Osmanski sultani

Jugoistone Evropa u osmanskom periodu do 1606.godine

( po knjizi Jozef Matuz Osmansko carstvo )

Imamovi Sanita

Osman I 1281 1326

Osman I je imao vie od 30.godina kada je postao poglavar plemena poslije
smrti svoga oca Ertogrula. U poetku je Osmanova mo jedva nadmaivala
oevu. Osman je pripadao aktivnim borcima za vjeru jer je nosio nadimak Gazi,
koji se tada dobivao samo ako bi neko postavi sebi kao ivotni cilj irenje islama
silom oruja. Osmana su bespogovorno slijedili ne samo vlastiti podlonici nego
su mu pristupali i mnogi Turci iz susjednih krajeva kako bi sudjelovali u
njegovim uspjenim vojnim pohodima. Od poglavara beznaajnog pastirskog
plemena razvio se kondotjer koji je sa svojim, plijena eljnim suborcima bio
stalno upleten u male ratove. Iako je bio borac za vjeru sukobljavao se i sa
islamskim suparnicima u susjedstvu. Sa snanim nadolaskom ratnika razbijen je
okvir etniki jedinstvenog plemena i uz to su postale vidljive duboke drutvene
promjene. Rat je postao trajni izvor ptihoda. Budui da se rat istodobno mogao
proglasiti svetim ratom, borbe su se to vie isplatile. Malangeia, Karaahisar,
Inegol, Bileile i Jenipehir ubrzo su zauzeti jedan za drugim. Pritom je
primjenjena metoda spaljene zemlje. Osman I je ve imao gotovo 60.godina
kada je 1317.godine prenio vrhovnu komandu na svoga sina Orhana. Jo je
doivio osvajanje podruja pred Bursom, a umro je 1326.godine, vjerovatno
malo prije zauzea tog vanog bizantskog grada blizu Mramornog mora. Osman
I je od plemenskog voe stvorio pravu dravu. Nije sluajno po Osmanu
nazvana ne samo dinastija nego i drava koju je osnovao. Osman je dao da se
poimenino spominje u hutbama petkom i tako istakao pretenziju kao suvereni
vladar. Stalna ovisnost o Ilhanu postojala je i dalje, jer su Osmanlije sve do
sredine 14. stoljea plaale porez mongolskim vrhovnim vladarim. Korjeni
dobro smiljenog i organizovanog osmanskog feudalnog sistema nesumnjivo
dopiru do vremena Osmana I. Zahvaljujui osvojenom teritoriju, Osman I je
dijelio velike domene roacima, ili vojnim starjeinama, a gazije je nagraivao
lenom . Osman I koji se od tad poeo zvati emirom, uveo je poloaj vrhovnog
zapovjednika vojske beglerbega. Znatno naraslom Osmanovom dravnom
teritoriju postala je prijeko potrebna dravna uprava. Uz beglerbega, Osman I je
ve poslije osvajanja Bilecika, postavio jednog kadiju, te beglerbegu
podreenog vojnog starjeinu, koji je u miru imao vriti policiske funkcije.
Naredbe i odluke izricale su se i prenosile usmeno.

Orhan 1326 1360

Kneevina koju je Osman I ostavio svom sinu Orhanu obuhvatala je vie od
18000 km2. Teritorijalna ekspanzija mlade drave nastavila se i pod Orhanom.
Najprije je osvojena Nikeja ( Iznik ) 1331.godine i Nikomedija ( Izmit )
1337.godine. Pod Orhanom je poelo pripajanje susjednih anadolskih emirata.
Prva je rtva bio Karesi koji je osvojen tek 1345.godine. Pripajanjem tog emirata
Osmanlije su postigle pristup Egejskom moru. Od Evrope ih je dijelio jo samo,
u bizantskim rukama preostalo podruje Dardanela. Unutranja nesloga u
Bizantu omoguila je Orhanu da se umjea u poslove njenog susjeda. Orhan je
vjeto igrao na kartu Ivana Kantakuzena, bizantskog pretendenta na prijestolje.
On je s njim 1346.godine sklopio savez, oenio se njegovom kerkom i
omoguio mu da dospije na bizantski prijesto. Poto je Kantakuzen zaposjeo
prijestolje, Orhan mu je prui pomo protiv Srba s malim odredom vojske. Kada
je srpski kralj Duan 1349.godine napao Solun, Orhan je na molbu bazileja 1
priskoio u pomo s pomonim odredom pod vrhovnim zapovjednitvom
vlastitog sina Sulejman pae. Tad su Osmanlije u veem broju prvi put duboko
prodrli na evropsko podruje. Osmanske su se trupe vratile u Malu Aziju poto
su opustoile okolicu Galipolja i rastjerale opsjednuti Solun. Osmanski je
dravni vrh, zahvaljujui tom vojnom pohodu saznao da je posve mogua
ekspanzija i na jugoistoku Evrope. Kada su u Bizantu ponovo nastala
previranja, Osmanlijama nije bilo teko, pod vostvom Sulejman pae
1353.godine zaposjesti Cimpe kao mostobran na evropskom tlu. Godinu dana
kasnije Osmanlijama je palo u ruke Galipolje i veliki dijelovi sjeverne obale
Mramornog mora. Gazistvo je ponovo procvalo u Rumeliji 2 kao nekad u Maloj
Aziji. U Maloj Aziji takoer je postignut znaajan uspijeh. Trupe Sulejman pae
uspjele su 1354.godine zauzeti Ankaru. Kada je Orhan 1360.godine umro,
njegova se zemlja ubrajala u najvanije dravic Anadolije. Obuhvatala je 75000
km2 i tako bila vie nego etverostruko vea u usporedbi sa poetka Orhanove
vladavine. Panje je vrijedna i izgradnja dravnog aparata. Orhan je u
osamostaljivanju na planu politike moi otiao korak dalje od Osmana I. Pri
tome mu je pomoglo raspadanje drave Ilhana, dotadanjih vrhovnih gospodara.
Tako ga niko nakon zauzea Burse nije ometao u kovanju novca u vlastito ime,
te se on prozvao sultanom. Imenovao je jednog vezira u liku teologa Alaedin
1 Bazilej naslov bizantskog cara.
2 Rumelija Osmanlije nazivale evropske teritorije.
3

pae. Vezir je imao vie savjetodavnu nego izvrnu funkciju. Kao savjetodavno
tijelo vladaru i njegovom veziru bio je na raspolaganju Divan ( dravno vijee ).
Osvojeni gradovi sa okolnom zemljom dodjeljeni su sandakbegovima. Za
sudove u gradovima su postavljene kadije. I vojna se organizacija dalje
izgraivala u vrijeme Orhanove vlasti. Stvaraju se plaeniki pjeadiski odredi
jahje i pijade, te plaeno konjanitvo muselem.

