Wilbur Smith

LOVCI NA
DIJAMANTE

The Diamond Hunters 1971

by Wilbur Smith

Posveujem ovu knjigu mojoj eni, neprocjenjivo blago mog ivota, s

beskrajnom ljubavlju i iskrenom zahvalnou, blagoslovena za sve godine
naeg zajednikog ivota.

LOVCI NA DIJAMANTE

Nairobi su stigli s tri sata zakanjenja i kad je napokon Boeing na

interkontinentalnom letu sletio u London, unato etiri dupla whiskyja Johnny
Lance je bio odspavao tek nekoliko kratkih tura, i to loe. Osjeao se kao da su
mu bacili aku zemlje u oi. Na kraju, nakon zamornog pregleda putovnica,
pojavio se u ekaonici meunarodne zrakoplovne luke Heathrow loe volje.
Londonski agent tvrtke Van Der Byl Diamonds bio je tamo i ekao ga.
Ugodno si putovao, Johnny?
On gunajui odgovori: Kao da sam skoknuo do pakla.
Posluilo ti je kao priprema. Agent se nasmija.
Njih su se dvojica odavno znali i svata su zajedno proivjeli. I Johnny se nasmija, no
nevoljko.
Jesi li mi sredio hotel i automobil?
Dorchester i Jaguar. Agent mu prui kljueve automobila. A rezervirao sam ti i
povratni let za Capetown. Dva mjesta, sutra naveer u devet. Karte su na recepciji hotela.
Bravo. Johnny gurne kljueve Jaguara u dep kaputa od kamira i uputi se prema
izlazu. Zna li gdje je Tracey van der Byl?
Agent slegne ramenima. Otkad sam ti posljednji put pisao, nestala je, doslovce kao da
je u zemlju propala. A ne uspijevam niti zamisliti odakle bi je mogao poeti traiti.
Divno, doista prekrasno. Johnny je bio ljut. Stigli su na parkiralite. To znai da u
krenuti od Benedicta.
Stari zna za Tracey?
Johnny odmahne glavom. ovjek je bolestan, nisam mu nita rekao.
Evo tvog auta. Agent se zaustavio pred sedefastim Jaguarom. Ima li vremena za
jedno pie, Johnny?
Naalost, ovoga puta ne. Johnny je sjeo za upravlja. Moda sljedei put.
Raunam na to. Agent pozdravi i ode.
Kad je Johnny stigao do nadvonjaka Hammersmith, vlana i tmurna veer ve se bila
spustila, a kad je uao u labirint etvrti Belgravia, nekoliko se puta izgubio prije no to je
pronaao neugledan ulaz u dvorite iza trga Belgrave. Parkirao je.
Od posljednjeg puta kad je bio tu obnovili su proelje kue ne tedei novce. Njegov
se izraz lica promijeni, iskrivi usne. Taj se dragi Benedict nije ba previe trudio da zaradi
novce, ali se oito svojski trudio da ih potroi. U kui su svjetla bila upaljena. Udari snano
nekoliko puta bronanim zvekirom. Unutra je odjekivalo kao da je kua prazna i uinilo mu
se da u tiini koja je uslijedila uje apat glasova iza navuenih zavjesa. Opazi i jednu sjenu.
Prieka tri minute, a onda se odmakne od vrata, stane nasred dvorita i pone vikati:
Benedicte van der Byl, prokletstvo! Brojim do deset, nakon ega u nogom razvaliti
ova vrata! Udahne i nastavi vikati: Ja sam, Johnny Lance, Benedicte! I zna da uvijek
uinim ono to kaem!

Vrata se ponu otkljuavati gotovo istog asa i on uleti unutra irom ih otvorivi
udarcem ramena. Ne obrati panju na Benedicta, koji je bio iza vrata jo uvijek drei
rukom kvaku, ve krene pravo prema dnevnom boravku.
Benedict potra za njim. Dragi Boe, Lance! Ne moe ui tamo unutra!
Johnny jedva da ga je i pogledao. Zato ne? Stan je ionako u vlasnitvu tvrtke, a ja
sam predsjednik uprave.
Prije no to je Benedict stigao odgovoriti, on je ve uao kroz vrata. Jedna djevojka
pokupila je odjeu s poda i gola potrala prema vratima spavae sobe. Druga je na brzinu
navukla kaftan dug do glenja i pogledala Johnnyja sa srditim izrazom na licu. Kosa joj je
bila raupana i kruti su joj uvojci oko glave oblikovali grotesknu aureolu.
Lijepa zabavica, kako vidim. Johnny baci pogled na projektor na nonom ormariu
uz krevet, zatim na platno rastegnuto na suprotnom zidu. S filmiima i svime.
Djevojka upita: Jesi li drot?
Zbilja ima potplat umjesto obraza, Johnny Lance. Benedict van der Byl stajao je
pored njega i jo je vezivao pojas svilenog ogrtaa.
Djevojka opet upita: Je li drot?
Benedict je umiri: Ne. Radi za mog oca. Ta reenica kao da mu je vratila
samopouzdanje. Ispravi se cijelim tijelom i, proavi desnicom kroz dugu crnu kosu,
produi: tovie, zapravo je njegov sluga. I razvueni glas opet je postao glupo
izvjetaen.
Johnny se okrene prema njemu, no obrati se, ne gledajui je, djevojci: Gubi se, droljo.
Pridrui se prijateljici.
Djevojka je oklijevala. Brii! Johnnyjev glas bio je praskav poput vatre od suharaka.
On i Benedict sada su stajali suelice jedan drugome. Bili su iste dobi, neto preko
tridesete, i obojica su bili visoki i tamnokosi, a svejedno nisu mogle postojati dvije
meusobno razliitije osobe. Johnny je bio irokih ramena, uskoga struka i bokova te sjajne,
od pustinjskoga sunca preplanule puti. Oris velike i izboene vilice bio je istaknut i jasan, a
njegove su oi bile oi ovjeka naviklog da promatra iroke obzore. U glasu su mu
odzvanjali svi akcenti jezika koji se govori tamo dolje.
Gdje je Tracey?
Arogantno hinei iznenaenje, Benedict podigne obrve. Bio je blijedo maslinaste puti
jer ve mjesecima nije stupio nogom u Afriku, pa je izgubio ten. Usne su bile jako crvene,
gotovo kao da su naminkane, a klasine crte lica bile su oteale pretjeranom debljinom.
Imao je male mlohave depie pod oima, a mekan i ugodan svileni ogrta nije uspijevao
prikriti gojaznost tijela osobe odane vie jelu i piu no kretanju i vjebi.
Ljepotane moj, a to te to vraga navodi na pomisao da ja znam gdje je moja sestra?
Ne vidim je ve tjednima. Johnny mu okrene leda i proe sobom. Priblii se jednoj slici na
suprotnom zidu. Soba je bila puna djela dobrih junoafrikih slikara, od Alexisa Prellera i
Irme Stern do Tretchikoffa: neobina mjeavina tehnika i stilova, ali netko je bio uvjerio
Staroga da se radi o izvrsnom ulaganju. Napokon, Johnny se opet okrene prema Benedictu.
Promotri ga kao to je promotrio slike, usporeujui ga s gipkim sportaom kakav je mladi
van der Byl bio do prije nekoliko godina.
U svom je sjeanju imao sliku Benedicta kako skladno poput leoparda tri po zelenom
igralitu pred dupke punim gledalitem i kako nezaustavljivo, uzdignute glave, slijedi iroki
i streloviti let ovalne lopte da bi je naposljetku uhvatio u toci pada i krenuo opet u polje
gradei igru.
Prozbori gotovo sikui: Deblja se, ampione.

Benedictu od srdbe navre krv u obraze, koji pjegavo pocrvene. Zarea: Gubi se, iz
ovih stopa!
Iz ovih stopa, naravno. No prvo e mi rei o Tracey.
Ve sam ti rekao, ne znam gdje je. Kurva se negdje. Chelsea, pretpostavljam.
Johnnyja smjesta obuzme drhtaj bijesa, ali se obuzda.
Odakle joj novac, Benedicte?
Ne znam... Stari... Johnny ga odmah prekine: Od Staroga dobija tek deset funta
tjedno, a prema onome to sam uo, ona troi i rasipa.
Nebesa, Johnny! Benedictov glas postao je pomirljiv. Ne znam. Ne tie me se,
uostalom... Moe biti da joj Kenny Hartford...
Johnny ga opet nestrpljivo prekine. Kenny Hartford ne daje joj ama ba nita. Tako su
se dogovorili kad su se rastali. Sada, elim znati tko joj plaa ta putovanja u zaborav. I onda,
pizdo od brata, ne zna ba nita o tome?
Benedict je sada bio ve uvrijeen. Ja? Dobro zna da ne umiremo od ljubavi jedno za
drugoga.
Moram li ti ba sve do kraja odslovkati? No dobro. Stari umire, ali nije izgubio ni
mrvu svog potpunog prezira za svaki oblik slabosti i poronosti. Ako Tracey bude postala
drogirana beskunica, onda e se moda naem vrlom Benedictu ukazati iznimna prilika da
opet bude u milosti staroga oca. Stoga, za njega bi bilo izvrsno ulaganje izvadi li sada koju
tisuu funta i poalje Tracey u pakao. Udalji li je nepovratno od oca... i svih onih lijepih
milijunia. Benedict provali: Tko je ikada govorio o drogi?
Johnny stane pred njega. Ja sada govorim o njoj. Benedicte, ti i ja imamo jedan mali
nerijeeni raun i bio bi mi veliki uitak razbiti te da vidim kako funkcionira tvoj unutarnji
sklop. Dugo je prodorno gledao Benedicta, sve dok ovaj, i dalje se poigravajui pojasom
ogrtaa, nije oborio pogled.
Gdje je Tracey, Benedicte?
Isuse Boe, ne znam!
Sporim korakom Johnny se pribliio projektoru i uzeo jedan kolut s oblinjeg nonog
ormaria. Odmotao je nekoliko metara trake i pogledao ju prema svjetlu. S izrazom gaenja
primijeti: Draesno.
Benedict zarea: Ostavi to!
Ti zna to Stari misli o ovim svinjarijama, zar ne?
Benedict u tren problijedi. Ne bi ti vjerovao.
Oh, vjerovao bi mi, itekako. Johnny baci kolut na noni ormari i okrene se opet
prema njemu. Uvijek vjeruje onome to kaem jer mu nikada nisam lagao.
Benedict je oklijevao. U jednom trenutku uzrujanim pokretom nadlanice obrie usne.
Ne vidim je vie od dva tjedna. Posljednji put ivjela je u iznajmljenom stanu u etvrti
Chelsea, u ulici Stark. Na broju dvadeset i tri. Dola me posjetiti.
Kako to?
Trebao joj je novac. Posudio sam joj nekoliko funta.
Nekoliko?
No dobro, nekoliko stotina. Jo uvijek mi je sestra, unato svemu.
Lijepa gesta, tako uljudna i puna ljubavi s tvoje strane. Hajde, napii tu adresu.
Benedict ode do stola s konom podlogom i napie adresu na posjetnicu, pa se vrati do
Johnnyja i prui mu je. Premda tih, glas mu je pucao i drhtao od bijesa.
Ti voli smatrati sebe monim i opasnim, Lance. Ali i ja, na neki svoj nain, mogu
biti opasan. Stari nee ivjeti dovijeka, Lance: istoga dana kad on sklopi oi, rastrgat u te.
Ve drhtim od straha, Benedicte. Johnny se nasmije i vrati do automobila.

Na trgu Sloane bio je zastoj u prometu i dok je pokuavao izvesti Jaguara iz njega kako
bi se zaputio u Chelsea, imao je dovoljno vremena za razmiljanje. U umu mu oivi
uspomena na prisnost koja je neko povezivala njih troje, Tracey, Benedicta i njega. Kao tri
mlada divljaka, zajedno su razuzdano trali planinama, plaama, visoravnima, beskonanim
prostranstvima Namaqualanda koja su za njih bila ogromno, beskrajno igralite. To prije
nego to je Stari doivio zapanjujui nenadani uspjeh u pothvatu na rijeci Slang, odnosno
kad jo nije bilo novaca niti za kupnju cipela, kad je Tracey nosila haljine saivene od platna
vrea za brano, kad su njih troje svaki dan zajedno ili u kolu na jednom neosedlanom
poniju, poreani na hrptu kao tri tamna i goludrava vrapca na ogradi. Sjeao se dugih
sunanih tjedana kad bi Stari bio odsutan i kad bi se oni, smijui se sretno, preputali svojim
tajnim igrama, uspinjui se potom svake veeri na vrh stoga iza kolibe od blata.
Od tamo su motrili na sjever, onstran onog bezgraninog prostranstva koje se u suton
utapalo u crvenim tonovima krvi i purpura, nadajui se da e tamo u daljini ugledati oblak
praine koji najavljuje povratak Starog. I prisjeao se gorueg, poticajnog uzbuenja kad bi
se iznenada pranjav i raskliman Fordov kamion, s blatobranima privrenim eljeznom
icom, pojavio u dvoritu te kad bi Stari, sa zabaenim eirom umrljanim od znoja i s
bradom pokrivenom prainom i neobrijanom tko zna koliko dana, izaao iz kabine. Uhvatio
bi Tracey, koja bi veselo zaciala, i bacao bi je u zrak; zatim bi svoju panju posvetio
Benedictu i napokon njemu, Johnnyju.
Uvijek tim redom: Tracey, Benedict, on. A ipak, nikada se nije bio upitao zato barem
jednom nije krenuo od njega. Uvijek taj nepromjenjivi redoslijed: Tracey, Benedict, on. Isto
tako, nikada se nije bio upitao zato se on zove Lance, a ne van der Byl.
Zatim je, iznenada, taj svijetli sunani djeji san zavrio, naglo se prekinuo. Johnny,
ja nisam tvoj pravi otac. Tvoji otac i majka umrli su kad si ti bio jo jako malen. On ga je
gledao s nevjericom.
Stari nastavi: Razumije, Johnny?
Da, tata.
U tom je trenutku Tracey, topla i njena ivotinjica, pod stolom svojom rukom
potraila njegovu. On ju je hitro izmaknuo. Moda bi bilo bolje da me vie tako ne zove,
Johnny. Jo se sjeao tog smirenog odlunog glasa dok je mrvio u krhotine njeni kristal
njegova djetinjstva. Bio je to poetak samoe.
***
Pritisne na papuicu gasa i Jaguar poskoi naprijed, prema King's Roadu. udno kako
su uspomene mogle jo uvijek nanositi toliku bol, ipak ju je vrijeme trebalo ublaiti, smiriti.
***
Od tada njegov ivot nije bio nita drugo no neprekidno, uporno takmienje kako bi si
priskrbio odobravanje Starog. U iju se ljubav nije usudio polagati ni najmanju nadu.
Potom, vrlo brzo, uslijedile su daljnje promjene. Tjedan dana kasnije stari Fordov kamion
neoekivano se pojavio brujei iz tame pustinjske noi i gromki smijeh Starog munjevito ih
je izbacio snene iz njihovih postelja. Upalivi svjetiljku Petromax, Stari ih je posjeo na
kuhinjske stolice oko klimavog brijestovog stola, a zatim je, s urotnikim izrazom lica,
poloio na sredinu stola neto slino velikom komadu kristala. A njih troje, sneni, sjedili su
pogleda uprta u taj reklo bi se oblutak ne shvaajui.

Otra acetilenska svjetlost kao da je bila zatoena u unutarnjosti kristala: bila je

zarobljena, pojaana i vraala im se kao plameni i plavi odbljesak. Stari je u meuvremenu
likovao. Dvanaest karata. Bijelo plav i savren. I tamo gdje sam naao ovoga, ima ih jo
mnogo.
Od tog asa bilo je nove odjee i automobila, uslijedila je selidba u Cape Town, nova
kola, velika kua na breuljku, ali i dalje je stalno bilo prisutno ono takmienje koje mu
nije pribavljalo, kako je trebalo, odobravanje Starog, ve prije ljubomoru i mrnju
Benedicta van der Byla.
Lien poleta i poriva koji su njega poticali, Benedict ni u snu nije mogao dostii
Johnnyjevu razinu ni u uenju ni u sportu. U razredu i na igralitu nije mogao drati korak s
Johnnyjem... i zato ga je mrzio.
to se pak ticalo Starog, on nije nita primjeivao jer je tada ve rijetko bio s njima. U
velikoj kui njih su troje ivjeli praktino sami s guvernantom, jednom mravom i
utljivom enom. Stari je tamo navraao vrlo rijetko i svaki se put sve manje zadravao. I
uvijek je izgledao rastreseno i umorno. Ponekad bi iz Londona, Amsterdama, Kimberleya
donosio darove koji su njima tada ve vrlo malo znaili. Oni bi bili vie voljeli da sve opet
bude kako je bilo prije, tamo u pustinji. U praznini koju je Stari ostavio za sobom
neprijateljstvo i bijesno suparnitvo izmeu Johnnyja i Benedicta doli su do te toke da je
Tracey bila prisiljena birati izmeu njih dvojice.
Odabrala je njega, Johnnyja. U svojoj su se samoi vezali jedno za drugoga. Ona,
djevojica zatvorena u se, i on, suh i mrav djeak, postupno su podigli svoju tvravu protiv
samoe. Za njih je to bilo svijetlo sigurno mjesto u kojemu ih tuga nije mogla dostii i iz
kojega je Benedict bio iskljuen.
Skrenuvi, napustio je prometni tok i uao u Chelsea, u ulicu Old Church u srcu etvrti,
te se uputio prema rijeci. Vozio je bezvoljno, dok su mu se uspomene gomilale u umu.
Potrudi se da opet osvoji i zauzme tu tvravu topline i ljubavi koju su on i Tracey bili
izgradili prije mnogo vremena, ali na um mu je odmah navrla uspomena na no u kojoj se
ona sruila.
Jedne noi, u staroj kui na Wymberg Hillu, probudio ga je daleki pla. Ustao je te,
bosih nogu i u pidami, krenuo prema tim jecajima to su parali srce. A bilo ga je strah.
Imao je samo etrnaest godina i bilo ga je strah mraka u velikoj kui.
Tracey je plakala, glave uronjene u jastuk, i on se nagnuo nad nju.
Tracey? to je, Tracey? Zato plae?
Ona skoi na koljena i, kleei nasred kreveta, baci mu ruke oko vrata. Oh, Johnny!
Usnula sam uasan san, pravu moru. Zagrli me, molim te, zatiti me. Nemoj otii, ne putaj
me samu. Njen je glas bio sveden na apat pun suza.
On se uvukao u postelju s njom i drao ju je zagrljenu dok nije zaspala. Od tada je
svaku no dolazio u njenu sobu. Nevin i posve djetinjast in: jedna dvanaestgodinjakinja i
jedan djeak koji joj je ako ne imenom, onda po prirodi stvari bio brat. Leali su zagrljeni u
postelji, razgovarali apui i tiho se smijali dok ih san ne bi svladao i odnio daleko.
Zatim je jedne noi iznenada zaiskrila ivahna svjetlost lustera usred sobe. Na pragu
Traceyne spavae sobe stajao je Stari. Iza njega Benedict, u pidami, uzbueno skakutajui i
neprestance pobjedonosno ponavljajui: Rekao sam ti, tata, rekao sam ti!
Razjaren, s onim velikim busenom bijele kose nakostrijeene poput grive ranjena lava,
Stari je zgrabio Johnnyja i izvukao ga iz kreveta, doslovce ga istrgnuvi iz Traceynih ruku
koje su ga grlile.
Mala kurvo! Grmio je dok se, drei bez ikakve potekoe prestravljenog djeaka
jednom rukom, nagnuo nad ker i slobodnom rukom udario je posred lica. Nakon toga,

ostavivi je u suzama i lica uronjena u jastuk, odvue Johnnyja cijelim hodnikom do radne
sobe u prizemlju. Gurne ga unutra tako silovito da ga odbaci do pisaeg stola u koji djeak
udari. Zatim ode do police i uze jedan lagan i savitljiv bambusov tap, vrati se natrag, zgrabi
Johnnyja za kosu i pritisnu mu lice na plohu pisaeg stola. Bio ga je ve vie puta istukao,
ali nikada tako, nikada s toliko srdbe i okrutnosti. Van sebe od bijesa, udarce je zadavao
nasumice, ali mnogi su pogodili cilj. ak i u agoniji tog muenja za Johnnyja je bilo pitanje
asti ne ispustiti ni krik, ne odati se ni najmanjim jaukom. Ugrize si usne sve dok ne osjeti
slani i metalni okus krvi.
Ne smije me uti kriati! Ugui svaki jauk i osjeti kako mu se hlae pidame ve
natopljene krvlju lijepe za noge. Ali taj njegov tvrdoglavi muk posluio je samo kao izazov
neobuzdano raspirenoj srdbi Staroga. Bacivi tap, podigne ga i stane ga udarati rukama,
odbacujui mu glavu s jedne na drugu stranu nezaustavljivim zausnicama koje su mu
protresale modine uz zasljepljujue bljeskove. No ipak, on nikako da padne. Razbijenih i
nadutih usana i oteenog lica punog modrica, stajao je na nogama grevito se drei za rub
pisaeg stola i taj je tvrdokorni otpor nagnao Staroga onstran granica razuma. Naposljetku
stisne pest i opali njome posred lica momka, koji s udesnim osjeajem olakanja napokon
doeka munjeviti nestanak bola u toploj bujici tmine.
Prvo zauje glasove. Jedan je bio nepoznat: ...kao da ga je napala zvijer. Zamalo ga je
rastrgao. Morat u obavijestiti policiju. Zatim drugi, za koji mu se inilo da ga poznaje, ali
mu je trebalo vremena da ga smjesti negdje. Pokuao je otvoriti oi, ali kao da su bile
zatvorene katancem. Osjeao je da mu je lice oteklo i u plamenu. S naporom uspije otvoriti
kapke i prepozna Michaela Shapira, tajnika Staroga. Razgovarao je s onim drugim. Zrak je
bio ispunjen mirisom antiseptika, a na nonom ormariu pored kreveta bila je lijenika
torba. Otvorena.
Sluajte, doktore. Znam da e vam to moda izgledati nekorektno od mene, ali
priekajte s pozivom policiji. Ne bi li bilo bolje prije porazgovarati s djeakom? Oba su
gledala prema krevetu. Osvijestio se.
Lijenik se odmah priblii krevetu. to ti se dogodilo, Johnny? Hoe li nam rei to
se dogodilo? Obeavam ti, tko god je to uinio, bit e kanjen.
To nije smio izgovoriti: nitko na ovome svijetu nije mogao kazniti Staroga. Pokua
progovoriti, ali usne su mu bile otekle i teke. Pokua ponovo.
Pao sam. Pao. Nitko nije to uinio. Nitko. Pao sam i gotovo.
Nakon to je lijenik otiao, Mike Shapiro priblii se krevetu i nagne se nad njega. One
njegove tamne idovske oi bile su pune suosjeanja... i drugoga. Srdbe, moda, ili ak
divljenja. Vodim te svojoj kui, Johnny. Brzo e se oporaviti.
Ostao je dva tjedna, povjeren na brigu Shapirovoj supruzi Helen. Kraste su otpale s
rana, modrice su poblijedile pretvorivi se u ukaste kolobare, ali nosna je kost ostala
nepovratno kriva. Prouavao je novi nos u ogledalu i gotovo da mu se dopadao: bio je nalik
boksau, tovie piratu. No trebalo je proi mnogo mjeseci da nestane osjetljivost i da si
moe bezbrino dodirnuti nos.
Sluaj, Johnny. Ti e sada ii u novu kolu. U jedan odlian koled u
Grahamstownu. Michael Shapiro svojski se trudio da mu glas zvui oduevljeno.
Grahamstown je bio udaljen pet stotina milja. Za praznike e odlaziti u
Namaqualand, ii e tamo da bi nauio sve ono to valja nauiti o dijamantima i njihovu
vaenju. Svidat e ti se, vidjet e. to kae?
On je razmiljao o tome, promatrajui u meuvremenu Michaelovo lice i iitavajui s
njega stid koji je svakako morao proivljavati.!
Dakle, vie se neu vratiti kui?

Pod kuom on je podrazumijevao onu na Wynberg Hillu. Michael odmahne glavom.

Ali, onda, kada u ih... Zastane, traei prave rijei. Kada u ih opet vidjeti?
Mike odgovori dokraja iskreno: Ne znam, Johnny.
Kao to je Michael Shapiro rekao, radilo se o odlinom koledu.
Prva nedjelja nakon njegova dolaska: poslije mise krenuo je za drugim djeacima u
razred, nedjeljom se obavezno pisalo doma. Svi su odmah poeli urno pisati svoja pisma i
pisamca roditeljima, a on je tamo nepomino sjedio sa svojom tjeskobom sve dok se deurni
profesor nije zaustavio kraj njegove klupe.
Brino ga upita: A ti, Lance? Ne pie? Siguran sam da tvoji ele znati kako ti je
ovdje.
Posluno uzme naliv-pero i neko vrijeme nastavi piljiti u bijeli i prazan list papira.
Naposljetku napie:
Gospodine, nadam se da Vam je drago doznati da se sada nalazim u koledu. Hrana je
dobra, ali kreveti su vrlo tvrdi. Svaki dan idemo u crkvu i igramo ragbi.
Va JOHNNY .
Od tada pa sve dok, tri godine kasnije, nije napustio koled kako bi krenuo na studij,
pisao je Starome bez izuzetka jedno pismo svaki tjedan i u svakome mu se obraao
oslovljavajui ga s Gospodine, zapoinjui uvijek na isti nain:
Nadam se da vam je drago doznati da...
Ni na jedno od tih pisama nikada nije dobio odgovor.
Jednom na tromjeseje dobivao je, meutim, pismo napisano pisaim strojem u
kojemu bi ga svaki put Michael Shapiro obavijestio o odlukama donoenim glede njegovih
praznika. Obino je to podrazumijevalo stotine milja dugo putovanje vlakom kroz Karroo,
do nekog zabaenog sela u toj prostranoj i jalovoj pustoi, gdje bi ga doekao mali
zrakoplov Van Der Byl Diamondsa kako bi ga poveo jo dublje u pustinju, sve do neke od
tvrtkinih koncesija.
Tamo je, kako mu je Michael Shapiro bio najavio, poeo uiti sve o dijamantima i
njihovu vaenju. Kad se na kraju upisao na sveuilite, izgledalo mu je zato potpuno
prirodno da izabere studij geologije.
U meuvremenu, i dalje je bio izopen iz obitelji van der Byl. Nikada vie nije vidio
nikoga od njih, ni Tracey, ni Benedicta ni, ne daj Boe, Staroga. Onda ih je, neoekivano,
vidio sve troje jednog nezaboravnog popodneva. Bio je na zadnjoj godini studija i bilo je
vie no izvjesno da e diplomirati: ve od prve godine bio je uvijek najbolji u svim
predmetima i na elu svih ljestvica ispitnih ocjena, tako da je na kraju bio imenovan
studentom prorektorom sveuilita Stellenbosch; sada ga je pak ekao dodatni lovorov
vijenac.
U narednih deset dana Nacionalna ragbijaka liga trebala je objaviti sastav odabrane
momadi za utakmicu protiv novozelandskih All Black na turneji i izbor Johnnyja kao krila
bio je izvjestan koliko i diploma iz geologije. Sportski tisak nadjenuo mu je nadimak Jag
Hond, po imenu krvolonog afrikog grabeljivca, kejpskog divljeg psa, ivotinje
nevjerojatne snage, otpornosti i surovosti koja svoju lovinu izmori trkom. Nadimak je imao
uspjeha i Johnny je postao ljubimac iroke sportske javnosti.

U momadi sveuilita Cape Town, pak, bio je drugi veliki ljubimac navijaa, ije je
mjesto u nacionalnoj vrsti koja se imala susresti s All Black bilo sigurno koliko i ono
Johnnyja Lancea. Sa svog mjesta u treoj liniji Benedict je vladao cijelim igralitem s
otmjenou i finoom boanskog izabranika. Postao je ljudina irokih ramena i snanih
nogu, tamnokos i lijepe vanjtine.
Johnny je doveo gostujuu momad do sredine zelenog polja i, dok je skakutao i
izvodio zgibove i pregibe, svrnuo je pogled gore prema krcatom gledalitu kako bi bio
siguran da su svi vrhovni sveenici ragbijake lige nazoni. Tamo gore ugleda doktora
Daniea Cravena zajedno s drugim lanovima odbora u za njih rezerviranom sektoru, ispod
novinarskog. Pred njim je sjedio premijer, koji se nagnuo i okrenuo unazad kako bi mu se
obratio. Taj susret izmeu dva sveuilita bio je najvei dogaaj ragbijakog prvenstva i
ljubitelji su prevalili tisue milja da bi mu mogli prisustvovati. Premijer se smijao i kimao
glavom u znak potvrivanja, potom se nagnuo naprijed i potapao po ramenu veliku
spodobu sijede glave koja je sjedila u redu ispod njega.
Kad se ta velika sijeda glava okrenula i pogledala pravo u njegovu smjeru, Johnny
osjeti kako ga proima doslovce strujni udar. Bio je to prvi put u sedam godina, prvi put od
one uasne noi, da vidi Staroga. Podigne ruku u znak pozdrava i Stari je dugo gledao u
njegovu smjeru prije no to se okrenuo i poeo razgovarati s premijerom. U tom su trenutku
u igralite ule maoretkinje. Prole su visoko podiui noge u svom spektakularnom
mimohodu. Sve do jedne lijepe djevojke, mlade i rumene od uzbuenja i napora, nosile su
boje sveuilita Cape Town i bile su odjevene u bijele izme, kratku suknjicu i visoki eir.
Vrisak gomile odjekivao je u Johnnyjevim uima poput zaglunih udaraca bubnjeva
koji su bili u ritmu s otkucajima bila: u prvom je redu ugledao Tracey van der Byl. Odmah
ju je prepoznao iako je ve bila izrasla u djevojku. Ruke i noge bile su preplanule, a crna i
sjajna kosa padala joj je na ramena. Koraala je u ritmu s druicama, visoko podiui noge i
isputajui uobiajene poklike bodrenja, vrckajui stranjicom u nevinom preputanju dok
je gomila vikala i komeala se, a opa pomama postajala neobuzdana. Nastavi je gledati
potpuno nepomian u svoj toj uskomeanosti. Bila je najljepa ena koju je ikada vidio.
Zatim je spektakl zavrio, maoretkinje su se povukle smjestivi se pored ulaza u
svlaionice, a domaa je momad trkarajui izala na igralite. Benedict van der Byl stigne
na svoje mjesto i okrene se. Iz arape koja mu je dosizala do koljena izvue ealj i proe
njime kroz tamnu kosu. Oarana tom malom teatralnom gestom, gomila pone vikati i
zviditi. On vrati ealj u arapu i, zauzevi arogantnu pozu s jednom rukom na boku i
podignutom bradom, promotri protivniku momad. U jednom trenutku susretne Johnnyjev
pogled i brzo promijeni pozu, sputajui pogled i lagano kopkajui jednom nogom po tlu.
Zauje se zviduk i utakmica pone. Odmah se pokazala onakvom kakvom se gomila
nadala da e biti: bio je to veliki susret s igrom koja nije mogla a da ne ushiti sve i koja im
je zasigurno trebala ostati u sjeanju. Siloviti i dobro osmiljeni jurii napadaa, dugi i brzi
prodori tree linije u kojima je ovalna lopta skakala od ruke do ruke sve dok kostolomnim
branikim zahvatom onaj koji je u tom trenutku bio u njenom posjedu ne bi bio baen na tlo.
Tvrda, ali unato tome ista igra odvijala se u visokom ritmu od jedne do druge strane
terena. Nebrojeno puta gomila je u pomamnoj napetosti skoila na noge razrogaenih oiju i
isputajui krik iz ustiju, da bi opet uz reanje sjela nakon to je oajnika intervencija
obrane uspjela zaustaviti loptu na samo nekoliko centimetara od crte polaganja. Tri minute
prije kraja utakmice jo uvijek nije bio postignut pogodak. Na koncu jedne guve Cape
Town je preao u napad iskoristivi pukotinu u protivnikoj obrani i ispucavi odmah zatim
loptu u zrak, u jedan dugi izbaaj.

Uhvatio ju je u letu, ni najmanje ne pomijenivi ritam svog brzog trka, krilni igra
Cape Towna ije kopake kao da su bacale iskre ak i po zelenoj travi. Gomila opet
ushieno skoi na noge. Johnny se baci i srui ga uhvativi ga nisko, neto iznad koljena, i
udarivi ga ramenom. Oba se otkotrljaju van igralita otkidajui busenje trave s bijele crte
dok se gomila, uz gromki uzdah, vratila na sjedalice. Dok je ekao ubacivanje iz auta,
Johnny uputi brze i promukle naredbe. Smee uti dres bio je natopljen znojem, a mlaz krvi
iz ogrebotine na boku umrljao mu je bijele hlaice.
Ubaci, brzo! Nemoj je drati. Dodaj Dawieu. Dawie, ispucaj je uvis i naprijed!
Zatim, kad je lopta ubaena u igru, skoi u zrak i u letu je dohvati akom aljui je tono u
Dawieve ruke. Istovremeno se okrenuo da bi blokirao protivnike napadae. Dawie se
povue dva koraka i ispuca. Snaga kojom je to uinio bila je takva da mu se desna noga
digla iznad glave, dok ga je zamah ponio naprijed i zarotirao ga. Lopta se penjala sve vie,
letei poput strelice, bez najmanjeg titraja. Stigla je do vrhunca putanje tono iznad sredine
igralita i nakon toga poela je padati. Dvadeset tisua glava slijedilo je taj let, dok su
igralite i gledalite utonuli u iznenadni muk. A u toj neprirodnoj tiini Benedict van der Byl
poeo se polako povlaiti u svoju polovicu polja i varljivo sporim korakom, a ipak
pravodobno, kako to ine veliki sportai, stigao je tono do mjesta gdje je lopta imala pasti.
Lopta mu je uletjela tono u ruke i on je mirno krenuo prema sredini terena, otvorivi si kut
za uzvratni udarac. Nad igralitem se jo uvijek nadvijala ona nadnaravna tiina: sva panja
bila je usredotoena na Benedicta van der Byla.
Jag Hond! Usamljeni glas u gomili dade znak za uzbunu i dvadeset tisua glava
okrene se prema suprotnoj strani igralita. Sada se ve orilo. Jag Hond! Johnny se odvojio
od skupine napadaa i skladnim pokretima ruku i nogu krenuo je odluno prema Benedictu.
Suvian pokuaj i napor: nije se mogao nadati da e presresti igraa Benedictova kalibra s
tako velike udaljenosti. No on se svojski trudio, troei u tom juriu i zadnju preostalu
snagu. Njegovo je lice bilo sjajna i znojna krinka odlunosti i u svom je sumanutom juriu
kopakama upao itave grude zemlje. U jednom trenutku dogodi se neto neponovljivo i
nevjerojatno. Benedict van der Byl bacio je pogled iza sebe, vidio je Johnnyja i promijenio
korak: usporio je i dvama se nespretnim koracima okrenuo oko svoje osi, pokuavajui se
povui na svoju polovicu igralita. Sva sigurnost kao da je iznenada netragom nestala
zajedno s vjetinom i elegancijom. Spotakne se, samo to ne padne, a lopta mu pobjegne iz
ruku i otkotrlja se daleko. Tada nezgrapno potri za njom, ispruivi nasumice ruke, i dalje
pogledavajui iza sebe. Johnny je bio jako blizu: svakim korakom sve tee diui poput lava
ranjena u stomak, ogromnih ramena ve nagnutih naprijed za hvatanje, usana razvuenih u
podrugljiv kez.
Benedict van der Byl pade na koljena i pokrije si glavu rukama presamitivi se na
travi. Johnny ga okrzne ne usporavajui i, sagnuvi se u trku, lagano pokupi loptu to se
kotrljala. Kad je Benedict, jo uvijek na koljenima, spustio ruke i pogledao uvis, Johnny je
bio deset jarda daleko, uspravan izmeu vratnica vrata, i gledao ga. Potom se, i dalje
smireno, sagnuo i poloio loptu meu noge postigavi tako i slubeno pogodak. Zatim su u
istom asu, kao po dogovoru, on i Benedict okrenuli glavu prema centralnoj tribini i
pogledali Staroga: bio je ustao i polaganim je korakom iao prema izlazu i probijajui se
kroz zablenutu gomilu.
Dan nakon utakmice Johnny se vratio u pustinju. Stajao je na dnu jednog pokusnog
kopa otvorenog u stjenovitom terenu i tamo dolje, u toj dubokoj rupi, vruina je bila
nepodnoljiva. Imao je na sebi par bijednih utosmedih hlaica i preplanule miice bile su
sjajne od znoja, a ipak je ustro radio na uzimanju uzoraka. Slijedio je granicu i profil

drevnog morskog terasastog sedimenta koji su ere zakopale pod pijesak. I oekivao je da e
tamo, na toj stjenovitoj podlozi, nai tanki sloj dijamantnog ljunka. Zauje brujanje dipa
koji se pribliavao i utanje koraka na raspukloj zemlji tamo gore iznad sebe. Ustane i
protrlja si bolne miice lea. Na rubu iskopa stajao je Stari i gledao ga. U ruci je imao
presavijene novine. Bio je to prvi put tijekom svih tih godina da ga Johnny vidi izbliza.
Ostao je iznenaen promjenom. Bujna kosa bila je skroz bijela i crte lica bile su izraene i
duboke kao u mastifa. Veliki orlovski nos jo se vie isticao, ocrtavajui se na licu poput rta.
No na tijelu nije bilo znaka debljanja ili omlohavljenja, dok su plave oi bile jo uvijek
nepokolebljive i leden e. Baci novine u jarak.
itaj! Ne skidajui pogleda s njega, on ih pokupi. Novine su bile otvorene na
sportskoj stranici i naslov je bio velik i upadljiv:
JAG HOND IZABRAN!
VAN DER BYL OTPAO!
Iznenaenje je bilo ugodno koliko i skok u planinski potok. Izabran je! Nosit e zeleno
uti dres i na depiu na grudima jakne nosit e springbocks antilopu!
Gledao je gore ponosan i sretan, dok mu je sunce udaralo u nepokrivenu glavu,
ekajui da Stari progovori.
I on napokon tiho progovori: Sada odlui. eli li igrati ragbi ili raditi za Van Der Byl
Diamonds? Obje stvari ne moe. Nakon toga se vratio u dip i otiao je.
Sljedeeg je dana telegrafirao i javio svoju odluku da se povlai iz sporta. Eksplozija
prosvjeda i optuba u svom nacionalnom tisku i stotine otrovnih pisama koje je dobio i u
kojima su ga optuivali za izdaju, kukaviluk i jo gore stvari naveli su ga da barem jednom
blagoslovi samou u pustinji. On i Benedict nisu vie odigrali nijednu utakmicu.
***
Razmiljajui sada, nakon toliko vremena, o tome, osjetio je kako ga izjeda al: svim
je srcem elio onaj zeleno uti znak. Stane uz nogostup da bi prouio plan grada Londona:
ulica Stark bila je poluzakrivena malo dalje od King's Roada. Opet upali auto i u sjeanju
mu oivi ono to je osjetio kad ga je Stari liio tog znaka, jedva podnoljiva tjeskoba.
***
U pustinji su njegovo jedino drutvo bili ljudi iz plemena Ovambo koji su se spustili sa
sjevera i oni malobrojni utljivi bijelci koje te divlje pustoline proizvode, nedostupni kao
njihovi planinski lanci i nesalomljivi kao njihovo raslinje. Pustinje Namib i Kalahari dva su
mjesta meu najsamotnijim i najzabitnijim na svijetu, a noi su u pustinji jako duge. No niti
neprekidan i iscrpljujui cjelodnevni teki rad nije uspijevao Johnnyja dovoljno umoriti da
bi ga sprijeio da sanja jednu lijepu djevojku u bijeloj suknjici i visokim, takoer bijelim
izmama, odnosno staru sijedu kosu iznad granitnog lica. S tim su dugim danima i jo
duim noima bila povezana dva pothvata predodreena da kao meai oznae njegov hod
do uspjeha. Otkrio je novo nalazite dijamanata, malo ali bogato, u podruju u kojemu nitko
nije vjerovao da postoje dijamanti i osigurao si je koncesiju za nalazite urana koje je potom

Van Der Byl Diamonds prodao za dva i pol milijuna. Ali njegov trud dao je i druge plodove,
jednako dragocjene premda manje upadljive.
U dvadeset i petoj godini njegovo ime, Johnny Lance, aputalo se u zatvorenim i
nedostupnim krugovima industrije dijamanata kao ime briljantnog mladia u usponu. Stigle
su stoga ponude, mjesto manjinskog partnera u jednoj tvrtki za geoloko savjetovanje,
mjesto direktora radova u jednoj maloj tvrtki koja se ilavo borila radei na sekundarnim
koncesijama u Murderers' Karroou, te druge ponude: sve ih je odbio. Bile su to dobre
ponude, ali on je i dalje bio vjeran Starome.
Zatim ga je zapazila Velika Kompanija. Prva dragocjena ila junoafrikog Blue
Grounda otkrivena je prije jednog stoljea na kamenitom zemljitu farme jednog starog
bura, nekog De Beera. On je prodao farmu za est tisua funta niti ne sanjajui da se pod
slojem jalove zemlje nalazi blago vrijedno tristo milijuna funta. Otkrie je dobilo ime New
Wave De Beers: nahrupile su horde tragaa, rudara, malih poduzetnika, svatara,
probisvijeta, lopua i varalica koji su kupovali i iskoritavali male, beznaajne koncesije,
dimenzijama ne vee od neto prostranije sobe.
U tome su se lijepome drutvu pustolova dva ovjeka istaknula i izdvojila iz njega u
tolikoj mjeri da su njih dvojica zajedno posjedovali najvei dio koncesija New Wavea. Kad
su ta dva gospodina, Cecil John Rhodes i Barney Barnato, naposljetku ujedinili svoje snage,
iz saveza je izraslo financijsko poduzee bez premca na svijetu.
Od jadnih poetaka tvrtka je stigla do najviih vrhunaca tovanja i asti. Njeno je
bogatstvo danas bajoslovno, njen utjecaj neizmjeran, njen obrt sredstava astronomski. Ona
nadzire proizvodnju dijamanata u cijelom svijetu; povrh toga, u velikom dijelu june i
srednje Afrike nadzire rudarske koncesije nad stotinama tisua etvornih kilometara i
nemogue je izraunati njene zalihe temeljnih minerala za obradu dragog kamenja koji jo
nisu iskopani.
Male tvrtke u industriji dijamanata uspijevaju se odrati uz velike sve dok ne dostignu
neku odreenu veliinu, nakon ega ih ove u trenu prodru kao to bilo koju malu ribu
fanfana koja postane odve velika i smiona proguta psina tigar.
Velika Kompanija moe si priutiti najbolja istraivanja, najbolju opremu, najbolje
ljude. Upravo se tako jedan od njenih nebrojenih pipaka pokuao omotati i oko Johnnyja
Lancea. Ponueni iznos bio je triput vei od njegovih tadanjih primanja i dvaput vei od
onoga to se mogao nadati da e ikada zaraivati. A ipak, Johnny Lance odbio je bez puno
premiljanja. Moda Stari o tome nije nikada nita doznao i moda je ponuda koju je nakon
toga Johnny dobio, da rukovodi radovima u Operaciji Uzmorje, bila puka podudarnost, no
injenica je da je ponudu dobio. Operacija je nazvana Sijedi Kralj.
Tvrtka Van Der Byl Diamonds imala je koncesiju za istraivanje nekih ezdesetak
kilometara obale. Radilo se o tankom uzmorskom pojasu, irokom nekih etrdesetak metara
s jedne i druge strane vodene crte. Koncesije za prostranstvo u zaleu tog pojasa
posjedovala je Velika Kompanija, koja je otkupila sve podruje, zajedno s tucetom velikih
raneva, s jedinim ciljem da si priskrbi prava na istraivanje i iskoritavanje. I pomorske
koncesije, koje su obuhvaale teritorij koji se pruao dvanaest milja na puinu, pripadale su
Velikoj Kompaniji. Bile su joj dodijeljene vladinom uredbom dvadeset godina ranije. Tvrtki
Van Der Byl Diamonds pripao je pak pojas zvan Oceanskim i zadaa je Sijedoga Kralja bila
upravo njegovo iskoritavanje. Poput oblaka praine, s hladnih voda Benguelske struje
stizala je u velikim zapusima morska izmaglica, a s njom su stizali, napredujui polagano,
valovi koji su se lomili na utom alu i na visokim i izlokanim hridima Namaqualanda.
Visoki i moni, valovi bi narasli prije no to bi se sruili na obalu, a njihovi bi grebeni
uzburkano zadrhtali i nakon toga bi poprimili sjajnu zelenu boju i rasprili se u oblak

kapljica noenih vjetrom. Na kraju bi se u luku prelili i valjali jedni preko drugih, uz
huktanje uskljualoga i bijeloga povratnog vala.
Johnny je sjedio za upravljaem otvorenog Land Rovera. U zatitu od hladnoe
maglovite zore odjenuo je konu jaknu, ali glava mu nije bila pokrivena i vjetar mu je po
elu nosio pramen crne kose. Izboio je snanu vilicu, a stisnute pesti drao je u depovima
jakne. Dok je procjenjivao snagu i visinu valova, izraz njegova lica bio je izrazito agresivan.
S onim krivim nosom bio je nalik boksau koji eka gong za poetak prve runde.
Iznenada, nezgrapnom srditom kretnjom naglo izvue lijevu ruku iz depa i baci
pogled na sat koji je nosio na zapeu. Bila su jo dva sata i tri minute do plime. Ugurao je
opet stisnutu pest u dep i okrenuo se na sjeditu kako bi pogledao buldoere iza sebe. Bilo
ih je jedanaest, jedanaest ogromnih, jarko utih Caterpillara D8, poreanih du pojasa loma
valova. Na visokim sjeditima pomaknutim unazad vozai sa zatitnim naoalama sjedili su
iekujui u velikoj napetosti. Gledali su u njega napetih ivaca. Neto dalje, na sigurnoj
udaljenosti bili su gliboderi, runi i veliki strojevi s trbuhom nadutim kao u trudne ene i
prevelikim gumama viim od ovjeka.
U prikladnom asu dat e se na posao brzinom od pedeset kilometara na sat, spustit e
elina sjeiva koja imaju pod trbuhom i zastrugati njima po tlu. Svaki e put skupiti i
natovariti petnaestak tona pijeska i kamenja i potom odjuriti iskrcati tovar na suho, da bi se
odmah okrenuli oko svoje osi i pourili natrag kako bi zagrizli novi gargantuovski zalogaj
zemlje.
U oekivanju pravog trenutka kada da poalje etvrt milijuna funta strojeva u Atlantski
ocean, u nadi da e staviti ruke na pregrt bljetavih oblutaka, Johnny je obuzdavao svoju
naglost. Naposljetku je taj trenutak doao, a on je izgubio jo pola minute dragocjenoga
vremena prije no to je krenuo u akciju.
Tada vikne u megafon: Naprijed! Rukom napravi iroku kretnju svojstvenu onome
tko zapovijeda pokret naprijed. Naprijed!
Ponovljeni povik izgubi se zajedno s hukom valova u velikoj zaglunoj tutnjavi dizel
motora. Sputajui svoje velike eline ralice, buldoeri su napredovali poreani u vrstu kao
udovine eline balerine i pred tim se ralicama zlatouti pijesak odmah popustljivo
nameurao poput maslaca pred sjeivom noa, gomilajui se pred mehanikim udovitima
i oblikujui prvo hrpu, a na koncu visoki zid. Gurajui, kopajui, nanosei i podiui,
buldoeri su poeli pomicati taj pjeani zid. Ruke vozaa hitro su se kretale po
komandama, poput ruku poludjelih konobara u nakani da uas napune stotine vreva
toenim pivom, dok su motori rikali, reali, opet rikali.
Pjeani zid susreo se s prvim polaganim dotokom vala koji je upravo uzlazio uz obalu
i zaustavio ga je. I more se, u neemu to je bilo nalik uenju i neizvjesnosti, povuklo
kljuajui i pjenei se pred tom pokretnom pjeanom branom. Zatim su buldoeri zapoeli
sloen, ali dobro smiljen ples, poskakujui i napredujui, podiui i sputajui ralice,
uzmiui i napredujui po redateljskim uputama velikoga koreografa Johnnyja Lancea.
Land Rover jurio je as na jednu as na drugu stranu du ruba golemog prokopa koji se
postupno oblikovao dok je Johnny u megafon izvikivao naredbe i upute. Malo pomalo,
polagano, srpolika brana napredovala je prema moru dok su iza nje ralice buldoera
prodirale u popustljiv uti pijesak do dva ili tri, a potom do etiri ili pet metara dubine. Na
koncu, neoekivano naiu na ostriku crtu, tanak sloj fosiliziranih koljka i ostriga koji u
jugozapadnoj Africi esto pokriva dijamantni ljunak.
Johnny uoi promjenu oblika prokopa i ugleda koljke kako padaju s ralica buldoera.
Izvikujui u sav glas naredbe i maui rukama, dade buldoerima poravnati rampe na oba

kraja prokopa kako bi bageri mogli pristupiti. Potom ih vrati na podupiranje brane protiv
valova. Pogleda na sat. Promrmlja: Sat i trinaest minuta. Prespori smo. Procijeni obavljeni
posao. Prokop je bio dug neto manje od dvjesto metara i dubok desetak, nanos pijeska bio
je u cijelosti izguran van njega, ostrika crta jasno se ocrtavala i bijeljela na sunevoj
svjetlosti, a buldoeri su napustili dno prokopa i drali su podalje valove.
Dobro. A sada, da vidimo na to smo stavili ruke. Okrene se prema dvama bagerima
koji su nepomino ekali iznad plimnog pojasa. Ponite tovariti! Poprati povik mahanjem
rukom.
Jedan za drugim, dva stroja krenue naprijed tutnjei, uinie iroki luk na ulazu u
prokop i potom se spustie niz rampu prema dnu. Skupili su na gomilu tovar koljaka i
ljunka ne smanjujui brzinu i uspeli su se stenjui suprotnom rampom. Doavi na vrh,
ubrzaju i odu odloiti svoj tovar u podnoje stjenovite litice, povie od pojasa loma valova.
Nakon toga vrate se nazad, a onda opet gore i opet dolje u prokop, jedan za drugim, dok su
buldoeri drali na odstojanju more koje je poelo bjesniti i koje je slalo svoje ete u
izvidnicu du brane, u potragu za slabom tokom gdje napasti.
Johnny opet pogleda na sat. Nasmije se. Tri minute do plime. Uspjet emo... nadam
se! Pripali cigaretu napokon se opustivi. Sjedne za upravlja i odveze se Land Roverom
du obale kako bi parkirao onstran brda materijala koji su bageri nagomilali. Izae i sagne
se da uzme aku ljunka.
Izvrsno! Oh, lijep, prekrasan! Bio je onakav kakav je oekivao da bude. Izgledao je
odlino i u toj jednoj aci ljunka otkrio je mali granat i neto vei ahat. Uzme jo jednu
aku. Likovao je. Jaspis! I prugasti siderit!
Radilo se o vrstama kamenja koje prate dijamante: gdje ima dijamanata, ima i njih. I
oblik je bio onaj pravi, kamenje je bilo oblo i glatko, bljetavo poput staklenih kuglica, nije
bilo spljoteno i nalik kovanicama kao kad je izlokano samo s jedne strane. Oblo kamenje
ukazivalo je na utjecaj i djelovanje valova, odnosno na dijamantni ep.
Nali smo krinju, svu u je ostrugati.
Od ezdesetak kilometara obale bio je odabrao pojas dug dvije stotine metara i pogodio
je. Ne sluajna srea, ve paljivo prouavanje konfiguracije obale i valovitih oblika i obrisa
morskog dna na fotografijama iz zraka, briljiva analiza pjeanog ala i naposljetku onaj
neodredivi osjeaj za teren koji dobar traga za dijamantima uvijek ima. Stoga je, vraajui
se prema Land Roveru, bio jako zadovoljan. Gliboderi su sastrugali sve do stjenovite
podloge, dakle njihova je zadaa bila zavrena. I doista, izali su iz prokopa i sada su
stenjui stajali pored goleme hrpe ljunka koji su skupili.
Johnny se prodere: A sada, dno!
Strpljiva vojska Ovamboa koji su uureni ekali na obali sie poput mrava dolje u
prokop. Njihova je zadaa bila da ostruu i oiste njegovo dno jer je veliki dio dijamanata
mogao propasti kroz ljunak u usjekline i meu izboine stjenovite podloge. U
meuvremenu je more promijenilo ud. Razjareno nasiljem izvrenim nad njegovim
plaama, sada je bijesno i gromoglasno nasrtalo na pjeanu branu. Plima je dodavala svoju
snagu i buldoeri su morali udvostruiti napore ne bi li je drali pod nadzorom. U
meuvremenu Ovamboi su u prokopu bjesomuno radili, ograniavajui se na to da svako
malo bace tjeskobni pogled na pjeani zid koji je zadravao Atlantik.
Sada je Johnny bio opet veoma napet. Naredi li im da izau prije vremena, zasigurno je
ostavljao neto dijamanata u prokopu, ostavi li ih tamo do posljednjeg trenutka, postojala je
opasnost da more odvue sve strojeve zajedno s ljudima. Znalaki je odabrao trenutak, ak
odve znalaki. Povue ljude istog trenutka kad je more nahrupilo preko brane i poelo se
probijati ispod nje... Zatim povue buldoere: njih deset, jedan je jo bio unutra. Povlaio se

nepodnoljivo sporo, posrui po dnu praznoga prokopa. Zatim more nahrupi unutra
istovremeno na dva mjesta, uskljualo se prelijevajui u prokop valom visokim do struka.
Voza buldoera vidio ga je kako stie, kratko je oklijevao i tada ga je hrabrost napustila pa
je skoio dolje s vozakog sjedita. Preputajui stroj moru, potra preplaeno pred
probojnim valom ravno prema najbliemu strmomu boku prokopa.
Johnny opsuje vidjevi vozaa kako u bijegu trai spas. Gad! Bio bi uspio izai. Ali
ljutio se i na sebe. Previe je odugovlaio s naredbom za povlaenje i sada je rtvovao stroj
vrijedan dvadeset tisua funta. Ubaci raesteno u brzinu i krene Land Roverom prema
prokopu. Veliki dip skoi preko njegova ruba kao skija na padini i sjuri se dolje ka dnu.
Pad je bio ublaen pjeanom kosinom pa Land Rover doe sebi i poskoi naprijed, u susret
vodenoj bujici. Ona silovito nahrupi preko haube i gotovo zavrti dip oko njegove osi, ali
Johnnyju poe za rukom okrenuti ga u prijanjem smjeru i jo jednom krene prema
naputenom buldoeru. Budui da je u predvianju takvih mogunosti motor bio potpuno
vodonepropustan, Land Rover je sada bez potekoa napredovao podiui na bokovima dva
visoka mlaza vode. Ali njegov zamah gubio je snagu postupno kako je druga voda nasrtala
na nj.
Zatim iznenada cijela pjeana brana popusti pred uspjenjenim bijesom i Atlantik
zagospodari. Visoki val zelene vode koji se sruio u prokop pogodio je Land Rover
prevrnuvi ga i odbacio Johnnyja daleko u uskljualu vodu koja je odnosila prevrnuti veliki
dip, s etiri kotaa okrenuta u zrak kao u znak predaje. Johnny potone, ali se odmah vrati
na povrinu. Plivajui i hodajui istovremeno, bacan od uskljuale vode, vukao se prema
otoku od utog elika. Jo se jedan val srui i on ponovo potone. Na trenutak nae uporite,
zatim opet bude odvuen. No iznenada se ipak nae na buldoeru i pone se verati prema
vozakom sjeditu. Iskaljavajui i bljujui slanu vodu, stavi ruke na upravlja. Prikovan
tamo dolje, za tvrdu stjenovitu podlogu prokopa, buldoer je sa svojih dvadeset i est tona
teine nepomino srastimice stajao unato vode koja se obruila na nj grizui ga za
gusjenice.
Vida zamagljena od slane vode i suza, Johnny provjeri na tren plou s instrumentima:
pritisak ulja i obrtaji bili su u redu, visoko iznad njegove glave ispuna cijev pone isputati
plavkasti dim. On opet zakalja. Slana voda iz eluca popela mu se do grla u toplom mlazu,
ali on naglo dadne gas, otpusti kvailo i gurne naprijed polugu. Zadivljujue velik stroj
krene gurajui gotovo s prezirom vodu u stranu. S boka nije imao prepreka, ali iza njega
more je izlijevalo jo vode u prokop. Val se srui na njega i Johnny se sav protrese, poput
panijela, zatim pogleda iza sebe u potrazi za spasonosnim izlazom. Tada, zadrhtavi od
iznenaenja, ugleda Staroga. Mislio je da je etiri stotine milja daleko, u Cape Townu, no
evo ga tamo gore, na rubu jarka, bijele kose koja se sjajila poput svjetla svjetionika.
Nagonski usmjeri buldoer prema njemu napredujui kroz uskljualu vodenu stihiju.
Stari je u meuvremenu vodio manevar drugih dvaju buldoera. Dao ih je smjestiti na sam
rub prokopa, dok je s kamiona s opremom parkiranog pod stjenovitom liticom jedna skupina
Ovamboa izvlaila i rastezala veliki lanac. Posrtali su pod teinom i svakim korakom
propadali u pijesak sve do glenja. Stari ih je tjerao nalozima koji su bili rika, ali rijei su se
gubile nadjaane tutnjavom dizela, zavijanjem vjetra i hukom mora. Naposljetku se okrene
prema Johnnyju.
Stavivi ruke na usta, vikne: Prii! Dobacit u ti lanac!
Johnny dade znak da je shvatio i kad je sljedei val nasrnuo i protresao divovski stroj,
on zgrabi komande i po prvi put osjeti da motor posustaje: voda mu je stigla do srca, premda
je bio vodonepropustan. Johnny se napokon nae u podnoju strme padine od uta pijeska
visoke dvadeset stopa i skoivi na haubu, pone se s mukom uspinjati u susret Starome. On

je stajao na samom rubu drei na ramenima kraj lanca smotan u omu. Bio je pognut pod
teinom i kad je krenuo naprijed, pijesak mu se izmrvio pod nogama i on sklizne dolje niz
stvoreni odron tonui do struka u pijesak dok je veliki lanac plazio za njim. Procijenivi
prvo silinu vode, Johnny skoi dolje da mu pomogne. I tako, dok ih je voda bacala i udarala,
zajedno odvukoe lanac do buldoera.
Stari vikne: Privrsti ga za ralicu! Omotae lanac oko velikog elinog kraka.
Johnny vikne: Viticu!
Dok je Stari odvezivao ue kojim mu je o struku bila privezana elina vitica, on
pogleda prema odronu pijeska koji se prijetei nadvio nad njih.
Kriste! Johnnyju se otme tihi usklik: more je podrivalo i njega. Podrhtavao je mrvei
se nad njima i samo to nije popustio i prekrio ih. Stari mu doda ogromnu viticu pa on
utrnulim prstima pone njome osiguravati kraj lanca. Morao je provui veliku kuku kroz
dvije karike i potom je zatvoriti uglavljujui je u leite: Heraklova muka u tim uvjetima,
dok su mu se valovi prelijevali preko glave, dok mu je razjarena voda upala lanac iz ruke, a
odron pijeska prijetio da e svaki as kliznuti i zatrpati ih.
Dvadeset stopa iznad njih Johnnyjev je predradnik nespokojno pratio to rade, spreman
da dvama buldoerima na ekanju naredi da svim svojim udruenim snagama povuku lanac.
Kuka vitice zatvori se nakon pet est pokuaja i sve je napokon bilo spremno da se
buldoerima izda zapovijed da ponu vui.
Dajui Starome znak glavom, Johnny vikne: Ok! Mogu poeti vui!
Stari podigne glavu i rikne u smjeru odrona. Vuci!
Predradnik odgovori potvrdnim znakom. Ok! Njegova glava nestala je onstran ruba
kad je potrao prema buldoerima. U tom trenutku jedan visoki val udari u lanac. Taj je
trzaj bio dovoljan da uklijeti lijevi Johnnyjev kaiprst izmeu dvije karike. Stari uoi izraz
njegova lica, zatim primijeti kako se trza u uzaludnom pokuaju da se oslobodi.
to se dogodilo? U tom trenutku voda se povue, nudei trenutak primirja, i Stari je
mogao vidjeti to se zbilo. Priao je posrui kako bi mu pomogao, ali s vrha je doprla
mukla tutnjava motora i lanac se poeo micati krivudajui i plazei uz procijep poput zmije.
Stari stigne do Johnnyja i zgrabi ga za ramena kako bi ga pridrao. Meusobno se
pridravajui, gledali su uasnuto zarobljenu Johnnyjevu ruku. Potom se lanac uz trzaj
zategne i kao noem odsjee mu kaiprst. Uas ikne crveni mlaz i Johnny padne unazad, u
zagrljaj Staroga, dok se velika uta masa buldoera polako uspinjala gore uz kosinu, tono
iznad njihovih glava. Svaki se as mogao sunovratiti i zgnjeiti ih. Stoga, iskoristivi
trenutak kada se voda povukla, Stari odvue Johnnyja van putanje buldoera. Johnny je
pritisnuo ranjenu ruku na grudi, ali crveno ikljanje i dalje je bojalo vodu svuda uokolo.
Zatim vie nita nije vidio jer je potonuo.
Slana voda ula mu je u usta i na kraju u plua. Uini mu se da e se utopiti i osjeti
kako ga snaga naputa. Ali vratio se na povrinu i premda su ga oi pekle, vidio je da je
sjajan i mokar buldoer s kojeg se cijedila voda stigao ve do polovice pjeane kosine.
Trenutak potom osjetio je zagrljaj Staroga, koji ga je stiskao rukama oko grudi, i opet je
potonuo. Na kraju mu tama obuze oi i mozak i on joj se prepusti. No iznenada se mrak
raspri i oi opet progledaju: bio je ispruen na obali, na suhome pijesku, i prvo to je
ugledao bio je Stari prignut nad njim, njegovo izborano, izbrazdano lice s podonjacima i
bijela mokra kosa jo sljepljena na elu.
Nerazgovijetno upita: Jesmo li uspjeli?
Stari mu odgovori: Da. Izvukli smo ga.
Ustao je, poao prema dipu i otiao, prepustivi da se za Johnnyja pobrine predradnik.

