:
a. Supradravni antimonopolski mehanizmi.
b. Promene u globalnim pravilima intelektualne svojine.
c. Globalno redistributivno oporezivanje.
d. Uklanjanje ofshore finansija.
e. Redistribucija Sever-Jug kroz globalne ekonomske reime.
f. Osetljivost pola. Poboljavanje jednakosti izmeu mukaraca i ena.
g. ene u globalnom vostvu. Vie ena na znaajnim ekonomskim, politikim i drugim upravljakim mestima.
h. Poklanjanje vie panje na rasu, urbano-ruralno i hijererhije po godinama.
Imajui u vidu ovih osam sugestija, postaje jasno da globalne javne politike i druge mere u smislu ambicioznog reformizma treba da se meaju sa
opreznim transformizmom i tako naprave sutinske promene u nejednakosti
koje su se razvile u globalizaciji. Istina, mnogi socijalisti su zakljuili da tenzije izmeu kapitalizma i distributivne pravde idu tako duboko da samo puna
transformacija naina proizvodnje moe ukloniti arbitrarne hijerarhije iz drutvenih odnosa. Ali, iako se taj argument prihvati u principu, ostaje mogue
i poeljno da se slede reforme koje smanjuju socijalne nejednakosti unutar
kapitalizma posebno ako prihvatljive i mogue postkapitalistike alternative
nisu neposredno u planu.

PREDGOVOR

XXXVIII

D. Podizanje demokratije
Pre svega treba rei da prethodne dve mere i pravci reforme, sigurnost
jednakost, istovremeno dovode i do poboljanja uslova za razvoj demokratije
u jednoj zemlji. Ali pored toga ima i drugih faktora koji znatno podstiu i
pomau razvoju i funkcionisanju demokratije. Uz to, valja imati u vidu da lokalnu i nacionalnu demokratiju u uslovima globalizacije treba posmatrati kao
deo globalne demokratije. Tvrdnje da dravna i lokalna vlada nemaju ulogu
u demokratizaciji globalizacije su pogrene. Uz napomenu da je re o obrazovnim, institucionalnim i strukturalnim problemima, Scholte navodi sledee
komponente demokratije.
a. Subsidijarnost.
b. Javno obrazovanje. Obrazovanje je i sredstvo javne mobalizacije za
progresivne promene.
c. Transparentnost. Trei znaajan korak u promovisanju demokratije.
d. Izborna politika. Vie panje globalnim problemima u kampanjama,
programima i kandidatskim debatama. Javni referendumi takoe unapreuju demokratiju.
e. Neteritorijalne izborne jedinice. Uvoenje neteritorijalnih kao i teritorijalnih predstavnika u skuptine. Neteritorijalne jedinice bi se odnosile
na godine, kastu, klasu, dijasporu, nemo, veru, pol, rasu ili seksualnu
orijentaciju. Na primer, predstavnici biznis egzekutiva, nemonih, verske zajednice, farmeri, seksualne manjine, ene, radnici. Takav princip
je ve delovao u nacionalnom kongresu Indonezije. Meavina teritorijalnih i neteritorijalnih domova bi bolje reflektovala realnost savremene
politike identiteta.
f. Parlamentarno nagledanje. Monitoring i kontrola politike u globalizaciji
od predstavnikih institucija. Na primer, nacionalni kongresi bi mogli da
vre blie ispitivanje nad ratifikacijom i implementacijom sporazuma koji se tiu globalnih poslova. Dravni parlamenti bi takoe mogli da vre
mnogo rigorozniju kontrolu o ukljuivanju vlade u transdravne mree
i supradravne agencije. Parlamentarno ispitivanje privatnih upravljakih mehanizama moglo bi da podigne javnu transparentnost i odgovornost tih instrumenata. U svim tim odnosima dravne legislature mogu
da uspostave veu demokratsku kontrolu nad neizabranim tehnokratima
koji dre najvei deo inicijativa u vladanju globalnim poslovima danas.
Na transdravnom nivou kontrola se moe podii formiranjem vie
interparlamentarnih instrumenata. Pored toga, mogli bi se konstituisati direktno izabrani transsvetski parlamenti. Ali to je na dui rok. Za
sada, oni bi bili nepoeljni.
g. Sudski procesi. Uspostavljanje relevantnih sudova, inspektorata i ombudsmana.

XXXIX

PREDGOVOR

h. Javna kontrola privatnog upravljanja (governance). To bi mogla da

obavljaju tela poput IASB i ICANN. Bile bi korisne i veze sa parlamentarnim telima i asocijacijama civilnog drutva. Puna demokratizacija
zahteva eventualno uklanjanje regulacije globalnih poslova preko privatnih tela. Upravljake agencije za javne poslove koje su formalno
imenovane od i odgovorne prema privatnim interesima fundamentalno
protivree demokratskim principirna.
i. Razvoj civilnog drutva. Bolji kvalitet civilnog drutva doprinosi poboljanju i irem javnom obrazovanju, javnom debatama, javnoj participaciji, javnoj transparentnosti i javnoj odgovornosti.

2. Prema implementaciji
Vano je istai one generalne okolnosti koje unapreuju ili unazauju
implementaciju projekta rekonstrukcije globalizacije na ambiciozno reformistikim i oprezno transformistikim zamislima i linijama.

A. Povoljne okolnosti
Sasvim je sigurno da neki uslovi guraju u veoj meri humanu globalizaciju nego to to sada ini preovlaujui tok neoliberalistike orijentacije.
Vie nego ranije postoje uslovi za reformistiku i transforrnistiku promenu.
Inovacije u informacionim i komunikacionim tehnologijama pogoduju bez
presedana transplanetarnoj koordinaciji. Transsvetske upravljake institucije
i organizacije globalnog civilnog drutva razvile su se vie nego ikad ranije.
Tu vie nije re o fikciji drutvenih nauka. Uz to, ljudi su svesniji te potrebe; vie obrazovani; uslovi su poboljani. A i konsensus oko globalizacije je
porastao. Politika ranog 21. veka u velikoj meri se preusmerava na drukiju
globalizaciju zahvaljujui porastu oseanja alter-globalizacije. To je, naravno,
uslovljeno injenicorn da je sve vie ljudi nezadovoljno liberalistikim tokom
globalizacije.

B. Izazovi
Ali ne treba potcenjivati snage neoliberalne globalizacije. Pristupi slobodnog trita imaju jako uporite: od komercijalnih krugova krupnog kapitala, od
oficijelnih krugova naroito ekonomskih i finansijskih strunjaka i mejkera; od
naunika i mas-medija. Izazov destrukcije neoliberalistike ortooksije ostaje
sumnjiv. Podrka laisez faire-u, trino-vodenoj globalizaciji ima duboke materijalne i ideacione korene. Materijalno, neoliberalne pristupe globalizaciji su
stvorili bogati, privilegovani i moni pobenici. Danas malo vodeih korisnika od neoliberalne globalizacije sledi poruke poznatog ekonomiste Stiglitza.
Druga, i glavna prepreka koja stoji na putu alter-globalizaciji je jaka monopolska tendencija koja se razvila u kapitalizmu pod neoliberalnom politikom

XL

PREDGOVOR

u prolim dekadama. Glavni korporativni igrai u savremenoj globalizaciji postali su vrlo moni i vrlo otri. Alternativna globalizacija mora biti oprezna i
ne okretati uvek krupni kapital protiv sebe.
Trei veliki izazov za proponente preusmerene globalizacije je tekua
koncentracija upravljake funkcije u vlasti SAD koja je udvostruena sa suk
cesivnom administracijom SAD prema razvoju pune globalne javne politike.
SAD ima vie uticaja nego to je demoratski zdrava i zrela. Problem je velikim
delom i nacionalni. Politika kultura SAD, posebno vladajuih krugova, ima
odredena obeleja (mesijanizam, manihejstvo, militarizam) koji ine njihovu
elitu nespremnom da se angauje na punom multilateralizmu. Iako je to bivi
predsednik Bush svojevremeno proklamovao, administracija nije tome pridavala znaaj za zadnje pola veka intenzivne globalizacije.
etvrto, mitovi vestfalskog stila suverenosti nastavljaju iroku aktuelnost
i atraktivnost. Mnogi ljudi jo insistiraju a unilateralna, supremna sveobuhvatna i apsolutna vlast (esto locirana u dravi) moe i treba da preovlauje.
Te krugove treba ubediti da post-dravno upravljanje nije samo neizbeno u
globalnijem svetu nego i potencijalno vie slobodarsko. Vestfalske ideje vie
odmau nego to pomau mogunosti kolektivnog samoopredeljenja s obzirom na transplanetarne probleme.
Peto, uspena implementacija globalne politike suoava se sa izazovom
izgradnje dovoljno institucionalnog kapaciteta. Zaokret od neoliberalizma ka
globalnoj socijaldemokratiji pretpostavlja da tela javnog vladanja imaju sredstva da reguliu drutvene i politike odnose efektivno. U nekim sluajevima
agencije trebaju vei iznos sredstava, brojniji personal, vee fondove, vie opreme, vie slubi, itd. Lokalna tela nemaju sredstava za transformisanje globalizacije. Predlozi za poveanje izvora regionalnirn i transsvetskim autoritetima
nailaze na veliki otpor. ak i MMF, dok promovie neoliberalnu agendu, vodi
borbu posle 1970-ih da dobije vea sredstva naroito od Kongresa SAD.
esto, vana je mobilizacija ire populacije za te nove vidove globalizacije. Zatim, nuno je napredovanje obrazovanja i kampanje za specijalne probleme: da se fomiraju izborne jedinice (constituences) za transsvetske antimonopolske mehanizme, transplanetarno centralnu banku, redistributivne globalne
poreze, i politike alternativnog identiteta. Pri tome, razliiti progresivniji tokovi globalizacije ne mogu se nametati ili nametnuti odozgo. Neoliberali gree
kad najee slede svoju agendu logikom i politikom s vrha prema podnoju,
odnosno pristupom koji nije odriv na dui rok. Scholte, stoga, savetuje da
zastupnici promene ne smeju ponavljati tu greku.
Na kaju, Scholte upozorava da je nova globalizacija mogua, ali i da e
biti teka. Ova knjiga je samo deo humanijeg nacrta preusmerenja globalizacije. Treba mnogo raditi na iznalaenju pravih puteva koji e biti efikasni u
otklanjanju smetnji i prepreka za formiranje alternativnih trajektorija prema
humanijim globalizacijama. to ljudi vie razumeju globalizaciju, vie mogu
da realizuju svoje potencijale i da oblikuju njihove preferabilne smerove. Ako
se moe rei da je i ova knjiga zapoela sa izvesnim frustracijama da mi ne

PREDGOVOR

XLI

znamo ta je globalizacija, ali moramo da delujemo", ona zavrava sa izvesnim

optimizmom koji pomae itaocu da bolje shvati i veim kapacitetom i sposobnou deluje na ostvarenje mogue humanije globalizacije.
Treba odati priznanje autoru to je kljune probleme ove velike, protivrene i zamrene teme uspeo da predstavi na jedan jasan i razloan nain, uz
bogatu grau i argumentaciju i, to je, isto tako vano, da uputi obrazloenu
kritiku postojeem stanju, uz predloge za nove, pravednije i humanije puteve
mogue globalizacije. Treba rei i to da izvesna ponavljanja koja se javljaju u
ovoj knjizi nisu izraz nemarnosti autora koliko izraz njegove tenje da bude
to jasniji i uverljiviji u jednoj problematici koja inae nije tako laka za razumevanje. Ono to moe donekle da udi itaoca, posebno naunu javnost, jeste
Scholteovo isputanje slobode, koja je verovatno trebala da nae mesto koje je
po svom znaaju ravnopravno sa tri ve istaknute najznaajnije osobine humanistike globalizacije: sigurnou, jednakou i demokratijom.
Matrica njegovog poimanja sadanjeg i budueg sveta je graena na prilino zamanom vidokrugu i sistemu vrednosti. No, i najradikalnijim piscima
nije lako izbei izvesna ogranienja istorijom, sredinom, obrazovanjem, poretkom i mogunostima promocije. Rejting koji se dobije u drutvu i znaajne
funkcije u politikoj ili naunoj sredini ne otpisuju se tako lako, ma koliko saznanje i moral na to nagonili. To je verovatno omekalo otrinu njegove misli
i kazivanja, pa i dovelo do nekih kompromisa. Isto tako, valja imati u vidu da
su kompromisi neretko nuni ne samo radi neke ekvilibristike ili opstanka,
odnosno bolje pozicije u drutvu, ve i zbog sloenosti same realnosti i projekata koji pretenduju na svoju svrhovitost i realizaciju.
Ovom prilikom treba izraziti zahvalnost i prevodiocu koji je uspeo da
shvati prave namere autora i nade adekvatan nain da ih predstavi na naem
jeziku.
Vuina Vasovi

LITERATURA

Agnew, John-Combridge, Stuart, Mastering Space: Hegemony, Territory and International Political Economy, Rotledge, London, 1995.
Axford, Barrie, The Global System: Economics, Politics and Culture, Polity Press, Cambridge, 1995.
Barber, B., Jihad vs McWorld, Ballantine Books, New York, 1996.
Baylis John- Steve Smith, The Globalization of World Politics, Third ed., Oxford University Press, Oxford, 2001, 2005.
Fukuyama, Francis, The End of History and the Last Man, Penguin Books, London,
1992.
Gilpin, R., Global Political Economy, Princeton University Press, Princeton, 2001.
Held D. McGrew, A., et. al., Global Transformations: Politics, Economics and Culture,
Polity Press, Cambridge, 1999.
Held, D. McGrew, A., Globalization-Anti-Globalization, Polity Press, Cambridge,
2002.

XLII

PREDGOVOR

Hirst P. Thompson, G, Globalization in Question, 2nd ed., Cambridge, Polity Press.

1999.
Huntington, Samuel, The Clash of Civilizations and the Remaking of the World Order,
Touchstone, New York, 1996.
Robertson, R., The Three Waves of Globalization A History of Developing of Global
Consciousness, Zed Press, London, 2003.
Scholte J. A., International Relations of Social Change, Buckingham, Open University
Press, 1993.
Scholte, J. A., Globalization and Collective Identities" in J. Krause and N. Renwick
eds., Identities in International Relations, London, Macmillan, 1996.
Global Capitalism and the State", International Affairs 73 (3) 1997.

Contesting Global Governance: Multlateral Economic Institutions and Global Social

Movement. Cambridge, Cambridge University Press, 2000. (koautor sa R. O'Brien, A.-

M. Goetz and M. Williams.)

Civil Society and Global Finance. London, Routledge, 2002 (ed. sa A. Schnabel).
Civil Society Voices and International Monetary Fund. Ottawa, North-South Institute,

2002.

Globalization: A Critical Introduction, Basingstoke: Palgrave, Macmillan, 2000,

2006.

Reconstructing Contemporary Democracy, Gothenburg University, 2006-7

(Uz to valja pomenuti preko stotinu drugih manjih ili veih Scholteovih radova).
Scruton, Roger, The West and the Rest: Globalization and the Terrorist Threat, Continuum, London, 2002.
Sklair L., The Transnational Capitalist Class, Oxford, Blackwell, 2001.
Slaughter A. M., A New World Order, Princeton University Press, Princeton, 2004.
Sorensen, G., Sovereignty: Change and Continuity in a Fundamental Institution", Political Studies, 1999, vol. 47, no. 3.
The Trandformation of the State: Beyond the Myth of Retreat, Basingstoke; Palgrave
Macmillan, 2004.
Stiglitz, J, Globalization and Its Discontents, New York, Norton, 2002.
Waters, M., Globalization, Routledge, London, 2000.

GLOBALIZACIJA

LISTA SKRAENICA
ABM
ACP
ADR
AIDS

Anti-ballistic missile (antibalistika raketa)

African, Caribbean and Pacific (Afriki, Karipski i Pacifiki)
American Depository Receipt (Ameriki depozitorni raun)
Acquired imunodeficiency syndrome (sindrom steene imunodeficijencije sida)
AMF
Asian Monetary Fund (Azijski monetarni fond)
ANC
African National Congress (Afriki nacionalni kongres)
Asia-Pacific Economic Cooperation (Azijsko-pacifika ekonomska saAPEC
radnja)
ARPANET Advanced Research Projects Agency Network (Mrea agencija naprednih istraivakih projekata)
ASEAN
Association of South East Asian Nations (Asocijacija jugoistonih azijskih zemalja)
AsiaEurope Meetings (Susreti AzijaEvropa)
ASEM
American Telephone and Telegraph Company (Amerika telefonsko-teleAT&T
grafska kompanija)
ATM
Automated teller machine (automat za dobijanje gotovine bankomat);
Asynchronous Transfer Mode (vremenski neusklaen oblik prenosa)
BBC
British Broadcasting Corporation (Britanska radiodifuzna korporacija)
BIT
Bilateral Investment Treaty (Bilateralni investicioni ugovor)
Bharatiya Janata Party (Baratija danata partija)
BJT
BP
British Petroleum (Britanski petrolej)
BRICS
Brazil, Russia, India, China and South Africa (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Juna Afrika)
BSE
Bovine Spongiform Encephalitis (infektivno zapaljenje mozga)
CDF
Comprehensive Development Framework of the World Bank (Okvir
sveobuhvatnog razvoja Svjetske banke)
Convention on the Elimination of A11 Forms of Discrimination Against
CEDAW
Women (Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena)
Chief Executive Officer (glavni izvrni slubenik)
CEO
CERD
Committee on the Elimination of Racial Discrimination (Komitet za ukidanje rasne diskriminacije)
Chlorofluorocarbon (hlorofluorugljenik)
CFC
Common Foreign and Security Policy of the EU (Zajednika spoljna i
CFSP
bezbjednosna politika EU)
CHIPS
Clearing House Interbank Payment System (Medubankarski klirinki sistem)
CIETAC
China International Economic Trade Arbitration Commission (Kineska
komisija za posredovanje u meunarodnoj ekonomiji i trgovini)

LUI
CITES

CJD
CLS
CNN
COIAB
COSATU
CSGR
CSO
CSR
CUT
DBS
DOT
DSB
EAC
EASDAQ
ECU
EDS
EPZ
ERM
ESF
EU
FAO

FATF

FDI
FfD
FLAG
FZP
FSC

FT

FTA
FTAA
G7
G8
G10
G20
G24

LISTA SKRAENICA
Convention of International Trade in Endangered Species of Wild Fauna
and Flora (Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje fiore i faune)
Creutzfeldt-Jakob disease (Krojcfeld Jakovljeva bolest; teki poremeaj
nervnog sistema; Alchajmerova bolest...)
Continuous Linked Settlement (Trajno neraskidiv ugovor)
Cable News Network (Kablovska mrea vijesti)
Coordination of lndigenous Peoples Organizations of Brazil (Udruenje
organizacija domorodaca Brazila)
Confederation of South African Trade Unions (Konfederacija radnikih
sindikata June Afrike)
Centre for the Study of Globalisation and Regionalisation (Centar za prouavanje globalizacije i regionalizacije)
Civil society organization (organizacija civilnog drutva)
Corporate social responsibility (korporativna drutvena odgovornost)
Central Workers' Union of Brazil (Centralno udruenje radnika Brazila)
Direct Broadcast Satellite (Direktni radiodifuzni satelit)
Digital Opportunity Task Force - of the G8 (Snage za rjeavanje digitalnih problema pri G8)
Dispute Settlement Body of the WTO (Organ za rjeavanje sporova
pri STO, tj. Svjetskoj trgovinskoj organizaciji)
East African Community (Istonoafrika zajednica)
European Association of Securities Dealers Automated Quotation (Automatizovana kotacija Evropskog uruenja trgovaca obveznicama)
European Currency Unit (Evropska obraunska jedinica - eki)
Electronic Data Services (Elektronske slube podataka)
Export Processing Zone (Sektor za obradu podataka o izvozu)
European Exchange-rate Mechanism (Evropski mehanizam za odredivanje valutnog kursa)
European Social Forum (Evropski socijalni forum)
European Union (Evropska unija)
(United Nations) Food and Agriculture Organization (Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu)
Financial Action Task Force (Policija za kontrolu finansijskih poslova)
Foreign Direct Investment (Neposredno strano ulaganje)
Financing for Development (Finansiranje razvoja)
Fibreoptic Link Around the Globe (Optikokablovska veza
Free production zone (zona slobodne proizvodnje)
Forest Stewardship Council (Savjet za kontrolu uma)
(finansijski magazin prim.
Free Trade Area (Zona slobodne trgovine)
Free Trade Area of the Amerika (Amerika zona slobodne trgovine)
Group of Seven (Grupa Sedmorice)
Group of Eight (Grupa Osmorice)
Group of Ten (Grupa Desetorice)
Group of Twenty (Grupa Dvadesetorice)
Group of Twenty-Four (Grupa Dvadeset etvorice)

oko Zemlje)

Financial Times

prev.)

LISTA SKRAENICA
G77
GATT
GCC
GDI
GDP
GDR
GEF
GEO
GLOBE
GM
GRI
GSP
HAI
HD1
HINWI
HIPC
HIV
IAEA
IAIS
IASB
IATA
IB
ICANN
ICAO
ICBM
ICC
ICFTU
ICJ
ICT
IEC
IFAC
IIF

LUII

Group of Seventy-Seven (Grupa Sedamdeset sedmorice)

General Agreement on Tariffs and Trade (Opti sporazum o tarifama i
trgovini)
Gulf Cooperation Council (Savjet za saradnju u Zalivu)
Gender-related Development Index (Rodno-orijentisani indeks razvoja)
Gross Domestic Product (Bruto nacionalni proizvod)
Global Depository Receipt (Globalni depozitorni raun)
Global Environment Facility (Globalne mogunosti sredine)
Global Environment Organization (Globalna organizacija za ivotnu sredinu)
Global Legislators Organization for a Balanced Evironment (Globalna
organizacija zakonodavaca za uravnoteenu ivotnu sredinu)
Genetically Modified (Genetiki izmenjen)
Global Reporting Initiative (Inicijativa za globalno izvjetavanje)
Generalized System of Preferences (Opti sistem prioriteta)
Health Action International (Meunarodna zdravstvena akcija)
Human Development Index (Indeks ljudskog razvitka)
high net worth individual (potroaka korpa dostojna pojedinca)
Highly Indebted Poor Countries Initiative (Inicijativa za prezaduene siromane zemlje)
Human Immunodeficiency Virus (Virus ljudske imunodeficijencije)
International Atomic Energy Agency (Meunarodna agencija za atomsku energiju)
International Association of Insurance Supervisors (Meunarodno udruenje nadzornika osiguranja)
International Accounting Standards Board (Meunarodni odbor za knjigovodstvene standarde)
International Air Transport Association (Meunarodno udruenje za vazduni saobraaj)
International Baccaiaureate (Meunarodni bakalaureat baelor; poetni akademski stepen)
Intemet Corporation for Assigned Names and Numbers (lnternet korporacija za registrovana imena i brojeve)
International Civil Aviation Organization (Meunarodna organizacija civilne avijacije)
Intercontinental Ballistic Missile (Interkontinentalne balistike rakete)
International Criminal Court (Meunarodni krivini sud) / Inuit Circumpolar Conference (Eskimska cirkumpolarna konferencija)
International Confederation of Free Trade Unions (Meunarodna konfederacija udruenja slobodne trgovine)
International Court of Justice (Meunarodni sud pravde)
Information and Comunications Technologies (Tehnologije za informacije i komunikacije)
International Electrotechnical Commission (Meunarodna elektrotehnika komisija)
International Federation of Accountants (Meunarodna federacija knjigovoa)
Institut of International Finance (Institut za meunarodne finansije)

LUIII

LISTA SKRAENICA

International Lesbian and Gay Association (Meunarodno udruenje lezbejki i homoseksualaca)

International Labor Organization (Meunarodno udruenje radnika)
ILO
International Monetary Fund (Meunarodni monetarni fond MMF) /
IMF
International Metalworkers Federation (Meunarodna federacija metalskih radnika)
INTELSAT International Telecommunications Satellite (Satelitzameunarodne Telekomunikacije)
International Criminal Police Organization (Meunarodna organizacija
Interpol
kriminalistike policije)
International Organization of Employers (Meunarodna organizacija poIOE
slodavaca)
International Organization of Securities Commissions (Meunarodna orIOSCO
ganizacija komisija za pitanja bezbjednosti)
Intelectual Property Right (Pravo intelektualne svojine)
IPR
Inter-Parliamentary Union (Meuparlamentarna unija)
IPU
Irish Republican Army (Irska republikanska armija)
IRA
Integrated Services Digital Network (Digitalna mrea objedinjenih usluISDN
ga)
International Securities Market Association (Meunarodno udruenje za
ISMA
bezbjednost trita hartija od vrijednosti)
International Organization for Standardization (Meunarodna organizaISO
cija za standardizaciju)
Information Technology (Tehnologija informacija)
IT
International Telephone & Telegraph Corporation (Meunarodna telefonITT
ska i telegrafska korporacija)
International Telecommunication Union (Meunarodna unija za telekoITU
munikacije)
International Union for the Conservation ofNature (Meunarodna unija
IUCN
za ouvanje prirode)
International Union of Food, Agricultural, Hotel, Restaurant, Catering,
IUF
Tobacco and Allied Workers' Associations (Meunarodna unija radnikih udruenja u isporuci gotove hrane, poljoprivredi, hotelijerstvu,
restoraterstvu, duvanskoj i srodnim djelatnostima)
International Union of Local Authorities (Meunarodno udruenje lokalIULA
nih vlasti)
London Court of Arbitration (Londonski arbitrani sud)
LCA
lesbian, gay, bisexual and transgender (lezbejka, homoseksualac, biseksuLGBT
alac i transvestit)
London Inter-Bank Offered Rate (Londonska inter-banka za ponudu kaLIBOR
matnih stopa)
London Metal Exchange (Londonska berza metala)
LME
Long term Capital Menagement (Dugorono upravljanje kapitalom)
LTCM
Merger(s) and Acquisition(s) (Integracije i pripajanja)
M&A
Multilateral Agreement on Investment (Multilateralni sporazum o inveMAI
sticijama)
Milenium Development Goals (Milenijumski ciljevi razvoja)
MDGs
ILGA

LISTA SKRAENICA
MERCOSUR
MFA
MOU
MSF
NAFTA
NASDAQ
NATO
NEPAD
NGO
NIC
NIEO
NPT
NWICO
NYSE
OAS
OAU
ODA
OECD
OIC
OPCW
OPEC
OPM
OSCE
OSSREA
PANA
PC
PGA

PRSP
PSI

Mercado Comun del Sur /

LIX

Southern Common Market (Juno zajedniko

trite)
Multi-Fibre Arrangement (Splet vie vlakana)
Memorandum of Understanding (Memorandum o razumijevanju)
(Lekari bez granica)
North American Free Trade Agreement (Sjevernoameriki sporazum o
slobodnoj trgovini)
National Association of Securities Dealers Automated Quotation (Nacionalno udruenje za automatsku ponudu hartija od vrijednosti)
North Atlantic Treaty Organization (Organizacija sjevernoatlantskog
pakta)
New Partnership for Africa's Development (Novo partnerstvo za razvoj
Afrike)
Nongovernmental organization (nevladina organizacija NVO)
Newly Industrializing Country (Novoindustrijalizovana zemlja)
New International Economic Order (Novi meunarodni ekonomski poredak NMEP)
Treaty on the Non-Proliferation ofNuclear Weapons (Ugovor o ogranienju proizvodnje nuklearnog naoruanja)
New World Information and Communication Order (Novi svjetski informacioni i komunikacioni poredak)
New York Stock Exchange (Njujorka berza)
Organization of American States (Organizacija amerikih drava)
Organization of African Unity; now African Union (Organizacija afrike
unije; sada Afrika unija)
Overseas Development Assistance (Prekomorska pomo za razvoj)
Organization for Economic Cooperation and Development (Organizacija
za ekonomsku saradnju i razvoj)
Organization ofthe Islamic Conference (Organizacija islamske konferencije)
Organization for the Prohibition Of Chemical Weapons (Organizacija za
zabranu hemijskog oruja)
Organization of Petroleum Exporting Countries (Organizacija zemalja
izvoznica nafte)
Papua Organization (Organizacija slo
bodne Papue)
Organization for Security and Cooperation in Europe (Organizacija za
evropsku bezbjednost i saradnju OEBS)
Organization for Social Science Research in Eastern and Southern Africa (Organizacija za socioloka istraivanja u Istonoj i Junoj Africi)
Pan African News Agency (Sveafrika agencija vijesti)
Personal computer (Personalni raunar)
Peoples' Global Action against Free" Trade and the World Trade Organization (Narodna globalna akcija protiv slobodne" trgovine i svjetske
trgovinske organizacije)
Poverty Reduction Strategy Paper (Strateki dokumenat za smanjenje siromatva)
Public Services International (Meunarodni javni servisi)

Medecins sans frontieres /Doctors WithoutBorders

Organisasi Papua Merdeka Free

LX
RITIMO
RSS

S&P
SADC
SARS
SDI
SDR
SDRM
SEZ
SWIFT
TBC
TINA
TOEFL
TRIPS
UN
UNCTAD
UNDP
UNEP
UNESCO
UNFPA
UNHCR
UNI
UNICEF
UNIFEM
UNPO
UTC
UTO
VAT
VHP
WACLAC

LISTA SKRAENICA

Reseau d'Information Tiers Monde; Third World Information Network

(Informaciona mrea treeg svijeta)
Rashtrrya SwayamsevakSangh (National Volunteers Organisation; Nacionalna organizacija dobrovoljaca najvea i najuticajnija organizacija za
preporod Indije prim. prev.)
Standard and Poor's (Standard i sirotinja)
Southern African Development Community (Zajednica za razvoj June
Afrike)
Severe acute respiratory sindrome (teak akutni respiratorni sindrom)
Strategic Defense Initiative (Inicijativa za strateku odbranu)
Special Drawing Right (Specijalna menina prava vuenja)
Sovereign Debt Restructuring Mechanism (Mehanizam za rekonstrukciju dugova suverena)
Special Economic Zone (Specijalna privredna zona)
Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications (Drutvo za svjetske meubankarske finansijske telckomunikacije)
Tuberculosis (Tuberkuloza)
There is no alternative (Nema alternative)
Teaching of English as a Foreign Language (Poduavanje engleskog kao
stranog jezika)
Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights (Trino orijentisani oblici prava na intelektualnu svojinu)
United Nations (Ujedinjene nacije)
United Nations Conference on Trade and Development (Konferencija
Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj)
United Nations Development Programme (Razvojni program Ujedinjenih nacija)
United Nations Environmental Programme (Program Ujedinjenih nacija
za ouvanje ivotne sredine)
United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu)
United Nations Fund for Population Activities (Fond Ujedinjenih nacija
za aktivnosti stanovnitva)
United Nations High Commisioner for Refugees (Visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice)
Union Network International (Meunarodna unija digitalnih mrea)
United Nations Children's Fund (Djeji fond Ujedinjenih nacija)
United Nations Development Fund for Women (Razvojni fond Ujedinjenih nacija za ene)
Unrepresented Nations and Peoples Organization (Organizacija nereprezentovanih nacija i naroda)
Universal time coordination (koordinacija opteg vremena)
World Federation of United Towns (Svjetska federacija zbratimljenih gradova)
Value-added tax (Porez na dodatu vrijednost PDV)
Vishwa Hindu Parishad (Organizacija za ouvanje indijskog drutva)
World Associations of Cities and Local Authorities Coordination (Koordinacija svjetskih udruenja gradova i lokalnih vlasti)

LISTA SKRAENICA

LXI

World Confederation of Labour (Svjetska konfederacija radnika)

World Conservation Union (Svjetska unija za ouvanje prirode)
World Economic Forum (Svjetski privredni forum)
World Health Organization (Svjetska zdravstvena organizacija SZO)
World Insurance Network (Svjetska mrea za osiguranje)
World Intelectual Property Organization (Svjetska organizacija za zatitu intelektualne svojine)
WMCASPM White Middle-Class Anglo-Saxon Protestant Male (Beli mukarci anglosaksonske protestantske srednje klase)
Weapons of Mass Destruction (Oruje za masovno unitavanje)
WMD
World Resources Institut (Svjetski institut za resurse)
WRI
World Social Forum (Svjetski socijalni forum)
WSF
World Summit on the lnformation Society (Svjetski samit o informatiWSIS
kom drutvu)
Waal Street Journal (berzansko-finansijski asopis prim. prev.)
WSJ
WSJ-E
Wall Street Journal Europe Edition (evropsko izdanje)
World Trade Organization / World Tourism Organization (Svjetska trgoWTO
vinska organizacija STO/ Svjetska turistika organizacijaSTO)
World Wildlife Federation / World Wide Fund for Nature (Svjetska fedeWWF
racija za ivi svijet divljine / Svjetski fond za zatitu prirode)
Year 2000; milennium bug for computers (godina 2000; milenijumska
Y2K
buba za raunare)
WCL
WCU
WEF
WHO
WIN
WIPO

UVOD
Okvir za analizu
Promjena i kontinuitet
Normativna i politika pitanja

Mi ne znamo ta je globalizacija, ali moramo da radimoi" Tako je nedavno

govorio seoski aktivista iz Tajlanda (Sopa, 2002). Njegov uzvik pri emu je
neizvjesno da li takvo uvjerenje raa frustraciju lijepo predstavlja aktualno
znanje i politiku globalizacije. Pitanje nije mogue zaobii, ali je teko poblie odrediti ta sve ono ukljuuje. Zainteresovani graani osjeaju potrebu da
odgovore, ali veini nije jasno na koji nain. Globalizacija se redovno opisuje
kao jedan od najveih izazova za ljudski rod danas, ali ta da se uradi tim
povodom?
ta je to globalizacija? Kada se globalizacija pojavila i rairila? Zato se,
uopte, globalizacija pojavila? Kako, ako uopte, globalizacija prouzrokuje
drutvenu promjenu? Kakve nam koristi i tete donosi globalizacija? Ukoliko
globalizacija sa sobom donosi neko dobro, kako da poveamo njene pozitivne
ishode? Ukoliko, pak, globalizacija ima i neke tetne posljedice, kako da ih
izbjegnemo? Ova pitanja, koja zaokupljaju glavninu savremene politike rasprave, ine jezgro kojem je ova knjiga posveena.
U javnosti, irom svijeta, globalizacija" se shvata kao jedan od odreujuih pojmova savremenog drutva. Bivi premijer Malezije Mahathir Mohamad
jean je od mnogih koji je dvadeset prvi vijek proglasio globalnim stoljeem"
(Nederveen Pieterse, 2000: 4). Generalni direktor Svjetske trgovinske organizacije (STO) Renato Ruggiero opisao je globalizaciju kao stvarnost koja nadjaava sve druge" (WTO-2, 1996b). Premda ovakve izjave mogu skliznuti u
hiperbolu, jasno je da znatan dio ovjeanstva stavlja na kocku znaajne uloge
svoje politike, sudbine, karijere, identiteta i svojih uvjerenja pod pretpostavkom da je sadanjica globalni svijet u stalnom usponu.
Pri tom, zamoljeni da blie odrede ta podrazumijevaju pod globalizacijom", mnogi ljudi odgovaraju s oklijevanjem, neodreeno i nedosljedno.
tavie, mnoge rasprave o globalizaciji obiluju grubim pojednostavljivanjem,
pretjerivanjem i poeljnim miljenjem. Uprkos poplavi publikacija na ovu temu, analize globalizacije, uglavnom, ostaju pojmovno neprecizne, empirijski
mrave, istorijski ravo obavijetene, ekonomski i/ili kulturno nepismene, a
normativni proglasi mogu da skliznu u plitke i politiki lakomislene. Premda
je globalizacija iroko shvaena kao presudno znaajna, ljudi uglavnom imaju

GLOBALIZACIJA: KRITIKI UVOD

oskudnu predstavu ta ona, u stvari, iziskuje i kako da se postave u odnosu na

nju. Kao to je medijski magnat Ted Turner primijetio, globalizacija napreduje krupnim koracima, dok Ijudska sposobnost da je razumije i na nju odgovori
hoda sitnim koracima" (HDR, 1999: 100).
Ova visoko nezadovoljavajua situacija koja je takoe esto pogodila i
moje lino miljenje o globalizaciji jeste ono to me je podstaklo da napiem
ovu knjigu. Premda, ni sluajno, ona nije dospjela ni blizu rjeenju problema,
ja se nadam da e tekst pomoi itaocima da se uhvate ukotac i da imaju
uspjeha s onim to je vodilo zabuni i prekidalo raspravu.
Kao to njen naslov nagovjetava, knjiga nudi jedan kritiki uvod. Ona je
kritika u odnosu na iroko rasprostranjeno nemarno korienje rijei globalizacija". Ona je kritika i s obzirom na mnoge (esto divlje) zahtjeve koji se
postavljaju u vezi sa globalizacijom. Ona je kritika u odnosu na mnoge ve
ispoljene posljedice, kao i prema neodgovarajuim politikim odgovorima na
ove negativne efekte. U interesu kritike, meutim, knjiga takoe ima za cilj da
saznanju i politici globalizacije ponudi i neke pozitivne puteve.
Argument se odvija u tri osnovna koraka. Prva faza (Dio I: poglavlja
1-4) uspostavlja okvir za analizu. Druga faza (Dio II: poglavlja 5-8) ispituje
udar na drutveni poredak. Trea faza (Dio III: poglavlja 9-12) razmatra norrnativna i politika pitanja. Ostatak uvoda saima argument razvijen kroz ovu
trodjelnu strukturu knjige.

Okvir za analizu
etiri poglavlja u I dijelu razmatraju, redorn: kljuna pitanja u raspravama o
globalizaciji; optu definiciju procesa; hronologiju trenda; objanjenje uzrone dinamike ukljuene u globalizaciju. Ova poglavlja zajedno specifikuju pristup usvojen u ovoj knjizi i uporeuju tu perspektivu s glavnim rivalskim
gleditima iznijetim na raznim mjestima u literaturi o globalizaciji.
Poglavlje I, o raspravama o globalizaciji, ispituje bogatu zbirku tvrdnji
i protivtvrdnji izreenih u vezi s globalizacijom. S obzirom na definiciju, na
primjer, neki ljudi izjednaavaju globalne" odnose sa meunarodnim" odnosima, dok drugi naglaavaju razliku izmeu ta dva pojma. S obzirom na
razmjere, neki analitiari shvataju globalizaciju kao preovlaujuu i odluujuu injenicu savremenog drutva, dok je drugi odbacuju kao fantaziju. S
obzirom na hronologiju, neki kau da je globalizacija skoranje deavanje, dok
drugi datiraju njene poetke daleko nazad u istoriju. Kada je rije o objanjenju, neka objanjenja globalizacije iznesena su u materijalistikim terminima
kapitalizma i tehnologije, dok drugi naglaavaju duhovne snage povezane sa
identitetom i saznanjem. Povodom pitanja o drutvenoj promjeni, neke procjene potvruju da globalizacija vri temeljno pregrupisavanje savremenog
drutva, dok drugi tvrde da stare drutvene strukture ostaju netaknute. U
normativnim okvirima, neke procjene favorizuju globalizaciju, dok druge osu-

UVOD

uju njene posljedice. Kada je rije o politici, razliiti ljudi promoviu rivalske
novoliberalistike, negatorske, reformistike i transformistike tokove djelovanja. Ukratko, Poglavlje 1 saima pitanja sadrana u tekuim razmatranjima o
globalizaciji.
Poglavlje 2 mnogo detaljnije fokusira sporna pitanja definisanja globalizacije. Istaknuto je pet optih koncepcija: globalizacija kao internacionalizacija;
globalizacija kao liberalizacija; globalizacija kao univerzalizacija; globalizacija kao vesternizacija i globalizacija kao respacijalizacija (preraspodjela prostora) s irenjem transplanetarnih drutvenih veza. U njemu se dokazuje da
su prve etiri definicije suvine. Jedino posljednji pojam daje globalizaciji"
-osobeno naenj) i u isto vrijeme identifikuje kljuni savremeni istorijski
razvoj. ~statku knjige, meutim, globalizacija upuuje na dolazak i irenje
onoga to se naizmjenino naziva globalni", transplanetarni", transsvjetski" i, u izvjesnom pogledu, suprateritorijalni" rutveni prostori. Tako rei
kao to naglaavamo u Poglavlju 2 savremeni rast transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti nikako nije oznaio kraj teritorijalne geografije i njoj
odgovarajuih privreda, drava i identiteta. Globalni i teritorijalni prostori
meusobno koegzistiraju i imaju veoma sloene uzajamne odnose.
Poglavlje 3 smjeta globalizaciju u istoriju, s posebnom panjom na sporna pitanja hronologije i periodizacije. Ovdje tvrdim da se, ukoliko globalizaciju
shvatimo kao irenje transplanetarnih i suprateritorijalnih odnosa, njen trend
razvio u posljednjih pedeset godina. Istina, vjesnike globalizacije moemo pronai stotinama godina unazad, a znaajne veze irom svijeta postojale su jo
od sredine devetnaestog vijeka. Meutim, kao to u Poglavlju 3 prezentovana
evidencija pokazuje, najvea ekspanzija transplanetarnih odnosa ukljuujui
svestranu pojavu suprateritorijalnosti odigrala se u drugoj polovini dvadesetog stoljea. tavie. u ovom trenutku globalizacijski trend pokazuje izvjesne
znake zaustavljanja. ako ne i nazadovanja.
Poglavlje 4 ispituje objanjenja globalizacije. Ovo pitanje je kljuno sve
dok objanjenje ini osnovu za predvianje, propise i akciju. Procjene posljedica globalizacije. i upotrebljivi politiki odgovori, uglavnom zavise od interpretacije snaga koje generiu sam trend. Prva polovina poglavlja razmatra
odreen broj meusobno suprotstavljenih teorija o globalizaciji, ukljuujui i liberalizam s njegovim naglaskom na trinu ekonomiju, politiki realizam s naglaskom na politiku mo, marksizam s naglaskom na dinamiku kapitalizma,
konstruktivizam s naglaskom na intersubjektivne komunikacije, poststrukturalizam s naglaskom na mo znanja i feminizam s njegovim naglaskom na rodne odnose. Druga polovina poglavlja razmatra eklektiki istorijsko-socioloki
pristup, usvojen u ovoj knjizi. Imajui na umu ovu perspektivu, tvrdim da je
rast transplanetame povezanosti uglavnom rezultat udruivanja: (a) izvjesnih
promjena u razvoju kapitalizma; (b) osnaenog regulativnog aparata posredstvom dravnih, nadravnih i privatnih mehanizama upravljanja; (c) nekoliko
okolnosti u konstruisanju identiteta i (d) znaajnih oblika modernog racionalistikog saznanja.

GLOBALIZACIJA: KRITIKI UVOD

Ukratko, Dio I utvruje da je globalizacija osobena i znaajna pojava u

novijoj svjetskoj istoriji koja u sebe ukljuuje vie odluujuih snaga modernih
drutvenih odnosa. Istina, mnogi razgovori o globalizaciji su konfuzni, suvini, povrni i pomodni. Meutim, pojam se moe graditi na nain koji uzima
u obzir znaajne okolnosti savremenog drutva koje drugi rjenici i analize
ne otkrivaju.

Promjena i kontinuitet
Nadovezujui se na opti okvir analize razvijene u I dijelu, druga grupa od
etiri poglavlja odreuje kojim putevima i u kojem obimu globalizacija utie na drutveni poredak. Globalizacija je u isto vrijeme i uzrok i posljeica.
Ona je ujedno explanandum (neto to treba objasniti) i explanans (neto to
djelimino objanjava). Dok u Poglavlju 4 razmatramo drutvene snage
koje podstiu rast transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti (to jest-globalizaciju kao rezultat), u poglavljima 5-8 baviemo se pitanjima kako ova
rekonfiguracija geografije zauzvrat utie na druge vidove drutvene strukture
(to jest na globalizaciju kao uzronu snagu). Rijeju, da li globalizacija, zajedno sa reorganizacijom drutvenog prostora, takoe ohrabruje ire drutvene
transformacije?
U Poglavlju 5, gdje govorimo o globalizaciji i proizvodnji, tvrdimo da su
transplanetarne veze, u isto vrijeme kada su djelimino izrasle iz kapitalizma,
imale povratnog odjeka u preoblikovanju i irenju kapitalizma. Savremena
ubrzana globalizacija dala je skroman prilog izazovima za promjenu kapitalizma, to jest ekonomije zasnovane na viku akumulacije. Naprotiv, nastanak
transsvjetskih prostora ohrabrio je glavna proirenja kapitalistike proizvodnje, ukljuujui i oblasti informisanja, komunikacija, finansija, masovne potronje i biotehnologije. irenje globalnih odnosa donijelo je sa sobom i nekoliko
znaajnih promjena naina na koje se odvijaju ovi procesi stvaranja vika
akumulacije. Primjeri ukljuuju tzv. offshore aranmane i svjetska korporativna udruenja. Meutim, globalizacija nije dovela u pitanje samu strukturu
kapitalizma. Ako ita drugo, onda je i tekua sve globalnija situacija postala
jedan oblik hiperkapitalizma.
Posmatrajui globalizaciju i upravljanje, u Poglavlju 6 nagovjetavamo
da poveana transplanetarna povezanost podstie prelazak sa dravnog na policentrini nain kontrole. Ovo poglavlje najprije odbacuje dosta este tvrdnje
da jaa globalizacija podstie opte povlaenje, ak i nestanak teritorijalne
drave. Nacionalne vlade zadravaju veliki obim kontrole i ne pokazuju znake
kretanja ka svom nestanku. Meutim, globalizacija je ohrabrila promjene u
nekoliko znaajnih obiljeja drave, na primjer, kada je rije o njenom mandatu u odnosu prema administrativnim jedinicama kojima prua svoje usluge
i o politikim sredstvima koja koristi. Stavie, staro dravno usmjerenje na
centralnu dravnu vlast u jednoj zemlji kao na jedino mjesto odluivanja vie

UVOD

nije odrivo u globalno razvijenijem svijetu. irenje transplanetarnih odnosa

pothranjuje rastuu ulogu poddravnih, supradravnih i nedravnih agencija.
Na ovaj nain, iroka globalizacija tokom savremene istorije pomae da se
otvori era policentrizma, sa raznovrsnim i razuenim upravljanjem.
U Poglavlju 7, u kojem govorimo o globalizaciji i identitetu, tvrdimo da
skoranja, ranije neviena ekspanzija svjetskih odnosa ima tendenciju da oslabi nacionalnu pripadnost, naroito tamo gdje je ovaj osjeaj sopstvenosti i zajednitva povezan sa uspostavIjenom dravom. Drave-nacije ostaju znaajne,
ali one gube doskoranji monopol na izgradnju kolektivnog identiteta koji su
vrsto uvale od poetka do sredine dvadesetog vijeka. Pri tom, globalizacija
ohrabruje odvajanje mnogih pojmova nacionalnog jedinstva od postojeih drava. irenje transplanetarnih odnosa stoga je pomoglo rastu mikro-nacija na
poddravnom nivou, regionalnih nacija na supradravnom nivou i nacionalnih
dijaspora irom svijeta. Istovrerneno, globalizacija je poveala broj drugih,
neteritorijalnih konstrukcija identiteta, na primjer, onih koji su povezani sa
vjerom, klasom, rodom/polom, ili ovjeanstvom kao cjelinom. Iznad svega,
globalizacija podstie umnoavanje identiteta, sa mnotvom raznih nacionalnih i neteritorijalnih osnova postojanja i pripadanja. esto se ovo umnoavanje
stie u jednoj osobi, koja onda trpi hibridni osjeaj svoje sopstvenosti koja obuhvata mjeavinu od po nekoliko nacionalnosti i neteritorijalnih pripadnosti.
Poglavlje 8 upotpunjuje pristup ove knjige promjenama i postojanosti drutvene strukture ispitujui posljedice globalizacije na Ijudsko znanje. U isto
vrijeme kada djelimino izlazi izvan modernog racionalizma, irenje transplanetarnih odnosa takoe ostavlja traga i na strukturu saznanja. S jedne strane,
rastua globalnost esto podstie irenje moderne racionalnosti: to jest sekularistikog, antropocentrikog, instrumentalnog, nauno-tehnikog miljenja. S
druge strane. globalizacija takoe ohrabruje neke antiracionalistike reakcije,
u oblicima kao to su oivljavanje religija i postmodernizam. Pri tom, irenje
transsvjetskih odnosa potpomae neke promjene u ontologijama, metodologijama i estetikama. Uopte, savremena globalizacija podstie prelazak sa
neupitnog racionalizma na mnogo razloniju racionalnost.
Sve u svemu, Dio II ukazuje da se intenzivna globalizacija, kao glavna
rekonfiguracija drutvene geografije, u prethodnih pedeset godina odvijala u
sprezi sa nekoliko znaajnih promjena u drugim osnovnim drutvenim strukturama. Rast transplanetarnih i suprateritorijalnih prostora ohrabrio je, i bio
ohrabren pojavom: (a) novih oblika kapitalistike proizvodnje; (b) vieslojnog
i razuenijeg upravljanja; (c) viedimenzionalnih i hibridnijih identiteta, i (d)
poveanog provjeravanja racionalistikog saznanja. U isto vrijeme, irenje
transsvjetskih veza pokazalo je malo znakova o skorom kraju kapitala, drave,
nacije i moderne racionalnosti. Kao i uvijek u istoriji, globalizacija ukljuuje
zamrenu meuigru promjene i kontinuiteta.

GLOBALIZACIJA: KRITIKI UVOD

Normativna i politika pitanja

Kao to emo pokazati u III dijelu ove knjige, promjene i kontinuiteti povezani
sa globalizacijom mogu imati i pozitivne i negativne uticaje na kvalitet ivota.
Normativna evaluacija naglaena u treoj grupi poglavlja posebno osvjetljava
teme o ljudskoj bezbjednosti, drutvenoj jednakosti i demokratiji. Pojedini
itaoci su mogli oekivati da podjednako budu osvijetljena i pitanja o ekonomskoj djelotvornosti kao temeljnoj politikoj preokupaciji. Na primjer, veina
ekonomista izabrae da o globalizaciji uglavnom sudi u okvirima dobitaka i
gubitaka koje ona nosi sa sobom u pregrupisavanju oskudnih svjetskih resursa. Meutim, perspektiva koja je odabrana u ovoj knjizi shvata ekonomku
djelotvornost i ekonomski rast kao drugorazredne u odnosu na i u njihovoj
slubi bezbjednost, jednakost i demokratiju. Zato produktivnost nije razmatrana kao normativno pitanje u pravom smislu.
U Poglavlju 9, posveenom globalizaciji i (ne)bezbjednosti", istraujemo kako porast transplanetarnih i suprateritorijalnih veza meu ljudima utie
na uslove bezbjednosti i opasnosti u drutvu. Rasprava ispituje ljudsku bezbjednost u mnogolikim oblicima, pokrivajui mir, kriminal, ekoloku cjelovitost, zdravlje, siromatvo, finansijsku stabilnost, zapoljavanje, uslove rada,
identitet, znanje i drutvenu povezanost. Evidencija je izmijeana sa mnogim
vidovima rizika. U nekom pogledu, globalizacija doprinosi poveanju ljudske bezbjednosti, na primjer, putem suzbijanja ratnih pobuda, poboljanjem
sredstava humanitarne pomoi, novim prilikama za zapoljavanje i bogatijim
kulturalnim pluralizmom. Meutim, s druge strane, globalizacija pomae da
budu nastavljeni ili da se prodube oruani sukobi, unitavanje ivotne sredine,
epidemije, siromatvo, finansijske krize, nezaposlenost, eksploatacija radnika,
kulturna razgradnja i drutvena dezintegracija. Ipak, nijedna od ovih pozitivnih ili negativnih posljedica po ljudsku bezbjednost nije sutinska za razvijenu
globalnost samu po sebi. U svakom od ovih sluajeva, rezultat je plod prilagodavanja politike rekonfiguraciji drutvene geografije. Politiki izbor je klju.
Poglavlje 10 bavi se vruim pitanjima globalizacije i (ne)jednakosti".
Ovo pitanje je ispitano u okvirima raspodjele ivotnih ansi s obzirom na klasu, zemaju, rod/pol, rasu, podjelu selo/grad, starost i (ne)sposobnost. Ponovo se
evidencija suoava sa pomijeanou. Na pozitivnoj strani, intenzivna globalizacija u posljednjih nekoliko decenija, u izvjesnim sluajevima, poboljala je
izglede mladih ljudi, siromanih zemalja, ena i drugih podreenih drutvenih
grupa da realizuju svoje mogunosti. Ali, na negativnoj strani, jo izraenije,
globalizacija je u drugim sluajevima osnaila ili poveala razne samovoljne
hijerarhije u savremenom drutvu. Ponovo, dakle, znaajna varijabla u odnosu
izmedu globalizacije i (ne)jednakosti nije, uopte govorei, globalizacija kao
takva, nego prije svega politiki pristup takvome trendu. Globalniji svijet mogao bi da ima vie jednakosti ako bi ljudi izabrali da to urade.
Poglavlje 11 otvara problem globalizacije i (ne)demokratije". Ovdje su
tvrdnje da globalniji svijet nudi ljudima vee mogunosti za kolektivno samo-

UVOD

odreenje suoene sa argumentima da je globalizacija produbila nedostatke

demokratije. S jedne strane, savremeni period poveavanja transplanetarne
povezanosti paralelan je sa irenjem liberalno-demokratskih institucija u odreenom broju drava. Meutim, graani su daleko od adekvatnog uea i
kontrole u tekuem upravljanju globalnim odnosima. Mnogi od ovih demokratskih nedostataka proizlaze iz neznanja, jer kole, mas-mediji, organizacije
civilnog drutva i same dravne agencije proputaju da u potrebnoj mjeri edukuju javnost o globalizaciji. Druge slabosti demokratije lee u institucionalnim
ureenjima, u kojima izbori, parlamenti i sudovi proputaju da obezbijede
odgovarajue mehanizme participacije javnosti i javne odgovornosti u upravljanju globalnim odnosima. Pri tom, razne duboke drutvene nejednakosti,
razmotrene u Poglavlju 10, uzrokuju izrazito tetne posljedice po demokratiju
u savremenom globalizujuem svijetu. Jo jednom, meutim, problem nije sama globalizacija, nego nain na koji se ona prihvata. Inae, mogue su i druge,
demokratskije globalizacije.
Dakle, okolnosti u svakoj od osnovnih oblasti normativnog znaenja
ljudska bezbjednost, drutvena jednakost i demokratija uglavnom su se
razvile kao rezultat politikih izbora u odnosu na globalizaciju. U mjeri u kojoj su ishodi nesreni, razliite politike mogu da poprave stvari. Pod naslovom
(Re)konstrukcija buduih globalizacija", Poglavlje 12 razmatra razne strategije i mjere koje bi mogle da usmjeravaju rastuu transplanetarnu povezanost
u pozitivnijim pravcima. Poslije kritikog prikaza novoliberalistikih, negatorskih, reformistikih i transformistikih pristupa oblikovanju globalizacije,
ova knjiga se opredjeljuje za odbranu jedne mjeavine ambicioznog reforrnizma" i opreznog transformizma" kao najpraktinijeg naprednog postupka
u dananje vrijeme. Predloene su brojne mjere koje bi ljudima mogle da donesu sutinski veu bezbjednost, drutvenu jednakost i demokratiju u okviru
sveukupnog drutvenoQ poretka koji se ubrzano strukturie pod uticajem hiperkapitalizma, policentrinog upravljanja, hibridnih identiteta i refleksivne
racionalnosti. Takoe su procijenjene prilike za i prepreke na putu ostvarivanja
ovih altemativnih globalizacija.
Ukratko, Dio III unapreuje optunicu protiv novoliberalistike globalizacije, ali ne donosi presudu protiv globalizacije kao takve (osobene karakteristike novoliberalizma izloene su detaljno u Poglavlju 1). Ukoliko dananja globalizacija esto poveava nesigurnost, nejednakost i demokratske
nedostatke, ovi negativni ishodi mogu se pripisati sistemu novoliberalistike
politike koja dri u aci (ne)upravljanje transplanetarnim i suprateritorijalnim
prostorima jo od 1980-ih godina. Alternativni, bolji pristupi dostupni su za
budunost.
Rijeju, ova knjiga ima za cilj da unaprijedi razumijevanje globalizacije
koje moe biti od koristi u oblikovanju procesa u pozitivnim smjerovima. Radi
odgovarajue informacje, kljuna pitanja sveukupnog argumenta navedena su
u pregratku na str. 29. Citaoci e takode nai pregratke i na drugim mjestima
u ovoj knjizi koji saimaju sadraj pojedinih poglavlja.

GLOBALIZACIJA: KRITIKI UVOD

Osnovne teze o globalizaciji

globalizaciju je najbolje razumjeti kao rekonfiguraciju drutvene geografije obiljeenu rastom transplanetarnih i suprateritorijalnih veza meu
ljudima
(2) premda se tako definisana globalizacija pojavljivala i ranije, trend se odvija najveom brzinom, u najveem stepenu i sa najveim uticajem od
sredine dvadesetog vijeka
(3) u odnosu na uzronost, globalizacija kao razvitak strukturne geografije
blisko je povezana sa konkurentskim razvojima strukture proizvodnje,
upravljanja, identiteta i saznanja
(4a) savremena snana globalizacija oznaena je kontinuitetom utoliko ukoliko ovaj trend nije izbrisao primarne preegzistentne drutvene strukture
kao to su teritorijalna geografija, kapitalistika proizvodnja, dravno
upravljanje, nacionalni identitet i racionalistiko saznanje,
ali
(4b) globalizacija je podstakla i znaajne promjene izvjesnih obiljeja teritorijalnosti, kapitala, drave, nacije i moderne racionalnosti, i
(4c) ohrabrila je rast dodatnih oblasti i oblika akumulacije, nedravnih oblika upravljanja, nenacionalnih oblika identiteta i neracionalistikih oblika saznanja
(5a) savremena intenzivna globalizacija ima neke znaajne pozitivne posljedice u odnosu na ljudsko drutvo, drutvenu jednakost i demokratiju,
ali
(5b) noviji rast transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti bez presedana
takoe je povezan sa raznim pojaanim nesigurnostima, pogoranim nejednakostima i produbljenim demokratskim slabostima
(6a) ovi pozitivni i negativni ishodi ne proistiu iz globalizacije kao takve,
nego iz politikih izbora o kojima se moe raspravljati i koji se mogu mijenjati i
(6b) savremena globalizacija mogla bi donositi mnogo bolje rezultate u okvirima ljudske bezbjednosti, drutvene jednakosti i demokratije s promjenom politikog kursa sa novoliberalizma ka mjeavini ambicioznog reformizma i opreznog transformizma, premda ni politike prepreke za
ostvarenje ove preorijentacije ne smiju biti potcijenjene.
(1)

DIO I

OKVIR ZA ANALIZU

Budui da je sve to je u nekoj vezi sa globalizacijom duboko sporno, nita to je reeno o njoj ne smije se uzeti zdravo za gotovo. Svako objanjenje
problema mora da ima otvoreno i jasno polazite. Veoma dugaak prvi dio ove
knjige mora stoga da paljivo ustanovi opti okvir za analizu globalizacije.
S obzirom na ovaj cilj, Poglavlje 1 postavlja pozornicu za raspravu istraivanjem mnogih taaka neslaganja o globalizaciji. Poglavlje 2 ispituje razne
pojmove o globalizaciji i posebno specifikuje definiciju koja predvodi analizu
u ovoj knjizi. Poglavlje 3 razmatra hronologiju globalizacije koja odgovara
ovoj koncepciji. Poglavlje 4 zatim obraduje razliita objanjenja globalizacije
i prikazuje objanjenje s kojim nas upoznaje ova knjiga. Sa ovako razvijenim
okvirom za analizu u rukama, posljedice globalizacije mogu se sistematski
istraivati u drugom i treem dijelu knjige.

POGLAVLJE 1

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI
Osnovna pitanja ovog poglavlja
Odakle poeti?
Kontinuitet ili prornjena?
Osloboenje ili okovi?
ta da se radi?
Zakljuak

Osnovna pitanja ovog poglavlja

globalizacija je temeljno sporno pitanje
mnoge rasprave odnose se na poetne premise u vezi sa definicijom, razrnjerama, hronologijom i objanjenjem globalizacije
druge rasprave tiu se naina i obima u kojima globalizacija mijenja ili ne
mijenja drutvo, ukljuujui njegove osnovne strukture proizvodnje, upravijanja, identiteta i saznanja
dodatni argumenti usredsreuju se na normativne procjene globalizacije,
naime, da li ona poboljava ili podriva ljudsku bezbjednost, drutvenu jednakast i demokratiju
dalja neslaganja vrte se oko politikih odgvvora na globalizaciju, posebno
izmeu novoliberalistikih, negatorskih, reformistikih i transformistikih
strategija

Na putu izmeu Inganga i Mbale, udarajui trnokopima, radnici kopaju kanal

da bi postavili kabl od optikih vlakana koji e povezivati periferijske oblasti
istone Ugande u globalnu telekomunikacionu mreu. U Nju Delhiju, vozai
taksija pitaju putnike iz inostranstva koliko daleko ive, mjereno satima letenja avionom. Da bi obiljeio postsovjetska vremena, reklamni pano u Moskvi
upuuje potroaa u Super Shop" (izuzetnu prodavnicu prim. prev.) koja
se zove Global USA" (globalne Sjedinjene Amerike Drave prim. prev.)
i koja se nalazi na kraju ulice koja poinje kod Lenjinovog mauzoleja. Drugi znak, koji se uzdie iznad favela Sao Paola, nagovara vozae u prolazu
pozivom Globalizuj Isusa!", dok islamista u Teheranu proslavlja globalnu
upravu kao dolazak Mahdija, dvanaestog imama. U delti Nila, mjesni trgovac kojeg unajmljuje jedna prekogranina kompanija da kupuje krompir za
potrebe evropskih prionica oboava ivot sa mobilnim telefonom, modnim

14

OKVIR ZA ANALIZU

spektaklima, satelitskom televizijom i sportskim automobilom, premda i dalje

na sebi nosi GALABIJU (tradicionalni arapski bijeli ogrta PRIM. PREV). Butik
(mala prodavnica modne odjee PRIM. PREV.) u Portlandu, Oregon, prodaje
globalnu odjeu", dok restoran na londonskom Brompton Road-u (putu za
Brompton PRIM. PREV.) prodaje globalnu hranu". Od Pekinga do Johanesburga, od Davosa do Porto Alegrea, bujica svjetskih samita (skupova na najviem
politikom nivou PRIM. PREV.) i svjetskih foruma (predstavnika najbogatijih
zemalja PRIM. PREV.) raspravlja o posljedicama globalizacije vezanim za ljudsku bezbjednost, drutvenu jednakost i demokratiju.
Ovi kratki snimci prikazuju samo nekoliko od bezbrojnih dogaaja uzdu i poprijeko kontinenata, starosnih grupa, klasa, kultura, rasa, polova, urbanih i ruralnih naseobina putem kojih se autor susrijetao sa globalnou"
piui (i sada dopisujui) ovu knjigu. Nesumnjivo, svaki italac moe pridodati
svoje vlastite kolekcije ovakvih dogaaja, premda vjerovatno manje ratrkanih
od gore navedenih primjera. Globalni govor" postao je standardna propusnica
za novinare, politiare, menadere, reklamere, bankare, zabavljae, funkcionere, kompjuterske eksperte, aktiviste i istraivae irom planete. Rjenik
globalizacije" uao je u gotovo sve velike svjetske jezike. Svakodnevni ivot
danas donosi neprekidne izvjetaje o globalnim komunikacijama, globalnim
finansijama, globalnim zdravstvenim problemima, globalnim tritima, globalnim migracijama i globalnoj pravdi.
Globalizacija" je postala znaenjima prenatovarena rije. Ljudi povezuju
njen pojam sa gotovo svakom smisaonom savremenom drutvenom promjenom, sa argumentima o nenadano iskrslom dobu informacija, o uzmaku drave, o smrti tradicionalnih kultura i o dolasku postmoderne epohe. U normativnim okvirima, neki ljudi povezuju globalizaciju sa napretkom, prosperitetom
i mirom. Za druge, meutim, rije priziva liavanje, nesreu i propast. Niko
nije ravnoduan. Mnogi su zbunjeni.
Da bi se na poetku unio neki red u ovu analitiku zbrku, ovo uvodno
poglavlje mapira mnoge tvrdnje i protivtvrdnje izreene o globalizaciji. Istovremeno, stranice koje slijede lociraju argumente iz spomenutih rasprava, izotrene u ovoj knjizi. Iz ovog razmatranja itaoci mogu da pribave i izvjetaj
o sprovedenim istraivanjima o globalizaciji i prikaz posebnih perspektiva
zamiljenih izmeu korica ove knjige.
Prvi odjeljak biljei izuzetno razliita polazita koja ljudi usvajaju kada
razmiljaju o globalizaciji. Drugim rijeima, ovi paragrafi nagovjetavaju pitanja koja su detaljno razmotrena u ostatku prvog dijela. Drugi odjeljak poglavlja
ispituje razne afirmacije i negacije drutvene promjene koju su analitiari povezali sa globalizacijom. Ovi paragrafi stoga uvode pitanja koja su potpunije razmotrena u Dijelu II. Trei odjeljak okuplja mnogostruka odobravanja i osude
globalizacije, dok etvrti odjeljak razvija irok spektar politikih pravaca koje
je mogue zagovarati s obzirom na globalizaciju. Ova dva posljednja odjeljka
stoga izvjetavaju o pitanjima koja su nairoko razmotrena u Dijelu III.