Murat I 1360 1389

Na mjesto Orhana stupio je mlai sin Murat I jer je stariji Sulejman paa rano
umro. Tridesetogodinji Murat I nije imao lagan posao u trenutku stupanja na
prijestolje. Naime zajednica ahija u Ankari uzela je smijenu na prijestolju kao
povod da svoj grad oslobodi od osmanske vlasti. Prilikom te bune ahije su
podravali Karamani, za koje je brz uspon Osmanlija znaio sve veu pogibiju.
No Muratu I nije bilo teko slomiti otpor i uvrstiti vlast u Ankari. Kada je
dobio sigurno zalee u Anadoliji mogao je nastaviti ekspanziju u Trakiji. Nije
udo to je beglerbeg Lala ahin 1361. godine uspio zauzeti, drugi po vanosti
bizantski grad Jedren ( Edirne ). Skoro 4.godine poslije, premjestio je Murat I
sjedite sultana iz Burse u taj grad, te je od tog vremena u osmanskoj dravi,
evropska polovica Carstva, imala vei znaaj od aziske polovice. Ekspanzija se
mogla nastaviti prema sjeveru. 1363. godine u ruke Osmanlija pao je Plovdi. Na
to je Dubrovnik pourio sklopiti sa sultanom trgovaki ugovor. 1371. godine
mo Osmanlija osjetili su Srbi. Udruene vojske srpskih despota potuene su na
Marici. Tom je pobjedom Osmanlijama dopala Makedonija. 80 tih su godina
zauzeli Solun i Sofiju. Dok se Murat I bavio pohodima u Anadoliju, vojska
ujedinjenih slavenskih, balkanskih naroda unitila je znatnu osmansku vojsku na
rijeci Vardaru. U osmanskom protuudaru Bugari su se morali potiniti
Osmanlijama i prihvatiti osmansko vrhovnitvo. 1389. godine Murat I se
pojavio na Kosovu polju i suprotstavio udruenoj srpskoj, bosanskoj, bugarskoj
i albanskoj vojnoj sili. Strogo voena osmanska armija pobijedila je neurednu
masu protivrijenih jedinica. Sudbina Srbije je bila tim zapeaena, pala je na
stepen vazalne drave Osmanlija. Muratu I nije bilo sueno da uiva u tom
vojnom uspjehu jer ga je izdvojeni srpski borac probo. I u Maloj Aziji su u
vrijeme vladavine Murata I nastojalo znatno proiriti osmansko podruje. Svog
sina Bajazita, Murat I je oenio jednom princezom Germijana, ime je najvei
dio te kneevine dopao Osmanlija. 1388.godine Osmanije su za 80000 zlatnika
kupile emirat Esref od gospodara Hamita. Od vremena Murata I vladar je trajno
imao naslov sultana. Proirenje teritorija nametalo je dalje korake u izgradnji
4

unutranje organizacije. 60 tih godina imenovan je jedan vojni sudac

kazasker, koji je istovremeno bio vrhovni sudac osmanske drave. Kadija Burse
bio je do tada najvia sudska funkcija. Sada se pored erijata, za sluajeve za
koje nije bilo erijatskih odredbi, donosio svjetovni zakon kanun. Murat I je na
svog vezira prenjeo i rukovoenje dravnom upravom. Novi vezir dobio je
zvanje pae. 1385.godine za probleme evropskog teritorija imenovan je drugi
beglerbeg - beglerbeg Rumelije. On je zadobio vrhovnu komandu nad cijelom
osmanskom armijom. Pod Muratom I je i timarski sistem zadobio svoj konani
oblik. Zakonom je utvreno da ubudue svaki borac koji se odlikuje moe
postaviti valjani zahtijev za dobijanjem male nadarbine timara, a za uzvrat je
imao sluiti kao konjanik s lenom spahija. Za vie vojne poloaje Murat I je
1375.godine uveo velike nadarbine zijamete. Kasnije su civilni inovnici
postali uivaoci do tada strogo vojnikog timarskog sistema. Timarski se sistem
primjenjivao u evropskim posjedima osmanske drave. Na podruju Anadolije,
veina zemljita ostala je u privatnom posjedu muluk. Od vremena Murata I
oblikovali su se janjiari. Taj novi pjeadiski odred bio je vrsta legije stranaca.
Mladi ratni zarobljenici davali su se osmanskim seljakim porodicama u
Anadoliji na preodgajanje i uenje turskog jezika. Potom su odlazili u vojnu
slubu u adami oglane. Boravita janjiara postala su centri sufistva. Oni su
bili posebno odani sultanu.

Bajazit I 1389 1402

Nakon smrti Murata I na prijestolje je stupio Bajazit I koji se pokazao posve
ravan svojim prethodnicima. Novi se sultan jo za ivota svoga oca iskazao
brzim, neoekivanim osvajakim pohodima, to mu je donjelo nadimak Jildirim
Munja. Pri stupanju na prijestolje dao je Bajazit I pogubiti svoga brata Jakupa,
kako bi uklonio svake pretenzije na vlast. Tim je uvedena praksa koja je u
Osmanskoj dinastiji ivjela do 17.stoljea. Bajazit I najstavio je osvajaku
politiku svojih prethodnika na oba fronta, i u Evropi i u Anadoliji. Bajazit I je
1391.godine uspio pripojiti podruje kojima je vladao Ajdin, najmoniji emirat
zapadne Anadolije, kao i ostale emirate tog podruja: Saruhan, Mantee, Hamit i
Germijan. Nakon toga preduzeo je kaznenu ekspediciju protiv emirata Karaman.
Opsjednuta je Konja, prijestolnica Karamana. Mirovnim ugovorom sa
Karamanima, ipak su priznata sva nova Bajazitova osvajanja u Maloj Aziji.
Popu Srbije i Bizant je postao vazal osmanskog sultana. Sa Paleologom
Manojlom II na bizantski je prijesto doao car koji nije vie bio spreman miriti
se s takvim stanjem. On je iskoristio Bajazitov anadolski pohod da se od njega
5

odvoji. Mihajlo je zaposjeo Solun i djelove Makedonije, a Bosna i Vlaka

stupile su u savez s njim. Bajazit I je pohitio na evropski front i ponovo osvojio
teritorije koji su mu bili oduzeti u jugoistonoj Evropi. 1393.godine on je
osmanskoj dravi prikljuio Bugarsku. Vlaka se 1394.godine morala pomiriti sa
statusom vazala. Sada je Bajazit I elio osvojiti Carigrad. Zato je 1395.godine
dao na aziskoj obali Bosfora sagraditi snanu utvrdu, Anadolu Hisar ( Anadolska
tvrava ). Sigismund, maarski kralj kasnije njemaki car, organizovao je
1396.godine protiv Osmanlija kriarski rat. Ta vojska je krajem septembra
1396.godine kraj Nikopolja na Dunavu pretrpjela potpuni poraz a Osmanlije su
prodrle sve do Grke i Srijema. U Anadoliji je ponovo izbila pobuna Karamana
koji su 1397.godine pretrpjeli tako katastrofalan poraz da se njihova drava
raspala i pripojena je bila O.C.. Uskoro je Osmanlijama propao i emirat Eretna.
Kada je Bajazit I 1400.godine prigrabio i Erzincon, sukobio se sa silom Timura 3.
Sultan se tada usmjerio na sukob sa tim monim protivnikom. On je
1401.godine morao napustiti estodoginju opsadu Carigrada i sklopio mir sa
Manojlom II. Da bi oivio trgovinu, Bajazit I je za podruje osmanske drave
dodjelio enovljanima i Dubrovanima dalekosene trgovake privilegije.
Bajazit I suprotstavio se Timuru posve samopouzdano. Timur je zahtijevao od
sultana da mu se potini i da bivim anadolskim sitnim vladarima vrati zemlju
koju su oni izgubili u korist Osmanlija. Tako je izbio oruani sukob. Bajazit I je
pogreno procjenio odnos snaga. Timurove su se ete sastojale od Turaka koji
su poticali iz Turkestana. Sultan Bajazit I nije bio dorastao geniju poput Timura.
Pa i brojano bila je Timurova oruana sila mnogo nadmonija od Bajazitove.
Zato su Osmanllije krajem 1402.godine u bitci kraj Ankare pretrpjeli potpuni
poraz, a sultan je pao u zarobljenitvo. Timur mu je ponudio ponovo vazalstvo,
to je Bajazit odbio. Na kraju je Bajazit I umro u zarobljenitvu.

