Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoki fakultet u Zenici

Munira Kavazovi

Obiljeja inkluzivne nastave

Seminarski rad

Zenica, 2015.
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoki fakultet u Zenici

Munira Kavazovi
Indeks br. 2590/12; redovni student
Odsjek za predkolski odgoj i obrazovanje

Obiljeja inkluzivne nastave

Seminarski rad

Predmet: Didaktika
Mentor: Doc. dr. Izet Pehli

Zenica, novembar 2015.

UVOD
Inkluzivno obrazovanje danas je nezaobilazan termin u strunoj literaturi koja obrauje teme
pedagogije i rada sa osobama sa posebnim potrebama. Glavna premisa ovog pristupa je
davanje jednakih ansi za sve sudionike obrazovnog procesa. Kako je sam pojam inkluzivnog
obrazovanja dosta irok, moe mu se pristupiti sa razliitih strana, pa tako, ukoliko bismo
htjeli obraditi ovaj pristup u potpunosti, smatramo da bi bili preopirni, te da ne bi uspjeli na
najbolji nain interpretirati glavne odlike ovog pristupa. S toga u radu emo obraditi glavna
obiljeja inkuzivnog obrazovanja, onako kako ih mi vidimo, a stavove emo nastojati
potkrijepiti relevantnim izvorima.
Prije nego ponemo govoriti o glavnim obiljejima, mislimo da je relavantno da ukratko
spomenemo kako se kroz historiju mijenjala drutvena svijest spram osoba sa posebnim
potrebama, o tome kako su bili percipirani, kako se ophodilo prema njima, te kako su bili
stigmatizirani i getoizirani, institucionalno, pa ak i nominalno, na nain da se samim
terminima kojima su se oznaavale osobe koje su imale psiho-fizike smetnje u razvoju
umanjivao njihov znaaj za drutvenu zajednicu. Kako Ceri i Ali (2005) navode, ljudi su od
samih zaetaka civilizacije imali izgraene stavove prema osobama sa posebnim potrebama, a
koji su primjetno bili humaniji kako se civilizacija razvijala. Tako ovi autori govore o
poetnom, surovom odnosu spram ovih osooba spominjui antiku Grku i Spartu gdje je
preduslov za obrazovanje bilo zdravo i razvijeno tijelo, tako da su roditelji imali pravo, a ak
su bili i podsticani da djecu sa nezdravim tijelom ubijaju. U srednjem vijeku, svetenstvo je
proklamiralo da su osobe sa psiho-fizikim smetnjama takve zbog demonske opsjednutosti.
Ipak, u srednjem vijeku, Crkva je bila ta koja je pruila institucionalni smjetaj za ove osobe,
ali tu su bile zadovoljene samo njihove osnovne potrebe za hranom, i sl. Autori navode da
znaajnijih promjena u drutvenoj svijesti po ovom pitanju nije bilo do vremena poznatog
pedagoga i humaniste J. A. Komenskog koji je ivio i radio u 17. st., a koji je
svojim progesivnim idejama najavio puteve u sferi strunog i obrazovnog djelovanja
(Ceri, H. i Ali, A., 2005, str. 11).
Tako pristup u radu sa ovim osobama se kretao od medicinskog modela preko modela deficita
do sadanjeg socijalnog modela koji je
prvi istinski otvorio pitanje drutvene odgovornosti i intervencije, naglaavajui
potrebu mijenjanja dominirajuih uvjerenja, vrijednosti i stavova. (Ibid., str. 20)
Danas su donesene razliite povelje, konvencije i deklaracije najznaajnijih svjetskih i
dravnih organizacija koje garantuju, izmeu ostalog, jednaka prava, mogunosti i uslove
obrazovanja za sve pojedince koji su ukljueni u obrazovni proces.
1

GLAVNA OBILJEJA INKLUZIVNOG OBRAZOVANJA

Inkluzivno obrazovanje ima nekoliko znaajnih karakteristika koje odlikuju ovaj pristup u
radu sa djecom, odnosno pojedincima sa posebnim potrebama, ali emo se mi ograniiti samo
na njih pet:
Otklanjanje svih oblika diskriminacije u obrazovnom procesu,
Razvijanje meusobnog potovanja i empatije uesnika obrazovnog procesa,
Uklanjanje fizikih i drugih prepreka za ravnopravno sudjelovanje u svim uslovima
rada kole,
Potreba ireg drutvenog angamana i
Kontinuirani rad na unapreenju ovog pristupa.