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

15

Raznovrsnost objavljenih argumenata o globalizaciji, naravno, ne smije

biti preuveliana. Poslije svega, mnoga istraivanja ovog predmeta ire se iz
sjevernih zemalja i objavljuju se na engleskom jeziku. Stavie, najvei broj
prouavanja globalizacije dolaze iz ograniene drutvene baze urbano nastanjenih, bijelih, profesionalnih, judeo-hrianskih, sredovjenih ljudi. Prepuna
ovakvih pristrasnosti, postojea literatura ma koliko bila raznovrsna ne
pokriva adekvatno mnoga iskustva globalizacije.

Odakle poeti?
Mnoge rasprave o globalizaciji nikada ne odu dalje od svae o poetnim premisama u vezi sa definicijom, razmjerama, hronologijom i okvirom za objanjenje. U vezi sa definicijom, ljudi esto zamiljaju globalizaciju u radikalno razliitim znaenjima, priajui, pri tom, od samog poetka, svako svoju
priu. U vezi sa razmjerama, ljudi donose veoma razliite procjene o obimu
globalizacije. Na jednom kraju spektra izvjesni posmatrai tvrde da je dananji svijet potpuno globalizovan; na suprotnom polu ultra-skeptici negiraju
da se deava ikakva globalizacija. Kada je rije o hronologiji, neki nalaze
tragove globalizacije jo u antikoj istoriji, dok drugi otkrivaju njene poetke
u svega nekoliko decenija unazad. S obzirom na objanjenje, analitiari su
identifikovali iroko razlikovanje kulturne, ekonomske, politike i/ili tehnoloke dinamike globalizacije. Sa tako oprenim polazitima, mnoge rasprave o
globalizaciji bile su osuene na propast.

O emu je rije?
Prepirke i zabune povodom globalizacije esto poinju s pitanjem o definiciji. Doista, mnogi ljudi prizivaju pojmove o globalizaciji a da pri tom ne kau
otvoreno ta podrazumijevaju pod tim terminom. Na primjer, razni komentatori opisuju globalizaciju kao pozornicu kapitalizma" ili poznu modernost"
bez specifikovanja sadraja takvih fraza. Neki autori iznose neodreene primjedbe, kao, na primjer, da je globalizacija novi nain miljenja". Cirkularne
definicije takoe nisu od neke pomoi, sa tvrdnjama kao to je ova: globalizacija je tekui proces postajanja globalnim" (Archer, 1990: 1). Ovako i na druge naine, globalizacija" esto postaje etiketa za pokrivanje svega to neko
zamisli. Otuda, nije nimalo udno to su kritiari otkrili prazninu globalnog
brbljanja". Jo rane 1943. godine jedna amerika kongresmenka se poalila da
je sve to globaloney" (globalna glupost pram. prev; Luce, 1943).
Ipak su takva masovna negiranja nepravina. Poslije svega, mnogi kljuni
pojmovi u socijalnoj analizi mogu da se koriste labavo i neodreeno. Koliko
esto nalazimo hermetina objanjenja klase", kulture", novca", zakona",
razvoja", internacionalnosti" itd.? Stavie, neke upotrebe globalizacije" ne-

16

OKVIR ZA ANALIZU

izmjerno su pounije nego razvueni globalni razgovor. Ozbiljna akademska

literatura o ovom predmetu razvila se u toku prethodne dvije decenije.
Sve u svemu, zabuna opstaje zato to su specifinije ideje o globalizaciji
esto veoma razliite. Moemo razlikovati najmanje pet izrazitih shvatanja
globalizacije. Ove definicije su, u nekom pogledu, u meusobnom odnosu, a u
odreenom obimu se i preklapaju, ali su njihova znaenja sutinski razliita.
Jedan popularni pojam zamilja globalizaciju u obliku internacionalizacije. Iz ove perspektive giobalno" je jednostavno jo jedan pridjev da se opiu
prekogranini odnosi izmeu zemalja, a globalizacija" obiljeava rast medunarodne razmjene i meuzavisnosti. U ovom smislu, Paul Hirst i Grahame
Thompson prepoznali su globalizaciju u obliku ogromne i sve jae bujice
trgovine i kapitalnih investicija izmeu zemalja" (1996: 48). Evidencija takve
globalizacije" moe se, naizgled, nai u poveanim kretanjima ljudi, bolesti,
poruka i ideja izmeu (sve veeg broja prim. prev.) zemalja.
U drugoj upotrebi globalizacija se sagledava kao liberalizacija. Ovdje
globalizacija" upuuje na proces otklanjanja dravnih ogranienja na kretanja izmeu zemalja s ciljem da se uspostavi jedna otvorena", bezganina"
svjetska privreda. U tom pravcu, jedan analitiar nagovjetava da globalizacija postaje istaknuta krilatica za opisivanje procesa medunarodne ekonomske
integracije" (Sander, 1996: 27). Evidencija takve globalizacije" u nedavnim
decenijama moe se nai u nairoko preduzetom smanjivanju ili ak ukidanju
regulativih trgovinskih prepreka, ogranienjima razmjene stranih valuta, kontrole kapitala i viza (za graane odreenih zemalja).
Tree shvatanje izjednaava globalizaciju sa univerzalizacijom. Doista,
kada su 1940-ih godina Oliver Reiser i Blodwen Davies kovali glagol globalizovati", oni su mu pripisali znaenje univerzalizovati" i predvidjeli planetarno spajanje kultura" u jedan globalni humanizam" (1944: 39, 201, 205, 219,
225). U ovoj upotrebi, globalno" znai cijelosvjetsko" ili irom svijeta", a
globalizacija" je proces irenja raznih predmeta i iskustava meu ljudima na
svim predjelima planete Zemlje.
Cetvrta definicija razmatra globalizaciju kao vesternizaciju (pozapadnjaenje prim. prev.) ili modernizaciju, posebno u amerikanizovanom" obliku
(Spybey, 1996; Taylor, 2000). Pratei ovu ideju, globalizacija je kretanje kojim
se drutvene strukture epohe modernosti (kapitalizam, racionalizam, industrijalizam, birokratizam, individualizam i tako dalje) ire po cijelom svijetu,
prirodno ruei zateene kulture i lokalna samoodreenja u ovom procesu.
Globalizacija" u ovom smislu ponekad se opisuje kao imperijalizam MekDonaldsa, Holivuda i CNN-a (Shiller, 1991; Barber, 1996; Ritzer, 1996; Gowan,
1999). Martin Khor je, slino ovome, izjavio da je globalizacija ono to mi u
treem svijetu ve nekoliko stoljea nazivamo kolonizacija" (Khor, 1995; vidi
takoe Biel, 2000; Ling, 2000).
Peti pristup koji je razvijen u ovoj knjizi prepoznaje globalizaciju kao
respacjalizaciju (reorganizaciju prostora prim. red). Slijedei ovu interpretaciju, globalizacija zahtijeva rekonfiguraciju drutvene geografije porastom

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

17

transplanetarnih veza meu ljudima. U ovom smislu, na primjer, David Held

i Anthony McGrew definiu globalizaciju kao proces (ili niz procesa) koji
utjelovljuju transformaciju prostorne organizacije drutvenih odnosa i transak
cija" (Held i dr., 1999: 16; takoe Massey, 1994; Short, 2001; Rosenau, 2003).
Najzad, neki autori povezuju savremenu globalizaciju sa tendencijom deteritorijalizacije, tako da drutveni prostor vie ne moe biti odreen bez ostatka u
oblicima teritorijalnih mjesta, teritorijalnih razdaljina i teritorijalnih granica
(O Tuathail, 2000). U ovom smislu, ova kniga istie uspon suprateritorijalnosti
u savremenoj globalizaciji.
Svako od ovih pet shvatanja moe da saini jedan razraen i, na jedan ili
drugi nain, plodan izvjetaj o savremenoj istoriji. Meutim, uprkos nekim
preklapanjima izmeu ovih razliitih pojmova, sredita svakog od njih se meusobno znaajno razlikuju. Tako, na primjer, ljudi koji globalizaciju shvataju
kao internacionalizaciju i ljudi koji je prepoznaju kao respacijalizaciju razvijaju veoma razliita shvatanja ovog problema.

injenica ili matarija?

I kada su saglasni i kada nisu u pogledu opte definicije globalizacije, ljudi esto daju veoma razliite procjene o obimu njenog razvoja. S jedne strane, analitiari koje bismo mogli opisati kao globaliste" tvrde da savremeni
drutveni odnosi postaju potpuno globalizovani. Globalisti takoe nastoje da
shvate globalizaciju kao pojedinano najvaniju injenicu savremene istorije.
S druge strane, ultraskeptici odbacuju svaki pojam o globalizaciji kao mit.
Izmeu ovih ekstrema, drugi analitiari shvataju globalizaciju kao znaajan
trend, ali kao trend koji koegzistira sa drugim vanim razvojima i koji jo nije
zavren. Ova znatno umjerenija objanjenja takoe esto naglaavaju neoekivano pojavljivanje globalizacije izmeu zemalja, klasa i drugih drutvenih
grupacija.
Izjave globalista o sveprisutnosti i sve-znaajnosti globalizacije potiu kako od energinih pobornika njenog trenda tako i od njenih neumoljivih protivnika. Pobornicima se pridruuju brojni korporacijski savjetnici i prvaci novih
tehnologija. Na primjer, gurui upravljanja, kao to su Kenichi Ohmae i John Naisbitt, napisali su bestselere u kojima slave svijet bez granica" (Ohmae, 1990;
Naisbitt, 1994). Veliki broj poslovne tampe najavljuje izvandravna preduzea" koja e ostvarivati najveu proizvodnost i profite slobodno poslujui s kraja na kraj globalnog prostora (Holstein i dr., 1990). Slino, mnogi entuzijasti
interneta redovno preuveliavaju broj on line konekcija i stepen elektronske
trgovine. Mnogi reklameri, novinari, politiari i drugi skloni hiperbolisanju
takoe proslavljaju dananji svijet kao temeljno globalizovani svijet.
Neki kritiari tekuih usmjerenja globalizacije takoe iznose stroge zahtjeve u vezi sa razmjerama njenog procesa. Na primjer, brojni aktivisti civilnog drutva i akademici-disidenti smatraju da globalne korporacije danas

18

OKVIR ZA ANALIZU

vladaju svijetom (Barnet i Cavanagh, 1994; Brecher i Costello, 1994; Korten,

1995; Berger i dr., 1998-9; Barlow i Clarke, 2001). Na slian nain, mnogi iz
istih krugova osuuju globalne agencije moi, kao to su Meunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija (STO),
za uzurpaciju vlasti od strane drava i lokalnih uprava (Barker i Mander, bez
datuma; Georg i Sabelli, 1994; Burbach i Danaher, 2000). U meuvremenu,
brojni obnovitelji religija i reakcionarni nacionalisti protestuju da bujica globalizacije brie tradicionalne kulture. U ovom smislu, voa Nacionalnog fronta
u Francuskoj, Jean-Marie Le Pen, kritikovao je svoju zemlju kada je otila na
klanicu euro-globalizacije" (Globe and Mail, 3. maj 2002: A7)
Bilo kao pobornici ili kao kritiari globalizacije, globalisti smatraju da
je njen trend od istaknute i odluujue vanosti u savremenoj istoriji. U ovom
smislu, nekolicina pisaca je shvatila tekui rast globalnih komunikacija kao toliko znaajan koliko i irenje tamparija od prije 500 godina, pronalazak pisma
prije 5000 godina, ili razvitak ljudskog govora prije 40 000 godina (Ploman,
1984: 37; Gates, 1995: 8-9). Sa svoje strane, bivi predsjednik Brazila, Fernando Henrique Cardoso, naglasio je da su posljedice globalne svijesti toliko
velike za nae vrijeme kao to je, prije pet vjekova, bilo Kopernikovo otkrie
da se Zemlja okree oko Sunca, a ne obrnuto (Cardoso, 1996).
Na strani krajnje suprotnoj globalistikim izjavama, ultra-skeptici poriu
postojanje bilo kakve stvari kao to bi bila globalizacija. Za ove analitiare,
svaki razgovor o globalnom je prazan argon, pomodarstvo, hvalisanje, mit i
retorika. Tvrdnje o globalizaciji nisu drugo do neumjereno pretjerivanje, ako
ne i potpuna sanjarija. Sumnjivci odbacuju razgovor o globalizaciji" kao pomodan rjenik o vievjekovnim uslovima svjetske politike. Prouavanja ovog
sablasnog predmeta su stoga isto gubljenje vremena. Sklopimo ovu knjigu!
Sa skeptikog stanovita, mnogo toga to je reeno o takozvanoj globalnoj" privredi je mitsko (Zysman, 1996; Hirst i Thompson, 1999: 2, 6; Helliwell,
2000). Znaenjski globalne" kompanije su stvarno duboko utjelovljene svaka
u svojoj zemlji, a njihovo postovanje je potpuno upleteno u logiku meudravnih odnosa (Kapstein, 1991-2; Ruigrok i Van Tulder, 1995; Doremus i dr.,
1998). Doista, za ove analitiare navodna globalizacija" nije i nee uiniti
nita da promijeni osnovnu injenicu svjetske politike, to jest suverenih drava (Krasner, 1994; Nicholson, 1999). Takozvane institucije za globalno"
upravljanje nisu demonstrirale nikakvu mo odvojeno od svojih dravnih djelova. Slino, svaka pria o globalnom" civilnom drutvu i globalnoj" kulturi
jeste budalatina.
Drugi, poput autora ove knjige, nali su se izmeu globalistikih i ultraskeptikih krajnosti. Iz ovakve perspektive globalizacija je zaista osoben i
znaajan razvitak u savremenog svjetskoj istoriji. Meutim, njene razmjere i
posljedice zahtijevaju da budu paijivo odmjerene i odreene. Niti je globalizacija jedini, niti najznaajniji trend u dananjem drutvu. Dakako, ona se odvija
uporedo i tijesno povezana sa drugim vanim drutvenim trendovima, kao

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

19

to su promjene u strukturi proizvodnje, upravljanju, identitetu i znanju koje

emo razmatrati u Dijelu II.
Pri tom, rnnoge odmjerene procjene obima globalizacije esto su naglaavale neoekivan razmah ovog procesa. Shodno takvom izvjetaju, neke zemlje (poput SAD) i regioni (poput Zapadne Evrope) iskusili su, uopte uzev,
mnogo vie globalizacije nego drugi (poput Mongolije i podsaharske Afrike).
Takoe, urbani centri, u cjelini, gomilaju vie globalnih odnosa nego ruralne
oblasti. Globalni odnosi, takoe, pokazuju tendenciju neoekivanih sukoba sa
starosnim grupama, klasama, kulturama, polovima i rasama. Rijeju, dimenzije globalizacije su mnogo sloenije nego to i globalisti i ultraskeptici mogu
da shvate.

Staro ili novo?

Uporedo sa definicijom i razmjerama, sljedee pitanje polaznih naela u raspravama o globalizaciji odnosi se na hronologiju. Da li je irenje globalnih
odnosa novo za savremenu istoriju? Ili , da li je trend zapoeo prije nekoliko
generacija, vjekova ili ak milenijuma? Da li je globalizacija ciklina pojava
koja dolazi i odlazi s vremena na vrijeme? Kao to se z noe oekivati, hronologija na koju se odreeni autor poziva zavisi od definicije koju prihvata.
Na primjer, analitiari koji efiniu globalizaciju u okvirima internacionalizacije ili liberalizacije esto shvataju ovaj proces kao povratan trend koji
se ve pojavljivao u ranijim stjecitima istorije modemih dravnih sistema. U
ovom smislu, Ian Clark razlikuje naizmjenine faze globalizacije" i fragmentizacije" u meunarodnoj istoriji (Clark, 1997). Brojne studije naglaavaju da
su, u proporcionalnim okvirima, nivoi trgovine, stalnih migracija i investicija
izmeu zemalja bili jednako visoki (ako ne i vii) u poznom devetnaestom vijeku kao i u predveerje 2000. godine (upor. Zevin, 1992; Wade, 1996; Hirst
i Thompson. 1999; O'Rourke i Williamson, 1999). Na osnovu ovakve evidencije, mnogi komentatori tvrde da u savremenoj globalizaciji nema nita novo.
I druga objanjenja pripisuju globalizaciji dugu istoriju, ali je radije posmatraju u linearnim prije nego u ciklinim okvirima. Ovi autori uglavnom
smatraju da je globalizacija, u malom obimu, zapoela ovdje-ondje prije 100
do 500 godina i da je neviene razmjere dostigla u tek minulim decenijama. U
ovom obliku, Roland Robertson govori o fazi klijanja" globalizacije izmeu
ranog petnaestog i sredine osamnaestog vijeka i o periodu njenog uzleta" od
sredine devetnaestog vijeka (1992: 58-9). Sa svoje strane, privredni analitiar
Michael Porter i teoretiar svjetskih sistema Christopher Chase-Dunn smjestili su poetak globalizacije u pozni devetnaesti vijek (Porter,1986; ChaseDunn, 1989: 2). S druge strane, u ovoj perspektivi istorije globalizacije sagledavaju se znaajne kvantitativne i kvalitativne razlike izmeu devetnaestog
vijeka i dananjeg dana (Baldwin i Martin, 1999; Bordo i dr., 1999; Keohane
i Nye, 2000).

20

OKVIR ZA ANALIZU

U meuvremenu, drugi argumenti naglaavaju da je globalizacija u cjelini novost za dananje vrijeme. Prema ovim tumaenjima, globalni odnosi
osvanuli su tek sa mlaznim avionom i kompjuterskom mreom. Iz ovakve
perspektive, tekua istorija iskuava prvu globalnu revoluciju" i iznenadan
skok u nove stvarnosti" (Drucker, 1989; King i Shneider, 1991).
Prihvatajui shvatanje globalizacije kao rast transplanetarnih i, jo specifinije, suprateritorijalnih drutvenih odnosa, ova knjiga najvie izvlai iz
drugog od tri upravo rezimirana hronoloka okvira. Globalne veze imaju izvjesne prethodnice u ranijim vjekovima, ali se one pojavljuju kao preovlaujui,
osnovni aspekti drutvenog ivota uglavnom od sredine dvadesetog vijeka.
Razni pokazatelji predstavljeni su u Poglavlju 3 da bi prikazali eksponencijalni
porast globalnosti u skoranjim decenijama. Tako rei, tane razmjere globalnih odnosa teko je odrediti utoliko to se veina drutvenih podataka (bujice
trgovine i investicija, politika participacija, aktivnosti razonode i tako dalje)
prikuplja u odnosu prema dravnim i drugim teritorijalnim jedinicama. Mi
jo nemamo zadovoljavajuu globalnu statistiku.
Dalje rasprave koje se tiu istorijske putanje globalizacije odnose se na
njen budui kurs. Sudei prema nekim predvianjima, dvadeset prvi vijek
iskusie nastavljanje ako ne i dalje ubrzavanje tekueg visokog nivoa globalizacije. Druga perspektiva nagovjetava da e se globalizacija usporiti ili
zaustaviti kad bude dostigla odreeni nivo rasta. Trea prognoza shvata globalizaciju kao ciklian trend, tako da je nedavna faza porasta globalnih odnosa
prolazna i da e je naslijediti faza njenog smanjivanja (Rugman, 2001; James,
2001). etvrto predvianje najavljuje budunost de-globalizacije kao posljedicu nacionalistikih i lokalistikih otpora. Analiza sprovedena u ovoj knjizi
oekuje dalju globalizaciju u doglednoj budunosti, premda e politiki izbori
sutinski uticati na nivoe i pravce njene ekspanzije.

ta rukovodi globalizacjom?
Kao i kada je rije o definiciji, razmjerama i hronologiji, nema konsensusa ni
u pogledu snaga koje pokreu globalizaciju. U stvari, mnoga prouavanja ove
teme nairoko izbjegavaju pitanje objanjenja. Njihove deskripcije, mjerenja,
procjene i preporuke povodom globalizacije nemaju korijena u nekoj izriitoj
teoriji. Ova knjiga pokuava da izbjegne ovaj nedostatak postavljajui jedan
okvir za objanjenje u svojem etvrtom poglavlju.
Premda veina istraivanja globalizacije preutkuje svoje teorijske perspektive, moe se uoiti velika razlika izmeu idealistikih i materijalistikih
pristupa. Metodoloki, idealistika objanjenja shvataju globalizaciju kao proizvod mentalnih snaga kao to su imaginacija, pronalazak, metafora, identitet
i ideologija. Primjeri teorija koje naginju ka idealizmu ukljuuju u sebe drutveni konstruktivizam, postmodernizam i postkolonijalizam. Suprotno, metodoloki materijalisti shvataju globalizaciju kao rezultat konkretnih snaga kao

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

21

to su priroda, proizvodnja, tehnologija, zakoni i institucije. Primjeri teorija

koje naginju materijalizmu ukljuuju u sebe liberalizam, politiki realizam,
marksizam i drutvenu ekologiju. U suprotnosti i prema iealizmu i prema
materijalizmu, eklektiki pristup, prihvaen u ovoj knjizi, dri se uvjerenja
da i konkretne i mentalne okolnosti u znaajnoj mjeri oblikuju i usmjeravaju
globalizaciju. Stoga, kao to je izloeno u Poglavlju 4, i kao to je ponovljeno u temama za poglavlja za Dio II, analiza pridaje uzroni znaaj pitanjima
identiteta i znanja jednako kao i pitanjima proizvodnje i upravljanja. Doista,
misaone i materijalne aspekte globalizacije treba shvatiti kao saodreujue,
tako da svakog od njih u znaajnoj mjeri oblikuje onaj drugi.
Produbljujui idealistiko-materijalistiko razvoe, druga kljuna taka u
teorijskoj debati suprotstavlja individualistiko i strukturalistiko razumijevanje globalizacije. Metodoloki individualistiki argumenti shvataju globalizaciju kao ishod odluka odreenih drutvenih aktera (kao to su poslovni ljudi,
graani, funkcioneri i politiari). Suprotno, metodoloki strukturalistika gledita shvataju globalizaciju kao proizvod snaga utjelovljenih u drutveni poredak (kao to su kapitalizam, dravno ureenje, nacionalizam, racionalizam i
tako dalje). Tako teorijske rasprave o globalizaciji ponavljaju stare sporove u
drutvenom istraivanju izmeu voluntarista i determinista o tome u kojem
stepenu ljudski rad (itaj, ljudski izbori) oblikuje istoriju. Drei se srednjeg
metodolokog puta, objanjenje koje ovdje nudimo zauzima takozvano struk
turacionistiko" stanovite, gdje se struktura i djelatnost uzajamno uzrokuju
(Giddens, 1984; Scholte, 1993: pogl. 7). Zato je knjiga puna osvrta na odluke
pojedinih aktera (posebno u Dijelu III) i na dublje drutvene snage (posebno
u Dijelu II) , kao i na veze izmeu njih.
Trei veliki metodoloki problem za prouavanja globalizacije jeste odnos izmeu anlitiara i analiziranog. S jedne strane, slijedei pretpostavke
drutvene nauke", mnogi autori zauzimaju pozitivistiko stanovite da su
akademska istraivanja odvojena od drutvene stvarnosti koju prouavaju i da
ne treba da na nju imaju ikakvog uticaja. Sa ovog metodoloki objektivistikog
stanovita, istraivai globalizacije mogu smatrati znanje koje proizvode kao
politiki neutralno. S druge strane, metodoloki subjektivisti (poput nekih
radikalnih postmodernista) tvrde da znanje u cjelosti izvire iz iskustva osobe
koja ga gradi. Ovi ultra-relativisti mogu takode da tvrde da sva miljenja imajuidnaku vrijednost, ne ostavljajui prostora za moralno odluivanje izmeu
rivalskih stanovita. U objektivistiko-subjektivistikom spektru, kao i u idealistiko-materijalistikim i agent struktura debatama, ova knjiga zauzima
srednju poziciju, sa pretpostavkom da znanje i drugi aspekti stvarnosti grade
dualitet uzajamnog uzrokovanja. Drugim rijeima, razumijevanje globalizacije odraava drutvene uslove koji okruuju njenu konstrukciju; i u isto vrijeme
ovo razumijevanje povratno djeluje i pomae u oblikovanju ovih irih konkretnih okolnosti. Tako akademsko znanje o globalizaciji ima ne samo intelektualni znaaj nego i politike posljedice. Prihvatajui pretpostavku o uzajamnom
odredivanju teorije i prakse, knjiga ne pokuava da zaobie normativna pitanja

22

OKVIR ZA ANALIZU

i politike izazove. Naprotiv, u cijeloj knjizi, duna panja posveena je politikim posljedicama iznesenih argumenata.
Suvino je rei, upravo spomenuta teorijska pitanja kao to su ona o
definiciji, razmjerama i periodizaciji zahtijevaju mnogo vie razrade nego
to je gore uinjeno. Stoga e sva ova pitanja biti ire razmatrana u daljim poglavljima Dijela I. Cilj ovog uvodnog poglavlja samo je u tome da identifikuje
presudna pitanja polaznih osnova koja svako objanjenje globalizacije treba
da odredi.

Kontinuitet ili promjena?

Uporedo sa argumentima u vezi sa definicijom, razmjerama, periodizacijom
i objanjenjem, rasprave o globalizaciji dobrim dijelom prerastaju u debate o
promjeni u savremenom drutvu. Mnogi ljudi dijele intuiciju, ovdje artikulisanu od strane sociologa Antony Giddensa, da pojavljivanje globalizovanih
poredaka znai da je svijet 'u' kojem ivimo drugaiji od onog iz prolih vremena" (1991: 225; takoe Burbach i Robinson, 1999; Giddens, 2002). Primajui filadelfijsku Medalju slobode 1994. godine, praki dramski pisac i politiar
Vaclav Havel izjavio je da, dok je ranije rat obezbjeivao glavni stimulans
drutvene transformacije, danas snage promjene izviru uglavnom iz globalizacije. Bezbrojni drutveni komentatori bili su u iskuenju da, u jednom ili
drugom momentu, iznesu dalekosenu objavu o svjetsko-istorijskom znaaju
savremene globalizacije.
Pa kakav je, vien izblie, karakter drutvene promjene u kontekstu tekue globalizacije? Doista, da li narasla globalnost u savremenom ivotu znaajno preoblikuje osnovne strukture drutvenih odnosa? Postoji li ita istinski novo u ovom pretencioznom novom svjetskom poretku"? Ili, da li globalizacija
produkuje samo povrne promjene (na primjer, na nivou predmeta, institucija,
posmatranja itd.), dok osnovni drutveni poredak ostavlja netaknutim?
Kao to smo ve spomenuli, pristup prihvaen u ovoj knjizi tvrdi da jedna
drutvena organizacija ima pet meusobno povezanih osnovnih viova: to jest
aspekata koji se tiu geografije, proizvodnje, upravljanja, identiteta i znanja.
Iz ove perspektive, globalizacija dovodi do drutvene transformacije tako da
ovaj trend, u geografskom pogledu, podstie promjene preovlaujuih oblika
privrede, ureenja, socijalne psihologije i kulture. Kao to pokazuju predstojei paragrafi, analitiari su razvili veoma raznovrsne procjene o tipu i obimu
drutvene promjene u svakoj od ove etiri oblasti.

Proizvodnja
S obzirom na privredu, neka istraivanja povezuju globalizaciju sa korjenitom transformacijom naina proizvodnje, dok druga objanjenja vide samo
kontinuitet. U prilog argumentu o svekupnoj promjeni", mnogi pisci u obla-

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

23

sti prouavanja poslovanja tvrde da su globalna trita, globalna konkurencija i globalno upravljanje temeljno preoblikovali vizije, organizaciju i ponaanje privrednih subjekata (Porter, 1990; Pucik
1992; Bleeke i Ernst,
1993; Taylor i Weber, 1996; Bartlett i Ghoshal, 1998). Nebrojeni autori takoe su naglasili povezanost izmeu globalizacije i tehnoloke revolucije u prevozu, komunikacijama i u obradi podataka. Ovi razvojni procesi mijenjaju
i ono to se proizvodi i kako se proizvodi. U tom svjetlu, mnogi posmatrai
oznaavaju globalnu ekonomiju kao informacionu, saznajnu, postindustrij1993;
sku, mrenu ili uslunu privredu (Bel, 1973; Katz, 1988; Carnoy
Castells, 1989, 1996-7; Bryson i Daniels, 1998; Neef, 1998; Shapiro i Varian, 1999). U velikom istraivanju, Alvin i Heidi Toffler su posvjedoili
da je ljudska istorija otvorila trei talas" drutva saznanja poslije prvog
talasa" seljakog ivota i drugog talasa" industrijske civilizacije (Toffler,
1980; Toffler i Toffler, 1994). Pored toga, neki komentatori povezali su sve
ire globalne odnose sa slabljenjem ili ak sa propau kapitalizma. Tako,
neki izvjetaji povezuju globalizaciju sa poznim kapitalizmom" (tvrdei da
se ovaj nain proizvodnje pribliava svom kraju) ili sa postkapitalistikim
drutvom" (napominjui da je svijet ve iskoraio iz kapitalizma) (Jameson,
1991; Drucker, 1993).
Ove potvrde strukturalne promjene u ekonomij izazvale su jednako snane protivtvrdnje o kontinuitetu opteg naina proizvodnje. Na primjer, neki
analitiari insistiraju na centralnoj ulozi industrijske proizvodnje u globalnoj
privredi (Cohen i Zysman, 1987). Jo ire, marksisti i drugi naglaavaju temeljnu postojanost kapitalizma u savremenoj globalizaciji (Magdoff, 1992; Chesnaid, 1994; S. Amin, 1996, 1997; Marshall, 1996; Went, 1996, 2000; Burbach
1998; Berger
1998-9).
1997; McChesney
Trea opta linija argumenta razmatra odnose izmeu globalizacije i
kapitalizma kao jednu od promjena unutar kontinuiteta. Ovakvi izvjetaji
nalaze da irenje globalnih odnosa izaziva promjene (ili, da se posluimo
argonom, restrukturisanje") puteva kojima se odvija akumulacija vika
vrijednosti. Na primjer, globalizacija moe da dovede do nove svjetske podjele rada, do jaanja regionalizma, poveane koncentracije proizvodnje u
dinovskim korporacijama, poveane akumulacije zahvaljujui rastu potronje, potroakog mentaliteta i finansijskog kapitala, i pokretu od takozvanih
fordistikih" ka postfordistikim" reimima kontrole rada. Meutim, iza
ovih promjena, kapitalizam i dalje odluno uva za sebe mjesto temeljnog
naina proizvodnje.
Kao to je reeno u Poglavlju 5, ovaj izvjetaj slijedi trei iroki pristup.
Ubrzana iroka globalizacija u savremenoj istoriji tijesno je povezana sa nekoliko vanih promjena u razvitku kapitalizma, ali je ona, bez sumnje, babica
postkapitalistikog drutva. Naprotiv, globalizacija ostavlja kapitalizam postojanim kao nikad prije, ako ne i jo jaim, sve do take na kojoj bi neko mogao
govoriti o poetku hiperkapitalizma".

i dr.,

i dr.,

i dr.,

i dr.,

i dr.,

24

OKVIR ZA ANALIZU

Upravljanje
Zajedno sa pitanjima o privredi, mnogo rasprava o globalizaciji i drutvenoj
promjeni usredsreuje se na pitanja vlasti, odnosno upravljanja (Praksh i Hart,
1999; Nye i Donahue, 2000; Keohane, 2001; Held i McGrew, 2002; Kahler i
Lake, 2003). Da li je razvitak globalnijeg svijeta doveo do temeljnih promjena u nainu upravljanja drutvenim ivotom? Da li savremeno drutvo dobija
nov oblik upravljanja zahvaljujui globalizaciji?
Mnoge rasprave o globalizaciji i vlasti odnose se na prirodu i sudbinu
drave. Na primjer, razni komentatori tvrde da savremena globalizacija liava dravu suvereniteta (Camilleri i Falk, 1992; Wriston, 1992; Sassen, 1997).
Jo ire, brojni analitiari povezuju porast globalnih odnosa sa oslabljenom
nacionalnom dravom", sa propadanjem nacionalne drave" i uzmicanjem
drave" (Cable, 1995; Schmidt, 1995; Strange, 1996). Drugi pisci idu jo dalje
i povezuju globalizaciju s krizom nacionalne drave", zastarjelou drave"
i odumiranjem nacionalne drave" (Horsman i Marshall, 1994; Dunn, 1995;
Ohmae, 1995; Khan, 1996; Bauman, 1998: pogl. 4; Hudson, 1999; Bamieh,
2000). U drugim izvjetajima, drave su prikazane kao bespomone rtve
globalizacije.
Ovakve tvrdnje pokreu mnotvo opovrgavanja. Na primjer, izvjesni
autori su izriiti u stavu da globalizacija nije uinila nita to bi podrilo suverenitet drave (Thomson i Krasner, 1989; Krasner, 1993). U skladu s ovim
gleditem, ukoliko to eli, drava moe da se oslobodi globalnih odnosa, koji
bi, u protivnom, ograniili njenu autonomiju. Slini argumenti naglaavaju da
globalni tokovi (u komunikacijama, ekologiji itd.) ne podrivaju nuno dravu i
da je, zapravo, u nekim sluajevima, mogu ojaati (Mann, 1997). Isto tako, ova
shvatanja brane stanovite da je drava ouvala sutinske mogunosti da upravlja globalnim privrednim aktivnostima (Boyer i Drache, 1996; Weiss, 1998;
Hirst i Thomson, 1999). Doista, kao to tvrde teoretiari kontinuiteta, drave
(posebno one velike) ostaju osnovna upravljaka snaga ak i u tom znaenjski najglobalizovanijem privrednom sektoru, to jest u finansijama (Kapstein,
1994; Pauly, 1997; Helleiner, 1998, 1999).
Trei opti dio u raspravama o globalizaciji i vlasti pristup koji je takoe
razvijen u Poglavlju 6 ove knjige usredsreen je manje na odrivost drave
po sebi a vie na promjene njenog karaktera. Ovi argumenti dre do toga da,
premda savremena globalizacija nije dovela u opasnost egzistenciju drave,
sam proces je ukljuio promjene u njene oblike i funkcije (Jessop, 1994; Camilleri i dr., 1995; Panitch, 1996; Evans, 1997; Scholte, 1997; Shaw, 1997). Na
primjer, prema miljenju nekih autora, suverenost obija sutinski razliito
znaenje i dinamiku u globalizujuem svijetu (Lapidoth, 1992; Spruyit, 1994;
Gelber, 1997; Schrijver, 1997; Clark, 1994: pogl. 4). U tom pogledu, Bob Jessop uoava promjenu pod pritiskom globalnog kapitala od kejnzijanske drave
potpunog socijalnog osiguranja prema onoj koju on naziva umpeterovska
drava pune zaposlenosti" koja socijalnu politiku podreuje zahtjevima fleksi-

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

25

bilnosti trita radne snage i ogranienjima meunarodne konkurencije (1993:

9). U isto vrijeme, Philip Cerny opisuje konkurentsku dravu" koja preduzima mjere (u mjenjakim, fiskalnim, monetarnim, upravnim i trgovinskim
politikama) da bi privukla i zadrala slobodni globalni kapital (1990: pogl. 8;
1997; takoe Bratton i dr., 1996).
Razni izvjetaji o nainu upravljanja u globalizujuem svijetu ukljuujui i ovu knjigu takoe opisuju sve optije strukturalno udaljavanje od
statikog takozvanog vestfalskog sistema" koje je zapoelo u poznom dvadesetom vijeku (Rosenau i Czempiel, 1992; Rosenau, 1997; Herod i dr., 1998;
Held i dr., 1999; Scholte, 2001; Keane, 2003). Za ove analitiare, upravljanje
pod uslovima iroke skale globalizacije dolo je dotle da u sebe ukljui vie
od drava. Vlast poprima sve vie nivoa i pravaca posredstvom poddravnih
(optinskih i provincijskih) tijela i naddravnih agencija (makro-regionalnih
i transsvjetskih) kao i putem dravnih organa. Pri tom, razni sudionici privatnog sektora i civilnog drutva prihvataju kontrolne uloge. Na ovom pravcu
argumenta, drave preivljavaju pod globalizacijom, ali one vie nisu jedine
i u nekim sluajevima ni najvanije strane upravljanja.

Identitet
Jedno drugo pitanje o globalizaciji i drutvenoj promjeni koje je izazvalo
nemale polemike odnosi se na identitet i njemu pridruene konstrukcije o
drutvenim odnosima. U akademskim krugovima, ove rasprave pokrenute
su uglavnom u antropolokim i sociolokim radovima (Featherstone, 1990;
King, 19991; Mlinar, 1992; Robertson, 1992; Friedman, 1994; Appadurai,
1996; Cvetkovich i Kellner, 1997; Jameson i Miyoshi, 1998; Meyer i Geschiere, 1998; Tomlinson, 1999). Meutim, i popularnija istraivanja su se takoe bavila pitanjem da li globalizacija ini ljude meusobno slinijim ili
razliitijim. Da li globalizacija podstie homogenizaciju ili heterogenizaciju
identiteta?
S jedne strane, mnogi komentatori (a posebno oni koji globalizaciju shvataju kao liberalizaciju i vesternizaciju) tvrde da ovaj proces izaziva transsvjetsko kulturalno usaglaavanje" (Hamelink, 1983: pogl. 3; Tomlinson, 1995;
Norberg-Hodge, 1999b; Warnier, 2003). Kao to je rekao Theodore Levitt, jedan od rodonaelnika globalnih trita, svuda sve biva sve vie slino svemu
drugom, kao to se i svjetska struktura potreba nezaustavljivo homogenizuje"
(1983: 93). Za ove analitiare, globalizacija harmonizuje i ujedinjuje, esto
unitavajui tradicionalne oblike ivota ukoliko ovi odstupaju od dominantnih zapadnih modela. Kao posljedica, kulturalna raznolikost dola je svojem
kraju. Globalizacija iri samo jednu svjetsku kulturu usmjerenu na potroaki
mentalitet, mas-medije, amerikanizam i engleski jezik. Zavisno od neijeg
opredjeljenja, ova homogenizacija iziskuje ili progresivni univerzalizam ili
ugnjetaki imperijalizam.

26

OKVIR ZA ANALIZU

Suprotno, druge dijagnoze ukljuujui i analizu izvedenu u Poglavlju

7 ove knjige povezuju globalizaciju sa preivljavanjem ili ak sa rastom
kulturalne raznovrsnosti (Appadurai, 1990; Hannerz, 1992: pogl. 7; Cable,
1994). Prije svega, ovakva naglaavanja izvjetaja, globalne komunikacije,
trita, itd. esto su prilagoena da odgovaraju raznim lokalnim okolnostima.
Kroz takozvanu globalizaciju", globalne novinske izvjetaje, globalne proizvode, globalne drutvene pokrete i slino provlae se raznorazne pojave i
prave raznovrsni utisci, zavisno od lokalnih posebnosti (Robertson, 1995; K.
R. Cox, 1997). Takoe, masovna globalizacija nije odvojila nebrojene ljude od
daljeg zagrljaja sa nacionalnim posebnostima (Smith, 1990; Foster, 1991; Buell, 1994). Doista, mnoge grupe favorizuju nacionalne, vjerske i druge posebne identitete kao reakciju na i kao odbranu od univerzalizacije Mek Svijeta"
(McWorld") (Barber, 1996). Za sljedbenike Samuela Huntingtona, politike
identiteta pod savremenom globalizacijom oznaene su kao sukob civilizacija:
konfuijanske, istono-pravoslavne, induske, islamistike, jevrejsko-hrianske, itd. (Huntington, 1993, 1996). Drugi tvrde da globalizacija unapreuje rasparavanje, s procvatom poddravnih identiteta kao to su etnonacionalizam i
samonikli narodni pokreti (Halperin i Scheffer, 1992; Wilmer, 1993; Connor,
1994; Brysk, 2000). Pri tom, neki izvjetaji nagovjetavaju da globalni odnosi
uveavaju mogunosti za razvoj neteritorijalnih identiteta i solidarnosti, na
primjer, za povezivanje klasa, rodova/polova, rasa, vjeroispovijesti i seksualnih opredjeljenja.
Dalja tendencija u raspravama o globalizaciji i identitetu osvjetljava uspon interkulturalnih konstrukcija o biu i pripadanju. Iz ove perspektive, takoe razvijene u Poglavlju 7, globalizacija je ohrabrila nebrojene nove kulturne kombinacije i zamutila razlike izmeu nacija i izmeu civilizacija. Razni
autori, u ovom pogledu, povezuju globalizaciju sa kreolizacijom" (mijeanje
evropskih i lokalnih, prije svega, afrikih jezika prim. prev.) i hibridizacijom (ukrtanje razliitih vrsta, sorti, kultura, itd. prim. prev.) (Hannerz,
1987; Nederveen Pieterse, 1995; Hedetoft i Hjort, 2002). Brojni komentatori, meutim, napominju da ove tendencije stvaraju potrebu za alternativnim
oblicima i etikama politike identiteta, izvan starih komunitaristikih navika
dualistikih mioni" suprotnosti izmeu uredno definisanih i odvojenih grupa (Blaney i Inayatullah, 1994; Shapiro, 1994; Scholte, 1996, 1999; Shapiro i
Alker, 1996; Linklater, 1998).

Znanje
Premda se mnoge rasprave o globalizaciji i drutvenoj promjeni usredsreuju
na pitanja proizvodnje, vlasti i identiteta, mogue je, takoe, razmiljati o uticajima znatnije globalizovanog svijeta na strukturu saznanja. Da li se preovlaujui oblici razumijevanja mijenjaju kao to drutvo poprima sve globalnije
kvalitete? Da li globalizacija uzrokuje sutinski razliite ontologije (pojmove

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

27

o stvarnosti), epistemologije (teorije saznanja) i metodologije (puteve izgradnje saznanja)?

Mnogi izvjetaji o globalizaciji preutkuju njene posljedice po osnove saznanja. Doista, mnogi istraivai globalizacije, oigledno, nisu shvatali struk
turu saznanja kao znaajan dio svojih prouavanja. Preutno, ove su analize,
stoga, naglaavale da se u ovoj oblasti nisu desile nikakve znaajnije promjene.
Meutim, neki komentatori, pretresajui pitanja o saznanju, nagovjetavaju da globalizacija promovie promjene nain na koje ljudi shvataju svoju
situaciju. Rijeima ontologije, na primjer, izvjesni autori povezuju globalizaciju sa temeljnim promjenama u shvatanjima prostora i vremena (Robertson,
1992). Rijeima epistemologije, razni argumenti povezuju globalizaciju sa
savremenim trendovima oivljavanja vjeroispovijesti (Robertson i Chirico,
1985). Rijeima metodologije, neki naunici shvataju globalizaciju kao priliku
da se napuste disciplinarne podjele i druge ustanovljene akademske konvencije
(Breton i Lambert, 2003; Scholte, 2004c).
U ovoj knjizi, ova pitanja postavljamo u Poglavlju 8 i zakljuujemo da
savremena globalizacija, u izvjesnom pogledu, podstie izazove preovlaujuem racionalistikom okviru saznanja. Kao rezultat, ak i vjerni branitelji
racionalizma nastoje da budu popustljiviji kaa je rije o njihovom nainu razumijevanja. Meutim, ova u veoj mjeri samokritina svijest iri racionalizam
kao preovlaujue znanje o strukturi savremenog svijeta.

Sistemsko preoblikovanje?
Prethodno ispitivanje jasno pokazuje da na pitanja o globalizaciji i drutvenoj
promjeni nema lakih odgovora. Da li globalna ekonomija reprodukuje kapitalizam ili uvodi postkapitalistike naine proizvodnje? Da li globalna politika
produava etatizam ili kreira postetatistiki nain upravljanja? Da 1i globalna kultura oivljava nacionalizam ili razvija alternativne oblike identiteta? U
okvirima saznanja, da li globalizacija zadrava racionalizam ili promovie
nove oblike razurnijevanja?
Smjetajui zajedno mnoga zapaanja o globalizaciji i drutvenoj promjeni, moe li iko zakljuc"iti da ovaj proces ima epohalni znaaj? Da li globalno
razvijeniji svijet iziskuje temeljno drugaije drutvo? Da li savremena globalizacija pokree sistemski prelazak slian onome koji je u ranijim vremenima
premostio jaz izmeu feudalizma i kapitalizma, ili izmeu srednjovjekovlja i
moderne? Ponovo, miljenja su podijeljena.
Za neke analitiare, savremena globalizacija donosi osvit postmodernog
doba. Na primjer, geografDavid Harvey stavlja oznaku postmoderna" na globalni kapitalizam i pratee kulturne promjene (Harvey, 1989). Na istoj strani,
sociolog Martin Albrow izjavljuje da globalno doba" lei izvan modernosti,
zato to globalnost navodno istiskuje racionalnost i nacionalnu dravu kao
neposredne osnove drutvene organizacije (Albrow, 1996). U meuvremenu,

28

OKVIR ZA ANALIZU

drugi teoretiari izjednaavaju postmodernu s globalnim svijetom informisanog", medijatizovanog", hiperrealnog", virtualnog", licemjernog" drutvenog iskustva u kojem ljudi gube postojan smisao identiteta i znanja (Axford,
1995; Luke, 1995; O Tuathail, 1996: pogl. 7; Peterson, 2003).
U suprotnosti s ovakvim tezama o preoblikovanju, drugi izvjetaji vide samo nastavljanje moderne u savremenoj globalizaciji. Iz ovakvih perspektiva,
globalizovaniji svijet pokazuje iste osnovne moderne atribute kao i prethodni
drutveni odnosi. Globalnost je jednako kapitalistika, jednako industrijalistika, jednako birokratska, jednako militaristika, jednako nacionalistika, jednako individualistika, jednako racionalistika kao i raniji oblici modernosti.
Doista, neki analitiari shvataju globalizaciju kao produetak modernizacije.
Ovakvi autori tvrde da, irenjem i produbljavanjem uporita moderne drutvene strukture irom svijeta, globalizacija uzrokuje visoku", uznapredovalu",
radikalnu" ili super" modernost (Giddens, 1990, 1991; Aug, 1992; Spybey,
1996). U varijaciji na ovu temu, Ulrich Beck je povezao globalizaciju sa novom" i razumijevajuom" modernou, sa modernizacijom modernizacije"
koja zamjenjuje industrijsko drutvo rizinim drutvom podlonim nesigurnostima (Beck, 1986, 1997).
Izvjetaj ove knjige o globalizaciji i drutvenoj promjeni pada negdje
izmeu argumenta u prilog visoke modernosti i teze o postmoderni. Iz perspektive prihvaene u Dijelu II, postoji bliska ali ne i nuna veza izmeu
globalnosti i modernosti. Glavni strukturalni podstreci savremenoj intenzivnoj globalizaciji dolaze zapravo od modernih drutvenih modela kao to su
kapitalistika proizvodnja, birokratska vlast, komunitaristiki identitet i racionalistiko (sa)znanje. Takoe, u ovom trenutku, mnoge istorijske promjene povezane sa globalizacijom mogu se razumjeti kao promjene unutar kontinuiteta
modernosti; hiperkapitalizam je i dalje kapitalistiki; policentrino upravljanje
je i dalje birokratsko; raznovrsni identiteti jo tee da budu oblikovani kroz
komunitaristiku mioni" dinamiku; refleksivni racionalizam je jo uvijek
racionalistiki. Tako rei, meutim, transplanetarna i suprateritorijalna povezanost mogla bi, sasvim razumljivo, biti pokrenuta i odrana pomou ne-modernih drutvenih sila. Tako, ak iako je Giddens u pravu da je moderna
neraskidivo globalizujua" (1990: 63, 177), iz toga ne slijedi da samo moderna
moe dozvati globalizaciju ili da je globalizacija neodvojivo modernizujua. I
druge globalizacije (ukljuujui i postmoderne globalizacije) su mogue, kao
to upravo najavljuju razne alternativne drutvene djelatnosti unutar tekue
globalizacije.

Osloboenje ili okovi?

Odmah poslije rasprava o poetnim premisama i argumentima o drutvenoj
promjeni, trea grupa rasprava o globalizaciji osvjetljava normativna pitanja.
Rijeju, da li je globalizacija dobra ili rava stvar? Da li proces poboljava ili

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

29

slabi poloaj ovjeka? Da li trend proizvodi utopiju ili pakao? Da li globalizacija vue istoriju ka vrhuncu napretka ili u dolinu propasti?
O ovim pitanjima, miljenja su takoe podijeljena. S jedne strane, mnogi
ljudi doekali su globalizaciju kao emancipatorsku silu. Za ove entuzijaste, globalni odnosi poveavaju djelotvornost, odrivost, blagostanje, demokratiju, zajednicu, pravdu i mir. Globalizacija je dobitakdobitak" scenario gdje je svaki
pripadnik svjetskog drutva na dobitku. Nasuprot ove ruiaste slike, mnogi
drugi ljudi odbijaju ono to razliito opisuju kao globalnu grabe", globalni
apartheid" i globalnu prevaru" (Brecher i Costello, 1994; Alexander, 1996;
Martin i Schumann, 1996). Prema miljenju kritiara, globalni odnosi miniraju bezbjednost, jednakost i demokratiju. Ostatak ovog odjeljka detaljnije razmatra normativne rasprave o globalizaciji ispod ova tri opta naslova.

Bezbjednost
Prva od ovih tema, bezbjednost, obuhvata razna pitanja povezana sa ljudskirn
iskustvima o bezbjednosti i povjerenju. Da li globalizacija podstie zatitu ili
ranjivost, stabilnost ili nesigurnost, blagostanje ili bijedu, drutvenu integraciju ili otuenje, oputenost ili pritisak, nadu ili strah? Da li je globalniji svijet
ujedno i opasniji svijet, objektivno i/ili naizgled?
Bezbjednost ima razne dimenzije: tjelesnu sigurnost, ekoloku cjelovitost, materijalno bogatstvo, kulturnu zatitu, vladavinu zakona i tako dalje.
Doista, jedan od rezultata savremenih rasprava o globalizaciji bilo je proirivanje bezbjednosnog programa u sr jetskoj politici izvan vojnih djelokruga
drava (Booth, 1991; Krause i Williams, 1997; Thomas i Wilkin, 1999). Jo
vladaju velika neslaganja u pogledu uticaja globalizacije na razne dimenzije i
pitanja bezbjednosti.
Tradicionalno sredite bezbjednosti tie se mira i nasilja. Analitiari koji
globalizaciju povezuju sa irenjem slobodne trgovine i demokratije esto ove
razvoje stavljaju u odnos sa smanjivanjem ratnih sukoba. Primjetno je, naglaavaju oni, da su izmeu zemalja u globalizovanijim djelovima svijeta nestali
ratni sukobi. U ovom pogledu, globalizacija ukljuuje porast meunarodne
saradnje i jednosvjetsku zajednicu. U tako irokom zamahu, Hans-Henrik
Holm i Georg Serensen u svojim procjenama globalizacije opisuju pojavljivanje postmodernih drava" za koje je ratovanje neto nezamislivo (1995: 204;
takoe Shaw, 2000).
Iz suprotnog ugla, vjesnici nesree predviaju dolazeu anarhiju" globalnog nereda" (Harvey, 1995; Kaplan, 2000). Iz ove pesimistike perspektive,
globalizacija gaji netrpeljivost i nasilje, kao to se pokazuje u ultra-nacionalizmu, rasizmu, vjerskom fundamentalizmu, ratnom gospodstvu (warlordism) i
terorizmu. Graanski ratovi se mnoe dok globalizacija slabi dravu, posebno
na Istoku i Jugu. Tehnologije globalizacije (raunari, rakete, sateliti) proizvode varvarizam tehnolokog rata i voajerizam medijskog rata. Na vidiku su,

30

OKVIR ZA ANALIZU

navodno, i globalni ratovi oko prirodnih bogatstava: nafte, dijamanata, iste

vode i drugog. Bolovi globalne privredne prestrukturacije, esto podsticani
politikom koju sponzoriu globalne institucije poput MMF-a, potpiruju urbane
nerede (Walton i Seddon, 1994). U isto vrijeme, globalni seks turizam, globalna trgovina prostitutkama i potom narueni biznis sklapanja brakova pove1997; Kempadoo
avaju nasilje nad enama (Pettman, 1996; Skrobanek
i Doezema, 1998). Globalizacija takoe proizvodi nove oblike nezakonitosti
kao to su raunarski kriminal i pranje novca, transsvjetske kriminalne mree
i kolumbijski
(Williams, 1994;
kao to su sicilijanska
Shelley, 1995; Mittelman i Johnston, 1999; Berdal i Serrano, 2002).
Druga velika bezbjednosna preokupacija u raspravama o globalizaciji
jeste ekoloka cjelovitost. O ovoj temi optimisti naglaavaju da globalne konferencije, globalni istraivaki programi i globalni pokreti za ouvanje sredine
podiu svijest irom savremenog svijeta (McCormick, 1989). Tehnologije globalizacije mogu na primjer, u sluaju digitalnih raunara znatno poboljati
upravljanje sredinom. Globalni zakoni i institucije mogu da obezbijede neop1993; Young
hodne uslove za ekoloku zatitu i regeneraciju (Haas
1996). Da bi osvojile jedan izvanredan primjer, globalne konvencije i grupe za
nadgledanje uspjeno iscjeljuju nebo` od potronje ozona (Tanner, 1997).
Za druge posmatrae, meutim, globalizacija donosi sa sobom ekoloku
upozorava na
katastrofu. Od 1960-ih bujica Kasandri (proroica
predstojeu provaliju", krug koji se zatvara" i globalni slom" (Peccei, 1969;
1992). Mnogi globalni ekoloki problemi
Commoner, 1971; Meadows
navodno prijete ljudskom opstanku, uzimajui u obzir iscrpljenost prirodnih
bogatstava, pretjeran porast svjetskog stanovnitva, nuklearno unitenje, kisjele kie, promjenu klime, izumiranje vrsta, HIV/AIDS (sida
BSE
(bolest ludih krava"), SARS i GM (genetski modifikovane) itarice. U meuvremenu, globalna privreda pozabavila se zagaenjem nevienih razmjera, a
globalne institucije poput Svjetske banke izmislile su ekoloki neodrivi razvoj" (Rich, 1994; Reed, 1996). Briga o globalnoj ekolokoj pljaki smjetena
je u srce, od strane Becka imenovanog, rizinog drutva (Beck, 1988).
Odmah poslije tjelesne bezbjednosti i ekoloke sigurnosti, smatra se da
globalizacija uopte ima dalekosene implikacije na ekonomsku bezbjednost.
Entuzijasti naglaavaju postignua u proizvodnji i privredni rast kao navodni
rezultat injenice da svijet postaje jedna otvorena trnica (Bergsten, 1996;
1999: pogl. 2). tavie, kau da globalna
Bryan i Farrell, 1996; Burtless
trgovina potkrepljuje zadovoljstvo potroaa nudei vie proizvoda veem broju ljudi, a po niim cijenama. Kada je rije o zapoljavanju, globalne investicije otvaraju poslove na raznim stranama, a tehnoloki napredak povezan sa
globalizacijom smanjuje tegobe ljudskog rada u mnogim industrijskim granama. Globalizacija takoe slui kao lokomotiva privrednog razvoja, posebno u
takozvanim novoindustrijalizovanim zemljama" (NICs) kao to su Malezija
i Juna Koreja i u takozvanim tritima u usponu" kao to su Brazil, Rusija,
Indija, Kina i Juna Afrika (BRICS). U meuvremenu, kada udare nesree,

i dr.,

Cosa Nostra

Cali Cartel

i dr.,

prim. prev.)

i dr.,

prim. prev),

i dr.,

i dr.,

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

31

globalne komunikacije i globalne organizacije obezbjeuju dostavu humanitarne pomoi takvom brzinom i u tolikam obimu kao nikad ranije. Ukratko,
za njene pobornike, globalizacija je formula za materijalni prosperitet bez presedana irom planete.
Prema miljenjima kritiara, meutim, globalizacija ima kobne posljedice po ekonomsku bezbjednost (Mander i Goldsmith, 1996). Globalni kapitalizam, upozorava William Greider, izgleda, izmie kontroli u susret nekoj vrsti
pakla" (1997: 12). Ludi novac" iz kazino kapitalizma" na globalnim finansijskim tritima prijeti ak i najveim bogatstvima (Strange, 1986, 1998). Divlja
kolebanja mjenjakih kurseva stranih valuta, cijena robe i drugih finansijskih
vrijednosti mogu unititi sredstva za ivot u jednom dahu. Globalni odlivi kapitala bacaju na koljena i tako velike nacionalne privrede kao to su Meksiko,
Koreja, Rusija, Argentina, Brazil i Turska za svega nekoliko dana. Na Jugu
i na Istoku, globalne finansije opteretile su i male i velike zemlje sputavajuim dugovima. Istovremeno, pritisci globalnog nadmetanja smanjili su prilive
pomoi siromanim zemljama. Goobalizacija" i razvoj" su u sukobu, kau
kritiari (Raghavan i dr., 1996; McMichael, 1996a; Thomas i Wilkin, 1997;
Hoogvelt, 2001). Strukturalno prilagoavanje" u liku globalizacije smanjuje
socijalna davanja za siromane slojeve drutva (Cornia i dr., 1987-8; Ghai,
1991; Chossudovsky, 1997). Nezaposlenost raste u mjeri u kojoj nebrojene kompanije mijenaju svoja sjedita i smanjuju svoj obim kao odgovor na globalnu
utakmicu. Puna zaposlenost postala je neostvarljiva. Neki analitiari ak predviaju budunost bez posla" i kraj rada" (Aronovitz i DiFazio, 1994; Rifkin,
1995). Povodom ljudi koji ostaju stalno zaposleni, oni su navodno obuzeti trkorn do kraja" za poboljanje radnih uslova izmeu neuspjenih i cicijakih"
globalnih preduzea (Brecher i Costello, 1994; Tilly, 1995; Kapstein, 1996). U
ovom svjetskom ratu" nezajaljivog kapitalizma" (Robinson, 1996a: 13, 27),
vlade i radnici ine sve da dobiju povjerenje" globalnih trita.
Mnoga idejna zanimanja u raspravama o globalizaciji i bezbjednosti odnose se na kulturu. Da li globalne okolnosti ine ljude bezbjednim u njihovom
postojanju, rniljenju i komuniciranju? Povodom ovog pitanja optimisti proslavljaju kulturalni pluralizam i inovacije koje globalni odnosi pretenciozno
promoviu. U skladu sa ranije opisanim tvrdnjama o heterogenizaciji i hibridizaciji, ovi komentatori tvrde da globalizacija otvara prostor za cvjetanje
hiljada cvjetova. tavie, kau nam entuzijasti, globalne komunikacije putem
masovnog turizma, elektronskih mas-rnedija i interneta omoguavaju vee
meukulturalno razumijevanje i postavljaju temelje za istinsku svjetsku zajednicu.
Nasuprot njima, drugi komentatori istiu da globalizacija podriva bezbjednost identiteta i znanja. Iz njihove perspektive, globalni odnosi podrazumijevaju kulturalni imperijalizam (upor. Tomlison, 1991; Petras 1993; Golding
i Harris, 1997). Novi svjetski poredak globalizacije uspostavlja zapadna"
i posebno amerika" znaenja koja u isto vrijeme potiru starije tradicije i
ograniavaju razvitak novih alternativa. Posljedini gubitak kulturnih izvora

32

OKVIR ZA ANALIZU

je ne samo tragian sam po sebi nego i ograniava sposobnosti ovjeanstva

da stvaralaki i djelotvorno odgovori politikim, ekolokim i ekonomskim
izazovima.
S druge strane, neki analitiari naglaavaju da intenzivno mijeanje kultura u procesu globalizacije dovodi u pitanje, i pojedinano i u cjelosti, ve utvrene istine. Cak i prosvjetiteljska vizija o ljudskom napretku postaje njegova
rtva. Nauka je mrtva, vlada relativizam, intelektualna sigurnost nestaje.
Sve u svemu, rasprave o globalizaciji prenatrpane su suprotnim tvrdnjama i protivtvrdnjama o ljudskoj bezbjednosti. Na jednom kraju, entuzijasti povezuju globalizaciju sa krajem istorije", gdje su obezbijeeni mir, odrivost,
napredak i istina (Fukuyama, 1992). Na drugom kraju, paniari upozoravaju
na globalni mete" novog svjetskog nereda" (Brzezinski, 1993). Ova pitanja
poblie emo razmatrati u Poglavlju 9, gdje je o njima sakupljena evidencija
gotovo u cjelini negativna. Meutim, slabost ovih nesrenih ishoda prije lei
u izborima politika u odnosu prema savremenoj globalizaciji nego u njenom
procesu kao takvom.

Jednakost
Pored bezbjednosti, socijalna jednakost je druga arina taka normativnih
rasprava o globalizaciji. Da li ljudi imaju jednake mogunosti da uestvuju u
globalnim odnosima; ili da li globalizacija samovoljno zaobilazi, marginalizuje i uutkuje veinu svjetskog stanovnitva? Da li ljudi pravino raspodjeljuju
trokove i plodove globalizacije; ili da Ii proces poveava nepravinu raspodjelu dobara u svijetu? Da li je globalizacija snaga u prilog drutvene pravde ili
u prilog eksploatacije?
Mnoga tumaenja globalizacije i jednakosti naglaavaju negativnost, navodei da proces odrava i ak esto produbljuje despotske drutvene hijerarhije. S obzirom na klase, na primjer, mnogi tvrde da globalizacija poveava
prednosti ve privilegovanih drutvenih slojeva. Razlike u prihodima bivaju
sve vee u gotovo svim zemljama budui da bogati krugovi prisvajaju lavovski dio materijalnih dobara od globalizacije. Rijeima seoskog aktiviste iz
Brazila, Globalizacija je sistem u kojem nekolicina prisvajaju premnogo, a
mnozina premalo" (Cervinski, 2004). Istovremeno, tvrde mnogi, globalna trita podrivaju kejnzijansku dravu blagostanja kao mehanizam za smanjivanje
socijalnih nejednakosti (Teeple, 1995; Gray, 1998; Mishra, 1999).
Kritiari takoe esto izjavljuju da globalizacija produava ako ne i produbljuje nejednakosti u odnosima izmeu zemalja (Hurrell i Woods, 1999). U
ovim izvjetajima, globalizacija je postkolonijalni imperijalizam koji ne samo
to obnavlja iskoriavanje Juga od strane Sjevera nego i podruja kojima su
doskora upravljali komunisti dopisuje na listu rtava. Za siromane zemlje,
globalizacija navodno znai stalnu finansijsku i prateu ekonomsku krizu, ojaujue efekte strukturalnog podeavanja programima koje postavljaju MMF i

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

33

Svjetska banka, dalje podreivanje svjetskoj trgovini, ekoloke probleme bez

ekolokih dobiti i kulturni imperijalizam globalnih komunikacija (Thomas i
Wilkin, 1997). Gledano oima pesimista, globalizacija osujeuje nade i oekivanja da e dekolonizacija pruiti Jugu jednake mogunosti i samoopredjeljenje u svjetskim poslovima.
U meuvremenu, brojne feministike analize povezuju globalizaciju sa
rodnim nejednakostima (Duggan i Dashner, 1994; Eisenstein, 1998; Mies,
1998; Peterson i Runyan, 1999; Wichterich, 2000; Signs, 2001). Na primjer, ene, toboe, imaju manje pristupa globalnim komunikacijskim mreama nego
mukarci, kao i globalnim finansijskim tritima, globalnom korporacijskom
upravljanju i globalnim institucijama vlasti. Globalni trgovinski sistem navodno ima rodno razliite efekte koji ene stavljaju u nepovoljan poloaj (Joekes
i Weston, 1994; Moon, 1995; Fontana, 2003). Zene obavljaju mnotvo slabije
plaenih i manje zatienih poslova u industrijama globalnih usluga (elek
tronskim fabrikama za izrabljivanje") i u globalnim fabrikama" u zonama
izvozno orijentisane proizvodnje (Elson i Pearson, 1981; Fuentes i Ehrenreich,
1983; Runyan, 1996; Pearson, 1998). U isto vrijeme, jadi globalne privredne
prestrukturacije (na primjer, smanjivanje javnih usluga) navodno su, neproporcionalno, zadesili ene (Vickers, 1991; Beneria i Feldman, 1992; Aslanbeigui i
dr., 1994; Rajput i Swarup, 1994; Sparr, 1994; Marchand i Runyan, 2000).
Isto tako, shodno nekim kazivanjima, globalni odnosi odravaju i pojaavaju rasne nejednakosti. Slino enama, obojeni, kroz ono to neki imenuju kao
globalni aparthejd", nailaze na strukturalne prepreke u pristupanju globalnim
pufiovanjima, komunikacijama, organizacijama, finansijama i tritima (Falk,
1993; Mazrui, 1994: Richmond, 1994). Nekoliko kritiara je naglasilo implicitno ili ekspiicitnoda su globalne agencije poput MMF i Svjetske banke utoita
institucionalnog rasizma (Budhoo, 1990: 7, 48-9; Rich, 1994: 24-9). U meuvremenu, smanjivanje ekonomske sigurnosti na Sjeveru kao rezultat globalizacije
znaajno je ohrabrio porast rasne netrpeljivosti u drutvu u cjelini. Rasizam je
takoe sasvim oigledan u imigracionim kontrolama protiv obojenih u takozvanoj otvorenoj" svjetskoj ekonomiji (Alexander, 1996: 181 3, 253). Jo suptilnije
podreivanje deava se kroz globalno mas-medijsko prikazivanje crnaca i kao
rtava nesree i kao egzotinih dodatnih trokova (Alexander, 1996: 252).
Drugi komentatori osvjetljavaju i druge nejednakosti povezane sa globalizacijom osvrtom na seljatvo (Flora, 1990; McMichael, 1996b). Seoska podruja navodno imaju mnogo manje koristi od globalnih tokova nego gradovi zato
to globalizacija produava naklonost prema urbanom u pardigmama razvoja.
U meuvremenu, globalni poljoprivredno-prehrambeni sistem" navodno favorizuje krupni industrijski i finansijski kapital u seoskim podrujima na raun malih seoskih gazdinstava i bezbjednog snabdijevanja hranom (LeHeron,
1993; McMichael, 1993, 1994; Whatmore, 1994). Posebno, tekua transformacija svjetske privrede znatno je ubrzala proces globalnog raseijaenja" i tako
raspoloivo seosko stanovnitvo pretoila u nabujale urbane slamove (gradske
ili prigradske sirotinjske etvrti prrra. prev) (Araghi, 1995).