Period interegnuma 1402 1413

Osmanska drava nije mogla podnjeti poraz od Timura kraj Ankare i smrt
sultana Bajazita I u zarobljenitvu 1402.godine, pa se raspala. Timur je emirima
koje su Osmanlije razvlastile vratio njihove zemlje. On je i trojici Bajazitovih
sinova dodjelio naslijee. Sulejman je dobio evropske posjede, Isa osmansku
djedovinu oko Burse, a Mehmet sredinju Anadoliju sa Amasjom i Tokatom.
Sada je Evropa mogla predahnuti jer je opasnost to je do tada pretrpjela od
Osmanlija, barem za neko virjeme bila ostranjena. Tek to je Timur napustio
3 Timur znai eljezo, a Leng je dobio nadimak zato to je hramao, otud ime
Timurleng.
6

Anadoliju ve su izbili sukobi meu dravicama. I osmanski su prinevi bili

upleteni u borbe. Sulejman, Bajazitov najstariji sin, elio je ostvariti feudalno
dravna naela onakva, kakva su se razvila u vrijeme Murata I i Bajazita I, tj. on
je teio odravanju timarskog sistema i centralizaciji drave. Vodei princip
Isaa, bila su nasuprot tome, decentralizacija i unapreenje gaziske tradicije,
usitnjavanje moi, i u vjerskom pogledu sufiska ortodoksija. Dok je Mehmet
predstavljao politiku srednjeg puta. Borba meu braom imala je odluiti kojim
e politikim pravcem krenuti ispoetka ujedninjeno O.C.. Vanjske sile nisu bile
nikakva zapreka koja bi mogla omesti borbu za vlast u Anadoliji. Nakon smrti
Timura 1405.godine njegova se golema drava posve raspala. Mehmet, kasnije
sultan Mehmet I uklljuio je u svoju dravu emirat Surahan, Mantee, Ajdin i
Teke. ak se i Isa 1405.godine potpuno povukao. Sulejman je iskoristio sukob
Mehmeda i Isa da svoju dravu , ogranienu na Rumeliju, proiri osvajanjima u
zapadnoj i srednjoj Anadoliji, te pripojio Bursu i Ankaru. Tada se umjeao brat
Musa koji je pri podjeli oeve imovine ostao praznih ruku. On je 1410.godine
uspio potui Sulejmana koji je nedugo zatim umro. Posljedica tih zbivanja bila
je i promjena politiko vjerskog kursa osmanske drave u Evropi. Kod Muse je
svijest gazije porasla do opsjednutosti. Taj se duhovni stav ispoljavao u surovom
ugnjetavanju evropskih posjeda, pri emu je uslijedilo pustoenje Srbije. Danak
Bizanta je drastino porastao. Car Manojlo II je pozvao u pomo Mehmeta koji
je siguran u potporu bazileja i Srba protiv Muse, prihvatio tu priliku da pod
svoju vladavinu iznova ujedini osmansku dravu. Osmanski su se prinevi
sukobili 1413.godine, to je zavrilo potpunim porazom i smru Muse. Musin
kraj nije znaio samo okonanje meuvlaa u osmanskoj dravi. Dravno
jedinstvo zemlje Osmanlija, Mehmetovom pobjedom nad Musom bilo je ponovo
uspostavljeno.

Mehmet I 1413 1421

Novi sultan, koji je uao u historiju pod imenom Mehmet I ni priblino nije
raspolagao snagom Bajazita I prije sukoba sa Timurom. Teritori kojim je
raspolagao Mehmet I bio je upola manji od O.C. prije poraza kod Ankare.
Trebalo je proi jo pola stoljea da osmanska drava u teritorijalnom pogledu
mogne zadobiti iste razmjere kao prije Timarove invazije . U Evropi su izbila
dva velika ratna sukoba. 1416.godine Osmanlije su se lakomisleno zavadile sa
Venecijom pri pokuaju osvajanja egejskih otoka. Osmanska mornarica nije bila
dorasla mletakoj mornarici, koja ju je zbrisala. Sultanu nije preostalo nita
drugo nego u mirovnom ugovoru s Venecijom priznati da osmanska flota ne
7

smije operirati juno i zapadno od otoka Tenedosa. Vee su uspjehe Osmanlije

postigle u sukobu sa Vlakom. Vlaka je Bajazitov poraz od Timura 1402.godine
iskoristila za oslobaanje od osmanske vlasti, ali je 1416.godine silom oruja
opet natjerana da bude vazal. Velika opasnost osmanskoj dravi prijetila je od
vjerskosocijalnih masovnih pokreta u Anadoliji. Na prvom mjestu valja
spomenuti ejha Bedredina, prvobitno sunitskog teologa koji se postepeno
razvio u panteistikog mistika. Njega je zbog popularnosti Musa imenovao
kazaskerom. Poslije Musinog poraza bio je protjeran. Revolucionarne misli
ejha Bedredina proveli su u dijelo 1420.godine mustafiti 4. Mustafiti su dobili
pomo od torlaka, turkmenske sekte slinih ciljeva, iji je poglavar bio Torlak
Kemal. Mustafite su pomogli i seoski stanovnici bive kneevine Ajdin .
Ustanici su pobjeeni i okrutno pogubljeni. Bedredin, koji se nalazio u Rumeliji
i planirao zauzimanje Jedrena, takoer je poraen. Time nisu prestale pojave
unutranjeg razdora u osmanskoj dravi. Nenadano je na osmansku politiku
pozornicu stupila osoba koja se predstavljala kao Bajazitov sin Mustafa. On je
1419.godine kao znak svog vladarskog dostojanstva dao kovati novac u
Jedrenu. Njega osmanska historija naziva Lani Mustafa. Mehmet I ga je nazvao
lanim da bi se tako lake s njim obraunao. No Mehmet I vie nije mogao
ukloniti svoga suparnika jer je i sam 1421.godine nenadano umro.