***
Nasmija se prisjeajui se sada toga. Makne ljevicu s upravljaa i polie sjajni batrljak
kaiprsta. Svakako je vrijedilo jednog prsta. Promrmljao je naglas i nastavio polagano
voziti drei na oku putokaze. Zatim se nastavi smijeiti, osjeajui se sada bolje i gotovo
razdragano maui glavom prisjetivi se razoaranja i nezadovoljstva koje je doivio kad je
vidio Staroga kako se udaljava, kako ga naputa tamo na obali.
Nije dakako oekivao da mu osloni glavu na rame, da mu grcajui iskae svoju
zahvalnost i da ga plaui zamoli za oprost zbog svih onih godina proivljenih u tjeskobi i
samoi. Ne, zapravo je oekivao mnogo vie.
***
Nakon putovanja od tristo kilometara dipom, nou, kroz pustinju do najblie bolnice
kako bi mu zalijeili i povili batrljak, sljedee je jutro bio opet na poslu kako bi nadgledao
dolazak prvog tovara ljunka s obale. U njegovoj odsutnosti ljunak je bio prosijan kako bi
se uklonio otpad i veliko kamenje, zatim je proputen kroz blatnu silikonsku smjesu kako bi
na povrinu isplivao sav materijal specifine teine ispod 2,5 i, napokon, ono to je
preostalo proslijeeno je do rvnja ili mlina s kuglama. On se sastojao od jednog dugog
elinog cilindra u kojemu su bile eline kugle veliine bejzbolskih loptica: okretanjem
cilindra one su mrvile i pretvarale u prah sve predmete tvrdoe manje od 4 stupnja Mohsove
ljestvice.
Sada je od svog ljunka otetog moru ostao samo tisuiti dio i, ako je bilo dijamanata,
morali su se nalaziti upravo u tom ostatku. Kad je stigao do barake od drva i lima na vrhu
okomite litice, u kojoj je bilo postrojenje za odvajanje, Johny se jo osjeao pomalo
oamueno zbog manjka sna i djelovanja anestetika. Bilo mu je udaralo uporno i ritmino
poput svjetionika, oi su bile crvene, a obrazi pokriveni gustom crnom kuinom. Stane
pored stola s masti koji je sam ispunjavao pola barake. Lagano je teturao dok je, gledajui
uokolo, pratio pripreme: velika bava na kraju stola bila je napunjena koncentratom
dijamantnog ljunka, ploe su bile namaene i ljudi su ve bili spremni.
Kreni! Kimanjem glave zapovijedio je predradniku, koji odmah povue polugu. Stol
se pone tresti kao drhtavi starac. Stol se sastojao od niza blago nakoenih metalnih ploa
pokrivenih debelim slojem tamno ute masti, na koje se iz bave na kraju stola koji je
podrhtavao stala sada izlijevati mjeavina vode i ljunka, iji je tok i gustou predradnik
paljivo regulirao i koja se odmah poela razlijevati poput melase, pretaui se s jedne ploe
na drugu sve do bave za otpad na drugom kraju stola. Dijamant se, poznato je, ne da
smoiti, ve uronjen u vodu i proliven njome ostaje suh. Sloj masti na metalnoj ploi
takoer ne zadrava vodu pa tako mokri ljunak, voen vibracijama i nagibom stola, klizi po
njemu, dok se dijamant u dodiru s masti zalijepi za plou, kao napola posisani bombon za
dlaice vunene deke. U tom trenutku nemira i uzbuenja imao je osjeaj da njegov umor
nestaje, a ak je i bol u batrljku bio zaboravljen. Oi i sve njegovo bie usredotoili su se na
taj uti i sjajan sloj masti. Dragulji teine manje od karata i bortovi, to jest crni industrijski
dijamanti, nisu vidljivi na stolu jer ih skriva odve brzo titranje stola i ustreptali protok
drugog kamenja.
On je bio tako duboko zagledan u stol da je prolo nekoliko sekunda prije no to je
uoio da mu netko stoji uz bok. Naglo okrene glavu. U svom tipinom poloaju, uspravan i
rairenih nogu, Stari je stajao tamo pored njega. Ali nakon to je prvo tu masu pored sebe
tjelesno osjetio kao drhtaj koji mu je proao tijelom, sada je osjetio drugi drhtaj, ovoga puta

uzbune. A to ako taj protok ljunka ne da rezultata? Hitno su mu trebali dijamanti, i to

kako mu nikada nita u njegovu ivotu nije trebalo. Promotrio je vibrirajue namaene
ploe u potrazi za kamenom koji bi mu vratio potovanje Staroga, ali usitnjeni ljunak
proticao je ne ostavljajui tragova na stolu pa njega obuze panika. Ali upravo tada s druge
strane stola predradnik krikne i pokae rukom.
Eno ga tamo!
Njegov pogled pomakne se odmah prema kraju stola i tamo, ba ispod vodopada koji
se sputao iz bave, vrsto usidren dok je bezvrijedni ljunak tekao dalje, bio je jedan
dijamant dopola utonuo u mast od vlastite teine. Kamen od nekih pet karata koji je
zablistao uto i ivo poput divlje ivotinje koja se opire zarobljenitvu. Ispusti lagani uzdah
i krajikom oka baci pogled na Starog koji je ravnoduno, bezizraajno gledao stol. Morao
je osjeati poglede na sebi, ali svjedno nije okrenuo glavu. Naposljetku je Johnnyjev pogled
bio opet neodoljivo privuen na stol. udnovatom podudarnou upravo je u tom trenutku
jo jedan dijamant iz bave pao ravno na drugog uronjenog u mast. Kad dijamant udari u
drugi dijamant, odskoi kao loptica za golf na asfaltu. I uistinu, drugi dijamant, lijep i velik
kao kotica breskve, udari u prvoga i odskoi visoko. Njemu i predradniku, zadivljenima
ljepotom te poskakujue kapljice koncentrirane i krute suneve svjetlosti, otme se smijeh.
On isprui zdravu ruku i uhvati ga u zraku dok je padao. Protrlja ga meu prstima, uivajui
u ljepljivom osjeaju, zatim se okrene i prui ga Starome.
On pogleda kamen i zadovoljno kimne glavom u znak odobravanja, zatim pomakne
orukvicu jakne i baci pogled na runi sat. Kasno je, moram se vratiti u Capetown.
Neete ostati do kraja protoka ljunka, gospodine? On sam osjeti nemir u vlastitu
glasu. Poslije bismo mogli neto zajedno popiti. Netom to je to izrekao, sjeti se da Stari
mrzi alkohol.
Stari odmahne glavom. Ne. Moram se vratiti do veeri. Zatim ga pogleda ravno u
oi. Zna, sutra popodne Tracey se udaje i ne mogu izostati. I nasmijei se stalno ga
netremice gledajui. Nitko na svijetu nije bio u stanju protumaiti znaenje osmjeha na tim
usnama... jer nikada nije bilo njegovog odgovarajueg odraza u oima. Nisi znao? Jo
uvijek se smijeio. Mislio sam da si dobio poziv.
Izae iz kolibe i poe prema dipu koji ga je ekao na suncu kako bi ga odveo do
sletne staze utabane meu pjeanim dinama. Te su mu noi bol u ruci i rijei Staroga
oduzele san koji je oajniki trebao. U dva odbaci pokrivae i upali svjetiljku pored lealjke.
Rekao je da sam pozvan i, tako mi Boga, otii u.
Vozio je cijeli preostali dio noi i cijelo sljedee jutro. Prvih tristo kilometara vozio je
pjeanim i kamenitim putem, a u zoru je napokon stigao do asfaltirane ceste i krenuo na
jug preko prostrane visoravni i gore, kroz planine. Bilo je ve podne kad je ugledao zdepasti
oblik planine Stol koji se ocrtavao na nebu iznad grada izraslog u njenom podnoju.
Smjesti se u hotelu Vineyard i otri gore u sobu da se okupa, obrije i presvue.
Drvored stare kue bio je pun luksuznih automobila, a drugi su bili parkirani vani, s obje
strane ulice, ali on je uspio pronai mjesto za pranjavi Land Rover. Proe kroz bijela
eljezna vrata i prijee zelenu tratinu. Iz kue su kroz otvorene balkone salona dopirali
glazba, glasovi i smijeh. Ue na pokrajnja vrata. Gosti su se tiskali ak i po hodnicima pa si
on prokri put traei meu mukarcima koji su gestikulirali i naglas priali i enama koje
su se smijale barem jedno poznato lice. Na koncu ga nae.
Michaele. Michael Shapiro se okrene, prepozna ga i na njegovu se licu odmah
pojave zadovoljstvo i iznenaenje, ali prije svega uzbunjenost.
Johnny. Kakvo zadovoljstvo vidjeti te.
Je li obred ve gotov?

Da, a i govori, hvala Bogu. Michael ga uhvati pod ruku i povede ga ukraj. Dopusti
da ti pribavim au ampanjca. Dade znak jednom konobaru i stavi mu kristalnu au u
ruku.
Johnny prije no to e otpiti, promrmlja: Za nevjestu.
Stari zna da si ovdje? Pitanje je zapalilo Michaelove usne i kad je on kimnuo
glavom, Michaelov izraz lica postane zamiljen.
Kakav je, Michaele? Mu?
Kenny Hartford? Michael se zamisli. U redu, vjerujem. Lijep momak pun novca.
Kako zarauje kruh?
Tatica mu je ostavio veliki hljeb, ali da bi ubio vrijeme, radi kao modni fotograf.
Na to se on namrgodi.
A Michael se namrti. U redu je, Johnny. Stari ga je briljivo odabrao.
Stari? Vilica mu postade izraenija.
Svakako, ta poznaje ga, zar ne? Ne bi nikada drugome prepustio da donese neku
vanu odluku.
On utke ispije ampanjac dok ga je Michael nemirno promatrao. Gdje je ona? Jesu li
ve otputovali?
Ne. Jo su tamo, u salonu.
Hvala, Michaele. Idem estitati mladenki.
Johnny. Michael ga uhvati za lakat. Ne ini gluposti... molim te.
Na vrhu mramornih stuba Johnny zastane: salon pod njim bio je pun parova koji su
plesali i glazba je snano i veselo odzvanjala. Mladenka i obitelj sjedili su za stolom s druge
strane salona. Benedict van der Byl prvi je primijetio Johnnyja. Pocrvenio je i nagnuo se
kako bi neto priapnuo Starome, potom je napravio pokret kao da e ustati. Stari zadri
sina rukom na ramenu i njemu Johnny uputi iroki osmijeh. Tada sie stubama i probije se
kroz parove koji su plesali. Tracey ga jo nije bila vidjela, razgovarala je s nekim mladiem
plave valovite kose s licem gospodiia koji je sjedio pored nje.
Bog, Tracey.
Ona okrene glavu, ugleda ga i zadri dah. Bila je ljepa no to se sjeao. Gotovo
mucajui, odgovori: Bog, Johnny.
Hoe plesati?
Problijedi i pogledom potrai Staroga, ne supruga. Velika bijela i sjajna griva kimne u
znak privole koju joj je otac dao pa ona ustane. Uspjeli su napraviti samo krug prije no to
je orkestar prekinuo. U meuvremenu je on, koji je imao na pameti najmanje stotinu stvari
koje joj je elio rei, ostao nijem. Sada kad je orkestar prekinuo, prilika je propala. Tada joj
u tih nekoliko trenutaka koji su jo preostajali na mah ree:
Nadam se da e biti sretna, Tracey. No bude li ti trebala pomo... uvijek, u svakoj
prigodi, dotrat u. Obeavam ti.
Hvala. Glas je bio promukao i na trenutak ona je opet bila nalik djevojici koja je
one noi plakala. Odvede je do mua.
***
To je obeanje bio dao prije pet godina i sada je doao u London da bi ga odrao.
Zgrada na broju dvadeset i tri u ulici Stark bila je dvokatnica uska i visoka proelja. Parkira
pred njom. Bio je ve mrak i na oba su kata svjetla bila upaljena. Ostane sjediti u Jaguaru:
iznenada je osjetio neku odbojnost da pree preko praga, osjeao je da je Tracey tamo, u toj
kui, ali je takoer osjeao da stvar nee biti ugodna. Na trenutak se prisjeti njena lika koji

je jo uvijek uvao u sjeanju, lik mlade i lijepe Tracey u bijeloj svilenoj vjenanoj haljini,
pa nakon toga izae iz auta i uspne se ulaznim stepenicama. Spremao se pokucati kad je s
iznenaenjem primijetio da su vrata samo pritvorena. Otvori ih gurnuvi ih i nae se u
malom dnevnom boravku ureenom s izuzetnim enskim ukusom. Prostorija je bila u
neredu, jedna je zavjesa bila otrgnuta i prostrta po tlu, a na nju su bile nabacane knjige i
razne druge stvari. Slike su bile poskidane sa zidova i skupljene na hrpu kako bi bile
odnesene.
Uzme jednu knjigu i otvori je. Na prvoj je strani bilo rukom ispisano ime: Tracey van
der Byl. Zauje koraanje niz stube pa odbaci knjigu na gomilu. Niz stube se sputao neki
ovjek. Imao je na sebi prljave hlae od zelenog samta, kone podstavljene izmice i stari
kaput vojnikog kroja ukraen pletenim pozlaenim pervazom. Preko ruke nosio je hrpu
enskih haljina. Kad je ugledao Johnnyja, naglo je stao i stisnuo crvenkaste usne u priglupi
izraz uenja. Pod razbaruenim pramenima plave kose oi su bile plamene i sjajne.
Zdravo. Johnny se uljudno nasmijei. to je, selidba?
Polagano se pribliio neznancu i ne trepnuvi odmjerio ga je od glave do pete.
Iznenada, s gornjeg kata zauje se jauk koji odjekne dolje niz stube. udan jauk, niti bola
niti neeg drugog, gotovo dahtaj, poput isputanja pare iz cijevi, jedva ljudski. Johnny se
ukoi, a ovjek na stubama baci uznemiren pogled iza sebe.
Johnny tiho upita: to si joj napravio? Glas nije bio prijetei.
Nita. Ba nita. Samo se puknula. Runo se puknula. ovjek se uznemireno pourio
s odgovorom. To joj je prvi put da je uzela trip.
A ti si se u meuvremenu dao na veliko spremanje, je li tako? Johnnyjev glas bio je
jo uvijek smiren.
Duguje mi brdo love, a nema ni centa. Obeala je, ali nije u stanju odrati.
Johnny nastavi: Oh. To je onda isto druga stvar. Mislio sam da isti kuu. Stavio je
ruku u dep i izvadio novanik. Pokae snop novanica. Ja sam joj prijatelj. Koliko ti
duguje?
Pedeset funta. Vidjevi novac, ovjeku su zasjale oi. Dao sam joj na kredit.
Johnny izbroji deset novanica od pet i prui mu ih. ovjek odloi hrpu haljina na
rukohvat i urno sie niz posljednje stepenice.
Jesi li joj ti prodao dop? Trip?
ovjek zastane na korak od njega i sumnjiavo ga pogleda.
Hajde, daj. Johnny se nasmijei. Nismo djeca. Znam kako idu te stvari.
Ponudi novanice. Jesi li joj ti nabavio dop?
U odgovor ovjek se nasmijei i potvrdno kimne, ispruivi ruku prema novcu. Johnny
mu tada naglo drugom rukom zgrabi tanko zapee i okreui ga oko njegove osi, savije mu
ruku na lea. Vrati novac u dep i gurne ga uz stepenice.
Idemo pogledati?
Na eljeznom krevetu bio je duek, a preko njega je bio prostrt sivi vojniki pokriva.
Tracey je sjedila na njem prekrienih nogu. Imala je na sebi samo tanke pamune gaice, a
neuredna kosa koja nije bila sjajna kao inae stizala joj je do struka. Ruke prekriene na
grudima bile su tanke i bijele poput krede. Lice je bilo boje zemlje, a pod sirovom svjetlosti
gole arulje koa kao da je bila prozirna. Ljuljala se gore dolje jaukajui tananim glasom
dok se u ledenoj sobi dah pretvarao u paru. Ali ono to je naroito potreslo Johnnyja, bile su
oi. Bile su ogromne, preko mjere poveane i upale u podonjake tamne poput modrica.
Zjenice su bile iroke i sjajne, blistale su kao neobraeni dijamanti. Te sjajne zelene oi
piljile su u Johnnyja i neznanca koji su zastali na pragu, a onda se iznenada jauk pretvorio u
krik. Zatim uslijedi muk, a ona se presamiti pokrivi si lice i oi rukama.

Johnny promuca: Tracey. Boe,Tracey! Otimajui se, ovjek prostenja: Oporavit e

se. Bit e kao nova. To joj je prvi put. Oporavit e se.
Doi ovamo. Johnny ga je izvukao van iz sobe zatvorivi nogom vrata za sobom.
Gurne ovjeka na zid. Lice mu je bilo blijedo i napeto, a pogled beutan, ali progovori
smireno, snoljivo, kao da neto objanjava djetetu: Sad u ti nanijeti bol. Veliki bol, to
vei mogu a da te ne ubijem. Ne zato jer mi se to dopada, nego zato jer ova djevojka meni
neto znai. Zato u uiniti sve da se, kad ubudue odlui dati otrov nekoj djevojci, sjeti
ovoga to u ti sada napraviti. Ljevicom ga je drao priklijetena za zid, a desnicom je
udario ciljajui malo ispod rebara kako bi mu rastrgao miice stomaka. Prve tri ili etiri ake
udarile su previsoko i zaulo se kripanje i pucanje rebara. Kad se povukao i pustio ga,
ovjek se stropotao licem nadolje i on ga je u padu udario po ustima izbivi mu nekoliko
zubi i razbivi mu usne njene poput cvjetnih latica.
ovjek je proizveo buku pa Johnny ode u Traceynu sobu provjeriti nisu li je moda
uznemirili: jo je uvijek bila presamiena naprijed i ritmino se ljuljala gore-dolje. Potrai
kupaonicu i navlai maramicu kako bi obrisao krv s ruku i prednjice kaputa. Zatim se vrati u
hodnik i sagne nad ovjeka bez svijesti da bi mu opipao bilo. Otkucaji su bili jaki i pravilni.
Osjeti olakanje, zatim odmakne ovjekovo lice od lokve krvi pomijeane s rigotinom kako
se ne bi uguio u njoj. Vrati se kod Tracey pa je, premda se divlje otimala, umota u prljavi
vojniki pokriva i odnese na rukama do Jaguara.
Ona se napokon primirila i sjedila je tamo, na sjeditu od crne koe, nepomino kao
usnula djevojica dok ju je on sa svih strana zavijao u pokriva. Naposljetku se vratio u
kuu. Nazvao je hitnu slubu, dao adresu i odmah spustio slualicu.
Stigavi u Dorchester, ostavio je Tracey u autu i otiao porazgovarati s vratarom.
Nakon nekoliko minuta prebace je u invalidskim kolicima do apartmana na drugom katu
koji je imao dvije spavae sobe. Petnaest minuta kasnije stigao je lijenik. Kad je i on
otiao, Johnny se okupa i nakon toga s aom Chivasa u ruci ode u Traceynu sobu i stane uz
njeno uzglavlje. to god da joj je lijenik dao, djelovalo je: spavala je ispruena, blijeda i
mrava, no svejedno jo uvijek lijepa, a tu krhku i udnu ljepotu tamni podonjaci nisu
izobliavali, ve su je gotovo isticali. Sagne se da bi joj razmaknuo kosu s obraza i na ruci
osjeti lagan i topao dah. Osjeti za nju, kako nikada prije nije osjetio ni za koga na svijetu,
beskrajnu njenost iji je intenzitet iznenadio i njega samoga. Jo se vie sagne i lagano joj
dodirne usne svojim usnama: bile su suhe i ispucane. Gotovo bijele. Grube poput staklenog
papira. Uspravi se i ode do naslonjaa nasuprot krevetu. Baci se umorno u njega i pone
pijuckati whisky sve dok ne osjeti kako mu se iz stomaka die val topline koji mu odmah
opusti napete miice. Nastavi gledati to blijedo i iscrpljeno lice.
Nalazimo se u gadnoj neprilici. Oboje. Rekao je to naglas i opet osjetio kako ga
obuzima bijes. Nekoliko dugih minuta taj bijes nije nalazio cilj, a zatim se malo pomalo
usredotoio na jednu odreenu toku. Po prvi put u svome ivotu bio je bijesan na Staroga.
Okrenut prema djevojci u krevetu ree: On te doveo do ovoga. A i mene.
Reakcija je bila trenutana, odanost je ve bila postala sastavni dio njegova bia.
Uvijek se trudio vjerovati da je Stari u svojim spletkama pravedan i mudar premda, to se
njega ticalo, tu pravednost nije nikada imao prilike iskusiti. Ali smrtnici nikada ne sumnjaju
u svemo bogova. Razjaren vlastitom izdajom, poeo je u ivom svjetlu razbora prosuivati
djela Staroga i njegove porive. Zato je, na primjer, poslao Michaela Shapira da mu ponudi
povratak kad je bio u pustinji?
***

Michael mu je objasnio: Stari te hoe u Cape Townu, Johnny. Benedict nije dorastao.
Povjerio mu je ured u Londonu, to je neka vrsta izgnanstva, i sada je odabrao tebe da vodi
tvrtku. Tracey nema, i ona je s muem u Londonu, pa zato Stari misli da je uputno vratiti te
u Cape Town. Michael je tada uoio njegovu radost, premda dobro zatomljenu, pa je
nastavio: Moda govorim nepromiljeno, ali za mene je van der Byl doista udan svat.
Osobit, ako ne drugo. Znam to osjea za njega, Johnny, jer nikada mi nita nije
promaklo... ali ti si sada u prilici da ini ono to hoe, i to za svoj raun. Mnoge bi te
tvrtke htjele... Uoio je promjenu izraza njegova lica i prekinuo se. Ok, Johnny, kao da
nisam nita rekao. Govorio sam tako jer sam ti sklon.
***
Razmiljajui sada o tome, taj Michaelov savjet na koncu konca nije uope bio
neutemeljen. No, svakako, on je sada bio predsjednik uprave Van Der Byl Diamondsa, ali
zato nije bio nita blii Starome no to je bio prije. Da, ivio je pod planinom koja je bila
neosvojiva i on se nije uspio uspeti ni njenim najblaim strminama. U Cape Townu ga je
doekala ista samoa kao u pustinji te je stoga bio lak plijen za pipke prve privlane ene
koju je sreo. Ruby Grange bila je visoka i tanana, s kosom boje koja se kod dijamanta
naziva Second Cape, to jest boje sunca gledanog kroz kristalnu au punu ampanjca.
Sada je razmiljao o vlastitoj naivnosti, o lakoi kojom se dao upecati i estini kojom
si je namaknuo omu na vrat. Ruby je pokazala svoje pravo lice tek nakon vjenanja,
iskazujui hladnu i duboku gramzivost, neutaivu ed za simbolima i materijalnim
posjedovanjem, te takvu posvemanju i krajnju samoivost da je on u svakoj takvoj prigodi
jedva uspijevao povjerovati vlastitim oima i uima. Mjesecima je odbacivao tu rastuu
izvjesnost, sve dok vie nije bilo mogue poricati oiglednost, i tada je to bijedno i sebino
stvorenje koje je oenio poeo promatrati s prezirnim zaprepatenjem. Stoga se sve vie
udaljavao od nje, posveujui sve svoje snage Van Der Byl Diamondsu.
To je, dakle, bio njegov ivot: jedna potpuno prazna stvar, do kraja izdubena rukom
Staroga. Po prvi je put ustanovio da sumnja kako bi to mogla biti dobro sraunata i
sadistika osveta Staroga za neduno djelo jednog ne jo dokraja sazrijelog momka. Gotovo
kao da pokuava umaknuti tim odve stranim, nepodnoljivim mislima, zaspi i aa mu
isklizne iz ruke.
***
Jacobus Isaac van der Byl sjedio je u konom naslonjau, a pred njim je bio zaslon za
oitavanje radiolokih nalaza. Strah je poremetio njegove granitne crte lica, inei ih pod
gustom bijelom grivom jo dubljima i mlohavijima, i premda su jo uvijek bile
prepoznatljive, ipak su bile pomalo promijenjene. Strah mu je bio i u oima te se komeao
pod povrinom, u ta dva plava zdenca, kao neko sluzavo vodeno stvorenje. Dakle, s tim
strahom u sebi, koji ga je skroz ukrutio i ukoio mu sve udove, gledao je sada nejasne
sjenke na osvijetljenu zaslonu. Specijalist mu je u meuvremenu govorio tiho, s odmakom,
kao da dri predavanje u svojoj uionici: ...obavija prsnu lijezdu, evo ovdje, i iri se preko
dunika. Vrh zlatne olovke slijedio je sablasni oris tamo na zaslonu. Stari je s mukom
gutao. Dok je sluao, inilo mu se da mu se ta boletina nadima u grlu pa mu i njegov
vlastiti glas odzvoni u uima promuklo i nerazgovijetno kad upita:

Dade li se operirati? Specijalist prekine objanjavanje i baci pogled na kirurga s

druge strane pisaeg stola. Razmijenie urotnike poglede. Stari se okrene u naslonjau i
pogleda kirurga. Grubo upita: No?
Ne. Kirurg odmahne glavom, ali kao da se ispriava. Sad je ve prekasno. Da ste...
Koliko? Koliko vremena? Staroga objanjenja nisu zanimala.
est mjeseci. Ne vie.
Jeste li sigurni?
Da.
Stari zabije bradu u grudi i zatvori oi. U prostoriji je vladao potpuni muk dok su
kirurg i specijalist s mjeavinom profesionalnog zanimanja i ljudksog saaljenja
prisustvovali mirenju Jacobusa Isaaca van der Byla s vlastitom smrtnom presudom. Na
kraju je Stari otvorio oi i polagano ustao. Pokuao se nasmijeiti, ali se osmjeh nije zadrao
dugo na usnama. Poprativi svoje rijei tom novom promuklou, proguna:
Hvala, gospodo. Sada me, molim vas, ispriajte jer u ovom asu imam mnogo stvari
koje trebam srediti.
Doe do Rollsa to je ekao pred ulazom. Hodao je polako, gotovo vukui noge, i
voza mu je jurnuo ususret, ali je on odmah odgurnuo pruenu mu ruku i uao sam u auto.
Michael Shapiro ekao ga je u radnoj sobi velike kue. Odmah je primijetio promjenu i
dignuo se iz naslonjaa u kojemu je sjedio. Stari je stajao na pragu: njegovo tijelo izgledalo
je zgreno i smanjeno.
est mjeseci. Dali su mi est mjeseci ivota. Ode do pisaeg stola i baci se u
naslonja iza njega. Nakon svih novaca koje su mi uzeli. Rekao je to kao da je oekivao
da si je kupio drugi ivot, a da su ga oni prevarili. Opet je zatvorio oi i kad ih je ponovo
otvorio, u njima zaiskri bljesak zlobe, a lice mu poprimi izraz koncentrirane prepredenosti.
Gdje je? Jo nije stigao?
Jest, zrakoplov je stigao jutros u devet. Sada je u uredu. Michael je bio iznenaen i
osupnut, bio je to prvi put da vidi Staroga bez krinke.
A djevojka? Od razvoda je vie nije zvao 'ki'.
Johnny ju je smjestio u jednu privatnu kliniku.
Jeftina droljica. Stari ju je potiho osudio, a Michael je zatomio prosvjed prije no to
mu je stigao do usana.
Uzmi blok, mora pisati. Gutne, hrapavo. Odmah potom nastavi, i to zazvui kao
prijetnja. Vidjet emo. Vidjet emo!
***
Lijenik je ve bio u zrakoplovnoj luci. Povjeravam ti je, Robine. Izlijei je i udebljaj.
Puna je droge do trepavica i vjerojatno ne jede ve mjesec dana.
U Traceynim oima upali se prva iskra ivota: Gdje to misli...
Johnny je preduhitri: U kliniku. I koliko god vremena bude potrebno.
Ja ne...
Ma zaboravi 'ja ne'. Podupirui je, on pod jednu a Robin pod drugu ruku, otprate je
sve do parkiralita dok je ona jo uvijek slabano prosvjedovala. Hvala, Robine, stari
prijatelju, napravi joj jednu dobru generalku.
Vratit u ti je kao novu. Nakon tog obeanja Robin krene. On je stajao jo nekoliko
trenutaka gledajui golemi nezgrapni oris planine - ceremonija dobrodolice kui bila je
svedena na to - i nakon toga uputio se do Mercedesa u garai zrakoplovne luke. Bio je
neodluan hoe li doma ili u ured. Odlui da zasad nema volje suoiti se s Rubynim

ispitivanjem pa izabere ured. U svojoj privatnoj kupaonici imao je uvijek istu koulju,
pored pribora potrebnog za brijanje. Tek to je proao kroz kristalna vrata luksuznog ulaza u
sjedite uprave Van Der Byl Diamondsa, jurnue na njega kao roj muiteljica. Dvije
draesne slubenice zapoee u zboru svoje cvrkutanje:
Oh, gospodine Lance, imam ovdje cijeli snop poruka.
Oh, gospodine Lance, vaa ena...
Suspreui korak da ne bi poeo trati, gotovo je stigao do vrata svog ureda kad je
tajnica Staroga kao iz zasjede iskoila vani, iza one svoje ploe od neprovidna stakla.
Gospodine Lance, gdje ste dovraga bili? ef vas cijelo vrijeme trai.
Ona prene Lettie Pienaar, njegovu osobnu tajnicu: Gospodine Lance, hvala nebesima,
vratili ste se!
On stane i digne ruke u znak predaje. Jedna po jedna, djevojke. Imamo vremena, ne
paniarite. To izazove provalu cvrkutanja skupine slubenica i otjera van der Bylova psa
uvara iza ploe od neprovidna stakla podvijena repa.
to je doista vano, Lettie? Dok je iao prema svom pisaem stolu, upitao je tajnicu.
Zatim baci pogled na potu pa se, skinuvi kaput i otpustivi kravatu, uputi u kupaonicu.
Dok se on na brzinu brijao i tuirao, Lettie ga je viui kroz otvorena vrata upoznala s
posljednjim novostima u poslovanju tvrtke i njegovim privatnim poslovima. Vaa je ena
neprestance i uredno nazivala. Kad sam joj rekla da ste otili u zaljev Cartridge, nazvala me
laljivicom. Lettie naas uuti, a zatim, dok je on izlazio iz kupaonice, upita: Kad smo ve
kod toga, gdje ste bili?
Nemojte sada i vi poeti. Nagne se nad pisai stol i preleti pogledom po papirima
koji su se na njemu nakupili. Pozovite moju enu, molim vas. Ne, priekajte. Vi
razgovarajte s njom, recite joj da u biti doma u sedam.
Letti shvati da je skroz izgubila njegovu panju pa izae iz prostorije. On se smjesti za
pisaim stolom. Van Der Byl Diamonds bio je neosporno u loim vodama. Unato njegovim
prosvjedima, Stari je malo pomalo bio povukao svoje rezervne fondove kako bi ih uloio u
druge poslove, u jednu tvrtku za trgovinu nekretninama, u tvornicu konfekcije Van Der Byl
Fisheries, u jedan veliki projekt natapanja podruja oko rijeke Oranje. Blagajne su sada bile
prazne. Koncesije na obali u meuvremenu su stigle do kraja svog kratkog, premda slavnog
ivota: sada su doslovce radili rupe u vodi. to se pak tie one u Huib Hochu, Stari ju je
prodao Velikoj Kompaniji radi brze dobiti, koja je potom odmah izmakla Johnnyjevu
nadzoru.
Preostala je samo jedna koka koja nosi zlatna jaja, ali ih jo nije poela nositi. Prije
osamnaest mjeseci otkupio je dva nalazita na puini od jedne tvrtke koja je na njihovom
iskoritavanju prokockala vlastiti opstanak. Drugim rijeima, uguila ju je vlastita
neuinkovitost. Vaenje dijamanata iz mora je otprilike osam puta skuplje i tee nego
vaenje iz nalazita na kopnu. Treba izvaditi ljunak s dna nepredvidivog i neukrotivog
mora pred Skeleton Coastom, natovariti ga na splavi, dovui ih na neko sigurno mjesto,
istovariti ih i zapoeti rad na izdvajanju: to je bio postupak koji je slijedila propala tvrtka.
Johnny je pak skovao drukiji plan i nakon toga naruio jedan skroz samodostatan
brod. Mogao je ostati na puini, vaditi ljunak s dna i obraivati ga, izbacujui opet u more
sav otpadni ljunak jednakom brzinom kojom ga je usisavao u svoju utrobu. Unutar oplate
tog vrstog oceanskog broda bilo je smjeteno sofisticirano, potpuno automatizirano
postrojenje za preradu, bila je potrebna jo samo malobrojna posada i brod je mogao
djelovati po svim vremenskim prilikama osim tornada.
Kingfisher se u tom trenutku nalazio u brodogradilitu u Portsmouthu i njegova
izgradnja bila je skoro gotova, a probna vonja bila je predviena za poetak kolovoza. No

financiranje pothvata bilo je za njega prava mora. Stari nije odobrio ni najmanju pomo, ako
nije ak i bojkotirao poduhvat. Nikada o njemu nije govorio bez ironinog smijeka na
usnama i strogo je zabranio svako ekonomsko ulaganje Van Der Byl Diamondsa, tako da je
bio prisiljen sam prikupiti dva milijuna funta van tvrtke. Kad ih je naao, vidio je kako se na
usnama Staroga opet javlja onaj smijeak. Kingfisher je trebao biti u pogonu ve tri mjeseca
i usisavati dijamante s dna mora, budui da je s financijskog gledita projekt bio u cijelosti
zasnovan na dovretku broda unutar predvienih rokova.
No radovi na ureenju izazvali su ve tri mjeseca kanjenja i stoga je cijela graevina
prijetila ruenjem. Sjedei tamo, za pisaim stolom, Johnny se sada pitao kako sprijeiti taj
slom dok Kingfisher ne pone djelovati. Vjerovnici su prijetili i pritiskali i da bi ih uutkao i
primirio, on je sada mogao raunati samo na svoj zanos. U tom trenutku nije mu preostalo
drugo no da zatrai odgodu plaanja na jo tri mjeseca.
Podigne slualicu. Sokolei se, izbacujui vilicu i gurajui aku u dep, ree: Pozovite
mi Larsena u Credit Financeu.
U pet se digne od pisaeg stola i ode do bara. Natoi si tri prsta whiskyja i ponovo
utone u svoj pokretni naslonja. Nije osjeao nikakvo olakanje zbog postignute odgode, bio
je preumoran. Privatni telefon na pisaem stolu zazvoni.
Odgovori: Lance.
Kako je bilo u Londonu? Odmah je prepoznao glas i nije uope bio zauen to Stari
zna za njegovo putovanje: taj je uvijek znao sve. Prije no to je uspio odgovoriti, hrapavi
glas doda: Doi odmah u kuu! I veza se prekine.
Pogleda sa aljenjem whisky to je drao u ruci i odloi ga nedirnutog. Stari bi odmah
namirisao njegov vonj s prezirnim smijekom.
Oblak je napredovao nad planinom i zalazee sunce obojilo ga je bojama mandarine i
breskve. S prozora, Stari je gledao kako se rasplinjava nad dolinom, cjepkajui se dok se
izduivao, onda se okrene prema sobi kad u nju ue Johnny. Ovaj odmah shvati da se u
njegovoj odsutnosti zbilo neto vano. Letimice pogleda Michaela Shapira traei bilo
kakav mig, ali sijeda Mikeova glava bila je pognuta nad papirima koje je imao u krilu.
Obrati se stoga Starome. Dobra veer.
Sjedni. Stari pokae naslonja od debele koe pred pisaim stolom, a zatim
Zapovijedi Michaelu: Proitaj!
Prije poetka ovaj razbistri glas i posloi papire dobro ih protresavi. Oi Staroga, koji
je sada sjedio, bile su uprte u Johnnyjevo lice. Bilo je to jasno i izravno iskuavanje, ali
Johnny nije osjetio nikakvu nelagodu, njemu je to bilo kao da ga oi Staroga miluju. Mike
Shapiro razgovijetno je itao izvlaei iz tih pravno zapletenih i sloenih reenica njihov
smisao. Radilo se o posljednjoj volji i oporuci Staroga i itanje je potrajalo dvadesetak
minuta. Kad je Mike zavrio, u prostoriji je zavladao muk.
Na kraju Stari razbije tiinu i upita: Shvatio si?
Sada ga je obuzela briga koju nikada prije nije pokazao. Da, izgledao je ba skroz
ukoeno, kao da se meso povuklo s kostiju inei ga suhim i lakim poput strvine uginule
morske ptice odavno osuene na suncu.
Johnny potvrdi. Da, shvatio sam.
Sada nam sve to pojasni jednostavnijim rijeima, Michaele, bez tih odvjetnikih
ukrasa. Tek toliko da budemo sigurni. Stari je navaljivao pa Mike posluno nastavi: Vaa
privatna i osobna dobra, izuzev dionica tvrtke Van Der Byl Diamonds Co. Ltd, nakon to se
plate porezi i trokovi, pripadaju u nasljee vaoj djeci, Tracey...

Stari ga nestrpljivo prekine, maui rukama i tjerajui Mikeove rijei kao da su muhe:
Ne to. Tvrtka. Reci mu o dionicama tvrtke.
Njegove dionice Van Der Byl Diamondsa Co. bit e podijeljene na jednake dijelove
izmeu tebe i dvoje mlaih Van der Byla, Tracey...
Stari ga opet prekine. Dovraga, dobro im zna imena! Bio je to prvi put da ga uju
kleti. Mike se uvrijeeno nasmije Johnnyju, kao da trai njegovo razumijevanje, ali Johnny
je prouavao Staroga dok je osjeao kako mu u grudima raste val zadovoljstva. Treina
dionica Van Der Byl Diamondsa Co. nije predstavljala nikakvo blago, to nitko nije znao
bolje od njega, ali ipak, pridruiti njegovo ime Traceynom i Benedictovom bilo je jednako
kao priznati ga za sina. A on je za to radio sve te godine. Izjava je bila javna, priznanje
slubeno. Napokon je Johnny Lance imao oca.
Poeli da isprui ruku i dodirne Staroga. Osjeao je kako mu se grudi nadimaju od
ganua, oi su ga pekle. Krasan osjeaj nakon svega. Trepne kapcima.
To je doista... Glas je bio nalik hropcu. Zakalje. Ne znam kako...
Stari ga nestrpljivo prekine, uutkavi ga zapovijednom kretnjom, i zarei obrativi se
Mikeu: Sada mu proitaj kodicil. Ne, nemoj ga proitati: objasni mu ga.
Michael promijeni izraz lica. Dok je govorio, ni na trenutak nije odvojio oi od papira,
gotovo kao da eli izbjei Johnnyjev pogled, i bez ikakve potrebe stalno si je bistrio glas
vrpoljei se u naslonjau: Prema kodicilu oporuke, koji nosi isti datum i koji je
pravomono potpisao Jacobus Isaac van der Byl, nasljednik dionica tvrtke Van Der Byl
Diamonds Co. Ltd. John Rigby Lance obvezuje se na potpisivanje, a na ime reenoga Johna
Rigbyja Lancea, osobnog jamstva za sve dugove tvrtke, ukljuujui i sva postojea
nepokrivena raunovodstvena potraivanja te sve ono to je dug vjerovnicima po osnovi
realnih privilegija ili opcija.
Kriste! Johnny se ukruti i okrene se kako bi s nevjericom pogledao Staroga. vor u
grlu naglo je nestao. to mi to kanite uiniti?
Smireno, niti ga ne gledajui, Stari ponovi Johnnyjevo pitanje: to ti to elim uiniti?
elim da preuzme na sebe sve dugove koji se penju na dva i pol milijuna randa, eto to
elim.
Johnny uzrujano odmahne glavom. To nije imalo ni najmanjeg smisla. Nijedan
vjerovnik ne bi od mene doao traiti ni pola milijuna randa. Imao bih problema skupiti ak
i deset tisua randa za svoj osobni bankovni raun.
Nijedan te vjerovnik nita nee doi pitati niti e protiv tebe podnijeti tubu oekujui
isplatu u gotovini. Ne, uinit e to iz osobnog zadovoljstva. Rastrgat e te, doslovce, i bit e
sretan to to ini.
Johnny nije mogao vjerovati. Pritvori oi. Benedict?
Stari potvrdno kimne glavom. Napokon je na potezu Benedict. Nee ti moi oduzeti
upravljanje tvrtkom jer e te Tracey podravati, kako je uvijek inila, ali moi e nadzirati
svaki tvoj potez iz svog naslonjaa predsjednika tvrtke. Moi e te proganjati, moi e
dovesti do prosjakog tapa tebe i tvrtku a da osobno ne pretrpi ni najmanji financijski
gubitak. A kad bude na dnu, no, zna da od njega nee moi oekivati nikakve milosti.
Prodrijet e te udovite koje si sam stvorio!
Ja stvorio? Johnny je bio osupnut. Ma to to govorite?
Ti si ga sveo na ovo to je sada. Slomio si mu srce, uinio si ga slabim i beskorisnim.
Vi ste ludi! Johnny ustane. Ja Benedictu nisam napravio nita. On je taj koji je...
Ali hrapavo i muklo graktanje Starog odmah nadjaa Johnnyjev negodujui odgovor.
Pokuao je drati korak s tobom i nije uspio. Predao se i postao je ono to je postao,
mediokritet i slabi. Oh, znam ja jako dobro to je moj sin, na to si ga sveo.

Molim vas, posluajte me. Ja nisam...

Ali Stari neumoljivo nastavi: I Tracey, i Tracey si unitio ivot. Privukao si je u svoj
grijeh.
Johnny vikne: One noi! Vi mi nikada niste dopustili da objasnim. Niste nikada....
Glas Staroga odjekne kao fijuk bia. uti!
I Johnny se ne usudi izazivati ga, navika iskazivanja poasti bila je preduboko usaena
u njemu. Stari je drhtao, iz oiju su sijevale munje. Oboje moje djece! Unitio si mene,
moju djecu i svu moju obitelj. Benedict je nesposobnjakovi i nikoristi koji svoje rane
pokuava izlijeiti uicima: no dobro, ja mu sada ostavljam sredstva da te uniti i kad to
bude uinio, moda e postati ovjek. Njegov hrapav i tanuan glas sada je postao pun
bola. Gutao je s naporom, grlo mu je podrhtavalo, a ipak sijevanje u tim oima nije slabilo.
I Tracey. Proganjana vlastitom putenosti, putenosti koju si ti probudio, i ona trai izlaz iz
vlastite krivnje. Tvoja propast bit e njen spas.
Vi ste u svemu pogrijeili! Johnnyjev je glas bio nalik neemu izmeu prosvjeda i
preklinjanja. Molim vas, pustite me da objasnim.
Stvari e ii ba onako kako sam rekao. Vezujui te uz tvrtku koja propada, uinio
sam te ranjivim. Ovoga puta emo te se napokon rijeiti.
Zastane, teko daui kao pas u trku. Disanje je bilo prigueno, gotovo hropac.
Benedict e ti odsjei noge, a Tracey e postrance gledati. Nee ti moi pomoi, njeno je
nasljedstvo blokirano, nema nikakav nadzor nad kapitalom. Tvoja je jedina nada, dakle,
Kingfisher. No taj e se brod preobraziti u vampira koji e ti isisati svu krv. Uvijek si me
pitao zato sustavno premjetam sve fondove Van Der Byl Diamondsa u druge tvrtke:
dobro, sada zna odgovor.
Johnny pomakne usne. Bio je skroz blijed. Glas mu se stanjio, postao je gotovo apat:
Mogu uvijek odbiti potpisati to jamstvo.
Stari se zlobno osmjehne.
Pomak usana nije bio plod nikakovog osjeaja uitka ili razdraganosti. Potpisat e.
Njegov je glas sada ve bio hropac.
Ponos i tatina nee ti dopustiti da uini drukije. Zna, poznajem te. Prouavao sam
te tijekom svih ovih godina. No ako i odbije potpisati, bit e svejedno smoden. Tvoje e
dionice pripasti Benedictu i bit e van igre. Propao! Potrajat e due, ali emo te se
rijeiti! Snizi glas. Ali potpisat e, znam to.
Ne primijetivi to, Johnny isprui ruke prema njemu u znak preklinjanja.
Sve ovo vrijeme to sam proveo s vama, to... I njemu je glas promukao i stanjio se.
Niste nikada, ba nikada niste osjeali nita za mene? Nita?
Stari se ispravi, kao da mu se vratila sva njegova snaga i sjaj, i nasmije se. Sada je
govorio smireno, nije imao potrebu da podie glas:
Gubi se iz moga gnijezda, ptico kukavice. Odleti van!
Johnny postupno promijeni izraz lica, profil vilice ukruti se, agresivno se ispupi
prema vani. Podigne ramena i gurne ruke u dep stiui ih u pest. Dva koata ekia.
Potvrdno kimne glavom. Shvaam. Ponovo kimne glavom, zatim se nasmijei.
Neuvjerljivi osmjeh koji mu samo nakrivi usta i ne odagna tmurnost iz oiju. U redu, stari
gade, ja u ti pokazati. I napusti prostoriju ne okrenuvi se.
Zadovoljstvo, duboko zadovoljstvo gotovo ozari lice Staroga. Likovao je, ali odjednom
mu ponestane daha. Pone kaljati i bol ga stegne u grlu, silovito. Uhvati se slabano za rub
pisaeg stola. Osjeti kako se u njemu pokrenuo pauk smrti, osjeti kako mu se njegove noge
zarivaju sve dublje u grlo i plua. Obuze ga strah. Ispusti krik bola i straha, ali u staroj kui
nije bilo nikoga tko bi ga mogao uti.

ingfisher je porinut u kolovozu i obavio je probnu vonju u Sjevernome moru.

Po izriitom nalogu Staroga, Benedict je takoer bio ukrcan na brod. Bilo bi
udo da je brod tako sloene i revolucionarne gradnje funkcionirao savreno od
samog poetka. I doista, te godine kolovoz nije bio mjesec uda. Na kraju
probne vonje Johnny je ve imao spreman popis dvadest i tri nune preinake.
Koliko? Pitanje je bilo upueno predstavniku brodogradilita.
Mjesec dana. Odgovor nije bio uvjerljiv.
Benedict uzvrati glasno se smijui: elite rei dva.
Johnny ga je odsutno pogledao, shvativi da je Stari razgovarao sa sinom.
Benedict nastavi, i dalje se smijui: Rei u ti neto, Johnny. Zadovoljan sam to ovo
udo nije ono to ja podrazumijevam pod rajem.
Johnny ostane skamenjen: to su bile rijei Staroga, papagajski ponovljene. Bile su
potvrda koja mu je trebala.
Vratio se u Cape Town gdje ga doekae vjerovnici, svi do jednoga, na pragu pobune.
Htjeli su se povui iz poduhvata prihvaajui gubitak. Johnny provede dva dragocjena dana
u Larsenovom vinskom podrumu u Stellenboschu kako bi umirio njegove strepnje. Kad ga
je naveer za trpezom Fifi Larsen, dvadeset godina mlaa od supruga, pod stolom utipnula
za bedro, shvatio je da je sve bilo sreeno barem za jo dva mjeseca.
Tijekom bjesomunog i iscrpljujueg tjedna koji je uslijedio, punog rasprava i
pregovora, naao je vremena da posjeti Tracey. Ve je mjesec dana bila van klinike i ivjela
je na maloj farmi svojih prijatelja negdje u Somerset Westu. Kad je izaao iz svog
Mercedesa i Tracey mu s verande potrala ususret, za njega je to bio prvi doista sretan
trenutak nakon mnogo vremena.
Usklikne: Boe! Divno izgleda.
Tracey je imala na sebi pamunu ljetnu haljinu, a na nogama jednostavne sandale.
Budui da su njeni prijatelji bili odsutni cijeli dan, imali su vremena za etnju i razgovor.
Johnny ju je gledao, besramno ju je prouavao i primijetio je da su joj obrazi i ruke opet
punani i da joj se vratila boja u lice. Kosa je opet bila sjajna i blistala je na suncu, no tamni
podonjaci nisu jo bili nestali. Nasmijeila se kad je on ubrao i ponudio joj granicu
procvale breskve. Bila je naizgled preplaena, nesigurna. Na kraju Johnny stane pred nju i
stavi joj ruke na ramena.
No, dobro. Hajde, reci: to ti se mota po glavi?
Ona odgovori odmah, pravom provalom rijei: elim ti zahvaliti to si doao po
mene. Htjela bih ti objasniti zato sam bila... onakva kakva sam bila. U onakvom stanju.
Neu da misli... no, da misli loe o meni.
Tracey, nisi duna nita mi objanjavati.
Ali elim. Moram. I ne gledajui ga u lice, igrajui se nemirno granicom koju je
drala u ruci, objasni: Zna, nisam razumjela. Dola sam do zakljuka da su svi mukarci
kao... Da ne ele. Hou rei, no, da ne ele to raditi...
Zastane da bi odmah potom nastavila: Bio je briljiv, razumije, i stalno se oko nas
slavilo, svaki dan, svaku veer, uvijek prijatelji. Zatim je htio poi u London... radi posla,

govorio je. Ovdje nije bilo perspektive. Tada ja jo nisam znala. No, da, primijetila sam da
ima mnotvo mukih prijatelja i da su neki od njih drukiji... ali... Onda sam jednoga dana
otila u studio i zatekla ih...
Stali su se smijati, Kenny i taj momak, zakaeni zajedno kao zmije. 'Ali nisi mogla ne
znati' uzviknuo je. I tada se neto u meni slomilo. Bio je to teak udarac. Osjeala sam se
tako prljavo, upletenom u to, i htjela sam umrijeti. Nisam imala nikoga kome bih se obratila
i htjela sam da nitko... Ukratko, htjela sam samo umrijeti.
Uutjela je i ekala da on progovori.
On je glasom nalik daku upita: I jo to eli?
Pogleda ga iznenaeno i odmahne glavom koja je blistala na suncu.
On odvrati: Niti ja ne elim umrijeti.
Oboje se neoekivano nasmiju. Nakon toga sve je opet bilo meu njima kao i obino, i
ostali su tamo razgovarati bez daljnjih neoekivanih ispada sve dok se nije smrailo.
Sada moram poi.
Tvoja ena? Smijeh je prestao.
Da, moja ena.
Bio je ve mrak kad je proao kroz ulazna vrata imanja u Bishopcourtu, tog terasasto
poloenog novog ranca koji je bio njegovo prebivalite, ali ne i njegov dom. Telefon je
zvonio. Podigne slualicu.
Johnny?
Bog, Michaele. Prepoznao je glas.
Johnny, doi odmah ovamo, u staru kuu. Glas Michaela Shapira bio je pun
napetosti.
Johnny sa zebnjom upita: Stari?
Ne postavljaj pitanja... doi i dosta. Odmah!
***
Zavjese su bile navuene i u kaminu je pucketala vatra od cjepanica. A Starom je ipak
bilo hladno. Hladnoa je bila tamo duboko u njemu, gdje plamen nije mogao dospjeti. Dok
je uzimao listove iz kutije s ispravama otvorene pred njim, ruke su mu drhtale. Pregledavao
ih je i bacao u vatru.
Pucketali su na ivom naranastom plamenu, uvijali su se i crnili, pretvarali se u
pepeo. Na kraju je kutija bila prazna, izuzev jednog velikog snopa raznobojnih pisama
povezanih vrpcom. Razvee vor, uzme prvu omotnicu i izvadi iz nje list papira:
Gospodine, nadam se da vam je drago doznati da se sada nalazim u koledu. Hrana je
dobra, ali kreveti su jako tvrdi...
Baci pismo i papiri u vatru i uzme drugo. Proita ih jedno po jedno i spali ih.
...da sam izabran u prvu momad...
Svako malo bi se nasmijeio, a u jednom trenutku se ak i nasmijao sam sa sobom.
...najbolji sam u svim predmetima osim u povijesti i vjeronauku. Nadam se da u biti
bolji sljedee...

Posljednje pismo dugo je zadrao u koatoj ruci proaranoj plavim venama.

Naposljetku je nestrpljivim trzajem zapea bacio i njega u vatru i ispruio je ruku prema
stalku kamina kako bi se oslonio dok je ustajao. Kad je bio na nogama, pogledao je u
pozlaeno ogledalo nad kaminom. Zagledao se dugo u vlastiti lik, iznenaen promjenom
koju je tih posljednjih nekoliko tjedana proizvelo u njegovu izgledu. Iz oiju je nestao svaki
odbljesak ivota, a njihova se boja svela na blijedo i neizraajno, mutno plavetnilo. Bila je
to boja raspadanja. Oi su mu bile ispupene iz podonjaka, a pogled staklen i zauen,
tipian za bolesnike u zavrnom stadiju raka.
Osjeaj mlitavosti koji mu je dolazio iz svih udova i hladnoa kojom su bili proeti,
znao je, nisu bili posljedica lijekova protiv bolova, niti je njihova posljedica bio onaj
polagani i vueni korak kojim je po mekanom buharskom tepihu krenuo prema pisaem
stolu od skupocjene ohoteje. Pogleda etvrtastu konu kutiju s metalnim uglovima i
zakalje: tek muan lave.
Osloni se na pisai stol kako bi se pridrao u oekivanju da bol proe, zatim otvori
kutiju i podigne poklopac. Dok je potom uzimao iz kutije tijelo Purdev Royala i odvojene
cijevi kalibra dvanaest da bi ih montirao, ruke su mu bile dovoljno mirne.
Umre kako je i ivio: sam.
***
Boe, kako mrzim crno. Ruby Lance stajala je nasred sobe i gledala je haljinu
rairenu na branom krevetu. ini me nalik lesu. Protresla je glavom prvo u jednu pa u
drugu stranu ispremeui vodopad kose boje ampanjca, zatim se okrenula te je polaganim i
lijenim korakom prola sobom i prila dvama visokim zrcalima. Nasmijei se samoj sebi,
eznutljivo si namigne i onda, gledajui u zrcalo onstran svoga odraenog lika, upita:
Benedict van der Byl se vratio iz Engleske?
Da. Johnny je sjedio u naslonjau pored vrata svlaionice i pritiskao si oi
jagodicama.
Ruby stane na vrke prstiju, blago uvue stomak koji nije imala i izbaci grudi, male i
vrste. Tko e jo biti? Stavi ruke skupljene u kupice pod grudi i stisne si bradavice
palcem i kaiprstom. Paljivo ih proui. Johnny makne prste s oiju.
Jesi li me uo? Rubyn glas poprimio je blago prijetei ton. Ne govorim zidu.
Okrene se leima zrcalu i pogleda ga u lice. Stajala je tamo, na nogama, visoka i tanka,
zlatouta kao leopard, ak su joj i oi bile ute i nepomine poput leopardovih. Imao je
dojam da samo to nije razvukla usne u dahtavo rezanje.
Johnny odgovori smireno: To je pogreb, a ne koktel.
No, ne oekuje valjda da budem skrhana od boli. Nisam ga podnosila. Otila je do
branog kreveta, uzela gaice boje breskve i protrljala sjajnu svilu o obraz. Odjenula ih je u
dva iroka pokreta nogama. Barem u ispod korote staviti neto draesno. Otpusti lastik
na stomak i svila pokrije i spljoti zlatovlas, gotovo bezbojan uperak.
Johnny polagano ustane i ode u svlaionicu.
Ona srdito vikne za njim: Za Boga miloga, Johnny Lance, dosta tog mrtenja! Nije
kraj svijeta, na koncu konca. Nitko nita ne duguje tom starom gadu, naplatio je svoj kredit
ve mnogo prije njegova isteka.
Stigli su nekoliko minuta ranije i priekali su pod borovima pred kapelom. Kad je
sedefasti Rolls proao kroz ulazna vrata i kad su brat i sestra izali iz njega uspinjui se

asfaltiranim drvoredom, Ruby nije uspjela obuzdati svoju radoznalost. To je Benedict van
der Byl?
Johnny potvrdno kimne.
Lijep ovjek.
Ali Johnny je gledao Tracey. Iznenaujue kako se promijenila od posljednjeg puta
kad ju je vidio. Hodala je opet kao djevojica iz pustinje, uspravno i ponosno. Krenuo je
ravno prema njoj. Skinula je tamne naoale i on je primijetio da je plakala jer su oi bile
crvene i blago nadute. Nije bila naminkana i lice uokvireno crnom maramom bilo je nalik
onome redovnice. Utisnuti znakovi boli davali su joj zreli izgled.
Ree mu tiho: Bila sam uvjerena da ovaj dan nikada nee stii.
Johnny odgovori: Da, svakako. Bili smo uvjereni da e ivjeti dovijeka.
Tracey napravi korak naprijed i isprui dlan kao da e mu dodirnuti ruku, ali prsti nisu
stigli ni dotaknuti rukav jakne. Johnny je shvatio smisao te kretnje: dijelili su istu muku i isti
gubitak. Htio ju je utjeiti.
Ako se ne varam, nas dvije se ne poznajemo. Ruby joj se obratila slatko otrovnim
glasom. Vi ste Tracey van der Byl, zar ne?
Djevojka okrene glavu i promijeni izraz lica, postade hladna i nedostupna. Opet stavi
naoale, sakrivi oi, i ispravi je: Gospoa Hartford. Drago mi je.
Mike Shapiro sjedio je u klupi pored Johnnyja. Govorio je ne pomiui usne i tek
toliko glasno da ga samo on uje. Benedict je upoznat s odredbama oporuke. Moe vrlo
brzo oekivati njegov prvi potez.
Hvala, Mike. Johnny u meuvremenu nije skidao pogled s velike i crne kapse na
ijim je srebrnim rukama svjetlost svijea proizvodila treperave odbljeske. Zasad jo nije
osjeao obuzetost sukobom koji ga je ekao. Svaka stvar u svoje vrijeme, sad je bio obuzet
tim krajem, tim svretkom jednog razdoblja svoga ivota. Sada su trebale poeti druge
vane stvari, njegov se ivot trebao promijeniti, dapae ve se bio promijenio.
Okrenuo se prema drugom redu klupa, pogled mu je bio voen intuicijom. I doista,
Benedict van der Byl gledao je u njega. Upravo u tom trenutku sveenik pozove nosae da
pristupe. Poreaju se uz bok lijesa pa se on i Benedict nadu na suprotnim stranama sjajnog
kovega, meu velikim buketima ljiljana.
Oprezno su se pogledavali, a on je imao dojam da taj prizor ima tono odreeno
znaenje: njih dvojica uz bok zemaljskim ostacima Staroga, jedan nasuprot drugome, dok ih
Tracey uznemireno gleda. Okrene se i pogleda u dubinu kapele. Pogledom je traio Tracey,
ali susreo je Rubyn pogled. Gledala ga je i on je uas shvatio da se situacija promijenila
mnogo vie no to je pretpostavljao. Jo se jedan igra ukljuio u igru. Osjeti lagani udarac
laktom Mikea Shapira i napravi korak naprijed. Uhvati srebrnu ruku. Iznesu Staroga vani,
na sunce. Zbog velike teine kapse ruka mu se svojim oblikom utisnula u dlan, pa ga je on
morao nastaviti masirati i nakon to je lijes sputen u grob.
Humka iskopane zemlje bila je pokrivena komadima tepiha s umjetnom travom. Kad
su potom drugi poeli odlaziti, on je ostao tamo, nepokrivene glave, sam, dok mu
naposljetku Ruby nije prila i prenula ga dotaknuvi mu ruku.
Idemo. Glas je bio tih, ali dreav, bockav. Ispast e smijean.
Benedict i Tracey stajali su pod borovima blizu ulaznih vrata groblja: pozdravljali su,
zahvaljivali, stiskali ruke i primali suut.
Vi ste Ruby, naravno. Benedict joj uzme ruku uz blag, pristojan, oaravajui
smijeak. Moram priznati da ni sve laskave stvari koje sam uo za vas ne daju pravu sliku
o vama.