34

OKVIR ZA ANALIZU

I dok mnogi kritiari shvataju globalizaciju kao propast za socijalnu jednakost, drugi daju pozitivnije dijagnoze. Na primjer, entuzijasti dokazuju da
je svakome ili e biti ve bolje od globalne ekonomije. Optimisti esto
ukazuju na primjere ilea, Kine, Maarske, Kuvajta i Ugande. Mnogi ljudi,
u procesu tranzicije, mogu da se bore za jedan globalizovaniji svijet, a neke
klase i zemlje mogu da dobiju vie, ili prije nego druge. Meutim, ako se slijedi ispravna politika, sutinska dobra bie u doglednoj budunosti dostupna
svima. Optimisti naglaavaju da su globalne kompanije i industrije ve ponudile enama vie mogunosti za plaeno zapostenje, dok globalne upravne
agencije i globalni drutveni pokreti pomau da se rodna ravnopravnost postavi na vii nivo. Globalni sistemi takoe ine mnogo na razvijanju principa
rasne ravnopravnosti i optih ljudskih prava, ukljuujui i djecu i osobe sa
posebnim potrebama. Globalne institucije vlasti kao to je Svjetska banka
i globalne nevladine organizacije (NGO) kao to je Oxfam, kau pojedinci,
obraaju panju na razvoj sela mnogo plodotvornije nego to su to dravni
programi ikad inili.
Dakle, da li globalizacija potpomae privilegovane i eksploatie povrijeene? Ili globalizacija otvara nove puteve ka veoj jednakosti? Poglavlje
10 ustanovljava niz dostupnih dokaza i zakljuuje da, dok globalizacija nudi
znaajne mogunosti za izgradnju vee socijalne jednakosti, da su drugi dosadanji znaajni pokazatelji negativni. tavie, da ponovimo, navedene slabosti
proizlaze iz politikih izbora prije nego iz globalizacije kao takve.

Dejnokratija
Trea oblast u sreditu zanimanja savremenih normativnih rasprava o globalizaciji jeste demokratija (McGrew, 1997b; Holden, 2000). U kojoj mjeri nastanak globalnog" ukljuuje vladavinu naroda"? Da li globalizacija unapreuje
podriva javnu svijest o, upletenost u i kontrolu odluka koje oblikuju njenu
sudbinu? Da li globalizacija iri ili suava rasprave o javnim poslovima? Kako globalizacija utie na participaciju, transparentnost i odgovornost u procesima upravljanja?
Mnogi komentatori slave globalizaciju kao sluaj demokratizacije bez
presedana. Nastavljajui traganje za ciljem hladnog rata liberalna demokratija rairila se u vie drava nego ikad prije (Huntington, 1991; Shin, 1994;
Diamond i Plattner, 1996). Vojne klike vie ne vladaju u Latinskoj Americi i
Aziji. Aparthejd je ukinut u Junoj Africi. Sruen je (berlinski
zid u Evropi. Viepartijska politika, slobodni i pravini" izbori za predstavnike institucije i zakonske garancije ljudskih prava postale su svjetske norme
za nacionalne drave. Globalne institucije vlasti i globalno civilno drutvo
naveliko promoviu ljudska prava i norme takozvanog dobrog upravljanja".
Globalni mas-mediji podstiu demokratske aktiviste od Kine do Nigerije, od
Gruzije do ilea.

ili

prim. prev.)

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

35

Mnogi analitiari takoe podravaju svrhovito demokratsko djelovanje

tehnologija globalizacije (Abramson I DR., 1988; Rheingold, 1993; Budge, 1996;
Hill i Hughes, 1998). Biranim rijeima, Walter Wriston je sa zanosom istakao
da doba informacija ubrzano daje snagu ljudima u raznim djelovima svijeta i
na nain koji je samo nekoliko godina ranije izgledao nemogu" (1992: 170-1).
Elektronske komunikacije omoguile su graanima pristup dosad nevienim
izvjetajima i nevienom brzinom. Telefon, e-mail, radio i televizija omoguavaju graanima da razmijene miljenja s autoritetima vlasti kao nikada prije.
Elektronske komunikacije takoe omoguavaju aktivistima civilnog drutva
irom planete da razmijene miljenja i da usaglase strategije u globalnim demokratskim kampanjama za napredne drutvene promjene (Frederick, 1993;
Lee, 1996; Harcourt, 1999).
Meutim, nasuprot ovom odobravanju, skeptici opisuju globalizaciju kao
suprotnost demokratiji (Gill, 1996; Robinson, 1996a: 20-1; Klein, 2000; Hertz,
2001). Razni autori povezuju ovaj novi svjetski poredak sa demokratijom
niskog intenziteta" i poliarhijom" (vladavina mnogih PRIM. PREV.) U KOJOJ
malobrojna elita ima kontrolu (Gills I DR., 1993; Robinson, 1996b). Apokaliptikim rijeima, Claude Ake opisuje smrtnu prijetnju" globalizacije koja nepovratno suava demokratski prostor i politiku participaciju ini uzaludnom
(1999: 179-80).
Posebno, mnogi kritiari osvjetljavaju tobonju manjkavost globalizacije
svijeta demokratije putem drave. Naravno, neki prigovarai odbacuju naelo
da drava ikada moe da bude primjeren nosilac za demokratsku samoupravu.
Za ove nevjernike, formalna demokratija glasake kutije je besprimjerno prikrivanje drutvene nepravde. Kakvu namjenu, pitaju oni, imaju referendumi
(izjanjavanja naroda PRIM. PREV.) i viepartijski izbori koje organizuje drava ako ovi obredi ne ine nita da se dokraje klasne nejednakosti, provalije
izmeu Sjevera i Juga, rodna hijerarhija (polna nejednakost PRIM. PREV.) I
potinjenost manjina? Prema miljenjima ovih kritiara, moderna drava nikada nije bila demokratska, dok je njene unutranje slabosti globalizacija samo
jasnije postavila u centar panje.
Drugi analitiari tvrde da su, dok je u ranijoj epohi drava bila znaajan
predstavnik narodne volje, snage globalizacije presudno potkopale demokratske mogunosti vlada pojedinih zemalja (Connoly, 1991; Held i McGrew, 1993;
Mc Grew, 1997b). Na primjer, kau ovi komentatori, drave ne mogu ukrotiti
tiraniju globalnih korporacija (Korten, 1995). Globalna trita finansija, takoe, esto ograniavaju mogunosti za demokratizaciju posredstvom drave
(Armijo, 1999). Pri tom, drave posebno male drave ne mogu da obezbijede demokratiju za svoje graane s obzirom na globalna upravljaka drutva
kao to su Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i STO. Na
ovom pravcu argumenta, teritorijalni mehanizmi, kao to je drava, ne mogu
pogotovo ne sami da obezbijede demokratsko upravljanje suprateritorijalnim pojavama kao to su globalne komunikacije i globalni ekoloki problemi.
Zajedljivo, dosad nevien broj drava prihvatio je liberalnu demokratiju ba

36

OKVIR ZA ANALIZU

u momentu kada je dravna demokratija ve prola kroz svoj istorijski najpovoljniji period.
Povodom pojmova o elektronikoj demokratiji, skeptici naglaavaju digitalnu vododjelnicu u kojoj samo manjina svjetske populacije prije svega, visoko privilegovana manjina unutar nje ima pristup internetu (Loader, 1998).
Kada je rije o kunom glasanju putem interaktivne televizije, ova praksa
e privatizovati politiku i osmiljene javne rasprave zamijeniti nepromiljenim trenutnim izlivima privatnih predrasuda (Barber, 1996: 270). U meuvremenu, nove tehnologije informacije i komunikacije snabdijevaju vlastodrce
nesagledivim mogunostima bespravno nametljive prismotre i manipulacije
javnim mnjenjem.
Ipak, kritiari nijesu samo negatori. Mnogi od njih shvataju globalizaciju optimistiki kao mogunost da se rekonstruie demokratija. Rezultirajui
novi okviri mogli bi dati glas i odgovoriti potrebama i eljama javnosti bolje
nego to su stari dravocentrini mehanizmi ikad i igdje to mogli. Na primjer,
neki komentatori pozdravljaju globalizaciju kao snagu koja se suoava sa nazadovanjem i kao naelo pomoi, ime je vladajua sila uvijek smjetena na
to je mogue blii poloaj u odnosu prema graanima. Drugi reformatori
naglaavaju potrebu za demokratizacijom upravljanja na regionalnom nivou,
na primjer, u odnosu prema Evropskoj uniji (EU). U meuvremenu, drugi
analitiari razvijaju ideje o kosmopolitskoj demokratiji" putem transsvjetskih
institucija (Held, 1995a, b; Archibugi i dr., 1998). Brojni su i predlozi da se u
Ujedinjenim nacijama, uporedo sa Generalnom skuptinom drava, formira
Narodna skuptina predstavnika graana. Na drugi nain, takoe, zagovornici inovacija u demokratskoj praksi podravaju razvitak civilnog drutva kao
samoniklu raznovrsnost" koja tei javnom dobru (Falk, 1992, 1995; Smith
i Guarnizo, 1998; Smouts, 1999; Kaldor, 2003). Isto tako, mnogi teoretiari
politike shvataju globalizaciju kao podsticaj za razvoj novog i djelotvornijeg
oblika graanstva (Steenbergen, 1994; Lacarrieu i Raggio, 1997; Castles i
Davidson, 2000; Vanderberg, 2000). Ukratko, prema miljenjima ovih autora,
demokratija je istorijska sluajnost, a globalizacija, mijenjajui obrise upravljanja, zahtijeva da demokratija bude ponovo u modi.
Kao i u pitanjima bezbjednosti i jednakosti, znaajan nesklad postoji kada
je rije o upletenosti globalizacije u demokratiju. Za neke je globalniji svijet
blagodet kolektivnog samoodreenja, dok je za druge propast. Relativne vrijednosti raznih argumenata procijenjene su u Poglavlju 11, gdje je zakljueno
da savremena globalizacija doista proizvodi veoma ozbiljne demokratske manjkove, ali i znaajne mogunosti da se oni nadoknade.

ta da se radi?
Na vrhu neslaganja o poetnim pretpostavkama, ocjenama drutvene promjene i normativnim vrednovanjima, ljudi takoe zauzimaju korjenito razliite
pozicije s obzirom na politike pravce koje bi trebalo prihvatiti u odnosu na

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

37

globalizaciju. Gotovo niko ne tvrdi da je sve dobro u svijetu tekue globalizacije, ali su komentatori razvili nairoko raznovrsne preporuke da se situacija
popravi (Higgott, 2000).
Moemo razlikovati etiri iroka pravca politike koji odgovaraju savremenoj globalizaciji. S jedne strane, novoliberalisti podravaju globalizaciju
kao put prema tritu na kojem javne vlasti samo pomau i ni na koji nain ne
dolaze u sukob sa dinamikom ponude i potranje. Nasuprot, protivnici zastupaju re-globalizaciju" i vraaju se na pre-globalni status quo ante (preanje
stanje prim. red). Trei pristup, reformizam, tvrdi da globalizacija treba da
se promiljeno usmjerava u skladu sa dravnim politikama, ukljuujui sutinski poveano globalno upravljanje. Konano, transformistike strategije se,
prilino raznorodno, pribliavaju anarhistikim, socijalistikim, postmodernistikim i drugim radikalnim shvatanjima u odbrani revolucionarne globalizacije koja prevazilazi preovlaujue drutvene strukture kao to su kapitalizam
ili racionalizam.

Novoliberalizam
Kao to nas i samo ime podsjea, novo"-liberalizam razvija novi pravac jedne stare prie. On sabira nekoliko vjekova modernog miljenja koje poinje
raspravama Johna Lockea i Adama Smitha. Novoliberalizam se oslanja na
proglase laissez-faire (neograniena sloboda konkurencije prim. prev.) klasinog liberalizma, koji su obeavali da e nesputane snage trita ljudskom
drutvu prirodno" donijeti napredak, slobodu, demokratiju i mir. Posebno,
teoretiari liberalne trgovine jo od sedamnaestog vijeka tvrde da dravne
granice ne smiju biti vjetake prepreke (sa carinama i drugim zvanino uspostavljenim ogranienjima) za djelotvorno rasporeivanje resursa u svjetskoj
privredi.
Medu rane intelektualne predstavnike novoliberalizma izmeu tridesetih i ezdesetih godina dvadesetog vijeka ubrajamo i Friedricha von Hayeka i
Miltona Friedmana. Od 1970-ih novoliberali oivljavaju klasine liberalistike
argumente u prilog slobodnih trita" u odnosu prema jednoj privredi koja postaje sve vie globalna (Gi11, 1995a; Chomsky, 1998; Gore, 2000; Went, 2000;
Gamble, 2001; Hovden i Keene, 2002; Scholte, 2003; Steger, 2004, 2005). U
skladu s novoliberalistikim naelima, globalizaciji treba pristupati sa znatne
udaljenosti od zvaninih uplitanja u poslove trita, posebno putem mjera liberalizacije, deregulacije, privatizacije i fiskalnih ogranienja. Ovaj politiki
paket esto se spominje pod imenom Vaingtonski konsensus", kao to je
ekonomista John Williamson nazvao preovlaujue gledite savezne uprave
SAD i u Vaingtonu osnovanih globalnih ekonomskih institucija u 1980-im
inama (Williamson, 1990, 1997).
Rijeju, novoliberalisti reaguju protiv dravnih strategija upravljanja pri.7Ddo n koje su preovladivale (bilo u socijalistikom, ili faistikom obliku, ili

38

OKVIR ZA ANALIZU

u obliku drave blagostanja) irom svijeta izmeu 1930-ih i 1970-ih godina.

Pored liberalizacije, novoliberalisti podravaju oslobaanje od to veeg broja
dravno uspostavljenih ogranienja u meudravnim kretanjima novca, robe,
usluga i kapitala. Logino, novoliberalizam bi trebalo da podri i neogranieno prekogranino kretanje radne snage, ali u praksi njegovi zagovornici rijetko
insistiraju na ostvarivanju takve obaveze. Deregulacijom (smanjivanjem broja
propisa, odnosno uvoenjem zakonskih olakica prim, prev.) novoliberalisti
zahtijevaju ukidanje raznih dravnih kontrola, na primjer, kontrole cijena, zarada i kursa stranih valuta u mjenjanicama. Privatizacijom novoliberalisti preporuuju znatno smanjivanje dravne svojine nad sredstvima za proizvodnju i
prelazak velikog broja usluga iz dravnih agencija u privatni sektor. Fiskalnim
ogranienjima novoliberalisti zahtijevaju strogu kontrolu dravnih trokova s
ciljem ograniavanja dugova javnog sektora i smanjivanja poreskih stopa.
To ne znai rei, kao to neki komentatori pogreno pretpostavljaju, da
novoliberalistiki pristupi globalizaciji ne priznaju ulogu drave i drugih institucija vlasti. Deregulacija ne znai odsustvo regulacije. Naprotiv, novoliberalizam priznaje potrebu za zakonima i institucijama koje potpomau trita i podravaju njihovo uspjeno poslovanje, na primjer, garantovanjem imovinskih
prava i potovanjem ugovora. tavie, kada se stanovnitvo protivi, implementacija novoliberalistikog programa moe da zavisi od snanog pritiska drave
i/ili naddravnih institucija kao to je MMF (A. Gamble, 1994). Meutirn, u
novoliberalistikim oima, agencije javnog sektora ne bi smjele da snage trita preusmjeravaju ni u pravcu globalnog niti bilo kojeg drugog podruja. Dakle, novoliberalizam propisuje prelazak od dravnog intervencionizma prema
trino-ovlaenom upravljanju.
Novoliberalizam je uopte preovladao kao vladajui politiki govor u prilog globalizaciji poev od ranih 1980-ih godina. Mnoge vlade ukljuujui
posebno vlade velikih drava prihvatile su novoliberalistiku orijentaciju
prema globalizaciji u posljednjoj etvrtini dvadesetog vijeka. Sa strane globalnih institucija, agencije poput MMF-a i STO-a i Organizacija za ekonomsku
saradnju i razvoj (OECD) neprestano povezuju globalizaciju sa liberalizacijom
(osloboenjem trita prim. prev). Od 1990-ih agencije UN uveliko su prihvatile novoliberalistiku orijentaciju, iako uz jo vea oklijevanja i ogranienja.
U meuvremenu, mnogi nacrti za regionalizaciju u savremenoj globalizujuoj
privredi usredsreuju se na liberalizaciju prekograninog saobraaja izmeu
zemalja dotinog regiona. Pobornici novoliberalizma uivaju u obilju poslovnih krugova, pogotovo finansijskih trita i menadera globalnih preduzea.
Poslovna udruenja poput Meunarodne organizacije poslodavaca (IOE) ili
Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), na isti nain, figuriraju kao bastioni
novoliberalizma. U mas-medijima, najvee, biznisu posveene novine i magazini, kao to su Wall Street Journal (WSJ) i The Economist, generalno podravaju novoliberalistiku politiku, ili imaju poslovne i privredne programe
na vodeim radio i TV stanicama. U akademskim sredinama, na uobiajenim
predavanjima o poslovanju i ekonomiji veliaju se vrline globalnog slobodnog

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

39

trita i sa stanovita neuglednih i sa stanovita uvenih univerziteta. Drugi

istraivai popularizuju novoliberalistike politike kroz uticajne institute intelektualnih usluga kao to je Institut za meunarodnu privredu u Vaingtonu,
DC (Bergsten, 1996).
S ovako vrstim osloncem na elitne krugove, novoliberalizam se postavlja
u red politike ortodoksije u odnosu na savremenu globalizaciju. Doista, novoliberalistike ideje nailaze na iroko bespogovorno prihvatanje kao zdrav razum". Uivajui najjau moguu podrku u zvaninim, poslovnim, medijskim
i akademskim krugovima, novoliberalistike mjere u odnosu na globalizaciju
esto su najlake za prihvatanje. Meutim, kao to emo pojasniti u kasnijim
poglavljima, ovaj pristup esto je velikoduno sluio monim interesima, posebno interesima vladajuih klasa i zemalja.
Ovo ne znai tvrditi da su novoliberalistike politike potpuno i dosljedno
primijenjene. Uvijek postoje neslaganja izmedu ideologije i prakse. Posebno,
mnogi dravni i privredni monici razvodnjavaju ili ne priznaju dolazak slobodnog trita" ako je njegovo odomaenje nepovoljno po njih. Na primjer,
kao to je ve spomenuto, samo nekoliko pobornika globalnog laissez faire-a
preduzelo je iogine korake podrke nerestriktivnom svjetskom kretanju radne
snage. tavie, Evropska unija i administracija SAD mnogo godina su ometale
napore da se liberalizuje trgovina poljoprivrednim proizvodima, mjeru koja bi
bila od sutinske koristi mnogim siromanim zemljama. U ovim i drugim prilikama, praktina primjena novoliberalistikih naela razvija oigledno dvostruke standarde. Ali, uprkos ovim nedosljednostima ili moda ba zahvaljujui
njima novoliberalizam je ostao vladajua politika orijenatacija u odnosu na
globalizaciju ve due od etvrt vijeka.
Istina, branioci liberalizma, deregulacije, privatizacije i fiskalnih ogranienja nastoje da budu manje dogmatini od sredine 1990-ih. Dok glavna
struja ekonomista uporno iznosi antiglobalistike" argumente (Deardorff,
2003; Segerstrom, 2003; Bhagwati, 2004), mnogi novoliberalisti danas priznaju da njihovi politiki dokumenti zahtijevaju da budu sroeni i ostvareni s
veim potovanjem prema posebnim kontekstima nego to je esto injeno u
jevaneoskim 1980-im i ranim 1990-im godinama. Isto tako, nedavni Proireni vaingtonski sporazum" (Augmented Washington Consensus") ukljuuje
vie mjera u vezi sa korupcijom, transparentnou, finansijskim propisima i
standardima, izgradnjom institucija, neodrivim teretom dugova, vremenskim
usklaivanjem i rasporeivanjem kontrola kapitala, mreama socijalne sigurnosti, smanjivanjem siromatva, udruenjima gradana, dogovorima civilnog
drutva i tako dalje (Birki i Perry, 1998; Stiglitz, 1998, 2002; Coyle, 2000;
CFGS, 2001; Rodrik, 2001; World Bank, 2001, 2002). tavie, u svom sreditu. Vaington plus" (Washington Plus") njeguje novoliberalistiki pristanak
na globalizaciju putem marketizacije (irenja trita prim. prev). Doista, u
~i om smislu, prilino je obmanjujue govoriti kao to neki ve ine o postnstonskom sporazumu", prema kojem bi nairoko utemeljena strategija
ista (Martib, 2000).

40

OKVIR ZA ANALIZU

Kao to emo prikazati u Dijelu III, ova knjiga se svrstava meu kritike novoliberalizma. Ona prosuuje da je, premda neke liberalizacije, deregulacije, privatizacije i fiskalne discipline poveavaju proizvodnost savremene
globalizujue privrede, veliina ovih postignua mnogo manja od onoga to
je potrebno da se obezbijedi napredak za sve. Naprotiv, kao i u drugim istorijskim vremenima, slobodno trite" uopte usmjerava nesrazmjerne koristi
onima koji su ve privilegovani i poveava marginalizaciju gubitnika. Neobuzdana globalna trita takoe tee da podstaknu vee kulturalne destrukcije,
ekoloku degradaciju i zloupotrebe ljudskih prava. Postvaingtonske" reforme sigurno znae poboljanje ultra-liberalizma iz perioda 1980-95, ali one ne
upuuju na nedostatke svojstvene trino-usmjerenoj strategiji globalizacije.

Politika odbacivanja
Druga tri, ovdje istaknuta, opta politika pristupa globalizaciji na razliite
naine reaguju na tetne efekte novoliberalizma. Sa svoje strane, negatori ili
odbacivai (engl.: rejectionists) proiruju argurnentaciju sa promaaja laissezfaire globalizacije na zakljuak da svaki oblik transsvjetske povezanosti ima
nesrene posljedice.
Prema miljenjima ovih kritiara, globalizacija je, prema svojoj iskonskoj
prirodi, duboko i nezgodno nesigurna, nepravedna, nedemokratina i neodriva. Budui da su ove negativne posljedice svojstvene globalizaciji, odbacivai, ili ridektionisti kau da proces treba zaobii u svakom obliku. Samo uz
povratak nacionalnim i mjesnim okvirima ljudi mogu ponovo izgraditi dobro
drutvo. De-globalizacija" zahtijeva oporavak ekoloke cjelovitosti, ekonomskog blagostanja, kulturalne bezbjednosti, samoopredjeljenja i mira (Mander
i Goldsith, 1996; Hewison, 1999; Hines, 2000; Bello, 2004).
Odbacivaki pozivi de-globalizaciji dolaze u razliitim oblicima, ukljuujui i ekonomski nacionalizam, kao i neke struje buenja vjere i radikalnog
environmentalizma (borba za ouvanje sredine prim. prev). Ekonomski nacionalisti (grupa koja ukljuuje neke staromodne socijaliste kao to je Komunistika partija u post-sovjetskoj Rusiji) stavljaju naglasak na ponovno uspostavljanje samoopredjeljenja zemalja njihovim raskidom sa globalnim privrednim
aktivnostima (Raghavan i dr., 1996). Buditelji vjere meu nekim budistima,
hrianima, Indusima, Jevrejima i muslimanima propisuju lokalna putovanja" da bi oivjela iskonska vjerovanja i obredi njihove vjere. (Tako rei, ne biraju svi vjerski odgovori na globalizaciju liniju odbacivanja. Vidi, na primjer,
Muzaffar, 1993, povodom modernistikog islamskog pristupa globalizaciji, i
Sulak, 1999, povodom modernistikog budistikog gledita.) U meuvremenu,
neki radikalno zeleni" ekologisti nastoje da obnove predmoderno potovanje
prirode i harmoniju sa njom u okviru samodovoljnih mjesnih zajednica (Norberg-Hodge, 1999a; Shuman, 2000).

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

41

Odbacivai su istinski anti-globalizatori u savremenoj politici. Zbunjujue, mnogi komentatori takoe su primijenili oznaku antiglobalistikog pokreta" za reformiste i transformiste koji pokuavaju ne da ukinu globalizaciju,
nego da je preusmjere sa novoliberalistikog na alternativne puteve. Ovakve
kritiare bilo bi preciznije zvati re-globalizatorima" nego de-globalizatorima". Reformisti i transformisti su pobornici alter-globalizacije" (poslije francuske alter-mondijalizacije) ili kontra-globalizacije" prije nego anti-globalizacije". Jedino su odbacivaki krugovi stvarni protivnici globalizacije kao
takve. Cak je i ova opozicija kvalifikovana do tog stepena da se, paradoksalno,
i odbacivaki anti-globalizatori esto oslanjaju na globalne telekomunikacije,
internet, vazduni saobraaj i svjetske mree civilnog drutva da bi udovoljili
svojim eljama.
injenica da su ak i najvei protivnici globalizacije u nju umotani nagovjetava neodrivost odbacivakih strategija. Doista, ova knjiga zauzima
gledite da su snage koje podupiru globalizaciju rnomentalno dovoljno jake
da dovre proces. (Re)konstrukcija nacionalistikih i lokalistikih drutvenih
poredaka, osloboenih od globalnih veza, stoga, nije izvodljiva. Kao to je nagovijeteno u Poglavlju 4, svi opti uslovi razvitka kapitalizma, podeavanja
upravljanja, politika identiteta i struktura saznanja nesumnjivo ukazuju na
odrivu globalizaciju u predvidljivoj budunosti. Ideja o ukidanju ovih monih
trendova nije ostvarljiva u vidokruzima tekueg vremena. Nije izazov ponititi i ukloniti globalizaciju, nego razumjeti i oblikovati proces tako da zaobide
zamke novoliberalizma.

Reformizam
S ciljem izgradnje takve alternativne globalizacije, mnoge strategije preduzimaju neto to bi se moglo imenovati kao reformistiki pristup. Slino odbacivaima, reformisti se protive novoliberalistikoj globalizaciji zbog nametanja
velikih kulturnih, ekolokih, privrednih, politikih i psihikih nepravdi. Meutim, suprotno odbacivaima, reformisti potvruju da je globalniji svijet tu
da bi opstao, i oni pokuavaju da to pozitivnije preusmjere globalizaciju na
ne-trine tranice.
Kao to samo ime nagovjetava, reformisti smatraju da kapitalizam moe
da bude snaga u prilog drutvenog dobra ukoliko je re-formisan", to jest reorganizovan na neki ne liberalistiki nain koji podstie ekonomsku djelotvornost i stabilnost, utemeljuje pravinu distribuciju, ograniava ekoloku tetu,
izbjegava kulturalno nasilje i unapreuje demokratiju. Posebno, reformisti se
osianjaju na drutveno-demokratske tradicije kao to je kejnzijanska ekonomiia i drava blagostanja. U tom pogledu, od dalekosenih proaktivnih dravnih
podranih jakim i demokratski kontrolisanim aparatom vlasti, oekuda
ostvare
drutveno progresivnu kapitalistiku ekonomiju. Na primjer,
_e
is[i podravaju kontrolu prekograninog kretanja dobara kada takva

42

OKVIR ZA ANALIZU

ogranienja smanjuju trinu nepostojanost, drutvene nepravde i trokove za

ouvanje sredine. Reformisti se takoe esto zalau za antimonopolske mjere i druge zvanine kontrole radi ograniavanja korporativne moi. tavie,
reformisti propisuju razne zakonske garancije o minimumu standarda (ukljuujui osnovne prihode, zatitu na radu i kontrolu zatite sredine) s ciljem da
se zatite ranjiva podruja od razornog djelovanja nesputanog kapitalizma.
Druge reformistike politike aktivno su pokuale da ojaaju povoljne prilike
za strukturalno zapostavljene drutvene grupe, kao to su obojeni, nezaposleni, mali privrednici i ene.
Mnoge reformistike politike za pripitomljavanje globalnog kapitalizma
mogu se obavljati posredstvom drave. U tom pogledu, mnogi reformisti se
zalau za ponovno osvjeavanje dravno utemeljene socijalne demokratije da
bi se izalo u susret novim globalnim realnostima (Boyer i Drache, 1996; Hutton, 1996; Martin i Schumman, 1996; Giddens, 1998; Hirst i Thompson, 1999;
Held, 2004). Ovi komentatori esto pokazuju nezadovoljstvo time to tobonje
socijaldemokratske vlade nisu uinile nita posebno da ovladaju globalnim
kapitalom. Cardoso i Lula u Brazilu, Blair u Britaniji, Schroder u Njemakoj
i Mbeki u Junoj Africi uinili su, prema miljenjima ovih kritiara, previe
ustupaka novoliberalizmu.
Posebno, kao to su priznali mnogi socijaldemokrati, ovi propusti vlada
pojedinih drava nastaju zato to globalni kapital ne moe biti djelotvorno
pripitomljen jedino posredstvom drave. Da bi bila djelotvorna, reformistika strategija globalizacije takoe zahtijeva proirivanje globalnog upravljanja
(Lisabonska grupa, 1994; Carlsson i DR., 1995; Deacon, 1997; Reinicke, 1998;
Cable, 1999; Falk, 1999; Kaul I DR., 1999, 2003; Brand. 2000; Nederveen Pieterse, 2000; Drache, 2001; Simmons i de Jonge Oudraat, 2001; Nayyar, 2002;
Deacon i DY, 2003; Held i Koenig-Archibugi, 2003). Na primjer, ovi reformisti
dokazuju, djelotvorna zatita od monopola zahtijeva autoritet globalne utakmice koja djeluje uporedo sa dravama i regionalnim anti-trust planovima.
Takoe, radne norme i drugi oblici socijalne zatite ne mogu biti optimalno
obezbijeeni u okruenju globalnog kapitalizma ukoliko svjetske konvencije
sa priznatom snagom prinude ne dopune i podstaknu odluujue dravne statuse. Slino, obavezujui globalni ekoloki reimi kojima upravlja Svjetska
organizacija za zatitu sredine neophodni su jednako kao i drava i lokalni
zakoni. Potpuno razvijena globalna centralna banka zahtijeva da se uspostave
vea stabilnost i pravda na globalnom finansijskom tritu. Redistributivni globalni porezi (na primjer, na mjenjake transakcije stranim valutama, vazduna
putovanja, isputanja ugljenih gasova i profite transnacionalnih korporacija)
zahtijevaju rasporeivanje prednosti globalnog kapitalizma na drutveno pravednije naine.
Naravno, globalna socijaldemokratija mora da bude demokratska. Reformisti stoga takoe insistiraju da demokratija treba da bude preoblikovana tako
da propisano poveanje globalnog upravljanja ukljui odgovarajue oblike i
nivoe dravne participacije i dravne odgovornosti. Reformistiki predlozi za

RASPRAVE O GLOBALIZZACIJI

43

takvu demokratizaciju globalizacije ukljuuju stvaranje globalnih skuptina,

ispravljanje propusta u globalnom upravljanju putem nacionalnih zakonodavstava, preinaenje obrazaca glasanja za globalne institucije i uspostavljanje
energinog globalnog civilnog drutva.
Reformistike strategije, u cjelini, imaju slabiji poloaj upolitici globalizacije od novoliberalizma i politike odbacivanja. Socijaldemokratski predlozi za
pripitomljavanje globalnog kapitalizma dobili su mnogo manje podrke nego
postvaingtonske mjere" za poboljanje globalnog trita (uoite znaajnu
razliku izmedu naglaenih pojmova). Niti reformistike vizije ireg globalnog
upravljanja imaju masovnu privlanost kakvom raspolau nacionalisti i obnovitelji vjere u svojim kampanjama u prilog de-globalizaciji. Dajui ovu, uopte
uzev, povrnu podrku reformistikoj globalizaciji, strategija mora da odredi
nekoliko relativno znaajnih konkretnih rezultata, osim da moda nagovori
novoliberaliste na veu modernizaciju. Doista, novoliberalistiki reimi su pokazali veliku vjetinu u prikupljanju reformistikih tema (kao to su civilno
drutvo" ili odrivi razvoj") i njihovom cijeenju od preteno socijaldemokratskog sadraja.
Meutim, reformizam ima znaajne zagovornike. Na primjer, nekoliko
zemaljskih vlada je objavilo proglase u prilog jaanja globalnog upravljanja.
U tom pravcu, francuski predsjednik Jacques Chirac (kad je ova knjiga pisana
prim. prev.) je, barem retoriki, podrao stvaranje Ekonomskog i Drutvenog savjeta bezbjednosti u Ujedinjenim nacijama. U meuvremenu je nekoliko
nacionalnih skuptina (na primjer, u Belgiji, Kanadi i Njemakoj), poev od
1999. godine, usvojilo rezolucije u korist globalnih poreza na novane transakcije. Vizija globalne socijaldemokratije takoe je poduprla ideje o asnom
zanimanju" razvijene jo od 1999. godine u Meunarodnoj organizaciji rada
(ILO) i shvatanja o pravno utemeljenom pristupu razvoju" proslijeena u
Razvojnom programu Ujedinjenih nacija (UNDP). Stavie, UNDP popularizuje mnoge predloge globalne reforme putem publikacije Human Development
Report (Izvjetaj o ljudskom razvitku), koji izlazi jednom godinje od 1990.
godine. Brojni aktivisti civilnog drutva, ukljuujui nekoliko istaknutih sudionika u odluivanju Svjetskog socijalnog foruma (WSF), podravaju vee
globalno upravljanje na planu socijaldemokratskog usmjerenja. Slino, Meunarodna konfederacija slobodnih sindikalnih udruenja (ICFTU) podrava
meunarodnu politiku i institucije za usmjeravanje procesa globalizacije u
slubi ljudskim potrebama i eljama" (ICFTU, 1998: 9).
Kao to nam pokazuje smisao navedenih primjedbi, ova knjiga gaji velike
simpatije prema reformistikim vizijama globalne socijaldemokratije, mada
uz nekoliko ogranienja. S jedne strane, reformisti nastoje da preduzmu jedan
preteno materijalistiki pristup, nudei mnoge predloge za preoblikovanje
kapitalizma i upravljanja, a zanemarujui pitanja identiteta i saznanja. Doista,
reformistike ideje uglavnom su preuzimane iz Zapadne Evrope, a njihovi
nosioci su malo panje posveivali interkulturalnim usaglaavanjima, koja su
nuna da bi se izgradila jedna demokratski odriva strategija na globalnom

44

OKVIR ZA ANALIZU

nivou. Jo ire, reformisti takoe neadekvatno pristupaju metodolokim pojedinostima i politikama za implementaciju svojih programa. Najzad, reformistike ideje o globalnoj demokratiji veoma esto samo prebacuju obrasce
nacionalne demokratije na globalni nivo, dok globalizacija s pravom zahtijeva
dalekosenije inovacije u demokratskim poslovima.

Transforfnizam
etvrta grupa strategija u odnosu na globalizaciju pokriva politike koje idu
ispred reformizma u odbrani temeljnije drutvene promjene. Pojavljivanje globalnijeg svijeta ovi pristupi shvataju kao priliku da se izgradi jedno sasvim
drugaije drutvo. Transformiste, za razliku od reformista, ne zadovoljava
samo uspostavljanje novih zakona i institucija koje bi postojei drutveni poredak uinile boljim. Radije, oni podravaju namjeru da se vladajue drutvene
strukture zamijene radikalno novim ureenjima. Dok reformisti prihvataju
izvorna naela uredivanja savremenog ivota kao to su kapitalizam i racionalizam, transformisti smatraju ovaj poredak nepopravljivim i gledaju da iskoriste globalizaciju da bi izgradili jedno temeljno drugaije drutvo.
Kao i novoliberalizam, politika odbacivanja i reformizam, transformistike strategije pojavljuju se u razliitom ruhu. Na primjer, mnogi u novoj
generaciji anarhista i socijalista vide globalizaciju kao trenutak da se zaustave
i prevaziu kapitalizam i s njim povezano nasilje (Gills, 1997; Rupert, 2000;
Bircham i Charlton, 2001; Epstein, 2001; Broad, 2002; Graeber, 2002; Danaher i Marks, 2003; Kingsnorth, 2003; Notes from Nowhere, 2003; Sandbrok,
2003; Mertes, 2004; Eschle i Maiguascha, 2005; Starr, 2005). Ovi radikali
esto odbacuju, kao zastarjele, tradicionalne socijalistike strategije ruenja
kapitalizma proleterskim osvajanjem drave. Umjesto toga, oni podravaju
nove globalne drutvene pokrete ugnjetenih koji ukljuuju domoroce, seljake,
seksualne manjine i ene, kao i radniku klasu. Sa svoje strane, brojni postmodernisti zalau se za radikalno drugaije oblike politika globalnog identiteta
i radikalno nove oblike globalnog znanja (O Tuathail, 1996; Shapiro i Alker,
1996). Sa religioznim naglaskom, izvjesni teolozi shvataju rasprostranjenu globalnost kao kontekst za postracionalistiku duhovnu revoluciju (Kung, 1990;
Rifkin, 2003).
Transformistike vizije globalizacije uglavnom se zbivaju izvan uobiajenih politika: izvan vlada i politikih stranaka; izvan uticajnih medija i velikih
izdavaa; izvan vodeih univerziteta i akademskih skupova; zapravo, esto
izvan zvaninih organizacija bilo koje vrste. Umjesto toga, transformisti esto
rade mimo javnosti, putem labavih i decentralizovanih mrea. Sluajni posmatra, stoga, moe lako da previdi ove aktivnosti.
Primjeri transformistikih inicijativa u savremenoj politici globalizacije
ukljuuju narodne seoske aktiviste iz svih krajeva svijeta posredstvom udruenja Vfa Campesina, ukljuujui i medijski poznate Zapatiste iapas drave
u junom Meksiku (Bov i Dufour, 2001; Olesen, 2002). Pri tom, globalno ori-

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

45

jentisani socijalizam podstakao je napore nekih alternativnih radnikih pokreta koji djeluju izvan tradicionalnih sindikalnih udruenja (Waterman, 1998).
Studenti i drugi mladi igraju znaajnu ulogu u transformistikim grupama kao
to su Urediti ulice u Britaniji, Montrealsko antikapitalistiko okupljanje u Kanadi, Ya Basta u Italiji i Mrea neposredne akcije u SAD. Postmodernistika
politika istie razne disidentske, akademske i umjetnike krugove, uglavnom u
zemljama OECD-a. Teologija osloboenja nala je pristalice medu radikalnim
svetenicima u globalnoj Katolikoj crkvi, dok propovjednici buenja hinduizma i islamisti takoe pletu svoje transplanetarne mree.
U cjelini, meutim, transformistike politike u odnosu na globalizaciju
privlae jo slabiju podrku nego reformistike strategije. Ove vizije nisu dobile nikakvo znaajnije uporite u zvaninom upravljanju globalizacijom. Broj
transformistikih aktivista i akademika ostao je mali, a relevantni narodni
pokreti, naroito, uopte uzev, pate zbog veoma ogranienih izvora. Za sada
izgleda krajnje nevjerovatno da transformistike kampanje mogu ostvariti prevlast u politikama globalizacije. Cak i u njihovoj sadanjoj slaboj poziciji, ovi
radikali su iskusili nekoliko veoma estokih uguivanja (preduzetih aktivnosti
prim. prev.) od strane vlasti.
Transformistike inicijative takoe imaju svoja sopstvena ogranienja.
Na primjer, ove vizije pokazuju sklonost da ostanu nedoreene, govorei mnogo vie o tome emu se suprotstavljaju nego o tome ta predlau. Stavie, nije
uvijek jasno da bi novi svjetovi, koji su, zahvaljujui vizijama transformacije,
na ponudi, doista otklonili ogranienja i propuste trenutno vladajuih drutvenih struktura. Na primjer, transformistiki pokreti esto se mue sa svojim
unutranjirn dobnim, klasnim, oblasnim, polnim i rasnim hijerarhijama. Takoe, bijeli mukarci, anglo-saksonski protestanti, pripadnici srednje klase
(WMCASPM-s) suvereno vladaju pokretima za ukidanje vladavine!
U posljednjem poglavlju ova knjiga preduzima izvjestan oprez prema
transformistikim strategijama i izvlai vie iz reformistikih programa globalne socijaldemokratije (uz ranije iznesena ogranienja). Kritike transformista
na raun drugih pristupa globalizaciji daju ivotno vaan uinak u podsticanju
istraivakih rasprava o tome ta jeste i stvaralakih predvianja o tome ta
moe da bude. Meutim, transformistike strategije globalizacije nisu dovoljno razvijene ni intelektualno ni politiki da bi bile djelotvorne u bliskoj
srednje dalekoj budunosti. Doista, tekovina globalne socijaldemokratije, ve
u djelokrugu sljedee generacije, mogla bi da obezbijedi zreliju osnovu za dublje progresivne transformacije na due vrijeme.

ili

Zakljuak
Kao to pokazuje ovo uvodno poglavlje i kao to ponavlja saetak u pregratku koji slijedi jedina opta saglasnost o globalizaciji jeste u tome da je ista
osporavana. Ljudi imaju iroko razliita gledita o definiciji, obimu, hronologiji, objanjenju, uinku i politici. Svi ukljuujui i svakog itaoca ove knjige

46

OKVIR ZA ANALIZU

moraju da u ovim raspravama sagledaju svoj put u pravcu razumijevanja i

praktikovanja globalizacije.
Ostala poglavlja vraaju se spornim pitanjima razmotrenim u uzastopnim
odjeljcima ovog uvodnog poglavlja. Poglavlja 2-4 razmatraju poetne premise. Poglavlja 5-8 ispituju uticaje na drutvenu strukturu. Poglavlja 9-11 istrauju uinke na poloaj ovjeka. Poglavlje 12 razmatra politike mogunosti.

Kratak pregled rasprava o globalizaciji

Poetne premise
rivalske definicije: internacionalizacija ili neto drugaije?
razliite procjene obima: globalizam ili skepticizam?
suprotstavljanje hronologija: stara ili nova?
razliita objanjenja: materijalistiko ili idealistiko, individualistiko ili
strukturalistiko?
Implikacije za drutvenu promjenu
stari kapitalizam, novi kapitalizam ili postkapitalizam?
postojani etatizam ili postetatistiko upravljanje?
homogenizacija ili heterogenizacija identiteta?
stari pravci ili novi prevrati u saznanju?
produetak modernosti ili zora postmoderne?
Uticaji na poloaj ovjeka
pojaana ili smanjena bezbjednost?
vie ili manje drutvene jednakosti?
poveana ili smanjena demokratija?

Politiki odgovori
novoliberalistiko oslanjanje na snage trita?
odbacivako oslanjanje na lokalizam?
reformistiko oslanjanje na dravne politike?
transformistiko oslanjanje na drutvenu revoluciju?

Meutim, prije ulaska u tu detaljniju raspravu, stoji pitanje ta otkrivaju

prethodni izvjetaji o istraivanju i politici u vezi sa postojeim stanjem saznanja o globalizaciji? Jasno, veliki broj miljenja ve je izreen na tu temu.
Doista, zahvaljujui rastuim prouavanjima mi smo danas u mnogo boljem
poloaju nego to smo bili samo jednu deceniju ranije da tu globalizaciju shvatimo. Bilo kako bilo, nae razumijevanje ostaje ogranieno u veoma vanim
takama. Premda je odreena literatura postala pojmovno mnogo istananija
i empirijski mnogo stroa, opti nivo rasprava o globalizaciji jo je nezadovoljavaju. Premnogo diskusija jo je odjeveno u prenaglaenu, preuoptenu
i razmetljivu predrasudu. Premalo istraivanja probija disciplinarne granice

RASPRAVE O GLOBALIZACIJI

47

da bi zajedno iznijela na svjetlo dana razne dimenzije globalizacije: ekoloke,

ekonomske, geografske, istorijske, zakonske, politike i psiholoke.
Moemo se nadati da e ova knjiga uzdrmati ova ogranienja; meutim,
ona se teko moe suprotstaviti drugim kljunim nedostacima. Kao to je ve
napomenuto, nisu svi uesnici u raspravama o globalizaciji jednako obrazovani, bijeli, pripadnici srednje klase, judeo-hriani, stariji ljudi koji govore
engleski, sa stalnim boravitern na Sjeveru (uglavnom u SAD i u Velikoj Britaniji). Znamenite knjige o globalizaciji pojavile su se i u Argentini (Ferrer,
1997; Seoane i Taddei, 2001), u Brazilu (Ianni, 1992, 1996; Gomez, 2000), u
Kini (Wang Ning, 2002), u Japanu (Kaneko, 1999; Inoguchi, 2001), u Poljskoj
(Aniol, 2002), u Rusiji (Gorbachev Foundation, 2003), u Junoj Africi (Mhone
i Edigheji, 2003), u Tajlandu (Sulak, 1999) i drugdje. Meutim, ovi radovi su
malobrojni i objavljeni u malim tiraima. Kao rezultat, mnoga gledita o globalizaciji su ili marginalizovana ili uutkana. Za mnoge rasprave mnogi nikad
nisu ni uli. Ova knjiga moe da upozori itaoca na ove sporedne glasove, ali
ne moe govoriti u njihovo ime.

POGLAVLJE 2

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE
Osnovna pitanja ovog poglavlja
Uspon G-rijei
Premise za definiciju
Suvini pojmovi o globalizaciji
Put naprijed
Ogranienja
Zakljuak

Osnovna pitanja ovog poglavlja

Opti pojmovi o globalnosti imaju dugu istoriju, ali se rasprava o globalnosti" (uslov) i globalizaciji" (trend) uglavnom razvila poev od 1980. godine.
Jasna i precizna definicija globalnog kljuna je za napredovanje kako saznanja tako i politike u savremenom drutvu.
Shvaene u znaenju internacionalizacije, liberalizacije, univerzalizacije
vesternizacije (pozapadnjaenja), ideje globalizacije otkrivaju malo ta novo i mogu imati neugodne politike implikacije.
Znaajan novi uvid uinjen je kada je globalizacija shvaena u prostornim
okvirima kao irenje transplanetarnih i u novijc vrijeme, naroito, suprateritorijalnih veza medu ljudima.
Globalnost u smislu transsvjetske povezanosti pokazuje se kroz mnogostruke oblasti drutvenog ivota, ukljuujui komunikacije, putovanja, proizvodnju, trita, novac, finansije, organizacije, vojsku, ekologiju, zdravlje,
pravo i svijest.
Pojmovi o globalizaciji kao razvoju transplanetarnih i suprateritorijalnih
veza meu ljudima zahtijevaju da budu paljivo ocijenjeni da bi se izbjegla
globalistika pretjerivanja.

ili

Definicija nije ono najvanije, ali ono najvanije zahtijeva definiciju. Znanje
o globalizaciji sutinski je funkcija naina na koji je ova rije definisana. Stoga, svako prouavanje globalizacije treba da ukljui u sebe paljivo i kritiko
ispitivanje samog termina. Nejasan i zavodljiv sredinji pojam kompromituje
sveukupno shvatanje same pojave. S druge strane, jasna i razotkrivajua definicija podstie pronicljivo, zanimljivo i pouzdano saznanje, razumijevanje
koje ljudima pomae da oblikuju svoju sudbinu rukovoeni svojim izborima.

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

49

Pojmovi o globalizaciji umnogome su preokupirali intelektualnu imaginaciju

u protekle dvije decenije. I u akademskim i u laikim krugovima mnogi su
nasluivali da ovaj pojam moe da obezbijedi klju za razumijevanje savremenog drutva. Globalizacija" nije jedino (ili nuno najbolje) mjesto da se ude
u jedno takvo istraivanje, naravno, ali ona generie mnotvo provokativnih
I, ponekad, visoko pronicljivih komentara dananjice.
Pa, ta lei u ovoj rijei? ta je, zaista globalno" kada je rije o globalizaciji (Maclean, 1999)? Ovo poglavlje razvija definiciju u pet glavnih koraka.
Prvi odjeljak razotkriva razvoj rjenika o globalizaciji u akademskom i laikom miljenju. Drugi odjeljak razrauje neka opta naela o prirodi i ulozi definicije. Trei odjeljak identifikuje nekoliko analitikih stranputica s obzirom
na globalizaciju: to jest definicije koje proizvode suvino i, u nekom pogledu,
beskorisno znanje. Cetvrti odjeljak pojmovno odreuje globalizaciju kao irenje transplanetarnih i, u dananje vrijeme jo specifinije, suprateritorijalnih
drutvenih odnosa.
Da bih naglasio da ova analiza ne podlijee globalistikim pretjerivanjima, u petom odjeljku dodao sam est kljunih ogranienja za ovu definiciju.
Prvo, teritorijalna geografija zadrava svoj znaaj pored poveane suprateritorijalnosti. Drugo, globalizacija je meusobno povezana sa drugim drutvenim prostorima, prije nego odvojena od njih. Tree, globalno nije inherentno
protivreno lokalnom. etvrto, globalizacija nije sutinski kulturalno homogenizujui proces. Peto, globalni odnosi ire se neujednaeno kroz regione i
drutvene sektore, tako da ljudi doivljavaju globalizaciju u razliitom obimu.
esto, globalizacija je u potpunosti stvar politike, koja neke ljude ini monima, a druge liava moi.

Uspon G-rijei
Premda rije globalizacija" nije skovana sve do polovine dvadesetog vijeka, ona ima podui pedigre (rodoslov). U engleskom jeziku, imenica globe"
(kugla) potie iz petnaestog vijeka (izvedena iz latinskog globus), a okrugao
oblik zemlje poinje da se oznaava prije nekoliko stotina godina (Robertson,
2001: 6, 254; MWD, 2003). Pridjev globalan" uao je u upotrebu u poznom
sedamnaestom vijeku i poeo da oznaava planetarne razmjere" u poznom
devetnaestom vijeku, pored svog ranijeg znaenja okrugao" (OED, 1989: VI,
528). Glagol globalizovati" pojavio se 1940-ih, zajedno sa terminom globalizam" (Reiser i Davies, 1944: 212, 219). Rije globalizacija", kao proces,
najprije je ugledala svjetlo dana u engleskom jeziku_1952:_odine, u renik je_
ula dvije godine kasnije, a poela se ire upotrebljavati u 1980-im godinama
(Robertson
1983).
Rjenik o globalizaciji takoe se irio i u drugim jezicima tokom nekoliko proteklih decenija. Mnogi primjeri ukljuuju termine: lil 'alam u arapskom, quanquihua u kineskom, mondialisation u francuskom, gorobaruka u
japanskom, globalzatsia u ruskom, globalizacion u panskom i kureselepme

50

OKVIR ZA ANALIZU

u turskom. Meu velikim svjetskim jezicima, jedino svahili (jo) nema prihvaen pojam o globalizaciji, a ovaj izuzetak je najlake objasniti irokom
upotrebom engleskog jezika u elitnim krugovima afrikih drava u kojima se
koristi svahili. ak i geografski ue korieni jezici sada ukljuuju rijei kao
to su globalisaatio (finski), bishwavyapikaran (nepalski), luan bo ot (timorski), i tako dalje.
Razgovor o globalizaciji" sazreo je meu akademicima, novinarima, politiarima, poslovnim svijetom, oglaivaima/propagandistima i zabavljaima.
Svakodnevna konverzacija danas ukljuuje redovne osvrte na globalno trite,
globalne komunikacije, globalne konferencije, globalne opasnosti, globalnu
sredinu, itd. Nedavno proizvedena djeja majica bila je ispisana rijeima Globalna Generacija" i, doista dananja djeca to mogu biti.
Kada novi rjenik ve zadobije ovako iroku rasprostranjenost irom i
uzdu kontinenata, jezika i naina ivota, moe li on biti upravo objanjen kao
modni krik? Ili, da li nova rije naglaava znaajnu promjenu u svijetu, kada
je nova terminologija neophodna da bi se razmotrilo novo stanje? Na primjer,
kada je Jeremy Bentham iskovao rije meunarodni" 1780-ih godina, pojam
se odrao jer je kroz njega odjekivao rastui trend onoga vremena, naime, uspon nacionalnih drava i prekograninih transakcija izmeu njih (Bentham,
1789: 326; Suganami, 1978). Takoe, ne izgleda vjerovatno da je aktualno
bujanje globalnog jezika sluajno. Popularnost nove terminologije vjerovatno odraava iroko rasprostranjenu intuiciju da savremeni drutveni odnosi
podrazumijevaju znaajnu promjenu karaktera. Izazov je zapravo, urgentna
potreba krenuti od krilatice ka vrstom pojmu.
Kao svjesno upotrijebljeno pomodno analitiko sredstvo, pojmovi o globalnom pojavili su se silovito, u isto vrijeme i nezavisno, u nekoliko akademskih oblasti, u ranim 1980-im godinama. U sociologiji, n a primjer, Roland
Robertson poeo je da tumai globalnog" 1983. godine (Robertson, 1983).
Istovremeno, u prouavanju poslovanja (menadmenta), Theodore Levitt je pisao o globalizaciji trita" (Levitt, 1983). Tih godina na svjetlo dana pojavila
su se neka istraivanja meymarosinih odnosa koja su svoj fokus usredsredila
na globalnu meuzavisriost" (Rosenau, 1980; Maghroori i Ramberg, 1982).
Ekoamisti, geografi i drugi preuzeli su pojam u poznim 1980-irrn godinama.
~d 1990-ih globalizacija prerasta u veliki apstraktni porast industrije.
Problem se sada razmatra i izvan granica disciplina, kontinenata, teorijskih
pristupa, politikog spektra. Bezbrojni akademici utrkuju se da potvrde temu
dana. Broj referencija na rije globali[s/z]ation" (globalizacija) u naslovima publikacija u Kongresnoj biblioteci Sjedinjenih Amerikih Drava poveao se sa
34 u 1994. na 693 u 1999. i 5245 poetkom 2005. godine (Waters, 1995; LoC,
1999, 2005). Pogoci Gugla (Google) u globali[s/z]ation" na svjetskoj mrei
(World Web Wide) narasli su na 23,3 miliona u vrijeme kada je ova knjiga ula
u tampu. Gomila istraivakih instituta, iplomskih programa, nastavnih modula, udbenika i veb-stranica danas se usredsreuju na problem. Nedavno
pojavljivanje nekoliko antologija o globalizaciji, priprema prve Enciklopedije

DEFINTSANJE GLOBALIZACIJE

51

globalizacije i razvoj jednog on line Kompendijuma globalizacije" dodatno

potvrduju uspostavljanje jednog novog polja istraivanja (Beynon i Dunkerley,
2000; Higgott i Payne, 2000; Lechner i Boii, 2000; Robertson i White, 2002;
HeId iMcGrew, 2003; Michie, 2003; Global Compendium, 2005; Robertson i
Scholte, 2006). Od 2000. godine pojavilo se takode nekoliko profesionalnih
grupa: udruenja za globalne studije u Britaniji i SAD, i mrea za prouavanje
globalizacije sa lanstvom iz cijelog svijeta. Neki teoretiari ak su predstavili
globalizaciju kao sredite jedne alternativne paradigme drutvenog istraivanja (up. Shaw, 1994; 1999; Cerny, 1996; Mittelman, 2002).
Ideje o globalizaciji ak tee da budu nedokuive, kao to su preovlaujue. Mi osjeamo da rjenik neto znai i to neto znaajno ali smo daleko
od toga da znamo ta to neto jeste. Anthony Giddens je primijetio da postoji
samo nekoliko termina koje koristimo toliko esto a koji su, u stvari, tako loe
osmiljeni kao to je globalizacija" (Giddens, 1996).
Uporna dvosmislenost i konfuzija oko termina pothranjuju pozamaan
skepticizam u obliku globaloney"(glo-glupost), global babble" (globalno
brbljanje), glob-blah-blah" (glob-bla-bla), glo-yak-yak" (glo jak jak). Jedan
kritiar je zajedljivo odbacio ideju o pridavanju analitike teine pojrnu o
globalizaciji kao ludost" (Rosenberg, 2001, 2005). Istina, neki od ovih prigovaraa imali su sumnjive namjere, kao to je poseban interes za ortodoksnu
teoriju, ili intelektualnu lenjost koja odbija da preispita pojmovna polazita.
Meutim, drugi sumnjivci sasvim su s pravom zahtijevali punu konceptualizaciju prije nego ponu da globalizaciju shvataju kao ozbiljnu obrazovnu
kategoriju.
Premise za definiciju
Prije nego se odazovemo na izazov vre konceptualizacije globalnog, bilo
bi dobro razmotriti prirodu i cilj definicije. Vjebanje imenovanja i identifikovanja stvari mnogo je vie nego prosta leksikografska znatielja. Pet taaka
zasluuju da budu posebno naglaene.
Prvo, definicija slui ili bi trebalo da slui da unaprijedi znanje. Definicija treba da utre put za jai uvid. Tako, da bi bio od najvee pomoi, novi
pojam, kao to je globalnost/globalizacija, treba da bude definisan na taj nain
da otvara novo razumijevanje. Rije ne treba da samo ponavlja. ono to ve
ri"amo pomou druge ferminologije.
moemo
Drugo, nijedna konceptualizacija nije normativno i politiki neutralna:
stoga je nuno paljivo razmisliti o prioritetima i snazi relacija koje svaka
definicija odraava i takoe pomae da budu (re)proizvedene. Razl.iite. definicija globalizacije mogu da.podstaknurazliite vrijednosti i interese. Doista,
izvjesni kritiari nalaze da je rije globalizacija" toliko optereena nametnutim ideolokim sadrajem da oni najradije ovaj termin izbjegavaju u svojim
naunim analizama (Grzybowski, 2004). Farski govornici formuliu politike
izjave kada biraju izmeu termina jahanisasi i jahanishodan. Prva rije, ini-

52

OKVIR ZA ANALIZU

ti globalnim", nosi u sebi konotaciju ameriki voenog imperijalistikog projekta, dok druga, bivati globalan", nosi konotaciju jednog otvorenog procesa,
potencijalno bogatog raznovrsnim ishodima u budunosti.
Tree, svaka definicija je relativna s obzirom na kontekst. Svako razumijevanje kljunog pojma odraava istorijski trenutak, kulturni ambijent, geografski poloaj, drutveni status, individualni personalitet i kao to smo ve rekli
normativnu i politiku obavezu. Doista, u detaljima, ako ne i uopte, svako
objanjenje neke ideje je jedinstveno. Svaka osoba razvija stanovite koje odgovara njenom linorn iskustvu i njenim oekivanjima. Nema univerzalno
prihvatljive definicije. Zahtijevati od nekoga da prihvati jedno odreeno miljenje bilo bi isto to i zahtijevati od mnogih ljudi da se odreknu sebe samih.
Cilj definicije nije u tome da otkrije jedno razumijevanje koje bi obezbijedilo
njeno univerzalno prihvatanje, nego da ostvari uvid koji e moi da djelotvorno komunicira i otvori raspravu sa drugima.
etvrto, nijedna definicija nije konana. Definicije kljunih pojmova su
neophodne da bi se postigla jasnoa, usredsreenost i unutranja dosljednost
argumenata. Meutim, saznanje je stalan proces pronalaenja i ponovnog pronalaenja. Zato je svaka definicija nepouzdana i podlona ponovnom ocjenjivanju. Definicija je prije u pokretu nego to je nepokretna. Smisao pokuaja
definisanja nije u tome da se na njega stavi taka nego da postie raspravu
koja doprinosi daljem redefinisanju u mjeri u kojoj se situacija mijenja i (za
nadati se) mudrost produbljuje.
Peto, promjenljivost definicije znai da svaka njena formulacija treba
da bude to je vie mogue jasna, precizna, saeta, izriita, dosljedna i ubjedljiva. Svojom jasnoom, dobra definicija spremno hvata uvid i ini ga komunikativnim. Svojom preciznou, ona postavlja problem i otro ga fokusira.
Svojom saetou, ona obuhvata najdublje razumijevanje u najmanje rijei.
Svojom izriitou, ona ostavlja minimum neiskazanog i zakljuivanju itaoca. Svojom dosljednou, ona prua unutranju povezanost od poetka
do kraja argumenta. Svojom ubjedljivou, ona se uvjerljivo odnosi prema
empirijskoj evidenciji i potrebama politike. Sigurno, nijedna definicija nikad
ne ispunjava sve ove kriterijume, ali bolje formulisani pojmovi dospijevaju
blie idealu.
Naravno, ne slau se svi sa ovim premisama. Na primjer, neki komentatori tvrde da je globalizacija maglovit pojam i nalaze da je gotovo bezvrijedan pokuaj da se ona definie na jasan, specifian, saet i osoben nain.
Prema ovom oputenijem pristupu, globalizacija je rastegljiv mnogoznaan
termin koji moe da bude upotrijebljen na bilo koji nain koji odgovara njegovom korisniku. Stoga mnogi politiari okrivljuju nedefinisanu globalizaciju" za raznolikost politikih tekoa, ponekad i da bi skrenuli panju sa
svojih linih greaka. Mnogi drutveni aktivisti okupljaju se pod zastavom
jedne neodreene anti-globalizacije", tako da je ovaj pokret okupio veoma
razliite (a ponekad i upadljivo protivrjene) elemente. Mnogi autori i izda-

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

53

vai stavljaju globalizaciju" u naslove radova koji veoma malo govore o

samoj temi.
Dok takvi razvueni pristupi mogu da budu politiki i komercijalno korisni, oni su duboko nezadovoljavajui za ozbiljne drutvene analize i politike
implikacije koje iz njih proizlaze. Definicije temeljno oblikuju opise, objanjenja, procjene, propise i postupke. Ako je definicija jednog sutinskog pojma
klizava, onda e znanje izgraeno na njoj vjerovatno biti nesigurno, a radnje
preduzete na osnovu takvog znanja mogu da skrenu s pravog kursa.
Naalost, kao to pokazuje sljedei odjeljak, mnoga miljenja o globalizaciji nisu slijedila jedno ili vie gornjih naela definicije. Meutim, injenica da
su mnogi pojmovi zalutali ne znai da vie nema puta naprijed za samu rije.
Naprotiv, mnogo toga je stavljeno na kocku u raspravama o globalizaciji i
teorijski i praktino da bi se oustalo od putovanja.

Suvini pojmovi o globalizaciji

Veoma uzbudljiva, ako ne i najuzbudljivija analiza globalizacije je manjkava
zato to je suvina. Takvo istraivanje ne pridrava se prvog od gornjih kriterijuma, naime, da izgradi novo razumijevanje koje nije dostino putem drugih
pojmova. etiri osnovne definicije vode u dno vree: globalizacija kao internacionalizacija; globalizacija kao liberalizacija; globalizacija kao univerzalizacija i globalizacija kao vesternizacija. Argumenti koji jedino grade na ovim
shvatanjima ne uspijevaju da ostvare uvide koji nisu dostupni korienjem
ranijeg rjenika. Smjetena na bilo koju od ove etiri linije, globalizacija" ne
obezbjeuje nijedan analitiki vrijedan dodatak. Komentatori koji odbacuju
novotarije i preobraavajue sposobnosti globalizacije u savremenoj~ istoriji
gotovo uvijek definiu termin na jedan od ova etiri suvina naina. Stavie,
ova shvatanja mogu izazvati politike prigovore.

Internacionalizacija
Kada se globalizacija tumai kao internacionalizacija, rije se odnosi na rast
transakcija i meuzavisnost izmeu zemalja. Iz ove perspektive, vie globalan svijet je onaj u kojem vie poruka, ideja, robe, novca, investicija, zagaivaa i ljudi prelaze granice izmeu nacionalnih-dravnih-teritorijalnih jedinica.
Za neke autore, kao to su Hirst i Thompson, globalizacija je jedan posebno
intenzivan oblik internacionalizacije, tako da je globalno poseban podskup
internacionalnog (1999: 7-13). Mnogi drugi analitiari su manje upueni i termine globalno" i internacionalno" prosto koriste kao sinonime koji mogu
zamjenjivati jedan drugog.
Mnogi pokuaji da se globalizacija kvantifikuje shvatali su ovaj proces
intemacionalizaciju. Tako, na primjer, Dani Rodrik mjeri globalizaciju
nima tekuih transakcija kao proporciju BNP (bruto nacionalnog proiz-

kao

54

OKVIR ZA ANALIZU

voda, Rodrik, 2001). Slino, indeksi globalizacije do kojih su doli konsultanti

A. T. Kearneya i magazin Foreign Policy (FP) u 2001. i Centar za prouavanje globalizacije i regionalizacije (CSGR) u 2005. godini uglavnom su izraunavani sa osvrtom na izvjetaje o prekograninirn aktivnostima izmeu
zemalja. Dakle, rezultati se preteno odnose na FDI (Foreign direct investment neposredno strano ulaganje. prim. prev) , medunarodni saobraaj,
lanstvo u meunarodnim organizacijama, meunarodni telefonski saobraaj,
itd. tavie, kalkulacije mjere i uporeuju indikatore na teritorijalnoj osnovi,
tako da je jedna zemlja navodno vie ili manje globalizovana od druge (Kearney/FP,2001, 2002, 2003, 2004; CSGR, 2005).
Ideje o globalizaciji kao internacionalizaciji privlane su zato to one
iziskuju minimum intelektualnog i politikog podeavanja. Globalni odnosi
ove vrste mogu biti ispitivani na istim ontolokim i metodolokim temeljima
kao i meunarodni odnosi. Globalna ekonomija mogla bi da bude ista vrsta
istraivanja kao i meunarodna ekonomija. Prouavanje globalne politike ne
mora se sutinski razlikovati od tradicionalne meunarodne politike. Globalna
kultura mogla bi da bude shvaena kao ekvivalentna meunarodnoj kulturi.
Globalizacija kao internacionalizacija prua jednu prijatnu poruku da neto
novo moe u potpunosti da bude shvaeno kao neto ve poznato.
Doista najvie shvatanja globalizacije kao internacionalizacije naglaava
da savremeni trendovi ponavljaju ranija istorijska scenarija. Posebno, ove analize esto napominju da su, u proporcionalnim okvirima, nivoi prekogranine
trgovine, neposredno investiranje i stalna migracija bili jednako veliki ili jo i
vei u poznom devetnaestom vijeku nego sto godina kasnije. Napominje se da
je globalizacija (itaj poveana meunarodna meuzavisnost) oblik modernog
dravnog sistema i svjetske privrede koji se s vremenom povlai i nadolazi.
Tako, dananji drutveni istraivai mogu biti mirni i sprovoditi svoja istraivanja manje ili vie kao to su to inile ranije generacije.
Ipak, ove tvrdnje o posebnoj bliskosti i istorijskom ponavljanju predstavljaju vrstu osnovu za odbacivanje definicije globalizacije kao internacionalizacije. Ako globalnost nije nita drugo do li internacionalnost izuzev moda
njeni vei iznosi zato se onda muiti sa novim vokabularom? Nikome nije
trebao pojam o globalizaciji da bi dokuio smisao ranijih iskustava o velikim
medunarodnim interakcijama i meuzavisnostima, i ovaj pojam je, slino, i
danas suvian.
Ideje o globalizaciji kao internacionalizaciji mogu da budu i politiki
neugodne. One otvoreno nagovjetavaju da su svjetski drutveni odnosi i
da jedino mogu i biti organizovani u oblicima oblasnih jedinica, dravnih
vlada i nacionalnih zajednica. Kao takav, rjenik o internacionalnosti nastoji
da omalovai, umanji i uutka druge oblike organizovanja, upravljanja i identiteta koji postoje i koji su visoko vrednovani od strane, na primjer, domaeg
stanovnitva, regionalista i raznih vrsta kosmopolitista.