Murat II 1421 1451

Nakon smrti sultana Mehmeta I prijestolje je naslijedio njegov sin Murat II.
Novi sultan Murat II imao je samo 17.godina kada je zaposjeo osmanski
prijesto.
Murat II je za svoje, priblino tridesetogodinje vladavine nastavio
onu politiku ekspanzije koja je odlikovala prethodne osmanske vladare. Od
poetka svoje vladavine, mladi sultan se sukobio sa problemom Lanog
Mustafe. Mustafin je zahtijev za vlau znaio opasnost ne samo za novog
sultana, ve i za integritet osmanske drave. inilo se da Mustafa nije traio
vlast nad cijelim Carstvom nego se zadovoljavao sa zapadnom polovicom.
Pritome se mogao osloniti na mnoge pristae, prije svega na nomadska ili
polunomadska turkmenska plemena u osmanskoj dravi, kojima je dugovao
svoje poetne uspjehe. Bizantu je odgovaralo Mustafino zahtijevanje zapadne
polovice Carstva jer se time Bizant nadao rastereenju. Koji e princip
nadvladati, centralizacija ili decentralizacija, nije odmah bilo jasno, kada su se
Lanom Mustafi prikljuili u O.C. ukljueni emirati Ajdin i Teke. Mustafine
raznorodne oruane snage, koje su se preteno sastojale od azapa, nisu bile
4 militantna sekta koja je dobila ime po predvodniku Mustafi.
8

dorasle regularnnoj armiji osmanske centralne vlasti. Kada je Mustafa nakon

odreenih uspjeha 1422.godine krenuo na Bursu, pretrpio je potpuni poraz,
zarobljen je i po Muratovom nalogu objeen. Nanova je uspostavljena vrhovna
vlast nad pobunjenim kneevinama. Azapi su ukljueni u osmansku vojsku,
poeli su primati platu i postali jedan od najvanijih redova vojske. Ni Bizant
nije jeftino proao. Osmanlije ne samo da su vratile Galipolje od Bizanta, nego
su opsjele i Carigrad. Ni ovaj put se Osmanlijama nije posreilo zauzee
Bizanta, zato to su Bizantici kao novog pretendenta na osmanski prijesto istakli
sultanovog brata mladog Mustafu. Iako je on uspio osvojiti Iznik, bio je
pobjeeni i nakon zarobljavanja pogubljen davljenjem. Sada je osmanski
dravni vrh mogao poduzeti korake u Anadoliji. Ovaj put su doli na udar
kneevine u Maloj Aziji koje su stajale na strani Lanog Mustafe. Emirat
Karaman i Kandar morali su se obavezati na plaanje danka, a kneevine
Mantea, Ajdin i Teke izravno su prikljuene osmanskoj dravi kao sandaci.
Ponovno jaanje O.C. izazvalo je strah ne samo u Bizantu nego i u Veneciji.
Venecija je otkupila Solun od Bizantije i time stekla mostobran protiv
osmanskih pritisaka u Makedoniji. To im nije dugo potrajalo jer je osmanska
flota uspjela na juri zauzeti Solun 1430.godine. Venecija je 1432.godine morala
prihvatiti mir, koji je Osmanlijama otvorio put na Jadran. Jo opasnije bilo je
sukobljavanje sa Ugarskom. Sile su se iznova sukobile poto je car Sigismund,
ujedno ugarski kralj, 1427.godine, od srpskog despota Stefana Lazarevia uzeo
na uvanje vie utvrenih gradova koje Srbi nisu moglo odbraniti od Osmanlija.
Najvanije odbrambena taka bio je Beograd. Na ugarsko preuzimanje srpskih
gradova Osmanlije su odgovorile zauzimanjem velikog dijela Srbije, ija je
tadanja prijestolnica Smederevo osvojena 1439.godine. Zemlja je razvlatena i
uveden je timarski sistem. 1440.godine Osmanlije su morale prekinuti opsadu
Beograda, a bili su odbijeni i njihovi upadi u Erdelj. Prilikom odbrane zemlje
posebnu ulogu je imao srpski vojvoda vlakog porijekla Jan Hunjadi, koji je
nakon Sigismundove smrti preuzeo vrhovnu komandu i reorganizovao ugarsku
vojsku. Hunjadin je 1443.godine prikupio kneevsku vojsku koja je u zimskom
periodu zaposjela Ni i Sofiju. I na drugim frontovima poloaj Osmanlija
postajao je nepovoljan. Albanci su se pobunili pod vostvom Skender bega
( Georg Kastriot ), albanskog princa odgojenog na osmanskom dvoru. Karamani
su to iskoristili za oslobaanje od osmanske vlasti u Maloj Aziji. To je
Karamanima donjelo samo novi poraz. Sultan je sklopio mir sa Ugarima u
Segedinu 1444.godine. Sasvim neoekivano i neobjanjivo sultan Murat II je
abdicirao u korist svog dvanestogodinjeg sina Mehmeda II. Kada su Ugari
prekrili mir, Murat je ponovo zaposjeo prijestolje i Ugarima nanjeo teak poraz
kod Verna, i potom ponovo abdicirao. Zbog ustanka janjiara, Murat II je morao
1445.godine jo jedanput, sada do smrti, preuzeti vlast i brinuti se za povratak
9

mira i reda. On je potinio despota Moreje, Paleologa Konstantina, koji je na

sultanov poticaj postao posljednji bizantski car. 1448.godine Jan Hunjadin
ponovo je probao potisnuti O.C. iz Evrope. Taj je pokuaj propao jer je
Hunjadinova vojska pretrpjela teak poraz na Kosovu polju. Kada je Murat II
1451.godine neoekivano umro ostavio je svom mladom sinu Mehmetu II
dravu koja se opet ubrajala meu najznatnije sile u Evropi i u zapadnoj Aziji.
Za vrijeme Murata II u janjiarskom je odredu uspostavljen novi nain
regrutacije tzv. devirma ili prikupljanje djeaka. Meu janjiarima je rastao
uticaj dervikog reda bektaa.