Razdragana, Ruby je bila nalik leptiru koji iri krila na suncu.

Johnny. Benedict se nenadano obratio njemu, uhvativi ga nespremnog svojim
prijateljskim stiskom ruke i srdanim osmjehom. Michael Shapiro rekao mi je da si
prihvatio ostavtinu moga oca i uvjete koji je prate. Potpisao si jamstvo. To je divna vijest.
Ba ne znam to bismo bili bez tebe u Van Der Byl Diamondsu. I sada si jedini koji moe
tvrtku izvui iz loih voda. No elim da zna da u te slijediti do kraja, Johnny. Sada se
doista elim baviti tvrtkom i pruiti ti svu potrebnu podrku.
Znao sam da mogu raunati na tebe, Benedicte. Johnny je prihvatio izazov jednako
drsko kako mu je bio upuen. Vjerujem da e sve ii najboljim tijekom.
Imamo sastanak u ponedjeljak, nakon toga vraam se u utorak u London, ali nadam se
da u vas prije toga moi ugostiti na veeri, tebe i tvoju lijepu enu.
Hvala. Ruby je iitala ve spremno odbijanje na Johnnyjevim usnama i odluila se
odmah umijeati. Bit e nam drago.
Spremao si se odbiti, zar ne? Sjedila je poboke na prednjem sjeditu Mercedesa s
Dogama podvijenim pod sebe. Oi su joj bile neiskrene kao u perzijske make.
Pogodila si.
Zato?
Benedict van der Byl je zmija otrovnica.
To ti kae.
Dakako.
Nisi li sluajno ljubomoran na njega? Ruby je upalila jednu od svojih cigareta s
pozlaenim usnikom i stisnutih je usana otpuhivala dim.
Moe misliti! Johnny prasne u glasan i kratak smijeh, onda uuti. Oboje nastave
gledati cestu pred sobom.
Meni je privlaan.
Izvoli. Rekao joj je to potpuno ravnoduno.
No njen dreavi odgovor bio je otrovan: Ne bi bilo nemogue kad bih to htjela. Kako
bilo, ti i ono rastreseno stvorenje, ona Tracey.
Prestani, Ruby.
Boe nebeski, a to sam loega rekla? Njena gospoa Hartford.
Prestani, rekao sam.
Draga gospoa Gaice Svlaice. Boe nebeski! Malo je nedostajalo da ih svue tamo
na groblju.
Zaepi tu kurvinsku gubicu!
Nemoj me vrijeati. Nagne se na sjeditu i udari ga dlanom po ustima. Donja usna
okrzne zube i Johnny osjeti okus krvi. Izvadi maramicu iz depia na grudima jakne i stavi
je na usne vozei u meuvremenu jednom rukom. Ona se opet sklupala u svom kutku,
uvlaei uzrujano dimove, i nitko od njih dvoje vie nije otvorio usta dok nisu stigli pred
garau, gdje je Ruby izala i otrala preko tratine prema kunim vratima.
Zatvorila ih je za sobom tako silovito da se visoka staklena ploa zatresla. Johnny je
pak parkirao Mercedes, zatvorio vrata garae i polaganim korakom krenuo za njom u kuu.
Izula je cipele pustivi ih na tepihu u dnevnom boravku i otrala vani na poploanu terasu
gdje je bio bazen. Stajala je tamo bosonoga i piljila u bistru i zelenu vodu stiui si ramena
rukama prekrienim preko grudi.
Ruby. Sluaj me. Prie joj. Trudio se da zadri miran, ak pomirljiv ton.
Ona se naglo okrene prema njemu odailjui iz oiju munje kao leopard u stupici.

Sada mi samo nemoj petljati, gade. Za koga me dri, za svoju sluavku? Reci mi,
kada smo to napravili neto to sam ja htjela?
On je ve odavno bio shvatio da je prisilna i nevoljka pomirba s Ruby najkrai put do
vlastitoga mira i spokojstva, pa ga je stoga ta prikrivena misao nagnala da odmah zauzme
obrambeni stav. Nikada ti nita nisam branio.
Dobro! Krasno! Dakle, nee mi zabraniti da odem?
to eli rei? Nakon poetnog iznenaenja, pojavio se i suspregnuti traak nade.
Govori li o razvodu?
Razvod? ali se? Poludio si? Znam sve o onoj lijepoj hrpici novca koju ti je Stari
ostavio u svojoj oporuci. No, i mala Ruby hoe staviti ruicu u tu kaicu. Poevi od ovog
trenutka.
to tono hoe? Johnnyjev glas postao je leden i ravnoduan.
Novu garderobu i putovanje u sva ona lijepa mjesta kamo stalno ide, u London, Pariz
i tako dalje. Za poetak.
On je razmiljao, raunajui do kojeg iznosa moe ostaviti nepokriven svoj raun: od
vjenanja na ovamo rijetko je kada bio u minusu. Ali vrijedilo bi muke, odlui. Narednih
mjeseci nije si mogao dopustiti nikakve zastrane, a osloboen Rubynog zanovijetanja bio bi
hitriji u potezima i odlukama. Stoga, samo neka ode.
Dobro. Ako je to ono to hoe.
Ona je stiskala kapke i drala usne meu zubima dok ga je promatrala. Naposljetku
ree: Prejednostavno. to je? Hoe me se rijeiti? Nemoj da ti svata pada na pamet,
muiu dragi, isprui vie no to treba prst ili koji drugi dio tijela i odmah u ti ga odsjei.
Lettie Pienaar interfonom najavi gotovo zamuckujui: Izvjesna gospoa Hartford pita
za vas. Zatim, jedva ujno, doda: Vi uvijek imate sree.
Johnny se nasmije. Otpustit u vas zbog bezobrazluka. Ali prije no to spakujete
stvari, uvedite gospou Hartford. Ustao je, obiao pisai stol i kad je ula, poao je ususret
Tracey koja je na sebi imala poslovni sivi komplet, a kosa joj je bila skupljena straga na
potiljku. No nije joj uspjelo postii strog poslovan izgled.
Potpuno si van satnice, Tracey. Sastanak uprave je u dva popodne.
Ba lijep doek. Tracey sjedne na pokretni naslonja u obliku jaja i prekrii duge
noge s kojih Johnny jedva skine pogled. Dola sam traiti posao.
Posao? Pogleda je bezizraajno.
Da, posao. Zna, zaposlenje, mjesto.
A kako ti to pada na pamet?
Pa ne misli valjda da u sada, nakon to si me uljudno i obazrivo poput kromanjonca
spasio sljepila, mirno ekati da umrem od dosade. Povrh toga, onaj je tvoj lijenik spasitelj
uvjeren da je zdravi rad nuna nadopuna mog, nazovimo ga tako, lijeenja.
Shvaam. Johnny se osloni laktovima na naslon naslonjaa. No dobro, to zna
raditi?
Tracey irom otvori oi i visokim glasiem uzvikne: Daj, Johnny Lance!
Smijui se, on ree: U redu. Koje ti je zvanje, to si po struci?
Moda ti to ne zna, ali diplomirala sam pravo na sveuilitu u Cape Townu.
Nisam znao.
Povrh toga, mislila sam da e moda sljedeih mjeseci trebati osobu od povjerenja
uz sebe. Bila je ozbiljna i Johnnyjev osmjeh nestane s lica. Potom smireno doda: Kao u
stara vremena, uostalom.
Uslijedie trenuci tiine.

Sluaj hoe da na pravni ured upravo treba jednog suradnika. Johnny je to rekao
skoro mrmljajui, a zatim jo tiim glasom dodao: Hvala, Tracey.
***
Dvorana uprave tvrtke Van Der Byl Diamonds bila je ureena u toplim pastelnim
zelenim i smeim tonovima. Ta prostrana i raskona dvorana podsjeala je na lijepa
vremena procvata i rasta tvrtke, kad su blagajne bile pune. No sada je ozraje bilo puno
napetosti koja je puckala u zraku poput statinog elektriciteta. Predmet na dnevnom redu bio
je onaj veliki brod za lov na dijamante koji se zvao Kingfisher, posljednja uzdanica tvrtke,
njen jedini sutinski izvor sredstava i istinski kri na Johnnyjevim pleima.
Brod je trebao biti u pogonu ve devet mjeseci. Sva predvianja temeljila su se na toj
pretpostavci, a on je jo u izgradnji u onom prokletom brodogradilitu u Portsmouthu.
Benedict je govorio s neosporno zadovoljnim izrazom lica i glasom. Slijedom toga, nae se
dunike kamate gomilaju, stavljajui nas u poloaj...
Brodogradilite je tijekom gradnje bilo u trajku cijela etiri mjeseca jer su radnici
zahtijevali... Izbacivi vilicu, Johnny je bio spreman na borbu.
No, ne vjerujem da nas se nepredvidljivost engleske radnike klase osobito tie.
Posao je trebao biti povjeren Japancima. Njihova je ponuda bila nia.
Johnny ga prekine: Bio bih to uinio da tvoj otac nije navaljivao...
Benedict odvrati licemjernim tonom: Molim te, nemoj sada prebacivati krivicu na
mrtve. Pokuajmo radije pronai lijek. Kada e napokon bit porinut Kingfisher?
Trinaestog rujna.
Bolje za sve nas da bude doista tako. Benedict baci pogled na svoje biljeke. Sada,
taj kojeg si zaposlio kao kapetana broda, taj Sergio Caporetti: to nam moe rei o njemu?
Petnaest godina iskustva na brodovima za podmorska buenja u Crvenome moru. Tri
godine kao kapetan dragera Atlantis Diamondsa koji je radio na puini pred zapadnom
obalom. Jedan je od najboljih, van sumnje.
U redu. Benedict prihvati odgovor s oitim protivljenjem pa opet pogleda u svoje
biljeke. Sada, mi imamo dvije pomorske koncesije na dva podruja. Prva je na puini pred
zaljevom Cartridge, a druga dvadesetak milja sjevernije. Sudei po ishodima tvojih
ispitivanja, pretpostavljam da e htjeti poeti s prvom.
U oekivanju sljedeeg poteza, Johnny potvrdi. Benedict se baci leima na naslon
stolice. Atlantis Diamonds je propao u pokuaju da iskoristi to podruje. to te navodi na
pomisao da emo mi uspjeti tamo gdje su drugi propali?
Johnny zarea: Ve smo raspravili o tome.
Bez mene, mene nije bilo, zaboravio si? Molim, opet to raspravimo.
Johnny je na brzinu objasnio da su trokovi Atlantis Diamondsa bili uveani
primijenjenim postupkom rada. Njihove platforme za vaenje ljunka nisu bile autonomne,
ve su ih morali vui remorkeri. Prikupljeni ljunak tovario se potom u brodove i prevozio
sve do zaljeva Cartridge, gdje je istovarivan i obraivan u postrojenju na kopnu. Kingfisher
je bio autonoman, opremljen vlastitim postrojenjem. Mogao je prikupljati ljunak,
obraivati ga potom sofisticiranim sustavom ciklona i rendgenskih kontrola, da bi
naposljetku otpad opet vratio u more. Stoga zakljui: Nai trokovi bit e za etvrtinu
manji od onih Atlantis Diamondsa.
Dok je iznos naih dugova samo dva milijuna, Odvrativi mu suho i tiho, Benedict
se obrati Michaelu Shapiru na dnu stola. Gospodine tajnie, molim vas da stavite u
zapisnik sljedei prijedlog: 'Tvrtka namjerava pristupiti prodaji broda Kingfisher,

trenutano u izgradnji u Portsmouthu. Nakon toga pokuat e se rijeiti i svih svojih

koncesija za dijamantna nalazita po najboljim moguim uvjetima kako bi naposljetku
objavila svoj steaj'. Jeste li zapisali?
Bio je to otvoreni, frontalni napad. Jasno, ako bi taj prijedog proao, vrijednost tvrtke
pala bi na nulu. Prodajom u bescjenje Kingfishera nikada ne bi povratili plaenu cijenu,
dolo bi do deficita... a Johnny je potpisao jamstvo. Bilo je to dakle iskuavanje, Benedict se
pripremao za bitku. Tracey je mogla dati prevagu jednoj ili drugoj strani i on ju je sada
tjerao da se oituje. I doista, nije skidao oi s nje dok se glasalo o prijedlogu. Nagnuo se
naprijed iz konog naslonjaa sa zadovoljnim osmjehom na crvenim usnama. Bio je
dotjeran i lijepo odjeven, bila je to biranost koja nije ostavljala mjesta sumnji i koju novac i
poloaj pruaju, ali negdanji skladan stas bio je optereen preputanjem uicima i lagodi pa
su obrazi, na primjer, bili tako punani da su mu davali izgled razmaenog derita. Tracey je
glasovala kao Johnny Lance, uzvraajui smijeak Benedictu i ne oklijevajui ni aska prije
no to je dignula ruku. Smijeak otisnut na bratovu licu, uoio je Johny, pretrpi jedva
zamjetnu promjenu, postavi krvoedan: Benedict nije volio gubiti.
Dobro, draga sestrice. Sada barem znamo na ijoj si strani. Obrati se Johnnyju.
Pretpostavljam da e htjeti da nastavim svoj posao u Londonu, zar ne? Ve se godinama
bavio prodajom dragog kamenja Van Der Byl Diamondsa u Londonu. Nimalo teak posao
za koji je Stari drao da je u njegovom domaaju.
Johnny ree: Da, svakako, Benedicte. Ali sada u i ja predloiti zakljuak: 'U znak
solidarnosti, lanovi uprave tvrtke slau se da e se odrei naknada koje im pripadaju dok
financijska situacija tvrtke ne bude opet na vrstim temeljima'.
Slabaan protunapad, ali ovako napreac nije mogao smisliti nita bolje.
***
Poletjeli su na prve znake svitanja. Johnny usmjeri dvomotorac Beechcraft prema
sjeveru, ostavljajui slijeva glomazni plavi profil planine Stol. Tracey je na sebi imala
vjetrovku s kapuljaom preko ruiaste koulje i platnenih hlaa uguranih u izmice od
mekane koe. Kosa je bila skupljena na potiljku i vezana konom uzicom. Sjedila je
nepomino i kroz vjetrobran zrakoplova gledala krajobraz koji je zora milovala i bojila,
ljubiaste i purpurne planine te velike crvene ravnice koje su se prostirale sve do izmaglice
koja je tamo dolje lebdjela nad hladnim Atlantikom.
U toj njenoj nepominosti Johnny nasluti uzbuenje koje je vjerojatno proivljavala pa
ono obuzme i njega. Zatim sunce zabljesne nad crtom obzora, provalivi svojim sjajnim
zlatom u ravnice i zavijajui planine u plamene odsjaje. Johnny pokae pred sebe.
Namaqualand.
Ovoga puta uzbuenje je nagna na radostan smijeh, poput djevojice za Boi. Okrene
se prema njemu. Sjea se... Odmah smeteno zastane.
Da, sjeam se.
Sletjeli su prije podneva na stazu u pustinji utabanu buldoerima. Land Rover ih je
ekao kako bi ih prebacio do obale gdje je bila baza. Zapravo, jo je malo to ostalo za
napraviti na tom pojasu dugom trideset i sedam milja koji je nosio naziv pojas Admiraliteta,
osim samo poistiti i zatvoriti rudokop.
Kad je novi nadglednik operacije Sijedi Kralj Johnnyju predao nekoliko dijamanata,
koji su bili sve to su iskopali tijekom proteklog mjeseca, ispriao se:
Oerupao si ga, Johnny. Nije vie kao u stara dobra vremena.

Johnny se sloi: Da. Ali svaka mrvica pomae. Prebirao je prstom po jadnoj hrpici
malog i ne odve dragocjenog kamenja.
Naposljetku ponovo uu u Beechcraft i upute se dalje na sjever. Sada su letjeli iznad
podruja u kojem su veliki dijelovi pustinje bili svi iarani i ispremetani. Gliboderi i
buldoeri ostavili su u mekanom tlu tragove poput stonoga.
Tracey upita: Nai?
On odgovori: Da barem jesu. Ne bismo vie imali briga. Ne, sve ovo pripada Velikoj
Kompaniji. Tada pogleda na sat i nesvjesno provjeri napredovanje leta s obzirom na
izraune i predvianja. Na kraju uze u ruku predajnik. Ze Es Pe Te Be zove kontrolu u
zaljevu Alexandra.
Znao je da ga ve imaju na zaslonu radara i da ga prate, naravno ne zbog brige za
njega, ve zato jer je letio iznad Slubenog Dijamantnog Podruja jugozapadne Afrike,
nepreglednog prostranstva dranog pod briljivom paskom. Radio odmah zakrijeta u
odgovor. Traili su od njega broj dozvole za let, s njom povezani plan leta, njegove nakane i
njegovo odredite. Uvjerivi ih u svoju dobronamjernost i dobivi dozvolu za nastavak leta,
Johnny ugasi radio i nasmije se Tracey. Bio je pomalo uznemiren tim ovlanim i kratkim
doticajem s bogovima, ali je vrlo dobro shvaao da se u njegovom sluaju, u biti, radi o
profesionalnoj ljubomori. Pekla ga je spoznaja da se bavi poslom na koji se prezriva Velika
Kompanija nikad ne bi spustila. Ponekad bi se zaskoio kako sanja da otkriva, tko zna, neku
formalnu pogreku u titularu neke koncesije ili pogrenu procjenu u povrnom ispitivanju
obavljenom sedamdesetak godina prije otkria stvarne vrijednosti te puste zemlje. Zamiljao
bi se kako potrauje prava rudarskog iskoritavanja nekoliko etvornih milja smjetenih
usred najbogatijeg podruja Velike Kompanije. ak i sada ga je sama pomisao na to
natjerala da zadrhti od sladostrasti.
Tracey ga je radoznalo gledala. On protrese glavom i nit njegovih misli pone se
odvijati u drugome smjeru.
Tracey, elim ti neto pokazati.
Smanji visinu letei okomito prema obali, s njenim redovima bijelih uspjenjenih
valova koji su hitali prema isto tako bijelome alu.
to? Bila je u radoznalom iekivanju zbog novog tona koji je poprimio njegov glas.
Thunderbolt i Suicide.
Ona iskrivi usta, nije razumjela.
Tamo dolje. Johnny pokae rukom dolje pred njih i u izmaglici koja se podizala s
povrine mora ona ih ugleda: gole, bijele i uspjenjene, kao dva bijela kita.
Otoci? Po emu su posebni?
Po obliku. Ne vidi? Nalik su grlu lijevka s jednim uskim prolazom na dnu.
Ona potvrdi. Dva otoka bila su gotovo ista, blizanci, dvije uske krike izglaanog
granita duge svaka oko tri milje. Bili su smjeteni ukoso jedan naspram drugoga, kao ezla
na grbu, ali ne dodirujui se krajevima. Mono valovlje Atlantika stizalo je s juga i ulazilo u
grlo lijevka: naavi se zarobljeno u toj ogradi od hridi, poludjelo se povlailo kako bi uz
veliko praskavo prtanje nasrnulo na stijenje, hrupei potom kao pjenuavi i bijeli povratni
val prema uskom prolazu izmeu dva otoka.
Tracey nije uspijevala odvojiti oi od te uskljuale vode: Svaam zato Thunderbolt,
ali zbog ega se drugi zove Suicide?
Mora da su ih tako nazvali stari skupljai guana nakon to su se pokuali na njih
iskrcati.
Ona ponovi: Guano? To onda objanjava boju.

Johnny se spusti u obruenom letu sve dok gotovo ne dotakne zelene valove. Pred
njima su tisue i tisue morskih ptica, kormorana i sula, uzbunjeno uzletjele iscrtavajui na
nebu dugu crnu crtu. Upravo su njihove izmetine vremenom dale hridima tu bijelu boju
krede. Dok su strelovito letjeli tjesnacom izmeu hridi,Tracey uzvikne: Pogledaj, tamo
dolje na kraju otoka je neki toranj!
Da, to je nekakva stara skela koju su koristili za utovar guana na brodice.
Johnny zaokrene i vrati Beechcraft na veu visinu kako bi opet svisoka pogledali dva
otoka. Vidi kako valovi hrupe u tjesnac? Sad pogledaj pod povrinu, vidi li grebene?
Pruali su se u zelenu vodu pod pravim kutom nalik dugim i tamnim sjenkama, a meu
njima struja bijele pjene. Pred tobom je najvei zdenac dijamanata na svijetu.
Ne razumijem to hoe rei.
Tamo dolje tekle su velike rijeke. Neke od njih isuile su prije nekoliko milijuna
godina, ali ne prije nego to su nataloile dijamante koje su nosile prema moru. Tisuama
tisuljea nakon toga voda i vjetar gurali su kamenje prema sjeveru odnosei neke prema
obali i alu, ali i dovlaei druge ovdje dolje. Vrativi se na prijanju visinu, Johnny je
nastavio let krenuvi opet prema sjeveru. Zatim su, iznenada, ti dijamanti na svom putu
naili na Thunderbolt i Suicide pa su, stijenjeni strahovito velikim pritiskom i naiavi na
prepreku od stijenja, zavrili na gomili u tom lijevku. Nisu uspjeli proi kroza nj i nataloili
su se tamo dolje, ba u tjesnacu, u oekivanju da ih netko doe izvui. Ispusti uzdah, kao
odbijeni ljubavnik. Boe moj, Tracey, ja osjeam miris tih dijamanata, jasno ga osjeam u
nosu. Gotovo ih vidim kako blistaju kroz tih pedeset metara vode. Trgne se kao probuen
iz nekog sna. Cijeli ivot radim ovaj posao i stekao sam esto ulo, kao vidovnjak. S
potpunom ti sigurnou mogu rei da u tom rukavcu izmeu Thunderbolta i Suicidea ima na
milijune karata dijamanata.
Pa dobro, gdje je problem?
Koncesija, Tracey, koncesija. Dodijelili su je prije dvadeset godina Velikoj
Kompaniji.
Tko?
Vlada June Afrike.
Pa zato ih onda ne vade?
Prije ili poslije, u sljedeih dvadeset godina, napravit e to. Zasad im se ne uri.
Uute i nastave gledati preda se. Naposljetku Johnny pucne jezikom i protrese glavom.
Bio je uznemiren i razdraen tom pomisli na Thunderbolt i Suicide. Da bi mu odagnala te
misli, Tracey ga upita: No, prije svega, odakle dolaze dijamanti?
On nastavi objanjavati: Iz vulkanskih grotla. U itavoj junoj Africi poznato je vie
od stotine vulkanskih grotla. Ne sadre sva kamenje, ali mnoga da. New Rush, Dutoitspan,
Bulfontein, Premier, Mwadui. Velike krinje pune legendarnog Blue Grounda, temeljnog
uzorka dijamanta.
A ovdje nema grotla? Sigurno? Okrenula se na sjeditu i gledala ga. Ne. Sada
traimo samo rijeno kamenje. Neka od tih grotla eksplodirala su snagom hidrogenske
bombe prskajui dijamante stotinama i stotinama kilometara uokolo. Druga su bila
podmorska i iskrcala su stoga svoje blago u nemirno more, dok su trea, recimo najmirnija
vulkanska grotla, jednostavno bila nagrizena vjetrom i vodom pa su se dijamanti nali na
vjetrometini.
I onda su se spustili na dno mora?
On potvrdi. Tono. Tijekom milijuna godina malo pomalo, gotovo nezamjetno,
pomicali su ih odroni, rasjedi, rijeke i kie. Dok su se svi drugi obluci i kamenje izlokali,
istroili i pretvorili u prah, dijamanti, etiri stotine puta tvri od bilo koje druge prirodne

tvari na svijetu, ostali su nepromijenjeni. Tako su na koncu stigli do mora i pomijeali se s

onima pristiglim iz podmorskih grotla, da bi ih potom valovi dogurali do obale ili ih
nataloili na mjesta poput tih otoka, Thunderbolta i Suicidea.
Tracey se spremala postaviti novo pitanje, ali Johnny je preduhitri: Evo zaljeva
Cartridge. Stigli smo. I upravi njuku zrakoplova prema kopnu.
Prije no zaljev, bila je to laguna. Odvojena od mora uskim pjeanim sprudom, pruala
se prostranom povrinom bez drvea: veliko zrcalo plitke mirne vode u kontrastu sa
silovitim valovljem koje je s druge strane nasrtalo na pjeani sprud. Njome je pak prolazio
kanal s dubokim gazom koji se, vien svisoka, jasno ocrtavao naspram tamnijeg zelenog
mora. Sjekao je krivudavo lagunu sve do mjesta gdje se na rubovima pustinje uzdizala
skupina bijelih zgrada na osami. Johnny skrene prema zgradama, dok su se pod njima velika
jata bijelih i crnih pelikana te ruiastih plamenaca dizala uplaeno u let. Slete i potom
odrulaju do Land Rovera koji ih je ekao. Na jednom mu je boku bio nacrtan bijeli znak
Van Der Byl Diamondsa.
Johnny je uzeo termos vreu u kojoj je bio njihov objed i poveo Tracey prema Land
Roveru. Predstavio ju je svome predradniku, a potom su se ukrcali i uz veliko poskakivanje
stigli do zgrada na obali lagune. U meuvremenu mu je predradnik podnio izvjee o stanju
radova. Sada ve ugasla tvrtka Atlantis Diamonds bila je napustila zgrade pa ih je Johnny
preuredio da bi u njima uspostavio Kingfisherovu bazu: centar za okrepu i odmor posade,
radio postaju, skladite goriva i radionicu za uobiajene poslove odravanja i popravka.
Sada je za bivu ribaricu koja je trebala posluiti za podrku Kingfisheru i za prijevoz
ljudi i materijala dodavao jedan mosti na pristanitu koje se prualo u lagunu.
Dugo su i briljivo obilazili bazu. Johnny je bio vie no zadovoljan zanimanjem koje je
Tracey pokazivala, a budui da je i on sam bio ushien, bio je jako sretan to joj moe biti
vodi i odgovarati na njena pitanja. Bila su ve gotovo dva sata kad su zavrili obilazak.
Johnny upita predradnika: Dokle ste stigli s promatranicama?
Ve su sve podignute, spremne su.
Tada mu iznebuha na um padne zamisao. Na koncu konca, mogli su spojiti ugodno s
korisnim. Moemo otii pogledati. Ree to kao sluajno.
Predradnik odgovori: Ok. Idem po Land Rover.
Johnny ga odmah zaustavi. Poznajem put. Ti odi jesti.
Nikakva smetnja...
Predradnik uoi Johnnyjev izraz lica i uuti, bacivi tek pogled na Tracey. Da,
naravno! Dobro! Ok... Evo kljueva. Pruio mu je kljueve Land Rovera i hitro nestao u
unutranjosti konaita. Johnny je provjerio razinu goriva i nakon toga upalio motor
otkrivenog Land Rovera.
Kamo idemo?
Idemo obii promatranice du pjeanog spruda.
Promatranice?
Du obale smo sagradili niz drvenih promatranica visokih dvadesetak metara. Od
tamo gore emo neprestano nadzirati poloaj Kingfishera dok radi na puini i tako emo mu
putem radija moi s prihvatljivim odstupanjem dojaviti toan poloaj u odnosu na dno. To
e biti provjera rada brodskog raunala.
Dovraga, dobar si. Dok ga je gledala, Tracey je upadljivo treptala oima
naglaavajui time svoje divljenje.
Ludice.

Proao je kraj barake s radio postajom i potom je, vozei po tvrdom pijesku uz rub
lagune, ubrzao ubacivsi prvo u drugu i onda u treu. Napravili su krug oko lagune u smjeru
velikih utih dina koje je oblikovao vjetar i koje su iscrtavale obalu. Drei se za rub
vjetrobrana, Tracey je stajala na nogama na sjeditu. Vjetar joj je mrsio kosu. U jednom
trenutku skinula je uzicu koja ju je pridravala, protresla je glavom pa se kosa uzleprala i
zavijorila iza glave kao sjajni i crni barjak.
Gledaj! Gledaj! Traceyn usklik bio je izazvan mnotvom plamenaca koji su
preplaeno poletjeli iscrtavajui nad srebrnom vodom bljetave lagune bijeli i ruiasti trak.
Dri se! Johnny se sretno nasmije s njom i skrene put dina. Ona se vrsto uhvatila
za vjetrobran, isputajui krike razdraganog straha dok su jurili uz strmi bok dine, podiui
stranjim kotaima oblak pijeska, da bi se onda onstran njena grebena strmoglavili dolje
skokom koji je premetao stomak. Preli su pjeani pojas i stigli do obale, du koje su
pojurili probijajui se kroz nadolazeu vodu valova to su se lomili na alu. Desetak
kilometara dalje Johnny je parkirao iznad visokog pojasa lomljenja valova.
Sjedei na pijesku jedno uz drugog, naslonjeni na jastuke sa sjedita Land Rovera,
pojeli su hladno pile poprativi ga bocom bijelog vina. Na koncu su poli oprati masne ruke
u more. Dovraga! Hladna je! Tracey zahvati vodu u ruke spojene u kupicu, pogleda
Johnnyja i izbei se. On se povue, ali ne dovoljno brzo. Ledena ga voda pogodi u prsa i
gotovo mu presjee dah.
Vikne: Osveta, okrutna osveta! Bio je to bojni poklik kad su bili djeca. Ona odmah
stane bjeati. Potri du plae, a Johnny za njom, na jedvite je jade slijedei. Tada osjeti da
mu ne izmie i stoga vikne: Nisam namjerno! Nisam htjela! ao mi je! U posljednji as,
upravo kad ju je on ispruenom rukom gotovo zgrabio, izmakne se u stranu i potri prema
vodi, koja joj brzo doe do koljena. Iznenada, okrenuvi se, pokropi ga nogom i vikne: Pa
dobro, naprijed, doi ako smije! Ne ustuknuvi pred prskanjem, sustigne je i zgrabi dok se
ona ritala i bacakala. Sada joj je voda bila do struka. Ne, ne, molim te, Johnny. Predajem
se... Neu to vie nikada napraviti.
U tom trenutku jedan val, vii, snaniji i nepredvidljiviji od drugih, izbaci ih oboje iz
ravnotee. Potonu i otkotrljaju se do obale, gdje teturajui ustanu, skroz mokri i zagrljeni.
Sretno su se smijali.
Otili su do Land Rovera i pokuali imikati odjeu. Ona kroz smijeh otpuhne: Ba si
zvijer! Kosa joj je bila mokra i zamrena kao kudelja, a kapi slane vode padale su joj s
obrva kao rosa.
Johnny je privue k sebi i poljubi je. Prestanu se smijati. Prepusti mu se zatvorenih
oiju u zagrljaj, pritisnuvi svoje mokre i slane usne na njegove. U tom trenutku
radiotelefon u Land Roveru poeo je moleivo krijetati, a crvena aruljica bljeskati.
Polagano, nevoljko, odvoje se i na trenutak se nastave oarano, zbunjeno gledati u oi. Na
koncu on isprui ruku u Land Rover, uze mikrofon i stavi ga na usne.
Da? Muklo. Razbistri glas i ponovi: Da?
Iz zvunika prijamnika dopre iskrivljen i krijetav predradnikov glas: ao mi je...
Bilo je jasno da kani rei to vas prekidam", ali naglo uuti i krene ispoetka: Drao sam
za shodno obavijestiti vas da smo primili najavu nevremena u nadolasku. Brzo se pribliava
sa sjevera. Namjeravate li se vratiti u Cape Town, bit e bolje da uzletite prije no to nasrne
na nas, inae ete moda danima ostati ovdje odsjeeni.
Hvala. Odmah se vraamo. Johnny prekine vezu i pogleda Tracey koja mu se
nesigurno nasmije.
I njen glas odjekne neprirodno i dreavo. U pravi as!

Kosa joj je jo bila vlana i gubila se u prevelikoj maji koju su joj posudili. I zelene
hlae bile su posuene pa ih je nosila podvrnute na bose noge. Sjedila je na svome mjestu u
Beechcraftu, utljiva i zamiljena. Pod njima je neki mali ribarski brod bio obavijen
oblakom bijelih ptica koje su letjele oko njega i ona ga je gledala pretjerano zadubljeno.
Izmeu njih dvoje spustio se neki osjeaj suzdranosti i opreza, nisu se vie uspijevali
pogledati u oi.
Johnny se okrene u smjeru njenog pogleda. Lovi srdele.
Ona kratko odgovori: Da. I zauti.
Neto kasnije on nastavi, opet muklo: Nita se nije dogodilo.
Ne. Nita se nije dogodilo. Zatim ona stidljivom kretnjom isprui svoju ruku prema
njegovoj i stisne je. Blago mu pomiluje batrljak kaiprsta. Upita ga: Prijatelji kao prije?
Kao prije. Nasmije joj se s olakanjem.
Nastavie let prema Cape Townu.
***
Pridravajui se zbog snanog valjanja ribarice, Hugo Kramer promotri dvogledom
zrakoplov. ovjek za kormilom pored njega upita: Policija?
On odgovori ne sputajui dvogled: Ne. Bijelo crveni dvomotorac Beechcraft.
Oznaka je ZS-PTB. Privatni. Vjerojatno pripada nekoj od onih velikih dijamantnih
kompanija. Spusti dvogled i ode do grudobrana. Kako bilo, van teritorijalnih voda smo.
Brujanje zrakoplova je prestalo pa je Hugo Kramer sada mogao obratiti svoju panju
na uurbanu uskomeanost koja je vladala dolje pod njim, na palubi.
Wild Goose gotovo je posrtao pod teinom ribe to je ispunjavala veliku potegau koja
je, izvuena vitlom iz mora, visila van palube. U toj mrei, nabrekloj poput okrugle torbe,
iji je promjer bio dobrih pedeset stopa, bilo je barem stotinu tona skliskih i srebrnastih
srdela. Nad brodom je lebdio pravi baldahin morskih ptica, koje su gladno i mahnito kruile,
naglo skretale u stranu i obruavale se. Tri lana posade radila su oko mreaste vree
objeene o jedan od tovarnih sonjaka, praznili su je od ribe kojom su je bili natovarili iz
potegae van broda i ukrcavali su u tivu uskomeani srebrnasti oblak od otprilike tone
srdela pri svakom zahvatanju.
Motor vitla zagluno je zveketao u ritmu s njihovim pokretima. Hugo je od gore
zadovoljno pratio njihov rad. Posada je bila dobra i iako je ribolov Wild Gooseu bio samo
pokrie, u svojoj njemakoj sitniavosti koja je nalagala da to pokrie bude to je mogue
vjerodostojnije, on je bio doista zadovoljan. Uostalom, dobit od ribolova ila je u dep
njemu. Bio je to dio dogovora s Ringom. Vrati briljivo dvogled u njegovu konu kutiju i
objesi ga iza vrata nautike sale, a nakon toga strmim metalnim stepenicama hitro sie na
palubu.
Unato velikim izmama od debele gume koje je nosio, kretao se vjeto poput make.
Ja u. Obratio se ovjeku za upravljaem vitla. Rekao je to na afrikansu, ali s blagim
njemakim naglaskom tipinim za jugozapadnu Afriku. Pod plavom vunenom majom
isticala su se iroka ramena, a radio je s primjerenom ekonomijom pokreta. Budui da je bio
jako svijetle puti, ruke na upravljau vitla bile su crvene od sunca i ispucale od vjetra. Koa
lica bila je takoer crvena, s izrazitim crvenim mrljama na obrazima, i ljutila se, dok su
usne bile plave. Kosa koja se pomaljala ispod kape bila je bijela kao to je bijel agavin sok,
dok su mu guste obrve bile bezbojne, a rezultat toga bio je neki neodredivi izgled
kratkovidnoga ovjeka. Oi si bile boje blijedog plavog ljiljana, ali nisu bile sjajne, ve
neizraajne poput onih u gotovo svih albina. Drao ih je pritvorene u tom trenutku, dok je

gurao polugu motora i vukao onu doboa konice kako bi regulirao njihanje viseeg tovara
ribe s obzirom na valjanje i ljuljanje ribarice.
Sa zapovjednikog mosta viknue: Zapovjednie!
Ja! Hugo Kramer nije si dao odvui panju s manevra da bi odgovorio. to je?
Najavili su nevrijeme! Sputa se sa sjevera, gdje se ve zahuktalo.
Hugo se nasmijei, povue konicu i zatvori ventil. Dobro. Ispraznite onda. Prereite
ue potegae i oslobodite ribu. Pusti sve i uspne se stepenicama do zapovjednikog mosta.
Otri prouiti kartu. Nagnut nad kartom, proguna naglas: Trebat e tri sata da doemo na
poloaj. Zatim ode do grudobrana kako bi pourio posadu.
Bili su presjekli ue potegae i ona se otvorila kao enska koulja, dopustivi da riba
nahrupi van, pa je sada rascjep sve vie rastao. U meuvremenu, dok su dva ovjeka
mrkom istila palubu gurajui u more ribu ispalu na palubu, drugi su zatvarali poklopac
grotla. etrdeset minuta kasnije Wild Goose plovio je svom snagom prema jugu kako bi
doao na svoj poloaj.
Takozvana Dijamantna obala jugozapadne Afrike prua se du rute alizeja.
Prevladavajui vjetar je onaj koji pue s jugoistoka, ali povremeno se sustav vjetrova
potpuno mijenja i s puine, sa sjevera, sputa se dolje olujni vjetar. Radi se o vjetru slinom
jugoistonjaku, poput libanonskog pustinjskog kamsina ili tripolitanskog simuna.
Ukratko, isti onaj vreli vjetar to pue iz pustinje i ispunjava nebo zaguljivom
prainom i oblacima pijeska, pokapajui sve pod taj pakleni pokriva. Oblaci praine bili su
predvieni, tovie oslanjali su se na njih, bili su dio Ringovog plana jer je, puui sa
sjevera, vjetar podizao toliku koliinu liskunove praine da su zasloni radara Diamond
Securitv Policea bili zamraeni i poremeeni sablasnim odrazima koji su inili gotovo
nemoguim utvrditi prisutnost malih predmeta u letu na bilo kojoj visini.
Turn Back Point je otok od pet kilometara smjeten stotinjak kilometara sjevernije od
rijeke Oranje. Ime su mu nadjenuli prvi putnici i ono iskazuje njihovo miljenje o jo
postojeoj mogunosti da se odustane od daljnjeg putovanja prema sjeveru. Ti stari putnici
nisu, meutim, znali da se nalaze u sreditu jedne uzdignute podmorske terase, jedne drevne
plae koja je izronila iz mora i koja se u stvarnosti pokazala kao podruje tako bogato
dijamantima da su ga ogradili, branili orujem i nadgledali svim sredstvima: dipovima,
zrakoplovima, radarima i ophodnjama s psima. Ukratko, neka vrst ograenog logora s tako
strogim mjerama sigurnosti da se iz njega izlazilo samo nakon pretraivanja rendgenskim
zrakama i ne nosei na sebi nita drugo osim svoje odjee.
Sada je na Turn Back Pointu bilo podignuto jedno od etiri velika postrojenja za
prebiranje i odvajanje u kojima se preraivao ljunak koji je dolazio iz baza Velike
Kompanije miljama i miljama daleko odatle.
Naselje je bilo dosta veliko i opremljeno uredima, skladitima i spremitima, pored
stanova za pet stotina zaposlenih i njihove obitelji: no ipak, svi napori da se to mjesto uini
ako ne ugodnim barem podnoljivim sudarali su se s injenicom da je Turn Back Point
jaruga usred neugodne i neprijateljske pustinje. Kad je povrh toga, kao u tom trenutku,
puhao vjetar sa sjevera, sve ono to je prije bilo neugodno, postajalo je neosporno
nepodnoljivo. Premda bi barake bile doslovce zapeaene i premda bi i najmanje pukotine
na prozorima i vratima bile zaepljene krpama i novinama, svejedno je prokleta praina
prodirala svukuda, u pokustvo, u krevete, ak i u unutranjost hladnjaka, stvarajui tanku i
pjeskovitu patinu. Osjeao si je u kosi, zrnastu kao eer meu zubima, u nosu koji bi njome
bio zaepljen. Svemu tome pridodala bi se nepodnoljiva vruina koja je isuivala ak i
suzne vreice. Na otvorenom, pak, praina je stvarala neku vrstu ruiaste i svjetlucave
magle koja je smanjivala vidljivost na dvanaestak metara i tko je god bio prisiljen da bude

vani, u tom suhom i zaguljivom oblaku, nosio je velike naoale protiv praine kako bi
zatitio oi, dok bi mu liskunova praina pokrila odjeu iskriavim slojem koji je blistao ak
i na toj priguenoj svjetlosti.
Upravo u tom trenutku, van naselja, jedan je ovjek napredovao kroz maglu nosei
neki mali valjkasti predmet. Pognut naprijed protiv vjetra, ulazio je posrui u pustinju.
Doavi do neke udoline, nastavio je njome. Naposljetku se zaustavio da bi odmorio, te je
odloio valjak na pijesak i kleknuo na njega. Lica pokrivena velikim naoalama i alom, u
konoj jakni s kapuljaom, bio je nalik udovitu. Valjak od staklenih vlakana bio je
premazan utom fosforescentnom bojom. Na jednome je kraju imao prozirnu plastinu
jabuicu u kojoj je bila smjetena svjetiljka, a na drugome dep za napuhavanje od
sintetikog materijala, spojen na valjak kromiranom metalnom zakakom na koju je bio
spojen i jedan spremnik vodika. Sve to skupa nije prelazilo pola metra duine i deset
centimetara promjera, a bilo je teko oko sedam kilograma. U unutarnjosti, valjak je imao
dva odvojena pretinca. U veem je bila sofisticirana elektronika oprema sposobna da
odailje signal za navoenje, da putem daljinske kontrole upali ili ugasi svjetiljku u
plastinoj jabuici i, takoer putem daljinske kontrole, da nadgleda ubrizgavanje vodika u
dep za napuhavanje kroz odgovarajuu spojku. U manjem pretincu odnosno spremniku
bila je jednostavna plastina posuda u koju je u tom trenutku bilo nagurano dvadeset i
sedam dijamanata. Najmanji kamen bio je teak etrnaest karata, a najvei, udesan, pedeset
i est. Svaki od tih dragulja izabrali su strunjaci na temelju boje, sjaja i savrenosti. Bili su
to sve dijamanti prvog toka koji su, nakon bruenja, na slobodnom tritu trebali postii
cijenu izmeu sedamsto tisua i milijun funta, ovisno o rezu.
U Turn Back Pointu ivjela su etiri lana Ringa. Dvojica su bili iskusni i traeni
probirai dijamanata i radili su unutar strogo nadziranog ograenog postrojenja. Radili su
zajedno, meusobno se nadzirui, jer je Velika Kompanija rabila upravo sustav dvostrukog
nadzora, naravno posve izlian ako postoji sudionitvo. Njih dvojica odabirali su
najvrijednije dragulje i iznosili ih iz postrojenja. Trei Ringov ovjek bio je mehaniar
zaposlen u servisnoj radionici postrojenja. Njegova je zadaa bila da primi i montira sav
materijal koji je dolazio skriven u jednoj oznaenoj bavi masti za traktore. On je slagao
kamenje u valjak i njega je predavao onom ovjeku koji je ba u tom trenutku kleio na
njemu, tamo vani u pustinji, spremajui se da ga ispusti u uskovitlanu pranjavu maglu.
Okonavi posljednju provjeru, ovjek ustane, doe do ruba udoline i ostane tamo
pogleda uprtog u taj kovitlac praine. Napokon se naoko zadovoljan vrati trkom do valjka.
Odrijeitim pokretom odvrne kontrolni ventil spremnika s vodikom. Zaulo se zmijsko
siktanje i najlonski se dep poeo nadimati kao lopta. Nabori su pucketali dok su se
ispravljali i naposljetku je balon bio spreman, te se poeo tresti i njihati kao da je nestrpljiv
kada e poletjeti. No ovjek ga je uz dosta potekoa zadravao sve dok nije bio dokraja
napet i pun. Nakon toga pusti ga i balon, s valjkom objeenim o nj, digne se u zrak. Gotovo
odmah progutae ga oblaci praine. ovjek je jo dosta dugo stajao licem okrenut prema
tamnom plamenom nebu. Naoale su proputale tek lagane odbljeske, ali izgledalo je da
ovjek likuje i kad se na koncu okrenuo da se vrati natrag, njegov je korak bio lagan poput
koraka nekoga tko je netom izbjegao pogibelj.
Jo jedan let. Jo samo jedan i povlaim se. Kupit u si onu farmu na rijeci Olifants,
ii u na ribe, u lov i barem u si jednom godinje priutiti... Jo je sanjario kad je stigao
do parkiranog Land Rovera. Sjedne za upravlja, pokrene motor, upali farove i vozei sporo
ponovo proe stazu koja je vodila do naselja. Natpis na stranjem dijelu Land Rovera bio je
ispisan bijelim fosforescentnim lakom, vidljivim i u tom kovitlacu crvene praine.
Pisalo je: SECURITY PATROL.

***
Wild Goose stajao je na mjestu, dok su motori tiho brektali kako bi ga odravali stalno
pramcem prema valovima. I dvadeset milja od obale vjetar je bio nepodnoljivo vru tako
da su trcaji koji bi svako malo pogodili Huga u lice na koncu konca bili olakanje. Stajao je
osovljen u kutu zapovjednikog mosta, odakle je mogao drati na oku more pod sobom i
kormilara u kabini, ali nije pokazivao znake nemira. Wild Goose stajao je na mjestu ve
petnaest sati, a posljednjih deset sjeverni vjetar nije ni aska prestao puhati i fijukati izmeu
pripona. Uope, prije svakog izvlaenja iz mora Hugo je izgledao nemirno: moglo se
svata dogoditi, od upada policije do kvara na elektrinom pogonu valjka.
Vikne: Koliko je sati, Hansie?
Kormilar baci pogled na brodski kronometar objeen na pregradu iznad svoje glave.
est i tri minute, gospodine.
Za pol sata e mrak. Hugo se opet okrene licem u vjetar. Zatim protrese ramenima i
vrati se u kabinu. Zaustavi se kod konzole pored stola na kojemu je bila prostrta karta. I za
struno je oko taj aparat bio obian ehosonder, tek stara protupodmornika naprava iz ratnih
dana, ehogoniometar prilagoen prozainom zadatku da otkriva jata sardela i odreuje im
poloaj pod povrinom. No taj je primjerak pretrpio jednu skupu i osobitu preinaku, koju je
izveo strunjak doveden u tu svrhu od Ringa ak iz Japana. U tom trenutku glasao se blagim
zujanjem, komande su zeleno svjetlucale zbog unutarnjeg svjetla, zvuk je bio neodreen i na
okruglom zaslonu nije se pojavljivalo nita.
Hoe kavu, Hansie? Hugovo je pitanje bilo upueno starom crnoputom kormilaru.
Njegova je posada bila odabrana, pouzdana i vjerna. I morala je biti: samo jedan dug jezik
mogao je upropastiti poslove vrijedne milijune funta.
Ja, dankie, zapovjednie. Starac u znak zahvalnosti jo vie nabra izborano lice pa
Hugo proviri u hodnik i povie prema kuhinji.
Hej, kuharu, to kae na malo kave? Ali ne doeka odgovor jer je u tom trenutku
konzola iznenada oivjela: niz arulja pone svjetlucati na komandnoj ploi, blago zujanje
pretvori se u brzi isprekidani zvuk i zaslon zasja sablasnom zelenom svjetlosti. Evo nas!
Hugo s olakanjem otri do aparata. Prvi asnik iskoi snena lica iz svoje kabine iza
zapovjednikog mosta gurajui koulju u raskopane hlae. Sneno promrmlja: Bilo je i
vrijeme, zaboga.
Hugo mu ree: Preuzmi Hansievo mjesto. urno se smjesti se na koni podstavljeni
stolac pred ehogoniometrom. Dobro, skreni dva stupnja udesno i naprijed tim pravcem.
Wild Goose okrene se brzo protiv vjetra i promijeni kretanje iz sporog i stalnog ispravljanja
noenja strujom u oteano kretanje naprijed u val. Prskanje i trcaji stigoe do stakala
zapovjednikog mosta. Jo uvijek sjedei pred konzolom, Hugo je slijedio let balona i
drao je Wild Goose na pravcu presretanja. Noen vjetrom od etrdeset milja na sat, balon je
izaao van obalne crte i popeo se uvis neto vie od kilometra. Okretanjem ruice Hugo mu
je odaslao naredbu za odravanje visine putem isputanja plina. Reakcija je odmah bila
registrirana na zaslonu. Promrmlja: Dobro, dobro. Bravo, baloniu. Zatim naglas:
Skreni malo niz vjetar, Oscare, skree prema jugu.
Ljuljali su se daljnjih dvadeset minuta.
Zatim Hugo prekine tiinu: Dobro. Sada u ga spustiti u more. Polagano okrene
ruicu u smjeru kazaljke na satu isputajui jo plina. Ja. Tu smo. Spustio se. Pogleda van
kabine. Oblaci praine preduhitrili su no, vani je bio mrak i na niskome i mrkom nebu nisu
sjajile zvijezde. Tu smo, Oscare. Na pravom si pravcu. Nastavi tako. Zatim baci pogled na

starog Hansiea i jo jednog mlaeg lana posade koji je sjedio pored njega na klupi
oslonjenoj o pregradu na dnu. Obojica su imali sjajno utu kabanicu dugu do glenja i
gumene izme. Dajui znak glavom, ree: Ok, Hansie. Moe sada poi na pramac.
Manjka jo milja. Dva mornara siu dolje na palubu metenu valovima, dok ih je Hugo
gledao kako napreduju posrui izmeu dva vala, nagnuti naprijed protiv vjetra. Pri svakom
zapljuskivanju vode koja bi se sruila na njih unuli bi, a ute kabanice ostajale su jasno
vidljive unato priguenim svjetlima na palubi. Hugo ree kormilaru: Sada u upaliti.
Pokuaj ga razaznati.
U redu. Oscar je motrio pred sebe dok je Hugo micao prekida kojim je balonu
odaslao naredbu da upali svoje poziciono svjetlo. Gotovo istog asa Oscar vikne. Evo ga!
Ravno pred pramcem!
Hugo skokom ustane sa stolca i potri pogledati. Trebalo je nekoliko sekunda da mu se
oi priviknu na tamu, no na koncu u prostranom i crnom mraku mora i neba razazna ravno
pred sobom jedno malo crveno svjetlace. Svjetlucalo je nekoliko sekunda, a potom zapadne
iza sljedeeg vala. Daj meni. Hugo zamijeni Oscara za kormilom. Ti upali reflektor.
U toj tami, snop svjetlosti reflektora bio je gusti bijeli trak. U jednom trenutku, u
njegovom svijetlom krugu zablista uti fosforescentni lak valjka. Hugo okrene Wild Goose
uz vjetar cilindru, nakon ega krene prema njemu. Na pramcu su Hansie i njegov pomonik
bili spremni s motkom od dvadeset stopa. Hugo je u meuvremenu fino manevrirao
pribliavajui se poskakujuem valjku pa zadovoljno zabrunda kad je motka prola kroz
alku i valjak preko pramca bio podignut na brod. Zatim nastavi gledati dva ovjeka u
mokrim utim kabanicama kako se penju stepenicama do zapovjednikog mosta da bi na
kraju odloili valjak na stol gdje je bila razastrta karta.
Dobro! Dobro! Hugo ih srdano potapa po ramenima. Sada se odite osuiti.
Bravo. Njih dvojica siu stepenicama i Hugo prepusti kormilo Oscaru. Zapovijedi: Doma!
Najbre to moe. Odmah zatim odnese valjak u kabinu.
Sjedei u svojoj kabini pred sklopivim stolom, Hugo Kramer odvije donji dio valjka i
izvue plastini kontejner. Otvori ga i istrese sadraj na stol. Zazvidivi, uzme najvei
kamen. Nije bio strunjak, ali je ipak nagonski razabrao da se radi o dijamantu izuzetne
kakvoe. Niti njegov sadanji neobraen izgled nije uspijevao sakriti vatru koja je gorjela u
njemu. Za njega, meutim, nije imao nikakvu vrijednost: takav kamen ne bi mogao prodati
nikome ni u kojem dijelu svijeta, stoga nije mogao pasti u kunju da ga uzme za se
otimajui ga Ringu. Taj dijamant dakle za njega nije predstavljao nita drugo no samo plod
nekih petnaestak godina mukotrpnog rada i prolijevanja znoja. Iz oblinje ladice izvadi alat i
rasporedi ga po stolu. Upalio je piritni plamenik i poeo otapati vosak pohranjen u
talioniku, a zatim je istresao dijamante u malu limenu konzervu poput onih koje se u
trgovinama koriste za konzerviranu hranu. Odravajui ravnoteu dok se brod valjao,
odmaknuo je talionik od plamenika i prolio vruu tekuinu preko dijamanata ispunivi
konzervu do vrha. Vosak se ubrzo ohladio i stvrdnuo poprimivi mutnu bijelu boju.
Kamenje je sada bilo povezano voskom koji ga je sprjeavao da lupka i odzvanja u
konzervi, dajui joj, kad jednom bude zatvorena, primjerenu teinu. Upali cigaretu i proe
polagano kabinom kako bi otiao pogledati vani. Kormilar mu namigne i on se nasmije.
Vratio se do stola. Konzerva se ohladila dovoljno da se mogla dirati. Stavio je na nju okrugli
poklopac i otiao je do prenosiva kripca privrenog za veliku komodu. Pritvorivi oi
zbog dima cigarete koja mu je visila u uglu usta, s panjom je udarao poklopac sve dok nije
bio zakovan. Tada zadovoljno odloi zakovanu konzervu na stol i ode po jaknu objeenu o
vrata. Iz unutarnjeg depa izvue smeu kuvertu i iz nje etiketu otisnutu u ivim bojama.
Vrati se do konzerve i zalijepi uokolo etiketu.

Na njoj je bila prikazana slobodna i umjetnika interpretacija srdele koja iskae iz vode
kao kotski losos. SARDINE U UMAKU OD RAJICA proita naglas, drei konzervu
odmaknutu kako bi se divio obavljenom poslu. PROIZVODI SE U JUNOJ AFRICI.
Nasmije se zadovoljno i pone spremati alat.
Koliko? S mola je glavni posluitelj crpki vikao u pravcu Wild Goosea koji je
pristajao. Hugo odgovori takoer viui: Vie manje, pedeset tona. Zatim nas je nevrijeme
natjeralo da se vratimo u luku.
Ja, nijedna brodica nije ostala vani. Posluitelj se okrene i pogleda svoje ljude koji
su provjeravali uad na vezu i okretali cijev usisnika ribe nad tivom Wild Goosea. Spremali
su se usisati tovar sardina.
Preuzmi moje mjesto, Oscare. Hugo pokupi jaknu i eir. Vraam se sutra.
Skoi dolje na mol i uputi se prema tvornici konzerva i njenom uasnom vonju po
ribljem ulju. Jaknu je drao prebaenu preko ramena i pridravao ju je prstom savijenim u
kuku. Ue u prolaz izmeu hangara s kuhalima i eksikatorima i proe prostranim dvoritem
gdje su sve do visine drugog kata bile posloene kutije i kutije konzervi. Proe kroz
dvostruka vrata skladita do stropa punog kartonskih kutija, na svakoj od koje je
flomasterom pisalo:
Primalac:
VDB AGENCIES LIMITED 32,
BERMONDSEY STREET LONDON,
S.E.l
Sardine u umaku od rajice Sadri 12 kom.
Uputi se prema kockici koja je sluila kao ured upravitelja skladita. Zdravo, Hugo.
Je li plov bio dobar?
ef skladita bio je njegov ogor. Pedeset tona.
Hugo objesi mirno jaknu na kuku iza vrata. Idem piati. Krene prema zahodima s
druge strane skladita. Kad se vratio, popio je alicu aja u drutvu sa ogorom, a nakon
toga je ustao i rekao: Jeannie vjerojatno eka.
Prenesi joj poljubac u moje ime.
Pribrojit u ga svojima. Hugo namigne i poe po jaknu. Sada je bila laka jer u
depu vie nije bilo konzerve.
Izae iz kruga luke, pozdravljajui u prolasku carinika, i uputi se ravno do jednog
starog kabrioleta koji je ekao na parkiralitu. Poljubi mladu enu za upravljaem, baci
jaknu na stranje sjedite i sjedne kraj nje.
Ree joj smijeei se: Ti vozi. Moram imati slobodne ruke.
ena zacia i udalji mu ruku od suknje. Ne moe li priekati da stignemo doma?
Bio sam na moru pet dana i oi su mi iskoile.
Ba si lud, Hugo. ena prasne u smijeh i upali motor.
***
Sergio Caporetti, ovjek kojemu je Johnny povjerio zapovjednitvo nad Kingfisherom,
bio je okrugao kao snjegovi. Ispunio je sva vrata Johnnyjeva ureda s trbuhom koji je kao

prethodnica strio preko praga u prostoriju. Imao je okruglo lice djearca, ali prekrasne
talijanske tamne oi s dugim trepavicama kao u djevojke.
Johnny ga doeka: Uite, Sergio. Drago mi je to vas opet vidim.
Talijan proe sobom zaudno brzim korakom i zarobi u golemu dlakavu apu
Johnnyjevu ruku. Muklo proguna: I tako, napokon smo spremni. Tri mjeseca stajao sam
besposleno s rukom u ruci. Pogledajte na to sam doao. Udari se po trbuhu proizvodei
neto nalik tutnjavi. Predebeo. Ne valja.
Johnny ga ispravi: No, ne ba spremni. Slao je Sergia Caporettija i posadu u London
prije vremena jer je htio da Talijan ima sve potrebno vrijeme da proui situaciju i sredstva te
da naui sve mogunosti koje je nudila nova i revolucionarna oprema kojom je bio
opremljen Kingfisher. Kad napokon brod bude gotov, dovest e ga u Afriku. Sjednite,
Sergio. Proimo opet popis posade. Kad je sat kasnije Talijan odlazio, Johnny ga isprati do
lifta. Sergio, budete li imali problema, telefonirajte mi.
Da. Sergio mu opet zarobi ruku. Ne brinite se, Caporetti misli na sve. Sve e biti u
redu.
Kad se vratio u ured, Johnny se zaustavio kod pisaeg stola slubenica na prijamu. Je
li danas dola gospoa Hartford?
Odgovore obje uglas: Ne, danas je nismo vidjele.
Bila je nestala. Ve pet danaTracey se vie nije javila: novi za nju pripremljen ured bio
je pust, naputen. A on je bio zabrinut i razjaren. Zabrinut jer se plaio da se vratila drogi, a
razjaren zato jer mu je nedostajala. Bio je tmuran u licu kad se vratio u svoj ured.
Boe nebeski! Lettie Pienaar stajala je pored njegovog pisaeg stola i spremala
netom pristiglu potu. Izgledamo ba radosno i zadovoljno. Evo neega to e vam
popraviti raspoloenje.
Prui mu razglednicu u boji s Eiffelovim tornjem. Bio je to prvi glas koji je Ruby
davala od sebe otkad je bila otputovala. Johnny je ovla preleti. Potom prokomentira: Pariz
je poput sna... ini se. Baci razglednicu na pisai stol i uroni u posao. Prekinuo je s poslom
kasno pa je pojeo neto u nekoj peenjari, nakon ega se vratio u tihu kuu u Bishopcourtu.
Probudili su ga um kotaa na ljunku drvoreda i svjetlost farova koja je kliznula
zidom spavae sobe. Trenutak potom skokom je sjeo nasred kreveta jer je zvonce na
ulaznim vratima odailjalo niz zapovjednih zvonova. Upalio je svjetiljku na nonom
ormariu. Kriste, dva sata! Navue ogrta, bio je gol, i krene hodnikom palei svjetla kako
je napredovao. Zvonce je u meuvremenu i dalje zvonilo. Okrene klju, ulazna se vrata uas
irom otvore i, poput zapuha vjetra, Tracey nahrupi unutra. Na grudima je stiskala poslovnu
torbu.
Gdje si dovraga bila? Sada je bio potpuno budan, jo uvijek srdit, ali osjetio je
olakanje.
Johnny!Oh,Johnny! Tracey je skakutala, gotovo plesala od uzbuenja, s obrazima u
plamenu i oima koje su sijevale. Imamo ih, napokon... Obje!
Gdje si bila? Johnny uope nije bio spreman dati se tako lako smesti.
Uz oigledan napor, ona na kraju obuzda svoje uzbuenje. No i dalje se smijala i
davala je dojam da prede kao maka.
Doi. Uzme ga za ruku i odvue ga u dnevni boravak. Kraljevskim tonom naredi:
Natoi si dupli whisky i sjedni.
Neu nikakav whisky, i ne...
Trebat e ti. Ona ga prekine, ode do pokretnog bara, u kristalnu au natoi trostruki
whisky, utrca unutra malo sode i donese mu ga.
Tracey, to je ovo?