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

55

Liberalizacija
Drugi opti anahtiki orsokak u raspravama o globalizaciji poistovjeuje
ovaj pojam sa liberalizacijom. U ovom sluaju, globalizacija oznaava proces
uklanjanja zvanino postavljenih ogranienja za kretanje materijalnih dobara
izmedu zemalja radi formiranja jedne otvorene" i neograniene" svjetske
privrede. Prema ovom shvatanju, globalizacija se odvija kada vlasti smanjuju
ili ukidaju propise kao to su trgovinske prepreke, restrikcije u razmjeni stranog novca, kontrole kapitala i vizni zahtjevi.
Karistei ovu definiciju, prouavanje globalizacije postaje rasprava o savremenim novoliberalistikim makroekonomskim politikama. S jedne strane
ovog argumenta, mnogi akademici, poslovni ljudi i kreatori politike podravaju
novoliberalistike recepte, s obeanjem da e liberalizacija na svjetskom nivou,
privatizacija, deregulacija i fiskalne olakice vremenom donijeti napredak, slobodu, mir i demokratiju za sve. S druge strane, kritiari koje esto nazivaju
antiglobalizacijskim" pokretom suprotstavljaju se novoliberalistikim politikama, tvrdei da laissez-faire svjetska privreda proizvodi vee siromatvo, nejednakost, sukobe, kulturno unitavanje, ekoloku opasnost i manjak demokratije.
Da budemo sigurni, globalizacija velikih razmjera i iroka ekonomska
liberalizacija esto su se pokazale kao suparnice u posljednjih etvrt vijeka.
Na primjer, prosjene carinske stope za nepoljoprivredne proizvode pale su
na rekordno nizak nivo. tavie, neto je sasvim drugo sjediniti dva pojma,
tako da globalizacija i liberalizacija postanu jedna te ista stvar. Pri tom, jedno
takvo poistovjeivanje moe da dovede do sumnjive i potencijalno kodljive
politike implikacije da je novoliberalizam jedini prihvatljiv politiki okvir
za sve globalniji svijet.
Doista, u unakrsnom ispitivanju veina antiglobalizacij skih" demonstranata je pokazala spremnost da odbaci novoliberalistiku globalizaciju prije
nego globalizaciju po sebi. Istina, neki od ovih kritiara prihvatili su odbijajua, merkantilistika stanovita, koja brane deglobalizaciju" u svijetu autarkine regionalne, nacionalne i lokalne privrede. Meutim, mnogi protivnici
novoliberalizma trae razliite pristupe globalizaciji altet-globalizacije" ili
protiv-globalizacije koji bi bolje unaprijedili ljudsku bezbjednost, socijalnu
pravdu i demokratiju. I mnogi pripadnici vodeih krugova tvrdili su u posljednje vrijeme da se globalizacija moe spasiti zatitom socijalnih, sredinskih
(environmental) i ljudskih prava. Oni, stoga, priznaju da novoliberalistike
politike nisu sutinske za globalizaciju.
U svakom sluaju, jezik globalizacije ne mora nuno da oproba argumente za i protiv laissez-faire ekonomije. Ve nekoliko vjekova ljudi raspravljaju o
ueorijama i praksama slobodnih" trita bez prizivanja razgovora o globalizaii_ Na primjer, nikome nije trebao pojam o globalizaciji kada je meunarod ~~nomija iskusila sutinsku liberalizaciju u treoj etvrtini devetnaestog

\Iarrison, 1998). Isto tako, globalizacija kao liberalizacija ne otvara

~= -ikakve nove vidike.
TI

56

OKVIR ZA ANALIZU

Univerzalizacija
Trei orsokak pojavljuje se u analizi globalizacije kada se ovaj pojam shvati
kao univerzalizacija. U ovom sluaju, globalizacija se koristi da bi se opisao
proces rasprostiranja raznih predmeta i iskustava na ljude u svim nastanjenim
djelovima Zemlje. U tom smislu, globann" znai rasprostranjen irom svijeta" i svuda". Tako postoji globalizacija" gregorijanskog kalendara, duvana,
radnih kostima, drave, jela s karijem, bungalova, nastavnih programa, Barbika, lovakih puaka itd. Cesto, globalizaciji kao univerzalizaciji pribjegava
se da bi se standardizacija i homogenizacija vre ugradile u svjetsko kulturno, ekonomsko, pravno i politiko pribiavanje. Na primjer, neki ekonomisti
procjenjuju globalizaciju s obzirom na stepen u kom su se cijene pojedinih
proizvoda i usluga izjednaile u to veem broju zemalja (Bradford i Lawrence, 2004).
Ipak, ni ovaj trei oblik shvatanja ne otvara nov i znaajan uvid. Da budemo naisto, u savremenoj istoriji dogodilo se nekoliko upadljivih globalnih
procesa na svjetskom nivou. Stavie, supstancijalna kulturalna destrukcija u
skorije vrijeme izgleda daje kvalifikaciju tezi o homogenizaciji (premda, kao
to emo vidjeti kasnije u ovom poglavlju, kulturna kretanja u stvarnosti su
znatno sloenija). Meutim, univerzalizacija je jedan drevni oblik svjetske istorije. Doista, Clive Gamble pie o naoj globalnoj predistoriji", dokazujui da
transkontinentalno irenje ljudskih vrsta koje je poelo prije milion godina
konstituie poetnu instanciju globalizacije (1994: ix, 8-9). Razne prikladno imenovane svjetske religije" vjekovima su se rasprostirale du velikih
prostranstava na Zemlji, a nekoliko od ovih vjeroispovijesti su imale izrazito
univerzalistike pretenzije. Nijedan pojam o globalizaciji nije izmiljen da bi
opisao univerzalizaciju u davnim vremenima, a nema ni potrebe da se gradi
novi rjenik da bi se analizirala ova drevna pojava.
Stavie, utoliko to pojmovi o globalizaciji kao univerzalizaciji povlae
obmanjujue pretpostavke o globalizaciji kao homogenizaciji, ova definicija
moe da ima nesrene politike posljedice. Kulturni protekcionisti (zatitnici
domae kulture prim. prev.) mogli bi da dospiju u situaciju da se protive
globalizaciji po sebi, dok su oni, u stvari, jedino protiv jednog od njenih moguih rezultata. Doista, kao to sljedea poglavlja pokazuju, kada je vodena
na odreeni nain, globalizacija moe da podstie kulturalnu raznovrsnost,
preporod i inovaciju.

Vesternizacija
etvrto opte shvatanje globalizacije ovu definie kao vesternizaciju (pozapadnjaenje). Kao takvu, globalizaciju shvataju kao poseban oblik univerzalizacije, u kojem se drutvene strukture modernosti (kapitalizam, industrijalizam,
racionalizam, urbanizam, individualizam itd.) rasprostiru irom ovjeanstva, u procesu koji razara domorodake kulture i lokalnu autonomiju. Globa-

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

57

lizacija shvaena na ovaj nain esto je interpretirana kao kolonizacija, amerikanizacija i (rijeima iranskog intelektualca Ale Ahmada) vestoksifikacija"
(trovanje Zapadom"
Prema miljenju ovih kritiara, razgovor o
globalizaciji je hegemonistiki diskurs, ideologija pretpostavljenog napretka
koji maskira zapadnjako dalekoseno potinjavanje ostatka svijeta (Petras i
Veltmeyer, 2001).
Svakako, moe se formulisati ubjedljiv dokaz da je tekua globalizacija
uglavnom proizvod djelovanja snaga modernosti kao to su racionalistiko
saznanje, kapitalistika proizvodnja i birokratsko upravljanje (upor. Giddens,
1990). Istovremeno je i rana globalna svijest vjerovatno omoguila nastanak
modernosti (Robertson, 1992: 170). Zauzvrat, savremena globalizacija esto je
unosila modele modernih, zapadnjakih drutvenih odnosa, iroko i duboko,
irom planete. Ponekad je ova vesternizacija ukljuivala i nasilna nametanja
koja su doista mogla pravdati njene opise u smislu imperijalizma. tavie, istina je da su institucije upravljanja, preduzea, mas-mediji, akademska drutva
i udruenja graana u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi vaila za najvatrenije promotere savremene globalizacije.
Jedna je stvar tvrditi da globalizacija i vesternizacija imaju neke dodirne
take, a sasvim druga izjedaavati ova dva razvitka. Konano, modernost i
zapadna civilizacija pojavljuju se u mnogim drugim oblicima osim u obliku
savremene globalnosti. Stavie a politiki je vano to i priznati globalizacija naelno moe biti shvaena i u nezapadnjakom obliku, na primjer, kao
budistika globalizacija, konfuijanska globalizacija, islamska globalizacija,
kao mogue budue postmoderne globalizacije (upor. Pettman, 2005). Tazato bi globalizacija bila sutinski imperijalistika,
koe, nikako
budui da postoje i emancipatorski globalni drutveni pokreti jednako kao i
eksploatatorski globalni procesi.
U svakom sluaju, vesternizacija, modernizacija i kolonizacija imaju mnogo duu istoriju nego savremena snana globalizacija. Moda bi trenutno preovlaujui oblici globalnosti mogli da budu analizirani kao posebni aspekti,
faze i vidovi modernosti. Pri ovakvom itanju, definicija globalizacije zahtijevala bi da se specifikuje ta
modernost ini izuzetnom. Cak ni u
ovom pristupu vesternizacija i globalizacija nisu istorodne.
Sve u svemu, mnogo prie o globalizaciji analitiki je suvino. Gore skicirana, etiri tipa definicije, meusobno globalno pokrivaju prilian broj akademskih. korporacijskih, novinarskih, zvaninih i popularnih rasprava. Kritiari
globalonije" (globaloney: globalna glupost
s pravom napadaju
istorijsku nepismenost koja obiljeava mnoge novatorske zahtjeve pridruene
ovim shvatanjima globalizacije.
Naravno, ovo nije sugestija da su rasprave o meunarodnoj meuzavisnosti, novoliberalizmu, univerzalizmu nasuprot kulturalnoj raznovrsnosti,
modernosti i imperijalizmu beznaajne. Doista, dobro oblikovan pojam globalizacije moe da baci dosta svjetla na ova pitanja. Meutim, ne moe biti
od neke naroite pomoi ako se globalizacija definie i ako se tretira kao

prirn. prev).

ili

nije jasno

globalnu

prim. prev.)

58

OKVIR ZA ANALIZU

njihov ekvivalenat kao internacionalizacija, liberalizacija, univerzalizacija

ili vesternizacija. Pri tom, ne samo to prevakavamo staro znanje nego i gubimo veliku priliku da se domognemo i da ih koristimo odreenih kljunih
okolnosti naeg vremena.

Put naprijed
Sreom, etiri gore kritikovane definicije ne iscrpljuju mogua shvatanja globalizacije. Znaajan nov uvid u istorijski relativno nove uslove mogu je na
osnovu petog pojma. Ovaj pristup izjednaava globalizaciju sa irenjem transplanetarnih i u posljednje vrijeme specifinije suprateritorijalnih veza
meu ljudima.
Globalni (u smislu transplanetarnog) drutveni odnos jeste onaj koji (kao
neka internet soba za askanje i odreena prenosiva oboljenja) moe da povee osobe smjetene u bilo koju nastanjivu taku na Zemlji. Globalizacija podrazumijeva smanjivanja prepreka za takve transsvjetske drutvene kontakte.
Sa globalizacijom ljudi poveavaju mogunosti fizike, zakonske, jezike,
kulturoloke i psiholoke da se udruuju jedni s drugima ma gdje bili na
planeti Zemlji.
U ovoj petoj upotrebi, globalizacija se odnosi na promjenu u prirodi drutvenog prostora. Ovo shvatanje razlikuje se od etiri gore razmatrana pojma
globalizacije, od kojih svaki pretpostavlja (esto prikriveno prije nego otvoreno) kontinuitet utemeljujueg karaktera socijalne geografije. Da bi razjasnili
ovo kljuno pitanje, stranice koje slijede najprije biljee opti znaaj prostora
u drutvenim odnosima, a zatim se obraaju oblicima transplanetarnih i, jo
specifinije, suprateritorijalnih veza izmeu osoba. Dalekosene metodoloke
implikacije ovog razumijevanja globalizacije takoe su zabiljeene, mada zakljuni odjeljak poglavlja osvjetljava nekoliko osnovnih primjedbi definiciji
globalizacije kao porastu transplanetarne povezanosti.
Radi razjanjenja rjenika, u ovdje prihvaenom pristupu, rijei globalan", transplanetaran" i transsvjetski" koriste se kao sinonimi. Utoliko su
one koriene kao meusobno zamjenljive i u ostatku ove knjige. Referencije
na pojam suprateritorijalnost" prisutne su uvijek kada ovaj osobeniji kvalitet
globalnosti ulazi u igru.

Prostor
Termin globalnost odjekuje prostornou. On govori neto o areni i mjestu
ljudskih radnji i iskustva: o onome gdje (where) drutvenog ivota. Posebno,
globainost odreuje planetu Zemlju kao cjelinu kao samosvojno polje drutvenih odnosa. Govor o globalnom pokazuje da ljudi mogu uzajamno optiti
ne samo u izgraenim, mjesnim, provincijalnim, oblasnim i makro-regional-

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

59

nim carstvima nego i u transplanetarnim prostorima gje je Zemlja i sama jedno mjesto.
Zato naglaavati pitanja o prostoru? Veina drutvenih analiza shvata
prostorni aspekt kao neistraenu datost. Ipak je geografija odreujua odlika
drutvenog ivota (upor. Lefebvre, 1974; Gregory i Urry, 1985; Massey, 1994;
Thrift, 1996; Brenner et al., 2003). Odnosi izmeu ljudi uvijek se odvijaju
negdje: u nekom mjestu, u naselju, na posjedu, na gradilitu. Bez prostorne
komponente nijedan opis drutvene situacije nije cjelovit.
tavie, bez geografske dimenzije nijedno socijalno objanjenje takoe
nije cjelovito. Prostor je vaan. Uzmimo jedan prikladan primjer: geografske
razlike podrazumijevaju da pustinjski nomadi i stanovnici gradova vode veoma razliite ivote. Prostor je kljuno obiljeje i uzrok i posljedica drutvenog ivota. S jedne strane, geografsko okruenje oblikuje naine na koje ljudi
formuliu saznanje, odnose se prema prirodi, pokreu proizvodnju, doivljavaju vrijeme, organizuju upravljanje, izgrauju identitete i formiraju zajednice.
Istovremeno, kultura, ekologija, privreda, istorija, politika i psihologija takoe
oblikuju prostorne obrise drutvenih odnosa.
Odreena ovim zgusnutim meusobnim vezama, velika promjena prostorne strukture pogaa drutvo kao cjelinu. Rekonfiguracija socijalne geografije
temeljno je uzajamno povezana s promjenama oblika saznanja, proizvodnje,
upravljanja, identiteta i socijalne ekologije. Tako transformacija socijalnog prostora poput globalizacije velikih razmjera prerasta u krupniju dinamiku
drutvene promjene.

Globalnost: transplanetarni odnosi i suprateritorijalnost

Globalizacija, prema ovdje prihvaenom stanovitu, ima dvije osobine. Optija osobina, transplanetarna povezanost, ve vjekovima igra ulogu u ljudskoj
istoriji. Specifinija osobina, suprateritorijalnost, relativno je nova u savremenoj istoriji. Utoliko to skoranji rast globalnosti oznaava nagli raskid sa teritorijalistikom geografijom koju poznajemo od ranije, ovaj trend moe imati
velike posljedice na ire drutveno preoblikovanje.
Globalnost, u irem smislu transplanetarnih (uzdu i poprijeko planete) odnosa, obuhvata drutvene veze izmeu ljudi sa svih strana svijeta i
bilo kojeg mjesta na zemaljskoj kugli. Globalno polje, u ovim sluajevima,
jeste samosvojni drutveni prostor. Globus, planeta Zemlja, nije jednostavna
zbirka manjih geografskih jedinica kao to su oblasti, zemlje i naseobine; ona
je i sama za sebe specifina arena drutvenog ivota. U tom smislu, izmeu
meunarodnih odnosa" (kao razmjene izmeu zemalja) i globalnih odnosa"
(kao razmjene izmeu planetarnih oblasti) moe se povui fundamentalna
razlika.
Prirodno, ovaj optiji oblik globalnosti transplanetarne veze izmeu
ljudi jeste, bez pogovora, novost koju je donijelo nekoliko proteklih decenija.

60

OKVIR ZA ANALIZU

Kao to naglaava sljedee poglavlje, daleka i interkontinentalna dobra imala

su i imaju tradicionalan znaaj u ljudskoj istoriji. S druge strane, kao to emo
pokazati u Poglavlju 3, savremene transplanetarne veze su gue od veza u
bilo kojoj ranijoj epohi. Mnogo vie ljudi, mnogo ee, mnogo ire i mnogo
intenzivnije ukljueno je u planetarnu arenu kao jedinstveno drutveno mjesto. Koliine svjetskih udruenja, komunikacija, bolesti, finansija, investicija,
putovanja i trgovine nikada nisu bile toliko velike kao to su danas.
Meutim, posebnosti skoranje globalizacije ukljuuju vie od koliine,
uestalosti, obima i dubine transplanetarnih drutvenih veza. Kvalitativno,
takoe, mnoge dananje globalne veze su drukije. Za razliku od ranijih vremena, savremenu globalizaciju oznaava ogromna rairenost suprateritorijalnosti.
Kao to i sama rije nagovjetava, suprateritorijalni" odnosi su drutvene povezanosti koje sutinski prevazilaze teritorijalnu geografiju. Oni su relativno osloboeni od teritorije, to jest od prostornih oblasti koje su mapirane na
kopnenoj povrini Zemlje i njima pripadajuih vodenih i vazdunih podruja.
Teritorijalni prostor je omeen trima osama: geografskom duinom, geografskom irinom i nadmorskom visinom. U teritorijalnoj geografiji, mjesto se
odnosi na lokaciju odreenu ovom trodimenzionalnom mreom; razdaljina
se odnosi na veliinu teritorije koja razdvaja teritorijalno utvrena mjesta; granica se odnosi na teritorijalna razdvajanja djelova Zemljine povrine. (Vie o
teritorijalnoj geografiji vidi u: Gottman, 1973; Sack, 1986; Storey, 2001; Paasi,
2003; Elden, 2005).
Ipak, teritorijalna odredita, teritorijalne razdaljine i teritorijalne granice
ne odreuju cjelokupnu geografiju dananjih transplanetarnih tokova. Ove globalne veze takoe imaju kvalitete transsvjetske istovremenosti (to jest, one se
rasprostiru irom planete u isto vrijeme) i transsvjetske trenutanosti (to jest,
one se kreu svuda po planeti, za ta im gotovo i nije potrebno neko vrijeme).
Tako se, prema pretpostavci, irom planete svakog sekunda popije prosjeno
3000 oljica neskafe (Nescafe, 2003), a telefonske linije omoguavaju momentalnu komunikaciju preko okeana jednako kao i preko ulice. Globalni odnosi
sa suprateritorijalnim obiljejima nisu odgovarajue mapirani na teritorijalnoj
mrei.
Suprateritorijalni oblici globalnosti oigledni su na brojnim stranama savremenog ivota. Na primjer, prevoz putnika i robe mlaznim avionima na
svim razdaljinama na planeti u toku 24 sata. Mree telekomunikacija omoguuju trenutno uspostavljanje veza izmeu mjesta irom planete, tako da pozivni
ili raunski centar za korisnike u Sjevernoj Americi moe da bude smjeten
u Indiji, dvadeset asovnih zona daleko. Globalni mas-mediji simultano plasiraju poruke primaocima u cijelom svijetu. Ameriki dolar i evro primjeri su
novca u trenutnom transplanetarnom opticaju. U globalnim finansijama, razni
oblici instrumenata tednje ili investicija (na primjer, priobalni, tzv. offshore
bankarski depoziti ili evro-obveznice) teku istovremeno u transsvjetskim domenima. Ekoloki, razvoji kao to je klimatska promjena, smanjivanje ozona u

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

61

stratosferi i gubici bioloke raznovrsnosti odvijaju se simultano na globalnom

nivou. Ideacionalno, mnogi ljudi imaju suprateritorijalno iskustvo prostora,
na primjer, prilikom gledanja televizijskog snirnanja sputanja na Mjesec i
globalnih sportskih dogadaja istovremeno sa stotinama miliona drugih ljudi
rasijanih irom planete. Kampanje za globalna ljudska prava ne mjere svoju
podrku samoj stvari kao funkciju teritorijalne udaljenosti i teritorijalnih granica koje lee izmedu rtava i njihovih advokata.
Ovim i mnogim drugim sluajevinra, tekua globalizacija konstituie vie od meusobnog saimanja prostora i vremena koje se odvijalo u toku nekoliko posljednjih vjekova. U ovom dugotrajnom trendu, razvoji tehnologija
transporta kao to su motorni brodovi, eljeznice i avioni postepeno su smanjivali vrijeme potrebno da se pokrije odreena udaljenost na Zemljinoj povrini.
Tako, dok su, u trinaestom vijeku, Marku Polu bile potrebne godine da dovri
putovanje kroz Evroaziju, godine 1850. prekomorska plovidba od jugoistone
Azije do sjeverozapadne Evrope mogla se obaviti za 59 dana (PTT, 1951: 11). U
dvadesetorn vijeku, motorizovanim brodovima i suvozemnim vozilima trebalo
je, progresivno, sve manje vremena da bi povezali date teritorijalne lokacije.
Meutim, ovakav transport i dalje zahtijeva sutinski znatne vremenske rokove da bi se prevalile velike razdaljine i jo se suoava sa strogim kontrolama
i teritorijalnim granicama.
teritoDok se ovaj stariji trend u susret zbijenom svijetu odvijao
rijalne geografije, novije irenje transplanetarne istovremenosti i momentalteritorijalizovanog prostora.
nosti prihvata drutvene odnose sutinski
U sluajevima suprateritorijalnosti, mjesto nije teritorijalno fiksirano, teritorijalna udaljenost se pokriva bez utroka vremena, a teritorijalne granice ne
predstavljaju posebne prepreke. Razlika izmeu teritorijalnog zgunjavanja
prostora-vremena i radanja suprateritorijalnosti je kvalitativna i namee dublju
strukturalnu promjenu geografije.
Brojni drutveni istraivai u raznim akademskirn disciplinama uoili
su ovu rekonfiguraciju prostora, mada bez prizivanja termina suprateritorijalnost" a bi opisali promjenu. Prije pola stoljea, na primjer, filozof Martin
Heidegger proglasio je dolazak ne-udaljenosti" i ukidanje svake mogunosti
udaljenosti" (1950: 165-6). Cetrdeset godina kasnije, geograf David Harvey
raspravljao je o procesima koji tako revolucioniu objektivne osobine prostora i vremena da nas primoravaju da promijenirno, ponekad sasvim korjenito,
nain na koji shvatamo svijet" (1989: 240). Sociolog Manuel Castells istakao
je umreeno drutvo" (network society"), u kojem novi prostor proticanja"
postoji uporedo sa prostorom mjesta (1989: 348; takoe Castells, 1996-7;
2001). Antropolog Marc Auge opisao je trenutanost koja postavlja neku osobu u odnos prema cijelom svijetu" (1994: 95). U oblasti meunarodnih odnosa,
John Ruggie je pisao o neteritorijalnim regionima" u savremenom svijetu
(1993: 172).
Moe li se ovakva geografska transformacija na dui rok pokazati epohalnom kao to je zaokret ka teritorijalizmu to bio u jednom ranijem istorij-

unutar

izvan

62

OKVIR ZA ANALIZU

skom trenutku? Poslije svega, drutveni odnosi ne djeluju svuda i uvijek u

makroprostornim okvirima, koji su sutinski teritorijalni. Na primjer, ukoliko
uopte pridaju nekakvo znaenje teritorijalnim pokazateljima, kulture sa metafizikom kosmologijom im pridaju samo sporedno znaenje. Doista, da bi
odreena mjesta locirao na geografskoj karti, u starom svijetu niko nije izumio teritorijalnu mreu, sve dok to nije uinio Zhang Heng, u Kini, u drugom
vijeku prije Hrista (Douglas, 1996: 22). Srednjovjekovni stanovnici Evrope
nisu imali pojam o teritoriji odreen trodimenzionalnom geometrijom primijenjenom na Zemljinu povrinu (Zumthor, 1993; Hanawat i Kobialka, 2000).
Slike svijeta koje prikazuju kontinente u oblicima koji su, u geografskom pogledu, imalo slini danas optepoznatim teritorijalnim oblicima, niko nije crtao prije kasnog petnaestog vijeka. Bilo je potrebno jo dvije stotine godina
da se pojave prve mape sa odreenim dravnim jedinicama (Campbell, 1987;
Whitfield, 1994). Sve do velike poplave kolonijalizma pri kraju devetnaestog
vijeka, teritorijalna Iogika nije vladala u kreiranju makrosocijalnih prostora
na planeti Zemlji.
Od tada pa sve do tree etvrtine dvadesetog vijeka, drutveni prostori
makro-oblika (to jest, u suprotnosti sa neposredno sagledanim mikro-socijalnim prostorima kao to je izgraena okolina) gotovo uvijek dobijaju teritorijalni oblik. Doista, neko bi mogao rei da je struktura teritorijalizma upravljala
drutvenom geografijom. U teritorijalistikoj situaciji ljudi identifikuju svoje
mjesto u svijetu prije svega u odnosu na teritorijalni poloaj (u mnogim sluajevima teritorijalne referentne take su trajno utvrene, dok se kod nomadskih
naroda mogu mijenjati). tavie, u teritorijalistikim drutvenim odnosima
veliina teritorijalnih rastojanja izmeu mjesta i postojanje odnosno nepostojanje teritorijalnih (posebno dravnih) granica izmeu njih snano utie na
uestalost i znaaj kontakata koje ljudi sa razliitih teritorijalnih odredita
meusobno ostvaruju.
Meutim, kao i svaka drutvena struktura, teritorijalizam kao preovlaujui oblik geografije bio je specifian za poseban istorijski i kulturni kontekst.
Istina, danas mnogi ljudi jo koriste rijei geografija" i teritorija" kao sinonime kako bi iskljuili mogunost da drutveni prostor ima i druge oblike osim
teritorijalnih. Ipak, svjetska geografija danas, u znatnoj mjeri, razlikuje se od
one iz perioda prije sredine dvadesetog vijeka. Slijedei nekoliko decenija bujanja i irenja suprateritorijalnih veza, teritorijalnostje izgubila svoj monopolski
poloaj. Teritorijalne oblasti i dalje su veoma vane, ali one vie ne odreuju
cjeloviti makroprostorni okvir.
Kao to emo detaljnije naglasiti u Poglavlju 3, veina rasta suprateritorijalnosti je od skoro. Kao i kod svakog razvitka i ovdje se mogu nai pretee dugog trajanja. Meutim, suprateritorijalna povezanost svoj najvei obim
uglavnom je postigla u toku posljednjih 50 godina. Raniji periodi nisu znali za det putovanja, interkontinentalne rakete, svjetske migrante i njihove
prekogranine poiljke, satelitske komunikacije, faksimile, internet, istovremeno transplanetarno TV emitovanje, interkontinentalne lance proizvodnje,

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

63

transsvjetske trgovake kompanije, globalne kreditne kartice, stalni program

globalnih sportskih takmienja, ili ogroman stepen transplanetarnih antropogenih ekolokih promjena. Savremena istorija je suprateritorijalna u tolikom
stepenu koji nikad ranije nije bio poznat.
Istina, oduevljenje u otkrivanju neeg novog znaajna rekonfiguracija
drutvene geografije ne smije podsticati preuveliavanje njegovog obima.
Globalizacija u specifinijem znaenju irenja suprateritorijalnosti manje je
ekstenzivna od globalizacije u optijem znaenju porasta transplanetarnih veza. Suprateritorijalni vidovi savremene globalizacije dostiu velike transformativne potencijale, ali konstituiu samo dio jednog ireg trenda, pa procjena
stvarnog odvijanja drutvene promjene zahtijeva da bude odgovarajue pripremljena.

Globalno, svjetsko, internacionalno i transnacionalno

Dalje pojanjavanje ideje globalnosti, koje je ovdje predloeno, moe se pribaviti ako se termin uporedi sa srodnim pojmovima kao to su svjetske",
internacionalne" i transnacionalne" veze. Svaka od ovih rijei baca svjetlo
na drutvene odnose izvan drutva shvaenog u koordinatama nacija-dravazemlja. Meutim, ova etiri pojma podrazumijevaju stvari razliite vanosti i
ne smiju se brkati meusobno.
Na prvi pogled, svjetsko" bi moglo da bude sinonim globalnom" budui
da je u savremenom modernom drutvu svijet" uopte shvaen kao planeta
Zemlja. Doista, ova knjiga se poziva na transsvjetsko" kao sinonim za transplanetarno". Takozvana Stenfordska kola amerikih sociologa ispitivala je teme o globalizaciji pod naslovom svjetska teorija drutva" (Meyer i dr., 1977;
Boli i Thomas, 1999). U Njemakoj, Niklas Luhmann i saradnici razvijali su
argumente o postojanju Weltgesellshaft, to jest svjetskog drutva (Luhmann,
1982; Albert i Hilkermeier, 2004). Na polju meunarodnih odnosa brojni naunici su takoe prihvatili pojam svjetsko drutvo" da bi opisali mreu ljudskih
interakcija (Burton, 1972; Bull, 1977).
Meutim, svjetsko" bi moglo da oznaava cjelovitost drutvenih odnosa
i u drugim a ne samo u planetarnim kontekstima. Ljudi iz drugih razdoblja
i kultura prepoznavali su svoj svijet" na neglobalne naine. Na primjer, na
svojim mapama stari Kinezi prikazivali su svoj svijet" u granicama Srednjeg
carstva opkoljenog periferijama varvara. Druge antike civilizacije razvijale
su se u svijetu" Mediterana. Srednjovjekovni Evropljani shvatali su svijet"
kao prostor unutar odnosa izmeu Boga, ljudi i prirode, ne pribjegavajui izradi bilo kakvog atlasa. Zato je svjetsko" veoma uopten pojam. Globalnost
(u smislu povezanosti na cijelom prostoru carstva planete Zemlje) igrala je
odreenu ulogu u nekim drutvenim svjetovima" tokom istorije, ali ni sluajno u svima.

64

OKVIR ZA ANALIZU

tavie, savremeni svijet ima viestruke prostorne dimenzije pored globalne. Svjetski drutveni odnosi danas imaju regionalne, dravne, lokalne, domainske i druge geografske vidove, uporedo sa transplanetarnim aspektima.
Tako je svijet" jedna drutveno-geografska cjelina, dok je globalno" samo
jedna od njegovih prostornih osobina.
Razlika izmeu globalnog" i internacionalnog" takoe je ve naglaena, ali je treba ponoviti. Internacionalni" promet odvija se izmeu dravnih
jedinica, dok se globalne transakcije obavljaju unutar planetarne jedinice. Dok
su meunarodni odnosi inter-teritorijalni, dotle su globalni odnosi trans-teritorijalni, a ponekad i supra-teritorijalni odnosi. Tako je i globalna privreda
razliita od meunarodne privrede, globalna politika od meunarodne politike
i tako dalje.
Najzad, poev od 1970-ih godina, brojni istraivai prihvatili su govor o
transnacionalnim" odnosima da bi analizirali drutvenu razm enu izmeu drzave l naullnitli11Vg ui uaL vu ~i.~v... , . ~ r ., ~~_ _,_ane l Nye, ly / / J. V VU Jllv
ima zaslugu u osvjetljavanju ne-dravnih odnosa izmeu zemalja i ne-nacionalnih oblika drutvenih veza (na primjer, transnacionalne vjerske i klasne solidarnosti). Meutim, ideje transnacionalizma pruaju manje kada on pristupi
razmatranju specifinijeg shvatanja o karakteru ovih ne-dravnih i ne-nacionalnih pojedinosti. Naprotiv, pojmovi globalnih odnosa pozitivno identifikuju
transplanetarna i suprateritorijalna obiljeja raznih drutvenih odnosa.
Druga primjedba na rjenik transnacionalnosti jeste u tome da on jo
shvata naciju-dravu-zemlju kao svoje polazite i da u tom pogledu uva ostatke metodolokog nacionalizma i etatizma. Doista, transnacionalni odnosi se
najee shvataju kao transakcije preko dravnih granica. S druge strane, ideje
globalnosti zaobilaze dihotomije domae/strano, unutranje/spoljanje, i zato
podstiu jasnu i znaajnu metodoloku reorijentaciju.
aLaiijv

Metodoloke implikacije
Ako savremena drutvena geografija po svom karakteru vie nije teritorijalistika, onda joj treba prilagoditi tradicionalne navike drutvenog istraivanja.
Metodoloki teritorijalizam se koristi preovlaujuim i snanim osloncem na
konvencije drutvenog istraivanja. irenje transplanetarnih i suprateritorijalnih veza zahtijeva znaajnu promjenu (istraivakog prim. prev.) pristupa.
Metodoloki teritorijalizam odnosi se na praksu razumijevanja i istraivanja drutvenih odnosa kroz prizmu teritorijalne geografije. Teritorijalistiki
metod znai formulaciju pojmova, postavljanje pitanja, izradu hipoteza, prikupljanje i interpretaciju evidencije, kao i donoenje zakljuaka u prostornom
okviru koji je u potpunosti teritorijalan. Ove intelektualne navike su tako ukorijenjene da ih veina istraivaa drutva ponavlja manje ili vie nesvjesno.
Metodoloki teritorijalizam lei u srcu trenutno preovladujuih zdravorazumskih pojmova geografije, ekonomije, upravljanja, istorije, knjievnosti, kul-

DEFINISANJE GLOBALIZAGIJE

65

ture i drutva. Ogromna veina drutvenih i politikih geografa shvata svijet u

okvirima ogranienih teritorijalnih (posebno dravnih) jedinica. Makroekonomisti prirodno prouavaju proizvodnju, razrnjenu i potronju u odnosu prema
nacionalnoj (itaj: teritorijalnoj) i internacionalnoj (itaj: inter-teritorijalnoj)
stvarnosti. Ljudi koji prouavaju politiku, prema konvenciji, shvataju upravljanje kao teritorijalno pitanje, to jest kao stvar lokalnih i zemaljskih vlada, da bi
se povremeno susreli i sa internacionalnim" (itaj: inter-teritorijalnim) organizacijama. Na slian nain, veina istoriara istrauje kontinuitet i promjenu u
vremenu s obzirom na teritorijalne sklopove kao to su mjesta i oblasti (upor.
Marlish i Buultjens, 1993; Geyer i Bright, 1995; Schaefer, 2003). Knjievnost
je uglavnom klasifikovanau okvirima nacionalno-teritorijalnih rodova: engleska knjievnost, indoneanska knjievnost itd. Antropolozi, sa svoje strane,
gotovo bez razlike shvataju kulturu i zajednicu s osvrtom na teritorijalne jedinice u smislu lokalnog i nacionalnog stanovnitva (Ekholm i Friedman, 1985).
U meuvxemenu, teritorijalni poslovni prostor esto je navodio sociologe na
zakljuak da drutvo, po definiciji, dobija teritorijalni (esto nacionalni) oblik: dakle, albansko drutvo, bolivijsko drutvo, kinesko drutvo i tako dalje
(Mann,1986: 13-17; Wallerstein, 1986).
Kao i svako analitiko sredstvo, i metodoloki teritorijalizam sadri neka
pojednostavljenja. Stvarna drutvena praksa uvijek je bila sloenija. Pa ipak,
ova pretpostavka nudila je odrivu intelektualnu preicu ranijim generacijama
naunika. Metodoloki teritorijalizam odraavao je drutvene uslove pojedine
epohe kada su teritorijalno uivrena mjesta, smjetena izmeu ogranienih teritorijalnih jedinica i meusobno odvojena teritorijalnim rastojanjima, inila
daleko najvaniji okvir za makrosocijalnu geografiju.
Meutim, teritorijalna analiza nije vanvremen ili univerzalno primjenljiv
metod. Pojava sistema drava, razvitak trgovakog i industrijskog kapitalizma
i uspon nacionalnih identiteta su, razumljivo, podstakli istraivae ranijih vremena da prihvate metodoloki teritorijahstike perspektive. Zato dananja globalizacija velikih razmjera ukljuujui sutinsko irenje suprateritorijalnosti
treba da stimulie rekonstrukciju metodologije na alternativnim, neteritorijalistikim premisama.
Ovaj poziv na raznovrsna intelektualna zasnivanja bez sumnje izaziva
otpor u nekim interesnim grupama. Teko je, i ak bolno, mijenjati zdravorazumska uvjerenja da bi se iznova postavljaii temelji za razumijevanje drutvenih odnosa, izdrali poremeaji i zabune s kojima se susrijeemo u tranziciji
izmeu jednog niza gotovo naputenih naela i ustanovljavanja novog. Stavie,
post-teritorijalna metodologija ima politike implikacije kojima bi se mogli
suprotstaviti posebni interesi. Na primjer, post-teritorijalno drutveno znanje
logiki bi uskratilo primat i dravocentrikog istraivanja i dravocentristikog upravljanja.
Dati metodolokom teritorijalizmu novu ivotnu snagu u savremenom
sve globalnijem svijetu moglo bi biti veoma opasno. Na primjer, teritorijalistike pretpostavke su oigledno nepodobne za razumijevanje i rjeavanje

66

OKVIR ZA ANALIZU

transplanetarnih ekolokih problema. Isto tako, ako znatni djelovi kapitalizma danas funkcioniu relativno autonomno u odnosu na teritorijalni prostor,
onda stari intelektualni okviri ne mogu adekvatno rjeavati pitanja distributivne pravde, koja su, bez izuzetka, neodvojiva od procesa akumulacije profita.
Slino tome, politika teorija koja dananjem svijetu nudi samo teritorijalnu
izgradnju zajednitva, graanstva i demokratije ve je zastarjela. Stoga ulozi
sadrani u zahtjevu za post-teritorijalnim istraivanjima daleko nadmauju
prostu akademsku radoznalost.

Manifestacije globalnosti
Karakter i obim globalizacije kao irenja transplanetarnih veza ukljuujui
mnoge (uglavnom skoranje) veze sutinskog kvaliteta mogu se blie objasniti putem istraivanja transsvjetskih aktivnosti. Ovakva ispitivanja pokazuju da globalnost moe da snano pogodi sve vidove drutvenog ivota. Tako
rei, kao to je istaknuto u zavrnom dijelu ovog poglavlja, nema dokaza da
se globalni odnosi imalo pribliavaju osnovnoj karakteristici socijalne geografije, ni danas ni u doglednoj budunosti.
Veliki dio globalnosti manifestuje se kroz komunikacije, to jest kroz
razmjenu ideja, informacija, slika, signala, zvuka i teksta. Transsvjetska komunikacija moe se aktivirati putem proizvodnje i prodaje knjiga, putem potanskih usluga, telegrafa, telefona, faksimila, teleksa, tekstualnih poruka,
video-konferencija, raunarskih mrea, novina, asopisa, radija i televizije,
videa i filma. Suprateritorijalnost stupa u globalne komunikacije kada, na primjer, odreene publikacije (kao to su knjige o Harry Potteru) i zapisi (kao to
su Eminem CD) istovremeno objave irom planete. Stavie, satelitska radiodifuzija i prekookeanski kablovi omoguavaju da komunikacija bude aktivirana
u isto vrijeme izmeu bilo kojih taaka na Zemlji, bez obzira na teritorijalna
rastojanja i teritorijalne granice koje lee izmeu njih. Tako mnogi ljudi, sa
svih kontinenata, mogu besplatno biti u vezi sa svojim kol-centrima.
Internet je suprateritorijalna komunikacija par excellence budui da momentalno prenosi cio asortiman vizuelnih i zvunih signala u sve krajeve
planete u kojima postoje terminali za njihovo slanje i primanje. Veliki dio
dananje globalnosti ini i-svijet" i-trgovina", i-prijateljstva", i-upravljanja" i i-mejY` (elektronska pota prirn. prev.). Doista, u septembru 2001.
internet je omoguio ljekarima u Njujorku, SAD, da izvre prekookeansku
telehirurku intervenciju, uz pomo robota, nad bolesnikom u Strazburu, u
Francuskoj (Pogue, 2001). Shvatanje da internet podrazumijeva nove oblike
drutvene geografije dobro je predstavljeno terminom cyberspace" (Kitchin,
1998; Kitchin i Dodge, 2002).
Drugi dio globalnosti ostvaruje se u transplanetarnom kretanju ljudi.
Globalna putovanja preduzimaju mnogi radnici-migranti, profesionalci, hodoasnici, izbjeglice, turisti, pustolovi, usvojena djeca i drugi. Znaajni oblici

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

67

transsvjetskog prevoza ukljuuju u sebe karavane, brodove, vozove, motorna

vozila i avione. Mlazni avioni, pogotovo, unijeli su u savremena globalna putovanja neto veoma blisko suprateritorijalnom kvalitetu, tako da avioputnici
mogu da u toku dana prelete razdaljinu izmeu bilo koje dvije lokacije na
Zemlji. Transkontinentalni saobraaj omoguava odravanje brojnih globalnih skupova i susreta, kao to su hadiluk, profesionalni kongresi, turistiki
aranmani, privredni i trgovaki sajmovi i skuptine Ujedinjenih nacija, Transplanetarni pokreti domaeg i polno uslovljenog radnitva uveli su globalizaciju u mnoga domainstva i javne kue (Ehrenreich i Hochschild, 2002). Neki
trgovaki putnici imaju cijelu planetu za svoju kancelariju, radei iz hotelskih
soba i aerodromskih holova jednako kao iz stalnih domaih poslovnih centrala. Poveani broj penzionera podstie penzionersku migraciju" u njihovim
poznim godinama ivota (King i dr., 2000). Sukobi u Avganistanu, Bosni, Somaliji i drugdje prouzrokovali su globalne talase izbjeglica i azilanata. Premda
kontrole na dravnim granicama u mnogim sluajevirna ograniavaju globalna
putovanja, svake godine milioni ljudi putuju uzdu i poprijeko planete kao da
je rije o obinom naselju.
Dalja globalnost ostvaruje se u odreenim proizvodnim procesima, u takozvanim globalnim fabrikama" (Fuentes i Ehrenreich, 1983) ili globalnim
robnim lancima" (Gereffi i Korzeniewich, 1994). Razliite faze proizvodnje
nekog artikla smjetene su na nekoliko (moda veoma ratrkanih) lokacija
irom planete. Tako, u naelu, istraivaki centar, projektni biro, kancelarija
za nabavku, proizvodni pogon, dorada, skladite, kontrola kvaliteta, obrada
podataka, odjeljenje za oglaavanje i servis za popravke, koji su elmenti jedne
proizvodno-trgovinske cjeline, mogu biti pojedinano smjeteni u razne oblasti, drave i kontinente. Globalna proizvodnja ukljuuje trgovinu unutar same
transsvjetske kompanije, kao i, ako ne i vie, internacionalnu trgovinu uzmeu
vie zemalja. Kroz takozvano globalno pronalaenje izvora" proizvoa povlai eljene impute iz transplanetarnog polja radije nego da bude ogranien
na izvore jedne zemlje ili regiona. Razlike u cijenama radne snage, sirovina, propisa i poreza na pojedinim lokacijama esto se pokazuju znaajnijim
u poslovnim proraunima od cijena transporta na velikim i prekograninim
rastojanjima izmeu izabranih lokacija u lancu globalne proizvodnje. Ovaj
vid manufakture posebno je razvijen u proizvodnji tekstila, odjee, motornih
vozila, kone galanterije, sportskih artikala, igraaka, optikih instrumenata,
potrone elektrike, poluprovodnika, aviona, graevinskih maina i alata. Proces globalne proizvodnje ima suprateritorijalna obiljeja utoliko to se dogaa
simultano i u tijesnoj koordinaciji irom transsvjetskog prostora.
Globalnost se moe manifestovati i u potronji isto kao i u proizvodnji.
Mnogi proizvodi se distribuiraju i prodaju na globalnim tritima, ponekad
u kontekstu vrsto koordinisanih suprateritorijalnih strategija. Na ovaj nain, potroai rasuti irom planete dobijaju isto dobro ili uslugu, a esto i
pod istim brend-imenom, npr. Nike, Pepsi-Cola ili Toyota. Upravo 1980-ih
godina, Howard Perlmutter iz Whartonove poslovne kole identifikovao je

68

OKVIR ZA ANALIZU

136 industrija u kojima je globalna marketinka strategija navodno postala

od ivotnog znaaja za njihov komercijalni uspjeh (Main, 1989: 55). Glavnina globalnih proizvoda ukljuuje mnoge sirovine, GM fabrike (fabrike za
izradu voenih raketa prim. prev), konzerviranu i vakumski spakovanu
hranu, flairana pia, cigarete, dizajniranu odjeu, kune artikle i aparate,
ljekove, muzike zapise, audio-vizuelne proizvode, tampane publikacije, on
line informacije, finansijske instrumente, kancelarijsku opremu, oruje, transportna i putnika vozila, putnike usluge i drugo. Citicorp je proglasila sebe
globalnom bankom", a Peter Stuyvesant svoj proizvod globalnom cigaretom". Transsvjetski proizvodi doli su dotle a u svakodnevne ivote unose
vie humanosti, ili putem stvarnih nabavki ili putem pustih elja izazvanih
globalnim oglaavanjem.
Globalne komunikacije, globalna putovanja, globalna proizvodnja i globalna trita, svako sa svoje strane, promoviu globalni novac, a i sami su njime omogueni. Drugim rijeima, odreene knjigovodstvene jedinice, sredstva
plaanja, uvanje vrijednosti i posredovanje u razmjeni dostiu transplanetarni opticaj. Na primjer, ameriki" dolar, japanski" jen, britanska" funta i
druge prestine valute mnogo su vie od nacionalnog novca. Kao suprateritorijalni novac, koriste se svuda na zemaljskoj kugli u isto vrijeme i putuju (elektronskim i vazdunim saobraajem) svuda po svijetu bez efektivnog protoka
vremena. Pri tom, Special Drawing Right (SDR specijalna prava vuenja;
vjetaka rezerva likvidnosti neke zemlje za otplatu dugova prim. prev.) i
evro izrasli su iz MMF-a i Evropske unije (EU), navedenim redom, kao supradravni novac s transsvjetskim opticajem. Mnogim bankarskim karticama moe se podii gotovina u lokalnoj valuti pomou ATM-a (automatskih blagajni
ili bankomata prim. prev.) povezanih sa suprateritorijalnim mreama kao to
su Maestro i Cirrus. Nekoliko kreditnih kartica, kao to su Visa, Master Card
i American Express, mogu se koristiti za plaanja u bezbrojnim ustanovama, u
gotovo svim dravama svijeta (Mandell, 1990; Ritzer, 1995). Rijetki izuzeci,
poput Irana, ostaju po strani stavljanjem kreditnih kartica van zakona. Premda
jo ne u iroj upotrebi, digitalni novac moe se uloiti u moderne bankarske
kartice (tzv. elektronske novanike) sa vie valuta odjednom, ime se ostvaruje
neto poput globalnog novanika.
Globalnost se javlja i u mnogim oblastima finansija. Na primjer, veina
mjenjakih transakcija stranim valutama danas se odvija irom globusa, na danononom tritu koje povezuje poslovne prostore Njujorka, Sidneja, Tokija,
Singapura, Hongkonga, Ciriha, Frankfurta i Londona. U globalnom bankarstvu, ulagai stavljaju svoje uteevine u nekoj globalnoj valuti i/ih 1h polau
u globalne banke i/ili u globalne granske lokacije, kao to su tzv. offshore"
finansijski centri. Ove aktivnosti odudaraju od teritorijalnog bankarstva, u
kojem klijenti povjeravaju svoje uteevine lokalnim ili nacionalnim bankama u zemljama stalnog boravka. Transsvjetskim plaanjima, radnici-migranti
koriste globalne bankarske mree da doznae dio svojih zarada roacima na
drugom kraju planete. U meuvremenu, globalne bankarske pozajmice vre

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

69

se kada zajmodavci (ili sindikati zajmodavaca, ponekad rasijani u po nekoliko zemalja) dodjeljuju kredite u nekoj globalnoj valuti. Tako, na primjer,
grupa banaka osnovana u Austriji, Holandiji i Ujedinjenom kraljevstvu moe
da dodijeli zajam u US dolarima zajmotraiocu iz Dominikanske Republike.
Kamatna stopa na takav kredit, u optem pogledu, ne prevazilazi nacionalni
procenat, ali je u funkciji suprateritorijalnih mjerila poput ponudne kamatne
stope londonske Inter--banke (LIBOR London Inter-Bank Offered Rate). U
isto vrijerne, mikrokreditne sheme u lokalnim bankama mogu biti povezane sa
globalnim institucijama poput Svjetske banke. Na isti nain, globalne veze (esto nazivane eurobonds") ukljuuju transsvjetsku valutu, kao i zajmodavice,
investitore, udruenja menadera i obezbjeenja mjenjanica koji se ire kroz
sve vie zemalja. Globalne finansijske transakcije takoe se odvijaju na slian
nain s obzirom na srednjorone mjenice (medium-terms notes) i kratkorone
instrumente kao to su blagajniki zapisi i trgovinski ugovori. Na tritu akcija, u meuvremenu, globalne akcije su akcije onih kompanija koje: (a) moemo
nai na listarna vie velikih berzi hartija od vrijednosti irom planete, i/ili (b)
kojima raspolau investitori na svim kontinentima. Sa svoje strane, i derivati
imaju globalni karakter kada se, na primjer, isti ugovor (o njihovoj buduoj
istovremeno prodaje/sklapa na pijacama
proizvodnji ili prodaji
u ikagu, Singapuru i Londonu, kao i putem elektronskih veza izmeu njih.
Politike osiguranja takoe mogu da imaju globalno pokrie u globalnoj
ihli ih vode globalne kompanije u globalnim finansijskim centrima. Pri
tom, mnogi privatni i institucionalni investitori rukovode globalnim sektorima. Oni ire svoje fondove putem banaka, akcija, obveznica, instrumenata
trita novca, trgovinskih ugovora i politika osiguranja irom planete. Doista,
suprateritorijalnim poslovanjem broker moe da kupuje i prodaje finansijske
instrumente u bilo kom dijelu planete istovremeno, telefonskim pozivom
pritiskom na mia svog raunara. Nekoliko velikih finansijskih trita kao to
je Automatski sistem ponuda Nacionalnog udruenja osiguravajuih drutava
(Nasdaq), ustanovljen 1971. godine, i njegov evropski duplikat (Easdaq), pokrenut 1996. godine, nemaju vrsto odreeno teritorijalno odredite za svoje
sastanke. Ukratko, dobar dio dananjih mjenjakih, bankarskih, dioniarskih,
akcionarskih i osiguravajuih poslova obavlja se globalno i sa primjetnim zanemarivanjem teritorijalnog prostora.
Kroz sve ove spomenute aktivnosti ljudi mogu da budu globalno povezani posredstvom organizacija, to jest udruenja koja koordiniraju aktivnosti
pojedinaca razasute po cijeloj planeti. Mnoge od ovih organizacija ostvaruju
uglavnom poslovne ciljeve kao globalne kompanije (esto neprecizno imenovane kao multinacionalne"). Meu hiljadama primjera nalazimo i takve kao
to su Inter Press Service, Mitshubishi, Nokia, Novartis, Standard Chartered
Royal Dutch/Shell. Pri tom, mnogi poslovi su razvili razne oblike transsvjetskih koalicija, esto nazivanih strategijske alijanse" (na primjer, zajedniki
poduhvati, podugovorni aranmani, franize itd). Oigledni primjeri ukljuuju
i vazduhoplovne grupe One World (Jedan svijet) i Sky Team (Nebeski tim).

prim. prev.)

luti

va-

ili

70

OKVIR ZA ANALIZU

Druge transplanetarne organizacije imaju uglavnom kontrolne funkcije, pa

bi, shodno tome, mogle da budu prigodno nazvane upravljake institucije.
Na primjer, aktivnosti koje preduzimaju MMF, STO i UNESCO sprovode
se irom planete. Neka regionalno, u okviru jedne zemlje i lokalno osnovana
upravljaka tijela, kao to su EU, Administracija SAD i Londonska gradska
vlada, takoe imaju znaajan globalni domaaj. Uporedo sa poslovnim i upravnim agencijama, i mnoga udruenja civilnog drutva takoe imaju globalne
organizacije. One ukljuuju vjerski organizovane grupe poput Svjetskog udruenja budista, radnike pokrete poput ICFTU (Meunarodna konfederacija
nezavisnih sindikata PRIM. PREV), nevladine organizacije poput Amnesty International, koalicije seljaka poput Via Campesina i filantropska drutva poput
Fordove fondacije. Pri tom, mnoge lokalizovane organizacije civilnog drutva
globalno se organizuju putem koalicija i drugih mrea. Na primjer, globalna
Oxfam mrea okupljala je u 2000. godini blizu 3000 lokalnih udruenja u oko
80 zemalja (Hajnal, 2002: 57, 60). Druge organizacije ukljuuju tajne operacije
kao to su transsvjetske mree kriminalaca (Berdal i Serrano, 2002).
Globalnost se manifestuje i u nekim vojnim aktivnostima. Savremeni
arsenali ukljuuju brojno globalno oruje koje ima domaaj do gotovo najudaljenijih moguih ciljeva na Zemljinoj kugli. Primjeri ukljuuju pijunske
satelite, dugoletee bombardere, avione osmatrae i bespilotne interkontinentalne rakete. Globalni rat dogaa se kada se oruana borba vodi sa raznih
udaljenih taaka, rasutih irom planete. Na primjer, premda je bojno poprite
bilo u Iraku, rat protiv Baath reima Saddama Husseina voen 2003. godine
ukljuivao je komandna sjedita u Kataru i SAD, vazdune baze u Evropi i Kuvajtu, trupe i naoruanje sa nekoliko kontinenata i satelite u vasioni. Na slian
nain, Britanska armija ostvarivala je 2002. godine globalno prisustvo svojih
kontingenata u preko 80 zemalja, dok je 250 000 amerikih vojnika 2005. godine bilo stacionirano u 120 zemalja (FT, 12. jul 2005). Takozvane snage za
brzo reagovanje" mogu biti razmjetene bilo gdje na Zemljinoj kugli za samo
nekoliko sati. Mirovne operacije UN ukljuuju multinacionalne armije koje se
mogu razmjestiti bilo gdje na Zemlji. Odreene paravojne grupe, kao to su
A1-Quaida i Irska republikanska armija (IRA), takoe operiu kao transsvjetske mree. Napad od 11. septembra 2001. godine na Njujork i druge amerike
gradove, kao nikad ranije, ukazao je na mogunost udara neformalnih globalnih milicija koje koriste globalne komunikacije i globalne finansije.
Ekoloki, planetarni sistem podrke ivota funkcionie od momenta kada
su se na Zemlji pojavili prvi organizmi. Meutim, neki sadraji DRUTVENE ekologije mogu da i sami imaju globalna obiljeja. Nekoliko velikih antropogenih
(to jest ovjekovim djelovanjem izazvanih) promjena okoline imalo je naglaeno transsvjetsku dimenziju. Na primjer, antropogeni efekat staklene bate
navodno proizvodi planetarnu klimatsku promjenu, popularno poznatu kao
globalno zagrijavanje" ili otopljavanje". Ni uzroci ni posljedice ovog trenda
ne mogu biti teritorijalno specifikovani i ogranieni. Isto tako, stratosfersko
oteenje ozona (i njegovo obnavljanje) uveliko je preraslo u proces nezavisan

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

71

od pitanja razdaljina i granica. Kada je rije o biosferi, savremeni globalni

svijet suoava se sa velikim smanjivanjima raznovrsnosti ekosistema, u broju
ivotnih vrsta i u varijetetima gena unutar pojedinih vrsta. U savremenom
genetskom ininjeringu, ponovna kombinacija DNA tehnika omoguuje da
jedan gen bude uzet od nekog organizma bilo gdje u svijetu i da bude stavljen
u neki drugi organizam na nekoj drugoj lokaciji. Drugo znaajno globalno
ekoloko pitanje usredsreuje se na broj ljudi koje Zernlja kao planeta moe da izdrava u isto vrijeme. Daljnje prilike ivotne sredine koje poprimaju
globalne dimenzije ukljuuju radioaktivni otpad, atmosferske padavine sumpor-dioksida (takozvane kisjele kie"), unitavanje tropskih vlanih uma,
irenje pustinja, podizanje morskog nivoa, zagaivanje mora, kontrola okeanskih rezervi ribe, velike brane, mogue budue nestaice slatke vode i obradive zemlje, i odlaganje otpada na udaljene prostore. Premda ozbiljnost raznih
ekolokih problema moe da bude sporna, nijedan od njih nije ogranien na
pojedinu zemlju ili region.
Ponekad tijesno povezana sa ekolokim pitanjima, brojna pitanja ljudskog
zdravlja takoe imaju globalne dimenzije (WHO, 2001; Lee, 2002, 2003; Pirages, 2006). Jo su prijeistorijske prirodne sile vode i vjetra raznosile mikroorganizme po Zemlji. Pri tom, ljudi su vjekovima prenosili brojne infektivne
bolesti irom kontinenata i izmeu njih, ukljuujui kugu, velike boginje, crni
prit, koleru, sifilis, male boginje, tuberkulozu i grip. Savremeno doba, sa svoje strane, poveava magnitudu i brzinu globalnih irenja raznih humanih, biljnih i ivotinjskih bolesti. Primjeri ukljuuju SIDU/AIDS, SARS, BSE (bolest
ludih krava
prev), bolesti stopala i usta i viruse blizance. Za viruse i
bakterije, planeta je jedna mikrobska bara u kojoj patogeni agensi ne nose pasoe. Druga pitanja ljudskog zdravlja koja se bave njihovim transplanetarnim
aspektima podrazumijevaju tjelesna oteenja povezana sa upotrebom duvana,
zabranjenim korienjem droga i radnim uslovima. Godine 2002. Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO) upozorila je na globalnu" pandemiju pretjerane teine meu pripadnicima srednje klase irom planete. Nije potrebno
posebno naalaavati: uspjena strategija za postavljanje i rjeavanje ovih zdravstvenih pitanja takoe zahtijeva djelimino globalan pristup.
Mnoao globalnosti nalazimo i u oblasti prava. Brojna formalna pravila
i propisi dobijaju transsvjetski karakter. Najraznovrsniji primjeri ukljuuju
raane oblike kontrole naoruanja, krivine zakone, dogovore o zatiti sredine,
konvencije o ljudskim pravima, tehnike standarde i trgovinske propise. Pri
tom. neke agencije koje se bave zakonima razvile su transsvjetske mree kancelarija, dok policijske snage uspostavljaju transplanetarnu saradnju putem
meunarodne organizacije kriminalistike policije Interpola. Globalni supradravni sudovi ukljuuju Meunarodni sud pravde (IC3),
(privremene)
sudove za ratne zloine i nedavno osnovani Medunarodni krivini sud (ICC).
Pri tom, neki nacionalni sudovi procesuiraju sluajeve koji se dotiu transsvjetskih pitanja kao to su zahtjevi za zatitu prava globalne intelektualne svojine
postavljeni pred amerike sudove.

prim.

ad hoc

72

OKVIR ZA ANALIZU

Konano, globalnost je evidentna u drutvenim odnosima u sferi globalne

svijesti. Drugim rijeima, ljudi esto misle globalno. Kao dodatak posjedovanju mikrokosmikih pojmova o drutvenoj stvarnosti neke oblasti ili zemlje, ljudi mogu imati i makrokosmike pojmove, u kojima se planeta Zemlja
shvata kao jedno globalno selo". Globalno osvijeeni ljudi shvataju planetu
kao osnovni izvor zaliha za svoju ishranu, kao mjesto svoje zabave, svojih
prijetnji i svojih prijatelja. Neki radnici kao to su ganski trgovci ili filipinske
spremaice vide cio svijet (kao suprotnost pojedinom mjestu ili zemlji) kao
svoje potencijalno radno mjesto. Transsvjetska svijest oblikuje se u odreenim
jezicima (na primjer, engleski, esperanto i panski), odreenim ikonama (na
primjer, Coca-Cola etikete), odreenim narativima (na primjer, sapunska opera), odreenoj modi (na primjer, blue jeans), odreenim ritualima (na primjer,
slanje razglednica) i drugim simbolima. Svijest o planet kao jedinstvenom drutvenom prostoru vidljiva je i u dogaajima kao to su globalna sportska tak
mienja (ukljuujui i globalne navijake grupe pojedinih timova), globalne
izlobe, globalni filmski festivali, globalne turneje muzikih super-zvijezda,
globalne konferencije i globalne panike (Taylor, 1997; Guilianotti, 1999). Od
1982. godine Diznijev svijet privukao je na hiljade posjetilaca svojom atrakcijom Zemlja vasionski brod", to jest vonjom kroz svjetsku istoriju (Schafer,
2005). Preko 750 optih dobara stavljeno je na Uneskovu listu Svjetske batine
dobara od neprocjenjive vrijednosti za ovjeanstvo" od 1972. godine, kada
je otpoeo ovaj program (WHC, 2004). Poev od 1949. godine, Ujedinjene
nacije podstiu globalnu kulturu obiljeavanjem vie od 125 raznih dekada, godinjica, nedjelja i dana, ukljuujui sukcesiju Dekada razvoja, Meunarodnu
godinjicu urodenika i Svjetski dan SIDE (Drori, publikacija u pripremi). Pri
tom, globalna svijest raste kada ljudi uspostavljaju drutvene veze u transplanetarnim i suprateritorijalnim okvirima, na primjer, izgradnjom transsvjetske
solidarnosti utemeljene na klasi, rodu, generaciji, profesiji, rasi, religiji, seksualnom opredjeljenju i ljudskosti kao takvoj. Prie o vanzemaljcima iz drugih
djelova vasione izgleda djeluju u sljedeem smislu: kada je stranac shvaen ne
kao pripadnik druge nacije sa druge teritorije, nego kao drugi oblik ivota sa
druge planete, definiui pri tom ovjeanstvo i Zemlju kao jedno.
Upravo opisane i u sljedeem pregratku ukratko pobrojane mnogobrojne
primjere globalnosti razmotriemo detaljnije neto kasnije, u dijelu ove knjige
u kojem su ove aktivnosti stavljene u odnos prema pitanjima dublje drutvene
strukture. Njihovo sadanje koncizno ispitivanje samo prikazuje irinu i uestalost transplanetarnih prilika posebno ukljuujui suprateritorijalne u savremenom drutvenom ivotu. Kumulativno, sve ove globalne komunikacije,
globalna putovanja, globalna proizvodnja, globalni novac, globalne finansije,
globalne organizacije, globalne armije, globalna ekologija, globalno zdravlje,
globalni zakoni i globalna svijest pokazuju da savremeni drutveni odnosi ne
mogu da budu objanjeni bez iscrpnog osvrta na transsvjetske prostore.