Mehmet II 1451- 1481

Sa Mehmetom II na vlast je doao sultan koji je osmansku dravu iz reda
regionalnih veliina iznio do ranga velike sile. Odmah nakon stupanja na
prijestolje 1451.godine dao je odstraniti brata Ahmeta, da bi tako osigurao
neogranienu mo. Bratoubojstvo je bilo jo od Bajazita I, u vladarskoj kui
uobiajno, a Mehmet II ga je krajem svoje vladavine jo i ozakonio sa stajalita
ideologije vlasti. Karamani su jo jednom htijeli da se oslobode moi O.C. ali su
opet bili poraeni. Sada se mladi sultan mogao posvetiti elji svoga srca
osvajanju Carigrada. Sloj privatnih zemljoposjednika protivio se odlunoj vojnoj
akciji protiv Bizanta, jer se plaio da e eventualno osvajanje Carigrada okrenuti
cijelu Evropu protiv O.C.. Suprotne su shvaanje zastupali dostojanstvenici koji
su uivali nadarbine zijamete i hasove. Kao povod Mehmetu posluila je tzv.
Orhanova afera. Car Konstantin XII drao je na svom dvoru Orhana, osmanskog
princa, kako bi u nudi mogao ucjeniti sultana. Mehmet II je plaao odreeni
iznos da princ ostane u bizantskom pritvoru. Kada je Mehmet II krenuo u pokod
protiv Karamana, bazileje je drastino poveao iznos koji je Mehmet II trebao
da plati za princa. Kao prvu mjeru on je 1452.godine, nedaleko od carskog
grada, na evropskoj obali Bosfora, dao sagraditi snanu tvravu kao mostobran.
Poslije 54 dana opsade, pao je Carigrad Zlatna jabuka 20. 5. 1453.godine u
ruke Osmanlija. Pritom je pao i Konstantin poslijednji istonorimski car. Sultan
Mehmet II koji je zbog zauzea Carigrada dobio nadimak Osvaja Fatih,
premjestio je svoje sjedite iz Jedrena u Carigrad, ubudue zvan Istanbul.
Stanovnitvo ue gradske jezge bilo je sada preteno islamsko. Golema crkva,
Sveta Sofija pretvorena je u damiju Ajasofiju. U gradskom sreditu podignut je,
prema orijentalnom obiaju, natkriveni bazar Kapali arija. Osvajanje
Carigrada uvrstilo je poloaj O.C. u Evropi. Nakon toga Mehmet II se posvetio
unutranjopolitikim rekonstrukcijama. Kratkim postupkom smjenio je velikog
10

vezira Kandari Halila. Osvajanje Carigrada dalo je poetni zamah iroj vojnoj
akciji na Balkanu s promjenjivom ratnom sreom. Vrhunac pohoda bila je
ospada Beograda 1456.godine koja je propala. Od 1459.godine i sjevernosrpska
drava bila je ukljuena u osmansku dravu, a zatim i Moreja. Posljednji ostatak
Istonog Rimskog carstva preostao u Aziji Trabzon pripojene je 1461.godine.
O.C. prikljueni su i Amasja i Isfendijar. Tako je sultan dobio novog protivnika
Uzuna Hasana, gospodara turkmeneske drave Bijelog Ovna - Akojunlu. Na
Balkanu se Vlaka osamostalila pod Vladom IV, koji je pretrpio poraz i
pobjegao u Ugarsku. 1463.godine sultan Mehmet II osvojio je mletaki grad
Argos, i pala je Bosanska kraljevina. Evropa je pokuavala stvoriti
protuosmansku koaliciju, koja bi obuhvatala i dravu Bijelog Ovna i Krimski
Hanat, pa okruila dravu Osmanlija. Meu silama nije bilo jedinstva pa se
Venecija prema O.C. nala usamljena. Samo je ugarski kralj Matija Korvin
1464.godine poduzeo neuspjean upad u Bosnu koju su Osmanlije bile osvojile.
Veliki dio stanovnitva Bosne, nekon to su Osmanliej osvojile njihovu zmlju
preao je na islam. Nada Mleana da e pomou pobunjenih Albanaca barem
omesti zamah osmanske ekspanzije, bila je osuena na propast. Sada su
Osmanlije morale voditi rat na dva fronta. Zbog smrti emira Ibrahima izbili su
sukobi u kneevini Karaman oko nasljedstva. 1466.godine Murat II ih je osvojio
i pretvorio u ejalet ali je jedan princ pobjegao kod Uzun Hasana i od njega
isposlovao pomo protiv O.C.. Uzun Hasan je 1473.godine doivio teak poraz
i uskoro umro. Od lanova antiosmanske koalicije prostao je jo samo Krimski
Hanat. Venecija koja je ostala sama, 1470.godine sklopila je mir. Ostalim vojnim
akcijama Mehmeta II nije bilo dosueno da uspiju. On je ak pokuavao osvojiti
i Rim. Poetni uspjesi nisu se mogli dalje razvijati jer je 1481.godine Mehmet II
umro u 51.godini ivota. Mehmet II je sproveo odreene mjere kojima je iz
temelja promjenio unutranju strukturu svoje drave, kao i odreenu agrarnu
reformu. Sada je u dravi osmanlija upotpunosti proveden feudalizam nadarbina.
Timarski sistem koji je postao opevaei, stoljeima e obiljeavati drutveno
ekonomske odnose u dravi Osmanlija. U osmanskom je nadarbinskom
feudalizmu od Mehmeta II vanu ulogu imalo davanje u zakup poreznih
prihoda tzv. porezni zakup iltizam. Mehmet II nije donjeo samo brojne profane
zakone kanune, nego je kodificirao i mnoge ve postojee pojedinane zakone.

11

Bajazit II 1481 1512

Radi osiguravanja nasljedstva na prijestolje, princu Denu dodjeljeno je vano
mjesto namjesnika Karamana sa sjeditem u Konji. Stariji se Bajazit zadovoljio
vrlo udaljenim namjesnitvom u Amasji. Kada je sultan umro, veliki vezir
Karamani Mehmet paa je prikrio njegovu smrt u prijestolnici, te poslao vijest
za Bajazita i tajnog glasnika Demu. Bajazitove su se pristae domogle pisma za
Dema. Kada su janjiari saznali za dvostruku igru velikog vezira pobunili su se
i smakli ga. S njihovom je mou Bajazit II mogao zasjesti na osmanski prijesto.
Prvi je potez novog sultana bio djelimino ukidanje agrarnih reformi njegova
oca. Oito namjeravajui podjeliti O.C., princ Dem se ustoliio u Bursi
1481.godine. Bajazit II mu se suprotstavio i nanio mu unitavajui poraz, pa je
Dem pobjegao Memlucima. Bajazitova vladavina nije bila ni u
unutranjopolitiokom ni u vanjskopolitikom pogledu spektakularna. Dobitci
teritorija su neznatni, poput pripajanja Hercegovine 1483.godine i zauzee luka
Kilije i Akermana. Zbog Osmanskog otpora propao je poljski pohod radi
zauzea Moldavske. Od 1485. do 1491.godine Osmanlije su se sukobile sa
memlukim Egiptom. Povod ratu bila je injenica da su Memluci , princu
Demu pruili utoite poto ga je Bajazit II prvi put porazio, te mu pomogli da
iznova provali na podruje O.C.. Ali zapravo je posredi bila vlast u istonoj
Anadoliji. Pobjedili su Memluci i O.C. oduzeli neka podruja. Za Osmanlije je
neto uspjeniji bio pomorski rat protiv Venecije 1499 1502.godine, kome je
cilj bio zaokruivanje podruja osmanske hegemojihe na poluotoku Moreji.
Osmanlije su se morale zadovoljiti malim teritorijima jer je na papin pritisak
1501.godine, Ugarska pristupila u rat na strani Venecije, a Osmanlije nisu
smatrale pogodnim ratovanje na dva fronta. Bajazit II je u vlastitoj dravi i u
inozemstvu, osobito u Evropi, uzdrava veliku pijunsku mreu. U
unutranjopolitikom pogledu glavni su napori Bajazita II, na poetku vladavine
bili usmjereni na uklanjanje nezadovoljstva. On je vratio konfiskovano zemljite
i pustio u promet novac s veim iznosom plemenite kovine. 1501.godine prema
odluci Carskog divana uveden je izvanredni porez avariz koji je ubiran od svih
podanika. Posljednjih godina svoje vladavine povukao se boleljivi, stari
Bajazit II od vladarskih poslova, dok su njegovi sinovi Ahmet, Korkut i Selim
zapoeli ogoren spor zbog nasljedstva. Bajazitu je preostalo samo to da
12

1521.godine odstupi u korist sina Selima, miljenika janjiara. Novi sultan

reagovan je na svoj nain tako to je dao otrovati svoga oca.