Molim te, Johnny. Tako je lijepo, nemoj mi pokvariti slavlje. Sjedni i budi mirno.
On se nevoljko baci u naslonja dok je ona otvarala torbu i vadila iz nje snop dokumenata.
Namjesti se nasred sobe i zauzme pozu prokuane dramske glumice. Objasni mu: Ovo je
doslovan prijevod izvornika koncesije izdane u Windhoeku od njemakog guvernera dana 3.
svibnja 1899. Isputam svaku preambulu i idem odmah na ono to je vano.
Razbistri glas i pone itati:
Nakon knjienja uplaenog iznosa od deset tisua maraka, kojih se ovdje potvruje
primitak, pravo na iskapanje, buenje, vaenje, skupljanje, prisvajanje i odvoenje svih
kako obinih tako i plemenitih metala, sveg kako obinog tako i dragog i poludragog
kamenja, minerala, guana, svega onoga to raste na povrini te svake druge organske ili
neorganske tvari na podruju otprilike krunog oblika s polumjerom od deset kilometara i
sreditem smjetenim na najvioj toci na otoku koji se nalazi na 23 15' june irine i 15
12' istone duine za razdoblje od devetsto devedeset i devet godina ovom ispravom daje se
tvrtci trgovaca guanom Farben, Hendryck i Mosenthal A.S. sa sjeditem u Windhoeku, ulica
Bergenstrasse 14.
Prestane itati i pogleda Johnnyja: stajao je nepomian, skamenjen, i gledao ju je s
najveom panjom. Potom ree, sada ve gotovo mrmljajui: Kao to zna, sve stare
njemake koncesije bile su ratificirane od parlamenta kad je, nakon prvog rata, njemaki
mandat zamijenila Junoafrika Unija. Johnny potvrdi, nesposoban da otvori usta. Ona se
nastavi razdragano smijati. Ta je koncesija, dakle, jo uvijek pravno vaea. Nevaea je
pak svaka druga koja je naknadno dodijeljena i iako se izvorna koncesija u biti ticala guana,
ona izrijekom obuhvaa i drago kamenje. Johnny opet potvrdi i ona stavi list iza snopa
isprava koje je imala u rukama. Koncesionarska tvrtka Farben Hendryk i Mosenthal A.S.
jo uvijek postoji i, na stranu odavno zaboravljena koncesija, njena jedina nekretnina je
stara zgrada na broju etrnaest u ulici Bergenstrasse u Windhoeku.
Tada, kao da se upravo prisjetila Johnnyjeva pitanja: Pitao si me gdje sam bila.
Dobro, bila sam u Windhoeku, a tamo me odvela najgora cesta u cijeloj jugozapadnoj Africi
Farben Hendryck i Mosenthal je trenutano u vlasnitvu brae Hendryck, dvojice uzgajivaa
janjadi karakul. Dva odvratna starca. Kad sam ih vidjela kako kolju one sirote perzijske
janjce da bi sprijeili da se krzno ukovra, no... Prekine. Potom nastavi: Kako bilo, nisam
ni na koji nain natuknula o koncesiji, samo sam ponudila da otkupim tvrtku. Traili su mi
dvadeset tisua, ja sam odgovorila 'Potpiite' i oni su potpisali. Pustila sam ih gdje jo
uivaju uvjereni da su bili izuzetno lukavi. Dri, ovo je sve tvoje!
Prui mu ugovor i dok je on itao, nastavi: Sklopila sam ga u ime Van Der Byl
Diamondsa i potpisala sam ga kao direktor. Nadam se da ti ne smeta.
Kriste! Johnny otpije dugi gutljaj whiskyja, tada odloi au i ustane. Smetati mi?
Donosi mi koncesiju za Thunderbolt i Suicide i pita me smeta li mi! Rairi ruke i ona mu
se nestrpljivo baci u zagrljaj. Tracey, arobna si! Zagrle se, oboje u ekstazi, i on je snano
podigne. Bez ikakve sraunatosti nijednog od njih dvoje, nau se isprueni na leaju,
zagrljeni. Ponu se ljubiti i smijeh se pretvori u zbunjene uzdahe i dahtanje. Na kraju se
Tracey odvoji od njega i ustane. Ode nasred sobe. Dahtala je. Kosa joj je bila crni nered.
Dovraga! Stanimo!
Tracey! Lud za njom, Johnny krene kao da e i on ustati s leaja, ali ona ga zadri na
razmaku poloivi mu ruku na prsa i povlaei se.
Ne, Johnny, ne! Odmahujui frenetino glavom. Posluaj me.
On se ukoi. Iz oiju mu nestane uznemiren pogled.

Sluaj, Johnny. Bog zna da nisam svetica, ali... No, ne elim da nas dvoje... Da,
ukratko, ne na leaju u kui druge ene. Nije to ono to hou.
***
Benedict izvue veliki Bentley boje meda iz prometne guve koja je zaguila ulicu
Bermondsey i ue kroz ulaz spremita. Parkira pred utovarnom rampom i izae. Skidajui
rukavice, pogleda prema rampi. Tamo su bila nagomilana brda robe spremne za distribuciju:
kapska vina, estoka pia, voe u sirupu, konzervirana riba, neobraene koe tvrde poput
daske te kutije i kutijice s najrazliitijim proizvodima iz June Afrike. U deset godina otkad
ju je on bio pokrenuo, tvrtka VDB Agencies Limited postala je neprepoznatljiva. Uspne se
stubama rampe po tri stepenice odjednom i ue meu kutije koje su stizale do stropa
prostorije. Visok i irokih ramena, s kaputom koji mu je udarao u noge, hodao je sigurnim
korakom nekoga tko ulazi u vlastiti teritorij. Pri prolasku nosai i skladitari ponizno su ga
pozdravljali, a kad je uao u ured, doivi nalet nemira i apta meu tipkaicama, kao kad
vjetar prolazi umom.
Direktor izleti vani iz svog ureda kako bi mu poao ususret i ponudio ga da sjedne.
Kako ste. Izvolite. aj e odmah stii. I pomogne mu da skine kaput.
Susret je trajao pola sata. Benedict je proitao izvjea o tjednim prodajama i obrtu
sredstava, informirajui se tu i tamo o nekom razrezu, zastajui sa zadovoljstvom ili
nezadovoljstvom na nekoj brojci. Promatrajui ga na poslu, mnogi bi ostali iznenaeni: nije
vie bio indolentni playboy kojeg su poznavali, bio je poslovni ovjek odluna izgleda koji
je s hladnim odmakom izvlaio najveu moguu dobit iz vlastitog poduzea. Drugi bi se
priupitali gdje je uzeo kapital za financiranje poslova tog obujma, nadasve oni koji su znali
da je i vlasnik nekretnine te da VDB Agencies nije njegov jedini adut u poslovnome svijetu.
Od oca nije bio dobio novce: Stari ga nije smatrao sposobnim da povoljno kupi ni
pakovanje maslaca. Na kraju ustane i obue kaput, dok je direktor poao do sive blagajne u
kutu prostorije, okrenuo ruicu i otvorio teka elina vrata. Poiljka je stigla juer.
Objasni ispruivi ruku u unutranjost blagajne i izvadivi jednu riblju konzervu. Iz Walvis
Bayja, s Loch Elsinoreom.
Prui konzervu Benedictu koji je ovla pregleda, nasmijeivi se crteu skakutave
srdele i natpisu SARDINE U UMAKU OD RAJICE. Hvala. Stavi konzervu u poslovnu
torbu, nakon toga dopusti da ga direktor otprati do Bentleyja. Ostavi auto u garai u ulici
Broadwick i pree pjeice ivi Soho sve do turobne zgrade od cigle malo dalje od trga.
Pritisne zvonce koje je odgovaralo ploici Aaron Cohen, brusa i kad se vrata
otvore, uspne se stepenicama na etvrti i posljednji kat. Opet pokuca i ubrzo se iza pijunke
pojavi oko. Vrata se odmah otvore.
Zdravi bili. Uite molim vas. Pozdravi ga mladac koji je otvorio. Odmah zatvori
vrata. Tata eka.
Uu u hodnik i obojica pogledaju uvis u oko video kamere interne televizije,
postavljene iznad jedne eljezne reetke koja je zaprijeila hodnik. Znate put. Tata je u
svome uredu.
Benedict se nae u bijednoj ekaonici s izlizanim tepihom i nekoliko stolica, ostacima
iz tko zna kojeg javnog ureda. Otvori jedna vrata i ue u dugu i usku prostoriju koja je oito
zauzimala gotovo cijeli posljednji kat zgrade. Du jednoga zida te prostorije pruao se stol
na kojemu je bilo privreno dvadeset malih strugova, svaki remenom povezan za
sredinju obrtnu osovinu pod stolom. Neki drugi mladac u bijeloj kuti radio je za strugom.

Nasmije se. Zdravo, gospodine van der Byl. Otac vas eka. Ali Benedict se na trenutak
zadra promatrati rad brusaa.
U kripcu svakog struga bio je stisnut dijamant oko kojeg je kruio jedan kruni brus
od fosforne bronce. Dok je on gledao, mladac se okrene i nastavi prosipati pastu od
maslinova ulja i dijamantne praine na otricu svakog brusa. Naime, ne ree bronca: samo
dijamant ree dijamant.
Lijepo kamenje, Larry.
Larry Cohen potvrdi Benedictovu primjedbu. Sve izmeu etiri ili pet karata.
Benedict se nagne pogledati jedan dijamant. Linija reza bila je oznaena na kamenu
tuem i on je znao koliko je pokuaja, strastvenih rasprava, prijedloga i protuprijedloga na
osnovi velikog iskustva prethodilo konanom iscrtavanju. Budui da jedan brus moe
potroiti dva dana da preree jedan dijamant, Benedict nastavi dalje, udaljujui se od stola.
Poreana s druge strane prostorije bila su ostala braa Cohen. Bilo ih je osam: u pravljenju
muke djece tata Aaron si nije postavio granice. Bilo ih je svih dobi, od etrdeset do
osamnaest; dva su jo ila u kolu i zasad nisu bila tu, nisu radila u obiteljskoj tvrtci.
to kaete za ovog, gospodine van der Byl? Michael Cohen podigne glavu kad mu
se Benedict pribliio. Radio je na jednom prekrasnom dijamantu, rezao ga je u briljant
koristei jedan manji kamen kao brus. Praina dvaju kamena prikupljala se u pladnjiu
smjetenom pod strugom, trebala je posluiti kasnije za bruenje i glaanje.
Benedict odgovori: udesan.
Ta skupina brae i obrtnika obraivala je dijamante itav ivot, volei ih kako obino
mukarci vole ene, konje, slikarstvo. Benedict ue u prostoriju pozdravljajui brau jednog
po jednog, zastajkujui svako malo da bi promotrio s kojom ljubavi osim vjetinom starija
braa bruse svaki kamen pod ispravnim kutovima da bi dobili briljant savrena oblika.
Pedeset i osam rezova, na ploicu, na zvijezdu, na zabat i tako dalje, daju jednom rezanom i
bruenom kamenu njegov nedvosmislen ivot, njegov mitski plamen. Ostavivi ih sagnute
nad njihovim kolima, tako slinim lonarskim, Benedict proe kroz vrata na dnu prostorije.
Benedicte, prijatelju moj. Aaron Cohen ustane od pisaeg stola kako bi ga zagrlio.
Bio je visok i mrav, bilo mu je oko sedamdeset, imao je pravu srebrnastu grivu i kriva
ramena za sve godine koje je proveo sagnut nad kolom rezajui dijamante. Nisam znao da
si u Londonu, rekli su mi da si u Capetownu. Juer je bio Ruthin roendan, da sam znao...
Benedict izvadi vreicu iz depa i istrese dvadeset i sedam dijamanata na podlogu na
pisaem stolu. to mi kae na ovo, tatice?
Oj, oj! Tata si razdragano pomilova obraze i, nagonski, isprui ruku k najveem
kamenu. Stavi na oko draguljarsku lupu i okrene se kako bi pogledao kamen na prirodnom
svjetlu koje je dopiralo kroz prozore. Paljivo ga proui. No, da, ima mrlju, ali je mala.
Malecka nesavrenost. Nestat e pri rezanju. Da, izvui emo dva dijamanta iz ovog
kamena. Dva savrena dijamanta od deset ili dvanaest karata svaki, i moda nekih pet
briljantia.
Rezanjem se gubi gotovo polovica kamena.
Da, da, od ovoga emo izvui gotovih dijamanata za nekih stotinu tisua funta.
Proe sobom i pozove s vrata. Deki, doite neto vidjeti! Pokazat u vam jedan pravi
dijamant. Sinovi se nagomilaju u prostoriji. Michael ga prvi pogleda i odmah izree svoje
miljenje. Lijep kamen, ba lijep. Ali ne iz istog protoka iz kojeg su bili oni koje smo
dobili u posljednjoj poiljci. Sjeate se onog oktaedarskog kristala.
Otac ga prekine. Ma to pria! Ne bi razlikovao dijamant od komada gorgonzole!
Umijea se Larry. Ipak ima pravo, tata.Onaj je kamen bio bolji.

I tako se sada na Sveznalica hoe raspravljati sa svojim ocem! Sada se mali

gnjavator s jo usranom guzicom razumije i u dijamante? Ma odi plesati vatusi i a a a i
okani se dijamanata!
Ove rijei izazvale su veliki mete u obitelji, raspaljenu raspravu u kojoj su sva braa
sudjelovala s ushitom. Dosta! Tiina! Vratite se na posao, svi! Van! Van! Aaron raspusti
sastanak, gurajui sinove van prostorije i zalupivi im za leima vrata. Dovraga. Podigne
pogled k nebu. Koliko prie! No, sada ih moemo izvagati.
Kad su izvagali i odvagnuli kamenje i Aaron ga zatvorio u sef, Benedict ree: Imam
se namjeru povui iz Ringa. Aaron naglo zastane i pogleda ga s druge strane stola. Uvijek
su se pravili, meu sobom, da su njihovi poslovni odnosi potpuno zakoniti. Nisu nikada
govorili o Ringu ili porijeklu neregistriranog kamenja, odnosno o njegovoj destinaciji, u
vicarskoj, nakon to bi ga izbrusili.
Obazrivo upita: Zato?
Sada sam ve bogat. S novcem koji sam zaradio s Ringom i potom uloio, vie sam
nego bogat. Nema smisla izlagati se daljem riziku.
Problem koji bih volio imati. Ali moda ima pravo. Kako bilo, ni u snu nemam
namjeru raspravljati s tobom.
Jo par poiljaka i prestajem.
Aaron kimne glavom i zakljui: Shvaam. Sve lijepe stvari prije ili poslije zavre.
Kad je Benedict parkirao Bentley u dvoritu pred kuom iza trga Belgrave, netom je
bilo prolo podne. im se popeo gore, istuirao se. Tijekom svih tih godina koje je proivio
u Londonu nije se nikada uspio naviknuti na osjeaj prljavtine koji je grad ostavljao na
njemu, kupao se ili tuirao barem triput dnevno. Pod tuem je pjevuckao i kad je izaao,
umotao se u ogromni frotir da bi si potom, ostavljajui za sobom niz mokrih otisaka stopala,
otiao pripremiti jedan martini. Zakoluta oima po prvom vatrenom gutljaju. Zazvoni
telefon.
Van der Byl.
Izraz lica mu se odmah promijeni. Spusti au i stisne slualicu objema rukama. to
dovraga radite ovdje? Njegovo je uenje bilo iskreno. Ba lijepo iznenaenje! Kad vas
mogu vidjeti? Odmah, je li mogue? Za objed? Prekrasno. Ne, nita to ne mogu odgoditi...
Znate, to je ipak velika prigoda. U kojem ste hotelu odsjeli? U Lancasteru? Vrlo dobro.
ujte, dajte mi tri etvrt sata i vidimo se u panoramskoj sobi na posljednjem katu. Da, u
jedan i deset. Boe, ovo je ba prekrasno... No, to sam ve rekao. Onda, vidimo se za tri
etvrt sata.
Spustio je slualicu, popio ostatak martinija i zaputio se prema spavaoj sobi. Ovo,
pomisli dok je odabirao svilenu koulju, doista pretvara jedan obian dan u nezaboravan.
Pogleda vlastiti lik u ogledalu i nasmije se. Stiglo je tvojih petnaest minuta, Benedicte.
Nije bila u panoramskoj sobi ni u baru. Ode do velikih panoramskih prozora s kojih se
nudio uitku jedan od najljepih vidika Londona, na Hyde Park i Serpentine. Dan je bio
tmuran i maglovit pa je blijedo sunce dodavalo gusti tamni tonalitet jesenskim bojama u
parku, crvenoj i zlatno-utoj. Kad se leima okrenuo prozorima, ugleda je.
Prolazila je salom idui prema njemu. Srce mu je zaigralo jer je i ona bila blijedo
zlatne boje, duge noge i gole ruke bile su preplanule u najljepem zlatnom tonalitetu.
Ljupkost hoda bila je ona koje se sjeao: na osobit je nain podizala i polagala na meki tepih
duge i skupo obuene noge. Ostane nepomian, pusti je da se priblii. U meuvremenu, pri

njenom su se prolasku mnoge glave okrenule, bila je odve lijepo stvorenje da ne bi

privukla panju. Osjeti trenutnu i nepobitnu elju da je posjeduje cijelu.
Zdravo, Benedicte. inei posljednji korak, pozdravi ga i uzme mu ruku meu svoje
ruke.
Ruby Lance! Lagano joj stisne duge prste. Kakva radost opet vas susresti.
injenica da je zove po imenu i prezimenu bila je dodatna potvrda koju vrstu reakcije je
izazvala u njemu: ta ena pripadala je ovjeku kojeg je on na svijetu najvie mrzio i kojemu
je najvie zavidio. Zbog toga mu je izgledala beskrajno poeljna. Popijmo odmah neto da
proslavimo. Mislim da prigoda zasluuje barem koktel sa ampanjcem.
Sjedne prekriivi duge tanke noge i oslonivi se na naslon dok je meu dugim
skladnim prstima stiskala tanku noicu ae. Kosa joj je padala na ramena kao prozrana
svilena pozlaena tapiserija, a oi joj se nisu odvajale od njega, nevine kao u make,
nepomine kao u make. inilo se da ga motri u dubinu, do dna due. Ree: Nisam vas
trebala smetati,ali poznajem tako malo ljudi ovdje u Londonu.
Zanemarujui tu primjedbu, on upita: Koliko vremena ete se zadrati? Otkazat u
sve svoje obveze.
Tjedan dana. Rekla je to kao da se radi o prijedlogu podlonom pregovaranju.
Oh, ne! On je bio iskreno razoaran i ljut. alite se? U tako malo vremena ne bismo
uspjeli uiniti niti polovicu onoga to imam na umu za vas. Zasigurno moete ostati malo
due.
Jedva podignuvi au, ona odgovori: Moda. Drago mi je to vas vidim.
I on je ushieno priznao: I meni.
Popie pjenuavo vino gledajui se u oi.
Dok su drugi trebali ekati tjedne i mjesece, Benedict je odmah prolazio preko reda
svugdje, gotovo kao da je to njegovo pravo. Smijeak, lijepa rije i ulaznice za kazalite bile
su njegove, vrata izvikanog restorana irom su mu se otvarala kao arolijom.
Prvu veer odveo ju je u Nacionalno kazalite i potom na veeru u Le Cor de France,
gdje je jedan poznati glumac zastao za njihovim stolom. Bog, Benedicte. Poslije idemo svi
na jahtu na jednu malu zabavu. Hoete li nam se pridruiti? I te oi poznate po svojoj
ljepoti uprle su se u Ruby. Ti i tvoja lijepa prijateljica?
Objedovali su pod atorom na krmi jahte, jaja sa slaninom i Veuve Clicquot, i ostali su
tamo gledati mete prometa u zoru na staroj i neoekivano miriljavoj Temzi. Ruby je bila
jedina djevojka u cijelom drutvu koja nije imala bundu da se zatiti od hladnoe zore na
rijeci. Benedict to upamti. Potom u Bentleyju, na povratku, ona sjedne s dugim nogama
skupljenim pod sebe, jo uvijek uredna i pozlaena unato umoru. Moda je imala tek blagu
naznaku podonjaka.
Ne sjeam se da sam se ikada tako zabavila, Benedicte. Prigui zijevanje udarajui
vrcima prstiju po tankim usnama. Moram priznati da si udesan pratioc.
Veeras opet, onda?
Da, molim te. Ruby Lance ree to mucavim apatom.
Kad je te veeri sila u atrij Lancastera, susrela se iznenada s njegovom plahosti,
njegovom hitnosti. Krenuo joj se u susret tek to je stavila nogu van dizala i potpuna drskost
kojom ju je poljubio u obraz, uzimajui joj istovremeno ruku, nala ju je nespremnu. Dok su
potom sjedili u Bentleyju koji se umei probijao kroz veernji promet, nisu nita govorili.
Ruby je razmiljala. Mislila je da ima tu, na dohvat njegovanih ruku, tako da ga moe
dodirnuti, bogatstvo koje nikada u svome ivotu nije ni sanjala. Ali bilo ju je jako strah:

samo jedan pogrean potez, ak i pogrena rije, udaljit e je od tog bogatstva, stavit e ga
nepovratno van njena domaaja. Prilika poput te vie joj se nikada nee ukazati. Zato je bila
paralizirana strahom ak i da se pomakne. Odluka koju e, znala je, uskoro morati donijeti
bit e presudna i konana. Je li trebala odgovoriti na njegove pokuaje povlaei se ili ih je
trebala potpuno otvoreno prihvatiti?
Bila je tako zadubljena u te misli da, kad je Bentley stao, iznenaeno se trgnula.
Parkirali su u dvoritu pred jednom kuom raskona izgleda. Benedict napravi krug oko auta
i ode joj otvoriti vrata, potom je povede ravno u stan. U ulazu ona radoznalo pogleda
uokolo, prepoznajui autore nekih slika koje su visile na zidovima. Zatim joj Benedict
pokae put uvodei je u dugi dnevni boravak i smjetajui je u naslonja podstavljen
tkaninom s cvjetnim uzorkom koji je dominirao prostorijom poput prijestolja. Odjednom
njen strah nestane. Osjeti da ima situaciju u aci. Poput kraljice. Sada je bila sigurna da e
sve ono to je okruuje biti njeno. Benedict je stao nasred sobe, gotovo moleiva dranja, i
poeo priati. Ona je sluala, mirno, niime ne pokazujui osjeaj trijumfa koji je rastao u
njoj poput vala, i kad je on uutio u oekivanju njena odgovora, nije imala ni tren kolebanja:
Da.
Bit u uz tebe kad mu bude rekla.
Nee biti potrebno. Znam kako se ponaati s Johnnyjem Lanceom.
Ne. Hitro, Benedict se priblii velianstvenom naslonjau i uzme joj ruke, podiui
je. Moram biti i ja.Obeaj mi.
U tom asu, naglo joj postane oigledno da se nalazi u poloaju nedodirljive moi.
Benedict nije imao potrebu za njom jer ju je htio fiziki, nego jer je ona pripadala Johnnyju
Lanceu. Gledajui ga ravno u oi, poeli potvrditi svoju intuiciju. Nije nuno da zna za
tebe. Dogovorit emo se o razvodu.
Ali mora znati za mene. Hou to, shvaa?
Shvaam. Sada je bila sigurna. U redu, onda?
Benedict je jedva uspijevao prikriti svoju uznemirenost. U redu.
Nasmiju se, oboje zadovoljni. Doi. Gotovo sa strahopotovanjem, povede je u
spavau sobu. Na pragu ona stane i ispusti mali krik iznenaenja. Krevet, brani, bio je
pokriven pravim brdom sjajnih bundi u toliko razliitih boja koje su ile od njene ruiaste
i sedefaste do satenski plave i crne, tamne i sjajne poput noi. Ree joj: Izaberi jednu.
Kako bismo potvrdili na dogovor.
Poe kao mjesearka naprijed prema krevetu, ali tek to je stigla nasred kedive tepiha,
on uzvikne: ekaj. Zastane, posluno, i on joj se priblii straga. Osjeti njegove ruke na
potiljku i tada lagano sagne glavu naprijed, tresui kosom i bacajui je naprijed tako da joj
on moe otkaiti zatvara i otvoriti ga. Izae iz haljine preskoivi je kad je pala na tlo i
strpljivo prieka da joj on urno otkopa prsluk. Sad ih probaj.
Samo u arapama i cipelama s visokim petama, naglaavajui njihanje bokova, ona se
priblii krevetu i pokupi prvu bundu. Kad se okrene da bi ga pogledala, Benedict je bio
uvaljen u naslonja s visokim naslonom s druge strane prostorije. Bio je crven i razdragan u
licu, tako da su mu crte lica izgledale naduto i prosto, i gledao ju je. I ona iznenada shvati da
je ono emu su se oboje predali bio nekakav obred.
Kao pobjedniki rimski car, Benedict je slavio svoj trijumf pregledavajui ratni plijen.
Sve to nije imalo veze s fizikom eljom, ve prije sa samozadovoljstvom i ambicijom. A
ona je bila sveenik u tom obredu. Ali, premda shvaajui to, nije osjeala nikakvo
negodovanje, dapae, hladna perverzija prizora gotovo ju je uzbuivala. Defilirajui,
zauzimajui poze, vrtei se oko sebe i pokazujui hermeline i vizone, osjeala je na sebi, na
cijelome tijelu, oi Benedicta van der Byla. Dobro je znala da ima savreno tijelo i moda

po prvi puta u njenom ivotu taj ju je ispit fiziki uzbudio. Osjeti krv kako joj jae tee, srce
kako ludo kuca u krletci rebara, kako zvidi kao zarobljena ptica, i ak kako joj se slabine
gre i skupljaju kao stisnute pesti. I za nju taj je obred bio narcisoidno zanosan,
zadovoljavao je duboku emotivnu potrebu. Svaku bundu koju bi odbacila, bacila bi na pod
sve dok pod nogama nije imala hrpu skupocjenih bunda koje su joj stizale do koljena.
Na koncu se okrene prema njemu omatajui oko golog tijela jedan mekani oblak krem
boje, potom rairi ruke a onda i bundu i ostane tamo nepomina, na onim visokim petama,
napevi miice nogu i bokova.
Proapta svoju odluku: Ova.
On ustane iz naslonjaa, uzme je u naruje i jo uvijek umotanu u odabranu bundu,
poloi na hrpu ostalih.
Probudi se u tom velikom krevetu s osjeajem beskrajne blagodati i velike uzbuenosti
kakvu nije bila osjetila otkad se kao djevojica budila ujutro prvog dana kolskih praznika.
Bilo je dosta kasno i blijedi trak sunca ulazio je u sobu kroz otvoreni prozor, nalik snopu
kazalinog reflektora. U haljetku od ute svile Benedict je stajao pored kreveta i gledao ju s
neodredivim izrazom na licu, koji se odmah promijenio kad ju je vidio budnu. Moj voza
pokupio je tvoju prtljagu u Lancasteru. U kupaonici e nai svoj pribor za toaletu. Odjea
je u svlaionici. Sjedne oprezno na rub kreveta i nagne se da je poljubi prvo u elo i onda u
oba obraza. Kad bude spremna, dorukovat emo.
Povue se i pogleda je pravo u oi: oigledno je oekivao da ona kae neto vano. To
ju je odmah uzbunilo pa ona, plaei se da ne napravi kakvu pogreku, potrai naznaku u
njegovom izrazu lica. Je li ti noas bilo lijepo kao to je bilo meni?
Tada jedna spoznaja proe njome kao topao val. Ba tako: Benedict je htio biti
ohrabren, elio je usporedbu njega i Johnnyja Lancea. Glas joj je postao prikriveno
izvjetaen i naglaen. U svome ivotu nisam nikada iskusila nita takvo.
On odobravajui kimne glavom, ohrabren, zadovoljan. Zatim ustane. Nakon doruka
idemo u centar.
To jutro Bentley je vozio Edmund, Benedictov voza. Iskrcali su se u sjevernom dijelu
ulice Bond i krenuli ruku pod ruku plonikom, dok ih je Edmund dostojanstveno pratio u
korak, ne obazirui se na psovke drugih vozaa. Budui da je za Ruby jutro bilo dosta
svjee, obukla je novu bundu krem boje i sada su zadivljeni pogledi prolaznika i zavidni
pogledi prolaznica veselili Benedicta. Na koncu konca, osim to je htio zadiviti Ruby, on je
htio i razmetati se svojim bogatstvom.
ena trgovca dijamantima mora imati dijamante. Rekao je to nagonski kad su stigli
pred jednu luksuznu draguljarnicu.
Ruby mu stisne ruku i okrene se prema izlogu. Sveta nebesa! Ne ovdje.
Nasmijao se. Ona ga iznenaeno pogleda. On tada ironinim tonom proita natpis u
izlogu:
Draguljarnica Paradise. iroki izbor bijelo plavih dijamanata. Garancija apsolutne
istoe za svaki kupljeni dragulj. Besprijekorno kamenje po prihvatljivim cijenama, kako
smo najavili u reklamama na televiziji i u novinama. Mali polog dovoljan je da si osigurate
prsten. Dijamant traje due od ivota. Pruite joj dokaz svoje ljubavi.
Ali to je opepoznata tvrtka. Imaju filijale po cijelome svijetu, ak i u Junoj Africi.
Ruby je prosvjedovala pomalo oneraspoloena njegovim uslunim smijekom.

Sada u ti neto objasniti. Dijamante kupuju dvije razliite vrste osoba iz dva razliita
razloga. Bogati, kao ulaganje koji ne gubi vrijednost, ve je dapae poveava, pa po savjetu
strunjaka kupuju samo izvanredno kamenje, najbolje to trgovina dijamantima nudi. Stoga,
kad Richard Burton pokloni Liz dijamant od tristo tisua funta, ne ini to zato jer je udak,
nego, suprotno tome, jer je ultra-konzervativac koji dri do svog novca.
Ona primijeti smijui se: To je vrsta krtosti koja mi se dopada.
Benedict se osmjehne njenoj iskrenosti. Onda si u meni nala velikog krtca.
Nastavi, priaj mi jo o dijamantima.
Dobro. Postoji potom drugi tip kupca. Obino kupuje samo jednom u ivotu, na svoju
sreu, i rijetko pokuava preprodati to to kupi, uvajui se tako od grubih iznenaenja. To
je tip Obinog ovjeka, koji se samo eli vjenati. I obino ide kupovati na mjesta poput
ovoga. I dalje ironino, Benedict uperi prst prema natpisu u izlogu. Dolazi ovamo jer je o
ovome uo priati na televiziji i moe kupiti prsten i na rate. Obino sam polog pokrije
cijenu kamena, ostatak pokriva reklamu, finaciranje i, naravno, dobit.
Kako ti zna da je Paradise takva vrsta draguljarnice? Ruby ga je slijedila irom
otvorenih oiju poput djevojice.
Prepoznaju se, prvo, po velikoj reklami i, drugo, po izriaju koji rabe. Benedict opet
proui natpis u izlogu. 'iroki izbor bijelo plavih dijamanata': od tisuu kamena kvalitetom
zadovoljavajuih za draguljarnice samo jedan ima dovoljno lijepu boju da bi se mogao
nazvati bijelo plavim. Stoga je malo vjerojatno da mogu imati iroki izbor takvih. to se pak
tie rijei 'kamen', ona je rezervirana iskljuivo za dijamante izvanredne sa svih gledita.
'Besprijekorno kamenje po prihvatljivim cijenama': nepostojanje neistoe ili mana u
dijamantu samo je jedan od mnogih faktora koji odreuju njegovu vrijednost. Glede
prihvatljivih cijena, to je neto to ne postoji, nepoznata je to zvjerka. Cijene se odreuju u
estokoj konkurenciji strunjaka i opreznih trgovaca pa za nikog ne postoje posebne 'cijene'
ili 'uvjeti prodaje'.
Pa gdje se onda moe kupiti dijamant? I protiv svoje volje, Ruby je izgledala
impresionirano i razdraeno.
Benedict joj odgovori uivajui. Ne ovdje. Doi, pokazat u ti. I prije no to je ona
imala vremena prosvjedovati, uzme je za ruku i gurne je u prodavaonicu, gdje ih je odmah
ushieno doekao direktor, koji je uas uoio Rubynu bundu i Bentley van na ulici, gdje je
ve bio izazvao mali zastoj u prometu.
Dobar dan, gospoo. Mogu li vam pomoi?
Da. Pokaite nam svoju ponudu bijelo plavih dijamanata. Najbolje to imate.
Ovuda, molim. Hodajui natrake direktor ih povede, potom pucne prstima kao
plesa flamenka kako bi dozvao prodavae. Benedict se obrati Ruby kad su u direktorovom
uredu sjeli pred pladanj s kamenjem.
Nije mogue ispitati kako valja ve montirani dijamant. Izabere najvei dijamant,
izvadi iz depa pozlaeni noi i uz prosvjede iznenaenih i uasnutih zaposlenika otvori
okvir.
Odgovaram za svaku tetu. Primirio ih je suho i odluno i oni se umire dok je on
izvadio kamen i poloio ga na samt pladnja. Prije svega, dimenzije. Ovaj ima otprilike
jedan karat. Pogleda u potvrdu direktora koji kimne glavom. Recimo da je njegova
vrijednost oko pet stotina funta. Deset kamena poput ovoga vrijede, dakle, pet tisua funta,
tono? A samo jedan kamen od deset karata moe pak dostii cijenu od sedamdeset i pet
tisua funta. Dakle, cijena po karatu jako raste s porastom teine kamena. Kad bih morao
uloiti novce, kamen laki od tri karata ne bih nikako uzeo u obzir.

Sada su ga ve i zaposlenici u draguljarnici pratili s istim zanimanjem kao Ruby.

Preimo sada na boju. Benedict nastavi bacivi pogled na direktora. Dajte mi, molim
vas, list bijela papira. Iz ladice pisaeg stola on izvadi list papira i stavi ga pred Benedicta,
koji na njega poloi kamen s donjim dijelom obrnutim nagore. Pogledajmo sada boju koju
on upija iz bijeline papira na dobrom prirodnom svjetlu.
Obrati se ponovo direktoru: Molim vas, ugasite taj neon i otvorite zavjese.
Direktor hitro poslua. Ovo sada je samo pitanje iskustva. Boja se procjenjuje prema
standardnom mjerilu. Zaboravimo na trenutak sve one izmiljotine o rijetkim bojama, poput
plave ili crveno zelene, i uzmimo u razmatranje nau bijelo plavu: radi se o tako bijelom
kamenu da izgleda blago plav, zbog ega se boja odreuje kao autentino bijela i bijela;
zatim kamenje koje zadobiva blago ukastu boju zvanu Cape, po Capetownu, u razliitim
stupnjevima; napokon, kamenje koje zadobiva smeu boju, koja mu smanjuje vrijednost i
do osamdeset posto.
Iz depia prsluka Benedict izvadi jednu kutijicu i otvori je. Svaki strunjak ima
uvijek sa sobom jedan specijalni dijamant koji slui kao uzorak boje pri procjeni drugog
kamenja. Ovo je moj.
Prodavai su se zabrinuto pogledavali dok je Benedict stavljao mali dijamant pored
prvog. Prouio je nakratko dva kamena, zatim ga je vratio u kutijicu. Cape srebrnasta,
drugorazredne kakvoe, rekao bih.
Zaposlenici u draguljarnici uine se primjereno zbunjenima kad je to progunao. A
sada, prelazimo na savrenost kamena.
Pogleda direktora. Molim vas, posudite mi lupu.
Lupu? Direktor j e izgledao neodluno.
Da, vae draguljarsko povealo.
No... Direktor je neosporno bio u neprilici.
Vi prodajete dijamante, a nemate lupu? Benedict protrese glavom u znak
negodovanja. Nema veze, imam svoju. Izvadi je iz depa i stavi na oko. Nesavrenosti
ponekad mogu biti zanemarive: neka prirodna uz rub, odnosno paviljon, ili pak neki
mjehuri ili tokica ugljena u unutranjosti, u srcu. Meutim, mogu se javljati kao
napukline, oblaci, ledenice ili pera, to su sve nedostaci koji tete kamenu. Ovaj je,
meutim, savren, dakle garancija istoe je potpuno istinita. Vrati lupu u dep. Kako
bilo, da bi dobili kamen bez nedostataka, morali su mu smanjiti i ograniiti rez.
Uzme kamen izmeu kaiprsta i palca. Rez ili izradba kamena etvrti je i zadnji
element u utvrivanju vrijednosti. Izvedba bi trebala biti to je blie mogue onoj koja se
smatra idealnom. Ovaj je kamen rezan tako da se odstrani svaki nedostatak i stoga nisu
potovane proporcije: teak je i van teita. Meni osobno drai je dobro rezani kamen s
blagim nedostatkom od kakvog smijenog batrljka poput ovog. Vrati dijamant na pisai
stol. Cijena koju Paradise trai za ovaj kamen je petsto funta, to bi bilo ispravno i poteno
za dobar kamen. Ali boja je jadna i iako nema nedostataka, osrednje je izvedbe. Njegova
stvarna vrijednost trebala bi biti, da vidimo, sto osamdeset i pet funta.
Zaposlenici u draguljarnici, na elu s direktorom, ponu uglas prosvjedovati. Jamim
vam, gospodine, da je sve nae kamenje prolo najpaljiviju procjenu. Benedict grubo
upita: Koliko vremena radite u draguljarnici Paradise? Nekih etiri mjeseca, zar ne?
Direktor ga pogleda zabezeknuto. Prije ste radili u velikoj tvrtci za balzamiranje i u
pogrebnom zavodu, zar ne?
No, doista. Direktor je lamatao rukama po zraku. Kako znate?
Volim biti informiran o svojim zaposlenicima;
Svojim zaposlenicima? Direktor je bio skroz zbunjen.

Tono. Zovem se Benedict van der Byl. Vlasnik sam draguljarnice Paradise.
Ruby pljesne rukama ushieno odobravajui i uzvikne: Pravi si rudnik iznenaenja!
Ustavi i pomaui Ruby da uini isto, ree: A sada, idemo kupiti prave dijamante.
Aaron Cohen prodao mu je dva blizanca, vanredne bijele briljante marquise izvedbe, a
Ruby je iz kataloga u konom uvezu izabrala okvir od bijeloga zlata za par naunica. Davi
Aaronu ek na dvadeset tisua funta, Benedict se obrati Ruby: Sada emo na objed u
restoran Celeste Grill-Room. Kuhinja je oajna, ali je divno ureen. No bit e bolje nazvati
da rezerviramo stol. To zapravo ne bi bilo potrebno, ali uasno dre do toga.
Smjestivi se opet u raskonoj konoj unutarnjosti Bentleyja, Benedict naredi vozau:
Proi trgom Trafalgar, Edmunde. Moram uzeti novine u South Africa Houseu. Edmund
parkira pred ulazom ambasade u drugom redu, a vratar, prepoznavi automobil, pojuri
unutra uzeti sveanj novina. Naputajui trg prema Haymarketu, Benedict uzme iz svenja
primjerak Cape Argusa.
Pogledajmo to se zbiva tamo dolje kod nas. Baci pogled na prvu stranu i ostane bez
rijei.
to je? Ruby mu se pribliila, brino, ali Benedict nije mario za nju. urno je
prelazio stranicom i bio je blijed u licu. Kad je zavrio itati, prui joj novine. Ona rairi
stranicu.
VANDER BYL DIAMONDS OSIGURAO SI JE DRAGOCJENU
KONCESIJU
PRIZIVNI
SUD
PROGLASIO
VAEOM
RUDARSKU KONCESIJU DODIJELJENU OD KAISERA
LANCE DOBIO THUNDERBOLT I SUICIDE

Bloemfontein, utorak.
Budui da je tvrtka Central Diamond Mines Ltd. podnijela
hitan zahtjev da se tvrtci Van Der Byl Diamonds Ltd. zabrani
vrenje probnih ispitivanja i rudarsko iskoritavanje jedne
koncesije na puini pred jugozapadnom obalom Afrike, sudac
Tromp danas je odbio taj zahtjev ustvrdivi da je po njegovom
sudu :
Izvorna koncesija, izdana 1899. njemakom carskom
uredbom i potom ratificirana zakonom Parlamenta Unije br. 24 iz
1920., po svim pravnim posljedicama punovana i ima
bezuvjetnu prednost pred bilo kojom kasnijom koncesijom ne
glede na to kome ju je Ministarstvo rudarstva izdalo.
Podruje koje je predmet spora prostire se na otprilike sto
etvornih kilometara oko dva otoia petnaest milja juno od
zaljeva Cartridge i pet milja na puini. Poznati su kao
Thunderbolt i Suicide i krajem prolog stoljea jedna ih je
njemaka tvrtka iskoritavala kao leite guana.
John Rigby Lance, predsjednik uprave Van Der Byl
Diamondsa Co. Ltd., osigurao si je koncesijska prava kad je

naslijedio sada ve ugaslu tvrtku. On je danas u Capetownu

izjavio:
"itav sam ivot ekao takvu priliku. Sve ukazuje na
pretpostavku da e se Thunderbolt i Suicide pokazati
najbogatijim podmorskim nalazitem dijamanata na svijetu.
U Portsmouthu u Engleskoj Van Der Byl Diamonds oprema
brod, koji je skoro gotov, za vaenje ljunka s morskog dna, a
povrh toga John Lance je potvrdio da se nada kako e operacije
iskoritavanja nalazita na puini kod otoka Thunderbolt i Suicide
zapoeti prije kraja godine.
Ruby spusti novine i pogleda Benedicta, a pred oima joj je bio primjer duboko
okirane osobe. Benedict se gotovo smeurao na sjeditu. Sva njegova sigurnost i savoir
faire nestali su. Lice mu je jo uvijek bilo mrtvaki sivo, ali sada su usne podrhtavale i,
gotovo s grozom, ona uoi da su mu oi pune suza. Benedict se nagne naprijed, pokrije lice
rukama i pone polagano odmahivati glavom u znak velike nemoi. Siktao je priguenim
glasom.
Taj gad. Svaki me put pree. Bio sam uvjeren da ga imam u aci, a ono... Boe, kako
ga mrzim! Pogleda je s izrazom lica omlitavjelim od potitenosti. Svaki me put pree.
Svaki put kad sam uvjeren da ga imam u aci, on... Ona je bila zapanjena tom reakcijom.
Pa zar nisi zadovoljan? Van Der Byl Diamonds zaradit e milijune.
Prekine je pomahnitalo: Ne! Ne! Zatim sve one godine mrnje, frustracija i
ponienja prasnu. Ruby ga je strpljivo sluala, poinjui malo pomalo shvaati cjelinu
stvari, i bila je smetena i iznenaena nagomilanom boli i mrnjom koje su joj se otkrivale.
Prisjeao se Benedict razgovora od prije dvadeset godina, nevanih zgoda iz djetinjstva,
nevinih primjedba koje su ga proganjale i titile desetljeima.
Ruby ga upita: Ti ne eli da doivi uspjeh, zar ne?
Ja ga elim poniziti, slomiti, smoditi. Ona uuti desetak sekundi. Zatim
neoekivano upita: Dobro, to emo onda?
Nita, mislim. Benedictov joj je glas iao na ivce. On iz svega izae kao
pobjednik, to apsolutno nije mogue.
Sada je i ona bila bijesna pa grubo uzvikne: Gluposti. Paljivo prouimo okolnosti i
razmotrimo ima li naina da ga zaustavimo. Na koncu konca, on je samo ovjek, a ti si mi
pruio ve dovoljno dokaza da ti u poslu ne manjka dosjetljivosti i vjetine.
Benedict naglo promijeni izraz lica. ivne, kao da je stjecao vjeru u sebe. Okrene se
prema njoj gotovo sa strepnjom. Trepne kapcima. Doista to vjeruje?

eaj je preuzak, odlui Sergio Caporetti, doista preuzak. Tog istog dana stolar
mu ga je trebao proiriti. Bio je ispruen na leima, dobro uukan, s
pokrivaem koji je pokrivao brdo trbuine koja mu je spreavala pogled nanie,
i poeo je razmiljati o svom fizikom stanju. Bilo je iznenaujue dobro.
Osjeao je sitni bol odmah iza onih jabuica, samo to, dok je kiselost po
duhanu i vinu za uestalog isprekidanog podrigivanja bila vie no podnoljiva.
Potom, osjeaj olovne teine u nogama proao je kad je shvatio da na nogama
jo uvijek ima teke gumene izme. Prisjeti se da se jedna od djevojaka poalila
na to. Podigne se na lakat i pogleda ih. Jedna sa svake strane: pritiskale su ga u
sredini izmeu svojih vrstih ruiastih oblina. Obje lijepe, dobro graene i dobro
uhranjene. Briljivo odabrane, ni uncu manje od kvintalia. Ispusti uzdah zadovoljstva. Bio
je to izniman vikend.
Sada su dvije debeljuce tako ritmino hrkale da bi svatko rekao da glume. Provede
nekoliko trenutaka zadivljeno ih sluajui, zatim preskoi onu s vanjske strane i stane nasred
kabine gol, samo s izmama na nogama. Zijevne moda pretjerujui, poee si dlakave
kovre koje su mu pokrivale grudi i trbuh i baci pogled na uru koja je visila na pregradi.
etiri sata ujutro, ponedjeljak.
Vikend je, meutim, proao divno. Stol je bio doslovce prekriven prljavim tanjurima i
praznim bocama. Na jednom tanjuru bilo je i veliko klupko hladnih pageta. Uzme ga i, dok
je izlazio iz kabine i uspinjao se na zapovjedniki most Kingfishera, ugura ga naglim
pokretom ruke u usta i pojede. Osloni se na grudobran zapovjednikog mosta, gol, dlakav, u
crnim izmama, s tanjurom pageta oslonjenim na prsa, i od tamo gore baci pogled uokolo
po brodogradilitu. Kingfisher je bio u doku, podvrgnut preinakama koje je zahtijevao
Johnny Lance. Uzdizao se uspravno na podloenoj skeli, visoko nad povrinom vode u koju
je imao skliznuti nakon porinua. Premda je nosivost bila samo tri tisue tona, pod svjetlima
reflektora koji su osvjetljavali dok, izgledao je crno i udovino. Bilo je oito da taj
neobian oblik ima tono odreenu svrhu. Nadgrae je bilo pomaknuto prema krmi, kao
kod tankera, dok su cijelu pramanu palubu zauzimali golemi sonjak koji je sluio za
vaenje ljunka iz mora i veliki spremnici komprimiranog zraka.
U te jutarnje sate brodogradilite je bilo pusto, a vjetar je do Kingfishera donosio trake
i oblaie magle. S visine od pedeset stopa, gutajui hladne pagete, Sergio Caporetti
pomokri se preko ograde i taj mu dugi zakrivljeni trcaj i njegovo umee razbijanje o beton
pod njim prue jednostavan i nepatvoren uitak. Vrati se dolje u kabinu i s ljubavlju pogleda
dvije usnule ljubavnice, dovravajui u meuvremenu pagete, zatim briljivo obrie prste o
dlake grudnog koa i tiho ih pozove:
Makice, golubice, hajde, hajde, vrijeme za igru je prolo, poinje radni dan.
S latinskom uljudnou ukrca ih u taksi na ulazu u brodogradilite, jo ih pipkajui dok
ih je gurao u auto i pruajui novanicu i bocu chiantija. Obznani im na koncu svoju vjenu
ljubav i obea drugi susret sljedei petak naveer. Nakon toga, pripalivi dugu crnu cigaru,
udahnuvi s velikim uitkom prvi dim, probije se kroz sklop hangara brodogradilita do
Kingfishera. Kad ga ugleda, naglo stane, iznenaen i razjaren. Pored stepenita koje je
vodilo na palubu Kingfishera bio je parkiran Bentley krem boje. Nije podnosio posjete

glaveina iz Van Der Byl Diamondsa, a posebice ne ovog. Nadasve ga nije podnosio tako
rano ponedjeljkom ujutro.
***
Gumena cijev spiralno se pruala dolje, u zelenu dubinu, i njih se dvoje, drei se za
ruke, sputalo slijedei je. Tracey je jo bila malo uznemirena. To nije bio Mediteran, koji
doekuje ronioca s toplim i plavim prijateljskim zagrljajem, bio je to razuzdani Atlantik,
hladan i prijetei, zelen i neukrotiv. Straio ju je, ali Johnnyjeva ruka prenosila joj je osjeaj
sigurnosti. Ventili Draeger davali su ritam njihovu disanju svojim uskljualim metalnim
zvidukom, a ledena voda uspijevala je u neugodnim potoiima prodrijeti u gumeno
odijelo na zapeu i vratu. Na nekoliko metara dubine Johnny se zaustavi i pogleda pravo u
staklo njene maske. Nasmije joj se, ustiju iskrivljenih velikim usnikom, i dade joj znak
podignutim palcem. Oboje pogledaju uvis. Povrina je bila srebrnasta kao nesavreno
zrcalo, a crni cigarasti oblik trupa, tamo gore, bio je obavijen udnom svjetlou. Gumena
cijev i lanac sidra buili su taj srebrnasti strop sjedne strane i zabijali se u tamno zelenu
dubinu s druge. Zatim Johnny pokae prema dnu i ona potvrdno kimne.
Presaviju se glavom nadolje, usmjere peraje prema gore i, jo uvijek drei se za ruke,
nastave sputanje. U tom trenutku Tracey zauje pucketavi um i ugleda kako se iz zelene
dubine pod njima uspinje, vijugajui prema povrini, bljetavo jato srebrnih mjehuria.
Izotri pogled i promotri u zelenu tamu slijedei pravac gumene cijevi, te joj se tamo dolje
u mraku polako ukau spodobe dvoje ljudi u crnim odijelima koji su radili na kraju cijevi.
Izazivali su udan dojam, bili su nalik dvama sveenicima koji slue crnu misu.
Ona i Johnny stignu do dna i ostanu tamo plutati, malo dalje od dvojca i cijevi. Johnny
pokae dubinomjer koji je nosio na zapeu kao sat: pokazivao je trideset i est metara.
Potom se okrene i kretnjom ruke pokae u smjeru hridi. Nalazili su se u grotlu usred
podmorskih krapa, u blizini neprekinutog lanca crnih stijena koje je ona bila vidjela
svisoka, iz zrakoplova. Prema tim hridima nosila ih je jaka struja. Johnny joj snano stisne
ruku i povue dolje. Ostanu isprueni trbuhom na dnu i Johnny uzme grst bijela pijeska,
zatim ga protrese tako da najmanje djelie struja odnese kao oblak i pokae joj tei ljunak
to mu je ostao u ruci. Opet se osmjehne i ona uzvrati osmjehom. Stalno je drei za ruku,
vrati se do dvojice koji su radili na gumenoj cijevi i zastane gledajui ih. Uz kraj gumene
cijevi prijanjala je druga, kruta, od metala, promjera pet centimetara i duga est metara. No
u tom trenutku samo se polovica nje vidjela nad pjeanim dnom jer su je dva ronioca zabila
u pijesak i ljunak sve do stjenovite podloge. Gumena je cijev bila povezana s kompresorom
gore na palubi, koji je zapravo usisavao pijesak i ljunak postupno kako je metalna cijev
tonula u njih.
Vrili su probna vaenja na podruju otoka Thunderbolt i Suicide. Uzimali su uzorke
promjera pet centimetara na svakih petnaest metara udaljenosti kako bi utvrdili dubinu
stjenovitog dna, debljinu naslaga i sadraj ljunanog pokrova. Iscrtavali su mapu i ispitivali
hridi kako bi imali dovoljno tonu sliku o konfiguraciji podruja kad bude stigao
Kingfisher, odnosno kako bi znali odakle zapoeti vaenje i to mogu oekivati kad ponu.
Ipak, do tog trenutka ishodi su potvrdili najoptimistinije Johnnyjeve procjene. U
zavalinama izmeu hridi nalazila se izvrsna debela naslaga ljunka i, kako je on oekivao,
onaj tei bio je nataloen u zavalinama bliim tjesnacu izmeu Thunderbolta i Suicidea, dok
je sitniji i laki bio odnesen dalje. U nekim zavalinama naslaga ljunka bila je debela
nekoliko metara i sve prisutne vrste kamenja bile su obeavajue. Ve su bili pronali

ocjepke granata, jaspisa, siderita i berila te titansku prainu. Kako bilo, iz te cijevi sputene
u morsku dubinu ve je bila izala konana i nepobitna potvrda.
Ve su bili izvukli prve dijamante iz leita izmeu Thunderbolta i Suicidea. Imajui
na umu potpunu nevjerojatnost da nau kamen u uzorku promjera pet centimetara sa
sondama na udaljenosti od petnaest metara i imajui, povrh toga, na pameti da ak i ljunak
koji najvie obeava ne sadri vie od jednog dijamanta na pedeset milijuna oblutaka,
injenica da su oni nali ve etiri dijamanta bila je ne samo uzbudljiva, nego i ohrabrujua.
Istina, dijamanti su bili mali, ni jedan nije bio vei od pola karata, ali su ipak bili
dijamanti, a neki ak i odline kakvoe.
Jedan od dva ovjeka koji su radili na cijevi okrene se i dade Johnnyju znak
ispruenim dlanom okrenutim nadolje: cijev je stigla do stjenovite podloge. Johnny
potvrdno kimne, dade znak podignutim palcem i, povukavi Tracey za sobom, pone
izranjati. S potekoom se uspnu stepenicama, sputani velikim bocama zraka koje su nosili
na leima, ali spremne i hitre ruke pomognu im da se popnu na palubu i oslobode se teke
opreme i gumenih odijela. Zahvalivi, Tracey prihvati runik koji joj je jedan lan posade
pruio i dok je brisala gustu mokru kosu, pogleda prema dvama otoiima nalik kitovima s
aureolom bijelih ptica nad zelenim morem. Valovi su se lomili o stijene uz muklo tutnjanje,
kao neke daleke bitnice.
Sveta nebesa! Ovo je ba divlje i uzbudljivo mjesto! Glas joj je ustreptao od emocija
dok je brisala kosu. ini da se uti ivim.
Johnny savreno shvati to je namjeravala rei: to je bio dojam koji su pobuivali to
nemirno i neprijateljsko more i to surovo kopno, ne obeavajui nita osim opasnosti i
pustolovine. Zausti da joj odgovori kad se pojave dva ronioca koja su radila na cijevi i
uspnu se na palubu. Vii od njih ispljune usnik i pusti da mu padne na prsa.
Ako se slaete, prelazimo na sljedeu toku. to kaete? Skine masku i kapuljau
otkrivajui svijetlo plavu kosu i preplanulo lice.
Vrlo dobro, Hugo. Johnny uputi pogled odobravanja Hugu Krameru, koji je davao
nalog da se izvuku cijev i sidro kako bi se Wild Goose pomaknuo dalje, na sljedeu ispitnu
toku. On nije bio sklon povjeriti Wild Gooseu posao probnog vaenja ljunka i
Kingfisherovog pomonog broda. Nije poznavao Huga Kramera pa ga je Benedictova
ustrajnost njemu u prilog uinila sumnjiavim, ali bilo je na koncu konca vie no prirodno
da iskoriste jednog od zapovjednika iz tvrtkine flote i on je sada ve bio spreman priznati da
je pogreio: Kramer je bio pametan i marljiv radnik, neiscrpiv i pouzdan, a bio je odlian
mornar koji je Wild Gooseom manevrirao sa svom nunom vjetinom, primjerice, da se i po
uzburkanome moru pristane uz bok Kingfisheru.
to se pak ticalo njegova zasigurno neugodnog fizikog izgleda, Johnny gotovo da vie
nije ni obraao panju na to, iako je u prvi tren ok koji je doivio vidjevi to ruiasto lice,
gotovo bijelu kosu i sljepake oi bio dosta velik. Tracey pak nije bila tako irokogrudna.
Taj je ovjek u njoj izazivao nelagodu. Bilo je neega u njemu to je izazivalo dojam
zvjerske okrutnosti, navodilo na pomisao o zatomljenoj nasilnosti. Osim toga, ponekad su je
od naina kako je gledao u nju prolazili marci. Kao u tom trenutku, na primjer.
Nakon to je izdao svoje zapovijedi, poeo ju je svlaiti pogledom. Crni kupai kostim
dodatno je isticao njene vrste i velike grudi i Hugo Kramer prodirao ju je tim ispranim
oima uokvirenim bijelim obrvama. Nagonski se pokrije runikom i stekne dojam da joj se,
okreui pogled prema Johnnyju, razdragano nacerio. Kau mi da je taj va drager doista
poseban.
Jest, Hugo. Ne radi se jednoj od onih prilagoenih i preinaenih platformi koje koriste
druge tvrtke. To je prvi brod za lov na dijamante projektiran posebno u tu svrhu.

to je drukije?
Gotovo sve. Usisna cijev radi na tornju smjetenom na pramanoj palubi i prolazi
kroz fino obraen otvor u trupu.
Kakva vrsta cijevi?
elina mrea promjera pola metra s gumenom unutarnjom stijenkom. Moemo je
spustiti na sto metara dubine i opremljena je kompenzatorom koji sprjeava oscilacije pri
valjanju i ljuljanju trupa.
Pola metra je mnogo. A kako ete postii usisni tlak?
To je najvanija stvar, Hugo. Mi ne usisavamo, ispuhujemo. Izbacujemo vodu iz
cijevi pritiskom komprimiranog zraka. Snani mlaz vode iz otvora cijevi izaziva usisavanje
ljunka.
Genijalno! Tako, to dublje radi, to je uinkovitija!
Tono.
A tovar? Hoe li biti uobiajenog prebiranja, mlina ili rvnja s kuglama i stola s
masti?
Ne. To je prouzroilo propast drugih tvrtki: prosijavanje starim postupkom. Ne. Za
poetak, imamo ciklon.
Ciklon?
Jeste li ikada vidjeli centrifugu?
Da.
Isti princip. Zarotirate ljunak u krunoj posudi izbacujui sve ono to ima specifinu
teinu manju od dva zarez pet. Ono to ostane, sipa se na transportnu traku koja prolazi
ispod rentgenskog aparata koji otkriva dijamante komad po komad. Kako znate, pod
rentgenskim zrakama dijamanti postaju svjetlucavi i jasno se istiu. Stroj zatim prenosi
svako takvo otkrie sredinjem raunalu.
Johnnyjev glas, kao uostalom i dranje, odraavao je zanos kojemu je bilo nemogue
odoljeti. Tracey se dade zanijeti gledajui njegove oi i njegova usta dok je govorio, smijui
se kad se on smijao, ak vjerno pomiui usne.
***
Ovo je sala s ciklonom. Benedict van der Byl objanjavao je dok je, pridravajui je
za lakat jedne ruke, pomagao Ruby Lance da sie niz posljednje stepenike stepenita. Ve
sam ti objasnio kako radi.
Da. Ruby potvrdi i pogleda sa zanimanjem oko sebe. U tom dijelu Kingfisherova
trupa splet sivo obojenih brodskih limova oblikovao je pravu etvrtastu metalnu kutiju u
ijoj je sredini bio ciklon, kruni toranj u obliku stolca visok tri metra, takoer premazan
sivom bojom ratnog broda. ljunak se usisava ovdje unutra. Benedict pokae veliku cijev
koja je ulazila u salu s ciklonom kroz pramanu pregradu i spajala se na donji dio ciklona.
Pokae rukom uvis. Ovuda ide gore. Tei se dijelovi odvajaju i idu dalje. Iza ciklona
pomaljala se manja cijev koja je zatim nestajala kroz suprotnu pregradu. Manji budu
potisnuti do vrha i izbaeni nazad u more.
Shvaam. Ali gdje je slaba toka?.
Doi.
Benedict je povede kroz salu probijajui se kroz materijal to su radnici, kojih je na
Kingfisheru bilo jo mnogo, posvuda razbacali. Stignu do nekih vrata u pregradi. uvaj
glavu.