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

Kratak pregled manifestacija globalnosti

Komunikacije
Pota
Telekomunikacije
Mas-mediji

Putovanja

Radnici-migranti
Hodoasnici
Izbjeglice
Turisti
Trgovaki putnici

Proizvodnja

Trans-svjetski lanci proizvodnje

Globalni izvori sirovina

Trita

Globalni proizvodi
Globalni marketing i strategija prodaje

Novac

Globalne monete
Bankarske kartice s pristupom u globalne ATM mree
Globalne kreditne kartice
Digitalna gotovina u elektronskim novanicama

Finansije

Trita stranos novca

Bankarstvo (tednja, platni promet, krediti)
Trita hartija od vrijednosti
Trgovina sirovina
Poslovi osiguranja

Organi-acije

Globalna trgovaka preduzea

Globalne upravljake agencije

Globalna udruenja civilnog drutva

Vojska

Globalno naoruanje
Globalne vojne akcije

Ekolog Ja

Globalna atmosfera (klimatske promjene, ozonske rupe, radioaktivni otpad, kisjela kia)
Globalna biosfera (gubitak bioloke raznovrsnosti, istrebljenje uma)

73

74

OKVIR ZA ANALIZU

Globalna hidrosfera (podizanje nivoa mora, zagaenje luka, nestaica vode

za pie)
Globalna geosfera (irenje pustinja, smanjivanje obradivog zemljita)

Zdrav je

Globalne infektivne bolesti

Globalni vidovi dijete, upotreba droga i radni uslovi
Globalne akcije za poboljanje zdravlja

Zakoni

Globalni propisi i kontrola

Transsvjetske mree pravnika i policija
Globalni sudovi

Svjest

Planeta kao jedinstveno mjesto

Globalni simboli
Globalni dogaaji
Transsvjetska solidarnost

Ogranienja
Prethodna diskusija napravila je jak argument ta jeste globalizacija u okvirima promjene u drutvenom prostoru koja je znaajna i kvantitativno i kvalitativno. Meutim, jednako je znaajno naglasiti ta rast transplanetarnih veza
i irenje suprateritorijalnosti ne sadre. Posebno, presudno je odbiti sljedeih
est non sequiturs (ono to ne slijedi prim. prev): globalizam, postvarenje,
suprotnost globalnolokalno, kulturna homogenizacija, univerzalnost i politika neutralnost.

Globalizam
Prvo, dakle, porast transplanetame i suprateritorijalne povezanosti ni na koji
nain ne znai da je teritorijalni prostor izgubio na znaaju. Mi ne smijemo
da zamijenimo metodoloki teritorijalizam globalizmom koji gleda jedino na
transplanetarne odnose i ignorie znaaj teritorijalnih prostora. Mi ne ivimo
u svijetu bez granica" gdje je teritorija ve zastarjela" (Ohmae, 1990; 1995;
O'Brien, 1992; Rosecrance, 1995; Badie, 1995). Premda savremena istorija
svjedoi o kraju teritorijalizma (gdje je drutveni prostor stvarno podloan
smanjivanju na teritorijalne reetke), mi sigurno ne vidimo kraj teritorijalnosti.
Rei da drutvena geografija vie ne moe da bude shvaena samo u okvirima
teritorijalnih prostora sigurno ne znai rei da je teritorijalnost izgubila znaaj.
Naprotiv, organizovanje teritorijalne proizvodnje, mehanizmi teritorijalnog upravljanja, teritorijalna ekologija i teritorijalni identiteti ostaju visoko

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

75

znaajni i na pragu 21. vijeka, ak iako teritorijalnost ne monopolizuje situaciju kao radije. Na primjer, mnoge komunikacione veze kao to su aerodromi,
putevi, eljeznike i brodske linije ostaju teritorijalno nepromijenjene. Nekoliko novijih ekonomskih studija naglaavaju da teritorijalna udaljenost zadrava
snaan uticaj na trgovinu industrijskom robom jednako kao moda vie iznenaujue finansijska aktiva (Portes i Rey, 1999; Aviat i Coeurdacier, 2004).
Drugim rijeima, ljudi radije prave prekogranine poslove sa zemljama koje
su teritorijalno blie. Pri tom, teritorijalne granice nastavljaju da vre jak uticaj
na kretanje ljudi i materijalnih dobara (Helliwell, 1998). Potrebni su mjeseci da
se prikupi nekoliko desetina zvaninih okumenata potrebnih za legalan izvoz
iz Indije. U meuvremenu, nebrojeni lokalizovani proizvodi ostaju prikovani
za posebna teritorijalna trita. Teritorijalno vezani poljoprivredni i rudarski
proizvodi umnogome ustrajavaju neprodati dok u isto vrijeme mnogi suprateritorijalni proizvodi, poput informacija i komunikacija, izbijaju na dobar glas.
Dok US dolar i visa platna kartica momentalno proputuju cijelu planetu, mnogi drugi oblici novca nastavljaju restriktivni opticaj na datom teritorijalnom
podruju, a nacionalne valute ne pokazuju znake potpunog nestanka (Gilbert
i Helleiner, 1999). Mnogi ljudi danas jo dre svoje bankarske raune u lokalnim filijalama ili uopte nemaju posla sa bankama. Mnoga ekoloka razaranja
povezana su sa specifinim teritorijalnim lokacijama, na primjer, pretjeranom
ispaom, salinacijom, ili deponovanjem otrovnog otpada. Jezikom socijalnih
udruenja, neki posmatrai su tvrdili da teritorijalno povezani identiteti rnogu
postati prije vie nego manje znaajni u svijetu smanjenih teritorijalnih prepreka (Mlinar, 1992; Harvey, 1993). Izvjesno, teritorijalne politike oko Palestine
i Tajvana, kao i uvijek, ostaju usijane.
Dakle, kraj teritorijalizma nije oznaio poetak globalizma. Dodavanje
suprateritorijalnih osobina nije ukinulo teritorijalne aspekte geografije (Brenner, 1998, 1999). Doista, kao to pokazuju sljedea poglavlja u ovoj knjizi,
savremena globalizacija je tijesno povezana s odreenim oblicima reteritorijalizacije kao to su porast mikro-nacionalistikih politika, urbanizacija i razvoj
globalno povezanih gradova, kao i bujanje offshore aranmana.
Moda najea reteritorijalizacija koja se pridruuje najnovijoj globalizaciji jeste regionalizacija (Gamble i Payne, 1996; Frankel, 1998). Neke od ovih
regionalizacija su se dogodile izmeu drava, u sluaju Flandrije u Belgiji i
Sibira u Rusiji. Druge regionalizacije imaju transdravni karakter, kao to je
Baskijska oblast u Francuskoj i paniji i Kurdski pokret u Iranu, Iraku, Siriji i
Turskoj. I druge regionalizacije dogaaju se na meudravnom nivou, u projek
tima kao to je Istonoafrika zajednica (EAS) i Azijsko-pacifika ekonomska
saradnja (APEC). Znatan broj regionalizacija ima nezvanian karakter, kao to
su inicijative za graansku akciju poput Evropskog socijalnog foruma (ESF)
ili akademske mree poput Organizacije za drutvenonauno istraivanje u
Istonoj i Junoj Africi (OSSREA).
Dakle, drutveni prostor u dananjem svijetu jeste i teritorijalan i suprateritorijalan. Doista, u drutvenoj praksi ova dva kvaliteta se uvijek proimaju.

76

OKVIR ZA ANALIZU

Suprateritorijalnost je samo relativno deteritorijalizovana, a savremena teritorijalnost je samo djelimino suprateritorijalna. Teritorijalni odnosi vie nijesu
isto teritorijalni, a suprateritorijalni odnosi nisu sasvim neteritorijalni.
Tako, na primjer, svaki korisnik interneta pristupa virtuelnom prostoru
raunara (cyberspace) sa neke teritorijalne lokacije. Globalni proizvodi, globalne finansije i globalne komunikacije uvijek slete" na teritorijalna odredita.
Suprateritorijalne vojne tehnologije, kao to su pijunski sateliti, uglavnom su
usmjerene na teritorijalne ciljeve. Takozvani globalni gradovi", kao London i
Tokio, jo imaju svoje longitude (geografske duine), latitude (geografske irine) i altitude (nadmorske visine). Globalne ekoloke promjene imaju teritorijalno specifine udare: na primjer, podizanje nivoa morske povrine u priobalnim
zonama izaziva drugaije posljedice nego u visinskim predjelima.
Ukratko, savremeno drutvo ne poznaje istu" globalnost koja bi postojala nezavisno od teritorijalnih prostora. Dananji, ubrzani rast suprateritorijalnosti vri relativno povlaenje od teritorijalnosti prije nego njeno potpuno
uklanjanje iz drutvenog ivota. U ovom smislu, rije deteritorijalizacija moe
da ima obmanjujui sadraj i zato je izbjegnuta u ovoj knjizi (O Tuathail, 1998;
2000). Dananji globalni odnosi, prije sutinski nego apsolutno, nadilaze teritorijalni prostor. Premda teritorijalnost ne postavlja neprevladive prepreke suprateritorijalnosti, globalni talasi jo su prinudeni da se ostvaruju na teritorijalnim
lokacijama. Dananji svijet se globalizuje, ali jo nije sasvim globalizovan.
Meutim, danas teritorijalnost veoma malo, ukoliko uopte, postoji nezavisno od suprateritorijalnosti. Mnogi savremeni regionalni, dravni, oblasni i
lokalni uslovi koegzistiraju i nalaze se pod njihovim uticajem sa globalnim
okolnostima. Doista, teritoriju su izmijenili njeni sukobi sa suprateritorijalnou. Na primjer, kao to je naglaeno u Poglavlju 6, teritorijalne drave se
ponaaju drugaije u globalizujuem nego u teritorijalizujuem svijetu. Na isti
nain, teritorijalni identiteti dobijaju drugaiju dinamiku kada su udrueni sa
globalnim dijasporama (kao, na primjer, Jermeni i Siki). Teritorijalno-okolinska pitanja, kao to je lokalna nestaica vode, dobijaju drugaije znaenje kada
postanu dio transsvjetskih problema.
Sve u svemu, tekua globalizacija ne zamjenjuje kompaktnu formulu
prostornosti (teritorijalizam) drugom formulom (globalizmorn). Prije, porast
suprateritorijalnosti namee geografiji veu sloenost, a proiruje se i na drutvenu kulturu, ekologiju, privredu, istoriju, politiku i socijalnu psihologiju.
Relativna jednostavnost teritorijalistikog-etatistikog-nacionalistikog svijeta iezava.

Postvarenje
Prethodno pitanje, koje razmatra meuodnos teritorijalnosti i suprateritorijalnosti prostora, upozorava nas na jo jednu opreznost: opreznost s obzirom na
postvarenje. Dok je globalnost poseban pojam, ona nije posebna konkretna

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

77

situacija. Ona je korisna analitiki, da bi se teorijski odvojile razliite sfere

drutvenog prostora. Meutim, u konkretnom smislu, globalnost nije neko
samostalno podruje, odvojeno od regionalnog, nacionalnog, provincijalnog,
lokalnog i gradskog okruenja. Ne postoje isto globalne prilike, odvojene od
drugih prostora, kao to ni urbanizovane, izgraene lokacije, provincije, zemlje ili regije nisu sasvim odvojene od drugih geografskih podruja.
Tako drutveni prostor ne treba razumjeti kao sklop diskretnih stvari, nego kao meuodnos sfera u jednoj jedinstvenoj cjelini. Dogaaji ili razvoji nisu
ili globalni, ili nacionalni, ili nekog drugog porijekla, nego presjek globalnog
i drugih prostornih osobina. Giobalno je dimenzija drutvene geografije prije
nego prostor po sebi sa svojim kvalitetima. Ona je heuristiki korisna da bi
se istakao globalni karakter savremenog drutvenog prostora, ali mi zato ne
smijemo gurnuti globalno u neku stvrr" koja bi bila odvojena od regionalnih,
nacionalnih, lokalnih i porodinih stvari".
Na primjer, vlada moe da bude smjetena na nivou" jedne zemlje, ali
je ona mjesto gdje se susrijeu supranacionalni, nacionalni i subnacionalni prostori. Tako su drave upuene u transsvjetsko pravo i regionalne aranmane
jednako kao i u nacionalne propise i odnose izmeu pokrajinskih, oblasnih i lokalnih vlasti. Isto tako, preduzea i drugi uesnici u dananjim globalizujuim
okolnostima jesu take susreta su-konstitutivnih transsvjetskih, regionalnih,
nacionalnih i lokalnih vidova geografije. Zato je rjenik meusobno povezanih
veliina" preporuljiviji od rjenika odvojenih nivoa".
Izbjegavanje postvarenja posebno je vano u ovim ranim danima globalnih studija. Nekoliko vjekova meunarodne studije veoma su patile od postvarenog razlikovanja izmeu nacionalnog i internacionalnog, gdje je ono unutranje" i domae" bilo ontoloki odvojeno od spoljanjeg" i stranog". U
praksi, naravno, unutranjost" i spoljanjost" drava su meusobno duboko
proete. Ove stare greke postvarenja internacionalnog ne smiju se prenositi
na nova istraivanja globalnog.

Dvojnosti globalno/lokalno
Meuzavisnost dimenzija drutvenog prostora (kao suprotnost postojanju
odvojenih podruja) naglaava da je greka kao to su mnoge i uinjene
postaviti suprotnost izmeu globalnog i lokalnog. Takva dvojnost, u novom
obliju, ponovo uvodi staru pogrenu dihotomiju domae/meunarodno. Tipino, polarizacije lokalno/globalno prikazuju lokalno kao ono to je ovdje",
neposredno i intimno, dok je, suprotno njemu, globalno tamo", udaljeno i
izolovano. Lokalno je konkretno, utemeljeno, autentino, puno znaenja, dok
je globalno apstraktno, neutemeljeno, izvjetaeno i bez znaenja. Lokalno
toboe osigurava bezbjednost i zajednitvo, dok globalno odomauje opasnosti i nasilje. Lokalno je bezazleno, globalno je prepredeno. Lokalno je arena
autonomije i snage, globalno je stvarnost zavisnosti i dominacije. Na osnovu

78

OKVIR ZA ANALIZU

takvih pretpostavki, neki kritiari odbacuju globalizaciju s pozivom na lokalizaciju (Hewison, 1999; Hines, 2000).
Meutim, dvojnost globalno/lokalno ne odolijeva udaru blieg istraivanja. Poslije svega, ljudi mogu jedni sa drugima odravati veoma bliske i intimne trans-svjetske odnose putem det putovanja, te telefona i interneta. S druge
strane, mnogi najblii susjedi (vrata do vrata) u savremenim gradovima jedan
drugome ne znaju ak ni ime. Suprateritorijalne zajednice ljudi (na primjer,
po osnovu pripadnosti istom klasnom poloaju, invalidnosti, vjeroispovijesti
ili seksualnoj orijentaciji) mogu doivjeti duboki strah, mrnju i netrpeljivost.
Globalna strujanja esto uvlae u sebe obine ljude koji vode svakodnevni
ivot (sluaju radio i jedu breniranu brzu hranu), dok su razne manifestacije
lokalne kulture uspjene i promiljene. Domae stanovnitvo koristi transsvjetske mree i zakone da bi reklamiralo svoju samosvojnost, dok mnoge lokalne
elite nameu represiju nad svojim distriktima. I lokalne vlasti mogu biti nepristupane, bezosjeajne, tajanstvene, proizvoljne i neuraunljive kao i vlasti u
globalnim sferama. Decentralizacija vlasti obezbijedila je veu demokratsku
kontrolu u regionima panije, ali je donijela ugnjetavanje u mnogim gubernijama Ruske Federacije. Ukratko, ne postoji nita otuujue to bi po prirodi bilo
svojstveno globalnom i nita oslobaajue po prirodi svojstveno lokalnom.
Umjesto toga, i lokalno i globalno i podstiu i suzbijaju odreene mogunosti. Doista, kao to smo ve napomenuli, ove dvije dimenzije neodvojive su
u drutvenoj praksi; tako je imenovanje jednog stanja iokalnim", a drugog
stanja globalnim" proizvoljno i zbunjujue. Na primjer, globalno pokretljive
kompanije mogu da prave lokalno prilagoene marketinke strategije, dok lokalno vezano seosko stanovnitvo moe biti globalizovano posredstvom televizije ili religije. Drutveno stanje nije pozitivno ili negativno s obzirom na to da
li je lokalno antiglobalno, dok je situacija u isto vrijeme i globalna i lokalna.

Kulturalna homogenizacija
Sloenost mnogodimenzionalnog drutvenog prostora takoe sugerie da je
greka kakvu prave mnogi posmatrai vezivati globalizaciju za homogenizaciju. Rast transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti ipso facto (samim
inom) ne smanjuje kulturalnu raznovrsnost. Poslije svega, globalno, regionalno, nacionalno, provincijalno, kao i lokalni oblici drutvenog prostora mogu
se uplitati u nebrojeno razliite kombinacije. Doista, ubacivanjem etvrte dimenzije u geografski spektar dakle, poveavanjem njegove sloenosti globalizacija moe da upravo povea kulturalni pluralizam.
Istina, savremeni svijet doivio je znatnu kulturalnu destrukciju. Na primjer, jezici nestaju u stepenu koji nas zabrinjava jednako kao i stepen izumiranja vrsta (Wurm, 1996). Kulturno nasljee starosjedelakog stanovnitva
potkopava se ili brie irom planete. Nauka" trijumfuje svuda u svijetu kao
najpouzdaniji oblik saznanja, esto bezobzirno postupajui prema vjerovanju

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

79

i drugim oblicima miljenja (Drori i dY., 2003). Visoka plima konzumerizma,

tj. potroakog mentaliteta, kao to izgleda, irom svijeta izaziva kulturalno
poravnanje koje namee mnotvo globalnih inilaca kao to su Carrefour, Michael Jackson, Microsoft i kreatori oglasa iz Medison avenije.
S druge strane, sagledavanja kulturalne homogenizacije u kontekstu globalizacije mogu biti preuveliana. Na primjer, ono to se na povrini pojavljuje
kao jedan transplanetarni jezik moe, u stvari, njegovati iroko raznovrsne
jezike i shvatanja u razliitim drutvenim kontekstima. Tako engleski jezik sa
pijace u Najrobiju nije engleski kotskih visoravni, a panski jezik u favelama
istonog Los Anelesa nije panski poslovnih etvrti Santjaga (Rhedding-Jones, 2002). Isto tako, kao to su pokazala istraivanja prihvaenosti, razliiti
dijelovi transsvjetske publike mogu da uitavaju razliita znaenja u holivudski blokbaster (uspjeh). U ovom pogledu, moemo se zapitati do koje mjere
razliiti posmatrai stvarno gledaju" isti globalni film (Tomlinson, 1991).
Na isti nain, globalni trgovci esto moraju da prilagoavaju dizajn i reklamu
transsvjetskih proizvoda kako bi bili to privlaniji u razliitim kulturalnim
sredinama. Cak i McDonald's, ikona globalne amerikanizacije, u svojim restoranima irom svijeta itekako podeava jelovnike lokalnim ukusima, s koerom
(istoom) Big Meka u Jerusalimu, Mek Nugetom od povra u Nju Delhiju i
MekHuevom u Montevideu (Watson, 2000: 122). ak i globalni zakoni poput
radnih standarda mogli bi biti razliito primijenjeni, u skladu sa lokalnirn
kontekstima. Tako je globalizacija u isto vrijeme i (g)lokalizacija (Robertson,
1992: 173-4; Kraidy, 1999; Salcedo, 2003).
U svakom sluaju, gubici kulturalne raznovrsnosti nisu sutinski za globalizaciju kao takvu. Naprotiv, transplanetarni i suprateritorijalni odnosi mogu
udovoljiti zamanoj kulturalnoj heterogenosti (upor. Breidenbach i Zukrigl,
1998). Na primjer, sterilizacija ena i dalje je predmet estoke globalne kulturalne prepirke (Boyle, 2002). Brojne svjetske religije okupiraju stranice interneta, a svakakve vrste ljudi, od radnih dijaspora do seksualnih manjina, osnivaju
transsvjetska udruenja.
Doista, globalizacija nudi mogunosti ponovnog uspostavljanja kulturalnih osobitosti. Na primjer, domae stanovnitvo koristi mehanizme UN i
elektronske mas-medije da promovie svoju partikularnost (Dowmunt, 1993;
Wilmer, 1993). Razni pokreti vjerskog preporoda koriste globalne komunikacije poput interneta i satelitske televizije s ciljem znaajnijeg efekta u unapreivanju svojih potreba. Kao to emo pokazati u Poglavlju 7, globalizacija podstie
rast mnotva drugih suprateritorijalnih identiteta.
Prevladavanjem teritorijalnih udaljenosti koje su nekad uzrokovale znaajnu segregaciju kultura, globalnost moe i da podstie inovativna mijeanja
tradicija. Na primjer, omladina etnikih manjina u Frankfurtu na Majni kombinovala je elemente afro-amerike rep muzike i hip-hop kulture sa elementima
sjevernoafrikog i turskog nasljea radi stvaranja novih oblika izraavanja svojih polutanskih identiteta u dananjoj Njemakoj (Bennett, 1999). Takozvana
svjetska muzika" mijea razliite vrste muzike sve do take u kojoj prvobitni

80

OKVIR ZA ANALIZU

elementi vie nisu prepoznatljivi. Isto tako, fuzionisano kuvanje kombinuje

elemente tradicionalnih kuhinja iz iroko rasprostranjenih krajeva planete s
ciljem izrade novih jelovnika. Neki posmatrai shvataju ove razvitke kao dokaz da je savremena globalnost sve manje zapadocentrina (Qppiah i Gates,
1997: IX; Leclerc, 2000).
U svakom sluaju, jasno je da globalizacija moe da heterogenizuje, kao
i da homogenizuje stvari. Moe da bude, i ima, mnogo globalizacija (Berger i
Huntington, 2002). Globalizacija moe a mnogi smatraju da treba da stremi
irokom spektru motiva raznolikosti. Sveopta ravnotea izmeu kulturalnih
udaljavanja i pribliavanja ne lei u globalizaciji kao takvoj, nego u nainu na
koji se rukovodi transsvjetskim odnosima. Odnosi drutvene moi koji oblikuju transplanetarne veze posebno su vani u ovom pogledu. Tako je stepen u
kojem kulturalni imperijalizam pogaa savremenu istoriju problem nezasitosti
zapadne modernosti prije nego rezultat globalizacije po sebi.

Univerzalnost
Dalje odreivanje pojmova globalizacije kao poveane transsvjetske i suprateritorijalne povezanosti mora zabiljeiti da njen trend nije dotakao cijelo ovjeanstvo u jednakom obimu. Globalnost povezuje ljude ma gdje na planeti, ali
odatle ne slijedi da ih ona povezuje svugdje ili svugdje u istom stepenu. Da
ponovimo rijei ranijih poricanja, prema ovdje predloenoj definiciji: globalizacija nije univerzalizacija. Naprotiv, uestalost transplanetarne savremene
povezanosti umnogome zavisi od veza sa teritorijalnim lokacijama i drutvenim statusom. Doista, neki ljudi nastavljaju da ive ivot relativno netaknut
globalnou.
U okvirima teritorijalnog poloaja, globalne mree uglavnorn ukljuuju
populacije Sjeverne Amerike, Zapadne Evrope i Istone Azije vie nego narode u drugim svjetskim regionima. Na primjer, premda je McDonald's imao
preko 25 000 prodajnih mjesta u 119 zemalja u junu 1999, etiri petine tih lokala bilo je smjeteno u samo 10 zemalja (Watson, 2000: 122-3). Varijacije u
gustini globalnosti takoe se dogaaju izmeu regiona unutar samih zemalja.
Na primjer, primorske provincije u Kini trpe veu globalizaciju nego one u unutranjosti te zemlje. U SAD, stanovnici Silikonske doline vie su upueni u globalne komunikacije nego stanovnici Dakote. irom Zemlje, obrasci savremene
globalizacije slijede linije urbanoruralno, gdje se varoi i gradovi uglavnorn
vie suoavaju sa transplanetarnom povezanou nego li seoska podruja.
S obzirom na drutveni poloaj, bogati ljudi, gledano u cjelini, pristupaju
transsvjetskim odnosima mnogo vie nego siromani. Dok bogati ljudi ure
izmeu globalnih banaka i aerodromskih holova, na stotine miliona slabo plaenih ljudi koji ive u dananje vrijeme nikada nisu obavili ni jedan telefonski
razgovor. S obzirom na rad, mukarci su uopte mnogo vie povezani sa inter-

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

81

netom nego ene (HDR, 1999: 62). Drugi obrasci nejednakog ulaska u globalne tokove i koristi od njih mogu biti sagledani i u pogledu civilizacije i rase.
Savremena globalnost nije ekskluzivno sjeverni, urbani, elitni, muki,
zapadni, bijeli zabran. Na teritorijalnim marginama, na primjer, transsvjetske
veze ire se i prema udaljenim selima u Africi (Piot, 1999; Mendonsa, 2001).
Na drutvenim marginama, beskunici u Rio de aneiru esto trae televiziju,
ee ak nego tekuu pitku vodu (Mariana, 2002). Premda globalnost moe
postati preovlaujui, odnosno vladajui kulturalni okvir, raspodjela dobara i
odnosi moi uzrokuju izuzetno nejednaku brzinu transplanetarnih i suprateritorijalnih odnosa u dananjem svijetu.

Politika neutralnost
Prethodne primjedbe o nejednakim mogunostima za korienje i oblikovanje transsvjetskih veza u cjelini osvjetljavaju politiki karakter globalizacije.
Ljudska geografija nije vie politiki neutralna od bilo kojeg drugog oblika
drutvenih odnosa, kakve su, na primjer, kultura ili ekonomija. Prostor uvijek
ukljuuje politiku: procese sticanja, rasporedivanja i manifestovanja drutvene moi. Drutveno polje nikada nije ravno. Tako transplanetarne i suprateritorijalne veze gotovo uvijek sadre odnose moi i odgovarajue sukobe moi,
bilo latentne bilo otvorene. Globalne veze su stjecita sukoba i saradnje, hijerarhije i jednakosti, prilike i njene negacije.
Doista, nita u globalizaciji nije apolitino. ak i prividno bezazlena pitanja o transplanetarnoj tehnikoj harmonizaciji izazivaju sukobe moi. Na
primjer, u 19. vijeku britanska i francuska vlada nadmetale su se oko toga da
prvi meridijan (neophodan za mjerenja geografskih irina i univerzalnog standardnog vremena) prode kroz njihove prijestonice, to je rezultiralo Griniom
kao pobjednikom. U jo skorije vrijeme, razliiti raunarski sistemi ponudili
su korisnicima razliite stepene inicijative i kontrole (Rayrnond, 1999). Iluzorno je misliti da se ita u globalnosti moe odvojiti od pitanja moi i stoga od
pitanja pravde.
Zato svaka analiza globalizacije mora ispitivati politike aspekte koji su
ukljueni u proces. S jedne strane, ove politike podrazumijevaju aktere, to jest
odnose moi izmeu pojedinaca, familija, udruenja, preduzea i organizacija
vlasti. Pri tom, politike globalizacije podrazumijevaju i rutvene strukture,
to jest odnose moi izmeu starosnih grupa, civilizacija, klasa, rodova, rasa,
ljudi razliitih seksualnih opredjeljenja i druge. Kao i svaki znaajniji istorijski
trend, rast transplanetarnih i suprateritorijalnih veza neke ljude ini monijim
a druge slabijim.
Dakle, kao politiki proces, globalizacija govori o utakmicama izmeu
razliitih interesa i rivalskih vrijednosti. irenje globalnosti je i ne moe ne
biti normativno optereeno i politiki nabijeno. Znaajno je odrediti ija je

82

OKVIR ZA ANALIZU

snaga u porastu a ko trpi pod tekuim vladajuim praksama globalizacije i

shvatiti da li bi alternativne politike mogle imati bolje politike implikacije.
Doista, veina politika globalizacije bavi se pitanjima izbora. Istina, monije sile, povezane s glavnim igraima, dublje drutvene strukture i dugoroniji istorijski procesi unapreuju skoranju zavidnu ekspanziju transplanetarne
i suprateritorijalne povezanosti. Meutim, svi drutveni igrai ukljuujui i
pisca i itaoce ove knjige imaju mogunosti (dodue ne jednake) da se odazovu i uestvuju u oblikovanju ovog trenda.
Mogue su i viestruke globalizacije. Nita nije nuno u pogledu obima,
brzine, pravca i posljedica trenda. Posebno, kao to smo ve naglasili, globalizacija kao geografski proces i novoliberalizam kao politiki projekat nisu
jedna te ista stvar. Alternativni putevi globalizacije mogu biti poeljniji od
pravaca koji su vladali prije etvrt vijeka. Line i kolektivne odluke (i aktivne
i pasivne) mogu da dovedu do sutinske razlike.
Ovi etiki izbori i politiki pokreti podrazumijevaju nain na koji neko definie globalizaciju. Kao i uvijek, teorija i praksa su uzajamno neodvojive. Ko
dospijeva u poziciju da definie globalizaciju, a ko profitira (ili gubi) od sloene definicije? Posebno, da li dato shvatanje globalizacije pomae potinjenim i
ugnjetenim iii ih jo povreuje? Svaka definicija i odgovarajue razumijevanje
globalnosti odraava odreene interese i politike pozicije i ubacuje se u borbe
za odravanje ili promjenu vladajuih odnosa moi.
Zato dio opravdanja za ovdje prihvaenu definiciju globalizacije mora biti
politiki. Da bi se posvetili izazovima savremenog drutva, ljudima je potrebno shvatanje globalizacije koje ne samo obezbjeuje intelektualno objanjenje
nego im i pomae da donose relevantne, mudre, odgovorne i snane odluke.
Kao to erno sugerisati u treem dijelu ove knjige, pojmovi globalnosti kao
transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti mogu da dobro poslue promociji ljudske bezbjednosti, drutvene jednakosti i demokratiji u savremenoj
istoriji.

Zakljuak
Ova knjiga tvrdi da, kada su definisani na poseban geografski nain,
pojmovi globalnost" i globalizacija" mogu biti vrijedni dodaci pojmovnom
aparatu za razumijevanje drutvenih odnosa. Da, mnogi glob-razgovori posljednjih godina nisu donijeli nita novo. I da labavo miljenje i nepromiljena
politika obezvreuju mnoge ideje globalizacije". Meutim, ove slabosti ne
obezvreuju pojam u svakom obliku. Poslije svega, iroko nemarno korienje
drugih kljunih idejada imenujemo samo neke, kao to su klasa", demokratija", racionalnost" i dua" nije razlog da se odbace svi ovi pojmovi.
Naprotiv, definicija globalizacije kao preoblikovanja prostora drutvenog
ivota otvara novo saznanje i pokree kljune politike izazove tekue istorije
na konstruktivno kritiki nain. Pojmovi globalnost" i globalizacija" mogu

DEFINISANJE GLOBALIZACIJE

83

da, kao nijedan drugi rjenik, uhvate tekui i prisutni ogromni rast transplanetarne a esto i suprateritorijalne povezanosti. Jedan takav uvid nudi visokoobeavajue polazite za istraivanje i djelanje u savremenoj istoriji.
Da ponovimo, ovo shvatanje globalizacije ima osoben fokus. Ona je razliita od ideja internacionalizacije, liberalizacije, univerzalizacije i vesternizacije. Transteritorijalne veze globalnosti razlikuju se od inter teritorijalnih
veza internacionalnosti. Prekogranine transakcije globalnosti razlikuju se
od transakcija otvorenih granica liberalnosti. Transplanetarna simultanost i
trenutanost suprateritorijalnosti razlikuje se od svjetske irine univerzalnosti. Geografski fokus globalnosti razliit je od kulturalnog fokusa zapadne
modernosti. Premda se globalizacija, u obliku u kojem je definisana u ovoj
knjizi, uponeemu preklapa sa internacionalizacijom, liberalizacijom, univerzalizacijom i vesternizacijom, ona nije ekvivalentna ni jednom od ovih starijih
pojmova i trendova.
Naravno, shvatanje globalizacije predstavljeno u ovom poglavlju ni u kom
sluaju ne namjerava da bude posljednja rije o tome ta ovaj termin moe
da znai. Kao to smo ve naglasili, nijedna definicija nije konana. Ciij ove
knjige nije da objavi krajnji proglas, nego da ponudi uvijek privremene ideje
koje ohrabruju na dalja razmiljanja, rasprave i, bez sumnje, skoru popravku
ovog teksta.

POGLAVLJE 3

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI
Osnovna pitanja ovog poglavlja
Najave globalnosti: do devetnaestog vijeka
Poetna globalizacija: do polovine dvadesetog vijeka
Savremena ubrzana globalizacija
Zakljuak

Osnovna pitanja ovog poglavlja

shvaena kao transsvjetska povezanost, u ljudskoj istoriji (barem sporadino
i u elementarnim oblicima) globalnost postoji ve vjekovima
transplanetarni odnosi, ukljuujui neke sa suprateritorijalnim svojstvima,
dospjeli su do nevienih visina poev od sredine devetnaestog vijeka
najvei, izuzetno ubrzan rast globalnosti, ukljuujui izrazito suprateritorijalne aspekte, dogodio se poev od sredine dvadesetog vijeka

Gdje istorijski smjestiti globalizaciju? Kada je globalizacija prvi put postala

sastavni dio drutvenih odnosa? Kako se globalizacija iri u vremenu? Kako
uporediti obim dananje globalnosti sa njenim razmjerama u ranijim periodima? Koliko dugo e globalizacija igrati ulogu u buduem drutvu?
Odmah pored rasprava u vezi sa definicijom, neke od najeih i najdubljih rasprava o globalizaciji odnose se na njenu istoriju. Naravno, ova dva pitanja su nerazmrsivo povezana. Razliite definicije povlae za sobom razliite
hronologije i periodizacije. S obzirom na istoriju globalizacije glavna rasprava
vodi se oko pitanja da li je ovaj razvitak nov ili star. S jedne strane, pobornici
teze o njenoj mladosti tvrde da je globalizacija sasvim mlada. Globalisti nastoje da prisvoje gledite da savremeno drutvo iskuava neto to ranija vremena
nisu poznavala. S druge strane, pobornici argumenta tipa stari-eir" tvrde
da dananja globalizacija ponavlja ranija scenarija i/ili da je dio mnogo duih
istorijskih procesa. Shvatanja globalizacije kao internacionalizacije, liberalizacije, univerzalizacije i vesternizacije dre se due hronologije.
Ako, kao u ovoj knjizi, globalizaciju shvatimo kao irenje transplanetarnih i, jo blie, suprateritorijalnih odnosa meu ljudima, onda njen tok ima
i dugorone i izrazito savremene aspekte. Tragove nekih vidova globalnosti

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

85

moemo pratiti vjekovima unazad, dok se vei razvitak transplanetarnih veza

dogodio tek od sredine devetnaestog vijeka naovamo, a obimna suprateritorijalnost se prvi put pojavila u tek minulim decenijama. Tako je dananja globaIizacija i stara i nova.
Prije nego to izloimo ovu trodjelnu periodizaciju globalizacije, valja istaknuti nekoliko pitanja. Prvo, treba naglasiti jo jednom da istorijska procjena
iznesena u ovom poglavlju odraava posebnu definiciju globalizacije. Shvatanja globalizacije kao internacionalizacije, liberalizacije, univerzalizacije ili
vesternizacije povlae za sobom razliita objanjenja istorije.
Drugo, ak i definicije globalizacije kao porasta transplanetarne povezanosti mogu imati razliite hronologije i periodizacije, pogotovo ako ta objanjenja ne osvjetljavaju izvor suprateritorijanosti do stepena postignutog u
ovoj knjizi. Tako, na primjer, Roland Robertson razlikuje pet faza globalizacije
izmeu ranog petnaestog i poznog dvadesetog vijeka (1992: 58-9). Sa svoje
strane, David Held i Anthony McGrew razlikuju etiri epohe globalizacije:
predmodernu, modernu, moderno-industrijsku i savremenu (1999: 26).
Tree, svaka periodizacija je samo vjetaki valjana. U praksi, drutveno-istorijski razvoji ne mogu se podijeliti u potpuno odvojene faze. Tako se ni
prelasci izmeu ovdje utvrene tri faze globalizacije nisu jasno i potpuno dogodili u okvirima odreenih datuma. Meutim, i istorijska stenografija (brzo
biljeenje prim. prev.) ovih perioda donosi neke plodove od opte koristi.
etvrto, premda nedavne decenije globalizacije pokazuju progresivno
ubrzanje, trend nije nuno linearan. U naelu, rast transplanetarnih i suprateritorijalnih odnosa meu ljudima mogao bi da ubudue bude usporen, zaustavljen, ili ak da krene unazad. Bilo kako bilo, zahvaljujui jakim snagama
koje trenutno podstiu globalizaciju (to emo razmotriti u Poglavlju 4), mnogi
aktualni znakovi ukazuju na znaajan dodatni rast globalnosti u godinama
koje dolaze.
Najzad, s obzirom na podatke koji su, u ovom i u drugim poglavljima, izneseni kao dokaz o stepenu globalnosti i o iskoraku globalizacije u razliitim
vremenskim periodima, treba se drati izvjesne opreznosti. Shodno stanju
stvari, esto je neophodno izvoditi globalnu povezanost iz meunarodnih podataka, to redovno prati opasnost da se sklizne u (izlino) shvatanje globalizacije kao internacionalizacije. Neke statistike govore, na primjer, o meunarodnim telefonskim pozivima, meunarodnim udruenjima civilnog drutva
i meunarodnim bankarskim pozajmicama. Ovakvi podaci ipak potcjenjuju
obuhvat globalnih veza, s obzirom da unutarnacionalne telekomunikacije, unumacionaine aktivnosti civilnog drutva koje se bave globalnim problemima
_-utarnacionalne elektronske finansije takoe pokazuju i suprateritorijalne
2nosti. Naalost, mnogi ve izgraeni pokazatelji i dalje su ukorijenjeni
dolokom teritorijalizmu koji, u najboljem, samo djelimino priznaje
anetarne tokove i koji, doista, ne rnoe da osobenosti globalnosti bez
mui:e odvoji od internacionalizma.

86

OKVIR ZA ANALIZU

globalnih

mjerila jeste prioritet za savremenu

Doista, razvitak specifino
drutvenu statistiku (up. EU, 1998). Istorijski, termin statistika" dijeli zajedniki korijen sa terminom drava" (engleski: statistics" i state"
a, kao praksa, statistika je, uglavnom, dravno-voena aktivnost (Poovey, 1998: 308). Stavie, danas se esto jednako trae svjetski-utemeljeni koliko i dravno-utemeljeni podaci. Na primjer, globalno demografsko mapiranje
potrebno je radi djelotvornog globalnog ekolokog planiranja. Tendencije nejednakosti unutar svjetskog stanovnitva kao cjeline razlikuju se od tendencija
nejednakosti izmeu zemalja (Bhalla, 2002). Meutim, mnoge, izrazito
statistike jo nisu dostupne.
ta, meutim, znai posjedovati jedno posebno mjerilo globalizacije? Nekoliko istraivaa (kao to su Kearney i CSGR timovi, koje smo spomenuli u
Poglavlju 2, nastojali su da saine popis globalizacije" koji bi dopustio uporeivanja niv a globalizacije i izmeu drava i kroz vrijeme. Ipak, takvi pokuaji su u velikoj mjeri problematini, sve do take u kojoj je tim naunika opisao
2004:
globalizaciju kao unutranje nemjerljiv metriki sistem" (Riezman
25; takoe Lockwood, 2004). Prema tome, prije nego to bi se oslonio na jedno mjerilo tendencije (globalizacije
ovaj izvjetaj slijedi tragove
istorijskog rasta globalnosti s osvrtom na irok spektar pokazatelja, od kojih
gotovo svi pokazuju uzlazne putanje.

prim.

prev),

global-

ne

i dr.,

prim. prev),

Najave globalnosti: do devetnaestog vijeka

Globalizacija nema istoriski poetak, u smislu neke tano utvrene polazne
take. Svaki pokuaj da se ustanovi prvi globalni in" bio bi proizvoljan.
Prije nego to bi se, potpuno sazrela preko noi, poput padobranca, spustila
na istorijsku scenu, globalnost se postepeno pojavljivala poput mnotva povremenih i rasutih doaptavanja.
Ako se vratimo nekoliko milenijuma unazad, vidjeemo da su razne drevne civilizacije imale predstave o svijetu u mjeri u kojoj su ga poznavale kao
o jedinstvenom prostoru. Na primjer, drevni Kinezi su imali pojam
e
koji se odnosio na svakog ko ivi pod nebesima. Slino, pojam
starih Grka iz estog i petog vijeka prije Hrista shvatao je cijeli naseljivi svijet kao jedinstveno podruje (Heidel, 1937; Kroebner, 1945; Hannerz, 1996).
Negdje izmeu 425. i 375. godine prije Hrista, Sokrat i Platon su tvrdili da je
Zemlja prije loptasta nego ravna, to je naelo koje je kasnije razvio Aristotel
(Heidel, 1937: pogl. 7). Tokom treeg vijeka prije Hrista kartografi Aleksandrijske biblioteke mapirali su svijet koji se prostirao od Indije do Atlantske obale
Evrope (Jacob, 1996).
religije nastale su tokom estog i pePrve (upeatljivo opisane)
tog vijeka prije Hrista u obliku zoroastrizma (ili zaratustrizma
i budizma. Hriani su irnali polazni transplanetarni pojam o svom buduem
zajednitvu daleko prije nego to je Isaac Watt objavio svoju himnu Isus e

tian xia
oikoumen

svjetske

prim. prev.)

GLOBALIZAGIJA U ISTORIJI

87

vladati svuda gdje i Sunce" (Jesus ShaIl Reign Wherever the Sun") 1719. godine. Slino, muslimanske vjernike osmog i potonjih vjekova nadahnjivala je
umma, vizija islamske zajednice irom svijeta.
Rani meucivilizacijski dodiri takoe su davali prototipski globalne osobine raznim prijemodernim sklopovima. Na primjer, starogrko drutvo je
nastalo iz mjeavine indoevropskih, egipatskih, fenianskih i mjesnih egejskih
uticaja (Bernal, 1987). Manje ili vie neprekidni dodiri meu ljudima irom
Evroazije, od Kine do panije, postoje od drugog vijeka nove ere i nadalje,
ukljuujui glasoviti Put svile, odnosno transkontinentalne trgovine od angana (staro ime za kineski grad Ksian prim. prev.) do Konstantinopolja (staro
ime za Carigrad prim. prev.; Mc Nail, 1963: pogl. 7). Janet Abu-Lughod opisuje svjetski sistem" trinaestog vijeka koji se prostirao od Flandrije do Kine
(J. Abu-Lughod, 1989).
Prijemoderne najave globalizacije izranjale su i u drugim brojnim aktivnostima. Na primjer, meusobno smjenjivanje dolara srednjeg vijeka koji
su sluili kao plateno sredstvo irom sredozemnog svijeta: naime, vizantijski solidus od petog do sedmog vijeka; muslimanski dinar u kombinaciji sa
solidusom od osmog do sredine trinaestog vijeka; firentinski fiorino u toku
sljedeih 150 godina (Cipolla, 1956: pogl. 2). Prethodnice transnacionalnih
korporacija" moemo vidjeti u bankama i trgovakim kuama italijanskih gradova-drava iz dvanaestog vijeka, koji su putali grane, tj. osnivali podrunice
irom Evrope (Braudel, 1979a: 390-5). Izmedu trinaestog i petnaestog vijeka,
ovi bankari su vrili pozajmice na daljinu u Engleskoj, Flandriji i na Balkanu.
Prototipski globalni trgovci prodavali su kafu izmeu i irom kontinenata jo
u trinaestom vijeku. Nadiranje Mongola iz srednje Azije u etrnaestom vijeku
rairilo je ljezdanu kugu po Kini, Indiji, Srednjem istoku i Evropi (McNeill, 1976: pogl. 4). U isto vrijeme. nekolicina pisaca, izmeu ostalih Dubois,
Dante i Marsilio da Padova, predlagali su naddravno upravljanje, koje bi, u
najmanjem, obuhvatalo cio hrianski svijet (Hinsley, 1963: pogl. 1). I rana
puteestvija knjiga u daleke krajeve bila su znakovi budue transsvjetske komunikacije (Febvre i Martin, 1958).
Prethodna evidencija pokazuje da globalnost nije, kao to neki smatraju,
samo osobina i proizvod zapadne rnodernosti. Kao to emo dokazivati u Poglavlju 4, moderni kapitalizam i racionalizam su izgleda podstakli najvea irenja i ubrzanja globalizacije u savremenoj istoriji. Meutim, bilo bi pogreno
rei da je transsvjetska povezanost iskljuivo zapadna i moderna.
S druge strane, stvarni transplanetarni odnosi, koji pokrivaju sve kontinente, nisu nigdje postojali u znaajnijoj mjeri sve do sredine drugog milenijuma nove ere. Globalna imaginacija koja je u petnaestom i esnaestom vijeku
nadahnjivala moreplovce u pokuajima da oplove Zemljinu kuglu prvi put je
ostvarena 1522. godine. Prvi poznati globus, kao opis svijeta (to jest planete
Zemlje prim. prev), konstruisao je Martin Behaim u Nirnbergu 1492. godine (Brotton, 1999: 75). Kartografi u Evropi skicirali su mape cjelokupne
Zemljine povrine poev od esnaestog vijeka, ukljuujui izradu tampanog

OKVIR ZA ANALIZU

88

globusa, u Veneciji 1688. godine, veeg od jednog metra u preniku, a koji

je sadravao znaajne detalje veine svjetskih obala (Agnew, 1998: pogl. 1;
Wils, 2001:9-10).
U poslovnoj areni, rana moderna vremena iskusila su trgovinu robljem
koja je obavljana izmeu Afrike, Amerike i Azije, kojom je na silu prevezeno
oko 8-10.5 miliona nenamjernih migranata preko Atlantika (Curtin, 1969:
87). Takozvana kolumbijska razmjena" poslije 1492. godine omoguila je
rasprostiranje amerikih prehrambenih proizvoda, kao to su kasava (maniok,
tropska biljka iji se korijen melje u brano za proizvodnju hljeba, dvopeka
okolada, krompir i paradajz, po cijelom svijetu, dok je
i sl.
transatlantski prenos tekih bolesti, kao to su velike i male boginje, sifilis
i tifus, ostavio razorne posljedice na Acteke, Inke i druge domorodake narode zapadne hemisfere (Crosby, 1972; McNeil, 1976; Watts, 1997). Druga
prekookeanska trgovina donijela je aj, eer od trske, zaine, duvan, krzno
i drago kamenje u sve krajeve svijeta. Da bi rukovodile ovom tgovinom, engleske, holandske, francuske i danske istonoindijske kompanije, kao i druge
prototipske globalne korporacije" isplele su mree izmeu svojih centrala i
prekomorskih slubi.
U oblasti novca i finansija, rana moderna vremena doivjela su kretanje
zlata i srebra irom planete. U osamnaestom vijeku, dvije poslovne banke, Hope & Co i Barings, pekulisale su razmjenom robe u nekoliko zemalja (Born,
1977). U meuvremenu, poslovne kue u Amsterdamu i enevi pozajmljivale
su novac dravama irom Evrope, kao i novoformiranoj amerikoj federaciji
(Cameron i Bovykin, 1991).
S ovakvim razvojem trgovine i finansija, Immanuel Wallerstein, Fernand
Braudel i drugi naglaavaju da od svojih najranijih dana kapitalizam ima svjetske komponente (Wallerstein, 1974; Braudel, 1979b). Doista, tokom osamnaestog vijeka brojni transatlantski trgovci sa sjeditem u Londonu smatrali su
sebe graanima svijeta" (Hancock, 1995). Osvrui se na posjedniku klasu
svojega doba, David Hume je pisao: Ovo su ljudi koji nisu vezani za dravu,
koji svoje prihode ostvaruju u svakom kutku planete u kojem izaberu da se
nastane" (1741-2: 363). Na slian nain, kao to je moglo biti napisano i 200
godina kasnije, Adam Smith je, u zakljunim odjeljcima Bogatstva naroda,
izjavio: Trgovac je u velikoj mjeri nezainteresovan u kojem mjestu obavlja
svoju trgovinu; i sasvim bezazleno nezadovoljstvo moe a ga navede da svoj
kapital i, zajedno s njim, cjelokupnu industriju koju ovaj podrava preseli iz
jedne zemlje u drugu" (1776: 519).
Globalna svijest igrala je ulogu i u drugim oblicima prosvjetiteljskog
miljenja osamnaestog vijeka. Filozofi, kao to su bili A. R. J. Turgot, Johann
Gottfried Herder i markiz de Condorcet, bavili su se istorijom ovjeanstva
kao cjelinom i, tavie, uoili tendenciju prema drutvenom ujedinjavanju svijeta (Kilminster, 1997: 262-4). Turgot je, na primjer, predviao da e na kraju, poslovne i politike veze ujediniti sve djelove planete" (1750: 41). Doista,
prosvjetiteljstvo je i samo bilo jedan interkontinentalni pokret, koji je povezi-

prim. prev),

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

89

vao mislioce od Edinburga do Napulja, od Pariza do Berlina, od Bostona do

Filadelfije" (Gay, 1966: 3).
Sto se tie upravljanja, pojmovi meunarodnog prava utvruju se od esnaestog vijeka nadalje i istie zahtjev da odreenu grupu svjetovnih pravila treba
primjenjivati u cijelom civilizovanom" svijetu. Medu drutvenim pokretima,
kampanje protiv ropstva u osamnaestom vijeku ukljuivale su transatlantsku
saradnju kvekera (quakers drhtavci; pripadnici protestantske sekte Drutvo
prijatelja u Engleskoj i Americi prim. prev). U meuvremenu, Sedmogodinji
rat 1756-63. godine (izmedu Austrije, Francuske, Rusije, vedske, Njemakog carstva i Spanije, s jedne strane, i Pruske, Engleske i Portugalije, s druge
strane prim. prev.) mogao bi se razumjeti kao prvi svjetski rat", s njegovim
istovremenim bojnim poljima u Evropi, Sjevernoj Americi i Junoj Aziji.
Meutim, razmjere svih ovih protoglobalnih aktivnosti ostaju i dalje ograniene. Rana transplanetarna trgovina ukljuivala je samo neke artikle koje je,
u relativno malim koliinama, aica kompanija prodavala neznatnoj manjini
svjetskog stanovnitva. Hudson Bay Company (Kompanija Hadsonski zaliv)
slala je jednu prekookeansku poruku godinje, dok dananje velike globalne
korporacije svakodnevno alju na hiljade e-maila. Slino, finansijska poslovanja na daljinu u ranim modernim vremenima bila su prava rijetkost i imala
su, bez izuzetka, obostran karakter, povezujui finansijere iz jedne zemlje sa
korisnicima iz druge zemlje. Globalna svijest relativno se doticala malog broja
umova u tim ranim vremenima, pa je ak i za tako neznatnu manjinu globalnost uobiajeno bila prolazna intuicija prije nego sredinje dobro utemeljena
misao.
tavie, rugi oblici globalne povezanosti nisu se uopte javljali u ljudskoj istoriji prije devetnaestog vijeka. Nije bilo antropogenih svjetskih ekolokih promjena poput globalnog zagrijavanja i ozonskih rupa. Nije bilo dostupnih globalnih institucija koje bi djelotvorno primjenjivale globalne propise.
Nije bilo aktivnih globalnih potanskih usluga ni telekomunikacija. Istina,
nekoliko stvaralakih umova u sedamnaestom vijeku upravo su poinjali da
zamiljaju mogunost suprateritorijalnih komunikacija. Shakespeareov Puck
u Snu ljetnje noi razmiljao je o tome da putujui napravi krug oko Zemlje
za etrdeset minuta" (1595-6: 38), dok je majka Shipton iz Jorkira proricala
da e misao obletati svijet za tren oka" (around the world thought will fly in
the twinkling of an eye` ; Young, 1991: 1). Bilo kako bilo, aktualna globalna
komunikacija kakvu danas doivljavamo nije bila poznata.
Doista, suprateritorijalnost nije bila prisutna u gore opisanoj poetnoj globalnosti. Novac i finansije u ranom stadijumu razvitka kapitalizma nisu imali
obiljeja trenutne i istovremene razmjene koja bi ukljuivala bilo koje mjesto
na Zemlji. Na primjer, premda je u ono vrijeme brzina (prevoznih sredstava
prim. prev.) bila na zavidnom nivou, ipak je bilo potrebno nekoliko dana da
finansijska uzbuna prevali nekoliko stotina kilometara od Londona do Amsterdama u 1745, ili od Londona do Pariza u 1825. godini (Neal, 1985). Ni globalni
proizvodi nisu bili distribuirani, procjenjivani i prodavani u okviru strategije

90

OKVIR ZA ANALIZU

marketinga, vrsto usklaivane na svjetskom nivou. Dakle, u mjeri u kojoj su

postojale prije devetnaestog vijeka, transplanetarne veze su se odvijale u teritorijalnom prostoru.

Poetna globalizacija: do sredine dvadesetog vijeka

Stvarno nastale transplanetarne veze ukljuujui neke sa izrazito suprateritorijalnim obiljejima razvijale su se u poznom devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku. Sto godina poslije 1850. doivjele su dolazak glavnine nove
globalne komunikacijske tehnologije, umnoavanje i uvrivanje globalnih
trita, narasle elemente globalnih finansija, dva svjetska rata" i jaanje suprateritorijalne povezanosti odreenih organizacija. Doista, globalna epidemija svinjskog gripa 1918-19. pogodila je vei broj ljudi (50 miliona umrlih)
nego dananja poast side (do sada 20 miliona umrlih).
Meutim, treba razlikovati dva perioda globalizacije. Prema razmjerama, kvalitetu i uinku, globalizacija iz vremena devetnaestog vijeka ne moe
se uporeivati sa silno ubrzanim porastom intenzivne transplanetarne povezanosti koji se odigrao poev od sredine dvadesetog vijeka. Najrelevantnije
statistike devetnaestog vijeka pokazuju daleko mnnje brojeve. Doista, svjetski
lanci proizvodnje i upozoravajui antropogeni globalni ekoloki problemi nisu
postojali u ranijim vremenima. Niti je globalnost u devetnaestom vijeku imala
ita slino stepenu suprateritorijalnosti koja obiljeava dananje vrijeme.

Komunikacije
Globalne komunikacije razvile su se u devetnaestom vijeku kao nikad ranije.
Uvrstile su se meukontinentalne potanske usluge. Dalekosene prekookeanske telegrafske linije ire se poev od 1850-ih godina. Prekogranine telefonske veze i radio-komunikacije razvijaju se od 1890-ih godina.
Telegraf, izumljen 1837. godine, bio je prvo sredstvo stvarne suprateritorijalne komunikacije. Podvodni telegrafski kablovi postali su dostupni u ranim
1950-im preko nekoliko mora u Evropi. Prekoatlantska telegrafska veza ula
je u stalnu upotrebu ve 1866. godine. Pet godina kasnije telegrafske linije
postepeno su se irile izmeu Australije, Kine, Evrope i Japana, premda prvi
transpacifiki kabl nije proradio sve do 1903. godine (Ahvenainen, 1981). Sa
ovim vezama, informacija je mogla da obie planetu prije za nekoliko dana
nego za nekoliko mjeseci. Nekoliko novinskih agencija, poput Rojtersa, osnovane su da bi iskoristile ove mogunosti. Znaaj telegrafa za uspon suprateritorijalnosti proroki je, sredinom vijeka, prikazao Nathaniel Hawthorne, koji je,
rijeima jednog od likova svojih knjievnih djela, naglasio da je, zahvaljujui
elektricitetu, materijalni svijet postao veliki nerv koji vibrira hiljadama milja
i neumorni momenat vremena" (1851: 273).

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

91

Pozni devetnaesti vijek uveo je u upotrebu i glasovnu komunikaciju na

daljinu putem telefona, izumljenog 1876. godine. Prvi telefonski razgovor izmeu zemalja postao je mogu postavljanjem linije koja je povezala London
i Pariz 1891. godine. Dvosmjerne telefonske poruke preko Atlantskog okeana
najprije su omoguene putem radio-talasa 1926. godine. U toku sljedeih pet
godina radio-telefonija je uspjela da povee Buenos Ajres i Madrid, Bataviu
(danas Dakarta) i Amsterdam, London i Kejptaun, Sidnej i Okland. Ve 1933.
godine, oglas Amerike telefonske i telegrafske kompanije (AT&T) s pravom
je mogao da porui da je svijet meusobno povezan telefonsm" (Young,
1991).
Kada je rije o radiju, prvo beino emitovanje izmeu zemalja dogodilo se 1899. godine, i to preko Engleskog kanala (Lamana PRIM. PREV). Prvi
transatlantski radio-signal uspjeno je primljen 1901. godine. Svjetske usluge u
beinim komunikacijama razvijaju se od 1924. godine. Prvi istinski transplanetarni radio-dogaaj odigrao se u januaru 1930, kada je govor kralja Georgea
V, sa otvaranja Londonske mornarike konferencije, putem 242 radio-stanice,
bio istovremeno emitovan na svih est kontinenata. Sredinom 1930-ih godina,
svijet je raspolagao sa 57 miliona radio-prijemnika, sa vie od 1100 radio-stanica i 1354 meunarodnih radio-programa (Huth, 1937).
Tako rei, sve do sredine dvadesetog vijeka globalne komunikacije su,
u cjelini uzev, bile sasvim ograniene. Ranu svjetsku telegrafiju i telefoniju
obiljeavali su relativno mala brzina, veoma mali kapaciteti, poslovino oskudna pouzdanost i krajnje visoki trokovi. Na primjer, telegrafskim porukama
izmeu Australije i Evrope u poznom devetnaestom vijeku trebalo je po nekoliko dana da budu uruene; poruka od 20 rijei kotala je 10 funti, ili oko
pet prosjenih nedjeljnih plata iz onog vremena. Stvarna cijena telefonskog
poziva izmeu Londona i Njujorka u 1927. godini bila je gotovo hiljadu puta
via od prosjene cijene u 1996. godini (FT, 23. decembar 1996: 17). Stvari su
se popravile uvoenjem koaksijalnih kablova 1030-ih godina, ali je fax aparatu, izloenom na Sv jetskom sajmu 1939. godine, bilo potrebno 18 minuta da
otpremi jednu stranicu teksta (Gelertner, 1995). Premda je televizija izumljena
1926, emitovanje je ostalo na lokalnom nivou sve do 1960-ih godina. Digitalni
raunar pojavio se najprije 1946, ali su raunarske mree ostale nepoznate sve
do 1969. godine.
PUTOVANJA

Devetnaesti vijek donio je sa sobom i globalne seobe ljudi u ranije nevienim

razmjerama. Pedeset godina poslije 1850. iskusilo je stvaranje novih velikih
dijaspora.
Budui da je oko 50 miliona ljudi emigriralo iz Indije i Kine u pravcu
raznih tropskih odredita, dok se gotovo isti broj zauvijek preselio iz Evrope
u Ameriku, Australaziju i Junu Afriku (Lewis, 1978: 14). Doista, putne ispra-

OKVIR ZA ANALIZU

92

ve i stroga kontrola prekograninih kretanja ljudi bili su u to vrijeme u svom

zaetku (Torpey, 2000).
Privremena transsvjetska putovanja takoe su se namnoila u ovom periodu. Na primjer, crni pjevaki horovi iz SAD pravili su turneje po Evropi,
a rodonaelnik organizovanog putovanja Thomas Cook predvodio je svoju
prvu ekskurziju oko svijeta 1872. godine. Prvi svjetski sajam, koji je izloio
eksponate sa svih strana svijeta, prireen je u Londonu 1851. godine. Moderne Olimpijske igre pokrenute su u Atini 1896. godine. Poev od 1920. godine,
privlai u Meku na desetine hiljada hodoasnika godinje.
Nekoliko kljunih razvoja u globalnoj infrastrukturi podstaklo je porast
transsvjetske pokretljivosti. Suecki i Panamski kanal, puteni u rad 1867, odnosno 1903. godine uveliko su smanjili trajanje prekookeanskih putovanja, to
je uinilo i uvoenje parnih brodova umjesto jedrenjaka. Istovremeno, obimna
izgradnja eljeznice ogromno je olakala transkontinentalna putovanja. Rani dvadeseti vijek doivio je pojavu motornog vazdunog saobraaja. Usluge
avionske pote poele su 1918, a prvi neprekidni transatlantski let obavljen je
1919. godine. Ve 1957. godine vie putnika prelo je preko Atlantika avionom
nego brodom. Godine 1933, tim pilota preletio je evroazijsko prostranstvo, od
Amsterdama do Batavije (Dakarte
za samo etiri dana.
Godine 1942. tek poraeni kandidat za predsjednika SAD bio je u prilici
da iskusi ono to je sam nazvao ,,jednim svijetom" obletjevi planetu za samo
160 sati (Willkie, 1943).
Meutim, u 1940-im godinama, Wendell Willkie je imao veoma malu
kompaniju i line tegobe zbog naglih promjena vremenskih zona. Atinska
olimpijada iz 1896. godine okupila je svega nekoliko desetina atletiara iz malog broja zemalja i privukla veoma malo interesovanje novinara (MacAloon,
1981: pogl. 7). Ranim globalnim turizmom bavila se jedva aica ljudi. Paketaranmani koji su podravali ideju da svako moe da ode na odmor u bilo
koji kraj svijeta nisu organizovani prije 1949. godine. I premda je raketa na
teno gorivo izumljena 1927. godine, interkontinentalni projektili nisu se pojasceni u narednih 30 godina.
vili na (vojno-istorijskoj

hadiluk

prim. prev),

prim. prev.)

Trita
Pored transzemaljskih komunikacija i transplanetarnih putovanja, period poetne globalizacije doivio je takoe nevien rast transplanetarnih robnih trita i globalno zatienih naziva proizvoda (tzv. proizvoda sa markom
U oblasti osnovnih proizvoda (polufabrikata i robe iroke potronje
prvobitno globalno trite bakra, na primjer, uvrivano je
1850-ih godina i kasnije, meusobno povezujui robni transport iz Australije,
ilea, Kube, Engleske i SAD. Londonska trnica metala (LME), osnovana
1876, realizovala je svaku pogodbu o bakru, olovu i cinku, bez obzira u kom
kraju svijeta je isporuka zapoela i nezavisno od toga da li su tovari ikada pri-

prev).
prim. prev),

prim.

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

93

stigli na englesku obalu (EIU, 1957). I globalna odreivanja cijena razvijaju

su se u to vrijeme, u pogledu ita i pamuka, pogotovo izmeu robnih trnica u
Buenos Ajresu, Kairu, Kalkuti, Cikagu, Liverpulu, Njujorku, Rio de aneiru
i Vinipegu (Baer i Saxon, 1949).
Globalna trita brendirane upakovane robe (roba sa markom optepriznatog kvaliteta PRIM. PREV.) poela su se razvijati u poznom devetnaestom
vijeku, potpomognuta izumima automatskog punjenja boca, konzerviranja i
hlaenja (namirnica PRIM. PREV). Na primjer, proizvodi kao to su CAMPBEL
supe i HEINZ hrana postali su svakodnevni artikli u domainstvima u vie zemalja, od sredine1880-ih godina. KOKA-KOLA je ve prodavana u Britaniji, Kanadi, Kubi, Meksiku i SAD za nekih 20 godina od kada se ovo pie pojavilo
1886. godine. Kancelarijski pribor firme Remington Typewriter, poljoprivredne maine firme International Harwester i alati firme Western Electric poeli
su se, takoe, prodavati izmeu i irom kontinenata u poznom devetnaestom
vijeku. Do 1880-ih Singer je pokrivao tri etvrtine svjetskog trita maina
za ivenje (Chandler, 1986: 415-16). Sa irenjem kolonijalnog naseljavanja i
drugih prekookeanskih migracija u tom periodu, iseljenici iz Evrope, Azije i
Sjeverne Amerike ponijeli su sa sobom potrebu za domaim" proizvodima
u sve krajeve planete. Godine 1899, Walter Thompson bila je prva reklamna
agencija koja je otvorila kancelariju izvan zemlje porijekla, predskazujui razvitak globalnih kampanja komercijalnih promocija (Mattelart, 1989: 3).
Asortiman globalnih proizvoda nastavio je da raste u ranom dvadesetom
vijeku. Svjetski marketing zapoeo je za Bayerove aspirine, Gillette britve (i
noie za brijanje PRIM. PREV), National Cash Registers (registar-kase PRIM.
PREV.) I Otis Elevators (liftove PRIM. PREV). Poetkom 1908, Henry Ford
ocijenio je svoj najbolje prodavani automobil, model T, kao auto godine"
(Spybey, 1996: 41). Godine 1929, koka-kola je fiairana u 27 zemalja, a prodavana u 78. Suprateritorijalni karakter pia i napitaka otvoreno je prepoznat u
toku Drugog svjetskog rata, kaa su popularisana kao globalni otmjeni predznak" (Pendergrast, 1993). Temelj za druge dobro znane globalne proizvode
postavljen je kada se pojavila NESCAFE 1938. godine, long-play (dugosvirajui
PRIM. PREV.) gramofon 1948, Marlboro kauboj 1954. i prvi McDonald's restoran 1955. godine.
I globalna trita osnovnih proizvoda nastavila su da se razvijaju u prvoj
polovini dvadesetog vijeka. Dok je nastavljena razmjena LME i druge robe,
drave su preduzele prve korake (posredstvom multilateralnih robnih ugovora)
da uspostave svjetsku kontrolu cijena odreenih proizvoda, ukljuujui eer,
kafu, kauuk i kalaj. Tokom Drugog svjetskog rata, Saveznici su osnovali
nekoliko takozvanih zajednikih odbora ili komisija (Combined Boards) radi
globalnog usklaivanja proizvodnje i raspodjele nekoliko desetina stratekih
sirovina i fabrikih izraevina. Poslije rata, Meunarodni savjet za borbu protiv gladi (International Emergency Food Council) ukratko je sainio program
za suzbijanje gladi u svijetu, u 1946-7. godini.

94

OKVIR ZA ANALIZU

Meutim, globalizacija trita prije sredine dvadesetog vijeka ne smije

biti precijenjena. Proizvodi za transplanetarnu distribuciju i prodaju bili su
malobrojni u to vrijeme. tavie, ak i u ovim ogranienim sluajevima, marketinke strategije patile su od nedostatka vrste koordinacije na svjetskom
nivou, to je postalo mogue u posljednjih pola vijeka zahvaljujui digitalnim
raunarima, uznapredovalim komunikacijama i elektronskim mas-medijima.