Selim I 1512 1520

Sa Selimom I opet je doao na vlast sultan koji je nastavio ekspanzionistiku
tradiciju svojih prethodnika. Iako je njegova vladavina trajala samo 8.godina
bila je vana za konsolidaciju osmanske pozicije kao svijetske sile. Pri
Selimovom stupanju na prijesto dravno jedinstvo bilo je ponovo ugroeno.
Njegova su braa pokuala prigrabiti vlast za sebe. Jedan od njih, Ahmet uspio
je sa ostatcima stare turkmenske aristokracije zauzeti Konju i tako politiki
zagospodariti Anadolijom. Zaprijetila je opasnost i od pokreta kizilbaa na elu
sa sultanovim neakom Muratom. Selim je mogao izai na kraj sa pogibeljnim
pojavama rasula na samo zahvaljujui brutalnoj vojnikoj naravi, od kuda i
njegov nadimak Strogi Javuz, nemo mnogo vie vrstom, centraliziranom
dravnom aparatu koji mu je bio na raspolaganju. Pobunjene se kizilbae, unato
potpori aha Ismaila, nisu mogle drati, a princ Murat pribjegao je Ismailu.
Selimov je brat Ahmet bio takoer pobjeen i nakon zarobljavanja udavljen.
Ista je sudbina zadesila drugog brata Korkuta. Selim I je dao pogubiti i neake
pa ak i 4 vlastita sina. Tako je prema zakonu Mehmeta Osvajaa nasljedstvo
imalo biti osigurano sinu miljeniku Sulejmanu. Progon kizilbaa velikih
razmjera otvorio je Selimu I put prema izravnom oruanom sukobu s perziskim
ahom. U bitci na otvorenom polju, 1514.godine kraj Kaldirana, safavidske ete
aha Ismaila nisu bile dorasle izvanredno uvjebanoj, brojanoj i tehniki
premonoj osmanskoj armiji, te su bile poraene. U periodu od 1514. do
1516.godine pripojeni su O.C. prostrana kurdska podruja u istonoj Andoliji
oko Dijabekira, Mardina i Birlisa, te memlua vazalna kneevina Zulkadr.
Prema Selimovom osvajakom planu sada je na red dolao memluka drava.
Porazio je Memluke kod Mard Dabika, a kada su oni odbili da postanu vazali,
Osmanlije su krenule do Egipta. 1517.godine pred vratima Kajra dogodila se
odluna bitka protiv Memluka. Sveti gradovi islama Meka i Medina priznali su
osmanskog slutana za novog zatitnika.
Selim I je dao dovesti u Istanbul
posljednjeg abasidskog halifu , tu ga je liio svjetovne moi, a ast halifa
prenjeo se na osmanske sultane. Selim I je namjeravao pokoriti kransku
Evropu. Novi pohod bio je usmjeren protiv Rodosa. Kako je za teku operaciju,
protiv otoka bila nuno velika ratna flota, sultan Selim I uzeo je u svoju slubu
zloglasnog morskog razbojnika Hajrudina Barbarosu. Slavohlepni sultan nije
13

mogao ostvariti svoj plan jer je 1520.godine neoekivano preminuo, navodno od

kuge.

Sulejman I 1520 1566

Sa Sulejmanom I na vlast dolazi sultan koji je po pravilu, na ba sasvim s
pravom, smatrao i smatrat e se najvanijim osmanskim vladarom. Sulejman I
prilikom stupanja na prijesto imao je 26.godina. Ve je kao princ bio primjereno
pripremljen za teku dunost sultana. Kao mladi postao je namjesnik sandaka,
a u vrijeme vladavine svog dijeda Bajazita II dobio je sandak Kafa. Kada je
Selim I postao sultan, Sulejman je dobio namjesnitvo Manise koje je zadrao
do oeve smrti. Sulejman I je bio velikoduan, obazriv i uglavnom pravedan.
Prilikom preuzimanja prijestolja prijatila je opasnost da ponovno otpadne Srbija.
Beglerbeg tog vilajeta Kamberdi Gazali, proglasio se na vjest o Selimovoj smrti
suverenim vladarom. No osmanskim trupama nije teko utvrditi hegemoniju
O.C. u Srbiji a beglerbeg je platio ivotom. Sada se Sulejman I pripremao za
pohod na Evropu. Dvije okolnosti su omoguile osmanski prodor u srce Evrope,
a to su protestantizam u Evropi i znatni izvori bogatstva, omoguili su novi
osmanski rat. Osmanski napori usmjereni su na 3 fronta:
1. protiv Ugarske, pa i protiv Habsburgovaca u Austriji;
2. protiv otoka Rodosa, a zatim protiv Mleana;
3. protiv Safavida u Perziji.
Prvi je pohod poduzet na sjeverozapadnom frontu i 1521.godine usmjeren protiv
tada ugarske tvrave Beograda, koja je zatvarala put prema Ugarskoj i Beu.
Nakon osvajanja Beograda prodor nije nastavljen dalje u Ugarsku. 1522.godine
doao je na red Rodos. Nakon teke opsade ivanovcima nije preostalo drugo
osim da otok prodaju osmanskim oruanim snagama, uz zajamenu slobodu
polvaenja na Maltu. Tim je osigurana osmanska hegemonija u istonom
Sredozemlju. 1524.godine otpadnitvom je prijetio Egipat jer se njegov
beglerbeg
Ahmet paa proglasio sultanom. Osmanska je armija pod
zapovjednitvom velikog vezira Ibrahima uspjela zagospodariti situacijom u
Egiptu. 29.8.1526.godine bitkom kraj Mohaa Ugarska je nestala sa politike
pozornice kao nezavisna drava. Poslije Mohake bitke Ugarska je podjeljena
na dva dijela. Zapadni dio je pripao kralju Ferdinandu Habsburkom, a istoni
dio ugarskom magnatu Ivanu Zapolji, izabranom za ugarskog kralja koji je
14