Uu pognute glave u dugi prolaz s vratima na oba kraja. Zdesna se cijelom duinom
sale pruao pokriveni tunel.
Benedict pone objanjavati: Ovuda tee transportna traka. Koncentrat ljunka u padu
prolazi kroz struju toploga zraka koja dolazi iz elektrine pei i tako se sui. Potom se
skuplja na transportnoj traci koja prolazi ovim tunelom i biva odnesen do sale s rentgenskim
aparatom.
Ruby upita: I tu e ga postaviti?
Tono. U tunel s transportnom trakom. Znai, treba pomaknuti onaj kontrolni
poklopac za jedno metar da bi se napravilo mjesto.
Ruby je odobravala glavom. A moe li se pouzdati u ovjeka koji e obaviti posao?
Da. Ve je radio za mene. Benedict nije dodao da se radi o istome ovjeku koji je bio
projektirao elektronsku opremu za balone koje je Ring koristio i koji je namjenski bio doao
iz Japana kako bi modificirao Wild Gooseov ehogoniometar.
Vrlo dobro. Ruby je izledala zadovoljno. Malo pomalo sve je vie postajala
pokretaka snaga tog saveza, podbadajui Benedicta kad bi pokazao oklijevanje ili kad bi
pokuao izbjei sve ono to ga je prije ili poslije trebalo dovesti do sukoba s Johnnyjem
Lanceom. Sada pogledajmo salu s rentgenskim aparatom.
Bio je to mali odjeljak, gotovo kao ormar. Pod, strop i zidovi bili su presvueni
debelom olovnom ploom. Sa stropa je visio rentgenski aparat pod kojim je bio okrugli stol
ija je ploha bila pokrivena ploom od nerajueg elika u obliku pelinjeg saa.
Koncentrirani ljunak istrese se na ovaj stol koji se okree pod rentgenskim zrakama.
One dijamante ine svjetlucavim, pa ih tako raunalo otkriva i odreuje im mjesto na stolu,
pokazujui njihovu tonu veliinu i poloaj. Benedict pokaza veliki splet plastinih cijevi
povezanih svaka sa svojom metalnom rukom. Tada raunalo naredi jednoj od onih da se
spusti na stol tono iznad dijamanta i da ga usie. Raunalo izabire cijev prikladnog
promjera za dimenzije otkrivenog dijamanta i nakon to cijev izvri njegovu naredbu, stol
prolazi ispod drugog rentgenskog aparata u svrhu potvrde da je dijamant doista izdvojen.
Ako sluajno cijev ne usie kamen, onda raunalo automatski pomie stol u drugi krug. Tek
kad su dijamanti sigurno izdvojeni, preostali materijal isti se sa stola, koji se okree da bi
prihvatio novi ljunak iz sale s ciklonom i ponovio isti postupak. Sustav je uinkovit sto
posto. Njime se pokupi svaki pojedini dijamant, ak i kamenje sitno poput zrnca eera.
Gdje je raunalo?
Tamo unutra. Benedict pokaza prozori s olovnim staklom kroz koji se vidio stol
pod rentgenskim aparatom i iza kojeg je bio jo jedan mali odjeljak. Ruby pritisne nos o
staklo kako bi pogledala unutra: raunalo je gotovo u cijelosti zauzimalo odjeljak, ogroman
ormar od emajliranog metala, ne mnogo drukiji od friidera, unato svim ruicama i
kvadrantima. I Benedict pogleda, stojei pored nje. Raunalo upravlja cijelom operacijom.
Nadzire protok komprimiranog zraka u cijevi usisnika, regulira ciklon, pokree rentgenski
aparat i okree stol, vae i broji izdvojene dijamante prije no to ih odloi u sef. Povrh toga
upravlja Kingfisherom dojavljujui zapovjednikom mostu toan poloaj broda u odnosu na
dno, provjerava podmazivanje i temperaturu strojeva i diname, te na zahtjev izvjetava
izravno i u cijelosti o svakoj fazi operacije.
Ruby, koja je jo uvijek gledala u unutranjost odjeljka s raunalom, upita: Nakon to
su izdvojeni sa stola koji krui, to se zbiva s dijamantima?
Prebacuju se na elektronsku vagu koja vae svaki kamen posebno, potom se kroz
odjeljak s raunalom prebacuju do sefa, gdje se skladite. Benedict pokae elina vrata
umetnuta u pregradu. Sef ima vremensku bravu. Cijeli sustav funkcionira a da ni jedan
dijamant ne dodirne ljudska ruka.

Idemo porazgovarati s onim talijanskim neotesancem,

Kad se okrenula, Benedict joj je stavio ruku oko ramena i posesivno je privukao k sebi.
Ne sada! Ruby se odbojno oslobodila iz njegova zagrljaja.
Prva izae iz odjeljka i proe ispred vrata sale s raunalom i s transportnom trakom.
Bila je impresionirana dovitljivou sustava, ali ljutila ju je injenica da ga je konstruirao
Johnny Lance. Ve je bila prela na drugu stranu. Praktino, boljem ponuau.
Ugledavi Ruby Lance, Sergio Caporetti osjeti trecaj u srcu: tako mrava i s tom
mukom stranjicom morala je mukarcu biti slaba utjeha u hladnim noima. Premjesti
cigaru iz jednog kuta usta u drugi, jo je vie natapajui pljuvakom. Nikako nije mogla biti
vrele krvi, odlui.
Procjenjujui uzavrelost krvi neke ene, njenu strastvenost, on je mogao pribjei ne
samo znanju, ve i dubokom nasluivanju. Hladna poput zmije, evo kakva je ona bila.
Suosjeajnost se stoga pretvorila u odbojnost. Kad ju je vidio kako sjeda na naslonja u
njegovoj kabini, prekriivi paljivo one duge pozlaene noge, jedva je obuzdao drhtaj.
Da, zmija. Ova si svakog mukarca proguta kao apca. Svakako, on se divio Johnnyju
Lanceu, ali, odlui, s takvom enom uza sebe taj jadniak nije bio siguran ni od ega.
Pokua izgledati prijateljski, pa je upita: Dopada li vam se moj brod? Nije li
prelijep? Naglasak na tom prelijep uistinu je navodio na pomisao da je uvjeren ak u
Kingfisherovu sposobnost stvaranja.
U znak gaenja Ruby nakrivi usne i zanemari pitanje. Upali cigaretu i nestrpljivo
zaljulja nogu, okreui glavu kako bi pogledala kroz prozori kabine. Takvo ponaanje
zasmetalo je Sergia, koji ipak nije stigao razmisliti o njemu jer je ba u tom trenutku
Benedict van der Byl odluno uao i stao nasred kabine ruku prekrienih na leima.
Tiho ga upita: Gospodine Caporetti, do koje mjere volite novac?
Talijan se nasmijei i gurne unatrag kapu sa titnikom. Volim ga jako. Vie od svoje
majke, rekao bih. A svoju majku volim vie od ivota.
Biste li se voljeli obogatiti?
Sergio skupi svu svoju enju u jedan uzdah. Vie puta potvrdno kimne glavom. Da.
Ali se to ne moe ostvariti. Previe vina, previe lijepih djevojaka, pa onda karte, okrutne
kao... Prekine na tren da bi naao prihvatljivu usporedbu i baci pogled na Ruby, ...kao
mrava ena. Ne. Novci nisu stvoreni da ostanu, dolaze i odlaze.
to biste uinili za dvadeset tisua funta?
Za dvadeset tisua? Sergiove oi bile su tamne i vlane, lijepe poput oiju umirue
gazele ili zaljubljene ene. No, nema toga na svijetu to ne bih napravio.

ingfisher je krenuo put Afrike dvadesetog listopada. Kao predstavnik brodara,

Benedict van der Byl donio mu je iz Londona elje za dobrim morem, a prije
polaska broda ostao je vie od sata zatvoren u kabini sa Sergiom Caporettijem.
Prvi dio puta prema jugu brod je preao u oekivanom roku, ali stigavi do otoka
Las Palmas, dolo je do desetodnevnog zakanjenja koje je razbjesnilo Johnnyja.
Na svoja telegrafska traenja objanjenja iz Capetowna dobivao je neodreene
odgovore: naalost, Kingfisher je pretrpio kvar na motorima, koji su sada
pokuavali popraviti u dokovima Las Palmasa.
Putovanje se trebalo nastaviti im budu obavljeni popravci. U meuvremenu,
japanski gospodin koji je doekao Kingfishera u Las Palmasu zvao se Kaminikoto. Odve
teko ime za Sergia Caporettija koji ga je zato nazvao Kammy. S izlikom da bi radovi na
brodu mogli biti opasni, posadu je poslao na kopno i smjestio je u najboljem hotelu,
dareljivo je opskrbivi opojnim estokim piima. Sergio nije vidio svoje ljude svih tih
deset dana tijekom kojih su on i Kammy bili zauzeti prepravcima na Kingfisherovom
raunalu i opremi za vaenje ljunka. Tijekom tih deset dana njih su dvojica otkrila da su
unato znaajnih razlika u svome izgledu zapravo bratske due. Kammy je donio sa sobom
na brod tajanstvene kazete. Svaki su dan, od zore do poslije zalaska, raspomamljeno radili.
Nakon toga su odmarali. I upravo ih je to odmaranje zbliilo. Vie od rada.
Kammy je bio otprilike polovica Sergia, s licem zlog majmuna i nerazdvojivim
eirom na glavi. Jednom ga je Sergio iznenadio u kupaonici bez pokrivala za glavu i tako je
otkrio da je Japani elav kao biljardska kugla. No po pitanju ena njihovi su se ukusi
savreno slagali i ta podudarnost znatno je olakala njihov odabir enskog drutva, jer ono
to se dopadalo jednome dopadalo se i drugome. Sudbina je htjela da Sergio ponese sa
sobom tijekom ostatka putovanja uspomenu na tog Japania koji gol i sa eiriem na
glavi, uzjahavi tovarnu kobilu, isputa krike uzbuenja i bodrenja. Kad je Sergio napokon
vratio razularenu posadu na Kingfishera, jedini znak njegovog i Japanevog rada bio je
pomak od nekoliko metara koji je pretrpio kontrolni poklopac tunela s transportnom
trakom.
Ovo je najbolji posao koji sam ikada napravio. Kammy se pohvalio Sergiu. Blizina
rastanka inila ga je tunim. Na koncu konca, bili su braa. Stavio sam svoj potpis. Sjetit
e me se svaki put kad ga vidi.
Dobar si ti deko, Kammy. Najbolji! Sergio ga zagrli, podiui ga od tla i ljubei sa
zanosom u oba obraza, dok je on oajniki pridravao eiri.
Dok je Kingfisher kretao prema jugu, on je ostao tamo na molu, kao nepomina
alosna i osamljena spodoba.
***
Johnny Lance zabrinuto pogleda brdo praznih boca ampanjca naslaganih iza rotilja.
Raun za tu zabavu popeo se do zvijezda, ali ionako se nije radilo o njegovoj muiavosti.
Uzvanici su bili najvei vjerovnici Van Der Byl Diamondsa sa suprugama i zabava je bila

prireena s ciljem da im napokon pokau u to su uloili svoj novac. U oima vjerovnika,

naime, prividno je bogatstvo umirujue koliko i stvarno. Trebalo ih je, dakle, natrpati
hranom i ampanjcem, pokazati im Kingfishera i vratiti ih zrakoplovom doma, i sve to u
iskrenoj nadi da e ostati dovoljno zadivljeni da mu vie ne dosauju neko vrijeme,
ostavljajui mu mogunost da spasi Van Der Byl Diamonds.
Presretne Traceyn pogled. Mig koji mu je uputila bio je znak srdanog sudionitva,
budui da je u tom trenutku bila okruena gomilom sredovjenih financijera i bankara koje
je ampanjac uinio prijemljivima za njene ari. On odgovori takoer migom, nakon ega s
izrazom krivice na licu pogleda uokolo u potrazi za Ruby. Osjeti olakanje kad je ugleda u
kutu paviljona utonulu u razgovor s Benedictom van der Bylom. Tada se udalji, probivi se
kroz guvu, do kraja zaravanka i stigavi tamo, pripali cigaretu i pone motriti obzor prema
zaljevu Cartridge.
Zrakoplovi Dakota, unajmljeni kako bi doveli goste, nabavljae i konobare iz
Capetowna i vratili ih tamo, stajali su na stazi iza zgrada. Veliki ator u obliku paviljona bio
je podignut ponad uskog ulaza u zaljev na vrhu jedne pjeane zaravni, prethodno izravnate
buldoerima kako bi se smjestili stolovi s hladnim jelima i reetke rotilja, oko kojih su u
tom trenutku radili konobari odjeveni u bijelo, dok su veliki izrezani komadi triju divokoza i
jedno cijelo tele cvrali na aru podiui oblak miriljavog dima. Tracey okrene pogled u tu
stranu i ugleda Johnnyja tamo na osami. Izgleda umorno, pomisli. Napori u ovim
posljednjim mjesecima izmorili su ga. Razmiljajui ponovo o tome, shvati da se gotovo
svaki dan Johnny suoio s nekom krizom. Tjeskobno iekivanje odluke suda, koja im je na
kraju zajamila koncesiju za Thunderbolt i Suicide, tek se okonalo kad se suoio s
problemom kanjenja radova na Kingfisheru, a sve to usred mahnitanja vjerovnika,
Benedictovog ostracizma i stotinu drugih nedaa i frustracija. Nalik je boksau na zvuk
gonga posljednje runde, pomisli ganuto, prouavajui taj profil okrenut prema moru.
Svakako, jo je izgledao agresivno, vilica je bila ispupena i ruka s krnjim prstom stiskala
je cigaretu u zatvorenoj pesti, ali bilo je tamnih sjena pod oima i bore unutarnje napetosti
krivile su usta u grimasu. Iznenada, Johnny kao da je postao jo napetiji, stavio je ruku nad
oi i zatim se vratio do atora.
Nadvikujui mete i buku, vikne: Panja, svima! Stie!
Buka se odmah udvostrui i cijelo drutvo izleti vani na sunce. Uzbuenje je bilo
veliko zahvaljujui nadasve Pommeryju koji su svi pili ve od podneva. Evo ga! Evo ga
tamo!
Gdje? Gdje?
Ne vidim ga.
Tamo, lijevo od onog oblaka na obzoru.
Oh, da. Vidi! Vidi! Tracey uzme dvije ae ampanjca s pladnja jednog konobara i
doe do Johnnyja.
Hvala. Nasmije joj se. Meu njima je sada ve postojala prisnost. Trebalo mu je
dosta vremena da stigne.
Tracey je takoer gledala crnu tokicu tamo dolje na zelenom oceanu. Kada e poeti
raditi?
Sutra.
A koliko e vremena trebati da bismo znali... no, je li vrijedilo truda?
Tjedan dana. Johnny se okrene prema njoj. Najmanje tjedan dana, da bismo bili
sigurni, ali kako se stvari razvijaju, znat emo za nekoliko dana.

Uute i nastave gledati tokicu koja je sve vie rasla. Gomila uzvanika je, u
meuvremenu, izgubila zanimanje za dolazak broda i pomalo se vraala ampanjcu i
tanjurima zlatoutog mirisnog i zadimljenog mesa koje je stizalo s rotilja.
Na kraju Tracey prekine tiinu meu njima. Oklijevajui, kao da izbjegava suoavanje
s neugodnom temom, upita: Koliko ve ima da se Ruby vratila? Deset dana?
Vie manje. Johnny se odmah okrenuo, pogledao je i dodao: Nisam je puno viao,
ali ini mi se mnogo oputenija, barem ne davi.
ini se da su ona i Benedict postali dobri prijatelji. Tracey baci pogled u njihovu
pravcu, na bunu skupinu veseljaka u kojoj su upravo bili.
Johnny nehajno nastavi: Srela ga je u Londonu. Sluajno. Rekla je da su nekoliko
puta zajedno ruali.
Tracey je oekivala da e jo neto dodati, da e izraziti neku sumnju, neku zadrku,
no Johnny je izgledao kao da je izgubio svako zanimanje za temu i poeo je govoriti o
programu koji su dogovorili. Raunam na tebe to se tie supruga. Kad se popnemo na
brod, ti e se pozabaviti njima. Dri na oku prvenstveno gospodu Larsen, ve je malo
pripita.
Kingfisheru je trebalo gotovo dva sata da ue kroz kanal u zaljev Cartridge i pristane.
U meuvremenu Johnny nije ni na tren odvojio oka od njegova neobina obrisa. Svakako,
nije bio lijep pogledu, ali bijeli grb Van Der Byl Diamondsa na dimnjaku pridavao mu je u
njegovim oima posebnu ljepotu. Kad je proao ispod njih da bi uao u zaljev, Larsen je
nazdravio slavnoj budunosti broda. Nakon toga su se svi spustili s dine i ukrcali u Land
Rovere koji su ekali, te su se odvezli ususret brodu koji se okretao u zaljevu. Kad su stigli,
Kingfisher je ve bio pristao i kapetan Sergio Caporetti ekao ih je da bi im zaelio
dobrodolicu na brod.
Stajao je na vrhu ukrcajnog mostia i, svjestan vanosti trenutka, uredio se najbolje to
je mogao: odora s plavom jaknom na dvostruko kopanje i krem koulja na ljubiaste crtice
na kojoj se isticala svilena kravata boje rajice. Dvobojne, bijelo crne cipele bile su od
krokodilske koe i privlaile su panju na njegovim ogromnim nogama. to se pak dranja
tie, bio je poput pingvina. Povrh toga, malo je pretjerao s briljantinom, koji je bio
prodornog mirisa po ljubiicama i pretvarao mu kosu u crni sjajni ljem, dok mu je potpuno
ravna crta po sredini glave otkrivala bjelinu vlasita. Kako bilo, neodredivi miris briljantina
bio je u neskladu s jasnim vonjem cigare koja je bila one marke koju je puio samo o
velikim prigodama, na svadbama, pogrebima i slino.
im je ugledao Fifi Larsen, njegove su se lijepe oi kao u gazele zaarile strau.
Pripijene hlae financijerove supruge bile su nabrekle i kvrgave kao da su pune ivih
zeeva, dok je ruiasta kouljica bila opasno napeta na avovima. Oi su joj sjajile kao
perla ampanjca koji je popila i prodorni pogled Sergia Caporettija nezaustavljivo ju je
nagnao da, sirotica, zacrvrkuta bez ikakva vidljiva razloga.
Posjet Kingfisheru poeo je i Talijan, koji je bio domain, smjestio se tik iza lea Fifi
Larsen. Tek to su krenuli prvim stepenitem, ona dreavo zacia i u velikom skoku napravi
u zraku pola premeta, da bi potom prizemljila gotovo olovnom teinom, izazivajui
poskakivanje svih svojih bujnih enskih atributa.
Draga moja Fifi, to se dogaa? Suprug se zabrinuo, dok je kapetan Sergio skrenuo
pogled i i zadobio aneoski nevin izgled. Johnny se, meutim, odmah uzbunio jer je vidio
dlakavu Talijanovu apu kako pomamno grabi tu velianstvenu stranjicu.
U nevjerici, ali umiren, zauje gospoin odgovor kojemu je prethodilo cvrkutanje:
Mislim da sam uganula gleanj. Moda bi bilo bolje da negdje sjednem. Johnny zabrinuta

pogleda odmah potrai Tracey ne bi li je otpratila van kapetanova domaaja, ali prije no to
joj je uspio dati znak da se umijea, Fifi se ve epajui udaljavala oslonjena na Talijanovu
ruku, nakon to je hrabro odbila sve druge ponude za pomo. Molim vas, nikako vam ne
elim upropastiti zabavu. Malo u u miru sjediti u kapetanovoj kabini.
Johnny tada stane uz bok sjedokosog supruga i odlui da ga vie nee ispustiti iz ruku.
Budui da nije uspio sprijeiti Fifi u njenom privatnom posjetu kapetanovim odajama,
barem e se potruditi da muu ne padne iznenada na um kakva muica da joj se pridrui.
Ovo je ormar s eksplozivom. Uhvati Larsena pod ruku i povede ga dalje. U njemu
drimo zalihu plastinog eksploziva za podmorska miniranja.
Zabrinutost za enino uganue odmah je nestalo i tijekom razgledavanja Kingfishera
Larsen se prepustio svojim interesima. Johnny mu je pokazao cijeli postupak obrade, od
usisavanja ljunka do izbacivanja otpada. Naputajui salu s ciklonom, Johnny izae prije
njega kako bi mu pridrao vrata.
Iz ciklona koncentrat prolazi kroz ovo. im su uli u uski odjeljak s onu stranu sale s
ciklonom, naglo i iznenaeno zastane.
to je, Lance?
Nita, nita. Nakon poetnog iznenaenja otkriem da je poklopac za kontrolu tunela
s transportnom trakom bio pomjeren, razmisli i zakljui da je valjda bio pomaknut iz
sigurnosnih razloga. Vjerojatno su preinaku zatraili ininjeri u brodogradilitu. Nastavi:
Koncentrat se kroz ovaj tunel prenosi u sljedei odjeljak, a iz njega u salu s rentgenskim
aparatom. Ovuda, molim.
Vodei ih prema sljedeim vratima, odlui da e za svaki sluaj biti bolje provjeriti s
ininjerima. Larsen upita jo neto i on odgovori, zaboravivi u tom trenutku tunel s
transportnom trakom. Uu u dvoranu s rentgenskim aparatom.
Primijetio je. Benedict je uznemireno uvlaio kratke dimove cigarete koju je stisnuo
u ruci skupljenoj u kupicu. Tom gadu nita ne promakne.
Ruby mu odgovori: Primijetio je, svakako, ali je i prihvatio. Nisam ga gubila iz vida.
Nekoliko je trenutaka bio iznenaen, ali mora da je zatim razmislio o tome. Gotovo sam
vidjela njegov um kako radi. Prihvatio je to, vjeruj mi. Nalazili su se na onom dijelu
Kingfisherova zapovjednikog mosta koji je bio najizloeniji vjetru. Ruby se iznenada
pone smijati i upozori ga ivahnim glasom: Nemoj da ti je lice tako zabrinuto. Tvoja nas
sestra opet gleda. Tamo dolje je, na pramanoj palubi. Doi, maknimo se odavde. I dalje se
smijui, povede ga iza ugla kabine. Stigavi u zaklon, lice joj opet posta ozbiljno. Strano
ozbiljno. Tvoja sestra neto sumnja. Bit e bolje da se nas dvoje ne vidimo dok ne
porazgovara s Johnnyjem.
Benedict potvrdi.
Kada e porazgovarati s njim?
Uskoro.
Kada uskoro? Nije se mogla utiti spokojnom sve dok stvar ne bude izala na
vidjelo, sve dok se Benedict ne oituje i obvee pred svima. A ipak, nije ga smjela previe
tjerati na to.
im Kingfisher bude potopio Diamonds. Izabrat u trenutak kad bude financijski
uniten, tada u mu rei. Bit e to coup de grace.
Benedicte, zlato, kada e to biti? Ne vidim asa da budem s tobom bez svih ovih
smicalica.
Benedict zausti da odgovori, ali naglo stane. Malo pomalo njegov izraz lica postao je
kao u nekoga tko ne vjeruje svojim oima. Gledao je preko njena ramena. Ona se odmah
okrenu. Zavjesa na prozoriu kapetanove kabine bila je u jednom kutu malo odmaknuta i

izvana se moglo prisustvovati prizoru takve rumenkaste i razuzdane raskoi koji se mogao
odviti jo samo na vrhu Olimpa, izmeu Jupitera i Junone. U kabini su Fif i Larsen vidali
uganuti gleanj.
Vrlo dobro, dobio si svoju igraku. Nadajmo se, za dobro sviju, da e se pokazati
korisnom neemu. S velikim osmjehom na usnama Benedict je priao Johnnyju i Larsenu,
koji su stajali pod tornjem u obliku ravi na pramanoj palubi Kingishera. Bio je to ureaj
koji je sluio za sputanje i podizanje usisnika.
Igraku? Bijele Larsenove obrve dokraja se zalue.
Nadam se da nemate vie dvojbi? Sada kad imate koncesiju za Thunderbolt i
Suicide.
Oh, ne bih to nazvao dvojbama, gospodine Larsen. Prije zadrkama, ne istinskim
dvojbama. Sve je ovo potaknuo Johnny Lance. On je sa svojim zanosom bio stvarni
pokreta svega, unato svim opiranjima. ak i onim moga pokojnog oca.
Stari van der Byl protivio se projektu? Nisam znao. Larsen je bio oigledno
uznemiren.
Ne, nije se opirao, Larsene. Benedictov osmjeh htio je biti umirujui. Ne ba tono
tako. Ali zasigurno ste primijetili da je bio vie sklon riskirati va novac no svoj. To vam
moe doarati to je mislio.
Uslijedi ledeni muk na koncu kojega se Larsen hladno obrati Johnnyju: Dobro, Lance,
hvala na zanimljivu danu. Doista, vrlo pounom. Slijedit u pozorno va napredak. Vrlo
pozorno. Okrenu se na petama i prikljui se stidljivoj i zadovoljnoj Fifi, koja ga je ekala u
drutvu nekoliko drugih supruga.
Doista ti hvala. Johnny se otrovno nasmijei.
Nema na emu. Benedictov osmjeh blistao je.
Do konca ovoga tjedna natjerat u te da pokusa jednu za drugom sve rijei koje si
sada izrekao. Nabit u ti ih u gubicu. Johnny je bio tih i smiren.
Benedict promijeni izraz lica: pritvori oi, iskezi zube u podrugljivu podsmjehu i
izbaci vilicu u znak izazova. Brz si na jeziku, Lance. Pogledaju se u oi. Njihovo
neprijateljstvo bilo je skroz oito, duboko, iskonsko, poput neprijateljstva dvaju
sukobljenih kozoroga koji su se iznenada nali usred ope pozornosti.
Uzvanici su ih radoznalo gledali, bili su svjesni da se izmeu te dvojice odvija drama,
ali nisu shvaali kakva. Ruby se odmah umijeala. Prila je, uzela Johnnyja pod ruku i
medenim se glasom obratila Benedictu: Benedicte, nee se ljutiti udaljim li se tren sa
suprugom? Moram porazgovarati s njime o povratku u Capetown. Odvede ga u stranu i
napetost nestade. Razoarani uzvanici upute se prema iskrcajnom mostiu, eljni da se
iskrcaju.
Kasnije, u meteu polaska, Johnny je uspio razmijeniti posljednje rijei s Tracey prije
no to se ukrcala u jedan od dva zrakoplova Dakota.
Ostat e ovdje dok ne bude znao? Kad on potvrdi, doda aptom: Onda neka ti je
sa sreom, Johnny. Molit u za tebe. I krene za Ruby u zrakoplov.
Johnny je stajao i gledao dva velika stroja kako rulaju sve do dna staze, okreu se i
uzlijeu tutnjei na purpurnom veernjem nebu. Kad su nestali, pustinja se vrati svojoj
tiini. Sve je bilo nepomino.
Sjedei u Land Roveru, popuio je cigaretu dok se oko njega sputala no. Osjeao je
nelagodu, utio je u sebi, negdje duboko, pretkazanje i zebnju, neto nalik otkucavanju
kojemu nije uspijevao nai mjesto. Zatim se posljednji bljesak zalaska rasprio na zapadu i
jasne i sjajne zvijezde pojavile su se nad pustinjom, vrlo blizu tlu, posipajui nebesku kapu

srebrnim sjajem nepoznatim stanovniku grada. A on, gotovo sklupan na sjeditu otvorenog
Land Rovera, bio je obuzet odgovorom na pitanje koji bi mogli biti razlozi njegove
nelagode. Ipak, s tako malo uspjeha da ju je na posljetku pripisao umoru i naporima tih
posljednih mjeseci, svojoj vezi s Tracey, stalnom pogoranju odnosa s Ruby i ovom
posljednjem sukobu s Benedictom. Baci opuak daleko i nastavi ga gledati sve dok ar ne
dodirne tlo u eksploziji crvenih iskri koje se ugase tijekom leta, zatim pokrene motor i uputi
se polagano prema molu.
Kingfisherova svjetla iscrtavala su na mirnoj vodi zaljeva srebrnasti put, jednu jasnu
stazu. Svi su prozori bili osvijetljeni i uinak je bio kao da se radi o brodu punom
razgaljenih putnika. Zaustavi Land Rover na vrhu mola i popne se na palubu. Prigueno
drhtanje motora podigne mu moral, bila je to potvrda da se brod sprema za sutranji posao.
Gore na palubi zastane pored divovskih spremnika za komprimirani zrak, svaki dimenzija
parne lokomotive, i provjeri manometre. Igle su jedva vidljivo treperile i to mu dodatno
pobolja raspoloenje. Uspne se stepenicama zapovjednikog mosta i ue u kabinu, u kojoj
su Sergio i Hugo pili kavu. Sergio se odmah stane ispriavati. Nisam ja kriv. Konano, ja
sam gospodin, ne mogu odbiti jednu gospou.
Jednoga ete si dana svojim rukama iskopati grob. Johnny mu natmureno odgovori i
ode do karte prostrte na stolu te je stane prouavati. Sada emo malo prouiti situaciju.
Osjeaj tjeskobne nelagode nestane kad baci pogled na veliku i podrobnu nautiku kartu.
Dva blizanca, Thunderbolt i Suicide, bili su potanko oznaeni na njoj. Hugo, imate li
planove pokusnih vaenja?
Tamo su, na stolu.
Hugo i Sergio priblie se i stanu uz bok Johnnyju koji otvori tipkane i uvezane listove.
Pokusna vaenja koja smo izvrili pruila su nam podatke za koje nema potvrde u
karti Admiraliteta. Prije no to utvrdimo gdje emo usisavati, morat emo ponoviti nae
proraune. Sva trojica, s kompasima i crtalima, nagnu se nad kartu i zaponu oznaavati
putanju koju je Kingfisher trebao slijediti u tom labirintu pliina i hridi. Tek nakon ponoi
Johnny se ve premoren povue u kabinu za goste, neposredno ispod zapovjednikog mosta.
Oslobodi se cipela zamahom noge i isprui na brodski krevet kako bi na tren poinuo prije
svlaenja, meutim uas zaspa.
Probudio ga je lan posade s kavom. Prije no to se uspeo na most, navukao je
vjetrovku. Kingfisher je ba u tom trenutku izlazio kroz kanal iz zaljeva Cartridge na
otvoreno more i Sergio ga, stojei pored kormila, doeka s osmjehom. Limun uta zora jo
je bila tek obeanje nad pustinjom iza njih, dok je more bilo crno poput ugljena i blago
naborano svjeim jutarnjim vjetrom. Stajali su na mranom zapovjednikom mostu i pili
vruu kavu, stiui alice rukama skupljenim u kupicu. Zatim okrenue brod i uputie se
prema jugu, usporedo s pustinjom koja je sada bila obojena ivom naranastom i
ljubiastom bojom. Morske ptice ve su bile budne i u letu. Na svjetlosti prvog sunca jedno
se jato fregata pretvorilo u strelovitu plamenu traku kad je proletilo malo iznad pramca.
Tada sunce naglo izae na obzoru i dokraja osvijetli poput krede bijele otoke
Thunderbolt i Suicide, tamo pred pramcem: na hladnom su zelenom moru na toj svjetlosti
bljetali poput krijesa. S dvaju su se otoka dizale, prskajui visoko u nebo i potom odmah
padajui nazad, zavjese kapljica. Wild Goose ekao ih je u zavjetrini otoka i odmah se
pokrenuvi poao im je ususret, teko posrui i spektakularno se valjajui na nemirnome
moru, koje je kljualo oko otoka i u tjesnacu koji ih je razdvajao. Radiotelefon je poeo
krijetati i umjeti kad su s promatranica na kopnu Kingfisheru poele stizati obavijesti o
njegovu poloaju u odnosu na morsko dno. Zatim je uslijedila kratka razmjena poruka
izmeu Sergia i Huga, koji je bio na Wild Gooseu, kad je ribarica posrui pristala uz bok

Kingfishera, spremnog da baci uad bude li potrebno. Ali, stojei u jednom kutu
zapovjednikog mosta, Sergio je imao situaciju pod kontrolom. Sa starom kapom gurnutom
na tjeme i dugom crnom cigarom stisnutom u kutu usta, stajao je rairenih nogu i oima
hitro letio s mora pod njim, iju je snagu svaki put procjenjivao, na zaslon raunala koje mu
je davalo poloaj broda i rezultate sondiranja. Sve je to inio ne gubei ni jedan jedini radio
izvjetaj s kopna i Wild Goosea.
Gledajui ga dok radi, Johnny je po tko zna koji put bio zadovoljan vlastitim izborom.
Kingfisher je u zavjetrini Suicidea polagano napredovao, udaljen manje od pola milje od
bijelih stijena otoka. Onda u jednom trenutku stade i Sergio pritisnu dugme na kontrolnoj
ploi. S pramca dopre zveketanje sidrenog lanca koji se sputao u more, a potom Kingfisher
krene unazad ostavljajui utu bovu pod koljima Suicidea, dok je jedno od ogromnih vitla
poelo automatski otputati svoje debelo elino ue. Kingfisher je iao as nazad as
naprijed, preputao se struji ili iao uz nju tijekom sloene i osjetljive operacije sputanja
svojih etiriju sidara. Nad svakim sidrom nemirno je plutala golema uta bova, a svaku od
njih ue je spajalo s vitlom na Kingfisherovoj palubi. Po uputama raunala ta su etiri vitla
otputala ili napinjala odgovarajue ue tako da su Kingfisher drala nepominim iznad dna
na kojemu je radio.
Tek polovicom poslijepodneva Kingfisher je bio spreman, prikovan kao kukac na
dasci, i brodsko je raunalo najavilo da se nalazi tono iznad podmorskog usjeka koji je
Johnny odabrao za poetnu toku. Izmeu broda i debelog sloja ljunka bilo je dvadeset i
pet metara vode. Spremni smo. Sergio se obratio Johnnyju, koji sve to vrijeme nije
otvorio usta kako mu se ne bi mijeao u posao ba dok stavlja brod u poloaj.
Hoete li pokrenuti program rada?
Johnny se trgne. Da, svakako.
Htio bih biti nazoan.
Na Sergiovu molbu Johnny potvrdno kimne glavom. Dobro, doite.
Sergio povjeri zapovjednitvo kormilaru i njih dvojica siu u potpalublje. Dou do
blindiranih vrata sale s raunalom. Johnny ih otvori. Za ta vrata postojala su samo dva
kljua: jedan je imao on, a drugi Benedict, koji je navaljivao da ga dobije pa mu ga je on,
premda nevoljko, dao. Nije znao da je klju bio uporabljen u Las Palmasu. Teka elina
vrata otvore se, Johnny preskoi prag i zauzme mjesto pred konzolom raunala. Pokriveni
celofanom i objeeni tipaljkom nad tipkovnicu raunala, bili su tipkani listovi s raznim
uputama raunalnog programa.
Johnny odabere onaj koji je nosio naslov: PRIPREMNE OPERACIJE. USISAVANJE
I UTOVAR i stane tipkati na tipkovnici, dajui stroju upute. Beta, razmak, oh, oh, sedam,
alfa. Promjena zujanja, um diskova i ukljuivanje preklopnika unutar lakirane konzole
najave pokretanje novog programa, dok su na kontrolnoj ploi svjetlucale i migale aruljice.
Zatim stroj pone izvravati upuene mu naredbe, ispisujui poput pisaeg stroja svoj
odgovor na zaslonu.
NOVI PROGRAM. PRIPREMNE OPERACIJE.
USISAVANJE I UTOVAR.
PRVA FAZA.
ZAPOEO SIGURNOSNI POSTUPAK:
A) PRITISAK ZRAKA ... 1
B) PRITISAK ZRAKA ... 2

Johnny se namjestio na podstavljenoj stolici i briljivo nadzirao operacije koje je

raunalo izvravalo te rad sve Kingfisherove opreme, dok je raunalo ispisivalo rezultate na
zaslonu.
to sada radi? Sergio je bio radoznao kao da nije proveo deset dana ba u tom
odjeljku pomaui svome japanskome prijatelju. Johnny mu ukratko objasni.
Kako to da se razumijete u te stvari?
Proveo sam prole godine mjesec dana u Americi, u sjeditu raunarske tvrtke, ba
kad su projektirali ovaj stroj.
Vi ste jedini u Diamondsu koji ga zna pokrenuti?
I Benedict van der Byl proao je isti teaj. Odgovorajui Sergiu, Johnny se nagne
naprijed. Evo, gotov sam. Na zaslonu je raunalo zadovoljno ispisalo:
DOVRENA PRVA FAZA.
ZAPOELA DRUGA FAZA.
SPUTANJE I POZICIONIRANJE GLAVE USISNIKA.
Johnny ustane. Ok, idemo gore. Zakljua vrata odjeljka s raunalom i krene za
Sergiom na zapovjedniki most. Kad su stigli tamo, smjestio se pred monitor na
zapovjednikom mostu na kojem je raunalo ispisivalo iste one znakove i obavijesti koje je
ispisivalo na zaslonu u odjeljku u potpalublju. Kroz prozori se istovremeno moglo gledati
vani i nadgledati automatsku reakciju velikog postrojenja na pramanoj palubi. Toranj se
okrenuo oko svoje osi, eline hvataljke uhvatile su glavu usisnika, pomaknule je s njenog
postolja i podigle je u zrak, dok je cijev usisnika visila pod njom. Toranj se opet okrenuo i
naglim mehanikim pokretom spustio glavu usisnika u etvrtasti otvor provodnika koji je
zjapio na palubi. Savitljiva cijev usisnika poela je, poput udovinog crnog udava koji
gmie u svoj brlog, kliziti u okomiti provodnik koji je izbijao pod kobilicom broda.
Ogromni koloturi na koje je cijev bila namotana polagano su se vrtjeli i postupno je
odmatali dok se glava usisinika sputala na morsko dno. Potom raunalo izvijesti i koloturi
istoga asa stanu.
GLAVA NA DNU.
DRUGA FAZA DOVRENA.
POELA TREA FAZA.
OKRETAJI CIKLONA 300.
CRPKA USISNIKA POKRENUTA.
Tada se zauo prodorni fijuk koji se postupno pojaavao, kao kad se pribliava
zrakoplov na mlazni pogon. Fijuk je dosegao svoj vrhunac i ustalio se, a onda ga je odmah
nadjaao jedan drugi zvuk: klokotavi um komprimiranoga zraka u vodi. Novi je zvuk bio
tako jak i uzbudljiv da je Johnny odmah osjetio kako mu se jee podlaktice. Stajao je
nepomino poput kipa, s odsutnim izrazom lica i usnama napetim u jedva vidljiv smijeak.
Taj je zvuk predstavljao vrhunac dviju godina upornog planiranja i rada, bila je to slatka
nagrada za potpunu predanost kojom je jedan san uspio pretvoriti u javu. U jednom je
trenutku poalio to Tracey nije tu s njime da podijeli radost tog trenutka, ali onda se u
njemu rodila nesvjesna misao da ga je ona hotimice ostavila samog kako bi uivao u tom
trenutku trijumfu. Tada se nasmije vidjevi kako se velika crna cijev nadima i kuca svojim
vlastitim unutarnjim bilom, poput velike ile, i kako usisava, usisava, usisava.

U svojoj je mati vidio bogatu i gustu smjesu morske vode, blata i ljunka usisanu u
cijev i ubrizganu u vrtlog ciklona, zamiljao je elinu glavu usisnika kako tamo na
morskom dnu ritmino pretrauje pijesak i pomie sve oblutke koje je pritisak vode drao
pritijenjene tamo dolje za dno. Iz istovarne cijevi na Kingfisherovoj krmi izlijevala se
potom opet u more gusta bujica ukaste tekuine pomijeane s pijeskom i ljunkom koji je
ciklon odbacio i ispljunuo. Ova je otpadna smjesa na zelenoj vodi ostavljala gustu mrlju
koja kao da je izala iz kanalizacije. Tri dana i dvije noi crpke su ritmino radile dok se
Kingfisher pomalo pomicao naprijed, ulazei sve dublje u tjesnac izmeu dva otoka, kao
marljiva kuanica koja usisivaem sakuplja svako zrnce praine s poda. Kad je trea veer
prostrla po moru svoj tamni plat, Johnny Lance je jo uvijek sjedio na podstavljenom
stolcu pred konzolom raunala.
Nagnuo se naprijed, laktovima se oslonio na koljena i lice skrio u dlanove. Ostao je
tako dobar sat. Bilo je to dranje oajnika.
Kad je podignuo glavu, izgled je bio pomuen, a bore poraza su mu vidljivo izobliile
lice, u koje je neuspjeh kao hladni duba urezao svoje crte. Mravi plijen jadnih dijamanata
koje je Kingfisher prikupio ta zadnja tri dana jasno je i onstran svake razborite dvojbe
pokazivao da etva na otocima Thunderbolt i Suicide, unato svim pokazateljima, nikada
nee nadoknaditi ak ni trokove gradnje Kingfishera, a da se i ne govori o ukupnim
trokovima i kamatama vjerovnicima. Tvrtka Van Der Byl Diamonds bila je u bezizlaznom
poloaju, a on je bio financijski uniten, bez ikakve mogunosti oporavka. akali nisu
trebali uiniti nita drugo no skupiti se i oglodati leinu.
Sergio Caporetti bio je naslonjen na grudobran zapovjednikog mosta te je kroz nos i
iz usta dugim izdisajima isputao plaviasti dim cigare. Dodatno je prljao zrak koji je uslijed
magle ionako ve bio gust i siv. Otoii Thunderbolt i Suicide bili su obavijeni izmaglicom,
ali valovi su nasrtali na skrivene hridi tutnjei poput daleke bitnice, dok su morske ptice
isputale oajnike alobne krike poput dua izgubljenih u nitavilu. Iz magle se tono na
vrijeme pojavi Wild Goose. Pristao je u zavjetrini Kingfishera dok su dva lana posade na
pramcu pazila da se izbjegne svaki sudar dva trupa. Hugo Kramer izbaci plavokosu glavu
kroz okrugli prozor kormilarnice i povie: Ok, efe. Spremni!
Sergio pogleda dolje i na Kingfisherovoj palubi ugleda visoku neodlunu spodobu
nalik mjesearu. Zatim Johnny Lance podigne glavu gore prema zapovjednikom mostu i
zagleda se u njega. Sergio je odmah uoio dugu bradu koja mu je pokrivala cijelu vilicu
inei je jo izrazitijom. Izgledao je kao da nije sklopio oka: bio je nekako pogrbljen, a
kragnu vjetrovke podignuo je da se zatiti od hladne magle. Nije se ni osmjehnuo, samo je u
znak pozdrava podigao ruku prema Sergiu, koji je tek tada uoio da mu manjka kaiprst. Ta
ga mala i beznaajna sitnica gane. Bilo mu je ao, doista mu je bilo ao: ali, u svakoj igri
uvijek mora postojati gubitnik, a dvadeset tisua funta bila je gomila novca. Puno sree,
Johnny.
Hvala, Sergio. S poslovnom torbom u ruci, Johnny ode do ograde i prebaci se preko
nje. Hitro se spusti niz ljestve od konopa privrene na bok Kingfishera, skoi nad
uskljualu vodu izmeu dva trupa i nae se na palubi Wild Goosea. Motori zabrujae i
ribarica se odmakne, promijeni smjer i krene prema zaljevu Cartridge. Johnny je stajao na
palubi pogleda uprta unatrag, prema Kingfisheru. Sergio alosno odmahne glavom. Dobar
je on ovjek.
Kormilar proguna: ef je, a nijedan ef nije dobar ovjek.
Ma sluaj ti njega. Pa i ja sam ef.
Zato i kaem. Kormilar prigui smijeh.

Da ti mater kurvu. Sergio ga napadne glasom punim dostojanstva, zatim promijeni

temu: Idem na trenutak dolje, preuzmi zapovjednitvo.
Duplikatom kljua otkljua vrata kontrolne sale i zatvori ih za sobom. Sjedne za
konzolu i izvadi iz depa tipkani list koji je nosio naslov KAMINIKOTOV
SUBORDINIRANI PROGRAM ZA PROBIRANJE. Nakon deset minuta izaao je iz
kontrolne sale i zakljuao vrata. Kammy, volim te. Uzvik je bio pun uitka dok je
zatvarao nepropusna vrata koja su odvajala tu palubu od gornje. Okrene kolo za zatvaranje
kako ih nitko od posade ne bi otvorio izvana. Zatim iz ormara s alatom uze nekoliko
kljueva i uputi se prema sali s transportnom trakom. Trebalo mu je dvadeset minuta da
odvije teke i jako stisnute vijke koji su osiguravali poklopac na tunelu. Bio je izraen tako
da sprijei lagani pristup transportnoj traci, ali na kraju je ipak uspio podignuti elinu
plou. S gaenjem pogleda mali etvrtasti otvor i, razmislivi, uvue stomak. Nije bilo
predvieno da e se netko njegovih dimenzija morati provlaiti kroza nj.
Skine kapu i jaknu pa ih objesi o ispuni ventil jedne cijevi, potom petom zgnjei
opuak cigare i objema rukama pomakne kosu s ela. Provjeri ima li u depu elektrinu
svjetiljku i popne se do otvora. Dobrih je pet minuta lamatao nogama, uvijao se, koprcao i
obilato znojio prije nego li se, sam Bog zna kako, uspio uvui u tunel s transportnom
trakom. Kad je, teko diui jer je uslijed napora ostao bez daha, napokon bio unutra, une
i uperi svjetlosni snop u tunel. Iznad njegove glave traka koja je prenosila ljunak polagano
se vrtila, ali toplina koja je dopirala iz suionika inila ju je gotovo vrelom. Pone hitro
etveronoke puzati pravo prema kraju tunela. Ne mjerei ga i gledajui ga izvana, bilo je
nemogue zakljuiti da je u unutarnjosti transportna traka bila kraa od dvanaest stopa
koliko je tunel mjerio izvana. Kraj tunela bio je laan.
S druge strane bio je tajni prostor dovoljan da se u nj smjesti samo Kaminikotov ureaj
koji je skretao ljunak s njegova puta u salu s rentgenskim aparatom. Ureaj smjeten u tom
tajnom odjeljku bio je zapravo iskaz japanske sposobnosti minijaturizacije. Bila je to gotovo
identina kopija mehanizma za prebiranje smjetenog u sali s rentgenskim aparatom, samo
to je bio desetput manji a da mu zato nije bila umanjena uinkovitost. Povrh toga, taj je
minijaturizirani mehanizam bio u stanju ak i razlikovati dijamante koje je probirao.
Kamenje od etiri karata navie nije proputao, a samo su dijamanti manje veliine i
vrijednosti nastavljali dalje put prema sali s rentgenskim aparatom. Radilo se, dakle, o
izvanrednom primjeru elektronikog ininjerstva, ali Sergio, ispruen na boku u tom
tjekobnom i uarenom tunelu, nije bio nimalo zadivljen njime, mislio je samo na to kako da
odvije jo jednu, manju plou stranjih vrataca. Na koncu ih otvori i prui ruku u otvor.
Nakon nekoliko minuta koprcanja i traenja naslijepo izvue vani jednu elinu posudu ija
je zapremnina iznosila dvije pinte. Imala je kuke kako bi stajala nepomino pod ispustom
Kaminikotovog ureaja. Bila je teka i Sergio je s mnogo panje stavi pored sebe, zatim se
osloni na lakat i uperi svjetiljku u nju.
Izraz lica mu se istog asa promijeni. Gurne ruku u posudu i izvue neto iz nje.
Pogleda to s divljenjem i vrati tamo gdje je bilo. Svih mi svetaca! Ne glede na uzvik,
ostao je gotovo bez daha od zgranutosti. Ali odmah se pokajao zbog psovke pa se, i dalje
stiui svjetiljku u ruci, nezgrapno prekrii. Opet okrene snop svjetla na posudu i u
nevjerici protrese glavom. Zatim hitro izvadi iz depa platnenu vreicu s uzicom za
zatvaranje, poloi je uz sebe i krajnje briljivo istrese u nju sadraj posude. Naposljetku,
snano povukavi uzicu, zatvori vreicu i vrati je u dep, gdje mu je ona oblikovala
nabreklinu poput velikog paketa bombona. Vrati s mukom posudu na njeno mjesto, zavije
plou i povue se niz tunel etveronoke. Umirao je od elje da zapali cigaru.

etiri sata kasnije Hugo Kramer se uzverao po ljestvama od konopa na brod dok je
njegov kormilar, ekajui na njegov povratak, stavljao ribaricu u zavjetrinu Kingfishera.
Sergio sa zapovjednikog mosta vikne: Je li Johnny otputovao?
Ja! Sada bi ve trebao biti u Capetownu. Onaj njegov Beechcraft je brzi zrakoplov.
Dobro.
A ti, kako je prolo? Hugo je bio radoznao.
Doi. Pokazat u ti. Odvede ga u svoju kabinu iza zapovjednikog mosta i zakljua
vrata. Odmah ode do dva prozora i briljivo navue zavjese, a onda prie pisaem stolu i
upali svjetiljku na njemu. Pokae na stolicu pred sobom. Sjedni. Hoe li neto popiti?
Hajde, daj. Hugo je bio nestrpljiv. Prestani gubiti vrijeme, daj da vidim.
Sergio mu odgovori rastuena glasa. Po obiaju! Vama Nijemcima uvijek se uri. Ne
date si ni trenutka oduka kako biste uivali u ivotu.
Skrati! Hugo je upro u njega one svoje isprane oi i Sergio je odmah shvatio da taj
ovjek moe biti opasan poput morskog psa ljudodera. Opasan na hladan nain, bez
strasti, bez zlobe. Bio je iznenaen to to nije ranije uoio: valjalo mu je biti na oprezu s
njime, odlui. Otvori zakljuanu ladicu i izvadi platnenu vreicu. Otpusti uzicu i istrese
dijamante na podlogu za pisanje. Najmanji su bili veliine glave ibice, vjerojatno od nekih
nula osamdeset karata, i najveim dijelom osrednje kvalitete, s crnom granulacijom. Drugim
rijeima, runo i malo kamenje, za industrijsku uporabu, jer je Kammy obratio panju da ne
izdvoji samo najbolje kamenje, ime bi ishodi Kingfisherova rada na utovaru i probiranju
bili upadljivo poremeeni, a to bi izazvalo sumnju. Bilo je na stotine malih kristala i
krhotina koji su na industrijskom tritu mogli donijeti zaradu od tek nekoliko funta, ali bilo
je i drugog kamenja svakojake kvalitete, oblika i veliine: neki dijamanti bili su veliki poput
zrna graka ili pekule, a neki jo i vei. Neki su bili savreni oktaedri, drugi su bili
uglaani, okrnjeni ili neodreena oblika. Oblikovali su hrpicu nepostojanih odsjaja nasred
podloge za pisanje, a moralo ih je biti sveukupno pet stotina ili neto manje.
Ipak, svi su se gubili u usporedbi s onim to se nalazio usred hrpice i u kojoj se isticao
kao to se Everest istie nad okolnim planinama. Postoje iznimni dijamanti, tako veliki i
neuobiajeni da su postali legendarni, dijamanti koji imaju ime i priznatu povijest, bogatu
matom. Veliki dragulji za usporedbu, kako ih nazivaju, dijamanti ija teina, nakon
rezanja i bruenja, prelazi sto metrikih karata. Afrika ih je proizvela mnogo: dijamant
Jonker, na primjer, od 726 karata iz kojih je izrezan briljant od 125 karata koji nosi oko
vrata kraljica Nepala; dijamant Jubilee, prekrasan, od 245 karata, nevjerojatnog vatrenog
sjaja, dobiven iz dragulja od 650 karata; zatim najvei od svih uope, jedan udovini
neobraeni dragi kamen od 3106 karata, Cullinan, iz kojeg su dobivena dva dragulja za
usporedbu": Velika Afrika Zvijezda od 530 karata i Cullinan II od 317 karata. Oba ova
dragulja obogauju zbirku dragulja Engleske Krune. A sada, tu na pisaem stolu Sergia
Caporettija bio je jedan koji se mogao pridodati tom popisu kao jo jedan kamen za
usporedbu.
Hugo ga upita: Jesi li ga izvagao?
Sergio potvrdi.
Koliko?
Sergio odgovori tiho: Tristo dvadeset karata.
Isuse Boe! Dok je Hugo siktao, Sergio se prekriio kako bi se ogradio od kletve. S
krajnjim strahopotovanjem Hugo Kramer se sagnuo i uzeo u ruku veliki dijamant.
Ispunjavao mu je cijeli dlan, a ploha lomljenja koja mu je inila osnovu bila je uglaana i
jasna, kao odrezana sjeivom sjekire. Postojali su dakako i vei dijamanti, ali ovaj je imao
jedinstven izgled koji ga je skroz izdvajao od drugih i pridavao mu posebnu vrijednost.

Bojom je podsjeao na mirno plavetnilo ljetnog nebeskog svoda. Taj bi dragulj sam pokrio
polovicu trokova izgradnje Kingfishera... kad bi ga prodao onaj tko je tu cijenu morao
platiti. Nijemac vrati dijamant na pisai stol i pripali cigaretu ne odvajajui pritom oi od
njega.
Nalazite je... dakle ... bogatije, mnogo bogatije no to smo ikada pomiljali.
Sergio potvrdi.
U tri dana skupili smo toliko dijamanata koliko sam se mogao nadati da u vidjeti
samo u pet godina rada. Hugo je nastavio misao probirui u meuvremenu iz hrpe drugo
vee kamenje i reajui ga s druge strane pisaeg stola po priblinoj veliini. Sergio otvori
ladicu stola i izvadi kutiju cigara za velike prigode.
Hugo donese odluku: Moramo obavijestiti efa. Poeo je reati velike dijamante u
krug oko velikog plavog kamena, a u meuvremenu je razmiljao. Treba saznati koliko je
bogato nalazite prije no to bude razgovarao s Lanceom. Dapae, upravo shodno tome
mora se pripremiti. A on e to uspjeti napraviti jer je vjet ovjek.
A ovo? Hoe li ih odnijeti? Sergio pokaza na blago koje je bilo na pisaem stolu.
Hugo je oklijevao i na koncu odluio. Ne. Nikada se neemo uspjeti rijeiti ovog Velikog
Plavog kroz uobiajene kanale, prevelik je, odve jedinstven. Drat emo ga ovdje na
brodu. Kad ef opet bude zapovijedao Van Der Byl Diamondsom... no, tada e ga moi
prijaviti i tako e sve biti po pravilima. Nee biti problema. Ustade. Pazi na njih. Sada
moram pouriti elim li na vrijeme poslati poruku u Capetown.
***
Tvrtka nosi ime moga oca, to je na stvari. Glasa promuklog od emocija Benedict je
gledao u svoje ruke. Moram potovati uspomenu na svog oca.
Larsen mu stavi ruku na rame. Dobro, mladiu moj. Doista ne znam to rei. U ovim
vremenima ast je postala rijetka i dragocjena stvar. Drugom je rukom uzbueno pritiskao
zvonce na pisaem stolu iza sebe. Morao je to odmah staviti crno na bijelo, prije no to
mladi promijeni miljenje. Htio sam vas upozoriti. Moj otac i ja nismo nikada vjerovali u
taj projekt podmorskog istraivanja. Lance nas je natjerao...
Da, svakako, da. Larsen je potvrivao i obratio se svome tajniku koji je dotrao u
njegov ured u odgovor na poziv: Ah, Simone. Pozajmica Van Der Byl Diamondsu. Hoete
li odmah sroiti tekst sporazuma? Benedict van der Byl ogdovarat e za pozajmicu i za
kamate, koje iznose mnogo. Kolutajui oima, Larsen pokua ukazati tajniku na krajnju
hitnost stvari. Mladi shvati i petnaest minuta kasnije stavi preda nj na pisai stol nacrt
sporazuma. Larsen odvrne poklopac nalivpera i prui ga Benedictu. Nakon toga on i tri
njegova mlaa inovnika isprate mlaeg van der Byla kroz staklena vrata banke sve do
ulice, ak do Rollsa koji je ekao na privatnom parkiralitu u ulici Adderley. Benedict se
ugodno smjesti na zadnjem sjeditu, odgovori na pozdrave inovnika banke i kucne u staklo
iza lea vozaa. Dok su se udaljavali, Ruby Lance ga rukom uhvati za nadlakticu i stisne je.
Sve u redu? Benedict se radosno osmjehne. Staroga sam Larsena podmladio pet
godina. Samo to nije vrat slomio koliko je urio da dadne svoj pristanak.
Dakle, sada imamo sve u rukama. Ruby mu se sklupa jo blie na mekanoj koi
sjedita. Benedict potvrdno kimnu glavom i provjeri sat. Sastanak je za pet minuta. Ja u
ui na glavni ulaz, ali hou da ti privatnim dizalom dolje iz garae ode u moj ured i
prieka me tamo. Mi emo biti u dvorani za sastanke. Kad bude pravi trenutak, pozvat u
te.