Novac i finans je
Poetna globalizacija novca i finansija takoe se dogodila u devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku. Zasnovan na istoi (sterling-based), zlatni standard,
koji je preovlaivao od oko 1870. do 1914. godine, omoguio je odreenim
nacionalnim valutama svjetsku cirkulaciju (De Cecco, 1974). Britanska funta
bila je prvi globalni novac toga vremena, ali su i holandski gulden, japanski
jen, meksiki srebrni dolar i druge novane jedinice korieni u nekim trgovinskim i finansijskim poduhvatima koji nisu bili neposredno vezani svojim
domaim" zakonodavstvima. Jedan slubenik American Express kompanije
izumio je putniki ek 1890. godine (Manell, 1990: 28). Poslije zavretka
Prvog svjetskog rata, zlatni mjenjaki standard bio je nepotpuno i privremeno obnovljen 1920-ih godina. Tako rei, trgovina stranim novcem u ovoj fazi
globalizacije bila je siuna u uporeenju s njenim obimom u novijim decenijarna, dok su vlade raspolagale malim rezervama stranih valuta. Krajem
1913. godine, zvanine rezerve stranog novca irom planete vrijedile su jedva
milion dolara (Cohen, 1977: 284), naspram 1600 milijardi dolara u 1997. godini (BIS, 1998: 105).
Izmeu 1930-ih i 1950-ih godina novac je gotovo u potpunosti teritorijalizovan. Istina, u to vrijeme mnoge zemlje su bile udruene u takozvani
sterling blok ili u dolar blok. Pri tom, kao i u kolonijama, novac u mnogim
autonomnim oblastima bio je vrsto povezan s novcem u njihovim dalekim
metropolama. Meutim, ovakvi aranmani podrazumijevali su strogo ograniene regionalne i imperijalne teritorije, a ne planetu kao cjelinu.
Doista, za vrijeme vaenja oba zlatna standarda, ogroman novac, i u papirnim novanicama i u kovanicama, bio je upuivan u teritorijalno daleke
predjele i preko teritorijalnih dravnih granica. Osim ogranienih iznosa novca otpremanih putem telegrafa, novane tokove u to rano vrijeme nije krasila
suprateritorijalna pokretljivost, u velikoj mjeri omoguena tek u dvadesetom
vijeku, zahvaljujui vazdunom transportu i elektronskom transferu novca.
Poetna globalizacija nije ukljuivala ni poseban naddravni novac (kao to
su SDR specijalna prava vuenja), globalne bankarske veze ili globalne kreditne kartice.
U finansijama, zlatni standard i kolonijalizam podstakli su mnoge komercijalne banke da razviju mreu prekomorskih ogranaka. Pred smiraj Prvog svjetskog rata, institucije sa sjeditem u Britaniji drale su izmeu jedne

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

95

etvrtine i jedne treine svih bankarskih depozita u zemljama meu kojima

su bile Argentina, Australija, Brazil i Novi Zeland (Jones, 1993: 40). Glavne
banke toga vremena pozajmljivale su ogromne sume novca preko dravnih granica i pretrpjele meunarodnu krizu dugova 1870-ih godina, kada je opadanje
svjetske privrede zaustavilo mnoge naplate. Doista, prva latinoamerika kriza
dugova prema evropskim bankama dogodila se jo u 1820-im godinama.
Meutim, globalno bankarstvo u devetnaestom i u ranom dvadesetom
vijeku bilo je jako ogranieno teritorijalnim razdaljinama i dravnim granicama. Ako izuzmemo iseljenike-koloniste, veoma mali broj ljudi je bio spreman
da otvori raun u banci izvan zemlje stalnog boravka. Mogunosti poreski
povoljnog inostranog (OFFSHORE) bankarstva jo nisu bile na vidiku (a zatim
samo u malom obimu) sve dok Luksemburg nije usvojio odgovarajue zakone 1929. godine, emu su se pridruili Genzi (eng. Guernsey ostrvo na Larnanu PRIM. PREV) 1936, Dersi (eng. Jersey najvee ostrvo na Lamanu
PRIM. PREV.) i Holandski Antili 1940. godine. U 1930-im godinama, bogati
kanadski i ameriki graani poeli su da koriste Bahamska ostrva da bi smjestili svoje depozite i holding-kompanije (akcionarska drutva PRIM. PREV.)
(Hampton, 1996).
Izrazito GLOBALNA dugovna pokretaka sila (to jest sila koja moe da zahvati svako mjesto na Zemlji i da ima svjetski relevantne posljedice) pojavila se
poslije Prvog svjetskog rata. Njemaka drava dugovala je ogromne reparacije
dravama Antante, a koje su jedne drugima dugovale oko 26.5 milijardi dolara ratnog duga, od ega najvei dio u korist SAD, koje su, zauzvrat, odobrile
Njemakoj znaajne zajmove da bi isplatila ratne reparacije. Nekoliko multilateralnih konferencija u nizu suoilo se sa ovim sloenim spletom svjetskih
finansijskih obaveza od 1920. godine sve dok svi ratni dugovi i reparacije nisu
bili okonani u 1932. goini. Meutim, globalno udruene poslovno-bankarske pozajmice u to vrijeme jo nisu bile poznate.
Na tritima vrijednosnih papira, medutim, zlatni standard je omoguio
izdavanje stranih obveznica u poznom devetnaestom vijeku. Na primjer, obveznice emitovane u Evropi konsolidovale su kalifornijsku zlatnu groznicu kao i
izgradnju eljeznica u obje Amerike, u Kini i u Rusiji. Tako je, u cjelini uzev,
caristiki reim u Rusiji pozajmio svotu u vrijednosti od 1.5 triliona (1500 milijardi PRIM. PREV.) dananjih amerikih dolara na pariskoj berzi obveznica u
periodu od 1880. do 1913. godine.
Kada je rije o akcijama ili dionicama, spiskovi stranih kompanija na berzama u Amsterdamu i Londonu (u odnosu prema ukupnim kotacijama) igrali
su jednako znaajnu ulogu u 1870-im kao i u 1980-im godinama (Neal, 1985:
226). S druge strane, u poreenju sa dananjim iznosima od po nekoliko triliona funti (hiljada milijardi PRIM. PREV), nijedan popust na spiskovima stranih
akcija u svjetskim finansijama, odobren zbog inflacije, u devetnaestom vijeku,
nije mogao dostii ni cifru od pet miliona funti.
U svakom siuaju, ovakve transakcije sa dionicama, u devetnaestom vijeku, imale su izrazito bilateralni, odnosno meunarodni karakter. To jest,

96

OKVIR ZA ANALIZU

tedie iz jedne zemlje ulagali su u drugu zemlju, koristei pri tom ili valutu
svoje zemlje ili valutu zemlje primaoca. Ovakve transakcije nisu ukljuivale
globalna udruenja rukovodilaca ovi h fondova, niti globalna udruenja investitora, niti globalne ministarske resore. tavie, trgovakim posrednicima nedostajala je tehnologija za neposrednu svjetsku trgovinu. Ni globalni elektronski
kliring, niti bilo koji drugi sistem trgovinskog poravnanja nisu bili dostupni.
Ukratko, izvjestan novac i finansije poprimili su odreena globalna obiljeja u periodu 1870-1914. godine. Ova obiljeja ponovo su se pojavila, privremeno i u ogranienom obimu, 1920-ih godina. Meutim, ove monetarne
i finansijske transakcije zadrale su ozbiljan teritorijalni karakter. One su se
uglavnom dogaale izmeu teritorijalnih jedinica i pod prinudom rastojanja
i granica.

Organizaci e
Poetne globalne komunikacije, putovanja, trita, novac i finansije, ohrabrile
su a u isto vrijeme i bile njome ohrabrene izgradnju prototipskih globalnih
organizacija u devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku. Ove institucije ukljuivale su brojne igrae, vladine agencije (prikrivene iza vladavine zakona) i
organizacije civilnog drutva.
Kada je rije o preduzeima, prekogranine aktivnosti odreenih banaka,
rudarskih preduzea, poljoprivrednih preduzetnika i zanatlija bile su stvarno
preduzimane. Jo u devetnaestom vijeku, nekoliko industrijskih koncerna ne
samo da su svoje proizvode prodavali irom nekoliko zemalja nego su i ustanovili podrunice za obavljanje proizvodnje izvan matine zemlje. U prvom
takvom primjeru, ameriki proizvoa vatrenog oruja Kolt otvorio je fabriku
u Britaniji 1852. godine (Stopford i Strange, 1991: 13). Slino, njemaki Simens izgradio je postrojenja u Rusiji 1855, a Kikoman iz Japana uspostavio je
proizvodnju soja-sosa u SAD 1892. godine (Jones, 1996). U ranim godinama
dvadesetog vijeka nekoliko stotina firmi djelovalo je irom kolonija ili u po
nekoliko dravnih nadljenosti istovremeno. S druge strane, ove kompanije
nisu formirale lance globalne proizvodnje, u smislu da u iroko rasprenim
lokacijama razmjeste razliite nivoe proizvodnog procesa.
Veina civilnih udruenja takoe su poela dobijati globalna obiljeja
izmeu devetnaestog i polovine dvadesetog vijeka. Na primjer, odreeni broj
hrianskih misionarskih drutava i nekoliko islamskih obnoviteljskih pokreta
organizovali su, u to vrijeme, svoje pojedinane prozelitistike napore (irenje
vjere prim. prev.) uzdu i poprijeko pojedinih kontinenata. Svjetski cionistiki kongres (pokret za uspostavljanje jevrejske drave u Palestini prim.
prev.) ustanovljen je 1897. godine. Transatlantski mirovni pokreti odrali su
niz susreta 1840-ih godina i ponovo pri kraju vijeka (Beales, 1931; Calvocoressi, 1987). esta prekogranina savjetovanja sprovodili su pred kraj devetnaestog vijeka pobornici enskog prava glasa (Berkovitch, 1999). Udruenje za

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

97

sveopti napredak crnaca Marko Gervej (Marcus Garvey's Universal Negro

Improvement Assocation) obuhvatalo je vie od 900 ogranaka na svih pet kontinenata sredinom 1920-ih (Leanne, 1994: 86-9). Radniki pokret odravao je
svoju Prvu internacionalu 1864-72, Drugu internacionalu 1889-1914. i Treu
internacionalu (Kominterna) 1919-43. godine. Do 1914. godine sindikati su
osnovali preko dvadeset pet sindikalnih sekretarijata za podrku radnika u posebnim industrijama (Lorwin, 1953; Holthoon i Linden, 1988; Silver, 2003).
U meuvremenu su poslovni krugovi osnovali Meunarodnu privrednu komoru 1920. godine. Na planu humanitarne pomoi, Meunarodni crveni krst i
pokret Crveni polumjesec pojavili su se 1863, a fond Sauvajmo djecu (Save
the Children Fund) zapoeo je djelatnost 1919. godine. S obzirom na environmentalizam (pokret za zatitu sredine PRIM. PREV), prve prekogranine inicijative za ouvanje prirode preduzete su pri kraju (devetnaestog PRIM. PREV.)
vijeka (McCormick, 1989). Takoe, poetkom dvadesetog vijeka, Mahatma
Gandhi pokrenuo je kampanju za drutveni preobraaj u Junoj Africi, Indiji
i Britaniji.
Meutim, poput upravljakih tijela, o kojima e biti rijei neto kasnije,
sve ove prototipski globalne organizacije i udruenja civilnog drutva urnnogome su bila liena suprateritorijalnog karaktera. Uopte uzev, oni su djelovali
izmeu zemalja prije nego irom planete kao jedinstvenog prostora. Teritorijalno razmjeteni lanovi organizacije (to jest, podrunice neke kompanije ili
granska udruenja) uivali su visok stepen samostalnosti u odnosu na svoju
globalno centralnu kancelariju. Doista, infrastruktura globalnih komunikacija
ranijih vremena nije bila u stanju da upravlja tijesno usaglaavanim svjetskim
kampanjama i politikama. tavie, ove prototipski globalne organizacije imale
su jako ogranienu pokretljivost, sa ogranienim mogunostima preseljavanja
kancelarija i postrojenja na neka druga mjesta u svijetu.
VOJSKA

Globalizacija vojnih aktivnosti sve vie je bivala oigledna poev od sredine devetnaestog v ijeka u, na primjer, takozvanom novom imperijalizmu"
ogromno poveanih prekomorskih kolonijalnih carstava. Pola tuceta zapadnoevropskih drava udruilo se 1890-ih godina sa SAD radi odravanja velikih
vojnih snaga udaljenih hiljadama kilometara od njihovih prestonica. Amerika i panska vojska borile su se na Filipinirna, belgijski vojnici u Kongu, britanske trupe u Avganistanu, holandska vojska na ostrvima od kojih je nastala
Indonezija, francuske snage u zapadnoj Africi, njemake jedinice u istonoj
Africi.
Vojni pohodi nevienih svjetskih razmjera organizovani su u prvoj polovini dvadesetog vijeka pod prikladnim imenom svjetski ratovi". Velike ratoborne drave usaglaavale su vojne operacije na bojitima u Africi, Aziji,
Evropi i Tihom okeanu. U pogledu naoruanja, Drugi svjetski rat doivio je

98

OKVIR ZA ANALIZU

pojavu radara i dugoleteih aviona-bombardera. Godine 1945. njemake snage

ispalile su rakete Vl i V2 na London, ime su dugometni projektili uvedeni u
bitku (Neufeld, 1995).
ZAKONI

Devetnaesti vijek doveo je do poveanog razvoja globanosti i u oblasti zakona. U to vrijeme, meudravni ugovori dostigli su neviene brojke, a veina
njih je dobila multilateralni prije nego bilateralni oblik. U periodu 1851-1950.
godine zakljueno je 20 puta vie multilateralnih sporazuma nego u periodu 1751-1850 (Ku, 200: 4). Multilateralne diplomatske konferencije takoe
su intenzivirane poslije 1815. godine, kongresima, kao to su bili Berlinski
1884-5. i Pariski kongres 1919. godine, koji su se obraali mnogim djelovima
planete.
Druga polovina devetnaestog vijeka svjedoila je stvaranju prvih stalnih upravljakih agencija sa transplanetarnim poiljkama (Murphy,1994). Ova
tijela ukljuivala su Meunarodnu telegrafsku (sada telekom) uniju (ITU),
osnovanu 1865. I Optu (sada univerzalnu) potansku uniju, osnovanu 1874.
godine. Sistematsko svjetsko nadziranje bolesti poelo je odmah poslije masovnog izbijanja kolere u 1840-im godinama, sa prvom multilateralnom naunom
konferencijom o bolestima bez granica, odranom 1851. godine. Institucije za
transplanetarno praenje i prognozu vremena takoe su se pojavile prije isteka
(devetnaestog PRIM. PREV.) vijeka.
Vani globalni standardi postavljeni su u ovom periodu. Dogovori o univerzalnom usklaivanju vremena (UTC; asovne zone, itd. PRIM. PREV.) u
odnosu na prvi meridijan koji prolazi kroz Grini (mjesto blizu, a kasnije
predgrae Londona PRIM. PREV.) zakljueni su 1884. godine. Institucionalizovana svjetska tehnika standardizacija (ujednaavanje PRIM. PREV) poela je
osnivanjem Meunarodne elektrotehnike komisije (IEC) 1906. godine. Meunarodna organizacija za standardizaciju, izvorite danas gomilajuih ISO
brojeva, poela je sa radom 1947. godine.
U toku 1920-ih i 1930-ih godina (dvadesetog vijeka PRIM. PREV), Liga
naroda (pretea Ujedinjenih nacija PRIM. PREV) dostigla je neviene razmjere premda moda sa plitkom pozadinom svjetskog upravljanja. Interpol
je pokrenuo prekogranino gonjenje prekrilaca zakona (teih sluajeva krivinih djela PRIM. PREV.) 1923. godine. Osnivanje Banke za meunarodna
poravnanja (BIS) 1930. godine znailo je uvoenje prve multilateralne institucije specijalno posveene nadzoru prekograninih finansijskih tokova. Osnova
za jo veu ekspanziju globalnog upravljanja postavljena je 1940-ih godina
stvaranjem sistema Ujedinjenih nacija (UN), Breton Vuds (Bretton Woods
institucija (MMF i Svjetska banka) i Opteg sporazuma o trgovini i carinama
(GATT).

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

99

Saznanje
Svi gore spomenuti elementi poetne materijalne globalizacije doprinijeli su
prodoru globalnog miljenja u sve brojnije kontekste i u sve ire krugove ljudi,
od devetnaestog vijeka naovamo. Novopokrenute visokotirane novine poele su da svojim svuda lako dostupnim itaocima pribavljaju informacije iz
svih djelova planete.
U meuvremenu, prototipske globalne organizacije dale su izraz i raznim
krugovima, jednom po jednom, produbile osjeaj transplanetarnog zajednitva. Nisu zaboravljene ni suprateritorijalne religije i radnika solidarnost.
tavie, pozni devetnaesti vijek bio je svjedok nekoliko projekata za unapreenje svjetske rasne solidarnosti. Na primjer, bijeli anglosaksonski imperijalni
federalizam pribirao je sljedbenike irom Britanske imperije 1870-ih i 1880-ih,

Saeta hronologija poetaka globalizacije: 1850-1950-e godine

1851. prvi svjetski sajam
1852. uspostavljanje prve inostrane manufakturne podrunice
1863. poetak rada prve svjetske humanitarne organizacije
1864. formiranje prve svjetske organizacije radnika
1865. formiranje prve globalne agencije za upravljanje
1866. prvi stalni prekookeanski telegrafski kabl
1870. pojavljivanje prvog svjetskog monetarnog sistema
1872. prva turistika ekskurzija oko svijeta
1890. izum putnikog eka
1891. prva prekogranina telefonska veza
1896. prvi globalni sportski dogaaj, Atinska olimpijada
1899. prvi prekogranini radio-prenos
1918. uvoenje avio-pote
1919. prvi direktni transatlantski let
1920. proglaenje Lige naroda
1926. prvi transatlantski telefonski poziv
1929. prvi prekomorski bankarski aranmani
I930. osnivanje Banke za meunarodna poravnanja
1944. osnivanje Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke
1945. Vl i V2 balistiki projektili ispaljeni iz Njemake na London
1945. osnivanje organizacije Ujedinjenih nacija
1947. potpisivanje Opteg ugovora o carinama i trgovini
1949. prvi paket aranman
1951. prva meunarodna kreditna kartica
1952. prva avionska redovna vonja
1954. izum Marlboro kauboja
1956. prvi prekookeanski telefonski kabl

100

OKV1R ZA ANALIZU

a prvi meunarodni Sveafriki kongres odran je 1893. godine. U meuvremenu, prva generacija feminist(kinj)a poznog devetnaestog i ranog dvadesetog
vijeka razvila je izvjesnu rodno utemeljenu svjetsku solidarnost. U tom smislu,
knjievnica Virginia Woolf izrekla je svoju uvenu izjavu: Kao ena, ja nemam domovinu. Kao eni, moja domovina je cijeli svijet" (1938: 197).
Isto tako, globalno miljenje nastavilo je da se pojavljuje u ovom periodu
i u drugim obrazovanim i akademskim krugovima. U ranom devetnaestom
vijeku, teoretiar drutva Claude-Henri de Saint-Simon objavio je religiju
ovjenosti" koju je inter alia (izmeu ostalog prim. prev.) promovisao u
pariskim novinama pod imenom Le Globe (Zemlja; Globus prim. prev.;
Taylor, 1975: 51). Karl Marx i Friedrich Engels prepoznali su globalnu stranu
kapitalizma, kada su, u Komunistikom manifestu, pisali o sveoptoj uzajamnoj zavisnosti nacija" (1848: 64). Rodonaelnici sociologije, kao to su
Emile Durkheim i Leonard Hobhouse, takoe su iznosili jasna zapaanja o
nastupajuoj globalnosti (Scholte, 1993: 21). Tedan ili dva istraivaa poznog
devetnaestog vijeka naslutili su prekogranine ekoloke probleme kao to su
kisjele kie i globalno zagrijavanje (McCormick, 1989: 182; Myers, 1996: 1).
Vie od 50 000 dijamanata udrueno je da bi se formirao globus dragulja
(koristei smaragde za more i rubine za kopno) u Iranu 1869. godine. Napori
da se izradi globalna karta zvijezda poeli su 1890, ukljuujui dvanaest opservatorija (zvjezdarnica prim. prev.) irom planete, premda cjelovit katalog
neba nije objavljen sve do 1964. godine (Daston, 1999). Esperanto (jezik
budunosti - prim. prev.) je pokrenut 1887. godine da bi se izilo u susret
novozapaenoj potrebi za jednim zaista globalnim jezikorn koji bi prevaziao
teritorijalne granice. Godine 1926. Fabijansko drutvo u Londonu izgledalo
je prikladno da organizuje seriju predavanja o svijetu koji se smanjuje"
(Toynbee, 1948: 97). Nekoliko godina kasnije Jose Ortega y Gasset izjavio
je da egzistencijalni sadraj prosjenog ovjeka dananjice ukljuuje cijelu
planetu" (1930: 29).
Tako rei, globalna svijest u to vrijeme nije bila odluujua za svakodnevni ivot. Svega nekoliko ljudi posjeivalo je fabijanska predavanja, a gotovo
niko nije govorio esperanto. Doista, istraivanje koje je 1962. godine sproveo
UNESCO dovelo je do procjene da 70% svjetskog stanovnitva nije upoznato
sa dogaajima izvan njihovog mjesta boravka (Connor, 1994: 27). Relativno
mali broj ljudi pokazivao je snano osjeanje globalne klasne, rodne, rasne ili
vjerske solidarnosti. Teritorijalni identiteti, posebno oni povezani sa dravom
i nacijom, nastojali su da uklone sve druge oblike izgradnje zajednice.
Evidencija prikazana u Saetku hronologije na prethodnoj stranici jasno
pokazuje da je globalnost kao transplanetarna povezanost uzela vie oblika i dosegla sutinski ire razmjere u poznom devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku nego ikad ranije. Stavie, ovaj period je takoe doivio da
odredeni globalni odnosi kao to je radio, pregrt brendiranih proizvoda (sa
zatitnim znakom i imenom prim. prev.) i nekoliko trgovinskih aranmana
poprimaju neke od suprateritorijalnih osobina. Meutim, kao to pokazuje

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

101

sljedei odjeljak, neto je sasvim drugo pretpostavljati kao to su tvrdili neki

posmatrai da savremena globalizacija ponavlja obim i znaaj trendova od
prije sto godina.
SAVREMENA UBRZANA GLOBALIZACIJA

Dakle, shvaena kao rast transplanetarnih i jo specifinije suprateritorijalnih prostora, globalizacija se uglavnom odvija od sredine dvadesetog vijeka.
Premda transsvjetski odnosi nisu sasvim novi, brzina i obim njihovog irenja
postali su kvalitativno znaajniji u posljednjih pet decenija. Ove godine nesumnjivo su doivjele najvei porast broja, vrsta, snage i uticaja globalnih
drutvenih pojava. Uzmimo jedan opti pokazatelj, neumoljivo precizno izraunat CSGR index globalizacije za svijet kao cjelinu pokazuje impresivan
porast od 0.18 u 1982. do 0.40 u 2001. godini (CSGR, 2005).
KOMUNIKACIJE

Neka od najizrazitijih savremenih ubrzanja globalizacije dogodila su se u oblasti komunikacija, posebno onih elektronske suprateritorijalne prirode (Cairncross, 1997; Mowlana, 1997). Odgovarajua infrastruktura silno je narasla
poev od sredine dvadesetog vijeka. Prekookeanski kablovi postali su dostupni za telefonske pozive i telegrafske poruke od 1956. godine, kada je prva
takva spona povezala kotsku i Njufaundlend. Direktno pozivanje izmeu zemalja (bez posredovanja dravnih telefonskih centrala PRIM. PREV.) uvedeno
je izmeu Londona i Pariza 1963. godine, iste godine kada je u duhu detanta
(poputanje zategnutih vojno-politikih odnosa PRIRN. PREV.) uspostavljena
vrua linija" izmeu Kremlja (SSSR) i Bijele kue (Amerika). Godine 1990.
transsvjetska telefonija sa direktnim pozivanjem bila je pristupana u vie od
200 zemalja.
U istom periodu, uvoenje satelita ogromno je povealo nosee kapacitete globalne komunikacione infrastrukture. Orbitalni sateliti postali su dostupni 1958. godine, a za njima i geostacionirani sateliti (koji imaju nepomian
poloaj iznad Zemlje) 1963. godine. AT&T lansirao je prvi telekomunikacioni
satelit 1962. godine. Medunarodna telekomunikaciona satelitska organizacija
(INTELSAT), osnovana 1964. godine, danas povezuje vie od 20 orbitalnih
satelita sa hiljadama zemaljskih stanica u preko 200 zemalja (INTELSAT,
2005). Pri tom, drugi operatori, pored ovih, koriste jo oko 150 drugih komunikacionih satelita (Demac, 1986).
U meuvremenu su kablovi sa optikim vlaknima ponudili stalno rastue
kapacitete za globalne komunikacije od njihovog pronalaska u poznim 1960im godinama. Maksimalno optereenje pojedinanog vlakna optikog kabla
poraslo je na 6000 istovremenih razgovora u ranim 1980-im godinama i na
600 000 istovremenih telefonskih poziva sredinom 1990-ih godina. Uvodenje,

OKVIR ZA ANALIZU

102

poev od 1980-ih godina, irokotranih (broadband) tehnologija kao to je

Digitalna mrea objedinjenih usluga (ISDN) i veoma brzi Asinhroni nain prenosa (ATM) omoguilo je optikim kablovima da prenose ne samo glas nego
i ogromne koncentracije digitalizovanih podataka, tekstova, tonskih zapisa,
grafikog materijala i pokretnih slika (filmova). Nekoliko prekookeanskih i
transkontinentalnih kablova sa optikim vlaknima postavljeno je poev 1988.
godine. Dok je podmorski telefonski kabl postavljen 1956. godine mogao da
nosi 60 poziva istovremeno, dotle Optikokablovska veza oko Zemlje (FLAG)
konstruisana 1996-2002. moe da prenese do 600 000 razgovora istovremeno.
Drugi veliki projekat, Globalno-unakrsna optiko-kablovska mrea (Global
crossing fibre-optic network) povezuje vie od 200 gradova irom planete sa
vie od 100 000 milja dugakog kabla. Zahvaljujui ogromnim kapacitetima
ponuenim putem satelita i optikih vlakana, prekogranini telefonski saobraaj porastao je sa 33 milijarde minuta u 1990. na 70 milijardi minuta u 1998.
godini (HDR, 1999: 25).
Telefonski prikljuci takoe su se namnoili u posljednjih pola vijeka.
Svjetska suma od 150 miliona fiksnih linija u 1965. porasla je na 851 milion
u 1998. godini. Faks-maine, po umjerenoj cijeni, pojavile su se na tritu sredinom 1980-ih godina, a ve sredinom 1990-ih dostigle su broj od gotovo 30
miliona irom svijeta prodatih aparata. Noviji razvoj u oblasti telefonije ukljuuje videofonsku i videokonferencijsku tehnologiju.
Pri tom, snieni trokovi i poboljane funkcionalne mogunosti uinile
su od mobilnog telefona masovno potroako dobro. Svjetski broj ovih izuma
poveao se sa manje od milion primjeraka u 1985. godini na 700 miliona pri
kraju 2000. i na vie od milijarde u 2004. godini (FT, 8. oktobar 1998: VIII; FT,
8. oktobar 1999: VIII; FT, 20. jun 2001: 13). Pozne 1990-e doivjele su na satelitu zasnovane sisteme mobilne telefonije u kojoj se primalac u bilo kom dijelu
svijeta moe dobiti biranjem samo jednog telefonskog broja. Nove generacije
mobitnih telefona posjeduju irok izbor mogunosti, na primjer, prenoenje
teksta, faksiranje i e-mail slikovnih i glasovnih poruka.
Noviji razvoj infrastrukture globalnih komunikacija takoe je kreirao
velike suprateritorijalne prostore za raunarske mree. Prva prekookeanska
kompjuterska veza, koja je tada koristila telex kao sredstvo komunikacije,
uspostavljena je 1963. godine. Komunikacija izmeu rairenih kompjuterskih
mrea uspostavljena je najprije 1969. godine u takozvanom ARPANET-u izmeu istraivaa i etiri univerziteta na zapadu SAD. ARPANET je uveo i
e-mail u upotrebu, tri godine kasnije. Raunarske mree uspostavljene irom
kompanije, takozvane intranets", pojavile su se u poznim 1980-im godinama
radi koordinacije proizvodnih i prodajnih aktivnosti, irom planete, bez obzira
na to gdje i kako su razmjetene njene kancelarije i zaposleni. Drugi kljuni dogaaji u razvitku globalnih raunarskih mrea ukljuuju uvoenje poslovnih
silikonskih mikroipova 1971. godine, personalnih kompjutera (PCs) 1981. i
uskoro potom (u obliku i veliini tane za dokumenta
nosivih
laptop (sa baterijskim napajanjem
raunara.

prim. prev.)

prim. prev.)

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

103

Javno dostupan internet, irom svijeta razapet meganetwork" (velika

mrea PRIM. PREV), koji povezuje milione pojedinanih raunara, pojavio se
1980-ih i ubrzo doivio ogromnu ekspanziju. Broj kompjuterskih sistema prikljuenih na internet, tzv. hosts" (eng. rije HOST je vieznana: vojska, roj,
gomila, aneli, ali i: domain, odnosno gost PRIM. PREV.) popeo se sa 213 u
1981. na 313 000 u 1990. i 318 000 000 u 2005 (ISC, 2005). Procjene o tekuem
i projektovanom korienju interneta znatno se razlikuju; meutim, objektivne procjene govore da je 2004. godine 934 miliona ljudi bilo na vezi (ON LINE;
CIA, 2004). Internet ukljuenje je bre nego bilo koje ukljuenje u okvirima
raniije komunikacionih tehnologija.
Internet je takoe razvio grafiku dimenziju, tzv. World Wide Web (svjetska kompjuterska mrea PRIM. PREV), koji je postao dostupan za optu javnu
upotrebu 1991. godine. Milioni suprateritorijalnih stranica" (sites") na Webu (mrei) obezbjeuju gotovo istovremeni pristup svakakvim informacijama
za itaoce irom svijeta. Pretraivaka maina GOOGLE pokrivala je vie od 8
milijardi veb stranica tokom 2005. godine (Google, 2005).
Kao i raunarske mree, i suprateritorijalne komunikacije putem televizije su novost savremene ubrzane globalizacije. Prvi prekookeanski televizijski
prenosi preko satelita ostvareni su 1962. godine. Prvo satelitsko televizijsko
emitovanje uivo dogodilo se povodom Beatles koncerta 1967. godine. Od
tada su na stotine miliona ljudi istovremeno gledali druge globalne dogaaje
kao to su sportska takmienja, sputanje ovjeka na Mjesec i ratni izvjetaji.
Broj TV prijemnika irom planete porastao je sa 75 miliona u 1956. godini (prvoj godini masovne proizvodnje cjenovno pristupanih TV aparata) na 1400
miliona u 1997. godini (Brown, 1990: 115; UNESCO, 1999: IV. S. 3). Gustina
pokrivenosti svjetskog stanovnitva TV aparatima gotovo je udvostruena sa
121 aparat na 1000 stanovnika u 1980. na 235 aparata na 1000 stanovnika u
1995. godini (HDR, 1999: 4). Samo jedna drava, Butan, pokuala je da iskljui televiziju iz svojeg zakonodavstva, a ak je i ona popustila i ovaj medijum
legalizovala 1999. godine. Televizjski prenosi preko direktno emitujueg satelita (DBS), koji su poeli 1976. godine, preduzeli su dodatni korak zaobilazei
stanice na Zemlji i izravno emitujui signal individualnim korisnicima posredstvom parabolikih krovnih tanjira (satelitskih antena PRIM. PREV). Globalne
TV stanice, kao to su Kablovska mrea vijesti (CNN), BBC World (Britansko
radio drutvo za cio svijet PRIM. PREV.) I Al-Jazeera (Al Dazira) namnoile
su se poev od 1980-ih godina. CNN danas isporuuje svoj program u preko
200 zemalja i drugih teritorija.
Kada je rije o jednom starijem globalnom mas-mediju, svjetska suma
radio-aparata dramatino je porasla na preko 2,4 milijarde u 1997, vie od 40
puta u odnosu na prosjenu koliinu u 1930-im godinama (UNESCO, 1999:
IV. S.3). Radio-tranzistor, stavljen u upotrebu 1955. godine, ponudio je veu
prenosivost i znatno poboljan prijem. Jo skorije, digitalni radio-aparati koji
primaju satelitsko prenoenje otvaraju nove mogunosti za jeftina, a mona
globalna emitovanja. Vrijeme emitovanja svjetskih programa velikih, drav-

104

OKVIR ZA ANALIZU

no-sponzorisanih radio-stanica udvosrueno je izmeu 1960. i 1988, ak do

iznosa od nekih 16 000 sati nedjeljno (UNESCO, 1989: 154). Bezbrojni pratei
izvjetaji globalno usmjerenih informacija emituju se putem lokalnih i nacionalnih radio-stanica.
PUTOVANJA

Transplanetarna kretanja ljudi takoe su poprimila neviene razmjere poev

od sredine dvadesetog vijeka. Ogromno proirena infrastruktura asfaltiranih
puteva i avionskih koridora pridruila se ve postojeim transkontinentalnim
eljeznicama i transsvjetskim brodskim linijama i tako globalno putovanje
uinila pristupanijim nego ikad ranije. Prosjean dnevni broj putnika koji,
irom svijeta, prelaze dravne granice porastao je sa 69 hiljada u 1950. godini
na vie od 2 miliona u 2000. godini (French, 2000: 6).
Decenije poslije 1960. godine donijele su ogromno poveanje broja aviona, aerodroma, avionskih linija i letova. Brzina, domaaj i nosivost letilica
poboljani su pojavom poslovnih mlaznjaka u kasnim 1950-im, aviona velikih dimenzija 1969. i nadzvunih transportera (nosaa tereta PRIM. PREV.) u
ranim 1970-im godinama. Mlazni motori doprinijeli su izvjesnom napretku
suprateritorijalnog kvaliteta u vazdunom saobraaju, meusobno povezujui gotovo svaku taku na Zemlji u trajanju od najvie 24 sata. Svjetski obim
vazdunog saobraaja izmeu zemalja porastao je od 25 miliona putnika godinje u 1950. na vie od 400 miliona u 1996. godini. Broj putnikih letova u
unutranjem saobraaju i izmeu zemalja na redovnim komercijalnim linijama
dostigao je gotovo 1.5 milijardu godinje u 1997. godini (ICAO, 1998). Putniki kilometri ostvareni na redovnim avionskim linijama poveali su se sa 1.8
triliona (hiljada milijardi PRIM. PREV.) u 1991. na 2.9 triliona u 2001. godini
(ICAO, 2003).
Avionima i drugim sredstvima prekograninog saobraaja, ljudi su ostvarili 425 miliona odmora u inostranstvu u 1990. godini; broj se popeo na 693 miliona u 2001. godini, a oekuje se da e u 2010. godini porasti na 937 miliona
(FT, 7. januar 1997: VII; WTO-1, 2002). Ukupni prihodi od putovanja izmeu
zemalja porasli su vie od dvadeset puta, sa 19 milijardi dolara u 1970. na 389
milijardna dolara u 1996. godini, po stopi daleko vioj od svjetskog rasta bruto
nacionalnog proizvoda (WTO-1, 1991: 11; UN, 1997:184).
U meuvremenu, mnogi ljudi, irom svijeta, selili su se na due vrijeme.
to dobrovoljnih iseljenika, to prinudnih izbjeglica, u ranim 1990-im godinama, izmeu 100 i 120 miliona ljudi iselilo se iz svoje matine zemlje (Sutcliffe, 1998: 325; Stakler, 2000: 7). Blizu 4 miliona filipinskih domaih radnika
redovno je zaposleno u 130 zemalja irom planete (Hawkesworth, 2003: 51;
takoe, Parrenas, 2001). Novane poiljke odseljenih radnika (koje, u smjeru
SjeverJug, u 2002. godini dostiu 88 milijardi dolara) ine znaajan dio BNPa (bruto nacionalnog proizvoda PRIM. PREV.) u nekoliko zemalja (UN, 2002).

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

105

tavie, transsvjetska kretanja profesionalaca sa Juga ka Sjeveru proizvela

su tzv. odliv mozgova" (brain drain") na desetine hiljada godinje (Stalker,
2000: 107). Studiranje u inostranstvu doista je postalo opte mjesto u visokom
obrazovanju, ukljuujui, prema procjenama, 1.5 miliona ljudi u 1993. godini
(Stalker, 2000: 108). Nova pojava azilanata (ljudi koji trae utoite u tuoj
zemlji prim. prev), irom svijeta, razvila se 1980-ih godina i dostigla svoj vrhunac od 700 000 u evropskim zemljama, lanicama OECD-a, 1992. godine,
da bi se tri godine kasnije smanjila na 300 000 (Castles i Miller, 1998: 88-9).
Tako rei, stroge dravne restrikcije otro su ograniile globalnu pokretljivost ljudi, posebno onih sa niskim radnim kvalifikacijama. U tom pravcu
je istinit ugandski nedavno izreen vapaj beznaa da je tee dobiti vizu od
Britanske visoke komisije (u Kampali) nego dospjeti na nebo" (UMU, 2003).

Organizacije
Ne iznenauje to je rast globalnih komunikacija i putovanja iao ruku pod ruku s rastom globalnih organizacija poev od 1960-ih godina. Uspon globalnosti dogodio se ne samo u pogledu broja institucija koje su imale transplanetarno polje djelovanja nego i u pogledu stepena suprateritorijalne pokretljivosti i
koordinacije koje oznaavaju njihove operacije.
U oblasti poslovanja, broj firmi koje rade istovremeno u vie zemalja
namnoio se vie od 9 puta sa 7000 u poznim 1960-im godinama na 61 000
(sa preko 900 000 stranih podrunica meu njima) u 2003. godini. Ukupan
svjetski iznos direktnih stranih ulaganja (FDI) kretao se od 68 milijardi dolara
u 1960. do 1700 milijardi u 1990. i 7100 milijardi dolara u 2002 (UNCTAD,
1994: 131; UNCTAD, 2003: 1; UNCTAD, 2004: 8). Uporedo sa globalnom
organizacijom putem direktnih investicija, kompanije su takoe formirale na
hiljade transsvjetskih stratekih udruenja, posebno od 1980-ih godina naovamo (Gilroy, 1993; Dunning, 1999). Udruenja organizovanog kriminala, kao
to su kolumbijski Medelin kartel i kineski Triads jo su doprinijeli obimu
transsvjetskog biznisa". Ukupan tekui godinji prihod ovih globalno poslujuih mafija mogao bi iznositi oko 1500 milijardi dolara (HDR, 1999: 42; Mittelman i Johnston, 1999).
U isto vrijeme s kvantitativnim rastom, savremeni korporativni odnosi postali su takoe mnogo globalniji i u pogledu kvaliteta. S jedne strane,
transplanetarne komunikacije omoguile su snanije suprateritorijalno usklaivanje savremenih poslovnih operacija. Pri tom, FDI danas ima mnogo veu
transsvjetsku pokretljivost, sa kompanijama koje su spremnije i u mogunosti
da svoje pogone premjetaju unutar globalnog prostora. U jednom oiglednom
primjeru, atletiarski snabdjeva Nike u periodu od 5 godina zatvorio je 20
fabrika i otvorio 35 drugih na novim poloajima esto na hiljade kilometara
dalekim (Abegglen, 1994: 26).

106

OKVIR ZA ANALIZU

Slino irenju prekograninih firmi, najvee istorijsko mnoenje i rast

prekograninih organizacija civilnog drutva (CSOs) dogodili su se, takoe,
poslije 1960. godine. Od preko 20 000 aktivnih drutava ove vrste (poznatih
i pod nazivom
u prevodu
prema podacima Unije meunarodnih
udruenja iz 2000. godine, manje od 10% bile su stare vie od 40 godina (UIA,
1998: 1764; UTA, 2001: 33, 35). U ovom svjetlu, Lester Salamon (1994: 109)
govori o globalnoj 'revoluciji udruivanja' to moe dokazati njihov znaaj
za pozni dvadeseti vijek kakav je imalo mnoenje nacionalnih drava za pozni
devetnaesti vijek".
Druga nebrojena transsvjetska udruenja (poput mnogih novinskih grupa na internetu) imaju manje formalan i vie prolazan karakter. Na primjer,
Narodna globalna akcija protiv slobodne" trgovine i Svjetske trgovinske organizacije (PGA) podrala je javne demonstracije protiv STO u poznim 1990-im
godinama kao labavu transplanetarnu mreu bez kancelarija i inovnika.

non- governniental organisations NGO;

ne organizacije NVO prinz. prev),

nevladi-

Zakoni
Agencije za globalno upravljanje slino su se, posljednjih decenija, razvile u
nevienim razmjerama. Brojni rast ovih organizacija bio je relativno umjeren,
dok su mnoga transsvjetska drutva za pravnu regulaciju stvarana u periodu
poetne globalizacije. Tako rei, sistem UN pribavlja razne pomone agencije i programe poev od 1960-ih godina, a OECD se osniva 1962. godine.
tavie, najvie transsvjetskih institucija za upravljanje u novijim decenijama
doivljava nevienu ekspanziju svojih kompetencija, svojeg lanstva, svojih
slubenika i budeta.
U isto vrijeme, namnoili su se i transplanetarni zakonski instrumenti.
U drugoj polovini dvadesetog vijeka zakljueno je 70% vie multilateralnih
ugovora nego u cijelom prethodnom vijeku (Ku, 2001: 4). Odreen broj ovih
zakona odnosi se na takozvane globalne zajednike povrine" (pojam odomaen 1979-ih godina) kao to su Antarktik, duboko morsko dno i svemir.
Kao to e biti izloeno u Poglavlju 6, ovi razni transsvjetski okviri pridodali su irok i uticajan suprateritorijalni kvalitet savremenim propisima.
U ovom smislu, ne iznenauje to je fraza globalno upravljanje" iskovana u
poznim 1980-im godinama i ubrzo ula u optu upotrebu 1990-ih godina. Na
razgovor o potrebi globalne javne politike takoe neemo dugo ekati.

Proizvodnja
Kao to smo ve primijetili, procesi transsvjetske proizvodnje i udruena trgovinska preduzea unutar firme nisu postojali u ranim fazama globalizacije.
Ove aktivnosti najprije su zadobile sutinske dimenzije u 1960-im godinama,
kada se suprateritorijalno usklaivanje posebno razvijalo u proizvodnji polu-

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

107

provodnika i elektronike iroke potronje. Postepeno se trend irio na lanane

procese u proizvodnji odjee, motornih vozila i raznih ureaja. Mnogo kasnije, mnoge uslune industrije pokrenule su globalnu proizvodnju, na primjer,
smjetajem pogona za obradu podataka na Karibe, u Indiju i Irsku.
Kao to pokazuju prethodna razmatranja, globalna proizvodnja razvijala
se uglavnorn, mada ne i iskljuivo, na radnointenzivnim i niskoplaenim proizvodnim lokacijama, posebno na Jugu. Doista, mnoge drave sa ogromnom i, u
cjelini, relativno nekvalifikovanom radnom snagom tragaju za korporacijama
primamljivim za njihovo zakonodavstvo sa specijalnim porezima i propisima.
Ove prednosti generalno se primjenjuju u odreenim podrujima poznatim po
imenima kao to su specijalne ekonomske zone (SEZs), izvozno orijentisane
zone (EPZs) i zone slobodne proizvodnje (FPZs). U ovim enklavama (teritorijama unutar tuih drava prim. prev.) takozvane offshore" (priobalne)
manufakture, globalne kompanije mogu da uivaju razne subvencije, poreske
olakice, povoljne investicione uslove, obustavu restriktivnih drutvenih i ekolokih propisa i druge pogodnosti (World Bank, 1992; ILO, 1998).
Slino globalnim procesima proizvodnje koji se u njima odvijaju, priobalne zone su novost za savremenu istoriju. Premda se prvi od ovih sporazuma
pojavio u poznim 1950-im godinama (u Kolumbiji i Irskoj), drave domaini
sazdale su veinu ovih specijalnih oblasti od sredine 1970-ih godina. Do poznih 1980-ih godina bilo je oko 260 EPZs u 67 zemalja, prije svega u Aziji i
na Karibima (Lang i Hines, 1993: 82).
Broj je kasnije umnogostruen, 1990-ih godina, na primjer, nekoliko zemalja pod ranijom komunistikom vladavinom pridruilo se ovom trendu. U
2002. godini, nekih 3000 EPZs bilo je na svom mjestu u 116 zemalja irom
planete (ILO, 2003:2).

Trita
Savremena globalizacija donijela je daleko veu transplanetarnu raspodjelu
gotovih proizvoda u globalnoj trgovini. Vrijednost prekogranine trgovine porastao je sa 629 milijardi u 1960. godini na 7430 milijardi u 2001 (Balaam i
Veseth, 2001: 111; WTO-2, 2002: 13).
Veliki broj novih trasnportnih tehnologija suoio se sa ovim rastom. Mnoga vozila postala su vea i bra. Kontejneri standardnih veliina od dvadeset
i etrdeset (kubnih) stopa (1 stopa iznosi 30,48 cm prim. prev), uvedeni u
upotrebu u poznim 1960-im godinama, lako se prenose kamionima, vozovima, brodovima i avionima, tako omoguavajui uzajamno poveavanje dobara
irom planete. tavie, slube brze vazdune dostave ostvarile su suprateritorijalni kvalitet u nekim isporukama. Kompanije kao to su DHL, UPS i TNT
ve od poznih 1960-ih godina nude isporuke irom svijeta i u svako doba dana.
Potpomognuto ovim i drugim tehnolokim razvojima, najvee irenje
globalnih proizvoda dogaa se poev od sredine dvadesetog vijeka. Danas

108

OKVIR ZA ANALIZU

su mnogi supermarketi (veletrgovine prim. prev.) i robne kue uglavnom

snabdjeveni bjelosvjetskim proizvodima. Izmeu hiljada globalno brendiranih
imena spomenimo samo njih nekoliko: Twinings ajevi danas se prodaju u 120
raznih mjeavina u vie od 100 zemalja. Kiwi kremovi za cipele prodaju se u
130 zemalja. Globalna Interflora mrea od 58 000 cvjeara omoguava prijateljima da razmjenjuju bukete u i izmeu 140 zemalja. Svakog mjeseca Reader s
Digest dospijeva do gotovo 100 miliona ljudi u vie od 60 zemalja, sa svojih
48 izdanja na 19 jezika. Promoviui svoj vjerski proizvod, za svojih deset
miliona lanova u 159 zemalja mormonska Crkva Isusa Hrista obezbijedila je
Book of Mormon (Mormonska knjiga) sa prevodima na 86 jezika. Globalna
trgovina takoe dobija zlonamjerne oblike u svjetskoj trgovini ljudskim organima, zabranjenim drogama, enama i djecom.
Ne samo nebrojena roba nego i mnogi od njenih prodavaca na malo postali su globalni poev od 1970-ih godina (Treadgold, 1993). Poznati primjeri
takvih lanaca ukljuuju u Italiji zaete Benetton prodavnice odjee, u Japanu
su pokrenute prodavnice koje rae od 7 do 11 uvee, a u Svedskoj robne kue IKEA. Alternativno, dananji globalni potroa snabdjeven prodajnim
katalogom, kreditnom karticom i telefonom, televizorom ili internet vezom
moe kupovati irom planete a da ne izae iz kue. Trgovina po osnovu potanske porudbine i prodajna mjesta teletrgovine doivjeli su eksponencijalni
razvoj, dok se e-commerce (elektronska trgovina prim. prev.) putem Svjetske
kompjuterske mree (WWW) proirilo nekoliko hiljada puta sa manje od 3
milijarde dolara u 1996. na gotovo 6.8 hiljada milijardi dolara u 2004. godini
(Bacchetta i dr., 1998: 23; HDR, 1999: 60; Global Reach, 2004b). Nekoliko
robnih berzi (na prirnjer, Njujorka trgovaka berza i Sidnejska poslovna berza) uspostavile su meusobne elektronske veze koje omoguavaju istovremenu
svjetsku trgovinu izmeu njih.
Dakle, savremena ubrzana globalizacija trita dostie rast vii od eksponencijalnog rasta kada je rije o broju zahvaenih proizvoda i trgovina. Jednako je znaajna vea intezivnost suprateritorijalnosti na dananjim tritima.
Napretci u transplanetarnoj telefoniji, raunarskim mreama i vazdunorn saobraaju omoguili su menaderima da znaajno poveaju suprateritorijalnu
koordinaciju aktivnosti raspodjele, reklame i prodaje. Mjesne okolnosti esto
nastavljaju snaan uticaj na marketinke odluke na nivou individualnih trgovinskih radnji, ali je osnovni strateki okvir u rnnogim kompanijama postao
globalan.

Novac
Kao to smo ve rekli, sredinom dvadesetog vijeka novac je bio potpuno teritorijalizovan. Ugovor iz Breton Vudsa iz 1944. godine da se zlatni standard
temelji na dolaru i reim utvrdenih mjenjakih kurseva u potpunosti je operacionalizovan 1959. godine. Pod mehanizmima Ugovora iz Breton Vudsa, ame-

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

109

riki dolar postao je globalna valuta, u toj mjeri da je, ranih 1970-ih godina,
ukupna vrijednost dolara koji su cirkulisali izvan SAD nadmaila vrijednost
zlatnih rezervi koje je uvala Federalna banka za rezerve. U ovim okolnostima, Niksonova administracija ukinula je konvertibilnost dolarzlato 1971.
godine.
Meutim, suprotno povratku na monetarni teritorijalizam, koji je pratio
ranije slomove zlatnog standarda, 1914. i ranih 1930-ih godina, krah reima
Breton Vudsa nije uinio nita da zaustavi globalizaciju novca. Suprotno, u
novoj situaciji plivajuih mjenjakih kurseva, njemaka marka, japanski jen,
vajcarski franak i desetine drugih nacionalnih valuta pridruile su se US
dolaru kao globalne rezerve vrijednosti, obraunske jedinice i sredstva za
razrnjenu. Danas na hiljade milijardi dolara vrijedne nacionalne novanice koriste se u nebrojenim transakcijama koje nikada ne dotaknu domae" tlo. U
meduvremenu je ukupna vrijednost zvaninih rezervi za mjenjake poslove u
svijetu porasla sa 100 milijardi dolara u 1970. na 1579 milijardi u 1997. godini
(Spero, 1990: 41; BIS, 1998: 105).
U isto vrijeme pojavio se i drugi globalni novac u obliku supradravnih
valuta. Ranije spomenuti SDR ustanovljen je 1969. godine kao rezervna denominacija pod nadzorom MMF-a. Dvije emisije SDR-a, jedna 1970-2, ruga
1979-81, pridodale su oko 30 milijardi dolara u ovoj valuti svjetskim zalihama
novca. Godine 1997, vijee guvernera MMF-a odobrilo je jedno do sada neratifikovano udvostruavanje primjene SDR-a. Najznaajniji regionalni supradravni novac, evro, uao je u elektronski opticaj 1999, a materijalni oblik poprimio u 2002. godini. Evro je imao svoje prethodnike u Evropskoj obraunskoj
jedinici, ustanovljenoj 1961. godine kao denominacija za odreene ugovore i
obveznice, i Evropskoj novanoj jedinici (EKI), ustanovljenoj 1978. godine i
ire korienoj. I EKI i SDR prebivali su u raunarskim memorijama u raunovodstvene svrhe, dok se evro uvukao ljudima u novanike radi transakcija
njihovog svakodnevnog ivota.
Jo nekoliko drugih oblika suprateritorijalnog novca jesu novost iz perioda ubrzane globalizacije: meunarodne kreditne kartice iz 1951, ipovane
ili pametne" elektronske kartice iz 1981. i debitne kartice (s direktnim skidanjem potroenog iznosa sa bankovnog rauna PRIM. PREV.) IZ 1990-ih godina.
U 2002. godini vie od milijarde VISA kreditnih kartica izdato je u preko 150
zemalja sa transakcijama koje su iznosile oko 2400 milijardi dolara. VISA, ime
koje je izabrala Americard banka 1976. godine, objanjava viziju univerzalne
ili u-trgovine koja se obavlja svuda, uvek i na svaki nain" (Visa, 2003). U meuvremenu, suparnika MASTERCARD odobrena je u vie od 32 miliona izdatih
primjeraka u 210 zemalja i drugih podruja (Mastercard, 2003). Ove i kartice
drugih banaka nude vlasniku mogunost da podigne gotovinu sa ATM-a (bankomata PRIM. PREV), koji su uvedeni u upotrebu 1969, a 2003. godine dostigli
cifru od 900 000 u preko 120 zemalja (Mastercard, 2003).
Razvojima koje smo tek opisali, teritorijalne valute izgubile su gotovo
monopolski poloaj koji su, u pogledu novca, imale sredinom dvadesetog vije-

110

OKVIR ZA ANALIZU

ka. tavie, monetarna globalizacija od 1970-ih daleko nadvisuje sve drugo,

osvjedoeno u vrijeme zlatnog standarda ili ranije. Prije svega, ukljueni iznosi novca vei su nego ikada. Pri tom, suprateritorijalni kvalitet ovog novca
znatno je uznapredovao, pogotovo s izumom elektronskih finansija.

Finansije
Neviena finansijska globalizacija dogaa se u savremenoj istoriji s obzirom
na mijenjanje stranih valuta, bankarstvo, trita obveznicama, pomone poslove i poslove osiguranja. Prosjean obim dnevnih transakcija na svjetskom
tritu stranim valutama stostruko je porastao za etvrt vijeka, izmeu 1973. i
1998. godine, sa 15 na 1500 milijardi dolara. Uvoenje evra i drugi pronalasci
podstakli su porast dnevnog prometa na solidan iznos od 1210 milijardi dolara u 2001. godini, koji je opet porastao na prosjean dnevni iznos od preko
1900 milijardi dolara krajem 2004. godine (BIS, 2001a, 2001c: 98-100; CLS,
2004; Gilpin, 2001: 261). Danas se vie proda i kupi na deviznim berzama
(forex markets) za samo 6 sati nego to je Svjetska banka pozajmila u svojoj
cjelokupnoj istoriji (Clark, 2001: 17). Trajno neraskidiv ugovor (CLS) uveden
2003. godine, istoga dana garantuje zakljuenje ugovora o novanim transakcijama izmeu vodeih globalnih komercijalnih banaka. U meuvremenu,
sektor trgovine na malo doivio je svjetski razmah mjenjanica" gdje korisnici usluga mogu svratiti sa ulice da kupe ili prodaju odreenu sumu novca
na lini zahtjev.
U bankarstvu, druga polovina dvadesetog vijeka suoila se s pojavom globalne tednje. Na tednim raunima, tedie koriste svjetske bankarske mree
da bi plasirale svoje fondove bilo gdje na planeti. Svjetska suma bankarskih
depozita iji vlasnici nisu stanovnici zemalja u ijim bankama su pohranjeni
ovi depoziti porasla je sa 20 milijardi dolara u 1964. na 7900 milijardi u 1995.
godini (IMF, 1993: 60-70; BIS, 1996: 7). Poslovne banke u velikim svjetskim
finansijskim centrima suoile su se s porastom udjela efektiva koje pripadaju
nerezidentnim ulagaima sa oko 5% u 1960. na oko 40% u 1990. godini (Porter, 1993: 54). Pri tom, nekoliko hiljada milijardi amerikih dolara vrijednosti
bankarskih depozita danas lei u offshore finansijskim centrima, koji su, od
aice ustanovljene prije 1950. godine, izrasli u 60 zakonodavstava krajem vijeka (Doggart, 1993; Roberts, 1994; Palan, 1998, 2003; Hampton i Abbot, 1999;
TCO, 2001). Meu velikim centrima Kajmanska ostrva danas ugoavaju vie
od 500 offshore banaka (uporedo sa samo est grana lokalnog biznisa), dok
je vie od 200 registrovano u Luksemburgu, a preko 70 u Gernziju (Roberts,
1995).
Uporedo sa elektronskim transferima, globalizacija finansija takoe dozvoljava da novac trenutno bude preseljen iz jedne u drugu banku, bez obzira
na njihovu meusobnu udaljenost. Kljuni kanali ovih transakcija jesu kompjuterizovani CHIPS sistemi (the Clearing House Interbank Payment System

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

111

klirinki, kompjuterizovani meubankarski platni sistem prim. prev.) i

SWIFT (the Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications
Drutvo za svjetske meubankarske finansijske telekomunikacije prim.
prev). Poevi 1970. godine, CHIPS je irom planete priljeno dnevno procesuirao plaanja u prosjenim iznosima od 148 milijardi amerikih dolara u 1980.
godini, koja su u 2005. godini dostigla nevjerovatnu sumu od 1370 milijardi i
270 000 transakcija dnevno (CHIPS, 2005). SWIFT operacije, koje su ule u
promet 1977, u 2004. godini prenosile su prosjeno 9,1 milion poruka dnevno
(s prosjenim vremenom prenosa manjim od 20 sekundi) izmeu vie od 7500
finansijskih institucija u 202 zemlje (SWIFT, 2005).
Savremena globalizacija takoe je imala uticaja i na bankarske pozajmice kao nikad ranije. Kredit sa globalnog bankarskog rauna prvi put je
ostvaren 1957. godine, kada je Moskovska narodna banka uzela pozajmicu
od 800 000 dolara u Londonu. Drugim rijeima, banka osnovana u jednoj
zemlji vri pozajmicu u drugoj zemlji koristei globalno cirkuliuu valutu
s porijeklom iz tree zemlje. Suprateritorijalno pozajmljivanje od strane transplanetarnih udruenja poslovnih banaka poelo je u znaajnijoj mjeri u ranim
1970-im godinama i od tada poprima masovne razmjere. Vrijednost novih
kredita svjetskih udruenih banaka dostizali su iznos od oko 1000 milijardi
dolara godinje u poznim 1990-im godinama (BIS, 200b: 120, 122). Ukupni
otvoreni bilansi ovih pozajmica (tzv. nenaplaena potraivanja prim. prev.)
rasli su sa manje od 200 milijardi dolara u ranim 1970-im godinama do znatno
iznad 8000 milijardi u 2001. godini (BIS, 1998: 144; BIS, 2001b: 10). Druge
globalne pozajmice u velikoj mjeri su se dogaale poev od 1960-ih putem zvaninih multilateralnih finansijskih agencija kao to su MMF, Svjetska banka
i regionalne banke za razvoj u Africi, Americi, Aziji, na Karibima i u Evropi.
Osnovni kapital MMF-a porastao je deset puta od 1960-ih i dostigao gotovo
300 milijardi dolara u 1999, godini.
Stvarna suprateritorijalna trita obveznica zapoela su 1960-ih godina sa
izumom trita evroobveznica. Prva emisija evroobveznica pokrenuta je u julu
1963. godine, kada su italijanski visoki dravni autoriteti napravili dug u Londonu, izraen u amerikim dolarima, uz posredovanje finansijskih menadera
u Belgiji, Britaniji, Njemakoj i Holandiji. Godinji obim novih evroobveznica
porastao je na 5 milijardi dolara u 1972, 43 milijarde u 1982, i 371 milijardu
u 1995. godini (Kerr, 1984: 30-1, 51; OECD, 1996b). Do kraja 1980-ih samo
je pomono trite za amerike domae obveznice ostalo ire od ovog trita
globalnih obveznica (Honeygold, 1989:19). Neto emisija svih prekograninih
obveznica i vrijednosnih papira porasla je sa 247 milijardi dolara u 1994. na
1157 milijardi u 1999. godini (BIS, 2000b: 112).
Na tritima dionica, ponude ameriki orijentisanih korporacija Gillette
i ITT na Londonskoj robnoj berzi bile su rijetki primjeri ekstrateritorijalnih
dionikih spiskova u 1950. godini. etrdeset godina kasnije, izvozno orijentisane kompanije obezbjeivale su gotovo polovinu ponuda na berzama u Amsterdamu i Frankfurtu, treinu na trnicama u Cirihu i Parizu, a vie od jedne

112

OKVIR ZA ANALIZU

petine na Londonskoj robnoj berzi (O'Brien, 1992: 45). Nekoliko globalnih

kompanija, kao to su Nestle i Alcatel Alsthom, emitovalo je dionice jednako
kao i desetine berzi irom svijeta. Godine 1990-e takoe su doivjele pojavu
American Depository Receipts (ADRs) i Global Depository Receipts (GDRs).
Ovim instrumentirna, dionice kompanija osnovanih u Aziji, Istonoj Evropi
i Latinskoj Americi stavljaju se u pakete i prodaju u globalnim finansijskim
centrima.
Globalnost je izrasla ne samo u suprotnosti prema instrumentima individualne zatite nego i putern njihovog udruivanja u ministarstva za finansije.
Brojni investitori (posebno institucije kao to su penzioni fondovi, osiguravajua drutva, zalagaonice i fondovi za osiguranje od poslovnih gubitaka) danas
rade kao transplanetarna ministarstva. Mnoge od ovih investicionih kompanija i dalje produbljuju svoj suprateritorijalni karakter registracijom offshore
podrunica, posebno u Luksemburgu, na Bahamima, u Dablinu i na ostrvlju
Lamana.
U meuvremenu elektronske komunikacije su omoguile investitorima i
trgovcima da istovremeno ispostavljaju i ostvaruju narudbine za prodaju i kupovinu obveznica u naelu, irom planete. Stavie, od 1985. godine, mnoge
robne berze uspostavile su meusobne svjetske elektronske veze. Prije 1980.
godine, transakcije obveznicama i dionicama izmeu rezidencijalnih i nerezidencijalnih investitora bile su neznatne. Vrijednost prekogranine prodaje
akcija porasla je (prema dolaru iz 1994.) sa 1.4 milijarde dolara u 1987. na 2.6
milijardi u 1994. godini (Scott i Wellons, 2000: 17). U 1997. godini, vrijednost
prekograninih transakcija dionicama bila je ekvivalentna sa 672 % BND Italije, 253 % BND Njemake i 213 % BND SAD-a (BIS, 1998: 100). U 1980.
godini, iznos za SAD bio je samo 9 % BNP-a (Economist, 18. oktobar 1997).
Navei broj plaanja povezanih sa globalnom trgovinom obveznicama
obavljen je kroz jedan od dva kompjuterizovana transplanetarna zavoda za
obraune. Euroclear je osnovan u Brislu 1968, dok Cedel posluje od 1971.
u Luksemburgu. Ove divovske knjigovodstvene operacije ispunjavaju ulogu
u globalnoj trgovini obveznicama slino CLS-u u razmjeni stranih valuta i
CHIPS-u i SWIFT-u u suprateritorijalnom bankarstvu. Euroclear je sam procesuirao vrijednost od 118 000 milijardi evra u akcijama, robi i investicijama
u 2003. godini (Euroclear, 2005).
Globalizacija je takoe rasla od 1970-ih zahvaljujui finansijskim derivatima. Ovo trite pokrenula je ikaka merkantilna berza 1972. godine, a
postepeno se irilo poveavanjem broja prodajnih mjesta irom svijeta. Globalna trita robe, opcija i drugih robnonovanih ugovora razvila su se zahvaljujui kursevima stranih valuta, kamatnim stopama, cijenama akcija i dionica,
trinim pokazateljima i drugom. Ukupan svjetski godinji promet samo u
organizovanoj razmjeni derivata (dakle, ne raunajui poveliki udio neposredne trgovine) dostigao je cifru viu od 350 000 milijardi u 1997. godini (BIS,
1998: 155-6). Procijenjeni iznos nenaplaenih potraivanja po osnovu ugovora o neposrednoj trgovini dostigao je 88 000 milijardi dolara krajem 1999. i

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

113

197 000 milijardi dolara pri kraju 2003. godine (BIS, 2000a: 26; BIS, 2004: 1).
Slino najveim savremenim tritima akcija, poslovanje finansijskim derivatima uglavnom je elektronsko i koristi telefonske veze i terminale za pokazivanje informacija koji povezuju prodavce iz cijelog svijeta. tavie, nekoliko
mjenjanica novanih derivata u razliitim vremenskim zonama (na primjer,
London i Singapur, ikago i Sidnej) uspostavile su meusobne neposredne
veze da bi omoguile transsvjetsku neprekidnu robnu trgovinu odreenih proizvoda i opcija.
Transplanetarna povezanost rairila se i u sektoru osiguranja. Sve vee
osiguravajue kompanije danas posluju u svim velikim globalnim finansijskim
centrima. U meuvremenu, est najveih brokera (posrednika) osiguranja razvili su Svjetsku mreu osiguranja (WIN) koja im omoguuje da poslove irom
planete obavljaju sa svojih kancelarijskih raunara.
Ukratko, finansije se sutinski oslobaaju teritorijalistikih okvira koji
su odreivali poslove u bankarstvu, akcionarstvu, mjenjakim poslovima i
osiguranju prije sredine dvadesetog vijeka. Ostvareni iznosi su nejednaki, ali
se kreu u okvirima od nekoliko hiljada milijardi amerikih dolara na dan.
Ovakve brojke zamjenjuju iznose ostvarene u trgovinskom prometu na drugim
globalnim tritima i investicijama u svjetskim procesima proizvodnje. Razumljivo je, stoga, da se mnogo brige o nekontrolisanoj globalizaciji" usredsreuje na finansijski sektor.