priznao osmansku vlast. 1529.godine Osmanlije su poduzele veliko pohod na

Be. U toku tog pohoda Habsburgovcima je oduzet Budim i predan Ivanu. No
opsadi Bea, zbog uspjenog otpora Habsburgovaca nije bilo sueno da uspije.
Nakon propasti pregovora iznova je 1532.godine oivio rat protiv Austrije.
Nakon malog uspjeha Osmanlije su sklopile mir sa Beom. U Sredozemlju je
Karlo V unajmio Doriu koji je uspio izvesti osvajanja na Peloponezu. Porta je
zaduila gusara Hajrudina Barbarosu koji je postao beglerbeg Alira i istodobno
admirala osmanske flote kapudan paa. Osim pustoenje italijanskih obala,
flota Hajrudina Barbarose uspjela je zauzeti Tunis, ime je i zapadno
Sredozemlje uveliko dospjelo pod osmansku kontrolu. Meutim, Karlo V je
jedinim protuudarom ponovo zauzme Tunis. Kada se 1532.godine pokrajina
Bitlis prikljuila Safavidima u Perziji, osmanskoj je hegemoniji zaprijetila
opasnost. To je bio povod novom osmanskom pohodu protiv Safavida
1534.godine pod zapovjednitvom velikog vezira Ibrahim pae. Ibrahim je uspio
zaposjesti safavidsku prijestolnicu Tebriz, a sultan je zauzeo Irak sa Bagdadom.
U to je vrijeme 1536.godine sklopljen prvi ugovor o prijateljstvu izmeu O.C. i
Francuske. Zakljuivanje ugovora sa Francuskom bilo je vrhunac diplomatskih
postignua velikog vezira Ibrahima. Sultan je pao sasvim pod uticaj svoje ene
Hurem sultanije, kojom se oenio prema erijatu. Hurem sultanija, koju su
Evropljani zvali Rokselana intrigirala je protiv prijateljstva Ibrahima i sultana.
Rokselana je udesila da Ibrahim bude po kratkom postupku smaknut
1536.godine. Sukobom izmeu Hurem i Ibrahima poele su i haremske intrige
na osmanskom dvoru koje e pridonjeti nemoi osmanske centralne vlasti.
1538.godine dotad nezavisna kneevina Moldavska takoer je bila jednim
pohodom prisiljena priznati osmansku vlast. Kada je Ferdinand Habsburki
poslije smrti osmanskog vazala Ivana Zapolje htio zaposjesti cijelu Ugarsku,
osmanske su trupe iznova poele borbu protiv Habsburgovaca. Budim je zajedno
sa sjedinjim djelom Ugarske 1541.godine u as anektiran i predan Ivanu
Sigismundu. Iz istonog su Ugarskog kraljevstva razvila vazalna osmanska
kneevina Erdelj. Borbe su se s Habsburgovcima otegle do 1547.godine kada su
privremeno zavrene. 1551.godine iznova su se rasplamsale jer su Austrijanci
osvojili istonu Ugarsku. Taj rat se zavrio zaokruivanjem osmanskih teritorija
u Ugarskoj. Sulejmanov je posljednji pohod bio usmjeren protiv novog
habsburkog vladara cara Maksimilijana, koji nije mogao prihvatiti gubitak
Erdelja. Pothvat je 1566.godine donio samo osvajanje tvrave Sigeta. Sulejmanu
nije bilo sueno da okua taj trijumf jer je umro 3 dana prije pada grada.
Tadanji je veliki vezir Mehmed paa Sokolovi prikrio smrt sultana starijeg vie
od 70.godina, kako trupe ne bi prerano napustile opsadu. Vladavina Sulejmana I
Velianstvenog5 bila je vana i zbog primjetnih umjetnikih inovacija.
5 Nadimak Velianstveni zbog sjaja dvora i odabrane odjee.
15

Najvanije je bila zakonodavna djelatnost, zbog ega je Sulejman I dobio

nadimak Kanuni Zakonodavac. Smaknue velikog vezira Kara Ahmeta svodi
se na uticaj Rokselane koja je taj poloaj eljela za svoga zeta Rustema. Vie ili
manje na Rokslanin uticaj uklonjen je princ Mustafa, sultanov sin iz braka sa
prvom enom. Za sultana je zaista postojala opasnost da ga potisne sin Mustafa,
popularan i cjenjen meu janjiarima. Pogubljenje drugog sina sultana, princa
Bajazita, jedva se moglo izbjei s gledita dravnog razloga. Bajazit je jo za
oeva ivota htio za sebe osigurati nasljedstvo protiv brata Selima, koji je nakon
Sulejmanove smrti stupio na prijestolje kao Selim III. Najvaniji
vanjskopolitiki uspijeh, sveope priznavanje O.C. kao evropske sile
1536.godine bila je prije svega zasluga diplomatski vrlo odabranog velikog
vezira Ibrahima.

Selim III 1566 1574

Nasljednik Sulejmana I bio je Selim III, notarna pijanica, posljedica negativnog

odabira, jer su dva mnogo sposobnija Sulejmanova sina, Mustafa i Bajazit,
takoer kandidati za prijestolje, likvidirani jo za Sulejmanova ivota. To se sa
druge strane, gotovo i nije negativno odrazilo na osmansku dravu jer je mo i
dalje bila u rukama Sokolovi Mehmed pae, jednog od najsposobnijih velikih
vezira. Na vijest o Sulejmanovoj smrti ponovo su iskrsle lantentno prisutne
centrifugalne tendencije, to je bilo karakteristino za dotadanju historiju O.C.
pri svakoj promjeni na prijestolju. Ovaj put je pokuala dinastija Zaidita u
Jemenu 1567.godine oborila jo ne sasvim uvrenu osmansku vlast. Pritom je
manju ulogu imao vjerska suprotnost, a veu ulogu ope odbacivanje osmanske
sile kao tuinske vlasti u zemlji. Poslije slamanja ustanka 1570.godine Jemen je
podjeljen na dvoje: dio koji su Osmanlije drale zaposjednutim ostao je oko
60.godina osmanski vilajet tipa salijane, a preostalo je podruje postalo vazalna
drava pod vlau zaidiskog imama. Istodobno je veliki vezir Sokolovi
Mehmed paa vodio mirovni pregovor sa Austrijom, s kojom je od pohoda na
Siget 1566.godine postojalo ratno stanje. Mir zakljuen 1568.godine u Edirnama
u teritorijalnom pogledu osigurao status quo. U ugovoru u Spejeru 1570.godine
odrekao se car Maksimilijan II pretenzija na istoni dio Ugarske, dok se
tamonji kralj Ivan Sigismund ubudue morao zadovoljiti naslovom vojvode
Erdelja. 1569.godine Visoka Porta pokuala je preoteti Rusima hanate Kazan i
16

Astrahan. Osmanska je provala s onu stranu Kavkaza i sjeverno od Kaspiskog

jezera istodobo bila usmjerena i protiv Sfavida. Pri toj su vojnoj akciji, Astrahan
i Kazan, definitivno izgubljeni za svijet islama. Propao je i osmanski plan da se
prokopa kanal Volga Don koji je uz strateki cilj trebao da ima i funkciju
trgovakog puta. Uspjean je bio osmanski pohod 1570.godine protiv mletakog
otoka Kipra, koji je bio istureni bastion Evropljana u istonom bazenu
Sredozemlja. Osvajanje otoka urodilo je stvaranjem protuosmanske lige
( Papska, Venecija i panjolska ) koja se oblikovala na poticaj pape Pija V. ak
je snana flota pod Don Juanom Austriskim uspjela kraj Lepanta 1571.godine
unititi osmansku flotu koja je prodrla u Jadran. Kako se poslije te pobjede liga
raspala, Osmanlije su mogle zadrati svoje steevine zajedno s Kiprom.
Zahvaljujui osobnom zauzimanju velikog vezira Sokolovi Mehmed pae
Osmanlije su u toku samo jedne godine uspjele izgraditi novu flotu. Venecija se
uskoro pomirila sa situacijom, i 1573.godine s Portom zakljuiti mir, te se sa
iznova zajamenim povlasticama, sedam desetljea u miru bavila trgovinom sa
O.C.. panjolska je 1574.godine uzaludno pokuavala Osmanlijama preoteti
Tunis.