Vozei polako, Rolls napravi krug oko Herrengrachta i zaustavi se u drugom redu pred
zgradom. Voza izae i otvori vrata, a Benedict, prije no to e izai, uputi iroki osmjeh
Ruby. Ovo e biti jedan od kljunih trenutaka u mome ivotu. Ovoga puta u tog gada
rasturiti.
ekam te. Ruby odgovori i on izae.
Prieka da automobil proe rampu garae, nakon toga pree nogostup i ue u neboder.
Odluna koraka stigne do dizala, ustiju iskrivljenih u osmjeh napetog uzbuenja.
Dvorana za sastanke imala je visoki strop, a veliki panoramski prozori gledali su na
veliku etvrtastu planinu strmih padina koje su se gotovo okomito sputale do umovitog
podnoja uz koje su se uspinjale prve gradske kue. Johnny Lance stajao je na nogama na
glavi stola. Bio je smravio tih posljednjih dana tako da su pod bijelom svilenom kouljom
ramena sada izledala koata i kriva. Skinuo je jaknu i olabavio uzao kravate. Jagodice i
vilica oblikovali su mu na licu otre kutove, koje duboki znakovi koje je umor bio ostavio
pod njegovim oima nisu ublaavali, ve su ih dodatno naglaavali. Ruku zabijenih u
depove sakoa razgovarao je ne gledajui papir s biljekama koji je bio pred njim na stolu.
Nai proizvodni trokovi dostiu prokletih sto funta na sat, govorim li ispravno,
Mike? Michael Shapiro potvrdi. Dobro, ezdeset i est sati istraivali smo glavno
podmorsko zavalje Suicidea i izvadili smo dvije stotine karata najbijednijeg kamenja koje
sam ikada vidio. Ako od te robe zaradimo u svemu tisuu funta, bit e ak puno. A nasuprot
tome su trokovi od est tisua i esto funta. Zauti i pogleda ostale koji su sjedili oko
stola. Michael Shapiro tvrdoglavo se usredotoio na piskaranje u svoj blok papira, dok je
Tracey van der Byl bila blijeda i nije skidala oi s njega: bila je oigledno obuzeta dubokom
njenou i nemonim suosjeanjem.
Benedict van der Byl, zavaljen u naslonja, gledao je pak kroz prozor, vani prema
planini, i spokojno sluao s osmjehom na usnama.
Glavno zavalje kod Suicidea jedan je od pet dijelova cijele koncesije koji su najvie
obeavali. No, evo, od njega nikakve koristi, dakle ni od ostatka vjerojatno nee biti nikakve
koristi. Istina, imamo druge dvije koncesije na naa poetna nalazita, koja jo valja istraiti,
ali trebat e tri ili etiri dana da se Kingfisher premjesti du obale. Johnny napravi jo
jednu stanku, a Benedict se okrene u naslonjau, jo uvijek s onim osmjehom na usnama.
Sljedei rok za isplatu kamata istjee tridesetog, odnosno za tri dana. Gdje e nai
sto pedeset tisua randa?
Johnny kimne glavom. Tako je. Vjerujem da u uspjeti uvjeriti Larsena da odobri
odgodu od nekoliko tjedana. Mora nam je odobriti eli li zatititi svoje ulaganje.
Benedict ga prekine gotovo mrmljajui. Trenutak. Larsen nema s time nita. Johnny
ga zabezeknuto pogleda. Objasni.
Otkupio sam Larsenovu pozajmicu. I nemam namjeru odobriti vam odgodu.
Larsen ne bi nita bio prepustio a da me prije nije obavijestio. Johnny je bio duboko
potresen, za njega je to bio no u lea.
Shapiro? Benedict se obrati Michaelu.
ao mi je, Johnny. Istina je. Vidio sam dokument.
Hvala, Michaele. Johnnyjev glas bio je pun gorine i prepun optuba. Hvala ti to si
me obavijestio.
Michael ga pogleda s tugom u oima. Zatim se stane pravdati: Pokazao mi ga je
nekoliko minuta prije ovog sastanka, Johnny. Kunem se da nisam znao!
Odlino. Benedict se uspravi u naslonjau i razbistri glas. Utvrdimo prije svega
nekoliko stvari. Ti si unitio tvrtku moga oca, Lance, ali, hvala nebesima, ja u moda biti u

stanju spasiti situaciju. Nazovi to sentimentalizmom ili kako hoe, ali u zamjenu hou tvoje
dionice. A i tvoje. Obratio se Tracey kretnjom glave.
Sestra mu odluno odgovori: Nita od toga.
,,Odlino. Benedict se nasmije. Onda u zatraiti od Johnnyja Lancea da odgovara
za sve. Na taj u nain svejedno imati tvrtku u rukama, ali u sve uiniti tako da on ostane
propalica za ostatak svoga ivota.
Tracey si stavi ruku na grlo i pogleda Johnnyja. Oekivala je znak od njega. Uslijedio
je, meutim, dugi muk, a tada Johnny Lance spusti pogled.
Jo uvijek imam ona tri dana. Napokon progovori mukla i umorna glasa. I tri neka
budu. Samo daj.
Benedict se ledeno nasmije.
Johnny pokupi papire i stavi ih pod ruku, skine jaknu s naslona stolice i baci je
bezvoljno preko ramena.
ekaj! Benedict je zvuao gotovo zapovjedniki.
to jo ima? Johnnyjev osmjeh bio je grimasa. Nisi li se dovoljno zabavio?
Benedict podigne slualicu telefona koji je bio na stolu i hitro pritisne neki broj.
Draga, molim te, hoe li doi? Spusti slualicu i nasmije se Johnnyju. Malo potom
vrata dvorane otvore se i on poe ususret Ruby Lance. Poljubi je u usta. Zatim se oboje, s
rukom u ruci, okrenu da bi pogledali Johnnyja.
Benedict najavi: Tvrtka nije jedina stvar koju ti uzimam.
Traim razvod. Ruby pogleda Johnnyja ravno u oi. Benedict i ja emo se
vjenati.
Svi pogledi bili su sada uprti u Johnnyja, koji je ustuknuo korak, pogledao to dvoje,
prvo njega pa onda nju, te stisnuo usne i nabrao elo. Tracey je vidjela kako bijes navire u nj
i okrenula se prema bratu: stajao je nagnut naprijed, usne su mu podrhtavale u napetom
iekivanju, a oi su odailjale pobjednike bljeskove. Htjela je viknuti kako bi zaustavila
Johnnyja, sprijeila ga da padne u stupicu koju mu je Benedict tako briljivo postavio.
Johnny je uinio korak naprijed, gotovo se podiui na vrke prstiju, i samo to nije
uinio svoj poraz potpunim i nepopravljivim kad je Benedict sve upropastio zbog svoje
elje da uini i vie no to treba. Likovao je. ah mat, Johnny Lance.
Johnnyjevo lice nije odalo napor koji je uinio da ne izgubi kontrolu. Korak naprijed
koji je uinio izgledao je posve prirodan. Nastavio je ravno prema vratima. Kua je,
naravno, na tvoje ime, Ruby, stoga te molim da poalje sve moje stvari u hotel Tulbagh.
Bio je opet miran. Prolazei ispred njih dvoje, zastane. Naravno, eli sauvati svoju
reputaciju, stoga te neu tuiti za branu nevjeru. Nazovimo to naputanjem obiteljskog
doma.
Benedict se sprdao: Izjeda se. Lance nije uspio zadrati svoju enu! Van der Byl mu
ju je oteo! Hajde, daj, samo ti podnesi tubu zbog nevjere, neka svi doznaju.
Johnny odgovori: Kako hoe.
Napustio je dvoranu za sastanke i uputio se prema dizalima.
Bacio se na krevet tako kako je bio odjeven i protrljao oi. utio se smeteno, kao da je
izgubio tlo pod nogama. Odlunost kojom se obino suoavao s problemima i rjeavao ih
nestala je, um mu je nepovratno otupio. Povrh toga, taj je problem bio tako teak i sloen da
je u njemu izazivao osjeaj kao da se pokuava probiti kroz afriku dunglu s tupom
maetom. Ne otvarajui oi, isprui ruku prema telefonu. Telefonistkinja odmah odgovori.
Dade joj broj u Kimberleyju. Osobni poziv za Ralpha Ellisona.
Telefonistkinja ga upozori: Morat ete priekati nekih petnaestak minuta.

Ok. Hoete li, molim vas, rei posluzi u sobi da elim jedan Chivas Regal sa sodom?
Iznenada je osjetio potrebu za njim, moda da bi otupio bol. Recite im dupli, duo. Ne,
dva. Dupla.
Bio je ve ispraznio obje ae kad su ga spojili s Kimberleyjem.
Ralphe?
Johnny! Lijepo od tebe to me zove. Te su prigodne rijei Ralpha Ellisona imale
neku zvunu podlogu, neto poput dalekoga smijeha, i Johnny je odmah shvatio da je vijest
ve krenula. Prokletstvo, bio je prespor. Oito mu je Benedict pokuavao sruiti sve
mostove za uzmak. Zanima li vas jo uvijek posao s koncesijom za Thunderbolt i
Suicide? Ispalio je to tek tako, nasumice, iz oaja.
Svakako, zna da nas jo uvijek zanima.
Cijena je dva milijuna. Bio je obeshrabren, ispruio se i opet zatvorio oi. Znao je da
e Ralph iskoristiti priliku da se osveti: ne potee nekog po sudu i ponizi ga a da ti potom
ostane prijatelj za cijeli ivot.
I doista: Dva milijuna? No, to je malo previe za nalazite koje daje dvjesto karata
industrijskih dijamantia svakih deset tisua tovara, ba malo previe. Naravno, ne treba
nam ni ona tvoja oklopnjaa, radije bismo uporabili svoju flotu. Jasno, Ralph je likovao.
Recimo, pedeset. Sto tisua, ni novia preko toga, Johnny.
Ok, Ralph. Johnnyjev je glas bio umoran. Svejedno hvala. Popit emo neto
zajedno, prije ili kasnije?
Kada hoe, Johnny, kada hoe. Samo me nazovi.
Vrativi slualicu na mjesto, nastavio je leati pogleda uprta u strop. Negdje je bio uo
kako pucanj iz vatrenog oruja isprva oamuti: evo, on se u tom trenutku osjeao
oamueno. Izgubio je svu energiju, a istom i osjeaj orijentacije. Telefon zazvoni. Javi se.
Telefonistkinja usrdno upita: Gotov?
Rekao bih da jesam.
Djevojka kao da se na trenutak zbunila. elite li jo neto?
Da, duo, kukute.
Molim?
Jo dva dupla whiskyja, molim.
Popio ih je u kupaonici i dok se brisao, pokucali su na vrata. Omota runik oko struka i
ode otvoriti. Tracey ue zatvarajui vrata za sobom. Dugo su tamo stajali gledajui se.
Njene su oi bile velike i crne i vjerno su odraavale njegovu tjeskobu.
Johnny. Glas joj je bio promukao. Ispruila je ruku i poloila mu je na grudi.
Napetost u njemu naglo nestane. Priblii joj se i osloni njenu glavu na svoje rame. Uzdahne:
dugi uzdah, isprekidan poput jecaja.
Doi. Ona ga odvede do kreveta. Zatim ode do prozora i navue zavjese. I tamo, u
toplom i sigurnom polumraku sobe, drali su se u zagrljaju kao prije mnogo i mnogo
godina, pripijeni tako da su si uzajamno oduzimali dah. I rijei nisu bile potrebne. Kad su se
potom poeli ljubiti, bilo je kao da su taj trenutak ekali cijeli ivot.
Poslije, dok je leao s njom u zagrljaju, osjetio je kako mu se pomalo vraa snaga, kao
da je upija iz nje. Kad je sjeo nasred kreveta, izgubljeni i smeteni izraz lica bio je skoro
nestao s njegova lica. Vilica je strila i oi su mu sjajile.
Imamo jo tri dana vremena.
Ona sjedne uz njega. Da. Brzo, Johnny, brzo. Ne gubi ni aska.
Maknut u Kingfishera s onog prokletog mjesta. Kunem se da u nai te dijamante.
Jer, tamo su, znam da su tamo. Stavit u ga pravo u ralje izmeu Thunderbolta i Suicidea i
nai u te proklete dijamante. Neka me oslijepe ne naem li ih. Spusti noge na pod, ustane

i, bacivi pogled na sat, pokupi odjeu. etiri. Stii u u zaljev Cartridge pred veer.
Molim te, Tracey, nazovi ured za veze i kai im da obavijeste radiom zaljev Cartridge da
osvijetle stazu, a Wild Goosea da bude u pripravnosti.
Ona odgovori odobravajui glavom. Telefonirat u odavdje. Onda u se okupati. Ti
idi, ne gubi vrijeme.
On s divljenjem pogleda njeno tijelo. Isprui ruku i dodirne, gotovo stidljivo, velike
bijele grudi. Lijepa si. Mrzim to ba sada moram otii.
Idi, odmah. Kad se vrati, sve e to opet nai. Nedirnuto.
***
Nije prolo kako sam oekivao. Nije bilo lijepo kako sam zamiljao. Benedict je
razdraeno etao gore dolje radnom sobom Staroga. Stigavi pred prozor, okrene se i upre
pogled u planinu u dnu doline.
Povrijedio si ga. Zdrobio si ga. Ruby se nemirno vrpoljila u naslonjau s druge
strane sobe. Skupila je duge zlatoute noge pod sebe i sjedila je tamo, u tom velikom
naslonjau, zauzevi gotovo obrambeni stav, pritajivi se kao velika maka. Bila je
zabrinuta, a to se dalo iitati iz majunih bora na uglovima oiju i iz injenice da je
napuila usne. Trebala je predvidjeti Benedictovu reakciju, trebala je shvatiti da trenutak
pobjede nee nikada dosei razinu elje, oekivanja, a trebala je shvatiti i da osveti uvijek
uslijedi gaenje i osjeaj razoaranja. Shvatila je da je stoga jedina mudra stvar koju zasada
moe uiniti ta da ga pusti samoga. Bilo bi bolje da ga nije dopratila u staru kuu gore na
Wynberg Hillu. Ustane nespokojno i prie mu. Dragi... Sada idem. Idem doma spakirati
njegove stvari. Zauvijek u ih se osloboditi, napokon. Izbrisat u svaki spomen na Johnnyja
Lancea. Od sada nadalje postojimo samo ti i ja. Zajedno.
Stane na vrke prstiju da bi ga poljubila, ali on okrene lice u stranu. Drska izraza lica,
krivei usne u prezirnu grimasu. Aha, tako, sada odlazi!
Oboje smo umorni, dragi. Odmorimo se malo. Vratit u se kasnije. Veeras.
Tako sada i zapovijeda, zar ne? Benedict se mrsko nasmija.
Dragi...
Prekini s tim draganjem. Pokuali smo i nismo uspjeli. Ti si trebala biti palica kojom
u mu smrskati lubanju. A zna to? Uope ga nije brigalo. Dobro sam ga promotrio: bio je
zadovoljan. Da! Bio je vie no zadovoljan to te se rijeio!
Benedicte. Ruby je ustuknula.
Sluaj malo. Prie joj i unese joj se u lice. Ako ti je toliko stalo do toga da ode,
zato ne makne tu guzicu i doista ne ode... bez zaustavljanja? Ako te ne eli on... pa
dobro, sigurnije je od smrti da te ne elim ni ja.
Benedicte... Mucala je. Lice joj je poblijedilo, bilo je bijelo poput plahte. Gledala ga
je uasnuto i vidjela je kako svi njeni snovi jedan po jedan propadaju. Ne misli to
ozbiljno.
Ne? Doista? Zabaci glavu i opet se nasmije. Sluaj, dobila si lijepe dijamante i
bundu od vizona, ima veliku kuu u Bishopcourtu... no, to je vie no dovoljno za drolju.
Benedicte... Uvreda ju je ostavila bez daha. Ali on je uope nije sluao. Pokazao
sam da te mogu imati, zar ne? Pokazao sam da mu te mogu oduzeti... i to je bilo sve. A sada,
budi dobra i nestani jednom zauvijek.
Preinaka na stroju. Ne zaboravi da znam sve o onom poslu na Kingfisheru.
Bila je to pogreka, jer do tog je trenutka moda jo i imala kakvu mogunost.
Benedictovo lice promijeni se, krv navre u nj, a kad je progovorio, glas je od bijesa bio

nerazgovijetan, kao da su mu se usne nadule. Prosikta: Pokuaj. Samo ti pokuaj. Dobit e

najmanje petnaest godina. Da, jer i ti si u tome do grla, draga moja. Kao ja, ni vie ni manje.
Razmisli, ljepotice: petnest godina u nekom raskonom enskom zatvoru. A razmisli i o
ovome... Stavi joj dlan pod grlo, kao sjeivo. Ubit u te. Tako mi Boga. Ubit u te svojim
rukama. I zna da u to uiniti, dovoljno si me upoznala.
Ona ustukne, a on krene naprijed, i dalje drei ruku pod njenim grlom u znak
prijetnje. Isplatio sam te, sada se gubi.
Stajala je pred njim nekoliko sekunda i on jo nije bio toliko zasljepljen bijesom da ne
bi vidio kako se u njenim oima strah mijea s neim drugim i kako joj taj novi pogled
pretvara oi u dvije uske pukotine. I usne su se povukle pa su sada pokazivale male i bijele
zube.
Dobro. Odlazim. Izala je iz sobe odluna koraka dok joj se duga plava kosa
rastresla po ramenima. Vozila je polako jer su joj suze pomutile vid. Straga su joj dva
vozaa zatrubila, ali ona je nastavila piljiti u cestu stiui mahnito upravlja. Gotovo
nesvjesno vozila je De Waal Driveom niz obronke planine. Prije no to je stigla do
sveuilita, skrenula je na pokrajnju cestu i nastavila kroz borik, sve do parkiralita iza Cecil
Rhodes Memoriala. Izala je iz auta i spustila se do prostrane terase pod grkim kolonatom,
kojim je okrueno impozantno postolje s kojega Rhodesov kip vjeno motri obzor zatitivi
si oi rukom. Priblii se ogradi i pogleda prema dalekim i plavim vrhovima Helderberga.
Prekrii ruke na grudima jer je vjetar koji je prodirao kroz laganu svilenu haljinu bio leden
poput njene tjeskobe.
Na kraju je suze preplave, klizei niz obraze i potom kapajui na prednjicu svilene
haljine. Bile su to suze samosaaljenja, ali prvenstveno bijesa. Ledeni bijes, poput suhog
mraza. Napokon uzdrhtalih usana promuca: Ta svinja.
Malo dalje dvoje studenata, prepustivi se zanosu prve ljubavi, sjedilo je zagrljeno na
ogradi dok su im noge visile nad bezdanom. Okrenuli su se i pogledali je. Momak je neto
promrmljao i djevojka se poela smijati s nevinom okrutnou, ali kad se Rubby otrovno
zapiljila u nju, odmah je odvratila pogled. Naposljetku, u neprilici siu s ograde i udalje se
ostavljajui je samu. Benedictove prijetnje nisu je plaile: nije imala ni najmanju namjeru
povui se, nikako. Njena jedina briga, dapae, bila je da uini sve kako bi ga neizljeivo,
smrtno povrijedila. Posljedice je, pak, nisu zanimale, htjela je samo izabrati najbre i
najneumoljivije sredstvo za osvetu. A koje je bilo to sredstvo, postajalo joj je postupno sve
jasnije, im su se crni oblaci koji su joj pomraili um poeli razilaziti.
Johnny je bio u hotelu Tulbagh.
Vratila se gotovo trkom do automobila dok se zlatouta kosa vijorila za njom poput
plamenca na vitekome koplju. Vozila je velikom brzinom sve dok u centru nije naila na
prometnu guvu ljudi koji su odlazili s posla. Dok je, izjedana nestrpljivou, vozila u
sporoj rijeci automobila, suze su se na licu osuile, ali je njihov trag ostao. Prolo je pet kad
je parkirala pred Tulbaghom, u dijelu rezerviranom za istovar robe, i trkom ula u atrij
hotela. Obrati se djevojci za pultom recepcije: Broj sobe Johnnyja Lancea?
Gospodin Lance napustio je hotel prije sat vremena. Djevojka radoznalo proui to
lijepo lice po kojem se razlila minka.
Je li ostavio poruku kamo odlazi? Oneraspoloena Ruby zareala je dok je
razoaranje raslo u njoj.
Ne, gospoo. urilo mu se.
Prokletstvo! Ruby je bila doista ljuta. Prokletstvo! Udalji se od pulta, neodluna
to initi. Moda je Johnny otiao u ured.

U dnu atrija otvore se vrata dizala i Tracey Hartford izae iz njega. Unato
nestrpljenju, Ruby ipak nije propustila primijetiti sjaj kojim je zrailo Traceyno lice: oito je
upravo izala iz postelje voljenog ovjeka. O tome tko bi on mogao biti, nije bilo ni
najmanje sumnje. ok tog otkria paralizirao ju je. No odmah potom osjetila je poriv da ode
do drugog kraja atrija i noktima strga taj osmjeh s Traceyna lica, ali obuzdala se i kad je
Tracey krenula prema staklenim vratima u nakani da napusti hotel, presjekla joj je put i
upitala bez suvinog okolianja:
Gdje je Johnny?
Tracey naglo stane i njen ustuk bio je potvrda Rubyne sumnje.
Gdje je, prokletstvo? Glas joj je bio tih, ali dreav i ustreptao od uzrujanosti.
Nije ovdje. Tracey se sabere i odmah prikrije svoju zateenost.
Kamo je otiao? Moram ga vidjeti.
U zaljev Cartridge. Zrakoplovom.
Kada je krenuo? Vano je, uasno vano.
Prije sat vremena. Sada je ve vjerojatno u letu.
Moete li mu poslati poruku? U svojoj nestrpljivosti Ruby je zgrabi za zapee i
stisne ga toliko da ostavi trag na njemu.
Mogu ga nazvati radiom. Tracey oslobodi ruku.
Ne! Ruby dakako nije htjela da netko na sav glas izgovori njenu poruku u eter pa da
je bilo tko moe uti. Moete li ga stii? Unajmiti zrakoplov?
Tracey odmahne glavom. Po mraku ne doputaju polijetanje nijednog zrakoplova za
odredite koje prethodno nije bilo u programu letova.
Onda morate doi do njega autom. Morate otii k njemu.
Ali zato? Tracey ju je gledala neodluno, zbunjena tim udnim navaljivanjem, i
tada primijeti tragove suza na tom izoblienom licu. Treba mi barem osam sati.
Rei u vam, ali ne ovdje. Moemo otii u Johnnyjevu sobu.
Prisjetivi se raspremljenog kreveta, Tracey se kolebala, ali upravo u tom trenutku u
atrij ue upravitelj hotela i ona mu se osokoljena obrati.
***
Beechcraft se iznenada zanese postrance i izgubi visinu, pa mu Johnny nagonski
ispravi nagib i vrati ga u poloaj, potom pogleda plou s instrumentima u potrazi za
objanjenjem, no ne nae nikakvo. Stoga pogleda preko krila i tek tada tamo dolje, u
velikim ravnicama pod sobom, uoi kovitlanje praine. Kretala se nisko nad tlom u dugim
tracima, poput magle, i zalazee sunce bojalo ju je ljubiastim i zlatnim tonovima. Podosta
uzbunjen, promotri obzor pred sobom i vidje kako sa sjevera napreduje prema dolje, nalik
beskrajnom pokretnom planinskom lancu. Dok je gledao, velika masa zakrije nisko sunce
pretvarajui ga u vatreno crvenu loptu. Svjetlost se naglo promijeni, pilotsku kabinu ispuni
udan sjaj, kao kad se otvore vrata pei. Pod udarom jo jednog jakog zapuha vjetra
Beechcraft se opet nagne otevi se kontroli. Upravo u tom asu radio oivi u nizu elektrinih
pranjenja:
Ze Es Pe Te Baker, ovdje kontrola leta u zaljevu Alexandra. Odgovorite, molim.
U tom vrtlogu elektrinih pranjenja glas kontrolora bio je gotovo nerazumljiv. Johnny
isprui ruku kako bi spustio prekida i odgovorio, ali zastane na pola puta. Razmisli.
Zakljui da ga vjerojatno zovu kako bi mu ponitili doputenje za let. Ono tamo dolje u
pustinji bio je olujni vjetar, vjetar sa sjevera, dakle htjeli su ga skrenuti na drugi pravac.
Provjeri sat. Jo dvadeset minuta leta do zaljeva Cartridge. Ne, iao je ravno prema sreditu

oluje, dakle trebat e mu vie, dvadeset pet ili trideset minuta. Odmah zdesna potrai obalnu
crtu i u zagasitom veernjem crvenilu koje se zgunjavalo uoi duge bijele trake uspjenjenih
valova. Obala je jo bila vidljiva. Bit e jo nekih dvadesetak minuta.
Ze Es Pe Te Baker, ovdje zaljev Alexandra. Ponavljam Ze Es Pe Te Baker,
odgovorite. Uznemirenost u glasu kontrolora bila je oita unato elektrinim pranjenjima.
Postojala je mala mogunost da stigne do zaljeva Cartridge, valjalo se suoiti s olujom i
izai kao pobjednik. Mogao je skrenuti prema zapadu i stii do tamo s mora, trebao je
slijediti Kingfisherova svjetla i rukovodei se njima, spustiti se pod oblake praine. Ne
uspije li mu, mogao se uvijek vratiti natrag s pogodnim vjetrom. Radio je zvidio i krijetao
dok se kontrolorov glas as gubio u smetnjama, a as stizao glasno i razgovijetno.
...poniteno. Ponavljam: doputenje za va let je poniteno. ujete li me, Ze Es Pe Te
Baker? Odgovorite, molim. Vjetar sedam Beauforta. Vidljivost nula u zoni pjeane oluje.
Ponavljam, vidljivost nula u....
Vjetar e puhati danima, odnosei sa sobom njegovu posljednju priliku da istrai onu
podmorsku brazdu izmeu Thunderbolta i Suicidea. Iskljui radio prekidajui svaku vezu s
kontrolorom i kabinu odmah ispuni neka udna tiina. Namjestio se udobnije u sjeditu,
spustio nekoliko ruica i pogledom pratio igle mjeraa okretaja koje su se polako pomicale
naprijed. Sada se nalazio na visini od otprilike tri stotine stopa i Beechcroft je poskakivao
batrgajui se kao sabljarka na udici. Upravljao je njime samo pomou instrumenata jer je
vani bio mrkli mrak. Nije vie uspijevao vidjeti vrhove krila, ali nad njegovom su glavom
zvijezde jo uvijek bile vidljive. Jahao je na hrptu olujnog kovitlaca, oblaci praine hitali su
mu ususret i prijeili put ne doputajui mu da nastavi let u smjeru zaljeva Cartridge. Svakih
nekoliko sekunda pogledao bi preda se nadajui se da e ugledati svjetla, nakon ega bi opet
vratio pogled na plou s instrumentima.
Pomisli turobno: Ovdje. Morao bi biti ovdje. Morao bih biti nad njim. Jo trideset
sekunda i promait u ga.
Pogleda opet vani i napokon tamo dolje, ravno pred njim, Kingfisher sa svim
upaljenim svjetlima. Traak nade u tami. inilo se da plovi posve spokojno jer olujni vjetar
jo nije bio stigao do mora i nije se sruio na brod. Preleti strelovito iznad broda, gotovo mu
dotiui nadgrade, zatim zabrinuto potrai na kopnu osvijetljenu sletnu stazu. U potpunoj
tami noi ona se pojavila kao trak tek neto malo manje tamniji od pozadine. Upravi ravno
prema njemu i vidje kako se preobraava u dvostruki red uljanih svjetiljki koje su dimile i
treperile na vjetru. Odmah je smanjio visinu, ali nedovoljno, tako da mu je udarac pri
prizemljenju zamalo odnio trap. Napokon je poskakujui rulao stazom od utabane zemlje
dok su s obje strane upaljene svjetiljke promicale pod vrhovima krila.
***
Vjetar je bijesno nasrtao na karoseriju i gume Mercedesa koji se suoavao sa zavojitom
planinskom cestom kripale su na asfaltu u suglasju sa strujanjem krvi i snanim otkucajima
srca. Tracey je vozila proraunavi otprilike udaljenosti i ugledala bi krivine kako iznenada
iskau pred nju iz mraka, dok je strme padine koje su se nadvile nad cestu zamraujui
polovicu nonog neba mogla tek naslutiti. Srebrnasto zrcalo jezera Clanwilliam koje je
odraavalo zvjezdano nebo ubrzo je nestalo za njenim leima. Spustila se niz planinu, prela
rijeku Olifants i u Vanrynsdorpu zastala tek toliko koliko je bilo nuno da natoi benzin,
zabrinuto prouivi kartu pod svjetlima benzinske crpke. Obeshrabreno je proitala broj
milja du crveno ucrtane ceste, znajui da e zbog njene tjeskobe taj broj porasti. Kad se

opet nala za upravljaem, pred njom je bila prostrana pusto Namaqualanda. Baci se u nju
svojim Mercedesom.
To je nekakav stroj, ne znam kako radi, ali probire i izdvaja dijamante. Benedict ga je
dao ugraditi u Las Palmasu...
Farovi su bili uski snopovi bijele svjetlosti, a cesta duga tamna traka koja se pruala u
beskraj. Makne ruku s upravljaa i pripali cigaretu. Jo joj je u uima odzvanjao Rubyn glas:
Izmeu svih drugih bio je i jedan osobit dijamant. Benedict ga je nazvao Veliki Plavi.
Po njemu vrijedi milijun...
Nije mogla vjerovati. Prijevara, izdaja je bila tako golema da nikako nije uspijevala
prihvatiti ak ni pomisao na nju.
Onaj Talijan, kapetan, uvajte ga se. Radi za Benedicta. I Nijemac, Hugo... Svi su
umijeani. Obavijestite Johnnyja.
Benedict! Podao, prokleti Benedict! enskar, rasipnik! Je li mogue da je smislio i
poinio sve to? Jedan zapuh vjetra udari postrance u automobil i nae Tracey nespremnu,
tako da Mercedes zavri na ljunkovitom rubniku kolnika. Tracey na jedvite jade uspije
sprijeiti da automobil ne proklizi. Kotai podignue oblak praine i ljunka. Napokon je
bila opet na cesti, u pravcu sjevera. uvaj se, Johnny! uvaj se!
***
Benedict van der Byl sjedio je u naslonjau svog oca, u kui svog oca, i bio je sam.
Samoa koja je izjedala najskrivenije niti njegova bia. Pred njim, na pisaem stolu od
skupocjene okoteje, bili su vr i kristalna aa. Brandy mu nije bio nikakva utjeha, peckava
toplina koju mu je nosio grlom dolje u stomak poveavala je, tovie, hladnou njegove
samoe. U svojoj mati vidio se kao potpuno prazna ovjeka, ljusku koja ne sadri nita
drugo no ledenu enju.
Pogleda uokolo po sobi i njenim drvenim zidnim ploama i osjeti miris plijesni i
smrti. Upita se koliko je puta njegov otac sjedio u tom naslonjau sam i naputen. Naputen
u svome strahu od raka koji ga je ivog prodirao. Ustane i pone se kruto kretati po sobi.
Dodirivao je pokustvo kao da pokuava komunicirati s ovjekom koji je tu unutra ivio i
umro. Zatim ode do prozora s navuenim zavjesama i stane pred njega. Tepih je bio nov.
Zamijenio je prethodnog, s kojeg nisu uspjeli skinuti mrlje.
Stari je sve dobro smislio. Rekao je to naglas, a glas je odzvanjao udno i u
njegovim uima. Zatim nagonski ode brzim korakom do komode koja je bila pored
ogromnog kamina i pokua otvoriti vrata. Bila su zakljuana. Nehajno se uspravi i udari
nogom. Uspije ih samo okrznuti. Povue se i jo jednom ih udari nogom. Ovoga ih puta
razvali. Duga kona kutija bila je na prvoj polici. Uzme je i odnese na pisai stol. Otkvai
zatvara i otvori poklopac. Izvadi dvostruku plavu cijev Purdev Royala i osjeti pod prstima
masnou ulja za podmazivanje.
Proita naglas: Jacobus Isaac van der Byl. Bilo je urezano zlatom u elik, izmeu
fazana i lovakih pasa. Nasmije se. Stari vrag. Protrese glavom, i dalje se smijui kao
zbog neke priice koju je samo on znao, zatim pone spajati puku komad po komad. Stari

gad je odluke donosio sam. I dalje se smijui, uzme dvocijevku i ode do novog tepiha.
Stavi kundak meu noge s cijevima okrenutima nagore i zatim, polako se saginjui, priblii
otvore dviju cijevi usnama, isprui ruke i stavi palac na okidae. Pritisne ih istovremeno.
Klik! Klik! Dva oroza udare u prazno. Ustane i protrlja si usne kako bi skinuo s njih
okus ulja za podmazivanje. Ponovo se nasmija. Tako je on to napravio! Rekao je to s
uitkom, gledajui razvaljena vrata komode s druge strane sobe. Kockaste kutije s nabojima
bile su na drugoj polici. Gurne puku pod ruku i vrati se do komode, sada odlunim
korakom. Izvadi jednu kutiju naboja S.S.G. i otvori je.
Ruke mu naglo poee drhtati i veliki crveni naboji padoe na tlo. Sagnu se da bi
pokupio dva. Uzbueno i s rastuim strahom otvori dvocijevku i ugura dva naboja u prazna
okanca dviju cijevi. Skliznue unutra sve do okovanog ruba kapsule s dva metalna sloja.
Tada se gotovo trkom vrati do prozora i postavi se pred njega. Oi su mu sada bile sjajne i
dahtao je dok je pomicao zatvara na Vatra. Tada opet stavi kundak meu noge. Ponovo
stavi dvije cijevi u usta, kao da se radi o opscenom, strastvenom poljupcu. Isprui ruku
prema okidaima. Bili su hladni i nauljeni. Lagano ih pomiluje i osjeti pod jagodicama tanki
utor ljeba, a u doticaju s tim metalom uzbudi se kako se nikada nije bio uzbudio u dodiru
sa enskim tijelom. Zatim naglo ustane.
Nesigurnim korakom vrati puku na pisai stol i odloi je na tamnu i sjajnu drvenu
plohu. Dok si je toio brandy u kristalnu au nije skidao oi s lijepoga svjetlucavog oruja,
kao da je bio zaaran.
***
Para je zamaglila zrcala u kupaonici i odraz lika bio je nejasan i nesiguran. Ruby
Lance obrie se velikim mekanim frotirom. Nije joj se urilo, htjela je da Tracey ima
prednost od barem etiri sata na svome putu prema zaljevu Cartridge. S dubokim i
samoivim uitkom primijeti u zrcalu da se na njenom tijelu istiu ruiaste mrlje koje je
izazvala odve topla voda kupelji. Umota se u runik i krene u svlaionicu. Kad je ula u
nju, uzme jednu od etaka sa srebrnam rukom i pone si ispravljati kosu dok je ila prema
zidnom ormaru kako bi odabrala prikladnu haljinu. Morala je biti neto posebno, moda
jedna duga haljina Louisa Ferauda od teke svile boje aa, koju dotad nikada nije bila
odjenula. Jo uvijek neodluna, vrati se i sjedne pred toaletni ormari pa zapone sloeni
ritual minkanja.
Radila je briljivo i sitniavo, a na koncu se zadovoljno nasmijala vlastitome izgledu.
Pustila je runik da padne, vratila se pred ormar i stajala je tamo, mrava i gola. Stisnuvi
lagano usne dok je razmiljala, odbaci Ferauda, zatim se iznenada nasmije i uzme
Benedictovu bundu. Umota se u taj blijedi oblak od mekana krzna i podigne kragnu kako bi
uokvirila lice. Savreno: samo vizon i par pozlaenih papua. Blijedo zlatnih, u savrenom
skladu s njenom kosom. Iznenada je obuze nestrpljivost. Izae trkom iz kue i stigne do
automobila parkiranog u drvoredu. Upali svjetla i malo potom stigne do drugog drvoreda,
onog zavojitog koji je vodio do stare kue smjetene na vrhu Wymberg Hilla.
Mijeajui se sa umom koji je povjetarac proizvodio u kronjama kestena koji su
inili drvored, brujanje motora nije remetilo tiinu veeri. Parkirala je u dvoritu i vidjela da
je Benedictov Rolls jo uvijek u garai i da je iza zavjesa prozora radne sobe svjetlo
upaljeno. Ulazna vrata bila su otvorena. Ude. Papue koje je imala na nogama nisu
proizvele nikakav zvuk u polumranim hodnicima i kad je pritisnula kvaku na vratima radne
sobe, ova se odmah irom otvore. Ue unutra i zatvori ih za sobom. Osloni se zatim na vrata
od tamnog drva. Soba je bila slabo osvijetljena samo jednom svjetiljkom sa zaslonom.

Benedict je sjedio za pisaim stolom. U zraku se osjeao snaan miris cigare i

brandyja. Popio je. Bio je crven u licu i prvo dugme koulje bilo je otkopano. Na pisaem
stolu pred njim bila je puka. Prisutnost oruja iznenadi je, toliko je zbuni da zaboravi govor
koji je pripremila.
Benedict podigne pogled. Oi su mu bile lagano zamagljene. Trepne, zatim se
osmjehne, i taj mu osmjeh iskrivi usta. Kad je potom progovorio, glas mu je izgledao
pospano. Tako, vratila si se.
Mrnja je uas opet obuzme, ali ostane hladnokrvna u licu. Da, vratila sam se.
Doi ovamo. Pomakne naslonja na kotaima uz bok pisaeg stola. Ona se ne
pomakne, ostane naslonjena na vrata. Doi ovamo. Benedictov glas sada odjekne glasnije
i ona se iznenada nasmije i poslua. Prie i stane pred njega, umotana u bundu.
Klekni! Ona je oklijevala. Benedictov glas prasne: Dolje! Na koljena, prokletstvo!
Tada pade na koljena pred njega, a on se uspravio u stolici. Kleala je pokorna dranja,
pognute glave tako da joj je zlatouta kosa oblikovala koprenu pred licem. Hajde! Moli za
oprost.
Polagano, ona podigne glavu i pogleda ga. Zatim ree tiho: Danas u pet i pol Tracey
je krenula za zaljev Cartridge.
On promijeni izraz lica. Ima etiri sata prednosti. Bit e da je ve na pola puta.
Gledao ju je otvorenih usta, a crvene usne bile su mlohave i oputene. Nastavila je: Ide
Johnnyju. Zna sve o poslu na Kingfisheru. Zna sve o velikom plavom dijamantu.
On pone odmahivati glavom u nevjerici.
Do sutra u zoru i Johnny e sve znati. Kako vidi, dragi moj, opet si izgubio. Nije li
tako? Nee ga nikada uspjeti pobijediti, zar ne, Benedicte? Zar ne, zlato moje? Podigla je
glas likujui. On odgovori priguenim glasom.
Ti? Ti?
Ona se nasmija, kimnuvi vie puta glavom, nesposobna da odgovori od smijeha.
Nezgrapnim skokom Benedict izleti iz naslonjaa i zgrabi je za vrat. Ona ustukne povukavsi
ga sa sobom na tlo. Smijeh joj zamre u grlu i preobrazi se u hropac. Otkotrljaju se na pod.
On joj je drao vrat u klijetima koja su se sve vie stiskala, a u meuvremenu je zavijao od
bijesa i oaja. Lamatajui mahnito dugim nogama i zabijajui svoje ruke poput kandi u
njegovo lice, ona se otimala snagom ivotinje u smrtnoj pogibelji. I dalje su se kotrljali, sve
dok on nije udario glavom o tvrdo drvo pisaeg stola. Udarac mu prostruji cijelim tijelom i
stoga olabavi stisak na vratu pa se Ruby trzajem naposljetku oslobodi stiska, diui napokon
punim pluima i isputajui hroptave zvuke. Otkotrlja se daleko od njega i u jednom
neprekinutom pokretu ustane.
Krene natrake, s poderanim rubom vizona i kosom prebaenom preko lica. Uhvativi
se za pisai stol, Benedict se pridigne na koljena. I dalje je urlao, glas mu je bio prodoran,
dreav, nevjerojatan i nestvaran, dok je Ruby bjeala od njega i teturajui trala prema
vratima. Pogleda zaprijeena kosom, jo uvijek diui s mukom, borila se s bravom.
Okrenula je lea Benedictu. On zgrabi puku s pisaeg stola i, jo uvijek na koljenima, upre
oruje nisko o bok. Osjeti povratni udarac, koji je bio nalik naglom i tenom strujanju u
rukama, a u zatvorenom prostoru sobe pucanj je bio zagluujui. Bljesak dugog utog
plamenog jezika iz cijevi osvijetli prizor poput bljeskalice fotografa.
Uasni pucanj pogodi Ruby u slabine. S te udaljenosti rua kuglica nije se mnogo
rairila i prola joj je kroz kimu i karlicu kao jedna jedina vrsta i razorna kugla. Izala je s
druge strane trgajui joj trbuh s takvom estinom da ju je prilijepila za zid. Na trenutak je
izgledala prikovana za nj, zatim je skliznula nadolje, u sjedei poloaj, okrenuta prema
njemu, dok je bunda od vizona bila irom otvorena. Jo uvijek na koljenima, Benedict

pomakne puku slijedei njen pad i pritisne drugi okida. Sobu opet ispuni onaj kratkotrajni
prasak groma popraen bljeskom. S udaljenosti manje od prve, drugi ju je pucanj pogodio
posred lijepa preplanula lica. Benedict je bio u garai, ela oslonjena na hladni lim Rolls
Rovcea. Jo je u ruci drao dvocijevku, a depovi su mu bili puni naboja koje je pokupio s
poda prije no to je napustio radnu sobu. Drhtao je kao da ga trese groznica.
Ne! Jaukao je naslonjen na automobil, ponavljajui u nedogled taj slog. Na koncu,
jo uvijek drui, sjedne za upravlja. Sjedio je tamo glave pognute na upravlja sve dok
nagon za preivljavanjem nije nadvladao. inilo mu se da u tim okolnostima ima samo
jedan izlaz. Wild Goose imao je dovoljne zalihe goriva da ga prebaci preko oceana, u Junu
Ameriku. A nije zaboravio ni sav onaj novac u vicarskoj. Upali motor i izae iz garae,
dok su kotai u poludjelom kontaktu s betonom podigli plavi dim koji se kovitlao na svjetlu
farova.
***
Mercedes je vozio po pijesku, a farovi su uzalud pretraivali debelu i zasljepljujuu
maglu od naranaste praine koja se bez prestanka kovitlala na stazi. Topli vjetar istresao je
svoj pjeani bijes na automobilu koji je poskakivao na amortizerima. Tracey je vozila do
kraja napeta, motrei cestu oima koje su je pekle i koje su bile nadute od umora i liskunove
praine. Od glavne ceste do obale ta je staza za terenska vozila bila jedini kopneni prilaz
zaljevu Cartridge. Radilo se o sto pedeset kilometara krivudave ceste isprekidane pjeanim
brazdama, odnosno kamenjem na mnogim stjenovitim usponima.
Hladnjak je kuhao, pregrijan od niskih brzina i velikog broja okretaja motora kojima se
suprotstavljala tom razdiruem vjetru i gustom pijesku. Na nekim je dijelovima uspijevala
slijediti stazu samo vozei prolazima kroz gustu pustinjsku ikaru koja je rasla uz rub staze.
Svako malo neki bi se grm tratora, noen vjetrom, zakotrljao preko staze kao preplaena
ivotinja. Na trenutke je Tracey obuzimala izvjesnost da je promaila neki zavoj i da je ula
nasumice u pustinju, ali bi je zatim iznenadna pojavljivanje usporednih brazda u svjetlu
farova ohrabrilo.
U jednom trenutku doista sleti s ceste i Mercedes odmah stane, dok su se kotai
okretali u prazno u mekome pijesku. Bila je prisiljena izai i rukama je morala pomaknuti
pijesak ispod kotaa, pa u iskopanu rupu naslagati grmove tratora kako bi dala oslonac
kotaima. Gotovo je zaplakala od olakanja kad se naposljetku Mercedes poskakujui vratio
na stazu. Spora zora prodirala je kroz oblake praine pa je ona iskljuila svjetla i nastavila
voziti sve dok iznenada i potpuno neoekivano nije stigla u zaljev Cartridge. Iznebuha se
pojavie pred njom skladita i boravite. Izae iz auta i otri prema njima. Na njene
ponovljene udarce predradnik otvori vrata i zaueno upre dugi pogled u nju prije no to je
pusti unutra.
Ona odree kratko na njegova pitanja jednim svojim: Gdje je Wild Goose?
Prebacio je gospodina Lancea do Kingfishera, ali sada se vratio i na vezu je na molu.
A Hugo Kramer, kapetan?
Na brodu je, u svojoj kabini.
Hvala. Tracey ga ostavi tamo, otvori irom vrata protiv vjetra i otri vani u pjeani
kovitlac. Wild Goose bio je privezan za mol i premda ga je pridravala debela uad, ljuljao
se i poludjelo je poskakivao na bijesu vjetra. Ukrcajni most bio je sputen i kroz prozore je
dopirala svjetlost. Tracey se popne bez oklijevanja. Hugo Kramer doe joj otvoriti u
zguvanoj pidami na pruge. Ona ga gurne u stranu i ue u kabinu.

Prebacili ste Lancea do Kingfishera? Pitanje je bilo izreeno prodornim i

optuujuim glasom.
Da!
Glupane, niste shvatili da se neto dogaa? Boe dragi, zato bi inae stigao
zrakoplovom po ovakvom vremenu?
Hugo je pogleda ravno u oi i ona odmah shvati da je ono to joj je Ruby rekla bila
istina. Ne shvaam o emu govorite.
Dobro ete shvatiti kad budete imali vremena razmisliti o tome u zatvoru. Vjerujem
da e vam udijeliti barem petnaest godina razmiljanja. Lance je sve otkrio i moram ga
zaustaviti. Odvezite me do Kingfishera.
Zbunjen i preplaen, Hugo je ponovio: Doista ne shvaam.
Gubite vrijeme. Prebacite me do Kingfishera.
Gdje je va brat? Zato nije doao?
Tracey spremno odgovori: Lance ga je sredio. U bolnici je. Poslao je mene.
Hugo u trenutak povjeruje. Opsova: Gott!? to emo sada? S ovim nevremenom.
Moda i stignem do tamo, ali neu moi napustiti brod. Posada ne moe upravljati njime po
ovakvome moru. A to vi sama moete uiniti?
Odvedite me tamo, prebacite me do Kingfishera i vratite se natrag. Pozabavit emo se
Lanceom ja i onaj Talijan, onaj Caporetti. Po ovakvom nevremenu lako se moe dogoditi da
netko zavri preko palube.
Ja. Hugovo lice ozari se, izgledao je ohrabreno. Da, Talijan. Ode po kabanicu
objeenu na pregradi. Dok ju je navlaio preko pidame, pogleda Tracey s novom vjerom i
potovanjem. Vi. Nisam znao da ste i vi umijeani.
Mislili ste da emo moj brat i ja mirno gledati dok nam stranac oduzima sve ono to
nam pripada?
Hugo se nasmija. Vi ste vrlo odluna ena, moram priznati. Ba sam se prevario na
va raun. I popnu se na zapovjedniki most.
Johnny Lance i Sergio Caporetti stajali su jedan drugome uz bok na zapovjednikom
mostu. Kingfisherov pramac suoavao se s velikim valovima, pravim vodenim zidovima, s
vjetrom koji je meo, prskajui vodom blindirana stakla. Brod je otkaio priveze prethodnu
veer, ostavljajui velike ute bove vezane za uad sidara, i sada je radio slobodan od tih
svojih klada. Slijedio je putanju koju je utvrdilo raunalo, a svoj poloaj u odnosu na dno
odravao je pomou kormila i motora, unato valovima i vjetru.
Sergio natmureno primijeti: Ne moe izdrati. Previe se pribliavamo stijenama. Od
pogleda na njih jei mi se koa. Unato snanom i fijukajuem vjetru, oblaci praine nisu
stizali tako daleko od obale. Vidljivost je stoga bila preko milje, dovoljna da se razaznaju
udvojeni obrisi Thunderbolta i Suicidea. Uspjenuani valovi naduti vjetrom nasrtali su na
njih bacajui bijelu pjenu do dvjesto stopa uvis prema tmurnome nebu, a potom su se
povlaili otkrivajui bijelo svjetlucavo stijenje.
Johnny promrmlja: Drite ga tako.
Tijekom noi dvaput su promijenili rutu, sve se vie pribliavajui tjesnacu izmeu dva
otoka. Kingfisher se hrabro borio protiv podmukle struje povratnih valova koja je
pridodavala svoju snagu silini vjetra i valovlja. Nisu pokuavali raditi u jednoj od prostranih
brazda na dnu. Budui da mu je preostalo malo vremena, Johnny je htio istraiti to je
mogue vei dio nalazita. Loe vrijeme nije ga moglo zaustaviti zato jer je brod bio
sagraen da radi i po loijem vremenu od toga. Ureaj za kompenzaciju drao je glavu

usisnika na dnu premda se trup stalno propinjao i padao udarajui o povrinu vode. Johnny
ga pokua utjeiti: Budite bez brige, Sergio, raunalo ne grijei.
Prokleto raunalo nema oi i ne vidi ono stijenje. Ja ih imam... i jei mi se koa.
Dvaput tijekom noi Johnny je siao u kontrolnu salu da bi zatraio od raunala
izvjetaj o nalazu dijamanata i oba je puta odgovor bio nijean: ni jedan kamen preko etiri
karata i malo onih doista dragocjenih.
Idem provjeriti rutu. Vi budite otvorenih oiju.
Teturajui se zbog valjanja i ljuljanja broda, Johnny se uputi prema vratima na dnu
zapovjednikog mosta. Zaustavi se na trenutak pred zaslonom i jednim je pogledom vidio
da Kingfisher izvodi utvrene operacije bez odstupanja. Okrene se od zaslona i nagne se
nad nautiki stol. Na njemu je bila prostrta i pribadaama privrena podrobna karta
jugozapadne obale Afrike, odnosno njenog dijela izmeu Luderiotza i zaljeva Walvis.
Rezultati sondiranja koje je obavio Wild Goose bili su ucrtani olovkom, dok je putanja
Kingfishera ila u krug oko Thunderbolta i Suicidea.
Johnny uzme kompas s fiksnim vrhovima i zamiljeno pogleda kartu. Iznenada osjeti
izljev bijesa spram dva otoka. Tako su puno obeavali, a tako su malo od tog obeanja
odrali. Dugo je gledao dva imena otisnuta na karti i na koncu u izljevu srdbe vrhom
kompasa napravi preko njih rez u obliku kria. Ta nekontrolirana gesta odmah odagna
srdbu. Osjeti nelagodu, bila je to doista djetinjasta reakcija. Pokua izravnati rubove reza,
ali u tom trenutku pod njim uoi komad papira koji je netko tamo ugurao. Uvue prst u rez i
izvue ga van. Proita naslov na sredini stranice i brzo preleti redove znakova i brojeva koji
su bili ispod.
Naslov je bio: KAMINIKOTOV SUBORDINIRANI PROGRAM IZDVAJANJA
Proui ga, iznenaen rijeima, ali prepoznajui u brojevima program raunala. Rukopis je
bio iljast, europski, rukopis Sergia Caporettija. Najjednostavniji nain da otkrije o emu je
rije bio je stoga da upita izravno njega. Krene prema zapovjednikom mostu. im ga
ugleda, Sergio mu se obrati uznemirena glasa.
efe! Pogledajte dolje! Pokazivao je pred sebe, ravno u sredite kovitlaca. Johnny
odmah dotri do njega, s komadom zguvanog i ve zaboravljenog papira u ruci. To je
Wild Goose.
Izronivi iz magle, ribarica je posrtala valjajui se prema njima.
Johnny se naglas upita: to dovraga radi ovdje?.
Wild Goose nestane na nekoliko trenutaka iza jednog vodenog zida, zatim se opet
pojavi podignut u visinu toliko da mu se vidjelo crveno olovo kobilice. Klizio je po grebenu
vala isputajui vodu kroz izljevnice i zatim propadao u udubinu sljedeeg vala, uranjajui
pramcem u uskljualu vodu. Brzo je napredovao noen vjetrom i ubrzo je zapoeo manevar
skretanja i pristajanja u zavjetrini Kingfishera.
Kojega vraga misli napraviti? Izgovorivi to, Johnny u nevjerici ugleda krhku
spodobu kako izlazi iz zapovjednike kabine ribarice i tri prema ogradi palube na boku
prema Kingfisheru.
Vikne: Ali, to je Tracey!
Tracey stigne do ograde jedva na vrijeme: drugi val nahrupi na pramac ribarice
razlijevajui se odmah potom preko nje. Bio je prestravljen, oekivao je da vidi kako je val
odnosi, no ostala je priljubljena uz ogradu. Uguravi komad papira u dep, izae na most i
pohita niz stepenice dolje na palubu. Preskoi posljedne stepenike i pone trati im je
doskoio na palubu. Stigne do ograde i pogleda u Tracey, koja je bila nalik mokroj makici.
Vikne joj: Vrati se unutra! Ne pokuavaj! Vrati se unutra!

Ona vikne neto to se izgubi u prtanju sljedeeg vala i kad se voda povukla, on je
ugleda spremnu na skok. Izmeu dva trupa more je mahnito kljualo. Prebaci se brzo preko
Kingfisherove ograde i hitro se spusti niz ljestve od konopa. Bio je jo desetak stopa daleko
od nje kad se Tracey spremi za skok.
Oajniki zavapi: Nemoj to raditi!
Ona skoi. Ne uspije se uhvatiti za ljestve i padne u uskljualu vodu izmeu dva trupa.
Glava joj je plutala tamo pod njim i shvatio je da e sljedei val, koji samo to se nije
sruio, gurnuti trup Wild Goosea prema Kingfisherovom i ona e biti priklijetena i
zgnjeena. Sie niz posljednje pritke, sagne se drei se jednom rukom, a drugom je uhvati
pod pazuha i zatim je s naporom koji mu je gotovo kidao miice i zglobove povue i
podigne tek trenutak prije udarca trupa o trup, koji je bio tako jak da je otetio drvenu
oplatu ribarice i sastrugao boju s elinog Kingfisherova trupa. Wild Goose okrene i s
motorima na maksimumu udalji se poskakujui na vjetru.
S nogama u lokvi vode, mokra do kostiju, Tracey je stajala u Kingfisherovoj kabini za
goste. Crna joj je kosa bila priljepljena za lice i vrat, a toliko se tresla od straha i ledene
vode da nije uspijevala govoriti. Cvokotala je zubima i usne su joj poplavile. Oajniki je
pokuavala neto rei, ne skidajui oi s Johnnyjeva lica. On hitro strga odjeu s nje, prebaci
joj runik preko ramena i pone je snano trljati s drugim runikom pokuavajui je ugrijati.
U meuvremenu ju je kudio.
Ludice mala! Zar si skroz izgubila razum?
Cvokoui, ona jedva promuca: Johnny!
Kleknuvi da bi joj protrljao noge, opet zareza: Kriste, malo je nedostajalo.
Johnny, sluaj.
Sada uti i obrii kosu. Poslua pokorno. On ode do ormara u kojemu nae jednu
debelu maju, vrati se nazad i navue je na nju: stizala joj je gotovo do glenjeva. Sada je ve
mogla kontrolirati drhtanje. Uhvativi je bez pretjerane njenosti za ramena, ree joj: No
dobro, zato si dovraga napravila tu ludost?
Sada su rijei poele izlaziti iz nje poput vode iz napukle brane, i tako mu je sve
ispriala. Naposljetku je zgranuto briznula u pla i zajecala kao da joj je srce slomljeno,
stojei u toj ogromnoj maji s vlanom kosom priljepljenom za ramena. On je zagrli i ona se
dobru minutu naslaivala njegovom toplinom i snagom. No, prva se odmakla. Zaklinjala je
slomljenim glasom:
Johnny, uini neto. Zaustavi ih. Ne smiju se izvui.
On se vrati do ormara i, mislei na ono to je upravo doznao, potrai neto to bi joj
moglo odgovarati. Zatim ju je gledao dok je navlaila par lakih plavih vunenih hlaa i
zavezivala ih u pasu uzicom, presavivi potom rubove nogavica i uguravi ih u vunene
arape prije no to je navukla par gumenih izama koje su joj bile nekoliko brojeva
prevelike.
Upita ga: Odakle poinjemo?
On se tada sjeti komada papira. Izvadi ga i rairi na stolu pored kreveta. Preleti ovla
kolone brojeva. Njegova prva pretpostavka bila je tona: radilo se doista o programu za
raunalo. Zapovijedi joj: Ti ostaje ovdje!
Ne. Odgovorila je bez oklijevanja i odluno.
On se nasmije. Sluaj, Tracey. Ja sada idem na zapovjedniki most kako bih dao posla
onom tamo, ali odmah se vraam, obeavam ti. Nita ti nee promaknuti.
Kako je djevojka, efe?