Drutvena ekologija
Mnoge druge brige o smjeru savremene globalizacije usredsreuju se na njen
uticaj na ivotnu sredinu. Antropogene globalne ekoloke promjene nisu se
dogaale u znaajnijem obimu prije sredine dvadesetog vijeka. Prije ranih
1970-ih godina, nijedno pitanje o transplanetarnom ugroavanju ivotne sredine nije imalo trajnije mjesto u politikim programima. Od tada, meutim,
dravne vlade su potpisale vie od sto multilateralnih ugovora o pitanjima
sredine. Naunici su preduzeli na desetine velikih inicijativa za prouavanje
svjetskog ekolokog razvitka. Milioni gradana irom planete pridruili su se
nevladinim organizacijama za zatitu sredine kao to su Svjetski fond za zatitu prirodc (WWF) i Greenpeace (Zeleni mir).
Tri globalna ekoloka problema privlae najveu panju. Prvi, smanjivanje ozona u stratosferi, poveano 1960-ih, a poelo bivati alarmantno 1980-ih
godina. Od sredine 1990-ih, ozonski omota koji Zemljinu povrinu titi od
bioloki aktivnog ultravioletnog zraenja iz svemira stanjuje se za oko 3 % u
jednoj deceniji (GACGC, 1995: 1). Glavni udarac na stratosferski ozon dolazi
od hlorofluorkarbonata (CFCs), izumljenog 1931. godine i iroko korienog u
industriji proizvoda iroke potronje od 1950-ih godina naovamo.
Drugo nairoko razmatrano suprateritorijalno pitanje o ivotnoj sredini
prostonarodno poznato kao globalno zagrijavanje" ukljuuje antropogeno

114

OKVIR ZA ANALIZU

poveavanje gasova staklene bate i njihovih posljedica na klimu na planeti.

Ovo ljudsko uplitanje u hemijski poredak atmosfere rezultat je industrijske proizvodnje ugljenika, metana, halokarbona i nitrooksida. Ova aktivnost datira
od poetaka industrijalizacije sredinom osamnaestog vijeka, ali glavni, ubrzani rast gasova staklene bate dogaa se od druge polovine dvadesetog vijeka.
Na primjer, isparenja ugljenika usljed sagorijevanja fosilnih goriva rasla su od
oko 1.5 milijardi tona godinje 1950-ih do oko 5.5 milijardi tona godinje 1980ih godina (GACGC, 1995: 12; Porter i Brown, 1996: 6). Nivo ugljen-dioksida
zapreminski je porastao sa 200-270 estica na milion (ppmv) u prijeindustrijskom dobu na 370 ppmv na poetku dvadeset prvog vijeka (GUARDIAN, 24. jul
2001: 5). Meunarodna konferencija o klimatskim promjenama, odrana 1988.
godine, zakljuila je da je antropogeni efekat staklene bate poveao srednju
temperaturu na povrini Zemlje negdje izmeu 0.3 i 0.6 C od poznih godina
devetnaestog vijeka naovamo (IPCC, 1995: 22). Ovo globalno zagrijavanje
moe imati brojne posljedice, ukljuujui prosjeno podizanje nivoa povrine
mora, pojaanu eroziju tla, promjenu oblika bolesti i poveano izumiranje prirodnih vrsta ivota.
Gubitak bioloke raznovrsnosti dovoljno je veliki da konstituie trei glavni sluaj globalne ekoloke promjene. Na primjer, procjenjuje se da je tri etvrtine vrsta usjeva nestalo tokom dvadesetog stoljea (Porter i Brown, 1996:
12). U meuvremenu, kada se vrste gase nestaju cijeli nizovi gena. Uglavnom
zahvaljujui eksponencijalnom rastu u ljudskoj potronji prirodnih dobara u
toku posljednjih 150 godina, brzina nestanka vrsta poveala se izmeu 1000 i
10 000 puta (Wilson, 1988: 13). Razni strunjaci raunaju da je u poznim godinama dvadesetog vijeka, u prosjeku, svakodnevno nestajalo izmeu 20 i 200
vrsta (Myers, 1993: 179; GACGC, 1995: 32). Odmjerene procjene pokazuju da
se gubitak kretao od priblino jedne vrste godinje poetkom vijeka do est vrsta u 1950. godini, da bi u 1990. skoio na 10 000 vrsta godinje (Myers, 1993:
155). Uprkos ovakvom eksponencijalnom rastu nestanaka, biodiverzitet (bioloka raznovrsnost PRIM. PREV.) kao globalni resurs je i dalje potcijenjen.
I drugi globalni ekoloki problemi, ukratko spomenuti u Poglavlju 2, nastali su uglavnom poev od sredine dvadesetog vijeka. Kada je, na primjer,
rije o kisjelim kiama, godinja svjetska emisija sulfur-dioksida porasla je
sa nekih 70 miliona metrikih tona u 1950. na oko 180 miliona metrikih
tona u 1990. godini (Porter i Brown, 1996: 8). Transplanetarna radioaktivna
praina sa nuklearnih postrojenja proirila se od prvih detonacija atomskog
oruja 1945. na civilna postrojenja 1986. godine eksplozijom nuklearnog reaktora u ernobilu. Istrebljivanje tropskih vlanih uma (ili kinih uma")
takoe se dogaalo u drugoj polovini dvadesetog vijeka, smanjujui pri tom
jedan od osnovnih Zernljinih izvora fotosinteze i veliku koncentraciju biomase (presudnu za nastanak novih vrsta). Podizanje brana na rjenim tokovima
irom svijeta u novijoj istoriji pretoilo je deset triliona metrikih tona vode iz
okeana na kontinente i za 60 centimetara pomjerilo osu Zemljine rotacije od
Sjevernog pola prema zapadnoj Kanadi (Myers, 1996: 1). Godinja svjetska

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

115

potronja svjee vode uetvorostruena je izmeu 1950-ih i 1990-ih, dok su

se svjetske zalihe svjee vode po glavi stanovnika smanjile za vie od jedne
treine, poveavajui strah od rastue globalne nestaice vode za pie (Porter i
Brown, 1996: 11). U isto vrijeme, etvrtini a moda i treini Zemljine kopnene
povrine, zaviaju 600-900 miliona ljudi, prijeti ozbiljna opasnost pretvaranja
u pustinju (McCormick, 1989: 117; GACGC, 1995: 33).
Kada je rije o pravom karakteru, uzrocima, veliini, stepenu i mjesnom
rasporedu antropogenih globalnih promjena ivotne sredine, kao i o estini njihovog uticaja na ljude i druga iva bia, miljenja su jo podijeljena. Meutim,
sutinsko suprateritorijalno obiljeje ovih pojava i stopa njihovog sveopteg
rasta od sredine dvadesetog vijeka su izvan svake sumnje.

Vojska
Nadasve je oigledna velika ekspanzija vojne globalizacije poev od 1950-ih
godina. Premda trei svjetski rat" jo nije na pomolu, takozvani hladni rat izmeu SAD i SSSR proirio se na svaki kutak planete. U ime uvanja ovjeanstva od komunizma, amerike vojne snage intervenisale su svuda od Turske
do Koreje, Vijetnama i Grenade, da ne spominjemo sijaset tajnih operacija i
ratova za druge. Sa svoje strane, sovjetske trupe i vojni savjetnici nagomilali
su se na Kubi, u Avganistanu, Etiopiji i Angoli, kao i, u velikom broju, irom
istone Evrope i du sovjetske granice sa Kinom.
Druge globalne vojne akcije nastavljene su poslije okonanja hladnog
rata. Na primjer, dravne armije sa udaljenih djelova planete susrijetale su
se u Somaliji, Bosni, Kosovu i Iraku. Pri tom, broj mirovnih operacija UN,
zapoetih 1956. godine, dostigao je u 1990-im godinama neviene razmjere.
Kao to e biti razmotreno u Poglavlju 9, globalno paramilitarno i teroristiko nasilje toliko je naraslo da je postalo glavni izvor ljudske nesigurnosti u
savremenoj istoriji.
Decenije od 1950-ih takoe su se suoile sa snanim razvojem globalnog
naoruanja. Interkontinentalni balistiki projektili (ICBMs) sa nuklearnim bojevim glavama izumljeni su u SAD 1957. godine i u SSSR tri godine kasnije.
Prvobitno lansirane sa zemlje, balistike i krstaree rakete sada mogu da budu
ispaljene sa podmornica, kamiona i aviona. Prvobitno nosei konvencionalne
bombe i nuklearne naprave, rakete sada mogu da transportuju hemijsko oruje
i bioloke agense. U meuvremenu, unapreivanja voenih sistema znaajno su poveala preciznost tako da i dalekometni projektili mogu a pogode
(svaku) metu (Mackenzie, 1990). Amerika vojska isplaniralala je satelitski
zasnovanu protivraketnu odbranu jo 1980-ih godina, ali se i dalje suzdrava
od potpunog razvoja odbrambenog sistema popularno nazvanog rat zvijezda"
(Fitzgerald, 2000; Wirtz i Larsen, 2001).

116

OKVIR ZA ANALIZU

Sv j est
Numeriki podaci o globalnoj svijesti nisu dostupni. Meutim, izgleda pouzdano izjaviti da su, uopte gledajui, ljudi danas svjesniji nego ikada ranije
da je planeta jedinstveno mjesto i da vie naginju shvatanju o Zemlji u cjelini kao domu ljudskog roda. Svjetski rekordi" nisu ni bili registrovani prije
dvadesetog vijeka, sve do pojave prvog izdanja Guinnessove knjige, koje se
pojavilo 1955. godine. Popularna metafora globalno selo" skovana je 1960-ih
godina (McLuhan i Fiore, 1968), dok je Gaia hipoteza da planeta postoji kao
pojedinano ivo bie formulisana u 1970-im (Lovelock, 1972; 1979). Dan
planete Zemlje prvi put je obiljeen 1970. godine. Prije sto godina globalna
svijest uopte bila je ograniena na promjenljiva shvatanja uskih elitnih krugova. Danas, sa globusima u uionicama, svjetskim vremenskim izvjetajima
u vijestima i globalnim proizvodima u kredencima, transsvjetske dimenzije
drutvenog ivota dio su svakodnevne svijesti stotina miliona osoba irom
planete. Globalna svijest moda je ostvarila svoj najvei polet transvjetskim
emitovanjem fotografija, godine 1966. snimljenim iz svemira, koje prikazuju
Zemlju kao jedno mjesto (u svemiru). Danas simbol globusa izranja u svakom
kutku svakodnevnog ivota.
Na poetku dvadeset prvog vijeka globalnost je iroko i duboko otjelovljena u akademskom, komercijalnom, slubenom i popularnom miljenju.
Sezonsko-praznini putnici die se globalnim zbirkama suvenira. U isto vrijeme, svakodnevno, ak i najnepokretnije gledaoce televizija u istom trenutku
vodi svuda po planeti. Svake nedjelje vijesti nam donose nove senzacije, globalna sportska takmienja i globalne konferencije o vanim pitanjima. Novije
decenije donijele su sa sobom porast takozvane svjetske muzike" i svjetske
knjievnosti" koje u sebe uvlae i nadmauju teritorijalne kulture. U znak
priznavanja rastueg znaaja transplanetarnih prostora, neke (iako jo nedovoljno) statistike danas se temelje na globalnoj osnovi. Na primjer, dobavljai
finansijskih podataka izumjeli su nekoliko pokazatelja za vrijednost dionica,
ukljuujui FT/S&P Actuaries World Index (Fajnenel Tajmsov svjetski popis
bogatih i siromanih prim. prev), pokrenut 1987, i International Herald Tribune World Stock Index (Svjetski popis robe Meunarodnog Herald Tribjuna
prim. prev), pokrenut 1992. godine.
Ubrzana globalizacija od sredine dvadesetog vijeka doprinijela je i porastu transsvjetske solidarnosti. S jedne strane, velike ljudske nesree, praene
bolestima, glau i prirodnim katastrofama i ratovima izmamile su globalna
saosjeanja i pomo u obimu i s takvom uestalou koji nisu vieni u ranijim
vremenima. Transsvjetski drutveni pokreti posveeni zatiti potroaa, brizi
o ivotnoj sredini i ljudskim pravima nikada ranije nisu bili udrueni sa radnikim i mirovnim pokretima. tavie, kao to emo razmatrati u Poglavlju 7,
mnotvo transplanetarnih veza produbljuje se u savremenoj istoriji s obzirom
na klasu, (radno) nesposobne, po1, generaciju (posebno na kulturu mladih),
profesiju, religiju, rasu i seksualnu orijentaciju. Ljudi koji ive u uslovima

117

GLOBALIZACIJA U ISTORIJI

Kratak pregled pokazatelja ubrzane globalizacije u savremenoj

istoriji
telefonske linije (fiksne i
mobilne)

od 150 miliona 1965. do preko 1500

miliona u 2000. godini.

mobilni telefoni

od 0 1978. do preko 1 milijardu u 2004.

korisnici interneta

od 0 1985. do 934 miliona u 2004.

radio ureaji

od 57 miliona sredinom 1930-ih do

2400 miliona u 1997. godini

televizijski prijemnici

od 75 miliona 1956. do 1400 miliona u

1977. godini

putnici u meunargdnom
aviosaobraaju

od 25 miliona 1950. do 400 miliona u

1996.

prihodi od meunarodnog
saobraaja

od I9 milijardi dolara 1970. do 389

milijardi u 1996. godini

slobodne carinske izvozne zone

od 0 u 1957. do 3000 u 2002. godini

rezerve stranih valuta

od 100 milijardi dolara 1970. do 1579

milijardi u 1997. godini

dnevni promet stranih valuta

od 15 milijardi dolara 1973. o 1900

milijardi u 2004. godini

bankovni depoziti nerezidenata

od 20 milijardi dolara 1964. do 7900

milijardi u 1995. godini

meunarodne bankarske
pozajmice

od 9 milijardi dolara 1972. do 1465

milijardi u 2000. godini

nenaplaene bankarske
pozajmice

od 200 milijardi dolara ranih 1970-ih do

10.383 milijarde u 1997. godini

izdavanje globalnih obveznica

od 0 u 1962. do 371 milijardu dolara u

1995. godini

ugovori na crno

od 0 1971. do 197 triliona 2003.

svjetske zalihe FDI

od 66 milijardi dolara u 1960. do 7100

milijardi u 2002. godini

meunarodna trgovina

od 629 milijardi dolara 1960. do 7430

milijardi u 2001. godini.

meunarodne kompanije

od 7000 u poznim 1960-im do 65.000 u

2001. godini

meunarodne CSO

od 1117 u 1956. do preko 20.000 u 2000.

godini.

aodinji nestanak vrsta

od 6 u 1950. do 10.000 u 1990. godini

118

OKVIK ZA ANALIZU

globalizacije u sve veem obimu konstruiu znaajne vidove svog identiteta u

suprateritorijalnim okvirima.

Zakljuak
Dakle, shvaena kao rast transplanetarnih i suprateritorijalnih drutvenih veza, globalizacija je uglavnom novost za savremenu istoriju. Tek od sredine
dvadesetog vijeka globalnost nastupa kontinuirano, shvatljivo i preovlaujue
u ivotima velikog dijela ovjeanstva. Po nekoliko puta dnevno, stotine miliona ljudi danas doivljava neposredan, a esto i istovremen pismeni, sluni
i/ili vizuelni bliski susret sa drugim ljudima koji su u prethodnom trenutku
bili daleko od njih.
Jo jednom, savremena globalizacija nije povratak ranijih vremena, posebno ne povratak poznog devetnaestog vijeka. Argumenti o ponavljanju izmeu dva perioda uglavnom se oslanjaju na uporeenju upravo tri pokazatelja:
naime, nivoa prekograninog robnog prometa, stranih direktnih investicija i
stalnih migracija. Brojni ekonomisti zapaaju da su, na osnovu izvjesnih proporcionalnih prorauna, meunarodna trgovina i investicije postigle slian
razvitak u periodu 1890-1913. kao i u 1990-im godinama (Baker i dr., 1998;
5, 9, 339; Balaam i Veseth, 2001: 168). tavie, i broj stalnih migranata bio je
slian u ova dva perioda, gledano u apsolutnim iznosima.
Zakljuivanje da je dolo do ireg istorijskog povratka samo na osnovu
ove evidencije nije odrivo (upor. Baldwin i Martin, 1999; Sutcliffe i Glyn,
2003). S jedne strane, ovakvi izvjetaji previaju mnoge druge sluajeve globalnosti iji su stvarni nivoi neuporedivo vii u odnosu na one doivljene u
devetnaestom vijeku. Uzmimo, na primjer, obim savremenih telekomunikacija, vazdunog saobraaja, transsvjetskih dobara, transplanetarnih finansijskih
transakcija, transsvjetskih organizacija civilnog drutva, globalnih propisa,
globalnih festivala i globalne svijesti u optem javnom mnjenju irom svijeta.
Pri tom, ponavljanje ove teze zanemaruje razne kljune aspekte savremene
globalizacije koji su, u cjelini, bili nepoznati u poznom devetnaestom vijeku,
kao to su digitalni raunari, moderne telekomunikacije, televizija, elektronski novac i finansije, transsvjetski lanci proizvodnje i mjerljive antropogene
ekoloke promjene.
Problematini su ak i tri kljuna pokazatelja koji podupiru tezu o ponavljanju. Statistike o trgovini i investicijama ukazuju na srazmjerne iznose,
premda su apsolutni brojevi koji se odnose na dananji dan daleko vii od onih
iz devetnaestog vijeka. Trgovinski pokazatelji uglavnom pokrivaju izvoz robe,
dok djelokrug savremenog globalnog poslovanja ukljuuje mnogo vie dobara
i usluga. Slinost u apsolutnim brojevima migranata postaje manje upadljiva
kada se uzmu u obzir kratkotrajna transsvjetska putovanja i turizam jednako kao i trajne promjene boravita. Drugim rijeima, sveukupna pomjeranja
stanovnitva (i privremena i trajna) danas su neuporedivo vea nego prije sto

GLDBALIZACIJA U ISTORIJI

119

godina. Konano, trgovini i investicijama u devetnaestom vijeku umnogome

su nedostajala danas jasno vidljiva suprateritorijalna obiljeja; tako, i kada bi
koliine u nekim proraunima bile medusobno sline, prostorna obiljeja mnogih savremenih globalnih transakcija su znaajno drugaija. Na primjer, prije
sto godina jedva da je postojala trgovina unutar jedne firme, dok takvi iznosi
danas prevazilaze etvrtinu prekograninog poslovanja.
Ukratko, dakle, mada globalizacija ima dugu istoriju, prethodnice ovih
novijih trendova ne smijemo preuveliavati. Kada govore da nema nita novo
u savremenoj globalnoj povezanosti, ljudi gube osjeaj za njen obim, nivo i
uticaj. Nije zanemarljiv ni osjeaj da pojmova globalnost" i globalizacija"
u devetnaestom vijeku nije ni bilo i da su tek u poslednje vrijeme isplivali na
povrinu.
Kao to smo ranije ve naglasili, ak je i danas nesumnjivo znaajno ne
preuveliavati domaaj globalizacije. Poslije svega, gustina telefonije u svijetu
1995. godine jo je bila ograniena na 12 telefonskih aparata na 100 stanovnika. Danas samo 15 % svjetskog stanovnitva ima pristup internetu. Prekogranine korporacije neposredno zapoljavaju samo mali procenat svjetske radne
snage, naime 73 miliona radnika u 1992. godini (ILO, 1995: 45). Ogromna
veina dananjeg stanovnitva nikada nije pristupila nekoj transsvjetskoj organizaciji civilnog drutva, a kamoli u neku od njih bila i aktivno ukljuena.
Niti je globalizacija, da ponovimo tvrdnju iz Poglavlja 2, sve ljude na Zemlji pogodila na isti nain. S jedne strane, ogromna veina globalnih transakcija dogodila se meu ljudima sa Sjevera. Pri tom, porast suprateritorijalnosti
dotakao je urbane centre (posebno takozvane globalne gradove") vie od
seoskih oblasti. Trend je u sebe ukljuio posjednike i profesionalne klase vie
nego siromanije i manje obrazovane krugove. ene i obojeni imali su, uopte
uzev, manje pristupa u globalne prostore od mukaraca i bijelih ljudi. Na razne
naine, dakle, savremena globalizacija esto je ila ruku pod ruku sa marginalizacijom. Nejednakost izmeu zemalja i drutvenih grupacija razmotriemo
u Poglavlju 10, sa osvrtom na neravnomjernosti savremene globalizacije.
Drugim rijeima, ubrzana globalizacija posljednjih decenija nije ostavila
sasvim netaknutim nijednu osobu i ni jedno mjesto na Zemlji, a njen korak se
u ejelini vremenom postepeno ubrzavao. Ovo ipak ne znai da je njen proces
linearan i nepovratan. Na primjer, kao to smo ve primijetili, u prethodna dva
vijeka novac je imao naizmjenine faze teritorijalizacije i globalizacije. Moda
bi ekoloka ogranienja, poput iscrpljivanja prirodnih resursa i klirnatska promjena, na dui ili srednji rok, ipak mogla postaviti branu globalizaciji.
Meutim, za sada snage koje podstiu globalizaciju (identifikovane u
sljedeem poglavlju) izgleda iskljuuju svaki vei preokret na krae ili due
staze. Nekolicina autora (citiranih u predgovoru ovom izdanju), koji su nedavno tvrdili da je globalizacija zavrena, ne mogu navesti dovoljno uvjerljivih
s< jedoanastava u prilog takvim tvrdnjama. Tekui trendovi tehnolokih inovacija i propisa snano podravaju dalju ekspanziju transplanetarne povezanosti. Na
primjer, predvidljivi napredak kablova sa optikim vlaknima otvorie mogunosti

120

QKVIR ZA ANALIZU

za milione telefonskih poziva po jednom vlaknu tanjem od dlake u konjskom repu. Takoe, i kapitalizam kao oblik proizvodnje koji unapreuje globalizaciju i
racionalizam kao oblik znanja koji je podstie danas su duboko uaneni. U ovom
trenutku, da se posluimo frazom iz lista Wall Street Journal, globalizacija je
krilatica koja se ve odomaila" (26. septembar 1996: R2).
Moda se ekspanzija transplanetarnih i suprateritorijalnih veza nee nastaviti u dvadeset prvom vijeku uestalim vratolomnim brzinama osvjedoenim u toku proteklih 50 godina, ali brojni pokazatelji prije ukazuju na jau
nego na slabiju globalizaciju u budunosti. Godine koje dolaze mogle bi oznaiti kraj odreenih politika u prilog globalizaciji (kao to je novoliberalizam);
kada su Elmar Rieger i Stephan Leibfried pisali o granicama globalizacije"
oni su imali na umu granice novoliberalistike globalizacije (Rieger i Leibfried, 2003). Meutim, rast transsvjetskih prostora, kao takav, se, po svoj prilici, nastavlja. Stoga je kljuno pitanje za budunost globalizacije manje da
li", a vie kuda"? U tom smislu, trend je umnogome nedovrena revolucija"
(Shaw, 2000).

POGLAVLJE 4

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE
Osnovna pitanja ovog poglavlja
Rivalske teorije

Eklektika sinteza
Zakljuak

Osnovna pitanja ovog poglavlja

objanjenjima globalizacije moe se pristupiti iz raznih teorijskih okvira,
ukljuujui politiki realizam, marksizam, konstruktivizam, postmodernizam i feminizam
svakaodovihperspektivanudiuvideudinamikekojepospjeujuglobalizaciju, ali je svaka pretjerano uska, gubei iz vida znaajne vidove procesa
eklektiki pristup koji povezuje geografske razvoje (poput globalizacije)
sa trendovima u proizvodnji, upravljanju, identitetu i saznanju nudi mnogo
obuhvatnije objanjenje

Poto je razvila definiciju globalizacije i obiljeila istoriju njenog trenda, analiza u ovoj knjizi moe se upustiti u ne manje muno pitanje objanjenja. Zato
se i kojom dinamikom ostvarivala transplanetarna (ukljuujui i suprateritorijalnu) povezanost? ta je prouzrokovalo da se globalizacija dogodi? Ovo
pitanje je kljuno ne samo da zadovolji intelektualnu radoznalost nego i da
prui informaciju politikoj akciji. Da bismo predvidjeli mogue pravce budue globalizacije i dali im eljena usmjerenja, nuno je da razumijemo snage
koje su prouzrokovale ovaj razvitak i postavile ga u dananji poloaj. Odrivo
objanjenje obezbjeuje osnovu za zdravo predvianje, odluku i akciju.
S obzirom na kljuan znaaj objanjenja, iznenaujue je i obeshrabrujue da je postojee istraivanje o globalizaciji ovom pitanju posvetilo komparativno malu panju. Zapravo, ova knjiga je jedna od rijetkih u sve brojnijoj
literaturi o globalizaciji koja posveuje posebno poglavlje objanjenju njenog
trenda. Mnogi drugi radovi nastojali su uglavnom da daju prolazan i prikladan
osvrt na uslove kao to su kapitalizam, modernost, tehnoloka promjena, ili
hegemonija SAD kao snaga koja podrava globalizaciju. Sve u svemu, mnogi
izvjetaji nisu jasno ukazali na njene uzronike. Naravno, nijedno objanjenje
globalizacije ne moe da bude potpuno adekvatno, ali neizbjeni nedostatak
ne opravdava zaobilaenje pitanja.

122

OKVIR ZA ANALIZU

Ba kao to ima viestrukih moguih definicija i periodizacija globalizacije, tako ima i viestrukih objanjenja na ponudi. Neki izvjetaji imaju,
metodoloki, vie materijalistiki karakter, locirajui snage koje proizvode
globalizaciju u privredu i ekologiju. Druga objanjenja preduzimaju, metodoloki, vie idealistiki pristup, stavljajui akcenat na kulturne i psiholoke
uzroke. Pri tom, razliiti teorijski okviri iznose razliite izvjetaje o kljunim
uesnicima, strukturama i istorijskim dinamikama koje prouzrokuju globalizaciju. Razliite perspektive takoe osvjetljavaju razliita kljuna pitanja
i (preutno, ako ne izriito) promoviu razliite interese. Dakle, svaki oblik
objanjavalakog okvira nastoji da naglasi razliite vrste politikih opredjeljenja.
Prvi dio ovog poglavlja razmatra iroku ponudu dostupnih teorija za objanjenje globalizacije. U nizu potpoglavlja ispituju se liberalizam, politiki
realizam, marksizam, konstruktivizam, postmodernizam i feminizam. Svaka
od ovih est perspektiva nastoji da obezbijedi jedinstven uvid u objanjenje
globalizacije, ali su sve takoe i ograniene prekomjernom krtou. To jest, u
svakom od ovih sluajeva analitika potreba prema pojednostavljivanju prerasla je u pretjerano pojednostavljivanje, gdje je ponueno objanjenje neodrivo
usko. Mnogo toga ostavljeno je po strani.
Drugi dio poglavlja grupie kljune uvide raznih teorijskih okvira u mnogostruko drutveno objanjenje globalizacije. Ovaj eklektiki pristup pripisuje
rast transplanetarne povezanosti meusobnim impulsima iz svijeta proizvodnje (to jest, odreenim preokretima u razvoju kapitalizma), upravljanja (to jest,
raznim ozakonjenim propisima), identiteta (to jest, pojedinanim putevima
priznavanja bivstva i pripadanja) i saznanja (to jest, odreenoj logici racionalistike svijesti). Shodno ovom argumentu, globalizaciju nije prouzrokovala
jedna od varijabli, nego sloena meuigra vie snaga (upor. Held i dr., 1999;
Waters, 2001; Urry, 2003).
Nisu ni svi uzroci djelovali u jednom smjeru kada je rije o globalizaciji.
Trend je ovdje shvaen i kao eksplanandum (neto to treba objasniti) i kao
eksplanans (neto to objanjava ili bar doprinosi objanjenju drugih trendova). Ovo poglavlje sadri eksplanandum" stranu: to jest, kako se okolnosti u
oblasti proizvodnje, upravljanja, identiteta i saznanja ujedinjuju da bi proizvodile globalizaciju. S druge strane, kasnija poglavlja u drugom dijelu knjige razmatraju eksplanans" stranu: to jest, kako geografska promjena prema veoj
globalnosti utie na razvitke u etiri preostale oblasti.

Rivalske teorije
U naelu, globalizacija se moe objasniti na mnogo razliitih naina. Svaka
od glavnih kola drutvene i politike teorije moe da ponudi priu o tome
zato su se razvile transplanetarne veze i zato su se globalni odnosi u posljednje vrijeme namnoili posebnom brzinom i intenzitetom. Da bismo ukazali

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

123

na smisao moguih razmjera objanjenja, u daljem tekstu razmotriemo razne

teorijske pristupe prije drugog dijela ovog poglavlja, u kojem emo iznijeti
specifian izvjetaj prilagoden analizi sprovedenoj u ovoj knjizi.
Izvjetaj koji slijedi razlikuje est glavnih tipova drutvenog objanjenja
globalizacije: liberalizam, politiki realizam, marksizam, konstruktivizam,
postmodernizam i feminizam. Svaki od ovih est pristupa, kao to se vidi,
ima posebno geledite o:

sredinjem pitanju za istraivanje o globalizaciji;

materijalu i/ili ideacionalnim generatorima globalnih drutvenih odnosa;
kljunim uesnicima koji ubrzavaju globalizaciju;
temeljnim strukturama koje proizvode globalizaciju, i
centralnoj dinamici istorije koja upravlja globalizacijom.

Ovo to slijedi je veoma uopteno ispitivanje. Izvjetaji o raznim kolama miljenja su jako saeti i pojednostavljeni. Identifikovane su i procijenjene samo osnovne pretpostavke svakog pristupa. U drugim radovima obradili
smo mnogo prefinjenije verzije raznih stanovita. U ovom kontekstu svrha je
ograniena na to da prikae saeti pregled niza moguih objanjenja globalizacije, kao uvod u postavljenje objanjavalakog okvira s kojim nas upoznaje
ovaj tom. Detaljnije razmatranje rivalskih gledita moe se nai u teorijskim
2005).
prirunicima (na primjer, Baylis i Smith, 2005: pt 2; Burchill
Ni dolje izloena estostruka tipologija teorija nije potpuna. Ovaj pregled
objanjenja globalizacije. Obuhvatnije istraivanje
pokriva glavna
moglo bi, pri tom, razmotriti environmentalistike teorije koje se usredsreduju
na ekoloke dinamike globalizacije (Lovelock, 1979) i spiritualistike pristupe koji ispituju globalizaciju u odnosu prema metafizici (Rifkin, 2003). Jo
konkretnije, ovo poglavlje ograniava niz svojih izvjetaja koji objanjavaju
globalizaciju pozivom na okvire drutvene akcije i drutvene strukture.
Ovdje predstavljena estostruka kategorizacija objanjenja pretjerano je
prosta. Mnogi ueni ljudi i njihovi radovi ne pripadaju sasvim i dosljedno
jednoj ili drugoj koli miljenja. Naprotiv, mnogi istraivai dobijaju nadahnue iz vie od jednog pristupa i/ili vremenom mijenjaju svoja stanovita.
tavie, mnogi mislioci prisvajaju manje izriite i/ili vie iznijansirane stavove sredinjih pretpostavki od ovdje prezentovanih krutih stanovita. Naela
rivalskih gledita izloena su ovdje kao grubi idealni tipovi s ciljem da se
naglase suprotnosti izmeu razliitih moguih shvatanja. U praksi, izvjetaji
o globalizaciji esto ne potpadaju, oigledno i u potpunosti, pod neki od ovih
est naslova.
Isto tako, postoji mnoina unutar svakog oblika objanjenja istaknutog u
odlomcima koji slijede. Na primjer, dok se svi politiki realisti usredsreuju
na borbu za mo izmeu drava, neki ovu borbu postavljaju u djelokrug hegemonije, dok drugi tu meudravnu utakmicu izraavaju u okvirima ravnotee moi. Takode, postoje brojne varijacije na marksistiku temu o klasnim

i dr.,

drutvena

124

OKVIR ZA ANALIZU

odnosima unutar kapitalistikog naina proizvodnje. U znak priznavanja ove

razliitosti, naslovi u daljem tekstu opisuju svaki od ovih pristupa u mnoini
(tj. liberalizmi, postmodernizmi, feminizmi itd).

Liberalizmi
Liberalistiko objanjenje globalizacije nastoji da shvati njen proces kao trino voeno irenje modernizacije. Ova vrsta pristupa uopte uzeta je od ljudi
koji su zainteresovani za to vee ubrzanje ljudskog napretka uz podrku tekuih preovlaujuih oblika razvitka", s naglaskom na privredni rast i liberalnu
demokratiju. Veina glavnih izvjetaja o globalizaciji ukljuujui i one koji
promoviu novoliberalistike politike prikazane u Poglavlju 1 prihvata neke
oblike liberalistikog objanjenja. Veina drugih gledita o globalizaciji razvija svoja alternativna objanjenja ponajvie izvan kritika liberalizma.
Sa liberalistikog stanovita, globalizacija je, na najelementarnijem nivou, rezultat prirodnih" ljudskih elja za ekonomskim blagostanjem i politikom slobodom. Kao takva, narasla transplanetarna povezanost je, u krajnjem,
nastala iz ljudskog nastojanja da se to vie uvea materijalno blagostanje
(putem trita) i da se ostvare osnovne slobode (kao to garantuje javno odgovorna drava). Za liberaliste, globalizacija je proizvod ljudskog truda da
izbjegnu siromatvo i da, u isto vrijeme, ostvare graanska i politika prava.
Prema liberalistikom shvatanju, trinoj dinamici i modernoj demokratizaciji
je svojstveno da ove snage treba da uzajamno poveu ovjeanstvo na cijeloj
planeti.
Na vrh ovih prividno iskonskih ljudskih pobuda za bogatstvom i slobodom liberalistika objanjenja uglavnom postavljaju dvije vrste uslova kao
neophodne za ostvarivanje globalizacije. Prvo, tehnoloki napretci pogotovo
u oblastima transporta, komunikacija i protoka informacija prizivaju se da
fiziki uspostave transplanetarne veze. Drugo, odgovarajui zakonski i institucionalni sporazumi moraju biti takvi da omogue tritima i liberalnoj demokratiji da se ire na transsvjetskom nivou.
Kao to je tehnika inovacija uglavnom proizvod ininjera, liberalistiki
drutveni istraivai uglavnom usmjeravaju svoja prouavanja na institucionalne prilike koje ubrzavaju ili usporavaju globalizaciju (upor. Keohane i Martin,
1995; Keohane, 1998; Ruggie, 1998). Dakle, liberalisti razmatraju pitanja kao
to su: rezultati raznoraznih dravnih politika u promovisanju ili spreavanju
globalizacije; da li regionalne institucije djeluju kao pokretai ili kao kamen
spoticanja globalizacije; izrada sporazuma globalnog upravljanja za podrku
globalnim tritima i globalnim ljudskim pravima; uloga trinog samoregulisanja u uznapredovaloj globalizaciji; organizovanje preduzea i udruenja
civilnog drutva radi plodotvorne globalne akcije.
Sa ovim naglascima, mnoga liberalistika objanjenja globalizacije razvila su se u oblastima poslovnih studija, privrede, meunarodne politike eko-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

125

nomije, zakonodavstva i politike. Doista, veina radova o globalizaciji u ovim

disciplinama zauzelo je iroko liberalistiki pristup. Pri tom, neki ekonomski
geografi i ekonomski sociolozi razvili su trinu i institucionalnu analizu razvitka globalne proizvodnje i globalnog upravljanja (npr., Dicken, 2003). Rad
takozvane Stenfordske kole o teoriji svjetskog drutva i globalnoj modernosti
sveo se na liberalistike okvire u irem smislu (Boli, 2006).
Liberalistiki izvjetaji o globalizaciji, uopte uzev, nisu bili propagirani
sa ovakvom etiketom. Dok su mnogi politiki realisti, marksisti, konstruktuvisti, postmodernisti i feministi objavljivali svoje srodstvo sa ovim dotinim teorijama, mnoge pristalice liberalizma prihvatale su ovaj pristup ne imenujui ga
tako. U mnogim sluajevima, itaoci moraju da donose zakljuke da je rije o
ovom stanovitu na osnovu oblika argumentacije koju dotini autor razvija.
Liberalizam se razvio kao osnovni ortodoksni izvjetaj o globalizaciji,
s posebnom podrkom od strane vladajuih krugova. Liberalistika objanjenja podupiru novoliberalistike recepte koje podravaju najuticajniji politiki
krugovi. U obimu u kojem su liberalistika pripisivanja globalizacije snagama
trita, tehnologiji i institucijama nailazila na iroko prihvatanje kao neto
zdravorazumsko", naunici koji su prihvatili ovaj oblik argumentacije suoavali su se s manjim pritiskom da poblie oznae, potvrde i opravdaju svoj pristup
u uporeenju s istraivaima koji su zauzimali kritikija gledita.
Na svoj raun, liberalistika objanjenja unosno su osvijetlila znaaj tehnoloke promjene i institucionalnih dogovora u promovisanju globalizacije.
Transplanetarna povezanost ne bi mogla da bude ubrzana i pojaana kao to je
bila u proteklih pola stoljea u odsustvu vazdunog saobraaja, unaprijeenih
telekomunikacija, digitalizacije i tako dalje. Liberalisti su, takoe, otroumno
naglasili nunost izgradnje institucionalne infrastrukture za podrku globalizacije. Transsvjetski odnosi nisu se pojavili spontano, nego su zahtijevali
sprovodive regulativne situacije u inter alia (meu saveznicima prim. prev.)
tehnikim standardizacijama, administrativnim ujednaavanjima, prevodilakim dogovorima izmeu jezika, ugovornim zakonima i garancijama imovinskih prava.
Tako rei, liberalistika objanjenja i sama imaju nekoliko velikih ogranienja. S jedne strane, ovi izvjetaji nisu se potrudili da se upitaju koje drutvene snage stoje u pozadini tehnoloke i institucionalne podrke globalizaciji.
Nije dovoljno pripisati ove razvitke prirodnim" ljudskim nosiocima ekonomskog rasta i politike slobode. Poslije svega, ovakve borbe oigledno su odsustvovale u mnogim drutveno-istorijskim sklopovima. Ako su, kao to empirijski izgleda da je sluaj, ovi impulsi u njihovom tekuem pojavnom obliku,
posebno moderni, onda istraivai treba da mnogo dublje zau u strukture
savremenog drutva tragajui za uslovima koji podravaju tehnoloke i institucionalne osnove globalizacije. Druge, dolje razmotrene, teorije nastoje da to
postignu na druge naine.
Drugi znaajan nedostatak u liberalistikim objanjenjima jeste njihovo
kulturno sljepilo. Ovi izvjetaji smjetaju uzroke globalizacije u materijalne

126

OKVIR ZA ANALIZU

uslove tehnologije i institucija, ne ispitujui drutveno i istorijski ustanovljene

svjetsko-ivotne i saznajne strukture koje podravaju ove tehnoloke i institucionalne razvitke. Umjesto toga, liberalistiki izvjetaji naginju pretpostavci
da kultura (i kulturna raznovrsnost) ne sudjeluju u tome kada, gdje i kako se
dogaa globalizacija. Ljudi se svuda tretiraju kao da su, u svojim ivotima,
jednako odgovorni za globalizaciju i eljni njenog porasta, to naprosto nije
istina.
Trei kritini nedostatak liberalistikih objanjenja globalizacije jeste
njihovo neodgovarajue potovanje moi. Ovi argumenti naglaavaju da se
preduzea bore za trita i da se interesne grupe bore za privilegije. Meutim,
liberalisti zanemaruju znaaj strukturalnih nejednakosti moi u odreivanju
globalizacije i oblikovanju njenog kursa. Liberalistika objanjenja stoga imaju malo ili nimalo potovanja prema ustaljenim hijerarhijama moi izmeu
zemalja, klasa, kultura, rodova, rasa itd. Cak najletiminiji pogled pokazuje
da je globalizacija proeta takvim strukturalnim nejednakostima i pridruena
poltikim borbama.

Politiki realizmi
Tamo gdje liberalistiki izvjetaji nedovoljno istiu pitanje vlasti, politiki
realisti stavljaju borbu za vlast u sredite svojih objanjenja globalizacije (vidi: Gilpin, 2001). Politiki realizam je tradicionalno politiko razumijevanje
moi u meunarodnim odnosima. Ovaj pristup su generalno prihvatili istraivai koji se bave pitanjima dravne vlasti, ostvarivanjem nacionalnih interesa
i sukobima (ukljuujui i ratovanje) izmeu drava.
Politiki realisti tvrde da su teritorijalno suverene drave vodei igrai
u svjetskoj politici. Pristalice ovog pristupa nadalje pretpostavljaju da su drave same po sebi gramzive i samouslune, hrlei pri tom, sa svojim nezasitim
apetitima, u neizbjenu utakmicu borbe za mo. Da bi izali nakraj sa ovim
neminovnim meudravnim sukobom, neki politiki realisti preporuuju pribjegavanje ravnotei moi, gdje bilo koji pokuaj jedne od drava da sebi pribavi svjetsku dominaciju biva doekan kolektivnim otporom od strane drugih
drava. Drugi politiki realisti naglaavaju da dominantna drava moe donijeti stabilnost svjetskom poretku ukoliko ovaj takozvani hegemon" podrava
meunarodna pravila i institucije koje unapreuju njegove vlastite interese i u
isto vrijeme obuzdava sukobe izmeu drugih drava.
U stilu teorije o hegemonistikoj stabilnosti, globalizacija moe da bude
objanjena kao put kojim trenutno dominantna drava u sluaju novije istorije SAD dokazuje svoje prvenstvo i istovremeno kreira okolinu kontrolisane
utakmice izmeu drava. Stoga je zamani savremeni rast transplanetarne
povezanosti omoguio SAD da promoviu svoje nacionalne interese i osnae
svoju mo. Preutno, globalizacija e ustuknuti ukoliko i kada vie ne bude
u interesu SAD da finansiraju proces, ili ako i kada SAD izgube finansijsku

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

127

prevlast koja obezbjeuje njihov hegomonistiki status. Nijedan objavljeni izvjetaj ne objanjava sistematski globalizaciju ba na ovaj nain, ali se opta
logika teorije hegemonistike stabilnosti pojavila u nekim analizama spoljne
politike SAD poslije 1945. godine (Kenedy, 1987; Nye 1990).
U drugoj varijanti politikog realizma, globalizacija bi mogla da bude
objanjena kao strategija u borbi za mo izmeu nekoliko velikih drava u
savremenoj svjetskoj politici. Na ovom pravcu dokazivanja, transplanetarna
povezanost napredovala je u mjeri u kojoj su Britanija, Kina, Francuska, Japan,
SAD i druge velike drave koristile mogunosti globalnih odnosa da pojaaju svoje pozicije u raspodjeli moi. Takve drave ciljaju da privuku globalna
preduzea pod svoju jurisdikciju da bi ojaale domau privredu i podrale
globalnu ekspanziju uz pomo firmi utemeljenih na njihovom zakonodavstvu,
a radi ostvarivanja uticaja na druge drave. Takoe, rekli bi politiki realisti,
jake drave, u potrazi za moi, imaju razvijene globalne vojne sposobnosti,
promoviu svoju monetu kao globalni novac i globalne migrante navode da
jaaju ljudski kapital njihove zemlje.
Politiko-realistika objanjenja globalizacije imaju zaslugu za osvjetljavanje pitanja moi i borbe za mo, neega to liberalistiki izvjetaji nastoje
da zanemare. Perspektive politike moi takoe korisno poklanjaju posebnu
panju ulozi drava u uspostavljanju globalnih odnosa. Kao takav, politiki
realizam umjesno se suprotstavlja neodrivim pretpostavkama u nekim oblastima gdje se globalizacija suprotstavlja teritorijalnim dravama i podriva
njihove temelje. Politiki realizam, takoe s pravom, naglaava da drave
nisu jednake u globalizaciji, jer jedne bivaju dominantne, a druge podreene
u tom procesu.
S druge strane, politiki realizam neuvjerljivo stavlja naglasak na mo.
Teorijski politikocentrizam podsjea da se sve u globalizaciji svodi na bogaenje, rasporeivanje i manifestaciju moi. Bez iznenaenja, pristalice ovog
pristupa nalaze se, gotovo ekskluzivno, u oblastima meunarodnih odnosa i
politika. Globalizacija takoe ima i kulturnu, ekoloku, ekonomsku i psiholoku logiku, koje se ne mogu svesti na politiku.
Globalizacija se takoe odnosi na proizvodnju i potronju resursa, na
otkrivanje i afirmaciju identiteta, na proizvodnju i komunikaciju znaenja i
na ljudsko oblikovanje prirode i prirodno oblikovanje ljudi. Sasvim sigurno,
kultura, ekologija, ekonomija i psihologija su povezane sa odnosima moi: ovi
drugi vidovi drutvenih odnosa nisu drugo do apolitini. Meutim, oni su takoe vie od politike i zahtijevaju da im se kao takvima posveti puna panja.
Dravocentrizam politikog realizma je takoe slabost, budui da ovaj
pristup nastoji da zanemari znaaj drugih aktera u optoj globalizaciji. U upravljakim krugovima, na primjer, nacionalne drave nisu jedine snage koje
obezbjeuju i sprovode propise za transplanetarne susrete nego i poddravne
vlasti, makro-regionalne institucije, globalne agencije i razna tijela iz privatnog sektora. Nije odrivo ni to da se globalizujue aktivnosti nevladinog sektora, kao to su firme, udruenja civilnog drutva i domainstva, u cjelini ob-

128

OKVIR ZA ANALIZU

janjavaju u okvirima zadovoljavanja nacionalnih interesa i afirmacije dravne

moi. Kada bivaju globalni, ovi drugi oblici djelovanja slijede motivacije i manifestuju uticaje koji su djelimino a ponekad sasvim sutinski autonomni
u odnosu na politike vlada dotinih zemalja.
Isto tako, politiki realizam previe pojednostavljeno svodi odnose moi
u kreiranju transplanetarnih prostora na pitanje hijerarhije meu dravama.
Prioritet SAD i drugih velikih drava sigurno je pomogao da se pospjei savremena globalizacija, da se proces usmjeri na odreene pravice i da se uinci
narasle transsvjetske povezanosti okrenu u korist vodeih drava. Meutim,
dodatni oblici odnosa moi na primjer, u odnosima klasa, kultura i rodova
takoe pogaaju tok globalizacije. Ove druge strukturalne nejednakosti ne
mogu biti odgovarajue objanjene kao rezultat meudravne utakmice. Politike moi izmeu drava, bez sumnje, imaju uticaja na hijerarhije u globalizaciji
izmeu upravljaa i radnika, izmeu raznih svjetskih religija i izmeu ena i
mukaraca. Ali, ovih drugih drutvenih kretanja ima vie nego sukoba izmeu velikih drava. Poslije svega, klasna nejednakost, kulturalna hijerarhija i
patrijarhat prethode modernom dravnom sistemu.

Marksizmi
Marksistike teorije nude objanjenja globalizacije koja u prvi plan istiu
jednu od ovih drugih struktura moi, naime, klasne odnose. Marksizam je
vodea politiko-ekonomska kritika liberalistikog pravovjerja. Ovaj pristup
prihvatili su istraivai koji su u osnovi zainteresovani za oblike proizvodnje,
drutveno iskoriavanje putem nepravedne raspodjele i drutveno osloboenje putem prevazilaenja kapitalizma. Marksistiki argumenti o globalizaciji
iznikli su iz svih polja drutvenog istraivanja, mada najvie iz oblasti geografije, politike i sociologije (Bromley, 1999; Rupert i Smith, 2002; Rosenberg,
2005).
Marksisti objanjavaju irenje transplanetarnih odnosa kao rezultat kapitalistikog naina proizvodnje. Sam Karl Marx je predvidio rast globalnosti
kada je, piui Grundrise (Temelji slobode prim. prev), zapisao da kapital
po svojoj prirodi prelazi preko svake prostorne prepreke" da bi cijelu planetu osvojio kao svoje trite" (1857-8: 524; 539). Tako se, u marksistikom
izvjetajima, globalizacija dogaa zato to transsvjetska povezanost poveava
mogunosti proizvodnje profita i vika akumulacije. Posebno, kau marksisti, globalizacija je strategija koja kapitalistima, buroaziji, prisvajakoj klasi
omoguuje da uveava svoje resurse i mo nad radnikom, proleterskom, eksploatisanom klasom.
Marksisti odbacuju i liberalistika i politiko-realistika objanjenja globalizacije. Prema marksistikom gleditu, tehnoloki napretci koji omoguavaju
globalizaciju nisu podsticani, kao to tvrde liberalisti, prirodnom" ljudskom
tenjom ka privrednom rastu, nego istorijski specifinim pobudama kapita-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

129

listikog razvitka. Takoe, kau marksisti, zakonska i institucionalna infrastruktura koja omoguava globalizaciju pojavila se ne toliko da bi unaprijedila
trinu djelotvornost irom planete, nego da bi sluila logici vika akumulacije
na globalnom nivou. U meuvremenu, marksisti odbacuju liberalistiki govor
o slobodi" i demokratiji", ne kao laan podsticaj narasle transplanetarne
povezanosti, nego kao ozakonjujuu ideologiju za eksploatatorske globalne
kapitalistike klasne odnose. Slino tome, za marksiste, dravne politike i
meudravne borbe za mo nisu, kao to tvrde politiki realisti, stvarni nosioci globalizacije, nego prije izdanci dubljih snaga kapitalizma i klasne borbe.
Dominantne drave mogu manifestovati snagu kada promoviu globalizaciju,
ali one to rade u slubi kapitala prije nego u duhu nekog imaginarnog nacionalnog interesa".
Kao i liberalistika i politiko-realistika, tako se i marksistika objanjenja globalizacije pojavljuju u vie oblija. Tradicionalniji marksistiki argumenti fokusiraju se na rast transplanetarnih kruenja kapitala putem globalnih kompanija i globalnih tokova robe, kojima je pridrueno uspostavljanje
transsvjetskih mrea unutar kapitalistike klase i transsvjetske fragmentizacije
unutar radnike klase (upor. Burnham, 1997; Harris, 1998-9; Pijl, 1998; Tabb,
2001). U meuvremenu su takozvani novomarksisti, u teorijama o kolonijama
i svjetskom sistemu, ispitivali akumulaciju kapitala na globalnom nivou vie
u odnosima izmeu sredinjih i okolnih zemalja nego u odnosima buroazije
radnike klase (upor. Wallerstein, 1979; Chase-Dunn, 1989; S. Amin, 1997).
Ono to su neki nazvali novogramijevskim" gleditima osvijetlilo je znaenje potklasne borbe za odupiranje globalizujuem kapitalizmu: ne samo putem
tradicionalnih radnikih sindikata nego i putem novih drutvenih pokreta branilaca potroaa, zatitnika ivotne sredine, mirovnih aktivista, seljaka i ena
(upor. Cox, 1987; Gill, 1993; Gills, 1997; Mittelman, 2000).
Marksistiki pristupi nude znaajne priloge za razumijevanje globalizacije. Panja usmjerena na kapitalizam i klasne odnose daje objanjenja rastue transplanetarne povezanosti dalje od liberalizma i politikog realizma
prema nekim dubljim drutvenim silama koje generiu relevantne tehnoloke
napretke, institucionalne razvitke i dravne strategije. Marksistiki izvjetaji
o kapitalu i klasi takoe otkrivaju dobar dio iz oblasti odnosa drutvene moi
i proizvoenja nejednakosti u globalizujuoj privredi.
Tako, koliko se politiki realizam preusko koncentrie na dravnu hijerarhiju toliko marksistiko gledanje na klasnu stratifikaciju prikazuje previe
uproen izvjetaj o moi. I drugi odnosi dominacije i potinjenosti takoe su
u igri globalizacije u domenima drave, kulture, roda, rase, seksualne orijentacije, (ne)mogunosti i dalje. Ove dodatne strukturalne nejednakosti i nasilja
sigurno se prepliu s klasnim odnosima i podlijeu njihovim uticajima. Meutim.. uinci US hegemonije, zapadocentrika kulturalna dominacija, maskulinizam. rasizam, heteroseksizam i vlasnost (ablism) ne mogu se svesti na klasnu
dinamiku unutar kapitalizma. Tako, slabe drave, domoroci, ene, obojeni,
seksualne manjine i invalidi imaju dobre razloge da se udruuju i pomau na

130

OKVIR ZA ANALIZU

vanklasnoj osnovi u svojim posebnim borbama za emancipaciju i socijalnu

pravdu. Klasa je kljuna osovina moi u globalizaciji, ali nije jedina i uvijek
vanija od svih.
Takoe, previe je pojednostavljeno objanjavati globalizaciju iskljuivo
kao rezultat tenje za vikom akumulacije. Kapitalizam je odgovoran za mnogo ta u globalizaciji, ali je daleko od odgovornosti za sve. Na primjer, ljudi se
ne bave globalnim komunikacijama i ne preduzimaju globalna putovanja samo
radi gomilanja vika akumulacije nego i radi prouavanja identiteta i istraivanja znaenja. Ljudi ne stiu globalnu svijest iskljuivo da bi opskrbili kapitalizam skupom miljenja koja bi doprinosila transplanetarnoj akumulaciji nego
i radi raznih drugih sekularnih i vjerskih pobuda. Ljudi ne razvijaju globalno
naoruanje i ne preduzimaju globalne vojne akcije samo radi kapitalistikih
ciljeva nego i zahvaljujui meudravnoj surevnjivosti, muevnom ponaanju
i militaristikoj kulturi koji prethode kapitalizmu.
Posebno, marksizam je ogranien svojim metodolokim materijalizmom.
Pristup je esto okarakterisan kao istorijski materijalizam" ili politika ekonomija", gdje su idejni aspekti drutvenih odnosa, bez ikakve vlastite autonomije, shvaeni kao posljedice naina proizvodnje. Ovo pretjerano pojednostavljivanje stvari sugerie da su kultura i psihologija svodljive na politiku
ekonomiju, a da su strukture identiteta i saznanja u cjelini rezultati struktura
proizvodnje i upravljanja, kojima su u potpunosti podreene. Uzmimo jedan
primjer, nacionalizam kao jedna struktura identiteta oblikovao je kapitalizam
jednako kao i ovaj njega. Slino, estetika i jezik su mnogo vie od nusproizvoda akumulacije. Ukratko, iako kapitalizam igra kljunu ulogu u generisanju
globalizacije, drutvene snage su mnogodimenzionalnije, sloenije i zanimljivije nego to tvrdi uski istorijski materijalizam.

Konstruktivizmi
U suprotnosti prema metodolokom materijalizmu liberalistikih, politiko-realistikih i marksistikih objanjenja globalizacije, niz drugih gledita
priklanja se metodoloki idealistikim pristupima. U ovim sluajevima, transplanetarna povezanost je toboe nastala kao rezultat naina na koje su ljudi
mentalno konstruisali drutveni svijet pomou simbola, jezika, interpretacija
i tako dalje. Sa ideacionalnih perspektiva, globalizacija je nastala na osnovu
posebnih oblika i kretanja svijesti. Za metodoloke idealiste, naini proizvodnje i upravljanja su drugorazredne strukture koje proizlaze iz dubljih kulturalnih i drutveno-psiholokih snaga. Ovakvi izvjetaji o globalizaciji dolaze
posebno iz oblasti antropologije, humanistike, prouavanja medija i sociologije, premda idealistiki argumenti takoe vre uticaj i na neke istraivae u
oblasti geografije, politike i biznis-studija.
Jedan od tipova ideacionalnog objanjenja je i konstruktivizam, pristup
koji je posebno popularan od 1990-ih meu polaznicima meunarodnih stu-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

131

dija u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi koji ele da razviju alternativnu

perspektivu u odnosu na liberalizam i politiki realizam (Adler, 2003; Barnett,
2005). Kao to sugerie ime teorije, konstruktivizam se usmjerava na puteve
kojima drutveni akteri konstruiu" svoj svijet: i unutar njihovih sopstvenih
umova i kroz intersubjektivnu komunikaciju sa drugima. Posebno, konstruktivisti istrauju kako intersubjektivna komunikacija generie opte razumijevanje stvarnosti, prihvaene norme drutvenog ponaanja i pojmove grupnog
identiteta i olidarnosti. Razgovor i simbolike razmjene rukovode ljude da
konstruiu ideje o svijetu, pravila za drutvene interakcije i puteve bivanja u,
i pripadanja tom svijetu.
Dosadanja konstruktivistika istraivanja nisu se zadravala na objanjenju globalizacije; meutim, jedan takav izvjetaj mogao bi se izvesti
postojeih radova i optih pretpostavki ove teorije. Oni bi mogli nagovijestiti
da transplanetarna povezanost raste u mjeri u kojoj ljudi iznova promiljaju
drutvo u transsvjetskim prije nego u, ili kao dodatak, zemlja-nacija-drava
obrisima. Pratei inter-subjektivni dijalog du novih avenija, ljudi bi razvili
globalni nivo razumijevanja drutvenih jedinica, drutvenih pravila i drutvenih identiteta. Ova mentalna preusmjerenja bi zauzvrat poduprla iri proces
privredne i politike globalizacije.
Konstruktivistika teorija nudi korisnu ispravku materijalistikom objanjenju globalizacije potvrdom da je drutvena geografija mentalno iskustvo,
kao to je i materijalna injenica. Rast transplanetarne povezanosti doista je
omoguen u mjeri u kojoj ljudi sebe shvataju kao one koji nastanjuju globalni
svijet i koji dijele vrijednosti i interese sa drugima, rasprostranjenim irom
kontinenata. Stavie, ovo mentalno preusmjerenje prema globalnim identitetima i solidarnostima bi, izgleda, rezultiralo, makar i djelimino, iz inter-subjektivne druveno-psiholoke dinamike formiranja in" (unutranjih
grupa, nas" i njih". Nacionalni,
out" (spoljanjih
klasni, vjerski i drugi identiteti djelimino odgovaraju materijalnim uslovima
kao to su dravna vlast i kapitalistika akumulacija, ali grupna povezanost
takoe zavisi od inter-subjektivne konstrukcije i komunikacije uzajamnog samorazumijevanja.
Konstruktivistika objanjenja mogu da odu veoma daleko na putu metodolokog idealizma. U ovom sluaju, drutveno-psiholoki redukcionizam
neprihvatljivo zapostavlja znaaj privrednih i ekolokih snaga u oblikovanju
mentalnog iskustva. Ono to je potrebno jeste objanjenje globalizacije koje
priznaje znaaj znanja i identiteta, ali u isto vrijeme povezuje ideacione uticaje
sa materijalnim snagama drutva.
tavie, kao i liberalistika, konstruktivistika objanjenja su ograniena svojim previdanjem pitanja strukturalnih nejednakosti i hijerarhija moi
u drutvenim odnosima. Sa ovom apolitikom tendencijom, konstruktivizam
proputa uvid da pojedinci koji stupaju u intersubjektivne komunikacije to
postojano rade u uslovima strukturalne dominacije i subordinacije. Kad god

iz

prev.) i

prim. prev.)

prim.

OKVIR ZA ANALIZU

132

bila, konstrukcija drutvene stvarnosti dogaa se u kontekstu politike borbe

i kao izraz otpora. Uzmimo jedan oigledan primjer, nacionalni identiteti na
Jugu razvili su se naveliko pruanjem otpora kolonijalnoj vladavini.

Postrnodernizyni
U suprotnosti sa konstruktivizmom, druga ideacionalna objanjenja globalizacije zaista osvjetljavaju znaenje strukturalne moi u graevini identiteta,
normi i znanja. Radi stenografske pogodnosti, ove pristupe ovdje smo grupisali pod prostom oznakom: postmodernizam". Meutim, ovaj iroki anr
raspravljanja drugi podvode pod imena poststrukturalizam" i postkolonijalizam".
Nezavisno od preciznosti imena, ova gledita shvataju drutvo, prije svega, u okvirima saznajne moi: to jest, kako strukture moi oblikuju saznanje
i kako odreene strukture saznanja podravaju odreene hijerarhije moi. Na
primjer, jedan od vodeih predstavnika postmodernizma, Michel Foucault,
tvrdio je da je svaka epoha oznaena vladajuim
(znanjem
oblikom saznanja (1966). Ova vladajua struktura razumijevanja (ili
odreuje ta moe a ta ne moe biti znadiscourse` ; rasprava
no u datom drutveno-istorijskom kontekstu: to jest, ta prolazi kao istinito"
i stvarno", a ta se gubi kao mitsko" i zamiljeno".
Za postmoderniste, vladajui oblik saznanja u modernom" drutvu jeste
racionalizam. Ovaj nain razumijevanja istie zemaljski ivot, potinjenost
prirode ljudskoj kontroli, objektivistiku nauku i instrumentalnu djelotvornost. Moderni racionalizam njeguje drutvo opsjednuto privrednim rastom,
tehnolokom kontrolom, birokratskom prismotrom i disciplinovanjem elja.
kau postmodernisti, racionalistiki nain saznanja posjeduje unutranju ekspanzionu logiku koja ga vodi kroz procese kulturalnog imperijalizma
s ciljem da potini, ako ne i uniti, druge epistemologije (teorije saznanja

prev), ili

episteme

prim.

prim. prev.)

tavie,

prim. prev).

Samo je nekoliko postmodernistikih napisa usmjereno na problem globalizacije po sebi (tj. Luke, 1995; O Tuathail, 1996; Dirlif, 1997; Ling, 2000;
Cameron i Palan, 2004). Meutim, razvijanjem optih pretpostavki ove teorije,
globalizacija bi mogla da bude shvaena kao proces u kojem zapadnjaki racionalizam irom planete natura sebe uroenikim kulturama i drugim ne-modernim oblicima svijeta ivota. Razni autori ovoga anra povezuju mo znanja
u modernom (globalizujuem) svijetu s rasizmom, seksizmom i hegemonijom
SAD (Said, 1978; Campbell, 1998; Chowdhry i Nair, 2002).
Sa ovim naglascima na oblike saznanja kao moi, postmodernistiki i
postkolonijalistiki argumenti uspijevaju da ideacionalne elemente ugrade u
objanjenje globalizacije, istovremeno uvajui pitanja o politici za kasnije.
Postmodernistike teorije osvjetljavaju znaaj moderne racionalistike epistemologije kao stanja duha
koje je dovoljno ivotno za tehniko-nau-

(mindset)

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

133

ne napretke i birokratske institucije koje globalizaciju ine moguom. Poput

marksizma, dakle, postmodernizam pomae da se ode dalje od povrnih gledita liberalizma i politikog realizma prema dubljim drutvenim uslovima
koji podstiu globalizaciju.
Tako rei, postmodernistika objanjenja i sama imaju svoja ogranienja.
Tamo gdje su marksistika gledita o globalizaciji ograniena njihovim metodolokim materijalizmom, postmodernistiki argumenti su ometeni svojim
metodolokim idealizmom. Vladajui diskursi, van svake sumnje, imaju dalekosean uticaj na privredu i ekologiju, ali shvatanje da ove materijalne snage
mogu biri svedene na oblike svijesti izgleda neodrivo. Ponovo, ono to elimo
jeste objanjenje koje uzajamno povezuje ideacionalne i materijalne snage prije nego da gleda na jedno ili na drugo.

Feminizmi
Sa svoje strane, feministika gledita o globalizaciji u cenar panje postavila
su rodne odnose. Dok osnovna kretanja koja pokreu rast transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti ruge teorije prepoznaju u okvirima tehnologije,
drave, kapitala, identiteta ili diskursa, feministi usmjeravaju svoje zanimanje na drutvene konstrukcije mukosti i enskosti. To jest, uloge i ponaanja
dodijeljena biolokim polovima koriste se za oblikovanje cjelokupnog drutvenog poretka i, posebno, za oblikovanje toka istorije, ukljuujui i irenje globalnosti.
Feministika gledita o globalizaciji prilagoena su od strane istraivaa
ija je osnovna panja posveena statusu ena, posebice strukturalnoj podreenosti ena mukarcirna. Ovi argumenti naglaavaju da postoji tendencija da
se ene marginalizuju, uutkaju i obesaste u globalnim komunikacijama (tj.
da imaju manji pristup internetu), globalnim migracijama (tj. da budu prevarene domaice i seksualne robinje), globalnim finansijama (tj. da imaju ograniene mogunosti kreditiranja), globalnim organizacijama (tj. da imaju svega
nekoliko liderskih poloaja) i globalnim ratovima (tj. da budu silovane na bojnorn. polju). Feministiki pristupi globalizaciji pojavljuju se u svim oblastima
rutvenih i humanistikih izuavanja, mada moda najee u politikim
naukama i sociologiji (Duggan i Dashner, 1994; Wichterich, 1998; Peterson i
Runyan, 1999; Signs, 2001; Peterson, 2003; Rai, 2004).
Mnogi feministiki argumenti pojavljuju se kao ispravljajui dodaci drugih teorija prije nego kao potpuno razvijena i samostalna objanjenja globalizacije. Tako, na primjer, feministiki liberali preporuuju da u zakonodavstvu
i institucijama koje upravljaju globalizacijom treba posvetiti vie panje ulozima i posljedicama koje pogadaju ene. Feministika shvatanja politikog realizma osvjetljavaju muku dominaciju u dravnoj vlasti i mukorodni karakter
meudravne utakmice i rata. Feministiki prilozi marksistikim istraivanjima biljee rodno prenaglaen karakter vika akumulacije, na primjer, u slabije

134

OKVIR ZA ANALIZU

plaenom enskom radu u fabrikama, koje inae eksploatiu sve radnike, i u

neplaenom enskom radu u domainstvima. Feministiki postmodernizam
prepoznaje blizak odnos izmeu maskulinizma i racionalistikog saznanja,
dok feministiki postkolonijalizam rasvjetljava podreenost ena u imperijalistikim kontekstima. Na razliite naine, dobar dio feminizma podrava svojevrstan dodati- rod-i-akati" pristup drugim teorijama.
Suparnika drutvena objanjenja globalizacije
Liberalizmi
glavno usmjerenje na trita
globalizacija objanjena kao rezultat tehnolokog napretka i kao konstrukcija pomonih institucionalnih infrastruktura
Politiki realizmi
glavno usmjerenje na meudravne odnose
globalizacija objanjena u okvirima utakmice izmeu velikih drava i/ili
SAD/US hegemonije
Marksizmi
glavno usmjerenje na nain proizvodnje i klasne odnose
globalizacija objanjena kao izdanak kapitalizma
Konstruktivizmi
osnovno usmjerenje na drutvenu konstrukciju stvarnosti
globalizacija objanjena u okvirima mentalnih (re)konstrukcija svijeta
drutva

Postmodernizmi

glavno usmjerenje na mo saznanja

globalizacija objanjena kao rezultat racionalistikog imperijalizma

Feminizmi
osnovno usmjerenje na rodne odnose
globalizacija objanjena kao proizvod mukih ponaanja i patrijarhalnog
podreivanja

Izvjesni drugi feministiki argumenti rodne odnose same po sebi smatraju osnovnim uzronim snagama drutvenih onosa. Prema ovim radikalnijim
gleditima, patrijarhalna podreenost ena i maskulinistika pravila ponaanja jesu osnovne snage koje proizvode druge drutvene strukture kao to su
kapitalizam, drava, nacionalizam i racionalizam. Radikalnom feministikom
logikom, irenje transplanetarnih veza bie takoe rukovoeno prije svega mukim tenjama i patrijarhalnim ugnjetavanjem.

