Dravni sabor srednjovjekovne Bosne, Mihailo Dini

Za dravne sabore u Bosni obino je upotrebljavan naziv stanak, a u izvorima se esto

susree i naziv sva Bosna.
Sva Bosna, sav rusag bosanski, ponekad krae samo Bosna ili rusag bosanski, to je, ako se ne
radi o samoj zemlji ili dravi, vlastela koja okupljena na stanku odluuje sa vladaocem o
dravnim poslovima.
O tehnikoj strani funkcioniranja stanka malo se odreenog moe rei. U redovnom prilikama
stanak je sazivao vladar, pismenim pozivom upuenim pojedincima, moda samo
najistaknutijim koji su objavljivali poziv na stanak svojoj podrunoj vlasteli. Za vrijeme
nereda, kada se radilo o zbacivanju vladaoca i biranju novog, inicijativu za sazivanje vlastele
uzimali su oigledno najuticajniji meu njima, kao npr. Hrvoje Vuki 1404. godine.
Stanak je odravan u raznim mjestima. To su mjesta gdje se nalazio dvor vladara, Milo,
Milodrae, Bobovac, Jajce itd.
Nije poznato da li je postojalo neko odreeno vrijeme kada se stanak sazivao. Najvei broj
poznatih dokumenata pada u proljee, u aprilu i maju. Bilo je stanaka koji su odrani i u
drugim mjesecima, prema tome kako su prilike iziskivale.
Nain rada stanka nije nigdje blie opisan. Neki su stanci, naroito oni u nemirnim
vremenima s poetka 15. stoljea, bili burni ii na njima su se deavale nemile scene. Ne moe
se utvrditi da su odluke stanka pismeno redigovane. Znamo iz vie sluajeva, da su vladari, na
osnovu zakljuaka stanka, izdavali povelje.
Uesnici na stanku
Izvori nam obino daju dosta neodreene podatke o uesnicima na dravnom saboru. Inae se
u domaim poveljama kao uesnici stanka navode vlastela i velmoe, velmoe rusaga
bosanskog, vlastela i velmoani kraljevstva itd. U latinskim i talijanskim spomenicama
stanak je oznaen kao skup barona Bosne.
Stanak u Bosni je od savremenika smatran u prvom redu kao skup u kojem vlastela uzima
uea. Sva vlastela bosanska, pa ak i vlastelii, imali su prava linog uea na stanku.
Ipak na stanak je dolazila samo najistaknutija vlastela, ija bi rije mogla neto znaiti. Oni su

sa sobom vodili i jedan dio vlastele sa svoga podruja, koja je najvie sluila kao sjajna
pratnja da pokae njihov znaaj i mo, nego da lino uestvuje u raspravljanju dravnih
poslova. U redovnim prilikama vladar je sazivao sabor i rukovodio njegovim poslovima.
lanovi dinastije kao takvi izgleda nisu svi uzima uea u radu sabora.
Na stanak su nekad dolazili i predstavnici stranih drava, ne kao njegovi redovni lanovi, ve
kao neka vrsta posmatraa i osoba koje su obavjetavale o poslovima koji su se njih ticali.
Osim vlastele, na saboru po pravilu uestvuju i predstavnici crkve. Bosna je po ovom pitanju
izuzetak. Predstavnici katolike crkve nisu uzimali uea na saboru, katoliki buskup je
sredinom 13. st. potisnut u akovo. Slina je situacija bila i sa pravoslavnom crkvom. Od
1373. na elu pravoslavnih u Bosni nalazio se mitropolit sa sjeditem u Mileevu. Ali on je i
dalje ostao zavisan od patrijarije u Pei. To je nesumnjivo oteavalo ulazak predstavnika
pravoslavne crkve u bosanski sabor. Ni katolika ni pravoslavna crkva nisu mogle postii za
svoje predstavnike pravo da sudjeluju na stanku u prvom redu zbog uticajne bosanske
crkve, povlatene i podupirane od strane monog plemstva, a posebno od centralne vlasti.
Iako se uticaj bosanske crkve na dravne poslove snano osjea, ona nije preko svojih
zastupnika uzimala direktno uee u radu stanka.
O svjedocima bosanskih povelja
U bosanskim poveljama svjedoci igraju izrazito znaajnu ulogu. Pojedinac na bosanskim
poveljama, ne svjedoi samo u svoje ime, nego zastupa svoju rodbinu. Svjedoci su obino
uzimani iz razliitih dijelova drave, i to je naglaavano u poveljama. (primjeri od 14.- 19.)
Ima, meutim, i dosta povelja izdatih iz bosanske dvorske kancelarije u kojima se ne navode
svjedoci, niti se spominje da je vlastela imala udjela u njihovom izdavanju. Tu se obino radi
o sitnim poslovima koji se tiu samo vladara i gdje stanak nije morao dati svoj pristanak.
Dosta slobode u izdavanju povelja pokazuje Tvrtko I, nakon to je uspio savladati otpor
vlastele i ojaati svoju vlast.
U bosanskim poveljama se, osim svjedoka, esto javljaju i pristavi. Njima je A. Solovjev dao
veliki znaaj. Javljaju se obino po dva pristava, pristav od dvora i pristav od
vladanija.