Zabrinutost Sergia Caporettija bila je iskrena. S druge strane, zakljui Johnny u sebi,
zasigurno ga je radoznalost izluivala: razlog Traceynog dolaska morao ga je jako zanimati.
Odgovori: Dosta je potresena.
Kako ne bi bila. Izloila se velikoj pogibelji. Zamalo nije zavrila kao hrana za ribe.
Ne znam. Sada hou da vi preuzmete rukovoenje svime ovdje gore. Dajte da brod
nastavi s radom. Ja je idem spremiti u krevet. Obavijestit u vas o svemu im otkrijem
neto.
Ok, efe.
I pazite, Sergio. Drite na oku one hridi. Ne dajte im se gurnuti preblizu.
Bio je to dobar razlog da ga zadri prikovanog na zapovjednikom mostu. Ostavi ga i
ode pravo u kabinu za goste.
Doi. Tracey ga je slijedila teturajui zbog valjanja broda. Dvije palube ispod stignu
do sale s raunalom i Johnny svojim kljuem otvori vrata i zatvori ih za njima. Tracey se
naslonila na pregradu i gledala je Johnnyja koji je sjedei za konzolom smjetao izguvani
komad papira na naslon za itanje.
itajui izravno s njega ukuca prvi red brojki na tipkovnici.
Raunalo se odmah pobuni.
POGREKA
Pojavi se na zaslonu. On zanemari odgovor i otkuca drugi redak. Ovoga puta stroj je
bio jo odluniji.
BEZ PROCEDURE.
POGREKA U SINTAKSI.
Johnny ukuca sljedei redak. Pomislio je da je tko god je ubacio taj program u
memoriju raunala morao ubaciti i niz prepreka kako bi izbjegao sluajno otkrivanje. Opet
zasvjetluca odbijanje:
POGREKA U SINTAKSI.
Triput prije no to se oglasi pijetao. Promrmljan biblijski navod odjekne
neprikladno u napetom ozraju kontrolne sale. Ukuca posljednji redak brojaka i odbijanje
nestade sa zaslona. Konzola se uskomea kao udovini rak i potom se na zaslonu pojavi:
KAMINIKOTOV SUBORDINIRANI PROGRAM ZA IZDVAJANJE.
INSTALIRAO U LISTOPADU 1969.
U LAS PALMASU HIDEKI KAMINIKOTO.
DOKTOR ZNANOSTI SVEUILITA U TOKIJU.
Japani nije odolio iskuenju da potpie svoje remek-djelo. Njih dvoje, nagnuti nad
zaslonom, zadivljeno su pratili ono to je stroj ispisivao na zaslonu. Poeo je s brojem sati
rada i teinom ljunka obraenog tijekom tih sati. Zatim je izvijestio o teini koncentrata
preraenog u ciklonu i na koncu u nizu kolona izvijesti o teini i veliini svih dijamanata
izvaenih iz mora. Veliki Plavi isticao se na poasnom mjestu i Tracey bez rijei dotakne
prstom brojku: 320. Johnny je u meuvremenu ljutito odmahivao glavom. Raunalo je
zavrilo dajui zbroj karata izvaenih iz mora i naposljetku Johnny tiho progovori:

Istina je. Izgleda nemogue, ali je istina. Gunanje i tektanje raunala prestane i
zaslon posta nepomian. Johnny se uspravi na stolici. Gdje su ih stavili? Ponovo se upitao
letimino gledajui brojke. Ustane i kroz staklo pijunke pogleda u salu s rentgenskim
aparatom. Moralo se dogoditi s ove strane ciklona, s ove strane suionika... Razmiljao je
naglas. Izmeu suionika i sale s rentgenskim aparatom. Iznenada se sjeti preinake u
nacrtu tunela o kojoj je na poetku htio traiti objanjenje, ali koju je naposljetku smetnuo s
uma. Udari akom u dlan druge ruke. Poklopac za kontrolu tunela s transportnom trakom!
Pomaknuli su ga! Pa da! Nalazi se u tunelu s transportnom trakom!
Rukama koje su se gotovo tresle od urbe okrene klju u bravi vrata kontrolne sale.
U meuvremenu Sergio Caporetti etao je gore dolje po zapovjednikom mostu kao
medvjed u kavezu, uvlaei s tolikom estinom dim iz one svoje cigare da su iz ara frcale
iskre. Vjetar je puhao svuda uokolo oko kabine i sa sjevera su stizali sve bjenji valovi. U
jednom trenutku donese odluku.
Obrati se kormilaru: Dri na oku te proklete hridi. Dobro ih dri na oku! Kormilar
potvrdi glavom i on posrui odtetura do svoje kabine. Zakljua vrata i ode do pisaeg stola.
Nakon to je pronaao klju, otvori posljednju ladicu i uguravi ruku pod stupac kutija
cigara izvue platnenu vreicu. Vaui je u ruci, zamiljeno pogleda oko sebe u potrazi za
boljim skrovitem. Kroz platno su se osjeale voraste neravnine dragulja.
Promrmlja: Taj Johnny je lukavi gad. To mora biti neko dobro mjesto. Na koncu
odlui. To je najbolje mjesto. Imat u ih stalno na oku. Raskopa jaknu i ugura vreicu u
unutarnji dep. Ponovo je zakopa i potapa se po nabreklini u visini srca. Savreno!
Izvrsno!
Ustane i udalji se od pisaeg stola. Vrati se urno na zapovjedniki most nakon to je
zakljuao vrata. Zastane nasred navigacijske dvorane i pogleda prema monitoru koji je
prenosio sve ono to bi se pojavilo na zaslonu raunala. Siktanje je bilo nalik onome
egrtue, a crvena lampica ukazivala je da je u tijeku nova procedura. Preplaeno se priblii
monitoru i nagne se nad njega. Bio mu je dovoljan jedan letimian pogled, nakon ega
potra prema stolu. Odmah ugleda rez u obliku kria na karti.
Presveti Boe! Ne izdra te podera kartu i pretrai upljinu pod njom. Udalji se od
stola i udari po grudima viui: Prokletnie! Glupane! Nastavi jo nekih desetak sekunda
psovati, potom pogleda oko sebe u potrazi za nekim orujem. Poluga za zatvaranje vrata
bila je elina ipka od dvanaest ina s okruglim i tekim krajem. Skine zakaku i izvue je.
Stavi je u pojas hlaa. Silazim u potpalublje. Grubo se obratio kormilaru i pohitao niz
stepenice. Uurbano proe brodom, spretno odravajui ravnoteu unato snanom valjanju
i ljuljanju. Kad je stigao do najnie palube, vie nije teturao i sigurno je hodao. Izvukao je
eli nu ipku i stisnuo je u aci. Svakih nekoliko koraka stao je i naprezao ui, ali uo je
samo stenjanje i kripanje Kingfisherova trupa na udarac svakog vala. Nita drugo. Stigne
do vrata kontrolne sale i oprezno pogleda kroz prozori od blindiranog stakla. Bila je
prazna. Pokua otvoriti vrata. Bila su zakljuana.Tada zauje glasove. Dopirali su kroz
otvorena vrata sale s transportnom trakom iza njega. Priblii im se gotovo trkom i priljubi se
uz dovratak.
Johnnyjev glas bio je priguen i nerazgovijetan: Ovdje je drugi poklopac. Odi mi po
klju od pola ina u ormaru s alatom.
Kako izgleda klju od pola ina?
To je jedan veliki klju. Mjera pie na njemu.
Sergio je kiljio iza dovratka. Poklopac za kontrolu tunela s transportnom trakom bio
je pomaknut i Traceyna glava bila je u otvoru. Bilo je jasno da je Johnny Lance tamo unutra
i da je naao tajni odjeljak. Zatim Tracey izvue glavu i on se povue bacivi pogled niz

hodnik. Ormar s alatom bio je privren za pregradu pod stepenicama koje su vodile na
gornju palubu. Okrene se i zamakne hitro iza ugla hodnika. Tracey izae iz sale s
transportnom trakom i ode do ormara. Otvori vrata i nade se pred sjajnim nizom alatki,
svaka privrena za svoje mjesto. Dok je djevojka bila potpuno zauzeta traenjem kljua
od pola ina, Sergio se pojavi za uglom i priulja joj se s lea. Podigne ipku i uspne se na
vrke prstiju spreman da udari. Tracey je u meuvremenu gunala neto sama sa sobom,
glave blago nagnute naprijed. Traila je meu tim kljuevima: Sergio je znao da bi joj
udarac smrskao lubanju. Odagna tu misao i nacilja paljivo potiljak. Samo to je nije udario,
ali se suzdri. Na trenutak koji kao da je potrajao vjenost, ostane ukipljen u tom poloaju.
Nije mogao. S uzvikom zadovoljstva Tracey u meuvremenu nae ono to je traila i pone
se okretati. On tada mugne, skloni se iza ugla pregrade, a Tracey se trkom vrati u prostoriju
s transportnom trakom.
Pojavivi se na vratima, vikne: Nala sam ga, Johnny!
Donesi mi ga dolje. Brzo,Tracey. Sergio e posumnjati. Johnny je vikao iz otvora i
ona si navue prevelike hlae pa se savijajui se provue kroz njega. Dopuzi etveronoke
do Johnnyja. Bilo je jako toplo u tom uskom tunelu. Johnny uzme klju koji mu je ona
pruila i ree: Dri svjetiljku. Tracey je uzme i usmjeri snop svjetlosti na kutiju s koje je
Johnny odvijao vijke i s koje je naposljetku skinuo poklopac. Potom ispruen na boku
pogleda unutra. Tu je neka vrsta posude. Mrmljajui, gurne ruku unutra. Izgubi neto
vremena na kuke i potom polako izvue posudu od nerajueg elika.
Upravo u tom trenutku Kingfisher se propne i propadne u udolinu sljedeeg vala pa mu
posuda izmakne iz ruke. Iz nje ispadnu dijamanti: vodopad svjetlucava kamenja svih
veliina i boja koji se prospe po njima dvoje. Neki ostanu zapleteni uTraceynoj kosi, drugi
se otkotrljaju i odskakutaju, rasipajui se svuda naokolo i lomei svjetlost svjetiljke usitnivi
je u tisuu sunanih krhotina.
Dovraga! Tracey se pone smijati ugledavi likujue Johnnyjevo lice. uureni
jedno pored drugoga ponu tada skupljati to rasuto blago. Tracey je svako malo razdragano
klicala. Vidi ovoga! A ovoga!
Poludjeli su od uzbuenja, ruku punih dijamanata. Zatim se ushieno, sretno zagrle i
poljube, smijui se usana pritisnutih na usne. Johnny prvi doe sebi. Idemo. Izaimo
odavde. Vrate se puzei na dno tunela, i dalje se smijui od uzbuenja. Zatim jedno za
drugim izau vani i nau se u sali s transportnom trakom. Dok su si ureivali odjeu i
hvatali dah, Tracey upita: I to sada?
Kao prvo, stavit emo pod klju, na sigurno, onog Sergia. A i njegovu posadu.
Johnny promijeni izraz lica, ponovno se bijesno sjetivi svega. Te gnusne svinje!
Aonda?
Onda emo izvui usisnik i odvest emo Kingfishera u zaljev Cartridge. Kad
stignemo tamo, radiom emo pozvati policiju i lijepo emo se obraunati s cijelom tom
bandom gadova. Ukljuujui i tvoga brata.
Krene prema vratima, Stigavi do njih, upita: Tracey, zato si zakljuala?
Nita ja nisam zakljuala. Prila mu je. Johnny opet promijeni izraz lica. Zatim se
baci na teka vrata svom teinom tijela. Naravno, elina se ploa ne pomakne. Tada se
okrene prema drugim vratima, onima koja su vodila u salu s ciklonom. Bila su takoer
zatvorena. Zgrabi kolo i okrene ga svom snagom. Na koncu napravi korak nazad i
uznemireno pogleda oko sebe po uskoj i dugoj kabini. Nije bilo drugih ulaza, ni poklopaca
ni vrata, niega, samo etvrtasta pijunka nasred elinih vrata koja su vodila u salu s
ciklonom. pijunka je 194 bila od blindiranog stakla debelog tri ina, neprobojnog poput
elika u koji je bilo uglavljeno. Pogleda unutra. Veliki ciklon protezao se od poda do stropa

dominirajui salom. S njegove druge strane po stropu je prolazila cijev koja se nastavljala s
gornje palube i kojom se prenosio ljunak iz mora. Sala je bila pusta.
Johnny se polagano okrene prema Tracey i prebaci joj ruku preko ramena. U gabuli
smo!
Nakon to je zatvorio vrata koja su vodila u salu s transportnom trakom, Sergio se
odmah vratio na zapovjedniki most. Kormilar ga je radoznalo pogledao. Upita: Kako je
eni?
On odgovori otresito: Dobro. iva je i zdrava. Zatim nepotrebno agresivno doda:
Zato ne brine svoju brigu, ha? to si umilja, da si kapetan ovog broda?
Kormilar se iznenadi odgovorom i opet posveti svu svoju panju nevremenu koje je jo
uvijek silovito bijesnilo oko njih. Sergio pak pone etati gore dolje po zapovjednikom
mostu drei bez potekoa ravnoteu unato neprekidnom valjanju. Njegovo golobrado
djeako lice bilo je naborano u zabrinutu grimasu dok je snano vukao dimove iz cigare.
Kajao se svim srcem to se dao uvui u taj posao. Pomisli kako bi mu bilo drago da nikad
nije ni uo za Kingfishera. Sada je prokockao svaku nadu da e se jednoga dana povui
ivjeti u Ostiju gdje bi se, sjedei na lungomaru i pijuckajui rakiju, divio djevojkama u
etnji. Nemir ga nagna da irom otvori pomona vrata u dnu zapovjednikog mosta i izae
vani. Vjetar ga silovito udari mrsei mu kosu.
Izvadi vreicu iz unutarnjeg depa i pogleda uprta u nju proguna: Ono je uzrok
svemu! To gnusno kamenje! Zabaci ruku unazad kao baca u baseballu, spreman da baci
vreicu u pomahnitalo zeleno more pod njim, ali jo jednom ne uspije privesti kraju svoju
nakanu. Psujui samoga sebe, vrati kamenje u dep i vrati se unutra te zapovijedi: Pozovi
radiotelegrafista!
Kormilar ga pozove interfonom. Zakopavajui jaknu, radiotelegrafist se popne na
zapovjedniki most s oima jo uvijek punim sna. Sergio mu naredi: Uspostavi vezu s Wild
Gooseom!
Radiotelegrafist pogleda vani i odgovori: Nee biti lako po ovom nevremenu.
Pozovi ga. Sergio mu prijetei prie. I nastavi ga zvati dok ne stupi u vezu s
njime.
Valjajui i ljujaljui se na tom uzburkanom i nemirnom moru Wild Goose je na koncu
ipak nekako stigao do ulaza u zaljev Cartridge i uao u mirne vode kanala. Napetost Huga
Kramera vidljivo je splasnula. Povratak s Thunderbolta i Suicidea bio je vrlo ruan i ostavio
je u njemu neprijatan osjeaj nelagode. Nadao se da e djevojka uspjeti srediti Lancea.
Tvrda je kost taj Johnny Lance. Bilo bi bolje da je poao s njom, tako bi bio siguran da je
sve glatko prolo. Petnaest godina bila je gadna kazna! Da, izaao bi iz zatvora vie manje s
pedeset godina! Slijedio je plutajue oznake u kanalu koje su se redale kao meai vidljivi u
kovitlacu praine, sve dok pred sobom nije razaznao mol i skladita. Na molu je netko stajao
i ekao. uao je pored naslaganih baava s naftom. Uznemireno napregne oi, no vidljivost
je bila jako loa...
Naglas se upita: Tko je to dovraga?
Spodoba se ispravi i doe do kraja mola. ovjek otkrivene glave bio je odjeven u
izguvano tamno sivo odijelo i imao je puku u ruci. Prolo je nekoliko sekunda prije no to
ga je Hugo prepoznao.
Kriste Boe! To je ef! Nemir mu se poput poara razbukta u stomaku i grudima,
presjee mu dah. im je pristao uz mol, Benedict van der Byl skoi na palubu Wilde
Goosea. Trei na zapovjedniki most, vikne: to se dogodilo?
Hugo odgovori: Mislio sam da ste u bolnici.

Tko vam je rekao takvo to?

Vaa sestra.
Vidjeli ste je? Gdje je?
Odvezao sam je do Kingfishera. Kako ste uostalom vi htjeli. Otila je tamo srediti
Lancea.
Srediti Lancea? Glupane, ona je u dogovoru s njim. Nije na naoj strani. Sve zna.
Sve!
Ali rekla mi je... Hugo ostane bez rijei.
Posao je puknuo. Moramo zbrisati. Dajte da posada utovari one bave. Kako stojimo
s vodom?
Spremnici su puni.
A ive?
Imamo dovoljno.
Za koliko dana?
Za tri tjedna. tedei, za etiri.
Sva srea. Benedict je izgledao ohrabreno. Ova oluja potrajat e jo naredna tri
dana. Sva tri bit e naa prednost. Po ovoj oluji nee nas nai. Kad se smiri, bit emo
daleko, u plovidbi na otvorenom moru.
Kamo plovimo? U Angolu?
Moe misliti. Ne. Moramo skroz nestati. U Junu Ameriku.
U Junu Ameriku?
Da. Uspjet emo stii do tamo ukrcamo li jo nafte.
Hugo nakratko uuti, morao se priviknuti na tu pomisao.
Benedict ponovi: Moemo uspjeti.
Hugo na koncu potvrdi: Da. Moemo uspjeti. Bio je zamiljen. Po prvi puta paljivo
je prouavao Benedicta. Vidio je da je postao sjena samoga sebe, fiziki i psihiki: upalih
oiju utonulih u duboke i tamne podonjake i obraza pokrivenih dugom i crnom bradom,
izgledao je poput pretuenog psa, potreseno poput ivotinje u bijegu. Povrh toga, bio je sav
pokriven prainom, a na jakni je imao mrlju, moda sasuenu rigotinu. Ali kad jednom
stignemo tamo, to emo?
Po prvi puta otkad je poznavao Benedicta van der Byla osjetio se sam svojim
gospodarom. Doao je trenutak pregovaranja, sporazumijevanja.
Iskrcat emo se na nekom pustom mjestu. Tamo emo se rastati i nestat emo svatko
na svoju stranu.
A novac? Hugo Kramer bio je na oprezu dok je postavljao ta pitanja, i nije skidao
oi s dvocijevke. Ruke koje su je stiskale izgledale su preko mjere nervozne. Ja ga imam.
Koliko?
Dovoljno. Benedict trepne kapcima, i on je postajao oprezan.
I za mene?
Benedict potvrdi glavom.
Koliko za mene?
Deset tisua.
Funta?
Funta. Hugo odmahne glavom. Nije dosta. Treba mi vie.
Dvadeset. Benedict je odmah udvostruio znajui da ne pregovara s povlatene
pozicije. Ruby je leala iznakaena u njegovoj radnoj sobi i sada je vjerojatno ve bio
zapoeo lov na njega.
Hugo odvrati odluno: Pedeset.

Nemam ih.
alite se, ljepotane? Stavljali ste ih na stranu godinama.
Benedict bez puno premiljanja uperi cijevi puke u njegov stomak. irei svoje
isprane albino oi, Hugo mu dobaci kroz smijeh: Samo dajte. Tako biste plivajui stigli do
June Amerike. Hoete pokuati? Ili biste udarili brodom u hridi na ulazu u zaljev, eto to
biste u najboljem sluaju uspjeli napraviti.
Benedict spusti puku. U redu, pedeset.
Hugo se primirio. Dobro! A sada, briemo.
Wild Goose je bio daleko od obale i od pjeane oluje. Veliki valovi stizali su u krmu
podiui ga i gurajui u smjeru zapada, dok je praskavi fijuk vjetra izmeu pripona zvuao
kao podstrek za bezglavi bijeg. Zato ne siete dolje malo odspavati? Nazonost
nemirnog Benedicta na ionako prenapuenom zapovjednikom mostu za Huga je bila prava
mora.
Benedict kao da uope nije uo pitanje. Ukljuite radio.
Zato? Nita neemo uhvatiti.
Izali smo iz pjeane oluje. Mogli bismo uhvatiti poruku policije. Benedict je imao
pred oima Rubynu sliku. Htio je znati jesu li je ve nali. Ponovo osjeti dizanje iz stomaka.
To lice. Boe! To lice! Odmah ode do radija i ukljui ga.
Jo nam nisu za petama. Hugo ga je pokuavao primiriti, ali Benedict je ve okretao
dugme pretraujui po isprekidanim radio valovima. Pranjenja i zavijanja bila su nalik
krikovima. Ugasite ga! Hugo se rasrdio, ali u tom trenutku zauje se razgovijetni glas iz
zvunika.
Wild Goose...
Benedict se odmah uuri uz aparat pokuavajui namjestiti pretraiva. Hugo mu
prie.
Odgovorite Wild Goose. Ovdje Kingfisher. Ponavljam, odgovorite, Wild Goose.
Njih se dvojica pogledaju. Hugo nije htio odgovoriti. Ne odgovarajte. Ipak, Hugo
nije ni prstom mrdnuo kad je Benedict podigao mikrofon s njegova postolja. Kingfisher,
ovdje Wild Goose.
Ostanite na vezi, Wild Goose. Ostanite na vezi, kapetan Caporetti hoe priati s
vama.
Ovdje Wild Goose, ostajemo na vezi.
Hugo zgrabi Benedicta za rame. Bio je razjaren, ali njegov je glas bio nesiguran:
Pustite, ne radite gluposti! Benedict makne ruku sa svog ramena i ba u tom trenutku iz
zvunika zagrmi Sergiov glas:
Govori Caporetti. Tko je...
Benedict ga upozori: Ne govorite imena! Gdje su vai gosti?
Na sigurnome su. Uklonio sam ih.

Uklonio? Oboje?
Da. Smjestio sam ih na sigurno.
ekajte. Nagnuvi se nad aparat, Benedict je razmiljao. Johnny Lance bio je u
njegovoj vlasti. To je bila posljednja prilika koja mu se pruala. Njegov um pone hitro
smiljati plan.
Hugo mu nehotice pritekne u pomo. Dijamanti. Caporetti ima dijamante. Samo onaj
Veliki Plavi vrijedi milijun. Ako ih je Caporetti doista sredio, ne bi bilo zgorega izloiti se
riziku.
Benedict se okrene prema njemu. Upravo se pitao kako uvjeriti Huga da se vrati nazad.
Bio je zaboravio dijamante. Odmah se sloi s Hugom. Da. Svakako, vrijedilo bi.
Doemo do Kingfishera, na brzinu pristanemo, ukrcamo Caporettija s dijamantima i
zbriemo.
Benedict prigovori: Ne, moram otii na brod.
Zato?
Moram izbrisati program u raunalu. U njemu je Japanevo ime. Otkriju li ga, ja sam
ga platio sa svog rauna u vicarskoj. Nali bi njega i tako bi doli mene. Hugo je
oklijevao. Ali bez pucnjave. Ili slinih stvari. Imamo dovoljno problema.
Drite li me za luaka?
Dobro.
Benedict ree u mikrofon: Kingfisher. Dolazimo do vas. Ukrcat u se na brod da
okonam stvar.
Vrlo dobro. ekam vas. Unato pranjenja osjetili su olakanje u Caporettijevu
glasu. Wild Gooseu je trebalo gotovo dva sata da stigne do Kingfishera, koji je bio na puini
ispred sablasnih bijelih obrisa Thunderbolta i Suicidea, i ve je bilo prolo podne kad je
Hugo zapoeo manevar kako bi pristao u zavjetrini Kingfishera.
Obrati se Benedictu: Ne gubite vrijeme. to prije nastavimo put, bit e bolje za sve.
Nee mi trebati vie od pola sata. Vi se drite puine i ekajte.
Hugo pokaza glavom. to to radite, nosite sa sobom tu prokletu puku? Zato?
Ali Benedict ne odgovori, pogleda u nebo. Na nebu, iza onog kovitlaca praine
noenog vjetrom i prskanog valovima sunce je bilo tek jedna svijetla srebrnasta mrlja dok je
nad morem jo uvijek nesmiljeno bijesnila nevera.
Hugo je ustrajao: Smetat e vam pri penjanju uz ljestve od konopa. Svim je silama
htio da Benedict ostavi puku, dapae htio ju je baciti u more jer je prisutnost tog oruja na
brodu remetila plan koji je smislio tih posljednjih sati. Bio je to plan koji je polazio od
injenice da je prodaja dijamanat tamo u Junoj Americi lagana i da on nema nikakve elje
podijeliti zaradu s dva partnera. Uzet u je sa sobom.
Benedict jo jae stisne kundak dvocijevke u aci. Bez tog oruja utio bi se gol i
nemoan, a povrh toga ono je u njegovom osobnom planu za blisku budunost imalo posve
odreenu ulogu. Naime, i on je tijekom tih posljednjih sati razradio svoje planove.
Kako hoete. Hugo se morao pomiriti s Benedictovim odbijanjem. Kasnije, pomisli,
tijekom dugog prelaska Atlantika zasigurno mu nee nedostajati prilika. Najbolje da se
smjestite na pramac.
Ovoga mu je puta manevar uspio: u vremenu izmeu dva ogromna vala okrenuo je
pramac ribarice prema strani u zavjetrini broda tvornice i lako je pristao. Benedict skoi,
uspne se po ljestvama od konopa i stigne do Kingfisherove palube prije no to se sljedei

val prelije preko nje. Nagnuvi se potom preko ograde, dade znak Hugu da se udalji i nakon
toga krene kroz nadgrade na palubi broda.
Gdje je Lance? Pitanje je uputio Sergiu im je nogom stupio na zapovjedniki most,
ali Sergio mu znakom glave pokae da je kormilar radoznalo naulio ui pa ga povede u
svoju kabinu. im su zatvorili vrata, Benedict ponovi: Gdje je Lance?
Zatvoren je u sali s transportnom trakom zajedno s tvojom sestrom.
Sala s transportnom trakom? Benedict nije vjerovao svojim uima.
Da. Otkrili su Kammyjev stroj. Otvorili su poklopac i uli u tunel. Nije mi preostalo
nita drugo nego zakljuati dvoja vrata, i zatvoriti ih.
I sada su tamo? Benedict je postavljao pitanja kako bi dobio na vremenu i smislio
plan djelovanja.
Da. Jo su zatvoreni tamo unutra.
Benedict donese svoju odluku. Vrlo dobro. Sad me posluajte, Caporetti. Evo to
emo uiniti. Posao je propao, kako ste shvatili. Moramo stoga ukloniti to je vie mogue
dokaza protiv nas i pobjei. Mi smo Wild Gooseom krenuli u Junu Ameriku. Vi imate
dijamante, zar ne?
Da. Sergio se udari po depu na grudima.
Dajte mi ih. Benedict isprui ruku.
Sergio se nasmija. Mislim da je bolje da ih ja uvam. Od njih mi je toplo pri srcu.
Benedict se srdito namrgodi, ali prieka da ga proe bijes. Glas je jo uvijek bio
prijateljski. Dobro. Vi sada morate uiniti samo jednu stvar: otii u kontrolnu salu i
izbrisati Kaminikotov program. Ukloniti ime iz memorije stroja. On vam je pokazao kako
da to uinite?
Da.
Koliko vam vremena treba?
Jedno pola sata, ne vie.
Benedict baci pogled na runi sat i izrauna da e on u meuvremenu imati dovoljno
vremena da uini ono to mu je bilo na umu. Dobro. Dajte se onda na posao.
Na vratima kabine Sergio se stane premiljati. efe, a moji deki? Moja posada? Na
koncu konca dobri su to ljudi, nee se nai u neprilikama?
Benedict mu srdito odgovori: Oni su van svega. Sada u ih okupiti i objasnit u im da
vi morate poi na kopno sa mnom. Valjda su u stanju drati Kingfishera na puini, u
oekivanju da se vi vratite na brod. Kad se napokon oluja smiri, stupit e radiom u vezu s
bazom i otkrit e da smo nestali. Njima se nita nee dogoditi.
Sergio odobri pokretom glave. Pozvat u ih na zapovjedniki most. Vi popriajte s
njima.
Kad se pet lanova posade okupilo na zapovjednikome mostu Kingfishera, Sergio je
ve bio nestao u potpalublju. Benedict upita: Netko od vas govori engleski? Dvojica se
jave. Benedict se obrati toj dvojici. Izvrsno. Zasigurno ste se zapitali to su svi ti dolasci i
odlasci usred nevremena. Dobro, hou da budete spremni napustiti brod. Hou da uzmete
sve svoje vrijedne predmete. Odmah!
Dvojica na brzinu prevedu ostalima, koji su zabrinuto gledali Benedicta: udna
spodoba opsjednutih oiju s pukom u ruci.
Dobro, idemo. Nitko od njih nije imao nikakvu primjedbu i svi se uputie prema
stepenicama. Benedict je poao za njima hodnikom prema odajama posade svako malo
pogledavajui na sat. Prolo je sedam minuta. Pogleda ljude koji su hodali pred njim. Ti
potiljci bili su odlina meta. U Namaqualandu on je pucao na biserke kad su po tlu u vrsti
trale pred njim: kleknuo bi i nanianio u glave ubijajui pola jata sa samo dva pucnja. Bio

je stoga siguran da moe pokositi tu petoricu sa samo dva pucnja, bilo je dovoljno da ih
pusti jo samo malo naprijed i rua kuglica dovoljno e se raspriti. No sjeti se Ruby i obuze
ga munina. Drugi nain bio je jednako tako siguran.
Stoj! Zapovijedio im je kad su stigli do skladita boja. Oni posluaju i okrenu se. On
je sada drao puku na nedvosmislen nain. Petorica ga prestraeno pogledaju.
Otvorite ta vrata. Pokaza na skladite boja. Nitko se ne pomakne. Ti! Benedict
pokae na jednog od dvojice koji su govorili engleski. Kao u transu, on ode do elinih
vrata i okrene kolo. Zatim otvori. Unutra! Opet nedvosmisleno, Benedict im pokae da
uu. Petorica nevoljko uu u prostorijicu bez vanjskih otvora i Benedict zalupi vrata za
njima, zatim okrene kolo oslonivi se na nj svom svojom teinom kako bi ga to bolje
stisnuo. Napokon je sve bilo isto. Prema svome satu imao je jo dvadeset minuta. Pouri
prema pramcu, htio je biti to dalje od kontrolne sale i Sergia Caporettija.
Kroz pramani prolaz spusti se palubu nie pretraujui u meuvremenu sveanj
duplikata kljueva. Prie vratima na kojima je stajao natpis:
PANJA: EKSPLOZIV
ZABRANJEN ULAZ NEOVLATENIM OSOBAMA
Otvori vrata, odloi puku na tlo i uzme s police veliku kutiju s dvadeset i pet libra
plastinog eksploziva. U urbi da otvori poklopac slomi si nokat, ali niti ne osjeti bol.
Odmota nekih est stopa trake eksploziva boje kakaa i omota si ih oko vrata, zatim uzme
kutiju s detonatorima. Proita etiketu. etrnaest minuta. Vie nego dovoljno.
Krv koja mu je tekla iz prsta ostavila je tamne mrlje na kartonu kutije dok je vadio iz
nje etiri detonatora. Podigne puku s poda i otri prema krmi. um ciklonova pogona
postajao je sve zagluniji kako mu se pribliavao.
Tracey je leala sklupana na elinom podu palube s presavijenom Johnnyjevom
jaknom pod glavom. Bio je to duboki san iscrpljenosti, tako dubok da je nalikovao smrti.
Svakih nekoliko minuta Johnny je prekidao svoje nemirne etnje po sali s transportnom
trakom da bi zastao pored nje koja je leala bez svijesti i promotrio je. Njegov napeti izraz
lica malo bi se opustio svaki put kad bi se zagledao u njeno lijepo blijedo lice. U jednom
trenutku sagne se i njeno joj pomakne pramen crne kose s obraza, a zatim opet pone
etkati gore dolje po uskoj kabini. Svaki put kad bi stigao pred vrata, pogledao bi kroz
pijunku. Staklo je izdralo njegove nasrtaje kad ga je pokuao razbiti engleskim kljuem.
Htio ga je razbiti kako bi dozvao pomo, ali njegovi udarci nisu ni naeli blindirano staklo.
Pokuao je sve mogue, ali nije bilo naina kako izai iz te kabine. Otvori sustava
transportne trake vodili su s jedne strane u pe, a s druge do stroja koji bi bio zdrobio
svakoga tko se u njega zaplete. Bili su u kavezu i on je etao gore dolje kao zarobljena
zvijer.
Opet se zaustavi pred pijunkom, ali ovoga puta nasrne na vrata stisnutih pesti. elik
mu, naravno, oguli zaglavke na prstima kad ga zaspe udarcima i bol ga natjera da doe sebi.
Pritisne lice o staklo i ugleda Benedicta van der Byla.
Uao je u dvoranu s transportnom trakom i, ne gledajui na njegovu stranu, krenuo
prema ciklonu. Vidio ga je kako odlae na pod puku koju je imao u ruci i kako na trenutak
prouava veliku elinu cijev koja je s palube s crpkama prenosila ljunak do ciklona. Kad
je potom ugledao veliku traku plastinog eksploziva koju je nosio objeenu o vrat, odmah je
shvatio njegove namjere. Osupnuto ga je gledao. Benedict se popeo stepenicama uz bok
ciklona i drei se zatim jednom rukom za njih, ispruio je drugu i nespretnim pokretima

omotao traku plastinog eksploziva oko cijevi za ljunak. Kad je zavrio, ta je traka bila
nalik ogrlici oko vrata nekog zapanjujueg pretpotopnog udovita.
Gad! Gnusni ubojica! Viui, opet pone udarati akama po vratima. Ali debljina
elika i um ciklona prekriju njegov glas. inilo se da ga Benedict nije uo. Tracey se pak
probudila i omamljeno pogledala uokolo. Zatim je ustala i, teturajui zbog valjanja broda,
prila Johnnyju i pritisnula lice pored njegovog na staklo. Benedict je zabijao detonatore u
meku smjesu eksploziva. Zabio je sva etiri elei izbjei rizik da se ne aktiviraju.
to to radi? Nakon to je dola sebi od iznenaenja kad je ugledala brata, Tracey se
obratila Johnnyju.
Raznijet e cijev, tako e se Kingfisher natovariti ljunkom koji sam usisava u trup.
Hoe ga potpopiti? Tracey je bila jako uzbunjena.
Brod e usisati u trup vodu i ljunak pod takvim pritiskom da e sva unutarnja
nepropusna vrata popustiti.
I ova? Tracey udari po elinim vratima.
Razletit e se kao papirnata vreica. Sveta nebesa, ne moe ni zamisliti silu tih
crpki.
Tracey uzvukne: Ne! On je moj brat. Ne moe to uiniti, Johnny! Ne moe biti da nas
hoe ubiti!
On odvrati tmurna glasa: Kad bude zavrio, Kingfisher e leati na dnu na dubini od
dvjesto i pedeset stopa. Njegov e trup biti tako nakrcan ljunkom da e biti poput
betonskog bloka. Mi i sve ono to se nalazi na brodu, ukljuujui i ovaj mali stroj, bit emo
zgnjeeni tako da emo biti neprepoznatljivi. Kotalo bi nekoliko milijuna izvaditi
Kingfishera i nitko nee htjeti to napraviti.
Ne, ne moe to uiniti, ne Benedict! Ipak nije toliko zao! Traceyn glas gotovo je
preklinjao.
Johnny je grubo prekine. To je nain da se izvue i stoga mu se isplati pokuati. To je
njegova posljednja karta. Sliti e u betonski blok sve dokaze protiv sebe i zauvijek e ih
potopiti.
Ne, Benedicte! Molim te, nemoj to initi! Tracey je gledala brata koji je, siavi niz
stepenice, podigao puku s poda. Gotovo kao da ju je uo, Benedict se naglo okrene i ugleda
dva lica uokvirena prozoriem. Osupnutost osjeajem krivice nagna ga da se na nekoliko
trenutaka ukipi. Stajao je tamo i piljio u sestru koja je usnama oblikovala rijei koje on nije
mogao uti i Johnnyja koji ga je strijeljao pogledom. Spustio je pogled i napravio jednu
gotovo patetinu kretnju, kao da je neodluan: podignuo je glavu i pogledao traku
plastinog eksploziva... Na kraju se naceri, ironino se iskezi. Potom izae iz sale s
ciklonom i nestane.
Tracey promrmlja: Vratit e se. Nee dopustiti da se to doista dogodi.
Johnny odgovori: Da sam na tvome mjestu, ne bih se kladio.
Benedict doe do ograde Kingfishera i nasloni se na nju. Pogleda prema Wild Gooseu,
koji se valjajui propinjao navrh valova i ugleda Hugovo lice, bijelu mrlju iza stakala
zapovjednikog mosta. Ali dok je mala ribarica pristajala kako bi se ukrcao, on joj dade
znak da se udalji. Provjeri opet sat, zatim se okrene i uznemireno pogleda unazad. Minute su
sporo prolazile. Gdje je dovraga zavrio Talijan? Dakako da ga nije mogao ostaviti tamo na
brodu, nikako ne sa svim onim dijamantima u depu, ne smetnuvsi s uma da bi mogao
zaustaviti crpke usisnika i osloboditi zatvorenike zakljuane u potpalublju. Provjeri jo
jednom sat: prolo je dvanaest minuta od asa kad je aktivirao detonatore. Morao se vratiti
natrag i potraiti tog Caporettija. Krene du ograde i ba ga u tom trenutku ugleda gore na
zapovjednikom mostu. Vikao mu je neto to se gubilo u vjetru.

Dolazite! Dolazite! Brzo! Benedict je vikao i bijesno mu davao znakove rukama.

Nakon to je po posljednji put bacio pogled na zapovjedniki most, Sergio otri do
stepenica, sie na palubu i odmah upita: Gdje su moji deki? Kako to da nema nikoga za
kormilom? to ste im uinili?
Dobro su. Benedict ga je pokuavao umiriti, a u meuvremenu se okrenuo i vratio do
ograde, dajui znak ribarici da pristane.
Gdje su? Gdje su moji deki?
Poslao sam ih... Benedictov odgovor bio je prekinut podrhtavanjem koje je iznenada
prolo cijelom palubom, potresom pod njihovim nogama. Eksplozija je bila gluhi tutanj
koji mu je protresla nutrinu. Sergio se ukipi otvorenih ustiju. Benedict ustukne, udaljavajui
se od njega du ograde. Talijan je reao. Bijes kao da je poveao njegovo ionako ogromno
tijelo.
Svinjo! Ubio si ih, gnusna svinjo. Ubio si moje deke. Ubio si Johnnyja... djevojku.
Ne pribliavajte se! Benedict se leima naslonio na ogradu i slobodnim je rukama
uperio puku u njega. Sergio nije imao hrabrosti krenuti naprijed, ravno prema ustima tih
cijevi, neodluno je zastao.
Stavivi kaiprst na prvi okida, Benedict ga upozori: Rastrest u vam crijeva po
cijeloj palubi. Pogledaju se u oi dok im je vjetar mrsio kosu i tresao odjeu. Benedict
naredi: Dajte mi dijamante, Budui da se Talijan nije ni pomaknuo, odmah doda: Ne
glumite junaka, Caporetti. Mogu vas ubiti i svejedno ih uzeti. Dajte mi ih vi... na dogovor
jo uvijek vrijedi... Odvest u vas odavde. Obeavam vam.
Sergiov gnjevni izraz lica oslabi. Jo je oklijevao.
Hajde, Caporetti. Nemamo mnogo vremena. Moda mu se to samo priinilo, ali
Benedict osjeti da je brod promijenio kurs i sada se teko suprotstavljao valovima pa je i
valjanje bilo izraenije.
Talijan napokon prozbori i pone otkopavati kaput. Ok. Pobijedili ste. Dat u vam
ih.
Benedict se s olakanjem opusti.
Sergio gurne ruku pod kaput hodajui istovremeno prema njemu. Izvue platnenu
vreicu, drei je za vrh poput pendreka. Priao je vrlo blizu Benedictu, preblizu da bi ovaj
mogao naciljati puku u njega, i izraz lica bio mu je opak. U tamnim oima sijevne nakana
kad podigne vreicu i spremi se udariti ga njome po glavi. No nije uzeo u obzir izvrsne
reflekse biveg sportaa koji mu je stajao nasuprot. Kad je zamahnuo kako bi ga udario,
Benedict se izmakno okrenuvi tijelo i istovremeno podignuo kundak puke da bi se
obranio. Sergio zapeem udari o tvrdo suho drvo i zabrunda od boli. Nagonski otvori pest i
platnena mu vreica izleti iz ruke, odbije se od Benedictove sljepooice i padne na palubu,
zaustavivi se na nekih desetak koraka udaljenosti, pored spremnika za komprimirani zrak.
Benedict odskoi, podigne cijevi puke u razinu Sergiovih oiju i zarea:
Ni makac, gade! Sada si izabrao. Sada emo vidjeti koliko srca ima.
Dok se Sergio, pritisnuvi bolno zapee o trbuh, previjao i povlaio, on prie
spremniku komprimiranog zraka. Lice mu je bilo crveno i izoblieno od bijesa, ali i dalje je
krajikom oka gledao platnenu vreicu tamo na palubi. U tom trenutku jo jedan val pogodi
Kingfishera postrance i voda obilato zapljusne palubu, pomaknuvsi vreicu i odnosei je
prema jednoj izljevnici.
Sergio vikne: Pazite! Vreica! Odnijet e je more!
Benedict se baci i padne svom duinom na tlo. Slobodnom rukom zgrabi natopljeno
platno ba kad je vreica krenula put izljevnice da zauvijek nestane s palube. Svakako, bio
je na desetak koraka od Sergia, ali jo je vrsto drao puku u drugoj ruci: Sergio se nije

mogao nadati da e stii do njega prije no to dobije oba naboja u stomak. Stoga se Talijan
okrene i trkom se uputi u smjeru stepenica zapovjednikog mosta. Kleei na palubi,
Benedict je razjareno pokuavao ugurati vreicu s dijamantima u dep jakne.
Vikne za Sergiom: Stani! Stani ili pucam!
Sergio se ne okrene niti uspori trk. Uguravi napokon vreicu u dep, Benedictu su
opet obje ruke bile slobodne. Podigne puku i, trudei se da ne izgubi ravnoteu zbog
valjanja i ljuljanja broda, nacilja. Kad je odjeknuo pucanj, Sergio kao da se spotaknuo, ali
je nastavio trati. Stigao je do stepenica i poeo se penjati uz njih. Benedict ponovo nacilja i
prasak se izgubi u vjetru. Ovoga puta Sergio osjeti neto nalik udarcu bia po cijelim leima
i naglo stane na polovici stepenica.
Benedict je pretraivao depove u potrazi za drugim nabojima, ali prije no to je uspio
ponovo napuniti, Sergio se ve nastavio penjati. Benedict otvori puku i ugura naboje u
cijevi. Zatvori je trzajem i pogleda gore ba kad je Sergio nestao za pregradom
zapovjednikog mosta. Dva naboja koja je Benedict ispalio u njegovom pravcu ogule boju
sa zida i proizvedu zvjezdaste napukline na staklu kabine zapovjednikog mosta.
Hugo je u meuvremenu pratio prizor sa zapovjednikog mosta Wild Goosea. uo je
eksploziju i vidio pucnjavu. Vikao je: Taj glupan! Taj gad! Potpuno je poludio. Neka i
bude petnest godina, ali oma ne.
Okrene kormilo i ribarica skrene pod bok Kingfishera. Motrei kroz kapljiastu
zavjesu i sol koja se taloila na stakla, ugleda Benedicta kako ustaje i tri za Sergiom. Tada
skine s postolja na zidu elektrini megafon, podigne bono staklo zapovjednike kabine,
stavi megafon na usta i povie:
Hej! Blesavi gade! Jesi li poludio? to to kojeg vraga namjerava napraviti?
Benedict baci pogled prema ribarici, ali ne obrati panju na njega, ve opet napuni
puku. U meuvremenu je i dalje hodao prema mostu kako bi sustigao Sergia i dovrio ga.
Hugo nastavi vikati u megafon. Zbog tebe emo svi visjeti, glupane! Pusti ga. Idemo
odavde.
Spotiui se i klizei, Benedict je i dalje hodao prema stepenicama Kingfisherova
zapovjednikog mosta.
Ja odlazim, odmah, smjesta! Jesi li me uo? Ti se kuhaj u svojoj juhi, ja briem.
Ovoga puta Benedict stane, okrene se i pogleda prema ribarici. Zatim neto vikne
pokazujui zapovjedniki most. Hugo razabra rije 'dijamanti'.
No dobro, drue. Radi to ti drago. Vidimo se! I Hugo gurne do dna polugu stroja.
Buka motora i bijela pjena vijaka uas uvjere Benedicta.
Hugo! ekajte! ekajte, odmah dolazim! Otri do ljestva od konopa i pouri sa
silaenjem. Hugo povue polugu prema sebi i dovede ribaricu ravno pod ljestve. Vikne u
megafon: Skai! Benedict posluno skoi i padne na palubu ribarice svom teinom. Puka
mu izleti iz ruke i padne u more pa on nakratko ostane pogleda uprta u tom smjeru, a onda
ustane i epajui doe do zapovjedikog mosta. Ribarica je u meuvremenu ve krenula uz
vjetar i postrtala je pod valovima. im je Benedict stigao na zapovjedniki most, Hugo
isprana lica izobliena od bijesa nasrne na njega. to dovraga misli da si uinio, glupane?
Lagao si mi. to je bila ona eksplozija?
Eksplozija? Ne znam. Koja ekplozija? Hugo mu prilijepi pljusku koja ga bolno
pogodi posred lica. Dogovorili smo se da nee biti mrtvih, ali ti si nas sve uvalio, idiote
glupi!
Pred tim bijesom Benedict je ustuknuo u kut zapovjednikog mosta i sada je stajao
tamo, na pristojnoj udaljenosti, masirajui si obraz na kojemu se pojavila velika crvena
mrlja.

Izazvao si eksploziju na Kingfisheru, zar ne, gnusni kurvin sine? Isuse Boe, ne elim
ni pomisliti na to to si napravio Lanceu i djevojci.
Vani se nevrijeme oito pribliavalo vrhuncu svoga mahnitanja. Sada je ribarica bila
izloena i jakom pljusku, no to je ipak bio znak da e vjetar uskoro oslabiti. Hugo nesvjesno
ukljui brisae dok se i dalje divlje drao na Benedicta. Vidio sam te kako pokuava ubiti i
onog Talijana. Isuse Boe! Zato? Nije li bio na? I jesam li sada ja sljedei na tvojoj listi?
Benedict promrmlja: Imao je dijamante. Pokuao sam ga natjerati da mi ih preda.
Hugov izraz lica naglo se promijeni, na tren zaboravi na kormilo i okrene se prema
Benedictu. Zato? Pa zar dijamanti nisu kod vas? Ne elite mi valjda to rei? Sudei po
glasu, inilo se da je uvrijeen.
Pokuao sam. Nije htio.
Hugo pusti kormilo i poput pomahnitalog leoparda u jednom skoku preleti kabinom.
Zgrabi Benedicta za kragnu jakne i izdere mu se ravno u lice: Pustio si tamo dijamante?
Gura mi glavu u omu, a od toga nemam nita? Bio je razjaren i oi su mu doslovce
iskakale iz duplji. Upravo gledajui te oi Benedict napokon shvati kakva opasnost mu
prijeti. U kratkome vremenu proteklom od naputanja broda do dolaska na zapovjedniki
most ribarice bio je odluio da e Hugu rei kako su dijamanti ostali u Talijanovim rukama.
Sada je iznenada shvatio da unato zanovijetanja zbog Traceyne i Johnnyjeve smrti, unato
njegova traenja da ne bude mrtvih, taj Hugo nije nikada imao ni najmanju namjeru da
podijeli s njime milijun funta u dijamantima. Stoga, otkrije li sada da je drago kamenje tu, u
njegovu depu, bilo je jasno da mu ne preostaje ni najmanja mogunost da stigne iv u
Junu Ameriku. Prelazak e trajati tjednima, posadu ribarice platio je Hugo i ona mu je bila
vjerna, a on e ipak trebati spavati: sigurno e ga zaskoiti u snu. S druge strane, ni on nije
imao ni najmanju namjeru podijeliti taj milijun funta s Hugom Kramerom. Koprcajui se u
Nijemevom stisku, glas mu se preobrazi u prodorni jauk:
Pokuao sam. Sergio ih je imao. Nije ih htio dati. Zato sam ga upucao.
Hugo je zamahnuo rukom spremajui se da ga opet pljusne, ali se on munjevito
okrenuo postrance i udario ga koljenom u prepone. Nijemac urlajui odskoi i trenutak
potom pone skakutati po kabini drei ruke meu nogama i isputajui bolne jauke.
Benedict mu se obrati tihim glasom: Dobro, Krameru. Ovo je samo mala lekcija.
Lijepo se ponaajte i kad budemo s druge strane Atlantika, dobit ete svojih pedeset tisua
funta.
Pogledaju se ravno u oi. Hugo je bio zgren i blijed od bola, a Benedict se uspravio u
svoj svojoj visini i opet je bio arogantan. Pokaite potovanje, Krameru. Ja sam va
dobroinitelj, ne zaboravite to. Hugo ga je gledao otvorenih ustiju. U tren su zamijenili
uloge. Ispravi se i glasom uzrujanim od bola ponizno ree: ao mi je, ali izgubio sam
kontrolu. Bio je to prokleti...
Kapetane! Pazite! Prekinuo ih je crnoputi mornar, Hansie.
Hugo Kramer dovue se do kormila koje je bio napustio i pogleda vani u oluju. Wild
Goose propadao je niz strmi greben zelene vode, a Nijemac je ravno pred pramcem
razaznao jednu od onih velikih utih bova koje je Kingfisher bio usidrio i zatim se udaljio
od njih. Sidreno ue dralo ju je na mjestu unato valovima i u tom trenutku bilo je napeto
poput eline ipke. Virilo je iznad povrine vode koja je kapala s njega, a jaki trzaji bove
napinjali su ga popreno u odnosu na pramac ribarice.
Oh,Boe! Hugo okrene kormilo i pokrene motore ribarice punom snagom natrag, ali
budui da su padali dolje s vala koji ih je podigao, njihova brzina bila je van kontrole pa su
preli ravno preko ueta koje im je ostrugalo svu kobilicu. Kad je pak ue naletilo na

osovinu vijka i potom na sam vijak, zauo se metalni zveket i odmah potom prasak osovine
koja je pucala.
Motori ribarice divlje su tutnjali vrtei se u prazno. Hugo gurne do kraja polugu stroja i
tako ugasi motore. U kabini zvlada tiina. Ribarica se okrenula i bokom se izloila valovima
koji su se bijesno sruili na nju. Bez vijka, Wild Goose se od estokog malog pit bulla
preobrazio u obinu olupinu preputenu na milost i nemilost valovima, struji i mjuiavom
vjetru.
Hugo je polako okretao glavu niz vjetar sve dok mu se pogled nije zaustavio na
prijeteim obrisima Thundrbolta i Suicidea koji su se u tom trenutku pojavili kroz pljusak.
Zaepi ui! Dobro ih zaepi! Johnny gurne Tracey niz pregradu, to dalje od sale s
ciklonom. Tamo vani je dvadeset pet kila plastinog eksploziva. Eksplozija e biti
vulkanska. Vjerojatno je upotrijebio kratkogorue detonatore. etrnaest minuta. Neemo
morati dugo ekati. Namjesti je leima priljubljenim uz hladan elik i stane pred nju
pritiui je svojim tijelom kao titom. Gledajui se pravo u oi, stisnuvi zube i zaepivi
ui dlanovima, ostanu u tom poloaju u oekivanju ekplozije. Prolo je nekoliko minuta,
koje bi za Tracey bile due od cijelog njenog ivota i koje, da nije bilo tog vrstog tijela
koje ju je doslovce pokrivalo, zasigurno ne bi podnijela a da ne pone histerino urlati. Ali i
ovako, tijekom tih minuta koje su proticale polako kao gusta melasa, osjeala je kako joj
strah nekontrolirano obuzima nutrinu.
Iznenada, pogodi je zrani udar oduzimajui joj dah i osjeti na sebi siloviti pritisak
Johnnyjeva tijela. Eksplozija joj gromoglasno odjekne u uima, a prasak joj u lubanji
izazove zasljepljujue iskre i munje. Osjeti kako joj elik pregrade pritie lea. Zatim joj se
glava isprazni i, premda jo gluha od zvidanja u uima, s golemim olakanjem ustanovi da
je jo uvijek iva. Isprui ruku traei Johnnyja, ali ga ne nae. Obuzeta panikom, otvori
oi. Bio je u dnu sale s transportnom trakom i trao je prema zatvorenim vratima. Kad je
stigao do njih, pritisne lice na pijunku. Dim koji je jo ispunjavao kabinu bio je nalik
uskovitlanoj plavkastoj magli kroz koju se je jasno nazirao ruilaki uinak eksplozije.
Golemi ciklon bio je potpuno uniten, iupan sa svog mjesta i odbaen na suprotnu
pregradu. Johnnyju je bio dovoljan ovlani pogled da ga obuzme jeza. Cijev za dovod
ljunka bio je skroz prekinuta pod spojem s gornjom palubom. Visila je nekih est stopa sa
stropa, a snaga mlaza koji je prolazio njome vijala ju je i protresala kao da se ne radi o
elinoj, ve o obinoj gumenoj cijevi za zalijevanje vrta. Taj je mlaz bio nalik oblici, stupu
od tamno ute magme. Mjeavina ljunka, pijeska, blata s dna i morske vode pritiskala je
oplatu trupa muklo se i klokotavo mukajui. U samo nekoliko sekunda od eksplozije sala s
ciklonom ve je bila dopola ispunjena tom gustom blatnom smjesom koja se pretakala s
jedne na drugu stranu slijedei ritam valjanja broda. Podsjeala je na udovino jato riba
koje iz sekunde u sekundu postaje sve vee i sve tee.
Tracey dotri do Johnnyja koji joj stavi ruku na ramena. Gledajui i dalje u blindirano
staklo, osjeti kako je obuzima gr. U tom trenutku ukasto udovite prilijepi se na
pijunku potpuno mu zaklanjajui pogled. Johnny pod rukama osjeti kako se eline ploe
krive. Gotovo su se presavile, podrhtavale su kao da silom prosvjeduju protiv nepodnoljiva
pritiska. Prvo popusti jedan spoj i odmah tanki ledeni mlaz vode proiklja kroz malu
pukotinu i smoi Johnnyjevu maju.
Makni se natrag! Johnny odvue Tracey daleko od nabrekle i kripave pregrade.
Potre spotiui se u usku salu s transportnom trakom. Teko su se kretali jer se pod
njihovim nogama paluba postupno nagibala kako je brod poputao pod teinom koja mu je
rasla u utrobi. Vukui Tracey za sobom, Johnny stigne do suprotnih vrata, takoer

zatvorenih, i odmah odustane od pomisli da se baci na njih golih ruku, bez pomoi nekog
orua. Natjera se na razmiljanje pokuavajui predvidjeti slijed dogaaja koji e dovesti do
konanog unitenja Kingfishera... i svih onih koji su se nalazili na njemu.
Benedict je ostavio vrata sale s ciklonom otvorena i sada je gusta smjesa blata i vode
zasigurno istjecala na nie palube, slijedei put na kojemu je nailazila na najmanji otpor te
nalazei slabe toke i prodirui nezaustavljivo kroz njih. U sluaju da pregrada sale s
transportnom trakom izdri pritisak, ostatak trupa e se napuniti i oni e biti zarobljeni u
pipcima velikog ukastog udovita: mjehuri zraka zarobljen usred te smjese i povuen s
njom u bezdan kad se bude vratila dolje na dno odakle je dola. Koliko e te pregrade
izdrati? Odgovor je odmah stigao: kripa i trenje metala o metal i utavo ikljanje
nebrojenih brizaka. udovite je nalo slabu toku, otvorilo je pukotinu na pei suionika
koja je bila iznad sale s transportnom trakom. Potrgalo je tu krhku opnu, razlilo se u samu
pe i odatle se, popraeno oblakom pare, stalo prelijevati u salu s transportnom trakom. Sa
sobom je donosilo neizdrivi smrad kala s morskoga dna.
Kingfisher se opet zaljuljao, no ovoga puta drukije no obino, i blatna se, gotovo
stvrdnuta smjesa razlila tunelom, dosegavi ve visinu koljena. Odbaci ih na elina vrata
estinom koja je krila tijelo, a doticaj s njom bio je uasan i odvratan poput svakog doticaja
sa svim onim to je mrtvo i trulo. Kingfisher se ispravio pa se smjesa povukla, ali je udarila
u pregradu na drugom kraju sale i opet se stala razlijevati prema njima. Nahrupi na njih
pokrivajui ih do struka, a u sljedeem naletu pokua ih ak potopiti.
Tracey je sada vritala, njeni su ivci i miice bili na rubu da nepovratno popuste.
irom otvorenih ustiju i oiju od uasa, drala se grevito za Johnnyja i gledala je, do struka
uronjena u smrdljivu magmu, tu smjesu koja se spremala za naredni nasrtaj. Johnny je pak
teturao, traio je neto za to da se uhvati i usidri. Morali su ostati na nogama ako su htjeli
preivjeti sljedei val. Napipa kolo na vratima i uhvati se za nj, dok je drugom rukom drao
Tracey, privukavi je sebi svom snagom. Blato ponovo krene u napad, tiho, ubistveno.
Razlije im se preko glave, silovito ih odbacivi o pregradu. Zatim se opet povue i ostavi ih
tamo na koljenima, zahvaljujui Johnnyju koji se vrsto drao za kolo na vratima.
Tracey je povraala to odvratno uskuhalo blato koje ju je uinilo gluhom i slijepom
ispunivi joj oi i ui. Johnny je osjeao da gubi svijest, osjeao je da njen otpor poputa i da
joj ponestaje snage za ustajanje. Zatim mu se kolo pone okretati u rukama i vrata za koja se
grevito drao kao da su popustila. Zatetura unatrag, sada bez oslonca, ali ne isputajui
Tracey. Bilo mu je potrebno nekoliko trenutaka da prepozna veliki umirujui lik Sergia
Caporettija pred sobom i da osjeti ruku debelu poput borova trupca kako ga dri, no tada
nahrupi novi val blata i sve troje ih srui i ponese. Naposljetku, njegova estina i silovitost
oslabe jer se kroz otvorena vrata sale s transportnom trakom razlio po novom prostoru.
Johnny ustane oslanjajui se na pregradu. Ispustio je Tracey. Zasljepljen i oajan, potrai je
mrmljajui njeno ime. Nae je kako pluta licem nadolje. Zgrabi pramen blatnjave kose i
podigne joj lice, ali udovite ju je dralo za noge i, jo uvijek se nadimajui, izbaci ga iz
ravnotee.
Upomo, Sergio! Za ime Boga, Sergio.
I Sergio priskoi, podigne Tracey, uzme je u ruke kao da je dijete i probije se kroz
nemirnu smjesu do stepenica koje su vodile na gornju palubu. Blato jo jednom srui
Johnnyja, ali on opet izroni i ugleda Sergia kako se uspinje po stepenicama. Premda ga je ta
smjesa oslijepila, vidio je da su iroka Talijanova lea od ramena do struka iarana tucetom
rupa, kao da je bio izboden nekim ilom. I iz svake je rupe tekla krv koja se kao tamna tinta
irila po upijau jakne. Stigavi na vrh stepenica, Sergio se okrene i dalje drei Tracey u
rukama poput dobra diva. Gledao je Johnnyja koji se pod njim koprcao u ljepljivom blatu.