Murat III 1574 1595

Poto je 1574.godine Selim III umro, na prijestolje se uspeo Murat III kao
najstariji sin. On je dao pogubiti petoricu svoje brae. I pod novim je sultanom
veliki vezir ostao Sokolovi Mehmed paa, koji je faktiki sam vladao. U prvim
godinama svoje vladavine prepustio se Murat III posve uticaju svoje ljubimice
Safije Sultanije, roene Mleanke. Kasnije su za njega ljubavne ambijcije izbile
u prvi plan. Tako je nastala neka vrsta presedana: veina je kasnijih sultana
ivjela u zlatnom kavezu harema, gotovo se upe ne brinui o dravnim
poslovima. Veliki vezir Sokolovi Mehmed paa postigao je nove diplomatske
uspjehe. 1577.godine produen je mirovni ugovor sa Austrijom za 8.godina te
sklopljen ugovor sa Poljskom. 1580.godine nastala je prva kapitulacija
Engleske. Unato svojoj openitoj nebrizi o politici, odluio se Murat III, protiv
volje Sokolovi Mehmed pae, za pohod protiv Perzije 1578 1590.godine, koja
se nalazila u tekoj krizi nakon smrti aha Tahmaspa. Mir zakljuen u Istanbulu
izmeu Visoke Porte i Perzije 1590.godine sankcionisao je sva osvajanja. Veliki
vezir Sokolovi Mehmed paa nije doivio zavretak tog rata jer ga je
17

1579.godine probo neki svrgnuti bosanski timarnik. U svojoj posvemanoj

ovisnosti o haremu sultan je postojao sve nepovjerljiviji prema velikim
vezirima. Pod njegovom je vlau funkcija promjenila nosioca 10 puta. Odluke
o najvanijim dravnim poslovima donosile su se uglavnom u haremu. Epoha
koja je poela sa Muratom III ne naziva se bez razloga razdoblje vladavine ena.
1593.godine iznova su se rasplamsale borbe sa Austrijom zbog pograninih
sukoba. Izmeu Austrije i O.C. u meuvremenu se obrazovala neka vrsta vojene
krajine na podruju na kome je vladao trajni mali rat. Osmanska je vosjka
uspjela 1594.godine zauzela grad Gjor, koji je ponovno izgubljen 1598.godine.
Dunavska kneevina Erdelj, Moldavska i Vlaka zbacile su 1594.godine Portino
vrhovnitvo. Kraj vojnog sukobljavanja, koje je na to uslijedilo u sklopu tzv.
Petnestogodinjeg ili Dugogo rata, mir 1606.godine, Murat III vie nije doivio.

Mehmet III 1595 1603

Mehmet III, sin Murata III bio je posljednji osmanski vladar koji je za poloaj
sultana jo bio pripreman na prikladan nain. Od 16.godine do stupanja na
prijestolje bio je sandakbeg u Manisi. Nakon obaveznog bratoubojstva, novi se
sultan za svoje osmogodinje vladavine, slino ocu, jedva uope zanimao
dravnim poslovima. Stvarnu je mo imala sultanija majka valide. Veliki su se
veziri smjenjivali jo bre nego pod Muratom III. U vrijeme Mehmeta III
najvaniji je bio tzv. Petnestogidinji rat sa Austrijom. Za Portu je situacija
postala osobito opasna kada je udruena vojska dunavskih kneevina pobjedila
osmanske trupe 1595.godine kraj Giurgiua u Vlakoj, pri emu se odlikovao
vlaki vojvoda Mihajlo Hrabri. Budui da je novi Erdeljski knez Sigismund
Bokaj, priznao vrhovnu vlast Habsburgovaca, morala je Porta svoje interese
povesti vojnim putem. Ne samo to je uspjela 1596.godine zauzeti utvreni grad
Egru, nego je postigla odluujuu pobjedu, posljednju pobjedu u otvorenoj bitci.
Poslije smrti Mihajla Hrabrog 1601.godine morale su kneevine Moldavska i
Vlaka uskoro iznova priznati osmansku vlast. Sam se rat jo dugo odugovlaio
do 1606.godine.

18

Ahmet I 1603 1617

Na dugi je rok propadanje jedva mogla zadrati jaa vladarska linost poput
novog sultana Ahmeta I koji je imao samo 13.godina. On je bio odgajan samo u
saraju. Za vladavine Ahmeta I i njegovih naslijednika nije se vie mogla
oblikovati nikakva trajna vodea snaga. Veliki su se vezri i dalje brzo smjenjivali
i nisu imali nikakvog politikog uticaja ni u miru ni u ratu. Jedina odluka koju je
Ahmet I donio vie manje sam bilo je ukidanje do tada obaveznog
bratoubojstva pri stupanju na prijestolje. Neposredni i najvaniji povod bilo je to
to je on bio vrlo mlad pa jo nije imao djece, te u sluaju eventualne prerane
smrti ne bi imao naslijednika. U jugoistonoj je Evropi O.C., unato golemim
naporima, moglo postii tek neznatne rezultate. Samo su se osvajanja Egra
1596.godine i Kanjie 1600.godine pokazala trajna. Vojni pakt izmeu Istanbula
i Bea nije doveden u pitanje ak ni protuhabsburkim ustankom u tzv.
kraljevskoj Ugarskoj pod vostvom Bokaja, koji je Austrijancima preoteo i
odmetnutu, do tada osnansku vazalnu kneevinu Erdelj, te bio izabran za
Erdeljskog kneza. Tako je 1606.godine na itvi izmeu Habsburgovaca i
Osmanlija zakljuen mir, kojim nije zadran status quo. Ukinut je danak koji su
do tada plaali Habsburgovci , a Habsburki car priznat je kao vladar ravan
sultanu. Kneevina Erdelj postala je praktiki nezavisna. Osmansko vostvo sad
se usredotoilo na istok. U Anadoliji su poslije poraza Safavida oivjeli
ustaniki pokreti. Posebno je opasan bio odred celalija pod Kelenderoglu
Mehmetom. Previranja je bilo i u Srbiji. Kanbulat Ali iskoristi je trenutak i
otcjepio se od Carstva. On se udruio sa libanskim emirom Fahradinom,
proglasio nezavisnost i uspostavi diplomatske odnose sa vojvodom Toskane.
Osmanska je dravna sila uspjela 1608 1609.godine stati na kraj neposluhu
Kanbulata i bunama celalija. Osmanske trupe upotrijebile su se protiv Perzije i
safavidskih prodor je bio zaustavljen. Mir zakljuen 1612.godine u bitnom se
orijentisao prema uvjetima mira u Amasji.

19

20