Stanak i popunjavanje bosanskog prijestolja

Vrhovna vlast u Bosni odravala se kroz sve vrijeme od bana Matije Ninoslava u jednoj
porodici. Zanimljivo je da nijedan od bosanskih vladara u svojim poveljama ne spominje
prijestolonasljednika. Za neke od bosanskih vladara saznajemo uopte prvi put kada su doli
na prijesto. To je injenica koja ukazuje da se jedan karakteristian sistem nasljeivanja nije
mogao ukorjeniti u Bosni. Jedan od naina da vladar pripremi nasljenika je ustanova
savladarstva i mladoga kralja. Prilike u Bosni nisu dozvoljavale da se ova ustanova udomai u
njoj, oigledno zbog snanog utjecaja vlastele.
Stanak i krunisanje vladara
Akt krunisanja vladara spadao je u djelokrug dravnog sabora u svim zemljama. Tako je bilo i
u srednjovjekovnoj Bosni. Mada nam nije poznato kako su tekli svi sluajevi krunisanja
bosanskih kraljeva, ipak imamo dovoljno podataka da se ono nije obavljalo bez stanka i
bosanske vlastele. Pri tome treba razlikovati dva momenta. Ako se radilo o obinom
krunisanju, da ga tako nazovemo, poslije izbora, ono je slijedilo kao logina posljedica samog
izbora, i stanak po svoj prilici nije morao donositi posebnu odluku da li e se ono izvriti ili
ne. Morao je samo raspravljati kada e se, gdje i kako sveanost obaviti. Kada je bilo u
pitanju krunisanje novom krunom, kao u sluaju kralja Tomaa, koje je znailo preokret u
unutranjoj i vanjskoj politici, plemstvo je moglo intervenisati i omesti ga, ako nije
odgovaralo njegovim interesima i tenjama.
Stanak i vlasteoske batine
Oduzimanje vlasteoskih posjeda, u redovnim prilikama, nije mogao vriti sam kralj bez
pristanka vlastele. Vlastela ima pravo da uva odravanje batinskog poretka. Prema tome
obdarivanje i liavanje vlastele posjeda, kao uostalom i svaka briga oko toga da se ne narui
batinski vlasteoski poredak, spadala je u pravo ne samog vladara, ve i sve Bosne.

Ukupan pogled na ulogu stanka

Uloga stanka i njegov uticaj na dravne poslove u Bosni zavisili su od odnosa snaga vladara i
vlastele. Bilo je mnogo faktora koji su mogli dovoditi do izvjesne oscilacije u tim odnosima.
Preokret u odnosima snaga vlastele i vladara nastupio je u prvoj polovini 13. st. kada je
Bosna trebala izdrati teke borbe sa da odbrani samostalnost od Ugarske i katolike crkve.
Njena ogromna snaga leala je u vlasteli. Tokom 13. st. bosanska vlastela je stekla veliki
utjecaj, ona sudjeluje u sklapanju ugovora sa susjedima, imala je izvjesnog utjecaja i pri
odreivanju linosti iz dinastije Kotromania koja e doi na prijesto, mada je tu moglo doi i
do utjecaja sa strane, iz Ugarske. Sasvim je prirodno da je rastom ugleda vlastele, rastao i
znaaj stanka. Sve funkcije stanka izbijaju mnogo jasnije na vidjelo i to u znatno
potenciranom obliku. Vladar je u potpunoj zavisnoti od vlastele.
Posljednje etiri decenije bosanske samostalnosti pokazuju izvjesno jaanje centralne
vlasti. Razlozi za jaanje vladarske vlasti leali su u unutranjim i spoljnim prilikama Bosne.
Poslije smrti hercega Hrvoja(1416) Hrvatinii gube svoj raniji znaaj. I Pavlovii su
postepeno potisnuti u pozadinu. Jedino mo Kosaa raste i dalje, ali njihova oblast, ako ne
formalno, stvarno izlazi iz okvira bosanske drave, tako da ova smanjena postaje
kompaktnija. Stanak gospode bosanske pod novim okolnostima nema nekadasnju vanost. On
zadrava i dalje sve osnovne pretpostavke, ali se njegova uloga normalizuje. On ne smjenjuje
vie vladare, a kod popunjavanja prijestolja, ne vri vie izbor linosti u pravom smislu, ve
daje samo svoju saglasnost. Na stanku se i dalje raspravljaju najvanija pitanja unutranje i
vanjske politike.