Hej, Lance. Odite iskljuiti taj svoj prokleti stroj. Potapa moj brod. Od sada u ja sam
upravljati njime, svojim vlastitim rukama, kako i spada. Bez pomoi tog jebenog stroja!
Johnny se osloni na pregradu i viui odgovori: Sergio, to je s Benedictom van der
Bylom? Gdje je?
Mislim da je otiao s Wild Gooseom... ali prije me kukaviki napucao. Sada odite
iskljuiti taj stroj, nije vrijeme za brbljanje.
I nestane odnosei sa sobom Tracey. Jo jedan val blata povue Johnnyja do dna
poplavljenog hodnika i udari njime o vrata kontrolne sale. Bio je pun bolnih modrica i dok
je pokuavao otvoriti vrata, blato ga je i dalje bacalo na sve strane. Na koncu, iskoristivi
povlaenje blatnog vala, uspije irom otvoriti vrata. Novi ukasti val koji je nahrupio do
visine ramena baci ga u odjeljak. Uhvati se na vrijeme za konzolu raunala i isprui ruku
prema tipkama glavnih funkcija.
USISAVANJE: ZAUSTAVLJENO.
MOTORI USISNIKA: ISKLJUENI.
BRODSKI MOTORI: RUNO UPRAVLJANJE.
SUSTAV NAVIGACIJE: RUNO UPRAVLJANJE.
SVI PROGRAMI: PONITENI.
Zagluna tutnjava presjeene cijevi usisnika koja je tijekom svih njihovih pokuaja
odjekivala cijelim brodom oslabila je kao da je nekom velikom vodopadu prekinut dotok
vode. Potom zavlada tiina, premda relativna jer je trup jo uvijek stenjao i kripao od
ubistvenog tovara koji je nosio i jer je blato pljuskalo o oplatu. Na rubu snaga i izmoren,
Johnny se vrsto drao za konzolu. Drhtao je od hladnoe i svaka miica tijela boljela ga je.
U jednom trenutku brod je oito promijenio smjer i kad se okrenuo ponudivi bok oluji,
njemu se uinilo da osjea pod nogama kako se propinje poput kita pogoenog harpunom.
Ustane uzbunjeno. Prolazak poplavljenim hodnicima do stepenica bio je muka za um i
tijelo jer se Kingfisher poeo ponaati udno i neprirodno. Kad je napokon doao do
zapovjednikog mosta, prizor koji je ugledao Johnnyju sledi duu kao to mu je blato sledilo
tijelo. Thunderbolt i Suicide bili su na manje od dvije stotine metara i oba su bila obavijena
vodenom koprenom koja se dizala nad pobjenjelim valovljem koje se lomilo o stijenje uz
zaglunu tutnjavu. Pomahnitali fijuk vjetra spajao se s muklim bubnjanjem povratnih valova
proizvodei simfoniju primjerenu paklenim koncertnim dvoranama, ali Sergio uspije
nadvladati tu avolsku glazbu svojom rikom: Lijevi motor ne vue!
Johnny se okrene prema njemu: bio je oslonjen na kormilo, a uz njegove je noge, kao
zaboravljena lutka, leala jeTracey.
Voda ga je ugasila.
Sergio je micao gore dolje polugu stroja, ali je ubrzo odustao od tih pokuaja i
pogledao u stranu. Uzavrele bijele hridi sada su bile jo blie, gotovo ih se moglo dotaknuti
ispruenom rukom. Brod se mahnito valjao noen vjetrom. Talijan okrene kormilo cijeli
krug ulijevo pokuavajui pramac okrenuti protiv valova i vjetra dok se brod valjao kako si
ni jedan brod ne moe dopustiti. Svako valjanje dovodilo ga je sve vie na rub prevrtanja,
tako da su stakla kabine bila na svega nekoliko centimetara od pjene zelenih valova.
Brod se nagibao kao da se vie ne namjerava ispraviti, ali se potom nevoljko i polako
ravnao pa opet nagibao, slijedei kretanje velike mase vode i blata u unutarnjosti trupa koja
je pritiui oplatu prikivala brod u tom poloaju na nekoliko sekunda koje su se doimale
kao vjenost. I onda sve ispoetka. Premda je Sergio drao kormilo pod punim krugom,
Kingfisher je ipak tvrdoglavo iao prema Thunderboltu i Suicideu. Vjetar ga nije isputao

kao to pas ne isputa kost iz ralja. S pola svoje pogonske snage i potopljenim palubama
brod se nije uspijevao osloboditi tog stiska. Johnny je u svemu tome bio tek nemoni
promatra tako prestravljen da nije mogao ak ni pruiti pomo Tracey, koja je jo uvijek
leala na podu. U njegovim je oima sve bilo nadnaravno jasno, od kapavih rupa na
Sergiovim leima do neumitnog i nezaustavljivog prelijevanja mora preko stijenja koje je
bilo tako prijetei blizu.
Ne odgovara na kormilo. Previe je bolestan. Talijan je sada govorio spokojnim
glasom koji je bio iznenaujue razgovijetan unato svom tom divljanju stihije. Pa dobro,
znai da emo onda krenuti u suprotnome smjeru. Ui emo u tjesnac.
Isprva Johnny nije shvatio, ali tada vidje. Kingfisherov pramac bio je usmjeren prema
uskom prolazu izmeu dva otoka. Prolaz ne iri od sto metara u svojoj najuoj toci, u
kojem su se strane morske struje sudarale i iji je sraz podizao vodene zidove visoke
pedeset stopa. Povrina mora tamo je bila pokrivena debelom pjenom koja se nadimala i
prtala kao da se i sam ocean bori da doe do daha pod tim nebom nalik debelom zagasito
utom pokrivau.
Ne! Johny je odmahivao glavom gledajui opasni prolaz. Neemo uspjeti, Sergio.
Neemo uspjeti.
Ali Talijan je ve bio napravio cijeli krug kormilom i, nevjerojatno, ovoga je puta brod
odgovorio. Potpomognut vjetrom polako se okrenuo gotovo dodirnuvi, tako mu se uinilo,
bijele hridi Thunderbolta i naposljetku krenuo prema prolazu.
Upravo tada Johnny ga ugleda. Sveta nebesa! Brod nam je ravno pred pramcem!
Visoki valovi naas ga sakriju, no odmah potom ponovo se pojavi jaui na grebenu vala.
Bila je to mala ribarica na ijem se kratkom jarbolu vijorila prljava krpa. S mukom se
koprcala u granitnim raljama Thunderbolta i Suicidea.
WildGoose! Sergio se prodere i isprui ruku prema lancu sirene za maglu iznad svoje
glave. Sada emo se zabaviti. Povue lanac i dugo zavijanje sirene odjekne izmeu stijena
koje su ih uklijetile s obje strane. Ubio si moje deke, ha? Pucao si mi u lea, ha? Sjebao
si me, ha? E sada u ja sjebati tebe, nepovratno! Sergio je svaki uzvik podvlaio jednim
zavijanjem sirene.
Boe nebeski, ne! Ne moete to uiniti! Johnny zgrabi za ramena krupnog Talijana,
koji ga otrese sa sebe i usmjeri brod pravo na ribaricu koja se bila isprijeila u prolazu. Na
vrijeme sam ih obavijestio. Sergio se jo jednom oglasi sirenom ije zavijanje odjekne
meu stijenama. A on mene nije obavijestio kad me je napucao, gad.
Na pramanoj palubi ribarice bila je skupina ljudi. Johnny je vidio da uurbano rade
oko velikog amca od crne gume, sputali su ga u more sa strane blie Kingfisheru, ali na
zavijanje sirene kao da su se ukipili. Zaprepateno su gledali visoki nesmiljeni zid koji samo
to se nije sruio na njih. U polumraku njihova su lica bila bijele mrlje.
Sergio! To je ubojstvo. Skrenite, prokletstvo! Jo imate vremena izbjei ih. Skrenite!
Johnny opet skoi prema kormilu i pokua ga zgrabiti. Sergio se okrene i pogodi Johnnyja
nadlanicom u slijepooicu, odbacujui ga napola omamljenog u pregradu. Uini mu se da
mu lubanja puca.
Tko zapovijeda ovim prokletim brodom?! Talijanu je navrla krv iz usta, taj je krik
vjerojatno izazvao neku unutarnju ozljedu. Kingfisherov pramac dizao se i sputao nad
ribaricom kao prijetea sjekira. Sada su bili toliko blizu da je Johnny prepoznao ljude na
palubi Wild Goosea, ali njegovu je panju privukao samo jedan od njih. Benedict van der
Byl vrsto se drao za ogradu objema rukama. Meka i tamna kosa vijorila mu je na vjetru.
Oi su bile dvije velike crne rupe na skroz bijelome licu, poput duplji na lubanji, dok su se
usne preobrazile u modri krug s kojeg se iitavala strava. Zatim u tili as ribarica nestane

pod velikim Kingfisherovim pramcem i odmah zatim snano odjekne prvo kripanje, a onda
pucanje oplate koja se raspala u komadie. Brod je ne usporavajui nastavio svojim putem
kroz stijenje tjesnaca.
Johnny je petljao oko krauna vrata u kutu kabine kad ih vjetar otvori. Izae na palubu
i teturajui stigne do ograde. Stajao je tamo na olujnom vjetru i gledao dolje olupinu koja je
u tom trenutku prolazila du Kingfisherova boka da bi napokon nestala za krmom. lanove
posade more je bacalo meu ostacima ribarice, a vrtlog Kingfisherova vijka gurao ih je
prema hridinama Suicidea. Tada val ponese jednog od tih ljudi ravno na hridine, podigne ga
visoko i odmah se potom povue ostavljajui isprueno tijelo na glatkoj kosini od bijeloga
granita. ovjek je jo uvijek bio iv, Johnny je vidio kako se rukama hvata za stijenu ne bi li
se uzverao vie gore, van domaaja valova.
Bio je to Hugo Kramer. Unato vodene zavjese, bilo je nemogue ne prepoznati tu
glavu i gotovo bijelu kosu, to ilavo tijelo. Sljedei val dostigne ga i povue na spoljanju
hrid, upajui mu nokte s prstiju koji su poput kuka bili zariveni u stijenu za koju se
grevito pokuavao drati. More ga je povuklo dolje i bacilo u pliinu ispod hridi, a onda ga
je naredni val opet podignuo i bacio na gornju stijenu. Uslijed udarca jedna se noga slomila
u visini koljena i slomljeni dio poput vodenike lopatice pljesne po vodi koja je svuda
naokolo kljuala. Hugo je opet ostao na suhome, ali ovoga se puta nije pomaknuo. Leao je
tamo, ispruen na stijeni rairenih ruku, dok mu je slomljena noga u visini koljena bila skroz
neprirodno savijena prema vani.
Zatim se usred tih monih valova podigne zid zelene vode koji nadvisi sve. Sporo se
podigao i kad je dosegao vrhunac, gotovo je zastao u svoj svojoj veliajnosti nad granitnom
stijenom da bi se potom sruio na izmrcvareno Nijemevo tijelo proizvevi tutanj koji kao
da je uzdrmao i zatresao i samu stijenu. Kad se ta divovska masa vode povukla, stijena je
bila potpuno prazna. Hugo je nestao. Taj isti val koji je dokrajio albina nahrupio je sada u
tjesnac izmeu dvaju otoia i, suprotno onome to je uinio Hugu, prema Kingfisheru se
odnosio majinski njeno, podigao ga je i odnio na otvoreno more, daleko od tih podmuklih
i okrutnih stijena. Okrenuvi se da bi pogledao iza sebe u tjesnac izmeu otoia, posljednje
to je Johnny vidio od Wild Goosea bio je crni gumenjak koji je pomahnitalo more silovito
bacalo tamo amo u tom velikom i nesmiljenom vrtloenju podno hridi.
Sada vie nikome nee trebati. Izgovorivi to naglas, pogledom je potraio
moebitne preivjele, ali nije vidio nikoga. Svi su skonali zdrobljeni u raljama Tunderbolta
i Suicidea, a zatim ih je ledeno i zeleno more progutalo. Okrene se i popne na zapovjedniki
most. Podigne Tracey i odnese je u zapovjednikovu kabinu.
Stavljajui je u krevet, apne: Zadovoljan sam. Zadovoljan to to nisi vidjela, duo.
U pono vjetar je jo uvijek bijesno tukao u brod, zavijajui i ibajui obilatim trcajima
stakla zapovjednikog mosta. etrdeset minuta kasnije okrenuo je za sto osamdeset
stupnjeva i preobrazio se u lagani povjetarac s jugoistoka. Crno nebo otvorilo se kao zastor i
pojavio se puni mjesec, tako sjajan da su zvijezde poblijedile. Premda su se crni valovi jo
uvijek valjali u zbijenim redovima sa sjevera, lagani povjetarac poeo ih je smirivati i
slabiti.
Sergio, sada se morate odmoriti. Ja u preuzeti kormilo. Pustite da se Tracey pobrine
za vaa lea. Talijan uzvrati prezirnim glasom: Vi ete preuzeti kormilo? Vi? Tako dakle,
ja spasim brod, a vi ga potopite? Jebeno ne!
Posluajte, Sergio. Ne znamo koliko je teka vaa rana. Na ovaj ete se nain ubiti.
Cijelu no, sve te duge sate tijekom kojih je Talijan tvrdoglavo ostao za kormilom kako bi
doveo izmueni brod do zaljeva Cartridge, nastavili su se prepirati, stalno o istome. Sergio
je u meuvremenu drao brod na puini kako bi izbjegao otoie uz obalu pa je na prve

znake zore kopno bilo tek niska crta na obzoru, a planine u zaleu tek daleke plave mrlje.
Proao je jo sat vremena prije no to je Johnny uspio uspostaviti vezu s vrlo uzbuenim
radiotelegrafistom u zaljevu Cartridge.
Od juer pokuavamo stupiti u vezu s vama.
Imao sam posla. Unato isrpljenosti, on se prvi nasmije na te rijei. Sada sluajte.
Vraamo se u zaljev Cartridge. Bit emo tamo za nekoliko sati. Hou da zrakoplovom iz
Capetowna dovedete doktora Robina Sutherlanda. Pored toga, hou da bude prisutna
policija. Hou nekoga iz slube sigurnosti Van Der Byl Diamondsa i iz Odjela za umorstva.
Jeste li razumjeli?
Policija je ve ovdje. Trae Benedicta van der Byla. Nali su njegov automobil ovdje.
Imaju nalog za uhienje. Glas radiotelegrafista prekine se i Johnny zauje u pozadini
amor drugih glasova, a zatim:
Lance, jeste li jo uvijek na vezi? Spremite se za razgovor s inspektorom Standerom
iz C.I.D...
Johnny ga grubo prekine: Negativno! Neu razgovarati ni s kim. Inspektor moe
priekati dok ne stignemo u zaljev Cartridge. Obavijestite bolje doktora Sutherlanda. Imam
teko ranjenog ovjeka na brodu.
Iskljui aparat i laganim se korakom vrati na zapovjedniki most. Boljele su ga sve
miice i ivci u tijelu i bio je na izmaku snaga, ali nastavi razgovor sa Sergiom tamo gdje su
ga bili prekinuli. Sada me posluajte, Sergio. Morate malo prilei. Vi ete nas dovesti u
luku, ne brinite, ali sada se morate odmoriti barem jedno sat vremena. No Sergio nije
isputao kormilo, dopustio je samo da ga skinu do pojasa kako bi mu Tracey pogledala lea.
U toj velikoj bijeloj i miiavoj masi bilo je mnogo malih rupica uokvirenih modricama iz
kojih se irio neki slatkasti miris. Na nekima je bila krasta, dok je iz drugih jo tekla bijela
ili ruiasta tekuina. Tracey i Johnny pogledaju se, zatim Tracey uze kutiju prve pomoi i
dade se na posao.
Kako izgledaju, Johnny? Sergiov bezbrian glas bio je u oitoj suprotnosti s licem,
nadutim poput tijesta i proaranim jezovitim tonovima, od modrog do zelenkastog. Johnny
pokua biti isto tako neusiljen: Ovisi o tome kakvo vam je meso drae, krvavo ili bolje
peeno. Sergio se pone smijati, ali ga prekine bolna grimasa. Johnny mu stavi cigaru u
usta i prinese mu zapaljenu ibicu.
Dok je on palio cigaru otpuhujui dim, Johnny ga neobavezno upita: to vas je navelo
da se predomislite, Sergio? Talijan podigne oi s plamena i iza dimne zavjese pojavi se
izraz krivice. Johnny je smireno ustrajao: Bili ste nas se rijeili. Moda ste se mogli izvui.
to vas je navelo da doete sebi?
ujte, Johnny. Ja sam u svome ivotu napravio mnogo svinjarija, ali nikada nikoga
nisam ubio. Nikada. On je rekao, bez mrtvih. Dobro, pristajem. Onda ujem eksploziju i
znam da ste vas dvoje zatvoreni dolje u sali s transportnom trakom, pa si kaem: dovraga,
sada vie ne pristajem. Ali stvari se otmu kontroli i zavrim pun same. Nakratko uute.
Tracey je bila zauzeta zatvaranjem rana flasterima. Onda Johnny prekine utnju: Bio je
tamo jedan veliki dijamant, Sergio? Jedan veliki plavi dijamant?
Talijan uzdahne: Da. Takvog vie nikada neu vidjeti u svome ivotu.
Imao ga je Benedict?
Da, on ga je imao.
Imao ga je sa sobom? Na sebi?
U depu. Stavio ga je u dep jakne.

Tracey napravi korak nazad, pogleda Johnnyja i tiho ree zabrinuto odmahujui
glavom: To je sve to zasad moemo napraviti. Zabrinuto odmahne glavom. to ga prije
povjerimo doktoru, bit e bolje za njega.
Malo prije podneva Sergio uvede Kingfishera u kanal zaljeva Cartridge, upravljajui
brodom punim blata vjetinom velikog pomorca, ali kad su stigli do prvog zavoja kanala,
omlitavi i stropota se na pod, pa mu kormilo izmakne iz ruku. Prije no to je Johnny stigao
dohvatiti kormilo, brod se ve zanio, ali tako se sporo kretao da kad je udario u pjeani
sprud i popeo se na njega, osjetilo se tek blago podrhtavanje, nakon ega se brod nagnuo
nekoliko stupnjeva. Johnny gurne polugu stroja na stop.
Pomogni mi, Tracey. Nagne se nad Sergia i uhvati ga ispod pazuha. Tracey ga uhvati
za glenjeve. Nosei ga i vukui, uspiju ga prebaciti u njegovu kabinu i polei na krevet.
Talijan je mrmljao: Hej, Johnny. ao mi je Johnny. Ovo je prvi put da sam nasukao
brod, prvi put! Glupan! Skoro smo stigli i... evo! ao mi je, Johnny.
Motorni amac odvoji se od mola i zaplovi kanalom u smjeru pjeanog spruda na koji
se Kingfisher nasukao. Bio je pun ljudi i vanbrodski motor svojom je bukom natjerao je u
let jato morskih ptica koje su se, snano lepeui krilima, razbjeale. Kad je motorni amac
bio dovoljno blizu, Johnny prepozna Mikea Shapira i, pored njega, Robina Sutherlanda. Ali
u amcu su bila i dva policajca u odori te jedan u odijelu, koji ustane im su stigli na
domaaj glasa.
Stavi ruke na usta: Ja sam policijski dunosnik. Imam nalog za uhienje Benedicta
van der Byla. Mike Shapiro povue ga za rukav i neto mu tiho ree. Policajac je oklijevao,
pogledao je u Johnnyja, kimnuo glavom i opet sjeo. Robine, odmah se penji na brod. Kad
se Robin Sutherland popeo na palubu, Johnny ga odvue prema stepenicama
zapovjednikog mosta. Mike Shapiro potri za njim. Johnny, moram porazgovarati s
tobom.
Kasnije.
Ne, sada. Odmah. Mike Shapiro obrati se Tracy. Hoete li se vi pobrinuti za
doktora, molim vas, moram porazgovarati s Johnnyjem prije policije. Kad su ostali sami, s
policajcima koji su se drali na diskretnoj udaljenosti, ponudi mu cigaretu. Johnny imam
uasnu vijest i moram ti je osobno prenijeti.
Da? Johnny je oigledno prikupljao snagu.
Radi se o Ruby.
Johnny je dao svoju izjavu policijskom inspektoru u kabini za goste. Trebalo mu je dva
sata da ispria cijelu priu, a u meuvremenu policajci u odori pronali su posadu zatvorenu
u skladitu boja u potpalublju. Bili su napola ugueni isparavanjima, ali su rekli da su
svejedno spremni dati svoje izjave. Inspektor je naredio da priekaju u pokrajnjoj kabini dok
on ne zavri ispitivati Johnnyja.
Jo dva pitanja. Je li po vama sudar dvaju brodova bio sluajan ili hotimian?
Johnny ga pogleda u elino sive oi i po prvi puta u ivotu slae: Bio je neizbjean.
Inspektor kimne glavom i zapie neto u svoj notes. Posljednje. Glede preivjelih s
ribarice, kolike su mogunosti da su se spasili?
Po onoj oluji nikakve. Niti je Kingfisher imao ikakvu mogunost da ih pokua spasiti,
uzme li se u obzir stanje broda i snaga valova u tom uskom tjesnacu.
Inspektor kimne glavom. Shvaam. Hvala, gospodine Lance. To je sve za sada.
Napustivi kabinu, Johnny se odmah popne na gornju palubu. Tracey i Robin Sutherland

bili su jo u poslu oko Sergia, ali Robin se okrene i odmah doe do njega, koji je stajao na
pragu. Kako mu je Robine?
Pazei da govori tiho, Robin mu odgovori: Nema nikakve mogunosti da se izvue.
Jedno je pluno krilo popustilo i sve me navodi na pomisao da ima probuen stomak i
crijeva. Sumnjam na teki peritonitis. Ako ga pomaknemo, postoji opasnost od unutarnjeg
krvarenja.
Je li pri svijesti? Robin odmahne glavom. Gubi se. Sam Bog zna kako je uspio
izdrati tako dugo.
Johnny se priblii krevetu i stavi ruku na Traceyno rame. Ona se privije uz njega.
Stajali su pored kreveta gledajui Sergia. Oi su mu bile zatvorene, a lice pokriveno crnom
bradom. Disanje je bilo nalik hropcu koji je odjekivao u tiini kabine, vruica mu je
zaarila obraze.
Johnny tiho uzvikne: Stara junaino i prevarantu!
Sergiovi kapci trepnu i otvore se. Johnny se odmah sagne nad njega. Sergio... vaa
posada... vai su deki ivi i zdravi. Talijan se nasmije. Zatvori velike crne oi, zatim ih
opet otvori i s mukom promuca: Johnny, hoete li mi dati posao kad izaem iz zatvora?
Nee vas strpati u zatvor, pokvarili biste okolinu.
Pokua se nasmijati, ali uspije ispustiti tek prigueni jauk. Zatim se pridigne na lakat,
irom otvori oi i usta pokuavajui doi do daha. Zakalja jednom, hrapavo i bolno, i s
usana mu potee brizak krvi pune tamnih ugruaka. Pade na jastuk i umre prije no to je
Robin dotrao.
Tracey je spavala u sobi do njegove. Robin joj je dao dovoljno sedativa da odspava
dvanaest sati bez prekida. On je pak u drugoj sobi za goste boravine zgrade u Cartridgeu
leao gol u uskom krevetu i kad je upalio svjetiljku na nonom ormariu njegov je sat
pokazivao 2 i 46. Pogleda si tijelo. Modrice na grudima i bokovima, dijelovi tijela kojima je
pod naletima blata udarao o pregrade bili su crni. Pokajao se to nije prihvatio sredstvo za
spavanje koje mu je Robin ponudio jer mu izmueno tijelo i ispremetani um nisu dali
sklopiti oka cijelu no. Osjeao je da mu je um zatoen u neprestanoj mori, u kojoj su ga
proganjale dvije smrti za koje je Benedict van der Byl morao odgovarati tamo dolje u paklu,
gdje je sigurno zavrio: Ruby i Sergio. Ruby i Sergio.
Njega je vidio kako umire, njenu je smrt mogao zamisliti u svim njenim jezivim
potankostima. Sjedne nasred kreveta i pripali cigaretu, pokuavajui odagnati tjeskobne
slike kojima ga je izmueni um obasipao. Pokua se usredotoiti na ono to je bilo potrebno
uiniti da bi se popravila teta prouzroena tih posljednjih zlohudih dana.
Te je veeri telefonom bio razgovarao s Larsenom, koji mu je obeao potpunu
financijsku podrku sve dok Kingfisher ne bude popravljen i dok ne stignu do dijamanata u
sali s transportnom trakom, te financijsku podrku za sve druge popravke nune da se ureaj
za usisavanje osposobi za nastavak rada na bogatim nalazitima kod Thunderbolta i
Suicidea. Skupina specijaliziranih radnika trebala je zrakoplovom stii ve sutradan kako bi
poeli radovi na brodu. Zatim je telegrafirao u IBM i zatraio da mu poalju strunjaka kako
bi provjerili nije li moda voda izazvala kvar na raunalnom sustavu. Po njegovim
procjenama est je tjedana bilo dovoljno vremena da se Kingfisher dovede u stanje da moe
opet isploviti. Nakon toga, u probueni mu se um vrati Ruby, njen pogreb: trebao se odrati
u utorak sljedeeg tjedna. Nemirno se vrtio po krevetu pokuavajui obraniti um od nasrtaja
tih misli koje su uzimale maha i gomilale mu se u umu poput neprijateljske vojske.
Ruby, Benedict, Sergio, Veliki Plavi. Opet sjedne nasred kreveta, ugasi cigaretu i
isprui ruku da utrne svjetiljku. Ali naglo stane u pola kretnje jer mu se jedna misao sve

snanije i snanije nametala, nadvladavajui sve ostale. Zauje Sergiov glas, reenicu koja
mu se urezala u sjeanje: Nikada vie u ivotu neu vidjeti takvog.
Tada mu ta misao, ledena poput srha, prostruji cijelom kimom diui mu kosu na
glavi i jeei mu dlake na rukama. U depu. Stavio ga je u dep jakne.
Iskoi iz kreveta i isprui ruku prema odjei. Dok je zakopavao koulju, osjeti pod
prstima poludjele otkucaje srca. Navue hlae i maju, zavee cipele, zgrabi u prolazu
konu jaknu s vjealice i istri vani. Jo je oblaio jaknu kad ue u malu radio postaju u
kojoj nije bilo nikoga i upali svjetlo. Ode odmah do karte prostrte na stolu i nagne se nad
nju. Nae ime na karti i proita naglas: Red Gods!
Sjeverno od zaljeva Cartridge obala se nekih pedesetak kilometara pruala ravno, bez
izraenije razvedenosti, a onda je njenu crtu naglo prekidao rt od crvenog stijenja koji je
strio u more kao optuujui prst. On ga je dobro poznavao. Njegov je posao bio upravo
pronalaenje i ispitivanje takvih prirodnih prepreka strujama usmjerenim prema obali. Na
takvim mjestima dijamanti i sve drugo to more nosi bivaju izbaeni na obalu. Dobro se
sjeao tih crvenih stijena izlokanih vjetrom i morem, koji su oblikovali groteskne prirodne
kipove, kipove bogova po kojima je zapravo to mjesto i dobilo ime. Ali sjeao se nadasve
onoga to je ocean donosio podno njih. Svakovrsni otpad, komade drva, daske natopljene
vodom, prazne boce, plastine posude, komade najlonskih mrea s plutima, sve ono to
padne ili je baeno s broda. Sve je to struja donosila i odlagala na tom rtu. Pusti da mu prst
klizne po karti i zaustavi ga na crnim tokama Thunderbolta i Suicidea.
Proita kratke biljeke iznad malih strelica koje su od dva otoia ile u pravcu
izboenog obrisa Red Godsa.
STRUJA: SMJER JUG - JUGOISTOK. VOROVA 5.
Nedaleko od stola na kojemu je bila prostrta karta bila je reetka s kljuevima skladita
i spremita, svaki sa svojom etiketom i brojem. Uzme kljueve garae i Land Rovera.
Mjesec je bio pun i visoko na nebu. No je bila mirna i bez traga vjetra. Otvori dvostruka
vrata garae i upali poziciona svjetla Land Rovera. Provjeri: rezervoar je bio pun, kanistri
od pet galona bili su na svom mjestu i puni, spremnik s pitkom vodom bio je takoer pun i
na svome mjestu. Odvrne ep i umoi prst. Slatka i pitka. Podigne sjedite suvozaa i
pregleda odjeljak pod njim: dizalica i engleski klju, kutija prve pomoi, elektrina
svjetiljka, signalizacijske rakete, ue za vuu, kutija s alatom, ranac, no i kompas, sve je
bilo tu. Land Rover je bio opremljen da se suoi sa svim izvanrednim okolnostima
putovanja pustinjom. Sjedne za upravlja i upali motor. Proe pokraj skladita i boravine
zgrade vozei polagano kako ne bi probudio one koji spavaju, ali im je stigao do lagune,
upali svjetla i pritisne gas do daske. Presjee preko pjeanih dina do ulaza u zaljev, a tada
krene du plae prema sjeveru.
Farovi su bacali guste snopove svjetlosti u maglu koja se dizala s mora i budili su
morske ptice koje su lepeui krilima preplaeno uzlijetale bjeei pred ushuktalim Land
Roverom. Bila je oseka i tvrdi i svijetli pojas morske mijene bio je gladak poput asfalta.
Vozio je brzo, drobei kotaima bijele rakove zaslijepljene farovima. Ubrzo se poelo daniti
i na crvenome nebu pojave se obrisi dina. U jednom trenutku naleti na jednu smeu hijenu,
koja je istila taj pusti dio obale, i ona se u paninom strahu pogrbi i dade trkom u bijeg,
potraivi utoite meu dinama. Unato svoj urbi, on osjeti drhtaj gaenja spram tog
mrskog stvorenja. Hladan i vlaan dah vjetra u lice osvjei ga. Ublaavao mu je peckanje u
oima i bubnjanje u sljepooicama pojaano nesanicom. Zatim sunce prasne na obzoru i
osvijetli Red Gods.
Tamo dolje, osam kilometara daleko, rt se kupao u zlatno crvenim odsjajima zore, dok
su njegovi poluljudski obrisi koji su se nadvili nad more inili prizor jo udnovatijim. Dok

je vozio prema rtu, stijene su oivjele u igri svjetlosti i sjena i u jednom mu se trenutku
priini da vidi golemog, nekoliko stotina metara visokog Neptuna: uranjao je u more sve
dok mu voda nije smoila valovitu crvenu bradu. Njemu uz bok stajao je udovini grbavac
s glavom hijene. Vestalske djevice u dugim plastovima od crvenog stijenja pratile su te
udne i vrhunaravne spodobe. Nestvaran i uzbudljiv prizor. Obuzda svoju matu i obrati
panju na plau podno stjenovitih strmeni. Ugleda neto od ega ga prou marci. Pritisne
na papuicu gasa i poleti vlanim pijeskom prema velikom bijelom oblaku ptica koje su
letjele uokrug, dok su neke ve sletjele, gegajui se i skakutajui oko neega to je lealo na
alu. Dok je vozio prema tamo, jedan galeb preleti nisko nad njim: iz kljuna mu je visilo
neto kapavo, crvenkasto i ptica je, ne gubei vremena, istovremeno letjela i jela.
Prodrljivo je gutala, a volja joj je bila napeta i nabrekla od hrane.
Kad se Land Rover pribliio, ptice se razbjee promuklo klikui. Nasred jednog
pjeanog dijela obale, koji je bio iaran tragovima njihovoga uzbuenog skakutanja,
perima otpalim u uskomeanom naguravanju i obilatim izmetom, lealo je ljudsko tijelo.
Zakoi i iskoi iz auta. Pogleda le, ali se odmah okrene leima prema njemu i nasloni se na
Land Rover. Uzavrela kiselina digne mu se iz stomaka u napadaju munine, ali nekako se
uspije savladati. Izuzmu li se ostaci onoga to je nekada bila odjea i gumene izme
navuene na jednu nogu, tijelo je bilo golo. Ptice su iskljucale sve dijelove izloena mesa
osim koe na lubanji. Lice je bilo neprepoznatljivo: nos je nestao, one duplje bile su prazne
crne rupe i nije vie bilo usana da pokriju iskeene zube. Na tom unitenom licu bezbojna
albino kosa izgledala je kao perika stavljena na nj iz mrske ale liene dobra ukusa.
Hugo Kramer doao je na kraj dugog puta od Thunderbolta i Suicidea do Red Godsa.
Ispod sjedita suvozaa uze nepromoivo platno i, odvrativi pogled, paljivo omota truplo,
vrsto ga zavee komadom ueta za vuu i s naporom ga odvue vie gore na obalu, iznad
pojasa plime. Debelo platno trebalo je drati podalje ptice, ali da bi bio sigurniji, skupi
komade drveta koje je more pobacalo du plimne crte i naslae ih na truplo. Neke daske bile
su oito nedavno smrskane i na njima je boja bila nedirnuta i prepoznatljiva. Vjerojatno su s
Wild Goosea, pomisli.
Vrati se do Land Rovera i uputi prema Red Godsu, koji je bio udaljen nepunu milju.
Sunce je ve bilo visoko i vruina ga je tjerala u ludilo. Skine konu jaknu u vonji, ne
prestajui pritom motriti plau pred sobom. Traio je drugo jato galebova, no ugleda neki
veliki crni predmet nasukan na obali od crvenog stijenja u jednoj uvalici. Shvati to je to tek
kad je bio na pedesetak koraka udaljenosti. U tom trenutku osjeti snaan gr u stomaku i
odmah potom neobuzdano i iznenaeno zadrhta. Bio je to crni gumeni amac i bio je
izvuen na suho, na plau povie plimnog pojasa. Izlazei iz Land Rovera osjeti da mu noge
klecaju kao da je netom zavrio uspon na planmu dok mu je stezanje koje je osjeao u
grudima gotovo presjeklo dah. Priblii se oprezno gumenjaku i tragovi u pijesku otkriju mu
mnoge stvari. Ugledao je trag koji je gumenjak bio ostavio na mekom pijesku kad je
izvuen na suho i dva niza stopa. Jedne bosih nogu, nogu koje su morale biti velike, s
nadsvoenim stopalom i podvuenim prstima, otisak stopala ovjeka koji je obino hodao
bos. Mora da ih je ostavio jedan od lanova posade Wild Goosea, zakljui i prestane se
baviti njima. Obrati, meutim, panju na drugi niz tragova.
Tragovi obuene noge, dugih i uskih potplata od mekane koe. Tragovi su bili
izraeniji na vrhu i peti, to je navodilo na pomisao da se radi o novim, neistroenim
cipelama, dok su udaljenost meu njima i njihova dubina navodile na pomisao da se radi o
visokom ovjeku duga koraka i snane grae. Lagano iznenaen, primijeti da mu sada drhte
i ruke. I usne. Kao da ima vruicu, da je potresen, oamuen i oslabljen. Te je tragove
ostavio Benedict van der Byl! Bio je vie no siguran u to. Benedict je dakle preivio bijes

Thunderbolta i Suicidea. Stisne ake, snano ih stisne i izboi donju eljust zateui usne.
Osjeti kako ga opet obuzima estoki val mrnje.
Prosikta: Boe, zahvaljujem ti. Doista ti zahvaljujem. Sada ga mogu ubiti svojim
rukama.
Svuda uokolo gumenjaka pijesak je bio ispremetan od struganja nogama. Tamo u
blizini bio je veliki komad drva kojije oito bio uporabljen za obijanje i otvaranje kanistera s
pitkom vodom i kutije s hranom u priuvi na amcu. Kutija je bila ispranjena i baena.
Oito su stavili u depove konzerve iz priuve, dok je kanister nestao. Dva niza tragova
vodila su prema dinama. Trkom krene za njima i stigavi do prve dine metene vjetrom,
odmah ih izgubi. Ne klone duhom. Dine su se pruale samo kilometar u zalee, nakon ega
su u unutranjosti preputale mjesto ravnom i slanom tlu.
Otri do Land Rovera. Sad je opet nadzirao vlastite emocije. Mrnja se svela na
podnoljiv vor u elucu i na tren pomisli da e radiom u Land Roveru pozvati zaljev
Cartridge. Inspektor Stander imao je na raspolaganju policijski helikopter parkiran na
sletnoj stazi iza spremita, u tridesetak minuta stigao bi do tamo i u roku od sata nali bi i
ulovili Benedicta van der Byla. Ali odmah odagna tu misao. Benedict se slubeno utopio i
bio je mrtav, nitko ga nee traiti u pustom prostranstvu Namiba. ovjek koji je bio s njime
mogao je moda predstavljati problem, ali svakako e se dati podmititi ili preplaiti
prijetnjama. Nikakva se prepreka ne smije isprijeiti njegovoj osveti, apsolutno nikakva. U
odjeljku pod sjeditem Land Rovera potrai no. Ode do gumenjaka i zabije dvanaestak
puta sjeivo u debelu gumu. Zrak zafijuka kroz rezove i gumenjak se polako pone prazniti.
Utovari ga u stranji dio dipa: zakopat e ga negdje u pustinji. Ne smije ostati traga od
Benedictova iskrcavanja.
Pokrene motor, ubaci u integralnu vuu i krene stazom do dina. Vozio je kroz pjeana
zavalja i po vrhovima dina. Sputajui se niz padinu posljednje dine, osjeti svu teinu
nijema i nepregledna prostranstva koje ga je okruivalo. Hladna Benguelska struja nije
dopirala do tamo svojim umjerenim utjecajem iako je bio samo milju od mora. Vruina je
bila uasna. utio je znoj kako mu tee iz pora i odmah se sui na tom smrtonosnom suhom
zraku. Vozio je usporedo s pravcem pruanja dina. Napokon uspori sve dok se ne pone
kretati brzinom ljudskog hoda, naginjui se van iz automobila kako bi promotrio tlo.
Svijetle toke liskuna u pijesku zasipale su mu lice vruinom suneva odsjaja. Opet se vrati
na stazu u toci u kojoj se spustio s dina i nastavi je slijediti uputivi se pravo prema
dalekom lancu planina koje su ve nestajale u plavoj izmaglici jare koja se podigla oko
podneva. Na dijelovima na kojima su se du staze na neravnom i kamenitom terenu
izmjenjivali jarci i vulkansko stijenje automobil je nekontrolirano poskakivao. U dva je
navrata morao izai iz automobila kako bi na tom tekom terenu pronaao stazu, ali kad se
napokon naao u jednom pjeanom zavalju pokrivenom korom od soli, uspije u est minuta
prei vie od est kilometara. Napokon ih nae.
Utisnuti kao zrna krunice u svjetlucavu slanu koru, jasni tragovi stopa u pijesku. Preko
slane pustoline gubili su se u spletu crnih stijena isprekidanih rupagama, nad kojima su se
kao straari nadvijali visoki bezoblini monoliti. U jednoj od tih rupaga nae Hansiea,
malog i starog crnoputog kormilara s Wilde Goosea. Lubanja mu je bila smrskana kamenom
koji je krvav leao tamo pored njega. Krv je bila zgruana i svjetlucala je na suncu dok je
jadnik ugaslim i isuenim oima piljio u nesmiljeno nebo. Na licu mu je bio izraz blagog
iznenaenja. Povijest te nove tragedije bila je ispisana na pjeanom dnu rupage. Zbrkani
tragovi pokazivali su da su se dvojica posvadila. On je uspio shvatiti, proitati da se Hansie
vjerojatno odluio vratiti nazad prema obali. Vjerojatno je shvatio da je cesta s onu stranu
planina, stotinjak kilometara daleko, i odluio je odustati od tog sumanutog pokuaja te

pokuati du obale stii do zaljeva Cartridge. Svaa je vjerojatno prestala kad je okrenuo
lea Benedictu kako bi krenuo nazad. To su govorili tragovi u pijesku na mjestu na kojemu
je ubojica podigao kamen prije nego li je krenuo za njim. Gledajui tu muki smrskanu
glavu, Johnny je shvatio da slijedi bezumnika. Benedict van der Byl bio je lud. Nije vie bio
ovjek, ve pobjenjela i bezumna zvijer. Ubit u ga.
Obeao je to glavi starca pokrivenoj bijelim vlasima uz svoje noge. Krene dalje, bez
imalo oklijevanja. Ako stigne Benedicta i ubije ga, nijedan sud na svijetu nee staviti u
sumnju da se radilo o opravdanoj nunoj samoobrani. Benedict se stavio van svih ljudskih
zakona. Ode po ispuhani gumenjak i razvue ga preko Hansiea. Privrsti krajeve tog crnog
gumenog sudarija kamenjem. Zatim poskakujui nastavi dalje, krenuvi u susret onoj
treperavoj i svjetlucavoj jari nalik zidu s novim duevnim stanjem: bio je edan osvete i pun
nade. Shvaao je da ga je neljudska krvolonost ovjeka kojega je gonio iskvarila,
preobrazila i njega u zvijer. Ali htio je da Benedict van der Byl bude isplaen istim novcem.
Oko za oko, zub za zub.
Milju dalje nae kanister za vodu. Bio je odbaen sa estinom i otklizio je daleko po
pijesku, a voda koja je bila istekla iz otepljenog otvora ostavila je na ednome tlu sada ve
osuen trag. Gledao ga s nevjericom. Niti luak se ne bi osudio na tako uasan kraj. Uzme
odbaeni kanister od pet galona, protrese ga i osjeti pljuskanje preostale vode. Bilo je
otprilike jo pinta ili neto vie. Bio je osupnut i unato svemu obuzet nekim neodreenim
osjeajem samilosti.
Boe! Nee jo dugo izdrati. Stavi kanister na usne i otpije gutljaj. Odmah mu se
zgadi i ispljune, ispusti kanister i obrie si usne nadlanicom. Slana voda! Otri do Land
Rovera i ispere usta slatkom vodom. Tko zna kako se moglo dogoditi takvo to? Vjerojatno
na Wild Gooseu godinama nisu provjerili niti obnavljali priuve na gumenjaku. Od te toke
nadalje Benedict je vjerojatno shvatio da je gotov. Bilo je lako proitati njegov oaj u
zbrkanim tragovima koje je ostavljao za sobom.
Poeo je trati, vjerojatno nagnan panikom. Petsto metara dalje skotrljao se u dno
jedne rupage i ostao je tamo ispruen neko vrijeme, prije no to je ustao i uspeo se
strminom. Zatim je izgubio orijentaciju. Staza je inila dugi zavoj prema sjeveru
nastavljajui potom tei pravo. Opisivala je gotovo puni krug i u toci u kojoj je presijecala
poetni pravac Benedict je sjeo. Tragovi stranjice bili su lako prepoznatljivi. Tamo je
valjda uspio suzbiti paniku, vidjevi da staza opet vodi ravno na sjever prema planinama.
Kako bilo, pola milje dalje ponovo se spotaknuo i pao. Potom je nastavio hod, ali sada
teturajui i skreui prema jugu. Jo je jednom pao i izgubio je jednu cipelu. Na uloku je
svjetlucao natpis otisnut u zlatotisku. Bally of Switzerland. Specially made for Harrods.
To je na dragi Benedict, nema vie sumnje. Cipele od crne jaree koe po cijeni od
etrdeset funta. Ue u automobil. Uzbuenje je bilo na vrhuncu: ubrzo e biti njegov, vrlo
brzo. Neto dalje je Benedict siao u isueno korito drevnog vodotoka i poeo ga slijediti.
Desna noga morala je biti ozlijeena od poput britve otrih krhotina stijenja na dnu korita i
svakim korakom ostavljao je za sobom tamnu krvavu mrlju. Teturao je kao pijanac. Land
Rover je krivudao izmeu prepreka u usjeklini vodotoka. Usjek je postajao sve dublji i s
obiju strana zrakasto su strila otra sjeiva crnog stijenja. Zrak se tu dolje nije dao udisati,
parao je grlo i suio sluz u nosu, pretvarajui je u koru tvrdu poput cigle. No onda s planina
stigne blagi povjetarac, tek treperenje tog tekog zraka koje dakako nije prualo nikakvo
olakanje, tovie kao da je pojaavalo nesmiljenost sunca i muan osjeaj zaguljivosti. Tu
i tamo du korita isuene rijeke raslo je nisko suho grmlje, bilje groteskno osueno i
zakrljalo zbog vjene sue.

Na jednom od tih grmova, tamo dolje pred Land Roverom, udovina crna ptica
obamrlo je lepetala krilima. Johnny napregne oi, nesiguran radi li se o stvarnosti ili prividu,
o fatamorgani, keri te vruine koja mori. Ali ptica se iznenada pretvori u jaknu od tamno
plave tkanine. Visjela je na trnovitim granama grma, a povjetarac se poigravao naborima
skupocjene tkanine. U dep. Stavio ju je u dep jakne. Nemajui nita drugo osim te jakne
pred oima, pritisne bez razmiljanja gas i Land Rover poskoi naprijed. Nije na vrijeme
vidio veliku sideritnu stijenu koja mu se isprijeila i punom je snagom udario u nju pri
brzini od etrdeset kilometara na sat. Land Rover istog asa uz metalni zvuk lomljave stane,
a on udari grudima u upravlja. Udarac ga ostavi bez daha. Presamien od boli i teko
diui, baci se na jaknu i strgne je s grane. Osjeti teinu u depu. Odmah potom platnena
vreica, nabrekla od oblutaka, nala se u njegovoj ruci. Osjeaj kojemu na ovome svijetu
nije bilo premca. Povue uzicu. Nikada vie u svome ivotu neu vidjeti jo jednog poput
tog. vor na uzici bio je stisnut. Otri do Land Rovera i ustreptalo pone pretraivati
odjeljak pod sjeditem. Naavi napokon no, preree uzicu i istrese sadraj vreice na
haubu. Kroz suhe i ispucane usne prosikta: Boe nebeski! Presveti Boe nabeski! Oi mu
se zamute i veliki plavi dijamant zablista sjajem izlomljenim od suza koje su mu poremetile
vid. Proe cijela minuta prije no to se osjetio spremnim dodirnuti ga i uini to s ogromnim
strahopotovanjem, kao da se radi o svetoj relikviji. Johnny Lance cijeli je ivot radio ne bi
li naao kamen poput toga.
Drei ga objema rukama, sjedne na tlo u sjeni Land Rovera. Prolo je gotovo pet
minuta prije no to ga je miris vrueg motornog ulja prizvao k svijesti. Okrene glavu i ispod
diferencijala Land Rovera ugleda mrlju. Polako se irila. I dalje stiui dijamant u ruci,
baci se potrbuke na tlo i upue pod dip. Udarac u stijenu razbio je karter s uljem i sada je
Land Rover krvario po uzavrelom pijesku isuenog rijenog korita. Ispue od tamo ispod i
nasloni se na prednji kota. Pogleda sat i s iznenaenjem ustanovi da su dva sata popodne
ve odavno prola. Iznenadi ga i injenica da mora napraviti istinski napor kako bi stavio u
fokus kvadrant sata. Dva dana i dvije noi bez sna, velika napetost i napori tih dana i tih
noi, napori koje je pretrpjelo tijelo, dugi sati te vrele jare i pusto tog mjeseevog
krajobraza to izaziva klonue, sve je to oigledno imalo svoju cijenu. Znao je da je
omamljen kao da je u prvom stadiju pijanstva i da se poinje ponaati nerazborito. Ta nagla
i nepromiljena jurnjava vonja po koritu rijeke prekrivenom kamenjem i stijenjem koje je
otetilo Land Rover bili su dokaz njegove sadanje nepostojanosti.
Pomiluje veliki dijamant, dodirne njegovu uglaanu povrinu usnama. Okretao ga je i
okretao pod jagodicama palca i kaiprsta, prebacivao ga iz jedne ruke u drugu, a svako je
vlakance njegova tijela, sve do kotane modine, neodloivo trailo odmor. Podmukao,
pogibeljan predah prome njegovo tijelo do mozga. Na trenutak zatvori oi kako bi izbjegao
to zasljepljujue bljetavilo i kad ih je s naporom opet otvorio, bila su etiri sata. Osovi se
na noge. Sjene su u usjeku sada bile due i povjetarac je prestao. Iako se kretao ukoeno
poput starca, kratak san uspio mu je razbistriti um i dok je prodirao paket dvopeka
namazanog patetom, otpivi nekoliko gutljaja mlake vode, donese odluku.
Zakopa platnenu vreicu punu nebruenih dijamanata pod Land Rover. Ali, nije se
uspijevao odvojiti od velikog plavog dijamanta. Stavi ga na sigurno, u stranji dep hlaa
koji zatim zakopa. U ranac koji je uzeo ispod sjedita stavi bocu vode, kutiju prve pomoi,
mali depni kompas, dvije signalizacijske rakete i no. Provjeri ima li u depu upalja u
sluaju da mu zatreba. Tada, niti ne bacivi pogled na radio u Land Roveru, udalji se
teturajui i izae iz usjekline, jo uvijek u potjeri za Benedictom van der Bylom. Nakon
otprilike kilometra hoda ukoenost miica proe i on produi korak. Sada je ve dosta brzo
napredovao. Mrnja i elja za osvetom, koju je gotovo zaboravio kad je naao dijamant,

obnove svoju silinu i to mu dade snagu nogama i otupi mu osjetila. Staza je otro skretala uz
usjeklinu. Na rubu od crnog stijenja on je odjednom izgubi, ali je odmah potom opet nae.
Sada mu se brzo pribliavao: staza je prodirala sve dublje u pusto i Benedict je primjetno i
brzo gubio snagu. U vie je navrata pao, puzao je etveronoke po podmuklome ljunku i
otrome kamenju, teturao je kroz grmlje ostavljajui komadie odjee na trnovima obojenim
u crveno. Zatim se staza poela udaljavati od stjenovitog i grmovitog tla kako bi ula u
podruje niskih, naranasto obojanih pjeanih breuljaka. Pone trati.
Sunce je zalazilo na obzoru i bacalo je duge tamne sjene u zavalja meu dinama, a
vruina je popustila tako da ga je sada znoj, suei se, osvjeavao. Nije gubio iz vida
nesigurne tragove i poeo se pitati nee li moda Benedicta nai ve mrtvog: tragovi koje je
ostavljao za sobom bili su tragovi ovjeka u krajnje kukavnom stanju. A ipak je i dalje
hodao. Nije uoio druge tragove, one koji su se sputali okomito s dina i potom tekli
usporedo s Benedictovim sve dok im se nisu toliko pribliili da su ih pokrili. Stane i klekne
kako bi ispitao velike tragove koji nisu bili ljudski. Bili su nalik pseim.
Hijena! Osjeti u stomaku drhtaj gaenja. Pogleda oko sebe i vie lijevo primijeti jo
jedan niz tragova. Dvije! Osjetile su miris krvi! Pone trati slijedei stazu. Prolazili su ga
marci pri pomisli na ono to se dogodi nezatienu ovjeku kad ga dvije hijene napadnu.
Afrika zvijer najbijednija od svih, ali s takvim raljama koje lome potkoljenicu odraslog
bivola, a zbog svakodnevne prehrane trulim leinama onjaci su joj takva gnijezda bakterija
da njen ugriz nije nita manje smrtonosan od ugriza crne mambe. Boe, daj da stignem na
vrijeme! Daj da ga naem jo uvijek ivog!
Tada ih zauje. Tamo iza vrha one dine tamo dolje. I uas ga prestravljenost tim
zvukom od kojega se krv ledi u ilama ukoi: prodoran, isprekidan i nesiguran vrisak koji se
ugasi u nizu jecaja. Nastavi oslukivati, teko diui od tranja. Opet ih zauje: smijeh
uznemirenih demona ednih krvi. Sustigle su ga.
Uspne se po mekanoj pjeanoj padini. Kad je doao do vrha, pogleda dolje u udolinu
meu padinama dina nalik krunoj areni. Benedict je leao na pijesku. Bijela koulja bila je
van plavih hlaa odijela koje su bile pokidane u visini koljena, koja su bila oderana i krvava,
dok je bosa noga bila svedena na bezoblinu smjesu zgruane krvi, arape i pijeska. Dvije
hijene iscrtale su u pijesku krug oko tijela, neprekidno satima kruei oko njega i ekajui
da glad nadvlada kukaviluk. Jedna je stajala na nekoliko koraka od tijela u svom tipinom
gnusnom stavu, spustivsi glavu plosnatu kao u zmije ispod razine pogrbljenih pleki. Smee
i ekinjaste otre dlake s ponegdje tamnijim mrljama, nakosila je okrugle ui prema
naprijed, a iz oiju je odailjala gramzive i uzbuene munje dok je gledala ono to je radila
druga. Ta je pak s prednjim apama stajala na Benedictovim grudima, dok su joj glava i
razjapljene ralje bile sputene nad Benedictovo lice. Dobro se osovivi i uprijevi nogama
na ovjekove grudi, snano je trzala pokuavajui otkinuti zalogaj mesa. Benedictova glava
poskakivala je i podizala se pri svakom trzaju, noge su slabano lamatale, a ruke su udarale
po pijesku kao bijele ranjene ptice. Na kraju meso lica popusti. U dubokoj tiini smiraja u
pustinji Johnny je jasno uo utavi zvuk nalik cijepanju svile.
Vikne. Dvije hijene odskoe i pobjegnu, brzo se uspinjui na vrh najdalje dine i
uspanieno ostavljajui ispruenog Benedicta s krvavom razderotinom umjesto lica.
Pogledavi to lice, on shvati da ne bi nikada bio u stanju ubiti ga. Nije se mogao osvetiti tom
kukavnom stvorenju oboljela uma i bez lica. Klekne pored njega i drhtavim prstima otvori
ranac. Jedno uho i obraz, u jednoj jedinoj velikoj odrpini rastrgana mesa, bili su preokrenuti
i visili su preko usta. S te su strane Benedictova lica kutnjaci bili ogoljeli, a krv je tekla
curei u tankim mlazovima. Otrgne urno papirnati omota jednog tampona gaze i
pomaui si njime rastegne i vrati odrpinu na njeno mjesto te je pritisne rairenim prstima.

Krv natopi tampon, ali pritisak pone zaustavljati krvarenje. Dok je zaustavljao krvarenje,
mrmljao je: Sve je u redu, Benedicte, ja sam tu. Izvui e se.
Slobodnom rukom izvadi iz paketa jo jedan tampon i zamijeni prvog, potpuno
natopljenog krvlju. Odravajui jednom rukom pritisak na novom istom tamponu, drugom
podigne Benedictovu glavu i poloi je u svoje krilo. Sad emo obrisati krv, a onda emo ti
dati piti. Potrai u kutiji prve pomoi komad gaze i pone mu briljivo istiti nosnice i usne
od pijeska i krvi. Benedictovo oteano disanje sada je izgledalo lake, ali je preko crnih
usana i dalje dopirao hropac. Jezik je bio nadut i ispunjavao mu je usta poput velike tamno
crvene spuve. Evo, ovako je ve bolje.
Ne smanjujui pritisak na tampon, odvije ep boce s vodom i drei palac na otvoru
kako bi regulirao tok, izlije nekoliko kapi u ta usta nalik suhome bunaru. Nakon desetak
kapi zabije bocu u pijesak i lagano protrlja vrat kako bi potaknuo reflekse: Benedict je bez
svijesti gutao teko i bolno. Evo, tako. Bravo.
Nastavi mu davati kap po kap, tjeei ga u meuvremenu tihim glasom: Sada e se
bolje osjeati, vidjet e. Bravo, bravo, gutaj, hajde. Trebalo mu je dvadesetak minuta da
mu dadne polovicu boce vode, na koncu je i krvarenje postalo gotovo zanemarivo. Opet
potrai po kutiji i izabere dvije tablete natrijeva klorida i dvije glukoze. Stavio ih je u usta i
provakao dok ih nije pretvorio u kau, zatim se nagnuo nad ranjeno lice ovjeka kojeg je
obeao ubiti, pritisnuo svoje usne na njegove, nabrekle i suhe, i ugurao mu u usta kau od
soli i glukoze. Zatim se uspravio i nastavio mu davati piti na kap. Kad mu je na taj nain
dao jo etiri tablete i jo malo vode iz boce, zatvorio ju je i vratio u ranac. Natopio je
tampon utom otopinom akriflavina i pokuao mu ga privrstiti na lice zavojima. To se
pokazalo teim no to je oekivao i nakon pet neuspjenih pokuaja uspio je provui zavoj
ispod vilice i preko oiju, ostavljajui slobodne samo nos i usta.
U tom je trenutku sunce ve bilo nisko na obzoru. Ustane i protegne se motrei sjajni
zlatno crveni smiraj dana u pustinji. Shvaao je da odlae drugu odluku koju mora donijeti.
Raunao je da od tamo do naputenog Land Rovera nije moglo biti vie od deset kilometara.
Deset kilometara munog i tekog hoda, tamo i nazad etiri sata, vjerojatno pet po mraku.
Moe li ostaviti Benedicta, stii do dipa, uspostaviti radio vezu sa zaljevom Cartridge i
vratiti se? Okrene se i pogleda dine. Odgovor je bio tamo: jedna hijena uurila se na vrhu
dine i netremice ga je gledala. Glad i pribliavanje noi inili su je neuobiajeno smjelom.
Uputi joj psovku i napravi prijetei pokret. Hijena poskoi i nestane iza dine. Veeras
mjesec izlazi u osam. Do tada u odmoriti, a onda e biti malo svjeije. Isprui se na
pijesku pored Benedicta. Nabreklina u stranjem depu hlaa podsjeti ga na dijamant:
izvadio ga je i drao u ruci. U tami hijene se poee ceriti i kad je mjesec izaao, njihovi
runi obrisi ukazae se na vrhu dine iznad udoline.
Hajde, Benedicte. Sad emo se vratiti kui. Tamo su dva simpatina policajca koja te
ekaju. Podigne ga u sjedei poloaj, stavi si njegovu ruku preko ramena i podigne ga od
ispod. Ostane nepomian jedan trenutak, propao u meki pijesak do glenjeva, sputan
mrtvom teinom tijela koje je podupirao. Obea si: Svakih tisuu koraka emo stati.
I pone posrtati gore uz dinu, brojei potiho ali znajui da bez neke kamene podloge
kao uporita nee vie uspjeti podignuti Benedicta s tla. Morao je izai iz tih pjeanih dina
u samo jednom putu, bez predaha.
...devetsto devedeset i devet. Tisuu. Brojio je u sebi, tedei snagu, pognut pod
teinom, ukoenih ramena i lea u agoniji bola, a pijesak mu je oteavao svaki korak. Jo
petsto. Napravit emo ih jo petsto. Dvije su hijene skakutale za njima. Progutale su
tampone natopljene krvlju koje je on bio bacio i sada ih je okus krvi izluivao. Dobro. Jo
petsto. Pone tree odbrojavanje, pa zatim etvrto i peto. U jednom trenutku osjeti kapanje

po nozi. Nagnuta Benedictova glava opet je poela krvariti i na miris krvi hijene su poele
zavijati i cviljeti. Skoro smo stigli, Benedicte. Izdri, skoro smo stigli.
Doe mu u susret prva skupina stijena, srebrnih od mjeseine, i on ue meu njih da bi
se odmah zatim stropotao licem prema tlu. Prolo je mnogo vremena prije no to je
prikupio dovoljno snage da podigne na ramena Benedictovu teinu. Ponovo namjesti zavoje
oko glave i dade mu gutljaj vode iz boce koji Benedict odmah proguta. Zatim ga natjera da
s druga dva gutljaja proguta dvije ake tableta natrijevog klorida i glukoze. Odmori se
dvadeset minuta stalno pogledavajui na sat i potom, koristei se jednom stijenom kao
uporitem, podigne opet Benedicta na ramena i produi. Odmarao je deset minuta svaki sat.
U jedan su potroili vodu, a u dva je shvatio da su van svake mogue sumnje napustili
isueno rijeno korito i da su se izgubili. Naslonjen na sideritnu stijenu i oamuen od
napora i oaja, stajao je i sluao zavijajui smrtonosni pjev koji je odzvanjao meu
nedalekim stijenama. Pokua dokuiti gdje je pogrijeio: moda je korito zavilo i on je sada
hodao usporedo s njim, ili ga je moda ve presjekao a da nije to primijetio. Bilo je mogue,
znao je za neke koji su preli preko asfaltirane ceste a da uope to nisu uoili. Na kolike su
se stjenovite uzvisine uspeli i s koliko su njih sili ? Nije se sjeao. U jednom se trenutku
bio spotaknuo o neki grm i trnje mu je ogrebalo nogu. Moda je isueno korito bilo tamo.
Priblii se etveronoke Benedictu.
Hajde, deko. Vraamo se nazad. Padne po posljednji put neto prije zore. Okrene
glavu i krajikom oka pogleda na sat. Bilo je dovoljno svjetla da razazna kvadrant i
kazaljke. Pet sati. Zatvorio je oi i nastavio leati. Predao se. Kunja je bila velika, a
pokuaj hrabar. Ali nije uspio. Za sat vremena sunce e izai i to e biti kraj. Malo dalje
neto se uljalo laganim i pritajenim korakom. Nita vano, odlui. Sada kad je sve bilo
gotovo, htio je samo leati u miru. Zatim zauje njukanje i dahtanje gladnog psa. Otvori
oi. Hijena je bila na desetak koraka i gledala ga je. Objeena donja eljust i crveni jezik
koji se njihao s jedne na drugu stranu usta. Osjeao je smrad koji se iz njih irio, smrad
ivotinjskog kaveza u zoolokom vrtu, smrad izmetina, iznutrica i trulih leina. Pokua
viknuti, ali mu iz usta ne izae nikakav zvuk. Sljepljene stijenke drijela prijeile su put
glasu, a jezik mu je u potpunosti ispunjavao usta. Pridigne se s mukom na lakat.
Hijena se povue, ali bez onog sramotnog straha kao prethodne pute. Povue se mirno,
zatim se okrene i pogleda ga s dvadesetak metara udaljenosti. Iskezi mu se uvlaei jezik u
usta kako bi progutala sline. On se tada dovue do Benedicta i pogleda ga. Glava u zavojima
okrene se prema njemu i crne se usne pomaknu.
Tko je to? Hrapavi apat. Pokua odgovoriti, ali mu jo jednom uzmanjka glas.
Proisti si grlo i s mukom pomakne vilicu pokuavajui ovlaiti usta. Sada kad je Benedict
bio pri svijesti, mrnja je opet rasplamtjela. Napokon uspije promrmljati: Johnny. Ja sam,
Johnny.
Johnny? Kako... Benedict podigne ruku i stavi je na zavoj u visini oiju. On isprui
ruku i polegnut na boku, odvee vor na Benedictovoj sljepooici. Pomakne mu zavoj s
oiju i Benedict trepne kapcima.
Vode?
On odmahne glavom.
Molim te.
Nema je vie.
Benedict zatvori oi, opet ih otvori uasnuto ga gledajui.
Johnny zasike: Ruby? Sergio! Hansie! Gr iskrivi Benedictovo lice, a on mu se jo
vie priblii da bi mu na uho prosiktao samo jednu rije. Gade! Zatim se pridigne na
laktove, vie puta gutne i opet prozbori. Hajde! Otpue mu iza lea i digne ga u sjedei

poloaj. Pogledaj! Na dvadesetak metara udaljenosti dvije su se uurene hijene glupo

kezile s bljeskovima nestrpljiva iekivanja u oima. Benedict pone drhtati. inilo se da
cmizdri, kuka. On ga s naporom podigne i osloni o jednu stijenu. Zatim odmori, oslonjen i
on na stijenu tamo pored njega.
Na kraju promrmlja: Ja idem. Ti ostaje. Benedict opet pone cmizdriti, slabano
odmahujui glavom, gledajui dvije slinave zvijeri pred sobom. Johnny stavi ranac na leda.
Zatvori oi i prikupi posljednje zalihe snage. S naporom stane na koljena. Mrak i
zasljepljujua svjetlost smetali su mu vidu, na postupno nestanu i on se uz jo malo napora
nae na nogama. Koljena mu klecnu, pa se nasloni na stijenu da bi ostao na nogama.
Promrmlja: Zbogom. Dobra ti zabava!
Krene teturajui kroz prostanu pusto crnog stijenja. Iza njega Benedictov se pla
pretvorio u srceparajui vrisak. Johnny! Molim te, Johnny!
On je odbijao to uti i nastavio je teturavo hodati.
Ubojico!
Optuba mu presjee korak. Osloni se na stijenu i okrene se natrag. Benedictovo je lice
bilo u gru i na usnama mu se stvorila tanka nit krvavo crvene pljuvake. Suze su mu tekle
niz obraze mijeajui se s krvi i upijajujui se u zavoj natopljen antiseptikom.
Johnny! Brate moj! Ne ostavljaj me!?
Hrapavi je glas opet parao srce. On se odmakne od stijene, zaljulja se i gotovo padne,
ali uspije se dovui do Benedicta. Stropota se u sjedei poloaj pored njega. Iz ranca
izvadi no i odloi ga u krilo. Benedict je jecao i cmizdrio.
uti, prokletnie!
Sunce je ve bilo visoko, sjalo im je ravno u lice. Osjeao je kako mu se koa obraza
napinje do pucanja. Trenuci tame jo su mu povremeno mraili vid, ali se toga rijeio
treptanjem kapaka. To treptanje kapcima bio je jedini pokret koji je uspio uiniti u
posljednjih sat vremena.
Hijene su se pribliile. etkale su nemirno tamo amo nedaleko od njih. U jednom
trenutku jedna od njih stane, isprui vrat, pohlepno onjui krvavu Benedictovu nogu i stane
se polagano pribliavati. On se tada pomakne i ona ustukne skokom, sluganski maui
glavom i kezei se kao da se ispriava. Doao je trenutak da se povuu na svoju posljednju
crtu obrane. Nadao se samo da nije odve odlagao. Bio je jako oslabio. Snaga je bila na
izmaku, vid mu se mutio i u toj tiini ui mu je ispunjavalo zujanje kao da je pustinja vrt
pun pela. Okrene kresivo upaljaa i plamen se digne visoko. Oprezno ga priblii stijenju
signalizacijske rakete, koji se iskriavo upali. Uperi raketu prema hijenama i kad se oblak
obojena ruiasta dima iznenada podigao, one pobjegnu sumanuto kriui. Vratile su se
nakon jednog sata. Pomolile su se oprezno iza stijena, gotovo puzei, ali on ih je sada
uspijevao vidjeti samo na trenutke kroz onu praskavu tamu u koju mu je utonuo mozak. U
meuvremenu mu je i zujanje kukaca poelo jae odzvanjati u uima. Nije mu doputao da
prisebno razmilja.
Trebalo mu je deset minuta da upali drugu raketu. Izbaaj je bio tako slab da se raketa
zapalila tek nekoliko koraka od njegovih nogu pa ruiasti dim obavije njega i Benedicta.
Osjeao je udaranje krvi u uima dok ga je taj novi crvenkasti oblak gutao. Gorina sumpora
u grlu odue mu dah, dok je udaranje u uima postalo tutnjanje, praskavo i zagluujue
orenje. Zatim se u nepominosti pustinje podigne kovitlac vjetra koji kao arolijom rastjera
dim. Podigne pogled k nebu odakle je stigao taj veliki vjetar. Dvadeset metara nad njim,
lebdei poput vilin konjica, bio je policijski helikopter. U prozoru kabine ugleda Traceyno
lice. Prije no to e izgubiti svijest, vidje njene usne kako izgovaraj u njegovo ime.

KRAJ

O piscu

ilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji

danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i
studirao u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu
Rhodes. Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine,
nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak
romana, zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i
strastvenim istraivanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime,
Smith od studenog do veljae obino putuje Australijom i Novim
Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene najdivljije i
najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su pisanju.U
svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine
pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve
to bi napisao tijekom dana davao je na itanje Danielle kojoj su posveena
mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom obiteljskom
tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj
egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo. ivi u
gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na ranu Leopard Hill, koji je
zapravo rezervat egzotinih ivotinja.

MMXIV