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

135

Feministika shvatanja globalizacije obezbjeuju dobrodole ljekove protiv rodnog sljepila koje generalno mui druga stanovita. Svakodnevno iskustvo jasno pokazuje da ljudi u globalnom, kao i u svim drugim prostorima,
bar djelimino postupaju u skladu s drutveno konstruisanim ulogama polova.
Privatna" sfera porodice i intimni odnosi su oigledno jednako neodvojivi i
uticajni u najveem broju ljudskih ivota kao i javna" sfera radnog mjesta i
graanstva. Reproduktivna privreda, sasvim jasno, jednako je sutinska za
odravanje drutvenih odnosa kao i proizvodna privreda. Ipak, centralno"
istraivanje globalizacije (i drutvenog ivota uopte) nastoji da ove vane
stvari uini nevidljivim.
Tako rei, feministika objanjenja mogu da preuveliaju znaaj rodnih
odnosa, kao to politiki realizam moe da prenaglasi medudravnu surevnjivost, a postmodernizam mo znanja. Argumenti koji se odnose na maskulinizam i patrijarhat mogu da osvijetle mnoge uzroke, pravice i posljedice globalizacije. Meutim, rodni redukcionizam radikalnog feminizma, koji svemu to
okruuje transplanetarnu povezanost nalazi korijene u drutvenim konstruk
cijama uloga polova, izgleda pretjerano uproeno. Stoga, kao to marksistika preokupacija klasnom nejednakou moe da pothranjuje zanemarivanje
drugih oblika drutvene subordinacije, tako feministiko vezivanje za rodne
hijerarhije moe da skrene panju sa drugih znaajnih ugnjetavanja, na primjer, u djelokrugu kulture i rase.

Eklektika sinteza
Prethodna procjena est idealnotipskih drutvenih teorija odreuje broj moguih objanjenja globalizacije. Svaki pristup osvjetljava odreene snage koje
bi mogle da znaajno doprinesu velikom rastu transplanetarne povezanosti
u savremenoj istoriji: tehnologija i izgradnja institucija u sluaju liberalizma;
nacionalni interesi i meudravna utakmica u sluaju politikog realizma;
akumulacija kapitala i klasna borba u sluaju marksizma; identitet i izgradnja
znanja u sluaju konstruktivizma; racionalizam i kulturni imperijalizam u
sluaju postmodernizma, i maskulinizam i podreivanje ena u primjeru feminizma. S druge strane, svako gledite je takoe ogranieno redukovanjem
dinamike globalizacije na upravo jedan ili dva osnovna uzroka.
Pristup u ovoj knjizi jeste u tome da objedini uvide nekoliko teorijskih
okvira u jedno viestruko objanjenje globalizacije. Rijeju, ovdje prihvaeno
gledite shvata globalizaciju kao dio drutveno-istorijske dinamike koji ukljuuje pet meusobno povezanih promjena u makro-socijalnim strukturama.
Jedan trend irenje transplanetarne i suprateritorijalne povezanosti meusobno je povezan sa etiri druga razvitka: prelazak iz kapitalizma u hiperkapitalizam s obzirom na proizvodnju; kretanje od etatizma ka policentrizmu u
pogledu upravljanja; zamjena nacionalizma pluralizmom i hibridnou kada

136

OKVIR ZA ANALIZU

je rije o identitetu i prerastanje racionalizma u promiljajuu racionalnost u

domenu saznanja.
Rezultirajue gledite o globalizaciji nije podlono konvencionalnim teorijskim etiketama. Argument se sutinski hrani liberalizmom i politikim realizmom s obzirom na znaaj drava i drugih oblika upravljanja, marksizmom
s obzirom na znaaj kapitalizma, konstruktivizmom s obzirom na znaaj moi
saznanja i feminizmom s obzirom na sve vei znaaj rodnih odnosa. Ovdje
razvijen pristup, stoga, ne odgovara kategoriji iz udbenika. Prije, objanjenje
uzajamno preplie uvide iz ovih gledita da bi formiralo jedinstveno (prema
nekim miljenjima, nesumnjivo osobito) stanovite.
Pojam uzajamno preplitanje" ovdje je kljuan. Drugim rijeima, nijedan
od pet osvijetljenih trendova (s obzirom na geografiju, proizvodnju, upravljanje,
identitet i znanje) nije shvaen kao prvobitni izvor ostala etiri. Svaki je uzet
kao istovremeni uzrok i rezultat drugih. Globalizacija se prikazuje kao istovremeni rezultat i ulog drugih sutinskih vidova savremene drutvene promjene.
Ostatak ovog poglavlja pokazuje kako se razvoji oko proizvodnje, upravljanja,
identiteta i znanja kombinuju da bi proizveli globalnost velikih razmjera. Zatim, poglavlja 5-8 razmatraju kako, povratno, snana globalizacija doprinosi
promjenama (jednako kao i kontinuitetima) u etiri druge oblasti.

Proizvodne snage u globalizaciji

Savremeni ubrzani rast transplanetarnih i suprateritorijalnih drutvenih veza
djelimino je rezultat ekonomskih okolnosti. Poblie, globalizacija se odvija u
kontekstu odreenih preokreta u razvitku kapitalizma. Premda ova knjiga ne
razvija marksistiki argument da globalizacija moe da u cjelosti bude shvaena u okvirima kapitalizma, ni jedno objanjenje ove geografske promjene
ne bi bilo cjelovito kad ne bi posebnu panju posvetilo kapitalistikom nainu
proizvodnje.
Kapitalizam karakterie drutveni poredak u kojem je privredna aktivnost usmjerena, najprije i uglavnom, na akumulaciju vikova. Drugim rijeima, kapitalisti (koji mogu biti pojedinci, privatne firme, javna preduzea ili
drugi kolektivni djelatnici) gomilaju dohotke koji prekorauju njihove potrebe
za odranjem. Kapitalistika proizvodnja je suprotna, s jedne strane, odrivoj
privredi (u kojoj nema vikova) i, s druge strane, raskalanosti (gdje svaki
viak odmah nestaje zahvaljujui luksuznoj potronji). Pod kapitalizmom se
vikovi investiraju u dalju proizvodnju, s ciljem pribavljanja dodatnog vika,
koji se onda reinvestira u jo dalju proizvodnju, u nadi da e se pribaviti jo
vei viak, i tako dalje.
Kapitalistika privreda je potpuno monetizovana. U ovom svjetlu, Marx
opisuje novac kao univerzalnu robu" kapitalistikih drutvenih odnosa (1867:
89). Novac uveliko olakava akumulaciju, posebno od kada se vikovi lako
skladite i prenose u ovom razmjenljivom obliku. Pri tom, rukovanje vrijed-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

137

nou i sredstvima monetarnih prorauna (ukljuujui cijene, zarade, kamate,

dividende, poreze, valutna vrednovanja, knjigovodstvene formule itd.) nudi
bogate mogunosti za transfer vikova, posebno od slabih prema monima.
Dok veina partija u kapitalistikom poretku tei, u veoj ili manjoj mjeri,
akumulaciji, ovaj nain proizvodnje povlai za sobom stalne i sveproimajue
sporove povodom raspodjele dohotka. Ovakava utakmica dogaa se i izmeu
aktera (pojedinaca, firmi itd.) i du strukturalnih linija (izmeu klasa, polova,
rasa i drugih). Neke borbe su otvorene, na primjer, u pregovorima o nadnicama. Drugi sukobi ostaju pritajeni, na primjer, kada mnogi siromani ljudi na
Jugu nisu svjesni da glavnina vika vrijednosti njihovih zemalja odlazi bogatim ljudima na Sjeveru kroz otplatu globalnih dugova. Ova i nebrojena druga
iskustva istorijski pokazuju da kapitalizam tei da pothranjuje eksploataciju i
druge nejednakosti ukoliko se ne uvedu odgovarajue protivmjere.
Akumulacija vikova zbiva se na jedan ili drugi nain ve mnogo vjekova, ali je kapitalizam uporedno skoranja pojava. Kada se akumulacija dogaala u ranijim vremenima, bila je privremena, ograniena i pogaala je
samo male grupe ljudi. Tek prije par stotina godina kapital je postao izam",
vladajui kao najistaknutiji i sveprisutan nain proizvodnje nad ogromnom populacijom u dugom i neprekidnom vremenskom periodu. Poevi u Zapadnoj
Evropi negdje u petnaestom stoljeu, kapitalizam se proirio na sve kontinente
za sljedeih petsto godina (premda u razliitim stepenima). Danas je strukturalna mo kapitalizma takva da veina ljudi irom planete shvata akumulaciju
vika kao prirodnu" okolnost i jedva mogu da zamisle, a kamoli da ozakone,
alternativni nain proizvodnje.
Kapitalizam podstie globalizaciju na etiri osnovna naina: s obzirom
na irenje trita, knjigovodstvo, pokretnu imovinu i zone slobodne trgovine.
S obzirom na prvo pitanje, Marx i Engels su pisali, prije vie od 130 godina,
da potreba stalnog irenja trita za njene proizvode progoni buroaziju na
cijeloj povrini globusa" (1848: 39). Mnoge firme su doista obezbijedile globalna trita kao sredstvo za poveanje obima prodaje svojih proizvoda. Vea promjena postojee profitne stope oigledno pospjeuje gomilanje profita.
Stavie, utrkivanja u poveavanju proizvodnje, da bi se snabdjela globalna
trita, moe osloboditi znaajne privrede nametnutih oklopa i tako proiriti
granice profita. Kapitalistika preduzea tako imaju velike pobude da razvijaju transsvjetsku distribuciju i prodajne mree za globalne proizvode. Da bi
omoguio osnivanje i rad transplanetarnih trita, kapizalizam stavlja u pogon
mnoge tehnoloke inovacije u komunikacijama, transportu i obradi podataka,
kao i razvoje u globalnoj organizaciji i upravljanju.
Drugo, kapitalizam podstie globalizaciju ukoliko globalno knjigovodstvo nudi vee mogunosti za poveavanje akumulacije. Na primjer, menaderi (neke kompanije
mogu da podeavaju i mijenjaju cijene koordinisanim postupcima irom transplanetarnih prostora tako da maksimalizuju
ukupan profit kompanije. Doista, vie profitne granice na razvijenim trinim
lokacijama mogu dopustiti firmi da pokrije privremene gubitke koji se mogu

prim. prev.)

138

OKVIR ZA ANALIZU

pojaviti u ustanovljavanju novih prodajnih mjesta na bilo kojoj drugoj taki

na Zemlji. Strategija svjetskog odreivanja cijena moe stopa podstai vee
ukupne profite na srednji i dui rok.
Pri tom, manipulacije globalnog knjigovodstva dale su kapitalizmu mogunost da ubire profite na mjestima s niskim porezima u transplanetarnim
prostorima. U teritorijalistikim okolnostima, viak je, uopte uzev, potpadao pod zakonodavstvo pojedine posebne zemlje, a kapitalista je bio prinuen da radi unutar njenog poreskog reima. Meutim, ulaskom u virtuelni
prostor (CYBERSPACE) elektronskih finansija, kapital moe lako da izbjegne
takve teritorijalne granice. Profit koji je, recimo, u praksi ostvaren u Italiji
moe se putem smicalica takozvanog dnevnog kursa" (transfer-pricing")
pojaviti na zavrnom raunu nekog drutva u Luksemburgu sa OFFSHORE poreskim statusom. Slino, hinwis" (high net worth individuals pojedinci
visokog ranga PRIM. PREV.) mogu da znatno smanje svoje poreske obaveze
registracijom imovine u OFFSHORE finansijskim centrima prije nego u zemljama boravka.
Tree, kapitalizam promovie globalizaciju zahvaljujui mogunostima
poveanja akumulacije koje nude globalni izvori. Kapitalistiki interesi su
zadovoljeni kada firme mogu postaviti svoje proizvodne pogone bilo gdje na
Zemlji, gdje su potrebni izvori najpristupaniji, a cijene najnie. Doista, strah
od suoenja s mogunou da globalna pokretna korporacijska imovina ode
u neki atraktivniji kraj moe navesti teritorijalno vezane radnike i vlade da
ublae svoje zahtjeve koji se odnose na njihove dionice vis-a-vis (nasuprot
PRIM. PREV.) biznisu.
Posebno, globalna pokretljivost omoguuje kapitalistima bjekstvo od smanjenih profitnih stopa koje prate korporacijske aranmane u zemljama OECDa od kasnih 1960-ih godina (upor. Marglin, 1988). Istina, sredinom dvadesetog
vijeka korporativni sporazumi izmeu velikog biznisa, radnikih sindikata i
dravne vlade prikazani u kejnzijanskoj dravi blagostanja uvali su kapitalizam na Sjeveru smanjivanjem otvorenih klasnih sukoba u vrijeme kada je
socijalizam dobijao nevienu snagu irom veeg dijela planete. Meutim, ova
stabilnost bila je kupljena progresivnim porezima, pozamanim trokovima
socijalnog osiguranja i prilino vrstim garancijama irokih prava radnika.
Na ovaj nain, korporativizam je smanjio prostor za akumulaciju i kompanijama i investitorima. Naprotiv, savremena globalizacija omoguila je krupnom
biznisu da ponovo uspostavi nadmoan poloaj u odnosu na dravu i radnitvo, budui da je kapital ostvario daleko veu transplanetarnu pokretljivost
od svoja dva suparnika (Kurzer, 1993). Transsvjetska premjetanja ili samo
prijetnja takvim odlascima snano rebalansiraju trilateralnu pogodbu u korist krupnog kapitala. Mnogi radnici i vlade zbunjeni su malim nadnicama,
korporativnim porezima, poslovnim propisima i raznoraznim javnim trokovima na ime drutvene bezbjednosti.
Na veoma slian nain, globalizacija nudi kapitalistima put da se suprotstave strategijama socijalizma i ekonomskog etatizma koje su se razvijale u

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

139

veini zemalja na Jugu sredinom dvadesetog vijeka. Po uzoru na opsenu

dekolonizaciju, mnoge drave u Africi, Aziji, Karibima i Latinskoj Americi
preduzele su inicijativu da kontroliu razvitak kapitalizma unutar svojih zakonodavstava. Ove drave eksproprisale su mnogu imovinu i esto uvodile
centralno dravno planiranje privrede u svojim zemljama. Neki glasovi na
Jugu zahtijevaju od Sjevera ak i reparacije kao zadovoljtinu za prolu kapitalistiko-imperijalistiku eksploataciju. Meutim, poveana transplanetarna
pokretljivost daje krupnom kapitalu (ostvarenom uglavnom na Sjeveru) sredstva da se suprotstavi ovakvim naporima u glavnoj preraspodjeli svjetskog
bogatstva. Doista, nastranu veliki izuzetak Kine, malo ta je danas ostalo od
dravnog socijalizma i na Jugu i na Istoku.
etvrto i posljednje, kapitalizam podstie globalizaciju utoliko ukoliko
roba koja cirkulie koroz transplanetarne prostore nudi velike dodatne mogunosti za akumulaciju vikova. Drugim rijeima, globalne komunikacije,
globalna putovanja, globalni novac, globalni finansijski instrumenti i globalna
potrona roba daju vie od poveanja mogunosti za akumulaciju kroz primarnu proizvodnju i tradicionalnu izradu. Pri tom, informacije, komunikacije,
finansije i potroaki sektor nude ogromne potencijale za dalju akumulaciju,
svako u svom domenu. Doista, telefonski sistemi, internet operacije, mjenjaki
poslovi, globalni lanci trgovine na malo i slino esto proizvode visoke profite.
Tako, kao to e biti pokazano u Poglavlju 5, stvarni proces irenja globalnih
prostora jeste blagodet za kapitalizam, pa je globalizacija sastavni dio pojave
koju moemo zvati hiperkapitalizam".
Prethodna pitanja ne bi trebalo itati u znaenju da svaki globalni kapitalistiki poduhvat obezbjeuje oekivani dobitak. Naprotiv, napredovanje
globalnog" povreuje mnoge korporacije i investitore koji su vjerovali da ova
strategija nudi kratak, jednosmjeran put do superprofita. Globalne finansije i
proizvodnja informacija, posebno, iskusile su ogromnu prevrtljivost u protekloj etvrtini vijeka, ukljuujui velike gubitke nekih igraa. Pa ipak, nade
u porast akumulacije nastavljaju da podstiu ubrzanu globalizaciju, a mnogi
(kao to e biti blie opisano u Poglavlju 5) kapitalistiki snovi nalaze svoje
sutinsko ostvarenje.
Tako kapitalizam, u velikoj mjeri, objanjava zato i kako se dogodila respacijalizacija kroz globalizaciju. Kao to kae David Harvey, kapitalizam ne
moe da funkcionie bez svojih prostornih fiksacij a" (2000: 54). Raniji drutveni poredak, oznaen teritorijalistikom geografijom, etatistiko upravljanje i
nacionalistiki identitet dobro su sluili jednom ranijem vremenu trgovakog
i industrijskog kapitalizma. Meutim, razliit prostorni okvir sa prilinim globalnim aspektima bolje slui tekuoj fazi kapitalistikog razvitka.
Tako rei, kapitalizam ne proizvodi savremenu globalizaciju sam po sebi. S jedne strane, globalni kapitalizam zavisi od prihvaenih propisa i okvira
identiteta koji su omoguili akumulaciju vikova, dodue, u transplanetarnim
prostorima. Pri tom, kapitalistiki nain proizvodnje zavisi od konkurentnog
postojanja racionalistikog naina saznanja koji stvara sekularnu, antropocen-

OKVIR ZA ANALIZU

140

triku, instrumentalistiku mreu mozgova kroz koju kapitalizam napreduje.

Ukratko, kao to je ve naglaeno, razne glavne snage u pozadini globalizacije
su meuzavisne.

Snage upravljanja u globalizac ji

Kao to smo upravo primijetili, nain proizvodnje ne moe da funkcionie u
odsustvu sistema propisa koji ga omoguuje. Drutveni odnosi uvijek su obiljeeni odreenim mehanizmima upravljanja, ak i kada su pravila ponekad
nejasna, promjenljiva ili implicitna. Nema takve stvari kao to je neureen
drutveni sklop, a nema ni drutvene promjene koja se dogaa u odsustvu
pravila koja je podstiu, olakavaju i potvruju. Zato se globalizacija ne moe
odvijati mimo mehanizama upravljanja koji promoviu proces, pa se objanjenje ovog trenda mora djelimino traiti i u carstvu propisa.
Rije upravljanje" podlona je raznim shvatanjima (Rhodes, 1997; Pierre, 2000; Hermet
2005). U ovom kontekstu rije je uzeta u znaenju
ureenja u optem smislu; tako se upravljanje odnosi na procese u kojima ljudi
odreuju, uvode, jaaju i ocjenjuju pravila za usmjeravanje svojih zajednikih
poslova. Veliki dio upravljanja ostvaruje se kroz rad drave, u smislu regulativnih aktivnosti koje obavljaju lokalna i nacionalna javna vlast. Meutim,
upravljanje moe da iziskuje vie od drave. Upravljanje moe da se protegne
izvan i iznad drave i poddravnih institucija i da isto tako obuhvati supradravne (makroregionalne i globalne) sisteme vlasti. tavie, upravljanje moe
da obuhvati privatne regulatorne mehanizme zajedno sa aranmanima javnog
sektora. Zato se upravljanje protee iznad drave da bi pokrilo cio djelokrug
drutvenog ureenja.
Drutvo moe da bude shvaeno kao da ima nain" upravljanja (opti
nain stvaranja, uvoenja, jaanja i ocjenjivanja propisa), kao to ima nain
proizvonje (opti nain nalaenja, obrade, raspodjele i potronje dobara). tavie, ba kao to se i nain proizvodnje moe vremenom mijenjati (recimo, iz
feudalizma u kapitalizam, ili od ranog prema razvijenom kapitalizmu), tako
se i vladajua struktura upravljanja moe mijenjati tokom istorije. Doista, kao
to e biti nairoko razmatrano u Poglavlju 6, globalizacija se zbiva u neposrednoj vezi sa prelaskom s etatistikog na policentrini nain upravljanja.
Dok etatizam gomila izradu i primjenu drutvenih propisa u centralizovane
nacionalne teritorijalne drave, policentrizam raspruje upravljanje od brojnih
poddravnih institucija, preko drava i supradrave do privatnog sektora, i pri
tom zgunjava mree koje povezuju ove brojne segmente upravljanja.
Zato moda i nije sluajno to su rijei globalizacija" i upravljanje" ule
u optu upotrebu u posljednje dvije decenije. Budui da vlada" nastoji da bude
spojena sa dravom, ovaj pojam nije lako upotrijebiti kao rije koja, poput kiobrana, pokriva policentrino stanje mnogostranog i rasprenog upravljanja.

i dr.,

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

141

Rjenik upravljanja" najbolje slui kao opti pojam koji pokriva etatizam,
policentrizam i druge oblike drutvenog uredenja.
Sasvim sigurno, kraj etatizma, u posljednjim decenijama, ni u kom sluaju nije oznaio i kraj drave. Naprotiv, mnogi propisi koji su unaprijedili
savremenu globalizaciju potekli su od drava. Uzimajui u obzir pretpostavke
mnogih tumaa, ukljuujui i one citirane u Poglavlju 1, globalizacija i drava
mogu biti bilo ta ali ne i uzajamno protivrene. Naprotiv, mnogi transplanetarni odnosi ne bi se razvili ili bi se razvijali mnogo sporije i tee da dravne
politike nisu podsticale globalizaciju (Panitch, 1996; Weiss, 1998). ak i mnogi novoliberalisti, poput funkcionera MMF i Svjetske banke, u tek minuloj
deceniji morali su da priznaju znaaj drave za djelotvorno funkcionisanje
globalne privrede (Dhonte i Kapur, 1997; World Bank, 1997).
Globalizacija i drava su sasvim skladne i, zapravo, meuzavisne u savremenom drutvu. (Tako rei, razvitak globalnih odnosa, u nekoliko vanih
oblasti, nastoji da promijeni karakter drave, kao to e biti prikazano u Poglavlju 6). Dravni propisi podupirali su globalizaciju u etiri glavna pravca:
obezbjeivanjem infrastrukture; liberalizacijom meunarodnog poslovanja;
garantovanjem svojinskih prava globalnog kapitala i pomaganjem poduhvata
uspostavljanja globalnog upravljanja. U isto vrijeme, drei se nadolazeeg policentrizma, drave nisu obezbjeivale cjelokupnu zakonsku infrastrukturu za
ubrzavanje globalizacije; zato razmatranje koje slijedi takoe biljei doprinose
makroregionalnih, transsvjetskih i privatnih oblika upravljanja.
S obzirom na infrastrukturu, dravni programi obezbjeuju glavninu
osnovnog transporta, komunikacija i organizacionih osnova za transplanetarne veze. Drave iz vremena devetnaestog vijeka (ukljuujui i kolonijalne uprave) pomagale su ili su i same preduzimale izgradnju kljunih kanala i lukih
postrojenja za globalno brodarstvo u ekspanziji. U dvadesetom vijeku drave
su gradile veinu aerodroma i pomagale veinu ranih avioprevoznika. Drave su obezbjedivale mnoge rane telekomunikacione mree, dok je amerika
vojska postavila osnove interneta u treoj etvrtini dvadesetog vijeka. Drave
i dalje unapreuju organizacionu infrastrukturu globalizacije legalizacijom,
a esto i aktivnim podsticanjem djelatnosti hiljada globalnih kompanija, globalnih asocijacija civilnog drutva i (kao to emo pokazati u daljem tekstu)
globalnih institucija vlasti.
S obzirom na liberalizaciju prekograninog kretanja novca i finansijskih
tokova, veina zemalja je u posljednjim decenijama ublaila ili ukinula kontrolu zamjene stranih valuta, pri tom znatno olakavajui globalna kretanja
novca. Tako je 2004. godine 158 drava prihvatilo lan VIII MMF-a, kojim
su one potpisale da ne postavljaju nikakva ogranienja za plaanja u prekograninoj trgovini robom i uslugama (IMF, 2004). Desetine drava (poev od
SAD u 1974. i Velike Britanije u 1979. godini) takoe su uklonile ogranienja
kretanjima kapitala kako unutar tako i izvan domena svojih zakonodavstava
(Helleiner, 1994; Kapstein, 1994).

142

OKVIR ZA ANALIZU

S druge strane, drave lukavo izbjegavaju predloge za poboljanje pojedinih lanova u Sporazumu MMF-a u pravcu zahtjeva svim lanovima ove
organizacije da uklone statutarne kontrole prekograninih tokova novca. Isto
tako, premda je OECD promovisao liberalizaciju kretanja kapitala jo od poetka njegovog rada u ranim 1960-im godinama, mecludravni pregovori, posredstvom ovog tijela, u periodu 1995-1998. godine, u pravcu Multilatcralnag
sporazuma o investicijama (MAI), nisu uspjeli da uspostave opti princip slobodnog protoka" na osnovu kojeg drave ne bi pravile diskriminaciju izmeu
kapitala domaeg i stranog porijekla. Umjesto toga, nacionalne drave su zakljuile na hiljade bilateralnih investicionih ugovora (BITs) koji su svi zajedno
imali isti efekat kao i jedan MAI (UNCTAD, 2004: 6).
Mnotvo drugih dravnih mjera takode je podstaklo porast globalnih finansija. Na primjer, brojne nacionalne drave dopunile su svoja zakonodavstva
da bi strancima omoguile pravo vlasnitva nad obveznicama i dionicama na tritima hartija od vrijednosti u okvirima svojih nadljenosti. Pri tom, od 1980ih, bezbroj drava uvelo je propise putem kojih globalnim bankama i globalnim
osiguravajuim drutvima omoguavaju ulazak i rad na svojim teritorijama.
Mnoenje offshore finansijskih olakica na slian nain zahtijeva od drava da
izgrade odgovarajue zakonske okvire. Kao to je ve nagovijeteno u Poglavlju
3, dravne i/ili poddravne uprave takoe otvaraju na stotine offshore terena;
tako se mnoge kompanije djelimino opredjeljuju za globalnu proizvodnju djelimino zahvaljujui zakonskim pogodnostima odobrenim od strane dravnih
ili pokrajinskih vlasti u EPZ-ima (zonama procesuiranja izvoza prim. prev).
Dravna liberalizacija prekogranine trgovine takoe je ohrabrila porast
globalne proizvodnje i globalnih trita. Sasvim jasno, mnogo je tee obavljati globalnu trgovinu kada dravne carine, kvote, licencne procedure, tehniki
standardi i druge zakonske mjere favorizuju unutranje umjesto prekogranine
transakcije. Upravo je odredena liberalizacija trgovine u drugoj polovini devetnaestog vijeka doprinijela porastu asortimana globalnih proizvoda. Zatim
je visoki protekcionizam u drugoj etvrtini dvadesetog vijeka obeshrabrio
dalji porast transplanetarnih trita (to jest, izvan interkontinentalnih kolonijalnih carstava). A onda je osam rundi multilateralnih pregovora izmeu
1948. i 1994. godine, u okviru GATT-a, smanjilo prosjene uvozne carine na
industrijske proizvode sa preko 40 na svega 3 posto. Jo skorije, reim STO
ohrabrio je drave da liberalizuju prekograninu trgovinu poljoprivrednim
proizvodima i uslugama.
Drugi oblici liberalizacije, koji doprinose globalnoj proizvodnji, razmjeni
i potronji ostvaruju se posredstvom regionalnih sporazuma. Prethodna polovina stoljea svjedoi o stvaranju viestrukih regionalnih oblasti slobodne
trgovine (FTA), carinskih unija i (u sluaju EU) zajednikog trita. FTA su
regionalna udruenja drava u kojima su drave-lanice osloboene plaanja
carina. Ovakvi programi pojavljuju se u ili su za njih upravo projektovani
veem dijelu Evrope, Americi, Junoj Aziji, Jugoistonoj Aziji, Junoj Africi
i drugdje. Posebno u Evropi, FTA i carinske unije (ove posljednje primjenjuju

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

143

zajednike carinske tarife prema spolja, i njihovo ukinue unutar unije) znaajno su ohrabrile globalno investiranje.
Uporedo sa infrastrukturnim projektima i liberalizacijom propisa, trei
opti nain na koji drave unapreuju globalizaciju ostvaruje se putem garancija svojinskih prava globalnom kapitalu. Legalno osnaena podrka vlasnikim
zahtjevima svojstvena je kapitalistikom razvitku ve nekoliko vjekova, i globalizacija procesa akumulacije ne ini izuzetak. Firme bi bile mnogo manje
sklone da investiraju u uslovima viestrukih jurisdikcija irom planete kada
drave domaini ne bi ustanovile i potovale svojinske zakone koji tite interese biznisa i investitora. Budui da su mnoge vlade preduzele nacionalizaciju
i eksproprijaciju korporacijske imovine u treoj etvrtini dvadesetog vijeka,
od 1980-1h godina postoji i tendencija obasipanja kompanija zakonskim zatitama i privatizovanja najveeg dijela dravnih preduzea, esto transferom
vlasnitva u globalni kapital.
Drave takoe ohrabruju globalizaciju kapitala stvaranjem multilateralnih sistema koji garantuju prava intelektualne svojine (IPR) kao to su patenti,
zatitni znaci, autorska prava i dizajn. U poznom devetnaestom vijeku, vlade
su uspostavile globalne ugovore kao to je Pariska konvencija za zatitu industrijske svojine (1883), Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih
radova (1886) i Madridski sporazum o meunarodnom registrovanju robnih
maraka (1891). Jo skorije, Svjetska organizacija intelektualne svojine (WIPO)
doivjela je da godinji broj zahtjeva za globalne patente poraste sa manje od
3000 u 1979. na preko 54 000 u 1997. godini (HDR, 1999: 67). Godine 1994,
Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) ojaao je garancije IPR a (prava intelektualne svojine PRIM. PREV.) na globalnom
tritima preko STO. U meuvremenu, dva meudravna ugovora, zakljuena
krajem 1996, godine, proirila su autorska prava na CYBERSPACE.
Razvoji oko IPR ilustruju etvrti nain na koji drave potpomau regulisanje zatite sredine koje doprinosi globalizaciji, naime, izradu transsvjetskih
mehanizama upravljanja. Iz razloga navedenih u Poglavlju 6, transplanetarne
i suprateritorijalne veze ne mogu se odravati samo na osnovu teritorijalno
zasnovanih aranmana. Globalizacija takoe zahtijeva znaajne elemente globalnog upravljanja: to jest pravila i stalna rukovodea tijela na transsvjetskom
prostoru. Veina ovih globalnih sistema (pokrivajui, INTER ALIA, komunikacije, sukobe u voenju poslova, ekologiju, finansije, zdravlje, ljudska prava i
trgovinu) uspostavljena je putem meudravnih sporazuma. Vremenom, tijela
kao to su Breton Vuds institucije (misli se, prije svega, na Meunarodni monetarni fond i Svjetsku banku za obnovu i razvoj, osnovane na Konferenciji
UN odranoj jula 1944. u vazdunoj banji Breton Vuds, u Nju Hempiru, SAD
PRIM. PREV.) i agencije Ujedinjenih nacija dobile su izvjesnu autonomiju od
svojih drava-osnivaa. Uprkos tome, veina globalnog upravljanja nastala je
i razvila se preko drava i meudravnih odnosa,a teko je i zamisliti kako
bi se to dogodilo drugaije. Istina, kao to emo pokazati u Poglavlju 6, neke
znaajne savremene globalne uprave nisu se razvile uz pomo javnog sektora,

144

OKVIR ZA ANALIZU

nego zahvaljujui trudu privatnih institucija poput Meunarodnog udruenja

za bezbjednost trita (ISMA) i Internet korporacija za dodijeljena imena i
brojeve (ICANN). Meutim, ovo trino usmjereno upravljanje zahtIjeva najmanje popustljivost drava, a esto uiva i njihovu aktivnu podrku.
Doiaskom na svoje mjesto, institucije transsvjetskog upravljanja znaajno
unapreuju globalizaciju putem standardizacije Izlino je rei, transplanetarNA povezanost je olakana do te mjere da su ljudi irom planete doli dotle da
imaju posla sa slinim birokratskim, zakonskim i tehnikim mehanizmima.
Na primjer, ITU (Unija meunarodnih komunikacija PRIM. PREV.) je objavila
na stotine preporuka za upravljanje tehnikim standardima u elektronskim
mas-medijima i komunikacijama, na koje je potroila vie od 10 000 stranica
teksta. U meuvremenu je Meunarodna organizacija za standardizaciju objavila preko 10 000 tehnikih mjera, pokrivajui gotovo sve oblasti tehnologije
(UIA, 1998: 1093). Varavska konvencija iz 1929 (dopunjena 1955) propisala je
transsvjetski format za operacije u vazdunom saobraaju, dok Meunarodna
organizacija civilne avijacije (ICAO) kontrolie globalna pravila vazdune navigacije, INTER ALIA, da bi se izbjegli sudari aviona u toku letenja. OECD je objavio Konvenciju o vrstama poreza da bi unaprijedio standardizaciju bilateralnih
poreskih ugovora koji se mnoe uporedo sa globalizacijom kapitala. Nekoliko
udruenja privatnog sektora, kao to su Meunarodna komisija za standarde u
knjigovodstvu (IASB) i Meunarodna federacija knjigovoa (IFAC), poev od
1970-ih godina, razvijaju globalna uputstva za korporativno knjienje i izradu
zavrnih rauna. Meunarodna organizacija komisija za hartije od vrijednosti (IOSCO), ustanovljena 1983. godine, promovie transplanetarne standarde
za trita robe i akcija, dok Meunarodno udruenje nadzornika osiguranja
(IAIS), formirano 1994. godine, radi to isto za poslove osiguranja. Poinjii u
1996. godini, MMF koordinira velike inicijative da se postave globalni okviri
za izradu i predstavljanje makroekonomskih statistika. Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO) promovie zakonsku harmonizaciju u oblasti kontrole
bolesti, dok drugi djelovi sistema UN nadgledaju kodifikaciju univerzalnih
standarda ljudskih prava.
Ukratko, gomila mjera, specijalno dravnih ali takoe i regionalnih,
transsvjetskih i privatnih zakonodavnih institucija zajedno sprovode veliki
doprinos upravljanja globalizacijom. Izgradnja pomone zakonske infrastruk
ture nije jedini uzrok globalizacije, ali se trend ne bi mogao razvijati bez ovog
administrativnog utemeljenja. To ne znai rei da je svaki propis u savremenoj
istoriji potpomogao rastu transplanetarne povezanosti. Neke dravne akcije
inhibiraju globalizaciju, na primjer, zabranom nekih internetskih programa,
napadima na transsvjetske aktivnosti civilnog drutva i obeshrabrivanjem globalnih tokova kapitala. tavie, dravna ogranienja imigracije rijetko su kad
bila tako jaka kao na poetku dvadeset prvog vijeka. Meutim, ravnotea relevantnih propisa umnogome podstie globalizaciju.
Doista, drave i drugi organi upravljanja prinueni su da uspostavljaju zakonske aranmane koji podstiu irenje globalnih drutvenih prostora. Uslovi

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

145

koje je nametnuo kapitalizam (ve razmotreni), i sam zamah globalnog prekrajanja prostora, na donosioce odluka vre snaan pritisak da obezbijede zakonS obzirom na mo ovih drugih
ske okvire podrke (ovom procesu
sila, izgleda krajnje nevjerovatno a bi ljudi od zakona, uprkos svojim eljama,
mogli blokirati toliku globalizaciju ili njenu glavninu. Cak i drave s velikim
ogradama u odnosu prema globalizaciji, na kraju, bar djelimino podlegnu
njenom trendu. Tako je, na primjer, kralj Butana odustao od zabrane televizije
(koju je jednom pokuao da uvede), a pro-sovjetski reim Fidela Castra aktivno
reklamira globalni turizam na Kubi. U tom smislu, pitanje je manje u tome
zakonskih
ljudi od zakona omoguavaju globalizaciju, a vie u tome
okvira koriste da bi upravljali njenim procesom. Savremeni donosioci odluka
ne mogu negirati porast transsvjetskih odnosa, ali oni doista imaju splet mogunosti da tom trendu obezbijede odreeni pravac a ne neki drugi.
ta rei o posebnoj ulozi SAD u uzrokovanju savremene globalizacije, s
obzirom na znaaj koji neke politiko-realistike teorije pripisuju ulozi hegemona u svjetskoj politici? SAD su esto igrale glavnu ulogu u, gore opisanim,
razvojima propisa, odnosno ureenja. Administracije SAD bile su kljuni predlagai osnivanja UN, Breton Vuds institucija, OECD-a i GAT/STO-a. SAD
su takoe aktivno pomogle stvaranje makro-regionalnih sistema koji podstiu
globalizaciju, posebno u Evropi i Americi. Pri tom, samo ime Vaingtonski
konsensus" pokazuje gdje je pritisak za liberalizaciju globalne trgovine i finansija bio najsnaniji. Politika kultura spoljne politike SAD imala je takoe
nekoliko istorijski temeljnih ugovora koji posebno ohrabruju razvitak globalne
povezanosti (Thorne, 1992).
Na primjer, metafora o loncu za topljenje (tj. o mijeanju i asimilaciji
sugerie da je cijelo ovjeanstvo
rasa i kultura u jednoj zemlji
proputovalo planetu da bi shvatilo ameriki san. Spolja gledajui, vladajui
SAD mitovi tvrde da je Amerika jedno izuzetno drutvo s misijom da donese
slobodu i napredak u svaki oak planete Zemlje. Tamo gdje ne uspijevaju ideoloka ubjeivanja, SAD imaju neuporedive vojne resurse da, uz pomo vojne
sile, nastave eljeni put globalizacije (Mosler i Catley, 2000).
Meutim, priznati dalekoseni uticaj SAD u oblikovanju savremene globalizacije nije isto to i tvrditi da je hegemonija SAD nuan uslov, i prvi uzrok,
snanog porasta transplanetarne povezanosti poev od sredine dvadesetog
ubrzane globavijeka. Presti SAD meu dravama duboko je uticao na
lizacije koja se dogaa preko minulih 50 godina, ali primat SAD nije prouzrokovao samu globalizaciju. Druge sveproimajue i duboko ukorijenjene snage
u pogledu zakonodavstva i upravljanja, kapitalistike proizvodnje, dinamika
identiteta i racionalistikog saznanja bi, u svakom sluaju, uzrokovali proteklo
pola stoljea na sve strane razvijene globalizacije. Meutim, globalizacija bi
se odvijala u razliitim pravcima u odsustvu dominacije SAD. Na isti nain,
kao to emo naglasiti u Poglavlju 12, politika SAD e znaajno uslovljavati
mogunosti za jo progresivnije budue tokove globalizacije.

prim. prev).

koju vrstu

prim. prev.)

oblik

da li

146

OKVIR ZA ANALIZU

Snage identiteta u globalizaciji

Dovde je ovo objanjenje savremene globalizacije usmjereno na politiko-ekonomske snage; meutim, drei se premise da potpunije objanjenje zahtijeva
da ujedinimo materijalne i ideacione elemente, ostatak ovog izvjetaja osvjetljava psiholoke i kulturne pokretake snage u samom sreditu globalizacije.
Sijedei odjeljci ispituju podsticaje rastu transplanetarne povezanosti koji dolaze iz oblasti gradnje identiteta, dok posljednji paragraf razmatra znaenje
snaga koje se odnose na znanje.
Kao to smo ve vidjeli u ovom poglavlju, mnoge teorije nedovoljno istiu (a u nekim sluajevima sasvim zanemaruju) ulogu identiteta u drutvenom
ivotu. Meutim, ljudi meusobno sarauju u jednom drutvu ne samo da bi
obezbijedili neka dobra i pokazali mo nego i da bi otkrili ko su oni, gdje pripadaju i ta mogu da postanu. Razumjeti i izraziti sebe i kao pojedinca i kao
pripadnika grupe jeste izvorna motivacija i glavna preokupacija drutvene interakcije. Ljudi ispituju drutvene odnose radi istraivanja svoje klase, svojeg
roda, svoje nacionalnosti, svoje rase, svoje vjeroispovijesti, svoje seksualnosti
i drugih vidova svog bia. Izgradnja identiteta, tavie, obezbjeuje glavninu
temelja drutvenih veza, ukljuujui kolektivnu solidarnost protiv ugnjetavanja. Pojmovi identiteta jaaju okvire zajednitva, demokratije, graanstva i
otpora. Ukratko, identitet je vaan (u velikom dijelu).
Moemo rei da jedno drutvo ima nain identiteta" (opti nain da se
odredi i izrazi ko su ljudi) uporedo s njegovim nainom proizvodnje i njegovim nainom upravljanja. Prije naleta intenzivne globalizacije unazad pola
vijeka, vladajua struktura identiteta bio je nacionalizam. (U ovom kontekstu
nacionalizam" nije shvaen u znaenju neobuzdanog patriotizma, nego kao
okolnost u kojoj ljudi izgrauju svoje bie, pripadnost i postajanje, prije svega
i uglavnom, u okvirima nacionalnog srodstva. Pojam nacionalnosti, odnosno
nacionalnog jedinstva blie je obraen u Poglavlju 7). Poput struktura proizvodnje i upravljanja, naini identiteta vremenom se mijenjaju. Kao to emo
pokazati u Poglavlju 7, globalizacija se odvija u tandemu sa meusobno se
odraavajui i snaei irokom promjenom vladajueg poretka identiteta od
nacionalizma prema pojaanom pluralizmu i polutanstvu.
Snage identiteta imaju uzrono znaenje u drutvenim odnosima. Identitet nije svodljiv na, ni u potpunosti rezultat sila geografije, proizvodnje i
upravljanja. Sigurno, porast nacionalizma kao ranije preovladujueg naina
identiteta snano je bio podran konkurentski dominantnim oblicima drutvenog prostora (teritorijalizmom), privrede (industrijskim kapitalizmom) i upravljanja (etatizmom). Ove etiri strukture imale su naglaeno paralelne logike
u ranijim vremenima. Isto tako, skorije pojave suprateritorijalnog prostora,
hiperkapitalistike proizvodnje i policentrinog upravljanja pogurale su savremeno okretanje prema vieznanim i polutanskijim identitetima. Ova etiri
razvitka su, takoe, uveliko komplementarni. Meutim, identitet ne moe biti
u potpunosti shvaen kao rezultat privrede, geografije i politike. Drutveno-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

147

psiholoki procesi imaju i sami svoje pokretake snage, a uzronost istovremeno djeluje u suprotnim smjerovima, sa identitetom vrsto sraslim s prostorom,
proizvodnjom i upravljanjem. Tako je nacionalizam pomogao popularizaciji
teritorijalizma, kapitalizma i etatizma u ranijim vremenima, dok se viestruki
i polutanski identiteti, u novije vrijeme, trude da nahrane sve veu globalnost,
hiperkapitalizam i policentrizam.
Okolnosti koje okruuju izgradnju identiteta podravaju globalizaciju na
tri osnovna naina. Prvo, nacionalno sopstvo" sutinski se gradi i odrava u
odnosu prema tuim drugima" unutar transsvjetskog carstva. Drugo, mnoge
nacije se djelimino razvijaju kao transplanetarne dijaspore. Tree, poveana
panja prema raznim neteritorijalnim identitetima (poput onih zasnovanih na
vjeri, rodu i rasi) sve vie podstie rast suprateritorijalnih drutvenih veza.
S obzirom na prvi od ova tri uticaja, esto se pogreno pretpostavlja
da nacionalni identiteti ostvaruju unutranji samorazvitak iz prvobitne sutine odreenog samodovoljnog teritorijalnog domaeg okruenja. Sigurno, pojedine osobenosti svake nacije njen jezik, njeni obiaji, njene umjetnosti,
njena osjeanja itd. u velikoj mjeri izrastaju iz lokalnih prilika. Meutim,
udruivanje tako osobenih oblika u veliki kolektivni nacionalni identitet nesumnjivo se dogaa u kontekstu irih svjetskih kontakata. Drugim rijeima,
inter-nacionalni odnosi obezbjeuju osnovnu pokretaku silu za izgradnju
samih nacija. Otuda, proces nacionalne izgradnje uvlai drutvene odnose u
carstva globalnog.
Nacionalni identiteti imaju nekoliko izrazitih internacionalnih osobina
(Scholte, 1995: 191-4; Scholte, 1996: 567-71). Na primjer, definicije nacionalnosti uvijek se oslanjaju na svojatanjima posebnosti i jedinstvenosti jedne grupe vis-a-vis ostatka ovjeanstva. Nacionalna sopstva" grade se u suprotnosti
sa spoljanjim drugima"; sadraj nacionalnog mi" oigledno je definisan
u odnosu prema stranom oni". Tako je devetnaestovjekovni imperijalizam
dosta radio da uvrsti nacionalizam u Zapadnoj Evropi. Doista, nacionalni
identiteti znaajno su izgraivani kroz iskljuivanje autsajdera" u ostatku
svijeta. Nacionalnost je sutinski pitanje privilegije unutar inter-nacionalne
oblasti. Pri tom, nacije su se uopte i pojavile i/ili odrale u kontekstu samozatitnih reakcija protiv napada izdaleka. Tako inter-nacionalna ratovanja, komercijalna rivalstva i kulturalna nametanja izazvala su mnoge nacionalistike
reakcije. U isto vrijeme, mnoge nacionalne kampanje su zavisile od podrke
internacionalnih pokrovitelja u irem svijetu. Na primjer, SAD sa svojom Monroe doktrinom podravale su nacionalna dokazivanja u Latinskoj Americi u
toku devetnaestog vijeka. Slino je boljevika Rusija promovisala nacionalne
projekte u Srednjoj Aziji u ranom dvadesetom vijeku. Japanski okupatori razvijali su nacionalne programe u kolonijama Jugoistone Azije u toku Drugog
svjetskog rata, Posljednjih decenija UN podravaju Timorane i druge narode
u njihovoj borbi za samoopredjeljenje.
Nasuprot mnogim intuicijama, dakle, afirmacija nacionalnih identiteta u
cjelini praktino ubrzava prije nego to usporava globalizaciju. Nacije samo

148

OKVIR ZA ANALIZU

gledaju ka unutra imajui na umu ciljeve svoje domovine do stepena u kojem istovremeno gledaju ka napolju okrenute irem (i eventualno globalnom)
svijetu. Nacionalnost i globalnost su u velikoj mjeri meuzavisne u oblasti
identiteta, u onoj mjeri u kojoj drava i globalnost sutinski uzajamno jaaju
u oblasti upravljanja.
Doista, mnoge nacije ire se planetom u obliku globalnih dijaspora (Cohen, 1997). Istaknuti primjeri ukljuuju Kineze i Palestince. Premda ove dijaspore grade svoje identitete u vezi sa posebnom teritorijalnom domovinom,
u stvari one postoje kao trans-svjetske mree. Dijaspore podstrekavaju globalizaciju svojim naporima da odre veze sa zemljom svog porijekla kao i
izmeu raznih predstraa irom planete. Tako, na primjer, dijaspora radnika-uvara sa Filipina igra svoju ulogu u produbljavanju globalnih finansija
velikim novanim poiljkama svojim zaviajnim ostrvima. U meuvremenu,
udruenja poput Svjetske unije slobodnih Rumuna doprinose globalizaciji
civilnog drutva.
Drugi podsticaji rastu transplanetarne povezanosti dolaze od afirmacije suprateritorijalnih identiteta. Izgradnja linih i grupnih veza u okvirima
ivotnog doba, klase, roda, rase, vjeroispovijesti i polne orijentacije sutinski nadilazi teritorijalno prebivalite, udaljenost i granice da bi obuhvatila
ljude rasprene irom Zemljine kugle. Na primjer, irenje svjetskih religija
prualo je znaajan podstrek prototipskoj globalizaciji iz ranijih epoha. Poetna globalizacija devetnaestog i ranog dvadesetog vijeka dobijala je zamah
od transsvjetske radnike klasne solidarnosti socijalistikih i komunistikih
internacionalaca, transsvjetske rasne solidarnosti pan-afrikanizma i bijelog
komonvelta i transsvjetske enske solidarnosti u prvom talasu feminizma. U
prilog ovim suprateritorijalnim identitetima, skorija ubrzana globalizacija dobija ohrabrenja od globalne kulture mladih i transsvjetskih izraavanja lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih identiteta, kao to je dalje
opisano u Poglavlju 7.
Na nekoliko naina, dakle, snage identiteta djeluju uporedo sa onima
koje su povezane sa proizvodnjom i upravljanjem kako bi promovisale znaajnu ekspanziju globalnih odnosa u savremenom drutvenom ivotu. Zauzvrat,
rast dijaspora i suprateritorijalnih solidarnosti putem globalizacije, zajedno
sa neprekinutim znaajem raznih oblika nacionalnosti, doprinosi promjeni
u vladajuoj strukturi identiteta od nacionalizma ka poveanom pluralizmu
i polutanstvu. Ovaj vid globalizacije i drutvene promjene potpunije e biti
istraen u Poglavlju 7.

Snage znanja u globalizaciji

Odmah do identiteta, drugi znaajan podsticaj globalizaciji dolazi iz oblasti
saznanja. Ovdje prihvaeno teorijsko gledite saglasno je sa onim kolama
drutvenog i politikog miljenja koje tvrde da nain na koji ljudi saznaju svoj

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

149

svijet znaajno utie na konkretne okolnosti toga svijeta. Zato se globalizacija

djelimino odvija zahvaljujui izvjesnim monim oblicima drutvene svijesti.
Okviri znanja imaju znaenje koje nije svodljivo na proizvodne snage, upravljanje i identitet. Ukratko, porast globalnosti ne moe se ostvarivati u odsustvu intelektualnih krugova koji ohrabruju takav razvitak.
Moderni racionalizam je opti oblik saznanja koji u velikoj mjeri podstie
irenje globalnog miljenja i, njegovim posredstvom, izrazitiji trend globalizacije (Boli i Thomas, 1999; Drori i dr., 2003). Ovaj sistem znanja ima etiri
glavne karakteristine osobine. Prvo, racionalizam je sekularan: on definie
stvarnost u okvirima materijalnog zemaljskog svijeta, bez osvrtanja na transcedentne i boanske snage. Drugo, racionalizam je antropocentrian: on shvata
stvarnost prije svega u okvirima ljudskih interesa, aktivnosti i uslova (prije
nego, na primjer, u okvirima ekolokih sistema). Tree, racionalistiko znanje
ima nauni" karakter: ono smatra da je pojave mogue razumjeti u okvirima jednostavnih nespornih istina koje se mogu otkriti strogom primjenom
objektivnih metoda istraivanja. etvrto, racionalizam je instrumentalan: on
pripisuje najveu vrijednost uvidima koji omoguavaju ljudima da djelotvorno
rijee neposredne probleme.
Kada sekularna, antropocentrina, nauna i instrumentalna racionalnost
gospodari kao preovlaujua struktura saznanja, ona tei da potini druge
oblike razumijevanja svijeta i djelovanja u njemu. Racionalizam uzdie jedan
nain stvaranja smisla" nad svim ostalim. Racionalisti spremno zanemaruju
estetiku, duhovnost, emocije i matu ili radije prihvataju ove i druge iracionalnosti" jedino ukoliko one dopunjavaju, unapreuju, ili barem ne ometaju
racionalno saznanje. Iracionalnost", sama po sebi, izgleda ne sadri nijednu
znaajnu istinu.
Doista, racionalizam je neka vrsta (sekularnog) vjerovanja. Racionalisti
smatraju da nauka omoguava ovjeanstvu da otkrije jednostavnu, konanu,
objektivnu istinu o svim pojavama. Ovo znanje moe se onda upotrijebiti da
prirodne i drutvene sile podredi ljudskim ciljevima. Nauno-tehnika racionalnost, otuda, omoguava ljudima da pobijede bolest, glad, siromatvo, rat
itd., i da, kao rezultat, uveaju potencijale ljudskog ivota.
Rezultati racionalistikog saznanja manifestuju se u svemu to se u modernom drutvu smatra razumnim". Na primjer, racionalizam je podstakao
moderne ljude da odvoje drutvo" od prirode" i da uz pomo naunih i tehnikih sredstava pokuaju da prirodne sile potine instrumentalnim ljudskim
ciljevima. Sekularni, antropocentrini, instrumentalni prorauni takoe obezbjeuju saznajne okvire za kapitalistiku proizvodnju i kult ekonomske djelotvornosti. Racionalistiki intelektualni krugovi, isto tako, naglaavaju snagu
objektivnig" sekularnog prava u modernim drutvenim odnosima i proetost
modernih organizacija (vlada, firmi, udruenja civilnog drutva, kola, bolnica i tako dalje) birokratijom. Racionalizam, osim toga, podstie proizvodnju
naunog znanja na univerzitetima i institutima.

150

OKVIR ZA ANALIZU

Kao i svaka drutvena struktura, i racionalizam je proizvod istorije. On

nastaje u posebnim vremenima i mjestima, u posebnim okolnostima. Istina,
primjere sekularnog, antropocentrinog, naunog i instrumentalnog miljenja
moemo nai u raznim predmodernim kontekstima. Meutim, racionalistika
drutvena struktura koja sistematski marginalizuje druge oblike znanja odlika je modernog drutva. Racionalizam se najprije uvrstio u takozvanom
prosvjetiteljstvu" koje se razvilo u oblasti sjevernog Atlantika u osamnaestom vijeku. Prosvjetiteljsko miljenje skinulo je oznaku znanja" sa mita,
vjere i drugih tradicionalnih" naina razumijevanja. Kasnije se racionalizam
rairio, posebno putem kolonijalizma i neformalnog imperijalizma, u sve krajeve planete Zemlje.
Racionalistiko miljenje ohrabruje rast globalnosti na nekoliko optih
naina. S jedne strane, ova struktura znanja postavila je ideacionalnu osnovu
za glavne materijalne uzroke globalizacije. Povjerenje kapitalistike proizvodnje u racionalistiko znanje ve je zabiljeeno. Pri tom, racionalistiki okviri
prava i institucionalnih organizacija formiraju pozadinu zakonskih okvira koji
potpomau globalizaciju.
Drugi podsticaji kreiranju globalnih drutvenih prostora dolaze iz logikc
samog racionalizma. Na primjer, sekularizam racionalizma ohrabruje ljude
da konstruiu cjelinu" svog postojanja u zemaljskim okvirima prije nego,
recimo, u boanskim okvirima. Doista, prije esnaestog vijeka mape" svijeta" jednako esto su prikazivale odnose izmeu ljudi i bog(ov)a koliko i neko
zemaljsko carstvo. Za sekularistike intelektualne krugove, istina dolazi u
obliku zemaljskih zapravo, globalnih principa koji nadilaze posebnosti lokalnog i favorizuju ljudski rod bez obzira na teritorijalne razdaljine i granice.
Mnogi znaajni podsticaji globalizaciji potiu stoga iz napora da se otkriju
transplanetarne realnosti. Ova potraga motivisala je takozvane istraivae"
iz ranijih vremena, a motivie i globalne putnike novijih generacija. Racionalizam ohrabruje vjerovanje da ljudi mogu poveati svoje znanje kada pristupaju
zemaljskom svijetu i razumiju ga u njegovoj cjelini. Globalizacija moe biti
shvaena, djelimino, kao traganje za sekularistikim svetim gralom (sveti
gral legendarna udotvorna zdjela od jaspisa iz koje je Hrist jeo na posljednjoj veeri i u koju je Josip iz Arimateje prikupio njegovu krv u momentu njegovog raspea -- prim. prev).
U meuvremenu, racionalistiki antropocentrizam usmjerava drutvenu
svijest prema prostoru okupiranom ovjeanstvom, naime, prema planeti Zemlji. Prema antropocentrikom stanovitu, kosmos je shvaen ne kao metafiziko carstvo bogova, niti kao biosfera meuzavisnih oblika ivota, niti kao
lokalizovana oblast posebnog plemena. Radije, racionalistiko oko se fokusira
na prostor homo sapiensa, to jest na planetu kao jedinstveno mjesto. Ovo shvatanje Zemlje kao ljudskog doma usred vasione, takoe, omoguuje sredinju
mentalnu orijentaciju u prilog globalizacije.
Racionalistiki scijentizam i instrumentalizam takoe doprinose globalizaciji. Nauno znanje je neteritorijalno: istine koje se otkrivaju objektiv-

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

151

nim" metodom su smisaono vrijedne za svakoga, na svakom mjestu i u svako

vrijeme na Zemljinoj kugli. Ova objektivistika orijentacija moe da hrani
oekivanja da odreeni proizvodi, propisi, tehnologije, umjetniki rodovi i
slino mogu da se primijene irom planete. U meuvremenu, teritorijalizam
(posebno prepreke dravnih granica) esto protivrjee utilitarnim pojmovima
djelotvornosti. Na primjer, instrumentalistika logika glavne ekonomske analize smatra da teritorijalnu udaljenost treba prevladati i da teritorijalne granice treba ukinuti da bi se obezbijedila najproduktivnija svjetska podjela rada.
Dakle, na vie naina, racionalistiko miljenje podstie razvoj globalne
imaginacije i razne transsvjetske materijalne djelatnosti (komunikacije, trita, putovanja itd.) koja podupire globalno miljenje. Ve vije stotine godina, prosvjetiteljski intelektualni krugovi, u velikoj mjeri, suprotstavljaju se
teritorijalnoj podjeli drutva. Kao to je jezgrovito primijetio Martin Albrow:
Razum ne poznaje teritorijalna ogranienja" (1996: 32).

Zakljuak
Ukratko, stanovite prihvaeno u ovoj knjizi objanjava globalizaciju kao rezultat viestruke dinamike drutvenih odnosa. Ne unapreuje globalizaciju
svaki zamah proizvodnje, upravljanja, identiteta i saznanja. tavie, neki uslovi u odreenim drutvenim ambijentima vie doprinose velikom irenju transplanetarne povezanosti nego neki drugi: na primjer, promet Njujorke berze
u odnosu prema dohocima farmi u Uzbekistanu. Meutim, ravnotea snaga
u savremenom drutva snano podstie pojavljivanje jo globalnijeg svijeta.
Doista, gore prikazano objanjenje globalizacije ukazuje na to da nije
vjerovatno da e porast transplanetarnih veza meu ljudima biti zaustavljen u
doglednoj budunosti. Razne pokretake snage kapitalizma, drava i drugi obIici kontrole, nacionalne i druge konstrukcije identiteta, kao i racionalizam, duboko su ukorijenjeni u mnogim segmentima savremenog drutva, ukljuujui i
njegove najmonije slojeve. Ujedinjene, ove snage proizvode ogroman zamah
u korist globalizacije. Bez sumnje, kao to je posebno naglaeno u treem dijelu ove knjige, kreatori politike, kao i graani uopte, imaju velike mogunosti
da utiu na brzinu, pravce i posljedice rastue globalnosti. Meutim, teko je
shvatiti kako bi politika akcija mogla zaustaviti, a kamoli okrcnuti unazad,
monu kombinaciju snaga koje su upravo udruene u poduhvatu rekonfiguracije drutvenog prostora. Izgleda da bi jedino mogua sistemska ekoloka
nesrea mogla da stane na put postojanoj zamanoj globalnosti i znaajno
uznapredovaloj globalizaciji u periodu koji je pred nama. Ovdje predstavljeni
prikaz globalizacije, prema optem priznanju, prilino je sloen. On objanjava savremenu globalizaciju u okvirima uzajamnih odnosa izmeu etiri vida
kapitalizma, pet pojavnih oblika drave i drugih vrsta upravljanja, tri osobine
nacionalnih i drugih identitetskih konstrukcija i etiri smisla racionalistikog
saznanja. Ovakav pristup optuuje zahtjeve konvencionalne drutvene nauke

152

OKVIR ZA ANALIZU

za krtarenje. Zato, neki kritiari mogli bi da prigovore, ne objasniti globalizaciju mnogo jednostavnije kao rezultat jednog glavnog uzroka kao to je
tehnologija, ili mo SAD, ili kapitalizam, ili kulturalni imperijalizam?
Pokretake snage globalizacije
Kapitalistika proizvodnja
Globalna trita za poveavanje obirna prodaje i unapreenje privrede
Globalno proraunavanje cijena i poreskih olakica radi poveavanja profita
Globalni izvori za smanjivanje trokova proizvodnje
Suprateritorijalna roba za poveavanje puteva akumulacije
Kontrola
Provizija dravnih agencija za infrastrukturu radi jaanja globalnih veza
Dravna liberalizacija prekograninih transakcija
Zakonske garancije svojinskih prava nad globalnim kapitalom
Postavljanje i rast transsvjetskih mehanizama upravljanja
Transplanetarna standardizacija tehnikih pojedinosti, zakonski propisi i
administrativne procedure
Izgradnja identiteta
Nacionalni interesi" konstituisani u odnosu prema tuim drugima" u globalnom carstvu
Afirmacija raznih nacionalnih identiteta kroz transplanetarne dijaspore
Afirmacija raznih neteritorijalnih identiteta kroz transsvjetske mree
Racionalistiko saznanje
Sekularistike konstrukcije drutvenog svijeta u okvirima planete Zemlje
Antropocentrika orijentacija prema planetarnom domu ljudskih bia
Nauni pojmovi objektivne istine sa transplanetarnom valjanou
Instrumentalistika djelotvornost argumenata protiv iacionalnih" teritorijalnih podjela

Ovdje prihvaeno gledite jeste u tome da su jezgrovite formulacije pojava razmatranih u prvoj polovini ovog poglavlja pojednostavljene i da zanemaruju vie nego to je dopustivo. Stenografska uporeenja tee da ponude
visoko parcijalna objanjenja i iluzome stupnjeve prorokih moi. Stavie, u
okvirima odnosa teorijapraksa, politike i radnje zasnovane na prekomjerno
uskom razumijevanju globalizacije mogu da proizvedu sutinsku tetu zbog
izostavljanja. Tako, na primjer, politika borba globalizacije sa stanovita kao
to su liberalizam i marksizam esto je izazivala znaajno kulturalno nasilje,
ma koliko nenamjerno, jer su se ove teorije uputale u rasprave o identitetu i
saznanju. U meuvremenu su konstruktivistike teorije u optem smislu bile

OBJANJENJE GLOBALIZACIJE

153

nedovoljno osjetljive na odnose moi u drutvenoj hijerarhiji, dok relativna

ekonomska nepismenost postmodernistikih pristupa moe imati nesrene posljedice po materijalno blagostanje.
Naprotiv, sloenije objanjenje koje je oprezno u odnosu na zamrenu
kombinaciju viestrukih snaga moglo bi ohrabriti odrivije pozitivne politike
u prilog globalizaciji. Doista, kritiki uvod" u ovu knjigu zamiljen je tako da
promovie bezbjednije, pravinije i demokratskije pravce globalizacije. Gore
razvijen pristup postojano baca svjetlo na nesigurnost, nejednakost i marginalizaciju u dosadanjoj globalizaciji, s nadom u unapreenje buduih globalizacija koje bi ograniile ili, jo bolje, prevladale ova nasilja.
Naravno, neki itaoci e nai da je ova kritika teorija nedovoljno radikalna, ili da je radikalna na pogrean nain. Na primjer, eko-centrini mislioci i
aktivisti mogu prigovoriti da ovdje prihvaen pristup poklanja nedovoljno panje globalizaciji kao procesu unitavanja ivotne sredine. Feministi mogu da
tvrde da rodni odnosi treba da imaju vanije mjesto nego to ga imaju u ovom
izvjetaju. Uroenici mogu smatrati da je ovdje razvijena teorija globalizacije
jo jedan vid manifestacije imperijalizma zapadnjako-modernistiko-racionalistikog saznanja. Teisti mogu odbaciti sekularistiki karakter same teorije
i njen propust da se domogne mogunosti koje globalizacija nudi duhovnom
preporodu. Anarhisti bi mogli da kau da argument nedovoljno izaziva ono
to sami smatraju unutranje ugnjetakom prirodom drava i drugih oblika
birokratskog upravljanja.
Kao to je poznato, kao i svaka teorija, ovaj izvjetaj otjelovljuje i podrava odreene interese i vrijednosti. Ovaj pristup pokuava da bude ekoloki
svjestan budui da glavno zanimanje posveuje drutvenim problemima. On
se trudi da promovie rodnu osjetljivost, ali takoe poklanja panju i drugim
drutvenim hijerarhijama kao to su klasne, kulturne i rasne nejednakosti.
Argument pokuava da bude promiljeno racionalistiki: to jest da to vie
uvea emancipatorske mogunosti modernog znanja ne zaboravljajui da modernost ima i tendencije u praveu ekoloke destrukcije, birokratskog ugnjetavanja, duhovnog vakuma i zabaurivanja drugih svjetova ivota. Teistima i
anarhistima moemo odgovoriti, bilo im po volji ili ne, da autor ima sekularistiko gledite i vjeru u mogunosti zakonske javne regulacije radi poboljanja
ljudskih prilika. Teorija ne moe a da se ne oslanja, bar djelimino, na politiku
teoretiara.